M UZIKA ENCIKLOPEDIJA

3 a-

Dodcttak

ZAGREB IGOSLAVENSKI

MCA\LXXVII ZAVOD

LEKSIKOGRAFSKI

DRUGO,

'i 9, ,'$$
SVA PRAV A PRlt>RAi<A COPYR1GHT BY

JUGOSLAVENSKI LEKSIKOGRAFSKI ZAVOD, ZAGREB

TISAK I UVEZ TISKARNA MLADINSKA KNJIGA, LJUBLJANA

MUZIKA ENCIKLOPEDIJA

Glavni urednik

Kreimir Kovaevi

lanovi redakcije Ivona Ajanovi, Branka Anti, Dragotin Cvetko, Stana uri -Klajn, Marija Kuntari, Dragoslav Ortakov, Mladen Pozaji

Sekretar Krasna Panjkota

Glavni urednik ilustracija Koraljka Kos

Urednik ilustracija Aiirjana Petrievi

Tehnika lektura Biserka Rako, Mirjana Vea

Korektura Josipa avala, Nada Karabai, Ruica Karavani, Ecija Matui, Ljerka Mlinar, Marija Radovani, Ljerka Veri

Grafiko -tehnika redakcija Branko Regel , Branimir Sokol, Duan vab

-#*<**

SURADNICI U III SVESKU

A. Kr. Anelko Klobuar, docent Muzike akademije, Za greb A. Ku. Antun Kuntari, savjetnik Zavoda za unapreivanje strunog obrazovanja SRH, Zagreb A. Ln. Aleksandar Linin, vii struni su radnik Instituta za folklor, Skopje A. Mvi. Ana Matovi, asistent Muzikolokog instituta SANU, Beograd A. Pr. Dr Andreja Preger, prof. Fakulteta muzike umet nosti, Beograd A. Rij. Dr Andrej Rijavec, prof. Filozofskog fakulteta, Lju bljana A. To. Andr ija Tomaek, direktor Muzike kole Pavao Markovac, Zagreb A. Tri. Arsen Triva, prof. Fakulteta muzike umetnosti, Beograd A. Uo. Ana Urukalo, muziki urednik RTV, Zagreb A. Vi. Albe Vidakovi, prof. Teolokog fakulteta, Zagreb An. Pe. Antun Petrui, operni dirigent, Osijek B. A. Branka Anti, akademski muziar, Zagreb B. Buj. Dr Bojan Buji, univerzitetski profesor, Reading B. D. Branko Dragutinovi, dramaturg opere Narodnog po zorita, Beograd B. Lk. Borut Loparnik, urednik RTV, Ljubljana B. Mi. Dr Bogdan Milankovi, nauni suradnik Muzikolo kog instituta SANU, Sarajevo B. S. Branimir Saka, kompozitor, Zagreb B. Sa. Dr Boidar irola, muzikolog i kompozitor, Zagreb Bi. R. Biserka Rako, redaktor JLZ, Zagreb C. B. Cveto Budkovi, direktor Muzike kole Vi, Ljubljana C. R. Cvjetko Rihtman, akademik, prof. Muzike akade mije, Sarajevo D. Co. Dr Dragotin Cvetko, akademik, prof. Filozofskog fa kulteta, Ljubljana D. Dra . Duan Dragovi, muziki publicist, Beograd D. Li. Dragan Lisac, muziki publicist, Milano D. Ma. Dragutin Mauka, kazalini publicist, Zagreb D. Ov. Dragoslav Ortakov, prof. Visoke muzike kole, Skopje D. Pl. Duan Plava, pro f. Akademije umetnosti, Novi Sad D. Pe. Danilo Pokorn, ef muzikolokog kabineta RTV, Ljubljana D. Sn. Duan Skovran, prof. Fakulteta muzike umetnosti, Beograd Di. S. Dr Dimitrije Stefanovi, vii nauni suradnik Mu zikolok og instituta SANU, Beograd . J. ura Jaki, direktor Muzike kole Josip Slavenski, Beograd E. A. S. Eva Auer Sedak, muziki urednik RTV, Zagreb E. Hk. Emil Hajek, prof. Muzike akademije, Beograd E. Zy. Dr Ernst Zavarsky, muzikolog, Bratislava F. L. Franjo Lui, prof. Muzike akademije, Zagreb G. J. Dr Gavro Jakeevi, profesor muzike, Dubrovnik G. Kr. Gordana Krajai, prof. Muzike kole Stankovi, Beograd H. Nr. Dr Henrik Neubauer, direktor poslovnice Festival, Ljubljana H. P. I. A. I. Hg. I. In. I. K. I. Su.

J J . . J . J . J J . . J . J J . J . J .

An. As. Bez. Bur. Gc. Her. Le. Mvi. P). Se. To.

e K Be. . .
K Ko. . K Ks. . L Ai. . L M. . . L a. . Vr.

L M . . Ca.
M . Hl. M . In.

M . v. M . G.

M. Kar. M . Kri. M M M M M M M M M N . . Kun. . Las. . . Pet. Maz. . Poz. . . To. ku. . Z. D . 2. D.

Dr Hubert Pettan, prof. Muzike kole Vatroslav Lisinski, Zagreb Ivona Ajanovi, redaktor JLZ, Zagreb Dr Ivan Henneberg, upravittflj Poslovnice za SR Hrvatsku Zavoda za zatitu autorskih muzikih prava, Zagreb Dr Ivan Ivanan, umjetniki direktor folklornog an sambla Lao, Zagreb Ivan Klemeni, ef muzike zbirke Narodne i univerzitetske knjinice, Ljubljana Dr Ivo Supii, prof. Muzike akademije, Zagreb Dr Josip Andri, kompozitor i muziki pisac, Zagreb Josip Andreis, akademik, prof. Muzike akademije, Zagreb Dr Jerko Bezi, nauni suradnik Instituta za narodnu umjetnost, Zagreb Jovan Bandur, prof. Muzike akademije, Beograd Janko Grilc, muziki urednik RTV, Ljubljana Dr Janez Hofler, docent Filozofskog fakulteta, Ljubljana Janez Love, prof. Muzike kole Center, Ljubljana Jovan Miloevi, prof. Muzike kole, Cetinje Joa Pogaj, prosvjetni savjetnik, Zagreb Dr Joe Sivec, prof. Filozofskog fakulteta, Ljubljana Jelica Todorevska, bibliotekar biblioteke Kliment Ohridski, Skopje Katarina Bedina, bibliotekar muzikolokog odjela Filozofskog fakulteta, Ljubljana Dr Kreimir Kovaevi, prof. Muzike akadem ije, Zagreb Dr Koraljka Kos, prof. Muzike akademije, Zagreb Lorenc Antoni, muziki urednik Radio -stanice, Pritina Lucijan Marija kerjanc, akademik, prof. Akademije za glasbo, Ljubljana Ladislav aban, prof. Muzike akademije, Zagreb Lav Vrbani, prof. Muzike akademije, Zagreb Milo Cipra, prof. Muzike akademije, Zagreb Mane ukov, univerzitetski profesor, Skopje Marijan Gabrijeli, umjetniki voda Slovenske filharmonije, Ljubljana Miran Hasl, profesor muzike, Koper Milica Ilijin, nauni suradnik Muzikolokog instituta SANU, Beograd Monika Kartin, asistent Filozofskog fakulteta, Ljubljana Miro Krii, muziki publicist, Zagreb Marija Kuntari, redaktor JLZ, Zagreb Mirjana Lastavec, muziki urednik RTV, Sarajevo Mladen Mazur, muziki urednik RTV, Zagreb Mirjana Petrievi, redaktor JLZ, Zagreb Mladen Pozaji, prof. Muzike akademije, Sarajevo Mirjana kunca, prof. Muzike kole, Split Dr Mihovil Tomandl, publicist, Panevo Milica Zajcev Dari, baletni kritiar, Beograd Dr Milan 2e pi, primarius, Zagreb Natko Devi, prof. Muzike akademije, Zagreb

N. Ha. N. Hg. N. Kri. N. Mi. N. Nj. O. D. P. B. P. Me. P. Mil. P. i. R. R. A. R. . R. Pej. Ra. P. S. . K. S. Gi. S. Lal.

Nikola Hercigonja, prof. Fakulteta muzike umetao sti, Beograd Nada Herceg, nastavnik baleta, Zagreb Nada Krii, muziki publi cist, Zagreb Dr Niko S. Martinovi, direktor Centralne biblioteke, Cetinje Nika Njiri, prof. muzike, Zagreb Dr Oskar Danon, dirigent, Beograd Petar Bingulac, prof. Muzike akademij e, Beograd Dr Pavle Merku, zamjenik efa slovenskog programa RAI, Trst Predrag Miloevi, prof. Fakulteta muzike umetno sti, Beograd Pavel ivic, prof. Akademije za glasbo, Ljubljana Redakcija Rafael Ajlec, muziki urednik RTV, Ljubljana Ratko urovi, prof. Fakulteta dramskih umetnosti, Beograd Dr Roksanda Pejovi, docent Fakulteta muzike umet nosti, Beograd Mr. Radmila Petrovi, nauni suradnik Muzikolokog instituta SANU, Beograd Stana Duri-Klajn, prof. Fakulteta muzike umetnosti, Beograd Sotir Golabovski, prof. Pedagoke akademije, Skopje Dr Stanoje Laloevi, muziki publicist, Sombor

S. p. T. Br. T. Rh. T. Si. U. M. J. V. Bon. V. Br. V. Fa. V. Man. V. Mvi. V. Ni. V. Pe. V. U. V. c. V. m. Va. Ba. Z. Gi. Z. Kr. Z. Ku.

Slobodan piri, muziki pisac, Montreal i Tea Brunmid, muziki suradnik Zagreb-filma, i Zagreb Truda Reich, muziki pedagog i pisac, Zagreb Todor Skalovski, akademik, kompozitor i dirigent Skopje Ubavka Milankovi Janji, solistica baleta, Sarajevi Vera Bonifai, vii bibliotekar Nacionalne sveuilini biblioteke, Zagreb Vera Bayer, redaktor JLZ, Zagreb j Vladimir Fajdeti, muzikolog, Rijeka Vinja Manasteriotti, muziki pedagog i pisac, Zagrel Vlado Miloevi, akademik, Banja Luka Vlastimir Nikolovski, prof. Visoke muzike kole, i Skopje Vlastimir Perii, prof. Fakulteta muzike umetaosti Beograd Vilko Ukmar, prof. Akademije za glasbo, Ljubljani Dr Vinko Zganec, akademik, Zagreb Dr Viktor mega, prof. Filozofskog fakulteta, Zagrel Vartkes Baronijan, muziki urednik RTV, Beograi Zlatko Grgoevi, kompozitor i muziki pedagog, Zagreb Dr Zmaga Kumer, nauni savjetnik Glasbeno -naro dopisnog instituta, Ljubljana Dr Zija Kuukali, prof. Muzike akademije, Sarajevi

KRATICE
AFMF AFMW alb. AM AML arap. ASSR b. c. e. DDT DR DTB DTO egip. engl. franc. glgr. HGZ HNK hrv. IGM IMG instr. ital. izd. izv. jap. JAZU jugKMJB knj. krat. KUD lat. latv. M mad. MF MFM MGG ml. MOJ MQ NR nem. njem. obj. OKUD Archiv fiir Musikforschung Archiv fiir Musikvvissenschaft albanski Allgemeine Musikzeitung Acta Musicologica arapski Autonomna Sovjetska Socijalistika Republika basso continuo eki Denkmaler deutscher Tonkunst Demokratska Republika Denkmaler der Tonkunst in Bavern Denkmaler der Tonkunst in Osterreich egipatski engleski francuski glasni (2-gl., dvoglasni) grki Hrvatski glazbeni zavod, Zagreb Hrvatsko narodno kazalite, Zagreb hrvatski Internationale Gesellschaft fiir Musikvvissenschaft Internationale Musikgesellschaft instrumentalni italijanski izdanje, izdao izvedeno, izveo japanski Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti jugoslavenski Kirchenmusikalisches Jahrbuch knjiga kratica Kulturno-umjetniko drutvo latinski latvijski Die Musik madarski Die Musikforschung Monatshefte fiir Musikgeschichte Die Musik in Geschichte und Gegenvvart mladi Muzika omladina Jugoslavije Musical Quarterly Narodna Republika nemaki njemaki

pe PG PJ po po pr ps

RA

red rev

RI

rk RK

RM RM

ru s.

S.

SA

SA

SA

SA SB SF

SI

SI sim

SM

SN SR

srp

SS St

St.

St

sv

ST

Sv p tal
V.

V vo

ZF

ZF ZI

perzijski objavio, objavljeno ZNO Publikationen der Gesellschaft Omladinsko kulturno-umjetniko drutvofiir Musikforschung Jahrbuch der Musikbibliothek Peters poljski posthumno preradio, preraeno pseudonim Rassegna musicale redigirao, redigirano revidirao, revidirano Revue Internationale de Musique rukopis Radniko kulturno -umjetniko drutvo La Revue Musicale Rivista musicale italiana ruski Santo (Sveti), Santa (Sveta) sine anno Sjedinjene Amerike Drave Srpska akademija nauka (i umetnosti) Socijalistika autonomna pokrajina * ? Slovenska akademija znanosti in umetnosti ; Sammelbande der Internationalen Musikgesellschaft Sovjetska Federalna Socijalistika Republika S ocite Internationale de Musique Societe Internationale de Musique Contemporaine simfonijski Schweizerische Muzikzeitung (od 1961 Schweizerische MusikzeitungundSchweizerMusikpadagogischeBlatter) Slovensko narodno gledalie, Ljubljana Socijalistika Republika; Savezna Republika (Njemaka) srpski Sovjetska Socijalistika Republika Saint, Sankt (Sveti) stoljee, stariji Sainte (Sveta) Studien zur Musikwissenschaft svezak, sveti ' Sveta Cecilija panjolski talijanski vek ; Vierteljahrsschrift fiir Musikwissenschaft vokalni Zeitschrift fiir Musik Zeitschrift fiir Musikwissenschaft Zeitschrift der Internationalen Musikgesellschaft Zbornik za narodni ivot i obiaje

ILUSTRACIJE U III SVESKU

PRILOZI U BOJI

POLJSKA MUZIKA. Schola cantorum, minijatura ........................................... PORT ATIV. Detalj poliptiha L. Dobrievia Marinova .................................... RENESANSA, Muziki prizor, detalj tapiserije ................................................... ROMANTIZAM. Veernje muziciranje ................................................................ SLOVENSKA MUZIKA. Detalj freske iz Godeia ...................................... SREDNJOVJEKOVNA MUZIKA. Kralj David i ongleri, minijature . . . . SRPSKA MUZIKA. Pastir s dvojnicama, detalj freske ................................ PANJOLSKA MUZIKA. Bogorodica i aneli svirai ....................................... TALIJANSKA MUZIKA. M. da Caravaggio, Koncert ......................................

108 116 186 226 382 422 428 508 540

PRILOZI U BAKROTISKU

ORGULJE ................................. PJEVANJE ...................................... PLES ................................................ PSALTIR ........................................ REBEK ............................................ ROG ................................................ RUSKA MUZIKA ........................

89 64 65 144 145 264 265

SLOVENSKA MUZIKA . . 376377 SRPSKA MUZIKA . . . . 424425 TEORBA ......................................... 592 TRIO ............................................... 593 TROMBON .................................... 592 TRUBLJA ....................................... 656 VIOLA DA GAMBA .................... 657

CMUMUJIM luamu immm *.

i- iltri ii'n-riiifrMifli"iiMifr**-"J1lilliBiTiiaftMMtt

ORATORIJ. Poeci. O. je vokalno-instrumentalno djelo veeg opsega, obino za vokalne soliste, zbor i orkestar. U njemu se prikazuje odreena dramska radnja, ali redovito bez pomoi pozornice. Oratoriji su u poetku duhovni, kasnije se u sve veem broju javljaju i svjetovni. O. se pojavio u Rimu na poetku XVII st. Klice mu lee u duhovnim vjebama sveenika Filipa Nerija koji je okupljao vjernike u prostoriji za molitvu (tj. u oratorijumu) rimskih crkava 5. Girolamo della Caritd i S. Maria in Vallicella. U jeku protureformacijskih nastojanja koja su teila preobraavanju, proiivanju i jaanju vjerskih osjeaja, na tim su se vjebama itali odlomci iz sv. Pisma, odravale propovijedi i pjevale jednostavne duhovne pjesme tipa laude. Sline duhovne vjebe poele su se odravati i u drugim talijanskim gradovima pa su Nerijevi suradnici 1575 utemeljili tzv. Kongregaciju oratorija (lanove su nazivali oratoriani ili filippini). U muzikom dijelu vjebi Neri je ponekad uzimao poznate svjetovne kompozicije homofonoga karaktera i podmetao im nove, duhovne tekstove (taj se postupak nazivao travestire a scopo spirituale). Pod vjerojatnim utjecajem nekadanjih prikazanja (misterija) i jo uvijek aktualnih pasija, zatim svjetovnih dramatskih madrigala, a na kraju i opere i njenih novih izraajnih sredstava, prole su laude razvojni put koji ih je vodio k dijalogiziranju i individualiziranju uloga iz teksta (u Nerijevo doba laudu i nazivaju dijalog)- U poetku su se laude pjevale na poneto improviziran nain, uz sudjelovanje svih prisutnih vjernika. Postepeno poeli su ih kolovani muziari umjetniki obraivati (pri tom su Neriju medu ostalima pomagali Palestrina i G. Animuccia), pa je muziki dio Nerijevih duhovnih vjebi poprimio oblik duhovnoga koncerta. Pred vjernike se putem muzike poela iznositi i stano vita dramska radnja, kakav dogaaj iz Biblije; naputala se stro finost muzikog oblika, a za njom i polifonika obradba koju je zamijenila monodija, omoguujui profiliranje likova u radnji. Budui da nije bilo scenske akcije, trebalo je sluateljima ispriati zbivanja izmeu nastupa pojedinih uloga. To je inio poseban solist nazvan testo. Zbor je sudjelovao u nastupima puka i u odlomcima kontemplativnoga karaktera. Ovaj postepeni prijelaz od laude k oratoriju (izraz o. kao oznaka za novu vokalno-instrumentalnu vrstu udomaio se tek sredinom XVII st.) ogleda se u 8 objavljenih zbirki lauda to su ih oratorijanci izdali u Rimu 15631600 te u djelu Teatro armonico spirituale di madrigali koje je G. F. Anerio objavio u Rimu 1619. Tu je u ulozi testa primijenjen recitativni stil u kojemu je utjecaj opere na o. sasvim oit, a bit e jo bjelodaniji kad u o. ue i arija s njezinim pozi tivnim i negativnim svojstvima. Ovaj tip oratorija, koji se od zametka razvijao na narodnom, talijanskom jeziku, naziva se ora-torio
volgare.

Tzv. oratorio latino slian mu je po strukturi, ali ne i po po stanku. Dok poetke vulgarnog oratorija treba traiti izvan crkvenih obreda, latinski se o. razvio u crkvi, iz pasije i polifonih moteta s dijalogijskim odlomcima. Odavna je, naime, postojao obiaj da se u recitiranju pasije Kristove rijei povjere drugom recitatoru, dok bi zbor izvodio rijei naroda. Sav ostali dio teksta bio je preputen glavnom recitatoru koji je donekle predstavljao samog autora pasije, tj. evanelistu. Tako je indivi dualizacija uloga u pasiji bila djelomino provedena prije nego to je lauda u svom razvitku stigla do tog stadija. Postepeno, svakako pod utjecajem novoga monodijskog stila svjetovne muzike, uloge su se stale sve vie i preciznije osamostaljivati. Pasijski elementi poeli su ustupati mjesto i drugim zbivanjima (povijesti o Adamu i Evi, o Lazarovu uskrsnuu, o Isusu i Samaritanki i si.). Prije nego to izloimo razvoj oratorija u baroku i poslije njega, treba upozoriti da izraz o. ima trojako znaenje. On ozna uje: prostoriju za molitvu, duhovne vjebe koje su se u toj pro storiji odravale i muziki oblik koji se iz tih vjebi razvio. to se pak tie navedenih razlika izmeu narodnog i latinskog

oratorija, njih je mogue sabrati u nekoliko injenica: narodni, vulgarni o. imao je tekst u talijanskim stihovima, nastao je izvan crkve i izvan nje se izvodio, u izboru sadraja je slobodniji (esto je obraivao zgode iz ivota svetaca), a zastupan je s mnogo veim brojem djela. Latinski je o. imao latinski tekst u prozi, iz vodio se uglavnom u crkvi (u kojoj je i nastao), esto kao slobodni dio liturgije, a obraivao je biblijske motive. Sedamnaesto i osamnaesto stoljee. O., jedan od najznaajnijih doprinosa to ih je muziki barok dao crkvenoj muzici, bio je u XVII st. u Italiji dvodijelan. Oratorio volgare gajio se ne samo u Rimu nego i u Bologni, Modeni i Firenci. Predstavnici su mu A. Diruta, T. Massucci, M. Marazzoli, M. Cazzati, G. B. Vitali, G. B. Bassani, F. A. Pistocchi, G. Bononcini, A. Stradella (S. Giovanni Battista), B. Pasquini, O. Pitoni, A. i F. M. Veracini, G. Legrenzi i dr. Na samom poetku stoljea izvela se u Rimu 1600 Rappresentazione di Anima e di Corpo. Autor je E. dei Cavalieri. Mnogi to djelo smatraju jednim od prvih oratorija, iako je to zapravo scenska alegorija. Ve u ovo stoljee ide i reformiranje strukture narodnog oratorija to ga je izvrio zna meniti libretist A. Spagna. On je od 1656 do 1716 napisao 30 oratorijskih tekstova. Nasuprot drugim libretistima, koji su znatno isticali ulogu pripovjedaa (testo), Spagna je tu ulogu eliminirao, a uklonio je i meditativne odlomke. Pod utjecajem opere teio je za tim da od oratorija naini, prema vlastitim rijeima, savr eni duhovni melodram. I nastupi zbora sve su rjei. U sreditu su panje arija i recitativ koji u sjeni velike virtuozne arije postaje sve suhoparniji i konvencionalniji. Na podruju latinskog ora torija najvie je zasluan G. Carissimi koji svoje oratorije ponekad naziva i historia. Ulogu testa (nazivana i historicus) on razvija vrlo paljivo i raznovrsno, povjeravajui je ne samo solistu nego i duetu pa ak i zboru. Znatan je udio zbora, tretiranog preteno homofono. U recitativnim ariosima ima snane dramatike. Medu uspjele Carissimijeve oratorije idu Jonas, Jephta, Judicium Salomonis. Latinske su oratorije pisali i B. Graziani, F. Foggia, E. Bernabei, L. Vittori, V. Mazzocchi, A. Scarlatti. Poslije 1670 upada latinski o. u dekadenciju. Po uzoru na 0. volgare nestaje iz njega testo, uloga zbora sve je beznaajnija. Svjetovni su ele menti katkad toliko naglaeni da je A. Schering za oratorije s temama iz ljubavnog ivota biblijskih likova (Suzana, Judita, Betsabeja i dr.) stvorio naziv oratorio erotico. U XVIII st. o. na narodnom jeziku potisnuo je u Italiji sasvim u pozadinu latinski o. koji se samo ponegdje jo kultivira (Rim, Venecija) i to veoma umjereno. Medu libretistima istiu se A. eno i, napose, proslavljeni pisac opernih tekstova, daroviti P. Metastasio koji je svoje oratorijske librete nazivao componimenti sacri ili azioni sacre. I on i eno uzimaju preteno sadr ajne teme iz Staroga zavjeta. Po strukturi o. je kroz cijelo XVIII st. i dalje dvodijelan. Uloga zbora (uz povremenu primjenu polifonije) ponegdje je neto naglaenija, susree se i dvostruki zbor. O. redovito zapoinje trodijelnom uvertirom. Teite je na velikoj trodijelnoj da capo-ariji napuljskoga opernog tipa. Pri kraju stoljea o. je sasvim pod utjecajem opere i njenih izraajnih sredstava. S muzikoga gledita gotovo i nema razlike meu njima; loe osobine opere serije, u prvom redu tenje k vokalnoj bravuri, poprimio je i o. koji sve ee postaje i trodijelan. Postepeno se oratoriji sve vie izvode na pozornici (od 1786 osobito u Napulju i Rimu). U tom stoljeu piu u Italiji oratorije mnogi operni i drugi kompozitori, tako A. Caldara, L. Leo, N. Jommelli, N. Piccinni, L. Vinci, A. Porpora, B. Galuppi, P. Anfossi, F. G. Bertoni, A. Lotti, G. Andreozzi, D. Cimarosa i dr. Postepeno prelazi o. granice Italije. U Francusku ga je prenio Carissimijev uenik M. A. Charpentier u ija djela s ovoga podruja idu 24 Historiae. U Njemakoj i Austriji udomaio se s poneto neodreenim obrisima koji su ga pribliavali kantati i operi. Izvodio se u XVIII st. scenski, a i u crkvi. Katoliki su ga krugovi prihvatili prije nego protestantski. Prednjaio je Be

n
ORATORIJ ORBON
u kojemu je bilo i talijanskih kompozitora ovog oblika. Jedno od demith, A. Thomas, C. Orff, J. Driessler, H. W. Henze. Znata prvih njemakih znaajnijih djela oratorijskoga karaktera jest je u ovom stoljeu doprinos to su ga dali vicarski kompozitoi Historia der ... Auferstehung unsers Erlosers ... H. Schiitza (1623) u H. Suter, C. Beck (Der Tod zu Basel), W. Burkhard (Das Ge kojemu su individualizirane uloge komponirane u duetu umjesto sicht des Jesaja) i, osobito, F. Martin (Et in terra pax i Golgatha, solistiki. Prvi pravi njemaki o. je Schiitzova Historia der Ge- U Italiji predstavljaju suvremeni o. poslije Perosija N. Cattozzt burt Jesu Christi (1664). Ostali su predstavnici njemako -austrij- G. Fino, M. E. Bossi (Canticum canticorum), L. Refice, G. I skog oratorija do kraja XVIII st. D. Buxtehude, J. J. Fux, G. K. Malipiero, A. Veretti, L. Dallapiccola, G. Petrassi i dr. U te Reutter, J. A. Hasse, L. Mozart, A. C. Adlgasser, J. Mattheson, je zemlji nakon dekadencije minulih vremena, a osobito poto j J. S. Bach, G. F. Handel (koji je svoje oratorije pisao u Engleskoj), papa Pio X 1903 objavio Motu proprio o crkvenoj muzici, mnog G. Ph. Telemann (Der Tag des Gerichts), Ph. E. Bach, C. H. uinjeno da se muzici Graun, J. H. Rolle i, crkvi vrati njezina uzvi osobito, J. Haydn iji enost i ozbiljnost pa s to oratoriji Die Schopfung i Die odrazilo i na umjetni koj Jahreszeiten znae vrhunce vrijednosti oratori ja. meu oratorijima nastalima Poneki se talijansl na njemakom jezinom kompozitori slue i druk podruju. U Engleskoj je o. ijim nazivima, vie pu ta i (na narodnom jeziku) zato to svoja djel utemeljio G. F. Handel, oratorijskoga karakter sluei se temama iz namjenjuju izvoenju n Armonico SpiritusJe D l Staroga zavjeta, hebrejske pozornici (azione sacra A Y Q L A M A D R I G A L I ? povijesti i grke mitologije. A CINQVE,SE1, SBTTE, MADRIGALI On postie osobito snane & Ottomci. DELLA rCESINTE OPHRA. dojmove u velianstvenim zbornim tokama (Messiah, CONCERTATI mistero). U Engleskoj si se Israel in Egy-pt) i u oratorijem bavili W Davies, Coa ii Balfo pcr 1'Organa. dramatski snanim F. Delius (Th Mass of Cotnpofiodai Rruereno solistikim scenama. Uza nj, Life), G. Ban tock, G. D. CIO. FRANCESCO ANEfttO. no s mnogo manje uspjeha, Holst, R. Vaug han O M N O. pisali su oratorije u XVIII Williams, W. Wal ton st. u Engleskoj M. Greene, (Belshazzar's Feast) L. W. Boyce, Th. A. Arne i Eerkeley, M. Tippet (A drugi. Child of our Time) u B.ffo pcrrOrgUM. Devetnaesto i dvaFrancuskoj G. Pierne G. deseto stoljee. U XIX Bret, A. Caplet (Mi roir de Jesus), Ch Tournemire, G. st. o. se i dalje njeguje. Muziari romantike Migoi G. Dandelot, C. preuzimaju ga i obogauju ORATORIJ. G. F. Anerio, Teatro armonico spirituale di madrigali, Rim Delvin court, H. Barraud, J izraajnim sredstvima svoga doba. Francaix; posebno treb O. nosi tada najee herojski karakter, bez obzira da li njegova istai oratorije A. Ho sadrajnost potjee iz Biblije, legende ili povijesti. U to doba aktivni neggera Le Roi David su na podruju oratorija u Njemakoj L. van Beethoven (Christus Jeanne d'Arc au bucher koji svakako idu u najuspjelije primjerke t am Olberge), F. Schneider (16 oratorija), L. Spohr (Der Fali vrste to ih je dalo nae stoljee. Belgijanci S. i A. Dupuis, L. Jon Babylons), C. Loewe (Die Zersto-rung Jerusalems), F. Mendelssohn gen, A. Meulemans, J. Ryelandt, P. Gilson i L. Dubois, Slaveni J iji su oratoriji Paulus i Elias uivali neobinu popularnost i B. Foerster, I. Stravinski (Oedipus Rex), B. Martinu, A. i N. e izvanNjemake, R.Schumann (Paradies und Peri), F. Hiller, F. Liszt repnjin, J. aporin, D. ostakovi, zatim vicarac ruskoga podr i (Legende von der heiligen Elisabeth, Christus), F. Draeseke i dr. I Ein jetla W. Vogel (Thyl Claes) i Brazilijanac H. Villa Lobos, istak deutsches Reauiem J. Brahmsa smatra se u stanovitom smislu nutiji su predstavnici oratorija naega vremena. Prilozi to si oratorijem, iako je to izrazito meditativno djelo, bez dramske ih oratoriju dali jugoslavenski kompozitori nisu brojni. Koliki radnje. U Italiji je o. na poetku XIX st. sasvim pod utjecajem je poznato, prve nae oratorije komponirali su Slovenci M. Omerz; opere i njenih oblika. Oratorijski libreti prihvaaju i komine scene i {Christus bajulans erucem, 1712) i J. B. Hoffer {Magdalenae con likove, a ponekad se u oratorije ubacuju operni odlomci (tzv. versio, 1715). Kasnije, 1770 pojavio se u Splitu o. La Traslazion oratorio-centone). Pod nazivom melo-dramma sacro javlja se o. i na di S. Doimo J. Bajamontija. Mnogo kasnije, u XX st., piu svoji pozornici (takav je Mose G. Rossinija). Dekadenciji oratorija u Italiji oratorije I. Zajc (Prvi grijeh), B. irola (ivot i spomen ... irih pokuali su se suprotstaviti neki kompozitori, tako J. Tomadini koji i Metodija, Seljak), H. Sattner, S. Hristi (Vaskrsenje), B. Pa je oponaao stilska obiljeja Palestrinine mu zike. Ostali su vaniji pandopulo, M. Tome (Kriev pot), V. Vukovi (Herojski ora autori talijanskih oratorija u prolom stoljeu N. Zingarelli (La torijum) i drugi. Riedificazione di Gerusalem-me), P. Raimondi (8 oratorija), M. LIT.: C. H. Bitter, Beitrage zur Geschichte des Oratoriums, Berlii Costa, G. Bottesini, L. Manci-nelli. Na prijelazu u XX st. 1872. O. Wangemann, Geschichte des Oratoriums von den ersten Anfangej bis zur Gegenwart, Leipzig 1882. F. M. Bbhme, Geschichte des Oratorium! najistaknutiji je autor oratorija u Italiji L. Perosi ija djela {La 1887. G. Massutto, Della muica sacra in Italia, Venezia 1887 89. F. X Risurrezione di Cristo, La Risurre-zione di Lazzaro, II Natale del Haberl, Beitrage zur italienischen Literatur des Oratoriums im 17. und 18 Redentore i dr.), poneto eklektina, oituju iskrenu jednostavnost i Jahrhundert, KMJB, 1901. G. Pasquetli, L'Oratorio musicale in Italia, Fi 1906 (II izd. 1914). D. Alaleona, Studi sulla storia dell'oratorio musical neposrednost. Francuski oratorij predstavljaju H. Berlioz renze Italia, Torino 1908 (II izd. 1945). A. Schering, Geschichte des Oratorium; (L'Enfance du Christ, La Damnation de Faust), F. David, C. Leipzig 1911 (novo izd. 1966). E. Wellesz, Die Opern und Oratorien in Wiei Franck (veoma uspjeli o. Beatitudes), Ch. Gounod ( von 1660 1708, STMW, 1919. H. Vogl, Zur Geschichte des Oratoriums ibid., 1927. H. Schnoor, Poglavlja o oratoriju u G. Adlerovu, Handbud Redemption), C. Saint-Saens (Le Deluge), Th. Dubois, J. Wien, der Musikgeschichte, II izd., Berlin 1930. M. A. Zorzi, Saggio di biblio Massenet, V. d'Indv, H. Rabaud i dr. U Engleskoj su se istakli grafia sugli oratori sacri eseguiti a Venezia, Accademie e biblioteehe d'Italia W. S. Bennett, G. Macfarren, A. Sullivan, Ch. V. Stanford, H. 193033. G. Pannain, L'Oratorio dei Filippini e la scuola musicale di Na Milano 1934. F. Vatidli, L'Oratorio a Bologna negli ultimi decenni de P arry, A. C. Mackenzie i, osobito, E. Elgar iji se o. The Dream poli, Seicento, Note d'archivio, 1938. H. Schnoor, Oratorien und weltliche Chor of Gerontius ubraja u vrhunce evropske oratorijske muzike. werke (u Fiihrer durch den Konzertsaal H. Kretzschmara), Leipzig 1939. Raugel, L'Oratorio, Pari 1948. A. Damerini, L'Oratorio musicale ne Belgijanci P. Benoit i E. Tinel, pa Slaveni A. Rubinstein, A. F. dopo Carissimi, RMI, 1953. C. Gasbarri, L'Oratorio dei Filippin Dvorak (Sv. Ljudmila) i F. Nowowiejsky te Amerikanci L. Seicento (1552 1952), Roma 1957. A. Lies, Materialen zur romischen ... Oratorien Damrosch i H. Parker, ostali su istaknutiji autori oratorija u AML, 1957. Isti, Die Sammlung der Oratorienlibretti (1679 1725), ibid. 1959- P. UlupUHHH, OpaTopHH H KaBTaTa, MocKBa 1960. P. Damilano, L XIX st. R. Evierhart, G. Feer, A. Orel, J. Buga, J. A. VCestrup, O. Rieme i G. U XX st., u razdoblju velikih revolucionarnih muzikih Tagliavini, Roncaglia, Oratorium, MGG, X, 1962. L. Bianchi, Tutti gli Oratori d strujanja, kompozitori i dalje poklanjaju oratoriju mnogo panje. Alessandro Scarlatti, Roma 1963. O. Mischiati, Per la storia dell'oratorio Firenze 1963. L. Bianchi, Carissimi, Stradella, Scarlatti e l'oratorii Tada se sve bogatije razvija njegov svjetovni ogranak pa autori Bologna, ponekad putem oratorija tretiraju i aktualnu socijalno-politiku musicale, Roma 1966. Isti, Tutti gli oratori di A. Stradella, Roma 1966. J. As. ORBN, Julian, kubanski kompozitor panjolskog podrijetls problematiku. Medu suvremenim njemakim kompozitorima po (Aviles, panjolska, 7. VIII 1925 ). Studirao na Konzervatosebno su se na ovom podruju istakli G. Schumann, J. Haas riju u Oviedu, a zatim djelovao u Habani, gdje je 1942 49 bic (popularni o. Das Jahr im Lied), C. Bresgen, H. Reutter, P. Hinlan skupine Grupo Renovacion Musical. Od 1946 studirao jf kompoziciju kod A. Coplanda na Muzikom centru u Tangle woodu, SAD. God. 196063 bio je asistent C. Chaveza na Grad-

TEATRO

- ;.

\ /;

;\*V

t,. %

ORBON ORFEJ
skom konzervatoriju u Mexico Cityju, a 1964 65 lektor na Univerzitetu u St. Louisu (Missouri).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1945; Capricho concertante za komorni orkestar, 1943; Concierto da cdmara, 1944; suita Homenaje a la Tonadilla, 1947; Tres Versiones Sinfdnicas, 1953 (prva nagrada na I muzikom festi valu Latinske Amerike u Caracasu); Danzas Sinfdnicas, 1955; Concerto grosso, 1958. KOMORNA: kvintet s klarinetom, 1944; gudaki kvartet, 1951; Punila za komorni ansambl, 1964. Kompozicije za klavir (sonata, 1946). VOKALNA: Himnus ad Galli Cantum za sopran, flautu, obou, klarinet, harfu i gudaki kvartet, 1956; Tres Cantigas del Rey za sopran, embalo, gudae i uda raljke, 1960. Zborovi: Romance de Fontefrida, 1943; Suite de Canciones de Juan del Encina con un Homenaje Final, 1947; Crucifixus, 1953. LIT.: A. Carpentier, La Muica en Cuba, Mexico 1946. der musikalischen Formen, 1933; Kirchenmusikalische Lilurgik, 1936; Anton Bruckner. Sein Leben in Bildern, 1936; Aufsalze und Vortrdge, 1939; Ein Harmonielehrekolleg bei Anton Bruckner, 1940; Der junge Schubert, 1940; Mozarts deutscher Weg, 1941 (II izd. 1944); Mozart in Wien, 1944; Wiener Musik, 1947; Johannes Brahms, 1948; Hugo Wolf, 1948; Musikstadt Wien, 1953; Bruckner-Brevier. Briefe, Dokumente, Berichte, 1953; Mozart Gloria mundi, 1956; J. Brahms und Julius Allgeyer. Eine Kunstlerfreundschaft in Briefen, 1964. ko 50 studija u kolektivnim publikacijama; lanci i dr. IZDANJA: Trienter Codices IV. Ausviahl (sa R. Fickerom), DTO, LIII, 1920; Ein VCiener Beetho-venbuch, .1921; A. Bruckner, uvertira u g-molu, 1921; J. Lanner, Ta'nze und Wal-zer, DTO, LXV, 1926; A. Bruckner, IX simfonija, nadalje Entwiirfe und Skiz-zen zur IX. Symphonie i Vier Orchesterstiicke, sve u izdanju cjelokupnih djela, 1934; W. A. Mozart, Apollo und Hyacinth, Neue Mozart-Ausgabe, 1959 i dr. Orelu su posveene dvije spomenice: prigodom 50 roendana (izd. F. Racek) 1939 i prigodom 70. godinjice (izd. H. Federhofer), 1959.

ORCHESTRION, i. mehaniki instrument, kombinacija klavira i orgulja. Konstruirao ga je Th. A. Kunz 1791 u Pragu. U dotjeranoj verziji prakih graditelja instrumenata I. i Th. Stilla i K. Schmida o. je imao 230 ica i 360 svirala s vie od 100 registara, 4 manuala i pedal, te ugraenu napravu za crescendo (jalousie), a bio je prenosiv poput portativa. Na takvu je instrumentu koncertirao Abbe Vogler. 2. Vrsta mehanikih orgulja to ih je konstruirao F. Th. Kaufmann 1851 u Dresdenu. Instrument je imao snane jezinjake koji su s pomou razlinih limenih naprava mijenjali temeljnu boju tona i uspjeno oponaali zvuk limenog orkestra. K. Ko. ORDINARIUM MISSAE (lat.), do Drugoga vatikanskog koncila (196265) naziv za pjevane dijelove mise, koji se unato razlici medu blagdanima nikada nisu mijenjali. To su: Kyrie, Gloria, Credo, Sanctus, Benedictus i Agnus Dei. Nasuprot tim tzv. nepromjenljivim dijelovima mise, promjenljivi (-> Proprium missae) su za svaki blagdan drukiji, u tekstovnom i u muzikom pogledu (Introit, Graduale, Tractus itd.). Do XI st. o. m. pjevao je kler sam ili u zajednici s prisutnim vjernicima (osobito u Galiji), pa su zato i napjevi bili jednos tavniji; kasnije ta je dunost prela na scholu cantorum, to je ostavilo traga i u muzikoj obradbi jer su napjevi proireni i iskieni bogatim melizmima. Prema dokumentu koncila (Constitutio de sacra liturgia, 1963) dijelovi mise vie nisu strogo podijel jeni na o. m. i proprium missae, premda su u obnovljenom misnom obredu zadrani stavci neka danjega ordinariuma missae.
LIT.: M. Hermesdorff, Die wichtigsten Singweisen des Ordinarium Missae, Gregoriusblatter, 1879. M. Sigi, Die Geschichte des Ordinar ium Missae in der deutschen Choraliiberlieferung (2 sv.), Regensburg 1911. P. Wagner, Geschichte der Messe, I, Leizpig 1913. Y. Delaporte, Les Chants de l'ordinaire de la messe d'apres les documents chartrains, Revue gregorienne, 1921. A. Cabrol, The Mass, its Doctrine and Historv, 1931. T. Kroon, Ordinarium Missae, Lund 1953. A. Vi.

OREL, Dobroslav, eki muzikolog (Ronov nad Doubravou, 15. XII 1870 Prag, 18. II 1942). Najprije studirao teologiju (kompoziciju privatno kod V. Novaka), a zatim muzikologiju, na Prakom i Bekom univerzitetu (O. Hostinsky, G. Adler). Predavao crkvenu muziku na Prakom konzervatoriju (191619), ureivao asopis Cyril, a od 1921 do 1939 predavao muzikologiju na Univerzitetu u Bratislavi. Svestran muzikolog, najznaajniji doprinos povijesti muzike dao je s djelima o srednjovjekovnoj himnologiji i ekoj muzici XVI st.
DJELA. SPISI: Rukovet' chordlu fimske'ho, 1899; Der Mensuralkodex Specidlnik (disertacija), 1914; Kanciondl Franusuv, 1921; Podtky umeleho vicehldsu v eshdh, 1922; Jan Levoslav Bella, 1924; Frantiek Liszt a Bratislava, 1925; Beeth ovenovy vztahy ke slovensku, Hudeb ni roz hled v, 1926 2 7; Jan Levoslav Bella, Tempo, 193334; Tschekosloioaken u Handbuch der Musikgeschichte G. Adlera(II izd.), 1930; Die Stilartender Mehrstimmigkeit des 15. und 16. Jahrhunderts in Bohmen, Festschrift u ast G. Adlera, 1930; Jana Tdborskeho proza o mistru Janu z Husince, 1932; tefan Fajnor slovenskv sklada tel, 1935; Hudebni prvky svatovdclavske, 1937. IZDANJA: liturgijske pjesmarice Graduale paruum, 1910 i Proprium provinciae Pragensis ad Graduale Romanum, 1913 (obje sa M. Springerom); Maridnske nepory, 1912 (sa Hejlom); eskf kanciondl, 1921. LIT.: C. Sychra, Dobroslav Orel, Cyril, 1942. J. Potuek, Supis slovenskych hudobnoteoretickych prac, Bratislava 1955.-J. Buga, Dobroslav Ore!, MGG, X, 1962.

ORDRE (franc. red, niz), naziv, koji su F. Couperin i njegovi francuski suvremenici upotrebljavali za suitu. U ordreu, kao i u suiti, zadrano je jedinstvo tonaliteta, ali za razliku od suite stavci ordrea, koji su esto mnogobrojni (kod Couperina ak i 23), obino su programskoga karaktera, te nose naslove, a veza s plesnim shemama kod njih je mnogo slabija nego u stavcima suite. OREFICE, Giacomo, talijanski kompozitor i pijanist (Vicenza, 27. VIII 1865 Milano, 22. XII 1922). Studirao pravo; 1885 diplomirao na Konzervatoriju u Bologni kompoziciju i klavir (L. Mancinelli, A. Busi). Osnovao drutvo Societa degli amici della muica (1904), bio profesor kompozicije na Milanskom konzervatoriju (od 1909) i kritiar lista Secolo (od 1920). Njegova je muzika tehniki dotjerana. U klavirskim kompozicijama isko riuje impresionistike, a u operama veristike elemente. Istakao se kao muziki estetiar i pedagog.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u d-molu, 1911. Tri suite: Sinfonia del bosco, 1898, Anacreontiche, 1917 i Laudi francescane, 1920. KOMORNA: klavirski trio, 1912; varijacije Riftessi ed ombre za klavirski kvintet, 1916; 2 sonate za violinu i klavir, u e-molu, 1911 i u D-duru, 1913; sonata za violinu ili violonelo i klavir u F -duru, 1919. KLAVIRSKA: Crepuscoli, 1904; Quadri di Boecklin, 1905; Miraggi, 1906; Preludi del mare, 1913; preludij i fuga. DRAMSKA. Opere: L'Oasi, 1885; Mariska, 1889; Consuelo, 1895; // Gladiatore, 1898; Chopin (prema Chopinovoj muzici), 1901; Cecilia, 1902; Mose, 1905; // Pane altrui, 1907; Radda, 1913 i Castello dei sogni (neizv.). Balet La Soubrette, 1907. Solo-pjesme. SPISI: La Crisi del nazionalismo musicale, RMI, 1917; Conservatorio o universita. musicale, ibid., 1918; L. Mancinelli, 1921. Instrumentirao Monteverdijeva Orfeja, 1909. LIT.: P. P. Hofler, Giacomo Orefice, MGG, X, 1962.

OREL, Rihard, kompozitor i melograf (Prvaina, Gorica, 29. XI 1881 Gorica, 12. I 1966). Muziku uio na uiteljskoj koli u Kopru i 191415 u Beu. Djelovao kao uitelj u Sloven skom primorju i u Italiji, 194547 didaktiki direktor slovenskih kola u okolici Gorice. Kompozitor romantinoga pravca. Crkvena je djela izgraivao u polifonom stilu. Bavio se i muzikom publi cistikom i sabiranjem narodnih napjeva na slovenskom etnikom podruju. U svojim obradbama narodnih melodija nastojao da sauva izvorne muzike karakteristike. Komponirao je za klavir, za orgulje, zborove, mise i crkvene pjesme. D. CO. ORFEJ (gr. 'Op9eu^), mitski grki pjeva koji je svojim pjevanjem i sviranjem krotio divlje zvijeri te pokretao drvee i kamenje. Pjevao je uz kitaru ili liru, pa su ga smatrali utemeljiteljem kitarodije. Rastrgale su ga bahantkinje (menade), jer se protivio Dionisovim orgijama. N jegova glava s lirom, baena u rijeku Hebros, dola je preko mora do Lesbosa, otoka lirskoga pjesnitva. Pria o Orfeju i njegovu putu u Podzemlje ide u red naj poznatijih i najrairenijih mitolokih opernih sadraja: izgubivi voljenu enu Euridiku, koju je ujela zmija, O. je pjevanjem sklonuo bogove da mu je vrate. Budui da nije mogao odoljeti elji, pa se, unato izriitoj zabrani okrenuo prije vremena, ostao je zauvijek bez nje. Poevi od prvih opernih kompozitora, J. Perija (1600), G. Caccinija (1600) i C. Monteverdija (1607), za tim su sadrajem sve do naih dana posezali brojni muziari, meu njima i Ch. W. Gluck (1762), F. G. Bertoni (1776), L. Delibes (1878), E. Kfenek (1923), G. F. Malipiero (1925), D. Milhaud (1926) i

OREL, Alfred, austrijski muzikolog (Be, 3. VII 1889 11. IV 1967). Zavrio pravo; od 1917 studirao muzikologiju (G. Adler); promovirao 1919. God. 1918 38 proelnik mu zike zbirke Gradske knjinice u Beu; habilitirao se 1922 te 192945 bio profesor Bekog univerziteta. U razdoblju 1940 45 vodio Sonderreferat fiir Wiener Musikforschung grada Bea. Orelova bogata muzikoloka ostavtina posveena je preteno muzikoj prolosti Bea i likovima velikih majstora koji su u njemu djelovali: W. A. Mozartu, L. v. Beethovenu, F. Schubertu i, osobito, A. Bruckneru. Sa R. Haasom ureivao je izdanje cjelokup nih djela A. Brucknera.
DJELA. SPISI (izbor): Unbekannte Fruhvmrke A. Bruckners, 1921; Anton Bruckner ... Das Werk, der Kiinstler, die Zeit, 1925; Wiener Musikerbriefe aus zwei Jahrhunderten, 1925; Franz Schubert, 1925; Beethoven, 1927; Das Werden ORFEJ, detalj s atike vaze < - V st.

ORFEJ ORFFOV INSTRUMENTARIJ

nanovo stvara praiskonsku sintezu pokreta, rijei i muzik< ovdje povezuje svijest o prolosti s dananjim stremljenjim: Melodijsko-jezino nasljee se u toku nastave rekreira i aktualizii novim sredstvima, mnogo puta na nain improvizacije (sudjelc vanje posebnog instrumentarija prilagoenog djejim mogune stima; primitivni oblici vieglasja). Danas se u mnogim zemljam odvija muzika nastava djece prema Orffovu Schulioerku.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Manna Vanna (prema h Maeterlincku); Kleines Konzert za embalo i duhae (prema kompozicijama 2 lutnju iz XVI st.), 1927; Tanzende Faune, 19 l4;.Ba:yernc/je Mimoza mali orkesta J 934- Dva gudaka kvarteta. DRAMSKA. Opere: Gisei, das Opfer (vlasti tekst, prema starojapanskoj drami Terakoyd), 1913; Der Mond (ein kleines Wel theater), 1939; Die Kluge (Die Geschichte von dem Kb'nig und der klugen Frau. 1943; Die Bernauerin {Ein bayrisches Stiick; vlastiti tekst), 1947; tragedij Antigonae (tekst F. Holderlin prema Sofoklu), 1949; Astutuli (Eine bayriscl Komodie; vlastiti tekst), 1953; tragedija Oedipus der Tyrann (tekst F. Hblderl: prema Sofoklu), 1959; Promete} (na grkom, prema Eshilu), 1968; De tempc rum fine comoedia (Spiel vom Enae der Zeiten), 1972. Balet Der Feuerfarber, 1925. Scenske kantate: Carmina Burana (Cantiones profanae), 1937; Catul Carmina (Ludi scaenici), 1943; Trionfo di Afrodite (Concerto scenico), 195 (ova tri posljednja djela sabrana pod naslovom Trionfi, trittico leatrale, 1953 Prikazanja: Comoedia de Christi Resurrectiorte (EinOsterspiel), 1956; Ludus 0 nato Infante mirificus (Ein Weihnachtsspiel), 1960. Scenska muzika: Leonce un Lena (G. Biichner), 1918; Ein Sommernachtstraum (W. Shakespeare), 1952. -VOKALNA. Kantate: Des Turmes Aufentehung (tekst F. Werfel), 1920; 3 kan tate na tekst F. Werfela, 1929 i 2 kantate na tekst B. Brechta, 1930. Als sprach Zarathustra za zbor, duhae, orgulje, 2 klavira i 2 harfe; pjesme z glas i orkestar na tekst R. Dehmela. Zborovi: Catulli Carmina I (sedam zbo rova), 1930; Catulli Carmina II (tri zbora), 1931; elegijska himna Die Sdnge der Vorwelt (F. Schiller) uz instrumente, 1936; Ndnie und Dithyrambe (F Schiller) uz instrumente, 1956; Concerto di voci: Sirmio, 1930; Laudes ere aturarum, 1954 i Sunt lacrimae rerum, 1956 i dr. Kompozicije na cantus firmu za glasove ili instrumente, 1929; solo-pjesme. INSTRUKTIVNA: Orff Schulmerk (sa G. Keetman i H. Bergeseom), 5 sv. od 1930 35 (preraen izd., kao Musik f ur Kinder, sa G. Keet ma n, s v. I V, 195 0 54 ; obj. n vie jezika); nekoliko doprinosa za Jugendmusik: Klavierubungi Geigeniibun, I i II i dr. OBRADBE. C. Monteverdi: Orpheus (L'Orfeo, Favola in Mu sica), Tanz der Sproden (Balio delle Ingrate) i Klage der Ariadne (Lament d'Arianna) prva redakcija svih triju obradba 1925, posljednja 1940 (ove si obradbe izale pod zajednikim naslovom Lamenti, trittico leatrale, 1958); W Byrd, Entrata za orkestar u 5 grupa i orgulje, 1928 41. LIT.: W. Keller, Carl OrfTs Antigonae, Versuch einer Einfuhrung, Main: 1950. W. Riezler, Neue Horizonte, Bemerkungen zu Carl OrfTs Antigonae Gestalt und Gedanke, Jahrbuch der Bayerischen Akademie der sehonen Kiin ste Miinchen 1951. H. Rutz, Carl Orff und sein Schuliverk, Rhythmisch-melo disches Spiel, Vorstufe der Personlichkeitsbildung, Osterreichische Musikzeit sehrift, 1951. IV. Keller i F. Reusch, Einfuhrung in Musik fiir Kinder unc Grundlagen und Ziele des Orff-Schulwerks, Mainz 1954. A. Liess, Car Orff Idee und Werk, Ztirich 1955. Carl Orff ein Bericht in Wort unc Bild, s doprinosima K. H. Ruppela, G. R. Sellnera i W. Thomasa, Mainz 195' (II izd. 1960; engl. prijevod Mainz 1960). W. Vfagner i 117. E. Schdfer, Car Orff zum 60. Geburtstag, Bayreuther Festspiele, 1955. W. Thomas, Wort magie und Klangmagie, Musik im Unterricht, 1955. Isti, Erklingende Sprachi (Interpretationsversuch nach dem Schulwerk von Carl Orff), Der Deutsch -Unterricht, Stuttgart 1956. /. Kiekert, Die musikalisehe Form in den Werken Carl OrfTs (disertacija), Regensburg 1957. E. Doflein, Uber Carl Orff unc seine Bernauerin, SMZ, 1958. W. Schadezvaldt, Carl Orff-Trionfi, zur Idet des Werkes, Die Holderlinsche Antigonae des Sophokles von Carl Orff, Da: Werk Carl OrfTs und sein neues Osterspiel, Zur UraufTiihrung des Oedipu! der Tyrann nach Holderlin von Carl Orff, Hellas und Hesperien, Ziirich 1960 E. Laaff, Carl Orff, MGG, X, 1962. A. Liess, I Trionfi di Carl Orff, RAM, 1962. Isti, Carl Orff und das Damonische, Mannheim-Viernheim, 19 65. H. W. Sc h mi dt, Ca rl O rff, se in Le be n u nd s e in W e rk, Ko lu 1971. B. A.

A. Casella (1932). Ideja o snazi muzike, povezana uz mit o Orfeju, inspirirala je umjetnike i za stvaranje drugih muzikih formi: F. Liszta za simfonijsku pjesmu Orpheus (1854), I. Stravinskog za balet Orpheus (1948), J. Cocteaua za film s muzikom G. Aurica (1951) i dr. Orfejeva lira zamjenjuje se u doba renesanse lirom da braccio, zatim i violinom, a kitara harfom, vihuelom, lutnjom i gitarom.
LIT.: O. Kern, Orpheus, Berlin 1920. E. Norden, Orpheus und Eurydike, Berlin 1934. C. Atkinson, Orpheus with His Lute, Bulletin of Hispanic Studies, 1949. L. Cellier, Le Ro mantisme et le mythe d'Orphee, Cahiers de 1* Association internationale des etudes francaises, 1958. H. Ch. Wolff, Orphei'S als Opernthema, M uica, 1961. M. Wegner, E. Winternitz i H. Chr. Wolff, Orpheus, MGG, X, 1962. K. Ko.

ORFF, Carl, njemaki kompozitor (Miinchen, 10. VII 1895 ). Jo kao srednjokolac objavio zbirke solo -pjesama i komponirao prvo opseno djelo za zbor i orkestar. Zavrivi humanistiku gimnaziju, studira muziku 191314 na Akademie der Tonkunst u Munchenu kod A. Beer-Walbrunna i H. Zilchera;uto vrijeme na njega znatno utjee Debussvjeva muzika, osobito opera Pelleas et Melisan-de. God. 191517 dirigent je u kazalitu Munchener Kammerspiele, a 191718 u Narodnom kazalitu u Mannheimu i u Dvorskom kazalitu u Darmstadtu; kao kompozitor kratko je vrijeme sljedbenik R. Strau-ssa i H. Pfitznera te marljivo prouava A. Schonberga. Od 1919 ivio u Munchenu i po eo se baviti C.ORFF pedagogijom. God. 192122 uenik je H. Kaminskog; intenzivno se bavi starom muzikom, osobito Monteverdijevom. U Munchenu je, zajedno sa svojom enom Dorotheom Giinther, 1924 osnovao kolu za gimnastiku, muziku i ples (Gtinther-Schule). Iz Orffova pedagokog rada na toj koli rodio se njegov Schulzoerk (djelo za muziki odgoj djece). U suradnji s graditeljem instrumenata K. Maendlerom nastali su novi idiofoni instrumenti, glavni sastavni dio orkestra udaraljki to ga je stvorio O. Taj je orkestar odigrao presudnu ulogu u njegovoj metodi muzikog odgoja i u njegovu stvaralatvu. Poslije dugog traenja vlastitog izraza, O. istupa kao definitivno izgraena li nost 1937 izvedbom scenske kantate Carmina Burana, a zatim povlai sve to je dot le bio napisao. Orffove su kompozicije, kao i njegov Schuliverk, poslije Drugoga svjetskog rata naile na golem uspjeh po itavome svijetu. God. 195060 vodio je O. majstorsku klasu za kompoziciju na Hochschule fiir Musik u Munchenu. Njegovi su uenici W. Egk i H. Sutermeister. O. je najbolji dio svog opusa posvetio kazalitu. Da bi se dokuila vrlo odreena i originalna fizionomija tog umjetnika, nije dovoljno poznavati samo njegovu muziku. Njegova prava vrijednost lei u novom spajanju svih osnovnih scens kih elemenata: rijei, pokreta (glumake geste i plesa) i muzike. O., umjet nik XX st., povezuje suvremeni izraz sa starim oblicima evropskog teatra. U njegovim scenskim djelima spajaju se karakteristike starogrke tragedije i Terencijeve komedije, srednj ovjekovnih misterija i interludija u obliku improviziranih lakrdija, barokne opere, scenskog oratorija i Shakespeareove drame. Za Orffovu je umjetnost rije neobino vana u svim svojim dimenzijama; on se esto slui izvornim tekstovima iz antikih i sredn jovjekovnih jezika: starogrkim iz doba Sapfe i Euripida (Trionfo di Afrodite), klasinim latinskim (Catulli Carmina), srednjovjekovnim latinskim, starofrancuskim i srednjovisokonjemakim iz va gantske poezije (Carmina Burana), dok svoje vlastite tekstove pie na bavarskom narjeju. Sadraje svojih djela O. najee uzima iz antike, bliske njegovoj humanistikoj kulturi (Antigonae; Oedipus) i iz svijeta narodne prie i balade, s kojim ga povezuje bavarski zaviaj (Der Mond; Die Bernauerin). Orffova estetika dijametralno je oprena principima kasnoromantike lirske scene: umjesto psiholoke drame, iji je glavni protagonist bujan i sli kovit simfonijski orkestar, njegov je teatar statike, epske prirode. Muzika ne slika, nego elementarno, lapidarno, magiki sudjeluje uz rije i pokret. Ritam je najsnaniji pokreta Orffove muzike. Velik broj udaraljki nosioci su nezamjenjivo orffovskih ritmikih napetosti. O. esto oivljuje rane oblike muziciranja kao to su ostinato, recitacija, psalmodiranje, melizmi orijentalnog karaktera, organum, fauxbourdon. S Orffovom umjetnikom produkcijom bitno je povezan i njegov Schulzoerk. Na isti nain kao u scenskom opusu, O. i ovdje

ORFFOV INSTRUMENTARIJ. Kompozitor i pedagog Carl Orff napisao je jedinstveno muziko-pedagoko djelo Musik fiir Kinder u kojemu putem pjevane i svirane djeje i narodne pjesme, kroz pentatoniku, stare naine te dur i mol tonalitet razvija u

C. ORFF. Scenska kantata Carmina Burana, 1937

ORFFOV INSTRUMENTARIJ ORGELMESSE

djece muzikalni osjeaj i radost z a muziciranje. Za tu je svrhu zamislio i dao izraditi specijalne, jednostavne djeje instrumente. U dananjem obliku O. i. ima ovaj sastav: udaraljke (zveka, drve na kutija, tapii, inele, triangl, tamburin, praporci, mali bubanj, veliki bubanj i timpan i); melodijske instrumente s ploicama (zvonii (Glokenspiel) sopran i alt, metalofon sopran i alt, ksilofon sopran, alt i bas) i basove instrumente (bordun iani instrument za trzanje ili udaranje batiem i gamba, na kojoj se izvodi samo pizzicato).
LIT.: C. Orff i G. Keetmann, Orff-Schulwerk (5 sv.), Mainz 1930 35 (prer. izd. Orff-Schuhverk-Musik fur Kinder, 1950 54). W. Keller i F. Reusch, Einfuhrung in Musik fur Kinder und Grundlagen und Ziele des Orff-Schulwerks, Mainz 1954. T. Reich, Sviranje vaan faktor suvre menog muzikog odgoja, Muzika i kola, 1957, 45. Th. Tabaka, kolski instrumentarij, Zagreb 1959J. Pj.

ORGANISTRUM (lat.; engl. hurdy-gurdy, franc. vielle [de roue], njem. Drehleier, tal. ghironda), u srednjem vijeku, naziv z a iani instrument nalik na dananju violu. Iznad ormaria za rezonanciju bile su obino napete tri ice (ili 3 para ica). Dok se jedna ica skraivala s pomou klavijature, dvije druge dublje, ugodene najvie u kvinti, odzvanjale su slobodno. Poseb nom rukom svira je stavljao u pokret kota obloen smolom koji je doticao sve ice, tako da su one stalno zvuale. Veoma stari instrument, o. je osobito od X do XII st. bio jako rairen. Opseg klavijature bio je u to doba jedna oktava, a kasnije je iao do dvije oktave (kromatski). Od XII do XV st. instrument se susree pod nazivom Armonie ili Symphonie (otuda iskrivljena imena Chifonie i Cifonia), pa Zampugna, Sambuca rotata i dr. U muziku praksu o. je ponovo doao na poetku XVIII st. i to osobito u Francuskoj pod nazivom vielle, gdje su se razvili pravi virtuozi koji su na tom instrumentu koncertirali. Originalne

ORGANUM, najraniji oblik evropske vieglasne muzike. Vieglasje prvi put pominje irski filozof Johannes Scotus Eriugena {De divisione naturae, 867); naziv o. navode Regino iz Priima (umro 915) i Hucbald (De Institutione Harmonica), a iscrpnije izloena teorija ranog vieglasja nalazi se u anonimnom traktatu iz X v. De organo i pseudohucbaldovskom delu Muica Enchiriadis. O. (zvan i diaphonia) zasniva se na dvoglasju u paralelnim kvartama i to izmeu jedne koralne melodije (vox principalis) i dodanog nieg glasa (vox organalis). Postoje dva vida: a) vox organalis je nepokretan sve dok se vox principalis ne uspne za kvartu iznad poetnog tona, zatim se glasovi kreu u paralelnim kvartama, a na kraju melodijske fraze sastaju se na primi (sastajanje glasova pominje jo Scotus Erigena):

Rex

cee-

li,

do-

mi-

nus

ma- ris

un- i -

so-

ni

b) glasovi se od poetka do kraja kreu u kvartama, a udvaja njem jednog ili oba glasa u oktavi dobiva se troglasni i etvoro glasni organum:
Tw
JKL-

trts

sem-

pL~

ter-

TULS

ft-

U.-

us

ORGANISTRUM, eka, XVIII st.

kompozicije (sonate, duete i si.) pisali su J. Aubert (1678 1753), J. B. Anet (1676 1755), J. B. Boismortier (oko 1691 oko 1765), Ch. Baton (1710 58), E. Ph. Chedeville (umro 1782) i drugi. K. Ko. ORGANOGRAFIJA (Organologia; prema gr. opYavov), instrument), znanost koja se bavi istraivanjem i opisivanjem gradnje instrumenata i njihova historijskog razvoja. Meu vanija starija djela iz podruja organografije idu Syntagma musicum M. Praetoriusa, II (1619), Organopoeia Ph. Bendlera (1619), Muica mechanica organoendi J. Adlunga (1768) i L'Art du facteur d'orgues Dom F. Bedos de Cellesa (1766 78). Od novijih autora organografijom su se bavili osobitoj. G. Topfer, M.P. Hamel, Ch. Mahrenholz, J. J. Seidel, H. Klotz, E. Rupp, G. Frotscher, W. Ellerhorst, A. Cellier, Ch. Mutin, P.Smets, C. Locher, A. D. Brisav, W. H. Barnes, G. A. Andslev, F. Dugan, L. aban i dr.
LIT.: F. Pedrell, Organografia antiqua espafiola, Barcelona 1901. A Merklin, Organologia, Madrid 1924. A. Vi.

(U gornjem primeru paralelne kvinte nastaju udvajanjem glasova, a u Hucbaldovu delu Scholia Enchiriadis nalazimo i pravi o. u kvintama). Ovaj drugi vid, prema H. Riemannu, verovatno predstavlja vie rezultat teorijske spekulacije nego nain na koji se u IX i X v. muziciralo. Opisuje ga i Guido iz Arezza (Micrologus, oko 1125), ali preporuuje za upotrebu nain bli zak pomenutom prvom vidu; vox organalis je ispod melodije s kojom obrazuje ne samo kva rte, ve i terce i sekunde, a zavretak je opet prima. Cesto se vox organalis due zadrava na tonovima c, /, ili g, a ponekad je sasvim nepokretan; tada vox principalis moe silaziti i ispod njega. Potkraj XI v. o. se sa jedne strane postepeno pretvara u diskant sa sve veom primenom suprotnog kretanja glasova; u traktatu Ad organum faciendum iz kraja XI v. vox organalis je uvek gornji glas kao u diskantu, a na zavretku moe biti i oktava. Sa druge strane u XII v. cveta novi oblik organuma sa leeim donjim glasom: nad odlomkom koralne melo dije u veoma dugim notama kree se u kraim trajanjima bogato razvijeni i slobodno ritmizirani gornji glas. (Dugi tonovi tenora bili su verovatno izvoeni na orguljama; notirani su kao longe, ali su imali duu, neodreenu vrednost, zavisnu od gornjeg glasa; nazivani su organicus punetus i predstavljaju praoblik orgelpunkta). Ovaj oblik (0. purum, 0. duplum, 0. proprio sumptum) je naroito poznat po rukopisima iz St. Martiala u Limogesu, a oko 1169 1250 neguju g a majstor' tzv. kole Notre-Dame:

itd.

Iz prethodnog razlaganja oito je da je o. ne samo naziv za rano dvoglasje u kojemu prevladava paralelno kretanje deonica, ve i za drukije oblike ranog vieglasja. Inae, kvartni i kvintni paralelizmi poznati su i u muzikoj praksi raznih evropskih i vanevropskih naroda (Island, Portugalija, Juna Afrika i dr.). Zbirku organuma pod naslovom Die drei- und vierstimmige No-treDame-Organa objavio je 1940 H. Husmann.
LIT.: H. Riemann, Geschichte der Musiktheorie im 9. 19. Jahrhundert, 1898 (III izd. 1961). F. Ludwig, Die liturgisehe Organa Leoninus und Perotinus, Riemann-Festschrift, 1909. Isti, Repertorium organorum recentioris et motetorum vetustissimi stili, I, Halle 1910. A. Gastoue, Les Primitifs de la mu sique francaise, Pari 1922. P. Wagner, Zu den liturgischen Organa, AFMWj 1924. Isti, Zur Geschichte der Lehre vom Organum, ZFMW, 1925 26. P. Wagner, Uber die Anfange des mehrstimmigen Gesangs, ibid., 1926. H. Schmidt, Die Organa der Notre Dame-Schule (disertacija), Wien 1930. H. Husmann, Die dreistimmigen Organa der Notre-Dame-Schule (disertacija), Berlin 1932. H. Schmidt, Die drei- und vierstimmigen Organa, Kassel 1933. H. Husmann, Die Offiziumsorgana der Notre-Dame-Zeit, PJB, 1935. J. Handschin, L'Organum a l'eglise, Revue du ehant Gregorien, 1936 i 1937. A. Geering, Die Organa und der mehrstimmige Conductus in den Handschriften des deutschen Sprachgebietes vom 13. bis 16. Jahrhundert, Bern 1952. W. Krilger, Die authentische Klangform des primitiven Organum, Kassel 1958. H. Tischler, A propos the Notation of the Parisian Organa, Journal of the Ame rican Musicological Societv, 1961. H. Husmann, Organum, MGG, X, 1962. V. Pe.

ORGANO PIENO (tal., pune orgulje), starinski naziv za puni zvuk orgulja, koji nastaje ukljuivanjem svih registara. U XVII i XVIII st. o. p. se dobivao zajednikim nastupom regi stara Prestant, Bourdon Doublette, Cymbale i mjeanica, a do davali bi im se po mogunosti i registri od 8 i 16 stopa. Prema veliini orgulja mijenjale su se i kombinacije za o. p., ali u principu to je uvijek bio spoj temeljnih registara s mjeanicama. Danas se i u suvremenim orguljama moe zgodnim kombiniranjem re gistara postii originalni zvuk starinskog o. p., koji je prikladan osobito za izvedbu kompozicija iz razdoblja baroka. Za skupni nastup svih registara danas se upotrebljavaju nazivi pleno ili tuni.
LIT.: W. Lottermoser, Klangeinsatze des Plenums auf Orgel, mit Tonund Rcgisterkanzellc, AFMW, 1953. A. Vi.

ORGELMESSE

Misa za orgulje

ORGELPUNKT ORGULJE
ORGELPUNKT -+ Pedalni ton ORGENI, Aglaja (pravo ime Anna Maria Aglaja Gorger St. Jorgen), austrijska pjevaica, koloraturni sopran (Roma Szombat, 17. XII 1841 Be, 15. III 1926). Uenica Pauline V ardot-Garcia u Baden-Badenu. Debitirala 1865 u Berlinu kao Anina (Bellini, La Sonnambula). Gostovala u Engleskoj, Njemakoj i Parizu u operi i na koncertnom podiju. Od 1866 preda vala na Konzervatoriju u Dresdenu (1908 prva ena profesor), od 1914 u Beu.
LIT.: E. Brand, Aglaja Orgeni, Miinchen 1931.

ORGUE EXPRESSIF -> Harmonij ORGULJARI (engl. organ builder, franc. facteur 'orgues, njem. Orgelbauer, tal. organaro), graditelji orgulja. Od pojave hidraulikih orgulja pa do najnovijeg doba orguljari su se, za razliku od graditelja drugih instrumenata, redovito ogrania vali na gradnju orgulja i ostalih instrumenata s tipkama (embalo, klavikord, katkad i klavir). Budui da su orgulje, zbog svoje vanredno sloene grade, velianstvene zvukovne snage i posebnih izraajnih mogunosti, zahtijevale od orguljara ne samo poznavanje akustike i tehnike gradnje, nego i razvijen umjetniki smisao za sve probleme mu zikog stvaralatva i reprodukcije, nije rijedak sluaj, da je medu orguljarima bilo i takvih, koji su se istakli i kao vrsni svirai i kompozitori orguljske muzike. Meutim, djelatnost orguljara za pravo oznauje pojedine etape razvitka i usavravanja konstrukcije orgulja tokom stoljea pa je nedjeljivo vezana uz povijest orgulja (-> Orgulje. Povijest, -> Graenje umjetnikih muzikih instru menata). A. Vi. ORGULJE (od gr. opyavov orue, instrument; lat. organum, engl. organ, franc. orgue, njem. Orgel, tal. organo), muziki instrument koji proizvodi zvuk na taj nain to se pritiskom tipke na klavijaturi omoguuje mehanikim, pneumatskim ili elektri nim putem strujanje zgusnutog zraka iz mijeha u sviralu. Zrak se nalazi u spremitu mijeha pod stalnim i odreenim pritiskom, a dovodi se s pomou crpeega mijeha, koji pokree -> kalkant ili ga puni centrifugalni ventilator na elektrini pogon. Iz spremita zrak se otvaranjem jednoga ili vie manubrija, tj. odreene poluge ili ruice smjetene na prednjoj strani sviraonika, puta u drvenu krinju (zranice), odakle s pomou ventila pre lazi u -> kancelu pojedinoga registra; pritiskom na tipku klavijature otvori se ventil svirale povezane s tom tipkom i oglasi se traeni ton. Svaka tipka klavijature ima svoju odgovarajuu svi ralu, a niz svirala od najdublje do najvie sainjava jedan registar. U orguljama ima vie registara, a svaki je izraen tako da zvuk njegovih svirala daje tonu drugu boju. Zatvaranjem jednoga i otvaranjem drugoga ili istodobnim otvaranjem vie manubrija tipke se na klavijaturi povezuju s jednim ili vie novih registara i na taj nain se mijenja ne samo boja svirala, nego i njihova snaga ( -* Registar). Traktura. Spoj izmeu klavijatura i zranica, koji se uspostavlja pritiskom na tipku i povlaenjem registarskih manubrija, zove se traktura (od lat. trahere vui). U starijim orguljama traktura je bila mehanika, to znai da se pritiskom prsta na klavija turi i povlaenjem manubrija pokrenuo itav niz tzv. apstrakta, tj. ica, letvica i kuka, koje su povezivale sviraa sa eljenim registrima i putale zrak u odreene svirale. Kod pneumatsk e trakture djelovanje apstrakta zamjenjuju tanke olovne cijevi; u njih se pri sviranju i registriranju otvaranjem ventila puta na jednom kraju struja zgusnutog zraka, koja na drugom kraju cijevi svojim impulsom pokree ventile zranica i ventile pojedinih svirala. Elektrina traktura obavlja sve ove radnje pomou elektromagneta i potrebnog niza elektrinih ica. Sviraonik. Svi dijelovi orgulja stavljaju se u pogon i upravljaju preko sviraonika. Sviraonik se sastoji od jedne ili vie kla vijatura na kojima se svira rukama (-> manual), od klavijature za sviranje nogama ( > pedal) i od itava niza naprava za spajanje i kombiniranje registara. Svaka klavijatura spojena je s nizom registara, koji tvore zaokruenu zvukovnu cjelinu. Ako orgulje imaju npr. tri manuala i pedal, onda su manuali rasporeeni stepenasto jedan iznad drugoga, tako da je I manual najdonji i raspolae s glavnim i najsnanijim registrima, II manual je vii s registrima blaega zvuka, a III je manual najvii s izborom solqregistara. Pedal lei ispod sviraa i ima svoje vlastite registre. Proelje (lat. prospectus). Prednji dio ormara, u kojemu su zatvorene svirale, zranice i mijeh. Otkako su orgulje postale liturgijskim instrumentom, graditelji, kipari i slikari nastojali su ukrasiti proelje orgulja u stilu crkve i svoga vremena. Na proelju je smjetan niz metalnih svirala, obino principala, razdijeljenih u vie simetrinih grupa. Te su svirale nainjene od slitine s velikim postotkom kositra. One redovito sviraju, ali ponekad, osobito u XIX st., gradile su se u prospektu i nijeme svi-

rale koje su sluile samo za ukras. U doba baroka i same su svirah esto bile ukraene ornamentima. Spojevi. S pomou naroitih naprava, -> kopula, u svakin se orguljama mogu registri jednoga manuala svirati na tipkam: drugog manuala, odnosno registri bilo kojeg ili svih manuala ni tipkama pedala. Isto se tako, pomou suboktavne i superoktavm kopule, mogu pritiskom na tipku spojiti tonovi njezine dublji i vie oktave. Za nagle promjene zvunih boja, koje orgulja: nema mogunosti za vrijeme sviranja izvriti, postoje u suvre menim orguljama naroiti spojevi, slobodne kombinacije. On< omoguuju^ da se pritiskom na jednu polugu ukljui unaprijec pripremljena registracija. Opseg. Manual obuhvaa 61 tipku, odnosno pet punih oktava s tonovima Cc4, a pedal ima 32, tj. dvije i pol oktave s tonovim; 1 Cg . Stvarni opseg orgulja je meutim mnogo vei, nego tc pokazuje broj tipaka, budui da se medu manualnim registrima osim registara normalne visine (to su svi registri od 8 stopa' nalaze i suboktavni registri od 16' i tri superoktavna od 4', 2' i i' a meu pedalnim registrima, osim 16' jo i od 32'. Prema tome. zvuni opseg orgulja obuhvaa tonove vie od devet oktava Svirale. Svirale su onaj dio orgulja, u kojima titra stupac zgusnutog zraka i time proizvodi zvukove razliite visine i razli itih boja. Orguljske su svirale dvovrsne: labijalne (s usnicama] i jezine. Grade se od drva ili kovinskog lima. Oblik im je za kovinske cilindrian ili konian, a za drvene prizmatian ili piramidalan. Sastoje se od gornjeg dijela ili tijela i od donjeg dijela ili noge svirale. Na prijelazu izmeu ta dva dijel a nalazi se kod labijalnih svirala otvor (lat. labium usta), kojemu u unutranjosti svirale odgovara jezgra, tj. drvena ili limena pregrada. Gornji kraj labijalnih svirala moe biti otvoren ili zatvoren. Zatvorena svirala daje za oktavu dublji ton nego jednako duga otvorena svirala. Ako se u svirale pusti jaa struja zraka, ona e je prepuhati (njem. tiber-blasen) tako da e otvorena svirala dati za oktavu vii ton od normalnoga tona, a zatvorena jedan od neparnih -TUELO SVIRALE lanova niza parcijalnih tonova (npr. duodecimu). Kako visina tona ovisi o -GORNJA USNAduini svirale, -USTAto se ugaanje svirale vri skraivanjem ili produivanjem gor njeg dijela svirale s (C.T~ ----PUKOTINA pomou pokretnog prozoria, \ T""~"~~DONJA kositrenog izreza ili mijenjanjem oblika USNA unjastom spravom za ugaanje. Jezine \L, ____ -NOGAsu svirale (jezinjaci) neto drukije konstruirane. ORGULJE ulazi kroz nogu u Labiialne svirale Zrak tijelo svirale, koja s gornje strane (glava) ima ugraeno grlo sa lijebom. Na lijebu je privren jeziac od mjedi. Kad zrak struji kroz sviralu jeziac jedn omjerno titra i titra jui ili udara o lijeb (udarni jeziac) ili slobodno ulazi i izlazi iz njega (slobodni jeziac). Visina tona odgovara duini je-; zica i regulira se eljeznim tapiem:: pritiskom na gornji kraj skrauje se ili produuje slobodni di o za titranje. Snaga: i boja zvuka reguliraju se rezonatorom razliitih oblika i veliina, utaknutim u gornji dio glave svirale (-> Registar). Alikvoti i mjeanice. Ako se te-: meljnom registru od 8' eli poveati punoa i sjaj, onda mu se dodaje registar-koji odgovara jednome od njegovih ali-: kvotnih tonova. Tako se npr. moe Prin-cipalu 8' dodati Kvinta f '; ona odgovara treem lanu NOSA parcijalnog niza, a zvui: kao duodecima (kvinta nad oktavom), osnovnoga tona. U ORGULJE. Jezinjak tom e se sluaju na' pritisak tipke c uti osim tona c od Prin-cipala 8' i ton g od Kvinte f ', ali ne kao i samostalan ton, nego stopljen sa svojim osnovnim tonom, kome e njegova | otrina dati novu boju i potreban sjaj. Zbog toga se registri, koji] daju jedan od alikvotnih tonova, ne upotrebljavaju nikada sami,] nego uvijek spojeni s jednim ili vie temeljnih registara. Istoj pravilo vrijedi i za mjeanice (miksture). Pritiskom na tip ; ku one daju u isto vrijeme 2 6 alikvotnih tonova iz parci- j jalnog niza. Da bi se upotrebom mjeanica mogle postii zanim- i

ORGULJE
O orguljama, hidraulikim ljive zvukovne boje, vano i pneumatskim, mnogo su je, da budu spojene s od IX st. nadalje pisali i dovoljnim brojem snanih arapski pisci; u XII st. se osnovnih registara, ak navode i imena dvojice sposobnih da potpuno arapskih graditelja orgulja, apsorbiraju zvuk alikvo-tnih pa se moe zakljuiti da su i tonova. Graditelji u arapskom svijetu svirka i renesansnih i baroknih gradnja orgulja bili vrlo orgulja instiktivno su razvijeni, ali takoer izvan naslutili znaenje umjetno vjerskih obreda. stvorenih alikvot-nih tonova S Istoka su se tek u i u svojim instrumentima VIII st. o. ponovo poele pruili bogati izbor iriti po zapad noj Evropi i kombinacija pomou to istom kada se uvode u mjeanica. crkvu. God. 757 darovao je Crescendo. Budui da bizantski car Konstantin visina tona ne ovisi samo o Kopronvmos franakom veliini svirale nego i o kralju Pipinu Malom koliini zraka, koji mora orgulje, kao znak vladarskog jednolino strujiti pod dostojanstva za dvor u odreenim i Compiegneu. Za kasnijih nepromijenjenim tlakom, franakih vladara o. jaina je zvuka orgulja dobivaju sve znaajniji udio nepromjenljiva. Da bi se u crkvenom bogosluju. ipak omogu ile Ve u IX i X st. posjeduju dinamike pro mjene i ih neki od najuglednijih raznolikosti u snazi zvuka, francuskih, njemakih, potrebne pri umjetnikoj talijanskih i engleskih izvedbi kompozicija, u samostana i crkava (stolna orgulje se ugrauju dva crkva u Aachenu, St. ureaja: crescendo-valjak na Savin u Poitouu, pa crkve u pokret noge postepeno Strasbourgu, Rimu, ukopava registre pre ma Winchesteru i dr.). njihovoj jakosti i tako Tokom XIIXIII st. omoguuje promjene u grade se crkvene o. u snazi i boji zvuka, a Parizu, Konstanzu, Roaluzije, tj. ormar u uenu, Utrechtu, pa u kojem su registri pojedinog Bonnu, Bruggeu, Firenci, manuala zatvoreni tako da Salzburgu, Pragu, se samo na prednjoj strani mo gu pomou i drugdje, a od XIV st. stupaljke postepeno dalje gotovo da nema iole otvarati dr veni kapci, proputaju kroz njih zvuk iste ORGULJE u zagrebakoj katedrali znaajnijeg grada ili crkve koja ne bi imala boje u razliitim jainama. aluzije se ne grade za orgul ja. Zagreb ih u naoj zemlji ima najranije, cijele orgulje, nego samo za registre gornjih manuala (za II ve 1359. Graditelji su isprva bili veinom redovnici ili sveenici i man., III itd.) i za pedal. A. Vi. ujedno orguljai. Usporedo sa irenjem dolazi do sve veeg Povijest orgulja. Podrijetlo orgulja jo nije posve rasvijet - usavravanja orgulja. Nekad znamenite o. stolne crkve u ljeno. Pobude za gradnju mogle su potei od pastirskih frula, Halberstadtu, rad majstora Nikole Fabera, 1359 61 (opisuje gajda, sirinksa (Panove frule) kao i drugih aerofonih instrume- ih Praetorius, 1619) imale su ak tri klavijature, ali jo mala nata. Narodi Dalekog Istoka, Kinezi, Japanci, Indijci, poznavali opsega (22 tona) i napadno irokih tipaka za sviranje dlanovima ili su vlastite tipove orguljskih instrumenata, tzv. usne orgulje (ki- laktovima; osim toga imale su i pedalnu klavijaturu, no vezanu uz neski eng, japanski o, indijska marokita), koje se mogu smatrati manualne svirale, dakle bez vlastitih svirala. Tek sredinom XV st. srodnicima orgulja, ali ne prethodnicima, jer se javljaju nakon pedal dobiva u Njemakoj vlastite svirale i doskora itave pojave orgulja u antikom kulturnom krugu. Evropskim su orgu - registre, ime zapoinje njegova samostalna funkcija u sklopu ljama izravno prethodili starogrki i rimski instrumenti, ponaj - orgulja. Svirale manuala koncipiraju se otprilike do 1400 po prije hidraulis. Najstariji antiki dokumenti Vitruvija (*- I st.)3 sistemu blokova (njem. Blockzverk): na pritisak tipke javlja se Herona (oko 150 god.) i dr., govore o hidraulinim, odnosno vode- ne samo jedan ton, ve istodobno s njim, velika skupina svirala nim orguljama, pripisujui njihov pronalazak Ktesibiju iz Alek- mnogostruko udvostruenih gornjih alikvotnih nizova kvinta i sandrije (oko sredine <- III st.). Meutim, vjerojatnije je da je oktava, tvorei tako na svakom pojedinom tonu golemu miksturu. Ti sloeni mehanizam, kakav je imao hidraulis, nastao kao plod se sklopovi u prvo vrijeme nisu mogli cijepati na sastavne nizove. dugotrajnijeg razvitka u kojemu su sudjelovali mnogi pojedinci Ali oko 1400, usavravanjem zranica, konstruira se i mehaniki i narodi. Kod hidraulisa je zrak potisnut pomou sisaljke u po - sustav koji je omoguivao izdvajanje takvih nizova, ime su sudu, tlaio vodu, a pritisak vode izazivao je zgunjavanje zrane stvoreni registri. Zranice se konstruiraju najprije na opruge struje potrebne za proizvodnju zvuka svirala. Otuda je instrument (njem. Springlade), a ve sredinom XV st. javlja se konstrukcija i dobio ime (gr. hvdraulos, tj. aulos na vodu). Hidraulis je imao i zranica s pomicaljkama (njem. Schleiflade). Najraniji podatak o do 3 m visine (zajedno s podnojem) te oko 1,5111 i rine, a opseg orguljama sa samostalnim registrima na teritoriju da nanje do 3 oktave. Hidraulike su o. u doba rimskog carstva doivjele Jugoslavije odnosi se na o. u katedrali u Kotoru (1488), koje se iroku popularnost i raznoliku primjenu u svjetovnom ivotu, ve grade ala moderna con registri sei, kao djelo domaeg ak i kao instrument koji prati borbe gladijatora. ini se da su orguljara franjevca Franje Gabriela. Ti su izumi omoguili dalja zbog toga o. u ranokransko doba iskljuene iz bogosluja. Po- usavrenja pa se ve poetkom XVI st. poinje uvoditi itav niz red hidraulisa spominje se u dokumentima iz doba Rimskog car- razliitih novih tipova svirala (registara), otvorenih, polupoklop stva, od IV st. nadalje, i drugaiji tip tzv. pneumatskih orgulja ljenica, poklopljenica i jezinjaka, to je znatno obogaivalo zvukod kojih se zvuk proizvodio samo na principu tlaenja zraka s kovni raspon instrumenta. Odraz tih nastojanja doskora dopire obinom konatom mjeinom, ali graa im je bila jednost avnija, i do Zagreba, gdje Kaptol 1517 trai od majstora Johanna Stecka, katkad i bez tipaka i registara. Meutim, upravo e se iz tih jedno- kanonika kaptola u Peuhu, da o. popravi i povea novim gla stavnijih pneumatskih orgulja razviti kompleksne novovjeke sovima nedavno iznadenima (cum novis vocibus nunc inventis). orgulje. Nakon propasti Rimskog carstva o. se dalje njeguju u Usporedo je dolo do zanimljive pojave u razvitku orgulja: ra Bizantu, gdje postaju sastavni dio carskog dvorskog ceremoni- nije homogeni zvukovni korpus (njem. Hauptiverk) dijeli se na jala. Na bizantskom se dvoru one razvijaju u skupocjeni, luksuzni vie manjih satelita (njem. Nebeniverke), koji dobivaju razliita instrument, nerijetko obogaivan mehanikim napravama za imena ovisno o njihovu smjetaju: leni pozitiv (njem. Ru'ckoponaanje glasova iz prirode (cvrkut ptica, cvraka, zvonii).

llflfllll Ilfllllll

ORGULJE

positiv), obino ugraen iza sviraevih leda u ogradi pjevalita orgulja neobine zvukovne ljepote. U XVII st. E. Gasparini unc (najstariji primjerak zabiljeen u Rouenu, 1386), prsni pozitiv novi nain i svojim izvanrednim djelima znatno utjee na umije (njem. Brustpositiv) i konano gornji pozitiv (njem. Oberzverk), Petra Nakia, koji je postao utemeljitelj novije mletake kc smjeten iznad glavnog manuala. to se sastava registara tie, XVIII XIX st. Nakievi uenici G. Callido, F. Dazzi, N. Me svaki od ovih dodatnih dijelova orgulja inio je posebnu, posve catelli i drugi, nastavljaju njegovo djelo, gra dei i po Hrvatsk ( -> zaokruenu cjelinu samostalnog instrumenta s odreenim funk Graenje umjetnikih muzikih instrumenata. Hrvatska). cijama kontrastirajuih zvunih tijela masivu velikih orgulja S razdobljem romantizma u XIX st. dolazi do posve novi (Hauptiuerk). Ovakva sloena konstrukcija zahtijevala je vie pristupa gradnji orgulja to se posve udaljuje od koncepcije barok manuala u sviraoniku za svaki korpus po jedan to jo u Prednost se daje velikom broju registara temeljne visine (8 XVI st. dovodi do izgradnje orgulja sa 3, 4 i 5 manuala. Graditelji stavljaju teite na boju zvuka koja postepeno preras Vrhunac razvitka, svoje zlatno doba, o. dostiu u XVII i XVIII u oponaanje instrumenata velikog, bogato izdiferenciranog r St., posebice s izgradnjom baroknih orgulja. mantikog orkestra. U rasponu zvunog volumena takoer U tom irokom vreslijede rasp'oni orkestn menskom rasponu, to nog zvuka, poevi ( obuhvaa razliita stilska najvee mogue ja i] pa razdoblja, razvila su se do krajnje tihih r gistara. mnoga vana sredita Zaetnikom r mantikog orguljske djelatnosti, svako smjera u 0 guljarstvu sa svojim posebnim smatra se A be Vogler, koji nainom gradnje i tipovima je poe kom XIX st. instrumenata. U doba izloio sv je, tada posve renesanse orguljsko umijee novo, st jalite o dosee visoku razinu, konstrukciji 0 gulja. osobito u Nizozemskim Poslije njega dj luje niz provincijama gdje se istie velikih majsto koji tzv. bra-bantska kola. uspjevaju povez; tekovine Reprezentiraju je Daniel van nasljea s ni vim der Distelen, Hendrik Niehoff tehnikim usavr njima i njegovi nasljednici, te orgulja. To si u lanovi obitelji Lampe-ler i njemakim zemljan F. Hocgue. Brabantski su Ladegast, obitelji B; eholz majstori izgradili naji Schulze, zati W. Sauer uspjeliji tip nizozemskih i E. F. Walck ija tvrtka renesansnih orgulja s odnosno na ljednici rade i izvanredno izdiferenciORGULJE u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, Zagreb danas (i gradili su orgulje u koi ranim i skladnim zvunim sastavom certnoj dvorani Vatroslav Lisinski u registara. Njihov se utjecaj protee daleko izvan nizozemskih Zagrebu); u Francuskoj Ai stide Covaille-Coll, njegov uenik V. granica, a najvie je djelovao na sjevernonjemake orguljare. Gonzdles te J. Merklin, a Engleskoj Arthur Harrison, najznaajniji Istodobno su veliki orguljari june Ni zozemske, posebice Jan i majstor i danas postoje' tvrtke Harrison & Harrison. Meutim, Matthijs Langhedul, lanovi obitelji Bre-bos, te Crespin Carlier i mnoge tehnike novosti, n roito pogodne za jeftiniju industrijsku Valeran de Heman, utjecali na francuske i panjolske graditelje. proizvodnju, pridonijele i dodue usavrenju mehanikog U Francuskoj su se jo prije 1500 proslavili svojim djelima funkcioniranja orgulja (pneumatik elektromagnetska mehanika, u Jean Bondifer i Francisque des Oliviers, a u razdoblju procvata, najnovije vrijeme i elektronika ali su istodobno prouzroile izmeu 1650 i 1770, najvei su majstori Pierre i Alexandre Thierry, dekadansu orguljarskog umije pa i samih orgulja. Takve Jean de Joyeuse, Nicolas Barbier, Pierre Marchand te dom Frantehn iki usavrene moderne o. posta su prilino neprikladne za [ois Bedos de Celles, koji je ujedno autor temeljnog prirunika izvedbu polifone muzike. Kao reakci na tu dekadansu zapoinje o gradnji orgulja, i Francois-Henri Cliquot. poslije 1900 tzv. Alzaka reform (jedan od pokretaa bio je U panjolskoj su u XVI st. najpoznatiji orguljari G. HernanAlbert Schzueizer), tj. orguljski pokf koji uskoro poprima ire dez i Juan Gaytan, graditelji znamenitih carskih orgulja u Torazmjere, a cilj mu je naputanje o: kestralno koncipiranih ledu (za Karla V). U doba baroka istie se Jose Verdalonga. fabrikih orgulja i obnova tradicionaln gotikih, renesansnih i baroknih tipova. U novije doba mnoj ugledne tvrtke Njemake, U njemakim se zemljama stvara na sjeveru autonomni stil vicarske, Nizozemske i Francusl ponovno grade o. prema djelatnou obitelji Scherer na koju se nadovezuju: Dirk Hoyer, tehnolokim postupcima starih majsto: ija se djela prouavaju na Nikolaus Maas, G. Fritzsche, F. Stellzvagen, a vrhunac oznauje osnovu suvremenih znanstvenih metoc i pomagala. Arp Schnitger. Bogato razvijenu orguljarsku djelatnost srednje Njemake zastupaju lanovi obitelji Compenius, Silbermann (naOd XIX st. o. se sve vie primjenjuju i izvan crkvenih pr< roito Gottfried), Hildebrandt (Zacharias), Herbst i Stumm, te stora, pa se grade u koncertnim dvoranama, kazalitima i stud J. J. Wagner. U junonjemakim krajevima razvila se tzv. au jima, u kolskim ustanovama, itd. Posebni elektroakustiki o: ijkk l il stnjsko- ceska kola koju reprezentiraju F. Pfanmuller, pa lanovi j p j f , p obitelji Freundt i Egedacher te J. Gabler, K. J. Riepp i Slovenac F. Ks. Krizman. U Engleskoj se domae orguljarsko umijee intenzivnij e razvija nakon Restauracije (1660), kada izvode vie radova Rene Harris i udomaeni Nijemac Bernard Smith. Na njih se u XVIII st. nadovezuju Christopher Schreider (Shrider), Johann Snetzler i Samuel Green. U Italiji se odmah od poetka razvija poseba n tip orgulja: itav se blok mikstura principala ve vrlo rano ralanjuje na pojedinane nizove alikvota oktava i kvinta (od ottave do trigesi maseste); talijanski se graditelji u pravilu pridravaju samo jednog manuala, ali zato uvode diobu zranica na b as i diskant, a pedal ostaje uvijek spojen s manualom, iako i on dobiva nekoliko samostalnih registara (u Italiji ne igra nikada tako eksponiranu ulogu kao u Njemakoj); od svirala prevladava tip principala uz neto flauta (od kraja XV st.), polupoklopljenica, poklopljenica i vrlo malo jezinjaka. U XV st. vodee su toskanska kola koju pred stavlja Lorenzo di Giacomo da Prato, graditelj do danas sauvanih orgulja bazilike San Petronio u Bologni (1470 75), te mletaka kola koju zastupa fra Urbano, znamenit po orguljama u crkvi sv. Marka u Veneciji (1490); on je gradio i orgulje za katedralu u Trogiru (1484). U XVI XVII st. osobito je znaajna djelat nost obitelji Antegnati iji su lanovi u Italiji izradili itav niz
gu ljski

instrumenti uvode se i u kino-dvorane i zabavno- muzil gj sastave (rjee u jazz). Graditelji suvremenih koncertnih orgul nastoje sintetizirati obiljeja baroknih, romantikih i moderni instrumenata, kako bi one odgovarale zahtjevima koje name izvoenje stilski razliite orguljske glazbe od prvih poetaka avangardnih ostvarenja sadanjice. Sve iri interes i tenja za stilski vjernom interpretacijo] potaknuli su i obnovu ve davno odumrlih, posebnih oblika o: gulja, kao to su portativ, pozitiv i regal, koji se iskoriuju na vie na historijskim koncertima. Umjetniki vrijedna, visol dotjerana djela koja se danas izrauju po uzoru na instrumen starih majstora pridonese preporodu orgulja.
LIT.: A. Schlick, Spiegel der Orgelmacher und Organisten, Spever 151 (nova izd. Mainz 1933, 1937 i 1959; Kassel 1951). C. Antegnati, L'Ar organica, Brescia 1608 (nova izd. Mainz 1938 i 1958). A. Banchieri, Conclusioi nel suono del* Organo, Bologna 1609 (novo izd. Milano 1934). M. Praetoriu Svntagma musicum, II, De organographia, Wolfenbuttel 1618 (novo izd. Kass 1929 i 1958). M. Mersenne, Traite de l'orgue, Pari 1635. A. Werekmeiste Erweiterte und verbesserte Orgel-Probe, Quedlinburg 1698 (faksimile, Kass 1927). Dom F. Bedos de Celles, L'Art du facteur d'orgues (3 sv.), Pari 17667 (nova izd. Kassel 1936 i 1963 66). J. Adlung, Muica mechanica organoed Berlin 1768 (nova izd. Kassel 1931 i 1961). j. J. Seidl, Die Orgel und ir Bau, Breslau 1843 (novo izd. Amsterdam 1962). A. Cavaille-Coll, Etud< experimentales sur les tuyaux d'orgues, Pari 1849. E. J. Hopkins i B. I Rimbault, The Organ: its Historv and Construction, London 1855 (III izc 1887). J. G. Topfer, Lehrbuch der Orgelbaukunst (4 sv. i atlas), Weimar 185 (II prer. izd. 1888; novo prer. izd. Mainz 1955 60). A. Cavaille-Coll, D

o
G w

Barokne orgulje iz Sv. Brda kraj Olomouca, eka. Rad A. Siebera i A. Richtera

ORGULJE
*

Gore: Orgulje iz upne crkve sv. Ane u Osekovu kraj Kutine, XVIII st.; <fo#: Orgulje iz zavjetne crkve Marije Jeruzalemske u Trskom Vrhu kraj Krapine, XVIII st.

ORGULJE ORGULJSKA MUZIKA

l'orgue et de son architecture, Pari 1856. E. Gregoir, Histoire de l'orgue, Bruxelles 1865. D. Buck, The Influence of the Organ in History, London 1881. C. A. Edwards, Organs and Organ Building, London 1881. A. G. HM, The Organ Cases and Organs of the Middle Ages and Renaissance, London 1883 (faksimile obj. 1966). H. V. Couwenberg, L'Orgue ancien et moderne, Lierre 1887. O. Wangemann, Geschichte der Orgel (III izd.), 1877. H. Smith, Modem Organ Tuning, London 1902. C. F. A. VCilliams, The Story of the Organ, London 1903. H. C. Lahee, The Organ and its Masters, Boston 1903. J. I. Wedgwood, Tonal Design in Modem Organ Building, London 1904. J. W. Warman, The Organ, London 1905. H. Degering, Die Orgel, ihre Erfindung und ihre Geschichte bis zur Karolingerzeit, Miinster 1905. G. A, Audsley, The Art of Organ Building, New York 1905. A. Schmeitzer, Deutsche und franzosische Orgelbaukunst und Orgelkunst, Leipzig 1906. Th. Casson, Modern Pneumatic Organ Mechanism, London 1908. G. L. Miller, The Recent Revolution in Organ Building, New York 1909 (II izd. I9r3). H. H. Statham, The Organ and its Position in Musical Art, London 1909. W. i Th. Levis, Modern Organ Building, London 1911 (novo izd. 1956). K. Lehr, Die moderne Orgel in wissenschaftlicher Beleuchtung, Leipzig 1912. A. Cellier, L'Orgue moderne, Pari 1913. E. M. Skinner, The Mo dern Organ, New York 1917. J. Mattheuis, The Restoration of Organs, Lon don 1918 (II izd. 1936). N. A. Bonavia-Hunt, The Church Organ, London 1920. G. A. Audsley, The Organ of the Twentieth Centurv, London 1920. A. Gastoue, L'Orgue en France de l'antiquite au debut de la periode classique, Pari 1921. H. Mulet, Les Tendances nefastes et antireligieuses de l'orgue moderne, Pari 1922. H. Burn, Dictionarv of Organs and Organists, 1923. J. Matthems, The Organ Described, London 1923. J. Hure, L'Esthetique de l'orgue, Pari 1923. A. Freeman, English Organ Cases, London 1923. Ch. W. Pearce, The Evolution of the Pedal Organ, London 1927. G. Frotscher, Die Orgel, Leipzig 1927. K. G. Fellerer, Orgel und Orgelmusik, Augsburg 1929. E. Rupp, Die Entwicklungsgeschichte der Orgelbaukunst, Einsiedeln 1929. R. Whitvjorth, The Electric Organ, London 1930 (III izd. 1948). W. H. Barnes, The Contemporarv American Organ, New York, 1930 (VII izd. 1959). H- G. Farmer, The Organ of the Ancients: From Eastern Sources, Hebrew, Syriac and Arabic, London 1931. B. Weigl, Handbuch der Orgelliteratur, Leipzig 1931. A. Cellier i H. Bachelin, L'Orgue, Pari 1933. C. Elis, Orgelworterbuch, Kassel 1933. H. Klotz, Uber die Orgelkunst der Gotik, der Renaissance und des Barock, Kassel 1934. P. Smets, Die Orgelregister, Mainz 1934 (VIII izd. 1957). N. Dufourcg, Documents inedits relatifs a l'orgue francais (2 sv.), Pari 1934 35. Isti, Esquisse d'une histoire de l'orgue en France du XVII e au XVIII e siecle, Pari 1935. N. Ellerhorst, Handbuch der Orgelkunde, Einsiedeln 1936 (novo izd. 1966). P. Smets, Handbuch des Orgelspiels, Mainz 1938. H. Klotz, Das Buch von der Orgel, Kassel 1938 (VI izd. 1960). G. Frotscher, Deutsche Orgeldispositionen aus 5 Jahrhunderten, Wolfenbuttel 1939. F. Dugan, Nauk o glasbalima, Zagreb 1944. W. Ktvasnik, Die Orgel der Neuzeit, Ko'ln 1948. N. A. Bonavia-Hunt, The Modern British Organ, London 1948. N. Dufourcq, L'Orgue, Pari 1948 (II izd. 1958). 5. Dalla Libera, L'Orgue, Pari 1 949 (II izd. 1958; tal. Milano 1956). C. Clutton i G. Dixon, The Organ: its Tonal Structure and Registration, London 1950. W. L. Summer, The Organ: its Evolution, Principles of Construction and Use, London 1952 (III izd. 1960). R. Quoika, Die altosterreichische Orgel, Kassel 1953. O. Eberstaller, Orgeln und Orgelbauerin Osterreich, Graz i Koln 1955. C. Moretti, L'Organo italiano, Cuneo 1955. C. Sangiorgio, II Posto dell'organo, Catania 1955. R. Lunelli, Der Orgelbau in Italien in seinen Meisterwerken vom 14. Jahrhundert bis zur Gegenwart, Mainz 1956. J. E. Blaanton, The Organ in Church Design, Albany (Texas) 1957. F. Routh, Playing the Organ, London 1958. M. A. Vente, Die Brabanter Orgel, Amsterdam 1958. P. Eisenmann, Studien zur Friihgeschichte der Orgel bis zum 12. Jahrhundert, Freiburg 1959. G. Renault. Introduction a la connaissance de l'orgue, Fonger es 1960. W. Supper, E. Thienhaus, Ch. Mahrenholz, H. Klotz, E. K. Rossler, H. Hickmann, M. A. Vente, F. Raugel, R. Lunelli, R. G. de Amezua, W. L. Sumner, L. Moe, N. Friis, J. Heinrich, U. Dahnert, F. Bosken, K. Dreimiiller, R. Quoika, J. Reinberger i K. Hortschansky, Orgel, MGG, X, 1962. S. Dalla Libera, L'Arte degli Organi a Venezia, Venezia i Roma 1962. C. Clutton i A. Niland, The British Organ, London 1963. J. Perrol, L'Orgue de ses origines hellenistique a la fin du XIII= siecle, Pari 1965 . P. VCilliams, The European Organ 1450 1850, London 1966. K. Bormann, Die gotische Orgel von Halberstadt, Berlin 1966. R. Quoika, Vom Blockwerk zur Registerorgel, Kassel 1966. J. MM, Or gulje zagrebake prvostolne crkve, Sv. C, 1969. A. Klobu ar, Orgulje u salezijanskoj crkvi Marije pomonice na Rijeci, ibid., 1969. G. Radole, L'Arte organaria in Isiru, Bologna 1969. W. Walcker-Mayer, Die romische Orgel von Aquincum, Stuttgart 1970. M. Lean, Nae orgulje, Sv. C, 1971. L. aban, Najstariji poznati podatak o orguljama u gradu Varadinu, ibid., 1972. Isti, Menzure svirala starih orgulja 17. stoljea u kapeli sv. Florijana u Varadinu, ibid., 1972. H. Haselbock, Barocken Orgelschatz in Niederdsterreich, Wien 1972. A. Forer, Orgeln in Osterreich, Wien 1973. R. Lunelli, Studii e documenti di storia organaria Veneta, Firenze 1973. L. a.

ORGULJICE (tal. organetto), 1. vrsta malih prijenosnih orgulja (portativ), koje su se u srednjem vijeku upotrebljavale za sviranje u procesij ama i kao kuni instrument. 2. U XVIII st. se pod imenom orguljica (engl. barrelorgan,
franc. orgue de barbarie, njem. Leierkasten, Orgelleier ili Drehor-

gel, tal. organo di barberia) pojavljuje cijeli niz razlinih meha nikih instrumenata za automatsku reprodukciju, uglavnom za bavne muzike. Osnovni je princip tih orguljica nazupani drveni valjak koji se pokree uz pomo ruke. Kada se zupci valjka, rasporeeni prema visini potrebnoga tona, priblie ventilima odgovarajuih svirala, oni ga otvaraju, a zrak iz mijeha, spojenog s istom rukom, proizvodi tonove. Orguljice (puki naziv vergle) sada se jo mogu uti samo na sajmovima i u djejim zabavitima (pratnja vrtuljaka i tobogana). A. Vi. ORGULJSKA MUZIKA. Muzika za instrumente s tipkama orgulje, embalo, klavikord i njihove srodnike (virginal, spinet) tretirala se u preksi i teoriji sve do sredine XVIII st. kao cjelina, pa se ne moe provesti posve egzaktno razdvajanje kompozicija i vrsta prema pojedinim tipovima instrumenata. To se vidi ve iz samih naslova djela kao to su: Ricercari per ogni sorte di stromenti da tati (A. Gabrieli, 1595), Tabulature pour le jeu d'orgues, espinettes et manicordions (P. Attaingnant, 1530), Toccate e partite d' intavolatura di cimbalo et organo

(Frescobaldi, 1637) itd. Sam pojam muica organica znaio je isprva instrumentalnu muziku uope, a posebno onu za instru mente s tipkama, dok se naziv organist odnosio na svakog muziara koji svira na instrumentima s tipkama (tek u XVIII st. pojavio se uz to izraz klavirist u dananjem znaenju). I sam klavirski instrumentarij bio je bogatiji pa su otprilike do 1800 orguljai a katkada i svirai amateri, posjedovali redovito nekoliko tipova instrumenata, najee pozitiv, pedalni embalo i p edalni klavikord. Stoga se i sveukupni repertoar za instrumente s tipkama, nastao do XVIII st., svrstava pod pojam -> klavirske muzike u irem znaenju. Meutim, unutar toga jedinstvenog podruja zapoelo je ve ranije, s prijelazom u barok, razdvajanje n a muziku za klavirske instrumente sa icama i za one sa sviralama, tj. poinje se izgraivati kompozicijski slog koji odgovara speci finim zvukovnim i tehniko -izvodilakim mogunostima pojedinih tipova instrumenata. Muziciranje na orguljama u IX i X st., kada je taj instrument uveden u kransku liturgiju, svodilo se po svemu sudei naj prije na jednoglasno intoniranje ili na izvoenje gregorijanskih napjeva (korala) naizmjence s pjevakim zborom. Mjestimice se takvo jednoglasno sviranje korala odralo do u XVI st. Da li je rani oblik vieglasja, -> organum u paralelnim kvartama, bio namijenjen orguljama ne moe se utvrditi, jer je sam naziv imao viestruko znaenje. Prvi primjeri notirane muzike za instrumente s tipkama pojavljuju se istodobno kada se u konstrukciji orgulja prelo sa sistema blokova na mehanizam zranica s pomicaljkama te kada se uvode i manji, pokretljiviji tipovi pozitiv, portativ i regal. Najstariji su dokumenti kodeks Robertsbridge (oko 1320) koji sadri, uz ostalo, tri koloriran a moteta (intavolature), i zatim kodeks Faenza, zabiljeen talijanskim tabulaturama (oko 1420) u kojemu se nalaze prvi primjeri liturgijske orguljske muzike nastale na temelju prakse naizmjeninog muziciranja zbora i orgulja; to su dvoglasni misni stavci (Kyrie, Gloria) s ravnomjernom koralnom melodijom (cantus planus) u donjoj dionici, uz koju gornja kontrapunktira s bogatim figuracijama. Najopsenija je zbirka iz XV st. Buxheimer Orgelbuch, notirana njemakim tabulaturama (oko 1460-70), sa 250 kompozicija; pored intavolatura vokalnih predloaka, zbirka sadri i izvorna djela za orgulje: liturgijske, preteno troglasne kompozicije, zatim oko 30 prelu dija, te instruktivna orguljska fundamenta slijepog njemakog orguljaa C. Paumanna. U XVI st. repertoar se sastoji preteno od liturgijske orguljske muzike {orguljska misa, tzv. koralni motet, versetti na Magnificat i himne), te od preludija i ranih primjeraka ricercara, tokata i fantazija. Vrijednije su priloge tim oblicima dali, u njemakim zemljama, ponajprije glasoviti virtuozi i improvizatori P. Hofhaimer i A. Schlick, autor prve tiskane njemake orguljske tabula ture (Tabulaturen etlicher Lobgesang, 1512), zatim J. Buchner koji je sastavio (oko 1520) opsean Fundamentum organisandi sa 145 kompozicija (1 rani primjerak itave orguljske mise), popraenih instruktivnim uputama u tehniku sviranja. Potkraj XVI st. javljaju se koloristi, prozvani tako zbog svoje tehnike melodijskog ornamentiranja, J. Paix, B. Schmid, stariji i mlai, i na dasve E. N. Ammerbach (Orgel- oder Instrument-Tabulaturbuch, 1571), autor ranih obradbi protestantskih korala. U Italiji je A. Antico obj. 1517 zbirku Frottole intabulate da sonare organi, zanimljivu kao rani prilog praksi intavoliranja. Izrazitiji instrumentalni, odnosno orguljski slog (puni akordi, tokatne pasae) izgrauje Marcantonio Cavazzoni koji pie prve ricercare, a uz to i opsene duhovne kompozicije (naziva ih motetti), po formi ve gotovo slobodne fantazije. Njegov sin Girolamo Cavazzoni dao je najznatnije djelo talijanske liturgijske orguljske muzike XVI st. (3 opsene zbirke). Venecijanski maj stori A. Padovano, Andrea i Giovanni Gabrieli i C. Merulo pridonose osobito oblikovanju tokate, a u drugoj polovini XVI st. znaajno je i stvaranje junotalijanskih majstora Rocca Rodia i A. Valentea. U Francuskoj je P. Attaingnant objavio, 1530-31, zbornike orguijske muzike s liturgijskim djelima odnosno versettima (najraniji primjerak instrumentalnog Magnificata u 8 starocrkvenih naina) te s preludijima. Izgraivanju orguljske muzike znatn o su pridonijeli u XVI st. i panjolci, posebice A. de Cabezon koji komponira ricercare (tientos) i niz zanimljivih versetta, od tehniki jednostavnih za poetnike do sloenih, te Juan Bermudo, autor instruktivnih uputa u sviranje, popraenih vlastitim, izvorno oblikovanim orguljskim kompozicijama (El Arte Tripharia 1550; Declaracion de instrumentos, 1555). Liturgijska o. m. cvjeta osobito u Engleskoj. U opsenom zborniku Mulliner Book (oko 153060) sabrane su kompozicije i. Redforda, J. Tavernera, Th. Prestona, Th. Tallisa, W. Blithe-

10

ORGULJSKA MUZIKA
Specifino je obiljeje njihova virtuoznog orguljskog stila listika tehnika pedala. Pored raznovrsnih tipova koralnih obra ti majstori stvaraju opsene viedjelne preludije i tokate po obi ve blize fugi, kao i chaconne i passacaglie. Orguljai srednje Njemake (Franaka, Thiiringija) tako su stvorili vlastitu kolu ija se tradicija protee sve do u XIX a zastupaju je ponajprije J. E. Kindermann, glasoviti ntirnbe orgulja i uitelj, te Heinrich Bach, pa u iduoj generaciji G. Wecker, J. Krieger, J. Pachelbel, najznatniji medu njima, te padnici obitelji Bach, Johann Christoph i Johann Michael, i za J. Kuhnau, J. H. Buttstett i J. G. Walther. Oni preteno 1 guju koralne obradbe protestantskih pjesama, tj. koralnu pi igru i fantaziju, varijacijske oblike, zatim fughettu i fugu ( chelbel) i najzad sonatu (Kuhnau). U junonjemakim zemljama (Austrija), gdje je srediri XVII st. postao jako sredite Be, prepleu se razliite sti i struje, no najjae dolaze do izraaja talijanski utjecaji, osol posredstvom J. J. Frobergera koji presauje umijee svoga J telja Frescobaldija. Stoga junonjemaki majstori dulje njeg ricercar, canzonu, tokatu, versett. Uz Frobergera na elu, u, se koli istiu W. Ebner, a zatim J. K. Kerll, A. Poglietti, F. Murschhauser, J. C. F. Fischer, G. Reutter te Georg Muffat i povezuje elemente njemakog, talijanskog i francuskog stila (i paratus musico-organisticus, 1690). U Italiji je prijelaz iz renesanse u barok oznaio G. Fre baldi, najvei orguljski majstor svojega doba uope. Svojim sv buhvatnim djelom, u kojemu su posve usklaeni harmonij kontrapunktski, virtuozni i izraajni elementi, Frescobaldi ot \ novu fazu u razvoju orguljske muzike, a njegov utjecaj see dal u XVIII st. S Frescobaldijem zapoinje u muzici za instrume s tipkama razdioba na muzike stilove, koju je posve uvr njegov uenik Froberger. Otada, pa sve do XVIII st., a djelon i kasnije, razlikuju se, ne samo u kompozicijskoj tehnici nef u notaciji, tzv. fantastini stil (djela improvizacijskog karakt npr. tokate), strogi stil (svi kontrapunktiki oblici, ricercar, c zona, capriccio, fuga) i plesni stil (chaconne, passacaglia). Na Fi cobaldija se u Italiji nadovezuju M. A. Rossi, G. B. Fasolo, Giovanni te kasnije L. Battiferri i F. Fontana. Junotalijan (napuljsku) kolu reprezentiraju G. M. Trabaci, zatim G. ' vatore i G. Strozzi te Sicilijanac B. Storace. U drugoj pole XVII st. najvei je orguljski majstor Italije B. Pasquini, poz nadaleko kao kompozitor i uitelj mnogih talijanskih i njema orguljaa (G. Muffat, J. Ph. Krieger, J. J. Fux). Od njegovih lijanskih uenika istiu se G. M. Casini, A. B. Della Ciaja i Zipoli, kompozitori koji pored nasljeenih oblika (tokata, ricen canzona, versett) piu ve i viestavane sonate. U Francuskoj o. m. doivljuje u doba baroka velik proc koji zapoinje u XVII st. bogatim repertoarom liturgijskih kc pozicija, izriito pisanih za francuski tip orgulja, s podrobi uputama za registriranje. Opsene zbornike objavili su J. Titeloi G. Nivers, N. Lebegue, N. Gigault, F. Couperin, N. de Gr{ i dr. Procvat se nastavlja i u XVIII st. kada jae dolazi do h aja sklonost prema plesnom i pjevnom stilu, ranije tek nage jetena. U tom razdoblju, koje reprezentiraju L. Marchand, N. Clerambault, P. du Mage, J. F. Dandrieu, M. Corrette i Je Jacgues Beauvarlet-Charpentier, o. m. prelazi u galantni, nosno ranoklasini stil. U Engleskoj se u XVII st., usporedno sa irenjem orgi sa dva manuala, razvija specifina engleska vrsta voluntary { double organ). Njeguju ga J. Lugge, Ch. Gibbons. J. Blotti, Purcell, a u XVIII st. M. Greene, W. Boyce, Ch. j. Stanley, Roseingrave i dr. Na iberskom poluotoku dolazi u XVII st. do stapanja Ca zonove tradicije s obiljejima Sweelinckova stila. Najznat su kompozitori Portugalac M. R. Coelho te panjolci F. Cor de Arauxo i 5. Aguileira de Heredia, koji gaje osobito tiente versett; u XVIII st. dominantna je linost J. B. J. Cabanii autor mnogobrojnih tokata, passacaglia, tientosa, partidosa, seosa (vrsta varijacija), koji svojim opsenim i izvorno nadah] tim orguljskim opusom zasjenjuje ostale panjolske majstore. Sveopu tendenciju kasnobarokne orguljske muzike za usa savanjem nasljeenih oblika i za sintetiziranjem razliitih lova, doveo je do nenadmanog vrhunca J. S. Bach koji se u 1 nosu na samu instrumentalnu tehniku nadovezuje preteno sjevernonjemaku kolu, dok u oblikovanju i kompozicijs tehnici prihvaa i povezuje junonjemake, talijanske i francu stilske elemente. Medu njegovim raznovrsnim djelima izra; su orguljski pisane koralne obradbe i veliki preludiji (ili fanta: ili tokate) i fuge s obligatnim pedalom, dok su trio-sonate i pas caglie namijenjene bilo orguljama bilo embalu (pedalno: Ali Bachova se o. m. odlikuje bogatstvom oblika i snagom iz aja zahvaljujui ba toj svojoj povezanosti sa svjetovnim vrsta

Muziciranje na pozitivu. Bakrorez iz XV st.

mana, J. Shephera i dr. Meutim, engleske se obradbe razlikuju i stilski i sadrajno od kontinentalnih ponajprije po tome to je glavni oblik orguljske obradbe Offertorij i kasnije antifona Gloria tibi Trinitas, prozvana -> In nomine, dok su misni stavci i versetti na Magnificat i psalme vrlo rijetki. Na prijelazu u XVII st. glasoviti virginalisti W. Byrd, J. Buli, O. Gibbons i G. Farnaby obogauju repertoar, posebice fantazijama, preludijima i ostinatnim varijacijama (ground). Sredinom XVI st. nastale su i dvije opsene poljske zbirke, tabulatura Jana iz Lublina (datirana 153748) i Krakovska tabulatura (1548), obje s liturgijskim kompozicijama, intavolaturama i preludijima. Od XVII st. instrumenti s tipkama dobivaju sve vaniju ulogu u svakodnevnoj muzikoj praksi, pa njihovo svladavanje postaje osnovom muzikog obrazovanja svakog crkvenog kapelnika i kompozitora; time i zvanje orguljaa postaje znaajnije i uglednije, a uporedo se proiruje i repertoar: izgrauju se fuga, partita i barokna sonata. Poetkom stoljea vano je arite orguljske muzike Venecija, kamo hodoaste mladi muziari da bi uili kod glasovitih orgu ljaa crkve sv. Marka. U Veneciji djeluje G. Diruta, autor prve prave kole za orgulje i embalo II Transilvano (1593 1610), u koju je, uz vlastite primjere, unio i orguljska djela svojih suvremenika (G. Guami, V. Bell'Haver, A. Banchieri, L. Luzzaschi, P. Ouagliati i dr.) . Kompozicije talijanskih orguljaa proirile su se u to doba Evropom pa je njihov utjecaj zahvatio mnoge muziare osobito u istonim i junim njemakim zemljama (Ch. Erbach, H. L. Hasller, J. Woltz). Drugo jevano sredite Amsterdam,gdje djelujeJ.P. Szveelinck, najznatnija linost prijelaznog razdoblja iz renesanse u barok; on sintetizira razliite stilove (engleski, nizozemski, talijanski) i bitno pridonosi stvaranju barokne orguljske muzike (tokata, fantazija, ricercari, koralne varijacije) te postaje zaetnikom tzv. sjevernonjemake kole. Na njega se nadovezuju njegovi uenici predstavnici sjevernonjemakog orguljskog stila J. Prae-torius, M. Schild, H. Scheidemann, koji izgrauju poglavito mo-nodijski, kolorirani orguljski koral i koralnu fantaziju; najznaajniji Sweelinckov uenik 5. Scheidt uvodi, opsenom zbirkom Tabulatura nova (1624), nov nain notiranja orguljske muzike. Vrhunac je dosegla sjevernonjemaka kola u drugoj polovini XVII st. s djelima D. Buxtehudea, uz koga se istiu jo G. Bb'htn, N. Bruhns, V. Liibeck,J. A. Reincken, F. Tunder i M. Weckmann.

ORGULJSKA MUZIKA ORIJENTALNE LJESTVICE

muzike za instrumente s tipkama, dok su mu djela iz kasne faze proeta maestoznou i punoom polifonih glasova, svojstvenom samo orguljama. Istodobno je Gottlieb Muffat ostvario sintezu njemakih, talijanskih i francuskih stilskih elemenata i doveo do posljednjeg vrhunca junonjemaku orguljsku muziku baroka, koju u toj fazi reprezentiraju jo J. E. Eberlin i J. J. Fux. Veliki Bachov suvremenik G. F. Ha'ndel obogatio je orguljsku muziku svojega doba virtuoznim, tehniki vrlo sloenim orgulj skim koncertima koje po njegovu uzoru njeguju mnogi engleski kompozitori iduih generacija (Ch. Avison, Th. Arne, W. Felton, W.Hayes,J. Hook, braa Ch. i 5. Wesley). Od Bachovih stilski bliih suvremenika izdvajaju se jo G. Ph. Telemann i J. C. Wather, kao i Bachovi uenici J. C. Krebs, W. F. Bach, G. A. Homilius te J. Ch. Kittel koji presauje tradiciju Bachove kole u XIX st. Sredinom XVIII st., usporedo s prijelazom iz baroka u klasiku, prodire u instrumentalnu praksu moderni klavir koji je ubrzo posve istisnuo embalo i klavikord. To je dovelo do posvemanjeg razdvajanja orguljske i klavirske muzike. Ali dok klavir postaje glavnim solistikim instrumentom klasike i romantizma, o. m. uglavnom stagnira, te iv1' dobrim dijelom od bogatog baroknog nasljea. Osobito se njeguju kompozicije u tzv. strogom (kontrapunktskom) stilu to potvruju mnogobrojna izdanja i prijepisi djela poznatih majstora tokom itavog XVIII st. (posebice Frescobaldija, Frobergera, G. Muffata, Pachelbela, Buxtehudea), kao i pojava brojnih instruktivnih djela i udbenika o kontrapunktu (J. J. Fux, F. W. Marpurg, J. Ph. Kirnberger). Pojedini beki kompozitori ostvarili su sretnu sintezu tog uenog na ina i galantnog stila, posebice G. Ch. Wagenseil i G. M. Monn, ija orguljska djela ine most izmeu kasnobarokne beke kole J. J. Fuxa i Mozartove klasike. Od bekih klasiara vrijednije su priloge dali orguljskoj muzici M. i J. Haydn, F. Schneider, G. Pastertoitz, W. A. Mozart, koji je bio odlian improvizator, te J. G. Albrechtsberger. Novim zvunim predodbama svojega doba poli su ususret Abbe Vogler i J. N. Knecht, koji pod utjecajem simfonijske i klavirske muzike piu programna i deskrip tivna orguljska djela, iskoriujui koloristike efekte instrumenta. U ovom razdoblju zapoinje stvaralaka djelatnost itave skupine ekih orguljskih majstora, stilski srodnih bekim klasiarima. To su B. ernohorsky, J. Zach, J. Seeger, F. Brixi, J. Kuchaf i dr., koji su podigli eku orguljsku muziku na evropsku razinu i dali poticaja njezinom daljem cvatu u XIX st. U Francuskoj se u drugoj polovini XVIII st. o. m. obogauje virtuozno pisanim djelima (uz ostalo, specifino francuski oblik noel) C. Daquina, C. Balbastrea, Jacques-Marie Beauvarlet-Charpentiera i drugih, a u Italiji ona ivi posve u sjeni klavirskog stvaralatva (orguljske sonate G. B. Martinija, zatim djela M. Clementijai dr.) ili je namijenjena crkvi (F. Feroci, M. Santucci, Zanolini). U panjolskoj galantni stil zastupaju C. Seixas i A. Soler, dok u Engleskoj Th. Dupuis, J. Jones i Ch. Burney ve pripravljaju muziku XIX st. Orguljsku muziku prve treine XIX st. karakterizira dijelom formalistiki tradicionalizam koji prevladava u sjevernoj i srednjoj Njemakoj. Teite je na muzici za crkvene potrebe koja se objavljuje u nepreglednom broju zbirki, esto popraenih i praktikim izvodilakim uputama. Istodobno, u junonjemakim zemljama, te u Francuskoj i Engleskoj, o. m. poprima obiljeja koncertne muzike, to je odraz sveope sklonosti romantiara za naglaavanjem virtuoziteta. Meutim, posvuda zapravo opada interes za orgulje sve do tridesetih godina, kada zapoinje obnova. Izdanja sta rijih orguljskih djela (K. F. Becker, A. G. Ritter, G. W. Korner), posebice F. C. Griepenkerlovo kritiko-korektno cjelokupno izdanje Bachovih djela (od 1844 dalje), potaknula su itav niz znaajnijih kompozitora da napisu bar po jedno djelo za orgulje (H. Berlioz, Ch. Gounod, N. Gade, B. Smetana, A. Dvorak). Od velikih romantiara prvi se temeljitije bavio orguljskom kompozicijom F. Mendelssohn (sonate, preludiji i fuge u romantiarski oivljenoj tradiciji Bacha) ime je dao jake pobude suvremenicima i iduim gener acijama, osobito u Engleskoj gdje se njegova orguljska djela i danas izvode. R. Schumann i J. Brahms takoer polaze od Bacha, a F. Liszt stavlja teite na virtuoznost i otkriva nove, koloristike mogunosti romantikih orgulja. A. Bruckner je ostavio samo nekoliko mladenakih djela iako je bio znamenit kao briljantan orgulja i matovit improvizator. Znat nije je priloge dao orguljskoj muzici J. Rheinberger, stilski srodan Mendelssohnu. Ali tek se s Regerom ponovno javlja u njemakoj muzici umjetnik u ijem stvaralatvu o. m. dobiva sredinje mje sto. Obuhvativi sve naslijeene i novije forme (koralna fantazija i predigra, varijacija, tokata, passacaglia, preludij i fuga, sonata, te romantiki karakterni komad) Reger je uspio da povee tradicionalnu bacho vsku polifoniju s kasnoromantikim harmonijama

11

i lisztovskim virtuozitetom, te je time znatno obogatio orguljski izraz i tehniku. U Francuskoj je u drugoj polovici XIX st. dolo do ponovnog procvata orguljsie muzike emu je prethodio i znatno pridonio pokret za obnovom crkvene muzike (utemeljenje kole Niedermeyer, 1843), kao i uspjena djelatnost francuskih orguljara (A. Cavaille-Coll). Na elu je tog novog uzmaha C. Franck, prvi veliki i izrazito orguljski kompozitor romantizma, koji unosi u orguljsku muziku tipino francuski simfonijski stil s bogatim zvukovnim nijansiranjem i razvija pravi romantiarski, meditativno-religiozni izraz. Na njega se nadovezuje itav niz francuskih orguljskih kompozitora, izravnih njegovih uenika ili stilskih sljedbenika (Ch. Widor, F. A. Guilmant, V. d' Indy, G. Pierne, G. Ropartz i dr.). Obnovi francusko-belgijske orguljske muzike pridonio je i N. J. Lemmens, pobornik kontrapunktski zasnovanog smjera koji nastavljaju tzv. neoklasicisti (C. Saint-Saens, E. Gigout, Th. Dubois i dr.). Oko 1920 nastaje u orguljskoj muzici novi objektivistiki smjer, izazvan opim antiromantikim strujanjima, koji tei za oivljavanjem predbachovskih oblika i tehnika (H. Distler, E. Pepping, J. Ahrens, J. N. David, H. Schroeder, H. Bornefeld, dijelom i H. Kaminski). Suprotnim su smjerom krenuli mnogi francuski kompozitori, nastavljai tradicije simfonijskog stila XIX st., koji su nastojali proiriti zvukovno -izraajni raspon orguljske muzike (L. Vierne, Ch. Tournemire i M. Dupre). O. Messiaen predvodnik je avangarde, koji povezuje francuskoj tradiciji svojstveni, zvukovnokoloristiki raskoan orguljski slog s vlastitim, posve izvornim konstruktivistikim sistemom, stvarajui djela mistikoprogramatskog tipa. Potkraj XIX st. zapoela je i u Italiji obn ova, koju je predvodio M. A. Bossi, pristaa franckova smjera; predstavnici idue generacije O. Ravanello te L. i M. Perosi pokazivali su jau sklonost kromatici. Sve iri interes za orgulje kao koncertni instrument, po taknuo je mnoge istaknute kompozitore novijeg doba. Tako su pojedinanim ili veim brojem djela obogatili suvremenu orgulj sku muziku P. Hindemith. A. Schonberg, pa vicarac W. Burkhard, Francuzi A. Honegger, D. Milhaud, A. Jolivet, F. Poulenc, J. Langlais, M. Durufle, Talijani B. Somma, E. Desderi, A. Casella, Englezi R. Vaughan-Williams, J. Ireland, B. Britten, Nizozemci H. Andriessen, H. Badings, T. de Leeuzv, Belgijanci P. de Maleingreau, J. Jongen, Flor Peeters, esi A. Haba, J. Hanu, I. Hurnik te mnogi ameriki kompozitori G. Chadzoick, R. Sessions, A. Foote, V. Thomson i dr. Od hrvatskih kompozitora vrijednije su priloge dali orguljskoj muzici V. Kolander, F. Dugan, K. Odak, F. Lui, J. Slavenski, A. Vidakovi, M. Stahuljak i A. Klobuar, a od Slovenaca A. Foerster st., S. Premrl, S. Osterc i P. Ramov.
LIT.: O. Kinkeldey, Orgel und Klavier in der Musik des 16. Jahrhunderts, Leipzig 1910. F. Sauer, Handbuch der Orgelliteratur, Wien 1924. W. Gurlitt, Die Wandlungen des Klangideals der Orgel im Lichte der Musikgeschichte, Bericht iiber die Freiburger Tagung fur deutsche Orgelkunst, Augsburg 1926. H. Keller, Die deutsche Orgelmusik nach Reger, ibid. F. Blume, Die Orgelbegleitung in der Musik des 17. Jahrhunderts, Bericht iiber die dritte Tagung fur deutsche Orgelkunst in Freiberg i. Sa., 1927. H. J. Moser, Ober deutsche Orgelkunst 14501500, ibid. K. G. Fellerer, Orgel und Orgelmusik, ihre Geschichte, Augsburg 1929. V. Rokseth, La Musique d'orgue au XVe siecle et au debut du XVIe, Pari 1930. G. Kittler, Geschichte des protestantischen Orgelchorals (disertacija), Greifsvvald 1931. B. Weigl, Handbuch der Orgelliteratur, Leipzig 1931. K.G. Fellerer, Studien zur Orgelmusik des ausgehenden 18. und friihen 19. Jahrhunderts, Kassel 1932. H. Kelletat, Zur Geschichte der deutschen Orgelmusik in der Friihklassik, Kassel 1933. H. Klotz, Uber die Orgelkunst der Gotik der Renaissance und des Barock, Kassel 1934. G. Frotscher, Geschichte des Orgelspiels und der Orgelkomposition, 2 sv., Berlin 193536 (II izd. 1959; novi otisak 1966). R. Sietz, Die Orgelkompositionen des Schiilerkreises um J. S. Bach, Bach-Jahrbuch, 1935. O. Voss, Die sachsische Orgelmusik in der 2. Halfte des 17. Jahrhunderts (disertacija), Berlin 1936. K. G. Fellerer, Zur italienischen Orgelmusik des 17/18. Jahrhunderts, PJB, 1938. E. E. Lowinsky, English Organ Music of the Renaissance, MQ, 1939. N. Dufourcq, La Musique d'orgue francaise de J. Titelouze a J. Alain, Pari 1941 (II izd. 1949). K. Jeppesen, Die italienische Orgelmusik am Anfang des Cinquecento, 2 sv., Kebenhavn 1943 (II izd. 1960). F. Vignanelli, Brevi cenni sull' esecuzione e sull' interpretazione delle opere per organo di G. S. Bach, Roma 1946. S. Jeans, Geschichte und Entwicklung der Voluntarv for Double Organ in der englischen Orgelmusik des 17. Jahrhunderts, Kongress-Bericht, Hamburg 1956. W. Riedel, Quellenkundliche Beitrage zur Geschichte der Musik fiir Tasteninstrumente in der 2. Halfte des 17. Jahrhunderts, Kassel 1960. L. Schierning, Die Oberlieferung der deutschen Orgel- und Klaviermusik aus der ersten Halfte des 17. Jahrhunderts, Kassel i Basel 1961. F. W. Riedel, W. Apel i Th.-M. Langner, Orgelmusik, MGG, X, 1962. O. Mischiati, U Intavolatura d' organo tedesca della Biblioteca Nazionale di Torino. Catalogo ragionato, L'Organo, 1963. P. Schnebel, Bericht von neuer Orgelmusik, Festschrift W. Gerstenberg, NJColfenbuttel i Ziirich 1964. H. R. Z6beley, Die Musik des Buxheimers Orgelbuches, Tutzing 1964. W. Apel, Geschichte der Orgel- und Klaviermusik bis 1700, Kassel 1967. W. Weyer, Die deutsche Orgelsonate, 1969. I. A.

ORIJENTALNE LJESTVICE, skupni naziv za razliite ljestvine sustave koji se upotrebljavaju u muzici istonjakih naroda. Veina istonjakih muzikih kultura ne poznaje pojam tonaliteta. Orijentalna melodija razvija se najee ponavljanjem

12

ORIJENTALNE LJESTVICE ORKESTAR

simfonijski ili veliki, sastavljen od gudakih instrumen; kojih je po broju najvie, zatim, od drvenih duvakih instrumer (flaute, oboe, klarineti, fagoti i njima srodni instrumenti), limenih duvakih instrumenata (trube, horne, tromboni i neki iz njihove grupe) i udaraljki (timpani, mali dobo, bubi inele, triangel, gong, zvonii i dr.). Pored toga u orkestru ponekad nalaze i harfa (jedna, dve ili vie), klavir i orgulje, sastav kao i simfonijski o. ima operski o.; on se od simfoi skoga razlikuje jedino po nameni. Pored ovih najvanijih, postoje i neke druge varijante orke; kao zabavni o. i plesni 0. u razliitim veim il i manjim sastavi sa obaveznim instrumentima za isticanje ritma, zatim tamburak sastavljen od tambura raznih veliina i oblika, pa narodni 0 raznim sastavima i dr. Kompozitori mogu sloiti sastav orkes i neovisno od navedenih tipova. Pod nazivom kamerni 0. podra meva se manji instrumentalni sastav (od ital. camera soba). U viru kamernog orkestra postoje razni sastavi; poneki stoje granici izmeu orkestra i kamernog ansambla. (-> Kome orkestar.) Mada sam naziv o. potie iz antiknog doba, stari vek ne ] znaj'e instrumentalne sastave sline orkestarskom telu. U sta vekim velikim instrumentalnim ansamblima instrumenti n bili grupisani horistiki. Tom se principu donekle pribli jedino neki izraelski i arapski instrumentalni sastavi. U muzi literaturi srednjega veka ne nalazi se nigde izraz o. Prvi put je ponovo upotrebio Thoinot Arbeau u naslovu traktata o ig ma Orchesographie (1589). Usprkos nekim pretpostavkama i ma dokaza da su lanovi Camerate iz Firence i prvi operski ko pozitori za grupu instrumentalista upotrebljavali naziv o. C 1700 upotrebljavaju naziv o. nemaki pisci kao oznaku za me u teatru na kojem su smeteni svirai. U dananjem smislu, kao naziv za grupu instrumentalista, re o. javlja se najpre u Fri cuskoj (oko 1680). Najstarija definicija u tom smislu nalazi u delu Dictionnaire de musique J. J. Rousseaua (1754). Razvoj simfonijskog orkestra vodi u najirim crtama, od prvih instrumentalnih grupa nastalih zbog potreba zaj( nikog instrumentalnog muziciranja. U prvo vreme razvoja insti mentalne muzike njihov je sastav bio najee sluajan prei instrumentalnom fondu koji je postojao. Po broju instrumen lista, a i po principu grupisanja, one bi se pre mogle nazvati 1 mernim nego orkestarskim telima. Vee instrumentalne grupe istupale su veinom prilike sveanosti, kada je trebalo da zvukovni uinak bude to ja Tako su oko 1475 postojale znaajne, samostalne instrumental grupe u Pesaru, Manfovi, Bresciji i nekim drugim evropsk gradovima. U XV i XVI v., meutim, sviralo se na instrumenti] veinom uz hor, da se pojaaju horski glasovi', ali i zato da zamene odreene horske deonice. Tek poetkom XVII v. poii se instrumenti u grupnom sviranju upotrebljavati samostah Sve do XIX v., kada je ustaljen dananji sastav orkestra, uf trebljavani su razliiti sastavi, pri emu je uvek imala udeli tehnika kvaliteta pojedinih instrumenata i stepen razvoja tehn: sviranja na njima. Operski o. i njegov razvoj predstavlja raz' orkestarskog sviranja uopte te je to u izvesnom smislu, raz 1 1 simfonijskog orkestra, mada je operski o. imao u odne na simfonijski potpuno suprotnu, podreenu funkciju, doba stvaranja opere (G. Caccini, J. Peri, C. Monteverdi i d deli se o. u tri grupe. Prva svira melodiju; meu tim tzv. me dijskim instrumentima nalaze se gudaki, drveni i limeni duvai instrumenti. Druga grupa izvodi harmonsku podlogu, tj. lin basa, a trea, u sredini izmeu melodije i basovske Unije, izvt u akordima harmonsku okosnicu muzike. Od te podele funkc u to se doba retko odstupa, iako je, obzirom na bogati instrume tarij tog vremena, bilo mogunosti za zvuno senenje. Ta C. Monteverdi u orkestarskom sastavu opere Orfeo (15 vi< u raznim registarskim veliinamg, 2 violine piccolo, 1 flau 2 korneta, 1 visoka truba, tj. clarino, 3 sordinirane trube, trombona, 2 bas- laute, tj. chitarrone, harfa, 2 embala, 2 m; orgulje i 1 regal) postie majstorske kontraste u senenju (nj u sceni koja se odigrava u paklu u orkestru dominiraju dube tromboni). Ve u tom ranom orkestru nalazi se veliki broj gud kih instrumenata. Na razvoj orkestra mnogo utie razvoj tehnike sviranja na p jedinim instrumentima, naroito na gudakim. Zbog toga barok, kao doba procvata gudakih instrumenata i ogromn razvoja solistikog sviranja na njima, ujedno i vano razdob za formiranje orkestra. Barok stvara i prve znaajnije oblike posveene samostalno orkestarskom sviranju. To su concerto grosso, orkestarska svi i solistiki koncert uz pratnju orkestra. No i pored toga u orkest XVIII v. vlada izvesna ukalupljenost uvetovana praksom gener; basa. Kompozitori tog vremena zasnivaju elu kompoziciju ;

ORKESTAR. E. Degas, ulje na platnu

manjeg ili veeg broja odreenih melodijskih obrazaca; u muzikoj teoriji Orijenta ljestvice su zapravo apstraktne, umjetne tvorevine. Kod Perzijanaca, Egipana i Indijaca jezgra ljestvinog niza izgraena je u okviru kvarte (tetrakord), dok je kod Kineza i veine azijskih naroda osnovni ljestvini raspon kvinta (penta tonika). Najstariji je kineski ljestvini sustav koji su s neznatnim izmjenama preuzeli i Japanci. Najrazraeniji sistem melodijskih obrazaca, tj. kraih ljestvinih isjeaka, poznaje muzika teorija Indije i Perzije. U orijentalne ljestvice moe se ubrojiti i -> ciganska ljestvica, kao i tzv. orijentalni tetrakord (chasg, odnosno u uzlaznom obliku gashc) koji se susree i u naim narod nim napjevima. Sve o. lj. su netemperirane i zbog toga ni)e mogue notirati toan intervalski razmak izmeu pojedinih njihovih stupnjeva.
LIT.: H. Riemann, Folkloristische Tonalitatsstudien, 1916. R. Lachmann, Musik des Orients, 1929. Isti, Die Musik der aussereuropaischen Naturund Kulturvolker, Potsdam 1934. M. Kun.

ORISCUS (lat. oblik gr. opo^ obzorje, uzvisina), neuma iz srednjovjekovnog notnog pisma, slina zarezu, a znai zavr etak sastavljene neume na visini njezine zadnje note ili za jedan dijatoniki stupanj vie. O. se zove i draesnom notom (franc. note gracieuse) kao i vox tremula, to bi trebalo znaiti, da se pri izvedbi glas ima osloniti na notu ispred oriscusa, dok sam o. treba otpjevati uz laganu vibraciju glasa.
LIT.: G. Sunol, Introduction a la paleographie musicale gregorienne, 1935.

ORKESTAR fod gr. op^OTpa orkestra, u grkom teatru me sto izmeu scene i gledalita na kojem su se nalazili hor i instru mentalisti i na kojem su igrali igrai), vea ili manja gru pa sviraa koji zajedniki izvode muziko delo napisano ili obraeno za sastav te grupe. Bitna karakteristika orkestra je horistika postava deonica, tj. svaku deonicu (uz izuzetak nekih limenih duvakih instrumenta, harfe i udaraljki) izvode dva ili vie instrumentalista sa potpuno jednakom tehnikom, artikulacijom, dinamikom i si., iskljuujui svaku improvizaciju ili individualniju interpretaciju. Prema instrumentima od kojih je sastavljen, o. moe biti: gudaki, koji se sastoji samo od gudakih instru menata. Oni su grupisani u deonice prve violine, druge violine, viole, violonela i kontrabasa; uvaki, sastavlien od duvakih instrumenata (flaute, oboe, klarineti, fagoti, trube, horne, tromboni i jo neke vrste limenih duvakih instrumenata); vojni, koji je preteno duvaki, a da se istakne ritam dodaju mu se udaraljke (dobo, bubanj, inele i dr.);

ORKESTAR
harmonskoj podlozi (basovoj liniji) koju sviraju instrumenti dubokg registra (bas, violonelo, fagot); deifrovane akorde izyode akordski instrumenti (embalo, odnosno clavecin ili orgu lje, a katkad i lauta). Nad njima kompozitor pie jednu ili vie melodijskih linija za instrumente visokog registra (melodijske instrumente). ifrovani bas i nekoliko melodijskih linija iznad njega predstavljaju partituru XVII v. U toj prvoj partituri nije bilo jasno oznaeno koji instrumenti sviraju melodiju (esto se u njoj nalazi uputa za dve violine ili oboe), pa se ona interpretirala na raznim instrumentima, po elji autorovoj ili prema mo gunostima. Sastav orkestra jo nije bio odreen; svi se instru menti nisu nalazili u svim orkestrima. Kompozitor toga vremena u isto je vreme i izvoa; obino je svirao embalo ili prvu violinu te je ujedno i upravljao izvoenjem vrei ulogu dirigenta. U baroknom sastavu orkestra velik je broj gudakih instru menata; broj duvakih instrumenata i udaraljki manji je. Magnificat J. S. Bacha pisan je za hor, gudaku grupu (I i II violine, viole, violoneli i basi), 2 flaute, 2 oboe, 2 oboe d'amore, 3 trube i timpane. U njegovoj Kantati br. 119 nalaze se gudai, 2 flaute, 3 oboe, 2 oboe da caccia, 4 trube i 2 timpana. Uz to je ovde obavezan i continuo (generalbas) to ga sviraju embalo ili orgulje zajedno sa basima i violonelistima. Kod majstora baroka orkestarska partitura postaje sa vremenom sve odreenija. G. F. Handel, veliki poznavalac efektne upotrebe pojedinih instrumenata i instrumentalnih grupa, primenjuje u orkestarskim delima izrazitije koloristike kontraste nego njegovi savremenici. Tako u operama upotrebljava male flaute, kontrafagot, trombon i harfu. J. Ph. Rameau jo vie diferencira pojedine instrumente koristei njihove specifine karakteristike. Krajem XVI i u XVII v. osnivaju se, pod nazivom kapele, pri razliitim evropskim dvorovima samo stalna orkestarska tela, po nameni slina simfonijskom orkestru. Tako su uz ve pome nute i neke druge italijanske dvorove (kapela crkve sv. Marka u Veneciji, osnovana 1685) imali svoje kapele dvorovi u Londonu (oko 1550), Parizu (Les Vingt-quatre violom, oko 1610; Les Petits violons, i655)> Sondershausenu (1637), Gothi (1648), Dresdenu (oko 1650), Beu (1662) i dr. Razvoju orkestra, kao i partiture, mnogo doprinose pripadnici mannheimske kole, naroito J. Stamitz. Forma, struktura kao 1 namene simfonijskog orkestra postaje po njihovu delovanju sve odreenija. Oni uvode neke orkestarske efekte (tremolo), a do slednije primenjuju i postepene prelaze iz fortea u piano i obratno (diminuedno i crescendo). Vrhunsko su dostignue orkestarske literature tog vremena etiri simfonije C. Ph. E. Bacha (1776), napisane za 2 flaute, 2 oboe, 1 ili 2 fagota, 2 horne i gudake instrumente sa embalom. U njima autor kombinuje stari nain pisanja za o. (melodija u I i II violini, esto pojaana duvaima u unisonu, upotreba grupe continua violonelo, kontrabas i embalo), ali ve nagovetava i prirodno diferenciranje razno rodnih instrumenata koje e usavriti rana klasika. Pretea bekih klasiara u tom pravcu je Ch. W. Gluck. Razvoj graansk og stalea u drugoj polovini XVII v., a naroito u XVIII v., uslovljava i stvaranje bogatog koncertnog ivota u kojem orkestri imaju vanu kulturnu i vaspitnu ulogu. Kapela mannheimskog dvora (osnovana 1720) uiva u to vreme ugled najboljeg evropskog orkestra. Uz nju je u XVIII v. delovao, pri veim i manjim evrop skim dvorovima, eli niz orkestarskih sastava; tada se u mnogim gradovima osnivaju i tzv. filharmonijska drutva. Meu najpozna tije idu orkestri u Weimaru (osnovan 1700), Berlinu (1712;, Kothenu (oko 1720), Leipzigu (Konzertverein, 1746; Gezvandhaus, 1763 i Euterpe, 1765), Parizu (- Concerts spirituels), Stuttgartu (1757), Londonu (Ancient Concerts, 1776 i Salomon, 1795), Miinchenu (1778), Bambergu (1781), Mainzu (1782), Koblenzu (1782), Kasselu (1782) i K0benhavnu (1784). Neke od tih kapela razvile su se u velika orkestarska tela koja deluju jo i danas (London, Leipzig). God. 1701 osnovano je prvo filharmonijsko drutvo na teritoriju slavenskog juga. To je -> Academia philharmonicorum u Ljubljani. U doba bekih klasiara stvara se osnova i strukture i funkcije savremenog simfonijskog orkestra. J. Haydn i W. A. Mozart poveavaju broj duvakih instrumenata i razbijaju grupu continua uklanjajui embalo iz orkestra. Duvake instrumente upotrebljavaju za izvoenje harmonije u akordima ili to je jo vanije koriste svaki od njih i za sviranje melodije, uzimajui u obzir njihove individualne karakteristike; zanimljive zvukovne kontraste postiu smenjivanjem razliitih orkestarskih grupa (npr. u trijima menueta izmenom vee i manje grupe instrumentalista). Havdn i Mozart izgrauju klasini o. u karakteristinom, dugo upotrebljavanom sastavu: 2 flaute, 2 oboe, 2 klarineta, 2 fagota, 2 horne, 2 trube, 2 timpana i gudai. U njihovo vreme pronaen je i usavren klarinet koji tada ulazi i u orkestar.

13

L. van Beethoven jo smelije tretira pojedine instrumente, teei uvek za zaokruenom arhitektonskom celinom. Drvene duvake instrumente upotrebljava jo slobodnije nego Havdn i Mozart, uvodi u orkestar treu hornu (u Treoj simfoniji), a u Devetoj simfoniji i etvrtu (taj broj postaje stalan kod svih kasnijih kompozitora). U Devetoj simfoniji pored dve flaute upotrebljava i piccolo, uz dva fagota i kontrafagot, a uz tri trombona i etvrti instrument, ophikle idu, koji kasnije smenjuje bas-tuba. Ceo taj bogati instrumentarij i vanredno poznavanje tehnike sviranja i upotrebe pojedinih instrumenata kod Beethovena su samo sredstva kojima on postie zvukovno monolitnu orkestarsku celinu, graenu na ravnotei poje dinih grupa instrumenata. Beethovenove partiture uzor su i novije instrumentacije. Kompozitori romantiari jo svesnije i ee koriste speci fine zvune karakteristike instrumenata, kao i instrumentalnih grupa. Za doaravanje razliitih romantinih raspoloenja na temelju korienja zvukovnih mogunosti pojedinih orkestarskih instrumenata izvrsni se primeri nalaze u partiturama C. M. Webera. Slobodno i virtuozno tretiranje pojedinih instrumenata unutar orkestra razvija osobito H. Berlioz. On posmatra o. kao veliki instrument, bogat bojama i izraajnim sredstvima. Njegov o. pretea je velikog sastava kojim se kasnije slue R. Wagner i R. Strauss. Tako Berlioz u Rekvijemu uvodi, pored velikog simfonijskog orkestra, jo i etiri posebna duvaka orkestra i o sam pari timpana. On prvi mesa i kombinuje dve instrumentalne boje da bi dobio novu boju, zvuk novog kvaliteta. Vrlo ukusno upotrebljava engleski rog, a i meu gudake instrumente uvodi novine: violine deli u grupe sa upotrebom sola, znalaki primenjuje flageolete i pizzicato, koristi specifini ton viole, kao i sve bogatstvo harfe. Sve te mogunosti instrumenata u orkestru obradio je H. Berlioz u delu Grand traite d'instrumentation et a"'orchestration modernes (1844). R. Wagner je dovrio izgradnju moder nog orkestra; ve u prvim delima nagovetava sklonost ka novatorstvu; u operi Der Fliegende Hollander koristi 3 piccolo flaute za postizavanje naroitih efekata, u Tanhduseru kombinuje bas-klarinet sa tri flaute koje sviraju u sinkopama. Sastav orkestra za operu Lohengrin neobino je bogat i karakteristian:
3 trube 1 bastruba 3 trombona 1 kontrabas-trombon 8 horna 2 tenor-tube 2 bas-tube 1 kontrabas-tuba Ukupno 106 sviraa, od toga 64 gudaa. 4 flaute 3 trube 3 oboe 1 bastruba 1 engleski rog 3 trombona 3 klarineta 1 kontrabastrombon 12 1 bas-klarinet 8 horna 3 fagota 2 timpana 6 harfi i 2 harfe na sceni

16 I vi 16 II v 12 viol

violonela 8 kon

Wagner uvodi i nove instrumente; tako npr. Wagnerove tube da bi ublaio razliku izmeu horni i trombona. Wagnerove tube upotrebljava i A. Bruckner u Sedmoj i Osmoj simfoniji. Kod Wagnera je o. dostigao svoj najmonumentalniji oblik. R. Strauss i G. Mahler iskoristili su u svojim delima sve zvukovne mogunosti orkestra Wagnerova tipa, a R. Strauss pron aao je i neke nove boje, pa esto postizava i isto naturalistike efekte. Veliki majstor kolo ristikog orkestra tog vremena je i N. Rimski -Korsakov. Moderni o. predstavlja vrlo bogatu i aroliku paletu instrumentalnih boja. Pored razvoja tehnike samih instrumenata, kao i tehnike sviranja na njima, doprinelo je tome i pronalaenje novih instru menata, naroito u XIX v. (heckelphon, elesta, saksofon i dr.). U XIX v. formira se i velik broj simfonijskih orkestara koji postaju kulturna potreba svakoga veeg grada. Pored simfonijskih orkestara i filharmonija u koncertnom ivotu uestvuje i veliki broj operskih orkestara. Nakon pojave i razvoja radija posle Prvoga svetskog rata pridruuje se ve i inae bogatom broju simfonijskih orkestara i velik broj radio-orkestara ija je uloga u muzikom ivotu takoe veoma vana. U orkestarskoj muzici XX v. osea se tenja za smanjivanjem glomaznog orkestarskog aparata kakav nalazimo u delima kasnih romantiara kao i za solistikim, gotovo kamernim tretiranjem p ojedinih instrumenata (otuda i izrazi iz savremene muzike kao kamerna simfonija, pa i kamerna opera, koja zahteva kamerni instrumentalni sastav umesto velikog orkestra). Osim toga i funkcije instrumenata u savremenom orkestru postaju drugaije ( -> instrumentacija). U savremenom orkestru svirai nisu smeteni uvek jedna ko. Do promena dolazi osobito meu gudaima. Pojedini diri genti trae da im s desne strane spreda budu druge violine umesto violonela. Kontrabasi su katkad smeteni s leve, a katkad s desne strane dirigenta.
LIT.: J. Mattheson, Das Neu-Eroffnete Orchestre, Hamb urg 1713. H. Goldschmidt, Das Orchester der italienischen Oper im 17. Jahrhundert, SBIMG, 1900 01. R. Haas, Zur Frage der Orchesterbesetzung in der zweiten Halfte des 18. Jahrhunderts, Kongressbericht der Internationalen Musikgesellschaft, Wien 1909. K. Schlesinger, Instruments of the Modem Orchestra, 1910. F. Volbach, Das moderne Orchester in seiner Entwicklung,

14

ORKESTAR ORMARI ZA REZONANCIJU

Spectre de la rose CWeber) i Wiener G'schichten (J. Strauss Djelovao zatim 1952'55 u Oberhausenu kao pedagog i korei graf. Kao direktor baleta u Baselu (195567) postavio je brojr cjeloveernje klasine balete. Znatan uspjeh postigao je 1966 kao direktor baleta Beke dravne opere koreografijama Dapht, et Chloe (Ravel), Sacre du printemps (Stravinski) i Pepeljuga (Pri kofjev). Koreografirao i za Beku reviju na ledu kao i za televiziji God? 1970 u Zagrebu postavio balet elkunik (ajkovski). ORLOV, Nikolaj Andrejevi, ruski pijanist (Jelec, Or 26. II 1892 Inverness, kotsk a, 31. V 1964). Studirao klav u Moskvi kod V. I. Safonova, zatim na Konzervatoriju kod K. > Igumnova; u kompoziciji uenik S. I. Tanjejeva. God. 1913] nastavnik na Visokoj muzikoj koli Filharmonijskoga drut\ u Moskvi, 191621 profesc na Moskovskom konzervator ju. Od 1922 ivio u Parizi koncertirao po Evropi, Sjeve noj i Junoj Americi i na Dah kom istoku. Posljednje godir ivota proveo u Invernessu. ORLOVA, Olga, plesaic i koreograf ruskoga podrijt tla (Kijev, 7. V 1903 Uenica B. Nizinske u K jevu i M. Froman u Zagrebi God. 1921 33 solistica balei Hrvatskoga narodnog kazalil u Zagrebu, 193233 u Osijek i zatim ponovno u Zagrebi 194954 bila je baletni majste i koreograf Rijeke opere. I svojoj o. ORLOVA dugogodinjoj umjetn koj karijeri ostvarila je broju solistike kreacije, osobito u baletima Labue jezero (ajkovski eherazada (RimskijKorsakov), Polovjecki plesovi (Borodin), Te mara (Balakirjev), ut i Romeo i Julija (Prokofjev), Bahisarajsk fontana (Asafjev), Kutija igraaka (Debussv), Petruska i a) -ptica (Stravinski), Licitarsko srce (Baranovi), avo u selu (Lhotk: i Ohridska legenda (Hristi). K. Ko. ORMANDY, Eugene (pravo prezime Blau), ameriki d: rigent madarskog podrijetla (Budimpeta, 18. XI 1899 Violinu uio na budimpetar skoj Muzikoj akademiji ko J. Hubava. God. 1921 preseli se u SAD, gdje je neko vrijem bio koncertni majstor Capih Theatre Orchestra u New Yoi ku. S tim filmskim orkestroi zapoeo je 1924 svoju dirigent sku karijeru. God. 19313 vodio Minneapolis Symphon Orchestra; od 1936 pomor dirigent (uz L. Stokowskog od 1938 muziki direktor, o 1941 glavni dirigent Philadei phia Orchestra, s kojim je est odlazio na koncertne turnej po Americi i Evropi. Mnog je nastupao u evropskim australskim orkestrima. O. j nesumnjivo jedan od najistak nutijih dirigenata naeg vremc E. ORMANDY na. Po impulsu je romantiar; izvrsno interpretira djela L. \ Beethovena, R. Schumanna i R. Straussa; mnogo afiniteta im i za kompozicije impresionista.
LIT.: H. Stoddard, Symphony Conductors of the U.S.A., New York 195: N. Broder, Eugene Ormandy, MGG, X, 1962.

Leipi-ig 1910 (II izd. 1921). G. Cucuel, tudes sur un Orchestre au XVIII e siecle, Pari 1913. G. F. Malipiero, Orchestra e orchestrazione, RMI, 1916 17. Isti, L'Orchestra, Bologna 1920. A. Carse, I7th Century Orchestral Instruments, Music and Letters, 1920. F. Blume, Studie zur Vorgeschichte der Orchestersuitc im 15. 16. Jahrhundert (disertacija), Leipzig 1921. A. Carse, Brass Instruments in the Orchestra, Historical Sketch, Music and Let ters, 1922, 4. A. Boult, The Orchestral Problems of the Future, Procee dings of the Musical Association, 1923. L. Torchi, L'Orchestra nel' 500 e' 600, u A. Della Corte, Antologia della storia della muica, Torino 1927. Johnstone-Stringham, Instruments of the Modern Orchestra, 1928. D. B. Commins, Making an Orchestra, New York 1931. Ch. St. Tcrry, Bach's Orchestra, London 1932 (novi otisak 1958). H. Schultz, Das Orchester als Ausleseprinzip, Festschrift fiir Th. Kroyer, Regensburg 1933. H. C. Hind, The Orchestra and its Instruments, London 1934. Lorenl i Barret, L'Orchestre enfantin, Pari 1934. P. Bekker, The Story of Orchestra, New York 1936 (novo izd. 1963). O. Schreiber, Orchester und Orchesterpraxis in Deutschland zwischen 1780 und 1850, Berlin 1938. V. Bakaleinikoff, The Instruments of the Band and Orchestra, 1940. A. Carse, The Orchestra in the l8th Centurv, Camhridge 1940 ( II izd. 1950). P. Grabbe, The Story of Orchestral Music and its Times, New York 1942. F. Hotucs, Full Orchestra, London 1942 (IV izd. 1946). R. Nettl, The Orchestra in England, London 1946 ( I I I izd. 1956). A. Carse, The Orchestra from Beetrjoven to Berlioz, Cambridge 1948. F. Herz~ feld, Die Sitzordnung des Orchesters, Musikblater, 1948. R. Netll, While the Orchestra Assemble, London 1949. A. Carse, The Orchestra, London 1949- M. Pincherle, L'Orchestre de Chambre, Pari 1949. L. Aubert i M. Landowski, L'Orchestre, Pari 1951. H. S. Williamson, The Orchestra. Lon don 1951. H. Creuzburg, Die neue Sitzordnung dcr Simfonieorchesters, Das Musikleben, 1953. H. Kralik, Das grosse Orchester, Wien ( I I izd.) 1954 Zbornik L'Orchestra, Firenze 1954. M. Cornoup, L'Orchestre et ses instruments, Pari 1955. G. Jachino, Gli Strumenti d'orchestra, Milano 1955. Ch. S. Terry, Bachs Orchestra, London (II izd.) 1958. H. Hickmann i H. Becker, Orchester, MGG, X, 1962. F. Ghisi, L'Orchestra in Monteverdi. Spomenica K. G. Fellereru, Regensburg 1962. P. Fuhrmann, Untersuchungen zur Klangdifferenzierung im modernen Orchester, Regensburg 1966. D. Sn.

ORKESTAR KRALJEVE GARDE formirao se 1904 iz Beogradskog vojnog orkestra, prvog simfonijskog orkestra u Beogradu osnovanog 1899. U poetku ima samo duvake instru mente, docnije dobija i gudake te razvija znaajnu delatnost, pod dirigovanjem S. Binikog, izvodei prve simfonijske kon certe u Beogradu; sa horom Stankovi izvodi i prva vokalno-instrumentalna dela (1907, Sedam reci Hristovih i 1908, Stvaranje sveta J. Havdna; 1910, Devetu simfoniju L. van Beethovena, 1912, Vaskrsenije S. Hristia, itd.). Koncertira u Skoplju 1906, Novom Sadu 1907, Odesi 1911 (sa horom Stankovi); uestvuje u pozoritu u komadi ma s pevanjem i u operama. Premda je za vreme Prvoga svetskog rata, pri prelasku preko Albanije, izgubio muziku arhivu i instrumente, obnavlja se i daje, pod upravom S. Binikog, koncerte na Krfu, u Solunu i okolini, a potom i po Francuskoj (1916). Program je obuhvatao popularne kompozicije, odlomke iz opera, potpurije i fantazije. Posle Prvoga svetskog rata, i dalje sa Binikim na elu, obilazi osloboene krajeve i prireuje koncerte. Docnije, pod vodstvom D. Pokornoga, izvodio simfonijsku muziku. Ti su koncerti bili na znatnoj umetnikoj visini, a posebnu im vanost daje injenica da je O. k. g. bio tada jedini simfonijski orkestar u Beogradu. Uestvovao je, zajedno sa raznim muzikim drutvima, u izvo enju opera i oratorija, a njegova je aktivnost trajala do Drugoga svetskog rata. R. pej. ORKESTRACIJA -> Instrumentacija ORLANDINI, Giuseppe Maria, talijanski kompozitor (?, druga polovina XVII st. Firenca, 24. X 1760). Uio vje rojatno kod D. Scorpionija i 1719 postao lan drutva Accademia Filarmonica u Bologni. Od 1723 dirigent dvorske kapele i od 1732 kapelnik u katedrali.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Artaserse, 1708; L'Amor generoso, 1708; L'Odio e l'Amore, 1709; La Fede tradita e vendicata, 1709; Ataulfo re de'Goti ovvero La forza della virtii, 1712; UInnocenza difesa, 1712; Teuzzone, 1712; Lisetta e Delfo, 1713; Carlo re d'Alemagna, 1713; Amore e maestd, 1715; La Preziosa ridicola, 1715; / veri amici, 1715; Griselda, ovvero La Virtii al cimenio, 1716; La Merope, 1717; Luio Papirio, 1717; Le Amazoni vinte da Frcole, 1718; Antigona, 1718; // Marito giocatore e la moglie bacchetlona, 1718; Ifigenia in Tauride, 1719; // Carceriere di se slesso, 1719; Paride, 1720; // Farasmane, 1720; Nerone, 1720; Arsace, 1721; Melinda e Tiburzio, 1721; // Bottegaro genliluomo, ovvero Larinda e Vanesio, 1721; Nino, 1722; Ormisda, 1722; L'Amor lirannico, 1722; Semiramide, 1722; Alessandro Severo, 1723; L'Oronta, 1724; Un Vecchio innamorato, 1725; L'Ammalato immaginario, 1725; Berenice, 1725; Adelaide, 1726; La Fedeltd coronata, ijzi; Monsieur di Porsugnacchi, 1727; La fida ninfa, 1730; La Donna nobile, 1730; Massimiano, 1731 ; Ifigenia in Aulide, 1732; Grullo e Moschetta, 1732; // Marito geloso, 1734; Temistocle, 1737; Le Nozze di Perseo e Andromeda, 1738; Arianna, 1739; Balbo e Dalisa, 1740; Venceslao, 1741; Vologeso re de' Parti, 1742; Lo Scialacquatore, 1744 i dr. VOKALNA. Oratoriji: // Martirio di S. Scbastiano, 1694; / Fanciulli babilonesi, 1696; La Costanza trionfante nel martirio di S. Lucia, 1705; Gli Arnori infelici di Ammone, 1711; // Figliuol prodigo, 1712; L'Fster, 1723; Giuditta, 1726 i dr. Canzonette i drugo. LIT.: G. Pasquetti, L'Oratorio musicale in Italia, Firenze 1906. R. Gandolfi, La Cappella musicale della Corte di Toscana, RMI, 1909. L. F. Tagliavini, Giuseppe Maria Orlandini, MGG, IX, 1961.

ORLANDO DI LASSO -> Lasso, Orlando di ORLIKOVSKI, Vaclav, ruski plesa i koreograf (Harkov, 8. XI 1921 ). Klasini balet studirao kod V. Sulima i V. Preobraenskog. Plesaku karijeru zapoeo u Harkovu, Tbilisiju i Pragu. God. 1950 osnovao u Munchenu vlastitu trupu za koju je koreografirao balete Petruska (Stravinski), Bolero (Ravel),

ORMARI ZA REZONANCIJU (franc. caisse de resonana njem. Resonanzkasten, Schallkasten, tal. cassa di risonanza), koi gudakih i mnogih trzalakih icanih instrumen ata trup (korpus koji sutitranjem pojaava ton proizveden titranjem ica tako da mi daje volumen i kvalitetu. Svaka skupina istovrsnih icanih instrumenata ima ormari za rezonanciju karakteristina oblika. Neki su ovalni, spljoteni s vitiasto uvijenim stranama (gudaki instrumenti, gitara, nek vrste tambura), a neki su krukoliki (instrumenti iz porodic lutnje, mandolina). Dno i strane ormaria redovito su od tvrd drva; gornja daska glasnjaa uvijek je od meka crnogorino; drva. Na njoj su zvuni otvori razliita oblika i veliine (okrugli u obliku slova C ili F, u formi plamenih jezika). Nekad su s plohe ormaria za rezonanciju pojedinih instrumenata ukraaval inkrustacijama. A. TO. ,

ORNAMENTI ORTHEL
ORNAMENTI - Ukrasi u muzici ORNAMENTIRANJE (lat. ornamentum ukras), skupni naziv za raznovrsno ukraavanje melodije, odnosno pojedinih temeljnih tonova melodije, odreenim figurama, tonovima ili skupinama nota kraeg trajanja. Primjenjuje se u vokalnoj i u instrumentalnoj muzici i biljei razliitim znakovima. O. vue podrijetlo iz prakse improviziranja i variranja koja se susree u svim muzikim kulturama. Tehnika, funkcija i oblici ornamenti ranja mijenjali su se tokom muzike povijesti ovisno o stilu, razdoblju, odreenoj sredini ili ukusu, a s tim u vezi mijenjao se i nain oznaavanja i terminologija (-> diminucija, -> figuracija, -> koloriranje, -> manira). tovie, unutar jednog razdoblja ponekad se jedna te ista vrsta ukrasa biljeila razliitim znacima ili obrnuto, jedan te isti znak mogao se odnositi na razne vrste ukrasa ovisno o zemlji, instrumentu ili kompozitoru (-> Ukrasi u muzici). Grafiki simboli muzikog ornamentiranja izdiferenci rali su se u najveoj mjeri u XVII-XVIII st. i to u djelima francuskih lautista, gambista i embalista. Odatle su ih veinom preuzimali kompozitori drugih zemalja. Meutim, znakovima za ukraavanje mogu se naznaiti samo pojedine vrste ukrasa, ali se njihove ritmike, dinamike i agogike vrijednosti ne mogu posve tono fiksirati. Stoga je muziko ornamentiranje u odnosu na tempo, ritam i izraaj uvijek ovisno i o ukusu, vjetini i mati izvodioca. Nasuprot tome, kada su ukrasi posve tono tonski i ritmiki notirani oni gube svoj pravi ornamentalni karakter i postaju strukturalni element kompozicije.
LIT.: E. Dannreuther, Musical Ornamentation (2 sv.), London 1893 95 (novi otisak, New York 1961). A. Beyschlag, Die Ornamentik der Musik, Leipzig 1908 (novi otisak 1953). R. Lach, Studien zur Entwicklungsgeschichte der ornamentalen Melopoie, Leipzig 1913. A. Dolmetsck, The Interpretation of the Music of the I7th and l8th Centurv, London 1915 ( I I izd. 1944). P. Brunold, Traite des signes et agrements employes par les clavecinistes fran cais des I7e et l8 e siecle, Lyon 1925. R. Fasano, Storia degli abbellimenti musicali, Roma 1949. W. Georgii, Die Verzierungen in der Musik, Ziirich 1957. W. Smigdski, Zur Aesthetik des musikalischen Ornaments (diserta cija), Berlin 1957. I. A.

15

skupine plesaa. Smatra se da su neki narodni obiaji i ophodi u Srbiji (npr. lazarice, dodole i dr.) ostaci orskih obrednih plesova.
LIT.: . Firfov i G. Pajto ndijev, Makedonski narodni ora, Skopje 1953. Lj. i D. Jankovi, Prilog prouavanju orskih obrednih igara u Jugoslaviji, SAN, Beograd 1957. A. Linin, Pesna i oro, Zvuk, 1967, 73 74. Isti, Arhitektonika makedonskog Ora, Rad XIII kongresa saveza folklorista Jugo slavije u Dojranu 1966, Skopje 1968. V. 2c.

ORPHARION (orpheoreon, orpheoron), trzalaki in strument slian lutnji, sa 68 pari ica od mjedi ili elika; bio je rairen od XVI do XVIII st. ORPHON, opi naziv u Francuskoj za amatersko pjevako drutvo. Ime je uveo G. L. Wilhem ijim je zalaganjem 1835 nastava pjevanja uvedena u sve parike osnovne kole. Istodobno se u Parizu razvio pokret za osnivanje amaterskih pjevakih zborova, osobito u krugu radnike klase. Drutva su ubrzo stekla veliku popularnost, pa ih je 1862 bilo vie od 300, a 1910 oko 2200 s preko 60 000 aktivnih lanova (orpheonista). Na elu pa rikih orpheona stajali su istaknuti muziari, meu kojima i Ch. Gounod (185260). Od 1894 odravaju se redovito festivali pod nazivom Concours Orpheoniques.
LIT.: J. Weber, La Situation musicale et l'instruction publique en France, Pari 1889. H. Marechal i G. Pares, Monographie universelle de l'Orpheon, Societes chorales, fanfares. Pari 1910.

ORREGO-SALAS, Juan Antonio, ileanski komp ozitor i muziki kritiar (Santiago, 11. I 1919 ). Zavrio studij arhitekture; muziku uio na Konzervatoriju u Santiagu (H. Allende, D. Santa Cruz); usavravao se u SAD kod R. Thompsona i A. Coplanda (kompozicija) te kod P. H. Langa i G. Herzoga (muzikologija). Muziku karijeru zapoeo 1940 u Santiagu kao zboro voa na Katolikom univerzitetu, nastavnik muzike historije na Konzervatoriju, muziki kritiar lista El Mercurio i od 1949 urednik asopisa Revista musical chilena. Od 1961 profesor je kompozicije na Univerzitetu u Bloomingtonu, SAD.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, op. 26, 1949; I I , op 39, 1954; III, op. 50, 1961 i IV, op. 59, 1966; koncert za klavir op. 28, 1950; Concerto a tre za violinu, violonelo i klavir, 1965; koncert za duha ki orkestar, 1964; suita Escenas de cortes y pastores, 1946; Obertura festiva, \^\~!\ Concerto de cdmara za mali orkestar, 1952; Serenata concertante, 1954; Jubilaeus Musicis, 1957. KOMORNA: sekstet za klarinet, klavir i gudaki kvartet, 1954; gu daki kvartet, 1958; Sonata a quattro za flautu, obou, kontrabas i embalo, 1964; Divertimento za 3 duhaka instrumenta, 1964; klavirski trio, 1967; so nata za violinu i klavir op. g y 1944; Sonata a duo za violinu i violu, 1945; Poema za flautu i klavir, 1939; 4 kratke pjesme za saksofon i klavir op. 61, 1967. KLAVIRSKA: sonata op. 60, 1967; Suite 1945; varijacije i fuga, 1945. DRAMSKA: opera La Sibila Casandra; opera-oratorij El Retablo del rey pobre, 1952; baleti Juventud, 19481 Umbral del sueno, 1951. Filmska muzika. VOKALNA: Cantata de Navidad za sopran i orkestar, 1945; Psalam za recitatora i duhaki orkestar, 1962; kantata America, no invocamos tu nombre en vano, 1965; 3 Weihnachtschbre za zbor; Alborada za enski zbor, klavir^ embalo i udaraljke, 1964; Canciones Castellanas za sopran i 8 instrumenata, 1947; Cantos de Advenimiento za mezzosopran i 2 instrumenta, 1948; solo-pjesme. Missa in tempore discordiae za tenor, zbor i 5 grupa instrumenata. SPISI: Aaron Copland, un muico de Nueva York; Heitor Villa -Lobos, man, work, style, 1966.

ORNITOPARCHUS, Andreas (Ornithoparcus; pravo ime vjerojatno Vogelsang, Vogelmeier, Vogelhofer ili si.), njemaki muziki teoretik (Meiningen, oko 1490 Miinster, oko 1535). Putovao po Njemakoj, gdje je studirao na razliitim univerzitetima, po Austriji, ekoj, Madarskoj i Rusiji. Njegov traktat Musicae activae micrologus, izdan 1517 u Leipzigu, zamiljen je kao instruktivno djelo za mlade. Sastoji se od 4 knjige: Cantus planus, Cantus mensuralis, Accentus i Contrapunctus, a bogatstvom sadraja nadmauje slina djela onoga vremena. Zanimljive su mno ge pojedinosti toga traktata. Tako u drugoj knjizi autor donosi velik broj tabulatura i notnih primjera, dotad nepoznatih u Njemakoj. U treoj knjizi nastoji dati sistematske upute o izvoenju litur gijskih lekcija, iskoriujui iskustva steena na puto vanjima. Medu zanimljivim pojedinostima O. npr. ve definira takt kao ritmiku mjeru za dirigenta; poetnicima-kompozitorima preporuuje da se slue jednom vrstom partitura sa deset linija.
LIT.: J. W. Lyra, A. Ornitoparchus aus Meiningen und dessen Lehre von den Kirchenaccenten, Giitersloh 1877. K. W. Niemoller, Andreas Ornitoparchus, MGG, X, 1962.

ORI, Antun, kompozitor (Zagreb, 6. IV 1878 23. XII 1927). Na Muzikoj koli HGZ u Zagrebu uio kontrabas (I. Hubert) i orgulje (A. Stockl). Djelovao je kao kontrabasist Zagrebake opere i orgulja u crkvama sv. Petra, sv. Katarine i drugdje.
DJELA. ORKESTRALNA: Pjesme bez rijei za vi olonelo i orkestar (Proljetna pjesma, Kroz san, Groblje, Ti, Kroz suton, Sjeanje) ; koranica Richard Wagner za duhaki orkestar. KLAVIRSKA: Tuga za poginule heroje Bugarske Balkanskog rata; Badnja vee i dr. VOKALNA: kantata etva (S. Ilijaevi) za tenor, zbor i orkestar; zborovi; solo -pjesme. LIT.: A. Goglia, Antun Ori, Sv. C, 1929, 1. K. Ko.

ORNSTEIN, Leo, ameriki pijanist i kompozitor ruskoga podrijetla (Kremenug, Ukrajina, u. XII 1892 ). Studirao na Konzervatoriju u Petrogradu, na Institute of Musical Art i na Konzervatoriju u New Yorku. Umjetniku karijeru poinje 1911 koncertom u New Yorku, za kojim slijede brojni nastupi u muzikim metropolama Evrope i Amerike. Niz godina predavao na Muzikoj akademiji u Philadelphiji, a od 1940 na tamonjoj Ornstein School of Music i na Temple University. Umjetnik suvremenih stremljenja. U njegovu koncertnom repertoaru istaknuto mjesto zauzimaju djela moderne klavirske literature. Njegove najkarakteristinije kompozicije pisane su atonalno, njihova struktura i djelovanje temelje se, prema vlastitim rijeima, na emocionalnoj logici.
DJELA. ORK ES TRALN A: s imfo nija , 1934; simfo nijska pjes ma The Fog, 1915; 2 koncerta za klavir (I, 1925); Lysislrata Suite, 1933; suita Life of Man; Three Moods: Anger, Peace, Joy, 1914; 2 nokturna, 1924; Nocturne and Dance of the Fates, 1937. -KOMORNA: gudaki kvartet, 1929; klavirski kvintet, 1929; 2 sonate za violinu i klavir; 3 sonate za violonelo i klavir; Tri ruske impresije za violinu i klavir, 1916; 6 preludija za violonelo i klavir, 1931; nokturno za klarinet i klavir, 1952. - KLAVIRSKA: 4 sonate, 1924; 7 Mo-ments musicaux, 1913; Suite russe, 1914; Suite des gnomes, 1915; Impressions de la Tamise, 1914; Cossack Impressions, 1914; 2 Impressions de Notre-Datne, 1914; Poetns of 1917, 1918; Arabesques, 1921; Prelude tragique, 1924 i dr. Pantomima Ballet, 1930; pantomima Lima Beans, 1931; scenska muzika. Psalam XIII za zbor i orkestar; zborovi; solo -pjesme. LIT.: C. L. Buchanan, Ornstein and Modem Music, MQ, 1918. F. H. Martens, Leo Ornstein, New York 1918. P. Rosenfeld, Leo Ornstein, Musical Portraits, London i New York 1922. N. Broder, Leo Ornstein, MGG, X, 1962.

ORTAKOV, Dragoslav, kompozitor i muziki pisac (Gev gelija, 22. IV 1928 ). Muziku studirao na muzikim akademi jama u Zagrebu i Beogradu (1955 diplomirao na Istorijsko-folklornom odseku); kompoziciju uio kod P. Wissmera na Scholi Cantorum u Parizu. Od 1961 u Skopju profesor na Srednjoj muzikoj koli, zatim direktor Instituta za folklor, direktor Opere i od 1967 profesor na Visokoj muzikoj koli. Uz to 1956 63 muziki kritiar Radio-Skopja, suradnik asopisa Zvuk, Kulturen ivot, Macedonian Review i dr. Od njegovih kompozicija istiu se de je pesme i gudaki kvartet. Kao muziki pisac bavi se istraiva njem makedonske muzike prolosti.
DELA: simfonijska pesma Karaorman, 1972. KAMERNA: gudaki kvartet, 1962; Dijalozi, 1968; Kvintana, 1969; Eptameron vita, 1972. KLA VIRSKA: Deja svita, 1954; svita, 1960. VOKALNA: kantata Slovo za Kiril i Melodij, 1969; solo-pesme Karijatida i Portret-, deje pesme: Svetulka; Rosen biser i Zima. SPISI: Za muzikata. Kultura, 1962; Vlastimir Nikolovski, Kulturen ivot, 1966; Creation musicale macedonienne d'aujourd'hui, Zvuk, 1967, 77 78; La Muica in Macedonia, Quid, 1969, 2; Prilog prouavanju muzike prolosti M akedonije, Arti musices, 1971, 2; Majstor vokalne lirike. Povodom 60-godinjice roenja Trajka Prokopieva, Zvuk, 1970, 101; ivko Firfov, Mace donian R~eview, 1971, 1; Muica sacra in Macedonia, Gloria a San Cirillo, Kul turen ivot 1971; Toma Proev, ibid. 1971, 2 3. S. Gi.

ORO (od gr. XP? kolo, ples), naziv za zborne narodne plesove, obino u obliku kola, osobito u Makedoniji, Srbiji i Crnoj Gori. U opoj je upotrebi kod Bugara za plesove to ih izvode

ORTHEL, Leon, nizozemski kompozitor i pijanist (Rosendaal, 4. X 1905 ). Studirao na Konzervatoriju u Hagu i na Visokoj muzikoj koli u Berlinu. Profesor klavira na Konzervatoriju u Hagu i kompozicije na Konzervatoriju u Amsterdamu. Dobar

16

ORTHEL OSTERC
cias za violinu i orkestar, 1970. KAMERNA: gudaki kvartet, 1972; Div mento za dvostruki kvintet, 1973. KLAV1RSKA: sonata, 1955; Varije 1956. VOKALNA: Dve solo pesme, 1954; Dve deje pesme (Svitac i Vi odluka), 1963; svita umske prie za hor, 1954. Obrade narodnih pesai igara. LIT.: V. Perii, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. R. Pc

poznavalac suvremenih muzikih stilova, ali ne preza ni pred osjeajnom dinamikom (Piccola sinfonia).
DJELA. ORKESTRALNA. est simfonija: I, 1933: II, Piccola snifonia, 1940; III, 1943; IV, Sinfonia conccrtante za klavir i orkestar, 1949; V, Muica iniziale, 1960 i VI, 1962. Conccrto alla burla za klavir, 1930; koncert za violinu; koncert za violonelo, 1929; scherzo za klavir i orkestar; Kleine Ballettsuite, 1947; 2 scherza, 1955 i 1957. KOA1ORNA: gudaki kvarte t, 1964; 2 sonate za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir i dr. KLAV1RSKA : sonata; 3 sonatine; 3 bagatele, 1950; 5 Etudes-caprices, 1957; 2 Hommages en forme d'etude, 1958; preludiji i dr. Solo-pjesme. LIT.: W. Paap, Leon Orthel, MGG, X, 1962.

ORTIGUE, Joseph Louis d', francuski muziki pisac (Ca vaillon, Vaucluse, 22. V 1802 Pariz, 20. XI 1866). Studirao pravo u Aix-en-Provencei, a zatim se posvetio muzikoj publicistici i historiji crkvene muzike te je od 1829 u Parizu suraivao kao muzi ki kritiar u razliitim asopisima i dnevnicima, osobito u Journal des Debats (naslijedio H. Berlioza). God. 1857 sa L. A. Niedermeverom utemeljio i 1857 60 ureivao asopis za cr kvenu muziku La Maitrise; 1862 obnovio ga zajedno sa F. Clementom pod naslovom Journal des maitrises. Od 1863 bio je urednik aospisa Le Menestrel. O. je izvrio snaan utjecaj na muziki ivot Pariza. On se medu prvima borio za obnovu gregorijanskog korala.
DJELA: De la guerre des dilettanti, ou de la revolution operee par M. Rossini dans l'opera francais, 1829; zbirka eseja Le Balcon de l'opera, 1833; De l'Ecole musicale italienne et de I'' administration de iAcademie royale de musique a l'occasion de l'opera de M. Berlioz, 1839 (novo izd. kao Du The'dtre italien et de son influence sur le gout musical francais, 1840); Abecedaire du plain-chant, 1844; Dictionnaire liturgique, hislorique et theoreligue du plain-chant ..., 1853 (II izd. djelomice sa Th. Nisardom, 1860); Introduction a Vetude comparee des tonalites et principalement du chant gregorien et de la musique moderne, 1853; Apercu sommaire de la litterature et de la bibliographie musicale en France, 1855; Traite theoretique et pratique de Vaccompagnement du plain-chant, 1857 (novo izd. sa L. A. Niedermeverom 1859, II izd. 1876); La Musique a l'e'glise, 1861. Komponirao kraa djela za klavir, misu i druge crkvene kompozicije. LIT.: M. Barber, Joseph d'Ortigue, Avignon 1918. B. Bardet, Joseph-Louis d'Ortigue, MGG, X, 1962.

OSIPENKO, Ala Jevgenjevna, sovjetska plesaica (?, 16. 1932 ). Klasini balet studirala na Lenjingradskom baletn institutu A. Vaganove. Debitirala 1950, a 1954 postal a soli baleta lenjingradskog kazalita Kirov. Na meunarodnom na canju u Parizu 1956 osvojila nagradu Ana Pavlova. Njene r uspjenije kreacije su: Odetta-Odilija (ajkovski, Labue jeze Rajmonda (Glazunov, Rajmonda) i Seljanka iz Medne gore (P kofjev, Pria 0 kamenom cvijetu). OSMINKA (J"), nota koja po trajanju odgovara osm trajanja cijele note. U cijeloj noti ima osam osminki, u polovi] etiri, a u etvrtinki dvije. O. se dijeli na dvije esnaestinke (, etiri tridesetidruginke (JC), itd. Osminska pauza biljei se , OSMOGLASNIK -> Oktoih OSSIA (tal., ili), u notnom tekstu oznauje varijantu u iz1 denju pojedinog kraeg odlomka kompozicije. Najee su zamreniji ukrasi ili pasae kod kojih autor ili redaktor donos olakanu verziju, koja za sluaoca ima podjednaki efekt kao i alizacija originalnog teksta. U tom sluaju potpunija je ozn; o.
piii facile (tal., ili olakano).

ORTIZ, Diego, panjolski muziki teoretiar i kompozitor (Toledo, oko 1510 ?, poslije 1570). O njegovu ivotu ima malo podataka. Bio je Maestro de Capilla Fernandosa od Toleda vojvode od Albe i 1558 boravio je na njegovu dvoru u Napulju. Ortizov
Tratado de glosas sobre dausulas y otros generos de puntos en la

muica de violones (Rim 1553; na panjolskom i talijanskom jeziku), osim uputa o ornamentici, daje i uvid u instrumentalnu praksu XVI st.; sadri najraniji opis legato -poteza i razliitih tehnika improvizacije s notnim primjerima.
DJELA: Musices liber primus (himne, psalmi, moteti i dr.), 1565 (8 moteta obj. K. Proske u Muica divina, 1853 63); 2 moteta u obradbi za vihuelu u zbirci E. de Valderravana Silva de sirenas, 1547 (pripisana nepoznatom Miguel Ortizu, koji je moda identian s Diegom). Tratado de glosas. .., 1553 (obj. M. Schne ider s njemakim prijevodom, 1936). LIT.: R. J. Borrowdale, The Musices liber primus of Diego Ortiz (diserta cija), Los Angeles 11)52. /. Horsley, Diego Ortiz, MGG, X, 1962.

ORY, Kid Edward, ameriki jazz-trombonist, dirigent, i kompozitor (La Place, Louisiana, 25. XII 1889 Honolulu, 23. I 1973). Kao jedanaestogodinji djeak svirao u kvintetu s prijateljima na instrumentima koje su sami izradili. Uio zatim trombon i od 1905 svirao u orkestru B. Boldena. God. 1911 osnovao vlastiti orkestar s kojim je otiao u New Orleans. Od 1919 vodio orkestar u Los Angelesu, a zatim u Chicagu lan orkestara K. Olivera, D. Pevtona, C. Blacka, Chicago Vagabondsa (1928 29) i Lucky Day L. Renea te ponovno u Los Angelesu (192930); nastupao u sastavima Hot Five i Hot Seven L. Armstronga. Nakon prekida 1931 40 suraivao u orkestrima B. Bigarda i B. Johnsona. Vodio je i vlastite orkestre u San Franciscu i Los Angelesu; gostovao je u dva navrata u Evropi. Glumio u filmovima New Orleans (sa L. Armstrongom), Crossfire, Mahogany Magic i The Benny Goodman Story i dr. O. je bio jedan od najboljih trombonista tradicionalnoga jazza. Medu njegovim kompozicijama najpopularnije su Muskrat Ramble, Ory's Creole Trombone i Savoy Blues. OSGHIAN, Petar, kompozitor (Dubrovnik, 27. IV 1932 ). Na Muzikoj akademiji u Beogradu 1959 diplomirao kompoziciju i 1964 zavrio postdiplomske studije kod S. Rajiia. God. 1959 64 profesor muzike kole Josip Slavenski, a od 1964 profesor je na Muzikoj akademiji u Beogradu (196973 prodekan). Zastupnik savremeno g muzikog jezika, sa lakoom reava slo ene tehnike, formalne i harmonske probleme. Zainteresovan za zvuni fenomen svojih ostvarenja, postie tonsku izdiferencira nost izvlaei je iz organizovane zvune materije savremeno tretiranog polifonog stava. Polazei od neoklasicizma, O. je doao do stvaralake faze kontrolisanog subjektivizma. Od njegovih dela nagraena su Poema eroico i Koncert za orkestar. Bavi se i muzikom kritikom (Politika).
DELA. ORKESTARSKA: Concerto solenne za klavir, 1952; Koncert za orkestar, 1953; Suita concertante za flautu i gudaki orkestar sa klavirom, 1954; simfonijeta za gudae, 1958; Poema eroico, 1959; Meditacije za 2 klavira, guda e i udaraljke, 1962; koncert za orkestar Silhouette, 1963; Sigogis, 1967; Diferen-

OSTERC, Slavko, kompozitor (Verej, Ljutomer, 17. 1895 Ljubljana, 23. V 1941). Zavrio uiteljsku kolu i ne vrijeme djelovao u prosvjetnoj struci. Muziku studirao 1925 na Konzervatoriju u Pragu kod A. Habe i K. B. Jiraka i zat bio profesor kompozicije na Konzervatoriju u Ljubljani. Ideolog muzikog modernizma u Sloveniji, u svom je umj nikom razvoju proao nekoliko faza. U poetku romantik, je nakon studija u Pragu postao gorljivi zagovornik modernizi i etvrtstepene muzike. Unosei u svoja djela i ekspresionisti obiljeja A. Schonberga i neoklasicistika P. Hindemitha izgrac je vlastiti stil, koji je svojom originalnou izazvao pravu revo] iju u slovenskoj muzici. O. je zastupao princip apsolutne kromatinosti, atonalnos atematinosti i dodekafonije, negirajui svaku vrijednost dij tonici u modernoj muzici. O bacujui u poetku tekovi muzike prolosti, nagovijel je novo doba i bezobzirno u rao put svojim nazorima. Uv dio je s e nove ritmike, melod te unuS ^ ' harmonijske kombinaci ' nove poglede n muziku arhitektoniku, formi instrumentaciju. U harmon se sluio novim strukturarr dajui pri tome prednost mali i velikim sekundama, septim nia i poveanim i smanjeni intervalima. Opirao se mo vikom ponavljanju i otk] njao pomake paralelnih ten odbacujui trozvuk kao ha monijski temelj. Kod toga praksi ipak nije potpuno pr kinuo s S. OSTERC tradicijom. Komp nirao je i etvrtstepenu m ziku s namjerom da je uvede i tako obogati i slovensku muzici kulturu dostignuima suvremene zapadno -evropske muzike, os bito eke i njemake. U svom zrelom razdoblju O. je ublaio svoj stav. Napustiv ekstremni radikali zam, on je poeo sve vie poklanjati pan jasnom izlaganju sadraja i preglednijoj formalnoj izgradn Iz toga vremena potjee nekoliko njegovih ostvarenja, koja odlikuju dubokom iskrenou doivljaja, psiholokom uvjerlj vou forme i neposrednou izraaja, iji su korijeni djelomine u slovenskoj narodnoj muzici. Meu tim kompozicijama posebr mjesto zauzimaju orkestralna Suita, simfonijske pjesme Ma i Povodni mo, Klasina uvertira, Arabeske za klavir, kanta Magnificat, solo-pjesme Sonce v zavesah i tiri belokranjske, zb< rovi Oe na i Tri belokranjske. Kao vjet propagator, koji se za ostvarenje svojih ideja bon i rijeju u lancima, esejima i osobito u otrim kritikama, O. uspio privui brojne sljedbenike te odgojiti kompozitorsku gi neraciju, koja djelomice jo i danas stoji pod njegovim utjecajen Znaajan je bio i njegov rad u Meunarodnom drutvu za suvn menu muziku (SIMC).

OSTERC OSTOJI
Treba istai da je O. slovensko muziko stvaralatvo uputio novim pravcem, obogatio ga modernom kompozicijskom tehnikom 1 tako u znatnoj mjeri pridonio njegovu daljnjem razvoju. Svojim kompozicijama, tampanim i izvoenim u inozemstvu, afirmirao se daleko izvan domovine.
DJELA (izbor). ORKESTRALNA: simfonijau C-duru, I922;2simfonijske pjesme Povodni mo, 1924 i Mati, 1940; koncert za klavir i duhake instrumente, 1933; Ouverture classique, 1932; Bagatele, 1922; Suita, 1929; koncert za orkestar, 1932; Passacaglia i koral, 1934; Danses, 1935; Mouvement symphonique, 1936; Qualre pieces symphoniques, 1938 39. KOMORNA: gudaki trio, 1939; 2 gudaka kvarteta, 1926 27 i 1934; Divertimento za gudaki kvartet, 1925; koncert za klavkski kvartet, 1929; trio za flautu, klarinet i fagot, 1934; kvintet za duhake instrumente, 1932; nonet, 1937; etiri karikature za flautu piccolOj klarinet i fagot, 1927; koncert za obou, bas -klarinet, rog i violu, 1929; koncert za violinu i 7 instrumenata, 1928; suita za 8 instrumenata, 1928; sonata za violu i klavir, 1930; sonata za violonelo i klavir, 1941; sonata za sak sofon i klavir, 1935; suita za violinu i klavir, 1933; Ciacona za violu i klavir, 1929; Partita za violonelo i klavir, 1929. KLAVIRSKA: Dve miniaturi, 1928; Preludij 1 fuga za etvrtstepeni klavir, 1929; Mali preludiji, 1929; Toccata, 1934; Arabeske, 1936; Aforizmi, 1936; Ouatre miniatures, 1938; Trois esquisses, 1939; Six petits morceaux, 1940; Fantaisie chromatiaue, 1940; Petites variations, 1941. Za orgulje: Fantazija i koral, 1934; Cinq morceaux, 1938. DRAMSKA. Opere: Krst pri Savici, 1921; Iz k omine opere, 1928 (Ljubljana, 9. XI 1928); Krog s kredo, 1928 29; Salome, 1929; Medea, 1930 (Ljubljana, 27. II 1932) i Dandin v vicah, 1930 (Ljubljana, 27. II 1932). Baleti: Iz Satanovega dnevnika, 1924; Maska rdee smrti, 1932 (Ljubljana, 27. II 1932) i Illusions (Iluzije), 1937 41 (Ljubljana, 25. IV 1962). VOKALNA. Kantate: Rapsodova velikonona poslanica za recitatora, zbor i 7 instrumenata, 1929; Male pesmi za Irenu za so pran ili tenor, alt-saksofon, rog, violu i klavir, 1935; etir i Heinejeve pesmi za vii glas i gudaki kvartet u etvrtstepenom sistemu, 1931; Requiem za muki zbor i 15 instrumenata, 1928; Magnificat za mjeoviti zbor i 2 klavira, 1932; etiri Gradnikove pesmi za kontraalt i gudaki kvartet, 1929; Ave Maria za sopran, alt, obou, alt-saksofon i bas-klarinet, 1930; Cvetoi bezeg za alt, zbor i 9 instrumenata u etvrtstepenom sistemu, 1936. Zborovi: Familija, 1927; Oe na, 1931; Belokranjska suita, 1940. Solo-pjesme: Usta so mi bila nema, 1924; Belokranjske uspavanke, 1926; Sonce v zavesah, 1925; Tri pesmi iz ciklusa S. Corrazzinija Obup bednega sentimenlalnega poeta, 1928; Pesem o devici Peregrini, 1928; Juri in kaca belouka, 1930; Procesija, 1934. LIT.: S. Premrl, Slavko Osterc in njegove skladbe, Cerkveni glasbenik, 1942. D. Cvetko, Pamatce Slavka Osterca, Rhvthmus, 1946. M. Lipovek, Slavko Osterc, Slovenska glasbena revija, 1951 52. j. C. Paz, Introduccion a la muica de nuestro tiempo, Buenos Aires 1955. D. Cvetko, Slavko Osterc, MGG, X, 1962. Isti, Stoletja slovenske glasbe, Ljubljana 1964. K. Bedina, Nazori Slavka Osterca o tradiciji v glasbi in o glasbenem nacionalizmu, Muzikoloki zbornik, III, 1967. Ista, K vpraanju o kompozicijskih nazorih Slavka Osterca, ibid., IV, 1968. D. Pokorn, Slavko Osterc Prispevek za biografijo, ibid., V, 1969. A. Rijavec, Komorno kompozicijsko snovanje Slavka Osterca pred njegovim odhodom v Prago, ibid. D. Pokorn, Bibliografski pregled kompozicij Slavka Osterca, ibid., VI, 1970. A. Rijavec, K vpraanju tonalnosti in vertikale v skladbah Slavka Osterca, ibid. T. egula, Zborovske kompozicije Slavka Osterca, ibid. D. Cvetko, Iz pisama Miloja Milojevia Slavku Ostercu, Spomenica SANU, knj. CDXXXIV, 1970. T. egula, Samospevi Slavka Osterca do njegovega koncerta v letu 1925, ibid., VII, 1971. A. Rijavec, Kompozicijski stavek komornih instrumentalnih del Slavka Osterca, Ljubljana 1972. D. Cvetko, Veze Josipa Slavenskog sa Stavkom Ostercom, Arti musices, 3,1972. Isti, Aus H. Scherchens und K. A. Hartmanns Korrespondenz an S. Osterc, Festschrift K. G. Fellerer (Musicae scientiae collectanea), Koln 1973. A. Rijavec, Slavko Osterc und die stilistische Situation seiner Zeit, Bericht iiber den internationalen musikwissenschaftlichen Kongress, Bonn 1970, Kassel 1973.

17

S. OSTERC, Religioso iz suite za orkestar, autograf

OSTHOFF, 1. Helmuth, njemaki muzikolog i kompozitor (Bielefeld, 13. VIII 1896 ). Studirao muzikologiju, historiju umjetnosti i filozofiju na Berlinskom univerzitetu (J. Wolf); kompoziciju, klavir i dirigiranje uio privatn o i na Sternovu konzervatoriju. God. 192628 asistent A. Scheringa na Univerzitetu u Halleu (na Saali), a od 1928 na Univerzitetu u Berlinu (od 1932 docent). God. 193764 bio je profesor muzikologije na Univerzitetu u Frankfurtu na Majni.
DJELA: Der Lautenist Santino Garsi da Parma (disertacija), 1922, obj. 1926; Adam Krieger, 1929; Die Niederldnder und das deutsche Lied (1400 1640), 1938; Josquin Desprez (2 sv.), 1962 65; brojne studije. IZDANJA: Das deutsche Chorlied vom 16. Jahrhundert bis zur Gegemvart, Das Musikwerk (izd. K. G. Fellerer), 1955; djela Josquina des Presa, A. Willaerta, J. Arcadelta, C. de Rorea, J. Regnarta, R. Michaela, O. di Lassa, J. S. Kussera, A. Kriegera, Fri drika Velikog, G. H. Stolzela i J. Ph. Kriegera, djelomino u svescima Das Chorvverk (izd. F. Blume) i Nagels Musikarchiv. KOMPOZICIJE: gudaki kvartet, 2 kantate i pjesme uz orkestar i klavir. H. Osthoffu posveene su dvije spome nice, 1961 i 1966.

D. Co.

plesne muzike XVI st. (djela za gambu panjolskih autora, na roito D. Ortiza), a u XVII st. i talijanske canzone (G. Frescobaldi), kao i djela engleskih virginalista. U baroku je basso 0. vrlo est. Njegova primjena uvjetuje i izgradnju pojedinih ob lika (chaconna; passacaglia; lamento u operi). Beki klasici rijetko upotrebljavaju ostinatne figure, dok se romantiari, oso bito impresionisti, slue njima da bi ocrtali odreena raspoloenja. Po svom djelovanju o. moe biti sredstvo za postizanje i isti canje pokretl jivosti. U tom sluaju on je ritmika okosnica koja daje impuls svim ostalim dionicama. Nasuprot tome, od impresionizma nadalje o. slui gdjekad upravo u protivne svrhe. Stalno ponavljanje iste ritmike i melodike figure moe stvoriti dojam nepokretnosti, koja krui oko sebe bez cilja (M. Ravel, I stavak panjolske rapsodije). Kompozitori XX st. primjenjuju o. u oba oblika (O. Messiaen). Motoriki o. karakteristian je za stvaranje B. Bartoka, I. Stravinskog, S. Prokofjeva i C. Orffa koji ostinatne figure u basu esto udruuje s melodikim ostinatom u visokim dionicama. Kao konstruktivni element javlja se o. u djelima neobaroka i neoklasike. U orkestralnim partiturama postie se ostinatom velika gradacija tako da postepeno sve vei broj dionica preuzima ostinatnu figuru (M. Ravel, Bolero; D. ostakovi, I stavak Sedme simfonije). Protivnim postupkom o. dovodi do smirenja. O. u razliitim modifikacijama i varijantama ima vanu ulogu i u jazzu.
LIT.: H. Riemann, Basso ostinato und Basso quasi ostinato, Spomen ica R. v. Liliencron, Leipzig 1910. Isti, Der Basso ostinato und die Anfange der Kantate, SBIMG, 1911 12. L. Propper, Der Basso ostinato als technisches und formbildendes Prinzip (disertacija), Berlin 1926. R. Litterschied, Zur Geschichte des basso ostinato (disertacija), Marburg 1928. L. Nowak, Grundzuge einer Geschichte des basso ostinato ..., Wien 1932. O. Gombosi, Italia patria del basso ostinato, RAM 1934. L. Walter, Die konstruktive und thematische Ostinatotechnik des 17. und 18. Jahrhunderts (disertacija) Miinchen 1940. W. Gurlitt, Zu J. S. Bachs Ostinatotechnik, Kongresni izvjetaj, Leipzig 1950 (novi otisak, Musikgeschichte und Gegenwart, Wiesbaden 1966). K. VCestphal, Der Ostinato in der neuen Musik, Melos 1953, 4. J- A., Uloga ostinatnih figura u suvremenoj muzici, Muzike novosti, 1953, 7. G. Reicherl, Ostinato, MGG, X, 1962. E. Apfel, Ostinato und Kompositionstechnik bei den englischen Virginalisten der elisabethanischen Zeit, AFMW, 1962 - 63. M. Kun.

2. VVolfgang, muzikolog (Halle na Saali, 17. III 1927 ). Sin Helmutha; u Frankfurtu na Majni studirao kompoziciju (K. Hessenberg) i dirigiranje (K. Thomas); u muzikologiji uenik svoga oca i Th. Georgiadesa, doktorirao 1954 u Heidelbergu. Asistent (1957) i docent (1965) na Univerzitetu u Miinchenu, od 1968 profesor i ef kat edre za muzikologiju na Univerzitetu u Wiirzburgu.

DJELA: Das dramatische Spdtwerk C. Monteverdis (disertacija), 1960; Beethovens Klavierkonzert c-moll, 1965; Theatergesang und darstellende Musik in der italienischen Renaissance (2 sv.), 1969. Studije; la nci. Objavio 12 Composizioni vocali profane e sacre (inedite) di C. Monteverdi, 1958.

OSTINATO (od lat. obstinatus uporan), melodiki i ritmiki jasno odreena i pregledna muzika misao koja se doslovno po navlja u istoj dionici kroz cijelu kompoziciju ili kroz njezin vei odlomak. Najstariji, a i najei oblik je i \ u basovoj dionici; on se zove ostinatni bas (tal. basso ostinato, franc. basse contrainte). Susree se od XIII st. nadalje, esto kao jedan od osnovnih kon struktivnih elemenata nekih muzikih oblika (pes, jollia, ground). Izraz o. uobiajio se ok 1700. U misama i motetima Nizozemaca (XV i XVI st.) nalazi se takoer o. najee u dionici cantus firmusa. On je i vaan element

OSTOJI, Tihomir, knjievni istoriar i kompozitor (Os tojievo, Banat, 5. VII 1865 Be, 18. X 1921). Muziko obrazovanje steka) kod privatnih uitelja u Novom Sadu. God. 1889 1912 gimnazijski nastavnik, od 1920 profesor Univerziteta u Skopju. Bavio se preteno ispitivanjem i analizom srpskoga crkvenog pojanja; harmonizovao je narodne melodije za hor i za klavir.

DELA. SPISI: Predlog pevakim druitvima i prijateljima gudbe, Strailovo 1892; Negujmo crkvenu pesmu, Orao 1893; Pravoslavno srpsko crkveno pjenije po starom karlov akom nainu, 1887 1908; Naa pevaka drutva i narodno

18
prosveivanje, Letopis Matice Srpske, 1914, kn}. 299 i dr. Obradbe crkvenih i narodnih pesama. LIT.: V. ordevi, Prilozi biografskom reniku srpskih muziara, Po sebna izdania SAN, 1950. S.D. K.

OSTOJI OTTE
DJELA: kantata Moji zemlji (F. Benedeti) za muki zbor i orkestar Cork strirao O. Kjuder); muki zborovi (Devin, Balada i dr.). Obradbe narodn napjeva za zbor (Eno dreuce, Na gorici na placu i dr.). P. Me.

OSTRIL, Otakar, eki kompozitor i dirigent (Prag, 25. II 1879 20. VIII 1935). Diplomirao modernu filologiju i estetiku. Predavao eki i njemaki do 1919, a otada se iskljuivo bavio muzikom (uio kod Z. Fibicha), kao dirigent i kompozitor. Od 1908 dirigent amaterskog ansambla Orkestralni sdrueni, 1914 postao dramaturg i direktor opere Vinohradske divadlo, a zatim direktor opere Prakog narodnog kazalita, gdje je obogatio repertoar brojnim izvedbama klasinih i osobito modernih opera, a O . O STR IL kvalitetu izvedaba podigao na evropski nivo. U svojim operama nastavlja tradiciju B. Smetane, ali unosi suvremenu melodiku i disonantne dramatske akcente, dok u orkestralnim kompozicijama, iako pod izvjesnim utjecajem G. Mahlera, ostvaruje originalan muziki govor osebujnih melodijskih i polifonijskih rje enja. Pripada najznaajnijim ekim kompozitorima XX st.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u A-duru op. 7, 1903 05; simfonijeta, 1921; simfonijska pjesma Pohadka o emiku, 1899; Pohadkovd suita, 1898! Suita C, 1912; Leto, 1926: Selska slavnost, 1897; varijacije Kfiovd cesta, 1927 28. KOMORNA : gudaki kvartet u H -duru, 1899; sonatina za violinu, violu i klavir, 1928; fantazija za violinu i klavir. DRAMSKA. Opere: Jan Zhofe-lecky (neizv.); Vlasty skon, 190003; Kundlovy oi, 190708; Poupe, 190910; Legenda z Erinu, 191319 i Honzovo krdlovstvi, 192833. Scenska muzika za dramu J. Kvapila Sirotek, 1906. Melodrami za recitaciju i orkestar: Lihe, 1895; Balada o mrtvim evci a mlade tanenici, 1904 i Balada eskd, 1905. Melodrami za recitaciju i klavir Kamenny mnich, 1892 i Skfivan, 1934. VOKALNA: ksmtatt'Uhodilo, 1899 i Legenda o sv. Zite, 1913; zborovi; solo-pjesme uz orkestar i uz klavir. LIT.: O. Payer, Otakar Ostril, Praha 1912. Z. Nejedly, Otakar Ostril vzrust a uzrani, Praha 1935. Spomenica Pamatce Otakara Ostrila, Praha 1935. J. Bartol, Otakar Ostril, Praha 1936. A. Rektorys, Korespodence L. Janaka s Ostrilem, Praha 1948. V. Le'bl, Dramaticka tvorba Otakara Ostrila a jeji jevitni osudy, Divadlo, 1959. J. Buga, Otakar Ostril, MGG, X, 1962.

OTAfiO Y EGUINO, Jose Maria Nemesio, panjols kompozitor i muzikolog (Azcoitia, Guipiizcoa, 19. XII 1880 Sebastian, 29. IV 1956). Isusovac; studirao orgulje i kompozici (A. Arregui, V. Goigoechea), paleografiju (A. Mocquereau) muzikologiju (F. Pedrell). God. 1907 utemeljio asopis Musi Sacro-Hispana koji je ureivao do 1922. Nastavnik muzike S. Sebastianu (192232) i Azcoitiji (193239); 194051 b je direktor Konzervatorija u Madridu. Od 1951 ivio u S. S, bastianu. ,
DJELA: Elegia za violonelo i klavir. Danza de las cavaducas za klavir. ORGVLJSKA: Cancion montanesa; Paqueno largo; Marcha nupcdl; Via Ci cis; Meditacion; In pae; Salmo sinfonico. VOKALNA. Za zbor i orkest; Marcha real espanola; Gran himno a San Ignacio de Loyola; Himno pontific Zborovi: Basa Chorichu, 1911; Suite vasca, 1912; Cancion del carretero, 191 Sorgi-Dantza, 1915; Gudaria; Andre bat ikusi dct; Las Montanas, 1915; . Cancion del olivo; Serenata'Ronda; El Calangrejo; Danza de gigantones i ( Solopjesme: Kun, kun i El mar de la vida; zbirke Remembranza, 1911 i 5 canciones montanesas, 1916. CRKVENA: 8 Cdnticos a la Santisima Virgi 191 j I2 Canticos al Sagrado Corazon, 1909; 12 Canciones para la Sagra Comunion, 1912; 21 Canciones a Maria Santisima, 1917; 8 litanija za 3 4 gU i orgulje; Responsorios del Oficio de Semana Santa; Lamentatio in Sabbato Sanci 3 Misererea; moteti i dr. SPISI: La Muica religiosa y la legislacion, 191 El Canto popular montanes, 1915; studije i lanci. Izdao Antologia de organisi espanoles i zbirku panjolskih vojnikih kompozicija iz XVIII st. Les Toques guerra, 1939. Preradio za 6-gl. zbor Rondeau des songes i Menuets de Plal J.-Ph. Rameaua te Les Moissonneurs i Passacaille F. Couperina. LIT.: Af. Querol, Jose Maria Nemesio Otafio y Eguino, MGG, IX, 196

OTESCU, Ion Nonna, rumunjski kompozitor i dirigei (Bukuret, 3. XII 1888 25. III 1940). Studirao na KonzerV: toriju u Bukuretu te na Konzervatoriju (Ch. Widor) i Schc cantorum (V. d'Indv) u Parizu. Od 1913 predavao kompozicij na Konzervatoriju u Bukuretu (od 1918 direktor); ondje ; osnovao Operno drutvo iz kojeg se razvila dravna opera, koj je vodio od 1938. Od 1927 upravljao takoer Bukuretanskoi filharmonijom. U Otescuovim ranijim kompozicijama osjea : utjecaj francuskog impresionizma; kasnije se sve vie orijentii prema folklo rnim znaajkama rumunjske narodne muzike.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Le Temple de Gnia 1908; La Legende de la rose rouge, 1910 i Narcisse, 1911. Les Enchantemen d'Armide za violinu i orkestar, 1915; 2 simfonijske skice na narodne moti' Din bdtrini, 1912 i Peisaj de iarnd, 1913. Elegija za violinu i klavir. DRAA SKA: opera De la Matei cetire, 1928; balet Ileana Cosinzeana; scenska muzi] Ilderim i Rubinul miraculos. Solo-pjesme. LIT.: A. Alessandrescu, Ion Nonna Otescu, Muzica, 1955. G. Breazv Ion Nonna Otescu, MGG, X, 1962.

OSVALD, Anton-Tuna, horovoda i kompozitor (Beraun, ehoslovaka, 12. VIII 1864 Mol, Baka, 17. VII 1936). Studirao na Zemaljskoj muzikoj uiteljskoj koli u Pragu. Horovoda i nastavnik muzike u Starom Beeju, Panevu, Somboru i Subotici i dirigent pozorita u Novom Sadu. Komponovao je za klavir, muziku za pozorine komade, deje pesme, horove i dr.
LIT.: Af. Tomandl, Spomenica Panevakog Srpskog crkvenog pevakog drutva, Panevo 1938. V. ordevi, Prilozi biografskom reniku srpskih muziara, Posebna izdanja SAN, 1950. R. Pej.

OSWALD, James, kotski violinist, orgulja i kompozitor (Dunfermline, 1711 Knebvvorth, Engleska, 2. I 1768). Dancingmaster u Dunfermlineu, od 1736 violinist i orgulja u Edirtburghu. God. 1740 boravio u Italiji, a 1741 u Londonu. Bio je zatim nastavnik u Scotch Holland Warehouseu u Pali Mallu; 1761 imenovan je dvorskim komornim kompozitorom.
DJELA. KOMORNA: 6 Pastoral Solos for a Violin and Vcl, viith a Thorough Bass, oko 1745; 6 Divertimentos.. . for a German Fl. and Vcl. op. 2, 1747; 6 Sonatas for two German Flutes by Giuseppe St. Martini, oko 1747; 12 Serenatas for lwo Violins and Vcl., with a Thorough Bass, oko 1765. KLAVIRSKA: Collection of Minuets, 1736; Airs for the Spring, oko 1747; Airs for the Summer, Airs for the Autumn i Airs for the Winter, oko 1748; The Musical Magazine, 1762 63. DRAMSKA: Macbeth, oko 1741; The Masque of Alfred, 1742; pantomima Queen Mab, 1750; tragedija The Gamester (Moore), 1753; farsa The Reprisal or The Tars of Old England (Smollett), 1757; tragedija Cleone (Dodsley), 1758; Love in a Village, oko 1759. VOKALNA: The old Woman's Oratory, 1751; kantata The Wheel barrovi. Solo-pjesme: 12 Songs Compos'd in the Scotch Taste, 1743; Colin's Kisses, 174243; 3 Collections of Songs, oko 175055; 10 Favourite Songs, 1758. Kompozicije za vojniku muziku. Objavio vie zbirka kotskih narodnih napjeva: Collection of Scots Songs (2 sv.), oko 1741 i 1742; The Caledonian Pocket Companion (2 sv.), oko 1742 (7 sv.), oko 1750 60, (10 sv.), oko 1760 i (12 sv.), oko 1770; Collection of Curious Scots Tunes (2 sv.), oko 1742 i oko 1775; A Collection of... Old Scotch and English Songs, oko 1762; Collection of 43 Scots Tunes zvith Variations .. . for the Violin and Harpsichord, oko 1795. LIT.: J. Glen, Early Scottish Melodies, Edinburgh 1900. F. Kidson, James Oswald and the Temple of Apollo, Musical Antiquary, 1910. W. H. Granan Flood, Osvvalds Airs, The Glasgow Herald, 1921. H. G. Farmer, History of Music in Scotland, London 1947.

OTRIN, Iko, plesa i koreograf (Zemun, 25. I 1931 U Ljubljani zavrio Srednju baletnu kolu; istodobno apsolvira studij muzike historije na Akademiji za glasbo i historije urr jetnosti na Filozofskom fakultetu; u baletu se usavravao u Njt makoj, Engleskoj i SAD. Kao plesa i koreograf angairan d sada u Ljubljani, Novom Sadu i Mariboru (1959 64 i od 1970] uz to se istie kao odgojitelj mladih plesaa, osobito u Baletnor studiju Mariborske opere. U njegova najbolja koreografska ostvs renja idu baleti: Les petits riens (Mozart), Les Sylphides (Chopin Mammon (Kfenek), Pepeljuga i Petja i vuk (Prokofjev), Pik Nogavika (Cipci), Lepa Vida (Ukmar), La Giarra (Caselk i druga djela. K. Be. OTTA KLASINC, Ondina, pjevaica, lirski sopran (Trs 18. VII 1924 ). Uenica L. Toffola u Trstu; na opernoj pozor nici debitirala 1947 u Ljubljani kao Rosina (Rossini, Seviljsl brija) i tamo angairana do 1951. Zatim nastupala u Italiji, Nje makoj, vicarskoj, Engleskoj, Francuskoj, Belgiji, Portugah Egiptu, Libanonu i Junoj Africi; od 1958 lanica Mariborske oper i od 1959 stalni gost Zagrebake opere. Njezin repertoar obuhva niz sopranskih uloga lirskog i koloraturnog karaktera, medi kojima su Marcelina (Beethoven, Fidelio), Tatjana (ajkovski Evgenij Onjegin), Rusalka (Dvofak), Margareta (Gounod, Faust] Manon (Massenet), Mimi (Puccini, La Boheme), Violetta i Gild (Verdi, La Traviata i Rigoletto), ula (Gotovac, Ero s onogi svijeta) i druga djela. j. Gc. OTTE, Hans, njemaki pijanist i kompozitor (Plauen, 3. XI] 1926 ). Studirao kompoziciju (J. N. David, P. Hindemith) dirigiranje (H. Abendroth), klavir (B. Pozniak, W. Gieseking i orgulje (F. Germani). Koncfrtni pijanist, od 1959 muzik urednik Radio-Bremena. Kao kompozitor osvojio vie nagrada
DJELA. ORKESTRALNA: Montaru za klavir, limene instrumente udaraljke, 1955; Realisationen za klavir i orkestar, 1958; Momente, 1960; Interpla 1963 za 2 pijanista i komorni sastav; Tropismen II za klavir, drvene duhak instrumente, udaraljke i gudae; Ensemble za 17 instrumenata, 1963; Alpha Omega, 1968 (u scenskoj verziji: Utrecht 1968); Valeurs, 1969; Zero, 1970. KOMORNA: Folie et sens, 5 Strukturelle Spiele za klavirski trio; Dromenon z; 3 klavira, 1960; Tropismen I za klavir, 1960; Klavierbuch I; Passages, 1965 Touches za orgulje, 1965; Rendezvous za komorni ansambl, 1969. Balet Diadalos. Filmska muzika Nolimetangere. VOKALNA: Tasso-conceti za sopran flautu, klavir i udaraljke, 1960; Defile-Entracte-Reverance za glas i klavir, 1965 Alpha-Omega za 12 mukih glasova, orgulje i udaraljke.

OTA, Ignacij, kompozitor i zborovoda (Dolina kraj Trsta, 26. IV 1931 ). Studij kontrabasa zavrio na Srednjoj muzikoj koli u Ljubljani. Djeluje u Trstu kao nastavnik na koli Glasbene Matice i zborovoda pjevakog drutva Vasilij Mirk s kojim je osvojio vie nagrada na meunarodnim natjecanjima. M. vodi i muki zbor Valentin Vodnik.

OTTERLOO OZNAIVANJE AKORDA

OTTERLOO, Willem van, nizozemski dirigent i kompozitor (Winterswijk, 27. XII 1907 ). Studirao na Konzervatoriju u Amsterdamu (S. Dresden). Violoneiist i dirigent orke stra u Utrechtu, od 1949 dirigent hakog Residentie-Orkest. Gostuje u drugim zemljama, pa i u Junoj Americi. Izvrstan inter pret djela A. Brucknera, C. Debussvja i M. Ravela. Predaje na meunarodnim teajevima dirigiranja Nizozemskog radija. Nje gove 4 kompozicije za gudae, simfonijeta i divertimento ubrajaju se medu istaknuta djela nizozemskog orkestralnog repertoara.
DJELA: simfonija, 1935; simfonijeta za 16 duhakih instrumenata, 1943; 3 suite, 1932; suita za gudae, 1938; Introductie en Allegro, 1941; 4 kompozicije za gudae, 1942; divertimento za limene duhae, klavir, celestu i udaraljke, 1946; lntrada za limene duhae i udaraljke, 1958. Gudaki trio, 1948; gudaki kvartet. Kompozicije za klavir (fuge) i za orgulje. Zborovi; solo-pjesme. LIT.: W. Paap, Willem van Otterloo, MGG, X, 1962.

19

2. U muzikim oblicima XIV st. (balada, estampida, virelais) izrazi ouvert i clos (lat. apertum i clausum, tal. aperto i ehiuso) upuivali su izvod ioce da kod ponavljanja kompozicije uzmu drukiji zavretak (danas prima volta i seconda volta). OVERTON, Hali, ameriki kompozitor i jazz -pijanist (Bangor, Michigan, 23. II 1920 New York, 24. XI 1972). Muziku uio na Musical Collegeu u Chicagu i na Juilliard School of Music u New Yorku (V. Persichetti); usavravao se kod W. Rieg gera i D. Milhauda. Bio je suradnik asopisa Jazz Today. Od 1960 profesor je na Juilliard School of Music, a od 1962 vodio je teajeve za kompoziciju na Neto School of Music. Kao jazz-pijanist suraivao je sa A. Sachsom, J. Ranevom, T. Charlesom i dr.; pisao je aranmane za Th. Monksa. Snimio je vie gramofonskih ploa. Njegovi su uenici J. Ranev, T. Charles, M. Lovve i W. Marshall.
DJELA. O RKES TRALNA: s imfo nija za guda e, 1955; II s imfo nija, 1962; Symphonic Movement, 1950; Conccrlino za violinu i gudae, 1958. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1950 i 1954; gudaki trio, 1957; Fantasta za 5 limenih instrumenata, klavir i udaraljke, 1957; sonatina za violinu i embalo, 1956; sonata za violu i klavir, 1960; sonata za violonelo i klavir, 1960. Kompozicije za klavir (sonata, 1953). DRAMSKA: opera The Enchanted Pear Tre, 1950. Balet Nonagc, 1951. Filmska muzika. Zborovi; solo-pjesme. Aranmani za jazz -orkestar.

OTTOBONI, Pietro, talijanski libretist (Venecija, 2. VII 1667 Rim, 28. II 1740). Kardinal; sekretar Svetog Oficija, protektor Kongregacije i Accademije S. Cecilia, u svojem je domu prireivao znamenite koncerte na kojima su sudjelovali najugled niji umjetnici onoga doba (A. i D. Scarlatti, A. Corelli, G. F. Handel i dr.). Knjievnik i muziar, osnovao je biblioteku Ottoboniana, koja je poslije njegove smrti pripojena Vatikanskoj biblioteci. O. se ogledao i kao kompozitor.
DJELA. Operni l ib r e t i : U Amantc del suo cncmico (muzika F. C. Lanciani, 1688); Statira (A. Scarlatti, 1690); Amorc e gratitudine (Lanciani, 1690); La Forza del divino amore (B. Gaffi, 1691); Cantata ddV Assunta (A. Scarlatti, 1694); Giuditla vitloriosa (isti, 1695); La Pastorella (isti, 1705); // Trionfo della castita (A. Caldara, 1705); // Trionfo della Vergine (A. Scarlatti, 1706); Carlo Magno (G. B. Costanzi, 1709) i dr. LIT.: A. de Angelis, II Cardinale Pietro Ottoboni, S. Cecilia, 1952. A. Rava, II Teatro Ottoboni nel Palazzo del la Cancelleria, asopis Roma, 1942. Isti, I Teatri di Roma, Roma 1953. L. Alontaldo, On Mecenate in Roma barocca. II Cardinale Bencdetto Pamphili, Firenze 1955. P. Kast, Pietro Ottoboni, MGG, IX, 1961.

Oblici, muziki Oduci OTVORENA FORMA OTVORI OUDRID Y SEGURA, Cristobal, panjolski kompozitor i dirigent (Bajadoz, 7. II 1825 Madrid, 12. I I I 1877). Uenik B. Saldonija u Madridu. Zapoeo pijanistiku karijeru, a od oko 1870 bio je dirigent u madridskom Teatro Real. Komponirao je muziku za preko 100 zarzuela, kojom je pridonio razvoju te muzike vrste u panjolskoj.

OVSENIK (Avsenik), Vilko, klarinetist, kompozitor i araner narodne zabavne muzike (Begunje, 9. XI 1928 ) Studij klarineta zavrio 1961 na Akademiji za glasbo u Ljubljani (M. Gunzek). God. 194871 lan Plesnog orkestra Radio -Ljubljane, od 1971 je programni i muziki rukovodilac tvornice gramofonskih ploa Helidon u Ljubljani. S bratom Slavkom Avsenikom utemeljio 1954 ansambl za narodnu zabavnu muziku pod nazivom Kvintet brae Avsenik koji se ubrzo uvrstio u najpopularnije ansamble te vrste, o emu svjedoe r edovita gostovanja po Evropi, Americi i Australiji. Ansambl je do danas (1974) snimio 20 long-play gramofonskih ploa u nakladi od 10 milijuna i dobio 8 zlatnih, dijamantnih i platinskih ploa. Duhovni voda kvinteta, suautor i araner, O. je do 1961 i sam kao klarinetist djelovao u ansamblu. OXFORD UNIVERSITY PRESS, nakladno poduzee Oxfordskog univerziteta, utemeljeno 1468. Od 1880 postoji i londonski ogranak, pa se poduzee dijeli u Oxford Universitv Press, London i Clarendon Press, Oxford. God. 1924 utemeljio je londonski ogranak muziki odjel, koji je do danas izdao vei broj muzikalija i znanstvenih muzikih knjiga. Od 1955 OUP je preuzelo izda vanje asopisa Music & Letters. OZAWA, Seji, japanski dirigent (Hoten, 1. IX 1935 ). Studij zavrio na Unive rzitetu Toho Gaku'en u Tokiju (N. Tovomasu, H Sako*), a zatim se usavravao kod L. Bernsteina u Tanglewoodu, SAD, i kod H. Karajana u Berlinu. ef -dirigent Simfonijskog orkestra u Torontu (1965 66), nastupa kao gost u Evropi, Americi i Japanu. Za svoja umjetnika dostignua dobio vie meunarodnih nagrada; kao operni dirigent debitirao 1969 u Salzburgu (Mozart, Cosi fan tutte). OZIM, Igor, violinist (Ljubljana, 9. V 1931 ). Uenik L. Pfeifera na Akademiji za glasbo u Ljubljani i M. Rostala na Royal College of Music u Lon donu (194951). Nakon zavr enoga studija s velikim je uspjehom nastupao u mnogim evropskim zemljama i izvan Evrope. God. 196263 profesor Akademije za glasbo u Ljub ljani, a od 1963 na Visokoj mu zikoj koli u Kolnu. Posjeduje izvrsnu tehniku spremu i po sebni smisao za stilsku interpre taciju. Uz koncerte J. S. Bacha, G. Tartinija, W. A. Mozarta, L. van Beethovena, N. Paganinija, F. Mendelssohna, P. I. ajkovskog, A. Dvofaka, K. Szymanowskog, B. Bartoka i dr., na njegovu su bogatom re pertoaru violinske sonate i kraa djela razliitih majstora svih raz doblja, a posebno djela jugosla I. OZIM venskih kompozitora. Za svoja vrijedna ostvarenja stekao je pri znanja i na meunarodnim natjecanjima u enevi (1950), Lon donu (1951, Fleschova nagrada) i Miinchenu (1958). U posljednje vrijeme nastupa s uspjehom i kao dirigent. D. Co. OZNAIVANJE AKORDA. U nastavi harmonije, kao i u harmonijskoj analizi, oznauje se struktura pojedinih akorda, stupanj na kojemu se u ljestvici nalaze, harmonijske funkcije i tonalitet kojemu pripadaju pojedini akordi (-> Harmonija, -> Harmonijska analiza).

LIT.: A. Peha y Goni, La opera espanola y la muica dramatica en Espafia, Madrid 1881. E. Cotarelo y Mori, Historia de la zarzuela, Madrid 1935. M. Mufioz, Historia de la zarzuela y del genero chico, Madrid 1946.

OUREDNIK, Jan, eki pjeva (bariton) i pedagog (Plzefi, 13. III 1877 Prag, 11. XI 1950). U Plziiu uio pjevanje kod M. Wallersteina i 1902 zapoeo umjetniku karijeru. God. 190407 lan Ljubljanske opere, 190711 Vinohradskoga divadla u Pra gu, 1911 14 operni solist u Zagrebu, 191419 solist Narodnog divadla u Pragu i 191921 ponovno u Zagrebu. Umjetnik velike pjevake kulture ostvario je brojne baritonske uloge koje su se odlikovale scenskom dovrenou: Don Giovanni ( Mozart), Renato (Verdi, Krabuljni ples), Valentin (Gounod, Faust), Silvio (Leoncava'lo, Pagliacci), Marcello (Puccini, La Boheme),\\a&is\a\ i Kruina (Smetana, Dalibor i Prodana nevjesta), Jelecki (ajkovski, Pikova dama), Kocelin (Lisinski, Poviri), Zrinjski (Zajc, Nikola ubi Zrinjski) i dr. Za boravka u Zagrebu bavio se veoma uspjeno pjevakom pedagogijom; njegovi su uenici bili Z. Gjungjenac, Z. Kune i N. Cveji. K. Ko. OUSELEY, Frederick Arthur Gore, engleski kompozitor, teoretiar i muziki pisac (London, 12. VIII 1825 Herford, 6. IV 1889). Studij s doktoratom zavrio u Oxfordu. Od 1855 profesor muzike na Univerzitetu u Oxfordu i praecentor katedrale u Herfordu. Osnovao St. Michael's College kojemu je, kao rektor i donator, ostavio muziku biblioteku (jednu od najveih u Engleskoj). Bio je izvrstan improvizator na klaviru i orguljama.
D J E LA . IN S T R U ME N T A LN A : 2 g u d a k a k va r te ta , u C -d u r u, 1 8 6 8 i d- molu, 1868; gudaki sekstet; 2 klavirska trija. Za klavir: sonate; nokturna i dr. Za orgulje: 12 fuga; preludiji i dr. Opera U hola disabitata (napisao kao 8godinji djeak). VOKALNA: oratoriji St. Polycarp i Hagar. CRKVENA : brojne mise; preko 100 himna; pjesme i dr. SPISI: A Treatise on Harmony, 1868; A Treatise on Counterpoint, Canon and Fugue, 1869; A Treatise on Musical Form and General Composition, 1875; Considerations on the History of Ecclesiastical Music of Western Europe 1876; On the Early Italian and Spanish Treatises on Counterpoint and Harmony, 1879; On some Italian and Spanish Treatises on Music of the Scventeenth Century, 1882; tri poglavlja o engleskoj muzici u Historv of Music Naumannovog engleskog izdanja, 1882; Positions of Organs in Churches, 1886. LIT.: F. T. Havergal, Memorials of Frederick Arthur Gore Ouselev, London 1889. J. Stainer, Character and Influence of Sir Frederick Gore Ouselev, Proceedings of the Royal Musical Association, 1889 90. J. S. Bumpus, The Compositions of the Rev. Sir Frederick Arthur Gore Ouselev, London 1892. F. W. Joyce, The Life of Sir Frederick Ouseley ( I I izd.), London 1896. R. H. Hartnan, Frederick Arthur Gore Ouseley, MGG, X, 1962.

OUVERT (franc, otvoren), i. francuski naziv za praznu icu na gudakim instrumentima. Tako npr. aceord d l'ouvert znai akord proizveden na samim praznim icama.

OZNAIVANJE AKORDA OEGOVI

' > Struktura akorda oznauje se arapskim brojkama na nain -> generalbasa, dok se rimskim brojkama oznauje stu panj ljestvice, koji predstavlja temeljni ton odreenog akorda (~> Te-meljni ton i temeljni oblik akorda). Slovima T, S, D i DD oznauju se, nadalje, > harmonijske funkcije akorda (> Tonike harmonije, -> Subdominantne harmonije, -* Dominantne harmonije, -> Domi-nanta dominante, -> Sekundarne dominante), a tonaliteti se taoder oznauju slovima, i to velikima dur, a malima mol. U pri loenom primjeru C znai C-dur tonalitet, V, septakord V stupnja, VII ni septakord VII stupnja s povienom tercom i povienom
tt

kvintom, Uf kvintsekstakord II stupnja, D/II i D/III dvije sekundarne dominante, tj. dominantu II i dominantu III stupnja itd.:
Beethoven: Sonata za klavir u G-duru, op.14, br. 2 C: V7 I D/M D/III D T

J
V

Pojedini muziki teoretiari, kao H. Riemann i dr., konstri irali su svoje posebne sisteme oznaivanja akorda. Svi su ti s stemi mahom odraz linih gledanja autora na harmonijske pr bleme, pa se stoga nijedan od njih nije proirio izvan kruga aut rovih pristaa, odnosno izvan granica njegove kole. N. D. OZNAKE ZA PREDAVANJE, skupina grafikih znakova notnom tekstu (rijei, kratice, slova i dr.) koji upuuju kal treba interpretirati neko muziko djelo; one tonije oznau kako autor (ili redaktor) zamilja muzikalnu kompo nentu izvei be (-> Agogika, > Dinamika, -> Frazrranje). OEGOVI, Lucija, pjevaica, alt (Budimpeta, 12. I 1896 Zagreb, 9. VIII 1962). Pjevanje uila na koli HGZ Zagrebu i 1913 16 n Muzikoj akademiji u Beu. Pjevai karijeru zapoela 1919 na operi u Ljubljani kao Paulina (ajkovsl Pikova dama). Bila je zatim lanica opera u Ljubljani i Mariboi i 192442 te od 1945 u Zagrebu. Altistica velikih glasovn mogunosti i osobitog smisla za glumu, ostvarila je nekoliko z; paenih kreacija, od kojih posebno treba istaknuti Groficu (a kovski, Pikova dama), Marcelinu (Mozart, Figarov pir), Ulril (Verdi, Krabuljni ples) i dr., kao i niz pomno izraenih i stils okarakteriziranih epizodnih uloga. S uspjehom se bavila koi certnom djelatnou, a za djelovanja u Ljubl jani nastupala je kao dramska glumica. K. KO.

P (p), i. skraenica za piano, a pp za pianissimo ili piii piano. 2. U orguljskoj i klavirskoj muzici skraenica za pedal. 3. Kod orgulja, oznaka za trei manual, tj. za pozitiv. PABLO, Luis de, panjols ki kompozitor (Bilbao, 28. I 1930 ). Zavrio studij prava u Madridu; u muzici uglavnom samouk. Kompozitor avangardnih stremljenja, 1960 61 utemeljio ansambl Tiempo y Muica za suvremenu komornu muziku. Od 1964 artistiki je direktor Biennala suvremene mu zike u Madridu.
DJELA. ORKESTRALNA: 4 Invenciones, 1955; Tombeau, 1963; Inici-ativas, 1965 66; Modulos II za 2 orkestra, 1965 66; Imaginario II, 1967; Quasi una fantasta, 1969; Heterogeneo, 1970; Prosodia, 1971. KOMORNA: Sinfonias za 17 limenih instrumenata, 195466; 5 Invenciones za flautu (violinu) i klavir, 1957; Radial za 24 instrumenta, 1960; Polar za violinu, sopran-sak-sofon, basklarinet i udaraljke, 1962; Condicionado za flautu solo, 1962; Prosodia, 1962; Reciproco, 1963; Cesuras za duhaki i gudaki trio, 1963; Modulos I za 3 klarineta, 2 ksilofona, 2 klavira i gudaki kvartet, 1965; Modulos III za 17 instrumenata, 1967; Modulos IV za gudaki kvartet, 1967; Imaginario I za 3 udaraljke i embalo, 1967; Pardfrasis za 24 instrumenta (po motetima T. L. Victorie), 1968; Ejercicio para cuarteto, 1968; Reciproco za flautu, klavir i udaraljke. KLAVIRSKA: sonata, 1958; Libro para U pianista, 1961; za 2 klavira: Movil II, 1958 68; Progressus, 1968. DRAMSKA: Protocolo, 1968; Por diversos motivos za 4 klavira, sopran, 7 zborista i plesaicu, 1970. VOKALNA: Choral eucaristico za zbor i 7 duhaa, 1952; Comentarios za mezzosopran, limene instrumente i kontrabas; Glosa za sopran, 2 zbora, vibrafon i klavir, 1962; Escena za zbor i 18 instrumenata, 1964; Ein Wort za glas, klavir, violinu i klarinet, 1965. Spis Aproximacion a una estetica contempordnea, 1968. LIT.: P. Lopez de Osaba, Luis de Pablo versucht eine Asthetik der zeitgenossischen Musik, Melos, 1969, 4.

VOKALNA: j ori di Euripide za zbor i orkestar, 1952; Anthem za zbor, flautu vibrafon i udaraljke, 1961; Actuelles za sopran, zbor i orkestar, 1964; Vento-nel vento za mezzosopran i orkestar, 1964; Terzo concerto za sopran i orkestar, 1964 i dr.

PACCHIEROTTI (Pacchiarotti), Gaspare, talijanski pjeva, sopran (Fabriano, Ancona, krten 21. V 1740 Padova, 28. X 1821). Uio kod F. Bertonija; debitirao 1766 u Veneciji, gdje je 1769 angairan kao pritno muico kazalita San Benedetto. Ubrzo stekao veliku reputaciju irom Italije i izvan nje. Pjevao na svima veim talijanskim pozornicama te vie puta u Londonu. God. 1792 povukao se sa scene, ali je jo jednom nastupio 1796. Posljednje decenije ivota proveo u Padovi. Imao je glas izvan redna opsega i virtuozno je vladao tehnikom belkanta. Istakao se i kao pedagog. A. Calegari objavio je 1836 prirunik Modi generali del canto . . . , koji je uglavnom napisao Pacchierotti.
LIT.: G. Cecchini Pacchierotti, Cenni biografici intorno a Gaspare Pacchierotti, Padova 1844. R- Sassi, Un celebre muico fabrianese: Gasparo Pac chierotti, Fabriano 1935.

PACCAGNELLA, Ermenegildo, talijanski muziki pisac, pedagog, orgulja i kompozitor (Salboro, Padova, 18. II 1880 ) Studirao na Muzikom institutu u Padovi (C. Pollini). Orgulja (Malmo, Vercelli, Novara), a zatim kapelnik i orgulja crkve sv. Antuna u Milanu; 1925 30 izdavao vlastiti asopis Nuova didattica e pedagogia musicale. Koncertirao u Italiji i u inozemstvu, a bavio se i muzikologijom i teoretsko-pedagokim radom. U Milanu otvorio eksperimentalnu muziku kolu u kojoj je pri mjenjivao vlastitu metodu muzike nastave.
DJELA. TEORETSKA I INSTRUKTIVNA: Metodo per lo studio del pianoforte e la composizione degli esercizi iecnici ritmici e melodici (3 sv.), 1921; Studio pratico della tnelodia, armonia, contromelodia, 1925; Metodo per lo studio delV organo, 1928; Metodo teorico-pratico per lo studio primario della teoria lettura e composizione musicale (8 sveia), 192834; Metodo di composizione musicale (3 sv.), 1939; Opere di J. S. Bach. Elaborazione in polifonia armonica (3 sv.), 1952 i dr. SPISI: La Elaborazione tematica nelle opere di G. S. Bach, 1925; Elementi di canto gregoriano, 1925; Teoria e storia degli abbellimenti, 1934; Palestrina. II Linguaggio melodico e armonico, 1957; La Formazione del linguaggio musicale (3 sv.), 1961 69 (I, // Canto gregoriano; II, J. S. Bach; III, La Parola in Palestrina). Komponirao crkvena i druga djela.

PACELLI, Asprilio, talijanski kompozitor (Vasciano di Stroncone, Umbrija, 1570 Varava, 4. V 1623). Djelovao u Rimu 158993 u crkvi Santa Maria di Monserrato, od 1594 u Trinita dei Pellegrini; 1597 (vjerojatno jo od 1595) kapelnik u rimskom Collegio Germanico; 160203 na istom poloaju u bazilici sv. Petra. Od 1603 vodio u Varavi dvorsku kapelu Sigi smunda III. Pacellijeva djela mogu se po tehnici i stilu usporediti s najboljim kompozicijama toga vremena; one govore jezikom rimske kole, ali oituju i neke znaajke tadanje venecijanske muzike.
DJELA: zbirka madrigala za 4 glasa, 1601. CRKVENA. Zbirke: psalmi i moteti za 8 glasova, 1597; psalmi i moteti za 4 glasa, 1599; psalmi, Magnificat i moteti za 4 glasa, II izd. 1608 i Sacrae Cantiones za 410, 12,16 i 20 glasova, 1608; Canzone in onore di S. Stanislao, 1611. U zbirkama djela raznih autora onoga vremena tampane su 2 duhovne pjesme fcanzonette spirituali) za 3 glasa, 1591 i 16 moteta, 1604 18. U rukopisu je sauvano nekoliko crkvenih kompozicija, medu njima Missa de Passione Domini (autorstvo nesigurno) i 8 kompozicija u orguljskoj tabulaturi. NOVA IZD.: ukupna djela obj. M. Gliriski (2 sv.), 1948; Canzone in onore di S. Stanislao obj. J. Reiss (Muzyka i pievi, 1929). LIT.: M. Glinski, Asprilio Pacelli insigne Maestro di Cappella della Corte Reale della Polonia, ita del Vaticano 1941. G. d'Alessi, Asprilio Pacelli, MGG, X, 1962.

PACCAGNINI, Angelo, talijanski kompozitor (Castano Primo, Milano, 17. X 1930 ). Studij zavrio na Konzervatoriju u Milanu. Nakon to se afirmirao kao kompozitor na brojnim festivalima suvremene muzike, 1963 utemeljio ansambl Ars Antiqua; od 1968 vodi Studio di fonologia musicale Talijanskog radija u Milanu. Nastupa kao predava i suradnik strunih muzikih publikacija.
DJELA. ORKESTRALNA: 4 Studi, 1953; koncert za violinu i 6 instrumentalnih grupa, 1958; Gruppi concertati, 1960; / dispersi, 1961; Dialoghi, 1963; La Citta del miracolo za flautu i orkestar, 1965; Actuelles 1968 za orkestar, sopran i magnetofonsku vrpcu, 1968. KOMORNA: gudaki trio, 1953; gudaki kvartet, 1956; Muica a cinque, 1956; Muica a due za violinu i klavir, 1957; Mutazioni za violinu solo, 1957; Muica da camera za 9 instrumenata, 1960. KLAVIRSKA: Sei tempi za 2 klavira, 1953; // Muica za 2 klavira, 1955; varijacije (2 sv.), 19571 1958; Recreation suite enfantine, 1964. ELEKTRONSKA: Sequenze e strutture, 1961; Bivio, 1968. DRAMSKA: Le sue ragioni, 1959; Tutti la vogliono, tutti la spogliano, 1967; Un Uomo da salvare, 1968; radio-opere Mose, 1963 i II Dio di oro, 1964; balet / Dispersi, 1961.

PACHELBEL, Johann, njemaki kompozitor i orgulja (Niirnberg, krten 1. IX 1653 pokopan 9. III 1706). kolsku i muziku naobrazbu stekao u Niirnbergu (H. Schvvemmer, moda i G. K. Wecker), Altdorfu i Regensburgu (Ph. J. Seulin, K. Prentz). Orgulja u Beu (od 1673, vjerojatno do 1676), Eisenachu (1677 78), Erfurtu (Predigerkirche, 167890), Stuttgartu (169092), Gothi (od 1692) i Niirnbergu (od 1695 u crkvi sv. Sebalda). P. je jedan od najveih njemakih orguljaa svoga vremena, pretea J. S. Bacha na podruju muzike za orgulje i embalo, koju je obogatio komponirajui orguljske korale, nadalje varija cije, fantazije, tokate, fuge, chaconne i suite. Najvanije su njegove koralne obradbe: koralne fuge (thematice praeambulando), orguljski korali (najee troglasni s cantus firmusom u gornjem glasu ili basu), kao i kombiniran oblik (susree se jedino koa Pachelbela) u kojemu orguljska fuga uvodi u orguljski koral, te koralne partite. Za Pachelbelov originalni muziki jezik karakte ristina je pjevnost melodije, jasnoa, toplina i blagost harmonij skog izraza esto s istaknutom funkcionalnou akorda, emu se

22

PACHELBEL PADEREWSKI
Agnese; II Carcere Mamertino, 1867 i dr. Oko 15 kantata; zborovi; ariji CRKVENA: brojne mise; 3 rekvije ma; moteti i dr. SPISI: Sutla nalitd della muica ntelodrammalica italiana del secolo XVIII, ragionamento, autobiografija Le mie memorie artistiche, I dio, 1865 (dopunio F. Ciccc 1872; revidirao i iz ostavtine dodao II di o F. Magnani, 1875); brojni li kritike. TEORETSKA: Principi elementari col metodo del meloplasto, Cenni starici sulla muica e trattato di contrappunto, 1864. LIT.: M. Davini, II Maestro Giovanni Pacini, Palermo 1927. F. mann, Giovanni Pacini, MGG, X, 1962. Isti, Giovanni Pacini: Bemerki zum Stil seiner Opern, Chigiana, 1967.

pridruuje virtuozno iivljavanje u samoj instrumentalnoj igri koja, meutim, ni jednog asa ne zamagljuje jasnou osnovne koncepcije. U Pachelbelovoj linosti sjedinjuje se virtuoznost i pjevnost junonjemake kole sa srednjonjemakom tenjom prema kontrapunktiranju i variranju na temelju cantus firmusa.
DJELA. INSTRUMENTALNA (obj. za autorova ivota): varijacije (vjerojatno 4 niza) Musicalische Sterbens-Gedancken, 1683; 6 partita Musicalische Ergotzung za 2 violine i b. c, 1691 (?); Acht Chordle zum Praeambulieren, 1693; arije s varijacijama Hexachordum Apollinis, 1699. U rkp.: partite, sonate i dr. za razline komorne sastave te preludiji, tokate, fantazije, varijacije, fuge (medu njima oko 100 fuga na Magnificat), ricercari, koralne obradbe i suite za instrume nte s. tip ka ma. VO K ALN A I CRK VEN A (rkp. ): 9 ka nt ata ; 1 7 a ri ja ; 2 mise; 13 Magnificata; 26 moteta. Uz to niz izgubljenih kompozicija. Deul-hche Anzveisung. Wie man durchs ganze Jahr bey tvehrendem Gottesdienst, so tvohl in den Vespern als Tagambt, bey S. Sebald mit der Orgel zu intoniren und zu respondiren sich zu verhalten habe. NOVA IZD.: fuge na Magnificat za instrumente s tipkama obradili i obj. H. Botstiber i M. Seiffert (DTO, 1901); neka djela za instrumente s tipkama obj. M. Seiffert (DTB, 1903); izbor djela za instrumente s tipkama obj. K. Mat thaei (4 sv., 1928 36); partitu za 5 gudakih instrumenata i b. c. obj. M. Seif fert (1929); nekoliko suita za komorni sastav obj. F. Zobelev (1937); zbirku Hexachordum Apollinis obj. H. J. Moser i T. Fedtke (1958). Pojedina vokalna i crkvena djela obj. F. Commer {Muica sacra, 1841), M. Seiffert (DTB, 1905); H. Woodward (1952), H. H. Eggebrecht (od 1954) i dr. LIT.: M. Seiffert, J. Pachelbels Musikalische Sterbensgedanken, SBIMG, 1903 04. G. Beckmann, J. Pachelbel als Ka mmerkomponist, AFMW, 1918 19. E. Doflcin, Pachelbels Kammermusik, Zeitschrift fiir Hausmusik, 1938. E. Born, Die Variation als Grundlage handwerklicher Gestaltung im musikalischen Schaffen J. Pachelbels (disertacija), Berlin 1941. H. Woodzvard, A Study of the Tenburv Manuscripts of J. Pachelbel (disertacija), Canv bridge (Massachusetts) 1952. H. J. Moser, J. Pachelbel. Zur 300. Wiederkehr seines Geburtstages, Musik und Kirche, 1953. II. H. Eggebrecht, Johann Pachelbel als Vokalkomponist (s potpunim popisom djela), AFMW, 1954. E. V. Nolle, The Instrumental Works of J. Pachelbel (disertacija), Evanston i Chicago 1954. Isti, The Magnificat Fugues of J. Pachelbel: Alternation or Intonation?, Journal of the American Musicological Societv, 1956. //. H. Eggebrecht, J. Pachelbel. Zu seinem 250. Todestag, Muica, 1956. i'. Orih, J. Pachelbel sein Leben und Wirken in Erfurt, Aus der Vergangenheit der Stadt Erfurt, 1957. H. H. Eggebrecht, Johann Pachelbel, MGG, X, 1962. F. Krummacher, Kantate und Konzert im Werk J. Pachelbels, MF, 1967. M. Pet.

PACINI, Regina (udata Alvear), argentinska pjevaica tugalskog podrijetla, sopran (Lisabon, 6. I 1871 Buenos A 18. IX 1965). Pjevanje uila u Lisabonu i tamo 1888 debil u kazalitu San Carlos kao Amina (Bellini, Mjesearka). U ki vrijeme ostvarila blistavu umjetniku karijeru, nastupajui u lermu, Milanu, Londonu, Madridu, Barceloni, Petrogradu, avi, Parizu, Montevideu, Buenos Airesu i drugdje. Udav: na vrhuncu slave 1907 za diplomatu M. Alveara, kasnijeg j sjednika republike Argentine, povukla se s operne pozor Jedna od najglasovitijih koloraturnih soprana svojega dob; se istakla izvanrednim kreacijama brojnih uloga, meu kc su bile Rosina (Rossini, Seviljski brija), Amina (Bellini, A. arka), Gilda (Verdi, Rigoletlo), Zerlina (Mozart, Don Giova Adina (Donizetti, Ljubavni napitak), Manon (Massenet) i d PACIORKIEVVICZ, Tadeusz, poljski kompozitor i gulja (Sierpc, 17. X 1916 ). Studij orgulja zavrio 194 Konzervatoriju u Varav i (B. Rutkovvski), a studij kompo 1950 u Lodzu (K. Sikorski). Zborovoda i organizator muzi ivota u Plocku, nastavnik u Lodzu i od 1954 profesor na ' koj muzikoj koli u Varavi; nastupa i kao koncertni orgi
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1953 i 1957! koncertna uv 1949; Suita kurpiozvska, 1948. Koncerti: 2 za klavir, 1952 i 1954; za vi 1955. KOMORNA: gudaki kvartet, 1960; duhaki kvintet, 1951; ! za violinu i klavir, 1954; sonatina za 2 violine, 1955; sonatina za fagot i 1 1953. KLAVIRSKA: sonatina, 1952; Sonatina zvirtuozozvska, 1953; i dr. Kompozicije za orgulje (sonata, 1947). Balet Legenda Wars 1959- VOKALNA: kantata Ojczyzna za zbor i orkestar, 1960; Ti kurpiozvski za solistu, zbor i orkestar, 1951; Wycinanki z morskiej pianki z; i duhaki kvintet, 1957; zborovi; solo-pjesme i dr.

PACHMANN, Vladimir, ruski pijanist austrijskog podrijetla (Odessa, 27. VII 1848 Rim, 6. I 1933). Uio kod J. Dachsa na Konzervatoriju u Beu. Pijanistiku karijeru zapoeo 1869 koncertnom turnejom po Rusiji. Nezadovoljan svojim sviranjem povukao se tada i osam se godina dalje usavravao. Novi nastupi vodili su ga zatim u Berlin , Leipzig i druge njemake gradove, a nakon golemih uspjeha 1880 u Beu i Parizu, proputovao je gotovo sve evropske zemlje i Sjevernu Ameriku. Osobito se isticao kao interpret Chopinovih kompozicija, kao i djela, u ko jima je mogao doi do izraaja njegov izvanredno mekan ton i gotovo eterian pianissimo. Poneto ekscentrian, sluio se kod sviranja grimasama, gestikuliranjem, u kasnijim godinama i glasnim komentarima.
LIT.: K. Sorabji, Pachmann and Chopin, Around Music London, 1932.

PACIUS, Fredrik (Friedrich), finski kompozitor njema podrijetla (Hamburg, 19. I II 1809 Helsinki, 8. I 1891). u Kasselu kod L. Spohra (violina) i M. Hauptmanna (kompozi God. 1828 34 prvi violinist dvorskog orkestra u Stockhc Od 1834 muziki direktor (od 1860 profesor) na Univerzit< Helsinkiju. Centralna linost muzikog ivota u Helsinkij' je poloio temelje razvoju nove epohe u finskoj muzici. Nj< se kompozicije nadovezuju na njemaku romantiku koli su esto inspirirane finskim folklorom. P. je autor finske n nalne himne Maamme Laulu. Mnoge njegove pjesme posta u Finskoj veoma popularne.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u 1 stavku, 1S50 (revidirana ' koncert za violinu, 1845; varijacije za violinu i orkestar, 1842 ; uvertira, dr. Gudaki kvartet, 1826. DRAMSKA : opere Kung Karls jakt, i Die Loreley, 1887; Singspiel Prinsessan af Cypern, 1860; 2 melodrame. -KALNA: 10 kantata; oko 80 zborova; dueti; solo-pjesme. Obradbe nai pjesama za zbor. LIT.: M. Collan-Beaurain, Fredrik Pacius, Helsinki 1921. J. Fredrik Pacius som tonsattare, Abo 1949. N.-E. Ringbom, Fredrik ( rich) Pacius, MGG, X, 1962.

PACHULSKI, Henrvk, poljski kompozitor i pijanist (Lazy, Siedlce, 4. X 1859 SSSR, 1921). Studij zapoeo na Varav skom konzervatoriju kod R. Strobla (klavir), S. Moniuszka (harmonija) i W. Zelenskog (kontrapunkt). God. 1876 80 nastupao na koncertima, a zatim nastavio studij na Konzervatoriju u Moskvi kao uenik N. Rubinsteina i P. Pabsta (klavir) te A. Arenskog. God. 18861917 profesor klavira na Moskovskom konzervatoriju. Kompozicije mu se odlikuju logikom i jasnoom strukture, ali im esto manjka izvornost. U poetku pod utjecajem F. Chopina, a kasnije ruskih kompozitora eklektika A. Arenskog i N. Rubinsteina.
DJELA. ORKESTRALNA: fantazija za klavir i orkestar; suita, 1898; Marsz uroczysty, 1900; Meditation za gudae, 1911. Tri kompozicije za violonelo i klavir. KLAVIRSKA: 2 sonate; koncertne etide; fantazija; pre ludiji i dr. Romanca za glas i klavir. Preradbe orkestralnih djela P. I. ajkovskog, W. Zelenskog, A. Arenskog i S. Moniuszka za klavir.

PACINI, Giovanni, talijanski kompozitor i teoretiar (Ca tania, 17. II 1796 Pescia, 6. XII 1867). Studirao kompoziciju u Bologni (S. Mattei) i Veneciji (B. Furlanetto). Od 1813 komponirao za najvanija talijanska kazalita (Venecija, Napulj, Milano). Od 1822 ivio u pokrajini Lucca. God. 1834 osnovao muziku kolu u Viareggiu, koja je ubrzo postala poznata; kada je kola pripojena muzikoj koli u gradu Lucca (1842), P. je ime novan njezinim direktorom; u tom gradu P. je od 1837 i dvorski muziki direktor. Posljednje godine ivota proveo u Pesciji. Iako je poeo komponirati u vrijeme najveih Rossinijevih uspjeha, P. je stekao iroko priznanje, zahvaljujui melodijskoj invenciji i smislu za scenske efekte. Razraivanju svojih djela, nastalih najee u kratkom roku (svoju najbolju operu Saffo napisao je u 28 dana), posveivao je malo panje, pa mu ni instrumentacija nije uvijek dotjerana.
DJELA: DRAMSKA. Oko 90 opera: Annetta e Lucindo, 1913; Saffo, 1840; Medea di Corinto, 1843; La Regina di Cipro, 1846; Bena di Varnol, 1867. INSTRUMENTALNA: programna simfonija Dante, 1865; 6 Concertoni za orkestar; 6 gudakih kvarteta, oko 185864; 3 klavirska trija, 1864 65; oktet i dr. VOKALNA. Oratoriji: 11 Trionfo della religione, 1838; Sant'

PAU, Jovan, kompozitor i pijanist (Aleksandrovo koc botice, 17. III 1847 Zagreb, 30. X 1902). Muziku uio \ botici, potom, uporedo sa medicinskim studijama, u F kod B. Smetane. Iako po profesiji lekar, redovno je kon rao u mnogim mestima tadanje Austro -Ugarske i Srbije, Rusiji. U njegovim kompozicijama ogleda se, uz romanti< patriotski izraz, i bidermajerski salonski stil briljantno vit nog karaktera. Mnoge narodne i graanske melodije harmoni: je i za hor i za klavir. Saradivao je u mnogim asopisima i i nim listovima.
DELA. KLAVIRSKA: Chansonette serbe; Bez tebe draga; kolo iz i rastanka; Prag je ovo milog Srpstva; uj, Duane; Svetosa vska pesma; C onamo i dr. Kompozicije za 2 klavira; kompozicije za harmonijum i kla' Muzika za pozorini komad Nai seljani. Horske harmonizacije. LIT.: V. Dordevi, Prilozi biografskom reniku srpskih muziara, P( izdanja SAN, 1950. D. Mihalek, Jovan Pau, Pro muica, 1970, 49S.

PADEREWSKI, Ignacy Jati, poljski pijanist, kompi i dravnik (Kurylowka, Podolija, 6. XI 1860 New York, 2 1941). God. 1872 upisuje se na Varavski konzervatorijum studira klavir. Diplomiravi 1878, dobiva na Konzervator, mesto profesora klavira. God. 1881 odlazi u Berlin na kompozicije (F. Kiel) i instrumentacije (H. Urban); 188. usavravao se u Beu kod T. Leschetvzkog, koristei se nje; otkriima na polju klavirske tehnike. U meuvremenu pre godinu dana na Konzervatorijumu u Strassburgu. U Be sprijateljuje sa J. Brahmsom. Tada poinje njegova blistava nistika karijera: nakon Pariza (1888) i Londona (1890) P.

PADEREWSKI PAGANINI
vie od ioo koncerata irom Severne Amerike. Sledi niz koncert nih turneja po E vropi, Severnoj i Junoj Americi, severnoj Africi i Australiji, na kojima P. doivljava trijumfalne uspehe. Goleme prihode od svojih koncerata on deli iroko u kulturne i karitativne svrhe, pa uz ostalo osniva 1900 u SAD fundaciju Paderezvski, namenjenu potpomaganju muzike nastave i nagraivanju talentovanih mladih amerikih kompozitora. Od 1909 direktor Varavskog konzervatorijuma, 1913 odlazi ponovo u SAD, a 1914 poi nje svoju politiku aktivnost. Umetnik velike inteligencije, izvanredno sugestivne pojave, armantan u ophoenju, P. koristi sav svoj umetniki autoritet i svoj veliki imutak da bi pomogao u izgradnji nezavisne Poljske. On pomae organizovahje generalnoga komiteta pomoi za rtve rata u Poljskoj i daje sve prihode od svojih brojnih koncerata odranih 191418 u korist oslobodilake akcije. God. 1917 19 P. je predstavnik Poljskoga narodnog komiteta u Washingtonu; 1919 vraa se u domovinu i sastavlja prvu izbornu koalicionu vladu u kojoj je predsednik i ministar inostranih poslova, te potpisuje za Poljsku mirovni ugovor u Versaillesu. Krajem 1919 povlai se iz politikog ivota; 1921 odlazi u Kaliforniju; u Poljsku se nikad vie nije vratio. Otada neprestano koncertira po Evropi i Americi. Pri kraju svoje umetnike karijere svira samo u do brotvorne svrhe. Nacistika invazija Poljske u septembru 1939 duboko potresa umetnika, i on u Americi pokree razgranam ak ciju u korist poljskih zarobljenika i poljske ratne siroadi. Pijanist snana temperamenta, neobino sugestivan, P. je suvereno vladao svojim auditorijem. Bio je podjednako izraa jan u interpretiranju dela velikog formata i u doara van ju intimne atmosfere klavirskih minijatura. Talentovan i studiozan, izgradio je svoj individualni interpretacioni stil. Bio je naroito poznat kao interpret F. Chopina. Kompozitorska delatnost Paderewskog obuhvata 24 opusa, od kojih je veina pisana za klavir solo. Vie opusa posveeno je solopesmi. Od kompozicija velikog formata izdvaja se opera Manru, Simfonija u h-molu i Klavirski koncert. P. je romantiar, eklektik. Kompozicije su mu tehniki doterane. esto se inspirisao poljskom I. J. PADEREWSKI nacionalnom tematikom (Simfonija u h-molu), a koristio je i poljske muzike motive (Fantazja polska). Meu njegovim klavirskim delima veoma je popularan Menuet u G-duru iz ciklusa op. 14. Medu solo-pesmama naroito je uspeo ciklus pesama na tekstove A. Mickiewicza.
D ELA. O RK ES TARSK A: s imfo n ija u h - mo lu op. 2 4, 1 90 8 ; k o nc e rt za klavir u a-molu op. 17, 1888; Fantazja polska za klavir i orkestar, 1893. Sonata za violinu i klavir u a-molu op. 13, 1880. KLAVIRSKA: sonata u esmolu op. 21, 1903; Krakozviak, 1884; elegija, 1884; Danses polonaises op. 5 i op. 9, 1884; Powod, 1884; introdukcija i tokata; ciklus Chants du voyageur, 1884; varijacije i fuga op. 11 i op. 23; Humoresqucs de concert op. 14, 1889; niz kraih kompozicija. Tatra Album za klavir 4- runo, 1884. Opera Manru, 1901. Hej, Orle bialy za muki hor; solo-pesme. SPISI: Tempo rubato, Przegla.d Muzyczny, 1927; Chopin, RM, 1931; Zapomniane korespondencje muzyczne, Muzvka, 1932; O stylu narodnowym zv Muzyce, ibid.; Muzyka jedna jest ywq szlukq, ibid., 1933; Z Mych ivspomnien, ibid.; Myili, uzuagi, refteksje, ibid., 1934; Wizje przyszloci, ibid., 1936. IZDANJA: sa L. Bronarskim i J. Turczvriskim priredio izdanje celokupnih dela F. Chopina prema izvorima (21 sv.; Krakovv 194959). LIT.: H. T. Finck, Paderevvski and His Art, New York 1895. H. Opienski, Ignacv Jan Paderewski, Lwow 1910 (II izd. 1928; na francuskom, Lausanne 1929 i 1948). A. E. Chybir'iski, Paderevvski, Warszawa 1910. E. A. Baughan, Ignacv Jan Paderewski, London 1915. B. Sidoroivicz, I. J. Paderevvski, Poznah 1924. J. F. Cooke, Ignacv Jan Paderevvski, Philadelphia 1928. Ch. Phillips, Paderevvski, New York 1934. R. Landau, Paderevvski, London '934 (poljski prevod 1935). A. Gronotuicz, Paderevvski, Pianist and Patriot, Nevv York 1943. M. Thibaut, Paderevvski, Buenos Aires 1946. A. Strakacz, Paderevvski as I knew Him, Nevv Brunsvvick 1949. Ch. Kellogg, I. Paderevvski, Nevv York 1956. W. Duleba i Z. Sokolozvska, Paderevvski, Krakovv 1960. J. Ekicrt, Ignacv Jan Paderevvski, MGG, X, 1962. E. Hk.

23

vie varijacije i fantazije na popularne operne teme, nemaju vee umjetnike vrijednosti. U vokalnim se djelima uspjeno pribliio duhu hrvatske narodne pjsme. Konstruirao je gitaru sa 10 ica. Njegov je uenik bio V. Kolander.
DJELA: sonata za violinu, violu i gitaru; varijacije, fantazije, polone-ze, nokturni i dr. za gitaru. Narodne horvatzke poputnice za klavir. So-lo-pjesme na stihove Lj. Vukotinovia, P. Prerado via, I. Trnskog, S. Vra -za i dr. (Na crnooku, Moje drago i dr.). Theo-retisch-praktische Guitar-renschule, nebst Anzveisung zum Spiele einer zehnsai-tigen Guitarre, 1842. LIT.: 5. Mirkovi (D. Deeli), Ivan Pado -vec, kalendar Dragoljub, 1862. F. . Kuha, Ilirski glazbenici, Zagreb 1893. E. Laszozvski, Prilog k historiji glazbenog rada Ivana Ev. Padovca, Sv. C, 1919, 5. E. Krajanski, Sjetimo se Padovca, ibid., 1940, 3. K. Ko.

I. PADOVEC

PAER, Ferdinando, talijanski kompozitor (Parma, i. VII 1771 Pariz, 3. V 1839). Muziko obrazovanje stekao kod violon-eliste G. Ghirettija na dvoru u Parmi. U tom gradu poinje ka rijeru opernog kompozitora. God. 1792 angairan za kazalinog dirigenta u Veneciji, ali se iste godine vraa u Parmu, gdje postaje dvorski muziki direktor. God. 1798 nastanio se u Beu kao ka pelnik kazalita Karntnertor; 1804 07 dvorski kazalini diri gent u Dresdenu. Od 1808 u Parizu dvorski dirigent Napoleona i direktor Opera-Comique; 181227 muziki direktor u Thedtre des Italiens (nasljednik G. Spontinija); od 1832 vodio kraljevu komornu muziku. Jedan od vanijih predstavnika talijanske opere potkraj XVIII st., P. je, kao i drugi talijanski kompozitori njegova vremena, osobito sklon razraivanju lirskih prizora, koje gradi na dopadljivoj i sentimentalnoj melodici. Kasnije, pod utjecajem njemake muzike, a prvenstveno W. A. Mozarta, produbio je svoj stil i stvorio vrijedna umjetnika djela. Posebno se istie Paerovo poznavanje orkestra i efektna instrumentacija.
DJ ELA. IN S TRU MEN TALN A: 2 s i mfo nij e ; ko nce rt za k la vir; k o n cert za orgulje; varijacije na Vive Henry IV za orkestar; valceri za duhaki orkestar; fanta zija za klavir i 5 duhakih instrumenata; 3 Grandes sonates za klavir uz violinu ili violonelo ad libitum; klavirske kompozicije. DRAMSKA. Oko 50 opera: Orphee et Euridice, 1791; / Pretendenti burlati, 1793; // nuova Figaro, 1794; Camilla, 1799; Leonora ossia L'Amore coniugale, 1804 i Le Mattre de chapelle, 1821. VOKALNA: 2 oratorija; pasija; brojne kantate (L'Amor timido; Diana ed Endimione Sajjfo); dueti; arije i dr. Crkvene kompozicije (mise moteti). Instruktivna djela. LIT.: R. Englander, Paers Leonora und Beethovens Fidelio, Ne-ues Beethoven-Jahrbuch, 1929. G.Tebaldini, Ferdinando Paer, Aurea Parma, 1939. A. Mon-dolfi, Ferdinando Paer, MGG, X, 1962.

PADOVANA (Paduana) -> Pavana PADOVANO -> Annibale Padovano PADOVEC, Tvan, gitarist i kompozitor (Varadin, 17. VII 1800 4. XI 1873). U gitari samouk, muziku teoriju uio kod J. Wisnera Morgensterna u Zagrebu, gdje je ivio od 1819. God. 182937 djelovao u Beu, zatim u Varadinu. Od 1848 slijep. Kao jedan od posljednjih evropskih gitarista svojega doba s velikim je uspjehom koncertirao u domovini i inozemstvu (Be, Graz, Prag, Brno, Budimpeta, Frankfurt na Majni, Hannover, Hamburg, London i dr.). Padoveve kompozicije za gitaru, naj -

PAGANINI, Niccolo, italijanski vio linist i kompozitor (Genova, 27. X 1782 Nica, 27. V 1840). U ranom detinjstvu uitelji su mu G. Servetto, violinista enovskog pozorita, pa F. Gnecco i G. Costa, muziki di rektor enovske ka tedrale. Od 1793 svi- *T ra na koncertima i pobuuje panju svo jim neobinim spo sobnostima. Godine 1795 odlazi na usavr avanje U Parmu,

N. PAGANINI. Rad D. Ingresa

24

PAGANINI PAHISSA

LIT : /. de Laphaleque, Notice sur le celebre Niccolo Paganini, gde ui kompoziciju kod G. Ghirettija i F. Paera. Ipak je on zapravo 1830. J. M. Schottky, Paganinis Leben und Treiben, Prag 1830 (nove samouk; svoj je stil i vetinu razvio zahvaljujui ne samo muzikom 1909). L. Weinberg, Paganinis Leben und Character, Hamburg 1831 talentu nego i upornosti, izdrljivosti i snanoj individualnosti. G. Harrys, Paganini in seinem Reisevvagen und Zimmer..., Braunscl 1830. F. Fayolle, Paganini et Beriot, Pari 1831. E. J. Feti, Notict God. 1797 1800 boravi u Genovi i Livornu, 1801 svira na cr graphique sur Niccolo Paganini, Pari 18 51 (engl. prevod London 1852 kvenim sveanostima u gradu Lucca i postie prvi znatniji uspeh, prevod Milano 1875). G. Conestabile, Vita di Niccolo Paganini da Ge to mu donosi mesto koncertnog majs tora novoosnovanog orke Perugia 1851 (novo izd. F. Mompellio, Milano 1936). O. Bruni, Ni Paganini, Firenza 1873 (novi otisak 1903). S. Stratton, Niccolo Pag; stra. God. 1806 postaje drugi violinista u kamernom orkestru His Life and Works, London 1907. A. Boscassi, II Violino di Paganini kneginje Elise Baciocchi (Napoleonove sestre). God. 1809 naputa nova 1909. J. G. Prod'Homme, Niccolo Paganini, Pari 1909 (novo 1927; engl. prevod New York 1911) A. Bonaventura, Niccolo Pag; Luccu i sve do 1828 koncertira po italijanskim gradovima. Nakon Modena 1911 ( I I I izd. Roma 1923; novi otisak Milano 1939). J. Kapp, velikih uspeha u Milanu, 1813, njegovo im e postaje u Italiji pojam. colo Paganini, Berlin 1913 (novo izd. Tutzing, 1969). 5. Eberhrdt, Pag Tek od 1828 polazi na turneje van Italije. Prvi koncert daje u Geigenhaltung, Berlin 1921. A. Jarosy, Die Grundlagen des violinisti: Fingersatzes. Paganinis Lehre, Berlin 1922. R. Mantovani, Le Secret de '. Beu, gde postie trijumfalan uspeh. O njemu se piu lanci, ume nini, Pari 1922. L. tnici prave karikature, Paganini of Genova, New statuete i medalje; opo_ _ _ -,-*.... . .-,.- ,,..;,.. - . . , * . ; -v.:^,^-^,*:^.; ........... . - . - v 1929- A. Codignola, Pa ni intimo, Genova 1935.naa se njegov nain - -' * odevanja; beki izlozi puni su Pedemonte, Paganiniana ornale robe a la Paga-nini; imperator storico e letterark la Liguria, mu daje titulu virtuoza dvora. 1936. J. P Paganini, the Romantic V oso, London 1936. Zatim se niu koncerti po i Saussine, Paganini le m; en, Pari Nemakoj, Francu skoj, Belgiji i 1938 (novo 1950; engl. prevod Britanskim otocima; 1833 ponovo New 1954; tal.prevod Milano 1 A. della Corte, Car dell' uomo je u Parizu. Tada je na vrhuncu Paganini, P 1940. M. Ferrarini, I slave i bogatstva ; njegova chestra di Paganini e i dir del suo demonska igra, obeleena tempo, Muica c gi, 1940, 6. M. T Chiesa, Paganini, la vita pera, vrtoglavim majstorijama, izazivala Milano 1940 (IV 1947). /. je zanos kojemu se nisu mogli Pizzetti, Ni Paganini, Torino oteti niti mu ziari sasvim drugaijeg kova, kao 1940. -de Miramon Fitz-James, \ npr. R. Schumann (Koncertne etide na N. PAGANINI, Moto perpetuo, 1835, autograf nini a Marseille,Marseille 1940. /. Celeda, Paganini

Paganinijeva Capriccia op. 10), J. Brahms {Varijacije na Paganinijevu temu op. 35) i F. Liszt (tudes d'execution transcendante d'apres Paganini). Oko njegove linosti niu razliite legende izazvane koliko uspesima, toliko i njegovim izgledom, nastupom i ophoenjem. A i on sam smatrao je mnoge te neosnovane prie poeljnim prilogom svojoj afirmaciji. God. 1834 vraa se u Italiju, odakle esto odlazi u Pariz. Postepeno s.e, zbog bolesti, povlai. Od 1839 primoran je da ivi na jugu u Genovi, Marseilleu; poslednje boravite mu je Nica. Kao violinski virtuoz P. ostaje u istoriji muzike jedinstvena, gotovo nedostina pojava: umetnik kod koga su vanredne mu zikalne i fizike sposobnosti bile spojene sa fantastinim preda vanjem vlastitoj umetnosti i fascinantnom sugestivnou. Osnovne su crte njegove igre bravurozna vetina i temperament. Into nacija mu je bila savrena, ton jasan i mekan, a kantilena oara vajua. Svojim je nainom P. znatno uticao na stil violinske muzike. U violinsku tehniku nije uneo bitne novine ali ju je obogatio i usavrio. On je zaetnik novog naina upotrebe i sviranja flageoletnih tonova kojima poveava obim violine, stvara nove zvune boje i doprinosi eleganciji i blesku sviranja. Uveo je i nekoliko novih vrsta poteza, izvoenje dvostrukih pasaa, pizzicato levom rukom i lukom (spiccato), zatim kromatski glissando, nekoliko gitaristikih efekata (taj je instrument odlino poznavao); obnovio je upotrebu scordature; kultivisao je i takve efekte kao to su sviranje na samoj G-ici ili sviranje na tri ice (kad bi jedna pukla). Sve te nove ili neobine majstorije izvodio je takvom briljantnom lakoom da je publika ludovala od oduevljenja. Od svojih je uenika priznavao samo dvojicu: G. Ciandellija i C. Sivorija (oba iz njegovih kasnijih godina). Paganinijeve kompozicije, posveene prvenstveno violini ili drugim gudakim instrumentima, imaju sve osobine njegova izvoakog stila. To su dela nenametenog izraza, virtuozne tehnike, pune bleska, nadahnute i obojene izrazitim estradnim inspiracijama. Nedostatke u njima nadometao je P. svojim iskrenim predavanjem.
D E LA. O RK ES TA RS K A. Za v io lin u i o rk e s ta r: 5 k o nc e ra t a , I, u Dduru op. 6, 1817 18; II, u h-molu (La Campanella) op. 7, 1826; III, u Eduru; IV, u u-molu 1826, i V, u a-molu, 1830; Napoleon Sonata per violino sulla guarta corda; Maesloso, sonata sentimentale; Sonata amorosa galante; Sonata La Primavcra; Le Streghe (varijacije na temu F. X. Sussmavra) op. 8, 1851; Variazioni sulVInno Heil dir im Siegerkranz* op. 9, 1851; Moto perpetuo op. 11; Introduzione e variazioni sulVaria Non piii mesta accanto al fuoco* dalla Cenerentola di Rossini op. 12; / Palpiti... variazioni sulVaria... dal Tancredit di Rossini op. 13; Sonata per la gran viola e orchestra. KAMERNA : gudaki kvartet; trio u D-duru za violinu, gitaru i violonelo; Trio concerlante za violu, violonelo i gitaru; 6 kvarteta za violinu, violu, gitaru i violonelo op. 4 i 5, 1820; 15 kvarteta za violinu, violu, violonelo i gitaru; Sonata a violino scordato za violinu uz pratnju 2 violine; Sonata con variazioni za violinu, violu, gitaru i violonelo; 12 Sonate per violino e chitarra op. 2 i 3, 1820; Centone di sonate za violinu i gitaru; Gran sonate u A-duru za gitaru i violinu; Sessanta variazioni sul tema Baracubd za violinu i gitaru op, 14, 1851; Duetto amoroso za violinu i gitaru i dr. Za violinu solo: Ventiquattro Capricci op. 1, 1820; Duo merveille (obi. K. W. F. Guhr u delu Ober Paganinis Kunst die Violine zu spielen, 1830); Caprice d'Adieu, 1833. Za gitaru: 4 sonatine; 35 Minuetti; Ghiribizzi (49 kraih kompozicija); Minuetto e Perigourdine, i dr. Nekoliko vokalnih kompozicija (Quel jour heureux za glas, klavir i hor).

a Praha, Prag 1940. 1 Boero, Niccolo Paganini Genealogia, Genova 1940. G.Morazzoni, Icom fia paganiniana, Milano 1940. P. Berri, II Calvario di Paganini (II izd.), SE 194L Balestieri y Di tanti palpiti... Variazioni paganiniane, Genova 194 H. Spivacke, Paganiniane, VCashington 1945. 5". v. Berkel, Paganini, Ha; 1948. O. Tiby, Paganini a Palermo, Palermo 1949. F. Farga, Paganini Roman seines Lebens, Ziirich 1950. G. Weidmann, Die Violintechnik ] ninis (disertacija), Berlin 1950. Th. Valensi, Niccolo Paganini, Nie 19: M. Zacharezvitch, The Ladder to Paganini. A Profond Misterv, London 195 M. Lungonelli, Paganiniana, Milano 1953- A. Meli, Paganiniana in the . Ier Collection of the New York Public Librarv, MQ, 1953. E. N. Di A False and an Authentic Portret of Paganini, Violins and Violinists, 195 Wheeler, Paganini, Master of Strings, London 1956. G. I, C. De Co Paganini, the Genoese (2 sv.), Oklahoma 1957. J. Poivrozniak, Pagj Krakow 1958. Ck. Waldemar, La Vie passionee de Paganini, Pari 196 M. Codignola, Arte e magia di Niccolo Paganini, Milano 1960. W. G. Arm* Paganini, Hamburg 1960. H, HMnoAbCKuu, HHKKOJIO ITaraHHHH, Me 1961. A. TJaAbMUN, HHKKOJIO FlaraHHHH, JleHHHrpajj 1961. G. . De Courcy, Niccolo Paganini. Chronologie of His Life, Wiesbaden 1961. Niccolo Paganini, MGG, X, 1962. P. Berri, Paganini, Documenti e 1 monianze, Genova 1962. D. S

PAGE, Ruth, amerika plesaica i koreograf (Indianap 22. III 1905 ) Uenica A. Bolma. Baletna solistica kaza u Chicagu (1918 19), Londonu (1920) i trupe Ballets n (1925) u kojoj se usavravala kod E. Cecchetija. Od 1929 pri balerina Opere u Chicagu i Cincinnatiju. Uz to sa H. Kre bergom gostovala po SAD (1932), te u Kini i Japanu (1934 193437 sa B. Stoneom vodila ansambl slobodnog modei plesa. Tu je trupu obnovila pod nazivom Page-Stone Bali 1950 u Parizu prvi puta s njom nastupila. P. je obogatila reper mnogim novinama, kao npr. plesom uz recitaciju. Istakla izvornim koreografijama za Chicago Lyric Theatre: An Amer in Pari (Gershwin, 1936), The Bells (tekst pjesama E. P muzika D. Milhauda, 1946), Impromptu an bois (Ibert, 19 Balio delte Ingrate (Monteverdi, 1955), Susannah and the Ba (Rossini, 1956) i dr. PAGLIUGHI, Lina, talijanska pjevaica, koloraturni SOT (New York3 27. V 1908 ). Uenica J. Bavagnolija; debiti 1927 u Milanu kao Gilda (Verdi, Rigoletto). Pjevala zatim s veli uspjehom u Torinu, Monte Carlu, Napulju, Milanu, Fire Rimu, Londonu i drugim gradovima. Njezin je glas imao v< raspon i ugodan srebrnasti timbar. Isticala se istom vokaliz jom i stilski vjernim interpretacijama. Zbog takvih kvaliteta mr su njezine uloge snimljene na gramofonskim ploama. Uz tand; ni operni repertoar esto igrala i likove iz suvremenih talijan: muziko-scenskih djela. PAHISSA, Jaime, panj olski kompozitor (Barcelona, 7 1880 Buenos Aires, 27. X 1969). Zavrio studij arhitekti u kompoziciji uenik E. Morere. Direktor Gradske muz kole u Barceloni i muziki kritiar listova La Publicidad i Nottcias; od 1937 djelovao u Buenos Airesu kao muziki publi 1 nastavnik kompozicije.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1900 i 1921; simfonijske pje El ami, 1909 i Nit de somnis, 1921; Somni d'infant za klavir i orkestar, 1 Monodia, 1925; Suite intertonal, 1926; Cantoy cortejo nuptial, 1926; 3 uver 2 katalonska plesa, 1939. KOMORNA: 2 Canciones del campo za duh kvintet, 1955; sonata za klavir 1 violinu, 1906; Nocturno za violonelo i klavii

PAHISSA PAISIELLO
KLAVIRSKA: Sonata fantasia, 1904; Piezas liricas, 1900; preludiji i fuge; Piezas infantiles, 1943; Escenas romdnticas infantiles, 1951 i dr. DRAMSKA. Opere: La Preso de Lleida, 1906 (nova verzija La Princesa Margarida, 1928); Canigo, 1910; Gala Placidia, 1913; La Morisca, 1919; Marianela, 1923; Cantata a la tumba de Garda Lorca, 1937; Angelica, 1938; Bodas en montaha, 1946; Don Gil de las calzas verdes, 1955; Tragicomedia de Calixto y Malibea, 1956. Scenska muzika za drame. VOKALNA. Solo-pjesme: Baladas, 1900; Seis canciones, 192740; Canciones populares catalanas, 1949; 5 Poetnas, 1930. SPISI: Los grandes problemas de la muica, 1945; Espiritu y cuerpo de la muica, 1945; Vida y obrade M. de Falla, 1947 (talijanski 1961); Sendar y cumbrcs de la muica espanola, 1955; Lamusica y el hombre. INSTR UKTIVNA : Armonizacion de bajos y cantos dados (2 sv.), 1951; Caligrafia musical, 1951. Preveo knjigu The Musi', in Spain G. Chasea.

25

3 komada za Charlottu Moorman: Cello Sonata, 1964; Variation on a Theme by Saint-Saens, 1965; Opera sextronique, 1967; Electronic Opera No. 1, 1968.

PAHLEN, Kurt, argentinski muziki pisac i dirigent au strijskoga podrijetla (Be, 26. V 1907 ). Studirao na Konzervatoriju i Univerzitetu u Beu (G. Adler, R. Lach, A. Orel). Nakon studija neko vrijeme u Beu dirigent Radija i Volksopere; kasnije poduzima niz turneja po Evropi. Od 1939 ivi u Junoj Americi. ef -dirigent orkestra Filarmonica Metropolitano u Buenos Airesu, zatim dirigent Filharmonije u Rosariju (Argentina), a onda profesor Univerziteta i zborovoda u Montevideu; 1957 direktor Teatro Colon u Buenos Airesu. Gostuje u brojnim latinskoamerikim zemljama i u Evropi.

PAINE, John Knowles, ameriki orgulja, pedagog i kompo zitor (Portland, Maine, SAD, 9. I 1839 Cambridge, Massachusetts, 25. IV 1906). Studirao u Portlandu i Berlinu. Nakon uspjelih koncerata na orguljama u Berlinu i u mnogim amerikim gradovima, neko vrijeme orgulja u Bostonu. Od 1862 predavao muziku na Harvard University (od 1875 profesor), prvoj katedri za muziku u SAD. P. ide u red najistaknutijih amerikih mu zikih pedagoga svoga vremena; kao vodea linost tzv. bostonske skupine muziara odgojio je niz znatnih kom pozitora, medu kojima su J. A. Carpenter, A. Foote, E. B. Hill, F. Converse i D. G. Mason. Paineova djela, preteno vee muzike forme, oslanjaju se na Beethovena i na ranu njemaku romantiku (osobito R. Schumanna i F. Mendelssohna).
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1876 i Spring, 1880; simfonijske pjesme The Tempest, 1877 i Poseidon and Amphitrite; Duo concertante za violinu, violonelo i orkestar, 1878; uvertira za Shakespeareovu komediju As You Like It, 1876. KOMORNA: gudaki kvartet; klavirski trio; sonata za violinu i klavir i dr. Klavirske kompozicije. Kompozicije za orgulje. Opera Azara, 1899; scenska muzika. VOKALNA: oratorij St. Peter, 1873; kantate; kompozicije za zbor i orkestar; zborovi, solo-pjesme. Misa u D-duru za sole, zbor i orkestar, 1866; Domine salvum fac za zbor i orkestar. Spis The History of Music to the Death of Schuberl (obj. 1907). LIT.: M. A. De W. Hozve, John Knowles Paine, MQ, 1939. N. Bruder, John Knowles Paine, MGG, X, 1962.

PAHOR, Karol, kompozitor (Sv. Ivan kraj Trsta, 6. VII 1896 Ljubljana, 25. XI 1974). Uio na Muzikom liceju A. Vrama u Trstu, na koli Glasbene matice u Gorici, na Konzer vatoriju G. B. Martini u Bologni i privatno kod S. Osterca u Ljubljani. Profesor muzike u Idriji, Ptuju, Banja Luci i Mariboru, 194566 bio je profesor kompozicije na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Za svoj kompozitorski rad dobio je Preer-novu
nagradu.

Pod utjecajem S. Osterca u poetku modernist, kasnije je postao znatno umjereniji. U svoje kompozicije unosio je elemente narodne muzike, osobito istarske, dok se brojna zborska djela i solo-pjesme temelje takoer na belokranj-skom i prekomurskom melosu. Veliku su popularnost stekle njegove partizanske kompozicije, naroito zborovi (Komandant Stane, Na juri!, V boj!). Karakteristi no je K. PAHOR za Pahora da je veinu svojih djela pre radio i za drukije instrumentalne ili vokalno -instrumentalne sastave. Najznaajnije Pahorove kompozicije s kojima je znatno pridonio razvoju slovenske muzike jesu Oe na hlapca Jerneja za zbor, Slovenska suita za orkestar, gudaki kvarteti, te htrijanka, etide i minijature za klavir.
DJELA. ORKESTRALNA: Simfonija v slogu dialonike, 1966; simfonijska pjesma Tuje ivljenje, 1939; Slovenska suita, 194145; alostinka rtvam, 1953; 3 koncertne etide, 1955; Istarske predigre za klavir i orkestar, 1958. Vie kompozicija za mali orkestar (7 slika iz ciklusa Obisk grajskega muzeja, 1964) i za gudaki orkestar {Mrtvaki ples, 1938); 15 minijatura za simfonijski duhaki orkestar, 1950. KOMORNA; 2 gudaka kvarteta, 1937 i 1938; duhaki trio, 1939; tiri pesmi za glas i gudae, 1953; kompozicije za 2 violine i klavir, za violu i klavir i za razliite duhake instrumente i klavir. KLAVIRSKA: Tri arabeske, 1936; Slovenska suita, 194145; Tri etide, 1948; Tri prekmurske narodne, 1955; Otrohe pesmi in ;o ugank, 1950; 30 belokranjskih otrokih iger, 1953; oko 70 minijatura. VOKALNA: oko 400 mjeovitih, mukih, enskih, omladinskih i djejih zborova; Belokranjska suita za muki zbor, 1957; 6 be lokranjskih suita za djeki zbor i duhae, 195758. Solo-pjesme: Belohranjske otroke pesmi, 1950; Pesmi za otroki glas in klavir, 1955. Filmska muzika. D. Co. i K. Be.

PAISIELLO (Paesiello), Giovanni, talijanski kompozitor (Taranto, 8. V 1740 Napulj, 5. VI 1816). Studira na Conservatorio di Sant'Onofrio u Napulju, gdje su mu uitelji F. Durante, C. Cotumacci i G. Abos. Nakon prvih kominih opera, izvedenih 1764 u Bologni, P. komponira u iduih 12 god ina oko 50 opera za kazalita u Modeni, Parmi, Veneciji, Rimu, Napulju, Torinu 1 dr. te postaje u zemlji jedan od vodeih opernih kompozitora. Na poziv Katarine II boravio 1776 84 u Petrogradu kao dvorski kompozitor, maestro di cappella i nadzornik talijanske opere. God. 1784 vratio se preko Varave i Bea u Napulj i postao dvorski kompozitor i muziki direktor na dvoru Ferdinanda IV. Kad je 1799 proglaena republika, imenovan je direktorom nacionalne muzike; nakon kraljeva povratka lien svih funkcija, ali od 1801 ponovno je na dvoru. God. 1802 03 kapelnik Napoleona Bonapartea u Parizu. Od 1803 u Napulju dvorski muziki direktor, nadbiskupski dirigent kapele Tesoro di San Gennaro u katedrali. Od 1815 bio je samo dirigent kraljevske kapele. Predstavnik Druge napuljske kole, P. je, uz N. Piccinija i D. Cimarosu, najznatniji majstor talijanske komine opere u drugoj polovini XVIII st. U tom anru P. se sluio svim naslije enim formama, u svoja djela unosio i nove tekovin e. Ansambli su mu as homofoni, as u majstorski izvedenoj imitaciji, finale je katkad scenski posve zaokruena, razraena cjelina. Posebno se istie njegova melodika, svjea, jasna, prirodna i raznolika, bliska narodnoj, i to ne samo u veselim pukim prizorima, nego i onda kad je suptilnija. Bogata skala izraajnih sredstava naglauje Paisiellov izvanredan smisao za ironiju i patetiku. Karakterizacija likova mjestimino je vrlo vjeta, a dramatika iva. Njegova G. PAISIELLO, bakrorez najbolja djela stilski su ista, poetina i zaokruena i time je P. prema H. Abertu esto bio uzor W; A. Mozartu.
DJELA. DRAMSKA. Vie od 80 opera (veim dijelom opere buffe, ostalo opere serije): // Ciarlone, 1764; Demetrio, 1765; La Vedova di bel genio, 1766; L'Idolo cinese, 1767; Don Chisciotte della Mancia, 1769; Andromeda, 1774; La Frascatana, 1774; Socrate immaginario, 1775; Achille in Sciro, 1778; / Filosofi immaginari, 1777 (kao Gli Astrologi immaginari, 1779); La Serva padrona, 1781; // Barbiere di Siviglia, 1782; // Re Teodoro in Venezia, 1784; Olimpiade, 1786; L''Amor contrastato, 1788 (kasnije i pod drugim naslovima, npr. La Molinara); Nina o sia La Pazza per amore, 1789; / Zingari in fiera, 1789 i Pro-serpina, 1803. Intermezzi; fete teatrali . INSTRUMENTALNA: 12 kon-, certantnih simfonija, 1784; 2 koncerta za klavir; 6 menueta za 2 violine, 2 oboe 2 roga i b. c; 6 gudakih kvarteta ili za flautu, violinu, violu i violonelo; 12 klavirskih kvarteta, oko 1773; sonata za violinu i violonelo ; sonate, simfonije, ronda i capricci za klavir uz pratnju violine; capriccio Les Adieux i druge kom pozicije za klavir. VOKALNA: oratoriji Lu Passione di Gesu Cri.no, 1783 i Christus, 1794; brojne kantate. CRKVENA: 10 misa za zbor i orkestar;

PAIK, Nam June, korejski kompozitor (S6ul, 20. VII 1932 ). Studirao na univerzitetima u Tokiju, Munchenu i Kolnu; kompoziciju uio na Visokoj muzikoj koli u Freiburgu (W. Fortner) i na ljetnim teajevima u Darmstadtu (195759)5 a radio je i u Elektronskom muzikom studiju Radio -Kolna. Od 1970 djeluje u Los Angelesu, SAD. U svojim eksperimentalnim djelima slu i se televizijom kao sredstvom umjetnikog muzikog izraavanja.
DJELA EKSPERIMENTALNA: Hommage a John Cage za 2 klavira, 3 magnetofona, projekciju i dr.,1959; Etude jor Pianoforte za 2 preparirana klavira i dr., 1960; Simple, 1961; Sinfonie for 20 Rooms, 1962; Moving Theater at Amsterdam, 1962; 2 Pieces for Alison Knowles, 1962; Exposition of Music, 1963;

26

PAISIELLO PALEOGRAFIJA, MUZIKA

na Konzervatoriju u Valenciji, zatim u Parizu kod Ch. Koechl i A. Bertelina; orkestraciju studirao i kod M. Ravela. U Valen djelovao kao nastavnik, dirigent i kompozitor; od 1952 direk Konzervatorija, a rukovodio i Institutom Valenciano de Muice gia. Njegove su rane kompozicije inspirirane mediteransl folklorom; u kompozicijskoj tehnici esto se, meutim, povodi postupcima francuskih impresionista; kasnije primjenjuje p< tonalnost, atonalnost i modalne ljestvine sisteme.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije, 1940, 1944 i 1950; Conci dramdtico za klavir, 1946; Concierto levantino za gitaru, 1947; Valencia za kl i orkestar, 1935; suita Gongoriana, 1927; 3 Danzas valendanas, 1921; 3 Im siones orquestales, 1923; Siluetas, 1927; Poemas de Juventud, 1926; Home, a Debussy, 1929; Poemas de Hum, 1936; Marcha burlesca, 1936; divertime 1938; Mascarada saredstica, 1939; Eicena e danza de Omar, 1940; Tri} caledralicio, 1956. KOMORNA: Cuarteto en estilo popular za gud; instrumente; sonata za.violinu i klavir; sonata i druge kompozicije za git kompozicije za violonelo i klavir. KLAVIRSKA: Sonaiina valencu Valencia; Danza iberica; 6 Preludios de Espana i dr. DRAMSKA: o] Maror, 1956. Baleti: Lliri Blau, 1938; ino, 1939 i Joyel, 1947; zarzuele nijiors, 1920 i Amor toma. VOKALNA: ko mpozicije za glas i orkes niz kompozicija za zbor; pjesme za glas i gitaru; oko 30 solo-pjesama. Cr^ djela za glas, orkestar i orgulje (misa, 1944). LIT.: A. Mingote, Manuel Palau, muico contemporaneo, Valencia 1946 F. J. L. Telio, La Obra pianistica de Manuel Palau, Valencia 1956. M. Qu< Manuel Palau, MGG, X, 1962.

4 mise za zbor a cappella; rekvijem; misni stavci; psalmi; 2 TeDeuma; Stabal mater; moteti i dr. Teoretsko djelo: Regole per ben accompagnare U partimento o sia U basso fondamentale sopra il embalo, 1782. Autobiografija (u rkp.). LIT.: C. G. Pupino, Paisiello, Napoli 1908. H. Abert, Paisiellos Buf-fokunst und ihre Beziehungen zu Mozart, AFMW, 1918 19. A. della Corte, Settecento italiano: Paisiello, Torino 1922. U. Prota-Giurleo, Paisiello e i suoi primi trionfi a Napoli, Napoli 1925. A. Cametti, Paisiello e la corte di Vienna, Roma 1929. N. Cortese, Un'autobiografia inedita di Giovanni Paisiello, RAM, 1930. H. V. F. Somerset, Giovanni Paisiello, Music and Letters, 1937. A. Loevienberg, Paisiello's and Rossini's Barbiere di Siviglia, Music and Letters, 1939. E. Faustini-Fasini, Opere teatrali, oratori e cantate di Giovanni Paisiello (s popisom djela), Bari 1940. A. Mondolfi, Giovanni Paisiello, MGG, X, 1962. A. della Corte, Un'opera di Paisiello per Caterina II di Pietroburgo Gli astrologi immaginari (1779), Chigiana, 1966. M. Farkas, Paisiello: I filosofi immaginari, Studia Musicologica, 1967. A. Ghidanzoni, Giovanni Paisiello. Valutazioni critiche rettificate, Roma 1969. H. P.

PAJEVI, Branko, violinista (Beograd, 4. X 1923 23 II !975)- Studij zavrio 1951 na Muzikoj akademiji u Beogradu (L. Marjanovi) i usavravao se u enevi (C. Romano). Od 1948 u Beogradu nastavnik Muzike kole Josif Marinkovi (do 1951) i od 1953 docent i zatim profesor na Muzikoj akademiji; uz to 195272 koncertni majstor Beogradske filharmonije. Osniva, dirigent i solista Ka-mernog ansambla Radio-Beo-grada (195559) i 1971 osniva i prvi violinista Srpskog gudakog kvarteta. Kao solista i kamerni muziar razvio je veliku umetniku delatnost, pri-redivi preko 500 koncerata u zemlji i inostranstvu. Temperament, raspevanost, punoa i sonost tona, spontanost i tehnika virtuoznost ovog umet-nika zapaeni su i od kritiara inostranih zemalja. P. je stekao velike zasluge za izvoenje dela jugoslovenskih, a posebno srp skih kompozitora. Za svoje visoke B. PAJEVI umetnike domete dobio je vie nagrada i priznanja. R. Pej. PAJO KOLARI, slavonsko tamburako drutvo, utemeljeno 21. III 1954 u Osijeku s ciljem da unapreuje tamburatvo kao posebnu muziku granu i da njeguje slavonski folklor. Nastav ljajui tradiciju muziciranja na tamburama, iji poeci u Osijeku datiraju od sredine XIX st. (-> Kolari, Pajo), drutvo je razvilo ivu djelatnost. U njegovu okviru zapaene je rezultate postigla narodna tamburaka kola, u kcjoj su stekli muziko obrazovanje mnogi dananji lanovi, a postojala je jo pjevaka i folklorna sekcija i omladinski tamburaki orkestar. Tamburaki orkestar pod vodstvom dirigenta Julija Njikoa (195467) i zatim Ivice Cvetkovia, Rudolfa Ergotia i Huga Borenia razvio se u vrsno instrumentalno tijelo koje se afirmiralo u domovini i na gostovanjima u inozemstvu (Austrija, Madarska, Njemaka, Luksemburg, Poljska, Italija, Grka). N a poticaj STD Paje Kolaria odrava se od 1961 u Osijeku Festival tamburake glazbe Jugo slavije, koji okuplja najkvalitetnije sastave iz cijele zemlje.
LIT.: Slavonsko tamburako drutvo Pajo Kolari 19541974, Osijek 1974K. Ko.

PALENIEK, Josef, eki pijanist i kompozitor (Travi 19. VII 1914 ). Na Konzervatoriju u Pragu studirao kl; (K. Hoffmeister) i kompoziciju (O. in, V. Novak); usavra se u Parizu na Ecole Normale (D. Alexanian, P. Fournier) i A. Roussela. Nastupao u mnogi m zemljama solistiki i u est triju (P., A. Plocek i F. Smetana, odnosno M. Sadio). God. 193' 42 predavao klavir na Prakom konzervatoriju; od 1963 proft na Muzikoj akademiji. Preteno je instrumentalni kompozi
DJELA: 3 koncerta za klavir, 1940, 1952 i 1961 ;-koncert za sakso 1943; koncert za flautu, 1955; Concertino da camera za flautu, 1957; Conca za orkestar, 1945. KOMORNA: gudaki kvartet, 1954; klavirski kvii 1933; sonata za klarinet i klavir, 1935; preludij i capriceio za violinu i kl; 1935; mala suita za klarinet i klavir, 1942; varijacije za violonelo i klavir, 11 mala suita za violinu i klavir, 1958; Masky za saksofon i klavir, 1958. K VIRSKA: sonata, 1936; Klavirni skicaf, 1939; eke pohadky, 1940. KALNA: Pisen o loveku za sole, zbor i orkestar, 1958; kantata Abacus; ci Zavale stopy za zbor, 1958; solo-pjesme.

PALEOGRAFIJA, MUZIKA (gr. naXoci6? star i yp< pismo), znanost koja se bavi prouavanjem staroga notnog pis Premda se ve u djelima srednjovjekovnih, a i kasnijih teor cara susreu mnogi odlomci u kojima se opisuju ili tumae jedini muziki znakovi, sistematsko i znanstveno prouav; notnoga pisma zapoelo je istom potkraj XIX st. H. Riem (Studien zur Geschichte der Notenschrift, 1878; Notenschrift Notendruck, 1896), E. David i M. Lussy (Histoire de la nota musicale, 1881), G. Gasperini (Storia della semiogr musicale, 1905), J. Wolf (Handbuch der Notationskunde, 2 1913 i 1919), W. Apel (The Notation of Pohphonic Music, 8c 1600, 1942) i C. Parrish (The Notation of Medieval Mi *957) obraduju svu problematiku muzike notacije od njez poetaka do danas. Uz to postoji i posebna grana muzike pa granje koja se bavi samo srednjovjekovnim neumatskim not pismom kojim su se od VII do XIV st. biljeili napjevi greg janskoga korala. O neumatskoj notaciji pisali su F. Raillard ( plication des neummes
ou anciens signes de notation, 1852), P. V< ner (Einfiihrung in die gregorianischen Melodien, 3 sv., 1 1905 i 1921), O. Fleischer

PAKOVSKA, Elpida, bale rina (Pirej, Grka, 15. XII 1936 ). Srednju baletsku kolu zavrila u Skoplju (G. Make donski, Nina Kirsanova), zatim se usavravala kod Marine Timofejevne-Semjonove u Moskvi. lanica Makedonskog teatra, ostvarila niz glavnih uloga. Naroito se istakla u baletima Labudovo jezero (ajkovski), Simfonija (Bizet), Klasina simfonija (Prokofjev), Zlatna ribica (Logar) i dr. T. Si. PALADILHE, inile, francuski kompozitor (Montpellier, 3. VI 1844 Pariz, 6. I 1926). Uio na Konzervatoriju u Parizu kod A. F. Marmontela (klavir), F. Benoista (orgulje) i F. Halevyja (kompozicija). Od 1892 lan Instituta. U njegovim operama i solo-pjesmama istie se ljupka, rafinirana, katkad pikantna melodika. U svoje doba usamljena pojava, ostao je do kraja ivota daleko od svih modernih strujanja.
DJF.LA: simfonija u Es-duru; Fragments symphomques, 1882; Marche de f'ele, 1906. Komorne, klavirske i orguljske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Le Passant, 1872; L' Amour africain, 1874; Suzanne, 1878; Diana, 1885 1 Patrie, 1886. VOKALNA: dramatska legenda Les Saintes Maries de la Mer, 1892; kantata Le Czar Ivan IV, 1860; Cantate pour le centenaire de Favre, 1884; zborovi; brojne solo-pjesme (najpoznatija Mandolinata). CRKVENA: 2 mise, 1889 i 1895; Stabat Mater za sole, zbor, orgulje i orkestar, 19C5; O salutaris hostia za 3 glasa i orkestar. LIT.: M. Fremiot, Emile Paladilhe, MGG, X, 1962. PALAU, Manuel,

panjolski dirigent i kompozitor (Alfara del Patriarca, Valencija, 4. I 1893 Valencija, 18. II 1967). Uio

(Neumenstudien, 3 sv., 1895, 181 1904; Die germanischen Neumen..., 1923), E. Bernoulli (Die C ralsehrift bei Hymnen und Sequenzen im spateren Mittela 1897), J. Thibaut (Origine byzantine de la notation neumat de Veglise latine, 1907), H. M. Bannister (Missale Gothicum, 1 i 1919), A. Mocquereau (niz radova, 190827), G. Sunol (/;, ducion a la paleografia gregoriana, 1925), C. Rojo i G. Pi (El Canto mozdrabe..., 1929), U. Sesini (Decadenza e resta zione del canto liturgico, 1933). Od svih su radova najva meutim, izdanja francuske benediktinske opatije u Solesn Paleographie musicale; pokrenuo ih je 1889 i do smrti ivao Dom A. Mocquereau (18491930), a nakon 1930 nast Dom J. Gajard. U njima su znanstveno i kritiki objavljeni fi mili najstarijih i najvanijih neumatskih muzikih rukopisa,; praeni studijama najboljih gregorijanista. Paleographie musicale izlazila je u dva niza. Prvi (A) obu a ove publikacije: 1. Kodeks 339 iz St. Gallena (X st.) Anti nale Missarum S. Gregorii (obj. 1889); 2. i 3. Responzorij gr; ale Justus ut palma s komparativnim tablicama sastavljenim n; melju 200 razliitih rukopisa od IX do XVII st. (obj. 18; 92); 4. Kodeks 121 iz Einsiedelna (XXI st.) Antiphonale ssarum S. Gregorii (obj. 1894); 5. i 6. Kodeks 34209 Britan muzeja (XII st.) Antiphonarium Ambrosianum (obj. 189615 7. i 8. Kodeks H. 159 iz Montpelliera (XI st.) Antiphona Tonarium Missarum s neumatskom i slovanom notacijom 190105); 9. Kodeks 601 iz talijanskoga grada Lucca (XI

PALEOGRAFIJA, MUZIKA PALESTRINA

Antiphonarium monasticum (obj. 1905); 10. Kodeks 239 iz Laona (IX X st.) Antiphonale Missarum S. Gregorii (obj. 1909); 11. Kodeks 47 iz Chartresa (X st.) Antiphonale Missarum S. Gregorii (obj. 1912); 12. Kodeks F. 160 iz Worcestera (XIII st.) Anti phonarium monasticum (obj. 1922); 13. Kodeks 903 Nacionalne knjinice u Parizu (XI st.) Graduale S. Yrieixa u akvitanskoj no taciji (obj. 1925); 14. Kodeks 10673 F. lat. Vatikanske knjinice (XI st.) Graduale s beneventanskom notacijom (obj. 1931); 15. Kodeks VI 34 iz Beneventa (XI XII st.) Graduale s prosarom i troparom (obj. 1937 51); 16. Gradual i antifonal iz Novona (X st.) Le Manuscrit du Mont-Renaud (obj. 1955); 17. Fragments des Manuscrits de Chartres (obj. 1958) i 18. kodeks 123 biblioteke Angelica u Rimu (XI st.) Gradual i tropar iz Bologne (obj. 1972). Drugi ni z (B) obuhvaa samo faksimile, i to: 1. Kodeks 390 391 iz St. Gallena (X st.), tzv. Hartkerov Anti fonal (obj. 1900) i 2. Kodeks 359 iz St. Gallena (IX st.) Cantatorium (obj. 1924). U novije vrijeme nastavlja se s izdavanjem dje la Paleographie musicale, a ve objavljeni svesci pojavljuju se u reprint i proirenim novim izdanjima. A. Vi. PALESTER, Roman, poljski kompozitor (niatvn, danas Ukrajinska SSR, 28. XII 1907 ). Uio na konzervatorijima u Lavovu (M. Soltysowa) i Varavi (K. Sikorski); uz to na Univerzitetu u Varavi studirao povijest umjetnosti. Izmeu 1931 i 1939 provodio naizmjenino u Parizu i Varavi; 1945 47 profesor kompozicije na Varavskom konzervatoriju, zatim ponovo u ino zemstvu, preteno u Parizu i Miinchenu. U njegovim ranijim djelima naziru se utjecaji K. Szymanowskog i ponekad I. Stravinskog. U zrelim djelima utire svoj vlastiti stvaralaki smjer, a od 1950 primjenjuje serijelnu tehniku. P. je majstor instrumentacije i izvornih zvukovnih efekata.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simf onije: I, 1936 (izgub ljena); II, 1942; III, za gudae, 1947 i IV, 1952. Simfonijeta za komorni orkestar, 1947; koncert za klavir, 1935; koncert za violinu, 1951; Concertino za klavir, 1942; Concertino za saksofon i gudae, 1937; Concertino za embalo i ins trumentalni sastav, 1956; serenada za 2 flaute i gudae, 1948; Muzika za 2 klavira i orkestar, 1957; Piccolo concerto za komorni orkestar, 1959; Concerto per dodici, 1959; uvertira, 1935; simfonijska suita, 1938; Symphonic Music, 1930; Taniec z Osmolody\ 1933; varijacije, 1947; nokturno za gudae, 1948; passacaglia, 1950; adagio, 1956; Study 58 za mali orkestar, 1958; sonata za gudae, 1959. KOMORNA: 2 gudaka trija, 1945 i 1959; 3 gudaka kvarteta, 1932, 1935 i 1943; Divertimento za 9 instrumenata, 1949; sonata za 2 violine i klavir, 1939; sona tina za violinu i violonelo, 1930; sonatina za 3 klarineta, 1936; Piccola serenata za flautu, violinu i violu, 1948. KLAVIRSKA: varijacije, 1960; sonatina za klavir 4- runo, 1939; Varijante za 2 klavira, 1963 i dr. DRAMSKA: opera Zywe kamienie (nedovrena); balet Piein o ziemi, 1937; scenska i filmska muzika. .VOKALNA: oratorij La Mort de Don Juan, 1960; kantate Wista, 1947 i Imie Ttve, 1959; Kolacze za enski zbor i komorni orkestar, 1942; Tri fragmenta Jana Kochanozvskog za glas i 11 instrumenata, 1949; Tri soneta Orfeju (R. M. Rilke) za sopran i komorni orkestar, 1951; solo-pjesme. CRKVENA: Missa brevis, 1948; rekvijem za sole, zbor i orkestar, 1945; Psalam V za bariton, zbor i orkestar, 1931. LIT.: Z. Lissa, Roman Palester, MGG, X, 1962.

27

Pierluigi), talijanski kompozitor (mjesto Palestrina ili moda Rim, oko 1525 Rim, 2. II 1594). Mjesto roenja nije pouzda no utvreno. Pretpostavlja se da je to gradi Palestrina iz kojega sasvim sigurno potjeu njegovi roditelji. Po tom je gradiu P. i dobio ime. To se mjesto nekada zvalo Praeneste, pa se u starim rukopisima i izdanjima susree i Praenestinus kao jedna od varijanata umjetnikova imena. Sam se esto potpisivao Giovanni Petraloysio Prenestino ili Giopetro Aloysio Prenestino. Ali nije sasvim iskljueno da se P. rodio i u Rimu gdje je ivio 1537 kao pitomac djeakog zbora u crkvi S. Maria Maggiore. Budui da se ne zna kad je uao u taj djeaki zbor i koliko je u njemu proboravio, teko je rei koji je od tadanjih kapelnika te crkve bio njegov uitelj: G. Coppola, R. Malapert, F. Le Bel. Stara rimska predaja tvrdi da ga je poduavao Flamanac G. Meli, to nije potvreno. Spominju se s tim u vezi i druga imena: Cimello, R. Del Mel, F. Rosello i dr. Nije poznato kad se P. vratio u Palestrinu, ali se zna d a je 1544 izmeu njega i tamonjeg katedralnog kaptola sklop ljen ugovor kojim se obvezao da e poduavati u pjevanju sve enike i djeake i orguljati u blagdanske dane. Tu je slubu oba vljao vjerojatno 5 6 godina. God. 1547 se oenio. Imao je tri sina od kojih ga je preivio samo najmlai, Iginio. Kad je pale strinski kardinal-biskup postao 1550 papa Julije III, P. je, vjerojatno zahvaljujui njegovoj naklonosti, 1551 pozvan u Rim da u crkvi sv. Petra vodi djeaki zbor u Cappella Giulia koju je utemeljio papa Julije II, a papa Pavao III je namijenio pripremanju pjevaa za Sikstinsku kapelu. U Rimu e P. ostati do smrti. God. 1555, iako oenjen, postao je (zacijelo papinim posredovanjem) pjeva u Papinskoj kapeli. Godinu dana kasnije objavio je prvu knjigu misa posveenu Juliju III. Ali P. nije dugo ostao na svom novom mjestu. Kad je te iste godine umro njegov zatitnik, a usko ro zatim i njegov nasljednik Marcel II, izabran je za papu Pavao IV. Ovaj je uveo u kapelu stroe mjere i obavezno pridravanje propisa, pa je P., jo sa dvojicom oenjenih pjevaa, ve u septem -

PALESTRINA, Giovanni Pierluigi da (obiteljsko prezime

bru 1555 morao napustiti kapelu. Navodno su tada i njegove glasovne mogunosti bile prilino skromne. Mjesec dana kasnije postaje P. kapelnik crkve sv. Ivana Lateranskog gdje e ostati do 1560, kad je zbog nepovoljnih uvjeta za rad i zbog neslaganja s crkvenim vlastima svojevoljno napustio mjesto. Slijedee godine, 1561, kapelnik je u crkvi S. Maria Maggiore. Tu je ostao vjerojatno do 1566, kada je postao nastavnik muzike u novoosnovanom Seminario Romano. Meutim, uskoro je stupio u slubu kardinala Ippo- lita d'Este na ijem je dvoru u Rimu i Tivoliju ivio do 1571. Te je godine, nakon G. P. da PALESTRINA smrti G. Animuccie, bio izabran za kapelnika rimske katedrale sv. Petra. Na tom e mjestu ostati 23 godine, do smrti. Potkraj ivota namjeravao se povui u Palestrinu i uzeti nekadanje skromno namjetenje s kojim je zapoeo ka rijeru, ali ga je smrt osujetila u toj namjeri. Iz ovog odsjeka Palestrinina ivota vrijedno je zabiljeiti njegovu suradnju sa F. Nerijem. Poput nekolicine drugih muziara, i on je za Nerijeve duhovne sastanke to su se odravali u oratoriju crkve S. Maria in Vallicella pisao jednostavne crkvene kompozicije u duhu starih lauda. Ti su ga radovi vjerojatno potakli na pisanje duhovnih madrigala koje je kasnije objavio u dvije knjige. Jo dva zbivanja treba izdvojiti iz Palestrinina ivotnog toka: u logu u odnosu izmeu Tridentinskog koncila i crkvene muzike te rad na reformiranju korala. U vrijeme Pija IV zavreno je, 1563, zasjedanje Tridentinskog koncila, zapoeto 1^45. U zadnjoj fazi taj se koncil, kojim zapoinje moni protureformacijski pokret, bavio i reformom obrednika, a dotakao je i probleme crkvene muzike. Na koncilu su se, naime, uli glasovi o zloupotrebama kom pozitora i pjevaa, o pretrpanostima i zamrenostima polifone strukture koja ne doputa da se tekst slijedi i razumije, o samo vo ljnom dodavanju ukrasa od strane pjevaa. Pali su prijedlozi da se figurama muzika posve ukloni iz crkve. Oni, dodue, nisu bili usvojeni, ali je na XXII zasjedanju (1562) donesen zakljuak da iz crkvene muzike treba odstraniti sve to sablanjava i one iuje. Kakva je uloga u tom nastojanju dopala Palestrinu? Treba odmah rei da ona ni do danas nije sasvim razjanjena. Prema legendi, koja se pojavila poetkom XVII st., P. je u pravom smislu rijei spasio crkvenu muziku. On je u asu vrhunaravnog zanosa i nadahnua komponirao znamenitu Misu pape Marcela; izvedena pred papom, ona je proizvela tako dubok dojam da crkvenu muziku figuralnog tipa nikakvi prigovori nisu vie mogli ugroziti. Meutim, ovo je samo legenda. Povijesne injenice govore drukije. U stvari, ini se da P. nije bio ue povezan s aktivnou koncila. Mogue je, a i vjerojatno jedino to, da je Misa pape Marcela bila 1565 (dakle po zavretku koncila) izvedena pred kardi nalskom komisijom koja je ispitivala odn o s t o n a i r i j e i i u crkveno- muzikim djelima. Sama je misa, dodue, mogla biti napisana oko god. 1563, a UBERPR1MVJ. mogla je i nastati iz tenje PETRALOISII da se pokae kako je mo - 1OANNIS gue i u vieglasnom stilu PRAENESTINI sauvati razumi jevanje MOTTETTOJCUM. PARTIM teksta. Kao pristaa proturefor-macijskih QV1N1S, PARTIM SENIS. smjernica u crkvenoj muzici, P. je takve tenje zastupao i u drugim svojim djelima (iako ne u svima, jer je ponekad znao postavM 9. ix/x. ljati i rjeavati vrlo Oefemabftamm. zakuaste probleme vokalnog Vieglasja) P AL TVSALESTRINA, I knjiga moteta, naslovna pa su postepeno njestrana, Rim 1569 X 0 MUB.

28

PALESTRINA
Meu umjetnikovim djelima treba na prvom mjestu spon mnogobrojne mise. I po kvantitetu i po kvalitetu P. je nesun najznatniji kompozitor misnog teksta u itavoj povijesti m Palestrinine mise veoma su raznovrsne i po sastavu za k pisane i po nainu obraivanja muzikog materijala. Pod in Palestrine objavljeno je 105 misa, meu kojima je 40 etvor nih, 38 peto roglasnih, 22 estoroglasne i 5 osmoroglasni vlastite teme komponirao je P. 18 misa, a na tue 87 i to jednoglasne teme (od toga 34 na koralne napjeve, a 2 na < svjetovni napjev L'Homme arme), a 51 na vieglasne odlomi toga je P. u 28 misa upotrijebio odlomke drugih kompozitoi 23 mise vlastite). Palestrinine su mise pravi kompendij kompozicije njegova doba; one obuhvaaju sve tipove, od zemske mise na cantus firmus do bogato zastupljene pare mise, od strogo kanonske mise do tipino palestrinske r polifono-homofonim kontrastima i izraenom panjom tekstu. Medu etvoroglasnim misama koje ne prave veih koa kod izvoenja treba istaknuti mise Jesu nostra rede Dies sanetificatus te osobito Veni sponsa Christi i Iste con Od petoroglasnih posebno treba navesti mise pod naslovi magnum niysterium, Salve regina, L'Homme arme. U ovoj j< pini i jedina Palestrinina misa za mrtve (Missa pro defu Vrhunci Palestrinine umjetnosti u komponiranju misnog nalaze se meu estoroglasnim misama. U tu skupin u spat prvom redu Missa Papae Marcelli, vjerojatno najpopui umjetnikovo djelo i izvrstan primjer tipino palestrinskog te divna misa Assumpta est Maria, proeta umilnim, etei i mistinim raspoloenjima, u kojoj se sigurnost i razne tehnikih postupaka udruuje s izrazom u savren sklad. Iz estoroglasnih misa treba jo spomenuti Alma redempton Deum laudamus, Illumina oculos, Ut re mi fa sol la i Ave / Malobrojne Palestrinine osmoroglasne mise preteno su na] za dva etvoroglasna zb ora po uzoru na suvremene veneci majstore. P. je i veliki majstor moteta, jedini koji se moe uspjene riti s gigantskom motetskom ostavtinom O. di Lassa. Uspo Palestrininih moteta i misa pokazuje srodne stilske zna ali se, prema rijeima E. Schmitza, mot eti razlikuju od mi jednoj znaajnoj osebini: u motetima zamanu ulogu igra t karakterizacija teksta. Pri tom se P. oito povodio za dostign ondanjih madrigalista. U skupini mnogobrojnih Palestr moteta istiu se oni u kojima tekst govori o Bogorodici ( regina; Ave regina coeli i dr.). Njima se moe u izvjesnom s pribrojiti znameniti dsmoroglasni Stabat mater za dva zbc kojemu nema teatralnosti i dramatinosti karakteristinih za pozicije tog teksta iz kasnijih vremena (dovoljno je spon Rossinijev pokuaj); umjetnikovo nastojanje upueno je izraza duboke ali preobraene tuge. Medu drugim Palestrininirr tetima valja posebno istai niz estoroglasnih moteta u razvije bogatom kontrapunktikom stilu (Salve jubente Deo; Tribu si nescirem), pa O bone Jesu, Surrexit pastor bonus, Tu es I Corona aurea, Salvum me fac i dr., te skupinu na tekstove iz monove Pjesme nad pjesmama. U motetima pokazuje P.< crpnu inventivnost koloriranja i polifonikog tematskog ! Od ostalih Palestrininih djela, u koja spadaju himne, N. ficat, ofertoriji, litanije, lamentacije i madrigali, moda su r pularnije Improperije, djela jednostavne fakture u kojemu pri to ih Krist upuuje nezahvalnom puku dobivaju izraz pol boli. Iza Palestrinine smrti njegova je umjetnost doivjela binu sveukupne stare vokalne polifone muzike. Vazda svjt teres za djela ovog velikog majstora postojao je uglavnom u I osobito u Sikstinskoj kapeli. A i mnogi kompozitori XVII i > st., piui u tzv. stile antico, nastojali su se ugledati u strinine radove i oponaati njihova obiljeja. uveno teoi djelo J. J. Fuxa Gradus ad Parnassum (1725) temelji se u goemu ba na primjerima i postupcima iz Palestrininih kom ija. Ipak, do druge polovine XVIII st. umjetnost Pale: bila je u redovitoj muzikoj praksi zanemarena i zap ostav Tek otkako je engleski muziki historiar Ch. Burnev 1771 ot u novim izdanjima Stabat mater i Improperije, oivljuje Pal nina umjetnost ponovo, a interes za nju postaje sve vei. Poe XIX st., u jeku njemake romantike, P. doivljuje konano renesans u. Mistino - eterina atmosfera njegovih djela rr je vie odgovarala pojmu romantike crkvene muzike ko naputala zasade prosvjetiteljstva i njegova trijeznog, razum odnosa prema religiji, traei prvenstveno emocionalnost r oznog doivljaja. Paiestrina postaje tada nedostinim uz crkvene muzike. Njegova umjetnost definitivno ulazi u eri muziki repertoar, javljaju se prve monografije o njegovu i radu, napredovanje i razvijanje muzikologije omoguuje c pristupi velikom pothvatu: izdavanju sveukupnih umjetnil*

PALESTRINA, Improperije, autograf

gove kompozicije i njegov stil postali nedostinim uzorima protu reformacijskih nastojanja na tom podruju. Kad se, nakon Trientinskog koncila, pokazala potreba da se brevijar i misal podvrgnu reviziji, nametnulo se i pitanje revidiranja gregorijanskog korala. Papa Grgur XIII povjerio je 1577 taj zadatak Palestrini i A. Zoilu, traei od njih da itav gregori janski repertoar pregledaju, isprave i proiste od barbarizam a i neispravnosti. Kakva je i kolika u tom odgovornom i opsenom poslu bila Palestrinina uloga, teko je utvrditi. Kad je P. umro zadatak nije bio do kraja dovren. Njegov sin Iginio prodao je tada izdavau Raimondiju novu verziju graduala, antifonara i psalterija. Ali to nije bilo u cijelosti Palestrinino djelo, jer su na Iginiov poticaj na njemu, poslije Palestrinine smrti, radili i drugi muziari i to vrlo nespretno i nevjesto. Znamenito izdanje gra duala iz 1614, Editio Medicaea, ne temelji se (kako se ranije smatralo) na Palestrininoj obradbi ve na reviziji koju su nainili F. Anerio i F. Soriano. Nakon Josquin Des Presa, a uz Orlanda di Lassa, P. je trei medu najveim kompozitorima to ih je dotad dala povijest mu zike. Sagledana u cjelini Palestrinina umjetnost ne odaje revolucionarnih crta. Ona ne gleda u budunost ve stoji, poput veli anstvena zavrnog poglavlja, na kraju jednog veoma znaajnog historijskog odsjeka, u zavrnoj fazi muzike renesanse. Tzv. Palestrinin stil zakljuna je karika u lancu to su ga poeli kovati Nizozemci, ispoljujui virtuozno vladanje i najzamrenijim poli fonikim postupcima. P. je batinio njihovu sklonost i ljubav za kontrapunktike vjetine; on se i sam uputao u rjeavanje zaku astih polifonikih zadataka . Upotrebljavao je istodobno po nekoliko razliitih oznaka za mjeru to je dovodilo do priline slo enosti u notnom pismu; uzimao je svjetovne napjeve za cantus firmus svojih misa (ak i nakon to se Tridentinski koncil otro usprotivio takvim postupcima i zabranio ih); spajao je nabone i liturgijske tekstove; sluio se strogom nizozemskom tehnikom kanona. Ali P. je iznad svega uspjeno ostvario proiavanje, razbistravanje polifonog sloga, dajui uzore novog sklada u sklopu samostalnih melodijskih linija. Prevladavanje umjerenog imitiranja, kontrasti izmeu polifonih i homofonih odlomaka, nova osjetljivost za harmonijska kretanja u krugu dijatonike, za osebujne nizove istih trozvuja, za koloristiko suprotstavljanje razliitih glasovnih skupina, panja prema tekstu i jasnoi njegova razumijevanja: sve su to elementi koji u sretnoj uravnoteenosti tvore rijetku ljepotu Palestrinine umjetnosti.

PALESTRINA PALISCA
djela (Breitkopf & Hartel u Leipzigu, 1862 1903, 33 sv.)Dvadeseto je stoljee u jo veoj mjeri priznalo Palestrinino mjesto medu najznatnijim kompozitorima crkvene muzike: nebrojene monografske studije i izdanja poj edinanih majstorovih djela, novo, jo nedovreno izdanje svih njegovih kompozicija (Rim, od 1939), koje e ukloniti greke prvog izdanja i primijeniti su vremenija izdavaka naela, jasno i nedvosmisleno govore o vi sokoj, neprolaznoj vrijednosti Palestrinina stvaralatva i o dubokom potovanju to mu ga nae vrijeme iskazuje.
DTELA: (navode se samo naslovi prvih, individualnih izdanja Palestri ninih djela). VOKALNA: II Primo Libro di Madrigali a quattro v. di Giovanni Pierluigi da Pclcstrina..., 1555 (do 1605 doivjelo desetak izdanja, od 1594 sa dodanim madrigalom Nessun visse giammai); II Primo Libro de Madrigali a cinquc v, ..., 1581; Di Giovanni Petraloysio da Pale strina 11 secundo Libro dc Madrigali a quottro v., 1586; Delle Madrigali Spirituali a cinquc v. di Giov. Pictro Luigi Prcncstino... Libro secundo, 1594. Madrigali za 3, 4, 5 i 6 glasova u mnogobrojnim skupnim izdanjima onoga doba, te pojedini madrigali u rkp. (ukupno 140 djela). CRKVENA: 105 misa (3 sporne) ohj. veim dijelom u individualnim izdanjima, u 13 knjiga: I, 1554; II, 1567, I I I , 1570; IV, 1582; V, 1590; VI, 1594; VII, 1594; VIII, 1599; IX, 1599; X, 1600; XI, 1600; XII, 1601 i XIII, 1601 (sam P. priredio je za tisak 7 prvih knjiga). Mise nose slije dee naslove (navode se kronoloki, prema godini izdanja, sa brojem glasova u zagradama): 1. Ecce sacerdos magnus (4); 2. O Rcgem coeli (4); 3. Virtute magna (4); 4. Gabriel archangelus (4); 5. Ad coenam agrti providi (5); 6. De Beata Virgtue (4); 7. Inviolita (4); 8. Sine nomine (4); 9. Ai fugatn (4); 10. Aspice Domine (5); 11. Salvum me fac (5); 12. Papac Marcelli (6); 13. Spem in alium (4); 14. Io mi son giovinetta (4); 15. Brevis (4); 16. Dc feria (4); 17. L'Homme arme (5); 18. Repleatur os meum (5); 19. De Beata Virgine (6); 20. Ut re mi fa sol la (6); 21, Lauda Sio}i (4); 22. Primi toni (4); 23. Jesu nostra redemptio (4); 24. L'Homme arme (4); 25. Eripe me (5); 26. Secunda (5); 27. O magnum mysteriwn (5); 28. Confitebor tibi (8); 29. Acterna Christi munera (4); 30. Jam Christus istra ascenderat (4); 31. Panis quem ego dabo (4); 32. Iste confessor (4); 33. Nigra sum (5); 34. Sicut lilium inter spinas (5); 35. Nascc la gioia mia (6); 36. Sine nomine (6); 37. Pro defunetis (5); 38. Dominicalis (5; autorstvo sporno); 39. Dies sanetijicatus (4); 40. In te Domine speravi (4); 41. Je suis desherite'e (4); 42. Quam pulehra es (4); 43. Dilexi quoniam (5); 44. Ave Mana (4); 45. Sanctorum meritis (4); 46. Emendemus in melius (4); 47. Sacerdos et pontifex (5); 48. Tu es pastor ovium (5); :9- Illumina oculos meos (6); 50. Ave Maria (6); 51. Quem dicunt homines (4); 52. Dum essei summus pontifex (4); 53. O admirabile commercium (5); 54. Memor esto (5); 55. Dum complerentur (6); 56. Sacerdotes Domini (6); 57. Ave Regina coelorum (4); 58. Veni sponsa Christi (4); 59. Vestiva i colli (5); 60. Sine nomine (5); 61. In te Domine speravi (6); 62. Te Deum laudamus (6); 63. In illo tempore (4); 64. Gid ju ehi m'ebbe cara (4); 65. Petra saneta (5); 66. O Virgo simul et Mater (5); 67. Qui~iti toni (6); 68. Descendit angelus (4); 69. Regina coeli (5); 70. Quando licta sperai (5); 71. Octavi toni (Festum nunc celebre) (6); 72. Alma Rcdemptoris (6); 73. Regina coeli (4); 74. O Rex gloriae (4); 75. Ascendo ad Patrem (5); 76. Qual e U piit grand'amor (5); 77. Tu es Petrus (6); 78. Viri Galilei (6); 79. Laudate Dominum (8); 80. Hodie Christus natus est (8); 81. Fratres enim ego aecepi (8); 82. Assumpta est Maria (6); 83. In majoribus duplicibus (4); 84. In minoribus duplicibus (4); 85. Beatus Laurentius (5); 86. O sacrum convivium (5); 87. Veni Creator Spiritus (6); 88. Pater noster (4); 89. Panem nostrum (5); 90. Salve Regina (5); 91. Benedicta es (6); 92. Tu es Petrus (6); 93- Ecce ego Joannes (6); 94. lo mi son giovinetta (6); 95. Sine nomine (a voci mutate, tj. z a muki zbor; 4); 96. In duplicibus minoribus I (5); 97. In duplicibus minoribus II (5); 98. Beatae Mariae Virginis I (5); 99. Beatae Mariae Virginis II (5); 100. Beatae Mariae Virginis III (5); 101. In festis Apostolorum I (5); 102. In festis Apostolorum II (5); 103. In semiduplicibus maioribus I (5); 104. In semiduplicibus maioribus II (5); 105. Christus resurgens (4; autorstvo sporno, pripisuje se P. Colinu). Moteti (u pojedinanim izdanjima): Motecta Festorum totius anni... Lib. Primus za 4 glasa, 1563 (vise puta ponovo izdano); Liber Primus Joannis Petraloisii Praenestini Motcttorum... za 5, 6 i 7 glasova, 1569 (ponovno izdavano); Joannis Petraloysii Praenestini Alotettorum... Lib. secundus za 5, 6 i 8 glasova, 1572; Joannis Petraloisii Praenestini Aiotettorum... Lib. ter -lius za 5, 6 i 8 glasova, 1575; J. P. P. Motectorum quatour v. partim plena v. et par tim paribus v. Lib. secundus, 1581 (i vie ponovnih izdanja); J. P. P. Motet-torum quinque v. Lib. quartus ex Canticis Canticorum, 158384 (i ponovno izd.); J. P. P. Motettorum quinque v. Liber quintus, 1584. Moteti u skupnim izdanjima i u rukopisnoj ostavtini, za 4 -8 i za 12 glasova (u svemu oko 320 moteta). J. P. P. Lamentationum Hieremiae Prophetae, Liber Primus za 4 glasa, 1588; 3 knj. lamentacija za 4, 5 i 6 glasova u rkp. ostavtini; J. P. A. P. ... Hymni totius anni za 4 glasa, 1589 (i vie ponovnih izd.); Magnificat octa tonum Liber Primus..., 1591; 2 knj. Magnificata u rkp.; Offertoria totius anni... Pars 1-2 za 5 glasova, 1593 (i vie ponovnih izd.); 2 knj. litanija za 4 glasa u rkp. ostavtini. NOVA IZD. Sveukupna djela Palestrine objavljena su prvi put u Leipzigu, 1862 1903, u 33 sv. (9^0 kompozicija). Ovo su izdanje uredili Th. de Witt (I III), F. Espagne (IV-VIII), F. Commer (IX) i F. X. Haberl (X-XXXIII). Drugo izdanje sveukupnih djela, Opere complete di Giovanni Pierluigi da Palestrina, izlazi u Rimu od 1939 u 34 sv. (izdaje Istituto italiano per la storia della muica). Glavni je urednik tog izdanja R. De Rensis, a pojedine su sveske uredili R. Casimiri (I-XV), L. Virgili (XVI i XVII), K. Jeppesen (XVIII i XIX) i L. Bianchi (XX-XXXIV). LIT.: G. Baini, Memorie storico-critiehe della vita e delle opere di Giovanni Pierluigi da Palestrina (2 sv.), Roma 1828 (na njemakom, skraeno obj. F. S. Kandler, Leipzig 1834). C. von Winterfeld, J. Pierluigi von Palestrina, seine Werke und deren Bedeutung fur die Geschichte der Tonku nst mit Bezug auf Bainis Forschungen, Breslau 1832. P. Waldcrsee, G. Pierluigi da Palestrina und die Gesamtausgabe seiner Werke, Sammlung musikalischer Vor trage, Leipzig 1883. R. Eitner, Palestrina als Chromatiker, MFM, 1886. F, X. Haberl, Bibliographischer und thematischer Musikkatalog des papstlichen Kapellarchivs im Vatikan zu Rom (Bausteine fiir Musikgeschichte II), Leipzig 1888. P. VC'agncr, Palestrina als vvcltlicher Komponist, Strasbourg 1890. F. X. Haberl, Die ersten drei Bande dcr Motette Palestrinas, KMJB, 1890. Isti, Die Cardinalskommission von 1564 und Palestrinas Missa Papae Marcelli, ibid., 1892. Isti, Svnchronistische Tabelle uber den Lebensgang und die Werke von G. Pierluigi da Palestrina und Orlando di Lasso, ibid., 1894. G. Cascioli, La Vita e le opere di G. P. da Palestrina, Roma 1894. A. Cametti, Cenni biografici di G. Pierluigi da Palestrina, Milano 1894. G. Felix, Pales trina, et la musique sacree, Lille 1895. O. Respighi, Nuovo studio su G. Pierluigi da Palestrina e l'emendazione del Graduale romano, Roma 1900. A. Martin, Palestrina et l'edition mediceenne, Arras i Pari 1900. M. Brenet, Palestrina, Pari 1906 ( I I izd. 1919). E. Schmitz, Palestrina, Leipzig 1914 (II izd. 1954). K. Weinmann. Zur Geschichte von Palestrinas Missa Papa Marcelli, PJB, 1916. H. Bezverunge, Der metrisehe Bau der Themen Pales trinas, Muica Divina, 1917 18. R. Casimiri, G. P. da Palestrina, nuovi documenti biografici, I-II, Roma 1918 22. W. Hohn, Der Kontrapunkt

29

Palestrinas und seiner Zeitgenossen, Regensburg 1918. R. Casimiri, II Codie 59 deir arehivio musicale lateranense, autografo di G. P. da Palestrina, Roma 1919. K. Weinmann, Das Konzil von Trient und die Kirchenmusik, Leipzig 1919. Z. Kendrick Pync, Palestrina, his Life and Time, London 1922. G. Cascioli, Nuove ricerehe sul Palestrina, Psalterium, 1923,6. K. Jeppesen, Der Palestrina stil und die Dissonanz, Kobenhavn 1923 (proireno njem. iz danje Leipzig 1925; engl. prijevod s predgovorom E. J. Denta, Kobenhavn i London 1927, II izd. 1946). R. Casimiri, Firmin Le Bel di Noyon, maestro in Roma di Giovanni Pierluigi da Palestrina, Note d'archivio, 1924. K. Jep pesen, Das Sprunggesetz des Palestrinastils bei betonten Viertelnoten, Kongress-Bericht, Basel 1924. \V. Hohn, Analvse zu Palestrinas Missa Papae Marcelli, Muica sacra, 1925. O. Ursprung, Palestrina und Palestrina-Rcnaissance, ZFMW, 1925. A. Cametti, Palestrina, Milano 1925. K. G. Fellerer, Palestrina im 17. und 18. Jahrhundert, Muica sacra, 1925. Isti, Instrumentalbegleitungen der Werke Palestrinas im 17. und 18. Jahrhundert, ibid. A. Cametti, Bibliografia palestriniana, Bollettino bibliografico musicale, 1926. R. Casimiri, I XXVII Responsoria di M. A. Ingegneri, attribuiti a Giovanni Pierluigi da Palestrina, Note d'archivio, 1926. R. R. Terry, G. da Palestrina, London 1927 ( I I izd. 1948). K. G. Fellerer, Der Palestrinastil und seinc Bedeutung in der vokalen Kirchenmusik des 18. Jahrhunderts, Augs burg 1929. O. Ursprung, Restauration und Palestrina-Renaissance in dcr katholischen Kirchenmusik der letzten zwei Jahrhunderte, Augsburg 1929. K. G. Fellerer, Palestrina, Regensburg 1930 ( I I prer. izd. 1960). K. Jeppe sen, Wann entstand die Marcellus-Messe?, Guido Adler Festschrift, Wien 1930. F. Raugel, Palestrina, Pari 1930. R. Casimiri, Palestrina... e la Scuola italiana del bel canto, Note d'archivio, 1933. H. Coatcs, Palestrina, London 1938 (tal. prijevod, Milano 1946). J. Samson, Palestrina ou la poesie de l'exactitude, Genve 1940 (novo izd. 1950). A. Auda, La Mesure dans la messe L'Homme arme de Palestrina, AML, 1941. F. Blume, Lasso und Palestrina, Deutsche Musikkultur, 1944. P. Hamburger, The Ornamentation in the Works of Palestrina, AML, 1950. K. Jeppesen, The Recentlv Discovered Mantova Masses of Palestrina, AML, 1950. H. Rahe, Thema und Melodiebildung der Motettcn Palestrinas, KMJB, 1950. Isti, Dcr Auf bau der Motetten Palestrinas, ibid., 1951. J. Klasen, Untersuchungen zur Parodiemesse Palestrinas, KMJB, 1953- G. Reese, Music in the Renaissance, New York i London 1954 ( I I izd. 1959). J. Klasen, Das Parodievcrfahren in der Messe Palestrinas, ibid., 1954. Isti, Zur Modellbehandlung in Pale strinas Parodiemessen, ibid., 1955. H. C. \VoljJ, Die Variationstechnik in den fruhen Messen Palestrinas, AML, 1955. Roy Nash, And the Angcls Sing. The Story of G. P. da Palestrina, Notre Dame (Indiana, USA) 195 5. J. J. A. van der Walt, Die Kanongestaltung im Werk Palestrinas, Koln 1956. E. Paccagnella, Palestrina. II Linguaggio melodico e armonico, Firenze 1957. E. Apfel, Zur Entstehungsgcschichte des Palestrinasatzes, AFMW, 1957. A. I. M. Kat, Palestrina, Haarlem 1958. K. H. Andrems, An Introduction to the Technique of Palestrina, London 1958. K. Jeppesen, Palestriniana, Spomenica H. Anglesu, Barcelona 1958. W. Boetticher, Von Palestrina zu Bach, Stuttgart 1959. R- Schlotterer, Struktur und Kompositionsverfahren in der Musik Palestrinas, AFMW, 1960. E. Ferracci, Palestrina, documenti di vita, problemi e prospettive d'arte, Roma 1960. S. Hermelink, Dispositones modorum. Die Tonarten in der Musik Pa lestrinas und seiner Zeitgenossen, Miinchen 1960. K. Jeppesen, Giovanni Pierluigi da Palestrina, MGG, X, 1962. P. H. Lang, Palestrina. Across the Centuries, Spomenica K. G. Fellereru, Regensburg 1962. R. L. Marshall, The Paraphrase Technique of Palestrina in his Masses Based on Hymns, Journal of the American Musi cological Society, 1963. J. As.

PALFI, Ladislav, pijanist i kompozitor (Subotica, 8. XI 1924). Studirao na Muzikoj akademiji u Zagrebu (E. Vaulin, S. Stani) te kod M. Pellera; poeo je nastupati sa sedam godina. Od 1947 ivi u Skoplju. Koncertirao skoro u svim veim grado vima Jugoslavije, kao i u inostranstvu (Francuska, vajcarska, Rumunija, Bugarska, Grka). Stil njegovih kompozicija karak teriu programski momenti i snana dramatizacija, sa orkestra cijom ilustrativnog sadraja.
DELA: Pastorala i Filmske impresije za orkestar. KLAVIRSKA: Go dina 1945 Logor smrti; fuge; preludijumi; rapsodije; improvizacije; Impre sije i uspavanke; Scene iz deje sobe; Muzika slikovnica; Fantastine slike. Filmska muzika i dr. T. Si.

PALIAVILI, 1. Zaharij Petrovi, gruzijski kompozitor, folklorist i pedagog (Kutais, 16. VIII 1871 Tbilisi, 6. X 1933). Muziku studirao u Tbilisiju i na Moskovskom konzervatoriju (kod S. Tanjej eva). U Tbilisiju predavao na muzikoj koli (190317) i Konzervatoriju (od 1919 profesor). P. je jedan od utemeljitelja gruzijskog nacionalnog muzikog smjera. Njegove se opere Abilom i hetere i Zalaz sunca ubrajaju u najistaknutija djela gruzijske muzike. Bavio se i melografijom.
DJ ELA : Gru zi jsk a s ui t a za s i mfo nij s k i o rk est a r, 1 9 28 Op e re : Abalom i hetere, 1919; Zalaz sunca, 1923 i Latavra, 1927 Sveana kantata za sole, zbor, simfonijski i duhaki orkestar, 1927; Gruzijska liturgija za mjeoviti zbo r (po zapisu M. Ipolitova-Ivanova); zborovi; solo-pjesme. Zapisao oko 300 i obradio vie gruzijskih narodnih pjesama. LIT : B. JIoHad3e, 3axapHii rTaJinaniBHJTH, MocKea 1958. A. Zulukidse, Sacharij Petrovvitsch Paliaschwili, MGG, X, 1962

2. Levan Petrovi, kompozitor (Tiflis, 25. I 1895) Brat Zaharija; na Muzikoj koli u Tiflisu studirao kod svoga brata, K. vedova i N. erepnjina. Predavao 192224 na Atuzikoj koli u Telavu, 192433 u Tbilisiju na Muzikoj koli, a zatim na Konzervatoriju.
DJELA: klavirske kompozicije. Opere : Mati i sin, 1920; Vitez u tigrovoj koi, 1923 i Uspavanka, 1933. Kantata Lenjin, I933J zborovi; solo-pjesme. SPISI (na gruzijskom); Metodika muzike nastave, 1949; prirunici Os novna muzika teorija, 1949 i Harmonija, 1953 55.

PALISCA, Claude Victor, ameriki muzikolog podrijetlom iz Rijeke (Rijeka, 24. XI 1921 ). Od 1930 u SAD; na Harvard University studirao kompoziciju (W. Piston, R. Thompson) i muzikologiju (O. Kinkeldev, O. Gombosi, A. Davison); doktorirao 1954. Nakon studijskih putovanja po Italiji, Francuskoj,

30

PALISCA PANCEVACKO SRPSKO CRKVENO PEVAKO DRUTVO

institutu u Helsinkiju, kod C. Ansorgea i F. Busonija, W. Kla i W. Bergera u Berlinu i Weimaru, zatim u Italiji. God. 1909-dirigent simfonijskog orkestra muzikog drutva u Turi poslije toga djeluje kao kompozitor i koncertni pijanist; 1921-predaje na Eastman School of Music u Rochesteru (New Yc God. 1927 postaje nastavnik klavira i kompozicije na Konze toriju u Helsinkiju, a 1939 profesor kompozicije na akade Sibelius. Od 1930 muziki kritiar lista Hufvudstadsbladet, svojim kompozicijama P. ukusno spaja elemente finskoga folk s finim harmonijskim tkivom i koloristikim efektima impre nizma. Osobito su priznate njegove klavirske kompozicije. Bi izvrstan pijanist.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet koncerata za klavir: I, u g-mo lu, I II, Flodcn, 1913; I I I , Metamorphoscn, 1916; IV, April, 1928 i V, u A-c 1940. Konzcrtstiick za violinu i orkestar; mala lirska suita; 4 simfonijske Aus b'innland; Pastorale u 3 scene i dr. Brojne komorne kompozicije Dvije sonate i vie drugih kompozicija za klavir. Opere Daniel Hjort, (prer. 1938) i Petcr Schlemihl; scenska muzika. VOKALNA. Kantate: run Lilja, 1929; Armonlaakson laulu, 1944 i dr.; oko 100 zborova; solo-pj uz orkestar i uz klavir. Autobiografija Minusta tuli muusikko, 1948. radbe i obradbe za klavir. LIT.: Katalog over Selim Palmgrens samtliga kompositioner, Hel 1922. H. Klenietti, Selim Palmgren, Suomen Musikkilehti, 1938. > Ringbom, Selim Palmgren, MGG, X, 1962.

Belgiji i Njemakoj, univerzitetski nastavnik u Urbani (Illinois), Berkeleyu (California) i od 1959 u New Havenu (Connecticut).
jige: G Mei: Letters on Ancient and Modem Music to V. Ga-

the Seconda Pratica, ibid., 1956; A Clarification of Muica Rescrvata in Jean Taisnier's Astrologiae, 1559, AML, 1959; V. Galilei and Some Links betzveen Pscudo-Alonody and Monody, MQ, 1960.

PALLAVICINO (Pallavicini), i. Carlo, talijanski kompozitor (Salo, Brescia, oko 1630 Dresden, 29. I 1688). God. 166566 orgulja bazilike sv. Antuna u Padovi; 166673 i od 1685 dirigent na dvoru u Dresdenu; u meuvremenu 167374 orgulja u Padovi i 167485 kapelnik u Ospedale degli Incurabili u Veneciji. P. je predstavnik srednje i kasne venecijanske opere; osobitu je panju poklanjao instrumentalnim odlomcima, a u svjeoj melodici njegove muzike esto se vidi utjecaj narodne pjesme.
DJELA. DRAMSKA. Vie od 20 opera: Dcmctrio, 1666; // Tirmmo humiliaio dalVamore, 1667; Diocleziano, 1674; Enca in Jtalia, 1675; Gallicno, 1676; Vespasiano, 1678; // Nerone, 1679; Messalina, 1680; Bassiano, 1682; Massimo Puppieno, 1685; Amore innamoralo, 1686; La Gerusalcmtnc literata, 1687; L'Anliopc, 1689 (dovrio N. A. Strungk). Tri oratorija; kantatc; arije. Crkvena muzika (mise). NOVA IZD.: operu La Gerusalemme liberata ohj. H. Abert {DDT, 1916; opsean predgovor donosi i brojne muzike primjere iz drugih Pallavicinovih opera).

2. Stefano Benedetto, pjesnik i libretist (Padova, 31. III 1672 Dresden, 16. IV 1742). Sin Carla; od 1689 u Dresdenu dvorski pjesnik, 16951716 na istom poloaju u Diisseldorfu te od 1718 ponovno u Dresdenu. Napisao brojna operna libreta koja su uglazbili C. L. Pietragrua, J. A. Wilderer, A. Steffani, G. A. Ristori, J. A. Hasse, A. Lotti i dr. Sastavio i nekoliko libreta za oratorije.
LIT.: G. Bustico, Un Musicista salodiano del secolo XVII: Carlo Pallavicino, Note d'Archivio per la Storia musicale, 1941. O. Mischiali, Carlo i Stefano Benedetto Pallavicino, MGG, X, 1962.

PALM, Siegfried, njemaki violonelist (Wuppertal, 25. IV 1927 ). Uenik E. Mainardija, umjetniku karijeru zapoeo 1945 kao solist orkestra u Lu-becloi; od 1947 prvi vidonelist Radio-orkestia u Hamburgu i od 1962 u Kolnu solist Simfonijskog orkestra Zapadnonjemakog radija i profesor u majstorskoj klasi na Visokoj muzikoj koli. Pobornik novih muzikih stremljenja, P. je jedan od najznatnijih interpreta na tom podruju. Na njegov poticaj nastala su brojna avangardna djela za violonelo (M. Kele -men posvetio mu je Changeant za violonelo i orkestar, 1968). P. je redoviti gost najveih svjetskih umjetnikih sredita 1 festivala suvremene muzike; snimio je vie gramofonskih ploa i objavio Studien zum Spielen Neuer S. PALM Musik fiir Violoncello, 1971. PALMER, Robert, ameriki kompozitor (Svracuse, New York3 2. VI 1915 ). Uio na Eastman School of Music u Rochesteru (H. Hanson, B. Rogers), kasnije jo kod Q. Portera, R. Harrisa i A. Coplanda. God. 1940 43 predavao na University of Kansas, zatim na Cornell University (Ithaca, N. Y.). Pjevna melodija jasnih obrisa, naglaen i esto asimetrian ritam i pre teno kontrapunktska obrada znaajke su Palmerove muzike. Neka njegova djela izgraena su na posebno konstruiranoj lje stvici.
DJELA ORKESTRALNA: simfonija, 1953; I ko morni koncert za vio linu, obou i gudae, 1949; Poema za violinu i komorni orkestar, 1938; koncert za mali orkestar, 1940; koncert, 1943; II komorni koncert Memorial Music za komorni orkestar, 1959; K 19, Sytnphonic Elegy for Thomas VC'olfe, 1945; simfonijske varijacije, 1945; varijacije, koral i fuga, 1954. KOMORNA: 2 gudaka trija, 1937 i 1942; 4 gudaka kvarteta, 1939 60; klavirski trio, 1958; klavirski kvartet, 1947; klavirski kvintet, 1950; duhaki kvintet, 1951; kvintet za klavir, klari net i gudake instrumente, 1952. Sonate: za violinu i klavir, 1942; za violu i klavir, 1951 i za violinu solo, 1956. KLAVIRSKA: 2 sonate, 1946, i 1948; sonata 4- runo, 1952; sonata za 2 klavira, 1944 i dr. Baleti: Irish Lcgcnd, 1944; Radiant Passage, 1946 i Stone Weather, 1950. VOKALNA: Abraham Lincoln Walks at Midnight za zbor i orkestar, 1948; The Trojan Women (po Euripidu) za enski zbor, duhae i udaraljke, 1955; Of Night and the Sca za 4 glasa i 11 instrumenata, 1956; Slozv, Slozv, Eresh Fount za zbor a cappella, 1953; solo-pjesme ,LIT.: W. Auslin, The Music of Robert Palmer, MQ, 1956. .V. Broder, Robert Palmer, MGG, X, 1962.

PALJETAK, Vlaho, kompozitor i pjeva zabavnih mek (Dubrovnik, 7. VIII 1893 Zagreb, 2. X 1944). Nakon svri uiteljske kole u Arbanasima kraj Zadra, bio je uitelj u H' i Visu; uz to uio pjevanje i violinu. Od 1919 do smrti op aptalac u Hrvatskom narodnom kazalitu u Zagrebu. P. je ste veliku popularnost kao ansonijer i kompozitor zabavne mu2 U svoji m pjesmama, za koje je esto sam pisao tekstove, 2 se duhovito narugati nedostacima svojih suvremenika. Sni je vei broj gramofonskih ploa uz vlastitu pratnju na gitari su ga proslavile i izvan Jugoslavije (osobito kod Jugoslaven: iseljenika u SAD). Od njegovih kompozicija najpopularnije pjesme: Marijana, Od one divne noi, Na Jadranu plavom, starim empresom, Fala, Popevke sem slagal, Mene zovu Boo Orsula, Ajme meni. Vie Paljetkovih pjesama oivjelo je posljed: godina u novim obradbama. M. Skt PANASSIE, Hugues, francuski muziki kritiar i p (Pariz, 27. II 1912 Montauban, 8. XII 1974). Klarinet: saksofonist, od 1929 kritiar jazz -muzike; stekao je glas jed od najboljih poznavalaca jazza u svijetu. God. 1932 osnovao Club de France; sa Ch. Delaunevem utemeljio asopis Jazz 1 Od 1937 predavao o jazzu u Parizu i drugim francuskim grad ma, kao i u inozemstvu (SAD). Organizirao brojne emisije j; muzike na Francuskom radiju.
DJELA: Le Jazz Hol, 1934 (engl. Hot Jazz, 1936); 144 Hol Jazz Rec 1939; The Real Jazz, 1942 (franc. La veritable musique de jazz, 1946; proireno izd. 1952); La Musique de jazz et le sztring, 1945;. Les Rots du 1944; Douze annees de jazz: 1927-1938, 1946; Cinq mois d Nezv York, 1 Louis Armslrong, 1947 (novo izd. 1969); Jazz Panorama, 1950; Discogri critique des meilleurs disques de jazz, 1951 (novo izd. 1958); Ouand Mez cnregistre, 1942; Petit guide pour une discotheque de jazz, 1955; Histoire du jazz, 1959; La Bataille du jazz, 1965. Sa M. Gautierovom objavio Diction du jazz, 1954 (engl. Diclionary of Jazz, 1956; amer. Guide to Jazz, 1956)

PALMGREN, Selim, finski kompozitor i pijanist (Pori, 16. II 1878 Helsinki, 13. XII 1951). Studirao na Muzikom

PANCEVACKO SRPSKO CRKVENO PEVAKO Dl TVO osnovano je 29. III (10. IV) 1838 sa svrhom da amatei deje pojanje u Uspenskoj crkvi, po uzoru na horsko pojan ruskim crkvama, zameni harmoniskim notnim pjenijem. do 1863 ono je nosilo naziv Hor katedralne crkve. Pod vodst Nikole urkovia, koji je sa horom izvodio svoju Liturg drutvo je negovalo i svetovnu muziku pa je ve u julu 184/ na koncertu panevakog Muzikog drutva izvelo, uz pra orkestra, nekoliko odlomaka iz opera G. Donizettija i G. Rossi: Sem toga urkovi je od lanova hora sastavio oktet sa kojii davao koncerte u Panevu i Beogradu. Sa lanovima dru izvodio je i svoje i lezingerove kompozicije koje je umetao u zorine komade i prikazivao na predstavama u pomenutim mest: God. 1863 drutvo je dobilo statut, a horovoda je postac Jenko koji je jo iste godine obrazovao tzv. malu pevaku l za decu i veliku za odrasle mukarce, a 1864 i veliku ensku vaku kolu. Za vreme delovanja horovode S. Liara proii je mala pevaka kola sa uenicima iz panevake realke, a Topalovi obrazovao je hor uenica Srpske vie devojake koji je pojao u crkvi. Od 1863 drutvo je u velikom obimu nego svetovnu muziku, te se pod M. Topaloviem podiglo na vi umetniki nivo. Ono je 1885, medu prvima, uvelo redovne hovne koncerte na kojima su se izvodila i dela ruskih kompozit Programi svetovnih koncerata sadravali su prvenstveno kon zicije domaih autora od kojih su mnoge tu doivele svoje j izvoenje. God. 1897 obrazovan je salonski orkestar, a u zna; delatnost spada i osnivanje muzike kole (1889 i 1936). U s\ irenja srpske vokalne muzike umetnosti prireivani su konc i po veim banatskim mestima.

PANEVAKO SRPSKO CRKVENO PEVAKO DRUTVO PANNI

Vrlo plodnu delatnost razvilo je drutvo u periodu izmeu dva rata, naroito pod upravom horovode J. Bandura. On je pri premio nekoliko znaajnih svetovnih i duhovnih programa koji su izvedeni na koncertima u Panevu i Beograd u kao i na turneji po Srbiji i Makedoniji. Osim urkovia, koji je bio samouk, i nekoliko uitelja i muzikih amatera horovode su bili D. Jenko, S. Liar, J. Ce, V. Horejek, M. Topalovi, P. Kranevi, A. Osvald i J. Bandur. Pored rada na -negovanju i irenju srpske vokalne muzike umetnosti drutvo je razvijalo svoju delatnost i na nacionalno -politikom polju. Ono je bilo sredite srpskog iredentizma, kako u vreme kad je Panevo potpadalo pod austrijsku Vojnu granicu, tako i onda kad je posle njena ra zvojaenja (1873) pripojeno maarskom Provincijalu. PANDER, Oscar von, njemaki kompozitor, dirigent, muziki kritiar i pisac (Ogershof, Livonska pokrajina, 31. III 1883 Miinchen, 2. II 1968). Muziku studirao u Miinchenu (J. Schmid, R. Louis) i na Muzikoj akademiji u Berlinu (E. Humperdinck, F. Gernsheim). God. 1913 20 operni dirigent u Charlottenburgu, Mainzu, Liibecku, Kielu, Halleu i Darmstadtu, zatim vodio pjevaka drutva u Frankfurtu na Majni i Offenbachu; od 1927 prvi muziki kritiar i urednik lista Miinchener Neueste Nachrichten u Miinchenu; poslije Drugoga svjetskog rata boravio u Maisingu i Miinchenu, a od 1957 u Marburgu. Kao umjetnik je mnogostran te se, osim kompozicije i dirigiranjj, isticao i na podruju estetike, metafizike, filozofije umjetnosti i filozofije kulture. Najvanija muzika djela su mu oratorij Des Lebens Lied (na vlastiti tekst prema djelima stare njemake lirike) i
Symphonie des Franenlebens.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za balalajku, 1956; Tragische Ouvertiire; 2 suite za mali orkestar, 1948. KOMORNA: 4 gudaka kvarteta, 1938 54; klavirski trio, 1956; sonata za violonelo i klavir, 1957; kromatska koncertna etida za violinu 5010,1945. Balada za klavir, 1917; suita B-A-C-H za klavir 4runo, 1952. Misterij AIaya, 1932. VOKALNA: oratorij Des Lebens Lied za sole, zbor, orkestar i orgulje, 1938; Goethekantate, 1949; Liedcr alter Gauncr za bas i orkestar, 1957; Symphonie des Frauenlebens za alt, gudaki kvar tet i klavir, 1936; nokturno za alt, flautu i violu, 1955; solo-pjesme. SPISI: Beethoven, 1948; Vom Wxnlen_und~$'escn des Kunstzvcrks, 1949; Aiusikformcn, 1952; Becthovens IX. Symphonic, 1953; Clemcns Krauss in Alunchen, 1955; autobiografija Trilogie des Lebens, 1959; brojne kritike i lanci. LIT.: II". Zentner, Oscar von Pander, MGG, X, 1962. LIT.: AL Tornandl, Spomenica Panevakog srpskog crkvenog pevakog drutva 18381938, Panevo 1938. M. To.

31

LIT.: A\ Slonimsky, Music Since 1900, New York 1937. Isti, Thesaurus of Scales and Melodic Patterus, New York 1947. N. D.

PANDORA (bandora), trzalaki iani instrument, srodan cistri; imao je krukoliki korpus nalik na mandolinu i 57 dvostrukih ica basovskog registra, ugoenih: XG C D G c e a ili CDGcfad 1 . Upotrebljavao se za izvoenje generalbasa u XVI i XVII st. Prema Praetoriusu, pandoru je konstruirao oko 1560 John Rose u Engleskoj, a 1667 jo se nalazi u sastavu berlinske Dvorske kapele. PANDURA -> Tanbur PANERAI, Rolando, talijanski pjeva, bariton (Campi Bisen zio kod Firence, 17. X 1924 ). Uio u Firenci kod V. Frazzija i u Milanu kod G. Armanija i G. Tess; usavravao se u Centro di Avviamento Lirico festivala Aiaggio Musicale Fiorentino. Debitirao 1948 u kazalitu San Carlo u Napulju, a zatim nastupao u velikim talijanskim kazalitima te u Francuskoj, Engleskoj, Austriji (Be i Salzburg), Njemakoj, panjolskoj, Holandiji, Belgiji i Ju goslaviji. Njegove veoma uspjele lirske baritonske kreacije uvrstile su ga ubrzo u najistaknutije talijanske pjevae njegove generacije. PANIZZA, Ettore (Hctor), argentinski dirigent i kompozitor talijanskoga podrijetla (Buenos Aires, 12. VIII 1875 Milano, 28. XI 1967). Studirao na Konzervatoriju u Milanu (M. Saladino, V. Ferroni). Dirigent mnogih kazalita Italije (192131 na milanskoj Scali, sa A. Toscaninijem), na Covent Gardenu u Londonu i Teatra Colon u Buenos Airesu. Cesto gostovao na Aietropolitanu u New Yorku i u opernim kuama u Parizu, Barceloni, Madridu i Berlinu.
DJELA: teme s varijacijama za orkestar, 1918; nokturno za orkestar, 1944. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1898 i 1935; klavirski trio, 1917; sonata za violinu i klavir, 1946; sonata za violonelo i klavir. DRAA1SKA. Opere: // Fidanzalo del mare, 1897; Aurora, 1908; Mcdiocvo latino, 1910 i Bizanzio, 1939 Simfonijska pjesma El Rey y la foresta za sole, zbor i orkestar, 1924; solopjesme. Alcdio siglo de vida musical (autobiografija), 1952. Dopunio i izdao prirunik za instrumentaciju H. Berlioza Grande trattato di istrutncji-iazionc e d'orehestrazione moderna (3 sv.), 1912. LIT.: K. Paklen, Hector Panizza, MGG, X, 1962.

PANDIJATONIKA (od engl. pandiatonicism), dijatonika primijenjena na moderan nain, kao to se nalazi u neoklas icistikoj muzici oko 1925 i kasnije, npr. kod I. Stravinskoga, S. Pro kofjeva, A. Caselle i dr. P. se oituje u slobodnoj i neogranienoj upotrebi svih sedam tonova dijatonske ljestvice kod vertikalnih, odnosno akordikih kombinacija:
LStravinski: Concerto u Es

PANNAIN, Guido, talijanski muzikolog i kompozitor (Napulj, 17. XI 1891 ). U Napulju uio kompoziciju na konze rvatoriju San Pietro a Maiella (C. de Nardis) i studirao i na Univerzitetu. Predavao zatim na Konzervatoriju i bio muziki kritiar napuljskog lista II Mattino (1932 43) i rimskog lista // Tempo (od 1947). Umjetniki je savjetnik kazalita San Carlo u Napulju. Pisac iroke kulture, smjelih misli i zapaanja, individualnog je zika i stila, P. je stekao velikih zasluga za prouavanje i upoznavanje muzike prolosti Napulja. On je i autor vrijednih eseja o nizu istaknutih suvremenih evropskih kompozitora.
DJ ELA. O RK ES TRALN A: s i mfo nij a za gud a e, 19 65 ; s i mfo nij e ta, 1927; simfonijska pjesma Amleto, 1915. Koncerti: za klavir, 1969; 2 za violinu, 1930 i 1960; za violu, 1954 i za harfu, 1959. Intermczzo za violonelo i orkestar, 1911; uvertira, 1911; preludij z a gudae, 1910; fuga, 1924; simfonijski stavak Fontane d'oltremare, 1938. KOA1ORNA : gudaki kvartet, 1926; Sinfonia da camera za gudaki sekstet, 1932; klavirski trio, 1927; sonata za violinu i klavir, 1922; sonata za violu solo, 1960. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: L'Intrusa, 1926 (nova verzija 1940); Beatrice Ccnci, 1942 i Aladatne Bovary, 1955. Mimodrame Capri, 1931 i // Sogno di Agave, 1935. VOKALNA: Paolo Uccello za glas, zbor i orkestar, 1930; 3 Canti saeri za zbor; solo-pjesme. CRKVENA: rekvijem, 1912; Psalam LI za sopran, zbor i orkestar, 1946 (nova verzija 1950); Stabat Aiater za tenor, zbor i orkestar, 1969. SPISI: La Teoria tnusicale di G. Tinctoris, 1913; Le origini della scuola musicale napoletana, 1914; Origine c sviluppo dell' arte pianistica in llalia dal 1500 al 1700 circa, 1918; Lineamenli disloria della muica, 1922 (VIII izd. 1962); Alusica e musicisti in Napoli ncl secolo XIX, 1922; Aiusicisti dei tempi nuovi, 1932 (II izd. 1954; engl. prijevod 1932); L'Oratorio dei Filippini e la scuola musicale di Napoli, Istituzioni e Monumenti dell' Arte Musicale Italiana, 1934; Vinccnzo Bellini (sa A. Della Corteom), 1935; Storia della muica (3 sv.; sa A. Della Corteom), 1936 (IV izd. 1964; panjolski prijevod 195056); La Alusica in Cremona nclla seconda mela del secolo XVI e i primordi dell' arte monteverdiana (prema biljekama G. Cesarija), Istituzioni e Monumenti dell' Arte Musicale Italiana, 1939; // Conservatorio di muica di S. Pietro a Maiella, 1942; La Vita del linguaggio musicale, 1947 ( I I izd. 1951); U Arte della fuga di G. S. Bach, 1948; L'Ottocento musicale italiano, 1952; Da Aionteverdi a Wagner, 1955; L' Opera e le opere, 1958; Serghei Prokofiev, 1961; La Muica a Napoli nel Settccento, u publikaciji Settecento napoletano, 1962; studije o Verdijevim operama Un Balio in masehera, La h'orza del destino i Rigoletto, Verdi, Bollettino dell' Istituto di Studi Verdiani, 1962, 1964 i 1969; Richard Wagner. Vila di un artista, 1964; Giuseppe Verdi, 1964; Polifonia profana e sacra in Monteverdi, Monteverdi nel quarto cenlenario della nascita (sa G. Barblanom i C. Gallicom), 1967; Saggi ivagneriani, 1968; La Muica a Napoli dal' 500 a lulto U' 700 u djelu Storia di Napoli, 1969. Brojne studije i lanci u asopisima i drugim publika cijama. IZDANJA I PRERADBE: djela F. Durantea, A. Scarlattija, F. Cavallija, D. Cimarose, G. Paisiella, Gesualda di Venosa, C. Alonteverdija i dr. LIT.: M. Aiila, Guido Pannain, MGG, X, 1962. J. As.

A
Ovakav harmonijski postupak nuno ukida funkcionalne odnose i harmonijsku dinamiku svojstvenu dijatonskim oblicima klasinoga harmonijskog shvaanja. No on, s druge strane, na lazi protuteu u izrazitijoj i sloenijoj ritmici i mnogo bogatijem linearnom kretanju, nego to ga je imala openito muzika klasike. I upravo linearnost neoklasicistike muzike, koja dovodi u toku kompozicije do neprestanog meusobnog sukobljavanja pojedi nih tonova odreene dijatonske osnove, rada nove pandijatonske zvukovne vrednote i njihove vertikalne, tj. akordike oblike (->
Dijatonika, -* Harmonijske funkcije, - Harmonija, -> Neokla-

PANNI, Marcello, talijanski kompozitor i dirigent (Rim, 24. I 1940 ) Na konzervatoriju i akademiji Santa Cecilia u Rimu i na Konzervatoriju u Parizu studirao kompoziciju (B. Porena, G. Petrassi, M. Deutsch) i dirigiranje (F. Ferrara, M. Rosenthal); 1968 osvojio prvu nagradu za dirigiranje na Parikom konzervatoriju. Od 1965 sudjelovao kao kompozitor i dirigent na meunarodnim festivalima u Veneciji, Spoletu, New Yorku, Palermu, Parizu (Biennale), Rovanu i dr.

sicizani). Izraz p. uveo je 1937 ameriki muziki pisac N. Slo nimskv i otada je usvojen u suvremenoj muzikoj terminologiji.

32

PANNI PANUM

na koreografske sheme nego su ovisni samo o dramskcm sadri P. se razvila u okviru antikog grkog teatra; javlja se otpri] od <-- 400 god., a procvat doivljuje u Rimu u Augustovo i Car: doba, kada je kao samostalnu scensku vrstu njeguju, poset Pilad, Batilus i drugi. Tada se u pantomimi prikazuju teme grke mitologije na tragian, komian ili parodistiki nain glumac predstavlja s maskom na licu uz pratnju zbora i inst mentalnog sastava. Kasnije se p. vulgarizira i zbog sablanji scena potpada pod zabrane crkve, tako da poslije 520 iezava 1 samostalni oblik. Meutim, elementi pantomime i dalje ivs okvirima srednjovjekovnih misterija, mirakula, pukih igroka maskerata talijanske komedije delV arle, engleske drame (t dumb show scene). Osim toga se u doba renesanse (poev od X st.) razvija na dvorovima u Italiji i Francuskoj p. alegoril sadraja s muzikom i to unutar dvorskih predstava kao to intermediji, trionfi i si. Taj se oblik ubraja u pretee oper baleta. U XVIII st. J. G. Noverre stvara, u tenji za reformom dv skog baleta, dramatsku plesnu pantomimu odnosno pantomimi balet. Usporedo, poev od 1700, dolazi do procvata posebn autonomnog oblika pantomime, ponajprije u Engleskoj gdje izgrauju glasoviti pantomimiari John Weaver, John Rici Joseph Grimaldi, zatim u Francuskoj i drugdje. U engles PAN'OVA FRULA. Situla iz Vaa, detalj, oko pantomimi veliku ulogu dobiva muzika koju komponiraju i v znaajni majstori, Th. A. Arne, Ch. Dibdin, Th. Linlev i dr. DJELA (izbor): koncert za gudae i klavir, 1961; Arpegc za harfu i 3 udaFrancuskoj, pantomimu posveenu drutvenoj kritici, podie raljke, 1963; Prclcxlc za orkestar, 1964; Etnpedoklcs Lics za bariton i orkestar, najviu umjetniku razinu J. G. Deburau koji je otvorio u Par 1965; D'ailleurs za gudaki kvartet, 1966; Patience za glasove i instrumente, 1966; Apres lout za gudaki trio i orkestar, 1967; Dechiffrage za jedan ili vie vlastito pantomimiarsko kazalite (1816). Proireni oblik i d instrumenata, 1968; Veni Crcalor za 7 izvodilaca, 1968; Che cosa appariraf gaiji sadraj dali su pantomimi E. Decroux, J. L. Barrault i za komorni ansambl, 1969; Agremcnt za gudae, 1969. Marceau, postavljajui teite na prikazivanj e ljudskih raspe PANOFSKY, Walter, njemaki muziki publicist (Chemnitz, enja i djelatnosti, dok Samv Molcho daje prednost dramatin 12. IX 1913 Miinchen, 1. III 1967). Muziku i povijest kaza- predoivanju psihikih stanja i konflikata. Muzika pratnja obi< lita studirao u Munchenu. Muziki pisac u Berlinu i od 1946 potertava ili komentira pantomimiku glumu i ponekad se kc muziki kritiar dnevnika Siiddeutsche Zeitimg u Munchenu. ponira izriito za jednu odreenu pantomimu. Ali ee se pr zima koja poznatija kompozicija il i odlomci operne ili simfoi DJELA: Auch du verstehst Musik, 1956; Dic hundert sehonsten Konzcrte, 1958; H. Knappertsbusck, 1958; Renata Tcbaldi, 1961; Richard VC'agner, 1963; ske muzike koji odgovaraju samom dramskom sadraju pan Hof- und Nationalthcatcr, 1963; \\'idand \\"agner, 1964: Richard Strauss. Parmirne. titur eines Lcbens, 1965; Protest in dcr Opcr. Das provokativc A^usiktheater der 2oen Jahre, 1966; \\'agner. Bine Bilderbiographic, 1966. Preradio opere: U novije doba pantomimike scene unose u svoja djela La Cenerentola i La Scala di sela (Rossini), 1961 i 1965; / Commcdianti (Mayr), Ravel (Daphnis et Chloe\ 1912), A. Honegger {Suite arehaic, 1963; Doti Carlos (Verdi), 1964 i Oberon (Weber), 1966. 1951) i P. Hindemith (Cardillac, VI scena, 1952). F. Schre PANOVA FRULA, starodr evni duhaki instrument; sa - je dao naslov p. svojoj baletnoj kompoziciji Der Oeburtstag stoji se od niza slijepljenih ili svezanih cijevi, razliite duljine; Infantin (1908), a B. Bartok je tako naslovio svoj balet Cudt cijevi su na donjem kraju obino zatvorene a pue se u njih naj - mandarin (1919). ee izravno, rjee preko piska. Panova frula poznata je od davnine LIT.: R. J. Broadbent, A Historv of Pantomime, New York 1901 ( I I i rairena u razliitim zemljama i kulturama; u antikoj Grkoj 1964). A. E. K'ilson, The Story of Pantomime, London 1949. J- Lar nazivali su je sirinx (cuptv^), u Kini p'ai hsiao, u Junoj Americi Mirne, London 1957- K. G. Simon, Pantomime, Miinchen 1960. i H. Ihcring, Die Weltkunst der Pantomime. Zurich 1961. J. D> rontador, antaras, huayra-puhura itd. U Evropi je poznata od Marceau i M. Jacot, Pantomime, Lausanne 1963. J. Soubeyran, Die Wortlose Spra srednjega vijeka, kao narodni instrument odrala se do danas u Velber 1963. I. A' Italiji (firlinfoeu, fregamusoni) i u Rumunjskoj (naiu). Grada PANUFNIK, Andrzej, poljski kompozitor i dirigent (V varira u rasporedu i broju cijevi (obino ,412) i u materijalu ava, 24. IX 1914 ). Sin graditelja violina Tomasza Panufni (trstika, bambus, drvo, bronca, kamen). P. f. se javlja ponegdje i studirao kod K. Sikorskog na Konzervatoriju u Varavi i 1 kao dvojni instrument tj. par od dvije panove frule koje svira F. Weingartnera na Muzikoj akademiji u Beu; usavravao jedan svira (Bolivija, Panama, Burma), a katkad i kao sastav kod Ph. Gauberta u Parizu, a zatim u Londonu. Od 1945 od vie instrumenata razliitih dimenzija (Polinezija). W. A. rigent i od 1946 direktor Krakovske filharmonije; kratko vrije Mozart je u operi Die Zauberflote upotrijebio panovu frulu kao direktor Varavske filharmonije. Od 1947 nastupa kao dirig Papagenov instrument. gotovo u svim zemljama. Od 1954 u Engleskoj; 195758 vo LIT.: E. M. von Hornbostel, Uber cinige Panpfeifen aus Nordwest-BraGradski orkestar u Birminghamu, zatim se nastanio u Londo silien, u djelu Zwei Jahre unter den Indianern II (Th. Koch-Griineberg), BerPanufnikove ranije kompozicije unitene su za Varavskog ustai lin 1910. A. H. Fox Strangways, The Pipes of Pan, ML, 1929. M. Schnei1944; neke je kasnije rekonstruirao. Iako nastoji da njegova muz dcr, Bemerkungen uber sudamerikanisehe Panpfeifen, AFMF, 1937. P. H. Buck, Panpipes in Polvnesia, Journa l of the Polvnesian Societv. I94r. I. A. bude pristupana sluaocu, ne odrie se novih izraajnih sred; PANTALEON (franc. pantalon), poveani -> cimbal to va te ide meu n aprednije i najdarovitije poljske kompozit ga je oko 1697 konstruirao Pantaleon Hebenstreit. Instrument je svoje generacije. DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, unitena 1944; Sinf, imao dvostruku rezonantnu plou i 185 crijevnih i metalnih ica za dvostruki gudaki orkestar i 2 duhaka instrumenta, 1950; Sinf, napetih s gornje i s donje strane rezonatora. Obrtanjem instru- rustica elegica, 1957 i Sinfonia sacra, 1963. Koncert za klavir", 1959; Koncert gol, menta moglo se po volji svirati na crijevnim icama to su proiz- (Concerto in modo anlico) za trublju, gudae, harfu i timpane, 1951; 2 uver vodile njeniji zvuk ili na zvukovno otrijim, metalnima. Po icama 1942 (rev. 1955) i 1952; Staropolska suita za gudaki orkestar, 1950 (rev. 19 poljskih pjesama i plesova Polonia, 1959; Nokturno, 1947; Kolysankc se udaralo sa dva batia. Opseg je obuhvaao 5 do 5 1/2 oktava. suita gudak ih instrumenata i 2 harfe, 1947 (rev. 1955); rapsodija, 1956; Ja) P. je uao u modu u prvoj polovini XVIII st. zaslugom Heben- 29 lonian Triplych za gudae, 1966; Epilaph for the Viclims of Katyn, 1968. 1 streita koji je prireivao koncerte irom Evrope. Po njemu je Luj virski trio, 1934; duhaki kvintet, 1953. Krig Ktvintowy, 1947 i dr. za XIV dao ime instrumentu. Svojim za ono doba neuobiajenim vir. Balet Cain und Abcl, 1968. VOKALNA: Symfonia pokoju za zb 1951; Pei pieni ludowych za djeaki zbor i duhaki sastav, ]< Piesni zvukovnim efektima, posebice u pogledu dinamikih promjena, orkestar, walki podziemnej, 1947; Hommagc a Chopin za glas i klavir, 1949 (vei za p. je dao poticaj izgraivanju modern og klavira. Poslije 1750 flautu i gudae, 1966); Suite polska za sopran i klavir, 1949. iezava iz prakse, ali naziv se i kasnije upotrebljavao za klavire LIT.: 5. Jarocinski, Andrzej Panufnik, Przegla.d Kulturalnv, 1953. Truscott, Andrzej Panufnik, Tempo, 1960. Z. Lissa, Andrzej Panuf na kojima su batii o ice udarali odozgo (kao npr. -> Giraffen-MGG, X, 1962. Klavier). PANUM, Hortense, danski muzikolog (Kiel, 14. III 1856 LIT.: E. Hanks, Pantaleon's Pantalon: an 18- Centurv Musical Fashion, MQ, 1969. K. Ko. Kobenhavn, 26. IV 1933). Historiju muzike uila kod W. T PANTOMIMA (od gr. TravTojjLijjLO? glumac pokretima), perta u Berlinu (188687). Od 1904 nastavnica na Pukom u scenska vrsta u kojoj se glumac (ili glumci) izraavaju nijemom verzitetu, a od 1907 profesor za historiju muzike na Konzer igrom, mimikom, kretnjama tijela, plesnim, pa i akrobatskim po- toriju u Kebenhavnu. kretima, a bez govora. Izvodi se obino uz pratnju muzike i katkad DJELA: Illust reret Musikhistorie, I, 1895 ( I I sv. napisao W. Behm Musiken og musiklivet i Danmark for anno 1800, 1904; Musiken og musiklh se pribli ava baletu, ali u pantomimi plesni pokreti nisu vezani

PANUM

PAPANDOPULO

33

Danmark efter anno 1800, 1906; Haydn, Mozart, og Beethovcn, 1908; Middelalderen Strengeinstrumenter og dares Forlbbere i Old Tiden (3 sv.): I> 19*5; LI, 1928 i III, 1931 (bogato ilustrirano; na engleskom u 1 sv. The Stringed Instruments od the Middle Ages ..., 1939); Af Musikhistoriens Billedbog, 1916; Langelegcn som dansk Folkeinstrument, 1918; lllustreret Musiklcxikon, 192426 (sa W. Behrendom i O. M. Sandvikom; II izd. 1940)- lanci i studije {Harfe und Lyra im alten Nordeuropa, SBIMG, 1905 06).

PANZRA, Charles, francuski pjeva, bariton (eneva, 16. II 1896). Studirao pjevanje na Parikom konzervatoriju (Hettich). Debitirao u kazalitu Opera-cbmique 1919. Nastupao esto kao koncertni pjeva u Evropi i Americi. Predavao na Juilliard School oj Music u New Yorku. Od 1951 profesor je Konzervatorija u Parizu. Objavio je: V Art de ehanter (1945); V Amour de ehanter (1957); 6 Lefons de ehant; U Art vocal (1959); Vocalises d' etude te teaj interpretacije 50 Melodies franfaises (na francuskom i engleskom). PAOLI, Antonio (pravo ime Ermogene Imleghi Bascaran), portorikanski pjeva, tenor (San Juan, 1870 14. IX 1946). Studij pjevanja zavrio u Italiji, a na opernoj po zornici debitirao 1899 u Parizu kao Arnold (Rossini, Vilim Teli). Opernu karijeru zapoetu u Italiji, nastavio je u inozemstvu; 1902 proputovao je s opernom druinom, koju je vodio P. Mascagni, SAD i Kanadu, 1908 proslavio se na Teatru Colon u Buenos Airesu kao Manrico (Verdi, Trubadur), a nekoliko godina kasnije zablistao je na milanskoj Scali u ulogama Samsona (Saint-Saens, Samson i Dalila) i Vasca (Meverbeer, Afrikanka) i tako redom u srednjoj i junoj Americi, u panjolskoj, Portugalu i dr. Svoje najvee kreacije ostvario je u operama Otelio, Aida i Falstaff (Verdi), Iris i Guglielmo RatcliJ (Mascagni), Pagliacci (Leoncavallo), Andrea Chenier (Giordano), Carmen (Bizet), Hugenoti i Afrikanka (Meverbeer) i Samson i Dalila. Povukavi se s operne pozornice djelovao j e kao pjevaki pedagog u rodnom gradu.
LIT.: G. Lauri-Volpi, Voci parallele, Milano 1955.

PAOLUCCI, Giuseppe, talijanski muziki teoretiar i kompozitor (Siena, 25. V 1726 Assisi, 24. IV 1776). Uio kod Padre Martinija u Bologni; franjevac, kapelnik u crkvi 5. Maria Gloriosa dei Frari u Veneciji, zatim u Perugi i Senigalliji, a od 1772 do smrti u bazilici sv. Franje u Assisiju. Objavio je teoretsko djelo Arte pratica di contrappunto dimostrata con esempi di vari autori e con osservazioni (3 sv., 176572) s muzikim primjerima razliitih autora XVIXVIII st. U svojim kompozicijama (zbirka Preces 8 v., 1767; mise, psalmi, moteti, himne) P. prihvaa te kovine baroknog koncertantnog stila. Veoma su zanimljiva njegova pisma Padre Martiniju (sauvana 143 autografna pisma, 175776).
LIT.: O. Mischiali, Giuseppe Paolucci, MGG, X, 1962.

PAP, Ljudevit, violinist (Zagreb, 9. VIII 1923 ). Srednju muziku kolu zavrio u Subotici kod J. Hermanna, a Muziku akademiju u Budimpeti kod E. Zatureckog; usavravao se kod Yvonne Astruc u Parizu. Od 1951 u Beogradu koncertni majstor Simfonijskog orkestra Radio-televizije i Beogradske filharmonije te profesor Muzike akademije; od 1970 koncertni je majstor Opere i Filharmonije u Sarajevu. Koncertirao u svim veim gradovima Jugoslavije, u nizu evropskih drava i zemalja Prednjeg Istoka. Dugo godina vodio je Gudaki kvartet Radio -Beograda. PAPAIONNOU, Yannis A., grki kompozitor (Kavala, 6. I 1910 ). Uenik K. Sfakianatisa i M. Kalomorisa (kompozicija) i M. Laspopouloua (klavir) u Ateni, usavravao se kod F. Riadisa u Solunu i A. Honeggera u Parizu. Nastavnik u Ateni; od 1952 profesor na Konzervatoriju. Njegova III simfonija nagraena je 1953 na Natjecanju kraljice Elizabete u Bruxel lesu.
DJELA ORKESTRALNA.: Pet simfonija: I, 1946; II, 1951; III, 1953; IV, 1962 i V, 1964. Simfonijska pjesma Molitve due, 1947; 2 koncerta za klavir, 1940 i 1951; fantazija za flautu, klavir i gudae, 1947; suita za violinu i gudae, 1954; simfonijska legenda Vassilis Arvanitis, 1945; Nocturno, 1945 i dr. KOMORNA: Vi'inter Fantasy za 5 instrumenata, 1950; gudaki kvartet, 1959; kvartet za flautu, klarinet, gitaru i violinu, 1962; duhaki trio, 1962; gudaki trio, 1963; 2 sonate za violinu i klavir, 1936 i 1946. Kompozicije za klavir. Zborovi; solo-pjesme. D. Pl.

PAPANDOPULO, Boris, kompozitor i dirigent (Honnef am Rhein, 25. II 1906). Sin pjevaice Maje Strozzi; kompoziciju studirao na Muzikoj akademiji u Zagrebu (F. Dugan, F. Lhotka, B. Bersa, A. Dobroni), a dirigiranje 192528 na Novom bekom konzervatoriju (D. Fock). God. 1928 34 dirigent pjevakog drutva Kolo i 193134 Drutvenog orkestra HGZ u Zagrebu, 193538 u Splitu dirigent muzikog drutva Zvonimir i profesor na Gradskoj muzikoj koli, od 1938 ponovno u Zagrebu d irigent Kola (193846), Zagrebake opere (194045) i Simfonijskog orkestra Radio-stanice (194245). Poslije Osloboenja na Rijeci direktor Opere (1946 48 i 1953 59), zatim operni dirigent u Sarajevu (194853), Zagrebu (195968) i Splitu (196874); uz to je bio stalni gost kazalita Komedija u Zagrebu i Kairske

opere. Uz kompoziciju i dirigiranje bavio se muzikom publicistikom i kritikom. Stalni je lan Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. U svom bogatom stvaralatvu koje broji gotovo 300 radova, P. se dotakao svih muzikih vrsta, od malih vokalnih oblika preko komornih i instrumentalnih djela do B. PAPANDOPULO simfonije, oratorija i opere. Iako se ve na samom poetku izjasnio kao pristalica nacionalnog muzikog smjera, on je rano, i to meu prvim hrvatskim kompozitorima, ispoljio afinitet prema baroknoj motorinosti i znaajkama neoklasinog muzikog stila. Kao umjetnik iji se stvaralaki proces odvija spontano, lako i neusiljeno, kao majstor kompozicijske tehnike i instrumentacije, P. je lako naao i srednji put, sintetizirajui utjecaje suvremene evropske mu zike s karakteristinim ritmiko-melodikim elementima naega narodnog melosa'. P. je slijedio as jedan, as drugi pravac i s te se strane njegov umjetniki razvoj teko moe vremenski omeiti. Pa ipak, zamjetljiva je razlika u njegovim ostvarenjima do Drugoga svjetskog rata i poslije. Ponesen mladenakim temperamentom, P. se u prvom razdoblju zanosio virtuoznim tretiranjem muzikih izraajnih sredstava, polifonikom igrom tonova, jarkim kombinacijama zvukova, vanjskom dekorativnou i optimistikom ve drinom. Sve to nije ga, meutim, prijeilo da u to doba napie i stranice koje svojom ozbiljnou i humanou duboko zadiru u svijest, kao to ni u drugom razdoblju, kada se njegova muzika sadrajno obogatila, nije sasvim odbacio ranija obiljeja, te pojedina djela i nadalje izgrauje na temelju iste muzike supstance. No, sada prevladavaju sadraji inspirirani dogaajima iz nedavne prolosti i sadanjosti jugoslaven skih naroda mimo koje pravi umjetnik ne moe ravnoduno proi. Medu djelima iz prvoga Papandopulovog stvaralakog raz doblja vrhunski domet na instrumentalnom podruju oznauju Concerto da camera i Simfonijeta, a na vokalnom oratorij Muka Gospodina naega Isukrsta i kantata Slavoslovije, djela koja istodobno ukazuju na oba izvora umjetnikove inspiracije. Concerto da camera za sopran (bez teksta), 7 duhakih instrumenata, violinu i klavir sastoji se od 5 kraih kontrastnih stavaka izrazito virtuozna obiljeja. Na briljantni Capriccio koji u srednjem dijelu odaje narodni prizvuk nadovezuje se najprije Intermezzo s dijalogom flaute i soprana, a zatim barokna fuga, izgraena na grotesknoj temi. etvrti je stavak Pastorella u kojoj P. doarava ugoaj seoske lirike, da bi kompozicija svoj vrhunac dostigla u Finalu, vedroj muzici naglaena ritma i bujnog kolorita. U neoklasinom je stilu P. koncipirao i Simfonijetu za gudaki orkestar u 3 stavka, reprezentativno djelo jugoslavenske muzike literature. Simfonijeta nije zasnovana na izvanmuzikom sadraju. Od gotovo razuzdane zanosnosti muziciranja u Intradi, kroz koju mjestimice pro bija pritajena dramatika, preko lirskog raspoloenja polifono tretirane Elegije, pa sve do virtuoznog finala (Perpetuum mobile), P. je oblikovao samo muziku supstancu, izbjegavajui svaki drugi program. Oratorij Muka Gospodina naega Isukrsta za soliste i muki zbor a cappella temelji se na dalmatinskom, pukom pjevanju. Poseui za karakteristinim motivima P. je uspio da ih individualno obradi i spretno upotrijebi za oblikovanje epsko-dramatinog djela velikih dimenzija. No, unato tome to je oratorij bez instrumentalne pratnje, izvanredan vokalni slog u metriki gotovo slobodnom stilu djeluje veoma sugestivno. Muziki melizmi podsjeaju kako upozoruje sam umjetnik as na isto psalmodijsko liturgijsko pjevanje, as opet povuku matu daleko medu narod koji obitava u turim i kamenim vrletima, opaljen i opren od junjakog sunca, a vjeito u oskudici i tekim briga ma. Kantata Slavoslovije za soliste, mjeoviti zbor i orkestar temelji se na fragmentima crkvenoslavenskog liturginog teksta, ali nema nieg zajednikog s vjerskim obredom. Umjetniku kao da je pred oima lebdjelo sjeanje na stare ritualne obiaje, pa j e u muziku unio i dosta plesnih elemenata koji tom djelu daju specifino obiljeje. Muzika arhaikog prizvuka, koncipirana dijatonski uz primjenu polifonije, rasporeena je u 7 stavaka. U poslijeratnom razdoblju P. je posebnu panju posvetio vokalno-instrumentalnom obliku kantate, na kojem je podruju stvorio nekoliko djela antologijske vrijednosti. U kantati Stojanka,

34

PAPANDOPULO
udaraljkama s timpanima na elu. No, za razliku od ritmi folklornog podrijetla, osobito makedonskih, vanim izvori njegove stvaralake inspiracije, on je u ovoj partituri upotrije ritmike kombinacije tipine za jazz, to je muzici podalo i umjetniki kvalitet. Hommage a Bach (na temu B-A-C-H) r< tivno je kratko djelo, ali ono odaje sve odlike Papandopulova st a naroito njegov afinitet prema polifoniji i drugim tekovina barokne muzike. P., meutim, nije iao za oponaanjem sta uzora. Ostvarujui baroknu monumentalnost u prvom redu z kovnim sredstvima, pri emu se nije ustruavao da veoma od vornu i krupnu ulogu dodijeli (ponovno) timpanima, on je posti: efektno osvjeenje, projekciju prolosti kroz sadanjost. Autor pet opera, dvanaest baleta i drugih muziko -scens djela, P. je napisao cijeli niz scenskih i filmskih muzika, od kc se mnoga susreu u obliku orkestralnih suita. PapandopuL mnogostranost oituje se podjednako na podruju komorm vokalne muzike, kao i u obradama narodnih napjeva za voka i vokalno-instrumentalne sastave. P, ne ide samo u prve jugoslavenske kompozitore, nego dirigente ije kreacije dobivaju visoke ocjene u zemlji i u inoze stvu. Osim toga on nastupa kao klavirski pratilac, a bavi se i n zikom publicistikom, osobito u vezi s problematikom iz hrvat muzike kulture. Svoje lanke, rasprave i muzike kritike objavlji1 je u asopisu Zvuk, dnevnicima Novosti (Zagreb), Pravda (Beogra Novo doba (Split) i dr. Za svoj nadasve vrijedan umjetniki ] dobio je Nagradu Vladimir Nazor za ivotno djelo, vie odli] vanja i drugih priznanja.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, Sveana op. 24 i I I , 1 (Zagreb, 8. V 1946). Simfonijska slika Previranje op. 5, 1928; Muzika za f 1947; varijacije Kolo druga Tita, 1948 (Sarajevo, 17. II 1950); Praeludium, ic (u 1. verziji Preludium op. 70 za orgulje); Koncertna uvertira, 1951; Obno simfonijski pokret, 1951; Poema o Neretvi, 1951 (Zagreb, 3. X 1952); Bo_ kontrasti, varijacije na 2 dodekafonske teme, 1964 (Zagreb, 11. XI 1964); Mai Arabe symphonique, 1968; U poetku bijae ritam, simfonijski pokret, 1969 ( greb, 30. I 1970); Divertimento alla pasticcio (Lehrstuck A Tr. 1) za drvene hake instrumente i udaraljke, 1971; Concerto grosso za duhaki kvintet, u raljke i gudae, 1971 (Zagreb, 7. IV 1972); Hommage d Bach, 1972 (Opai 11. XI 1972); Orkestralni mozaik (Lehrstuck Nr. 2), 1972. Koncerti: 3 za ] vir, 1942, 1947 (Zagreb, 6. X 1948) i 1959 (Zagreb, 19. V 1961); Pop-kon. za 2 klavira, 1974 (Opatija, 13. XI 1974); za violinu, 1943 (Zagreb, 13. III 191 za fagot i gudaki orkestar, 1958; za embalo i gudaki orkestar, 1962 (Zagi 21. II 1966); za kontrabas i gudaki orkestar, 1968 i za timpane, 1969 (Zagi 22. X 1969). Fantazija za klavir i orkestar op. 14 (Karlovy Vary, 20. VIII 193 Concertino za trublju, timpane i gudaki orkestar, 1950 (Zagreb, 26. V I9f Vrzino kolo, scherzo za klavir i orkestar, 1958 (Zagreb, 1. X 1970); Sputi koncertni allegro za klavir, enski zbor (bez teksta), gudae i udaraljke, r (Zagreb, 5. I 1965); Koncertantna muzika za flautu , harfu i gudaki orkes 1965 (Zagreb, 3. XI 1965). Za gudaki orkestar: Simfonijeta op. 79, 1938 (! greb, 3. IX 1938); Scherzo op. 79 a, 1938; Divertimento, 1953 (Zagreb, 28. 1954); Iz moje muzike biljenice, 1955 i Pintarichiana, 1974. Suite iz bal i opera, narodne igre i dr. KOMORNA. Pet gudakih kvarteta: I, op. 1927; II, op. 20; III, 1945; IV, 195c i V, 1970; kvintet za klarinet i gude kvartet op. 90, 1940; 2 duhaka kvinteta (II, 1954); Mali koncert za duha kvintet, 1971; sekstet za 2 vio line, violu, violonelo, kontrabas i klavir, 19 sonata za violu i klavir, 1956; Concerto da camera za sopran (bez teksta), viol i 7 duhakih instrumenata, 1929 (Zagreb, 17. I 1930); 5a ladanja za 8 duha instrumenata op. 3, 1925; Concertino (in modo antico) za klavirski kvartet 56; Kroz nae selo, suita za duhaki kvintet, violinu i klavir; Scherzo za nor 1963; Mozaik za gudaki i jazz kvartet, 1963; Capriccio za violinu solo i ja -kvartet, 1964; Mala suita za obou, klarinet i fagot, 1949; Groteska za tul klavir i udaraljke, 1964; Komad za klarinet solo i ostalo drutvo, 1974. Za viol: i klavir: suita op. 12, 1930; Dvije kompozicije, 1934; Dvije kompozicije, 19. Fantazija, 1950; Tri studije, 1950; 5 studija za 2 violine, 1972. Introduzic arioso e danza za violonelo i klavir op. 78; Elegija za fagot i klavir, 1965; Rt govor ugodni za flautu i embalo, 1969; 3 stavka za harfu, 1960 i dr. KL AVI SKA : 2 sonate, op. 10 i 1952; sonatina; Mali koncert, 1945; Mala suita op. ; suita Selo op. 36; Impresije sa ladanja; 2 preludija op. 13; 5 preludija; Bala, 1945; 4 studije, 1948; 8 studija, 1956; Contradanza op. 21, 1933; Scherzo fi tastico op. 31; Partita op. 18; Varijacije i fuga na popularnu hrvatsku boii pjesmu op. 37; Kaleidoskop 74, 1974. Dodekafoniki koncert za 2 klavira, 19* Plesna suita za klavir 4- runo, 1968. Preludium za orgulje op. 70 (u no verziji Praeludium za orkestar, 1949). DRAMSKA. Opere: Sunani romantika opera (libreto M. oljai), 1934 35 (Zagreb, 13. VI 194. Amfitrion, komina opera (M. timac i E, Golisciani), 1936 (Zagreb, 10. 1940); Rona, opera iz prosjakog ivota (prema drami A. Leskovca priredio Delak), 1955 (Rijeka, 1$. V 1955); Marulova pisan (Judita staroga Splita), si ani muziki prikaz (V. Rabadan), 1970 (Split, 15. VIII 1970) i Madame B, fault, fantastina opera (P. Strunck). Baleti: Zlato op. 8, 1928; Kameni svat, op. 45; Horoskop op. 52 za 2 klavira; Ki dalmatinskih planina op. 88; Crvt cipelice op. 89 za klavir i mali bubani; etva, 1950 (Sarajevo, 25. III 1951 Intermezzo, 1952 53 (Sarajevo, 25. V 1953); Beatrice Cenci, 1957 (koncert izvedba Zagreb, u. I I I 1963); Veze, 1963; Doktor Atom, 1966 (Rijeka, 29. 1966); Grand Hotel (Menschen im Hotel), 1967 (Be, 27. V 1967; jug. premijt Zagreb, 23. X 1967); Teuta, 1973. Muzike komedije: No u kampu, 195$ Dentlmen i lopov (libreto A. Aranicki prema B. Nuiu), 1964. Djeji muzit igrokazi: ivotinjsko pirovanje op. 72 i Koulja sretnog ovjeka. Melodrame: melodrame op. 51; Molitva majke Jugovia (Idila) op. 68; Pjesma rada (tel B. Gavella) i 4 melodrame (stihovi D. Domjania). Scenska muzika za dram Roenje Salome (C. Mean); Izdaja kod Novarre (C. Arko); Sudac Zalatneji (Calderon); Micek y Mucek i dedek (M. Lovrak); Hasanaginica (M. Ogrizovit Faust (Goethe); Umiljeni bolesnik (Moliere); Adem-beg (S. orovi); Tr janke (Euripid-Werfel-Strozzi); Ahilova batina (M. Matkovi); Donna Dian< Amerika tragedija (Th. Dreiser) i dr. Filmska muzika: Lisinski; Vlak broj , (Obnova); Bakonja fra Brne; U oluji; Stojan Mutikaa; Milijuni na otok Pustolov pred vratima i dr. Muzika za dokumentarne filmove i dr. VOKALN. Kantate: Vee mladosti (puka poezija) op. 4, 1926; Rad op. 9 (B. Pei); St janka, majka Kneopoljka (S. Kulenovi), 1950 (Sarajevo i Zagreb, 27. XI 195c Ustanici (H. Humo), 1951; Romanija (S. Orahovac), 1953; Oranje kraljevi Marka (A. Muradbegovi), 1956 (Zagreb, 4. V 1956); Legende o drugu Ti

majka Kneopoljka na stihove iz istoimene poeme S. Kulenovia, nastale u jeku narodnooslobodilake borbe, P. je suges tivno potcrtao sadraj potresnih stihova o herojskoj borbi jugoslavenskih naroda i njihovoj vjeri u konanu pobjedu. Iskrenou i nepo srednou osobito se istie velika gradacija pred zavretkom, kada u pobjednikom maru nastupa vojska -osvetnik. Podjednako je snaan i sam finale, fumna proeta optimizmom i vjerom u budunost. Ta je apoteoza ujedno i jedan od najljepih odlomaka u dotadanjem Papandopulovu muzikom stvaralatvu. Kao umjetnik bogate imaginacije P. je u Legendama o drugu Titu posegao za poezijom V. Nazora, iji stihovi decenijima nadahnjuju muziare. Meutim, P. se nije poput veine drugih kompozitora zadovoljio stereotipnim rjeenjima, ve je sretnom sintezom tradicionalnih i suvremenih muzikih izraajnih sredstava pronaao vlastiti put ko ji mu je omoguio da u toj kantati natkrili svoje ranije vrhunce. Nazorovi stihovi o drugu Titu, simbolu pobjede i slobode, poprimaju izraajnost kojoj je teko staviti neto slino uz bok. Kantata Istarske freske na tekstove iz starih glagoljakih obrednih pjesama (u redakciji V. Fajdetia) inspirirana je dvjema slikama Vincenta iz Kastva. Muzika proeta istarskim narodnim melosom izvrsno doarava atmosferu sredine u kojoj se suprot stavljaju puki i feudalni elementi. Kantatu Libertas, jedno od svojih posljednjih djela (1974), P. je posvetio 25. obljetnici Dubrovakih ljetnih igara. Djelo se temelji na stihovima S. Straiia koji u sva tri stavka istiu simbol slobode na kojemu je poivala blistava prolost Dubrovnika. Iako je P. izbjegavao folklorne muzike motive, on je izvrsno oivio specifinu boju podneblja i sredine u kojoj jo i danas cvjeta bijeli kameni Grad. I sam pijanist, P. se esto povjerava klaviru kao instrumentu izrazito virtuozna obiljeja. Od njegovih ranijih klavirskih djela osobitu su popularnost stekli Contradanza na graciozan plesni napjev iz Dubrovnika i Scherzo fantastico, stavak dijabolikog karaktera koji ide u najbriljantnije klavirske minijature u jugoslavenskoj muzici, a od novijih Osam studija, u kojima P. nije zazirao ni od primjene suvremenih muzikih tekovina. Od 3 Papandopulova koncerta za klavir najveu panju privlai drugi, uzoran primjer njegova iivljavanja u elementima zvuka i ritma, koje dosee vrhunac u finalu, izgraenom na izvornom makedon skom narodnom napjevu. Posebno mjesto u hrvatskoj muzici zauzima Papandopulov Koncert za timpane koji je prava riznica izraajnih mogunosti tog rijetko solisticki koritenog instrumenta. Vano mjesto u Papandopulovu stvaralatvu zauzima orkestralna muzika koju je u novije vrijeme obogatio s nekoliko vrijednih ostvarenja. Prvo medu njima su Boje i kontrasti, varijacije na dva dodekafonska redoslijeda, u kojima je P. na konkretnom primjeru pokazao kako svaka organizacija tonskog materijala u slubi pravog umjetnika nije drugo do sredstvo komuniciranja. Izmjenjujui kontrastne ugoaje on je vjeto u kompoziciji do arao apstraktne boje i jo nestvarnije odraze, ali muzika nema nieg zajednikog s ilustracijom u smislu programnosti. Nado vezujui na svoj Koncert za timpane, P. je u kompoziciji pod naslovom U poetku bijae ritam ponovno istaknutu ulogu dodijelio

B. PAPANDOPULO, Contradanza za klavir, autograf

PAPANDOPULO PARAFRAZA
(V. Nazor), 1960 (Zagreb, 10. V 1962); Borbena kamata (P. Cindri), 1961; Srce od ognja (J. Katelan), 1965 (Dubrovnik, 4. VIII 1965); Ruke prema noi (N. Turkalj), 1968; Istarske freske (zamisao V. Fajdeti), 1973 (Zagreb, 30. XII 1973) i Libertas (S. Straii), 1974 (Dubrovnik, 11. VII 1974). Mjeoviti zbo rovi: Svatovske op. 2, 1924; Utva zlatokrila op. 23; Nad grobom ljepote djevojke op. 39; Zbogom op. 82; 2 mjeovita zbora; Narodna igra; 2 mjeovita zbora na bosanske motive, 1950; Svatovska pjesma; Bosansko kolo; Scherzo i dr. Muki zborovi: Uiteljska pjesma op. 34; Ljubavne pjesme op. 46; Pjesma strojeva op. 59; Splitske puke pjesmice op. 64; Katelanske narodne pjesmice op. 73; Barkarola; Trcmano luci sul momi, 1974 i dr. enski i djeki zboro vi: Dodolice op. 27; Kolijani op. 63; 6 narodnih op. 30; 2 narodne op. 41; 2 pastorale op. 74; Iz moje domovine op. 76; Svatovska pjesma iz Mostara, 1953; 3 popijevke, 1962 i dr. Solo-pjesme za glas i klavir: Dvije pjesme op. 96; akavska suita, 1955 (instrumentirano 1959); Drei Weinspriiche, 1961: Ein Liederzyklus nach Ge~ dichten von Kuba, 1961. Ajd' u kolo op. 17; Zviraj voda hladna op. 38; Stara ljubavna pjesma op. 91; Vokaliza, 1951; Dva oraa, 1951; Jareva serenada, 1957; Posljednja rije, 1961; Pjesma gostima; Konjanik, 1961. Brojne obrade narodnih napjeva za glas i klavir (ciklusi: Djevojake popijevke op. 22; Iz moje domovine op. 83 i 85; Dalmatinske puke popijevke, 1942; Bugarske narodne pjesme, 194647; 6 bosanskih narodnih pjesama, 1950 i dr.); Puki dvopjevi, 1949; 3 dvopjeva iz Bosne, 1952. Borbene i masovne pjesme. CRKVENA: oratorij Muka gospodina naega Isukrsta (po Ivanu) za sole i muki zbor a cappella (na osnovu splitskog pukog crkvenog pjevanja) op. 61, 1935 (Split, 1936); Hrvatska misa u d-molu op. 86, 1939. Kantate: Slavoslovije (Laudamus) za sole, mjeoviti zbor i orkestar op. 6, 1927 (Be, 3. XI 1928); Pivanje drugo (II psalam) za tenor i muki zbor (na osnovu splitskog pukog pjevanja) op. 66; Psalam 148 za jednoglasni djeji (enski) zbor i klavir op. 60 i Gospi od zdravlja za tenor, sopran, mjeoviti zbor i mali orkestar, 1971. Mjeoviti zborovi: Boina himna op. 43 i Zavjetna op. 80. Muki zborovi: Pokoj vjeni I op. 19; Tubalica op. 25; Pokoj vjeni II op. 57; Zdrav Isuse op. 75; Oe na op. 67; obradbe narodnih boinih pjesama op. 58. Solo -pjesme uz klavir: Pjesme lju~ bavi za sopran op. 15; Oe na za bariton op. 77; Pjesma brata sunca (Sv. Franjo Asikij za tenor i orgulje, 1974 i dr. OBRADBE. Obradio i instrumentirao opere Ljubav i zloba i Porin V. Lisinskog; instrumentirao operetu Pariki ivot J. Offenbacha i Visions fugitives S. Prokofjeva i dr. Studije, lanci, kritike i dr. LIT.: K. Kovaevi, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. J. Andreis, Boris Papandopulo, MGG, XII, 1962. K. Kovaevi, Muziko stvaralatvo u Hrvatskoj 19451965, Zagreb 1966. Isti, Boris Papandopulo. Povodom 60- godinjice ivota, Zvuk, 1966, 67. /. Supii, Estetski pogledi u novijoj hrvatskoj muzici,'Arti musices, 1, 1969. K. Ko.

35

PAPE, Johann Heinrich (Jean-Henri), francuski graditelj klavira njemakog podrijetla (Sarstedt kraj Hannovera, 1. VII 1789 Asnieres kraj Pariza, 2. II 1875). Od 1811 radio u Parizu kod graditelja klavira I. Plevela; 1815 otvorio vlastitu radionicu. P. je uz Erarda i Plevela najpoznatiji francuski graditelj klavira u prvoj polovini XIX st. Od brojnih njegovih pronalazaka u konstrukciji klavira (instrument s opsegom od 8 oktava; sistem batia koji udaraju o ice odozgo i dr.) openito je prihvaeno samo oblaganje batia pustom (filcom) i krianje ica, za koje, meutim, nije utvreno da ih je ba on prvi uveo. Kriane ice primijenio je P. 1828 i na posebnom tipu pianina (piano console).
LIT.: Notice sur les inventions et perfectionnements apport es par H. Pape dans la fabrication des pianos, Pari 1939. H. Ncupert, Johann Heinrich Pape, MGG, X, 1962.

PARA, Ivo, kompozitor (Split, 24. VI 1892 4. XII 1954). Na Filozofskom fakultetu u Firenci (190914) studirao talijanski, francuski i latinski i uz to privatno uio muziku (G. Bellio, V. Billi). God. 1919 23 studirao kompoziciju u Firenci i Rimu, te 1923 u Pesaru stekao naslov magistra; uitelji su mu bili D. Alaleona, L. Pe-rosi i I. Pizzetti. Vrativi se u domovinu bio je 192425 nastavnik na muzikoj koli Stan-kovi u Beogradu i zatim u Splitu, gdje je uz to vodio pjevaka drutva Zvonimir i Tomislav; od 1948 bio je profesor na Muzikoj koli. Paraeva djela odrazuju jaku I. PARA umjetniku narav u kojoj se sretno stapaju vrsto znanje i nadahnuta invencija. Nadovezujui na najbolje uzore iz prolosti, osobito talijanske, prihvatio je polifoniju kao sredstvo s pomou kojega je stekao sigurnost u vladanju izraajnim sredstvima. Otuda u njegovim radovima minuciozno izgraivanje motiva na kontra punktski nain nije bila sluajnost. U poetku pod utjecajem tali janske muzike kulture, kasnije je poeo u svoja djela unositi obiljeja naega folklora. Njegov se intimni lik najuvjerljivije ocrtava u melodici mediteranskog karaktera. P. se bavio i pjesnitvom te je pisao stihove na hrvatskom i talijanskom jeziku (op sena zbirka Ludi e canti).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma ar noi; Marcia fu nebre; Fantasta marinaresca. KOMORNA: gudaki kvartet u d -molu (izgubljeno); Andante amoroso za gudaki kvartet; Serenatclla za flautu, violinu, violonelo i klavir. KLAVIRSKA: Minuetlo appassionato; Proljetna suita i dr. Opera Adelova pjesma, 1940 (prema Bijednoj Mari L. Botia; Zagreb, 7. VI 1941; prer. 1951). VOKALNA: Tre canti corali za mjeoviti zbor i orkestar; Dante in Santa Croce del Corvo za soliste, zbor i orkestar. Za vokalne soliste i orkestar: La Novella di nonna Lucia i Idillio maremmano. Zborovi: ciklusi moteta Exultatio i Amor; Madrigali dclVEstate; Detetu za sopran i muki zbor; Cvie moje za sopran, tenor i mjeoviti zbor; varijacije za muki zbor Biser, 1933; Putovanje sunca; alost materina; Ave Maria i dr. Solo-pjesme: ciklusi Musiche Pascoliane (G. Pascoli), 1930; Djevojake pjesme i Pjesme s mora; Ljeti u dane arke; Junaka legenda; Tuna pria; Meduza; O, mjeseev srpe; Mirjana; Maltinata; Canto delle rose nascenti; L'Infinito; Favola aurea i dr. LIT.: V. Rismondo, Muziar Ivo Para, Novo doba, 1932, 298. K. Ko vaevi, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. J. Andreis, Ljudski i stvaralaki dualizam zakanjelog romantika. Uz dvadesetogodi njim smrti Ive Paraa, Muzika, 1974, 1 2. K. Ko.

PAPINEAU-COUTURE, Jean, kanadski kompozitor i pijanist (Outremont, Quebec, 12. XI 1916 ). Neak kompozitora Guillaumea Couturea; muziku uio u domovini i na New England Conservatory u Bostonu (Q. Porter); usavravao se kod Nadie Boulanger u Cambridgeu (Massachussets). Od 1951 profesor na Muzikom fakultetu Univerziteta u Montrealu.
DJELA. ORKESTRALNA : Concerto grosso, 1943; simfonija u C-duru, 1948 (nova verzija 1956); Poeme, 1952; Ostinato, 1952; 3 stavka, 1961; Suite Lapitsky, 1965. Koncert za violinu i komorni orkestar, 1951; 5 Pieces concertantes, 1956 63; koncert za klavir, 1956. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1953 i 1967; fantazija za duhak i kvintet, 1963; sekstet, 1967. Za violinu i klavir: sonata, 1944; 3 Capriccia, 1962; Dialogues, 1967; za violinu solo: Aria, 1946 i suita, 1956. KLAVIRSKA: sonata, 1942; Mouvemem perpetuel, 1943; 2 valcera; Studija. Balet Papotages ITiltle-Tattle), 1950. VOKALNA. Zborovi: Psalam CL, 1954; Te Mater, 1958; A Jesus, mon Roi, mori Grand Ami, mon Frere, 1960; Viole d' Amour, 1966. Solo-pjesme: Iiglogucs, 1942; Pater Koster, 1944; Avc Maria, 1945 i dr.

PARAFONIJA (lat. paraphonia od gr. Trapacpoivia), u muzikoj teoriji antike Grke i Bizanta naziv za intervale kvin te i kvarte iji tonovi zvue usporedno, jedan uz drugoga za razliku od antifonije (oktave) i simfonije (unisona). Pojam se javlja i u Ordines Romani iz VIIVIII st., kao naslov pojedinih lanova Scholae cantorum'. IV pjeva po redu bio je arhiparafonista, a V, VI i VII su se nazivali parafonisti. Smatra se (P. Wagner) da se naslov odnosio na pjevae koji su pjevali u parafonim intervalima, kvinti i kvarti, ali postoji i miljenje (A. Gastoue) da su to bili oni lanovi Scholae koji su stajali uz djeake (para pokraj), tj. nadzirali pjevaki zbor.
LIT.: P. IVagner, Uber die Anfange des mehrstimmigen Gesanges, ZFMW, 1926. Isti, La Paraphonie, Revue de Musicologie, 1928. A. Gastoue, Paraphonie et paraphonistes, ibid.-, 1929. I. A.

PAQUE, Marie Joseph Leon Desire, belgijski kompozitor (Liege, 21. V 1867 Bessancourt, Seine-et-Oise, 20. XI 1939). Studirao na Konzervatoriju u Liegeu, gdje je kasnije i sam bio profesor solfeggia. Osnovao Konzervatorij u Sofiji (1897 99), bio profesor kompozicije i dirigent na Konzervatoriju u Ateni (190003), profesor orgulja na Konzervatoriju u Lisabonu i muziki direktor na portugalskom dvoru (190409). Od 1914 ivio u Parizu. U svojim mnogobrojnim kompozicijama (vie od 170 djela) P. je ostvario individualni muziki stil izgraen na osebujnoj atonalnosti s teitem na melodijskom izrazu. Njegova se djela doimlju kao improvizacija.
DJELA. O RKESTRALNA: 8 s imfo nija, 1 895 1 936; 2 ko nce rta za davir, 1888 i 1935; koncert za violonelo, 1893; balada za violonelo i orkestar, 1909; 2 uvertire, 1895 i 1899. KOMORNA: 10 gudakih kvarteta, 1892 1939; 2 gudaka sekst eta, 1909 i 1919; 3 klavirska trija, 1903 30; 5 suita za davir, violinu i violu, 1891 96; 3 klavirska kvinteta, 1896 1938; 4 sonate za violinu i klavir, 1890 1934; sonata za violu i klavir, 1915. KLAVIRSKA : 5 sonata, 191131; 12 Effusions lyriques, 18921939; Dix pieces atonales pour 'a jeunesse, 1925. Kompozicije za orgulje. Opera Vaima, 1904; scenska nuzika. Zborovi; solo-pjesme. Rekvijem za sole, zborove, orkestar i orgulje, 1912; 3 mise, 1929 38. Instruktivno djelo Vingt lecons de lecture v.usicale, 1893. Brojne studije i lanci. LIT.: A. Coeuroy, Desire Paque, RM, 1921. L. Lavoye, Un grand me:onnu: Desire Paque, Revue mus'icale belge, 1938. A. Van der Lindcn, Marie loseph Leon Desire Paque, MGG, X, 1962.

PARAFRAZA (od gr. -rcapafppaan; opisivanje), openito, obradba ili slobodno prenoenje postojeeg djela u drugaije oblike, npr. u literaturi stiha u prozu i obrnuto. U muzici, slo bodna preradba, preinaenje postojee muzike grade, pjesme, teme ili melodije. Pojedini autori ukljuuju u pojam parafraze ponajprije srednjovjekovne -> trope kao slobodnu obradbu, tj. parafrazu liturgijskog teksta s odgovarajuom melodijom. U vieglasnoj muzici XIIIXVI st. p. je obradba ili tzv. koloriranje postojeeg liturgijskog (ili svjetovnog) napjeva cantus firmusa koji se pri tom katkad znatno mijenja. U muziku se ukl juuju i pjesnike parafraze tekstova psalama, tj. prepjevi na narodnim jezicima kao to su npr. francuski psalmi Clementa Marota, koje je uglazbio Goudimel ili protestantske luteranske pjesme. U XIX st. parafrazom se naziva slobodna preradba poznatih opernih arija, pjesama ili melodija, veinom u obliku virtuozne koncertne fantazije za klavir. Takve su parafraze bile preteno salonskog karaktera, izuzev umjetniki vrednijih djela F. Liszta, kao to su njegove parafraze Donizettijevih i Verdijevih opera (Ernani. Paraphrase de concert, 184959 J Rigoletto. Paraphrase de concert, 1859 i dr.) ili Totentanz, p. na melodiju Dies irae za klavir i orkestar (1849).

36

PARAFRAZA PARALELNO KRETANJE

Naprotiv, paralelne kvinte koje nastaju postepenim pomal s terce i septime kvintsekstakorda VII stupnja na temeljni i kvintu trozvuka I stupnja, poznate kao tzv. Scarlattijeve kvi redovito se ne smatraju pogrenima:

LIT.: E. Friedldnder, Wagner, Liszt und die Kunst der Klavierbcarbeitung. Detmold 1922. J. Handschin, Zur Frage der melodischen Paraphrasierung im Mittelalter, ZFMW, 1927 28. R. Koppel, Die Paraphrase (disertacija), Wien 1936. A. L. Marshall, The Paraphrase Technique of Palestrina, Jour nal of the American Musicological Society, 1963. I. A.

PARALELNE OKTAVE I PARALELNE KVINTE (usporedne oktave i usporedne kvinte; engl. parallel octaves and
parallel fifths ili consecutive octaves and consecutive fifths, franc. octaves consecutives et qnintes consecutives, njem. parallele Oktaven und parallele Ouinten, tal. ottave consecutive e quinte con secutive)

nastaju kad se dva glasa kreu paralelnim pomakom iz jedne (iste) oktave u drugu (istu) oktavu:

1
Isto tako se ne svrstavaju u pogren e ni tzv. Mozartove kvi One nastaju kada se -> poveani kvintsekstakord na VI st nju u molu ili na snienom VI stupnju u duru, rjeava u kv akord V stupnja (-> German Sixth):

odnosno iz jedne (iste) kvinte u drugu (istu) kvintu:

Paralelne oktave smatraju se pogrenima kada se pojavljuju unutar stavka u kojemu se glasovi inae samostalno kreu, jer paralelni pomak u oktavama, jednako kao i paralelni pomak u unisonu, oduzima jednom od glasova svaku samostalnost. Prema tome se, na mjestu gdje se paralelne oktave pojave, odjednom smanjuje 1-roj realnih glasova, da bi se malo zatim opet poveao, im paralelni pomak prestane, to stvara oitu stilsku neujedna enost:
iz 1, J a
1 i
rj

#6 1)5

U pogrene se takoer ne ubrajaju ni mnogi sluajevi p lelnih kvinta koje nastaju kod pojave -> neakordikih ton,
J.S.Bach: Koral izPasiie po ' Mafajju '

-f~

^
Poput akcentnih oktava i akcentne kvinte proizvode u slian paralelnim kvintama, ako izmeu njih ne dolazi do prom harmonije:
10

Slian uinak kao paralelne oktave, proizvode i akcentne oktave, tj. oktave ko je se pojavljuju samo na naglaenim do bama, ako se izmeu njih (dakle na nenaglaenoj dobi) ne mi jenja harmonija:

s=

v>

V
Svjesno izbjegavanje paralelnih oktava datira od XIII st. U pogrene paralelne oktave ne smiju se nikako svrstati oni pa ralelni pomaci u oktavama, kojima je svrha da zvukovno pojaaju jednu melodijsku liniju. Zabrana paralelnih kvinta uvodi se u XIV st. i traje do kraja harmonijskoga razvoja koji se temelji na klasinim harmonijskim principima, dakle otprilike do kraja XIX st. (-> Harmonija). Budui da se ista kvinta, u daleko manjoj mjeri od oktave, sta pa s primom u jedinstveni zvuk, to i paralelni pomak u istim kvintama u daleko manjoj mjeri smanjuje samostalnost jednome od glasova izmeu koiih se odvija, nego to to ini paralelni pomak u oktavama. Stoga zabrana paralelnih kvinta nije ni bila nikada tako iskljuiva, iako pogrene paralelne kvinte zvue neugodnije od pogrenih paralelnih oktava. Openito se smatra da su paralelne kvinte pogrene kada nastaju izmeu temeljnog tona i kvinte u slijedu dvaju razliitih akorda ( -> Temeljni ton i temeljni oblik akorda). Njihov e uinak biti najneugodniji, ako slijede u cjelostepenom pomaku:

Od razdoblja muzikog impresionizma paralelne se k' osobito esto koriste u koloristike svrhe, kao i radi oivlja^ arhaikih harmonijskih postupaka ( -> Organum). Poseban s su tzv. slune kvinte (njem. Ohrenquinten), koje nastaju kad j od dva glasa, to ine kvintu, u slijedeem akordu ni opet kv: ali s nekim treim glasom; njih slualac uje kao paralelne s onda, kad se pojedini glasovi ne mogu meusobno razlikova bojom, ni dinamikom:
Tenebrae factae sunt 1

Ovaj primjer, izveden na harmoniju, daje dojam pot] pogrenih paralelnih kvinta; izvodi li se, naprotiv, u mjeov zboru, kao to je i propisano, ut e se posve jasno da se 1 alt ne pomiu u paralelnim kvintama, ve da se kreu s k d-a na
oktavu e-e 1 (-> Krianje glasova, - > Kvinte rogove Sakrite oktave i sakrite kvinte, -> Zabranjeni pomaci). N. I

l i
'''ti', T
a znatno je ublaen kod skoka:

PARALELNO KRETANJE (usporedni pomak; lat. t

rectus; engl. parallel motion, franc. mouvement parallele, r Parallelbewegung, tal. movimento parallelo), istovremeni p> dva

ili vie glasova u istom pravcu, pri emu se zadrava istoi intervalski razmak medu njima. Poseban je sluaj istosme pomaka, tzv. motus aeaualis, kod kojega se glasovi kreu u i pravcu, ali sa promenom razmaka. P. k. je upotrebljeno sledno kao princip oblikovanja u najstarijim oblicima vief (-> Od XIV v. se postavljaju u muzikoj teoriji pravila za j primenjuje se i doputa p. k. u tercama i sekstama, kao i u njil kombinaciji sekstakordima, a paralelne kvarte i kvartseksta^ javljaju se p o pravilu samo izmeu gornjih glasova. Pra melodije paralelnim tercama ili sekstama postalo je uskoro t raireno, posebno u XVII-XIX v. da je dobilo prizvuk trivij; (npr. improvizovana pratnja popularnih i narodnih melo Ali, prema pravilima kontrapunkta, a zatim i klasine harme
Organum).

PARALELNO KRETANJE PARAMETAR

iskljuene su iz.tzv. strogog stila paralelne prime, oktave i kvinte, te sekunde i septime (bila bi to pojava nove disonance bez loginog razreenja prethodne); u vokalnom stilu XVI v. nepoeljne su (prema G. Zarlinu) i paralelne velike terce u razmaku celog stepena, zbog tritonusa koji nastaje izmeu nieg tona jedne i vieg druge terce:
1

37

ili pri ispravnom fraziranju

J.S.Bach:Toccata u d-molu

a>

ff 1i

fe r r p r^
Zabrana paralelnih oktava datira iz XIII v. Paralelne iste kvinte, obine u ranoj vieglasnoj muzici, zabranili su u XIV v. teoretiari epohe Ars nova. Kasniji su teoretiari tumaili razlog zabrane veoma razliito, npr.: loe zvuanje; istovremena pojava osnovnog i dominantnog tonaliteta; trozvuci spojeni paralelnim kretanjem nisu organski povezani, ve samo postavljeni jedan za c d drugim, npr. a h (M. Hauptmann); stapanje tonova kvinte u jedinstvenu zvunu predstavu unitava samostalnost glasova kao i kod paralelnih oktava (H. Riemann); zastareli manir vieglasja neopravdano je u XIV v. shvaen kao lo i nepoeljan (A. Schonberg). Opte prihvaenog obrazloenja nema, ali se veinom smatra da su najupadljivije paralelne kvinte u razmaku celog stepena. Uprkos zabrani, u kompozitorskoj praksi sreu se tzv. Mozartove kvinte, Scarlattijeve kvinte ( -> Paralelne oktave i paralelne kvinte), kvinte nastale primenom neharmonijskih tonova:
Wagner:Tristan i Izolda

(H. Riemann tumai motive u ovom primeru na nain ozna en ispod nota, tako da harmonijski smisao nije a, ve sekven-ca b). Katkad se, opet, pomou -> neakordikih tonova (zaosta-jalice) moe ukloniti neeljeno paralelno kretanje:
Haudn: Londonska simfonija u D-duru f\ t a) I

fg

"

V f

m
F f

U XVI v. paralelne kvinte su esto izbegavane ukrtanjem glasova:

Tzv. akcentne oktave i akcentne kvinte nastaju izmeu dve uzastopne teze, a naknadne izmeu dve arze rastavljene tezom; u strogom stilu se ne smatraju uvek ispravnima:
b)

->v, i. L J,TJ JD
n

fT

10=

ili pri vezivanju trozvuka glavnih stupnjeva:

. Ghopin: Mazurka op.24br.2

T
Neki udbenici harmonije zabranjuju i antiparalelne oktave i antiparhlelne kvinte (suprotno kretanje iz prime u oktavu ili oktave u kvintdecimu, odnosno iz kvinte u duodecimu i obratno), dozvoljavajui ih jedino u kadencama:

Korektnima se smatraju i kvinte dobijene pri oktavnim udvajanjima realnih glasova:

Beethoven: Sonata op.53 .

r
Ispravnost tzv. -* sakritih oktava i sakritih kvinta postavljalo se u pitanje jo u XIV v., a opta zabrana se prvi put javlja kod J. A. Herbsta (1643), uz obrazloenje: glas koji pri njihovoj pojavi ini skok prelazi (u vidu portamenta) preko medutonova, a time nastaju paralelne oktave ili kvinte:
12=

i j,T

*A

rr F f ' r

ili upotrebom pomonih glasova (mikstura i si.) na orguljama, poto se u oba sluaja radi samo o dopunskim glasovima. Primenjuje se i pokret iz iste ili umanjene kvinte u umanjenu kvintu (iz umanjene u istu je redi u strogom stilu). U novije doba (od kraja XIX v.) ponovo se bez ustruavanja primenjuje paralelno kretanje u raznovrsnim intervalima, pa i u istim kvintama, kao i u itavim akordima, to predstavlja omiljeni manir impresionista, srodan miksturama:
fl A k . ^ e ^ uss y : Pel'eas et Melisande

Strogi vokalni stil ih u dvoglasju iskljuuje, a u troglasju i vieglasju doputa pod odreenim uslovima. Udbenici harmonije doputaju ih delimino ili potpuno, naroito ako se gornji glas kree postepeno, kao kod tzv. kvinti rogova.
LIT.: A. W. Ambros, Zur Lehre vom Quintenverbote, Leipzig 18 59. W. Tappert, Das Verbot der Quintenparallelen, Leipzig 1869. H. Rietnann, Von verdeckten Quinten und Oktaven, Pra'ludien und Studien II, Leipzig 1890. A. Schonberg, Harmonielehre, Wien 1911 (V izd. 1960). M. Sewallt Hucbald, Schonberg and others on Parallel Octaves and Fifths,MQ, 1926. J. Brahms, Oktaven- und Quintenstudien aus dem Nachlass (izdao i komentirao H. Schenker), Wien 1934. A. Ehrmberg, Das Quinten- und Oktavenparallelenverbot in systematischer Darstellung, Breslau 1938. M. Shirlam, Aesthetic and Consecutive Fifths, Music Review, 1949. V. Pe.

Prividne paralelne kvinte ili oktave, nastale figuriranjem, obino iezavaju kad se razloeni akordi shvate u jednovremenom zvuanju:
a ?

>J_

b' J

PARAMETAR, pojam preuzet iz matematike, u suvremenoj muzikoj teoriji i u suvremenoj muzici uope znai odreeno svojstvo, odreenu osobinu pojedinih muzikih elemenata. Dodekafonika metoda komponiranja operirala je samo s parametrom tonskih visina,ustanovljujui niz ~od 12 tonova,odnosno niz od 12 tonskih visina koje se pojavljuju u opsegu jedne oktave (-> Dodekafonija); tome se parametru pridruuju u -> serijelnoj muzici i drugi koji se takoer odnose na svojstva tona: parametri trajanja, jaine, boje i artikulacije (tona). A budui da se 12 tonova, to se nalaze unutar jedne oktave, javlja u svakoj pojedinoj oktavi temperiranog sistema (-> Temperatura), to se spomenuti parametar tonskih visina dopunjuje i parametrom koji odreuje tonove i s obzirom na odreenu oktavu ili ire s obzirom na odreeni

38

PARAMETAR PARISOTTI
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Myrrhine; U Usi, del Sassolungo za violinu i orkestar, 1935; Momenlo mistico za violinu, vit elo, orgulje, harfu i gudae, 1930; Pastorale za orgulje i gudae; Mor, lirico, 1912; Largo za gudae, 1914; tema s varijacijama, 1917; triptih E d' Italia, 1939; Tre episodi del Vangelo di San Lua, 1948; 2 ricercara za gu 1952; passacaglia / Ciechi di Briigel, 1954. KOMORNA. D va gudaka ] teta: I, 1914 i II, / selte Colloqui, 1934. Klavirski trio, 1941; klavirski kvi 1937; duhaki kvintet, 1919; sonata za violinu i klavir, 1921. Kompo za klavir i za orgulje. Scenski misterij La Leggenda della Croce, 1944; ( u jednom inu Colei che ritorna, 1953. VOKALNA. Za glas, zbor i orkt Rimpianto eroico, 1933; Le Tre Ave marie, 1934* La Notte Santa, 1945 Ultimo Adamo, 1949; La Preghiera dei bimbi za enski zbor, orgulje, harfu ae, 1931; zborovi; solo -pjesme. Requiem, 1917 i druga crkvena djel SPISI: Teoria e storia delV antica muica greca, 1911; Umberto Giordano arte e nella vita (sa A. Gallijem i G. Macchijem), 1915; Muzio Clementi vita e neir arte, 1921; M. E. Bossi (sa L. Orsinijem i E. Bontempelli, 1934; Sinfonisti italiani d'oggi.

registar u kome nastupaju. Zapravo svaki muziki element koji se javlja u raznim veliinama, vrijednostima ili uope u raznim stupnjevima, prua materijal za odreen i p. Tako su se u okviru serijelne muzike formirali i razni drugi parametri, kao p. za karakteristiku grupe (-> Oblici muziki, Oblici u suvremenoj muzici), za dispoziciju zvuka u prostoru (-> Prostorna muzika), za gustou muzikog tkiva itd., pa se prema tome moe rei da su parametri sve dimenzije muzikog toka koje se mogu izolirano mijenjati (U. Dibelius;.
LIT.: U. Dibelius, Moderne Musik 1945 1965, Miinchen 1966. H. Kirchmeyer i H. W. Schmidt, Aufbruch der jungen Musik, Koln 1970. N. D.

PARCIJALNI TONOVI -> Alikvotni tonovi PARDESSUS DE VIOLE, gudaki instrument iz porodice viola da gamba, po opsegu najvii, po obliku najmanji. Upotrebljavao se u Francuskoj u XVIII st. U sastavu gamba izvodio je najviu dionicu (poput violine u dananjem orkest ru). Udezba mu je bila za kvartu via od sopranske gambe (franc. dessus de viole): g, c1, e1, a1, d2, g2, a svira ga je drao naslonjena na koljena.
LIT.: J. B. de Laborde, Essai sur la musique, Pari 1780. C. Sachs, The History of Musical Instruments, New York 1940.

PARIGI, Luigi, talijanski muzikolog i muziki kritiar ( timello di Calenzano, Firenca, 14. VII 1883 Firenca, 27. T 1955)- God. 1910 18 redaktor asopisa Nuova Muica, i u Firenci osniva i do 1923 ureuje muziki asopis La Cr Musicale. U svojim studijama esto je povezivao muziku i lik umjetnosti.
DJELA: // Momenlo musicale italiano, 1921; / Pittori lombardi e la m 1934; La Muica nella gallerie di Milano, 1935; Musiche in pittura, 1939; segni musicali del gabinetto degli Uffizi e delle minori collezioni pubbli Firenze, 1951; Laurentiana. Lorenzo de Medici cultore della muica, 1954. dije i lanci. Sastavio indeks prvih 20 godita asopisa RMI (Indici della 1 anno I XX, 1914).

PARENT, Armand, belgijski violinist i kompozitor (Liege, 5. II 1863 Pariz, 19. I 1934). Uio kod L. Massarta na Konzer vatoriju u Liegeu; 1882 83 koncertni majstor B. Bilseova orkestra u Berlinu. Od 1883 u Parizu, od 1886 koncertni majstor orkestra Colonne, od 1900 profesor na Scholi Cantorum. God. 1892 osnovao vlastiti gudaki kvartet (Quatuor Parent) s kojim je koncertirao u mnogim zemljama. Kao komorni muziar bio je jedan od prvih interpreta J. Brahmsa u Francuskoj; uz to se osobito zauzimao za djela suvremenih francuskih kompozitora.
DJELA. KOMORNA: gudaki trio; 2 gudaka kvarteta; kvintet; sonata, 1912 i druga djela za violinu i klavir. INSTRUKTIVNA : Gymnastique du violon, 1914; Exercices journaliers (3 sv.), 1917; 20 Etudes de virtuosite; Le Trille; Le Solfege du violiniste; Etudes pour violon; Exerdces pour le violon d'apres les 17 quatuors de Beethoven; Methode complete pour violon (5 sv.). IZDANJA: kompozicije za violinu J. S. Bacha, R. Kreutzera, P. Rodea, N. Paganinija i dr. LIT.: D. Parent, Armand Parent, MGG, X, 1962.

PARI, Aitn, francuski muziki pedagog i teoretiar (Qi per, Finistere, 19. VI 1798 Pariz, 1866). Diplomiravi u Parizu prvo poeo uiti muziku kod P. G alina. Istodobn bavio prouavanjem mnemotehnikih naela i od 1822 pred mnemotehniku metodu na Parikom univerzitetu. Bavio metodikom muzike nastave. U nizu predavanja po mnogim dovima Francuske, Belgije, Holandije i vicarske te bro lancima borio se za primjenu Galinove -> ciferistike m< koju je, sa E. Cheveom, znatno usavrio.
DJELA: Manuelpratique et progressif de musique vocale ...; Notes deh a l'usage des souscripteurs au cours de musique fait par M. Aime Pari ..., Resumes progressifs du prochain cours de musique vocale...; Methode elem. de musique vocale (sa E. Cheveom), 1844; prirunik za ciferistiku not 1846; lanci u Reforme musicale, od 1863.

PARENTE, Alfredo, talijanski filozof i muziki kritiar (Guardia Sanframondi, Benevento, 4. VII 1905 ). Diplomirao latinsku i arhivistiku paleografiju; doktorirao na Univerzitetu u Napulju. Od 1947 predaje filozofiju i metodologiju povijesti na htituto Italiano di Studi Storici u Napulju. Direktor knjinice Biblioteca della Deputazione Napoletana di Storia Patria i napuljske Gradske knjinice. Od 1950 muziki kritiar napuljskih novina // Mattino; suradnik brojnih asopisa (La Rassegna musicale).
DJELA (muzika): Mu ica e opera Urica, 1929; La Muica e le arti, pro blemi di estetica, 1936 (II izd. 1946); Castitd della muica, 1961; niz studija i eseja.

PARI, Guillaume-Alexis, belgijski dirigent i kompo: (Liege, 1756 Petrograd, 30. I 1840). lan orkestra u Maastri i zatim dirigent u Bruxellesu, Gandu, Liegeu i Amsterdamu. ( 179092 djelovao je na Theatre de la Monnaie u Bruxelle 1794 vodio je predstave francuske operne druine u Hambu Od 1799 u Petrogradu dirigent Dvorske opere i Filharmonij drutva.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Le Nouveau sorcier, 1786; Le Bouqut lageois, 1791; La Loi et les rois, 1793. Baleti i pantomime: V Arrivee de 1 1799; La Famille des simples d'esprit, 1823; La Foret noire, 1824 i dr. LIT.: R. A. Aiooser, Un Musicien belge en Russie au debut du XIX s Guillaume- Alexis Pari (1756 1840), Revue Belge de Musicologie, 194 Isti, Operas, Intermezzos, Ballets, Cantates, Oratorios joues en Russie d le XVIII siecle, Basel 1964.

PARETO, Graziela, panjolska pjevaica, sopran (Barce lona, 6. III 1888 ). Uenica M. Viala u Milanu, na opernoj pozornici debitirala 1908 u Madridu kao Amina (Bellini, Mjesearka). God. 1909 nastupila je prvi put u Teatro Colon u Buenos Airesu, na kojem je kazalitu redovito gostovala do 1927. Pje vala je na Carskoj operi u Petrogradu, na milanskoj Scali, londonskom Covent Gardenu, u Chicagu, New Yorku, na sveanim igrama u Salzburgu i dr. Jedna od najveih koloraturnih sopra na u razdoblju izmeu dva rata, P. se osobito proslavila kao Gilda (Verdi, Rigoletto), Rosina (Rossini, Seviljski brija), Lucia di Lammermoor (Donizetti), Marta (Flotow) i Zerlina (Auber, Fra Diavolo); bila je jedna od posljednjih specijalista za ulogu Ofelije u Thomasovu Hamletu. Zavrivi opernu karijeru na stanila se u Napulju.
LIT.: G. Lauri-Volpi, Voc ; paralJcle 3 Milano 1955.

PARHOMENKO, Nikola) Mihajlovi, sovjetski kompozitor (Karavannaja, Ukrajina, 23. VII 1902 ). Konzervatorij zavrio 1924 u Rostovu na Donu (violina i kompozicija); pohaao i Moskovski dopisni institut muziara pedagoga (viola). Predavao na muzikim kolama u Taganrog u (192637) i Ordonikidzeu (193839) i na Konzervatoriju u Lavovu (1946 49).
D J ELA. O RK ES T RALN A. e tir i s imfo n ije : I, 1 9 3 0 , II, 1 9 3 3 ; III, 1943 i IV, yKpauncKan, 1947. Simfonija za orkestar narodnih instrumenata. 1961. Simfonijske pjesme IJacmopaAb, 1927 i Enu3Heubi, 1944; 2 suite, 1927 i 1940. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, 1923; II, 1935 i III, 1948. Dva klavirska trija, 1930 i 1952; sonata za violinu i klavir. Sonata i druga djela za klavir. DRAMSKA: Opere: CmpenoK Tejuib (djeja), 1925; CKa3Ka 0 pbi5aKe u pbiKe, 1936 i JlaMna Anaduna, 1941. Balet UIexepa3ada, 1925. VOKALNA: oratorij Fenepaji fljiuee, 1947; kantate FlauRmu A. Hexoea, 1935 i Xad3UMyp3a~Mu/ib3uxoe, 1943; zborovi i solo-pjesme.

PARISH-ALVARS, Elias, engleski harfist, pijanist i kor zitor (Teignmouth, Devonshire, 28. II 1808 Be, 25. I ii Uio harfu kod R. N. Ch. Bochse, F. J. Dizija i Th. Labarr Londonu. Koncertirao po cijeloj Evropi i zemljama Oriji God. 1846 u Leipzigu upoznao F. Mendelssohna koji je zn utjecao na njegov stil komponiranja; od 1847 u Beu harfist D skog orkestra. P.-A. se ubraja medu najvee harfiste na svi Utemeljitelj je moderne tehnike sviranja na harfi. Njegova 1 za harfu, premda po obliku i sadraju nisu posve na visini nanjih zahtjeva, uzorno iskoriuju sve zvukovne mogui instrumenta.
DJELA. INSTRUMENTALNA: simfonija; 4 koncerta: za harfu i c tar; Concertino za 2 harfe; varijacije; fantazije na teme iz opera; plesovi ranice; razne kratke kompozicije. Kompozicije za harfu i klavir (neke Czernvjem), za harfu i flautu (sa G. Fahrbachom), za harfu i violinu. Za solo: Voyage d'un harpisle en Orient; Danse des fees; serenada; Grande d Vimitation de la mandoline i dr. ' LIT.: H. J. Zingel, Elias Parish-Alvars, MGG, X, 1962.

PARIBENI, Giulio Cesare, talijanski kompozi tor i muziki kritiar (Rim, 27. V 1881 Milano, 13. VI 1964). Studirao na Univerzitetu i na Liceo Musicale di Santa Cecilia u Rimu. Karijeru zapoeo kao dirigent; 191115 upravljao muzikim nakladnim poduzeem Sonzogno; 191451 predavao harmoniju i kontrapunkt na Konzervatoriju u Milanu. God. 1922 44 muziki kri tiar milanskog lista L'Ambrosiano.

PARISOT, Marie-Jean, francuski orijentalist, muzik i orgulja (Plombieres, 18. I 1861 Nancy, 6. I 1923). Stuc u St.-Dieu; 1885 stupio u benediktinski samostan u Solesrr Nastavnik na Katolikom institutu u Parizu, zatim u Londor panjolskoj, Francuskoj i Maloj Aziji, u New Yorku i na K God. 1906 vratio se u Plombieres, napustio samostanski i' nastanio se u Nancvju.
DJELA: Recherches sur les ehants anciens, 1902; La Schola paroi. 1914; Accompagnament modal du Chant Gregorien (2 sv.), bez god. U Ti de St.-Gervais obj. studije: Essais sur Vinterpretation du chant gregorien, Essai sur les tonalites du chant gregorien. Musique orientale, 1898; Les Hi de l'office romain, 1899; Essai d'application des melodies crientales d des a" eglise, 1900; Les 8 modes du chant syrien, 1901; Notes sur les recitatifs des . lites orientaux, 1902 i dr.

PARISOTTI, Alessandro, talijanski muzikolog (1 24. VII 18524. IV 1913). Uenik S. Meluzzija; od 1880 ti

PARISOTTI PARMEGGIANI
akademije S. Cecilia u Rimu. Djelovao i kao dirigent raznih muzikih drutava. Sastavio veoma popularnu zbirku arija starih majstora. Ogledao se i kao kompozitor.
DJELA. IZDANJA: zbirke Arie antiche za glas i klavir (3 sv.), 1885 1900 (arije talijanskih autora od 1600 do 1800) i Piccolo album di muica antica.- Instruktivno djelo Nozioni elementari di acustica, psicologia ed estetica della muica, 1911.

39

PARKER, Charlie (pravo ime Charles Christopher, nazivan i Bird, Yardbird, Charlie Chan), ameriki alt-saksofonist i kompozitor (Kansas City, 29. VIII 1920 New York, 12. III 1955). Prvi angaman dobio sa 15 godina, zatim lan razliitih orkestara, 1937 u sastavu J. Me Shanna s kojim odlazi 1941 u New York i snima prve ploe (Confessin' the Blues, Dexter Blues). Kasnije svira u orkestrima N. Sisslea (1942 43), E. Hinesa (1943), B. Eckstinea (1944) i dr. Tih godina sudjeluje sa D. Gil-lespiem, Ch. Christianom i Th. Monkom na eksperimentalnim Jam sessions u njujorkom Minton's Playhouse gdje se stvarao novi stil be-bop. God. 1945 ulazi u kvintet D. Gillespiea, zatim osniva vlastiti combo s kojim nastupa na Festivalu jazza u Parizu, 1949. Poslije 1950 sve rjee nastupa zbog nervne rastrojenosti. Do dolaska u New York predstavnik Kansas City jazza i crnakog bluesa, P. kasnije postaje jedan od tvoraca i glavnih predstavnika be-bopa, te jedan od zaetnika modernog jazza. Svojim je slobodnim improvizacijskim stilom utjecao ne samo na saksofoniste nego i na razvitak jazza uope. Najpoznatije su mu kompozicije: Leap Frog; Bloomdido; Nozu's the Time; Confirmation; Parkers' Mood; Relaxin' at the Camarillo; Yardbird Suite; Barbados; Billie's Bounce; Coll Blues; Back Home Blues; Donna Lee; Scrapple Frotn the Apple;Su Blues; Marmaduke;Perhaps.
LIT.: M. Harrison, Charlie Parker, Kings of jazz 6, London, 1960. 5. Schmidt, Charlie Parker, Wetzler 1960. R. G. Reisner, Bird, Le Legend of Charlie Parker, New York 1962.

PARKER, Horatio William, ameriki kompozitor i pedagog (Auburndale, Massachusetts, 15. IX 1863 Cedarhurst, Long Island, New York, 18. XII 1919). Kompoziciju uio kod G. Chadvvicka u Bostonu i J. Rheinbergera u Miinchenu. Nastavnik na Cathedral School of St John u Garden Citvju (New York), crkveni orgulja u New Yorku, te nastavnik na Nacionalnom konzervatoriju. God. 189399 orgulja i zborovoda u Trinity Church u Bostonu. Od 1894 vodio novoosnovani muziki odjel na Yale Umversity. Pod njegovim vodstvom odjel se razvio u Muziku kolu, kojoj je P. dekan od 1904. Uz to osniva i dirigent New Haven Symphony Orchestra i (od 1901) orgulja u crkvi sv. Nikole u New Yorku. P. pripada drugoj generaciji tzv. bostonske ili novoengleske grupe kompozitora, koja se oslanjala na evropske romantine tradicije u okviru akademskog stila. Parkerova su najbolja djela vee vokalno-instrumentalne kompozicije i zborovi, u kojima je dola do punog izraaja njegova vitalnost, smisao za odmjerene, snane efekte i izvrsno poznavanje zborskog sloga.
DJELA ORKESTRALNA: simfonija u c-molu op. 7, 1885; simfonijska pjesma op. 56; koncert za orgulje, 1902; 4 uvertire i dr. KOMORNA: gudaki kvartet u F -duru op. 11; gudaki kvintet u d -molu; suita za violinu, violonelo i klavir; suita za violinu i klavir . Klavirske kompozicije, Kompozicije za orgulje (sonata u Es-duru). DRAMSKA: opere Mona, 1912 i Fairyland, 1915; maska Cupid and Psyche, 1916; muzika za prigodno djelo Yale Pageant, 1916. VOKALNA. Oratoriji: Hora novissima, 1893; The Legend of St. Christopher, 1898 i Morven and the Grail. Kantate: King Troj'an, 1885; TheDream-King and His Love, 1893; The Holy Child,l893; The Shepherd's Vision, 1906; A Song of the Times i The Dream of Mary, 1918. Za zbor i orkestar: The Balladof a Knight and His Daughter, 1884; The Kobolds, 1891; Harold Harfagar, 1891; A Wanderer's Psalm, 1900 i dr.; zborovi; solo-pjesme (Six Old English Songs; Three Sacred Songs). CRK VENA : Morning and Evening Service, 1892; The Office for the Holy Communion, 1904; Psalam XXIII za zbor, orgulje i harfu, 1883; motet, 1889. Spis Music and Public Entertainment, 1911. Instruktivno djelo The Progressive Music Series (8 sv.), od 1915. LIT.: G. W. Chadzvick, Horatio Parker, New Haven 1921. A Brief Tribute to the Life and Work of Horatio Parker, New York 1925. D. S. Smith, A Study of Horatio Parker, MQ, 1930. /. Parker Semler i P. Underviood, Horatio Parker, a Memoir for His Grandchildren (s popisom djela), New York 1942. N. Broder, Horatio William Parker, MGG, X, 1962. W. K. Kearns, Horatio Parker 1863 1919: A Study of His Life and Music (disertacija), Ann Arbor 1965. ' K. Ko.

u Beu i Bernu. U baletu Beogradske opere nastupao 1942 71 sa prekidima, isprva kao igra, potom kao ef baleta, koreograf i reditelj. God. 1958 62 bio je direktor baleta Dravne opere u Beu i 196264 na istoj dunosti u Rimskoj operi. Od 1971 slobodan umet-nik, deluje naizmenino u Beogradu i na mnogim jugosloven-skim i inostranim pozornicama. Uporedo sa izgraivanjem baleta Beogradske opere rasla je i Parlieva umetnika linost, te je ostvario niz inventivnih i originalnih koreografija. Medu najistaknutijim postavkama u Beogradskoj operi, koje poivaju na sintezi klasinog i modernog baleta, nalaze . D. PARLI se Romeo i Julija (Prokofjev), Orfej (Stravinski), udesni mandarin (Bartok), Roendan infantkinje (Fortner), Joan von Zarissa (Egk), Sebastian (Menotti) i Ana Karenjina (edrin). Veliku panju P. obraa baletima jugoslovenskih kompozitora, kao to su Licitarsko srce i Kineska pria (Baranovi), Simfonijski triptihon (Konjovi), Ohridska legenda (Hristi), ovjek pred zrcalom i Naputene (Kelemen). Postavio je i reirao mnoge balete u Beu, Parizu, Rimu, Milanu, Nici, Bregenzu, Amsterdamu, Helsinkiju, Edinburgu, Bruxellesu, Trstu, Ankari i Alabami (SAD). S. D. K. PARMA, Viktor, kompozitor (Trst, 20. II 1858 Maribor, 25. XII 1924). Pravo studirao u Beu i djelo vao kao upravni inovnik i vladin savjetnik u razliitim mjestima. Muzikom se poeo rano baviti, a u Beu je uio kompoziciju i sluao predavanja A. Brucknera. Nakon Prvoga svjetskog rata bio je poasni dirigent Narodnog gledalia u Mariboru. Utemeljio je i ureivao zbornik Struna, u kojem je objavljivao preradbe djela domaih kompozitora za salonski orkestar. Kao kazalini kompozitor romantinoga smjera najveu je panju posveivao melodij skom oblikovanju, pri emu se jako oslanjao na talijanske uzo re. Svoja djela koncipirao je izrazito homofono, primjenju jui jednostavnu instrumenta ciju. U operi je zadrao po djelu na brojeve, ali ih je s pomou muzikog sadraja po v vezivao u vee cjeline. Od njego- PARMA vih opera najuspjelija je Zlatorog koja se odlikuje i sugestivnom izraajnou i arhitektonskom cjelovitou. Veoma rairene bile su melodine Parmine kompozicije s podruja lake i zabavne muzike medu kojima je osobitu po pularnost doivjela koranica Mladi vojaki (1900).
DJELA: polke; val ceri; koranice i dr. za orkestar. Gudaki kvartet, 1923. Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Pet opera: Vrh, grof celjski, 1895; Ksenija, 1896; Stara pesem, 1897; Zlatorog, 1919 i Pavliha (dovrio I. Muhvi). etiri operete: Amazonke, 1902; Neak, 1907; Venerin hram, 1908 i Zaroenec v kripcih, 1917. Scenska muzka za kazaline komade: Rokovnjai, 1897; Legionarji, 1903 i Mogoni prstan, 1922. VOKALNA: 2 balade za solo, zbor i orkestar: Povodni mo, 1910 i Sveti Senan, 1922; solo-pjesme; zborovi i dr. LIT.: F. Goesll, Gojitev opere in operete v Slovencih, Ljubljanski zvon, 1896, 9. F. Govekar, Viktor Parma, Slovan, 1902 03. F. Eller, Viktor Parma in njegovo delo, Slovenski Narod, 1903, 65.- F. Zabert, Viktor Parma, Slovenec, 1918,42. R.Rehar, Viktor Parma, Zrnje, 1920,9. H. Druzovi, \'.Parma kot glasbenik, Tabor, 1923, 51.' M.Zalar, Viktor Parma v cerkveni glasbi, Cerkveni glasbenik, 1925, 3 4. H. Druzovi, Viktor Parma, Prosvetni glasnik, 1928, 3. F. Govekar, Viktor Parma kot lovek in skladatelj, Vestnik Prosvetnih zvez v Ljubljani in v Mariboru, 1929, 1 2. B. Parma, Spomin na oeta ob desetletnici njegove smrti, Na val, 1934, 7. F. Govekar, Ob desetletnici smrti Viktorja Parme, Jutro, 1934, 296. M. Bravniar, Viktor Parma, Gledaliki list Narodnega gledalia v Ljubljani (Opera), 1934 35, 7. Z. Prelovec, Viktor Parma 1858 1924, Zbori, 1934. H. Druzovi, Pomen V. Parme za razvoj slovenske opere, Kronika slovenskih mest, 1936, I. D. Cvetko, Zgodovina glazbene umetnosti na Slovenskem, III, Ljubljana 1960 . D. Co.

PARLANDO (parlante; tal. govorei), nain pjevanja, koji se pribliuje govoru. Redovito se odvija u brzom tempu, a sva kome slogu teksta odgovara jedna nota. Najee se javlja u tali janskoj operi buffi XVIII i XIX st., osobito u djelima G. Paisiella, D. Cimarose i G. Rossinija. Za razliku od -* recitativa, koji je po gradi upravo suprotnost arije, p. dolazi obino u virtuoznim arijama brza tempa ili u ansamblima. U novije je doba upotrije bio R. Strauss izraz p. (Lustspiel Parlando) da bi poblie oznaio stil svojih opera Intermezzo i Capriccio. U instrumentalnoj muzici, oznaka p. upuuje na to da u interpretaciji treba postii sugestivnost izraaja poput govora, npr. kod Beethovena u estoj Bagateli op. 33 (Allegretto quasi andante. Con una certa espressione parlante) ili kod R. Schumanna u Varijacijama na ime ABEGG op, 1 (II varijacija s naznakom basso parlando). L. Vr. PARLI, Dimitrije, koreograf i reditelj (Solun, 19. X 1919). Glumaku kolu pohaao u Beogradu, balet studirao

PARMEGGIANI, Ettore, talijanski pjeva, tenor (Rirnini, 17. VIII 1895 Milano, 28. I 1960). Pjevanje uio na Konzer vatoriju u Pesaru i u Milanu i tamo 1921, u kazalitu Dal Verme, debitirao kao Cavaradossi (Puccini, Tosca). Neko vrijeme operni zborist, a 192737 solist na milanskoj Scali. Najprije lirski tenor,

40

PARMEGGIANI PARODIJA
se ranije, osobito u crkvenoj muzici. U razdoblju oko 1450 njeguje se tzv. parodijska misa, koja se komponira polifom umjesto melodije cantus firmusa, na muziku gradu odn predloak, preuzet iz nekog ve postojeeg vieglasnog chan; moteta ili madrigala. U ranijem stadiju razvitka parodijske 1 parodiranje se uglavnom svodilo na dodavanje novih di< jednoglasnim, katkad dvoglasnim ili troglasnim ulomcim preuzetih kompozicija. Kasnije (Palestrina) se prakticirale tiranje vieglasnog predloka, najee na poetku stavka, 1 tim se razraivalo pojedine njegove motive u tehnici skroz vedene imitacije. J. Gallus je, npr., obino ponavljao ulorr poetka, iz sredine i s kraja svojih modela, prosjeno osam kroz misu i to u novoj kontrapunktikoj obradbi ili nekoj vi cijskoj formi. U njemakim protestantskim misama modeli preteno uzimali iz duhovne muzike. Na prijelazu u XVI presauje se tehnika parodijske mise i na kompoziciju M, ficata (O. di Lasso, M. Praetorius). Posli je i6co p. dobiva znaajnu ulogu i u svjetc muzici, kao posrednik pri preuzimanju ili usvajanju sti stilskih uzora i oblika, npr. talijanskog madrigalistikog (mnogobrojni engleski, nizozemski i njemaki prepjevi 1 rigala L. Marenzija, Gastoldija i dr.), zatim francuskih c sona i aira, pa i instrumentalnih kompozicija, mahom sova, a i pjesama za lutnju (engleskih) i najzad ulomal opera i baleta. U Njemakoj se tokom XVII i XVIII st. j itav niz pjesmarica s instrumentalnim melodijama, preuj iz stranih izvor a, koje su prilagoene novom tekstu, a katl ve postojeim stihovima (popularna Sperontesova zbirka Sim Muse an der Pleisse iz 173645 s melodijama francuskih men mareva, aira i poloneza). Engleskim i njemakim zbirkams rodiranih (i tekstiranih) francuskih opernih i baletnih mel prethodile su takve zbirke objavljene oko 1700 u samoj Francu
Parodies bachiques sur les airs et symphonies des ope'ras, i6<

postepeno je sve vie preuzimao dramski fah, osobito u Wag-nerovu repertoaru. Gostovao je u Francuskoj, Engleskoj i Nizozemskoj, istakavi se u operama Lohengrin i Parsifal (Wagner), Strijelac vilenjak (Weber), La Wally (Catalani), Ifigenija u Tauridi (Gluck), Francesca da Rimini (Zandonai), Macbeth (Verdi), Ne-rone (Mascagni), Lu-crezia (Respighi) i dr. Opernu pozornicu ostavio 1948 te se bavio vokalnom pedagogijom; do kraja ivota bio je uz to ef kla-ke u Scali. PARNEL, Rut, R. PARNEL u baletu Coppelia plesaica (Beograd, 12. II 1923). Ue nica M. Jovanovia i B. Knjazeva; od 1939 stalan lan baleta Narodnog pozorita u Beogradu, gde je zatim do 1969 primabale rina. P. je posedovala izvanrednu tehniku, posebno u okretima i brzim tempima, ali je uz to u svoje kreacije unosila dramsku snagu i izraajnost, stvarajui igrake partije duboko emocionalno i izdiferencirano. U njenom bogatom klasinom repertoaru naroito su se isticale uloge u baletima Coppelia (Delibes), Romeo i Julija (Prokofjev), Kineska pria (Baranovi) i Roendan infantkinje (Fortner), za koju je rolu dobila Sedmojulsku nagradu (1963). Jedna od najznaajnijih umetnica na jugosloven skim baletskim scenama, R. Parnel je odlikovana sa vie saveznih i republi kih nagrada. M. Z. D. PARODI, Lorenzo, talijanski kompozitor i muzikolog (Genova, 10. VIII 1856 28. III 1926). Studij zapoet u Genovi nastavio u Parizu kod E. Guirauda i J. Masseneta. Od 1906 direktor i profesor estetike i historije muzike na Istituto musicale Paganini u Genovi; bio je muziki kritiar genovskog lista // Cajfaro.
DJELA. ORKESTRALNA: Suite greca; Ouvenure Irionfale; Epitha -lame. Sonata fantasia za violinu, klavir i orgulje. Suita za orgulje. DRAMSKA. Opere: Bena; Osmania; Savitri; Grindelviald i Belkiss. Koreografska fantazija Nuit Corinthienne. VOKALNA: oratoriji Giovanni Battista 1899 i Calvario, 1902; kantata u ast G. Donizettiju; kantata u ast G . Verdiju; zborovi; solo-pjesme. Mise; Stabat Mater; Aiiserere. SPISI: L'Estetica del canonc; Trattato d'istrumentazione; La Giovane scuola francese; II Dolore nella muica, 1895; L'Avvenire della muica e Vevoluzione armonica, 1895; Giuseppe Verdi, 1896; Luigi Boccherini, 1906; Musicologia, tccnica e psicologia delV arte dei suoni, 1909.

PARODI, Renato, talijanski kompozitor (Napulj, 14. XII 1900 ). Studij zavrio 1928 na konzervatoriju 5. Pietro a Majella u Napulju (C. De Nardis, A. Savasta, G. Napoli); u toj je ustanovi od 1940 predavao harmoniju i kontrapunkt. Od 1962 profesor je kompozicije na konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1951; koncerti: za violinu, 1949; za flautu i gudae, 1951 i za fa got, 1965; Divertimento, 1929; Preludio ad una commedia, 1931; Concertino napoletano, 1935; Capitoli, 1968. Kompozicije za komorne sastave i za klavir. DRAAISKA : balet Folies Bergercs, 1949; crkveno prikazanje La Cantata dci pastori, 1962; scenska muzika za drame. VOKALNA: Ornitofonie za zbor i orkestar, 1969; 3 Madrigali napoletani za zbor; solo-pjesme. Priredio nova izdanja opera Le Cantatrici villane i / Virluosi ambulanti (Fioravanti), La Locandiera (Auletta), L'Idolo cinese (Paisiello), Chi dell' altrui si veste i La Baronessa slramba (Cimarosa), Piedigrotta (Ricci) i Lo Fralc 'nnammorato (Pergolesi).

PARODIJA (gr. r^apcoSia otpjev, protupjev), openito, oponaanje nekog umjetnikog djela s namjerom da ga se ismije, karikira, izvrgne satiri. U muzici p. isprva znai preoblikovanje postojee kompozicije ili muzike grae u novo djelo bez kariki ranja, te predstavlja zapravo posebnu vrstu -> preradbe (poput -* kontrafakture i -> parafraze). Meutim, od parafraze se p. razlikuje po svojoj prili no tijesnoj povezanosti s predlokom, a od kontrafakture, koja se prvenstveno osniva na promjeni teksta, po samom zahvatu odnosno preraivanju preuzete kompozicije (esto vezanom s mijenjanjem teksta) koja se stvaralaki nanovo oblikuje da bi se prilagodila novoj svrsi ili drugaijoj zvunoj predodbi. Sam izraz p. susree se u muzikoj literaturi od druge po lovine XVI st., najkasnije od 1573, kada se javlja u naslovu izdanja mise J. Paixa: (Missa) Parodia Motettae Domine da nobis auxilium Th. Crequilonis. Meutim, praksa parodiranja proirila

pjesmama na podlozi instrumentalnih komada iz opera Lu Desmaretsa, M. A. Charpentiera i drugih), Les Parodies Noui 1730 (dijelom i s klavirskom muzikom F. Couperina, Ram i dr., kojoj je dodan tekst) i mnoge druge. Pored ovih po pularnih oblika parodije, oivljuju pc baroka prvobitnu praksu parodiranja J. S. Bach, G. F. Hi i njihovi suvremenici (Telemann) koji veinom prerauj prilagouju novoj svrsi vlastita djela. Kod Bacha se su: najrazliitiji primjeri parodiranja: od preraivanja svjetc kompozicija u duhovne {Uskrnji oratorij uglavnom je p. j njegove svjetovne kantate) ili instrumentalnih kompozicija u kalne (kantate) i obrnuto (kantate u orguljski koral) do ukl vanja muzike grade iz nekoliko razliitih djela u posve novu 1 poziciju (u misi u h-molu nalaze se uzorci iz najmanje 7 razli ranijih Bachovih djela). Na izmaku baroka ovaj tip parod tehnike izumire. Ali istodobno od XVII st. doivljuje procv kao satiriko oponaanje ili karikiranje, i to najvie u odnos operu. Taj je tip rairen osobito u Francuskoj gdje je u XVI! gotovo svaka nova opera parodirana na pozornicama vaa kazalita ili Opere comique (npr. na Lullvjevu operu Ar poznata p. Dufresneva Opera de Campagne, 1692). U XI) gotovo su sve poznatije opere Meverbeera, Halevvja, Gour Masseneta, redom slijedile njihove parodije. U Italiji su I neskni intermezzi opera serija esto zapravo parodije glavne nje; tako npr. intermediji to ih je Metastasio pisao za vla operu Didone, s naslovom Impresario (1724). Poznati su z primjeri talijanske operne parodije Prima la muica poi le p A. Salierija, // Maestro di cappella D. Cimarose i si., gd; ismijavaju hirovi pjevaa, a iz XIX st. parodije na opere Ve (N' Anta Aida) i Mascagnija (Fanteria rusticana). U Njem: i Austriji nedostaci ozbiljne opere parodiraju se najee u Si pielu. Najvie su satirikih parodija izazvale opere Webt zatim R. Wagnera (F. Suppe i Costa-Grandjean: Lohengelb die Prinzessin von Dragani). Satirika muzika p. njeguje u opereti (poev od Offenbacha), burleski, musicalu i x< U novije doba susree se i u instrumentalnoj muzici, pri mj kod I. Stravinskog u Suiti br. 2 za mali orkestar kao grote razraivanje popularnih graanskih plesova. Meutim Strav obnavlja i staru praksu parodiranja sa djelima komponiranir tue muzike motive kao to su balet Le baiser de lafe'e (na mu ajkovskog) ili Pulcinella (na muziku Pergolesija).

PARODIJA PARRY
Parodteverfahren im Berliner Gassenlied, PJB, 1959. G. v. Dadsen, Parodie und Kontrafaktur, MGG, X, 1962. A. Clarkson, The Rationale und Tehnique of Borrovving in Franco-Flemish Parody-Compositions of the High Renaissance (disertacija), Columbia University, New York 1963. W. Neumann, Uber Ausmass und Wesen der Bachschen Parodieverfahrens, Bach-Jahrbuch, 1965. L. Lockwood, On Parody as Term and Concept inthei6 lh Century Music, Aspects of Medieval and Renaissance Music, Spomenica G. Resse, New York 1966. M. See, Opernparodie und Parodieoper, Neue Zeitschriftfur Musik, 1966. I. A.

41

dij zavrio 1939 na Harvard University i zatim djelovao kao nastavnik i zborovoda u vie amerikih gradova.
DJELA. ORKESTRALNA: Fantazija, 1947; Pageant Music, 1948; Overture on Southern Folk Hymns, 1949. Gudaki kvartet, 1939. KLAVIRSKA: sonata, 1948; 12 preludija, 1950; 6 stavaka za klavir 4 - runo. VOKALNA: Aiagnificat za sopran, enski zbor i orgulje, 1946; 3 psalma za zbor; ciklus solo-pjesama i dr. SPISI: Masterpieces of Music before 1750, 1951 (sa J. F. Ohlom); The Notation of Medieval Music, 1957; The Notation of Polyphonic Music, 1958.

PARODIJSKA MISA, polifonika kompozicija misnog ordinarija koja se temelji na upotrebi muzike grae iz nekog ve postojeeg djela chansona, madrigala, moteta, kao podloge za novo djelo, umjesto melodijskog cantus firmusa. Takav je nain komponiranja mise bio rairen od XV do XVII st., najvie izmeu 1450 i 1630. Tehnika parodiranja ( -> parodija) posuenog predloka provodila se na vie naina: kompozitor bi iz postojeeg tueg ili vlastitog chansona, madrigala i si. preuzimao 2 ili 3, rjee vie gl asova i njima dodavao nove; pritom su se preuzeti glasovi linearno, kontrapunktiki mijenjali, augmenta cijom, iminucijom, koloriranjem i si., ali je njihov prvobitni vertikalni meusobni odnos ostajao neizmjenjen. Ovakva je praksa bila rairena osobito u ranijem stadiju parodijske mise (J. Barbireau, misa Terriblement na glasove istoimenog chansona). Kod drugog se naina preuzimao samo isjeak ili motiv neke kompo zicije koji se zatim imitacijski provodio kroz sve mogue vertikalne i horizontalne kombinacije, ali je sam po sebi, poput citata, ostajao obino nepromijenjen. Ova tehnika, omiljena u doba Josquin Des Presa, dosegla je vrhunac u sloenim kontrapunktikim kombinacijama J. Obrechta (misa Je ne demande prema Busnoisovu chansonu), L. Comperea (misa Allez regrets prema chansonu Havnea van Ghizeghema) i drugih. Trei nain osnivao se na citiranju cijelog preuzetog odlomka (sa svim glasovima) i to najee na poecima pojedinih stavaka mise, a zatim se, slino kao kod drugog naina, taj odlomak imitacijski razraivao ili se pak tokom stavka posve zanemarivao. Ova se tehnika razvijala poev od Josquin Des Presa (misa Mater Patris prema motetu A. Brumela), a prevladavala je u XVI st. Medu mnogobrojnim kompozitorima parodijskih misa toga doba izdvajaju se, bogatstvom i matovitou oblikovanja Pierre de la Rue, Clemens non Papa, N. Gombert, Jacobus Gallus, Philippe De Monte, O. di Lasso i nadasve Palestrina. Parodijske mise njemakih protestanata u XVII st. temeljile su se veinom na predlocima iz duhovne muzike (H. Grimm, G. Vintzius i dr.).
LIT.: P. Pisk, Das Parodieverfahren in den M essen des J. Gallus, STMW, 1918. R. B. Lenaerts, The 16 t h - Century Parody Mass in the Netherlands, MQ, 1950. N. Pirrotta, Considerazioni sui primi esem pi di missa p arodia, Kongresni izvjetaj, Roma 1950. F. Ghisi, L'Ordinarium missae nel XV s. ed il primordi della parodia, ibid. F. H. Denker, A Study of the T ransition from the cantus -firm us - M ass to the P arody -M ass (diserta cija), University of Rochester (New York), 1951. J. Klassen, Parodiemessen Palestrinas, KMJB, 1953. L. Schrae, A 14" 1 Century Parody Mass, AML, 1955. H. Ch. Wolff, Die asthetische Auffassung der Parodiemesse des 16. Jahrh und erts, u M iscelanea en hom en aje H . A ngles, II, B arcelona 19 58 61. 1. A.

PARROTT, lan (Horace), engleski kompozitor (London, 5. III 1916). Muziku studirao u Londonu (B. Dale) i Oxforu; 1940 stekao doktorat i 1941 dobio naslov master of arts na St. Nicholas Collegeu u Londonu. Predavao muziku u Londonu i u Birminghamu, od 1951 profesor je muzike na Univerzitety College of Wales u Aberystwythu.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije; simfonijska pjesma El Alamein, 1944; simfonijska impresija Luxor, 1947; 2 seherza, 19 33 i 1943; sveana uver tira Romeo and Juliet, 1953; varijacije na Dufayevu temu, 1955 i dr. Koncerti: za klavir, 1948; za engleski rog, 1956; za violonelo i za trombon i duhae. KOMORNA: 4 gudaka kvarteta, 1946, 1955, 1957 i 1960; kvartet s oboom, 194 6; duhaki kvintet, 1948; Fantasy Trio, 1950. Klavirska djela. DRAMSKA: komina opera Once upon a Time, 1959; burleske The Seargent-Alajor's Daughter, 1943 i The Black Ram, 1957; baleti Maid in Birmingham, 1949 i Ballet music for Pageant of Pembroke, 1958. VOKALNA: kantata Three Kings have come, 1951; Psalam XCI za zbor i orkestar, T946; anthem Earth refoices i dr. SPISI: Pathways to Modem Music, 1947; A Guide to Musical Thought, 1955; Method in Orchestration, 1957; The Music of an Adventure, bez god.; The Spirilual Pilgrims, bez. god.

PARRENIN, Jacques, francuski violinist (Ferryville, Tunis, 24. XII 1919 ). Violinu uio u Lorientu, zatim na Parikom konzervatoriju kod J. Boucherita i ]. Calveta. God. 1943 utemeljio je gudaki kvartet, s kojim od 1949 poduzima brojne, izvanredno uspjene, koncertne turneje po Evropi i ostalim kontinentima. Ovaj se komorni ansambl posebno istakao interpretirajui djela suvremenih kompozitora. Ostali su lanovi Parreninova kvarteta: Jacques Ghestern (od 1963), J.-C. Dewaele (od 1970) i Pierre Penassou. PARRIS, Robert, ameriki kompozitor (Philadelphia, 21. V 1924). Nakon studija na Juilliard School of Music u New Yorku (P. Mennin), u Pennsvlvaniji i na Columbia University> usavravao kod J. Iberta i A. Coplanda u Tanglevvoodu i kod A. Honeggera u Parizu. Djeluje u Washingtonu kao profesor kompozicije na univerzitetu George Washington; 195963 bio je takoer i muziki kritiar dnevnika W'ashington Post.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija za komorni orkestar, 1952; Symphonic Aiovement Nr. 2, 1951. Koncerti: za klavir i komorni orkestar, 1954; za 5 timpana, 1955; za violu i komorni orkestar, 1956; za violinu, 1959; za fla utu, 1964 i za trombon i komorni orkestar, 1964. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1948 i 1952; 2 gudaka trija, 1948 i 1950; trio za klarinet, violonelo i klavir, 1959; Lamentations and Praises za 9 limenih instrumenata i udaraljke, 1962; sekstet, 1948; Sonatina za duhaki kvintet, 1954; kvintet za violinu, violon elo, flautu, obou i fagot, 1957; Fantasy on J. S. Bach's Adaptation of the Te Deum za ansambl blokflauta, 1962; Sinfonia za komorni ansambl, 1963. Sonate: za violinu i embalo (klavir), 1956 i za violu i klavir, 1957. Kompozicije za klavir. VOKALNA: The Hollom A\en za bariton, zbor i mali orkestar, 1949; Alas, for the day za bariton, zbor i orgulje (orkestar), 1954; Mad Scene za sopran, 2 baritona i klavir (orkestar), 1959; The Lcaden and The Golden Echo za bariton i orkestar, 1960; Hymn for ihe Nativity za sopran, zbor, 7 limenih instrumenata i udaraljke, 1962. Solo-pjesme: 3 Songs za bariton, ceiestu i klavir, 1947; Night za bariton, klarinet i gudaki kvartet, 1951; 3 Passacaglie za sopran, embalo, violinu i violonelo, 1957; The Raids 1940 za sopran, violinu i klavir, 1960.

PARRY, Charles Hubert Hastings, engleski kompozitor, muziki pisac i pedagog (Bournemouth, 27. II 1848 Rustington, Oxfordshire, 7. X 1918). kolovao se u Etonu i na Exeter Collegeu u Oxfordu i uio kompoziciju u Londonu kod W. S. Bennetta i G. A. Macfarrena; u kompoziciji se usavravao kod H. H. Pier sona u Stuttgartu (kompozicija); veoma su mu koristili savjeti i poduka pijaniste E. Dannreuthera u Londonu. Od 1883 zborovoda, a 1900 08 profesor muzike na Univerzitetu u Oxfordu. Od 1894 do kraja ivota direktor (nasljednik G. Grovea) na Royal College of Music u Londonu. P. je uz Ch. V. Stanforda zaetnik engleskoga muzikog preporoda u posljednjoj etvrtini XIX st. Procvatu engleske muzike on je pridonio koliko svojim stvaralakim radom, toliko kao odlian pedagog i organizator. Stilski se preteno kolovao na muzici Bacha i H anela, Mendelssohna i Brahmsa. Najbolja su mu ostvarenja vokalna djela; na tom je polju u engleskoj izvodilakoj praksi naiao na neprekinutu tradiciju zbornoga pje vanja. Medu kompozicijama veih formata najbolje su kantata Prometheus Unbound (godina njene izvedbe, 1880, smatra se poetkom preporoda) i oda Blest Pair of Sirens; u tim se djelima vidi njegov osobiti smisao za postizavanje snanih efekata s ve likim zborskim blokovima; uz to njegova je melodijska invencija svjea, a akc entuacija izvanredno precizna. Veoma su uspjeli i pojedini njegovi ciklusi solo-pjesama te zborovi a cappella. Muzikom preporodu u Engleskoj znatno su pridonijeli i Parry jevi spisi, koji imaju i knjievnu vrijednost.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfo nije: I, u G-duru, 1882; II, u fmolu, 1883; III, u C-duru, 1889 i IV, u e-molu, 1889. Simfonija fantazija u h-molu, 1912; simfonijska pjesma From Death to Life, J914; koncert za klavir, 1880; 3 uvertire, 1873 93; 3 suite; simfonijske varijacije, 1897 i dr. KO MO RN A: Tri gud a ka k va rt et a : I, u g - mo lu, 1 86 7; II, u c - mo lu, 1 8 68 i III, u G- duru, 1880. Gudaki kvintet, 1884; 3 klavirska trija, 1878 90; klavirski kvartet, 1879; gudaki nonet, 1877; sonata fantazija za violinu i klavir, 1878; sonata u A-duru za violonelo i klavir, 1883. i dr. KLAVIRSKA: 2 sonate, 1877 i 1878; 3 ciklusa Sonets and Songs without Words; Characteristic Popular Tunes of the British Isles (2 sv.) za klavir 4-runo i dr. Koralni preludij, toceata i fuga i dr. za orgulje. Opera Guinevere, 1886. Scenska muzika. VOKALNA. Oratoriji: Judilh, 1888; Job, 1892 i King Saul, 1894; Za sole, zbor i orkestar; Scenes from Shelley's "Prometheus Unbound, 1880; De Profundis, 1891; The Pied Piper of Hamelin, 1905; simfonijska pjesma A Vision of Life, 1907; An Ode to the Nativity, 1912 i dr. Za zbor i orkestar: ode The Glories of our Blood and State, 1883; Blest Pair of Sirens, 1887 i dr. The Sol-dier's Tent za bariton i orkestar, 1900. Zborovi; brojni ciklusi solo -pjesama (12 ciklusa English Lyrics). CRKVENA: Morning, Evening and Communion Service, 1868; Te Deum and Benedictus, 1868; 2 Te Deuma, 1900 i 1911; ant-hemi; psalam XLVI God is Our Hope za bas, dvostruki zbor i orkestar, 1913; Magnificat za sopran, zbor i orkestar, 1897; himne; moteti. SPISI: Studies of Great Composers, 1887 (XX izd. 1934); The Ari of Music, 1893 (proireno pod naslovom The Evolution of the Ari of Music, 1896; nova izd. 1930 i 1950); Summary of the History and Development of Mediaeval and Modem European Aiusic, 1893; The Music of the /7th Ccntury, Oxford History of Music, III sv., 1902 (novo izd. 1938); J. S. Bach, the Story of the Development of a Great Per-sonalily, 1909 (rev. 1934; VIII izd. 1949); Slyle in Musical Ari, 1911; Inslinct and haracter (rkp.). Govore odrane stud entima Royal College of Music sakupio i obj. H. Coltes Kao College Addresses Delivered to Pupils..., 1920. LIT.: R. O. Morris, Hubert Parry, Music and Letters, 1920. H. C. Colles, Parry as a Song-Writer, The Musical Times, 1921. Ch. L. Graves, Hubert Parry (2 sv.), London 1926. G. M. Grcene, Two Witnesses: a Personal Recollection of Hubert Parry and Friedrich v. Huegel, New York 1930. J. A. Fuller-Maitland, The Music of Parry and Stanford, Cambridge 1934. J. M. Allan i H. F. Rcdlich, Charles Hubert Hastings Parry, MGG, X, 1952. H. Hozvclls, Hubert Parry, Music and Letters, 1969. R. A.

PARRISH, Carl, ameriki kompozitor i muzikolog (Ply mouth, Pensilvania, 9. X 1904 New York, 26. XI 1965). Stu-

PARRY, John, velki kompozitor i instrumentalist (Denbigh, sjeverni Wales, 18. II 1776 London, 8. IV 1851). Od 1793 lan vojne kapele u Denbighu, a od 1797 dirigent. Od 1807 svira tada omiljela instrumenta flageoleta u Londonu; osobito se is -

42

PARRY PARTITURA
zikih dela komponovanih za vie deonica koje su rasporei vertikalno jedna ispod druge tako da omoguuju taan pre nota koje istodobno zvue. Uz orkestarsku partituru za orkestE dela i horsku partituru za horska dela, postoji i tzv. vokalr, (engl. vocal score, franc. partition pour chant et piano, tal. i tito per canto e pianoforte); u njoj se vokalne deonice nalaz posebnom sistemu, a iz orkestarskih deonica nainjen je klav izvod. Istorija partiture u dananjem njenom znaenju pove je uglavnom sa razvojem orkestarske muzike to se izgra od XVII v. naovamo. Pre toga, kompozicije za vie deonia sale su se u obliku tzv. horskih knjiga (-> Chorbuch, engl. C, book) ili u obliku zasebnih svezaka za svaki pojedini glas (< Part books, nem. Stimmbiicher). Ali u daleke prethodnike p ture mogu da se uvrste najstariji zapisi vieglasne muzike kojih se ve pojavljuje princip vertikalne koordinacije gla; najpre s pomou dijastematski rasporeenih slogova teksta, u traktatu o ranom organumu {Muica enchiriadis, oko IXi> zatim sa notnim znakovima, kao npr. u rukopisu Arundel (XII gde su dvoglasne kompozicije zabeleene na crtovlju od < jednako razmaknutih linija, a troglasne na crtovlju od 12 { lelnih linija na kojima se note to istovremeno zvue vertit poklapaju. Sa ovog arhaikog naina notiranja in corpo p se na horske knjige i zatim na pojedinane sveske. Poetkom v. uvodi se tzv. tabula compositoria, drvena ili kamena plo urezanim sistemom linija, obino 10, na koje su se glasovi ivali u zgusnutom slogu; kod nemakog teoretiara Lampac (traktat Compendium musices, 1537) prvi put takva tabula coi sitoria dobiva izgled moderne partiture, jer se osniva na sist od nekoliko petolinijskih crtovlja, uzdu spojenih taktnim crt U drugoj polovini XVI v. pojavljuju se, najpre u Italiji, primerci prave notacije u partituri; to su u poetku ruko] prepisi kompozicija, prethodno ve objavljenih u pojedina svescima za svaku deonicu, a namenjeni instrumentima sa kama (tzv. orguljska ili klavirska p.). I prve tampane part iz 1577 imaju istu namenu: zbornik Muica de diversi aute partite in caselle per sonar d'instrumento i zbirka C. di Rorea '. i madrigali... a 4 vod, spartiti et aceomodati per sonar d'ogni d'istrumento perfetto. God. 1582 tampa se u Parizu prva 01 tarska p. Ballet comigue de la Royne, delo u kome se izmer horovi, vokalne solistike take i instrumentalne partije t stavu: kvintet gudaa, flauta, oboa, krummhorn, panova f trublja, cink, trombon, harfa, 3 laute, bubanj i orgulje. Na pre u XVII v., sa novim formama, kao to su opere J. Perija (>, 1598) i G. Caccinija (Euridice, 1600) pa Concerti ecclesiastic Viadane (1602), ulazi u partituru generalbas kao temelj. Iste meno, naputaju se sastavi ad libitum u korist unapred pi sanih. Ali p. je jo u doba baroka, u stvari, predoavala st \ broj muzikih deonica, a ne instrumenata; sve udvojene (unis deonice pisale su se na jednom sistemu bez obzira na vrstu; je npr. Handel esto notirao oboe i prve violine ili violono fagot kao jedan te isti glas. U horskoj partituri jo se ranije (u XVI v.) ustalio rasp glasova od viih na nie; pri tome su se nii pisali ispod v Isti princip primenjivao se i u instrumentalnoj muzici: instrun iji tonovi idu u vie registre notirali su se u gornjem delu p ture, a ostali nie od njih, ostavljajui najnie mesto za genera Tako su ponekad jo kod Mozarta prve violine rasporeene najvia deonica. U partiturama pretklasinih simfonija esti Ak&

taknuo u sviranju dvostrukog flageoleta. Od 1809 godinama komponirao djela za popularne priredbe u Vauxhall Gardens; 1820 osnovao drutvo za gaj enje pjevanja uz pratnju harfe Cymdeithas y Canorion, vodio smotre barda (Cymmrodorion i Eisteddfodau), a uz to bio i muziki kritiar lista The Morning Post (183448)Najpoznatije je njegovo djelo duet F!ow Gently Deva.
DJELA.: KOMPOZICIJE i OBRADBE (za Vauxhall Gardens): Harle quin Hoax, 1814; Oberoris Oath, 1816; A Trip to Wales, 1826; Casmallon, 1829; balada Jenny Jones; pjesme i dr. SPISI: II Puntello or The Supporter (osnove muzike teorije), 1832; An Account of the Rise and Progress of the Harp, 1834; An Account of the Royal Musical Festival held at Westminster Abbeye in 1834, 1834; lanci. IZDANJA: The Ancient Brilon's Martial Music (velke melodije obraene za vojnu muziku), 1804; A Second Series for Pianoforte or Harp, Flutc and Violoncello (velske melodije), 1807; A Selection of VCelsh Melodies zuith Symphonies and Accompaniments (3 sv.), 1821 29; The Wehh Harpcr (2 sv.), 1839 i 1848 i dr. LIT.: C. Lloyd Davies, John Parry, MGG, X, 1962.

PARRY, Joseph, velki kompozitor (Merthyr -Tydvil, Wales, 21. V 1841 Penarth, Cardiff, 17. II 1903). Studirao na Royal Academy of Music u Londonu, doktorirao 1878 na Univerzitetu u Cambridgeu. God. 1871 80 profesor muzike na University College of Wales u Aberystwythu; od 1888 do smrti docent na University College u Cardiffu. Njegova opera Blozoen prva je velka nacionalna opera.
DJELA. INSTRUMENTALNA: uvertire, suite, balade i dr. za orkestar; gudaki kvartet; klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Blodvien, 1878; Virginia, 1883; Ariantuen, 1890; Sylvia, 1895 i King Arthur, 1897. VOKALNA. Oratoriji: Emmanuel, 1880; Saul of Tarsus, 1892; The Prodigal Son i Nebuchadnezzar. Kantare: Cambria; 1896; The Maid of Cefu Idfa, 1902, The Birds i Joseph. Brojni zborovi; pjesme. IZDANJA: zbirka velkih na rodnih pjesama Cambrian Minstrelsie (6 sv.), 1893 (sa D. Rowlandsom). LIT.: K. Evans, Cofiant Joseph Parry, Cardiff 1921. C. Lloyd Davies, Joseph Parrv, MGG, X, 1962.

PART, Arvo, estonski kompozitor (Paide, Estonija, n. IX 1935 ) Studij zavrio na Konzerv atoriju u Tallinu. Nadovezujui se na neoklasini stil, postepeno prihvatio dodekafoniju i druga suvremena kompozicijska sredstva te se uvrstio u istaknute sovjetske umjetnike svoje generacije koji trae vlastiti mu ziki govor. P. djeluje kao slobodan u mjetnik.
DJELA (izbor). ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1963 i 1966; Pro et contra, koncert za violonelo, 1966; Perpetuum mobile, 1963; Collage on B-A-C-H za komorni orkestar, 1964; Muica sillabica za 13 instrumenata, 1964. Partita za klavir, 1958. VOKALNA: oratorij Pas du monde, 1961; kantata za djeji zbor, 1958; Credo za zbor i orkestar, 1968.

PARTICELLA (tal. estica, djeli; njem. Particell), skica za partituru na kojoj su pojedine skupine instrumenata (duhai, gudai itd.) notirane odvojeno svaka na svo m crtovlju. P. se sastoji od 2, 3 ili vie crtovlja i slui kao nacrt za konanu izradbu partiture, a najvie za kontrolu harmonijskog toka kompozicije. Particelle su ostavili Schubert (simfonija u h-molu nedovrena), Wagner, Debussy i dr., a Schonberg je prvi ak i objavio svoju kompoziciju u formi particelle {Vier Lieder op. 22 za glas i orkestar). PARTIMENTO (tal. podjela, razdioba), kontrapunktika vjeba u improviziranju; njegovala se u XVII i XVIII st., a izvodila na instrumentu s tipkama. Okosnica (polifone) kompozicije koju je trebalo improvizirati bio je zadani glas; on je u toku svoga kretanja prelazio iz dionice u dionicu tako da se sastojao od dijelova obiljeenog basa, kao i od dijelova tematski izvedene melodijske linije. Svrha partimenta bila je razvijanje vjetine improviziranja i pratnje prima vista.
LIT.: K. G. Fellerer, Der Partimento-Spieler, Leipzig 1940.

PART'ITA (od tal. partire dijeliti), izraz kojim su se u razdoblju baroka oznaivale najprije varijacije s odsjecima (parti) na karakteristine ostinatne modele onoga doba, kao to su La Folia, La Romanesca, II Ruggiero i si. Takve ostinatne varijacije komponirale su se za instrumente s tipkama (Frescobaldi, Toccate e Parlite d'Intavolatura di cimbalo, 2 knj. 161527, kao i Partita sopra l'aria di Fiorenza sauvana u rkp.), za trzalake instrumente ili za komorne sastave (npr. 2 koncertantne violine i continuo). U doba kasnoga baroka izraz p. (ili partia ili na njemakom Parthie, Partien) upotrebljavao se i kao sinonim za -> suitu (J. Kuhnau, Neue Clavier Ubung Erster Theil, Bestehend in Sieben Partien . . ., 1689; J. S. Bach, 6 Partiten za klavir, 1726 31 i 3 Partiten za solo violinu, oko 1720). Od sredine XVII st. naziv p. iezava, pa se Haydnova djela 6 Feldparthien za duhaki oktet (oko 1780) i 6 Feldparthien za sekstet (oko 1765) mogu smatrati iznimkama. U novije doba ponovno se susree p. i to kao naslov veih djela (A. Casella, Partita op. 42 za klavir i orkestar; orkestralne partite L. Dallapiccole, G. F. Ghedinija i G. Petrassija).
LIT.: F. Torrefranca, Origine e significato di repicco, partita, ricercare, sprezzatura, Kongresni izvjetaj, Utrecht 1952. Isti, Documenti definitivi sulla partita, Kongresni izvjetaj, Bamberg 1953. I. A.

*k
SEC JSU

u
OtO'O

PARTITURA (engl. score, franc. partition, ital. partitura, partizione, Sparti ta, njem. Partitur), grafiko predoivanje muTabula compositoria, XVI st. (pretea partiture)

PARTITURA

43

se na vrh postavljali timpani, trublje i rogovi. Ako je kompozicija pisana i za vokalnog ili instrumentalnog solistu, njihove deonice su ve u XVII v. stavljali iznad generalbasa. U partiturama XVII i XVIII v. sree se ponekad deonica soliste na vrhu iznad svih orkestarskih deonica, to je vrlo pregledno. Sa vremenom se pojavila tenja da se odvoje instrumenti iste vrste u grupe: drveni duvaki, limeni duvaki, gudai i udaraljke. U svakoj grupi instrumenti su i dalje rasporeeni po optem principu partiture: oni koji proizvode visoke tonove nalaze se gore, a ispod njih se redaju instrumenti sa niim tonovima. Tek beki klasiari uvode takav raspored instrumenata po grupama koji se zadrao do danas. Dodue, jo su kod Mozarta, pa ak i kod Schuberta, duvai ee uklopljeni medu gudae. U rukopisu Schubertove Nedovrene simfonije, instrumenti su rasporeeni tako da se violine (I) nalaze na vrhu, a ispod njih su viole, zatim flaute, B.oboe, klarineti, fagoti, horne, klarini (trube), timpani, Kl(B) tromboni, violonelo i na dnu kontrabas. Meutim, u XIX v. definitivno se ustalio raspored istovrsnih instrumenata po grupama koji je ostao u osnovi do danas nepromenjen, uz razne varijante i proirenja, vezana sa povea njem orkestarskog sastava, naroito u delima kasnih romantiara (R. K.-Fag Wagner). l.?JH. , Dananji je raspored instrumentalnih grupa u velikoj orkes tarskoj partituti: Drveni duvaki instrumenti Limeni duvaki 8.4. H. (F) instrumenti Udaraljke Harfa (harfe), klavir, celesta Instrumentalni ili vokalni solista, hor 1.23. TVp Tb. (F) Gudaki instrumenti Orgulje Pk. Unutar pojedinih grupa instrumenti su rasporeeni prema registru od viih na nie. Drveni duvaki instrumenti: Mala flauta (piccolo) Flaute Oboe Engleski rog Klarineti Bas-klarinet f.'V E. E. 3603. V. K. 1103. R. Saksofon Strauss, Tili Eulenspiegel, partitura Fagoti hor. Partiture kompozicija ranijih autora, pisane drukijim ras Kontrafagot Limeni duvaki instrumenti: poredom, danas se da budu preglednije prerauju i piu Horne Trube prema dananjem rasporedu. U nekim se sluajevima ipak za Tromboni drava stari raspored. Tako se npr. u partiturama concerta grossa, Tuba Udaraljke: grupa solista (concertino) izdvaja iz orkestarske grupe (ripieni). Timpani Takva partitura pokazuje ovaj raspored: Concertino Zvona I Violina inele II Violine Triangl (Viola) Gong Violonelo Mali i veliki bubanj 1 dr. Gudaki instrumenti: Ripieni I violine I Violine II violine II Violine Viole Viole Violoneli Violonela Kontrabasi Kontrabasi U grupi limenih duvakih instrumenata na prvo se mesto stav ljaju embalo (I, II) horne, mada su trube vieg registra, zbog toga to ine za sebnu U kamernim delima raspored instrumenata je slian rasporedu grupu, a i zato to su od limenih duvakih instrumenata po u orkestarskoj partituri, samo to se klavir, ako zvuku najblii drvenim duvakim instrumentima (nekada su se instrumenata ima, stavlja u dnu partiture. Zbog vee preglednosti u moder upotrebljavali zajedno sa fagotima). Kod R. Wagnera se uz ga partituri se povezuju pored zajednike spojnice, jo' i poje horne na laze jo i tzv. Wagnerove tube (Horntuben), a uz trube i noj dine grupe instrumenata posebnim uglatim akoladama, a unutar bas-truba. grupe, istovrsni instrumenti vitiastim akoladama (npr. mala fla Gudaki instrumenti dele se ponekad u dve ili vie grupa uta i flauta, I i II violina i si.). (divisi); kod njih se moe izdvojiti jedan ili vie sviraa solo (ili U novije vreme ine se pokuaji da se pojednostavni slika soli); tada njihova deonica dolazi na zasebni linijski sistem, iznad partiture. Najvee potekoe pri itanju partiture ine tzv. transostalih. ponujui instrumenti, jer su njihove deonice pisane u tonali Ako je vie solistikih instrumenata iste grupe, prvo se pie tetima sa predznacima koji se razlikuju od predznaka u crtovlju onaj sa viim registrom (violina i violonelo), a ako su instrumenti drugih deonica. Stoga su neki autori zapisivali te deonice prema isti, prvo se stavlja prvi solista. Ako dolaze solistiki instrumenti iz realnom zvuku, to ga ti instrumenti proizvode, a neki su ak raznih grupa (duvaki i gudaki), stavljaju se onim redom kojim beleili sve deonice u istom kljuu (tzv. Einheitspartitur) to obino stoje u partituri, na primer flauta iznad violine. meutim nije prihvaeno. Sviranje partitura obavezan je predmet U operskim partiturama, kao i u partiturama vokalno-instru- za dirigente u nastavi visokih muzikih kola odnosno akademija. mentalnih dela (kantata, oratorijum), vokalni solisti i hor stavljaju Metodike prirunike napisali su o tom predmetu H. Riema nn se izmeu udaraljki i gudakih instrumenata, i to prvo solisti (po (Anleitung zum Partiturspiel, 1902), H. Creuzburg {Partiturspiel, visini registra glasa: sopran, alt, tenor, bariton, bas), a zatim Ein Ubungsbuch, 4 sv., 195660) i dr.
LIT.: R. Schviartz, Zur Partitur im 16. Jahrhundert, AFMW, 19192. E. E. Lowinsky, On the Use of Scores by Sixteenth-Century Musjcians, Jour-

44

PARTITURA PASIJA
KHura o EeTXOBeHe, 1927; BacuAuu Cepzeeeun KajiunnuKOe; }Ku3Hb umsop* !938 (pro. izd. 1951); M. E. nnmuuiiKuu u ucmopun go3HuKHoeeHun eu zbornik CoBeTCKaH My3biKa, 1944 i dr. Obradbe ruskih narodnih pj LIT.: B. Kucejiee, B. B. nacxaJiOB, CoBeTCKaH My3biKa, 1952, G. Waldtnann, Wjatscheslaw Wiktorowitsch Paschalow, MGG, X, 1962.

nal of the American Musicological Society, 1948. S. Clercx-Lejeune, D'une ardoise aux partitions du XVI e siecle, Melanges d'histoire et d'esthetique musicales,!, 1955. Th. Jakobi, Dje Kunst des Partiturspiels, Berlin 1957. K. Jeppesen, Et par notationstekniske problemer, Spomenica C. A. Moberg, Stockholm 1961. H. G. Hoke, Partitur, MGG, X, 1962. Isti, Studien zur Geschichte der Kunst der Fuge, von J. S. Bach. Zur allgemeinen Problematik des Notationsprinzips Partitur, Beitrage zur Musikwissenschaft, 1962. D. Sn.

PARTOS, Odon, izraelski violist i kompozitor (Budimpeta, 1. X 1907 ). Studirao u Budimpeti kod J. Hubava (violina) i Z. Kodalva (kompozicija). lan orkestra u Luzernu, Berlinu i Budimpeti. Od 1938 u Izraelu, prva viola Filharmo nijskog orkestra i lan Izraelskog kvarteta. Od 1951 direktor je Muzike akademije i profesor Univerziteta u Tel Avivu. Nje gove se kompozicije esto temelje na folkloru, a odavaju utjecaje Z. Kodalva i B. Bartoka.
DJELA. ORKESTRALNA: koncertantna simfonija, 1962; koncert za violinu, 1958. Dva koncerta za violu: I, Song of Praise, 1949 i II, 1957. Yiskor za violu (ili violinu ili violo nelo) i gudae, 1947; Latomasok za flautu, klavir i gudae, 1957; fantazija Ein Gev, 1951; Schir Tehilla; Dmuyot. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta (II, 1960); Concertino za gudaki kvartet, 1934; kvintet s flautom, 1959; Aldqdmdt za flautu i gudaki kvartet; Itnprovisation and Niggun za harfu, 1959; Agada za violu, klaviri udaraljke, 1962 i dr. Kompozicije za klavir. VOKALNA: fantazija na jemenske teme za zbor i orkestar, 1946; 4 pjesme za glas i orkestar; zborovi; Kivrat Adama za glas, flautu i klavir, 1958; solo-pjesme.

PASIJA (lat. passio patnja), povijest muke i smrti Kr prema tekstu evanelja. U katolikoj liturgiji p. se do 1969 ili pjevala na etiri dana velikoga tjedna, svaki put iz jedn< etiri evanelja (po Mateju, Marku, Luki i Ivanu); od 197c pisane su samo dvije pasije na dva dana velikoga tjedna. Z ralnu izvedbu danas je obavezno vatikansko izdanje grego skoga korala iz 1917. P. se izvodi na nain sveanoga liturg itanja (lat. ledio), prema fiksiranim obrascima recitacije. Jednoglasne ralne lzvc dbc , 1 sezu u sre dnjov)
nu kransku

PASACALLE (od panj. passar proi, prolaziti i calle ulica), panjolski naziv, prvobitno za ulinu muziku koja se svirala poput koranice prigodom mimohoda kapele ili se pjevala kao ulina serenada; zatim isto to i -* passacaglia. PASAA (od franc. passage prolaz; tal. passaggio), krai ili dulji ukrasni slijed tonova u brzom tempu, najee virtu oznog karaktera. Izraz se pojavljuje poev od XVI st. i odnosi se na vrstu improviziranog ukraavanja, odnosno diminucije u vokalnoj i u instrumentalnoj muzici. Kasnije p. postaje bitni sastavni dio bravuroznih kompozicija ili etida. Sadrajno je p. obino virtuozno razraen neki motiv kompozicije. Sastoji li se preteno od ljestvinih tonova, naziva se Ijestvina p. U akordinoj pasai prevladavaju figure rastavljenih akorda. Najee je p., meutim, kombinirana od oba ova elementa. PASCAL, Jean-Claude, francuski ansonjer i filmski glu mac (Pariz, 24. X 1927 ). Afirmirao se najprije kao filmski glumac (Velika igra, 1954; Zlokobni susreti, 1955), zatim i kao pjeva. God. 1961 osvojio prvu nagradu na Evropskom festivalu pjesme u Cannesu. U novije vrijeme postie uspjehe kao televi zijski voditelj raznovrsnih programa. PASDELOUP, Jules-Etienne, francuski dirigent (Pariz, 15. IX 1819 Fontainebleau, 13. VIII 1887). Studij zavrio na Parikom konzervatoriju, gdje je zatim predavao solfeggio (od 1841) i klavir (od 1847 profesor); 185568 profesor zbornog pjevanja. God. 1860 73 vodio muke zborove (orpheons), a 186869 bio je direktor kazalita Thedtre lyrique. Kao dirigent potpuno se afirmirao 1851, kada je osnovao Societe des jeunes artistes du Conservatoire, s kojom je prireivao koncerte u dvo rani Herz i u Gradskoj vijenici. Veliku su popularnost stekli njegovi Concerts populaires, koje je osnovao 1861, a odravali su se u Cirgue d'hiver (5000 mjesta uz vrlo pristupane ulaznine); na njima je izvodio najvie djela klasika, ali je propagirao i djela suvremenih francuskih i stranih kompozitora. Concerts populaires su se odrali do 1884; obnovljeni su 1920 kao Concerts Pasdeloup, pod vodstvom dirigenta Rhene-Batona.
LIT.: M. Fremiot, Julcs-Etienne Pasdeloup, MG G, X, 1962.

giiu. Evanelist, na svean i izdil ciran nain kake izvodila. Poev tega vremena U2 se upisuju poj slova (lat. litterc koja pojedinim gama USIICHRKTI (Evanc Isus; ostala pi nana lica i i grupe, kao i ' mase naroda, lai bae) propisuje ite tonske v theum Dionica Krista vjerena je najdi dionici, Evand (tioca, pripovje srednjoj, a c ce svih ostalih ba najviem reg Dok je isprva cio bio povjeren j> osobi, kasnije se pjevanje podijelilo '.t medu nekoliko izvoaa, nom tri. Prvi dokument takve prakse je rukopis iz Salisbi (Parma, Biblioteca Palatina, 98) iz XIII ili XIV st. H. Schiitz, Historia des Leidens u. Sterbens. Vieglasje i naslovna strana, prijepis osamostaljivanje dionica pruali su mnoge gunosti za sugestivno oivljavanje bogate i dramatski r; like biblijske radnje kakvu donosi pasija. O. Kade naziva dre skom pasijom onu u kojoj se samo upravni govor tretira viegl dok se preostali tekst i dalje izvodi koralno. Pasiju koja je vieglasna, pa i u odlomcima povjerenim evanelistu, naziva motetnom. Po F. Blumeu, prva je vrsta pasije koral druga figuralna. K. von Fischer za prvi tip upotrebljava te responzorijska pasija, a za drugi, prokomponirana pasija. * raniji dosad poznati dokumenti vieglasja u responzorijskoj jesu traktat iz Fiissena (oko 1450), rukopis Egerton 3307 (B Museum, London, oko 1450) i rukopis Est M 1.12 (Colim u Modeni (oko 1480). Bogat izvorni materijal responzori pasija sauvan je iz XVI st., osobito u Italiji i Njemakoj XVII st. komponirali su latinske responzorijske pasije V. h O. di Lasso, C. de Sermisy, Jachet iz Mantove, F. Gue, T. L. de Victoria, W. Byrd, G. M. Asola i dr. Responzor pasiju preuzela je i protestantska crkvena muzika, prvi p djelu J. Walthera (oko 1530). On je zadrao osnovne gregorij; melodijske elemente i time sauvao pasiji karakter recitacije, ] goujui je njemakom jeziku. Waltherove pasije, u kojim samo turbae vieglasne, naile su na velik odjek i proirile XVI i XVII st. po Njemakoj u raznim preradbama. Polifo: se dijelovi pri tom sve vie oslobaali cantus firmusa (kc dotle uzimao iz jednoglasnih, koralnih odlomaka pasije) i prema izraajnijem tumaenju teksta (J. Meiland, Th. Mani M. Vulpius). Udaljivanje od cant us firmusa opaa se i u pasi u kojima se jednoglasje odralo samo uz pripovjedaev ' (A. Scandello, B. Gesius, A. Beber). Prokomponirana (motetna) p. pojavila se a XVI st. raniji primjer je pasija A. de Longuevala (oko 1500; djel ponegdje pogreno pripisivalo J. Obrechtu). Medu katoli kompozitorima XVI st. prokomponirana p. pojavljuje se : ko. Osim ve navedenih djela vano je spomenuti pasij Regnarta (prije 1583) i 3 pasije J. Gallusa (1587). U p:
N ibkt'iVM

nificativae; z va Romanusova s

PASERO, Tancredi, talijanski pjeva, bas (Torino, 11. I 1893 ). Pjevanje uio u Rimu kod A. Pessine; debitirao 1918 u Vicenzi. Nastupao zatim u Torinu, Milanu, Trstu, Rimu i C192430) u Teatro Colon u Buenos Airesu. Od 1926 do 1942 pjevao svake sezone na milanskoj Scali, postavi jednim od njezinih najistaknutijih lanova. Vie je puta nastupao i u operi Metropolitan u Ne\v Yorku (192933) i na drugim velikim opernim scenama. Imao je neobino irok repertoar. Posebno velik opseg glasa u visokom registru omoguivao mu je da ponekad pjeva i baritonske uloge, npr. Escamilla u Bizetovoj Carmen. PASHALOV, Vjaeslav Viktorovi, sovjetski muzikolog (Moskva, 14. V 1873 Lenjingrad, 26. XII 1951). Zavrio historijsko-filozofski fakultet u Moskvi (1895), a studij kompozicije na koli Moskovskoga filharmonijskog drutva (190410). Od 1900 radio u Rumjancevskom muzeju; od 1917 vodio muziki odjel muzeja (od 1925 Biblioteka SSSR V. I. Lenjina). P. ide u red najboljih poznavalaca slavenske narodne muzike. Veliko znaenje imala je njegova suradnja s poznatim zapisivaem ruskih narodnih melodija M. E. Pjatnickim. Ogledao se i kao kompozitor.
DJELA: O030P My3biKaAbnou KOHcmpyKiiuu 3anucaHHbix Ai. E. riftmuuuKUM soponeoKCKuK neceiib, zbornik KoHuepTbi IlHTHiiuKoro c KpecTHHajKbi, 1914; UloneH u nOAbCKan napodnan My3uKay My3bn<ajrkHbiH cOBpeMeHHHK, 191617 (poljski prijevod 1951); PycCKan tneMamuKa 0 npou3eedenunx EemxoeeHa, PvccKaH

PAS I JA PASIJSKE IGRE

stantskoj Njemakoj, naprotiv, prokomponirana p. odigrala je znatnu ulogu, oslanjajui se veinom na tekstovnu kompilaciju (summa passionis). Latinskim su se tekstom sluili J. Galliculus, B. Resinarius, B. Gesius i dr. Motetnu pasiju na njemake rijei prvi je komponirao J. a Burek (1568). Majstorsko djelo te vrste je pasija L. Lechnera (1593). Razvoj responzorijske i prokomponirane pasije uglavnom je zavren u prvoj polovini XVII st. U katolikoj se liturgiji preteno dalje izvode djela iz XVI st. Pored toga, u Italiji se vrlo esto komponiraju samo tur bae u vrlo jednostavnom vieglasnom slogu; naziv je tih odlomaka punti della passione. Autori su obino manje po znati ili anonimni crkveni muziari. U protestantskim zem ljama, neki kompozitori konzervativno nadovezuju na responzorijsku pasiju iz XVI st., koja jo uvijek ivi u izvodilakoj praksi. Posebno mjesto zauzima H. Schiitz sa svoje tri pasije ("po Luki, Mateju i Ivanu), u kojima je dramatizacija responzorijske pasije dosegla vrhunac. Schiitz stapa gregorijansku i njemaku protestantsku recitaciju s monodijskim principom oblikovanja. Taj stil, meutim, nitko nije u pasiji nastavio. Karakteristian oblik u protestantskoj crkvenoj muzici od sredine XVII st. je oratorijska pasija. Po uzoru na latinski i talijanski oratorij XVII i XVIII st. ona usvaja recitativ uz instrumentalnu pratnju (tekst Evanelista izvodi se u stilu baroknog recitativa), umetnute arije te samostalne instrumentalne odlomke. Bitna je znaajka pasije (u tome se razlikuje od oratorija) t o zadrava biblijski tekst i to se kao umeci (osim arija) pojavljuju protestantske crkvene pjesme, korali, u ijem izvoenju ponekad sudjeluju i vjernici. Arije donose tekstove iz meditativne lirike. Prve oratorijske pasije komponirao je Th. Selle (oko 1640). U toku vremena nastao je u Njemakoj golem broj oratorijskih pasija. Medu njihovim kompozitorima istaknuto mjesto zauzimaju J. Sebastiani, C. Flor, J. Theile, F. Funcke, J. G. Kiihnhausen, G. Bohm, R. Keiser i G. Ph. Telemann. Iznad svih dostignua izdiu se dvije pasije J. S. Bacha, po Ivanu (1723) i po Mateju (1729). Poetkom XVIII st. zapoinje razdoblje pasijskog oratorija pred kojim uzmie oratorijska pasija. Pasijski je oratorij po tekstu slobodna pjesnika tvorevina; u njemu vie nema biblijskih rijei ni crkvene pjesme. Uvode se alegorika lica. Poetizacijom muke Kristove stvorena je mogunost za naglaavanje meditativnih elemenata i za snano isticanje afekata. Prvo takvo djelo je Der blutende und sterbende Jesus R. Keisera na tekst C. F. Hunolda, zvanog Menantes (1704). uveni tekst B. H. Brockesa Der fiir die unde der Welt ge marterte und sterbende Jesus komponirali su R. Keiser (1712), G. F. Hdndel i G. Ph. Telemann (oba 1716), J. Mattheson (1718) i dr. Znatnu ulogu odigrao je i tekst C. W. Ramlera Der Tod Jesu, osobito uz muziku C. H. Grauna (1755). Suprotno ostalim oblicima, pasijski se oratorij u protestantskoj crkvi nije svagdje liturgijski izvodio. U Italiji oratorijska pasija nije odigrala znatnije uloge. Najvrednija meu rije tkim djelima na talijanskom tlu je pasija A. Scarlattija (oko 1700), bliza latinskom oratoriju XVII st. Talijanski pasijski oratorij pojavio se sredinom XVII st. Njegovi su historijsko-stilski korijeni ne samo u oratoriju (pojavio se u Italiji oko 1600) nego i u pasijskoj laudi (od XV st.) i u sveanostima u slavu Kristova groba u velikom tjednu (tzv. sepolcri). Prvim talijanskim pasijskim oratorijem smatra se Oratorio per la Settimana Santa L. Rossija (oko 1643). U pasijski oratorij ubrajaju se i kompozicije na posljednje Kristove r ijei. U nizu tih djela najpoznatije je Die sieben letzten Worte unseres Erlosers am Kreutze J. Haydna (prvotno za gudaki kvartet, 1787; oratorijska verzija oko 1796). Od sredine XVIII st. i u XIX st. nastalo je malo pasija znatnije vrijednosti. Tek se u prvoj polovini XX st. u nekim muziarima budi jai interes za pasiju, pa nastoje obnoviti stare oblike responzorijske i motetne pasije. Vrijedni su doprinosi K. Thomasa (Passionsmusik nach dem Evangelisten Markus, 1927), H. Distlera (Choral-Passion, 1933), E. Peppinga (Passionsbericht des Matthaus, 1950), G. Migota (La Passion, 1942) i F. Martina (Golgotha, 1948). U Hrvatskoj napisao je istaknuto djelo B. Papandopulo (Muka gospodina naega Isukrsta, 1935). Na novoj koncepciji poiva kompozicija K. Pendereckog (Passio et mors Domini nostri Jesu Christi secundum Lucam, 1965) koja, uz primjenu suvremenih muzikih sredstava, donosi govorene i pjevane latinske rijei evanelja, povezane sa psalmima i drugim liturgijskim tekstovima.
LIT.: F. Spitta, Die Passionen nach den vier Evangelisten von H. Schiitz, Leipzig 1886. Isti, Die Passionsmusiken von J. S. Bach und H. Schutz, Leipzig 1893. O. Kade, Die altere Passionskomposition bis zum Jahre 1631, Giitersloh 1893. M. Schneider, Die alte Choralpassion in der Gegenwart, Zeitschrift der Internationalen Musikgesellschaft, 1904 05. F. Spitta, Die Passionen von H. Schiitz und ihre Wiederbelebung, PJB, 1906. H. J. Moser, Aus der Friihgeschichte der deutschen Generalbasspassion, PJB, 1920 (II izd., u djelu Musik in Zeit und Raum, Berlin 1960). W. Lott, Zur Ge-

45

J. S. Bach, Matthduspassion, aulograf schichte der Passionskomposition von 1650 1800, AFMW, 1921. P. Wagncr, Einfiihrung in die Gregorianischen Melodien, III, Gregorianische Formen lehre, Leipzig 1921 ( I I izd. Hildesheim i Wicsbaden 1962). H. Adamst, Pas sion Music before 1724, Music and Letters, 1926. P. Epstcin, Zur Geschichte der deutschen Choralpassion, PJB, 1929. R. Gerbcr, Das Passionsrczitativ bei H. Schiitz und seine stilgeschichtlichen Grundlagen, Giitersloh 1929. Isti, Die deutsche Passion von Luther bis Bach, Luthcr -Jahrbuch, 1931. H. J. Moser, Die mehrstimmige Vertonung des Evangeliums, Leipzig 1931. K. Nef, Schweizerische Passionsmusiken, Schweizerisches Jahrbuch fiir Musikwissenschaft, 1931. Isti, Beitrage zur Geschichte der Passion in Italien, ZFMW, 1935. A. Schmitz, Italienische Quellen zur Figuralpassion des XVI Jahrhunderts, Festschrift M. Schneider, Halle 1935. K. Ameln, Die altesten Passionsmusiken, Musik und Kirche, 1939. Isti i C. Gerhardt, Johann Walter und die altesten deutschen Passionskompositionen, A4onats sehrift fiir Gottesdinst und kirchliche Kunst, 1939. K. Ameln, Die Anfange der deutschen Passionshistorie, Kongresni izvjetaj, Base l 1949. J. J. Lanza Del Vasto, La Passion, mystere de PSques, Pari 1951. K. v. Fischer, Zur Geschichte der Passionskomposition des 16. Jahrhunderts in Italien, AFMW, 1954. A. Schmitz, Oberitalienische Figuralpassionen des 16. Jahrhunderts, Mainz 1955. K. v. Fischer, Neues zur Passionskomposition des 16. Jahr hunderts, Kongresni izvjetaj, Koln 1958. A. Schmitz, Zur motettischen Passion des 16. Jahrhunderts, AFMW, 1959. G. Schmidt, Grundsatzliche Bemerkungen zur Geschichte der Passionshistorie, ibid., 1960. W. Braun, Die mitteldeutsche Choralpassion im 18. Jahrhundert, Berlin 1960. B. Stablein, K. v. Fischer i W. Blankenburg, Passion, MGG, X, 1962. B. A.

PASIJSKE IGRE (od lat. passio patnja), dramsko prikazivanje Kristove muke, prvobitno u crkvama, zatim i izvan crkvenih prostora, pred portalom, u dvoritima samostana i na gradskim trgovima. U katolikoj crkvi se ve u XII st. u Velikom tjednu prakticiralo itanje Kristove muke po evaneljima s podijeljenim ulogama i dijalozima. Iz takve se prakse ubrzo razvilo dramatizirano prikazivanje, najprije na latinskom jeziku s odgovarajuim liturgijskim (koralnim) napjevima zatim i na narodnim jezicima (-> liturgijska drama, -> misterij). Napjevi su i u tim pukim pasijskim igrama veim dijelom potekli od tradicionalnih melodija gregorijanskog > korala. Najstariji primjerci latinskih pasijskih igara nalaze se u rukopisu iz Benediktbeura, gdje je jedna pasija popraena neumatski notiranim melodijama. U ulomku lat. pasijske igre iz Montecassina (XII st.) notirani su jedino stihovi Marijine tualjke. Muziki je vrhunac i u latinskim i u pukim pasijskim igrama redovito tualjka Marije. Najpoznatije su do da nas ive puke p. i. iz Oberammergaua, koje se izvode u obliku nastalom 1634, ali sadravaju elemente starije tradicije. Muzika, s kojom se te igre danas izvode, novijeg je datuma: komponirao ju je 1815 Rochus Dedler, orgulja iz 1 Ai Oberammergaua. - U Hrvatskoj su p. i. bile rairene osobito u Dalmaciji. U crkvenim obrednim obiajima s otoka Hvara zadrala se do danas tradicionalna velika pasijska procesija. U noi izmeu Velikoga etvrtka i Velikoga petka, puanstvo iz Jelse, Vrbanja, Vrisnika, Pitava i Svira, koraa u ophodu pjevajVii drevne obredne pjesme.

46

PASIJSKE IGRE PASSEPIED

Umjetnik, kojega su smatrali najveim ta lijanskim orgulja u drugoj polovini XVII st., najvaniji je po svojim kompozi< ma za embalo odnosno orgulje. Medu tim djelima najpopularni i najuspjelija Toccata con lo scherzo del Cucco, koja odaje svje: invencije, lakou i eleganciju te uspjeno predsta vlja Pasqui kao kompozitora koji je koristio i prevladao Frescobaldijeve 1 caje i otvorio novu etapu u razvoju talijanske instrument muzike, pripremajui put umjetnosti D. Scarlattija.
DJ ELA. IN STRU MEN TALN A. Za k la vir i z a o rgulj e : 3 5 so nat a za 2 embala ); 17 suita; 18 varijacija ili partita; 35 tokata ili tastata; 25 1 11 pojedinanih plesova; 5 bizzarrie; 4 passacaglie; 3 canzoni francesi; 2 ca cia; 2 ricercara; 1 fantazija; 1 fuga; 1 bergamasca. DRAMSKA: 16 o medu kojima Dov'e amorc e pictd, 1679 i La Forza d'amore, 1680. KALNA: 15 oratorija; vie od 50 kantata; oko 200 arija uz b. c. Tri m za glas i b. c. INSTRUKTIVNA: Saggi di contrappunto, 1695; Regol ben suonare il embalo o organo. NOVA IZD. Djela za instrumente s tipkama: 11 djela obj. J. S. Shed (Selection of Pieces by Pasquini, 1895); F. Boghen izd. 2 tokate (Toccate antichi maestri italiani, 1918), zatim I tokatu (bez god.), 5 partita (Partite antiehi maestri italiani, bez god.), 10 arija (1922) i 2 sonate za 2 embala ( i < 1 sonatu za 2 embala obj. W. Danckert (1931); 20 djela obj. G. Tagliap (Antologia di tnusica antica e moderna per pianofortc fl934) i dr. Vokalna d 1 kantatu obj. F. Vatielli (Antike cantate d'amore, 1920); 2 arije obj. K. pesen (La Flora, 1949): 2 arije obj. L. Landshoff (Alte Mcister des Bel c: bez god.) i dr. LIT.: Ch. van den Borren, Note sur Bernard Pasquini et ses oeuvres, / du Congres d'Histoire de FArt, Pari 1921. /'. Boghen, L'Arte di Bern Pasquini, Muica d'oggi, 1922. A. Bonaventura, Bernardo Pasquini, A Piceno 1923. E. J. Luin, Bernardo Pasquini e il suo tricentenario, Roma ] W. Heimrich, Die Orgel- und Cembalowerke Bernardo Pasquinis (dis ciia), Berlin 1958. M. B. Haynes, The Kevboard Works of Bernardo quini, Ann Arbor 1960. P. Kast i G. F. Crain, Bernardo Pasquini, M X, 1962. G. F. Crain, The Operas of Bernardo Pasquini (disertacija, 2 Ann Arbor 1965. W. Apel, Geschichte der Orgel- und Klaviermusik 1700. Kassel 1967. B. A<

Ostaci pasijskih procesija i pjesama o Kristovoj muci ili Gospinu plau kao i brojni rukopisni dokumenti svjedoe da su p. i. i pa sijske procesije bile rairene u mnogim dalmatinskim krajevima, a sauvani fragmenti glagoljskih tekstova, zapisivanih od XV do XVIII st. od kojih pojedini imaju i neumatsku notaciju napjeva dokazuju da su se p. i. prikazivale i u Hrvatskom primorju (Rijeka). Mnoge stare pasijske pjesme sauvale su se do danas usmenom predajom. U sjevernoj Hrvatskoj prikazivale su se p. i. takoer u mnogim mjestima npr. u upi Vrbovcu (17921868; obnovljene za Prvoga svjetskog rata prema tekstu pasijskih igara iz Oberammergaua). Medu starim hrvatskim rukopisima otkrili su R. Strohal i V. tefani mnoge tekstove pasijskih igara zapisane glagoljicom na staroslavenskom jeziku. Vaan je izvor za prouavanje starih hrvatskih pasijskih igara djelo T. Pervizovia Muka i smrt Kristueva po Mateju i Januu (2 sv., 1764). Neke pasijske pjesme s otoka Hvara zapisao je i notirao B. Sokol. Tragovi melodija starih hrvatskih pasijskih napjeva zapaaju se u nekim pjesmama iz zbirke Cithara octochorda (1701). U fonotekama Staroslavenskog instituta i Instituta za narodnu umjetnost u Zagrebu uvaju se magnetofonske snimke mnogih pasijskih pjesama.
LIT.: B. Sokol, Gospin pla na otoku Hvaru, Sv. C, 1939 V. c.

U Sloveniji su p. i. takoer bile rairene. God. 1598, kada je u Ljubljani harala kuga, odrana je na Veliki petak velika pasijska procesija. Otada su takove procesije, nazivane sprevod s predstavo bridkega trpljenja in smrti naega Odrenika, prireivane svake godine u mnogim mjestima Kranjske u noi izmeu Velikog etvrtka i Velikog petka. U pasijskim proce sijama sudjelovali su i flagelanti. Neto kasnije zapoeli su ljubljanski kapucini tradiciju dramskog prikazivanja Kristove muke. P. i. u Sloveniji njegovale su se osobito u XVII i u XVIII st. i to na latinskom, slovenskom i njemakom jeziku. Znatna uloga je u njima pripadala muzici. Za slovensku kulturu osobito su vane pasijske procesije koje su se na slovenskom jeziku odravale od oko 1721 u kofjoj Loki. Autor teksta (oko 1000 stihova) tih slovenskih pasijskih igara bio je pater Romuald-Lovrenc Marui. Taj pasijski tekst je najstariji sauvani pisani spomenik slovenske dramske umjetnosti. Pasijske igre su se odravale i u Korukoj. God. 1818 nje maki tekst pasijskih igara preveo je na slovenski Andrej Dra bosnjak. U Korukoj je u dramskom prikaziv anju muke i smrti Kristove sudjelovalo oko 50 osoba i mnotvo naroda koje je pred stavljalo idovski puk. I isusovake komedije, odnosno dramske predstave i kapucin ske pasijske procesije i p. i. rairene ne samo u Ljubljani ve i u drugim slovenskim krajevima vaan su dokument o muzikoj praksi i umjetnikoj razini slovenskoga muzikog ivota u XVII i XVIII st.
LIT.: F. Kotnik, Pasijonska igra iz elezne Kaple, asopis za zgodovino in narodopisie, 101 108. A. Kotlar, Pasijonske igre na Kranjskem, Izvestja Muzejskega drutva za Kranjsko, l892.^F. Mantuani, Pasijonska procesija v Loki, Carniola, 1916. F. Kalan, Oris gledalike zgodovine pri Slovencih, Novi svet. 1948, 79. D. Cvetko, Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem, I, Ljubljana, 1958. Isti, Histoire de la musique slovene, Maribor, 1967. .7. Hb'fler, Tokovi glasbene kulture na Slovenskem od zaetkov do 19. stoletja, Ljubljana 1970. D. Co.

PASSACAGLIA (tal.; franc. passacaille; od panj. pasaca instrumentalna kompozicija umjerena tempa u trodobnoj m; Razvila se oko 1600 iz istoimenog starinskog plesa, podrijet vjerojatno iz panjolske. U poetku je p. plesna kompozi brzog tempa namijenjena najee gitari ili pjevanju uz prat gitare. Redovito je u 3/4 mjeri s karakteristinim ritmom J , ili J. J) J S vremenom se razvija u polagani stavak izgraen principu varijacija. Djelo Cento partite sopra il passacaglio (K G. Frescobaldija najraniji je primjer passacaglie koja se naii variranja pribliuje chaconni. Otada piu kompozitori passaca najee za instrumente s tipkama, a francuski autori njeguji i kao baletni stavak (J. B. Lully). Klasina p. sastoji se od 1 kontrapunktskih varijacija na melodijsku frazu koja se prvi pojavljuje u basovoj dionici, a zatim se neprestano ponavljs u basu ili u kojem gornjem glasu. Tema je reenica od 4 i taktova, a varijacije nisu meu sobno odijeljene, nego se nade zuju jedna na drugu. P. je vrlo slina -> chaconni. Po misije nekih autora (W. Apel) p. je niz varijacija na ostinatnu melodi; frazu, a chaconna na ostinantne harmonije. Kompozitori su : dutim, osobito u baroku, esto upotreb ljavali nazive upravo ( nuto. Najpoznatije passacaglie napisali su B. Marini, G. B. tali, N. Pasquini, G. Muffat, H. J. Biber, J. S. Bach i G. F. Han. a u XX st. O. Barblan, E. Dohnanvi, P. Hindemith, F. Mar M. Ravel. W. Schuman, S. Veress, A. Webern, K. Odak i
LIT.: A. Machabey, Les Origines de la Chaconne et de la Passac: Revue de Musicologie, 1946. W. Osthoff, Die frtihesten Erscheinungsfor der Passacaglia in der itajienischen Musik des 17. Jahrhunderts, Muica N. teranea Palermo 1954, Palermo 1959. L. Stein, The Passacaglia in the Ti tieth Centurv, Music and Letters, 1959. K. von Fischer, Passacaglia, M X, 1962. M. Schuler, Zur Friihgeschichte der Passacaglia, MF, 1963. T. Bi

PASINI, Laura, talijanska pijanistica i pjevaica, sopran (Gallarate, Varese, 28. I 1894 Cagliari, 28. VI 1942). Zavrivi 1911 studij klavira (S. esi, V. Appiani), zapoela blistavu koncertnu karijeru; pjevanje diplomirala 1921 na Konzervatoriju u Rimu (P. Di Pietro) i idue godine debitirala u Teatro Costanzi kao'Nannetta (Verdi, Falstaff). Od 1923 bila je lanica milanske Scale, ali je gostovala na brojnim muzikim pozornicama u Evropi i Americi, na festivalima u Salzburgu (od 1931), Firenci (1933) i dr. Jedan od najljepih talijanskih koloraturnih soprana svoga vremena, P. se isticala izvanredno profinjenim kreacijama, osobito kao Kraljica noi i Fiordiligi (M ozart, arobna frula i Cost fan tutte), Elisetta (Cimarosa, Tajni brak), Angelina i Isabella (Rossini, Pepeljuga i Talijanka u Aliru). P. je bila znamenita i kao koncertna i oratorijska pjevaica. PASQUINI, Bernardo, talijanski kompozitor i orgulja (Massa di Valdinievole, danas Massa e Cozzile, Pistoia, 7. XII 1637 Rim, 21. XI 1710). Od 1650 u Rimu, uenik L. Vittorija i M. A. Cestija; uz to marljivo prouava djela Palestrine i Fresco baldija. Orgulja u rimskim crkvama S. Maria in Aracoeli (od 1664), .S. Maria Maggiore (166567), u Oratorio del Ss. Crocifisso (166487) i u crkvi .S. Luigi dei Francesi (167375). Oko 1670 postao embalist i kapelnik princa Giambattiste Borghesea; sudjelovao kao virtuoz i kompozitor na dvorskim koncertima vedske kraljic e Kristine, princa Colonne, kardinala Pamphilija i Ottobonija; svirao embalo u orkestru kazalita Capranica. Koncertirao u Beu i Parizu te odgojio vie vrsnih muziara (F. Durante, G. Muffat, F. Gasparini i dr.).

PASSAMEZZO (pass'e mezzo; tal. passo korak, me polovica), brzi i ivahni talijanski ples u dvodobnoj mjeri iz } st. Prema Th. Arbeauu {Orchesographie, 1589) stilizirani p brza pavana, pa se esto i pojavljuje pod imenom pavana pa mesa (H. Newsieler, Ein Nezvgeordnet kunstlich Lautenb, 1536; C. Gervais, Sixieme Uvre de danseries, 1550). Poslije pa: mezza obino je slijedio saltarello (kao -> Nachtanz). U poe p. nije bio samostalna kompozicija ve varijanta neke pozi melodije. Kasnije se razvilo nekoliko akordikih obrazaca su bili temelj bogato figuriranih varijacija passamezza. Kra XVII st. p. nestaje iz muzike prakse.
LIT.: G. Reichert, Der Passamezzo, Kongresni izvjetaj, Kassel i I 1951. J. M. Ward, Passamezzo, MGG, X, 1962. M. K ur

PASSEPIED (franc; engl. paspy), francuski narodni ] iz XVI st. koji se odrao do danas; osobito u Bretagni. Melo passepieda u 3/8 mjeri s uzmahom, kree se u nepravilnim movima, a plesni su koraci vanredno ivi i obiluju varijanta: U drugoj polovini XVII st. p. postaje dvorski i salonski p plesao se u parovima. Mnogi francuski autori uvrtavali su ga balete. U baroknoj instrumentalnoj suiti nalazi se gdjekad . meustavak izmeu sarabande i gigue (F. Couperin, J. Kj Fischer, G. Ph. Telemann. J. S. Bach). \
LIT.: C. Marcel-Dubois, Passepied, MGG, X, 1962. .!

PASSO DOBLE PAAN-KOJANOV

PASSO DOBLE (panj. dvostruki korak; tal. passo dop-pio), junoameriki drutveni ples panjolskog podrijetla u 2/4, 3/4 ili 6/8 mjeri. Karakteristike su mu jednostavnost melodike, naglaen ritam, iv tempo i sveani korak pri kojem se udara petom o petu. Iz p. d. razvio se -> tioo-step. PASTA, Giu-ditta (rod. Negri), talijanska pjevaica, sopran (Saronno, Va-rese, 28. X 1797 Blevio na jezeru Co-mo, 1. IV 1865). Studirala u Milanu kod G. Scappe i V. Lavig-ne; debitirala 1815 u Milanu i uskoro poslije toga zapoela briljantnu karijeru u Italiji (Venecija, Rim, Milano, G. PASTA. Rad G. G. di Serangelija Torino, Napulj) i irom Evrope (Pariz, London, Be, Petrograd). Imala je neobino jak sopran velikog opsega (od a do dz), izrazito dramatskog timbra. Svoje je uloge glumaki tako snano oblikovala, da su je usporeivali sa najveim dramskim glumcima. Za nju su specijalno pisali uloge u svojim operama V. Bellini (La Sonnambula, Norma), G. Donizetti (Anna Bolena) i G. Pacini (Niobe). Povukla se s pozornice 1841.
LIT.: G. Bossini, Giuditta Pasta, 1833. G. Monaldi, Giuditta Pasta e Maria Malibran, Firenze 1906. M. Ferranti-Giulini, Giuditta Pasta e i suoi tempi memorie e lettere, Milano 1935. H. Ktihner, Giuditta Pasta, MGG, X, 1962.

47

PASTORALA, 1. muziko-scensko djelo sa sentimentalno-idilinim sadrajem. Javlja se u Italiji u XVI st. kao plod renesansnog prouavanja umjetnosti Vergilija i ostalih klasinih autora ekloga. U XVII st. iri se i u Francuskoj i u panjolskoj. U pastorali je veza rijei i tona mnogo tjesnija nego u miseriju, a esti su u njoj lirski momenti. Po mitolokoj grai ona je naj vaniji pretea opere. Rane opere, osobito talijanske i fr ancuske, i nisu drugo nego vee skroz komponirane pastorale; one esto zadravaju i naziv p. (R. Cambert, Les Peines et les plaisirs de l'amour, J. B. Lully, Les Fetes d'Amour et de Bacchus, i dr.). 2. Instrumentalna ili vokalna kompozicija idilinog karak tera, s jednostavnom melodijskom linijom i harmonijom, najee u 6/8 ili 12/8 mjeri. U klavirskoj literaturi istiu se pastorale G. Frescobaldija, B. Pasquinija, D. Scarlattija i F. Couperina; po znate su pastorale za orgulje J. S. Bacha, a od suvremenih orkes tralna Pastorale d'ete A. Honeggera. 3. U crkvenoj muzici XVII i XVIII st. susree se pastorala naroito u boinoj duhovnoj muzici. Razvila se iz talijanskih narodnih napjeva, a dolazi u boinim oratorijima (J. S. Bach), koncertima (A. Corelli, G. Torelli, P. Locatelli) i pastoralnim misama (G. J. Vogler, A. Diabelli, R. Kreutzer).
LIT.: J. Maral, La Pastorale dramatique en France a la fin du XVI e et au commencement du XVII e siecle, Pari 1906. L. de la Laurencie, Les Pastorales ... avant Lully..., Kongresni izvjetaj Meunarodnoga muzikog drutva, London 1911. H. Engel, Pastorale, MGG, X, 1962. M. Kun.

PASTOURELLE (franc; provansalski pastorela), u lirici trubadura i truvera (XII XIII st.), vrsta pjesme u formi dijaloga, u kojoj se pjesnik natjee za ljubav pastirice ili kakve seoske ljepotice. Najstariju sauvanu provansalsku postourellu (i jedinu s notiranom melodijom) spjevao je trubadur Marcabru. Od truvera je poznato oko 130 pastourella s kraja XIII st. a veina ih je notirana. PAENKO, Andrej Filipovi, sovjetski kompozitor (Rostov na Donu, 15. VIII 1885 ). Muziku studirao na Petrogradskom konzervatoriju (J. Vitol, M. tejnberg). Nakon Revolucije sudjelovao u organiziranju novoga muzikoga ivota u Lenjin gradu, gdje je lan uprave Filharmonijskog orkestra i Akadem skog teatra opere i baleta. Pisao djela raznovrsna po tematici 1 muzikoj formi, preteno pod utjecajem A. Skrjabina i fran cuskih impresionista.
DJELA. ORKESTRALNA. Devet simfonija: I, 1916; II, F UMH cojimty, 1923. III, 1925; IV, 1928 (prer. 1955); V, 1952; VI, 1954; VII, 1955; VIII, 1956 i IX, 1958. Tri simfonijete. Tri simfonijske pjesme: Fuzanmbi, 1914; BaKxaHKu, 1916 i ^anaee, 1957. Koncert za violinu, 1944; CuM^onuneCKan MUcmepuH za teremin i orkestar, 1923; uvertira, 1912; uvertira Kapuaaaji, 1923; suita na ukrajinske teme, 1944; suita Eypnm-MomojiuH % 1952; 2 suite za mali orkestar, 1914 i 1927; seherzo-fantazija Apnenun u KonOM6uua, 1913; 2 rapsodije, 1937 i 1944; ynuifa Becejian za ansambl narodnih i klasinih instrumenata, 1927 i dr. Dva gudaka kvarteta, 1915 i 1921; 3 kompozicije za violinu i klavir, 1951. Sonata-fantazija za klavir, 1923. DRAMSKA. Opere: OpjiitHbiu 6ynm, 1925; LJapb MaKCUMuauan, 1929; Hepnbiu np, 1930; IJoMnadypbi, 1936; CsadbSa Kpe^uncKoio, 1947; UIym Ea/ianupee, 1949; Kanpuenan neeecma, 1956 i Pad6a u JIOUKO, 1957; Scenska i filmska muzika. VOKALNA: oratorij JlemiH, 1940; kantata Fonoc Mupa, 1952; kompozicije za glas, zbor i orkestar; JJy6unyiuKa za 2 zbora, klavir 4-runo i udaraljke, 1926; zborovi; solo-pjesme. Sastavio My3biKajtbHue npou3eedeHUH II. II.
HauKOSCKOzo. McmopuKO-6u6jiuoyKa3amejib cnpitMeHaHUHMbi (2 sv.), 1917 21.

LIT.: M. Delbouille, Les Origines de la pastourelle, Bruxelles 1926. E. Piguet, L' Evolution de la pastourelle du XII e siecle a nos jours, Basel 1927.

PASTICCIO (od tal. pita, pateta; franc. pastiche), u uem j smislu, naziv za operu sastavljenu od najuspjelijih ili vrlo po-f pularnih arija, dueta ili veih odlomaka, preuzetih iz razliitih opera jednog ili vie autora i prilagoenih novom libretu. Kao operni spektakl sainjen od stilski raznorodnih toaka, razliita podrijetla, p. se rairio u opernoj praksi XVII XIX st. da bi zadovoljio publiku koja je elila u jednoj izvedbi uti sve svoje omiljene arije, a takoer i pjevae koji su htjeli da se pro duciraju sa svojim najuspjelijim tokama. Poznati su primjeri, p. Thomyris, 1 Queen of Scythia (1707) koji je sloio J. Ch. Pepusch napisavi I sam recitative i preradivi arije A. Scarlattija, G. Bononcinija, Steffanija, Gasparinija i Albinonija (na libreto P. A. Motteuxa); zatim p. L. A. Niedermevera Robert Bruce (1846) prema odlomcima iz opera G. Rossinija i mnogi drugi. U ireni znaenju, izrazom p. oznauju se katkad i muzika djela koje su izvorno komponirali nekolicina autora, pa su zapravo :;a vioj umjetnikoj razini od pravog pasticcia (ili tzv. skrpane opere). To je npr. opera // Muzio Scevola (1721), za koju su po jedan in komponirali F. Amadei, G. B. Bononcini i G. F. Handel, ili oratorij Die Schuldigkeit des ersten und fiirnehmsten Gcbots (1767) W. A. Mozarta, M. Havdna i A. C. Adlgassera. Takva suradnja nekolicine autora na jednom djelu esto se susree i u instrumentalnoj muzici; npr. Sonata za violinu i klavir (1853) sa dva stavka R. Schumanna, i po jednim stavkom J. Brahmsa i A. H. Dietricha; zatim Quatuor sur le nom de B-/a-/(i889) N. Rimski-F Korsakova, A. K. Ljadova, A. P. Borodina i A. K. Glazunova, pa Divertimento fiir Mozart (12 obradbi Mozartove arije Ein Madchen oder Weibchen) za koji su pojedine stavke komponirali G. Einem, L. Berio, N. V. Bentzon, J. Wildberger, H. Erbse, R. Haubenstock-Ramati, P. R. Fricker, M. Jarre, G. Klebe, G. \Vimberger, M. Le Roux i H. W. Henze.
LIT.: O. G. Sonneck, Miscellaneous Studies in the History of Music, N'ew York 1921. F. Walker, Orazio: The History of a Pasticcio, MQ, 1952. M. Reimann, Pasticcios und Parodien in norddeutschen Klaviertabulaturen, MF, 1955. Ista, Ein italienisches Pasticcio von 1609, ibid., 1966. I. A.

ROG, jednostavan duhaki instrument, vrsta drvene trublje. Cijev pastirskog roga konina je oblika, a izrauje (PASTIRSKI se u razliitim veliinama. Prvobitno je p. r. sluio samo za meu-

sobno dozivanje pastira. Kasnije su pastiri poeli na njemu buiti otvore (5 do 6) ime su omoguili i izvoenje jednostavnijih melodija.

PAAN-KOJANOV, i. Svetolik, dirigent, kompozitor i muziki pisac (Petrovaradin, 8. III 1892 Beograd, 16. VI 1971). Studirao na Konzervatorijumu u Zagrebu (violinu kod V. Humla, kompoziciju kod . M. Juneka i F. Dugana, diri govanje kod F. Lhotke). Studije prekida, jer izvesno vreme provodi u zatvoru i internaciji zbog aktivnosti u nacionalnom omladinskom pokretu (191417). God. 192340 nastavnik muzike u novosadskoj gimnaziji; 194046 profesor u Muzikoj koli Mokranjac u Beogradu, a 1946 51 prvi dirigent hora Radio-Beograda i nastavnik u Muzikoj koli Stankovi. Bio je dirigent u 35 horova, priredio oko 850 koncerata u Jugoslaviji, sa uspehom gostovao sa naim horovima u ehoslovakoj, Poljskoj, Maarskoj, Bugar skoj i Turskoj. Najvee uspehe postigao sa enskim pevakim drutvom (Novi Sad, 192741), Akademskim mukim horom (Novi Sad, osn. 1933), Obiliem (Beograd, 193541) i Horom Radio-Beograda (194651). Kao horski dirigent pokazivao je prirodnu muzikalnost, temperament, smisao za horsko izvoenje i izrazitu sugestivnost. Kao kompozitor pisao je prvenstveno vokalna dela, solo-pesme i horove. Njegov stil blizak je romantizmu; u izrazu, melodici, harmonskoj strukturi i formi osea se jaki prizvuk narodnoga jezika.
DELA. VOKALNA: Iie heruvimi za 2 muka hora i duvake instrumente; oko 150 horskih dela; Otkud tebi bela bulo; Vsi so prihajali; Grade moj; Petnaest tiso za bas i meoviti hor (nagraen I nagrad om Saveza kompozitora Jugoslavije); 4 hora iz Gorskog vijenca; Senluk Hajduk Velj'ka; Poslednji gost;

LIT.:. Meunux, CTapeHninH jieHHiirparicKHH KOMIIO3HTOP A. nameHKO, CoBeTCKan My3biKa, 1957. Isti, Andrej Filippowitsch Paschtschenko, MGG, X, 1962.

48

PAAN-KOJANOV PATTI
i pjevae, kojima su znameniti kompozitori Michael Ha; (175762) i K. Ditters von Dittersdorf (1764 69) bili na U svom je kazalitu P. izvodio opere, od kojih je neke kompon Dittersdorf. Dri se da je za neke od njih napisao libreto. NaP iev je tekst Dittersdorf napisao muziku za oratorij Isacco fii del Redentore (1776). Navodi da je i sam komponirao ne mog potvrditi. K. K . PATRICIJ (Petris, Petri), Andrija, kompozitor. Pot s otoka Cresa iz plemike obitelji Petrisa ili Petria. Datum gova roenja i smrti nije poznat. Po svoj je prilici bio suvreme

Hristus je gore vstal; Kmii se; Dve jevrejske pesme i Tri ukrajinske pesme. Sanje za glas i orkestar; ciklus V suncu i senci, za glas i klavir. Dva opela. SPISI: Istorijski razvoj gudakih instrumenata, 1956; Anlonius Stradivarius Crcmonctisis, 1964; Violindri porodice Gvarnerius, 1966. LIT.: V. Perii, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. 5. uri -Klajn, Plodna i raznovrsna delatnost Svetolika Paana, Pro muica, 1970, 45. D. Sn.

2. Borislav, dirigent (Novi Sad, 11. VI 1924 ). Sin Svetolika; studij dirigovanja zavrio 1953 na Muzikoj akademiji u Beogradu (K. Baranovi) i 1957 na Akademiji za muziku i pozorinu umetnost u Beu (H. Swarowsky). Dirigentskim se ra dom bavi od 1946. God. 1951 53 u Subotici ef Filharmonije, dirigent Opere i profesor muzike kole; 195355 dirigent Savremenog pozorita u Beogradu i od 1957 stalni dirigent Beogradske opere. Nastupa i na koncertnim podijumima sa profesionalnim orkestrima (Beogradska filharmonija) i amaterskim horovima (KUD /lio Lola Ribar, Braa Baruh i dr.). Dirigent temperamentnog i sugestivnog gesta i irokog emotivnog dijapazona, izvodi klasini, romantini i savremeni operski i simfonijski repertoar. Gostovao je u Austriji, Belgiji, Bugarskoj, Italiji, Luksemburgu, Maarskoj, SSSR, paniji, vajcarskoj, Izraelu, Japanu i Au straliji. Bavi se i muzikom publicistikom.
DELA. SPISI: Tendencije savremene mu zike interpretacije, Zvuk, 1961, 43 44; Na marginama Mozartove g-moll simfonije, ibid., 1962, 52; Prolegomena za jednu teoriju dirigovanja, III program Radio-Beograda, 1972, 15. lanci i prikazi u asopisima i listovima (Zvuk, Pro muica, Politika). V. Pe.

i'uft'l chltn fgmtioihim ihiim[ifjx''mi>i

u ml /n/ftife

jm/l'tl tum'

mon

Umrntt mtintlfoto

onde fwtfW

fmfte

fitjutlk mmf

r ijwji ii

PAI, Miroslava, violinistkinja (Temivar, Rumunija, 3. III 1929). Studij violine sa specijalizacijom zavrila na kon zervatoriju Ciprian Pornmbescu u Bukuretu (A. Gertzovici). lan orkestra Rumunske radio -televizije u Bukuretu i uteme ljitelj gu dakog kvarteta Ateneum s kojim je nastupala u Rumuniji i drugim zemljama. Od 1968 u Sarajevu solist orkestra Radio-televizije i docent na Muzikoj akademiji. Kao koncertant posebnu panju posveuje savremenom muzikom stvaralatvu, osobito bo-sanskohercegovakih kompozitora. Osim u Jugoslaviji nastupala je u Francuskoj, Austriji, Njemakoj i SAD. z. Ku. PAKJEVI, Vasilij Ale-ksejevi, ruski kompozitor i violinist (?, oko 1742 ? 3 oko 1800). Violinist dvorskog orkestra u Petrogradu (1763 89), dirigent petrogradskog Velikog ruskog kazalita (1780 83) i uitelj violine. Od 1783 dvorski muziar Katarine II (komponirao na M. PAI njezine tekstove), a od 1789 dirigent orkestra dvorskih plesova. P. je uz J. I. Fomina i M. Matinskoga, utemelj itelj ruske komine opere. Potaknut talijanskom operom b'uffom, a osobito francuskom kominom operom, dovodio je na scenu realistiki i ivo ocrtane narodne tipove, a u muziku unosio narodne elemente, <t>eeeu je prva ruska operna pria; u njoj se prvi put susree neto istonjakog kolorita.

ffnji. " smjutflt fttll'autnttiroft

ptaK

th'aJonm d'mtttnt't Jt ulete

OHimjHf poji l'mm'htmcfi't pm

te htmtfi' t fmite

fmipttflt pell'mgettihe

n'alhoT olortoHUI ute

mtmioth'tfrtfi gllocth'euM'ilfote.

A. PATRICIJ, Son quesC i bei crin d'oro, madrigal iz zbirke A. Bargesa, Ve: 1550

a valjda i roak, znamenitog filozofa Franje Patricija koji se 1 der bavio muzikom. Andrija P. napisao je, vjerojatno vie v nih djela, ali su podaci o njima veoma skromni. Zna se jedir da se etiri njegova 4-glasna madrigala nalaze u zbirci // pritno de Villote koju je 1550 objavio A. Barges u Veneciji kod pozi nakladnika A. Gardana. Jedini potpuni primjerak teg djela uv prije Drugoga svjetskog rata u biblioteci vojvode Augus Wolfenbiittelu. Tekstovi Patricijevih madrigala su talijans njihova muzika struktura i izraaj idu od smirene homoi do veih ekspresivnijih melodijskih i harmonijskih slobod
NOVA IZD.: Patricijeve madrigale obj. su u svojim transkripcijarr Asi (etiri madrigala, Zvuk, 1968, 81) i, u hrvatskom prepjevu V. Rabi L. upanovi (Hrvatski skladatelji XVI stoljea, 1970). LIT.: D. Plamenac, O hrvatskoj muzici u vrijeme Renesanse, Hr revija, 1936. L. upanovi, Hrvatska glazba u XVI stoljeu, Kolo, 4. Af. Asi, etiri madrigala Andrije Petrisa iz 1550. godine, Zvuk, 81. J.

DJELA. DRAAtSKA. Opere: komina opera Hecnacmbe om Kapemu, 1779; komina opera CKynoii, 1782; operna pria <Peeeu (tekst Katarine II, stihovi raznih pjesnika), 1786 i komina opera <Pedyn c dembMU (u suradnji sa V. Martin y Solerom), 1791. Pasticcio HanajibHOe ynpa&jieuue OAeza (zborovi III ina; tekst Katarine II). OBRADBE: nova verzija opere CanKmnemepbypzCKUU zocmuitbiu deop M. Matinskoga, pod naslovom KaK nojicueciub, man u npocnbieeiub, 1792. LIT.: D. Lchmann, Wassili Alexejewitsch Paschkevvitsch, MGG, X, 1962.

PATI, Jovan, baletski igra (Sombor, 1924). Po zavretku studija u Beogradu postaje lan Beogradskog baleta, a 1952 prelazi u Skopski balet, gde se istakao u baletima: Uspavana lepotica i Labudovo jezero (ajkovski), Kopelija (Delibes), Giselle (Adam), Ohridska legenda (Hristi), avo u selu (Lhotka), Makedonska povest (Smokvarski) i dr. T. Si. PATACHOU (pravo ime Henriette Ragon), francuska pjevaica ansona (Pariz, 10. VI1918). Mladost provela u siromatvu i anonimnosti. Poznatija postala nakon 1945, a slavu i popularnost postigla nakon 1948, kada je kao direktor preuzela upravu kabareta Chez Patachou. U tom je svojstvu mnogo uinila za afirmaciju suvremene francuske chansone vrijedna literarna sadraja. I njen vlastiti reportoar odaje umjetnicu sigurna i istan ana ukusa. PATAI, Adam, ljubitelj muzike (obiteljsko dobro kraj Karlovca, 18. II 1717 Kalocsa, 18. VII 1784). Zagrebaki kanonik, biskup u Velikom Varadinu i nadbiskup u Kalocsi. U Velikom Varadinu (175976) uzdravao je vlastiti orkestar

PATTERSON, Annie Wilson, irska orguljaica, kompc i muzikolog (Lurgan, 27. X 1868 Cork, 16. I 1934). Stuc na Irskoj muzikoj akademiji u Dublinu (R. Stevvart); doktorirala. Crkveni orgulja u Dublinu i od 1904 u Ci tamo je 1924 postala profesor za irsku muziku na Univ College. God. 1897 utemeljila Feis Ceoil, festival irske nai muzike, koji se otada odrava svake godine. Neumorna u S' nastojanjima oko unapreenja irske muzike, posebno je ] avala narodnu muziku, elei stvoriti temelj za nacionalni ziki smjer. j
DJELA: Simfonijske pjesme. Opere The High-King's Daughter i VOKALNA: 4 kantate; Rallying Song of the Gaelic League za zbor i tar; The Bells of Shandon za m ti zbor; 6 Original Gaelic Song zborova, pjesama i dr. SPIS. Story of Oratorio, 1902; Sch\ 1903 (rev. izd. 1934); Chals wit sic-Lovers, 1907; How to listen Orcheslra, 1913; The Profess Music, 1926; Great Minds in 1926; Bcautiful Song and the 1926; The Music of Ireland, 19 Obradbe irskih narodnih p (zbirka Ivernia).

PATTI, Adelina (/ Juga Maria), talijanska vaica, koloraturni sopran drid, 10. II 1843 Ca; Nos Castle, Brecknock,'V 27. IX 1919). Poto je diteljima, koji su bili p i, doselila u New A. PATTI

PATTI PAULIK
kasnijeg impresarija. Pjevala na koncertima od 1851. Debitirala u Talijanskoj operi u New Yorku 1859 kao Lucia di Lammermoor (Donizetti). Njezina je trijumfalna karijera zapoela 1861, kada je u Londonu kreirala glavnu ulogu u operi La Sonnambula V. Bellinija. Poslije je s velikim uspjesima pjevala na gotovo svim znatnijim svjetskim opernim pozornicama. Na londonskom Cov ent Gar enu nastu pala 23 godi ne. Iako je 1906 slu beno napustila pozornicu i koncertni podij, pjevala je jo do 1914, kada se potpuno povukla na svoje imanje u Walesu. P. je najznatnija koloraturna pjevaica XIX st. Njezin kristalno ist glas, ne ba osobito snaan, bio je neobino gibak i savreno izjednaen u svim poloajima (c1 -f3). udesno preciznom vokalizacijom i virtuoznom tehnikom svladavala je najraz liitije uloge. Njezin repertoar obuhvaao je vie od 30 najpoznatijih kolora turnih uloga. Medu svim pjevaicama, njezina je karijera moda najdue trajala (56 godina).
LIT.: G. M. Dalmazzo, A. Patti's Life, London 1877. E. H. Curzon, Adelina Patti, Le Monde Musical, 1919. H. Klein, The Reign of Patti, London 1920. A. Lancelotti, Adelina Patti, Muica d'oggi, 1925. H. Ktihner, Adelina Patti, MGG, X, 1962.

49

sical Companion (100 klavirskih kompozicija raznih autora); Celebraied Concert Sludies (50 etida raznih autora). IZDANJA. Zbirke: Alte Klaviermusik (12 sv.); Alte Meister (65 brojeva); Old English Composers for the Virginal and Harpsichord; antologija klavirske muzike od J. S. Bacha do F. Schuberta (oko 30 sv.). PRERADBE: djela L. v. Beethovena, R. Schumanna, F. Mendelssohna i dr. za klavir 2- runo, 4 -r uno i 8 - runo.

2. Max, pijanist, kompozitor i pedagog (London, 31. X 1866 Jugenheim, Darmstadt, 12. V. 1945). Sin i uenik Ernsta; kom poziciju studirao kod V. Lachnera u Karlsruheu. Od 1887 profesor klavira na Konzervatoriju u Kolnu, od 1897 na Konze rvatoriju u Stuttgartu (od 1908 direktor), koji je 1920 pretvorio u Visoku muziku kolu. God. 1924 32 vodio Konzervatorij u Leipzigu i 1933 34 Visoku muziku kolu u Mannheimu. Je dan od velikih pijanista i pedagoga svoga vremena, P. se odlikovao izuzetno inteligentnim poniranjem u duh svakog djela i profinjenim osjeajem za stil. Bio je prije svega interpret kompo zitora klasike i romantike.
DJELA. KLAVIRSK A: 7 Stucke in Walzer - und Land lerform; Al lot ria; Spezial-Etilden (3 sv.); Aus der Werkstatt eines Pianisten (etide za tehniku prstiju), 1937 i dr. SPISI: Vnser sehsames Ich. Lebensschau eines Kiinsllers, 1942; Schb'nheitsanalyse der Beethovenschen Sonalen, 1944. IZDANJA'. cjelokupna djela za klavir R. Schumanna; klavirska djela L. v. Beethovena i F. Liszta; klavirska kola S. Leberta i L. Starka, 1904. PRERADBE: simfonije J. Havdna i W. A. Mozarta za klavir 2 - runo i 4 - runo. LIT.: G. Stiegli tz, Max Pa uer, MGG, X, 1962.

PATTIERA, Tino (Martino), pjeva, tenor (Cavtat kraj Dubrovnika, 27. VI 1890 25. IV 1966). Uenik M. Vukovia u Zagrebu i Ranieri-Horbowskog u Beu; na opernoj po zornici debitirao 1913 u Dresdenu kao Manrico (Verdi, Trubadur). Operni prvak u Dresdenu, Beu i Pragu; go stovao je na svima veim mu zikim pozornicama Evrope i SAD. Poetkom Drugoga svjet skog rata povukao se iz javnog muzikog ivota i u Pragu otvorio kolu pjevanja; od 1950 bio je profesor na Aka demiji za muziku i glumaku umjetnost u Beu. P. je s podjednakim uspjehom inter pretirao uloge lirskog i dram skog kara ktera. Bio je ne samo tehniki besprijekoran i vrlo muzikalan pjeva, nego i izvrstan glumac. Njegove su T. PATTIER A najuspjelije kreacije bile Tannhauser (Wagner), Don Jose (Bizet, Carmen), Canio (Leoncavallo, / Pagliacci) i Otelio (Verdi). K. Ko. PATZAK, Julius, austrijski pjeva, tenor (Be, 9. IV 1898 Rottach-Egern, Tagernsee, 26. 1 1974). Studirao kompoziciju i dirigiranje na Bekom konzervatoriju (E. Mandyczevski) i Univerzite tu (G. Adler, H. Griidener). Najprije dirigent;kao pjeva debi tirao 1926 u Liberecu (Reichenberg) kao Radames (Verdi, Aida), do 1928 pjevao u Operi u Brnu, 1928 45 lan opere u Munchenu, od 1946 lan beke Dravne opere. Nastupao i u Amsterdamu, Antvverpenu, Londonu, Milanu (Scala), Budimpeti i SAD te na festivalima u Munchenu, Salzburgu i Edinburghu. Najuspjelija su njegova ostvarenja u operama W. A. Mozarta te naslovna uloga u operi Palestrina H. Pfitznera. Velik ugled postigao i kao interpret Lieda, osobito Schubertova ciklusa Winterreise, a na oratorijskom podru ju u Bachovim pasijama. PAUER, 1. Ernst, austrijski pijanist, kompozitor i pedagog (Be, 21. XII 1826 Jugenheim, Darmstadt, 9. V 1905). Uio u Beu kod Th. Dirzke i W. A. Mozarta mlaeg (klavir) te S. Sechtera (kompozicija), zatim u Munchenu kod F. Lachnera (instrumentacija). God. 1847 51 muziki direktor u Mainzu; 1851 preselio se u London, gdje je 1859 64 i od 1871 profesor klavira na Royal Academy of Music, od 1876 na National Training School for Music, a od 1883 na Royal College of Music. Uz to koncer tirao u Londonu, po Nizozemskoj, Njemakoj i Austriji. God. 1866 imenovan carskim austrijskim dvorskim pijanistom. Osobito su bili zapaeni njegovi ciklusi historijskih koncerata u Londonu 186163 i 1867, na kojima je prikazao razvoj klavirske muzike od 1600 do njegovih vremena. Koncerti su bili popraeni iscrpnim analitikim programima. Zapaena su bila i njegova predavanja (od 1870) o muzici za embalo i klavir, o razvoju oratorija, o suvremenoj muzici itd. Povukao se 1896 i otada ivio u Jugenheimu.
DJELA: simfonija u c-molu; uvertire. Klavirski kvartet; kvintet za klavir i duhake instrumente; sonata za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir. Etide i dr. kompozicije za klavir. Opere: Don Riego, 1850; Die role Maske, 1851 i Die Braut, 1861. SPISI: Elemenls of the Beautiful in Music, 1876 (franc. prijevod 1913); The Art of Pianoforte Playing, 1877; The Birthday Book of Musicians and Composers, 1881 (proireno izd. objavio R. H. Legge, 1903); A Diclionary of Pianists and Composers for Pianoforte, 1895. INSTRUKTIVNA: Primer of the Pianoforte, 1876; Primer of Musical Forms, 1878; Clas-

PAUER, Jifi, eki kompozitor (Libuin, Kladno, 22. II j^ig ). Studirao na Konzervatoriju i na Muzikoj akademiji u Pragu (O. in, A. Haba, P. Bofkovec). Muziki referent u Centrali za muziku i umjetnost (HAU; 1949 51); proelnik muzikog odjela u Ministarstvu kolstva, znanosti i umjetnosti (1951 52), zamjenik predsjednika u odboru ehoslovakog ra dija (1952 53), direktor opere Narodnoga kazalita u Pragu (1953 55), umjetniki direktor eke filharmonije (od 1958), glavni tajnik Saveza ekih kompozitora (od 1963).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1963. Koncerti: za violinu, 1959; za fagot, 1949; za obou, 1954 i za lovaki rog, 1958; Veselohrni suita, 1949; Mladeinickd suita, 1951; Detskd suita, 1953; rapsodija, 1953 i dr. KOMORNA: gudaki kvartet, 1960; klavirski trio, 1963; Grotesky za duhaki trio, 1946; Divertimento za 3 klarineta, 1949; duhaki kvintet, 1960; sonata za violonelo i klavir, 1954; sonata za obou, 1947; sonatina za klarinet i klavir, 1948; sona tina za violinu i klavir, 1953; suita za harfu, 1947; Capriccio za obou ili flautu, klarinet ili fagot i klavir, 1953; Divertimento za nonet, 1961. KLAVIRSKA: sonata, 1944; 3 sonatine, 1946 i dr. DRAMSKA. Opere: vanivy Slimefl, 1958; Zuzana Vojifovd, 1958; ervend Karkulka, 1960 i Manehke kontrapunkty, 1961. Filmska muzika. VOKALNA: kantate Hymnus hornickym enam, 1948 i Volim vas. Ude!, 1952; zborovi; solo-pjesme.

PAUL, Les (pravo ime Lester Polfus), ameriki jazz -gitarist (Waukesha, Wisconsin, 9. VI 1916 ). Samouk; razvijao se pod utjecajem Djanga Reinchardta, postigavi zavidnu tehniku i veliku popularnost u SAD. God. 1932- 37 i 1941 42 angairan na radiju u Chicagu, 1938 40 u jazz bandu, 1944 osnovao u Kaliforniji vlastiti trio. Najveu je popularnost stekao etrdesetih godina, u sastavu s pjevaicom Mary Ford, snimajui ploe s triksnimkama, sistemom plavback te kao interpret zabavne muzike. PAUL, Oscar, njemaki muzikolog (Freivval dau, leska, 8. IV 1836 Leipzig, 18. IV 1898). U Leipzigu studirao klasinu filologiju; u klaviru uenik L. Plaidyja, u muzikologiji M. Hauptmanna. Od 1866 docent, a od 1872 profesor muziko logije na Univerzitetu u Leipzigu; uz to od 1869 predavao mu ziku teoriju i klavir na Konzervatoriju. Muziki kritiar novina Leipziger Tagblatt; pokrenuo muzike asopise Die Tonhalle (1868) i Musikalisches Wochenblatt (1870).
DJELA (izbor): Die absolute Harmonik der Griechen, 1866; Das musikalische Slreben in der Gegenmart, Musikalisches VCochenblatt, 1870. Instruktivno djelo Lehrbuch der Harmonik, 1880. Priredio njemaki prijevod Bo ethiusova djela De institutione muica i popratio komentarom: Des... Boetius 5 Bu'cher iiber die Musik... mit einem Uberblick ilber die allgriechische Harmonik, Leben und musikalische Bedeutung des Boetius, 1872. LIT.: W. Vetter, Oscar Paul, MGG, X, 1962.

PAULIK, Franjo, pjeva, tenor (Virovitica, 5. XI 1921 ). Pjevanje uio kod R. upana i na Muzikoj akademij i u Zagrebu (L. Vrbani). Umjetniku karijeru zapoeo 1941 u Zagrebu kao lan opernog zbora i u Hrvatskom narodnom kazali tu debitirao kao solist 1947 u ulozi Rodolpha (Puccini, La Boheme). Izrazit karakterni tenor i izvrstan glumac, P. je u Zagrebakoj operi ostvario niz F _ PAULIK kao Sujski kreacija, medu kojima su uloge

u operi

Boris Godunov

PAULIK PAUZA
Vaek (Smetana, Prodana nevjesta), ujski (Muscrgski, Boris Godunov), Jeroka (Borodin, Knez Igor), Don Jerom (Prokofjev, Vjen anje u samostanu), Heiod (R. Strauss, Saloma), Sokolovi (Zajc, Nikola ubi Zrinjski), Pepin (Vidoi, Stari mladi) i dr. Osim u zemlji nastupao na brojnim evropskim muzikim pozornicama, istaknuvi se osobito kao Vaek i ujski. Za svoja umjetnika dostignua dobio vie nagrada i odlikovanja; 1971 proslavio je 30-godinjicu umjetnikog rada. K. Ko. PAULSON, Gustaf, vedski kompozitor i orgulja (Halsing borg, 22. I 1898 17. XII 1966). Studirao orgulje u Stockholmu i Kebenhavnu, gdje mu je uitelj u kompo ziciji bio P. Gram. Od 1929 bio je orgulja u Halsingborgu.
DJELA. ORKESTRALNA. Trinaest simfonija: I, op. 7; II, op. 9; III, Sinfonietta op. 19; IV, Uppstandelse op. 47; V, Aron Dergson in metnoriam op. 51; VI-IX, bez broja opusa; X, op. 93, 1957; XI, op. 102, 1959; XII, op. 120, 1963 i XIII, op. 135, 1966. Koncerti: 2 za violonelo, 1944 i 1957; 2 za obou, 1950 i 1957; 2 za engleski rog, ? i 1959; 2 za klarinet, 1958 i 1959; za fagot i gudae, 1958; za saksofon, 1959; za violinu, 1960 i za rog, 1964. Dvije uvertire; simfonijske varijacije; 4 suite i dr. KOMORNA: 5 gudakih kvarteta. So nate: za violinu i klavir, 1958; za violonelo i klavir, 1960 i za violonelo so lo, 1960. Kompozicije za klavir. 'Zborovi; solo-pjesme. Crkvena djela {Juloratorium, 1946).

PAUMANN, Konrad, njemaki orgulja i kompozitor (Niirnberg, oko 1415 Miinchen, 24. I 1473). Slijep od roenja; 0 njegovu kolovanju nema podataka. Najkasnije od 1446 orgu lja crkve sv. Sebalda u Niirnbergu, imenovan gradskim orguljaem 1447- Od 1450 u Munchenu, gdje je do kraja ivota orgulja na bavarskom dvoru. God. 1470 koncertirao na raznim instrumentima na dvoru u Man-tovi; 1471 nastupio u Regensburgu. Nesumnjivo najvei njemaki muziar svoga vremena, P. je bio nadaleko poznat kao izvrstan orgulja, cijenjen zbog nepogreiva pamenja i darovitosti u improviziranju; uz orgulje majstorski K. PAUMANN. Nadgrobna ploa, Miinchen svirao lutnju, harfu, flautu i fidulu (viellu). Prema svje doanstvu S. Virdunga (1511) P. je izumio njemaku tabulaturu za lutnju, koja je djelomino bila u upotrebi jo oko 1620. Za djelovanja u Munchenu pridonio je uzdizanju muzikoga ivota, a odgojio je i brojne uenike, medu njima i svoga sina Paula Paumanna (umro 1517), koji ga je naslijedio u slubi. Svoje temeljito znanje P. je izloio u nekoliko sauvanih Fundamenta. Ti prirunici, pisani u njemakoj orguljskoj tabulaturi, sistematskim redom donose upute za sviranje orgulja, za improviziranje i za komponiranje orguljske muzike. Autor tumai kako se na odreen te -norski cantus firmus stvara dvoglasno i troglasno djelo za orgulje, tj. kako se diskantira (kontrapunktira u diskantu) s pomou figura 1 obrazaca instrumentalnog karaktera. Ti neobino vani udbe nici instrumentalnog diskantiranja nisu sastavljeni od pravila, nego od praktinih, sistematski poredanih primjera. Svojim je djelom P. zapoeo tradiciju njemake organistike umjetnosti to su je slijedili i dalje razvili njegovi uenici.
DJELA. ORGULJSKA (u tabulaturi). Fundamenta: Ffimdamentum bo-num trium notarum magistri Conradi In Nurenbergk, prije 1451; Fundamentum organisandi Magistri Conradi Paumanns eci de Nurenberg Anno 1452 (tabula-tura zajedno s Lochamer Liederbuch); Fundamentum M. C. P. C. (u Buxheimer Orgelbuch) i Fundamentum magistri Conradi Pauman Contrapuncti. Obradbe pjesama: Je loymors; Con lacrime i Ich begerr nit merr. Troglasna pjesma na cantus firmus (Tenorlied) Wiplich figur. NOVA IZD.: Fundamentum organisandi u faksimilu obj. K. Ameln (Lochamer Liederbuch.., 1925); pjesmu VCiplich figur obj. H. Rosenberg (Das Schedelsche Liederbuch, Ausgeviahlle Sdtze, 1933); 2 Fundamenta i 3 obradbe pjesama za orgulje obj. B. A. Wallner (Das Buxheimer Orgelbuch, Documenta Musicologica, 1955) i dr. LIT.: A. Gu'mbel, Zur Lebensgeschichte Konrad Paumanns, 8. Deutsches Sangerbundes-Fest, Nurnberg 1912, Fest-Zeitung, 1912. B. A. Wallner, Konrad Paumann, u djelu Miinchner Charakterkopfe der Gotik (izd. A. H. Bolongaro Crevenna), Miinchen 1938. W. Saltnen, Fundamentbuch, MGG, IV, 1955. F. Kraulwurst, Konrad Paumann, ibid., X, 1962. H. Avenary, Ein hebraisches Zeugnis fiir den Aufenthalt Konrad Paumanns in Mantua (1470), MF, 1963. Ch. Wolff, Conrad Paumanns Fundamentum Organisandi und seine verschiedenen Fassungen, AFMW, 1968. B. A .

2. Rosa (roena Papier), mezzosopran (Baden kraj B 15. IX 185S Be, 9. II 1932). ena Hansa; pjevanje uila Konzervatoriju u Beu (M. Marchesi) i tamo, u Dvorskoj or debitirala i88ikao Amneris (Verdi, Aidd). Dugogodinja pi kinja Beke opere, osobito se istakla kao wa gnerijanka. Vt opseg njezina glasa doputao joj je da pjeva i uloge drams soprana (Leonora u Beethovenovu Fideliju, Ines u Meyerbe< voj Afrikanki). Napustivi pozornicu posvetila se pjevakoj pc gogiji na Konzervatoriju. 3. Bernhard, dirigent, kompozitor i muzikolog (1 14. XI 1887 Salzburg, 27. VII 1971). Sin Hansa i Rose;stud pravo; muziku uio kod B. Waltera, R. Dienzla i K. Stieglei Beu. Kao direktor Mozarteuma u Salzburgu (191738, 1945 predsjednik 1953-59) dirigirao je od 1922 i njegovim orkestr a pri osnivanju Festivala u Salzburgu bio je jedan od najaktivr organizatora. God. 1929 osnovao Salzburger Mozart-Orcht s kojim koncertira i u inozemstvu. God. 1938 odlazi u Ita! gdje prouava povijest firentinske muzike i poetke opere. Vi se u Salzburg 1945 te provodi reorganizaciju Mozarteuma i stivala, kojemu je od 1960 bio predsjednik. Od 1952 vodio 01 star Camerata academica. Medu muzikolokim radovima naji nija su mu djela o W. A. Mozartu i muzici baroka.
DJELA. ORKESTRALNA: Ouverture zu einem ritlerlichen Spiel, li Orchestcrsuite nach alten franzosischen Meistern, 1927; Divertimento (5 si engleskih plesova), 1933. Klavirski trio. DRAMSKA. Opere: Das / Eisen, 1922; Die Hb'hle von Salamanca, 1923; Aus dem Leben eines Taugeni 1929 i Rossini in Neapel, 1936. Baleti: Pagoden, 1927; Balio Mediceo, 19 Salzburger Divertimento, 1955 (prema Mozartu). Scenska muzika. KALNA: Eine deutsche W eihnachtsmusik za soliste, zbor i mali orkestar; Cc, za glas, obou, gudae i embalo, 1957; zborovi; solo-pjesme. SPISI: zart, 1927 (V izd. 1958); F. Schubert, 1943; Das instrumentale Ensemble der Antike bis zur Gegemuart, Muica aeterna, 1948; J. S. Bach, 1950; j an Mozarts 200. Geburtstag, 1956; Das kleine Beethovenbuch, 1968; Erinnerut 1969. IZDANJA: Das Taghorn (stihovi i napjevi bavarsko-austrijskih h nesangera, sa A. Rottauscherom), 1922; L. Mozart, Vcrsuch einer griindli Violinschule 1923; W. A. Mozart, sonate i varijacije za violinu i klavir, od ] i dr. LIT.: Wissenschaft und Praxis (spomenica u povodu Paumgartnerova roendana), Zurich 1957. H. Jancik, Bernhard Paumgartner, MGG, 1962. Svezak Osterreichische Musikzeitschrift posveen Paumgarti (red. E. Preussner), 1967.

PAUNOVI, Milenko, kompozitor i dirigent (ajka, 28. 1889 Beograd, 1. X 1924). Po zavrenim studijama na Kon; vatorijumu u Leipzigu (M. Re-ger, S. Krehl, H. Riemann), boravi u Novom Sadu kao dirigent Narodnog pozorita, po tom u Jagodini kao nastavnik muzike u uiteljskoj koli. Za vreme Prvoga svetskog rata su-deluje u Orkestru kraljeve garde u izgnanstvu, a od 1921 do smrti bio je kapelnik vojne muzike i nastavnik u muzikoj koli Stankovi u Beogradu. Bavio se i knjievnim radom, te je, pored ostalog, napisao tekst za svoje muzike drame engi-Aga i Divina tragedija. Dok njegove manje forme predstavljaju skromne radove, najee oslonjene na folklor, a muzike drame romantiarske pokuaje stvaranja domaega opersko-dramskog anra, dotle je P. najzrelija M. PAUNOVI. Rad V. Trifunoostvarenja dao u orkestarskim kompozicijama, napose u Jugoslovenskoj simfoniji programski koncipovanoj i proetoj toplim lirizmom.

PAUZA (od gr. -rcaueaO-ai [7tauae?0ai] prestati; lat. pat engl. rest, franc. pause, silence, ital. pausa, nem. Pause), odsus tona, povre meno utanje pojedinih ili svih deonica. P. je i na za znak kojim se takav prekid muziciranja obeleava u nota< U savremenoj notaciji svakoj vrsti note odgovara p. jednal trajanja:

DELA. ORKESTARSKA: Jugoslovenska simfonija I, 1914; Jugosloi ska simfonija II (nedovrena); uvertire Smrt majke Jugovia, 1911 i Haj Veljko; Serenada; Romansa; Svita I; Sveani svadbeni mar, 1922. Lege za violinu i klavir. Suita za klavir. Muzike drame Divina tragedi engi -Aga. VOKALNA: Uveo cvel za meoviti hor. Solo -pesme: Serena Viju vetri; Moj ardae; Larghetto. Harmonizacije narodnih melodija. LIT.: B. Papandopulo, Milenko Paunovi i njegova Jugoslovenska s fonija, Zvuk, 1936, 1. S. D. K

PAUM.GARTNER, austrijska obitelj muziara. 1. Hans, zborovoda (Kirchberg, 1843 Be, 23. V 1896). Dugogodinji dirigent zbora Dvorske opere u Beu; nastupao i kao pijanist, a bavio se i muzikom kritikom (Wiener Zeitung).

etvrtinska osminska Sesnaestinska tridesetdruginska ezdesetetvrt pauza pauza pauza pau2a pauza

ela

polo

PAUZA PAVLOVI
U stranim jezicima nazivi p. odgovaraju nazivima nota istog trajanja npr. osminska pauza zove se engleski auaver rest, italijanski pausa di roma, a nemaki Achtelpause. Jedino francuski nazivi odstupaju od tog pravila: ela pauza pause, polovinska pauza demi-pause, etvrtinska pauza soupir, osminska pauza demisoupir, esnaestinska pauza quart de soupir, tridesetdruginska pauza huitieme de soupir, a ezdesetetvrtinska pauza seizieme de soupir. Pauze se mogu produivati takom i koronom. P. za ceo takt pie se kao ela pauza, bez obzira na duinu takta. P. koja traje vie taktova obino se oznaava brojem taktova iznad po 10 10

prene vodoravne ili dvostruke kose debele crte, npr. | M | ,,-, [ # | a u tampanim orkestarskim deonicama katkad se koriste i stari oblici pauza etiri i dva puta duih od ele pauze, npr. E Promena takta ili tempa, kao i pojava korone oznaava se u toku ovakve pauze na sledei nain:
Adagio Allegro 3EEE

Antika grka notacija oznaavala je pauzu koja odgovara najkraoj ritmikoj vrednosti (chronos protos) slovom A (lambda), nazivajui je lenima; dva, tri, etiri, pet puta due pauze su AAAA Neumska i horalna notacija ne poznaju pauze, sem to se u kasnoj ho ralnoj notaciji crtom kroz ceo linijski sistem, zvanom fini punctorum, oznaava predah na kraju melodijske fraze. Vieglasnoj menzuralnoj muzici bile su neophodne pauze odreenog trajanja. Franko iz Kolna (XIII v.) poznaje sledee oblike:
1 2 3 4a 4b 4c 5 6 7

PAVAO MARKOVAC, radniko kulturno -umjetniko dru tvo, osnovano 27. IX 1945 u Zagrebu. U svojim sekcijama (mje oviti pjevaki zbor, pjevai narodnih pjesama, ansambl narodnih plesova, tamburaki zbor, dramska i likovna skupina) drutvo je okupljalo najp rije samo radnike i namjetenike, a zatim gra ane svih profesija i omladinu. Do 1957 u drutvu je djelovao i simfonijski orkestar. Muzike sekcije drutva, s izuzetkom or kestra, programski orijentirane na djela jugoslavenskih kompo zitora, afirmirale su se na brojnim nastupima irom zemlje, osvo jivi vie prvih i drugih mjesta na natjecanjima i smotrama ama terske muzike aktivnosti. A. TO. PAVI, Josip, kompozitor (Veliko Lae, 18. VII 1870 Ljubljana, 24. IX 1949). Polazio muziku kolu Filharmonikog drutva u Ljubljani i zatim studirao muziku u Beu te 1901 po loio dravni ispit iz klavira i pjevanja. Djelovao je zatim u Ljub ljani kao nastavnik na uiteljskoj koli (1901-25), na koli Glasbene matice i privatno. Umjetnik romantinih sti lskih koncepcija, koji je tek mjestimice posezao za novijim izraajnim sredstvima, P. nije traio ni utirao nove putove. Pisao je preteno vokalna i klavirska djela. Osobitu popularnost stekao je kao kompozitor solo-pjesama, formalno dovrenih vokalnih min ijatura, punih ivota, sonih melodija i neposredne izraajnosti. Svojom umjet nikom zrelocu one su pridonijele da se slovenska vokalna lirika podigne na vii artistiki nivo. Posebno treba spomenuti ciklus pjesama Ciciban na stihove O. upania, u kojemu je P. muzikom majstorski doarao prponi humor i iskrenu vedrinu sadraja.
LIT.: M. Lipovek, Oh 70- letnici Josipa Pavia, Ljubljanski zvon, 1940, 11 12. J. ivkovi, Jubileji slovenskih kulturnih radnika, Savremenik, 1940, 910. D. Co.

1. pausa longa perfecta (pausa modi) odgovara trajanju per fektne (trodelne) longe; 2. pausa longa reda (docnije zvana pausa longa imperfecta) jednaka je imperfektnoj (dvodelnoj) longi; 3. pausa zamenjuje notu brevis; 4. a i b traju dve treine, odnosno jednu treinu note bre vis (semibrevis major i semibrevis minor). U XIV v. zamenjuje ih zajedniki oblik; 4. c semipausa, koja odgovara semibrevisu (dananja ela pa uza); 5. suspirium zamenjuje notu minimu (tj. polovinu) i javlja se neto kasnije; 6. semisuspirium odgovara semiminimi (tj. etvrtini); 7. odgovara fusi (tj. osmini). Pauze pod 6 i 7 nainjene su iz znakova tabulatura. Pri uvoenju belih nota u XV v. nastao je nesklad: osmina note je imala jedan, a osmina pauze dva barjaia itd.; stoga je kratkim pauzama dat po jedan barjai manje, ali obrnut na levo. Tako su nastali dananji oblici pauza. Efekt pauze zavisi od njenog poloaja. Snanije deluje pa uza koja prekida prirodan razvoj muzike misli (npr. frazu u crescendu) ili se nalazi na tezi takta (npr. kod kontratempa) od pauze koja prati zavretak motiva ili fraze, ili se nalazi na arzi i skopana je s diminuendom, kao i od pauze koja skrauje pret hodnu notu (staccato). Pogotovu su sugestivne neoekivane generalne pauze (zajednik esvim glasovima). Dejstvo pauza iskorieno je ve u srednjovekovnom hoquetusu; mnotvo primera za njihovu upotrebu sree se kod L. van Beethovena, J. Brahmsa, I. Stravinskog, B. Bartoka i dr.
LIT.: Z. Lissa, Die aesthetischen Funktionen der Stille und Pause in der Musik, STMW, 1962. V. Pe.

PAVLOVA, Anna Pavlovna, ruska plesaica (Petrograd, 12. II 1881 Hag, 23. I 1931). Studij klasinog baleta zavrila 1899 na Carskoj baletnoj koli u Petrogradu (E. Cecchetti, A. Oblakov, N. Legat, J. Vazem, G. Gerdt) gdje je odmah angairana u Marijinskom kazalitu (1906 primabalerina). Izvanredno ta lentirana, P. je ubrzo plesala sve velike uloge klasinog reper toara, stekavi u baletu Pavillon d'Armide (erepnjin, 1907) sa V. Nizinskim najvea priznanja. Iste godine s grupom istaknutih plesaa pola na turneju u Skandinaviju, zatim 1908 u Njemaku i Austriju, a 1909 u Francusku. U Parizu se, zajedno sa V. Nizinskim i T. Karsavi-nom, pridruila trupi Ballets russes S. Djagileva. Tu se istakla osobito u Fokinovim koreografijama. God. 1911 osnovala vlastitu trupu u Londonu s kojom je gostovala po cijelom svijetu. Pobornica istog akademskog stila, P. nije imala razumijevanja za moderna strujanja u baletnoj umjetnosti. Na repertoaru njezine trupe nalazila su se iskljuivo klasina djela kao Vila lutaka (Bayer), Giselle (Adam), baleti P. I. aj-kovskog, La Mort du cygne (S'dnt-Saens), ruski plesovi, divertissementi na muziku F. Chopina. P. A. P. PAVLOVA je bila, meutim, izvanredan plesaki talent. Posjedovala je neobinu gracioznost, pa je produhovljenou i lakoom pokreta umjela stvoriti atmosferu poetine nestvarnosti. Uivala je veliku slavu koja je jo za njena ivota graniila s legendom.
LIT.: V. Svellov, Anna Pavlova, Pari 1922. T. Siier, With Pavlova Round the World, London 1927. W. Hyden, Pavlova, London 1931. A. Oliveroff, Flight of the Swan, New York 1932. C. Beaumont, Anna Pavlova, London 1932. V. Dandre, Anna Pavlova, Berlin 1933. P. Magriel, Pavlo va, New York 1947. A. H. Franks (redaktor), Pavlova. A Biographv, London 1956 (ruski Moskva 1956). S. Lifar, Les Trois graces du XX siecle, Pari 1957. H. Algeranoff, My Jears with Pavlova, London 1957. M. Clarke, Six. Great Dancers, London 1958. B. KpacoecKan, AHHa IlaBjloBa, JleHHHrpa^ 1964. N. Hg.

PAV ANA (tal.; engl. pavan, paven, pavin, franc. pavane, pavenne, njem. Pavane), u XVI st. dvorski ples podrijetlom iz Italije, vjerojatno iz Padove, pa je p. iskrivljeni oblik izraza alla pavana. U u mjetnikoj muzici prvi put se susree 1508 u djelu Intabolatura de lauto talijanskog kompozitora Dalze. Ubrzo se proirila po cijeloj Evropi, a osobito je esta u muzici engleskih virginalista (W. Byrd, J. Buli, O. Gibbons, Th. Morley, J. Dowland). P. je izrazito polagan plesni stavak i javlja se obino povezana s kojim brzim plesom (saltarellom ili galliardom). Najee je u 2/2 mjeri. Sastoji se od tri ili etiri perio de poredane redovito prema shemi AABBCC ili AABBCCDD. Prema Th. Arbeauu. (Orchesographie, 1589) p. se plesala samo na velikim dvorskim sveanostima. Po karakteru veoma je srodna -* passamezzu. U drugoj polovini XVI st. pod nazivom padoana ili paduana javlja se katkad i brzi ples u 3/4 mjeri.
LIT.: L. Moe, Pavane, MGG, X, 1962. M. Kun.

PAVLOVI , Aleksandar, violinista (Beograd, 24. X 1929 ). Apsolvirao (1953) Muziku akademiju u Beogradu (P. Tokov), zatim otiao u London na usavravanje kod M. Rostala i tamo 1956 diplomirao na Royal College of Music. Koncertni majstor Kamernog orkestra u Hagu (195859) i Kamernog orkestra u Ziirichu (1960), od 1961 u Beogradu docent, pa profesor na Fakultetu muzike umetnosti. Od 1963 lan je Beogradskog trija sa kojim je gostovao u mnogim evropskim i vanevropskim zemljama. Violinista izraajnog tona, P. se odlikuje originalnim tumaenjima kompozicija. Umetnik je spontane emocije, rafinovane

52

PAVLOVI PEDALNI TON

pine Neto English Singers. Od 1943 jedan od najistaknutijih lista kazalita Sadler's Wells Opera; od 1946 djeluje u Eni Opera Group. God. 194849 pjevao u kazalitu Covent Ga, u Londonu. Od 1938 nastupa i kao koncertni pjeva uz st< pratnju B. Brittena, ije solo-pjesme esto interpretira. Na goi svima praizvedbama Brittenovih opera pjevao glavne teno partije. P. je rijedak tip pjevaa, koji podjednako suvereno v pozornicom i koncertnim podijem te se s lakoom snala; problematici svih stilova i razdoblja. PEARI, Edo, violinist (Kotor, 24. III 1929 ). St violine zavrio 1957 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (M. Sch God. 195154 prvi violinist u orkestru kazalita Komedij Zagrebu, 195458 lan Zagrebakih solista i 195861 konce majstor Zagrebake opere. Od 1961 u Kairu koncertni maj Filharmonije i profesor Nacionalnog konzervatorija, od 1 ponovno u Zagrebu koncertni majstor Simfonijskog orkc Radiotelevizije. Kao solist i komorni muziar (Zagrebaki k tet, Klavirski trio) nastupao u zemlji i inozemstvu. Osnov; kao dirigent vodio Hrvatski festivalski komorni orkestar, K. K< PEDAL (engl. pedal, franc. pedale, njem. Pedal, tal. pec prema lat. pedalis noni), I. ureaj na razliitim muzikim ins mentima. Naziv govori, da se pri upotrebi pedala treba sluiti gama. Namjena pedala je razliita. Na nekim instrumentima gulje, carillon, pedalni klavir) p. slui za sviranje, tj. produl tonova; u drugim sluajevima predstavlja mehaniki ureaj za stizavanje odreenih efekata, omoguuje modifikaciju izraajn promjenu dinamike, ugaanje instrumenta i dr. Klavir i pijai opskrbljeni su sa dva ili tri pedala kojima svira regulira upot i priguivaa i pomie klavijaturu udesno (klavir) zbog smanj zvunosti instrumenta; na embalu (novije produkcije) peds se ukljuuju i iskljuuju registri; sedam pedala na harfi ! promjeni udezbe ica, a istu funkciju ima pedal i na timpan:
LIT.: L. Kreutzer, Das normale Klavierpedal, Leipzig 1915 ( I I izd. 1 K. Leimer i W. Gieseking, Rhvthmik, Dvnamik, Pedal, Mainz 1938 (najr izd. 1965; engl. Philadelphia 1938).

kulture i produbljene interpretacije. U njegovom repertoaru, koji obuhvata veliki broj dela od baroknih do savremenih kompo zitora, vidno mesto zauzimaju kompozicije jugoslovenskih mu zikih stvaralaca. P. je bio generalni sekretar Saveza muzikih umetnika Jugoslavije. R. Pej. PAVLOVI, Miho (Mijo), franjevac, horovoda i organist u samostanu Kraljeva Sutjeska. U svom djelu Nain crkvenog pjevanja (1857) tumai muziku teoriju i iznosi praktine primjere s tekstom. Djelo se uva u biblioteci franjevakoga samostana Kraljeva Sutjeska.
LIT.: J. Jeleni, Kultura i bosanski franjevci, Sarajevo 1912 i 1915. G. J.

PAVLOVI, MHorad, trublja (Beograd, 2. XII 1930). Uenik A. Fetkovskog u Beogradu, gdje je 195056 lan Zabavnog orkestra Radija, a zatim krae vrijeme malog sastava pijaniste B. Rokovia. Od 1957 u Kolnu prvi trublja u ansamblima K. Edelhagena. Svirao je u njemakim orkestrima W . Miillera, P. Kuhna i dr., a nastupao je i u velikim plesnim i jazz-orkestrima S. Kentona, G. Evansa, N. Riddleja i dr.; snimio je i vie vlastitih gramofonskih ploa. U okviru Nezvport jazz-festivala gostovao 1972 u Beogradu. P. je jedan od najistaknutijih evropskih trubljaa na podruju jazza i zabavne muzike. M. Maz. PAYNE, Albert (pseudonim A. Ehrlich), njemaki muzik1 nakladnik i pisac engleskog podrijetla (Leipzig, 3. VI 1842 I. IV 1921). Uio na Konzervatoriju u Leipzigu (F. David, E. F. Richter, M. Hauptmann) i u Parizu kod L. J. Massarta. God. 1862 uao u nakladno poduzee svog oca u Leipzigu gdje je 1886 poeo izdavati partiture komornih kompozicija (od razdoblja klasike do romantike) u depnom formatu, pod nazivom Paynes kleine Kammermusik Partiturausgabe. Poduzee je do 1892 objavilo u svemu 212 kompozicija, a tada je ediciju preuzela naklada E. Eulenburga u Leipzigu (Eulenburgs kleine Partiturausgabe) proirivi je izdanjima orkestralnih i zbornih partitura.
DJELA (sve pod pseudonimom): Beriihmte Pianisten der Vergangenheit und Gegenwart, 1893; Beriihmte Geiger der Vergangenheit und Gegenwart, 1893; Beriihmte Sdngerinnen, 1895; Das Streichquartelt in Wort und Bild, 1898; Die Geige in Wahrheit und Fabel, 1899.

PAZ, Juan Carlos, argentinski kompozitor (Buenos Aires, 5. VIII 190125. VIII 1972). Kompoziciju uio kod C. Gaita; 1930, zajedno sa nekoliko mladih kompozitora radikalnije orijentiranih, utemeljio u Buenos Airesu Grupo Renovacion, a 1938 Agrupacin Nueva Mitska; oba su pokreta mnogo pridonijela propagiranju suvremene muzike u Argentini. Izraziti polifoniar, slui se atonalnim i politonalnim postupcima; od 1934 do 1950 komponirao gotovo samo u dodekafonikom stilu, a tada preao na jednostavniji nain izraavanja.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 koncerta za klavir i gudae, 1931 32; uvertira za 12 instrumenata, 1936; Poema heroico, 1926; Canto de navidad za tamtam i gudae, 1927; Tema y transformaciones za 11 duhakih instrumenata, 1929; Alovimiento sinfonico, 1930; 3 kompozicije, 1931; passacaglia, 1936 (nova verzija 1953); preludij i fuga, 1940; passacaglia za gudae, 1944 (rev. 1949); Ritmica constante, 1952; Seis superposiciones, 1954; Transformaciones canonicas, I955! Muica za fagot, gudae i udaraljke, 1956. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1938 i 1943; 3 trija za duhake sastave, 1937 4 0; duhaki oktet, 1930; 2 koncerta za 5 duhakih instrumenata i klavir, 1932 i 1935; sonata za violinu i klavir, 1931; sonatina za klarinet i klavir, 1930; sonatina za flautu i klarinet, 1932; 4 dodekafonike kompozicije za razne sastave i za violinu solo, 1934 38; 4 kompozicije za klarinet solo, 1936; Muica za flautu, saksofon i klavir, 1943; Dedalus 1950 za flautu, klarinet, violinu, violonelo i klavir, 1951; Continuidad 1953 za udaraljke, klavir i celestu, 1954; Tres Contrapuntos za klarinet, elektrinu gitaju, celestu, trublju, trombon i violonelo, 1955; Con-crecion 1964 za 7 duhakih instrumenata. KLAVIRSKA: 3 sonate, 1923, 1925 i 1935; III sonatina, 1933; 6 balada, 1927 29; Muica 1946, 1947; Niicleos, 1962 64 i dr. Abel, poema za glas i klavir, 1929. SPISI: La Muica en los Estados Vnidos, 1952; Introducdon a la muica de nuestro tiempo, 1955; Arnold Schoenberg o el fin de la era tonal, 1957; lanci i studije. LIT.: H. G. Gallac, La Obra rnusical de Juan Carlos Paz, Boletin Latino-Americano d e Muica, 1935. E. C. Lange, Juan Carlos Paz, ibid., T938.

2. Orguljski p. je klavijatura veih razmjera, na kojoj se s nogama. Smjetena je na podu ispred sviraonika, a slui za voenje basove dionice. Obino ima opseg od 32 tipke (CRazvio se u XIV st. iz spoja, koji odgovara dananjoj peda kopuli, to znai, da su pedalne tipke povlaile za sobom odg rajue duboke tonove manualnih tipaka. Od tih malih tip rasporeenih kao skraene, odnosno prelomljene oktave, E kromatski, razvile su se u Njemakoj, a zatim i u Nizozems] Engleskoj tipke normalne veliine. Ve u Bachovo vrijeme m se na njima svirati, izmjenjivanjem prstiju i pete obiju n brze pasae i vezane fraze.
LIT.: E. Bruggaier, Studien zur Geschichte des Orgelpedalspiels in I schland bis zur Zeit J. S. Bachs (disertacija), Frankfurt a. Al. 1959.

PEAN (gr. rcatav pobjednika pjesma), starogrka zborska pjesma, prvobitno posveena Apolonu, pa i nazvana po njegovu epitetu Paian (Izbavitelj, Spasilac). U peanu se sveanim tonom izrie zahva lnost, osobito nakon pobjede (Homer, Ilijada, 22, 391) ili ozdravljenja i si., ili se upravlja molba za pomo u rato vanju (npr. Pindarov drugi P.). Kasnije se p. pjevao i u ast drugih bogova, Zeusa, Dioniza, Posejdona, a u helenistiko doba postaje prigo dna pjesma, poput himne, posveena i ovjeku. Jedan muziki fragment peana u starogrkoj notaciji sauvan je na tzv. Berlinskom papirusu (-> Grka muzika).
LIT.: A. Fairbanks, A Study of the Greek Paean, New York 1900. L. Deubner, Der Paan, Neues Jahrbuc h fiir den klassischen Altertum 1919. I. A.

3. Izraz pedal esto se upotrebljava kao oznaka za dug( drane tonove, preteno u najdubljoj dionici kompozicije Pedalni ton). A. ' PEDALNI KLAVIR (engl. pedal piano, franc. piano-pe'dc njem. Pedalflilgel, tal. pianoforte a pedali), klavirski instrur kojemu je dodana pedalna klavijatura kao kod orgulja (s opsej xD-d). Instrumenti tog tipa bili su poznati ve u XV st. kat dalni klavikordi, a u XVIII st. javljaju se, takoer u obliku dalnog embala, instrumenti namijenjeni orguljaima za vjebi Pedal se isprva dodavao najdubljim tipkama manuala ili se s; jao samo od -> kratke oktave. Misli se da je J. S. Bach naj svojih 6 orguljskih trio-sonata za pedalni klavir (a 2 Clav. e Ped, Mozart je takoer posjedovao takav instrument. P. k. se u pi proirio najvie oko 1840 kada je tvrtka Pleyel izgradila usavi model. Djela za pedalni klavir komponirali su R. Schun (Studien op. 56; Skizzen op. 58; 6 fuga na ime BACH op. Ch. H. V. Alkan (op. 64, 66, 69 i 72) i Ch. Gounod (Fant sur Vhymne nationale russe; Suite concertante za p. k. i orkes
LIT.: J. Handschin, Das Pedalklavier, ZFMW, 1935. W. Schran Die musikgeschichtliche Stellung der Orgel-triosonaten von J. S. Bach, 1 Jahrbuch, 1954. F. J. Hirt, Meisterwerke des Klavierbaus, Olten : I. A

PEARS, Peter (Neville Luard), engleski pjeva, tenor (Farnham, Surrev, 22. VI 1910 ). Studirao na Lancing College u Londonu. Orgulja u Oxfordu i proelnik muzikog odjela Grange School u Crowboroughu 3 zatim (193334) uio pjevanje na Royal College of Music u Londonu. God. 1936 38 vokalni solist na BBC; 1937 na koncertnoj turneji po SAD kao lan sku -

PEDALNI TON (pedal; engl. pedal point, franc. pedai pedale inferieure, njem. Orgelpunkt, tal. pedale ili pedale c monia), dugo drani ton, obino basov, nad kojim se izmjer razliite harmonije. Poetak i svretak tih harmonija redovito istie iz pedalnog tona, kao temeljnog tona akorda, dok u sredi dijelu one mogu doi s njim i u otru koliziju ( -> Temeljni i temeljni oblik akorda). Zameci pedalnog tona nalaze se ve u XII st. u praksi ganuma, kad se nad svakom dugo dranom notom korala izv bogat, iroko izraen kontrapunkt (-> Organum, -> Kontrapm Meutim, p. t. se uskoro zatim javlja i u instrumentalnoj mi (gdje se i stalno zadrao), i to najprije u orguljskoj, jer su orj

PEDALNI TON
sa svojim pedalima (od kojih i potjee naziv pedalni ton) pruale vrlo povoljne tehnike mogunosti za dugo dranje basovih to nova. U razdoblju tonalne muzike (-> Harmonija) p. t. je najee, ali nikako iskljuivoj nastupao u najdonjem glasu kao -> dominanta odnosno kao dominantni pedal ili kao -> tonika, odnosno kao toniki pedal u odreenom tonalitetu. Dvostruki pedal, tj. istodobna kombinacija dvaju pedalnih tonova, redovito je sadravao toniku i menu kvintu. Slijedei primjeri ilustriraju ove tri vrste pedalnog tona:
J.S.Bach: Mal a f uga za orgulj e u a-m olu

53
R Strauss: Don Quichotte

S ulek:

nija br.2

]. S. Bech: Das VVohltempei ierte Klavier I, preludij u b-molu

E Gneg: Der var engang,op 71

P. t. se mnogo upotrebljavao u instrumentalnoj muzici sviju razdoblja i stilova, ali ne svuda i ne uvijek s istom svrhom i namjenom. Dok je u polifonoj muzici pretklasinoga razdoblja pedal esto bio omiljeno sredstvo za postizavanje monumentalnih efekata (kao npr., u zavrnim dijelovima kompozicija), a u klasi nom za pojaavanje harmonijske napetosti (naroito na kraju provedbenih dijelova kompozicija), dotle su kompozitori romantike koristili pedal pri cr tanju lirskih i intimnih raspoloenja, preba cujui ga pri tom redovito u unutarnje ili najgornje glasove. Impre sionistiki pedal, koji je opet specifino sredstvo tonskoga kolorita, samo je daljnja konsekvenca opisane pedalne prakse romantiara. Suvremeni autori pruaju u svojim djelima najraznovrsnije primjere za upotrebu pedalnoga tona, dvostrukoga pedala, pa i potpunih pedalnih akorda.

r r

* FF

Pedalni se ton u praksi ne pojavljuje samo u obliku doslovce izdranog tona. On je esto ritmiziran, isprekidan pauzama i figuriran, a moe ak poprimiti i oblik kraeg melodijskog motiva, ime postaje slian ->ostinatu:
P. Hindemith: Sonata za klavir etveroruno

P. t. u najgornjem glasu, ili u jednom od -> unutarnjih glasova, naziva se i leei ton (engl. inverted pedal za leei ton u najgornjem glasu, mternal pedal za leei ton u nekom unutar njem glasu; franc. pedale supMeure i pedale inteneure, njem. Vegende Stimme ili liegetide Mittelstimme, tal. pedale superiore i pedale medio).

54

PEDALNI TON PEETERS

L.van Beethovem Sonata za klavir u A-duru,op.2 br.2

Njegova muzika nije prela panjolske granice; ostala je svjedoanstvo plemenitih nastojanja da se stvori panjolski cionalni muziki stil. U tome i jest pravo znaenje Pedre stvaralatva. Njime se P. otkupljuje, jer se u njegovoj m vide nedostaci kompozicijske tehnike i suvini Wagnerov caj; P. je doista pravi osniva novoga muzikog govora u pa skoj izraslog iz savrene ljepote bogatih narodnih napjeva ii! sova. On je jedini pokazao put darovitim ue nicima koji bogatom opusu ostvariti sve njegove tenje. P. je i utemel panjolske muzikologije. U dugom nizu rasprava i izdanja o je likove iz panjolske muzike prolosti i upozorio na nj< velike ali zanemarene vrijednosti.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme : Excelsior; El ( Arnau (sa zborom); Gtosa (sa zborom) i Cant de la Montanya. Suita / 7 (prema Petrarki) i dr. Komorne kompozicije (gudaki kvartet, 187c Klavirska djela. DRAMSKA. Opere: L'ullimo Abenzeraggio, 1874; ( modo, 1875; Cleopdtre, 1881; Mazeppa, 1881; 11 Tasso a Ferrara, 1881 Pirineos, 188991 (izv. 1902; dijelovi: prolog Alma Mater; prvi dio El 1 de Foix; drugi dio Rayo de Luna; trei dio La Jornada de Panissars); La < tina, 1902 (neizv.). Nekoliko zarzuela. VOKALNA: oratorij Alleluia, Zborovi: Canco Hatina, 1878; La Matinada, 1905 i dr. Solo-pjesme. < VENA: 8 misa (Messa di gloria)', rekvijem; moteti; antifone. SPISI: matica musical, 1872 (III izd. 1883); Los Miisicos espanoles, I, 1881; Por n muica, 1891 (obj. i na franc); Diccionario tecnico de la muica, 1894; Diccu biogrdfico y bibliogrdfico de miisicos y escritores de muica espanoles, portu y hispanoamericanos anliguos y modernos, I, 189497 (ostali svesci nisu c ljeni); Folhlore musical castillan du XVI' siecle, SBIMG, 1899190c Feta d'Elche, ibid., 190001 (proireno izdanje obj. 1906 pod naslovon cutnents pour servir a Vhistoire des origines du thedtre musical) ; Emporio cie; e historico de organografia musical antigua espanola, 1901; Prdcticas preparc de instrumentacion, 1902; La Musique indigene dans la thedtre espagnol du } siecle, SBIMG, 190304; La Canco popular catalana, 1906; Musicalerias, (sabrane studije); Catdlech de la Biblioteca Musical de Diputaci de Bart (2 sv.), 190809; Jean I d'Aragon, Festschrift H. Riemann, 1909 (iste g obj. i na katalonskom); L'Eglogue La Foret sans amour de Lope de Veg, SBIMG, 1909 10; Miisicos contempordneos y de otros tiempos, 1910; Jor de arte (uspomene i studije), 1911; Orientaciones , 1911 (nastavak preth< djela); Lirica nacionalizada (sabrane studije), 1913 ; Dos Musichs cinchcei catalans, Anuario de l'Institut d'Estudis Catalans, 1917; Tomds Luis de toria, 1918 (pretisak iz VIII sv. sabranih djela T. L. Victorije); P. A. Exi 1921. IZDANJA: Hispaniae Schola muica sacra (8 sv.), 1894 98; 1 lirico espanol anierior al siglo XIX (5 sv.), 1897 98; T. L. Victoria, 1 omnia (8 sv.), 190212; Antologia de Organistas cldsicos espanoles (2 sv.), 1 08; Cancionero musical popular espanol (4 sv.), 1918 22 (novi otisak ic 2 sv.); Eh Madrigals i la Missa da Difunts d'En Brudicu (sa H. Anglesom),i9: Potpuni popis Pedrellovih djela obj. A. Reiff u AFMW, 1921, 1. U ast nj 70godinjice izdana je 19TI spomenica Escritos heortdsticos. LIT.: G. Tebaldini, Felipe Pedrell ed il dramma lirico spagnuolo, T 1897. R. Mitjana, La Muica contemporanea en Espana y Felipe Pe Malaga 1901. H. de Curzon, Felipe Pedrell et Les Pyrer\ees% Pari 19a / Balaguer, I Pirenei, 1902. A. Reiff, Felipe Pedrell, ZFMW, 1920 2 M. de Falla, Felipe Pedrell, RM, 1923. H. Moller, Felipe Pedrell un. spanisehe Volkslied, M, 1923. E. Istel, Felipe Pedrell, MQ, 1925. Angles, La Muica espanola desde la edad media hasta nuestros dias. O la exposicion historica celebrada en commemoracion del primer centenari nacimiento del maestro Felipe Pedrell, Barcelona T941. M. Querol, I Pedrell, MGG, X, 1962. J. /

N. D.

PEDRELL, Carlos, urugvajski kompozitor panjolskoga pod rijetla (Minas, 16. X 1878 Montrouge, Pariz, 3. III 1941). Uenik i neak F. Pedrella; studirao na Scholi Cantorum u Parizu (V. d'Indv, P. O. de Breville). kolski inspektor u Buenos Airesu, a kasnije predavao na Univerzitetu u Tucumanu; muziki sa vjetnik Consejo Nacional de Eucacidn, osniva Sociedad Nacional de Muica (1915). Od 1921 ivio u Parizu. Osobita dra njegova muzikog izraza potjee od vjetine primijenjenih elemenata panjolskog i junoamerikog folklora.
DJELA. ORKESTRALNA: Ouverture Catalana, 1912; Une Nuit de Scheherazade, 1908; Fantasta argentina, 1910; Danza y cancin de Aixa, 1910; En el estrado de Beatriz, 1910. DRAMSKA. Opere: Ardid de Atnor, 1917; Cuento de Abril i La Guitarra, 1924. Baleti: La Rose et le gitan, 1930 i Alleluia, 1936. Pastorales za glas i orkestar, 1928; zborovi s orkestrom i a cappella; oko 60 solo-pjesama. LIT.: A. Suares, Carlos Pedrell, RM, 1931.

PEDRELL, Felipe, panjolski kompozitor i muzikolog (Tortosa, 19. II 1841 Barcelona, 19. VIII 1922). U muzici uglavnom samouk. S literarno- muzikom djelatnou poeo 1867 suraujui u vie muzikih asopisa. Nakon putovanja po Italiji i boravka u Parizu nastanio se 1882 u Barceloni. Tu je pokrenuo asopise Notas musicales y literarias (188283) i Ilustracion musical hispano-americana (1888) koji je ureivao do 1896. God. 188283 izdavao je djela s podruja suvremene duhovne muzike pod zajednikim naslovom Salterio Sacro-Hispano. God. ;[889 91 nastaje njegova velika dramska trilogija Los Pirineos. Kao uvod imala jo j je posluiti uvena Pedrellova rasprava Por nuestra muica (1891) u kojoj se zauzimao za stvaranje nacionalne panjolske opere na temelju panjolskoga muzikog folklora. God. 18951903 predavao u Madridu povijest muzike i muziku estetiku na Konzervatoriju i u Escuela des estudios su-periores. Od 1896 do 1899 izdavao je asopis Muica religiosa en Espana. Potkraj 1904 vratio se u Barcelonu kao umjetniki direktor nakladnoga poduzea Vidal y Llimano koje je nastavilo s izdavanjem Pedrellove serije publikacija Salterio Sacro-Hispano. U Barceloni je P. ostao do smrti, radei kao kritiar, pedagog, kompozitor i muzikolog. Njegovi su uenici bili, meu ostalima: I. Albeniz, E. Granados, M. de Falla, R. Gerhard i H. Angles. Kao kompozitor P. je htio F. PEDRELL vie ostvariti nego to je mogao.

PEDROTTI, Carlo, talijanski kompozitor i dirigent rona, 12. XI 1817 16. X 1893). Od 1840 dirigent Talijans kazalita u Amsterdamu; od 1845 dirigent na Teatro Filartm i Teatro Nuovo u Veroni. Od 1868 u Torinu, direktor Liceo skale, a povremeno i dirigent na Teatro Regio; 1872 osn (sa G. Depanisom i dr.) i vodio orkestralne koncerte na ko je izvodio simfonijsku muziku, osobito njemakih kompozil Od 1882 bio je direktor konzervatorija Rossini u Pesaru. I jedan od posljednjih sljedbenika velike napuljske operne trad Njegova su najbolja djela opere buffe, medu kojima se posi istie Tutti in masehera, u kojoj je doao do punog izraaja nj' smisao za vedru melodiku i poletnu ritmiku.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Lin, 1840; Clara di Mailand, 1840; tilde, 1841; La Figlia dell'arciere, 1844; Romea di Monfort, 1846; Fiorina, II Parruchiere della Reggenza, 1852; Gelmina, 1853; Genoveffa di Bral 1854; Tutti in masehera, 1856; Isabella d'Aragona, 1859; Guerra inqualtro, Mazeppa, 1861; Marion Delorme, 1865; // Favorito, 1870; Olema lasci 1872. Uvertira; pjesme; crkvene kompozicije. LIT.: T. Mantovani, Carlo Pedrotti, Pesaro 1894- M. Chiesa, < Pedrotti, MGG, X 1962.

PEERCE, Jan (pravo ime Jacob Pincus Perelmu ameriki pjeva, tenor (New York, 3. VI 1904 ). Uitelj mu bili E. Roxas, Eleonor McLellan i G. Borghetti. God. 19: 38 pjeva u Radio City Music Hali u New Yorku. Prvo ve priznanje dobiva 1936 za nastup u Beethovenovoj IX simf pod upravom A. Toscaninija. U operi debitirao 1938 u Phils phiji kao Vojvoda (Verdi, Rigoletto). lan njujorkog Metr litana od 1941. Pjevao tenorske partije najvie u talijanskim i f cuskim operama. Nastupio je i u filmu. PEETERS, Emil, njemaki kompozitor i dirigent belgijs podrijetla(Antvverpen,25. IV 1893Bochum,2i.V 1974). Sti rao germanistiku i filozofiju; muziku uio u Miinchenu (W. G voisier, F. Klose) i Berlinu (E. Humperdinck, G. Schumai studirao i muzikologiju (A. Kretzschmar, J. Wolf). God. 1919kompozitor i dirigent scenske muzike u Bochumu, gdje je u; 192135 operni dramaturg. Nadovezujui na kasnu romani

PEETERS PEKIEL
i na polifoniju starih nizozemskih majstora, u orkestralnim i komornim kompozicijama nakon 1921 sretno sjedinjuje barokne i klasine oblike s atonalnom harmonijom i dodekafonikom kompozicijskom tehnikom.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u 2 stavka, 1960; Sinfonietta Bochumensis, 1957. Koncerti: 2 za klavir, 1934 i 1949; za violinu, 1951; za violu, 1972; za violonelo, 1936; za 2 violine, 1954 i za flautu, embalo i gudae, 1934. Concertino za 2 klavira, I95 1 Divertimenlo za klarinet, violu, violonelo i komor ni orkestar, 1932; 2 Symphonische Musik, 1921 i 1937; Romantische Suite, 1931 i dr. KOMORNA: gudaki trio, 1943; 7 gudakih kvarteta, 19 14 46; 3 klavirska trija; duhaki kvintet, 1953; trio za flautu, violu da gamba i embalo, 1951; kvartet za obou, violinu, violu i violonelo, 1929. DRAMSKA. Opere: Die Troerinnen, 1929; Abenteuer in Spanien, 1941 i Brand im Opernhaus (nedovrena). Bale t Tanzsymphonie, 1925; scenska muzika 2a vie od 200 kazalinih djela. LIT.: F. W. Herzog, Der Komponist E. Peeters, Der Hellvveg, Essen 1953. W. Brennecke, Emil Peeters, MGG, X, 1962. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u ns-molu op. 41, 1916; koncert za klavir u g-molu op. 33, 1913; Fantasie concertante za klavir i orkestar u d-molu op. 48, 1919; uvertira op. 49. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta, op.25, 31 i 48; klavirski trio op 29, 1912; klavirski kvartet op. 25, 1909; klavirski kvintet op. 40, 1915. Dvije sonate za violinu i klavir: I,op. 26, 1910 i II, Slavenska u b-molu op. 43, 1918; sonata za violonelo i klavir op. 35. KLAVIRSKA. Dvije sonate: I, u bmo lu op. 36, 1914 i II, u As-duru op. 57, 1921; Berceuse op. 2; Barkarola op. 4; est stavaka;Matanja op. 17; ivot cvijea op. 19; Berceuse op. 20; Sjeanje op. 24; Wal-zer-Capricen op. 28; Dva intermezza op. 38; Dvije klavirske skice op. 44; Cvijetni vrtlog op. 45; Dva nokturna op. 50 i dr. LIT.: J. Barle, Dora Pejaevi, Sv. C., 1923, 3. M. Radej, Dora Pejaevi, ibid., 1944, 12. K.Kovaevi, Hrvatski kompozitori i njiho va djela, Zagreb 1960. K. Ko.

55

PEETERS, Flor, belgijski orgulja i kompozitor (Tielen, Antvverpen, 4. VII 1903 ). Studirao muziku na Lemmensovu institutu u Mechelenu (O. Depuvdt, L. Mortelmans i J. van Nuffel) te kod M. Duprea i Ch. Tournemirea u Parizu. U Mechelenu, od 1923, drugi orgulja katedrale, a od 1925 prvi. God. 1925 52 profesor orgulja na Lemmensovu institutu; 193148 predavao 1 na Konzervatoriju u Gentu; 1935 48 drao majstorske tea jeve orgulja i kompozicije u Tilburgu (Nizozemska) i u SAD. Od 1948 profesor Flamanskog konzervatorija u Antwerpenu (od 1952 direktor). Od 1953 izdaje asopis De Praestant. Najugledniji belgijski orgulja, sjajan improvizator, P. je priredio vie stotina koncerata po Evropi, Americi, Aziji i junoj Africi. Odgojio je velik broj orguljaa i kompozitora. Glavne karakteristike njegovih kompozicija su slobodna ritmika i bogata primjena polifonije.
DJELA: koncert za klavir, 1954; koncert za orgulje, 1944; suita za orke star. KOMORNA: klavirski trio, 1954; Lay za klavirski trio; duhaki trio, 1955; suita za 4 trombona, 1955; sonata za trublju i klavir, 1943; koncert z a orgulje i klavir, 1951; Entrata festiva za orgulje, 2 trublje, 2 trombona, instrumentalne skupine (ehori) i timpane ad libitum, 1959; koralna fantazija za orgulje, 2 trublje i 2 trombona, 1960. Manje kompozicije za klavir (2 sonatine, 4 suite). ORGULJSKA: Sinfonia per organo, 1940; Lied-Symphonie, 1948; Variaties en Finale op een Oud Vlaams Lied, 1929; Toccata, Fuga en Hymne op Ave Mari Stella, 1931; Vlaamse Rhapsodie, 1935; elegija, 1935; 10 orguljskih korala, 1936; passacaglia i fuga, 1938; var ijacije, 1945; 35 minijatura, 1945; 3 preludija i fuge, 1950; Manuale, 1954; preludij, canzona i ciacona, 1955; 60 kratkih kompozicija, 1955; zbirke koralnih predigra, 1948 49, 1953 54 i 1959; Hymn Preludes (213 kompozicija u 24 sv.), 1959 67. VOKALNA: oratorij; prigodne kantate; 6 junoafrikih pjesama za zbor; brojne solo -pjesme; duhovne pjesme. CRKVENA: 8 misa; Te Deum; Jubilate Deo (psalam CIC); moteti. INSTRUKTIVNA: 10 Pedalstudies, 1931; Practische Methode voor Gregoriaanse begeleiding, 1943; Ars Organi (3 sv.), 1953; Litlle Organ Book, 1953. IZDANJA: Oudnederlandse Meesters voor het orgel (3 sv.), 1938, 1945 i 1948; Opera Selecta pro Organo Johannis Cabanilles, 1948; Anthologia pro organo (4 sv.), 1949 i 1959; Alte Meister (2 sv.), 1958. LIT.: G. De Becker, II Compositore fiammingo Flor Peeters, Misura, Milano 1947. Th. Marier, The Organ Music of Flor Peeters, Caecilia, Boston 1948. H. Servaas, Flor Peeters muzikale persoonlijkheid, Muica Sacra, Mechelen 1950. P. Visser, Flor Peeters Organist, Turnhout 1950. E. Paccagnella, Flor Peeters e la Muica Sacra Moderna, Ecclesiae, Roma 1959. A. Corbet, Flor Peeters, MGG, X, 1962.

PEJKO, Nikolaj Ivano- vi, sovjetski kompozitor (Moskva, 25. III 1916 ). Studirao kompoziciju na Moskovskom konzervatoriju (N. Mjaskovski); diplomirao 1940. Od 1944 predaje na toj ustanovi i na Muziko -pedagokom institutu Gnjesin. Prouavanje muzikog folklora (jakutskog, bakirskog i dr.) utjecalo je na njegovo stvaralatvo. Najbolja su mu djela orkestralne suite.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I i II, 1946; III, 1957; IV, 1965. Simfonijeta, 1940; koncert za klavir, 1954; koncert za flautu, 1966; K OH uepmnaH $aHma.3un na fiuucKue mejnu za violinu i orkestar, 1953; Tlpaidnunnan y$epmwpa ua KadapduucKue meMbi, 1951; Cteuma na HKymcKite meMbi, 1941; Crouma na pyccuue meMbi, 1949; MondaecKan crouma, 1950; 7 tibec na meMbi napodoe CCCP, 1951; simfonijska balada, 1959. Dva gudaka kvarteta i druga komorna djela. KLAVIRSKA: sonata, 1954; sonatina, 1942; balada, 1939- DRAMSKA. Opera AuxuAy, na bakirske teme, 1943 (sa M. Valejevom; nova samostalna verzija 1953). Baleti: Beceunue eempbi, na tatarske teme, 1950; jKauna d'ApK, 1957 i Eepe3oean poiua, 1963. Scenska i filmska muzika. Solo-pjesme (romance na stihove A. Bloka i L. Hjuza). O My3bixe HKymoe (u suradnji sa I. Stejmanom), CoBeTCKan My3t>iKa, 1940, 2. LIT.: H. Brodjanskaja i D. Lehmann, Nikolai Iwanowitsch Peiko, MGG, X, 1962. F. EoedaHoea, O Aiy3fciKe H. ITeHKa, CoBeTCKa MV3biKa, 1962, 2.

D . PEJAEVI

PEJOVI, Roksanda, muzikolog (Beograd, 11. XII 1929 ). U Beogradu zavrila studije istorije umetnosti, a na Muzikoj akademiji 1955 istorijsko-folklorni odsek i 1963 postdiplomske studije (S. uri -Klajn); doktorirala iz muzikologije 1975 u Ljubljani (D. Cvetko). God. 195775 profesor Muzike kole Stankovi i od 1975 je docent na Fakultetu muzikih umetno sti u Beogradu.
DELA. KNJIGE: Istorija muzike od prvobitne zajednice do Beethovena, 1959 i Istorija muzike od francuske buroaske revolucije do perioda imperijalizma, 1960; Pedeset godina rada Muzike kole Stankovi, 1961; Istorijski pregled razvoja Udruenja kompozitora Srbije, 1965; Dvadeset godina Udruenja muzikih umetnika Srbije, 1966; Istorija muzike (2 sv.), 1969. STUDIJE I LANCI (izbor): Uti caj folklora iz NOB na umetniko stvaralatvo, Rad VIII kongresa SFJ, 1961; Ruganje Hristu, ilustracije iz Davidovog ivota i 150. psalma na naim freskama, Rad VII kongresa SFJ, 1964; Instruments de musique dans l'art serbo-macedonien et Byzantin, Zborni k radova Vizantolokog instituta SANU, II, 1964; Kornelije Stankovi u oima svojih savremenika, Narodno stvaralatvo, 1965; Stanislav Biniki kao organizator muzikog ivota u Beogradu, Zvuk, 1966, 69; Musique serbe contemporaine, ibid., 1967, 77 78; Jo neki podaci 0 muzici starih Slovena, ibid., 1969, 84; The zvork of Leo Jandek in the light of Czech music performed in Belgrade between the two Wars, Colloquium musicae vocalis, Brno 1969; Hrvatski muziki umetnici i kompozitori u Beogradu izmeu dva rata, Arti musices, III, 1972; Seanje na Branka Dragutinovia, Zvuk, 1972, 124 125; Dva orkestarska dela Mihovila Logara, Zvuk, 1973, 4; Razvoj muzike kritike i esejistike u Srbiji izmeu dva rata (magistarski rad, rkp.); Mu ziki instrumenti na srednjovekovnim spomenicima Srbije i Makedonije (doktorska disertacija, rkp.); Pedeset godina rada Beogradske filharmonije (u tampi). S. . K.

PEIXINHO, Jorge, portugalski kompozitor (Montijo, Portugal, 20. I 1940 ). Na Konzervatoriju u Lisabonu u io klavir, a zatim studirao kompoziciju na akademiji Santa Cecilia u Rimu (B. Porena, G. Petrassi, L. Nono) i na Muzikoj akademiji u Baselu (P. Boulez, K. Stockhausen, G. M. Koenig). Predavao na teajevima suvremene muzike u Lisabonu i u Brazilu (Oporto, Curitiba). Oslobodivi se utjecaja A. Weberna, prihvatio tekovine P. Bouleza i L. Nona i kasnije. K. Stockhausena. Svoja najvrednija djela ostvario je na podruju kolektivne improvizacije.
DJELA. ORKESTRALNA: Poliptico 1960 za komorni orkestar, 1960; Diafonia 2 za harfu, embalo, klavir, celestu, metalne udaraljke i 12 gudaa, 1963; Kinetofonias za 25 gudaa i 3 magnetofona, 1965; Nomos, 1967; AlmadaA Kame of War, 1971. KOMORNA: Situacoes 66 za flautu, klarinet, trublju, violu i harfu, 1966; Recitativo III za flautu, harfu, udaraljke i magnetofon, 1969; As 4 estacoes za trublju, violonelo, harfu i klavir, 1970; CDE za klavir, violinu, violonelo i klavir, 1970. Collage I za 2 klavira, 1962 (prer. 1965). DRAMSKA. Scenska muzika: Macbeth, 1964; O gebo e a sombra, 1966; A Foohsh Diary, 1966; The Four Seasons, 1969; audio-vizuelni show Nos nao estamos algures, 1969. Filmska muzika A pausasa das ehagas, 1970. Euridice reamada za zbor i orkestar, 1968.

PEJAEVI, Dora, kompozitor (Naice, 10. IX 1885 M iinchen, 5. III 1923). U Zagrebu uila violinu (V. Huml), muziku teoriju (. Junek) i instrumentaciju (D. Kaiser), a zatim studirala kompoziciju i violinu u Dresdenu (P. Sherwood, H. Petri) i Miinchenu (W. Courvoisier). Pejaevieva ide u red ri jetkih ena koje su se u Hrvatskoj istakle na podruju muzikog stvaralatva. Iako se njezina prilino brojna djela (58 opusa) ne odlikuju veom izvornou, ipak najznaajnija medu njima Simfonija i Klavirski koncert odaju zrelog umjetnika koji dobro vlada kompozicijskom tehnikom i lako se snalazi u velikim muzikim formama. Po stilu kasni romantik, P. je u biti bila eklektik iji su uzori bili J. Brahms i E. Grieg. U Slavenskoj sonati za violinu P. je pokuala svoj muziki govor usmjeriti u pravcu muzikog nacionalizma. Njezina su se djela s uspjehom izvodila i u Njemakoj, a mnoga su objavljena.

(Pekell, Penckel, Pechel), Barttomiej (Bartholomaus), poljski kompozitor (? Krakov, vjerojatno 1670). Najranije 1633 postao lan kraljevske kapele u Varavi (od 1649 kapelnik) i pripadao joj do 1655; od 1658 kapelnik katedrale u Krakovu. Njegove crkvene kompozicije nastale u Varavi pisane su preteno u venecijanskom koncertantnom stilu, a kompozicije nastale u Krakovu pisane su a cappella. P. je jedan od najboljih poljskih kontrapunktiara (Missa pulcherrima, Missa brevis).
DJELA: 40 plesova za lutnju, izmeu 1649 i 1655. Tri kanona, 1643. CRKVENA. Mise: Missa concertata La Lombardesca za 8 gl. i 5 instrumenata, izmeu 1649 i 1655; Missa a 6 De Resurrectione Domini Nostri Jesu Christi, izmeu 1649 i 1655; Missa brevis ad aequales, 1661; Missa secunda ad aequales, 1661; Missa Paschalis, 1662; Missa a quatuor s 1664; Missa senza le cerimonie I; Missa senza le cerimonie II; Missa in defeetu unius contraltus, izmeu 1661 i 1669 i Missa pulcherrima ad instar Praenestini, 1669. Audite morlales za zbor, instrumente i b. c, prije 1649; vise moteta, izmeu 1661 i 1669. NOVA IZD.: Missa pulcherrima obj. J. Surzvnski {Monumenta Musices Sacrae in Polonia, 1896) te H. Feicht i W. Gieburovvski {Wydawnictwo Dazvnej Muzyki Polskiej, 1938); Missa senza le cerimonie II (Sanctus, Benedictus, Agnus) obj. H. Opienski (La Musique polonaise, 1918); Audite mortales obj. H. Feicht i K. Sikorski (Wydawnictwo Dazvnej Muzyki Polskiej, 1929); Missa brevis obj. W. Swierczek i H. Feicht; 2 moteta obj. H. Feicht (Wydawnictzvo Dazvnej Muzyki Polskiej, 1948); 40 kompozicija za lutnju obj. M. Szczepanska (ibi d., 1955); 3 kanona obj. W. Kmicic-Mieleszvriski (Muzyka, 1958).

56

PE_KIEL PENTATONIKA
P. pripada muzikoj gardi. Ugledajui se u p< na A. Weberna i P. Bc on postepene stvara osob volucionarno novi muzik i zvuni svijet koji razvija vlastitim naelima i zak< Polazna toka mu je fei zvuka koji ne poznaje ra? avanje na ton : um te tome zahtijeva i potpuni kriterij estetskog i emocioj vrednovanja. Oito po novim mogunostima zv oblikovanja u elektronske ici, P. primjenjuje na man nain tehnike i ari cijske mogunosti klasir K. PENDERECKI strumenata, postiui na i in denaturaciju zvuka, to put do punog izraaja dolo u kompoziciji Tren (1961). odnos prema novom zvuku odraava se i u tretiranju ljuc glasa. Pretean dio njegova stvaralatva okrenut je velikii kalnim formama.
DJELA. ORKESTRALNA: 1 simfonija, 1973. Koncerti: za violinu za violino grande, 1967 i za violonelo, 1972; Fonogrami za flautu i k orkestar, 1961; sonata za violonelo i orkestar, i^6^;Capriccio za obou i 1965; Capriccio za violinu i orkestar, 1967; partita za embalo, gitaru, bas, harfu i komorni orkestar, 1972; Pittsburgh Ouverture, 1967; epitaf Ir, riam Arlur Malaicski za gudae i timpane, 1958 ; Emanadje za 2 gudaka o T 959; Anaklasis za 42 gudaka instrumenta i udaraljke, 1960; Tren 1 Hiroszimy za 52 gudaka instrumenta, 1961 (izv. kao balet 1971); Fluort 1961; Polymorphia za 48 gudakih instrumenata, 1961; kanon za 52 i instrumenta i magnetofonsku vrpcu, 1961; De natura sonoris, 1966; for IVinds, 1971; Actions, 1972. Dva gudaka kvarteta, 1960 i 1968; M, za violinu i klavir, 1959. Mensura sortis za klavir, 1964. Elektronska (Psalmus, 1961). DRAMSKA: opera Ubu Roi, 1967 i Die Teufel von 1 1969. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: Passio et mors Domir, Jesu Christi secundum Lucam za soliste, 3 mjeovita zbora, djeji zbor i o 1965 (scenska verzija 1969); oratorij Dies irae (posveen rtvama Ow za soliste, zbor i orkestar, 1967; oratorij Grablegung Christi (I dio diptih nja) za sole, 2 zbora i orkestar, 1970; oratorij Auferstehung Christi (II dio U trenja) za sole, 3 zbora i orkestar, 1971; Cantata in honorem Almae Universitatis Iagellonicae sescentos abhinc annos fundatae, 1964; Psalmy za zbor i orkestar, 1958; Wymiary czasu i ciszy za zbor i orkestar, 196 venska misa za soliste, zbor i orkestar, 1968; Kosmogonia za zbor i orkestE (nova verzija 1971); Canlicum canticorum Salomonis za 16-gl. komorni komorni orkestar, 1972; Hymnus laudans za komorni zbor i orkestar Stabat Mater za 12 solista i 3 zbora, 1962 (kasnije uvrteno u Passio se Lucam); Strofy za sopran, recitatora, flautu, ksilomarimbu, udaraljke, violinu, violu i kontrabas, 1958. LIT.: T. A. Zielinski, Der einsame Weg des Krzvsztof Penderecki, 1962, 10. W. Schivinger, Magische Klanglandschaften. Krzysztof Pen und die polnische Avantgarde, Muica, 1968, 1. J. Hdusler, Musik Jahrhundert, Bremen 1969. W. M. Stroh, Penderecki und das H6 folgreicher Musik, Melos, 1970, 11. A. Huber, Pendereckis Anakla Streicher und Schlagzeuggruppen, ibid., 1971, 3. W. Gruhn, Struktur Modelle in Pendereckis Threnos, ibid., 1971, 10. M. ku. i B. t

LIT.: Z. Jachimecki, Wplywy wk>skic w muzyce polskiej, Krakow 1911. H. Fcicht, Die Kirchenwerke von Bartholomaus P^kiel (disertacija), Lwow 1925. Isti, Bartlomiej Pckiel, MGG, X, 1962.

PELEMANS, VVillem, belgijski kompozitor, muziki pisac i kritiar (Antvverpen, 8. IV 1901 ). U muzici uglavnom samouk. Od 1944 muziki kritiar; 194859 predavao povijest muzike na Konzervatoriju u Mechelenu. Kao stvaralac sluio se isprva naglaeno agresivnim melosom i harmonijom, ali je nakon viegodinje evolucije stvorio vlastiti ujednaen i vedar kompozi torski izraz.
DJELA. ORKESTRALNA: 6 simfonija, 1936 39. Koncerti: 3 za klavir, I i II, 1945 i 1950; za violinu, 1954; za violu, 1963; za violonelo i gudae, 1961; za embalo, 1931; za 2 trublje, 1963 i za orgulje, 1965. Koncert, 1948; Concert voor Strijkcrs, 1957; 5 Concertina za komorni orkestar, 1948 57; 8 balada, 1933 35; Stemmingsvoorspel, 1945. KOAiORNA: gudaki trio, 1945; 5 gudakih kvarteta, 1942 44; Petite Suite za gudaki sekstet, 1967; 2 klavirska trija, 1932 i 1942; 2 trija za obou, klarinet i fagot, 1940 i 1941; 2 duhaka kvin teta, 1948 i 1968; duhaki sekstet, 1968; kvintet za flautu, violinu, violu, violon elo i harfu, 1962; trio - koncert za 3 duhaka i 4 gudaka instrumenta. Sonate: 3 za violinu i klavir, 1942; 2 za violu i klavir; za violonelo i fagot, 1946; za violonelo solo, 1947; za gitaru, 1967 i za 2 gitare, 1968 i dr. KLAVIRSKA: 19 sonata; Petites e'tudes (98 kompozicija, medu kojima popularni Flamanski plesovi), 1926; 2 sonate za 2 klavira, 1947 i 1954 i dr. Kompozicije za embalo. DRAMSKA. Opere: Le Combat de la Vierge et du Diable, 1948; La Rose de Bakazvali; De Mannen van Smeerop, 1952 i Diederik en Katrina, 1957. Radio-opera Het standvastig tinnen soldaatje, 1945; baletna opera De Noem en de Nimf, 1961. Baleti:Mifes gloriosus, 1945 i Herfstgoud, 1961. VOKALNA: oratoriji De zvandelende Jood, 1928 i Floris en Blancefloer, 1947; kantata En vogel van sneeuzv, 1964; zborovi; solo-pjesme (Hoek der eenzaamheid). Misa za zbor i orkestar i druge crkvene kompozicije. SPISI: Architeetonische Muziek, 1928; Geest en Klank, 1938; Muziek beluisteren, 1938. LIT.: Catalogus van Werken van Belgische Componisten, 10, Pelemans Willem, Bruxelles 1954. J. van Aekere, Willem Pelemans, MGG, X, 1962.

PEMBAUR, 1. Josef st. austrijski dirigent, zborovoa, pedagog i kompozitor (Innsbruck, 23. V 1848 19. II 1923). Studirao na Konzervatoriju u Beu (A. Bruckner) i na Konigliche Musikschule u Miinchenu (F. Willlner, J. Rheinberger). God. 1875 1918 profesor i direktor muzike kole u Innsbrucku, gdje je uz to vodio Akademsko pjevako drutvo i Lieertafel te osnovao Tirolski pjevaki savez. Godinama sredinja linost muzikoga ivota u Innsbrucku; kao kompozitor bio je pristaa novonjemake kole (solo -pjesme, zborovi).
DJELA: simfonija In Tirol. Komorna djela. Klavirske kompozicije. Sonata za orgulje. Opera Zigeunerliebe, oder Der Dauer von Langtvell, 1898. VOKALNA: kantata Gott der Weltenschopfer; dramatska poema Die Schlacht am Berg Isel 1809 za sole, zbor, recitatora i orkestar. Za sole, zbor i orkestar: Bilder aus dem Leben Walthers von der Vogelzveide; Spatherbst i dramatska scena Thermopylae. Kompozicije za zbor i orkestar; zborovi; brojne solo-pjesme uz klavir i orgulje. Vie misa i druga crkvena djela. INSTRUKTIVNA: Uber das Dirigieren, 1892; Anleitung zum grundlichen Studium und Analysieren der 84 Klavieretiiden von Cramer, 1901; Harmonie- und Modulationslehre, 1901.

2. Josef ml., pijanist (Innsbruck, 20. IV 1875 Miinchen, 12. X 1950). Sin i uenik Josefa st.; studirao kod J. Rheinbergera i L. Thuillea na Muzikoj akademiji u Miinchenu, na kojoj je 18971900 nastavnik klavira. Nakon usavravanja kod A. Reisenauera na Konzervatoriju u Leipzigu, 1902 21 nastavnik klavira (od 1912 profesor) u tom zavodu, a 1921 48 na Muzikoj akademiji u Miinchenu. Kao pijanist ide medu najistaknutije interprete Lisztovih djela.
DJELA. KOMPOZICIJE: sonata za violinu i klavir u A-duru, 1900. Drei Marienlieder. SPISI: Von der Poesie des Klavierspiels, 1910 (holandski prijevod 1930) i Uber L. van Beethovens Sonaten op. 31, 2 und op. S7, 1915. LIT.: Ch. Werner, Josef Pembaur dem Jungeren zum 60. Geburtstag, Berlin 1935. Josef Pembaur, ein Bekenntnis seiner Freunde (red. O. A. Grajf i K. Ude), Munchen 1940. W. Zentner, Dem 75 jahringen Josef Pembaur, Neue Musikzeitschrift, 1950. Isti, Josef i Josef jr. Pembaur, MGG, X, 1962.

PENA Y GONI, Antonio, panjolski muziki pisac i kompozitor (San Sebastian, 2. XI 1846 Madrid, 13. XI 1896). Studirao u rodnom gradu i na Konzervatoriju u Madridu. Od 1866 trideset je godina bio muziki kritiar madridskih novina El Imparcial; u tom se listu gorljivo zauzimao za djela R. Wagnera, s kojim je prijateljevao. Od 1879 profesor historije muzike na Escuela Nacional de Muica u Madridu.
DJELA. SPISI: La Obra maestra de Verdi: Aida, 1875; Nuestros musicos: Barbieri, 1875; Rienzi, 1875; Impresiones musicales (zbirka lanaka), 1878; Impresiones y Recuerdos: Carlos Gounod, 1879; La Opera espaiiola y la muica dramdlica en Espana en el siglo KIK, 1885 (najznatnije djelo); Conlra la opera espanola, 1885; autobiografija Mi retrato, 1892; Los Maestros cantores de Nuremberg de R. Wagner, 1893; Cajon de sastre (zbirka lanaka), 1894 i dr. KOMPOZICIJE: simfonija na motive iz zarzuela F. Barbierija; simfonijska pjesma Vasconia za vojnu muziku i orkestar i druga orkestralna djela. Kompozicije za klavir. Kantata Viva Hernani, 1875. . LIT.: M. Querol, Antonio Perla y Goni, MGG, X, 1962.

PENDERECKI, Krzysztof, poljski kompozitor (D?bica, 23. XI 1933 ). Studirao kompoziciju kod F. Skolyszewskog, a zatim kod A. Malawskog i S. Wiechowicza na Muzikoj akademiji u Krakovvu, gdje je 1958 diplomirao. Ubrzo zatim postaje suradnik u eksperimentalnom studiju za konkretnu muziku Poljskog radija. Profesor kompozicije u Krakowu i 196668 na Volk-zoangHochschule u Essenu. Sada (1976; je rektor visoke muzike kole u Krakovvu.

PENILLION (od velanskog pennill stih), skupni na: stare pjesme u Walesu koje vuku podrijetlo iz drevne ] keltskih barda. Pjevaju se uz pratnju harfe, na poseban,, cionalni nain (velanski canu penillion): harfist zapoinje, jui neki poznati narodni napjev, zatim mu se prikljuuje ; koji improvizira stihove, a melodiju harfiste varira i uk (esto dosta slobodno) kao da kontrapunktira na odreeni < firmus. Na tradicionalnim velanskim festivalima ( -> Eiste, upriliuju se i natjecanja pjevaa u vjetini takv e pjesn muzike improvizacije. Najstariju tiskanu zbirku harfis napjeva pogodnih za canu penillion objavili su J. Parry i E liams (Antient British Music, 1742). U novije doba izdao S. Gwynn Williams zbornik Penillion inEnglish (1925). M. PENTATONIKA (do gr. Trevre pet i tovoz glas; pentatonic, franc. pentatonigue, njem. Pentatonik, tal. pentaj pentatonica), tonski sustav, zasnovan na ljestvinom nizu c tonova (esti ton je oktava prvoga tona) koji mogu biti raspoi i u razmacima veim od cijelog stepena. P. potjee iz vrlo kultura i po svemu sudei predstavlja najstariji oblik org ranog rasporeivanja tonova. Susree se i danas u muzici 1 tivnih naroda i u muzikom folkloru mnogih civiliziranih n; Ovisno o rasporedu intervala, javlja se u razliitim oblicims silaznim ili uzlaznim. Stariji je tzv. anhemitonski u kojemu polustepena, nego je najmanji razmak meu tonovima cijei pen, npr. c2a1g1f1d1 ili d2c2a1g1el. Smatra se da je taj tip iz iz tonova naizmjeninog lanca kvinta (uzlaznih) i kvarta (sila kao npr. u tonalnom sistemu kineske muzike, gdje je kara stian pentatonski niz f1g1a1c2d2 izveden iz prvih pet tono\ lanca:

PENTATONIKA PEPUSCH
Svaki od tih pet tonova moe biti poetni ton jednog pentatonskog naina. Meutim, prema novijim istraivanjima anhemitonska pentatonika je moda izvedena i iz tonova trozvuka odnosno muzike kojoj je trozvuk osnovica, s umetnutim sporednim tonovima. Anhemitonska pentatonska ljestvica nalazi se gotovo u svim starim kulturama Istoka i Zapada (Kina, Japan, Indija, Peri1, antika Grka, a vjerojatno i Egipat i Babilonija). Iz tog se zakljuuje da ljudskom uhu prvobitno nije bio uroen interval male sekunde. Ostaci anhemitonske pentatonike susreu se i u dananjoj muzici afrikih Berbera, amerikih Indijanaca, zati m naroda Australije i Oceanije, te u folkloru june Italije i Sardi nije, kotske, Madarske i balkanskih naroda. Drugi je tip pentatonske ljestvice hemitonska p. sa polustepenskim razmakom: cefghfc1) cefahfc1). Ona se naziva i ditonskom, jer ukljuuje dvije velike terce. Hemitonska p. razvijenija je i po svemu sudei mlada od anhemitonske; u japanskoj muzici se npr. nalaze oba tipa, ali se starije melodije temelje na anhemitonskoj pentatonici, a novije na hemitonskoj. I u antikoj grkoj muzici spominj u se oba tipa, no ini se da je u starije doba prevlada vala anhemitonska. Pentatoniki su bile ugodene i antika lira i kitara, kao i mnogi stari ili primitivni, melodijski instrumenti (panova frula, abesinska i nubijska lira itd.). Melodije gregorijanskog korala takoer se dadu svesti na pentatoniku osnovicu kojoj su dodani ukrasni tonovi. Obiljeja pentatonike vaan su element duhovnih pjesama Amerikih Crnaca (Negro Spirituals). U muzikom folkloru evropskih naroda p. se susree preteno na Zapadu, u krajevima gdje se sauvalo staro keltsko nasljee (kotska, Irska), i na Istoku u zemljama koje su bile pod mongolsko-turskim utjecajima (Rumunjska, Madarska, Bugarska, Jugoslavija). U hrvatskom su se muzikom folkloru u meimur skoj narodnoj melodici najie sauvali tragovi pentatonike kao prastarog tonalnog poimanja, to su ga Hrvati donijeli iz Zakar patske postojbine, a upuuju na blizinu mongolskih naseobina (B. irola). U umjetnikoj muzici p. se susree u djelima u kojima autor eli ocrtati istonjaku egzotiku ili poseban, nestvarni ugoaj npr. u operi Turandot G. Puccinija ili u Wagnerovu Siegfriedu. Ona je i vano izraajno sredstvo impresionista u doaravanju profinjenih pjesnikih raspoloenja (. Debussv, M. Ravel). Susree se i u djelima ruskih kompozitora nacionalne kole, osobito N. Rimskog Korsakova, te u muzici naih kompozitora koji svoj muziki izraz temelje na znaajkama narodne muzike.
LIT.: H. Riemann, Folkloristische Tonalitatsstudien I: Pentatonik und tetrachordale Melodik, Leipzig 1916. J. Yasser, A Theory of Evolving Tonality, New York 1932. W. Danckert, Das europaische Volkslied, Berlin J 939- Szabolcsi, Five-Tone Scales and Civilization, AML, 1943. Isti, About Five-Tone Scales in the Early Hebrew Melodies, Budapest 1948. W. Wiora, Alter als die Pentatonik, Studia Memoriae B. Bartok Sacra, Budapest 1956. R. P. Winnington-Jngram, The Pentatonic Tuning of the Greek Lyre, Classical Quarterly, 1956. K. Reinhard, On the Problem of Pre-Pentatonic Scales, Journal of the International Folk Music Council, 1958. Yangyin~Liu, Zur gleichzeitigen Existenz pentatonischer und heptatonischer Leitern in der chinesischen Musik, Beitrage zur Musikwissenschaft, 1964. I. A.

57

(Smokvarski), Pesma nad pesmama (Proev) i dr. Gostovala je u svim veim gradovima Jugoslavije, u Grkoj, Bugarskoj, Rumuniji, Italiji, Egiptu i Nemakoj. T. Si. i D. Ov. PEPIN, Clermont, kanadski kompozitor i pijanist (St.-Georges-de-Beauce, Quebec, 15. V 1926 ). Muziku uio u Quebecu i Montrealu, na Curtis Institutu u Philadelphiji (kompoziciju kod R. Scalera, klavir kod J. Behrenda) i na Konzervatoriju u Torontu (A. Walter, L. Kolessa); usavravao se kod A. Honeggera, A. Joliveta i O. Messiaena u Parizu (1949 51). Djeluje kao nastavnik kompozicije na Konzervatoriju pokrajine Quebec u Montrealu (od 1959 Director of Studies).
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1948; II, za komorni orkestar, 1957 i III, Quasars, 1967. Simfonijske pjesme Guerenica, 1952 i Le Rite du Soleil Noir, 1955. Dva koncerta za klavir, 1946 i 1949; Nocturne za klavir i gudaki orkestar, 1957; Nombres za 2 klavira i orkestar, 1962; Variations Symphonique, 1947. Za gudaki orkestar: varijacije, 1944; Adagio, 1956; Ronde de l'Oi-seauPhenix, 1956; fantazija, 1961; 2 Miniatures, 1963. KOMORNA. etiri gudaka kvarteta: I, 1944; II, Variations, 1955; I I I , Adagio e Fuga, 1959 i IV, Hyperboles, 1960; klavirski trio i dr. Kompozicije za klavir i 2a orgulje. DRAMSKA. Baleti: Les Portes de l'Enfer za 2 klavira, 1953; L'Oiseau-Phenix, 1956; La Porte-Reve, 1957. VOKALNA. Kantate: Cantique des Cantiques za zbor i gudaki orkestar, 1950; Fantaisie za tenor, zbor i orkestar, 1957; Mouvement, 1958 i Hymne au Vent du Nord za tenor i orkestar, 1960 (takoer u verziji za klavir). Solo-pjesme ( Cycle-Eluard; Hymne de la Mort).

PEPPING, Ernst, njemaki kompozitor (Duisburg, 12. IX 1901 ). Studirao na Visokoj muzikoj koli u Berlinu (W. Gmeindl). Od 1926 sudjeluje esto i s uspjehom na festivali ma za suvremenu muziku u BadenBadenu, Donaueschin-genu i drugim gradovima. Do 1934 ivi u Miilheimu i Essenu; tada postaje nastavnik kole za crkvenu muziku u Berlinu (Spandau), gdje je od 1953 i profesor kompozicije na Visokoj muzikoj koli. Kao i Hindemith, i P. tei za oivljavanjem stare polifonije. U instrumentalnim djelima nastavlja tradiciju baroknoga koncerta, u vokalnoj muzici nje guje oblike izgraene na teme lju cantus firmusa. Bavei se protestantskom crkvenom pjes mom, razvio je jasan stav prema muzikom materijalu i opredi El PEPPING jelio se za proirenu tonalnost, izvedenu iz crkvenih naina. Muzika je za Peppinga izraajna umjetnost. Premda je gradio na batini prolih vjekova, ostvario je izvoran muziki jezik te se ubraja u vodee suvremene njemake kompozitore, osobito u oblasti crkvene muzike.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1939; II, 1942 i III, Die Tageszeiten, 1944. Koncert za violu, 2 oboe, 2 fagota, 2 trublje, 2 trombona i 4 kontrabasa, 1926; 2 koncerta za klavir, 1931 i 1951; komorni koncert za 16 instrumenata, 1 926; mala serenaa za duhaki orkestar, 1926; preludij, 1929; Invention za mali orkestar, 1930; partita, 1934; varijacije na pjesmu L. Senfla, 1937; serenaa, 1945; varijacije, 1949; 2 kompozicije na chanson G. Binchoisa, 1958. KOMORNA', gudaki trio, 1928; 2 gudaka kvarteta, 1926 i 1943; Divertimento za obou, klarinet, rog, violu, violonelo i fagot, 1924; suita za trub lju, saksofon i trombon, 1925; koncert za klarinet, trombon i 6 solistikih in strumenata, 1927; koncert za kontrabas i 8 solistikih instrumenata, 1927; sonata za flautu i klavir, 1958; varijacije i suita za 2 violine, 1932. KLAVIR SKA. etiri sonate: IIII, 1937 i IV, 1944. Sonatina, 1931; Tanzzveisen und Rundgesange, 1938; 2 Romanzen; fuge; fantazije; varijacije. ZA ORGULJE: 2 koncerta, 1941; sonata, 1957; 5 koralnih partita; dvostruka fuga, 1923. Choralvorspiele, 1927; Grosses Orgelbuch (3 sv.), 1939; Kleines Oregelbuch, 1940; Bohmisches Orgelbuch (2 sv.), 1953 i 1954; 12 Choralvorspiele, 1957; 2$ Orgelchordle nach Sdtzen des Spandauer Chorbuches, 1960; Praeludia-Postludia su 18 Chordlen, 196768. Tokata i fuga, 1941; fuge. VOKALNA. Ciklusi za zbor: Spruche und Lieder, 1930; Das Jahr, 1940; Der Wagen, 1941; Heut und ewtg (Goethe), 1949; obradbe narodnih pjesama i dr. Zborovi; solo-pjesme. CR KVENA. Za zbor: Deutsche Choralmesse, 1928; Kleine Messe, 1929; Deutsche Messe, 1938; Missa Dona Nobis Pacem, 1948; Missa brevis, 1948; Passionsbericht des Matthdus, 1950 i Die Weihnachtsgeschichte des Lukas, 1959; Te Deum za sole, zbor i orkestar, 1956; O Haupt voli Blut und Wunden za glas i orkestar, 1948. Zbirke: Choralbuch, 1931; Spandauer Chorbuch (19 sv.), 193438; Kleincr Jahrkreis, 1939; Weihnachtslieder, 1938; Bicinien (korali, psalmi, evanelja i poslanice, 3 sv.); 195455 i Neues Choralbuch, 1959. Psalam CIC, 1934; moteti; himne i dr. SPISI: Stilivende der Musik, 1934; Der polyphone Satz (2 sv.), 1941 i 1957. Popis tampanih Peppingovih djela obj. 1961 u nakladi po du zea Barenreiter. >' LIT.: W. Hamm, Studien iiber F. Peppings drei Klaviersonaten (diser tacija), Erlangen 1951 (obj. Wiirzburg 1955). A. Durr, Gedanken zum Kirchenmusikschaffen E. Peppings, Musik und Kirche, 1961. A. Adrio i K.-J. Otto, Ernst Pepping, MGG, X, 1962. H. Poos, Ernst Peppings Liederkreis fiir Chor nach Gedichten von Goethe Heut und ewig. Studien zum Personalstil des Komponisten, Berlin 1965. D. Manicke, Ernst Pepping. Ein Beitrag zum Personlichkeitsstil des'Komponisten, Mui ca, 1968, 2. H. Poos (red.), Festschrift Ernst Pepping, Berlin 1971. D. Manicke, Gruss an Ernst Pepping. Zum siebzigsten Geburtstag, Muica, 1971, 5. B. A.

PENTLAND, Barbara, kanadski kompozitor (Winnipeg, 2. I 1912 ). Studirala na Scholi Cantorum u Parizu (C. Gauthiez), na Juilliard School of Music u New Yorku (B. Wagenaar, F. Jacobi) i na Bekshire Music Centre u Tanglewoodu (A. Copland, E. Clare). Od 1943 predaje muziku teoriju i kompoziciju na Konzervatoriju u Torontu; 194963 djelovala u muzikom odjelu univerziteta Columbia Britannica u Vancouveru. Nastupa i kao pijanist u Americi i Evropi.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: 1,1948; II, 1950; III, za 10 instrumenata, 1958 i IV, 1959. Koncerti: za violinu i komorni orkestar, 1942; za orgulje i gudae, 1949; za klavir i gudae, 1956. Colony Music za klavir i gudae, 1947. Varijacije na Boccherinijevu temu, 1948; Ave atque vale, 1951; Strata za komorni orkestar, 1964 i dr. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1945 i 1953; klavirski kvartet, 1939; klavirski trio, 1963; septet, 1967; oktet za duhae 1948. Sonate: za violonelo i klavir, 1943; za violinu i klavir, 1946 i za violinu solo, 1950; duo za violu i klavir, 1960. KLAVIRSKA: sonata, 1945; Sonata Fantasy, 1947; 2 sonatine, 1951; sonata za 2 klavira, 1953; Five Preludes, 1938; Rhapsody, 1939; Studies in Line, 1941; varijacije, 1942; Mirror Study, 1952; Inlerludio, 1955; Tokata, 1958; Piano Duels on Klee, 1959. Komorna opera The Lake, 1954. Balet Beauty and the Beast za 2 klavira, 1941. Zborovi; solo--pjesme.

PENULISKA-MITROVSKA, Natka, plesaica (Skopje, 24. IV 1934 ). Baletsku kolu zavrila u Skopju (G. Make donski, Nina Kirsanova), a zatim se usavravala kod Ljubov Jegorove u Parizu. Primabalerina Makedonskog narodnog teatra u Skopju; doBitnik je prve nagrade za klasini balet na Festivalu jugoslovenskog baleta u Ljubljani (1960). Jedna od najzapae nijih umetnica savremenog baletskcg stvaralatva u Jugoslaviji, ostvarila je niz kreacija, naroito u baletima Bahisarajska fontana (Asafjev), Uspavana lepotica i Labudovo jezero (ajkovski), Coppelia (Delibes), Giselle (Adam), Romeo i Julija (Prokofjev), Abraxas (Egk), Don Kihot (Minkus), Ohridska legenda (Hristi), avo u selu (Lhotka), Zlatna ribica (Logar), Makedonska povest

PEPUSCH, John Christopher (Johann Christoph), engleski kompozitor njemakog podrijetla (Berlin, 1667 Lon-

58

PEPUSCH PERGAMENT
polifoniara J. L. Rebela; uio u Colegio dos Reis u Vila Vi<, gdje se kasnije spominje kao pjeva i kapelnik. Sa svojim bra najpoznatniji muziar na dvoru vojvode Joaoa II, kojega je kasi kad je vojvoda postao portugalski kralj (1640), slijedio u Lisal Komponirao je mise, psalme, motete, responzorije i villancic najvie za 812 glasova; napisao je i Te Deum za tri zbora, kopisi njegovih djela nisu se sauvali.
LIT.: J. de Vasconcelos, Os Musicos portugueses, Oporto 1870. ' Freitas Branco, Marcos Soares Pereira, MGG, X, 1962.

don, 20. V II 1752). Uio kod dvojice orguljaa, G. Klingenberga i Grossea; sa 14 godina namjestio se na pruskom dvoru u Berlinu i otada se dalje sam izobraavao. U tridesetoj godini napustio pruski dvor i preko Nizozemske stigao oko 1700 u London, gdje se trajno nastanio. Najprije violinist u orkestru ka zalita Drury Lane, zatim embalist; intenzivno se bavio studijem stare muzike i sudjelovao u osnivanju Academy of Ancient Music (1710); 1712 32 orgulja i kompozitor kapele vojvode od Chandosa u Cannonsu. Od 1713 vie godina i muziki J. CH. PEPUSCH direktor kaza lita Lincoln's Inn Fields. Od 1737 do smrti bio je orgulja u kapeli kole i doma Charterhouse. Mnogostrano nadaren, P. je bio vrstan kompozitor, premda mu invencija nije uvijek bila bogata. Najbolje su njegove kompozicije za blokflautu, instrument koji je osobito volio; vrijedne su panje i neke uvertire i koncerti. Najveu i najtrajniju slavu stekao je kao autor prve -^-ballad-opere (sa J.Gayem),7'/ie Beggar's Opera (1728), koja je odmah postala izvanredno popularna. P. je napisao uvertiru u partituri te continuo uz pjevane melo ijekoje je vjerojatno izabrao Gay. Dvojbeno je da li se Pepuschova suradnja protezala jo dalje (nije sauvana ni jedna potpuna parti tura iz onoga vremena, a smatra se da je Th. Linlev st. oko 1770 prvi napisao orkestralnu pratnju uz pjevanje). Velik je ugled uivao i kao teoretiar i nastavnik. Njegov interes za muziku prolost pridonio je gajenju stare muzike, koje se u Engleskoj razvilo ranije nego u drugim zemljama.
DJELA. INSTRUMENTALNA: simfonije; 6 koncerata za 2 blokflaute, 2 poprene flaute, obo u ili violinu i b. c.; Concerto grosso a 6: 2 Concerti a 4 ; veoma brojne sonate (za 4 instrumenta i b. c.; za 2 instrumenta i b. c.; za 2 gudaka instrumenta; za 1 instrument i b. c.) i dr. DRAMSKA. Ballad--opere: The Beggar's Opera, 1728; The Wedding, 1729 i Polly, 1777. Maske: Venus and Adonis, 1715; Apollo and Dapkne, 1716; The Union of the Three Sister Arts, 1723 i dr. VOKALNA: 6 engleskih kantata, oko 1710; 6 engleskih kantata, II knjiga, oko 1712; kantata An Hapless Shepherd; ode i dr. Anthemi; moteti. TEORETSKA: A Treatise on Harmony, 1730 (tampano anonimno; smatra se da je osnova knjige Pepuschova poduka njegovih uenika, a sastavio ju je moda uenik Viscount Paislev; II proireno izd. moda je revidirao sam Pe pusch, 1731); rasprava u obliku pisma o staroj grkoj muzikoj teoriji, 1746 i dr. LIT.: G. Calmus, Die Beggar's Opera von Gay und Pepusch, SBIMG 1907. W. H. Grattan Flood, The Beggar's Opera and its Composers, Music and Letters, 1922. C. W. Hughes, Johann Christoph Pepusch, MQ, 1945, I. Ch. Cudviorth, Johann Christoph Pepusch, MGG, X, 1962. B. A.

PEREIRA-SALAS, Eugenio, ileanski muzikolog (Santi 19. V 1904 ). Studirao u Santiagu, na Sorbonnei u Pari; na univerzitetu^ Berkeley u Kaliforniji. Profesor u Pedago] institutu i na koli lijepih umjetnosti u Santiagu; voditelj klorne sekcije u Institutu za muzika istraivanja. i
DJELA: Cantos y danzas de la patria vieja, 1940; Los Origenos del musical en Chile, 1941; Notas para la historia del inlercambio musical entr Americas, 1942; La Muica en la ila de Pascua, 1947; Juegos y alegrias cc ales, 1948; Guia Bibliogrdfica para el estudio del folklore ehileno, 1952; His de la miisica en Chile, 1850 1900, 1957.

PERETTI, Serge, francuski plesa i pedagog (Venecija, I 1910 ). Klasini balet uio na koli Parike opere (G. Rica Kao solist debitirao u tom kazalitu 1929 u baletu Les Creat de Promethee (Beethoven), a 1941 postao prvi plesa. Na turneje po Junoj Americi, 1946, napustio plesaku karijeru Parizu otvorio vlastitu baletnu kolu. Od 1963 predaje na bs noj koli Parike opere. Istakao se osobito u koreografijama Lifara: Le Chtvalier et la demoiselle (Gaubert), Joan da Zai (Egk), Bolero (Ravel) i dr. PEREZ, Davide, talijanski kompozitor (Napulj, 1710 1711 Lisabon, vjerojatno 30. X 1778). kolovan na Con vatorio di Santa Maria di Loreto u Napulju (F. Mancini, G. neziano, F. Barbella); u tom gradu zapoeo karijeru oper kompozitora. Bio je pomoni i 174048 glavni kapelnik u i Cappella Palatina u Palermu; od 1752 dvorski kapelnik u L bonu. Kao operni kompozitor stekao veliku reputaciju; njego 1 je zaslugom napuljska kola doivjela trijumf u Portugalu.
DJELA. DRAMSKA. Vie od 35 opera: La Nemica amanle, 1735; S Re di Persia, 1740; Medea, I744; La Clemenza di Tito, 1749; Semiramide, I Didone abbandonata, 1751; Demofoonte, 1752; VOlimpiade, 1754; Solin 1757 i dr. Nekoliko serenata. Oratorij // Martirio di S. Bartolomeo; n vokalna djela. CRKVENA : mise za 4, 5 i 8 glasova i orkestar; Mati de'morti za 5 glasova i orkestar; psalam Memento Domine za 8 glasova i org Magnificat za 5 glasova i orkestar; responzoriji; lamenta cije i dr. LIT.: U. Prota-Giurleo, Musicisti napoletani alla corte di Portog Napoli 1923. E. Soares, David Perez, Subsidios para a biografia do ce] mestre, Lisboa 1935. U. Prota-Giurleo, J. Subird i D. Di Chiera, Di Perez, MGG, X, 1962. P'. J. Jackson, The Operas of Davide Perez (dis ija), Ann Arbor 1967.

PERAGALLO, Mario, talijanski kompozitor (Rim, 25. III 1910 ). Nakon studija kompozicije i klavira (V. Di Donato, A. Casella, Baiardi, Rotoli) umjetniki voa koncertnog drutva Accademia Filarmonica Romana. Od 1950 je sekretar, a od 1956 predsjednik Societa Italiana di Muica Contemporanea. U ranijim operama P. nadovezuje na veristiki stil G. Puccinija. Od 1945 prihvaa tendencije suvremene muzike, sluei se dodeka-fonijom na slobodan, individualan nain.
DJELA. ORKESTRALNA. Koncerti: 2 za klavir, 1949 i 1951; za violinu, 1954 i za orkestar, 1939; fantazija, 1950; 8 studija Forme sovrapposte, 1959. KOMORNA : 3 gudaka kvarteta, 1933,1934 i 1937; Muica za dvostruki gudaki kvartet, 1948; Concertino za klavirski kvartet, 1935; Vibrazioni za flautu, tiptofono (sastav udaraljka koji je izmislio sam P.) i klavir, 1960. Kompozicije za klavir. Kompozicije za orgulje. DRAMSKA. Opere: Ginevra degli Almieri, 1937; Lo Stendardo di S. Giorgio, 1941; scenski madrigal La Collina za sole, zbor i orkestar, 1947; La Gitain campagna, 1954 i La Parrucca delV imperatore, 1959. VOKALNA: In memoriam, Corale e Aria za zbor i orkestar, 1955; Sin/oma Urica za glas i orkestar, 1929; solo-pjesme. LIT.: M. Mila, Mario Peragallo, MGG, X, 1962.

PERFALL, Karl, njemaki kompozitor, dirigent i mu2 pisac (Miinchen, 29. I 1824 14. I 1907). Muziku studirao M. Hauptmanna u Leipzigu. U Munchenu od 1850 zboro\ Liedertafela, od 1854 utemeljitelj i dirigent Oratorijskog dru i od 1864 intendant dvorske muzike; 186793 bio je intenc dvorskog kazalita. Pored Mozartovih opera osobito je stavljao na repertoar Wagnerova djela (700 izvedaba u 25 godi; medu kojima se posebno istiu uzorne praizvedbe opera Meistersinger, Das Rheingold i Die Walkiire.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Sakuntala, 1853; Das Konlerfei, I Raimondin, 1881 i Junker Heinz, 1886. Kompozicije za klavir. VOKAL kantate; sveane igre; vie mukih zborova; solo -pjesme. SPISI: Ein trag zur Geschichte des Koniglichen Theaters in Miinchen, 1894; Die Entzvicl des modernen Theaters, 1899. LIT.: O. J. Bierbaum, 25 Jahre Munchener Hoftheatergeschichte, h chen 1892. G.Oexle, Generalintendant Karl von Pertall (disertacija), h chen 1954. R' Sietz, Karl Freiherr von Perfall, MGG, X, 1962.

PERDENDOSI (od tal. perdere izgubiti), oznaka za interpretaciju, srodna morendu; upuuje da treba smanjivati jainu tona (diminuendo) do potpunog pianissima kao da se ton gubi, nestaje. Upotrebljava se najee na kraju kompozicije ili kojeg veeg odlomka i esto dolazi zajedno s postepenim usporavanjem tempa (rallentando). PEREIRA, Artur, brazilski kompozitor (Sao Paolo, 12. IX 1894 3. VIII 1946). Muziku studirao u Italiji (1910 13 i 191523), a zatim do smrti bio profesor kompozicije na Konzervatoriju u Sao Paolu.
DJELA: Interludio para um bailado infantil za orkestar. Klavirski kvintet; sonata za violinu i klavir. Klavirske kompozicije (Seis Peca sobre Temas do Folclore Brasileireo; Tres Esludos Brasileiros). Zborovi; solo-pjesme. Missa da Gloria za glas, zbor i orkestar. Obradbe narodnih napjeva.

PEREIRA, Marcos Soares, portugalski kompozitor (Caminha, krajem XVI st. Lisabon, 7. I 1655). Brat istaknutog

PERFECTIO (lat. savrenost), u menzuralnoj notaciji, t na podjela ritmike jedinice, tj. dioba dulje notne vrijedn na protuvrijednost od tri manje notne jedinice; npr. modus ni perfeetus odreivao je da se maxima dijeli na tri longe, a ten per/eetum odreivao je diobu note brevis na tri semibreviss odnosu tempus imperfeetum protuvrijednost brevisa su d semibrevis). Kod ligatura, izraz p. oznauje vrijednost posljednjega zr u ligaturi izraenu oblikom note, odnosno poloajem tapi kod ligature cum perfeetione posljednja je nota bila longa, nasu] ligature sine perfeetione koja je zavravala sa brevisom (-> JV. zuralna notacija). I. Ai PERGAMENT, Moses, vedski kompozitor, kritiar i d gent (Helsinki, 21. IX 1893 ). Muziku uio u Petrograc na Sternovu konzervatoriju u Berlinu. U Stockholmu je 1923bio muziki kritiar lista Svenska Dagbladet, a od 1942 lista Af, tidningen. U ranijim djelima oslanjao se na vedsku narodnu i lodiku, ali se postepeno sve vie pribliio narodnoj tradiciji ist nih idova.
DJELA. ORKESTRALNA. Koncerti: za klavir, 1952; za violinu, I 1 za violonelo, 1955 i'za 2 violine, 1954. Dibbuk za violinu i orkestar, 1935;

PERGAMENT PERI
nidre za violonelo i orkestar, 1949; Concerto romantico za gudae; Rapsodia ebraica, 1935; vedska rapsodija, 1940. KOMORNA. Dva gudaka kvarteta: I,
192 2 (kasnije djelo mino iskorit en u Conccrlo romantico za gudae) i l i , 1952. Klavirski trio; sonata za violinu i klavir, 1920; duo za violinu i vio lonelo, 1917;

59

Chaconne za violu solo. DRAMSKA. Opere Himlens hemlighet, 1953 i Eli, 1959. Balet Krelantems och Eldeling, 1928. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: oratorij Den judiska sdngen, 1944; oko 60 zborova; oko 100 solo-pjesama. SPISI: Vandring med Fru Muica, 1943; Svenska tonsdttere, 1943; Ny vandring med Fru Muica, 1944; Jenny Lind, 1945. lanci i studije. LIT.: M. Tegen, Moses Perga ment i Simon Perga me nt -Parmet, MGG, X, 1962.

Pergolesijeva dela bila su neposredno posle njegove smrti neobino cenjena i mnogo izvoena tako da je njegova svetska reputacija zapoela jo pre istorijske parike reprize intermezza La Serva padrona,

PERGOLESI, Giovanni Battista, italijanski kompozitor (Jesi, 4. I 1710 Pozzuoli, 17. III 1736). Njegova se porodica prvobitno preivala Draghi i pod tim je imenom preselila iz mesta Pergola u Jesi blizu Ancone. Giovanni Battista sluio se redovito prezimenom Pergolesi (retko Pergolese). God. 1722 ili 1723 upisuje se na Conservatorio dei Poveri di Gesii Cristo u Napulju gde ui violinu kod B. Infantesa i D. De Matteisa, kont rapunkt kod G. Greca, kompoziciju kod L. Vincija i F. Durantea. Potkraj studija, 1731, pie sakralnu dramu La Conversione di S. Guglielmo d'Aguitania. Njome stie priznanja i monog zatitnika princa Colonna di Stigliano kod koga stupa 1732 u slubu kao maestro di cappella. Kao operski kompozitor debitira 1731 operom Salustia i ve idue godine postie vanredan uspeh kominom operom u na puljskom dijalektu Lo prate' nnamorato. No, punu afirmaciju donosi mu sledee delo, opera seria // Prigioniero superbo sa intermezzom La Serva padrona; napisana je u ast kraljice Elizabete Christine i izvedena u Teatro di San Bartolomeo, 1733. Intermezzo La Serva padrona, remek-delo napuljskog buffo-stila, uskoro postaje poznat irom sveta. Ve 1740 izvodi se u Dresdenu, 1746 u Parizu, 1750 u Londonu. Napisan za dva pevaa, sluavku Serpinu i njezina gospodara Uberta (tree lice, sluga Vespone, nema je uloga), uz kamerni orkestar (gudaki kvintet, pojaan rogovima i u finalu trombonima, te embalo), ovaj intermez -zo privlai i danas svojom sve-inom, duhom, skladnim melodijama. God. 1734 izvodi se njegova nova opera Adriano in Siria, sa intermezzom Livietta e Tracollo, no ona ne nailazi na povoljan prijem kod PER MUICA publike. Sledea dela pie u Rimu S ENTARSl gde prelazi u slubu vojvode CaraNcl Teatro de'Sig. Accademici' fa-Maddaloni. To su Misa u Fduru za dva hora. Sonata za CANDIDI UNIH violonelo i opera seria Olim-piade Di S. Giovanni in Perficcto t{cl (izvedena 1735) koju je rimska Drammt intitolato publika primila vrlo hladno, ma da to posve zrelo delo izgraena L' ODIO V1NTO DALLA je majstora. Po povratku u Napulj, COSTAN2A. gde posta je orgulja Kraljevske G. B. PERGOLESI, La serva padrona, kapele, komponira kominu operu libreto, naslovna strana, 1739 Flaminio (1735) i pred kraj ivota, ve bolestan, dva znaajna crkvena dela, Stabat Mater i Salve Regina. Za svojih 26 godina P., koga nazivaju Raffael muzike, stvorio je kompozicije koje idu meu najvrednija muzik a dela njegove epohe i posebno napuljske kole. Izrazito operski kompozitor P. je u okviru savremenih strujanja izgradio svoj poseban nain izraavanja. On je u prvome redu majstor buffo -stila i muziar neiscrpne melodijske invencije. Njegove arije, obino praene orkestrom koji plastino potcrtava pevaku deonicu, u buffonesknim su delima (Lo Frate 'nnamorato) esto pisane u obliku duhovitih parodija na seria-ariju ili pak sa melodikom deklamacijskoga karaktera. U pojedinim arijama njegovih opera-serija (Salustia, Olimpiade) muziki su profinjeno izraeni oseaji i raspoloenja pojedinih osoba; melodije su jednostavne, pevne, ponekad iroka daha sa naglaenom lirsko -emocionalnom crtom i liene suvinih koloratura. U orkestru P. upotrebljava oboe i rog ove, osobito kod parodiranja ili kad eli da pojaa odreeno raspoloenje. An sambli mu nisu podjednako uspeli, ali poneki (kao npr. duet lo ti dissi i tercet Se ilfuoco iz opere Lo Frate' nnamorato, pa dueti iz La Serva padrona), sa scenski plastino i ivo prikazanim situacijama, idu meu majstorska ostvarenja. U Pergolesijevu stvaranju posebno mesto zauzima intermezzo La Serva padrona, vrhunsko i jedinstveno delo u celokupnoj muzikoj literaturi tog anra koje je izvrilo velik uticaj na razvoj komine opere, poglavito u Francuskoj. Dela iz oblasti duhovne muzike tehniki su doterana, jedno stavna, proeta lirsko - emocionalnom crtom i mestimino ra ena pod uticajem operskog stila (Salve Regina, Stabat Mater).

1752, koja je uzvitlala sukobe izmeu > buffonista 1 antibuffonista. Golemo odu
e vljenje za njegovu muziku i uz to brojne legende to su se posle svih uspeha nizale oko njegove linosti dovele su, me utim, do toga da su mu izdavai, a kasnije i istoriari pripisivali i tua dela.

LA SERVA
PADRONA
INTERME ZZO

DELA. INSTRUMENTALNA: koncert za violinu i gudae u B -duru; Sinfonia za violonelo ib. c. u F -duru; G. B. PERGOLESI 2 sonate za embalo u A -duru i C-duru; sonata za orgulje u F-duru. Vrlo su verovatno Pergolesijeva dela: Piccola sinfonia u F-duru\Concerto u F-duru; Sonata a tre; sonata za orgulje u G-duru. DRAMSKA. Opere: Salustia, 1731 (muzika intermezza nije sauvana); Lo Frate 'nnamorato, 1732 (prer. 1734); // Prigioniero superbo sa intermezzom Li Serva padrona, 1733; Adriano in Siria sa intermezzom Livietta e Tracollo (ili pod naslovom La Contadina astuta, La finta Polacca, Tracollo itd.), 1734; L'Olimpiade, 1735; // Flaminio, 1735 (prer. 1737 38). VOKALNA: Li Prodigi della divina grazia nella conversione di S. Guglielmo d'Aauitania, crkvena drama sa buffo scenama, 1731 (smatralo se da se uz ovu dramu izvodilo kao intermezzo, delo // Maestro di muica koje je u stvari pasticcio prema kominoj operi L'Orazio od P. Aulette); oratorij La Fenice sul rogo ovvero La morte di San Giuseppe, 1731; nekoliko kantata i serenata, dueta i arija. CRKVENA. Dve mise: I, u Dduru za zbor i orkestar ( I I verzija za 2 zbora) i II, u F-duru za 2 zbora 1 orkestra (II verzija za 1 zbor, I I I verzija za 4 zbora); Stabat Mater za sopran, alt, gudaki orkestar i b. c; moteti; nekoliko psalama (Dixit Dominus za sopran, 2 zbora, obou, rog, gudae i b. c); Salve Regina za sopran, guda e i b. c. 42 Solfeggi a 2 vod; 64 Solfeggi d 3 vod. NOVA IZD : Opera omnia preraena za klavir ili za pevanje i klavir sa kraenjima, dodavanjima i nekim izmenama originalnoga teksta obj. F. Caf farelli (26 sv., 1936 41). Klavirski izvadak koncerta za violinu i orkestar obj. je 1929; Sinfonia za violonelo i b. c. obj. J. Schmidt (1910) i E. Rapp (1951), intermezzo La Serva padrona obj. K. Geizinger (1925), A. Toni (klavirski izvadak, 1920) i F. Reuter (1947); klavirski izvadak intermezza Livietta e Tracollo obj. G. Radiciotti (1913) i A. Toni (1920); klavirski izvadak opere L'Olimpiade obj.M. Zanon (1915); operu // Flaminio V. Mortari (1942); Stabat Mater obj. A. Toni (klavirski izvadak, 1921), B. Somma (klavirski izvadak,1946; partituru, 1947); A. Einstein (1949) i Ph. Mohler (1954); motete obj. R. F. Goldmann LIT.: Ch. Boyer, Notices sur la vie et les ouvrages de Pergolese, Mercure de France, juli 1772. Marchese di Villarosa, Lettera biografica intorno alla patria ed alla vita di Giovanni Battista Pergolesi, Napoli 1831 ( I I izd. 1843). H. M. Schletlerer, Giovanni Battista Pergolesi, Leipzig 1880. G. Radiciotti, G. B. Pergolesi attraverso i suoi biografi e le sue opere, Milano 1900. Isti, Giovanni Battista Pergolesi, Roma 1910 (novo, skraeno i zd. Milano 1935; nemako proireno i preraeno izdanje obj. A. E. Cherbuliez, Zurich i Stutt gart 1954). A. Della Corte, Giovanni Battista Pergolesi, Torino 1936. G. de Saint-Foix, Pergolesi, RMI, 1937. H. Claydon, Tre ignoti quartetti di G. B. Perg olesi, Muica d'oggi, 1938 (engl. Music and Letters, 1938). Giovanii Battista Pergolesi, Note e Documenti, raccolti in occasione della Set timana celebrativa, Siena 1942. E. J. I.uin, Fortuna e influenza della muica di Pergolesi in Europa, Siena 1942. F. Schlitzer, G. B. Pergolesi, Torino 1943. Ch. L. Cudzoorlh, Some Notes on the Instrumental Works Atributed to Pergolesi, Music and Letters, 1949. F. Walker, Two Centuries of Pergolesi Forgeries and Misattributions, ibid., 1949. Isti, Goldoni and Pergolesi, Monthlv Musical Record, oktobar, 1950. Isti, Pergolesiana, Music and Letters, 1951. W. Kahl, Pergolesi und sein Stabat Mater, KMJB, 1951. A. Damerini, Lo Stabat Mater di Pergolesi in una rara trascrizione di Paisiello, Firenze 1953. C. Cudivorth, Pergolesi, Kongresni izvjetaj Utrecht 1952, Amsterdam 1953. E. Platen, Eine Pergolesi Bearbeitung Bachs, Bach-Jahrbuch, 1961. M. Margadonna, Pergolesi, Milano 1961. H. Hucke, Giovanni Battista Pergolesi, MGG, X, 1962. A. Dunning, Zur Frage der Autorschaft der Ricciotti und Pergolesi zugeschriebenen Concerti Armonici, Wien 1963. F. Degrada, G. B. Pergolesi (disertacija), Milano 1963. Isti, Le Messe di G. B. Pergolesi, Analecta Musicologica, 1966. Isti, Di alcuni falsi autografi pergolesiani, Rivista Italiana di Musicologia, 1966. Isti, Uno sconosciuto intermezzo di G. B. Pergolesi, Spomenica G. Barblanu, Firenze 196 6. Isti, G. B. Pergolesi contributo a un' interpretazione critica, Firenze 1966. D. Sn.

PERI, Jacopo (nazvan Zazzerino), talijanski kompozitor i pjeva (Rim, 20. VIII 1561 Firenca, 12. VIII 1633). Uenik

J. PERI, Mascherala delle Ninfe di Senna, 1611, autograf

60

PERI PERIODA
roito zapaene uloge Bugarke (Hristi, Ohridska legenda koju je 1948 dobila republiku nagradu. U istom baletu igri sa podjednakim uspehom glavnu ensku ulogu, Biljanu. 1 ene partije dala je u baletima Licitarsko srce (Baranovi), pe'lia (Delibes), Romeo i Julija (Prokofjev), Labudovo jezero kovski), Kraljica ostrva (Thiriet) i dr. Sa ansamblom beograi Narodnog pozorita gostovala u zemljama Evrope, Azije r *e. M . z. PERIER, Jean, francuski pjeva, visoki bariton (Pari II 1869 Neuilly-sur-Seine, 3. XI 1954). Studirao na ] kom konzervatoriju (R. Bussine, E. Taskin); debitirao i8< Opera-Comique kao Monostatos (Mozart, arobna frula), i je baritonske i tenorske uloge, a zbog izraajne muzike pretacije i osobita glumakog talenta bio je veoma cijenjen vao je Pelleasa na prvoj izvedbi opere Pelleas et Melisam Debussvja (1902) i ostvario tada svoju najbolju ulogu. Nas je i u operetama. Dva puta naputao muziko kazalite, da, posvetio dramskoj glumi (poslije Prvoga svjetskog rata lan S. Guitrvja). Bio je gotovo 50 godina jedan od najveih um je u Francuskoj.
LIT.: H. de Curzon, Croquis d'artistes: Jean Perier, Nouvelle Revue, A. Menetrat, Jean Perier, MGG, X, 1962.

C. Malvezzija; 1591 postao principale direttore della muica e dei muici na mediejskom dvoru u Firenci. Kao lan firentinske Camerate zanosio se idejom o oivljavanju starogrke tragedije, pa je na tekst O. Rinuccinija napisao operu Dafne. To je prva opera uope; izvedena je prvi puta 1598 u palai Corsi. Idua Perijeva opera, Euridice, takoer na Rinuccinijev tekst, izvedena je 1600, prilikom vjenanja francuskog kr alja Henrika IV s Marijom de'Medici. To je prva opera koje se muzika potpuno sauvala. P. je u svojim djelima pokazao prilian smisao za razvi janje dramatinih prizora. Muzika je deklamacija u njima vrlo izrazita, u stilu novog monodikog recitativa, o dnosno tzv. reprezentativnog stila (stille rappresentativo). G. Caccini, takoer lan Camerate i autor opere Euridice, osporavao je, meutim, Periju prvenstvo u recitativnom stilu. P. je imao izvrstan glas, pa je nastupao kao pjeva (npr. na praizvedbi op ere Euridice), a bio je i vrstan orgulja i embalist.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Dafne (favola pastorale), 1598 (sa J. Corsijem; sauvan libreto i po 2 kratka Perijeva i Corsijeva muzika odlomka); muzika drama Euridice, 1600 (nekoliko brojeva komponirao G. Caccini); recitativi za operu Tetide (libreto F. ini), 1608 i za operu Arianna (O. Rinuccini), 1608 (arije komponirao C. Monteverdi); partija Clorija u operi Flora M. da Gagliana (A. Salvadori), 1628. Intermediji, baleti, turniri i dr.: Echo con due risposte Dunque fra torbide onde, intermedij, 1589; III scena za Mascherata delle Ninfe di Senna (sa M. da Gaglianom i F. Caccinijevom), 1611 13); balet Marte e amore, 1614; intermedij La Speranza za guidata da Mercurio, 1615; La Liberazione di Tirrena ed Astrea, feta teatrale (sa M. da Gaglianom), 1617; La Precedenza delU dame, feta teatrale, 1625 i dr. VOKALNA: Le varie musiche . . . a I, 2 e 3 voci con aggiunta d'arie nuove . . . et alcune spirituali in ultimo con continuo uz pratnju embala (ili chitarrona) i orgulja, 1609; nekoliko kompozicija u zbirkama onoga doba. NOVA IZD.: operu Euridice obj. L. Torchi (L'Arte musicale in Italia, VI); faksimil obj. 1934 (Accademia d'Italia); 3 fragmenta ove opere obj. A. Schering (Geschichte der Musik in Beispielen, 1931); 3 arije iz Le varie musiche obj. K. Jeppesen (La Flora, 1949) i dr. LIT.: G. O. Corazzini, Jacopo Peri e la sua famiglia, Atti dell'Accademia del Real Istituto Musicale di Firenze, Firenze 1895. H. Goldschmidt, Studien zur Geschichte der italienischen Oper im 17. Jahrhundert, I, Leipzig 1901. A. Solerti, Le Origini del melodramma, Torino 1903. Isti, Muica, balio e drammatica alla Corte Medicea dal 1600 al 1637, Firenze 1905. O. G. Sonneck, Dafne, the first Opera, SBIMG, 1913. M. Mila, Jacopo Peri, RAM, 1933- F- Ghisi, Fete musicali della Firenze Medicea, Firenze 1939. Isti, Alle fonti della mondia, Milano 1940. A. Loezvenberg, Annals of Opera (2 sv.\ Cambridge 1943 (II izd. Geneve 1955). F. Ghisi, Jacopo Peri, MGG, X, 1962. A. M. Nagler, Theatre Festivals of the Medici, 1539 1637, 1964. J. As.

PERINELLO, Carlo, talijanski kompozitor i muziki (Trst, 13. II 1877 Rim, 6. I 1942). Studirao muziku u ' (G. Wieselberger) i na Konzervatoriju u Leipzigu (S. Jadass God. 190414 nastavnik kompozicije na Konzervatoriju u 1 od 1914 docent na Konzervatoriju u Milanu; vodio i mi odjel na Istituto editoriale italiano. Od 1919 ivio u Opatiji, k u Rimu. Osobito je vano njegovo izdanje madrigalske kon O. Vecchija Amfiparnaso.
DJELA. KOMPOZICIJE. Simfonijske pjesme: // Cigno morente, II beato regno i Turbini di primavera. Gudaki kvartet u C -duru, 1905; ski kvintet u h-molu, 1905; romanca za violinu i klavir, 1908. Imp, d'autunno, nadalje varijacije i druga djela za klavir. Opera Rosmun Pjesme za glas i klavir. Miserere. SPISI: G. Verdi, 1900; Casella, Rapporti sonori superarmonid, RMI, 1922; Armonia razionale, 1933. Tal prijevod knjige Lehrbuch des . . . Kontrapunkts S. Jadassohna. IZD/ arije iz opere Euridice J. Perija, 1919; arije G. Caccinija; canzonette i gali G. P. da Palestrine, 1919; Amfiparnaso O. Vecchija 1938 i dr LIT.: F. Ghisi, Carlo Perinello, MGG, X, 1962.

PERICIC, Vlastimir, kompozitor i muziki pisac (Vrac, 7. XII I9 27 ) Kompoziciju zavrio u Muzikoj akademiji u Beogradu u klasi S. Rajiia, zatim studirao kod A. Uhla u Beu. Od 1948 u Beogradu profesor muzikih kola Josif Marinkovi i Josip Slavenski, od 1956 u Muzikoj akademiji asistent S. Rajiia, pa 1961 docent i od 1965 profesor. Periiev inventivni muziki jezik bazira na neposrednoj i bogatoj fantaziji, preglednosti forme i izrazitoj naklonosti sonat-no-dramskom izrazu. U stilskom pogledu njegova dela odiu neoromantizmom, esto osve-enim zvukovima impresioniz-ma; u nekim se delima slui savremenijim muzikim jezi kom (simfonijeta), no uglavnom izbegava spoljne efekte i privremena modna stremljenja. Na meunarodnom konkursu Gian V. PERICIC Battista Viotti 1950 u Vercelliju osvojio je nagradu za gudaki kvartet. Veoma aktivan muziki pisac, sarauje i u asopisima Zvuk i Pro muica.
DELA. ORKESTARSKA: simfonijeta za gudae, 1957; Simfonijski stav, 1951- KAMERNA: gudaki kvartet, 1950; svita za 3 v ioline, 1955; Fantasta quasi una sonata za violinu (ili violu) i klavir, 1954; sonatina za violinu i klavir, I 95i- KLAVIRSKA: sonata, 1949; sonatina, 1951; tema s varijacijama, 1948. DRAMSKA. Scenska muzika: Pepeljuga (za pozorite marioneta) i Novela od Stanca (M. Dri). VOKALNA. Horovi: Tri rukoveti: I, Pesme iz Vranja, 1948, II, Pesme iz Makedonije, 1948 i III, Pesme iz Dalmacije, 1949; Vee na "skolju i Grm, 1948. Solo-pesme: umske idile, 1950; Tri pesme Rabindranata Tagore, 1958; Bila jednom rua jedna , 1948; ciklusi No bez jutra, 1959 i Gradinar, 1964. SPISI: Josif Marinkovi, 1967; Razvoj tonalnog sistema, 1968; Muziki stvaraoci u Srbiji, 1969 (sa D. Kostiem i D. Skovranom); Stva ralaki put Stanojla Rajiia, 1971. INSTRUKTIVNA: Nauka o muzi kim oblicima, 1961 (sa D. Skovranom; II izd. 1966, III izd. 1973); Pregled nauke o harmoniji, 1962 (sa M. Radenkoviem); skripta za predmete Harmonija, Kon trapunkt, i Pregled razvoja hormonskih stilova. D. Sn.

PERIODA (gr. 7Kpio8o;), openito, vremenski odsjek: dobije, dio ili ulomak nekog teksta. U muzikoj teoriji, j kojim se oznauje zaokruena muzika misao iji se dijelov usobno odnose kao pitanje i odgovor. Izraz p. javlja se u zikoj teoriji oko 1100 (Johannes Affligemensis), zatim od st. dalje, najprije kao oznaka za melodiju ralanjenu cezi na polovini i potpuni zavretak. Od XIX st. (A. B. Marx pojmom periode podrazumijeva se, pored diferencijacije u ecima, jo i simetrija muzike grade, tj. podudarnost iz i poetnog i zavrnog dijela periode koja u pravilu obuhv; taktova, odnosno dvaput po 4 takta. Prema tome dvije mu -> reenice, tematski srodne i harmonijski meusobno 0 1 tvore periodu. Reenice periode temelje se na neznatno iz njenoj ili srodnoj grai (a ax ili a b). Meusobna harmonijska nost reenica oituje se u kadencama. Prva reenica zav redovito nepotpunom kadencom, a druga potpunom. Harmoi graa kree se obino izmeu dva pola, tonike i dominanti taj se nain postizava medu reenicama odnos pitanj a i odgc Takva p. od 8 normalnih taktova (ili 4 velika ili 16 n taktova) predstavlja normativnu temeljnu shemu muz stavka (prema H. Riemannu). Na toj se shemi temelje plesa i pjesme, a od sredine XVIII st. naelo periode don i u sloenijim oblicima umjetnike muzike.
Hrvatska himna Lijepa naa dorr I I
TUL-OL.

Lijepa,

do-mo-vl-n/},

oj ju-na-Jca. ~z&mljo\mL

MM sta.-re sla,- ve
bi vaz-dcc

-Ha

dje-cb-vi-no,

da

P. sastavljena od dvije male reenice (4+4 ta kta) nazi i mala p.:

L.v.Beethoven: IX simfonija u d-molu op.125,IV stavak Himnal

PERI, Bojana, plesaica (Zagreb, 9. X 1930 ). Srednju baletsku kolu zavrila 1948 u Becgradu (M. Jovanovi); 194569 istaknuti solist baleta Narodnog pozorita u Beogradu. U svojoj umetnikoj karijeri ostvarila niz kreacija, meu kojima su na -

J
-tr

'1' JJ

JTJ J 7T1 ^^

PERIODA PERMUTACIJA
Dvije velike reenice (8 + 8 taktova) sainjavaju veliku periodu :
Andante con Variazioni Lv.Beethoven:Sonata za klavir u As-duru op.26,1 stavak

61

umjetniku karijeru zapoeo 1943 u Osijeku kao operni korepe titor i dirigent. God. 1950 55 dirigent Zagrebake opere, 1955 56 na istom poloaju u Mariboru i 195665 u Skopju; 196567 djelovao u Zagrebu, 1967 74 u Rijeci, a od 1974 ponovno u Zagrebu.
DJELA. ORKES TRALN A: Plesna suita, 1959; Concertino za fagot i flautu, 1967. Lindjo, 1950; Balkanske pitoreske, 1956; flaute i komorni orkestar, 1966. Duo za K. Ko.

PERKOWSKI, Piotr, poljski kompozitor (Oweczacz, Ukrajina, 17. III 1901 ). Studirao na Varavskom konzervatoriju (R. Statkowski), kod K. Szymanowskog i u Parizu kod A. Roussela (192628). Od 1931 organizator muzikog ivota u Poljskoj. Direktor Konzervatorija u Toruriu (193539), profesor Konzervatorija u Varavi (1949 51; 1962) i Wroclawu (1951 53). Zasluan je za razvoj suvremene poljske muzike kulture. Komponirao je pod utjecajem francuske neoklasike, K. Szymanowskog i poljskoga muzikog folklora. Periode od etiri takta (2+2) susreu se najee u pola ganim stavcima u kojima je u jednom taktu sadrana itava (dvotaktna) fraza:
Andante vVA.Mozart: Sonata za klavir u G-duru K.V.283,11 stavak

DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfo nije: I, za orkestar, sole, zbor i orgulje, 1932 (izgubljena; rekonstruirana 1955); II, 1955 i Sinjonia dramatica, 1963. Simfonijeta, 1932; koncert za klavir, 1925 (izgubljen); 2 koncerta za vio linu, 1938 (izgubljen; rekonstruiran 1948) i 1960; fantazija za klavir i orkestar, 1926 (izgubljena); uvertira, 1954; Uwertura zvarszawska, 1954; Suita geometrycsflautu i klavir, 1954; sonata za obou i klavir, 1955; sonatina za trublju i klavir, 1954; sonatina za klarinet i klavir i dr. Sonata za klavir, 1926 (izgubljena; rekonstruirana 1952) i druga djela za klavir. DRAMSKA. Radio-opera Girlandy, 1962. Baleti: Szvantezvit, 1935 (prer. 1947); Rapsod, 1950; Fantazja, 1950 i Klementyna, 1960. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: kantata VCisla, 1951. Za zbor i orkestar odn. sole, zbor i orkestar: Ballada pomorska, 1947; Epitafium dla Nikosa Belojannisa, 1952 i dr. Kompozicije za sole i zbor; zborovi; solo-pjesme. LIT.: Z. Lissa, Piotr Perkowski, MGG, X, 1962.

r r rr r 1 i =t=

r r
U brzom tempu pak, kada se dva takta raunaju kao jedan, p. moe imati i 32 takta (npr. Poloneza u As -duru F. Chopina, taktovi 17-48). Prva reenica periode zavrava esto polovinom kadencom na dominanti, a druga na tonici:
Andante grazioso W.A.Mozart: Sonata za klavir u A-duru K.V. 331, I stavak

PERLE, George, ameriki kompozitor i muziki teoretiar (Bavonne, New Jersev, 6. V 1915 ). Studij kompozicije zavrio 1942 na Univerzitetu u Chicagu i zatim se usavravao kod E. Kfeneka u New Yorku. Stekavi naslov Master of Music uio muzikologiju kod G. Reesea na Univerzitetu u New Yorku. God. 194857 predavao povijest muzike u New Yorku i Louisvilleu, 1957 61 profesor na Kalifornijskom univerzitetu i od 1967 kompozitor in resistance Univerziteta u Tanglewoodu. Jedan od prvih amerikih muzikih stvaralaca koji su usvojili dvanaesttonsku kompozicijsku metodu, P. se i kao teoretiar zalae za povezivanje neoklasinih oblika s dodekafonikom organizacijom zvukovnog materijala.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije, 1948, 1950 i 1952; Rapsodia, 1953; 3 Movernents, 1960; 6 Bagatelle; seherzo za duhaki orkestar. KOMORNA : 5 gudakih kvarteta (III, 1947; IV, 1948; V, 1960); gudaki kvintet, 1958; 2 duhaka kvinteta, 1959 i 1960; Triolct za gudaki kvartet. Sonate: za violu solo, 1942; za violu i klavir, 1949; 3 za klarinet solo, 1943; za violonelo solo, 1947; Lyric Pieee za violonelo i klavir, 1946; Hebrevj Melodies za violonelo, 1945; Monody /za flautu solo, 1960; Monody II za kontrabas solo. KLAVIRSKA: sonata, 1950; Classic Suite, 1938; Little Suite, 1939; Suite, 1941; 6 preludija. Zborovi; solo -pjesme. SPISI: Evolution of the Tone-Row: the Tzvehe-Tone Modal System, The Music Review, 1945; Integrative Devices in the Music of Machaut, MQ, 1948; The Chanson of Antoine Busnois, The Music Review, 1950; Atonality and the Twelve-Note System in the United States, The Score, 1960; Serial Composilion and Atonality, 1962.

Gdjekad prva reenica pri kraju modulira u tonalitet dominante:

336=3=^
g-mol

W. A.Mozart: Simfonija u g-molu K.V.550,IVstavak

r i r r r n rr
g-moi

*r
Ako obje reenice zavravaju tonikim trozvukom, njego vo je djelovanje u prvoj reenici u znatnoj mjeri oslabljeno terc nim ili kvintnim poloajem kvintakorda ili tzv. enskim zavr etkom. Ponekad i dvije periode stoje meusobno u slinom odnosu kao reenice unutar periode: oblikovane su prema naelu simet rije, a zavravaju razliitim kadencama (npr. F. Schubert, Val cer u Des-duru). U praksi se meutim susreu mnogobrojne varijante, a i odstupanja (proirenja, suenja, nepravilni broj taktova, npr. 3+5) od ovih najtipinijih primjera periode.
LIT.: H. Riemann, Grosse Kompositionslehre I, Berlin i Stuttgart 1902. Isti, Neue Beitrage zu einer Lehre von den Tonvorstellungen, PJB, 1916. G. Bass, Trattato di forma musicale, Milano 1920 22. L. G. Ralner, Harmonic Aspects of Classic Form, Journal of the American Musicological Society, 1949. Th, G. Georgiades, Zur Musiksprache der Wiener Klassiker, Mozart-Jahrbuch, 1951. A. Feil, Satztechnische Fragen in der Kompositionslehren von F. E. Niedt, J. Riepel und H. Ch. Koch (disertaciia), Heidelberg 1955. L. G. Ramer, Eighteenth Century Theories of Musical Period Structure, MQ, 1956. P. Benary, Zum periodischen Prinzip bei J. S. Bach, Bach-Jahrbuch, 1958. G. Massenkeil, Untersuchungen zum Problem der Symmetrie in der Instrumentalmusik W. A. Mozarts, Wiesbaden 1962. C. Dahlhaus. Wagners Begriff der dichterisch-musikalischen Periode, u izdanju Beitrage zur Geschichte der Musikanschauung im 19. Jahrhundert (red. W. Salmen), Regensburg 1965. I. A.

PERLEA, Ionel (Jonel), rumunjski dirigent i kompozitor (Ograda, Ialomita, 13. XII 1900 New York, 30. VII 1970). Studirao na konzervatorijima u Miinchenu i Leipzigu. U Bukuretu dirigent Dravne opere (direktor 192932 i 193436) i simfonijskog orkestra radio-stanice (193644); istodobno i profesor Konzervatorija (194144). God. 1946 odlazi u Italiju (dirigent Rimske opere i milanske Scale); od 1948 u SAD, dirigent Metropolitana i Connecticut Symphony Orchestra (195259). Bio je i nastavnik na Manhattan School of Music u New Yorku (195259 i od 1965).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u C-duru; koncertantna simfonija za violinu i orkestar, 1968; koncert za violinu; 2 simfonijske skic e, 1919; varijacije na vlastitu temu, 1935; 3 etide za orkestar, 1969. Gudaki kvartet, 1923 i klavirski kvintet. Sonata za klavir. Solo-pjesme.

PERII, Ino, dirigent i kompozitor (Dubrovnik, 22. VIII 1920 ). Dirigiranje studirao na Muzikoj akademiji u Zagrebu;

PERMUTACIJA (od lat. permutatio), 1. naziv to ga je upotrebio teoretiar Marchettus iz Padove (Lucidarium in arte musicae planae, 131718) za posebnu vrstu -> mutacije kada je kod solmiziranja melodija mutirala iz hexachordum durum u hexachordum molle ili obratno, pa se mijenjao ne samo solmizacijski slog polustepena (mi-fa), nego i visina tona, tj. h u b ili obrnuto, a pro mjena se oznaivala odgovarajuim predznacima odnos no b. 2. U vieglasnom stavku p. znai onaj sluaj izmjene glasova (Stimmtausch) kod kojega su svi glasovi izmijenjeni u viestru kom kontrapunktu, to dovodi do primjene svih kombinacijskih mogunosti u toku stavka. Kad se takva izmjena provodi prema strogo utvrenom redoslijedu radi se o pravilnoj p. to je karakteristika tzv. permutacijske fuge (javlja se kod J. S. Bacha). Kod nepravilne p., kombinacije glasova niu se slobodno to se od XVII st. nadalje javlja u fugama s vie tema.

62

PERMUTACIJA PERRIN
Perosi, Torino 1936. C. Gani, L. Perosi, La Lettura, 1937. -- A. Pt lunga, L. Perosi, Roma 1952. G. Pnnain, L. Perosi, Ottocento mu italiano, Milano 1952. M. Glinski, L. Perosi, Milano 1953. E. Del 1 i A. Baratti, L. Perosi, gloria vivente della muica sacra, Torino 1954. Roncaglia, L'Oratorio di L. Perosi, Immagini e sotiche nella muica ita Siena 1957. G. Torti, L. Perosi, Milano 1959. A. Paglialunga, Lo: Perosi, MGG, X, 1962. M. Rinaldi, L. Perosi, Roma 1967.

3. U suvremenoj muzici, matematiki postupak koji se sa stoji u mijenjaju poretka elemenata odreenoga niza; npr. iz o- ra'zaodtri tona (c, d, e) permutacijom se moe dobiti 1 X 2 X 3, ukupno 6 varijanti (c-d-e, c-e-d, d-c-e, d-e-c, e-c-d, e-d-c).F. se mnogo upotrebljavala u -> dodekafoniji; od 12-tonskog niza mogu e je nainiti I X 2 X 3 X 4 X 5 X 6 X 7 X 8 X 9 X I O X U X X 12, ukupno 479 001 600 varijanti. Meutim, promjena re doslijeda tonova unutar nekog niza, to nastaje permutacijom, naruava njegov originalni oblik (kao to ga u biti naruavaju ve i njegove klasine varijante, inverzija, retrogradni oblik i retrogradni oblik inverzije). Svaka p. zapravo rada novi niz, a u spomenutih 479 001 600 permutacija sadrani su i onako svi mogui 12-tonski nizovi uope. U ^serijelnoj muzici p. se primjenjuje ne sa mo na tonske visine, nego na sve tonske i ostale -> parametre.
LIT.: R. S. Brindle, Serial Composition, London 1966. N. D.

PERNET, Andre, francuski pjeva, bas-bariton (Rambervillers, 6. I 1894 Pariz, 23. VI 1966). Pjevanje studirao na Konzervatoriju u Parizu (A. Greese, E. Dumontier) i kod A. Bernardija; na opernoj pozornici debitirao 1921 u Nici kao Vitellio (Massenet, Herodiade). Nakon angamana u po krajinskim kazalitima, 1928 postao lan Parike opere na kojoj e u toku godina ostvariti cijeli niz izvanrednih kreacija, meu kojima su uloge: Boris Godunov (Musorgski), Don Giovanni (Mozart), Don Kihot (Massenet), Mefisto (Gounod, Faust) i dr. P. je sudjelovao na praizvedbama opera Perse'e et Andromede (Ibert, 1929), La Vision de Mdna (Dumas, 1931), Maximilien (Milhaud, 1932)5 Vercingetorix (Canteloube, 1933), Rolande et le mauvais garcon (Rabaud, 1934) i Oedipe (Enescu, 1935), a bio je i partner Grace Moore i Georgesa Thilla u filmskoj verziji Charpentierove opere Louise. Svoju bogatu i nadasve uspjenu umjetniku karijeru zavrio je 1949. PEROSI, Lorenzo, talijanski kompozitor (Tortona, 21. XII 1872 Rim, I2.*X 1956). Prvu muziku naobrazbu dobio od oca Giuseppea, orguljaa katedrale u Tortoni; studirao na akademiji Santa Cecilia u Rimu i na Konzervatoriju u Milanu (M. Saladin) gdje je diplomirao; usavravao se 1893 u koli za crkvenu muziku u Regensburgu (F. X. Haberl, M. Haller). Uitelj pjevanja na seminaru u Imoli, pa u crkvi sv. Marka u Veneciji. God. 1896 zareen za sveenika; 1898 imenovan stalnim dirigentom Sikstinske kapele. U toj je slubi, uz prekid zbog bolesti 191523, ostao sve do smrti. P. je napisao velik broj djela od kojih su najznatnije kompozicije duhovnoga karaktera, o-sobito oratoriji i mise. Zastupajui ideje cecilijanskog pokreta, on se kao kompozitor prikljuio onim reformatorima koji su nastojali talijansku crkvenu muziku osloboditi od nadmonog utjecaja opere i vratiti je tradicionalnom stilu. Stoga je P. svoje oratorije L. PEROSI izgraivao na tekstovima iz Evanelja; inspirirajui se duhovnom muzikom prolih razdoblja melodi-kom gregorijanskoga korala, vokalnom polifonijom Palestrine i Schiitza, zvukovnom monumentalnou Bacha i Handela P. je postigao muziki izraz sugestivna djelovanja. Tako obnovljenim oratorijem izvrio je snaan utjecaj na svoje suvremenike.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir; koncert za violinu, gudae i 4 roga; koncert za klarinet. Suite posveene talijanskim gradovima: Roma; Venezia; Firenze; Messina; Tortona; Torino; Napoli; Genova i Milano, 1899 1918. Scherzo, 1902; tema s varijacijama, 1902. KOMORNA: 18 gudakih kvarteta; 5 gudakih kvinteta; suita za violinu, violonelo i klavir; sonata za vio linu i klavir; sonata za violu i klavir; oko 200 kompozicija za klarinet i klavir i dr. Djela za orgulje. VOKALNA. Oratoriji: La Passione secondo San Marco, 1897; La Trasfigurazione, 1898; La Risurrezione di Lazzaro, 1898; La Risurrezione di Cristo, 1898; // Natale del Redentore, 1899; L'Entrata di Cristo in Gerusalemme, 1900; La Strage degli innocenti, 1900; Mose, 1901; // Giudizio universale, 1904; Transitus animae, 1907; In Patris memoriam, 1910; Vespertina oratio, 1912; Le Sette parole di Nostro Signore Gesit Cristo sulla cro-ce, 1913; In diebus tribulationis, 1917; II Sogno interpretato, 1929 i // Nazzareno, 1950. Ostale kompozicije oratorijskog karaktera i kantate: O Padre nostro, 1901; Dies iste, 1904; Cantata dell'anima, 19C17; Natalitia, 1934; Cantata in onore della Beata Cabrini, 1938 i dr. Simfonijske poeme Dovrei non piangere i La Feta del villaggio; Pastorale za zbor i orkestar; pjesme. CRKVENA: vie od 20 misa za 2 8 glasova; 2 rekvijema; psalmi; oko 150 moteta; himne. LIT.: A. Cameroni, L. Perosi e i suoi primi quattro oratori, Bergamo 1899. G. Bressan, II Momento perosiano, RMI, 1899. R. Rolland, Musiciens d'aujourd'hui, Pari 1908 (XVIII izd. 1947). A. Damerini, L. Perosi, Roma 1924. C. Albertini, L. Perosi, Roma 1924. E. Carabella i E. Muci, L'Oratorio musicale e La Risurrezione di Cristo di L. Perosi, Milano 1924. Z. Musmeci, Don L. Perosi e le sue opere, Acireale 1932. A. Della Corte, L.

PEROTINUS (Perotin, zvan magister Perotinus m; nus), francuski kompozitor. O njegovu ivotu nema pouzd podataka. Spominje ga anonimni engleski autor traktata objavlji u djelu Scriptores . . . 7 Ch. Coussemakera (anon. IV) i Johai de Garlandia. ivio je vjerojatno na prijelazu u XIII st. (pi W. Apelu oko 1160 1220; prema H. Tischleru oko 115; 1160 oko 1200 ili 1205; prema Y. Rokseth oko 1170 ili 117 nakon 1220). Vjerojatno djelovao u Parizu, i to oko 1190 : kao nasljednik Leonina u katedrali Notre Dame (tada crkva . tae Mariae Virginis). P. je najvei kompozitor razdoblja -> Notre Dame. Oi revidirao Leoninovu zbirku Magnus Liber Organi; kratio je Le nove organume, napisao za njih nove klauzule i dodao mnoge 1 organume. Leoninovi organumi su dvoglasni, a Perotinusovi glasni i etvoroglasni. P. nije prvi primijenio tehniku trogl ali je troglasno vieglasje tek u njegovim djelima postiglo p umjetniku vrijednost. On je, meutim, autor prvih etvorogla kompozicija u evropskoj umjetnikoj muzici. Melodija Peroti: saeta je i redovito kraa i pregnantnija od melodike Leonin organuma. Klauzule su najee diskantske. Tonalno se Pe nusova muzika kree izmeu pentatonske heterofonije i tonE znaajki dijatonske dur -ljestvice. Dok su Leoninovi orgar ritmiki slobodni, improvizacijskoga karaktera, P. pie najvi; tono odreenim ritmikim modusima. Medu prvima primjer tzv. gotike moduse (2, 3. i 4. modus; -* Modalna notac P. je prvi veliki kompozitor vieglasne muzike ne samo po tek nama kojima je obogatio vieglasno muziciranje nego i po un nikoj snazi i uvjerljivosti svoje muzike. U nizu djela, za ko; sigurno utvreno njegovo autorstvo, najbrojniji su troglasni ganumi, a najpoznatiji su etvoroglasni organumi Videru Sedenmt principes. Uz liturgike organume P. je pisao i conduc u motetskom stilu.
NOVA IZD.: sva djela za koja je utvreno Perotinusovo autorstvo je H. Husmann (Publikationen dlterer Musik, Notre-Dame Organa, 1940 jedan ili vie organuma obj. su R. von Ficker (1930 i 1946 47), Y. Ro (1936), A. T. Davison i W. Apel (Historical Anthology of Music, I, 194; Gennrich (1955) i dr. LIT.: F. Ludwig, Die liturgischen Organa Leoninus und Perotinus, menica H. Riemannu, 1909. Isti, Perotinus Magnus, AFMF, 1921. Gastoue, Les Primitifs de la musique francaise, Pari 1922. H. Sch -(Garre), Zur Melodiebildung Leonins und Perotins, ZFMW, 1931 32. Husmann, Die drei-und vierstimmigen Notre Dame Organa, Leipzig 1940.Gennrich, Perotins Beata viscera, MF, 1948. A. Machabey, A propo quadruples perotiens, Muica Disciplina, 1958. H. Husmann, Perotinus, h X, 1962. Isti, Herkunft und Entwicklung des Magnus liber organi de phonario, MQ, 1962. Isti, The Enlargement of the Magnus liber or Journal of the American Musicological Societv, 1963. H. Tischler, The of Perotinus, ibid., 1963. Isti, Perotinus Revisited, Aspects of Medieva Renaissance Music, New York 1967. E. H. Sanders, The Question of tins Oeuvre and Dates, Spomenica W. Wiori, Kassel 1967. M. K\.

PERPETUUM MOBILE (lat. trajno gibljiv; franc. me ment perpetuel, tal. moto perpetuo), od XIX st. naziv za in: mentalnu kompoziciju virtuozna karaktera, u kojoj se jedna lodijsko-ritmika figura odvija neprekidno u brzom tempi poetka do kraja stavka. U muzikoj literaturi najpoznatij primjeri Moto perpetuo op. II za violinu i orkestar i Sona mouvement perpetuel za violinu i klavir N. Paganinija, a u i muzici posljednji stavak Perpetuum mobile iz Simfonijete za g ki orkestar B. Papandopula. PERRACHIO, Luigi, talijanski kompozitor, pijanist i; ziki pisac (Torino, 28. V 1883 6. IX 1966). Zavrio pravo; diplomirao klavir i kompoziciju na Konzervatoriju u Bole God. 192555 nastavnik na Konzervatoriju u Torinu.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1932; koncert za vi< 1932; mala suita, 1930; 3 Notturni a G. Verdi, 1929; Taccuino, 1930; 2 (varijacije), 1944; pastorala i scherzo, 1947. KOMORNA: gudaki kv 1910; 4 Danze za dvostruki gudaki kvintet, 1921; klavirski kvintet; vie s za razne sastave i dr. Sonata i brojna druga djela za klavir. = Opera Mi 1940; balet La Calunnia, 1952. Vokalne kompozicije. SPISI: V 1 pianistica di C. Debussy, 1922; // Clavicembalo ben temperatoi di G. S. 1025 ( I I izd. 1947); studije i lanci. INSTRUKTIVNA: Trattato d'arn 1927 (II izd. 1956); 70 Canoni, 1936; / Principi fondamentali dellu compos: musicale, 1955. Obradbe narodnih napjeva za zbor, 1960.

PERRIN, Pierre (nazvan Abbe Perrin), francuski pje i operni libretist (Lyon, oko 1620 Pariz, 26. IV 1675). A libreta prvih francuskih opera R. Camberta (La Pastorale, 1 Ariane, ou le Mariage de Bacchus, 1659; Pomone, 1671)- F je 1669 sa R. Cambertom isposlovao doputenje Luja XIV, ot\ je 1671 u Parizu prvo francusko javno operno kazalite izved opere Pomone. Usprkos uspjeha-predstave, pothvat je propao : financijskih i pravnih razloga, a i zbog spletaka J. B. Lul

PERRIN PERUANSKA MUZIKA

kojemu je 1672 uspjelo dobiti koncesiju za sebe. Perrinu i Cambertu s pravom pripada naslov stvaralaca francuske opere.
LIT.: A. Pougin, Les vrais createurs de 1' opera francais, Pari 1881. D. Launay, Pierre Perrin, MGG, X, 1962.

63

i kao odlian pedagog; njegovi su uenici, medu ostalima, bili G. Aldrovandini, F. A. Pistocchi, G. Torelli i G. B. Martini.
DJELA: 27 uvodnih simfonija za mise, oratorije, serenate i druge kompozi cije, veinom za gudae, djelomino sa 2 oboe i 2 trublje. Komorna sonata u zbirci Sonate da camera a violino e violoncello di vari autori, 1700. DRAAiSKA. Vie od 20 opera: Marzio Coriolano, 1683; La Flavia, 1686; La Rosaura, 1689; Furio Camillo, 1692; Penelope la casta, 1696; Ginevra, 1708; Ludo Vero, 1717 i dr. VOKALNA: vie od 20 oratorija, pasija i proroanstava; Cantate morali e spirituali za 1 i 2 gl. uz violine i bez njih, 1688; oko 130 kantata uz instrumente i b. c. dueti; arije; canzonette. CRKVENA: Messa e (8) salmi concer-tati za 4 gl. uz instrumentalnu pratnju, 1735; 2 8 misa, preteno s orkestrom i orguljama, 16821749 (veinom samo Kyrie i Gloria); vie od 400 kraih kom pozicija. LIT.: F. Giegling, Giacomo Antonio Perti, MF, 1955, 4. Isti, Giacomo Antonio Perti, MGG, X, 1962.

PERROT, Jules Joseph, francuski plesa, koreograf i ped agog (Lyon, 18. VIII 1810 Parame, 24. VIII 1892). Studij klasinog baleta zapoet u Lvonu nastavio u Parizu kod A. Ves trisa. God. 1830 angairan kao prvi plesa u londonskom King's Theatre i iste godine gostovao u Parizu kao partner M. Taglioni. Na turneji po Italiji upoznao je 1834 u Napulju C. Grisi koja se pod njegovim vodstvom razvila u jednu od najveih balerina svoga vremena. Zajedno su gostovali u mnogim evropskim gradovima. Za njihova boravka u Londonu (1842) nastalo je Perrotovo koreografsko remek-djelo (u suradnji sa J. Corallijem) balet Giselle (A.-Ch. Adam) posveen C. Grisi. God. 184859 djelovao u Petrogradu. Tu je bio prvi plesa i koreograf u Mari jinskom kazalitu te pedagog. Uz Giselle u njegove najpoznatije koreografije idu: Ondine, La Esmeralda, Pas de guatre, Le Jugement de Pari i La Guerre des femmes, svih pet baleta na muziku C. Pugnija, te Faust (Panizza, 1848). P. je bio izvanredan plesa briljantne tehnike i velikog glumakog talenta, jedan od najizrazitijih predstavnika bale tne umjetnosti romantinog raz doblja.
LIT.: L. Moore, Artists of the Dance, New Yorkl938. A'. Lifar, Giselle, Pari 1942. Y. Slonimsky, Jules Perrot, Dance Index, 1945. /. Guest, The Romantic Ballet in England, London 1954.

PERTILE, Aureliano, talijanski pjeva, t enor (Montagnana, Padova, 9. XI 1885 Milano, 11. I 1952). Uio kod V. Oreficea u Padovi i kod M. Bavagnolija u Milanu; debitirao 1911 u Vicenzi kao Lvonel (Flotow, Martha). Poto je ve zapoeo pjevaku karijeru, uio dalje kod A. Fugazzole. Nastupao na opernim scenama po itavoj Italiji; 1920 21 pjevao na Metropolitanu u New Yorku, a od 1922 na milanskoj Scali. Posljednji put nastupio 1946; predavao zatim pjevanje na Konzervatoriju u Milanu i vodio teaj usavravanja na Scali. Nije raspolagao velikim glasom, ali se odlikovao neobinom pjevakom kulturom, sposobnou stilskog uivljavanja i inteligentnou interpretacije. Repertoar mu je bio veoma irok, pjevao je i dramatske i lirske partije. Njegove najuspjelije uloge bile su Otelio (Verdi) te Neron i Faust (Boito, Nerone i Mefistofele).
LIT.: /). Silvestrini, Aureliano Pertile e il suo metodo di canto, Bologna 1932. R. Celletti, Aureliano Pertile (s diskografijom). Muica e Dischi, 1955.

PERSIANI, Fanny (roena Tacchinardi), talijanska pjevaica, koloraturni sopran (Rim, 4. X 1812 Neuilly-sur-Seine, Pariz, 3. V 1867). Debitirala 1832 u Livornu i ubrzo se zatim afirmirala na glavnim talijanskim opernim scenama (zvali su je La piccola Pasta). Izmeu 1837 i 185 9 pjevala u Parizu, Londonu, po Nizozemskoj, Rusiji i drugdje. God. 1859 povukla se s pozornice i pouavala pjevanje u Parizu. Ide medu najvee koloraturne pjevaice svoga vremena. Imala je glas velikog op sega, u visokim registrima ist, jasan i otar. Njena velika ivotna kreacija bila je uloga Lucije di Lammermoor koju je G. Donizetti komponirao za nju (1835).
LIT.: G. Tcbaldini, Giuseppe Persiani e Fanny Tacchinardi, memorie ed appunti, RMI, 1905. H. Kiihner, Fanny Persiani, MGG, X, 1962.

PERSICHETTI, Vincent, ameriki kompozitor (Philadelphia, 6. VI 1915 ). Studirao klavir, kompoziciju i dirigiranje. Od 1942 predaje kompoziciju na Konzervatoriju u Philadelphiji; od 1947 profesor na Juilliard School of Music u New Yorku. Od 1952 urednik u izdavakoj kui Elkan-Vogel Co. u Philadelphiji. Persichettijeva je muzika tonalna u osnovi, iako kretanje njegovih dionica, prilino slobodno, tvori politonalne spojeve. Kontrapunktski splet esto je zamren, ali on obino ne smeta isticanju strogih ritmikih impul sa.
DJELA. ORKESTRALNA: 8 simfonija (V, za gudae; VI, za duhae), 194267; koncert za klavir, 1962; Concerlino za klavir, 1941; The Hollov Men za trublju i gudae, 1944; Dance Ovcrture, 1942; Fairy Tale, 1950; Divertimento, 1950 za duhae. KOMORNA: 3 g udaka kvarteta, 1939 59; 2 klavirska kvinteta, 1940 i 1954; Pastorale za duhaki kvintet, 1943; King Lear, septet za drvene i limene duhake instrumente i klavir, 1948; 10 serenada za instru mentalne sastave, 1929 54. Sonate: za violinu i klavir, 1941; za violinu solo, 1940 i za violonelo solo, 1952. Suita za violinu i violonelo, 1940. KLAVIRSKA: 11 sonata, 1939 65; 6 sonatina; Poems (3 serije), 1939 41; The Liltle Piano Book, 1953; sonata za 2 klavira, 1940; koncert za klavir 4 -runo, 1952. Sonata za embalo, 1951. Sonata za orgulje, 1960; sonatina za orgulje, samo za pedal, 1940. Baleti Thcn one Day, 1944 i Eye of Anguish (King Lear), 1949. VOKALNA: 2 kantate; Celebrations za zbor i duhae, 1966; The Pleiades za zbor, trublju i gudae, 1968; Fables za recitatora i orkestar, 1943; zborovi; solo-pjesme. CRKVENA: misa, 1960; Te Deum za zbor i orkestar, 1963; Stabat Mater za zbor i orkestar, 1963 i dr. SPISI: William Schuman (sa F. R. Schreiberovom), 1954; Twetitieth-Century Harmony: Creative Aspects and Practice, 1961; Essays on 20 th- Century Choral Music, 1963. LIT.: R. Evett, The Music of Vincent Persichetti, The Juilliard Revievv, 1955. W. Schuman, Vincent Persichetti, MQ, 1961. N. Broder, Vincent Persichetti.^MGG, X, 1962.

PERSIMFANS (kratica od Llepeuu cuMcfiommecKuu aucaM.6Ab), simfonijski orkestar bez dirigenta, osnovan god. 1922 na inicijativu L. Cejtlina; djelovao je u Moskvi do 1932. Izuzetne okolnosti pod kojima je nastupao zahtijevale su najveu sabra nost i zalaganje svih lan ova ansambla, a time se postizala uigrana i precizna interpretacija gotovo jednaka onoj kod komornog muziciranja. Uz taj orkestar koncertirali su najugledniji domai i strani solisti. Bogatim i raznovrsnim repertoarom i velikim brojem koncerata P. je znatno pridonio podizanju orkestralnog muziciranja u SSSR. God. 192629 izlazio je i muziki asopis
[lepeuMcfJaHC. LIT.: A. UyKKep, FlHTb jieT ITepCHMcbaHca, MocKBa 1927.

PERTI, Giacomo Antonio, talijanski kompozitor (Crevalcore, 6. VI 1661 Bologna, 10. IV 1756). Od 1690 kapelnik crkve San Pietro, a od 1696 do smrti bazilike San Petronio u Bologni. U muzikoj povijesti Bologne P. se osobito istie kao kompozitor crkvene muzike u strogom kontrapunktskom stilu. Bio je na glasu

PERTOT, 1. Milan, dirigent (Barkovlje kraj Trsta, 25. VII 190c Golnik, 31. I 1967). Najprije uitelj, a zatim po zavr enom studiju (1929) na Konzervatoriju u Ljubljani profesor muzike u Litiji i Mariboru, od 1945 u Trstu. Ve za studija zbo rovoda pjevakih drutava, od 1932 vodio, kao nasljednik S. Kumara, Uiteljski pjevaki zbor. Poslije drugoga svjetskog rata bio je dirigent velikog pjevakog zbora u edni i mukoga zbora na Proeku i Kontovelu. Obradio je stare transke narodne pjesme za mjeoviti zbor (1952). p. Me. i K. Be. 2. Mileva, pjevaica, sopran ( Litija, 21. V 1931 ). Ki Milana; pjevanje uila na Muzikoj koli u Mariboru i na Aka demiji za glasbo u Ljubljani (J. Betetto). Od 1955 solistica Ma riborske opere. P. je pjevaica velikog glasovnog raspona, pro finjene muzike kulture i izrazite sce nske nadarenosti. N ezine su glavne kreacije Lucia di Lammermoor (Donizetti), Rosina (Rossini, Seviljski brija), Suzana (Mozart, Figarov pir) i Gilda (Verdi, Rigoletto). Osim na jugoslavenskim opernim pozorni cama gostovala je u Trstu, Celovcu i Grazu. K. Be. PERTOT PORTOGRANDI, Jelica, harfistica (Trst, 8. XII 1909 ). Studij zavrila 1934 na Konzervatoriju u Veneciji (M. Cicognari), a zatim se usavravala kod A. Sassoli -Ruata u Rimu. Koncertirala u Italiji i Jugoslaviji, do 1943 lanica Teatro deVOpera u Rimu; od 1945 u Ljubljani solist Slovenske filhar monije i profesor na Akademiji za glasbo. Utemeljila je prvu slovensku harfistiku kolu iz koje su izile koncertantne umjet nice P. Uri, . Zuek, Ruda Ravnik -Kos i dr., koje su se afir mirale u domovini i inozemstvu. p. Me. PERUANSKA MUZIKA. Narodna. Ostaci autohtone umjetnike muzike u kulturi Inka (XIIXVI st.) na podruju dananjega Perua sauvali su se do danas u narodnoj muzici indijanske etnike skupine na visoravnima nad zapadnim obalnim pojasom. U njima ima i elemenata iz civilizacije prije Inka, kao i stranih utjecaja. Karakteristine su, kao openito u indijskoj muzici, silazne anhemitonske pentatonske melodije, te velik ambitus i veliki skokovi. U metru prevladava dvodobnost, rjee s preskakivanjem u trodobnost. U instrumentariju Indijanaca pretkolumbovskih vremena nalazile su se udaraljke i duhaki instrumenti: veliki i mali runi bubanj (tinya), egrtaljka od peene gline ili kovine, panova frula od trstike ili peene gline, pa frul e od trstike, te od ljamine ili pelikanove kosti sa najvie 7 rupica (kena) i trublje od gline s usnikom i ravnom ili zavinutom cijevi. Harfa, koja je danas vrlo popularna kod Indijanaca i Mestica, bila je nepoznat instrument. U plesovima i pjesmama dananjih peruanskih Indijanaca proimaju se indijanski i panjolski elementi. Tipian je huayno, prvotno indijanski obredni ples, koji je kod Mestica dobio panjolski tekst uz evropske plesne elemente. U lirskim pjesmama yaravi spojeni su indijanska melodija i panjolski tekst. Svoju dananju vanost varavi zahvaljuje peruanskomu pjesniku Marianu Melga.ru (1791-1814), koji je naslijeenim melodijama varavija podmetnuo strofne tekstove. Narodna muzika zapadnih nizinskih predjela na Pacifiku nastala je mijeanjem muzikih elemenata panjolske i crnake etni ke skupine. Tamonji plesovi kao resbalosa, marinera, tondero

64

PERUANSKA MUZIKA PETERS

legenda (Hristi), Zar ptica (Stravinski), Rapsodija u pla (Gershwin), Zlatna ribica (Logar), Romeo i Juliju (Prokofj Bahisarajska fontana (Asafjev), Nina (vara), Labudovo je (ajkovski) i dr. Njegove koreografije (od 1968) cdlikuji matovitou, originalnim scenskim rjeenjima, te vanred smislom za kompoziciju; meu njima su Kontrasti i Grozd kikot (kerl), Esmeralda (Pugni), Edip (Bombardelli), ki brojni baleti u operama. s. 5 PERVIZOVI, Toma Zakarija, sveenik (?, oko 1739 Za sveenika zareen 1762. God. 1764 objavio je u Zagi muku Kristovu s napjevima, pod naslovom Muka y szmert f tusseva po szveteh evangelistah Matheu y Janussu popiszana. tavo djelo sadri nekoliko osnovnih melodija, zapisanih koral notama starijeg tipa, na etiri crte. Te se melodije stalno poj ljaju i izmjenjuju. U njima se oituje tradicija zagrebake c: u pjevanju muke Kristove na Cvjetnicu i Veliki petak, to pc uje i srodnost tih napjeva s onim iz Perieva Passionale c ticum (1683). Tekst Pervizovieve Muke u kajkavskom je narj onoga doba. B. irola obradio je melodije za sole, mjeoviti z orgulje i orkestar (izv. 1929).
LIT.: J. Barle, Pervizovieva Muka Isusova, Sv. C, 1916, 3. J. A

u osnovi su ili crnaki ili panjolsko -portugalski, a prestilizirani su pod utjecajem druge okoline. Resbalosa ima npr. karakteristike prvotnog crnakog brazilskog lunduma, a marinera je preoblikovani panjolski fandango. (-> Indijanska muzika. Muzika Indijanaca Latinske Amerike.) Umjetnika. Sredite muzikoga ivota je Lima, glavni grad Perua. Ondje je Federico Gerdes Munoz osnovao 1908 Filharmonijsko drutvo (Sociedad Filarmonica de Lima). Pod pokroviteljstvom toga drutva osnovana je 1909 muzika kola (Academia Nacional de Muica); od 1929 nosi ime Alzedo u spomen kompozitora peruanske narodne himne Jose Bernarda Alzeda. Akademija je 1946, kao Escuela Central Anexa, pripojena novoosnovanom Conservatorio Nacional de Muica. Konzervatorij izdaje tromjesenu muziku reviju Boletin de Conser vatorio nacional de Muica te ima vlastiti zbor i orkesta r. Prvi vaniji kompozitori javljaju se u Peruu u kasnijem XVII st. Juan de Araujo, roen u panjolskoj, kapelnik katedrale u Limi (oko 1670 do 1676), zatim katedrale u La Plati (danas Sucre, Bolivija), komponirao je crkvenu muziku i villancicos. Tomds de Torrejon y Velasco, takoer roeni panjolac, kapelnik katedrale u Limi, autor je prve opere koja je napisana i izvedena u Novome svijetu, La Purpura de la Rosa (1701). Jose de Orejon y Aparicio, dugogodinji orgulja katedrale u Limi, roen je u Peruu (djelovao 1736-65); njegove kompozicije (pasija, crkvena djela) vrhunci su muzikoga baroka u Junoj Americi. Talijan Claudio Rebagliati (18431909), koji je od 1863 ivio u Limi, medu prvima je prouavao peruansku narodnu muziku kojom se i sluio u svojim kompozicijama. Vani su jo: Jose Bernardo Alzedo (17981878), kompozitor preteno crkvene muzike, muziki pisac, autor prvo ga peruanskog muziko-teoretskog prirunika; Indijanac Daniel Alomias Robles (18711942), sakuplja narodnih melodija (vie od 700 melodija, meu njima i navodno autentina Himna sunca Inka); Renzo Bracesco (1888 ); Pablo Chdvez Aguilar (1899 ); muziki pisac francusko -belgijskog podrijetla Andres Sas (1900 1967), koji je prouavao peruansku indijansku muziku i sa svojom enom pijanisticom Lily Rosay osnovao muziku kolu Sas-Rosay; Roberto Carpio Valdes (1900), pijanist, kompozitor i pedagog; Indijanac Teodoro Valcdrcel (19001942), izdava zbirke peruanske folklorne muzike i autor simfonijskih djela u kojima je koristio peruanski folklor; Alfonso de Silva (1903 1937); Manuel Aguirre; Alberto Mejia i Enrique Iturriaga (1916 ). Meu peruanskim muzikim umjetnicima svjetsku je slavu postigla Yma Sumac (1927 ), poznata po golemom glasovnom opsegu. Toke njezina repertoara komponira njezin mu Moises Vivanco na osnovi suvremene internacionalne zabavne muzike, pri emu iskoriuje peruanski indijanski folklor. Veina peruanskih kompozitora inspirira se peruanskim fol klorom i formira nacionalnu kolu. Postoji i struja koja je pod utjecajem francuskog impresionizma, kao i skupina modernih kompozitora.
LIT.: R. i M. d'Harcourt, La Musique des Incas et ses survivances, Pari 1925. W. Sargeant i J. Lahiri, Types of Quechua Melody, MQ, 1934. A. Sds Orchassal, Apercu sur la musiqu e Ina, AML, 1934. J. Castro, Si stema pentafonico en la muica precolonial de Peru, Boletin latino -americano de muica, 1938. R. Vizcarra, Bosquejo del proceso de la muica en el Peru, Cuzco 1940. L. Valcdrel, Historia de la Cultura antigua del Peru, Lima 1949. C. Raygada, Esquema historico de la muica en el Peru, Lima 1952. 5. L. Moreno, La Muica de lo Incas, Quito 1957. R. Stevenson, The Music of Peru (2 sv.), Washington 1959 60. R. A.

Iranska muzika

PERZIJSKA MUZIKA PES -> Podatus PESANTE (tal. teak), oznaka za interpretaciju, upuuj to da jedan odlomak ili pasau treba izvesti dostojanstveno, mjereno, s teinom. Upotrebljava se najee kao uputa za voenje polaganih stavaka. PESCETTI, Giovanni Battista, talijanski kompoz embalist i orgulja (Venecija, 1704 20. III 1766). Ueni] Lottija. Svoju prvu operu izveo je u Veneciji 1725. God. ] boravio u Rimu, od 1734 u Londonu gdje je 1737 bio dire kazalita Covent Garden, a od 1738 King's Theatre. Vrativi 1747 u Italiju djelovao u Firenci, gdje je zatim bio regens c katedrale, oratorija sv. Ivana Krstitelja i kneevskoga dvor; drugi orgulja (od 1762) crkve sv. Marka. Bavio se i pedago; radom. U operama, nastalim pod neposrednim utjecajem njej prijatelja B. Galuppija, P. esto elegantnom i pristupanom lodikom prekriva nedostatak invencije. Njegove trostav; sonate idu meu posljednje primjerke talijanske barokne ins mentalne muzike.
DJELA: 16 sonata za embalo; 4 sonate za orgulje. Oko 20 opera, 17 61; 3 intermezza, 1726 38. Oratorij Gionata, 1768; kantata Narciso alj 1731; arije. Crkvena muzika. LIT.: 5. Dalla Libera, Cronologia musicale della Basilica di S. Mar Venezia, Muica sacra, 19 61. M. Buonomini, Giovanni Battista Pes MGG, X, 1962. F. Degrada, Le Sonate per embalo e per organo di Gio Battista Pescetti, Chigiana, 1966.

PERUNOVI (Perun), Petar, guslar (Pjeivci, Niki, 24. IV 1880 9. VI 1952). God. 1900 preao iz Crne Gore u Srbiju, u abac, gdje mu je nastavnik muzike bio R. Tolinger. U Negotinu zavrio Uiteljsku kolu (1910). Javno poeo pje vati uz gusle 1908 u Beogradu, pred spomenikom kneza Mihaila, u znak protesta protiv aneksije Bosne i Hercegovine. Kao dobrovoljac uestvovao u Balkanskim ratovima i u Prvom svjetskom ratu. Prije svakog okraja pjevao je uz gusle i hrabrio vojsku. God. 1910 nastupao na sokolskim sletovima u Sofiji i Plevni, 1912 u Pragu prilikom otkrivanja spomenika Palackome. U Americi je uz gusle snimio na gramofonskim ploama bogat niz na rodnih pjesama.
LIT.: M. Murko, Tragom srpsko-hrvatske narodne epike, Zagreb 1951, 1. J. Vukmanovi, Smrt guslara P. Perunovia, Pobjeda, 1952. J. Mvi. i R. D.

PEEV, Pane, kompozitor i horovoa (Titov Veles, I Pljakavica, 5. VI 1944). Muziku uio u Kumanovu kod lamarevia, zatim u Beogradu na muzikoj koli Stankoi privatno kod J. Slavenskog i J. Arbatskog. Delovao je naj u Kumanovu i to kao pedagog, horski dirigent ( Tutunov kombi Abraevi) i organizator. Gotovo celokupni kompozitorski rad Peeva proet je ri lucionarnim duhom prvoborca koji nalazi nadahnue u liten inspirisanoj velikom borbom svoga naroda za osloboenje koje herojski i umire. P. je jedan od prvih jugoslovenskih k pozitora koji su spoznali vrednost masovne borbene pesm revoluciji i borbi za slobodu. Tako se 1936 rodila prva nje; revolucionarna pesma Klasje zeleno za koju je sam spevao t na hrvatskosrpskom jeziku. Istim je duhom proeta i pesma e udarne makedonske brigade Ko elik srne nie, najlepa i popularnija pesma iz NOB u Makedoniji. Najvei broj njegi kompozicija okupator je unitio. Od brojnih instrumentaln vokalnih dela, meu kojima su sonate za orgulje, za klavir violinu i klavir, pa veliki broj horova a cappella i masovnih pes; sauvalo se samo nekoliko borbenih pesama koje je kompom u poslednjim mesecima svoga ivota.
LIT.: B. Karaka, Pane Peev kao muziki umetnik i kompozitor, Z 1961, 51. Ili, Muzikite tvorci vo Makedonija, Skopje 1970. T. !

PERVAN, Slavko, plesa, koreograf i baletski pedagog (Jajce, 1936 ). Srednju baletsku kolu zavrio u Osijeku (S. Suhi) i tamo 1951 zapoeo umjetniku karijeru kao lan baletskog ansambla. Od 1953 u Sarajevskoj operi, gdje 1957 postaje solista, debitujui u ulozi Princa (ajkovski, Uspavana ljepotica); 195761 lan Zagrebakog baleta, a zatim se vraa u Sarajevo; 1964 usavravao se u Moskvi. Izrazita scenska linost, odlian partner i igra, nosilac je glavnih uloga, a uspjeno se bavi i ba letskom pedagogijom. Svoje najvie igrake domete ostvario je u baletima Licitarsko srce (Baranovi), Giselle (Adam), Ohridska

PETELIN, Jakob -> Gallus, Jakob PETERS, C. F., njemako nakladno poduzee sa sjedi u Leipzigu. Osnovao ga Carl Friedrich Peters (17791872) je 1814 otkupio od Ambrosiusa Kiihnela Neuer Verlag des Bu, de Musigue (poduzee pod nazivom Bureau de Musique utemf su 1800 F. A. Hoffmeister i A. Kiihnel). Bureau de Musiqu F. Peters, kako se novo p oduzee nazvalo, uskoro je poelo javljivati prve edicije sabranih djela J. S. Bacha, kao i B hovenove kompozicije. Petersova ki prepustila je poduzee 1828, nakon oeve srt Carlu Gotthelfu Bohmeu (17851855), a nakon toga nakladi

PJEVANJE

uarmCtn

Minijatura u brevijaru iz XV st., franjevaki samostan, Kampor na Rabu

PLES

PLES SALOME. Katedrala u Hildesheimu, prije 1022

PETERS PETIPA
1860 preuzeo Julius Friedlander, koji se 1863 udruio s Maxom Abrahamom (18311900). Abraham je 1867 promijenio naziv poduzea u Edition Peters i pridonio njegovu daljnjem procvatu, uzimajui za suradnike istaknute muzikologe, muziare i muzike pedagoge. On je djelokrug rada znatno proirio preuzimanjem drugih nakladnih poduzea, te je 1894 osnovao muziku biblioteku (Musikbibliothek Peters) koja je 1895 poela objavljivati poznati godinjak (Jahrbuch der Musikbibliothek Peters). Kad je 1880 iz poduzea istupio J. Friedlander, Abraham je za suvlasnika uzeo svog neaka Henrija Hinrichsena (18681942) koji je nakon Abrahamove smrti postao jedini vlasnik. God. 1931 u vodstvo poduzea doli su i Hinrichsenovi si novi Max (1901 ) i Hans-Joachim (19091940). Max Hinrichsen se, meutim, 1937 odvojio i 1938 osnovao u Londonu nakladu Hinrichsen Edition, Ltd. koja je postala veoma poznata zbog izdavanja djela starijih i suvremenih engleskih kompozitora. Pod faistikim terorom, Henri i Hans -Joachim Hinrichsen morali su 1938 istupiti iz poduzea, a na vodstvu je ostao Johannes Petschull (1901 ) koji je 1940 poduzee pripojio nakladi Litolff. God. 1949 poduzee u Leipzigu je nacionalizirano. Istodobno zapoele su radom i tri samostalne filijale: C. F. Peters u Frankfurtu na Majni pod upravom J. Petschulla, Peters Edition u Londonu pod vodstvom Maxa Hinrichsena i C. F. Peters Corporation u New Yorku pod upravom Waltera Hinrichsena (19071969). Poduzee u Frankfurtu objavljuje veinom zbirke zbornih kompozicija (Das Singzuerk, Canticum) i seriju novih izdanja stare muzike Erbe Deutscher Musik. U Londonu se i nadalje tampaju djela engleskih autora, a u New Yorku suvremenih muziara svih narodnosti. U Leipzigu izlazi od 1956 i Deutsches Jahrbuch der Musikzvissenschaft.
LIT.: Katalozi naklade, 1883, 1900, 1917 25 i od 1926 nadalje. R. Liick, Peters, MGG, X, 1962. H. Lindtar, C. F. Peters, Zeittafeln zur Verlagsgeschichte. 1800 1867 1967, Frankfurt a. M. 1967. K. Ko.

65

s koncertnim poduzeem Normana Granza Jazz at the Philharmonic, a 1952 prvi put gostuje u Evropi. Od 1951 nastupa s vlastitim trijom iji su lanovi kontrabasist R. Brown (od 1966 S. Jones), gitarist I. Ashby (1953 58 H. Ellis, zatim B. Kessel) te od 1959 jo i perkusionist Ed Thigpen (od 1965 L. Hayes). Kao pijanist proslavio se posve izuzetnim tehnikim virtuozi tetom i svojim posebnim stilom kojim se nadovezuje na tradiciju Arta Tatuma. Ubraja se medu vodee pijaniste jazza. U nekoliko navrata gostovao i u Jugoslaviji. Snimio velik broj ploa, kao solist, s vlastitim trijom i s najpoznatijim linostima jazza (Billie Holidav, Ella Fitzgerald, Louis Armstrong, Lester Young, Stan Getz, Coleman Hawkins i dr.). Komponirao Canadiana Suite (1965 nagraena kao jedna od najboljih kompozicija jazza); Hallelujah Time; Chilren's Time; The Smudge; Lovers' Promenade i dr. PETERSON-BERGER, Wilhelm, vedski kompozitor i muziki kritiar (Ullanger, Angermanland, 27. II 1867 Ostersund, Jamtland, 3. XII 1942). Studirao na Konzervatoriju u Stockholmu i u Dresdenu kod E. Kretschmera. God. 1896 1930, s kraim prekidima, muziki kritiar lista Dagens Nyheter u Stockholmu; 1920 21 boravio u Italiji. Od 1930 ivio u Frosou (sje verna vedska). Izraziti predstavnik nacionalnog romantizam u vedskoj, osobito su mu uspjele solo -pjesme i lirske minijature za klavir. Na opernom je podruju bio pod utjecajem R. Wagnera te se sluio tehnikom lajtmotiva. Opera Arnljot, ispunjena svjeom lirikom prirode, postala je vedska nacionalna opera.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, Baneret, 1903 (prer. 1933); II, Sunnanfard, 1910; III, Same Atnam, 1915; IV, Holmia, 1929 i V, Solitudo, !933- Koncert za violinu 1928; Fastlagsfest pa Stockholm, 1902 i dr. KOMORNA: 2 sonate za violinu i klavir, 1887 i 1910; suita za violinu i klavir, 1896. KLAV1RSKA : Frosoblomster (3 sv.), 1896, 1900 i 1914; Fardminnen, 1900; Anakreontika (2 sv.), 1923 i 1935 i dr. DRAMSKA. Opere (sve na vlastiti tekst): Ran, 1900; opera-bajka Lyckan, 1903; Arnljot, 1909; komina opera Domedagsprofetcrna, 1917; Adih och Elisiv, J926. VOKALNA: kan-tate (.Sveagaldrar, 1897); zborovi; vie od 100 pjesama za glas i klavir (orkestar). SPISI: Svensk musikkullur, 1911; Richard Wagner som kulturforeteelse, 1913 (njemaki prijevod Richard Wagner ah Kuhurerscheinung, 1917); Melodiens mysterium, 1937; Om Musik, 1946. Izbor eseja i lanaka Recensioner (2 sv.), 1923 i Frdn utsikstornet, 1951. Njegove uspomene Minnen obj. T. Fredbarj, 1943. LIT.: Spomenica Wilhelm Pctcrson-Berger, Stockholm 1937. M. Pergament, W. Peterson-Berger (Svensk Tonsattare), Stockholm 1943. T. Fogelquist, W. Peterson-Berger, Postludium, Stockholm 1946. B. Carlberg, W. Peterson-Berger, Stockholm 1950. Isti, Wilhelm Peterson-Berger, MGG, X, 1962.

PETERS, Guido, austrijski kompozitor i pijanist (Graz, 29. XI 1866 Be, 11. I 1937). Studirao na Bekom konzerva toriju (W. Schenner, J. Epstein). Vrstan interpret J. S. Bacha te klasika i romantika; koncertirao na brojnim turnejama.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, Landliche Sinfonie u E-duru, 1890; II, u e-molu, 1903 i III, u fis-molu, 1918. Valcer za klavir i orkestar, 1930; Symphonisches Vorspiel zu ciner Tragikomodie, 1923. KOMORNA : 2 gudaka kvarteta, u A -duru i u c-molu, 1918; Nocturno u D-duru za 4 gudaka i 4 duhaka instrumenta, 1918; sonata za violonelo i klavir, 1921. Fantazija za klavir. Das Brot dcs Lebens za zbor i orgulje ad libitum, 1923; solo-pjesme. Aphorismen, 1931. LIT.: H. Jancik, Guido Peters, MGG, X, 1962.

PETERS, Roberta, amerika pjevaica, sopran (New York, 4. V 1930). Uenica W. P. Hermanna; debitirala 1950 na njujorkom Aietropolitanu, kada je, umjesto oboljele pjevaice, uskoila u ulogu Zerline (Mozart, Don Giovanni) i tamo odmah angairana. Umjetniku karijeru nastavila na londonskom Covent Gardenu i drugim evropskim muzikim kazalitima, u Chicagu i San Franciscu, kao i na festivalu u Salzburgu, osvajajui publiku ljepotom i tehnikom dovrenou svoga koloraturnog soprana i smislom za scensko oblikovanje uloge. U njezine najvee kreacije idu Rosina (Rossini, Seviljski brija), Adina, Norina i Lucia (Donizetti, Ljubavni napitak, Don Pasquale i Lucia di Lammermoor), Gilda i Oscar (Verdi, Rigoletto i Krabuljni ples), Kraljica Noi (Mozart, arobna frula), Zerbinetta (Strauss, Ariadna na Naksosu), ali i kao Arlina u Balfeovoj opereti Ciganka. P. je veoma uspjeno koncertirala u Sovjetskom Savezu, a snimila je i brojne gramofonske ploe. PETERSEN, Wilhelm, njemaki kompozitor (Atena, 15. III 1890 Darmstadt, 18. XII 1957). Studirao na Muzikoj akade miji u Miinchenu (F. Klose, F. J. Mottl). God. 1919 22 muziki kritiar u Miinchenu; 192235 u Darmstadtu (od 1927 predavao na Muzikoj akademiji); od 1935 profesor kompozicije na Visokoj muzikoj koli u Mannheimu; od 1953 ponovo u Darmstadtu. U svojim djelima razvio individualan stil karakteristian po melodijskoj i zvukovno-harmonijskoj silini i arolikosti.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: op. 3, 1921; op. 4, 1921; op. 30, 1934; op. 33, 1941 i op. posthumum I, 1959. Simfonijeta za gudae, 1934; Thema, Veru'analungen und Fuge, 1941, Eine Trauermusik, 1913 i dr. KOAIORNA: 3 gudaka kvarteta, klavirski kvartet, 1943; 3 sonate za violinu i klavir i dr. Klavirske kompozicije. Opera Der goldne Topf, 1941; scenska muzika. VOKALNA', kantata Von edler Art, 1935; Hymne za zbor i orkestar, 1930; Urviorte za zbor a cappella; solo-pjesme. Velika misa za soliste, zbor, veliki orkestar i orgulje, 1930. Autobiografija (rkp.). LIT.: R. Laugs, Wilhelm Petersen, ZFM, 1955. O. Riemer, Der Komponist Wilhelm Petersen, Muica, 1955. - E. Noack, Wilhelm Petersen, MGG, X, 1962. A. Petersen, Wilhelm Petersen, Darmstadt 1962.

PETIN, Nikola, kompozitor (Krasnodar, SSSR, 19. XII 1920). Studije zavrio 1948 na Muzikoj akademiji u Beogradu (M. Milojevi, J. Slavenski); 1959 usavravao se kod N. Boulanger u Parizu. Krae vreme profesor muzike kole i muziki urednik Radija u Sarajevu, od 1949 profeteor muzike kole Isidor Baji u Novom Sadu (jedno vreme istovremeno saradnik novosadskog odeljenja beogradske Muzike akademije) i od 1970 profesor Vie pedagoke kole u Zrenjaninu. Poavi od poznoroman tikog stila, evoluirao je ka savremenijim harmonskim koncep cijama i slobodno tre tiranoj polifoniji, oslanjajui se katkad na elemente folklora. Bavi se muzikom kritikom i publicistikom {Slobodna Vojvodina, Dnevnik, Naa scena, Politika ekspres, Po zorite i dr.).
DELA. ORKESTARSKA. etiri simfonije: I, Klasina, 1953; II, Symphonia brevis, 1958; III, Barokna, 1964 i IV Folklorna (Muziki spomenik Stevanu Mokranjcu), 1970; Pastorala i igra, 1950; Tri simfonijska portreta, !955; Concerlino za obou i gudaki orkestar, 1958; koncert za klavir, 1960; Trnava etrdeset prve, simfonijska poema za orkestar i meoviti hor, 1961; koncert za gudaki orkestar, 1972. KAMERNA: Pesma pletilje za violinu i klavir, 1948; Balada za fagot i klavir, 1950. KLAV'IRSKA: Varijacije na temu M. Milojevia, 1946; Tokata i fuga, 1947; Nokturno, 1948; Mladi dani, 1949; sonatina, 1963; Bakine prie, 1970; Dedine prie, 1973. VOKALNA: kantate Cvrak za enski (deji) hor, bas, recitatore, flautu i harfu, 1966 i Ta ptica koja leti za enski hor i gudae, 1968. Svita Deji kutak za hor i kamerni orkestar, 1959; Oda eroica za hor i orkestar, T961; Sonetni ciklus za bariton i meoviti hor (gudaki orkestar), 1974. Horovi: Pesma Republici, 1950; Zvidi vetre, 1963; Rana etva, 1967; Bila si cvet, 1967; Balada o Veri Radii, 1969; Sestre s juga, 1971; 10 pesama za deji hor, 1954. Scenska muzika. SPISI: Ludvig van Bcloven kao ovek i umetnik, Naa scena, 1953, 5964; Uloga Vojvodine u stvaranju srpske muzike kulture, Pozorite, 1968 69, 1 9; udbenik Osnovi horskog araniranja, 1974. LIT.: V. Perii, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. V. Pe.

PETERSON, Oscar (Emanuel), kanadski jazz-pijanist i kompozitor (Montreal, 15. VIII 1925). Od 1944 u orkestru Johnnvja Holmesa, jednog od najpopularnijih kanadskih sastava, s kojim nastupa u Torontu i Montrealu; 1949 na turneji po SAD

PETIPA, francuska obitelj plesaa i koreografa. 1. Lucien, plesa i koreograf (Marseille, 22. XII 1815 Versailles, 7. VII 1898). Sin i uenik plesaa Jean-Antoinea Petipa. Debitirao 1839 u Parizu u baletu La Sylphide (Schneitzhoffer). Tu je 1841 na premijeri baleta Giselle (Adam) plesao kao partner C. Grisi. Plesa izvanredne lakoe, precizne tehnike i elegancije, istakao se i u baletima La Jollie fille de Gand (Decombes, 1842) i La Fille mal garde'e (Halevv, 1853), te u vlastitim koreografijama baleta Sakountala (Rever, 1858), Graziosa (Labarre, 1861), Le Roi d'Yvetot (isti, 1865) i Namouna (Lalo, 1882). 2. Marius, plesa, koreograf i pedagog (Marseille, 11. III 1819 ili 1822 Petrograd, 2. VI 1910). Brat Luciena; debitirao u Bruxellesu, 1835 bio prvi plesa u Nantesu. Nakon turneje

66

PETIPA PETORICA
(J. S. Bach, libreto J. Cocteau), Le Bal des blanchisseuses (Duke, 1946) i Les Amours de Jupiter (Ibert, 1947). Zatim je osnovao i do 1970 vodio Ballet de Pari. Uz suradnju uglednih knjievnika, muziara, sceno -grafa i kostimografa ostvario je s tim ansamblom niz veoma zapaenih i zanimljivih djela. Osobiti je uspjeh postigao baletima Car-men (Bizet, 1949), u kcjemu je naslovnu ulogu plesala nje gova ena Zizi Jeanmaire, i La Crogueuse de diamants (Damase, 1950); uvrstivi u njih chan-sonu i mnoge elemente panto mime pribliio ih je tipu muzike komedije. Kao gost postavio je 1950 nekoliko baleta za Sadler's Wells Ballet. Od 1970 bio je umjetniki ru kovodilac baleta Parike opere, a od 1972 djeluje u Marseilleu. U najzapaenije njegove koreo grafije idu i Les R. PETIT Demoiselles de la nuit (Francaix, 1948), L'Oeuf < cogue (Thiriet, 1949), Denil en 24 heurs (isti, 1953) i Le L (Dutilleux, 1953). Istakao se i kao koreograf baletnih filmova (R Christian Andersen, 1951; Daddy Long Legs, 1954; Glass Slip, 1954; Folies Bergeres, 1956). Kao plesa P. se odlikuje izuzetn izvornou i elegancijom, a kao koreografa privlae ga teme iz vremene stvarnosti koje obraduje zanimljivo i nekonvencional Svojom sna nom umjetnikom osobnou mnogo je prido procvatu francuske baletne umjetnosti nakon Drugoga svjetsl rata.
LIT.: /. Lidova, Dix- Sept visages de la danse francaise, Pari 1953. C. W. Beaumont, Ballets of To-day, London 1954.

po SAD (1839) nastavio studij u Parizu kod G. Vestrisa. Tu se istakao 1840 kao partner C. Grisi. Bio je zatim prvi ple sa u Madridu. Od 1847 dje lovao u Carskom kazalitu u H * , / "* Petrogradu. Prvi veliki koreo&> jf c V grafski uspjeh postigao u Rusiji 1862 baletom La Fille du pharaon (Pugni). U Petrogradu je postavio zatim jo pedesetak cjeloveernjih djela i oko 35 baletnih divertissementa. Najvei uspjeh postigao baletima Don Quichote (Minkus, 1869), La Camargo (isti, 1872), La Bayadere (isti, 1877), Talisman (Drigo) i Pepeljuga (zajednika koreografija sa E. Cec-cettijem i L. Ivanovim; M. PETIPA muzika Baron Scell). Iz tijesne i vrlo uspjene suradnje Petipa sa P. I. ajkovskim nastala su remek-djela klasinog baletnog repertoara Trnoruica (1890), elkunik (1892) i Labue je zero (1895). P. je koreografirao i premijere Glazunovljevih baleta Rajmonda (1897) i Godinja doba (1900). Uz originalne koreografije P. je obnovio i oko 70 starih baleta udahnuvi im svojim genijem novi ivot. Odgojen u duhu francuske kole klasinog baleta P. je od izvrsnih talijanskih plesaa s kojima je suraivao usvojio preciznost i istou talijanske kole. Usavrio je klasinu tehniku i postavio temelje ruskoj baletnoj koli. Mnoga Petipova koreografska ostvarenja, puna romantike i prizora iz bajki, jo i danas ive na svim baletnim pozornicama svijeta. God. 1904 povukao se u mirovinu, a 1906 objavio svoje uspomene {Memoires; engl. prijevod 1958). Njegovi su uenici, medu ostalima, bili koreografi L. Ivanov i M. Fokin, plesai P. Gerdt i N. Legat te balerine A. Pavlova i T. Karsavina. 3. Marija Sergejevna (rod. Su rovikova), ruska plesaica i dramska glumica (Petrograd, 15. II 1836 Novoerkask, 24. III 1882). ena Mariusa; uenica Carske baletne kole u Petro gradu, gdje je debitirala 1853. God. 1854 udala se za Mariusa P. pod ijim se vodstvom razvila u vrsnu balerinu. Interpretirala glavne uloge u mnogim njegovim baletima. Kasnije se povukla s baletne pozornice i djelovala kao glumica. 4. Marija Mariusovna, plesaica (Petrograd, 17. XII 1857 Pariz, 1930). Ki Mariusa i Marije Sergejevne; uila kod svo jih roditelja i C. Johanssona. Debitirala 1857 u Petrogradu u baletu Daha Blu (Pugni). Postigla uspjeh naroito u oevim koreografijama ajkovskijevih baleta.
LIT.: JI. X. JIewK08,Mapuyc rie-nina, JTeHHHrpa^ 1922. C. W. Bcaumonl, A History of Ballet in Russia, London 1930. Y. Slonimsky, Marius Petipa, Dance Index, 1947. 5. Lifar, Histoire du Ballet Russe, Pari 1950. B. KpacoBCKan, PyccKHfl SaJieTHtiH Teaip BTOPOH noji. XIX Bena, JICHHH rpa i MocKBa 1963. Zbornik MapHyc IleTHna, JleiiHHrpari 1971. N. Hg.

PETIT, Pierre, francuski kompozitor i muziki kritiar (Pcitiers, 21. IV 1922 ). Studirao na E\cole Normale de musique (N. Boulanger) i na Konzervatoriju u Parizu (N. Gallon, H. Busser); 1946 dobio Grand Prix de Rome. God. 1947 51 boravio u Rimu, od 1951 profesor je na P arikom konzervatoriju. Utemeljitelj i glavni urednik Revue du Conservatoirc aktivan u organizaciji Jeunesses Musicales. God. 1960 postao predstojnik odjela za zabavnu muziku na francuskoj Radio-televiziji (ORTF), 1963 generalni direktor cole normale, 1965 ef muzike produkcije francuske Radio-televizije. Muziki kritiar lista Parisien Ubere. Njegovu muziku karakteriziraju optimizam i vedrina.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1954; koncert za 2 gitare" 1964; Concertino za klavir, 1943; Concertino za orgulje, gudae i udaraljke, 1958; suita za 2 violonela i orkestar, 1967; Aricana, 1948; Trastevere, 1951; Bristol, J 957! Garden-party, 1958. KOMORNA: suita za 4 violonela, 1943; Les quatre vents, 4 kompozicije za trublju, 2 roga i tubu, 1950; Salmigondis za timpane, udaraljke i klavir, 1960; sonata za violinu i klavir, 1943; tri kompozicije za violinu i klavir, T961; Hors-d'oeuvre za udaraljke, 1951; varijacije za saxhorn i klavir, 1965. Kompozicije za klavir. - DRAMSKA. Opere: Le Jeu de V amour et du hasard, 1946; Furia italiana, 1958; Concerto pour tete-d-tete (sa F. Balletdouxom), 1960 i Migraine, 1969. Baleti: Zadig, 1948; Romanza romana, 1951; Cine-Bijou, 1953 i Feu rouge, feu vert, 1953. Opereta La Mare-chale Sans-Gene, 1948. Scenska muzika; muzika za radio. Solo-pjesme. Messe pour Ste-Jeanne de France, 1950 SPISI: Les Problemes musicaux d' Aristote, 1945 (neobj.); Autor de la chanson francaise, 1952; Verdi, 1958; Ravel, 1970.

PETIT, Roland, francuski plesa i koreograf (Villemomble kraj Pariza, 13. I 1924 ). Studirao na baletnoj koli Parike opere (S. Lifar). U Parizu debitirao kao plesa na recitalu J. Char rat 1940 i kao koreograf u Thedtre des Champs-Elyse'es baletom Les Forains (Sauguet) 1944. God. 1945 48 vodio tu baletnu trupu i za nju koreografirao balete Le jeune homme et la mort

PETKOVI -SOBJESLAVSKI, Nevenka, pjevaica, sop (Varadin, 1. IX 1938 ). Studij pjevanja zapoet na Muzi koli u Varadinu (A. Opolski) zavrila 1962 na Muzikoj a demiji u Zagrebu (I. Lhotka-Kalinski) i iste godine debitii na pozornici kazalita Komedija u Zagrebu kao Paulina (Off bach, Pariki ivot). Od 1962 u tom kazalitu kreirala niz pr sopranskih uloga u muzikim komedijama i operetama. U njez najbolja ostvarenja idu Mirandolina (Martinu), Fiametta (Sup Boccaccio), Gospa Dara (Lhotka-Kalinski, Vlast), Petrica (C tovac, erdan), Mala Flcramve (Tijardovi), Marica (Tijardo' Splitski akvarel) i dr. Kao solist uspjeno nastupa i u Zagreb koj operi. K. Ko PETORICA, skupina ruskih kompozitora iz druge polov XIX st., koji su, nadovezujui se na djelatnost M. I. Glink A. S. Dargomiskog, izgradili ruski nacionalni muziki s Skupina se poela okupljati 1857 u Petrogradu i konano ustalila 1862, a lanovi su bili: Milij Aleksejevi Balakirev (183* 1910), Aleksandar Porfirjevi Borodin (18331887), Cezar An novi Cui (18351918), Modest Petrovi Musorgski (183918: i Nikolaj Rimski-Korsakov (1844 1908). Ideolog Petorice, rr ziki kritiar V. V. Stasov, dao im je ime MoiyuaH uy \ (1867, u prikazu jednog koncerta), a po najautoritativnijem la i umjetnikom vodi Balakirevu nazivani su i Balakirevljev kru U ruskoj muzikoj literaturi oznauju ih i naslovom Nova ru: muzika kola. Umjetnike tenje Petorice, nastale pod utjecajem estet ruskih revolucionarnih demokrata (Bjelinski, ernievski, E broljubov), bile su stvaranje realistikog, nacionalno g muz kog izraza koji se temelji na ruskoj narodnoj muzici i otkla; strane uzore i utjecaje, kao to je npr. italijanizacija opere. Poi ruskog folklora, kompozitori skupine koristili su i izvornu folklor gradu drugih naroda, poglavito slavenskih i istonjakih. 5 draje svojih djela crpli su uglavnom iz nacionalne povijest literature te iz narodnih obiaja i ivota. Prema naelima Petot muzika (vokalna) treba da tumai prave osjeaje, a stvaralac fantazija se mora razvijati slobodno, neovisno o formalnim i tt nikim sponama. Stoga su u oblikovanju naputali naslijee forme, kao to je npr. opera s brojevima i klasina sonata, pj nalazei nova rjeenja. Zajednika djelatnost Petorice bila je najjaa izmeu 186c 1880. Sredite njihova muziko -odgojnog i koncertno-prot gandnog rada bila je Besplatna muzika kola koju je utemel Balakirev 1862 (sa G. Lomakinom). U okviru te kole Balakii je organizirao seriju koncerata na kojima su se redovito izvod djela Petorice. Znaajnu su ulogu odigrali i zbornici narod r

PETORICA PETRELLA
pjesama koje su ureivali Balakirev (prvi je objavljen 1866) i Rimski-Korsakov. Svojim cjelokupnim stvaranjem i pojedinanim kompozi -cijskotehnikim novostima Petorica su dali temeljne priloge razvitku ruske opere (Boroiinov Knez Igor, Musorgskijev Boris Godunov i niz opera Rimski-Korsakova), te simfonijske (Bo-gatirska simfonija Borodina, eherazada i panjolski capriceio Rimski-Korsakova itd.), komorne (gudaki kvarteti Borodina), klavirske {Islamey Balakireva, Slike s izlobe Musorgskog i dr.), zborske (kantate Rimski-Korsakova, zborovi Musorgskog) i vokalne solistike muzike (pjesme Balakireva, Borodina, Cuia, Rimski-Korsakova i nadasve Musorgskog). Utjecaj Petorice protee se na mnoge ruske kompozitore idu ih generacija, a proirio se i izvan granica domovine, pa nji hova djelatnost predstavlja epohu u razvitku ruske i svjetske muzike.
LIT.: Al. D. Cahocorcs.fi i G. Abraliam, Mastcrs of Russian Alusic, New York 1936. V. Serov, Le Groupe des Cinq, Pari 1949. /.. Pestalozza, La Scuola nazionale russa, Milano 1958. M. O. Sctlin, The Five; The Evolution of the Russian School of Alusic, Ne\v York 1958. E. At. Fopdeeua, AlorvMan KyiKa, MocKna 1960. I. A.

67

PETOROZVUK -> Nonakord PETRARKA, Anton, muziki pedagog i kompozitor (Pranj, 4. II 1863 ?). God 1892 zavrio muziki studij na Konzerva toriju u Veneciji (P. A. Tirindelli, G. Giarda). Preselivi se u Argentinu, osnovao je u Buenos Airesu vlastiti Conservatorio mttsicale Rio de la Plata. Izmeu dva rata ovaj je Konzervatorij imao vie od 40 podrunica po itavoj Argentini. Predavao je harmoniju, kontrapunkt, kompoziciju, pjevanje, istoriju muzike i klavir. Organizovao je i javne koncerte u Buenos Airesu; tamo je osnovao i pjevako drutvo Giuscppe Vevdi. Komponovao je instrumentalna i vokalna djela te objavio vie predavanja s po druja muzike.
LIT.: .V. I.ukovi, Pranj historijsko-estetski prikaz, Kotor 1937. J. Alv i. i R . D.

PETORICA invencija za flautu; 3 inven cije za k lavir), 1944. KLAVIRSKA: p artita, 1926; tokata, 1933; Divertimento scat'lattiano largo c slrelto, a dritto c rovescio, 1942; Sicitiana c marcetta za klavir 4- runo, 1930. - DRAMSKA: opere // Cordovano, 1948 (verzija za komorni orkestar, 1959) i Mortc delVaria, 1950; baleti La Follia di Orlando, 1943 i Ritratto di Don Chisciotte, 1945; scenska muzika; filmska muzika {Riso amaro i Non c'e pace fra gii ulivi G. De Santisa). VOKALNA: kantata Noche oscura za zbor i orkestar, 1951; dramatski madrigal oro di tnorti (G. Leopardi) za zbor, 3 klavira, limene duhae, kontrabas i uda raljke, 1941; 3 kompozicije za zbor i mali orkestar, i932;Q_uattro Innisacri za glas i orkestar, 1942; Nonscnsc za zbor a cappella, 1952 64. Za glas i n instrumenata ( i l i klavir): Vocalizzo per addormcntarc una bambina, 1934; Lamcnto di Arilnna, 1936 i 2 Lirichc di Saffo, 1941. Propos d' Alain /.' Hommc de Dieu" za bariton i 12 izvoaa, 1960; Bcatitudes-teslimonianza per Martin Lulher King za bariton, violu, kontrabas, klarinet piceolo, trublju in fa i timpane, 1969. Solo-pjesme: 3 Liriche antiehe italiunc, 1929; Coiori det tempo, 1931; Benedizione, 1934; Alira co lo , 19 44 i d r. CRKVENA: Psa la m IX za zbo r, gud ae, lim en e duhae, udaraljke i 2 klavira, 1936; Magnificat za sopran, zbor i orkestar, 1940; Motctti per la Passione za zbor, 1965; Gloria in cxcelsis Deo za sopran, flautu i orgulje, 1952. Nekoliko lanaka i studija. IZDANJA: ami popolari dclla campagna romana, 1928 (sa G. Natalcttijem). LIT.: F. D' Amico, Goffredo Pctrassi, Roma 1942. J. S. K'eissmann, Le ultime opere di Goffredo Petrassi, RAM, 1952, 2. L. Pcstalozza, 11 Sentimento dell'assoluto in Goffredo Petrassi (La Recreation concertanteO, ibid,, 1954, 4. J. S. \Y'eissmann, Goffredo Petrassi (engl.), Milano 1957. R. Vlad, Goffredo Petrassis Orchesterkonzerte, Melos, 1959, 6. Al. Bortolotto, Le Opere di G. Petrassi 1&54 1960, Milano 1960. Ai. Aiila, Goffredo Petrassi, MGG, X, 1962. AI.\Bortototto, Lc Opere di Goffredo Petrassi, Quadcrni della Rassegna Musicale, 1964. B. Porcna, I Concerti di Petrassi e la crisi della muica come linguaggio, \ La Biennale, Venezia 1967 (takoer u Nuova Rivista Musicale Italiana, 1967). C. Alarinelli, La Muica strumentale da camera di Goffredo Petrassi, Chigiana, 1967. /.. Pinsauti, A colloquio con Goffredo Petrassi, Nuova Rivista Musicale Italiana, 1968. R. A.

PETRASSI, Goffredo, talijanski kompozitor (Zagarolo, Rim, 16. VII 1904 ). Zborski djeak u crkvi 5. Salvatore in Lauro u Rimu; studirao na konzervatoriju Santa Cecilia (kompozicija A. Bustini, orgulje R. Renzi i F. Germani); diplomirao 1932 i 1933; 193 6 uio dirigiranje kod B. Molinarija. Od 1939 predaje kompoziciju na konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu. Uz to je 193739 vodio venecijansko kazalite La Fenice, 194750 bio direktor rimske Accademia Filarmonica i 195456 pred sjednik internacionalnog muzi kog drutva Societd lnternazionale di Muica Contempo ranea. Od 1959 nastupa kao dirigent, osobito vlastitih djela. Odravao teajeve kompozicije na Mozarteiimn u Salzburgu (1951) i na Berkshire Music Centre u Tangle\voodu (1956). Po stilu, Petrassijeva djela pripadaju preteno neoklasicizmu. Srodna su muzici P. Hindemitha i I. Stravinskoga, ali nikada ne gube specifina ro manska obiljeja. P. je sklon kontrapunktikom koncipira nju, osobito u zborskim dje lima u kojima se esto oslanja na G PETRASSI lifonije. U instrumentalnim kompozicijama njegov je jezik smioniji, a mjestimice i konstruktivistiki suh. Povremeno pri mjenjuje i principe dodekafonije, a u novije vrijeme i serijalne muzike (Koncert za flautu).
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1939; koncert za flautu, 1960; preludij, arija i finale za violonelo i komorni orkestar, 1939 (takoer uz klavir). Sedam koncerata za orkestar: I, 1934; II, 1951; I I I , Recreation concertanlc, 1953; IV, za gudae, 1954; V, 1955; VI, Invcnzione concertata za gudae, limene duhae i udaraljke, 1957 i VII, 1965. Ouverture da concerto, 1931; preludij i fuga za gudae, 1929; Divcrtimcnto in 4 parti, 1930; passacaglia, 1931; partita, 1932; Saluto augurale per H. Strobel, 1958; Prologo e cinquc invenzioni, 1962; Muica di ottoni e timpani, 1963; Estriza 15 izvoaa, 1967. KOMORNA : gudaki trio, 1960; gudaki kvartet, 1958; Sinfonia, siciliana c fuga za gudaki kvartet, 1929; Fanfara za 3 trublje, 1944; Tre per sctte za 3 izvoaa i 7 (duhakih) instrumenata, 1967; Ottctlo di ottoni za 4 trublje i 4 trombona, 1969; serenata za flautu, violu, kontrabas, embalo i udaraljke, 1958; II serenata-trio za harfu, gitaru i mandolinu, 1962; Inlroduzionc cd Allcgro za violinu i 11 instrumenata, 1933 (takoer u verziji s klavirom); Sonata da camera za embalo i 10 instru menata, 1948; 2 Liriche sopra melodic delta campagna romana za violinu i klavir, 1927; preludij, arija i finale za violonelo i klavir, 1933 (prer. za komorni orkestar, 1939); invencija za 2 flaute, 1944; Dialogo angetico za 2 flaute, 1948; Muica a 2, 5 dueta za 2 violonela, 1952; Suoni notturni za gitaru, 1959; Suoffle za 3 flaute (3 izvoaa), 1968. Taccuino di muica (Aliracoto e fanfara za 3 instrumenta;

PETRAUSKAS, Mikas, litavski kompozitor (Kaunas, 19. X 1873 23. I I I 1937). Uenik N. Rimski -Korsakova na Konzervatoriju u Petrogradu. Tu je sudjelovao u revolucionarnim zbivanjima 1905. God. 1906, poslije kratka boravka u Vilniusu emigrirao u vicarsku, zatim u SAD; 1914 se nastanio u Bosto nu, gdje je osnovao Litavski konzervatorij. Njegove opere i operete izvodila su u SAD litavska kulturnoumjetnika drutva. P. je autor prvoga litavskog muziko -dramskog djela (Biritte) i prvih litavskih opera. Obraivao je i litavske narodne pjesme.
DJELA. DRAMS KA. Op ere: Girin ka valiu s, 191 8; Vcln ia s iva d eja s, 1923 i Egle alin karatiene, 1924. Vie opereta (Kaminkretis ir maluni?iinkas, 1903; Adotnas ir Jcva, 1903; Licturikas milijonerius). Igra s muzikom i pjevanjem Birutc, 1906 (kasnije preraeno u operu). Album litavskih narodnih pjesama, 1922. Alali rjenik muzikih termina na litavskom, 1916.

maki tracu

nakladnik (Langendorf kraj Hammelburga, 1497 Niirn'ciju18. stare duhovne poberg, III 1550). Studirao na Univerzitetu u Baselu, gdje je zatim bio korektor u tampariji svog roaka Adama Petrija. Od 1523 ivio u Nurnbergu. Tu j e 1526 osnovao vlastito nakladno poduzee. P. je objavljivao preteno teoloke, pravnike i prirodoznanstvene radove, a nakon 1536 i nekoliko muzikih iz danja koja se odlikuju izuzetnom kvalitetom tiska. Pojedine zbirke popratio je i pregovorima; oni svj edoe o velikoj Petrejusovoj naobrazbi i vaan su izvor podataka o tadanjim muzikim pri likama u Njemakoj.

PETREJUS (Petreus, Petri, Peterlein), Johannes, nje-

DJELA. IZDANJA: Ein nerogeordnet kunstlich Lautcnbuch (2 sv.; H. Nevvsiedler, H. Isaac, L. Senfl i dr.), 1536; zbirka psalama (3 sv.; J. des Fres, L. Senfl, J. Mouton, A. Willaert, H. Isaac i dr.), 1538, 1539 i 1542; Liber 15 missarum (A. Brumel, H. Isaac, J. Ockeghem i dr.), 1539; Harmoniac pocticae (P. Hofhaimcr i L. Senfl), 1539; Ausszug guter alter und nevjer tcutschcr Licdlein (2 sv.), 1539 i 1540; Selectissimarum mutetarum ... (J. Arcadelt, J. Gallus, L. Senfl, A. Willaert i dr.), 1540; Canlioncs cenlum. .. diversarum nationian.., 1541; Guter, seltsamer und kunstreichcr tcutschcr Gcsang ..., 1544.

LIT.: C. Cullmann, Familliengeschichte der Petri 1391 1913, Niirnberg 1913. P. Cohen, Musikdruck und- Drucker in Niirnberg (disertacija), Erlangen 1927. T. Wohnhaas, Johannes Petrejus, MGG, X, 1962.

PETRELLA, Clara, talijanska pjevaica, sopran (Greco Mi lanese, 28. III 1914 ). Pjevanje uila u Milanu (G. Russ);

68

PETRELLA PETROV
i amerike novine i asopise. God. 191821 boravio u Par Londonu, a od 1922, s manjim prekidima, u Ateni. P. je n osobni kompozitorski izraz, sintetizirajui u jasnim forma okvirima naprednu harmoniju s polifonijom i bizants modalnom melodikom. 1
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, 1929; II, Lirska, III, La Parisienne, 1948; IV, Herojska, 1944 i V, 1951. Digenis Akritas, simfonija u 9 stavaka, 1940. Koncerti: 2 za klavir, 1936 i 1937; klavira, 1938; za violonelo, 1936; za orkestar, 1949 i za gudae, 1939. Co grosso za duhae i timpane, 1929; Herojska posmrtna uvertira, 1944; Grka 1929; Jonska suita, 1938; Plesovi klefta, 1922; Uu^avTtvV) i>umcx (Bizt rtva), preludij, arija i fuga, 1935; koral s varijacijama na bizantsku \ Svemoni Boe zu gudae i orkestar, 1939; koral s .varijacijama na hiz:i himnu Krist je uskrsnuo za gudae, 1943. Gudaki kvartet, 1951; kla trio, 1934. Tri Modalne suite za klavir, 1932 36. Opera Zephyra, plesna pantomima '0 ripaT^aTEu-rvjC (Kramar), 1943; scenska muzika za pidovu tragediju Ifigenija na Tauridi, 1940; Son et Lumiere, muzika za ist na prikazivanja na Akropoli, 1959. Oratorij "Avtoc; IIauXoc (Sv. P za soliste, recitatora, zbor i orkestar, 1950; solo-pjesme. Bizantski rek (u spomen bizantskoga cara Konstantina Paleologa XI) za sole, zbor i ork 1954. LIT.: M. E. Dounias, Petro Petridis, MGG, X, 1962. ' .

1938 osvojila prvu nagradu na natjecanju pjevaa u Firenci, a na opernoj pozornici debitirala 1941 u Alessandriji kao Liu (Puccini, Turandoi). Od 1945 u Torinu, a od 1947 u milanskoj Scali i zatim na drugim talijanskim opernim scenama ostvarila niz kreacija u standardnom i suvremenom repertoaru. Istakla se u operama Otelio (Verdi), Manon Lescaut (Puccini), Werther (Massenet), V Incoronazione di Poppea (Monteverdi), Didone abbandonata (Cavalli), Konzul i Aiaria Golovin (Menotti), L'Uragano (Rocca), La Figlia di Iorio (Pizzetti), Aladame Bovary (Pannain), // Vortice (Rossellini) i dr. Gostovala je u mnogim evropskim i amerikim muzikim sreditima, a snimila je i vie gramofonskih ploa. P. se istie i kao koncertna pjevaica. PETRELLA, Errico (Enrico), talijanski kompozitor (Palermo, 10. XII 1813 Genova, 7. IV 1877). Pitomac Collegio di San Sebastiano u Napulju, gdje su mu uitelji bili M. Costa, V. Bellini, N. Zingarelli i dr. Medu njegovim operama najuspjelija je Le Precauzioni, komedija napuljskog tipa, u kojoj se ukusno izmjenjuju bufoneskna raspoloenja sa sentimentalnim prizorima. Uzori su mu bili G. Donizetti i V. Bellini.
DJELA. DRAMSKA. 24 opere: Le Miniere di Freiberg, 1839; Le Precauzioni, 1851; Marco Visconti, 1854; Elnava, 1856; Jonc, 1858; La Contcssa d'Amalfi, 1864; / promcssi sposi, 1869; Bianca Orsini, 1874 i dr. Vokalne i crkvene kompozicije (rekvijem). LIT.: G. Siciliano, Di Enrico Petrella musicista palermitano, Palcrmo 1913. 5. Paganelli, Enrico Petrella, MGG, X, 1962.

PETRI, Egon, pijanist i violinist nizozemskoga podrijetla (Hannover, 23. III 1881 Berkelev, California, 27. V 1962). Violinu uio kod svog oca Henrija Wilhelma Petrija, a klavir kod Terese Carreno, R. Buchmavera i F. Busonija. Isprva violinist Dvorskoga kazalita u Dresdenu (18991901) i drugi violinist u kvartetu koji je sastavio njegov otac, zatim koncertni pijanist u Evropi (1923 turneja po SSSR) i SAD. Uz to predavao klavir u Manchesteru (190511), Berlinu (192126), Ne\v Yorku (194047), na Mills Collegeii u Oaklandu, California (1947 57) i na Konzervatoriju u Baselu (192021 i od 1957). Kao pijanist i pedagog nadovezao se na svog uitelja Busonija. Najvie je afiniteta pokazivao prema djelima J. S. Bacha i F. Liszta. S Busonijem je suraivao u izdavanju klavirskih djela J. S. Bacha. PETRIEVI (Petris), Andrija -> Patricij, Andrija PETRI, Ivo, kompozitor i dirigent (Ljubljana, 16. VI 1931 ). Studij kompozicije i dirigiranja zavrio 1958 na Aka demiji za glasbo u Ljubljani (L. M. kerjanc, D. vara). Djeluje u Ljubljani kao slobodan umjetnik; utemeljitelj i voditelj komornog ansambla Slavko Osterc, najistaknutijeg jugoslavenskog komornog ti jela u svojem anru koje je steklo neprocjenjive zasluge za suvremeno jugoslavensko muziko stvaralatvo (vie od 100 praizvedba). Bavi se muzikom publicistikom, a uz to je urednik edicija Drutva slovenskih skladatelja. Nadovezujui na neoklasicizam, P. je poetkom 60-tih godina napustio tradicionalno metriko biljeenje te je preko I. PHTRI neoimpresionizma naao put u svijet novih boja i kontrolirane aleatorike. Unato primjeni novijih i najnovijih kompozicijsko-tehnikih tekovina u njegovim se ko mpozicijama posljednjih godina zamjeuju izrazito osjeajne crte.
DJELA (izbor). ORKESTRALNA: 3 simfonije, 1954, 1937 1 1960; Concerlo grosso za gudaki orkestar, 1955; koncert za flautu, 1955; koncert za kla rinet, 1959; Koncertna uvertira, 1960; Musique concertanle, 1962; Simfonine mutacije, 1964; Epitaf, 1965; Integrali, 1968; Burlesque pour les temps passes, 1969; Musiquc conccrtante za klavir i orkestar, 1970; Dialogues concerlanls za violonelo i orkestar, 1972; Trois images, koncert za violinu i orkestar, 1973; Nocturne et jeux, 1973; Eresque symphonique, 1973. KOMORNA : 2 gudaka kvarteta, 1956 i (.Quatuor~) 1969; 2 duhaka kvinteta, 1953 i 1959; Croquis sonores, 1963; Sept mouvements pour sept instruments, 1963; Mosaiques za klarinet i komorni ansambl, 1964, Jeux d trois, jeux d quatrc, 1965; Igre za glas i harfu, 1965; Petit concerlo de ehambre za obou i 8 instrumenata, 1966; Nuances en co'uleur, 1966; Intarzije za duhaki trio i komorni ansambl, 1968; Divcrtimcnto za Slavka Osterea, 1970; Gravure za 3 duhaka instrumenta, 1971; Meditacije za klavirski trio, 1971; Gemini Music za violonelo i klavir, 1971; Summer Music za flautu i klavir, 1973; Capriccioza violonelo i 8 instrumenata. Sonate: za flautu; za obou; za klarinet; za fagot i za rog. KL A V IRSKA : sonate; Les Paysages, 1973 i dr. Kompozicije za harfu. Scenska muzika. A. Rij.

PETROBELLI, Pierluigi, talijanski muzikolog (Pac 18. X 1932 ). Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u F vi (A. Pedrello); 1957 doktorirao na Univerzitetu u Rimu tim 1961 na Univerzitetu u Princetonu, SAD, stekao naziv i ter of Fine Arts. God. 1964 69 arhivist na htituto di >' Verdiani u Parmi i od 1969 nastavnik muzike povijesti na I zervatoriju u Pesaru. Bio je i muziki kritiar lista Gazzett Veneto (195659).
DJELA: monografija Giuseppe Tanini. Le fonti biografiehe, 1967. Sti Per Pedizione critica di un concerto larliniano (D. 21), JViusiche italianc 1 vive, Siena 1962; Tanini, Algarotti e la corte di Dresda, Analecta Musicol 1965; Appunti per Francesco Dal Sole, AML, 1965; L'Ermiona" di Pio degli Obizzi e i primi spettacoli d'opcra veneziani, Quadcrni della Rassegna sicale, 1965, 3 i Francesco Manelli. Doeuincnti e osscrvazioni, Chigiana, Tanini, le sue idee e il suo tempo, Nuova Rivista Musicale Italiana, 1967; c il Don Giovanni": osscrvazioni sulla scena iniziale del Rigolclto, Conj Internazionale di Studi Verdiani, Parma 1969.

PETROV, Andrej Pavlovi, sovjetski kompozitor (Le grad, 2. IX 1930 ). Studirao na Konzervatoriju u Lenjing (O. Jevlahov). Predsjednik lenjingradskog odjela Saveza kom] tora RSl'SR. Od 1954 redaktor lenjingradskog odjela Dra muzikog izdavakog poduzea (Muz.giz). i
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Paclda u JI OUKO, Hpa3duuHHa:i vuepnnopa, 1955; 1htonepcKan ciouma, 19SI i Cnopm Cfoi/mti, 1953. DRAMSKA: opera Hoemo plesati, 1969. Baleti: 3ant HOjioitMta, 1953; CniauiiuoHHitiu CMompitme.ii, 1955 i liepez Hadeiicds*!, Opereta Kujiu mpn cmvOeuina, J961 (sa A. ernovom); scenska mi filmska\nuzika. Romanse; solo-pjesme.

PETRIDIS, Petro (Petros), grki kompozitor i muziki kritiar (Nigde, Mala Azija, 23. VII 1892 ). Uio kod I. Selvellija u Carigradu i kratko vrijeme kod A. Wolffa i A. Roussela u Parizu. Niz godina pisao za vodee grke, francuske, engleske

PETROV, Blagoj-Karagjule, peva, bariton (Bitolj, i 1924 26. VII 1963). Pevanje uio kod Nine Kuneli u Sk i J. Betetta u Ljubljani. Od 1949 lan Skopske opere, gde je bit silac glavnih baritonskih partija. U njegovom bogatom repert osobito su se isticale uloge: Papageno (Mozart, arobna jr Malatcsta (Donizetti, Don Pasqnale), Marcel (Puccini, La hane), Figaro (Rossini, Seviljski berberin), Almaviva (Mo Figarova enidba), Escamillo (Bizet, Carmen), Germont (V La Traviata) i dr. T. ! PETROV (pravo ime Krauze), Ivan Ivanovi, sovj pjeva, bas (Irkutsk, 29. II 1920 ). Pjevanje uio 1938 na muzikoj koli Glazunov u Moskvi, nastupajui istodobn koncertima Moskovske filharmonije i priredbama Opernog sambla pod vodstvom I. S. Kozlovskoga. Od 1943 solist mos skog Velikog teatra. Umjetnik velikog i veoma ugodno timbrir; glasa snane nosivosti, ostvari o je niz kreacija s kojima se uv u istaknute predstavnike sovjetskog opernog kazalita. 5 najvie domete postigao je ulogama Boris Godunov (Musorg Don Basilio (Rossini, Seviljski brija), Mefisto (Gounod, Fa Galicki i Konak (Borodin, Knez Igor), Koubej (ajko Mazepa), Dosifej (Musorgski, Hovanina) i Ruslan (Gli Ruslan i l.judmila). Gostovao je u inozemstvu, a za svoja umjeti dostignua u dva je navrata dobio dravnu nagradu SSSR. PETROV, Osip Afanasjevi, ruski pjeva, bas (Jelizavetg 15. XI 1806 Petrograd, 11. I I I 1878). Uglavnom sam debitirao 1825 u vodvilju C. Cavosa Kozak stihotvorac. God. : zapazio ga je na sajamskoj pozornici u Kursku impresarij skoga kazalita M. Lebedov. Otada je P. lan Petrogra opere (debitirao je kao Sarastro u Mozartovoj a robnoj fr pjevao u tom kazalitu bez prekida do 4 dana prije smrti. I je glas rijetke ljepote i izjednaenosti te velikog opsega, a nje; glumake i pjevake interpretacije bile su jednako uvjerlji prirodne. Ostvario je cijelu galeriju likova, od kominih d o tetinih i traginih. U njegovu golemom repertoaru osobito s isticali likovi iz opera ruskih kompozitora. Pjevao je na premijer opera Ivan Susanjin i Ruslan i Ljudmila M. Glinke (ulogu Rus napisao je Glinka za njega), Rusalka i Kameni gost A. Dargoi

PETROV PETRUCCI
skoga, Pskovianka N. Rimski-Korsakova te Boris Godunov M. Musorgskoga (ulogu Varlaama). V. Stasov ga smatra suosnivaem ruske opere i utemeljiteljem ruske vokalne kole.
LIT.: U. JJacmoHKiiHa, Ocun ITeTpoB, MocKBa i JleliHHrpaA 1950. B. B. Cinacoe, Ocsin AcbanacbeBH^ FTCTPOB, MocKBa 1952 (ranije tampano u: B. B. CTacoB,: Coupanne co^HHeHHH, III, ricTep6ypr 1894). H.Kuhner, Ossip Afanassje\vitsch Petrovv, A1GG, X, 1962.

69

PETROVICS, Emil, madarski kompozitor (Bekerek, danas Zrenjanin, 9. II 1930 ). Do 1941 ivio u Beogradu; studij kompozicije zavrio na Muzikoj akademiji u Budimpeti (F. Farkas). God. 196064 muziki direktor kazalita Petofi u Budimpeti, zatim profesor na Akademiji za kazalinu umjetnost. Dobitnik je vie nag rada u domovini i inozemstvu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija za gudae, 1964; koncert za flautu, 1957; Cassazione za gudae i duhae, 1953. KOMORNA : gudaki kvartet, 1958; duhaki kvintet, 1964; Passacaglia in Blucs za fagot i klavir, 1964. Kompozicije za klavir i embalo. DRAMSKA: opere C'est la guerre, 1961 i Biin is biinhodes (Zloin i kazna, prema Dostojevskom), 1969. Plesna drama Barcsai szcrcldje, 1958; balet Lysistratc, 1971. Filmska muzika. VOKALNA: oratorij Jonas kbnyve, 1966; kantata Egyediil az erdoben, 1956; Jugoszlav dalok za zbor i gudae, 1955; Triangulon za zbor i gudae, 1958; solo -pjesme. Monografija Af. Ravel, 1938.

pozorita odgojila je brojne soliste i lanove baleta; nastavnik je scenskih kretnji na Teatrolokom odsjeku Filozofskog fakulteta u Sarajevu. M. Poz. PETROVI, Radmila, etnomuzikolog (Beograd, 21. I 1923 ). Posle zavrenih studija na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1951), diplomirala 1955 na Muzikoj akademiji, a 1962 magistrirala iz folkloristike (M. Vasiljevi); 196566 bila je na specijalizaciji iz etnomuzikologije na Wesleyan univerzitetu u Middletovvnu (SAD). Rezultate svojih istraivanja prikazala je na brojnim meunarodnim skupovima u zemlji i inostranstvu.
DELA: Tipovi lestvica u istonih naroda i srpskim narodnim pcsmama (magistarski rad), 1962 (rkp.); Aletoda mercnja intervala u narodnim melodijama, Na~ rodno stvaralatvo, 1963, 6; Narodni melos oblasti Titovog Uzica, Rad VIII kongresa SUFJ,Beograd 1961; Tzvo Slyles ofVocal Alusic in the Zlalibor Regionjournal of the IFMC, 1963; Narodne melodije u prolenim obiajima, Rad IX kongresa SUFJ, Sarajevo 1963; Aluzika tradicija u komuni Leposavi, Glasnik Muzeja Kosova i Metohije, 1964; Narodni melos Vukovog Jadra, Glasnik Etnografskog muzeja, 1965; The Oldest Notation of Folk Songs in Yugoslavia, Acta musicologica, 1965; Ethnomusicology in Yugoslavia, Zvuk, 1967, 77 78; The Conccpt of Yugoslav Folk Alusic in the Tzventieth Centurv, Journal of the IFMC, 1968, XX; Alesto etnomuzikologije u Jugoslaviji, Zvuk, 1968, 87 88; Some Aspccts of Formal Expression in Serbian Folk Music, Yearbook of the IFMC (u tampi); Folk Alusic in tkrec-lingual Community, Kongresni izvetaj, Edinburgh 1969; The Place of Ethnomusicology in Yugoslav Alusic, Papers of the Yugoslav-American Seminar on Music, Bloomington 1970; B3a.nM0cen3b tneKcma u Menoduu s cepocKux jiupu*ieci<ux napodnux necnnx, H3 npouiJioro lorocjraBCKOii My3t>lKn, 1970; Narodne melodije iz Vladiinog Hana i okoline, Vranjski glasnik, VII, 1971; Narodna muzika junog Banata, Rad XX kongresa SUFJ (u tampi); Alorfoloke kategorije melopoelskih struktura u narodnim napevima Srbije, Zbornik radova o Stevanu Mokranjcu, 1971; Razvoj etnomuzikologije u Srbiji, Srpska muzika kroz vekove, 1973. lanci; prikazi i dr. S. . K.

PETROVI, Boko, vibrafonist i kompozitor (Bjelovar, 18. II 1935 ). Violinu uio privatno u Karlovcu i Sarajevu; od 1957 vibrafonist u Zagrebu. Utemeljio je i vodio Zagrebaki jazzkvartet (1959), Zagrebaki jazz-kvintet (1968), meunarodni ansambl Nonconvenible AH Stars i grupu B. P. Convention (1970). Nastupao na brojnim koncertima i jazz-festivalima u zemlji i inoze mstvu, kao i solist sa Zagrebakom, filharmonijom i Simfonijskim orkestrom Radio-televizije Zagreb. P. je jedan od najagilnijih pobornika jazza i organizatora u Jugoslaviji; u svoja djela esto unosi elemente narodnog melosa. Snimio je nekoliko gramofonski h ploa. Kao kompozitor najvie se istie na podruju jazza, filmske i scenske muzike.
DJELA: Air. Flanagan Blucs; So maki sum se rodila; Mar drvenih vojnika; Keka kolo; Valse triste; Balkan Blucs; Sigurdov vrt; Mali djeak 5 velikim sr cem; Zeleno raspoloenje; Mali smijeak na njen nain. M. Maz.

PETROVI, Danica, muzikolog (Beograd, 2. XII 1945 ). Studije istorije muzike zavrila na Muzikoj akademiji u Beogradu; vizantijsku, staru slovensku muziku i neumsku notaciju studirala kod D. Stefanovia u Muzikolokom institutu, gde je od 1970 asistent; na specijalizaciji boravila u Oxfordu, Miinchenu i Beuronu. Bavi se preteno razliitim aspektima uticaja vizantij ske muzike tradicije na rusku, bugarsku, rumunsku i srpsku crkvenu muziku.
DELA: Pregled glasova u staroj srpskoj pojanoj poeziji, O Srbljaku, 1970; Alnogoljestvije rumunskom vojvodi Jovanu Aleksandru, Zbornik radova Vizantolokog instituta, 1971, 13; Music for Some Serbian Saints in Manuscripls Preserved in Roumania in Gomparison zvilh Differciil Melodic Vcrsions Found in Othcr Alanuscripts, Kongiesni izvetaj, Bucure --ti 1971; A l.iturgical Anlhology Alanuscript zvith thc Russian ihammer-hcaded" Notation from AD 1674, Muica Antiqua Europae Orientalis, III, 1972; One Aspcct of thc Slavonic Oklocchos in four Chilandari Music Alanuscripts, Kongresni izvetaj, Kobenhavn 1972; Putovanja po Balkanskom poluostrvu od XV do XVIII veka kao izvori za islonju srpske muzike, Arti Musices, 4, 1973; Church Elcmcnts in Serbian Ritual Folk Songs, Kongresni izvetaj, Graz 1973; Srpsko narodno crkveno pojanje i njegovi zapisivai, Srpska muzika kroz vekove, 1973; Hymns in Ilonor of Serbian Sainls m Alusic Alanuscripts of ihe Aionastery of Chilandar and in Printcd Editions, Studies in Eastern Chant IV, 1975; The Byzantine and Slavonic Oklocchos unlil thc i s l h Ce)itury, M uica Antiqua Europae Orientalis, IV, 1975. Prikazi i lanci. S. D. K.

PETROVI, Radomir, kompozitor i dirigent (Beograd, 13. V 1923 ). Studije kompozicije zavrio 1957 na Muzikoj akademiji u Beogradu (P. Miloevi). Profesor i 196466 direktor muzike kole Josip Slavenski u Beogradu, od 1966 docent Fakulteta muzike umetnosti. Niz godina dirigent hora i orkestra KUD Branko Cvetkovi (I nagrada u Arezzu 1957 i II nagrada u Llangollenu 1964). Veoma aktivan na podizanju muzikog amaterizma, predsednik je odbora Jugoslovenskih hor skih sveanosti u Niu, Festivala dejih horova u apcu, itd. Kao kompozitor neguje prvenstveno vokalne oblike (horske \i horsko-simfonijske). Karakteristike njegovog muzikog jezika Vu uravnoteenost formalne strukture, plastinost linearnog vo enja glasova i umereno savremen harmonski idiom, kao i stremljenje ka linom izrazu nacionalnog stila.
DELA. ORKESTARSKA: simfonija, 1972; Moto sinfonico, 1957. KAMERNA: gudaki kvartet, 1956; sonatina za obou i klavir, 1955. KLAVIRSKA : Varijacije na narodnu temu, 1953; Sonata in F, 1955. VOKALNA. Kantate: Simfonijski epitaf, 1965; Mladii na zvonicima, 1969 i Proleterska rapsodija, 1973. Horovi: Vee na kolju, 1952; Prolena pesma, 1954; Lenka i Mitke, *954i Poema o Stevanu, 1961; Svatovske aljivke, 1964; Vitolade, 1967; Poema 0 Loli Ribaru, 1973. DRAA1SKA. Scenska muzika za pozorine komade: Alanda, 1951; Ukroena goropad, 1953; Dva cvancika, 1953; Dobri vojnik vejk, 1954; Skapcnove podvale, 1954; Pokojnik, 1958; Put oko sveta, 1961 i dr. SPISI: Harmonska i kontt apunktska sredstva u horskoj muzici J. Marinkovia 1 St. Mokranjca (rkp.); Poznavanje horske literature (skripta), I, 1971. LIT.: V. Perii, Aluziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. M. Bajanski, Radomir Petrovi, Pro muica (vanredni broj), 1974. V. Pe.

PETROVI, Dragutin, peva, tenor (Kraljevo, 14. X 1893 Beograd, 21. IX 1974). Prvobitno dramski glumac, 192060 lan Opere u Beogradu gde je kro2 te godine bio najistaknutiji tuma tenorskeg karakternog i kominog faha. Os novni su mu umetniki kvaliteti bili od prirode dobro postavljen glas, savrena dikcija, vanredan glumaki talenat, naroito za karakterne i komine uloge. Svaku svoju ulogu podigao je na visok nivo umetnike kreacije. Najznaajnije su bile ujski (Musorgski, Boris Godunov), Pope (Musorgski, Soroinski sajam), Vaek (Smetana, Prodana nevesta) i Don Basilio (Mozart, Figarova enidba). p. Mil. PETROVI, Nevenka, balerina i baletski pedagog (ajnie, 1. III 1930 ). U Sarajevu zavrila gimnaziju i polazila balet nu kolu Mae Arsenjeve Ignjeve; poslije Osloboenja nastavila studij baleta na Srednjoj muzikoj koli (E. Venier). Od 1949 lan baletnog ansambla Sarajevske opere, razvila se u balerinu dramsko karakternog tipa, te ostvarila niz solistikih uloga, medu kojima su Marija i Oaliska (Asafjev, Bahisarajska fontana), Djevojka (Baranovi, Licitarsko srce), Glavna odaliska, Ciganka, Grkinja, Biserka i Zvijezda Danica (Hristi, Ohridska legenda), Zla vila (ajko vski, Uspavana ljepotica), Maska (Prokofjev, Romeo i Julija), Leptiria (Odak, Leptiria i mjesec), Lijepa Helena i Skelet (Egk, Abraxas), Ivanka (kerl, Grozdanin kikot), ena corregidora (De Falla, Trorogi eir) i dr. Uz to djeluje uspjeno i kao koreograf. Kao pedagog u baletskom studiju Sarajevskog

PETROVI-NJEGO, Mirko N., kompozitor (Cetinje, 17. IV 1879 Be, 5. III 1918). Osnovna znanja o muzi ci dao mu je kompozitor R. Tolinger koji je njega, kao i ostalu djecu kralja Nikole I, poduavao u klaviru. Njegova prilino bogata biblio teka muzikalija danas se nalazi u Dravnom muzeju u Cetinju. P.- Nj. aktivno je pomagao muziku djelatnost u Crnoj Gor i. Kao amater komponovao je mareve (Ferdinand-Marsch za klavir; takoer orkestrovano), valcere (La petite fleur du printemps za klavir; takoer orkestrovano) i 3 pjesme (Izgubljena srea, Na Liparu, Moja tuga) za glas i klavir. Njegove kompozicije tampan e su u Rimu i Leipzigu.
LIT.: Knjaz Mirko, Cetinjske novine, 1918, br. 163. /. Zlatianin, Linosti, zdanja i pre -deli nekad i sad, Podgorica 1933. J. Alvi. i R. D.

PETRUCCI, Ottaviano, talijanski muziki nakladnik (Fossombrone, 18. VI 1466 Venecija, 7. V 1539). Pronaao je i usavrio tiskanje muzikalija pomi nim slogom. Od 1490 radio u Veneciji, gdje je 1498 dobio, na dvadeset godina, povlasticu za tampanje menzuralne mu zike i tabulatura za orgulje i lutnju. God. 1501 izdao je P. prvo djelo tampano pominim slogom: Harmonice Musices Odhecaton A, zbornik sa 99 kompozicija najpoznatijih vokalnih polifoniara XV st. Nastavak je P. objavio 1502 i 1504 pod naslovom Canti B i Canti o . PETRUCCI, tiskarski C (potpun popis kompozicija sabranih

znak (colophon

70

PETRUCCI PETTERSSON
u Zagrebu kune operne koncerte uz klavir, tzv. Operu na kojima je izvodio standardna muzika scenska djela, repertoar obas ee preko 50 opera, meu kojima su djela ^ Puccinija, Masseneta, Donizettija, Rossinija, ajkovskog; tane i dr. Na osjekoj pozornici izveo prvi put u Jugoslaviji i pad grada Mahagonija (Brecht-Weill), Telefon (Menotti), glas (Poulenc), Arlecchino (Busoni), Giovanna d'Arco ( a od jugoslavenskih opera Movaru (Bjelinski), Romancu novi) i Scherzo (Savin). P. je predavao teoretske predu muzikoj koli Franjo Kuha u Osijeku, a bavi se mu publicistikom i prevoenjem opernih libreta. Kao opern telj debitirao 1974 u Osijeku (Salieri, Najprije glazba, c rijei). Dobitnik je nagrade Milka Tmina (1975). K. 2. tefica, pjevaica, sopran (Tivat, 27. XI 1933 ) Antuna; studij pjevanja zavrila 1959 na muzikoj koli slav Lisinski u Zagrebu (M. Lunzer); usavravala se na ' teajevima u Salzburgu. Umjetniku karijeru zapoela u nom studiju Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu i tarr debitirala kao Oscar (Verdi, Krabuljni ples). God. 1960 nica Rijeke opere i od 1961 u Osijeku. Lirsko -koloratu pran, u svojoj karijeri ostvarila niz prvih opernih likova. P se istakla kao Lucia di Lammermoor (Donizetti), Gilda i > (Verdi, Rigoletto i La Traviata), Rosina (Rossini, Seviljski o-o-San i Mirni (Puccini, Madame Butterjiy i La B< Manon (Massenet), Maria Golovin (Menotti) i Tena ( Gostovala je u inozemstvu, a nastupa i kao koncertna pje Dobitnik je nagrade Milka Tmina (1973). K. PETRELKA, Vilem, eki kompozitor (Brno, 1 188910. I 1967). Studirao na Orguljakoj koli u Brnu poziciju kod L. Janaeka) i kod V. Novaka u Pragu. Na: muzike u Moravskoj Ostravi i dirigent putujue operne d Od 1913 u Brnu, 1915 19 profesor na Orguljakoj k 1919 na novom Konzervatoriju i od 1947 na novoosnovane demiji za muziku umjetnost Leo Jandek. Za Petrelkin r govor karakteristian je ritmiki raznolik melos koji iz narodne pjesme. Najprije pod utjecajem V. Novaka i J. a zatim primjenjuje i nova izraajna sredstva (etvrtstepena r jazz). U zrelom razdoblju djela mu se istiu preteno ponekad i polifonim voenjem glasova i umjerenou u kor harmonijskih i zvukovnih mogunosti.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija op. 56, 1956; Pastoralni syn 1952; simfonijeta, 1941; simfonijska pjesma Vnv navrat, 1923; ko, violinu, 1943; Dramalicka ouvertura, 1932; suita, 1925; partita za gudae, KOMORNA: suita za gudaki trio, 1961; 3 gudaka kvarteta, 1909 47; za gudaki kvartet, 1927; suita za gudaki kvartet, 1932; klavirski tri klavirski kvartet, 1909; Divertimento za duhaki kvintet, 1941; serenada ; 1946; sonata za violinu i klavir, 19 33; sonata za violonelo solo, 1930; za violinu i klavir, 1953; Z intimnich chvil za violinu i klavir, 1918 i dr.VIRSKA: Svatebni suita, 1912; suita, 1930; Z detskeho ivota, 1931 Opera Hornik Pavcl, 1939. VOKALNA: simfonijska drama Ndmoi kula za soliste, recitatora, zbor, orkestar, jazz-orkestar i orgulje, 1929; Modlilba k slunci, 1921; zborovi; pjesme za glas i orkestar, za glas i kvartet, za glas i klavir. LIT.: L. Firkunv, Vilem Petrelka, Praha 1946. A. Balatkc Petrelka, Hudebni rozhledv, 195 2. J. ISuga, Vilem Petrelka, M 1962.

u Odhecatonu objavio E. Vogel, Der erste . . . Notendruck fiir Figuralmusik, PJB, 1895). Nakon Odhecatona objavio je niz izdanja, veinom zbirke duhovne i svjetovne vokalne muzike, ali i djela pojedinih kompozitora. God. 150408 P. je tiskao najopseniju zbirku: 11 svezaka frottola. God. 1507 objavio prvi put tabulature (Intabolatura de lauto); 1509 izdaje Tenori e contrabassi intabulati (I sv.) Franje Bosanca. Zbog politikih prilika naputa Veneciju i vraa se u Fossombrone. Zajedno sa Francescom da Bologna otvara ondje tiskaru (1511) te izdaje nove zbirke duhovne i svjetovne menzuralne muzike, tabulature za lutnju i knjievna djela. Muzikalije objavljene u Fossombroneu nisu tako dotjerane i tako dobro opremljene kao venecijanska izdanja; vie su komercijalnoga karaktera. God. 1536 vratio se u Veneciju, ali se ograniio na tampa nje klasika latinske i talijanske knjievnosti. ini se da poslije 1520 nije vie objavio ni jedno muziko d jelo. U svemu je poznato 61 Petruccijevo muziko izdanje.
NOVA IZD.: Odhccaton A (faksimil novoga otiska iz 1504) obj. F. Liuzzi (1931; novoizd. priredio H. Hewitt, 1946); Odhecalon B (faksimil) obj. H. Hewitt (1967); zbirke frottola I IV obj. R. Schvvartz (Publikationen alterer Musik, 1935) te I I I I G. Cesari,R. Monterosso i B. Disertori (1954). LIT.: A. Schmid, O. dci Petrucci da Fossombrone, der erste Erfinder des Musiknotendruckcs mit beweglichen Metalltypen, Wien 1845. A. Catdani, Di due tampe igno te di O. Petrucci da Fossombrone, Gazzeta Musicale di Milano, 1856 i Bolletino Bibliografico Musicale, Milano 1932. F. X. Haberl, Drucke von O. Petrucci aus der Bibliothek des Liceo Filarmonico di Bologna, MFMW, 1873. D. A. Vcrnarecci, O. de' Petrucci da Fossombrone, Bologna 1882 (novi otisak 1884). C. Sarlori, Bibliografia delle opere musicali tampate da O. Petrucci, Firenzc 1948. Isti, Nuove conelusive aggiunte alla bibliografia dcl Petrucci, Collectanea Historiae Musicae, I, Firenze J953. Isti, Ottaviano Petrucci, MGG, X, 1962. H. Fcderhofcr, Musikdrucke von O. Petrucci in der Bibliothek des Franziskancrklosters Giissing (Burgenland), MF, 1963 K. Jeppesen, La Frottola. Bemcrkungen zur Bibliographic der altesten welt lichen Notendrucke in Italien, Aarhus i Kobenhavn 1968.

PETRUS DE CRUCE (Pierre de la Croix), muziki teoretiar i kompozitor (XIII st.). Mjesto i datum njegova roenja i smrti nisu poznati. Menzuralna teorija Petrusa de Crucea veza je izmeu ue nja Franka iz Kolna i Philippea de Vitrvja. On (prema R. de Handlou) uvodi punetus divisionis, kojim se grupe semibrevisa u jednom brevisu odjeljuju jedna od druge.Prema Jakovu iz Liegea, Petrus de Cruce je prvi notu brevis perfeeta podijelio na etiri semibrevisa; tako je omoguio uvoenje skupina 57 (gdjekad i 9) semibrevisa. U njegovu motetu Aucun ont trouve Lonc tans Annuntiantes dolaze u triplumu grupe do sedam semibrevisa.
DJELA. TEORETSKA : traktat o menzuralnoj muzici (sauvani sa mo izvodi u traktatima Roberta de Handloa i Johna Hanbovsa); pripisuje mu se i Traclatus de lonis (rkp. u Londonu). KOMPOZICIJE: 2 moteta, koje mu pripisuje Jakov iz Liegea (rkp. u Montpcllieru). NOVA IZD.: Traclalus de tonis obj. Ch. E. H. Coussemaker (Scriptorutn . . . , I, 1864); 2 moteta obj. Y. Rokseth (Les Polyphonies du XIII' siecle, IIII, 1935 36) i A. Auda (Les Afotets Vallons du manuscrit de Turiti: Vari 42 II, 1953). LIT.: G. Reaney, Petrus de Crucc, MGG, X, 1962.

PETRUS FRATER (nazvan Palma ociosa), francuski muziki teoretiar iz prve polovine XIV st. (Bernaville, grofovija Ponthieu, sjeverozap. Francuska, ? ?). Redovnik cistercitskoga samostana Cherchamps u biskupiji Amiens. Napisao 1336 traktat Compendium de discantu mensurabili (sauvan u rukopisnoj zbirci iz XIV st. u Erfurtu, Biblioteca Amploniana 8 '94'), koji se ubraja medu najinstruktivnije prirunike o kompoziciji iz prve polovine XIV st. Grada je prikazana vrlo sistematino, izlaganje je popraeno brojnim notnim primjerima. Poslije opeg uvoda ras pravlja se o pravilima kontrapunktskoga stavka nota protiv note, 0 konsonancama i disonancama o valjanom voenju glasova, o kromatskim promjenama tonova i o pravilima diminuiranoga diskanta. Traktat je obj. J. Wolf (Ein Beitrag zur Diskantlehre des 14. Jahrlnmderts, SBIMG, 191314). PETRUANEC, Franjo, pjeva, bas (Poljanec kraj Vara dina, 27. I 1938 ). Studij pjevanja zavrio 1965 na Muzikoj akademiji u Zagrebu, ali je v e 1960 debitirao u Zagrebakoj operi kao Nikiti (Musorgski, Boris Godunov). Umjetnik velikih glasovnih mogunosti, izrazite muzikalnosti i smisla za scensko oblikovanje, P. je kao solist Zagrebake opere ostvario niz zapa enih basovskih kreacija, meu k ojima su Ramfis i Veliki inkvizitor (Verdi, Aida i Don Carlos), Veliki sveenik (Saint-Saens, Samson i Dalila), Raimondo (Donizetti, Luda di Lammermoor), Gremin (ajkovski, Onjegin), Kutuzov (Prokofjev, Rat i mir) 1 dr. Gostovao je na brojn im evropskim muzikim pozornicama i u Japanu, a istie se i svojim nastupima u jugoslavenskom i stan dardnom oratorijskom repertoaru. K. Ko. PETRUI, 1. Antun, dirigent (Zagreb, 3. III 1935 ). Studij dirigiranja zavrio 1961 na Muzikoj akademiji u Zagr ebu (S. Zlati). Od 1962 korepetitor i zatim dirigent Hrvatskog na rodnog kazalita u Osijeku. Jo kao student od 1952 organizirao
LIT.: H. Hiischen, Petrus Frater^ dictus Palma ociosa, MGG, X, 1962.

PETTAN, Hubert, kompozitor i muziki pisac (Zagret 1912 ). Studij kompozicije zavrio 1935 na Muzikoj miji u Zagrebu (F. Dugan); 1937 doktorirao pravo. God. 19 inovnik u prosvjetnoj struci; od 1941 profesor na srednje Muzike akademije i 195172 na muzikoj koli Vatrosl sinski u Zagrebu (195153 direktor). Djelovao je i kao n kritiar dnevnika Obzor, Hrvatska revija i dr., a suraivao i strunih asopisa (Muzika i kola, Aluzika, Zvuk, Sv. C Hrvatska pozornica). Meu njegova najuspjelija djela s solopjesme. U sreditu Pettanova spisateljskog rada je hi opera u XIX i XX st.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijske pjesme Rajska ptica za turni sopran i orkestar, 1955 i ena i krajolik, 1962; Predigra, 1935; simfonijeta za tamburaki orkestar, 1964. KOMORNA: gudaki 1962; sonata za violinu i klavir u c-molu, 1939; sonata za rog i klavi sonatina za flautu i klavir, 1973. KLAV1RSKA: sonata u E-duri sonatina, 1958; Scherzetto; Predigra i meuigra. DRAMSKA: op kun (vlastiti libreto prema V. Nazoru), 1947; djeja opera uz klavir makica, 1970 VOKALNA : kantate Ovidijcva posljednja no u Rim i Kip domovine, 1958; 2 koncertne arije Arija oekivanja iz Kohana i 1948 i Prizor iz Fausta*', 1952. Zborovi (Vokalna suita na Preradovie' solo-pjesme (ciklusi: Ptice; 3 pjesme iz zbirke Hrvatski kraljevi; Pjesm. i klonua ; Popijevke na rijei Begovia i Nazora; Ugoaji; Balade). C NA: misa u a-molu, 1953; 6 moteta. SPISI. Knjige: Popis skladl Zajca, 1956; Repetitorij povijesti glazbe, I III, 1965 66 (II izd. prve ska 1973); Hrvatska opera, Zajevi suvremenici, I, 1969; Muzika kola slav Lisinski 18291969, 1969; Devet stoljea vieglasne zborne glazbe. 1970 73; Ivan Zajc, 1971; Glazbeni udbenici, knjige i instruktivna bivih i sadanjih nastavnika Muz. kole Vatroslav Lisinski" Zagreb < do 1972, 1973. Skripta: Pregled povijesti glazbe; Pregled povijesti hrvatske Repetitorij povijesti glazbe (6 sv.). Studije i lanci. K

PETTERSSON, Gustaf Allan, vedski kompozitor ( Ryd, Uppsala, 19. IX 1911 ). Na Konzervatoriju u Stock

PETTERSSON PEZEL
uio violinu i violu (J. Ruthstrom) i kontrapunkt (H. M. Melchers)., studij nastavio sa O. Olssonom i K. B. Blomdahlom; kasnije se usavravao u Parizu kod M. Vieuxa (viola) te kod A. Honeggera i R. Leibovvitza (kompozicija). Djelovao je kao violist orkestra Stockholms Konsertforeninig.
DJELA. ORKESTRALNA. est simfonija: I, 1953; II, 1955; III, 1959; IV, 1962; V, 1966 i VI, 1967; 2 koncerta za gudae, 1950 i 1957. KOMORNA: koncert za violinu i gudaki kvartet, 1949; 7 sonata za 2 violine, 1951. Solo-pjesme.

71

(II izd. 1947); Schumann, 1941 (II izd. 1947); Alozart, 1948 (II izd. 1956); Die Oper in ihrer Zeit, 1956; Gcorg Philipp Telemann, 1959; Kleine Alusikgcschi-chte, I sv., 1960; Le Thonianerchor dc Leipzig, 1962. Studije; lanci. IZDANJA: J. S. Baeh im Spiegcl einer Sladi (sa I. Weinholdom), 1950; Lorlzing Alappe dcr Stadt Leipzig (sa K. Lauxom i W. Neumannom), 1951; Alte I.icder am Klavicr, 1952; Opernaricn russischer und soujctischcr Alcister (5 sv. ), 1956 59LIT.: K. Laux, Richard Petzoldt, MGG, X, 1962.

PETTIFORD, Oscar, ameriki kontrabasist, violonelist i kompozitor (Okmulgee, Oklahoma, 30. IX 1922 Kobenhavn, 8. IX 1960). Uio klavir i kontrabas te do 1941 svirao s ansa mblom svog oca na turnejama po SAD. God. 1943 nastupa u orkestru Ch. Barneta, zatim odlazi u Nevv York u sastav trubljaa R. Eldridgea, a 1944 vodi sa D. Gillespiem prvi sastav be-bopa. U nekoliko navrata svirao i u orkestru D. Ellingtona, pa W. Hermana i dr. zatim s vlastitim combo-sastavima i s ansamblom od 13 sviraa. Od 1958 djeluje u Evropi, najvie u Skandinavskim zemljama, te Njemakoj, Francuskoj i dr., nastupajui s istak nutim amerikim i evropskim jazz -muziarima. Isprva kontra basist u stilu svvinga, sudjelujui na eksperimentalnim Jani Sessio?is razvio se u pobornika modernog jazza. Uz to uveo u jazzu rjee upotrebljavan violonelo, na koji je prenio solistiki pizzicato kontrabasa. Najpoznatije su mu kompozicije: Blues in the Closet; Sicingiv' tili the Girls Come Home; I Remember Clifford; Black-eved Peas and Collard Greens i Tricotism. Dobitnik vie nagrada najpoznatijih svjetskih jazz revija, snimio mnogobrojne ploe. PETYREK, Felix, austrijski pijanist i kompozitor (Brno, 14. V 1892 Be, 1. XII 1951). Na Muzikoj akademiji u Beu studirao klavir (L. Godo\vsky, E. Sauer) i kompoziciju (F. Schreker), a na Univerzitetu muzikologiju (G. Adler). Od 1919 predavao na bekoj Muzikoj akademiji, na Mozarteumii u Salzburgu 1 na berlinskoj Visokoj muzikoj koli, zatim od 1924 bio profesor klavira u majstorskoj klasi i lektor za muzikologiju na konzerva toriju Odeon u Ateni; 1930 39 predavao na Muzikoj akade miji u Stuttgartu, od 1939 na Konzervatoriju i na Univerzi tetu u Leip zigu, od 1949 ponovo na Muzikoj akademiji u Beu. Profinjen umjetnik s razvijenim smislom za koloristike efekte, u svojim je kompozicijama povezivao kasnoromantina obiljeja s radikalnim tendencijama. Uz starocrkvene naine primjenjivao je i posebno konstruiranu ljestvicu od devet tonova (c, cis, dis, e>fiS} g> a, b, c). Dok u Petvrekovim ranijim djelima ima narodnog prizvuka i humora, dotle su kasnija, osobito opere, pod utjecajem teozofskih ideja i mistinih raspoloenja.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u b-molu, 1919; simfonijeta, 1921; 2 koncerta za 2 klavira, 1931 i 1949; 2 koncerta za orkestar. KOA1ORNA : Fischmarkl in Athcn za gudaki trio; gudaki kvartet u E -duru, 1913; klavirski trio, 1921; kvintet, 1914; Diz-crtimento za duhake instrumente, 1922; sonata za violinu i klavir u e-molu, 1913. KLAV1RSKA: 3 sonate, 1913 28; sonatina, 1947; koral, varijacije i sonatina, 1924; passacaglia i fuga, 1922; Scchs griechischc Rhapsodien, 1927; varijacije na austrijsku vo jniku narodnu pjes mu, 1934 i dr. Za 2 klavira: tokata i fuga u miksolidijskom nainu, 1934; 6 koncertnih etida, 1934 i dr. DRAMSKA: opera Die arme Aluttcr und dcr Tod, 1923; dramatska rapsodija Dcr Garlen dcs Paradicses, 1942; nokturno Der Schancn', pantomime Komadi, 1922 i Tahi, 1928. VOKALNA : zborovi; Zzvci jiidischf Hochzcitslicdcr za 3 glasa, obou i gudaki kvartet; solo -pjesme. LIT.: E. Sclnccbsch, Fclix Petvrek, ZFM, 1938. K. M. Komma, Fclix Petvrek, MGG, X, 1962.

PEUERL (Bauerl, Beurlin, Peyerl), Paul, austrijski kompozitor, orgulja i graditelj orgulja (?, oko 157080 ?, poslije 1625). Moda potjee iz Niirnberga. Od 1602 orgulja u Hornu (Donja Austrija), a 1609 25 u Steyru (Gornja Austrija). U Stevru djelovao i kao graditelj orgulja (sa G. Hackherom i U. Schreverom); sagradio takoer orgulje u Hornu i u samostanu Wilkerinng (Gornja Austrija). Svojim djelom Netie Paduanen (1611) P. je prvi predstavnik ciklike kompozicijske forme zvane varijacijska suita. Svi stavci njegovih suita temelje se na zajednikoj muzikoj supstanciji, koja se u temeljnom obliku javlja u treem Dantzu. P. je i jedan od malobrojnih njemakih kompozitora canzona.
DJELA: Ncue Padouan, Intrada, Diintz und Galliarda mit vier Stimmcn za gudaki sastav, 1611; liltliche luslige Padovanen, Intraden, GalHard, Couranten und Diintz sampl zzvcycn Canzon mit vier Stimmcn za gudaki sastav, 1620; Gantz Ncuc Padouancn, Aujjziig, Ballcten, Courantcn, Intradai und Diiniz . . mit drcyen Stimmcn gcsetzt, 1625; 3 plesa u suvremenoj zbirci raznih autora Amocnitatum musicalium hortuhis, 1622; 9 plesova u rukopisnoj tabulaturi za instrumente s tipkama. \\"eltspicgel, Das ist: Ncuc tculschc Gesangcr . . . sampl zzveven Ganzonen . . . mit 5 Slimmen, 1613. NOVA IZD.: zbirke iz 1611, 1613 i 1625, kao i 9 plesova za instrumente s tipka ma, obj. K. Ge iringe r (D TO, 1929); po jed ina dje la o bj., me du ostalima, H. Riemann (1898), VC'. Lipphardt (1933), A. HofTmann (1937) i I. Neumann (1956). LIT.: P. Frankl, Paul Pcuerl (disertacija), VTien 1915. P. Ncttl, Zur Lebensgeschichte Paul Peucr's, Bulletin de la Societe Union Alusicolo gique (i, 1925. K. Geiringer, Paul Peuerl (s popisom djela), STMW, 1929. O. \\"cs~ selv, Neues zur Lebensgeschichte Paul Peucrls, Jahrbuch des Oberostcrrcichi schcn Musealvcrcins, 1950. Isti, Paul Peuerl, MGG, X, 3962.

PEYROT, Fernande, vicarski kompozitor (eneva, 21. XI 1888 ). Studirala kod E. Jaques-Dalcrozea i E. Blocha u ene vi. Nastavnik muzike na institutu Jagttcs-Dalcroze od njegova osnutka (1915); 191920 predavala Jaques-Dalcrozeovu metodu u Parizu na ticale dc Rythmique de Vatigirard i na cole Normale de Musigue. Uila neko vrijeme kod A. Gedalgea i P. Dukasa, zatim se vratila u enevu, gdje je vodila mali zbor u Ainestrandie.
DJELA. ORKESTRALNA: Inlrada za 2 flaute i orkestar, 1958: suita za gudae, 1953; suita za mali orkestar, 1965 ; Esquisses sympho/iiques, 1929; vojnika koranica za limene duhae, 194O. KOMORNA: gudaki kvartet, 1935; gudaki kvintet sa 2 violonela, 1933; 7 preludija za duhaki kvartet, 1954; trio za flautu, violinu i klavir, 1936; trio za flautu, violinu i vi olonelo, 1959; trio za flautu, violonelo i klavir, 1966; sonata za violinu i klavir, 1934; duo za violinu i klavir, 1968; duo za violonelo i klavir, 1964; duo za rog i klavir, 1961; 4 skice za violinu, 1931; mala suita za gitaru, 1954. Krae kompozicije za klavir, osobito za djecu. Pria La petite sirene za soliste, zbor, orkestar i plesae, 1948; scenska muzika za marionetsko kazalite. l'OKALNA : kantata za sopran i mali orkestar, 1938; Saint, Saint, Sainl le Scigneur za alt, mjeoviti zbor, gudaki kvintet i embalo, 1953; L'Oiseau blcit za sopran, enski zbor i flautu, 1949; Image dc No! za djeji zbor i klavir 4 -runo; zborovi; Dieu parlc a Vhommc za vokalni kvartet, 1956; 2 trija za enske glasove i harfu, 1944; suita za sopran i gudaki kva rtet, 1924; l'ocalise za sopran i harfu, 1950; Qua~ trains portuguais, 1954 i drugo za glas i klavir. Misa za zbor, orgulje i orkestar, 1917; 2 psalma za zbor, limene duhae i orgulje, 1963; Psalam CI II za alt, flautu i orgulje, 1942. LIT.: R. Goda, Fernande Pevrot, RM, 1924. U". Tappoiet, Fernane Pevrot, Revue Musicale Suisse, 1935.

PETZOLD, Johann Christoph -> Pezel, Johann Christoph PETZOLD, Rudolf, njemaki kompozitor (Liverpool, 17. VII 1908 ). Uenik Ph. Jarnacha (kompozicija) i P. Dahma (klavir) na Konzervatoriju u Kolnu. Od 1946 predavao kompoziciju i muziku teoriju na Visokoj muzikoj koli u Kolnu i tamo 1962 postao direktor Konzervatorija.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija op. 33, 1952; simfonijeta op. 21, 1940; Sinfonia da camera op. 25, 1955; Simfonijska suita, 1945; Preludij, 1943; uvertira op. 17, 1935. KOMORNA: 4 gudaka kv arteta, 1934, 1944, 1954 i 1971; duhaki trio, 1942; gudaki trio, 1949; 2 sonate za violinu i klavir, op. 19 i 46; sonata za violonelo i klavir op. 41; duet za violinu i violu, 1955. KLAV1RSKA: sonata op. 45; kompozicije op. 5, 20 i 27. Sonata za 2 kla vira op. 26, 1946. VOKALNA: lirska kantata Die Lerchc, 1970; solo-pjesme. CRKVENA: misa za zbor a cappella, 1949; Te Dcum za 2 zbora i orgulje, 1950; kantate Komm, hciliger Geist, 1957 i Incarnalus est homo, 1966 67.

PEZEL (Pezelius, Betzel, Petzold), Johann Christoph, njemaki kompozitor (Glatz, leska, 5. XII 1639 Bautzen, Saska, 13. X 1694). Od 1664 u Leipzigu, isprva violinist gradske muzike; vjerojatno se uskoro istakao kao vrlo vjet svira trublje (Claritiblaser) te je 1669 ili 1670 primljen u Stadtpfeiferc; od 1672 vodio Collegivni mnsiatm. Oko 1681 postao je Stadtmusikus (Director Musicae Instrumaitalis) u Bautzenu. S vojim stvaralakim i mnogostrukim praktinim djelovanjem P. je znatno prema io ulogu srednjonjemakih Stadtpfeifcra. Njegove najzrelije sonate i suite ubrajaju se u najvrednija dostignua njemake orke stralne muzike XVII st.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Mui ca respertina Lipsiaca odcr Leipzigischc Abcnd-Music (12 suita) za 2 violine, 2 viole, fagot ili violone i b. c, 1669; Hora decima musicorum Lipsicnsum, oder Musicalischc Arbeit zum Ab-blascn (40 sonata) za 2 korneta i 3 trombona ili 2 violine, 2 viole i violone, 1670; Bicinia variorum instrumentorum (m komp ozicija) za razliite sastave i b. c, 1675; Dclitiae musicales, odcr Lusl-Music (7 suita) za 2 violine, 2 viole, violone ili fagot i b. c, 1678; FiinJJ-stimmigie blasende Music (76 kompozicija) za 2 korneta i 3 trombona, 1685; Opus musicum sonatarum (25 sonata) za 2 violine, 3 viole, fagot ili violone i b. c, 1686. VOKALNA: Schone, luslige und anmuthige Ncuc Aricn (24 kompozicije) za glas, 2 violine, 2 viole, fagot ili violone i b. c, 1672; melodije uz b. c. za pjesmaricu s tekstovima J. Fellera Devotus sludiosus oder Dcr Anddchtigc Student, 1682 (sa J. Schelleom). Crkvene kompozicije. NOVA IZD.: neka instrumentalna djela obi. A. Schering (Turvnnusiken und Suiten, DDT, 1928); Hora decima, II dio, obj. A. Miiller (1930); izbor iz Hora decima i Funffstimmigte blasende Music, obj. E. H. Meyer (Turmmusik Auswahl von 18 Stiicken fu'r funfstvmnigen Bldscrchor . . . , 1930) i dr. LIT.: A. Schering, Die Leipziger Ratsmusik von 1650 bis 1775, AFM 1 *', 1921. Isti, J. Pezel, Turmmusiken und Suiten, predgovor novom izdanju Pezelovih instrumentalnih djela, DDT, 1928. R, Ellcr, Johann Christoph Pezel(ius), MGG, X, 1962.

PETZOLDT, Richard, njemaki muzikolog (Plauen, 12. XI 1907 Leipzig, 14. I 1974). Studirao u Berlinu muzikologiju (A. Schering, G. Schiinemann, C. Sachs, J. Wolf, E. M. Hornbostel). Od 1932 suraivao u novinama i asopisima u zemlji i inozemstvu. Od 1934 urednik asopisa AM u Berlinu, od 1939 njegov glavni urednik u Leipzigu. Nakon Drugoga svjetskog rata muziki kritiar dnevnih novina u Leipzigu, direktor Gradske muzike biblioteke, docent za muziku povijest na Visokoj mu zikoj koli; od 1952 profesor i direktor Instituta (kasnije Odjela ) za muziki odgoj na univerzitetu Karl Aiarx. God. 1949-1959 urednik asopisa Musik in der Schule. Bavio se i kompozicijom.
DJELA. SPISI: Die Kirchenkompositionen und weltlichen Kantatcn Rein hard Keiscrs (disertacija), 1933; Becihoven, 1938 (II izd. 1947); Schubert, 1940

72

PFAFF PFROGNER
i mnoge solo-pjesme Pfitznerova muzika ipak nije prela g nie njegove zemlje s kojom su je i suvie povezale tipino j manske osobine njegove ljudske i umjetnike naravi. U inozi stvu je P. ostao gotovo nepoznat.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, u cis-molu op. 36a, s (prema gudakom kvartetu op. 36); II, Kleinc Symphomc op. 44, 1939 i u C-duru op. 46. Koncerti: za klavir u Es-duru op. 31, 1922; za violinu u h-r op. 34, 1923; 2 za violonelo, u G -duru op. 42, 1935 i u a-molu op. 52, 1 Phantasic op. 56, 1947. KOMORSA. Tri gudaka kvarteta: I, u D -duri 13, 1903; II, u cis-molu op. 36, 1925 i I I I , u c-molu op. 50. 1942. Klavirski u F-duru op. 8, 1896; klavirski kvintet u C-duru op. 23, 1908; klavirski se op. 55, 1945. Sonate za violinu i klavir, 1918 i za violonelo i klavir, 185 DRAAISKA. Opere: Dcr arme Heinrich, 1895; Die Rose vom Liebesga 1901; Das Christ-Elfldn, 1906 (prer. 1917); Palestrina, 1917; Das Herz, I Scenska muzika za Fest auf Solhaug H. Ibsena, 1890 i za Kithchcn von 1 bronn H. v. Kleista, 1905. VOKALNA : kantata Von deutscher Sccle ( Eichendorff), 1921; zborna fantazija Das dunkle Reich za sole, zbor, ork' i orgulje, 1929; Fons salutifer za zbor i orkestar, 1942; balada Herr Oluf za 1 ton i orkestar, 1891; Letke za bariton i orkestar, 1926; zborovi: vie od solo-pjesama. SPISI: sabrane studije i lanci objavljeni su 1926 pod nalo Gesammcllc Schriften u 2 sv., a 1929 u 3 sv. Meu njima se nalaze svojedt vrlo zapaene publikacije: Futuristengefahr (1917, s napadajem na F. Busor Neuc Asthelik der musikalischen hnpolcnz (s napadajem na P. Bekkera) i I und Vi'iedcrgabe. Kasnije objavio: Meine Bcziehungen zu M. Bruch, 1938; musikalischc Inspiration, 1940; Eindrucke und Bilder mcincs Lebens, 1947. Abendroth obi. 1955 Rcden, Schriften, Briefe; A. Berrsche obj. popis Pfit: rovih djela 1919 ( I I izd. 1926). LIT.: P. N. Cossmann, Hans Pfitzner, Miinchen i Leipzig 1904. Louis, H. Pntzners Rose vom Liebesgarten, Miinchen 1904. Isti, } Pfitzner, Leipzig 1909. W. Riezler, Hans Pritzner und die deutschc Bii Munchen 1917. Th. Mann, Pfitzners "Palestrina", Berlin 1919. A. S Hans Pfitzner, Leipzig 1920. C. \\"andrcy, Hans Pfitzner, Leipzig 1922 E. Kroll, Hans Pfitzner, Munchen 1924. \\". Lutgc, Hans Pfitzner, Lei 1924. U7. Abendroth, Hans Pfitzner, Munchen 1935 (najvanije djelo o I neru). Isti, Deutsche Musik der Zeitvvende.' Hine kulturphilosophi Personlichkeitsstudie uber Anton Bruckner und Hans Pfitzner, Hamburg 193 F. Hirtler, H. Pfitzners Armer Heinrich in seiner Stellung zur Musik ausgehenden 19. Jahrhundert (disertacija), Freiburg i. Br. 1939. E. lentin, Hans Pfitzner. Werk und Gestalt eines Deutschen, Regensburg 193* H. Lindlar, H. Pfitzners Klavierlied (disertacija), Koln 1940. J. Ai. Mi, -Blittau, Hans Pfitzner, Potsdam 1940. U". Abendroth, Hans Pfitzner, Leben in Bildern, Leipzig 1941. H. Rutz, Hans Pfitzner, Wien 1949 drava iscrpan popis djela). 7. Bahlc, Hans Pfitzner und der geniale Mer Eine psvchologischc Kulturkritik, Konstanz 1949. K. F. Miiller, In moriam Hans Pfitzner, Wien 1950. Ch. Rudiger, Hans Pfitzner, eine Zu; menstellung uber ihn und sein Werk, Koln 1959. L. Schrott, Die Person kcit H. Pfitzners, Zurich i Freiburg i. Br. 1959. H. Grohe, Hans Pfit; Verzeichnis im Druck erschienenen Werk, Munchen i Leipzig 1960. Aiohr, Hans Pfitzner, MGG, X, 1962. H. Rectanus, Leitmotiv und T in den musikdramatischen VC'erken Hans Pfitzners, Wiirzburg 1967. IV. D Hans Pfitzners Lieder. Vcrsuch einer Stilbetrachtung. Regensburg 1968 J. Ai. Aiuller-Blatlau, Hans Pfitzner. Lebens\veg und Schaffensernte, Fr furt a. M. 1969. J. A;

PFAFF, Slavica, pjevaica, alt (Osijek, 29. V 1926 ). Pjevanje uila na Muzikoj koli u Osijeku (D. Kova) i tamo ulogom Nicclausa (Offenbach, Hoffmannove prie) 1946 zapoela opernu karijeru. Kao solistica Osjeke opere P. je do danas (1975) ostvarila vie od 80 veliki h opernih kreacija, medu kojima su Carmen (Bizet), Amneris i Azucena (Verdi, Aida i Trubadur), Marta (d'Albert, U dolini) i Lotta (Massenet, Werther), a od domaih Jele (Brkanovi, Ekvinocij) i Doma (Gotovac, Ero s onoga svijeta). U suvremenom opernom repe rtoaru istiu se nje zine uloge Flore (Menotti, Aiedium) i Majke (Dallapiccola, Za toenik). Svojim barunastim i sonornim altom oduevljavala je publiku svih jugoslavenskih opernih sredita, a gostovala je i u inozemstvu, u Madarskoj, Rumunjskoj, ehoslovakoj i dr. Svestrana umjetnica, jednakim je umjetnikim arom i profe sionalnom odgovornou nastupala u operi, opereti, musicalu i drami. Za svoje umjetnike domete dobila je 1963 Nagradu Boidar Maslari grada Osijeka, a 1970 Sedmoprositiaku nagradu Hrvatskog narodnog kazalita u Osijeku. An. Pe. PFANNKUCH, VVilhelm, njemaki muzikolog i dirigent (Kiel, 12. XI 1926 ). Studij s doktoratom zavrio 1953 na Univerzitetu u Kielu (A. A. Abert, F. Blume); stekao i diplomu nastavnika klavira. Asistent i od 1960 lektor Univerziteta u Kielu. Utemeljitelj (1952) i dirigent komornog orkestra; vodi i univerzitetski
Collegium musicum.
DJELA (izbor): J. S. Bachs 'Alusikalisches Opfcr -, MF, 1954; Zu Thcmatik und Form in Schonbcrgs Streichsexlet, Festschrift F. Blume, Kassel 1963; Faust auf dem Alusiktheater, Opernhaus Zurich, 1966 67; Zur russischcn Nationaloper des ig. Jahrhunderts, ibid., 1967 68; Fidclio Oper zzvischen Revolution und Humanitat, ibid. IZDANJA: opera Armida J. Havdna, 1965; oratorij Jephta G. F. Handela, 1969 i dr.

PFEIFER, Leon, violinist (Ljubljana, 3. XI 1907 ). Studij violine zavrio 1933 na Visokoj koli Dravnog konzervato rija u Ljubljani, a zatim se do 1935 usavravao kod J. Kociana na majstorskoj koli Konzervatorija u Pragu. God. 193551 nastavnik violine na Glasbenoj matici i Srednjoj muzikoj koli u Ljubljani, od 1951 profesor na Akademiji za glasbo (1970 74 rektor). Uz to je 193570 bio prvi violinist Ljubljanskega godalnega kvarteta, a nastupao je i kao koncertant. Veoma ugledan pedagog, P. je znatno pridonio razvoju mladog violinskog narataja u Jugoslaviji. Iz njegove su kole izili istaknuti violinisti I. Ozim, R. Klopi, S. Skalarjeva, Z. Cobenzl i dr. j. Gc. i J. Se PFITZNER, Hans, njemaki kompozitor, dirigent i muziki pisac (Moskva, 5. V 1869 Salzburg, 22. V 1949). Studirao u Frankfurtu na Majni kompoziciju kod I. Knorra, a klavir kod J. Kvvasta. God. 189293 nastavnik na Konzervatoriju u Koblenzu, 189496 kazalini dirigent u Mainzu, 18971907 u Berlinu predavao kompoziciju na Sternovu konzervatoriju i od 1903 istodobno bio dirigent kazalita Theater des VCestens. God. 190708 dirigent je Kaimova orkestra u Miinchenu, 190818 direktor Konzervatorija, a od 1909 16 i direktor Opere u Stras-bourgu. God. 192029 vodio je majstorsku klasu iz kompozicije na Akademiji umjetnosti u Berlinu, a 193034 u Miinchenu. Nakon toga nije vie bio stalno namjeten. Odlazio je na brojna gostovanja kao dirigent, operni redatelj i pijanist. Njegovi su uenici bili, medu ostalima, H. Ambrosius, R. Heger i W. Abendroth. U Pfitznerovoj muzici, suzdranoj, gdjekad eterino-apstraktnoj, oporoj, katkad i teko pristupanoj, nema osjetilnosti ni uivanja u zvukovnoj raskoi. Bio je protivnik muzike avangarde H. PFITZNER svoga vremena, pa se na nju i obarao u svojim zanimljivim spisima. P. je tip povuena stvaraoca koji razmilja o vjenoj problematici umjetnika i njegove okoline polazei i od vlastite sudbine. Stoga ima mnogo autobiografskog u njegovoj najboljoj operi Palestrina, napisanoj na vlastiti libreto. U tom uspjelom djelu oivljuje antiteza genija i njegove sredine s traginim prizvukom samoe i povremenih sumnji u smisao ivota i stvaranja. U toj je operi P. ukusno doarao kolorit vremena, sluei se starocrkve-nim tonalitetima i polifonijom klasinoga tipa. I pored neosporne vrijednosti njegovih najboljih djela meu njih svakako idu jo i opera Der arme Heinrich, kantata Von deutscher Seele, Koncert za violinu i orkestar, Prvi koncert za violonelo i orkestar

PFOHL, Ferdinand, njemaki muziki pisac, kritiar i kc pozitor (Loket, eka, 12. X 1862 Hamburg-Bergedorf, XII 1949). Studirao filozofiju na Univerzitetu u Leipzigu; mi ku uio privatno kod O. Paula. Muziki kritiar nov ina L
ziger Tageblatt i Konigliche Leipziger Zeitung; 1892 1932

daktor muzike rubrike lista Hamburger Nachrichten. Od r predavao na Vogtovu konzervatoriju u Hamburgu. Jedan najuglednijih muzikih kritiara svojega vremena u Njemai vrijedna je njegova monografija o A. Nikischu, s kojim je usko povezan.
DJELA. SPISI: Bayreuther Fanfarcn, 1891; Dic moderne Oper, I Dic Nibclungen in Bayreuth, 1897; A. Nikisch als Aiensch und Kiinstler, : (proireno izd. pod naslovom A. Nikisch. Sein Leben und Schaffen, 192^); U' ostliche Fahrtcn, 1902; Car I Grammanu, 1910; R. Wagner, 1911; Beethc 1922; F. Chrysander, 1926; Wie ich Musikkritiker tvurde, ZFM, 1932; L und Schaffen. Autobiographischc Skizze und kleine Erinncrungcn, ibid., I operni vodii; brojni lanci i rasprave u novinama i asopisima._ KOAi ZIC1JE: simfonijska fantazija Das Aicer; Ballettszenc za orkestar. Klavi kompozicije. Der junge Tag, 10 kantata za 2 solista, dvostruki zbor i orke; rapsodija Tzvardowsky za mezzos opran, muki zbor i orkestar; Stimmcn der E kcit za 6-gl. zbor i orkestar; solo-pjesme. LIT.: R. Schaal, Ferdinand Pfohl, MGG, X, 1962.

PFORDTEN, Hermann Ludvvig von der, njemaki n ziki pisac (Munchen, 5. VII 1857 16. XI 1933). Studi u Miinchenu i Leipzigu; na Univerzitetu u Miinchenu preda povijest muzike (od 1906 profesor). Od njegovih djela istiu studije o R. Wagneru.
DJELA: Handlung und Dichtung der Buhnenzverke R. Wagners, 1893 0 izd. 1922); Aiusikalische Essays (2 sv.), 1897 i 1899; Hcinrich Vogl, 1900; j thoven, 1907 (IV izd. 1922); Aiozart, 1908 (III izd. 1926); Schubert, 1916 izd. 1928); Deutsche Musik, 1917 (III izd. 1922); C. Ai. v. Weber, 1919 Schumann, 1920; R. Franz, 1923; Der Musikfrcund. Gemeinnutzigc Einfulii in die Musik, 1923 (VIII izd. 1928); Einfuhrung in R. Vi'agners K'erk und Sci teti
( I I I izd. 1925).

PFROGNER, Hermann, austrijski muzikolog (Graz, 17 1911 ). Zavrio studij prava s doktoratom; u muzikologiji u nik E. Schenka na Univerzitetu u Beu. God. 194648 surad asopisa Osterreichische Musikzeitschrift i Konzertblatt der ( sellschaft der Musikfreunde. Od 1948 ivio u Stuttgartu; i; preselio se u Munchen, gdje od 1958 predaje akustiku na Viso muzikoj koli. Vrijedna su njegova istraivanja na podru teorije tonskih sistema.
DJELA: Dominantenlchre, 1948; Vom IVcscn und Mertung Ncucr Harmo 1949; Die Zzvblfordnung dcr Tone, 1953; Musik, Gcschichtc ihrer Deutung, ic

PFROGNER PHILIPP
Der zerrissene Orpheus, 1957; Was ist Zvjolflonmusiki, Musik und Musikcrziehung in der Reifezeit, 1959. lanci i studije. LIT.: A. Ott, Hermann Pfrogner, MGG, X, 1962.

73

30, preteno kominih, medu kojima su najvrednije Le Mare-chal

ferrant, Le Bucheron ou Les trois souhaits, Tom Jones i ozbiljna opera

PFUNDT, Ernest Gotthold Benjamin, njemaki timpanist (Dommitzsch kod Torgaua, Saska, 17. VI 1806 Leipzig, 7. XII 1871). Uio klavir kod F. Wiecka. Poduavao klavir u Leip zigu gdje je bio zborovoda Gradskog kazalita. Od 1835 do smrti timpanist u orkestru Gemandhans. Njegova ritmika vjetina postala je legendarna. Oko 1840 konstruirao je mehanizam s pedalima za preudezbu (pretimavanje) timpana. Napisao Paukenschule, 1849 (ponovo izdao H. Schmidt, dodavi i Schule fiir Kleine Trommel, III izd. 1894). PHALESE (Phalesius), najvanije nizozemsko muziko iz davako poduzee u XVI i XVII st. Osnovao ga je u Louvainu Pierre Ph. st. (Louvain, oko 1510 oko 1573). Prva djela izdaje 1547 uz pomo nekolicine specijalista muzike tipografije, a od 1554 radi potpuno samostalno. Jedan od njegovih sinova, Pierre ml. (? Antwerpen, 13. I I I 1629), seli 1581 izdavaku kuu u Antvverpen. Nakon njegove smrti poduzee su vodile njegove keri, najprije Magdalena, zatim Maria. Posljednje djelo kue Phalese potjee iz 1673 ili 1674. U svoje edicije naklada Ph. uvrtavala je djela crkvene i svjetovne muzike. Neke od njih su i historijski vrlo vane i zanimljive, jer sadre dragocjene primjerke polifonoga talijanskog madrigala XVI st. (Hortus Musarum, 1552 53; Muica divina, 1583; Harmonia celeste, 1583; Symphonia angelica, 1585; Melodia olimpica, 1591).
LIT.: A . Goovaerts, No tice biographique sur Phalse, Antucrpcn 1829. Isti, Histoire et biblr>graphie de la typographie musicale dans les Pays -Bas, Antwerpen 1880. P. Bergmans, La Typographie musicale en Belgiquc au XVIe siecle, Bruxelles 1930. G. Robyns-Becquarl, Pierre Phalese, MGG, X, 1962.

Ernelinde. ezdesetih i sedamdesetih godina XVIII v. Ph. svojim operama doivljava velike uspehe. To je doba rokokoa, galantnih sveanosti koje daju okvir njegovim komadima. Kod njega nailazimo ve i na duhovitu soci jalnu kritiku (Le Bucheron) i izrazitu mrnju na aristokra -tiju (Le Jardinier et son Seig-neur). Ph. je sa E. R. Dunijem i P. A. Monsignvjem razvio konani oblik komine opere; u zanatskoj vetini, meutim, on nadmauje sve savremenike. Bio je najugledniji francuski kompozitor svoje F.-A. PHILIDOR generacije. Uz tehniku spremu, Ph. raspolae i originalnou ideja, harmonijskim bogatstvom i melodijskom invencijom. On je jedini u svojoj generaciji spoznao vanost orkestarskih deonica. Njegova su dela mestimino ve dramski zaotrena i ivopisno instrumentovana. Bio je podjednako obdaren za patetiku i za komiku.
DELA. DRAMSKA. Opere: Le Diabte a quatre, 1756; Blaise le savelier' 1759; L'Huitre et les plaideurs, 1759; Le Quiproquo ou Le Volage fix, 1760; Le Soldat magiacicn, 1760; Le Jardinier et son Seigneur, 1761 ;Le Marechal ferranl, 1761; Sancho Panca, Gouverneur dans l'isle de Baralaria, 1762; Le Bucheron ou Les trois souhaits, 1763; Les Petes de la paix, 1763; Le Sorcier, 1764; Tom Joncs, 1765; Ernlinde, i~j6"j (od 1769 davana u revidiranom obliku pod naslovom Sandomir, prince de Dancmarck, a 1774 sa preraenim libretom proirena na 5 inova); Le Jardinier de Sidon, 1768; L'Amant deguise ou Le Jardinier suppose, 1769; La nouvclle ecole des femmes, 1770; Lc bon /Us, 1773; Melidc ou Le Navigateur, 1773; Bcrthe (sa F. J. Gossecom i H. Botsonom), 1775; Les Femmes vengees ou Les feintes infidelites, 1775; Le Puits d'amour ou Les Amours de Pierre le Long et Blanche Bazu, 1779; Pcrsee, 1780; L'Amitie au village, 1785; Th mistoclc, 1785; La belle eselave ou Volcour cl Zelia, 1887; Le Mari comme U les faudrait tom, 1788; Belisairc (dovrio H. M. Berton), 1796. VOKALNA: oratorij Carmen saeculare za zbor i orkestar (na tekst Horacija), 1779; cantatille L'Ete za sopran i orkestar; A Hymn to Harmony,\Vritten in Honour of St. Ceciiia's Day, 1754; Ode anglaise, 1789; 12 Ariettes priodiqucs (sa J. C. Trialom) za glas i komorni sastav i dr. VArt de la modulation; 6 kvarteta za obou (ili flautu ili violinu), 2 violine i b. c, 1755. Rekvijem (na uspomenu J. Ph. Rameaua), 1764; Te Deum; moteti. LIT.: A. Lardin, Philidor peint par lui- meme, Pari 1847. G. Allen, The Life of Philidor, Musician and Chessplaver, Philadelphia 1858 (III izd. 1865). E. Thoinan, Les Philidor. Genealogie biographique des musiciens de ce nom, La France musicale, 1867 68. A. Pougin, Andre Philidor, La Chronique Musicale, 1874 75. J. \X'asielewski, Die Collection Philidors, VFMW, 1885. G.-E. Bonnet, Philidor et l'evolution de la musique francaise au XVIII e siecle, Pari 1921. Isti, L'Oeuvre de Philidor, RM, 1921. A. Sprissler, That Philidor Familv, Musical Courier, 3930. E. H. Fellozves, The Philidor Manuscripts, Music and Letters, 1931. C. Carroll, Francois-Andre Danican Philidor (disertacija), Tallahassee, Florida, 1960. Isti, Philfdor, Jean, Andre, Jacques, Anne, Francois i Francois -Andre, MGG, X, 1962. A. Pr.

PHILIDOR, francuska porodica muziara iz XVII i XVIII st. kotskoga porekla. Pravo prezime bilo joj je.Danican (d'Anican), iskvarena francuska verzija kotskoga prezimena Duncan. Prezime se gotovo uvek upotrebljavalo u obliku Danican Philidor. 1. Jean, instrumentalista i kompozitor (u Dauphieneu [?], oko 1620 Versailles, 8. IX 1679). Od 1659 lan orkestra Grande Ecurie, u kojemu je svirao krummhorn i trombu marinu. Kompo zicije se nisu ouvale. 2. Andre, instrumentalista i kompozitor (Versailles, oko 1647 Dreux, 11. VIII 1730). Poznat kao Ph. l'Aine, Jeanov sin. Od 1659 lan orkestra Grande Ecurie, u kojemu je svirao krummhorn, trombu marinu i timpane; uz to svirao krummhorn u kraljevskoj kapeli te obou i fagot u kraljevoj kamernoj muzici. Kao knjiniar kraljevske muzike biblioteke (od 1684) sakupljao je mnoge opere, balete, motete i druga muzika dela svoga vre mena, nadalje aire, plesove i mareve koji su se izvodili na dvoru od vremena Franje I (151547) te je ta dela prepisao u partituri. Premda je mnogo komponovao, jo je vaniji kao prepisiva ijom su se zaslugom sauvali brojni primerci stare francuske muzike.

DELA. INSTRUMENTALNA: Suiles de danses pour le violon et haul -bois, 1699; plesovi; marevi i dr. DRAMSKA. Baletske opere: Le Canal a Versailles, 1687; Le Mariage de la Couture avec le Grosse Cathos, 1688; La Princesse de Crete; La Mascarade des Savoyards, 1700; Le Roy de la Chine, 1700 i dr.

3. Jacques, instrumentalista i kompozitor (Pariz, 5. V 1657 Versailles, 27. V 1708). Poznat kao Ph. le Cadet, Andreov brat. U orkestru Grande curie od 1668 svirao fifre, a 1679 na" sledio oca kao svira krummhorna i trombe marine. Od 1683 uz to fagotista i oboista orkestra, a od 1690 i kamernog ansambla Luja XIV. Komponovao je mareve, plesove, aire i druga prigodna dela. 4. Anne, flautista i kompozitor (Pariz, 11. IV 1681 8. X 1728). Andreov sin; sluio na dvoru kao lan orkestra Grande Ecurie i kamernog ansambla. U kasnijim godinama surintendant de musique princa Contija. Uao je u istoriju kao osniva -> Concerts Spirituels (1725).
DELA: Pretnier livre de pieces pour la fiute traversiere, flule a bec, violons et haulbois avec la b. c, 1712. Pastorale: L'Amour vainqueur, 1697; Diane et Endymion, 1698 i Danac, 1701. Te Deum.

PHILIPP, Franz, njemaki orgulja i kompozitor (Freiburg im Breisgau, 24. VIII 1890 2. VI 1972). Studirao na Konzervatoriju u Freiburgu i kod orguljaa A. Hamma u Baselu. Orgu lja i zborovoda, 192442 vodio Muziku kolu u Karlsruheu; tamo je osnovao i orguljaku kolu, a bio je i dirigent Bachova komornog zbora.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u d-molu op. 97;, Symphonische Musik op. 35; Musik op. 11. Klavirski kvartet op. 13. Kompozicije za klavir i za orgulje. VOKALNA: kantata Zzvischen Zeit und Ezuigkeit, 1950; Hymne zur Lob der Arbcit, 1934; Traucr Lieder za glas i orgulje op. 3; Liedcr za alt, klarinet, fagot i gudae op. 1; Liedcr za glas i klavir. Zborovi. CRKVENA: oratorij Saneta Elisabeth, 1932; kantata Sic fulgct Virgo immaculata, 1960; Sinfonischc Fricdensmesse, 1920 i Alissa symphonica Credo in unum DeumK, 1960. Moteti; zbirovi. LIT.: H. Baum (red.),Franc Philipp 70. Jahre, Freiburg im Breisgau 1960.

5. Fran?ois, instrumentalista i kompozitor (Versailles, 17. III 1689 ?, 1717 ili 1718). Anneov brat; od 1708 lan dvor ske kapele kao svira krummhorna i trombe marine; od 1716 oboista u dvorskom kamernom ansamblu. Bio je i vrstan flautista. Komponovao je dve zbirke Pieces pour laflute traversiere ... (1716 i 1718). 6. Fran9ois-Andre, kompozitor i ahist (Dreux, 7. IX 1726 London, 31. VIII 1796). Francoisov polubrat; sa 6 godina primljen u grupu paeva kraljevske kapele u Versaillesu; onde kao uenik A. Campre stie osnovna muzika znanja. God. 1740 napustio slubu u kapeli i nastanio se u Parizu. Vanredan talenat za ah, 1749 objavio je knjigu U Analyse des echecs koja je postala klasino delo o ahu. Boravio je vie puta u Londonu, gde je i umro. God. 1756 poeo komponovati opere. Napisao ih je oko

PHILIPP, Isidore, francuski pijanist madarskog podrijetla (Budimpeta, 2. IX 1863 Pariz, 20. II 1958). U Parizu uio klavir kod G. Mathiasa na Konzervatoriju, zatim kod C. Saint-Saensa, S. Hellera i Th. Rittera. Nastupao solistiki i s orkestrom u mnogim evropskim zemljama. Kao profesor klavira na Parikom konzervatoriju (1893 1934) stekao ugled jednog od najistaknutijih klavirskih pedagoga svojega vremena. God. 1941 preselio u Ameriku, gdje je nastupao na koncertima i poduavao privatno i na muzikim kolama u New Yorku i Montrealu (Kanada).
DJELA. KOMPOZICIJE: Revoire melancolique te Serenade humoristigue i dr. za orkestar; vie klavirskih kompozicija. SPISI: La Technique de Liszt (2 sv.), 1931; Some Recollections of S. Hell'er, MQ, 1935. INSTRUKTIVNA: Elementary Rhythmic Exercises for ihe Fingers; Exercices journaliers; Ecole d'octaves; Problemes technigues; Iitudes techniques base'es sur une nouvclle maniere de travailler; Concert Etudes; La Gamme chromalique; Exercices de tenues. IZDANJA: 36 Etudes techniques Ch. Mavera; antologija klavirske muzike sta rijih i novijih francuskih autora (2 sv.). PRERADBE: djela J, S. Bacha, F. Mendelssohna, C. Saint-Sae'nsa i drugih kompozitora, za 2 klavira. LIT.: H. Bellamann, Isidore Philipp, MQ, 1943-

74
PHILIPPE DE VITRY

PHILIPPE DE VITRY PIATIGORSKY

Vitry, Philippe de

engleski kompozitor (London, 1560 ili 1561 Bruxelles, 1628). Vjerojatno zborski djeak u katedrali sv. Pavla u Londonu, gdje je dobio prvu muziku poduku od S. Westcotea. God. 1582 napustio Englesku zauvijek. Isprva ivio u Rimu (pitomac, za tim orgulja u English College; uz to u slubi kardinala A. Far nesea); od 1585 u slubi lorda Th. Pageta te u njegovoj pratnji posjeuje panjolsku, Francusku i Flandriju. Od 1590 ivio u Antwerpenu (1593 u Amsterdamu vjerojatno upoznao J. P. Sweelincka). Od 1597, pa vjerojatno do smrti, dvorski je orgulja nadvojvode Albrechta u Bruxellesu. Poslije 1605 primio sveeniki red; od 1610 kanonik u Soigniesu, od 1621 kapelan u Tirlemontu i od 1623 kanonik u Bethuneu. Philipsove kompozicije, osobito vokalne i crkvene, nastale su pod snanim utjecajem talijanske muzike. Meutim, on je usprkos tome ostao povezan s engleskom tradicijom, to se najvie istie u pavanama i gagliardama za virginal i u muzici za consort.
DJELA. INSTRUMENTALNA. Muzika za consort i druge instrume n talne sastave: nekoliko kompozicija (osobito pavane) u suvremenim zbirkama (T. Morlev, First Booke of Consort Lessons, 1599; T. Simpson, Ta/Jel Consort, I, 1621); oko 20 kompozicija u rukopisu. Za instrumente s tipkama: 19 kompo zicija u Fitzzvilliam Virginal Book (jedna tampana u suvremenoj zbirci); oko 20 kompozicija u raznim rukopisima. Cromatica Pavana i Galiarda za lutnju. VOKALNA: 2 zbirke madrigala za 6 glasova, 1596 ( I I izd. 1604) i 1603 (II izd. 1615); zbirka madrigala za 8 glasova, 1598 (III izd. 1615); 13 madrigala u zbirkama raznih autora. CRKVENA: Cantiones sacrae za 5 glasova, 1612 (i kasnije); Cantiones sacrae za 8 glasova, 1613 (II izd. 1625); Gem-mulae sacrae za 2 i 3 glasa uz b. c, 1613 ( I I I izd. 1621); Deliciae sacrae za 2 i 3 glasa i b. c, 1616 (II izd. 1622); zbirka litanija za 4 9 glasova i b. c, 1623 (II izd. 1630); Paradisus sacris cantionibus consitus za I 3 glasa i b. c.: I, 1628; II i III, 1633 (posth.); nekoliko moteta i drugih duhovnih kompozicija tam panih u suvremenim zbirkama. Misa za 6 glasova (sauvane 4 dionice u ruko pisu). ___ s NOVA IZD.: kompozicije za instrumente s tipkama obj. J. A. Fullcr -Maitland i W. B. Squire (The Filzvjilliam Virginal Book, I, 1894 99); Cromatica Pavana i Galiarda za lutnju obj. D. Lumsden (Anthology of English Lute Music, 1954); Paget-pnvznu i gagliardu za 5 viola i passamezzo za 6 dionica obj.T. Dart i W. Coates (Jacobean Consort Music, Muica Britannica, 1955); pojedinane motete obj. H. B. Collins, W. B. Squire i dr. LIT.: P. Bcrgmans, L' Organiste des archiducs Albert et Isabelle: P. Philips, Gent 1903. C, W. Hughes, Peter Philips, an English Musician in the Netherlands, Papers of the American Musicological Societv for 1940, 1946. P. Lyder, The Latin Sacred Music of Peter Philips (disertacija), New York 1955. A. G. Pati, New Light on Peter Philips, Monthlv Musical Record, 1957. Isti, Petar Philips, Composer and Organist, Recusant Historv. Boa nor Regis, Sussex 1958. J. Stcele, Peter Philips, MGG, X, 1962. B. A.

PHILIPS, Peter (Pietro Philippi, Petrus Philippus),

PIANINO, konstrukcija

sti sudbine te o snazi ljubavi koja sve oplemenjuje (Hymn< V amour; La Foule; La Goualante du pauvre Jean, Mon ligi nair ; La Vie en rose; Milord; Non, je ne regrette rien). Pren je napisala tekst i muziku za niz ehansona, najradije je pjev pjesme drugih autora stvorene posebno za nju. Napisala j autobiografska djela Au bal de la ehance (1958) i Ma Vie (po; 1964; II izd. 1970).
LIT.: S. Berteaut, Edith Piaf (prijevod s francuskog), Split 1973. ,

PHILLIPS, Burrill, ameriki kompozitor (Omaha, Nebraska, 9. XI 1907 ). Studirao u Denveru (E. Stringham) i Rochesteru (B. Rogers, H. Hanson). Profesor na Eastman School of Music u Rochesteru i 1949 64 na Univerzitetu u Illinoisu;od 1968 profesor-gost na Juilliard School of Music u New Yorku.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia concerlanle, 1935; koncert za klavir, 1943; Courthouse Square, 1936; Music for Strings, 1938; 3 Satiric Fragments, 1941; Scherzo, 1944; uvertira Tom Paine, 1947; 3 Easy Pieces za gudae; Per-speclive in a Labyrints za 3 gudaka orkestra, 1963; Concert Piecc za fagot i gu dae; Partita za klavir i gudae; Concerto grosso; trostruki koncert za violu, klarinet i klavir. KOA1ORNA: 2 gudaka kvarteta (I, 1939); kvintet Music for This Time of Year; kvartet s oboom, 1937; partita za klavirski kvartet, 1948; sonate za violinu i klavir, 1942 i za violonelo i klavir, 1946. KLAVIRSKA: 4 sonate; A Set of Informalities, 1936; varijacije Nine by Nine, 1942; tokata, 1944; 3 Divertimenti; Serenate za klavir 4-runo. Sinfonia brevis za orgulje. DRAMSKA : opere One-Act Opera, 1937 i Don't We AH, 1949. Baleti: Gro teskne Dance, 1932; Princcss and Puppet, 1933; Play Bali, 1938 i Stcp Into My Parlor, 1941. Zborovi.

PIAF, Edith (pravo ime Giovanna Gassion), francuska ansonijerka (Pari, 19. XII 1915 11. X 1963). Djetinjstvo i mladost provela putujui sa cirkusom u kojemu je njezin otac bio akrobat. Karijeru pjevaice zapoela 1935 u kabaretu L. Lepleea koji joj je dao nadimak La Mome Piaf. Neto kasnije, suraujui s piscem R. Assom i oblikovavi svoj izvoran stil interpretacije, postigla je ugled i slavu najbolje francuske ansonijeike. Pjevala je u najpo znatijim parikim dvoranama i na turnejama sa Ch. Aznavourom, G. Becaudom i Y. Montandom (Les Compagnons de la Chanson). Pojavila se i na filmu. Od 1960 bila je stalan gost music-halla Olympia. Uz veliku muzikalnost i osebujnu ljepotu glasa njeno se pjevanje odlikovalo i izuzetnom izraajnou. Najvie je in terpretirala ehansone koje govore o ivotu siromanih i obinih ljudi, o PIAF ljudskim patnjama i fatalno-

PIANGENDO (od tal. piangere plakati) oznauje da u terpretaciji odreenog odlomka treba postii dojam tuge. U trebljava se preteno u Vokalnoj muzici; u instrumentalnoj mu piangendu odgovara dolente (con dolore). PIANINO (pijanino; tal. deminutiv odpiano), posebni ol klavira, tzv. uspravni klavir, kod kojega su rezonator i metalni ol sa icama postavljeni uspravno, odnosno okomito na klavijau smjetenu po sredini ormara. Zbog okomito razapetih ica ima specijalno prilagoenu englesku mehaniku tzv. Tape-Clu Action, koju je konstruirao i usa vrio, 1842, R. Wornum. Op pianina manji je od opsega horizontalnoga klavira {A za kojim p. zaostaje i po volumenu i po kvaliteti tona. Prei pianina, tj. uspravni klaviri, grade se od sredine XVIII st., su to isprva klaviri s rezonatorom u obliku krila smjetenih klavijature navie, uspravno (-> Giraffenklavier). Prvi pianin rezonantnim ormarom koji se protee od poda uvis i s klav turom po sredini ormara izgradili su 1800, istodobno i neovis I. Hawkins u Americi (tzv. Portable grandpianoforte) i M. Mu u Beu (tzv. Ditanaklasis). Neto su nii oblik imali instrumi R. Wonuma, Cottage Piano (1811) i Piccolo Piano (oko 182 njegovu su udarnu mehaniku kasnije prihvatili svi gradi) pianina. C. Plevel je instrumentu dao ime p., a H. Pape je 1 konstruirao tzv. piano console, vrlo niski pianino s krianim ama. P. je doskora postao najraireniji instrument, u prvom r< za kuno muziciranje.
LIT.: O. Hildebran, Das Pianino, Donauworth 1905. A. Ti

PIANISSIMO (krat. pp, tal. najtie), dinamika oznaka vedena od piano; u klasinoj je muzici to najtii dinamiki s panj. U romantinoj muzici postoji jo i pianissimo possibile (pi to je mogue tie. H. Berlioz, F. Liszt i neki suvremeni aui upotrebljavaju i oznaku pppp. PIANO (krat. p; tiho, lagano), jedna od temeljnih dinami oznaka. U muzikoj literaturi javlja se prvi put oko 1600 u dj Sonata pian'e fone G. Gabrielija i u nekim kompozicijama za gulje A. Banchierija. Izvedeni stupnjevi od piana su pianissimo (krat. pp; tal. vec tiho); pianissimo possibile (krat. ppp; tal., to je mogue tie); me. piano ^krat. mp; tal., srednje tiho) i piu piano (tal. tie nego pri PIANOFORTE -> Klavir PIANOLA -> Mehaniki instrumenti
!

PIATIGORSKY (Pjatigorski), Gregor (Grigorij), ru violonelist (Jekaterinoslav, 17. IV 1903 Los Angeles, 7. V 1976). Studirao na Moskovskom konzervatoriju kod A. v. G hn a. Do 1921, kada je napustio Rusiju, svirao u razliil moskovskim orkestrima. Neko vrijeme boravio u Varavi, ps Berlinu, gdje je uio kod J. Klengela i H. Beckera. God.

PIATIGORSKY PICCINNI
28 prvi violonelist Berlinske filharmonije. Nakon tog a posvetio se solistikoj karijeri te je ubrzo postao jednim od najuvaenijih i najtraenijih violonelista dananjice. Svirao je s gotovo svim istaknutim orkestrima Evrope, SAD i June Amerike. Za njega su koncerte za violonelo pisali mnogi suvremeni kom pozitori (P. Hindemith, S. Prokofjev, M. Castelnuovo-Tedesco). God. 194149 poduavao je u Curtis Institute of Music u Philadelphiji; od 1957 predaje na Univerzitetu u Bostonu i na Peabody Cortservatory u Baltimoreu. P. udruuje rijetku muzikalnost sa sav renim tehnikim znanjem i razumijevanjem bitnih elemenata razliitih stilova i struja. Nastupao je i u komornim sastavima s velikim virtuozima: u duu sa S. Rahmanjinovom i A. Schnabelom; u triju sa A. Schnabelom i C. Fleschom, sa V. Horowitzom i N. Milsteinom, sa A. Rubinsteinom i J. Heifetzom. Objavio je autobiografiju Cellist (1965). PIATTI -> Cineli PIATTI, Alfredo Carlo, talijanski violonelist i kompo zitor (Bergamo, 8. I 1822 Crocetta di Nozzo kraj Bergama, 18. VII 1901). Studij zavrio na Konzervatoriju u Milanu (V. Merighi). Debitirao 1834; koncertirao u Munchenu (sa F. Lisztom), Parizu i Londonu, na turnejama po Italiji i Rusiji. Od 1846 u Londonu (3 godine solist Talijanske opere), 1859 99 redovito nastupao na izvedbama Popidar Concerts (koncerti komorne muzike). P. je bio uzor violonelistima svoga vremena. Umjetnik profinjene muzikalnosti, sviranje mu se odlikovalo tonskom izraajnou i savrenim svladavanjem tehnikih problema. Bio je i izvrstan pedagog; njegovi su uenici R. Hausmann, H. Becker i W. E. Whitehouse.
DJELA. ORKESTRALNA : 2 koncerta za violonelo, 1874 i 1877; Concerlino za violonelo, 1863 i dr. KOMORNA : 4 sonate za violonelo i klavir; varijacije i vie manjih kompozicija za violonelo i klavir; serenada za 2 violon ela; 12 capriccia za violonelo solo. Pjesme za glas, obligatni violonelo i klavir i za glas i klavir. INSTRUKTIVNA: kola za violo nelo (izvod iz instruktivnih djela J. J. F. Dotzauera, J. - L. Duporta, F. A. Kummera i dr.). IZDANJA, OBRADBE 1 PRERADBE: Ocuvres classigues za violon elo (P. Locatelli, N. Porpora, Ch. Simpson, J. S. Bach i dr.), 1894 95; djela F. Mendelssohna (Liedcr ohne Worte) i dr. LIT.: M. Latham, Alfredo Piatti, London 1901. K. Stephenson, Alfredo Piatti, MGG, X, 1962.

75

projektore i komorni ansambl, 1967; djeji balet Nezadovoljna buba-mara, 1965; balet Legenda o Amoru, 1972. Muzika za radio i televiziju. VOKALNA. Kantate: Osijeku, 1955; Trijumfi, 1959 i Kantata o krvi i kamenu, 1969; Himna radne mladosti, 1952; Strcpnja za sopran i klavir, 1951 i dr. Masovne i borbene pjesme. K. Ko.

PIBROCH (noviji engleski oblik galskog piobaireachd), stara kotska narodna muzika za gajde. Sastoji se od teme, 3 ili 4 varijacije i pokretnog zavrnog stavka. Tema i varijacije bili su bogato ornamentirani, a posebno obiljeje dobivali su primje nom prirodnog etvrtstepena izmeu tonova / i fis.
LIT.: 7. Grant, Piobaireachd, its Origin and Constructicn, Edinburgh 1915. J. M. Allan, Pibroch, MGG, X, 1962.

PIAVE, Francesco Maria, talijanski pjesnik i libretist (Murano, Venecija, 18. V 1810 Milano, 5. III 1876). Trebao je postati sveenik, ali se posvetio filozofiji i retorici te je u Rimu poeo suraivati u Revne des Deux Mondes. Od 1838 u Veneciji, najprije korektor u tampariji, od 1842 u kazalitu La Fenice libretist i 1848 59 upravitelj priredaba; od 1859 vrio je te dunosti u milanskoj Scali. Dugogodinji prijatelj G. Verdija, za kojega je napisao vie opernih libreta.
DJELA. Oko 60 libreta na koja su muziku napisali: G. Verdi: Ernani, 1844; I due Foscari, 1844; Aiacbeth, 1847 (nova verzija 1865); // Corsaro, 1848; Stiffelio, 1850 (nova verzija kao Aroldo, 1857); Rigoletto, 1851; La Traviata, 1853; Simon Boccanegra, 1857 i La Forza dcl dcstino, 1862 (nova verzija 1865); M. W. Balfe: Le Muldtre, 1848 i Piltore e Duca, 1854; T. Benvenuti, C. Boniforti, C. E. Bosoni, G. Braga, A. Buzzolla, S. Mercadante: La Schiava Saracena ossia II campo dei crociati, 1848; G. Pacini: II Duca d'Alba, 1842; Lorenzino de'Medici, 1845; Allan Cameron, 1848; Don Diego di Mendoza, 1867; Bcrla di Varnol, 1867; La Dotom delte isole, i dr.; C. Pedrotti: Olema la schiava, 1872; F. i L. Ricci: Crispino e la comare, 1850; F. Ricci: Estella di Murcia, 1846; Griselda, 1847 i Ruy Blas. LIT.: T. Mantovani, Francesco Maria Piave, Muica d'oggi, 1924. G. A. Quarti, F. M. Piave poeta filodrammatico, Roma 1939. G. Adami, Libretisti e poeti verdiani, u knjizi Verdi. Studi e memorie, Roma 1941. U. Rolandi, Libretti e libretisti verdiani dal punto di vista storico-bibliografico. F. Abbiati, Giuseppe Verdi, Milano 1959.

PIBERNIK, Zlatko, kompozitor (Zagreb, 26. XII 1926 ). Studij kompozicije zavrio 1953 na Muzikoj akademiji u Za grebu (K. Odak). God. 195460 profesor na Muzikoj koli i muziki kritiar dnevnika Glas Slavonije u Osijeku, od 1961 voditelj je muzikih suradnika za reiju na RTV Zagreb. Predsjednik je Komisije za priredbe u Drutvu hrvatskih skladatelja. Sklon suvremenom muzikom govoru, P. posebnu panju posveuje djelima koncertantnog karaktera u kojima najvie dolazi do izra aja optimizam muzikog sadraja. U formalnom pogledu njegove se kompozicije oslanjaju na tradicionalne muzike oblike uz estu primjenu polifonih postupaka.
DJELA. ORKESTRALNA: Simfonija mladosti, 1957; Simfonijska trilogija (Sutjeska, Na grobu heroja, Snaga zemlje), 1952; Simfonijska apoteoza (Praznik avangarde), 1958; koncert za 3 orkestra, 1968; Capriccio za violinu i orkestar, 1952; / koncerlantna muzika za flautu, saksofon, harfu i gudae, 1956; // koncertantna muzika za klavir, 2 trublje i gudae, 1961; V koncertantna muzika (Conclusa) za ansambl solista i orkestar, 1970; Preludij, passacaglia i fuga za gudaki orkestar, 1950; Divertimento (Djeji prizori) za mali orkestar, 1951; Varijacije na narodnu temu iz Slavonije, 1958; Slavonska rapsodija, 1958. KOMORNA : gudaki kvartet in d, 1951; varijacije uti ljiljan za flautu, mezzosopran i harfu, 1957; III koncertantna muzika za recitatora, klavir, embalo, vibrafon, flautu, rog, tubu, kontrabas, timpane i udaraljke, 1965; Poetske improvizacije za recitatora i 10 instrumenata, 1966; IV koncertantna muzika za grupu solista i grupe zvunike, 1971; Koncepti za violu solo, 1971. KLAVIRSKA: Sonata eroica, 1950; Minijature, 1951; 3 studije, 196268; 3 dodekafonske studije, 1963; Skulpture, 1971. Invencija I za orgulje, 1969. DRAMSKA: scensko-muzika burleska Vijesti za glumicu, pjevaicu, magnetofon,

PICCAVER, Alfred, engleski pjeva, tenor (Long Sutton, Lincolnshire,25. II1884 Be,23. IX 1958).Polazio pjevaku kolu na Metropolitanu u New Yorku. God. 1907 debitira na Njemakoj operi u Pragu kao Romeo (Gounod, Romeo et Juliette). Usavravao se kod L. Prochazka-Neumannove u Pragu i kod Rosarija u Italiji. God. 1910 37 bio je prvak Beke opere. Gostovao je u go tovo svim veim gradovima Evrope i SAD. God. 193755 ivio u Londonu, zatim se vratio u Be, gdje je djelovao kao pedagog. PICCINNI (Piccini), Nicola (Niccolo), italijanski kompozitor (Bari, 16. I 1728 Passy, 7. V 1800). Sin muziara, stu dirao kod L. Lea i F. Durantea na konzervatoriju Sant'Onofrio u Napulju. Ve ugledan preselio 1758 u Rim; tu pie kominu operu La Cecchina ossia la buo-na figliuola, kojom na premijeri 1760 postie vanredan uspeh, a kasnije izuzetnu popularnost ne samo u Rimu i Italiji nego i u drugim evropskim zemljama. God. 1776 odlazi u Pariz privuen laskavim pozivima i novim mogunostima za rad. U to se vreme u Parizu ve razmahao sukob izmeu pristaa italijan ske opere i pristaa Gluckove operne reforme, pa je P., u stvari, pozvan u Pariz na pobudu Gluckovih protivnika; oni su mu i nametnuli ulogu Gluckova rivala. No, njegovi odnosi sa Gluckom nisu se time promenili, tavie poz nato je da N. PICCINNI, bakrorez je P. gajio duboko potovanje prema Glucku za koga je rekao da je zaduio operu isto koliko veliki Corneille francusku dramu. Piccinnijeva prva francuska opera Roland izvodi se 1778 i doivljava odlian prijem. P. je tada imenovan za direktora italijanske operne trupe (angaovane u parikoj Operi), to mu je omoguilo da prikae i svoje ranije italijanske opere. Uskoro je prihvatio ponudu parike Opere da napie delo na temu Iphigenie en Tauride na kojoj je radio i Gluck. Na premijeri svoje opere 1779 postie Gluck izvanredan i zasluen uspeh koji je bacio u zasenak prvo izvoenje Piccinnijeve Iphigenie (1781), mada je delo ipak doivelo dosta lep prijem. Prikaziva nje Piccinnijeve najbolje francuske opere Didon, 1783, doprinosi njegovom postavljanju za profesora na Ecole Royale de Musique et Declamation koja kasnije postaje Pariki konzervatorijum. Na poetku Revolucije P. se vraa u Napulj da bi uskoro bio stavljen u kuni pritvor pod sumnjom da simpatie Revoluciju. Njegova se dela ne izvode i P. provodi etiri godine u velikoj bedi, izdravajui se od skromnih prihoda koje mu donosi kompo novanje psalama. God. 1798 vraa se u Pariz i stie naklonost Napoleona, koji zbog njega 1800 ustanovljava mesto estog in spektora muzike na Konzervatorijumu, to samo delimjno po pravlja njegovo materijalno i tada ve u velikoj meri oronulo fiziko stanje. Ostatak ivota provodi povueno, ne stvarajui nijedno novo delo. Oslanjajui se na tradicije napuljske operne kole P. je u mnogome razvio strukturu opere, poglavito buffe. Polazei od Goldonijevog libreta on je u kominu operu uneo elemente opere serije (parti serie) pa je time proveo prelaz iz napuljskog tipa buffo-opere u tip sentimentalne, graanske muzike komedije, obojene vie internacionalno. Najizrazitiji je primerak tog novog buffo-anra La Cecchina, ujedno Piccinnijevo najvrednije delo. Osim toga P. je proirio i produbio znaaj dueta i dao im snaniji dramski izraz, razradio je finale i uveo oblik slobodnog ronda. U poredenju sa savremenicima (izuzev Glucka) on je znatno unapredio i orkestar zanimljivijom i raznovrsnijom instrumentacijom. P. je bio melodiar velike oseajnosti, znaajan majstor motivskog rada i odlian poznavalac vokalne tehnike i izraajnih mogunosti glasa. Zanimljivo je da su njegove ozbiljne opere na francuske tekstove daleko uspelije i vrednije od odgovarajuih

76

PICCINNI PIERRE
PIENO (tal., pun), 1. u guljskoj muzici oznaka za f< koji se postizava ukljuivar svih registara (organo pie

rja italijanskom jeziku, to u prvome redu treba pripisati bo ljim libretima. Na polju buffo-opere P. je neosporno dao neke od najvrednijih i najistijih primera ovog muzikog roda. U tome je njegova najvea istorijska zasluga.
DELA. DRAMSKA (oko 130 opera). Opere buffe: Le Donne dispettose, 1754; Le Gclosic, 1755; La Scaltra letterata, 1758; La Cecchina ossia la buona figliuola, 1760; La Buona figliuola ritala, 1761; Lo Stravagante, 1761; La bella verila, 1762; // Baronc di Torreforte, 1765; La Molinarella, 1766; // Vagabondo fonunalo, \TTi\ Gli Amanti mascherati, 1774; / Viaggiatori, 1775; Vittorina, 1777; Le Fat meprise, 1779; Lucelte, 1784; Le Mensonge officieux, 1787; La Serva onorala, 1792; // Servo padrone ossia L'amor perfetto, 1794; Opere scrie: Zenobia, 1756; Alessandro nelle Indie, 1758; Siroe, 1759; // Re pastore, 1760; Demofoonte, 1761; La Notte critica, 1767; Demetrio, 1769; Ipermestra, 1772; Roland, 1778; Atys, 1780; Iphigenie en Tauride, 1781; Didon, 1783; Le Dormeur eveille, 1783; Pene'lope, 1785; Griselda, 1793. VOKALNA. Oratoriji: Gioas, 1752; La Morte di Abele, 1758 i Gionata, 1792. Kantate. Crkvene kompozicije (misa, psalmi). Dve simfonije (uvertire); 4 sonate i tokata za embalo. LIT.: G. Desnoiresterres, Gluck et Piccinni, Pari 1872. E. Thoinan, Notes bibliographiques sur la guerre musicale des Gluckistes et Piccinnistes, Pafis 1878. II. de Curzon, Les dernieres annees de Piccinni a Pari, Pari 1890. A. Camelti, Saggio cronologico delle opere teatrali di Nicolo Piccinni, RMI, 1901. H. Abert, Piccinni als Buffokomponist, PJB, 1913. J. D. Popovici, La buona figliuola von Nicola Piccinni, Wien 1928. A. Della Corle, Piccinni: con frammenti di musiche inedite, Bari 1928. P. La Rotella, Niccolo Piccini, Bari 1928. M. Bellucci La Salandra, Opere teatrali serie e buffe di Niccolo Piccinni, Note d'archivio, 1935. M. Pascazio, L' Uomo Piccinni e la Querelle celebre, Bari 1951. C. Holmes, Pamela transformed, MQ, 1952. A. Mondolfi, Nicola Piccinriiv'MGG, X, 1962. A. Giovine, Bari a N. Piccinni e il discorso di Marcagni del 1900, Bari 1964. D. J.

z b o r s k o j literaturi? p. oznauje mjeovit zbor suprot zboru sastavljenom jednakih glasova (-* Aeqt 3. U vokalnoj muzici o: ka a voe piena upuuje da redeni odlomak treba izv< punim glasom, forte. PIERNE, 1. Gabriel, f cuski kompozitor, dirigent i gulja (Metz, 16. VIII ] Ploujean G. PIERNE kod Morh 17. VII 1937). Studirao Parikom konzervatoriju kod A. F. Marmontela (klavir), Francka (orgulje) i J. Masseneta (kompozicija); 18 82 di Prix de Rome kantatom Edith. Nakon dvogodinjega bon u Rimu nastavnik muzike u Parizu; 1890 98 orgulja: crkvi sv. Klotilde (nasljednik C. Francka). God. 1903 poirn dirigent, a 191032 glavni dirigent orkestra Colonne. Izvr interpret Debussvjevih djela. U svojim mnogobrojnim komp cijama oitovao je veliko znanje, lakou i vjetinu, iako ne u \ i mnogo originalnosti. Pierneovo najpoznatije djelo je ora La Croisade des enfants.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma L'An mil (sa zbor 1897; koncert za klavir u c-molu, 1887; Poeme symphonique za klavir i orks 1901; Scherzo-Caprice za klavir i orkestar, 1890; Fantaisie basque za vi< i orkestar; koncertna kompozicija za harfu i orkestar, 1901; Ouverture syn nique, 1885; Suite de concerl, 1883; Premiere suite d'orchestre, 1883; Panton 1889; Ballet de cour, 1901; Paysages frandscains, 1920; Gulliver au pays Lili 1937; Divertissemenl sur un theme pastoral, 1931; Les Cathedrules. KOM NA: klavirski trio, 1921; klavirski kvintet, 1918; sonata za violinu i kl 1900; sonata za violonelo i klavir; Sonata da camera za flautu, violon kiavir; Trois pieces en trio za violinu, violu i violonelo, 1936; Introduclu variations za 4 saksofona, 1936; Variations libres et finale za flautu, vio violu, violonelo i harfu; Pastorale varie'e dans le style ancien za duhae; kom] ije za violinu i klavir, violonelo i klavir, obou i klavir, klarinet i klavir, la klavir. KLAVIRSKA: 15 pieces, 1883; Album pour mes petits amis, 1 Humoresque, 1888; Reverie, 1888; Sere'nade a Colombinc, 1894; mazurke; ceri i dr. Barkarola za 2 klavira, 1890. Kompozicije za orgulje. DRi SKA. Opere (veinom komine): Le Chemin de Vamour, 1883; Les Elfes, I Don Luis; Lizarda, 1893; La Coupe enchantee, 1895 (pregl. 1905); Vendie, I La Fille de Tabarin, 1901; On ne badinc pas avec Vamour, 1910 i Sophie Arn 1927. Baleti i pantomime: Le Collier de saphirs, 1891; Les joycuses comr, de Pari, 1892; Boulon d'or, 1893; Le Docteur Blanc, 1893; Salame, 1895; dalise et le chevre-pied, 1923; Impressions de Music-Hall, 1927; Giration, 1 lmages, 1935 i Fragonard, 1935. Scenska muzika. VOKALNA. Orati La Croisade des enfants, 1905; Les Enfants d Bethle'em, 1907 i Les Fiorct St. Francois d'Assise, 1912; La Nuil de Noel de 1870 za sole, zbor i orkc 1896; solo-pjesme; Obradbe narodnih napjeva.

PICCOLO (tal.j malen), oznaka uz naziv instrumenta; oznauje najmanji instrument pojedine obitelji s najviim op segom, kao npr. flauto piccolo (-5- Mala flauta), -> violino piccolo, te -> Biigelhorn in Es (njem. Piccolo in Es ili Pikkolo-Korneti). PICHL (Pichel), Vaclav (VVenzeslaus, Wenzel), eki kompozitor i violinist (Bechvne, Tabor, 23. IX 1741 Be, 23. I 1805). Violinu uio u rodnome mjestu kod J. Pokornvja. Kasnije studirao filozofiju, teologiju i pravo u Pragu; istodobno je violinist u seminaru sv. Vaclava; od 1762 je violinist u crkvi sv. Marije pred Tynom i studira kompoziciju (J. Seger). God. 1765 69 violinist i pomoni kapelnik kod biskupa A. Pataia u Velikom Varadinu (Nagvvarad, Madarska). God. 1769 po staje prvi violinist dvorskog kazalita u Beu, odakle 1775 pre lazi u Milano kao violinist i kompozitor komorne muzike nadvojvode Ferdinanda; neko vrijeme je muziki direktor kazalita u Monzi. God. 1796 se vraa u Be, gdje je isprva violinist u dvorskom kazalitu, a zatim do smrti u slubi nadvojvode Fer dinanda. Bio je veoma vjet viol inist te plodan i svestran kompozitor. U svojim djelima (oko 900) sjedinio je klasicizam J. Havdna sa svjeinom i izvornou eke melodike. O Pichlovoj popular nosti svjedoi irrjenica da su mu kompozicije tampale najuglednije evropske izdavake kue.
DJELA. ORKESTRALNA: 89 simfonija; oko 35 koncerata za razliite solistike instrumente; 11 serenada. KOMORNA: 30 gudakih trija; 18 gudakih kvarteta; 151 gudaki kvartet s baritonom te niz kompozicija za 58 instrumenata i bariton ili violu da gamba (za kneza N. Esterhazija); kvarteti s flautom i s klarinetom; 15 kvinteta; sonate za violinu i klavir; sonate za violinu solo; 24 Capriccia za violinu solo; 18 fuga za violinu solo. Dvanaest opera na talijanska, latinska i njemaka libreta. CRKVENA: oko 30 misa; rekvijem; psalmi; moteti. LIT.: R. Kolisko, Wenzel Pichls Kammermusik (disertacija), Wien 1918. T. Strahova, Wenzel Pichl, MGG, X, 1962.

PICKER, Martin, ameriki muzikolog (Chicago, Illinois, 3. IV 1929 ) Na Univerzitetu u Chicagu postigao 1951 naslov Master of Arts; doktorirao na Kalifornijskom univerzitetu u Berkelevu (E. Lowinsky, J. Kerman). Nastavniku karijeru za poeo kao asistent na Rutgers University u New Brunswicku (od 1965 profesor). Od 1969 urednik je asopisa Journal of the American Musicological Society.
DJELA: kritiko izdanje s komentarom The Chanson Albums of Marguerilc of Austria, 1965; An Introductionto Music ( I I I izd. sa M. Bernsteinom), 1966. Studije: The Chanson Albums of Marguerite of Austria, Annales Musicologiques, 1958 63; Thrce Unedintified Chansons by Pierre de la Rue, MQ, 1960; A Lctter . of Charles VIII of France Cvncerning Alcxander Agricola, Aspects of Medieval and Renaissance Music: A Birthday Offering to Gustave Reese, 1966.

2. Paul, kompozitor i orgulja (Metz, 30. VI 1874 Pa 24. III 1952). Roak Gabriela; studirao na Parikom konze: toriju (Ch. Lenepveu). Orgulja u crkvi Saint-Paul-Saint-L u Parizu.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, u Es-duru i u d-molu, I Simfonijske pjesme: De I' ombre a la lumiere, 1912; Heures heroiques, 1 Cassandre, 1927; Jcannc. d'Arc, 1929 i Dansc des Elfes, 1940. Rapsodie Lorr Gudaki kvartet; 6 klavirskih trija; sonata za violonelo i klavir. KLA\ SKA: Chant d'automne, 1926; Chant de Printemps, 1926; Badinage, I Abandon, 1934; Six morceaux faciles, 1938. DRAMSKA. Opere: Le D Galant, 1913; One Nuit de Cartouche, 1937; Enilde i Aladcmoiselle Don Quick Baleti: Seduclion, 1935; La Libellule, 19.10 i Le Figurinai. Opereta Ce'sa J 939- VOKALNA: zborovi; solo-pjesme (ciklus Scheherazade.) CRK NA: rekvijem, 1950; mise; Tantum ergo; Psalam XXIV. LIT.: W. \Veber, Gabriel Piern, Leipzig, s. a. L. Schneider, Ga Pierne, Le Theatre, 1901. G. Ferchaull, Pierne, 1. Gabriel Henri Const: 2. Paul, MGG, X, 1962. J. A

PICK-MANGIAGALLI, Riccardo, talijanski kompozitor i pijanist (Strakonice, eka, 10. VII 1882 Milano, 8. VII 1949). Studirao na Konzervatoriju u Milanu. Neko vrijeme koncertirao u Italiji, Austriji i Njemakoj. Od 1936 direktor Milanskoga konzervatorija. Njegove kompozicije pokazuju u harmoniji i instrumentaciji utjecaj francuske muzike njegova doba i muzikog jezika R. Straussa.
DJELA. ORKESTRALNA : simfonijska pjesma Sortilegi za klavir i orkestar, 1917; Humorcsque za klavir i orkestar, 1910; Notturno e Rondo fantastico, 1914; Preludio c Scherzo sinfonico, 1938. Gudaki kvartet u g -molu, 1909; sonata za violinu i klavir, 1906. KLAVIRSKA: Silhouettcs de Carnaval; Mascarades; Burlesca; Rapsodia epica i dr. DRAMSKA. Opere: Basi e bole (libreto A. Boito), 1927; L'Ospite inatteso, 1931 i Notturno romantico, 1936. Baleti: // alice d'oro, 1914; // Carillon tnagico, 1915; Sumitra, 1923; Mahit, 1923; Casanova a Venezia, 1929; La Berceuse, 1933; Variazioni coreografiche, 1935 i Evocazioni, 1946. Filmska muzika. Solo-pjesme. LIT.: L. M. Gani, Riccardo Pick-Mangiagalli, La Critica musicale, 1921. F. Mompellio, Riccardo Pick-Mangiagalli, MGG, X, 1962.

PIERO DA FIRENZE (Petrus de Florentia), talijai kompozitor XIV st. Vjerojatno izmeu 1330 i 1350 u slubi ( telji Visconti u Milanu i obitelji Scaligeri u Veroni. Ide m prve kompozitore troglasnih caccia i dvoglasnih kanonskih : drigala. U rukopisu Panciatichi 26 nalaze se 4 njegova dvogk madrigala, 2 dvoglasna kanonska madrigala i 2 troglasne cac autentinost caccia Or qua compagni i Segugi a cord'e can dokazana.
NOVA IZD.: ukupna djela obj. N. Pirrotta {The Music of Fourte Century Italy, II, 1960); pojedine kompozicije obj. W. Th. Marrocco (F tcenth Century Ilalian Cacce, 1942) i G. Vecchi (Atlante paleografico musi I95i)LIT.: A. v. Konigslom, Die italienisehe Aladrigalisten des Trecento, W burg 1940. K. v. Fischer, Studien zur italienischen Musik des Trect Publikationen der Schweizerischen musikforschenden Gesellschaft, ] 1956. Isti, Piero, MGG, X, 1962.

PIERRE, Constant, francuski muziki pisac (Passv, VIII 1855 Pariz, 12. II 1918). Studirao na Konzervatorij Parizu; fagotist u parikim orkestrima, od 1881 radio na Parisl konzervatoriju (190010 zamjenik sekretara). Urednik ao] Le Monde musical i suradnik mnogih strunih publikacija.

PIERRE PIKELJ
DJELA: Histoire de Vorchestre de VOpera de Pari, 1899; La Faclure instrumentale d VExposition universelle de 1889, 1890; Les Factcurs d'instruments de musique, les luthiers et la facture instrumentale, 1893 ; V' Ecolc de chant de Opera (1672 1807), 1895; B. Sarrette et les origines du Conservatoire nttional de musique et de declamalion, 1895; Notes inedites sur la musique de la Chapelle Royale (15321790), 1899; Le Conservatoire national de musique et de declamation; documenls historiques et administratifs (sa potpunim popisom autorovih djela), 1900; Le Concerl spiritucl, 1725 1790, 1900; Les Hymnes et chansons de la Revolution, 1904 i dr. LIT.: B. Bardet, Constant Pierre, Petrus de Cruce MGG, X, 1962.

77

PIERRE DE LA CRODC PIETRI, Giuseppe, talijanski kompozitor (Sant'Ilario na otoku Elbi, 6. V 1886 Milano, 11. VIII 1946). Uenik A. Gallija i G. Coronara na Konzervatoriju u Milanu. Karijeru zapoeo kao kompozitor opera, ali se onda posvetio vedrom muzikom kazalitu i napisao vie veoma uspjelih opereta.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Calendimaggio, 1910; Ruy Blas, 1916; Maristella, 1934; Rondine bionda, 1937; La Canzone di S. Giovanni, 1939 i Arsa del Giglio. Operete?/ Flemmerland, 1913: Adio giovinezza, 1915; Modclla, 1917; Lucciola, 1919; Acqua cheta, 1920; L'Ascensione, 1922; Guarda, guarda la moslarda, 1923; LaDonna perduta, 1923; II quarletto vagabondo, 1924; Namba Zaim, 1926; Primarasa, 1926; Tuffolina, 1927; Rompicollo, 1928; UIsola verde, 1929; asa mia, asa mia . . ., 1930; Giocondo Zappaterra, 1930; La Dote di Jannette, 1931; Vcm'anni, 1932. Scenska muzika.

PIETZSCH, Gerhard, njemaki muzikolog (Dresden, 2. I 1904 ). Studirao na univerzitetima u Leipzigu (Th. Krover, H. Birtner. H. Zenck) i Freiburgu im Breisgau (W. Gurlitt, H. Besseler); promovirao 1928. Od 1929 predavao na Pedagokom institutu Tehnike visoke kole u Dresdenu, gdje je uz to od 1934 dramaturg opere. Postao 1942 redatelj Gradskoga kazalita u Gor litzu, a 1943 direktor opere u Konigsbergu; od 1945 ivi u Kaiserslauternu. Od 1958 bavi se istraivanjem izvora za muziku povijest srednjega vijeka i renesanse na podruju srednje Rajne.
DJELA: Die Klassifikation der Musik von Boetius bis Ugolino von Orvieto (disertacija), 1929; Seth Calvisius und Johannes Kepler, Die Musikpflege, 1930 31; Die Musik im Erziehungs-und Bildungsideal des cusgehenden Altertums und fruhen Mitlelalters, 1932; Der IVandel des Klangideals in der Musik, AML, 1932; Zur Pfiege der Musik an den deutschcn Universitatcn bis sur Mitle des 16. Jahrhunderts, AFMF, 1936, 1938, 1940 i 1941; Sachsen als Musikland, 1938; Dresdener Hoffeste vom 16. *-l8. Jahrhundert, Musik und Bild, Festschrift Max SeirTert, 1938; Der Vnterricht in den Dom- und Klosterschulen vor der Jahrtausendzvende, Anuario Musical, 1955; Orgelspiel und Orgelbauer in Spcyer vor der Reformation, AFMW, 1957; Vbersehene Ouellen zur mittelalterlichen Orgelgeschichtc, Anuario Musical, 1957; Orgelbauer, Organisten und Orgelspiel in Deutschland bis zum Ende des 16. Jahrhunderts, MF, od 1958; Die Beschreibungen deutscher Fiirstenhochzeiten von der Mitte des 15. bis zum Beginn des 17. Jahrhunderts als musikgeschichtliche Ouellen, Anuario Musical, 1960.

skim opernim pozornicama, kao i u inozemstvu. P lemenitim, zvu nim i opsenim glasom i izvrsnom glumom djelovao je uvijek nepo sredno i uvjerljivo. Od njegovih mnogobrojnih baritonskih i bas-baritonskih uloga istiu se Boris Godunov (Musorgski), Mefisto (Gounod, Faust), Scarpia (Puccini, Tosca), Falstaff (Verdi), Zrinjski (Zajc, Nikola ubi Zrinjski), Mitke (Konjovi, Kotana), Maksim (Konjovi, Knez od Zete), Sima (Gotovac, Ero s onoga svijeta) i dr. K. Ko. PIJPER, Willem Frederik Johannes, nizozemski kompozitor, pijanist i muziki pisac (Zeis t, 8. IX 1894 Leidschendam, 19. III 1947). Studirao na Muzikoj koli u Utrechtu (J. Wagenaar, H. J. van Lunteren-Hansen). Od 1918 predavao harmoniju, a 192530 kompoziciju na Konzervatoriju u Ams-terdamu; uz to je bio 1918 23 muziki kritiar novina Utrechts Dagblad, a 1926 29 redaktor asopisa De Muziek. Od 1922 vodio Utrechtski duhaki sekstet s kojim je esto nastupao kao pijanist; 1923 pokrenuo, sa suradnicima, nizozemsku sekciju Meunarodnog drutva za novu muziku. God. 1930 47 bio je direktor Konzervatorija u Rotterdamu. P. je najznaajniji nizozemski kompozitor u razdoblju iz meu dva rata, a dvadesetih godina i glavni predstavnik nizo zemske avangarde. U poetku pod utjecajem njemakih kasnoromantiara (Mahler), P. zatim nalazi poticaje u impresionizmu (Debussv) i u muzici Schonberga i Stravinskog, te oko 1920 dolazi do vlastitog vrlo saetog izraza. On gradi itavu kompoziciju iz jedne jezgre kratkog motiva ili akorda te razvija politonalne (naziva ih pluritonalnima) i poliritmike zvun e sklopove koji se kreu oko jednog zvunog centra. U melodici esto daje vanu ulogu intervalu kvarte, a u ritmici je sklon plesnim obrascima, posebice habanere i tanga. U posljednjoj stvaralakoj fazi (otprilike od 1932) P. prelazi na melodijske linije ireg daha i sve se vie slui kontrapunktskim tehnikama i oblicima (fuga). Svojom je djelatnou kao kompozitor, pedagog, kritiar i esejist P. snano utjecao na iduu generaciju nizozemskih kompozitora. Njegovi su najpoznatiji uenici H. Badings, H. Bosmans, P. Ketting, G. Landre i B. van Lier.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, Pan, 1917; II, 1921 i I I I , 1926. Zes Symplionische Epigrathmcn, 1928. Koncerti: za klavir, 1927; za violinu, 1939 i za violonelo, 1936. Orkestsluk za klavir i orkestar, 1915; Divertimento za klavir i gudaki orkestar, 1917; 6 Adagia, 1940. KOMORNA. Pet gudakih kvarteta: I, 1914; I I , 1920; I I I , 1923; IV, 1928 i V, 1946. Dva klavirska trija, 1914 i 1921; duhaki trio, 1927; duhaki kvintet, 1929; sekstet za duhae i klavir, 19 23; septet za duhae, kontrabas i klavir, 1920; 2 sonate za violinu i klavir, 1919 i 1922; 2 sonate za violonelo i klavir, 1919 i 1924; sonata za flautu i klavir, 1925; sonata za violinu solo, 1931; Havanaise za 2 viole, 1920. KLAVIRSKA : sonata, 1930; 3 sonatine, I, 1918, II i III, 1925; Drei Aphorismen, 1915; Drie OudHollandsche Volksdansen, 1926. Sonata za 2 klavira, 1935. Passepied za carillcn, 1916. DRAMSKA : opere Halezvijn, 1933 i Merlijn, 1939 45 (nedovrena). Scenska muzika. VOKALNA. Op den wetfstoel za zbor, 10 duhaa i 2 klavira, 1918; Tzvee ballades van Paul Fon za enski zbor i orkestar, 1934; De leute komt za muki zbor i klavir, 1917; Reveillez-vous, Piccars za muki zbor i duhae, 1932. Za zbor acappella: Heer Halezvijn,' Heer Danielken i Van den Coninc van Castilien. Za glas i orkestar: Fetes galantes (na stihove P. Verlainea), 1916; Romance sans paroles, 1919; Liederen, 19301 Hymne za bas, 1943. Solopjesme: La Maumariee 2 zbirke, 191920; Twee Liederen op Oud--Hollandse leksten, 1923; i6e Eeuzus Marialied, 1929. Obradbe starih francuskih i nizozemskih pjesama (Oudt Nederlandsche Minneliedjes i dr.). SPISI. Izbor najvanijih lanaka i kritika obj. u 2 knj.: De Ouintencircel, 1929 ( I I izd. 1931) i De Stemvork, 1930. LIT.: K. Ph. Bernet Kempers, Inleiding tot de opera Halewijn, Rotterdam 1933- E. Reeser, De Pianosonate van Willem Pijper, Caecilia en de Muziek, 1934- Isti, De Derde Svmphonie van Willem Pijper, ibid., 1935. K. Mengelberg, Willem Pijper and Dutch Contemporarv Music, Music Today, London 1949. E. W. Schallenbcrg, Over Willem Pijper, spel van emotie en intellect, Varia Historica, Assen 1954. A. L. Ringer, Willem Pijper, and the Netherlands School of the 20th Centurv, MQ, 1955. K. van Bazen, Willem Pijper, Amster dam 1957. W. C. M. Kloppenburg, Thematisch-bibliografische Catalogus van de verken van Willem Pijper, Assen 1960. Isti, Willem Pijper, MGG, X, 1962. M. ku.

PIFFERO (tal., poprena svirala), stari talijanski naziv za razliite vrste pastirskih duhakih instrumenata najvie sa dvo strukim jezikom (Schalmei, gajde i si.). Otuda pifferari, ime za svirae u XVIII st. koji su o Boiu dolazili sa sela u Rim i uz svirku predstavljali pastire iz Betlehema. Njihove pastoralne melodije bile su, ini se, u 12/8 mjeri, pa nije iskljueno da su utjecale na postanak - siciliane.
LIT.: H. Geller, I PirTerari*. MusizierendeHirten in Rom, Leipzig 1954.

PIGNON, Paul Stephen, kompozitor (London, 5. V 1939 ). Studije fizike zavrio 1960 na Univerzitetu u Oxfordu; 1962 posvetio se muzici i doao u Jugoslaviju. Jedan od osnivaa (1971) i stalnih saradnika Elektronskog studija Radio-Beograda, klarinetista i saksofonista. U poetku komponuje kamerna dela postvvebernovske orijentacije; od 1967 bavi se elektroakustikom muzikom, posveujui posebnu panju jo neiscrpljenom poten cijalu ljudskog glasa.
DELA. INSTRUMENTALNA: Five Pieces za kamerni ansambl i tenor (vlastiti tekst), 1965; Nocturne za fagot i gitaru, 1966; Tzvo Pieces za violinu i klavir, 1967; Three Polymers za klavir, 1967; Chamber Aiusic za 2 klarinetista, 1 9 7 2 . ELEK T RO A K U S TI N A: Ye a h , 1 9 6 8 ; S o u n ds Ar o u n d I I V, 196970; Hardzvare Performance, 1972; Hendrix, 1974; Music for Tape, Synthi-story, 1973 (sa B. SchaefTerom); Alor-dre la Terre Vivante, 1973 (sa N. Lac-hartre); Synthana, 1974 (sa B. Sakaem). SINTETSKA: Say za 5 vokalnih solista i traku, 1973. SPISI: Sistemi za stvaralaku konlrolisanupro~ izvodnju zvuka, Zvuk, 1972, 121 123; The Radio Belgrade Electronic Studio, Interface, Utrecht (u tampi). R. Pej.

PIHLER, Milan, pjeva, bariton (Osijek, 22. III 1897). Pjevanje uio u Zagrebu (E. Cammarota) i Beu; na opernoj pozornici debitirao 1919 u Osi jeku kao Marcello (Puccini, La Bohetne). Operni solist u Osije ku (191927), Beogradu (1927 41), Zagrebu (194145) i Rijeci (i94559). Bio je stalni gost Ljubljanske opere, a nas tupao je i na drugim Jugoslaven-

M. PIHLER

PIKAJZEN, Viktor Aleksandrovi, sovjetski violinist (Kijev, 15. II 1933 ). Uenik D. Ojstraha na Konzervatoriju u Moskvi. Dobitnik drugih nagrada na natjecanjima violinista u Pragu (1949) i Parizu (1957), 1965 osvojio prvu nagradu na meunarodnom natjecanju Niccolo Paganini u Genovi. PIKARDIJSKA TERCA (engl. Picardy third, franc. tierce de Picardie, njem. pikardisehe Terz, tal. terza picearda), velika terca u zavrnom trozvuku jedne kompozicije napisane u molu. P. t. uv edena je u muziku praksu poetkom XVI st., kad se kao zavrni akord poeo upotrebljavati potpuni trozvuk ( -> Kadenca). Mala se terca u zavrnom trozvuku izbjegavala zbog toga to se, po tadanjoj muzikoj teoriji, velika terca smatrala konsonantnijom, b udui da se ona pojavljuje i kao etvrti parci jalni ton iznad odreenog basovog tona. Praksa redovitog za vravanja pikardijskom tercom gubi se sredinom XVIII st., ali se u pojedinanim sluajevima susree i dalje. N. D. PIKELJ, Josip, harfist (Zagorje ob Savi, 21. X 1913 ). Srednju muziku kolu i Muziku akademiju zavrio u Beogradu. lan vie opernih i simfonijskih orkestara u Srbiji; vanredni

78

PIKELJ PINKAVA
harmonije i kontrapunkta na konzervatoriju Santa Ceciliat Rimu i od 1969 profesor na Konzervatoriju u Torinu.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia breve, 1950; Sinfonia variata, 19 Piccolo concerto, 1958; koncert za gudae, 1952 (preradba V gudakog kvartc Koncerti: za violu i gudae, 1960 i za violinu i soliste, 1965. KOMORI D. Pl. Pet gudakih kvarteta: I, 1940; II, 1942; I I I , 1943; IV, 1945 i V, 1947. Sor, da camera za obou, violinu i violonelo, 1968. Fantazija za klavir. Redig izdanja djela T. Traette, G. Carissimija, A. Vivaldija, P. A. Locatellija i dr.

je profesor na Fakultetu muzi ke umetnoEti u Beogradu. Kao koncertni harfist esto je us pjeno nastupao u zemlji i ino stranstvu. PILARCZYK, Helga, njemaka pjevaica, sopran (Schoningen, Braunschvveig, 12. III 1925 ). Pjevanje uila u Hamburgu; od 1951 solistica Dravnog kazalita u Braunschvveigu , od 1954 lan je Hamburke opere. U pu noj ravnotei glasovnih kva liteta i glume, istakla se kao interpret u suvremenim operama: Saloma (R. Strauss), Vfozzeck i Lulu (Berg), Er-martung (Schonberg), Ko'nig Hirsch (Henze), Mahagonny H. PILARCZYK (Brecht i Weill). Gostovala u mnogim njemakim opernim kazalitima i na drugim velikim opernim scenama: u Parizu, Beu, Londonu, New Yorku, Chi -cagu, Milanu. S uspjehom nastupa i kao koncertna pjevaica. PILIPENKO, Lidija, plesaica (Lapovo, 8. II 1938 ). U Beogradu zavrila 1956 srednju baletsku kolu Lujo Davio (M. Jovanovi, S. Moji); specijalizovala se kod Ninette de Valois u Londonu. Jo kao uenica dobija 1955 angaman u beograd skom Narodnom pozoritu, gde najpre igra manje solistike uloge, a zatim osvaja klasini baletski repertoar. Najvie uspeha ima u ulogama tzv. polukarakternog klasinog anra, u kojima ispo ljava hitrinu, impulsivan temperament i preciznu tehniku. Za paene kreacije dala je u klasinim^ baletima Silfide (Chopin), Giselle (Adam), Zaarana lepot ica (ajkovski) i dr., a istie se i u savremenim baletskim delima Vibracije (Fribec), udesni mandarin (Bartok), Bahisarajska fontana (Asafjev), Kraljica ostrva (Thiriet) i Darinkin dar (Z. Hristi). Sa baletskim an samblom Narodnog pozorita u Beogradu gostovala gotovo u svim zemljama Evrope, u Japanu i Egiptu. M . Z . D. PINCE (pincement; franc. pincer tipati, udarati po ici), i. francuski naziv za -> mordent. Pralltriller naziva se gdjekad i p. renverse. 2. Instruments a cordes pincees je naziv za iane instrumente na kojima se ton proizvodi trzanjem (gitara, lutnja, mandolina, citra). 3. Neki muziari oznauju izrazom p. i pizzicato na gudakim instrumentima. PINCHERLE, Mare, francuski muzikolog (Constantine, Alir, 13. VI 1888 Pariz, 20. VI 1974). Muzikologiju studirao u Parizu (A. Pirro, L. Laloy, R. Rolland). Predavao na Ecole Normale u Parizu, 1925 -27 bio je glavni urednik asopisa Monde Musical, a 1927 -30 asopisa Musique. Umjetniki direktor po duzea Pleyel S. A. (1927 55) i muziki kritiar u Nouvelles Litteraires. Posebno se bavio istraivanjem violinske muzike XVII i XVIII st. i djelatnosti velikih violinista i violinskih kola te je s toga podruja objavio nekoliko veoma vrijednih monografija.
DJELA: Les Violonisles compositeurs et virtuoses, 1922; Feuillets d' histoire du violon, 1927 (II izd. 1935); Corelli, 1933; Antonio Vivaldi et la musique instrumentale (2 sv.), 1948; Les Instruments du quatuor, 1948; L' Orchestrc de eharnbre, 1948; Jean-Marie Leelair Vaine, 1952; Petit lexique des tcrmes musicaux d'usage courant, 1953; Corelli et son lemps, 1954 (engl. Corelli, His Lije, His V/ork, 1956); Vivaldi, 1955 (engl. 1957); Albert Roussel, 1957; Histoire illustree de la musique, 1959; Le Monde des virtuoses, 1961; Le Violon, 1966. Brojne studije i lanci. IZDANJA: Musiciens peints par eux-memes (160 pisama muziara), 1939. est sonata za 2 violine J. -M. Leclaira, 1924; djela za embalo J.-J. Mondonvillea, 1935 i dr. LIT.: A. Schaeffner, Mare Pincherle, MGG, X, 1962.

PINGOUD, Ernest, finski kompozitor francusko-ruskog p< rijetla (Petrograd, 14. X 1888 Helsinki, 1. VI 1942). Studi na Konzervatoriju u Petrogradu, u Berlinu (A. Siloti) i Leipz (M. Reger). Muziki kritiar u Petrogradu, od 1918 ivio Finskoj, 1922 24 u Turkuu kao nastavnik muzike, a od i< do smrti u Helsinkiju kao upravitelj Dravnog simfonijsi orkestra.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1920; II, 1920 i III, ic Simfonijske pjesme: Confessions, 1916; La derniere aventure de Pierrot, 19 Le Fetiche, 1917; Hymnen an die Nacht, 1918; Un Chcvalier sans peur es : reproehe, 1918; Chanlecler, 1919; Le Prophete, 1921; Les Aveuglcs, 1927; ardens, 1927; Narkissos, 1933; La Face d'une grande ville, 1937; La Flar eternelle, 1939 i dr. Tri koncerta za klavir, 1917, 1921 i 1922. Komorr klavirska djela. VOKALNA: Danse macabre za zbor i orkestar; Nuori Psy za sopran i orkestar; solo-pjesme.

PINI CORSI, Antonio, talijanski pjeva, bas -bariton (/ dar, i8 c 8 Milano, 22. IV 1918). Na opernoj pozornici deb rao 1878 u Cremoni kao Don Magnifico (Rossini, La Cenerentoi Nastupao u manjim talijanskim opernim kazalitima, 1892 ] sta o lan milanske Scale (nastupna uloga Cristoforo Colon na praizvedbi istoimene Franchettijeve opere); idue godine i brao ga je Verdi za prvoga Forda u Falstaffu. Od 1894 punih godina stalni gost londonskog Covent Gardena; 1899 1914 kraim prekidima, lan njujorkog Metropolitana, a uz to na stim turnejama po Junoj Americi i Evropi. Njegov je rep toar bio veoma opsean, jer je podjednako uspjeno pjevao b tonske i basovske partije; kasnije se specijalizirao za buffo ul< i na tom se podruju uvrstio u najvee operne umjetnike sve vremena. Njegove glavne kreacije bile su Don Bartolo (Rossi Seviljski brija), Don Pasquale (Donizetti) i Leporello (Moz; Don Giovanm). PINILLA, Enrique, peruanski kompozitor (Lima, 3. V; 1927 ). Muziku studirao u Limi, kod Nadije Boulanger Parizu, na Konzervatoriju u Madridu, na Visokoj muzikoj kol Berlinu (kompoziciju kod B. Blachera, dodekafonsku tehni kod J. Rufera) i na Elektronskom muzikom centru u Princeto kod V. Ussachevskog. Djeluje u Limi, najprije kao muzi kritiar dnevnika Expreso, zatim nastavnik etnomuzikologije Konzervatoriju i profesor na Univerzitetu. ;
DJELA. ORKESTRALNA: 4 Pieces, 1961; Canto for Orchestra No. 1963; Festejo, 1966; Evoluciones No. 1, 1967; Canto for Orchestra No. 2, 1968. KOMORNA: gudaki kvarte t, 1960; sonatina za flautu, 1950; 6 Pieces za ae i duhae, 1958; 4 Pieces za 14 duhaa, 1960; 3 stavka za udaraljke i kla 1961. KLAVIRSKA: Tema i varijacije, 1954; Estudio sobre el ritmo de tnarinera, 1959! Collages, 1966. Prisma za "magnetofon, 1967. Muz za film, televiziju i kazalite. VOKALNA : 11 Canciones populares za gk klavir, 1952; 2 Villancicos za zbor, 1965. SPISI: Al otro lao de la moma J 955; La Muica en cl Peru, 1971; La Etnomusica de la selva peruana, 1971.

PINEDA-DUQUE, Roberto, kolumbijski kompozitor (Santuario, Antiquia, 29. VIII 1910 ). Klavir i harmoniju uio u Medellinu, zborno pjevanje u Caliju; u kompoziciji i dodekafonskoj tehnici uenik C. Jachinoa u Bogoti. Nastavnik na Nacio nalnom konzervatoriju i kapelnik crkve Nuestra Senora de las Nievas u Bogoti.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1961; fantazija i tema s varija cijama, 1953; Concertino, 1957; Preludio Sinfonico; koncert za klavir, 1960; k o nc e r t z a v io li n u , 1 9 6 0 . K O M O RN A : 2 g u d a k a k v a rt e t a , 1 9 5 3 i 1958; gudaki tri o, 1961; trio za flautu, violinu i violu, 1952; sonata za violu i klavir, 1957; sonata za 2 violine, 1959. Kompozicije za klavir i orgulje. VOKALNA: Fantasia corale za zbor i orkestar, 1958; kantata Edipo Rey, 1959; El zodiaco za tenor i gudaki kvarte t, 1960. CRKVENA: oratorij Cristo en el Seno de Abraham, 1961; 5 misa za orgulje, 1941, 1948, 1955, 1956 i 1957! Ave Maria i Salve Regina, 1942; moteti i dr.

PINELLI, Carlo, talijanski kompozitor (Alpignano, Torino, 31. VIII 1911 ). Na Konzervatoriju u Torinu zavrio studij violine i kompozicije (E. Ballarini, G. F. Ghedini). Nastavnik

PINKAVA, Ivan, violini st (Sopron, Madarska, 16. 1912 ). Prvu poduku dobio od oca, a zatim uio na Muzi] koli u Subotici i 192534 na Muzikoj akademiji u Zagrel gdje je diplomirao kod V. Humla. Od 1934 u Zagrebu koncer majstor u Operi (1934 35), Simfonijskom orkestru Rad: odnosno Dravnom simfonijskom orkestru (193853), Komorni orkestru Radio-televizije (19 60) i od 1960 u Zagreba] filharmoniji; vodio je i Komi ni studio Zagrebake filharrr nije. God. 193973 bio je is dobno profesor na Muzi] akademiji. Osobitu je aktivn razvio kao komorni muzi prva violina u Akademskom j akom kvartetu (19303 gudakom kvartetu Pinkai -Matz (193347), Gudaki kvartetu Radio-Zagreba (15 55) i koncertni majstor ansamblu Zagrebakih soli: (i95360). Solistiki nastuj u Jugoslaviji i brojnim evrc skim zemljama, pridonosei \ dizanju umjetnikog nivoa 1 vatske i jugoslavenske muzik njezinoj afirmaciji u svije Kao profesor Muzike akac I. PINKAVA mije odgojio je niz izvrsnih i

PINKAVA PIPKOV
strumentalista, nastavljajui tako tradiciju zagrebake violinistike kole iji je utemeljitelj bio njegov uitelj i prethodnik V. Huml. Iz Pinkavine kole izili su violinisti D. Hrdjok, R. Lorkovi, I. Kviring, T. Nini, D. Strani, Z. Balija, M. Sedak, A. Deti, B. Kosir, M. Depalj, I. Martinec.
LIT.: Z. Stahuljak, Zagrebaka violinistika kola, Muzika, 1970 (takoer i separat). K. Ko.

79

PINKHAM, Daniel, ameriki kompozitor i orgulja (Lynn, Massachusetts, 5. VI 1923 ). Na Harvard University stekao 1944 naslcv master of arts, zatim studirao kompoziciju (A. Honegger, S. Barber) u Tanglevvoodu i privatno kod Nadije Boulanger, embalo (Wanda Landowska) i orgulje (P. Biggs). Koncertni orgulja i embalist, od 1959 profesor je na Nezv England Conservatory u Bostonu.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1961 i 1964; koncert za celestu i embalo, 1954; koncert za violinu, 1958; Concertino za klavir, 1948. etiri Concertante: I, za violinu, embalo, gudae i celestu, 1954; II, za violinu i gudae, 1957; III, za orgulje, celestu i udaraljke, 1962 i IV, za gitaru, embalo, gudae, orgulje i udaraljke, 1967. Calacoustical Measures, 1963; Signs of the Zodiac, 1965. KOMORNA: Fanfare, Aria and Echo za 2 roga i timpane, 1962; sonata za klarinet i klavir, 1946; Cantilena and Capriccio za violinu i embalo, 1952. ORGULJSKA: 2 sonate uz gudake instrumente, 1943 i 1954; sonata uz limene instrumente, 1946 i dr. DRAMSKA: komorna opera The Garden of Arlemus, 1948; filmska muzika. VOKALNA. Kantate: Chrisimas Cantata (Sinfonia sacraj, 1957; Wedding Cantata, 1959; Easter Cantata, 1961; The Reproaches za zbor i orkestar, 1959. CRKVENA: Requiem za alt,tenor, zbor i orkestar, 1962; Stabat Mater za sopran, zbor i orkestar, 1963; St. Mark Passion, 1964; L.amentations of Jeremiah, 1966; Jonah za zbor, soliste i orkestar, 1967; Martyrdom of St. Slephen za zbor, gitaru i orkestar, 1967.

preludiji; fuge; pastorale i dr. Gedichte an die Musik za glas i gitaru, 1836; rodoljubne pjesme i davorije. CRKVENA: oko 30 misa; Veni Sancte Spiritus za mjeoviti zbor i orgulje; Lilaniae Lauretanae u B-duru za muki zbor i orgul je i u D-duru za 5- gl. mjeoviti zbor i orkestar. Zborovi: Danak svaki; Detece je porodeno; Sretan svetu danak svemu; Svetu jalni; Za im hlepti. SPISI: Knjiga bogoljubnosti karstjanske, sadravajua pobonih molitvah i pesmah vebanje, 1849 (prema mol itveniku za kolsku mlade Liber precum et hymnorum, 1826; sadri 45 hrvatskih napjeva uz pratnju orgulja); Crkvena lira, 1860 (rkp.). Izbor iz Pintarievih klavirskih kompozicija i pastorala za orgulje obradio za klavir S. Stani, 1927; 4 Pintarieva stavka (Sonatina, Pastorella, Rondo, Duda) obradio za gudaki ansambl B. Papandopulo pod naslovom Pintarichiana, 1 974 LIT.: F. . Kuha, Ilirski glazbenici, Zagreb 1893. 5. Valdec, Uspomene iz najmladjeg mog akog ivota u Varadinu, Varadin 1914. Isti, Nekoliko uspomena na o. Fortunata Pintaria, Sv. C, 1918, 3. K. Kupres, Prigodom 70- godinjice smrti skladatelja O. Fortunata Pintaria reda sv. Franje, ibid., 1937. 4- B' Anti, Biljeke o klavirskoj muzici u Hrvatskoj, 1955 (diplomska radnja, r kp. u arhivu Muzike akademije u Zagrebu, str. 59 80). K. Fili, Glazbeni ivot Varadina, Varadin 1972. K. Ko.

PINSUTI, Ciro, talijanski pjevaki pedagog, pijanist i kompozitor (Sinalunga, Siena, 9. V 1829 Firenca, 10. III 1888). Sa devet godina ve je priredio pijanistiki koncert. Kasnije uio u Londonu kod Ph. C. Pottera (klavir) i E. -G. Blagrovvea (violinu), a 1845 u Bologni na Liceo Filarmonico i kod G. Rossinija. Od 1848 ponovo je u Londonu, uz to i u Nevvcastleu nastavnik pjevanja, a od 1856 nastavnik klavira i profesor pjevanja na Royal Academy of Music u Londonu. Stekao veliku reputaciju kao pjevaki pedagog, tako da su mnogi ve renomirani pjevai traili od njega savjete (Giulia Grisi, A. Patti, Mario).
DJELA: oko 30 klavirskih kompozicija. Opere: // Mercante di Venezia, 1873; Matlia Corvino, 1877 i Margherita, 1882. Vokalni kvarteti, terceti i dueti; oko 230 pjesama na engleske i talijanske tekstove. LIT.: A. Damcrini, Ciro Pinsuti, MGG, X, 1962.

PINTAR, Zvonimir, plesa (Osijek, 27. XI 1907). Uenik M. Froman; kazalinu karijeru zapoeo 1931 u Zagrebu kao dramski glumac, ali ve 1932 preao u balet gdje je us koro postao solist. lan Zagrebakog baleta do 1942 (193940 u Diisseldor-fu) i zatim na Dravnoj operi u Beu. Svoje najvie domete ostvario u baletima Labue jezero, elkunik i V simfonija (ajkovski), Svadba (Stravinski), Imbrek z nosom i Licitarsko srce (Baranovi), avo u selu (Lhotka), Poziv na ples (Weber) i dr. K. KO. PINTARI, Fortunat, kompozitor (akovec, 3. III 1798 Koprivnica, 25. II 1867). \ Muziku uio u Varadinu i kod orguljaa F. Lan -gera u Zs * i grebu, a kasnije i kod J. F. Wisner-Morgenster-na; u teoriji uglavnom samouk. 182330 F. PINTAR I Franjevac; uitelj pjevanja i orguljanja u Zagrebu (182628 gvardijan samostana), 183032 samostanski vikar u Varadinu i 183236 ponovno u Zagrebu. God. 1836 57 profesor na gimnaziji i 185760 tajnik provincijala u Varadinu, 186066 gvardijan samostana u Virovitici i 1867 gvardijan u Koprivnici. Pristalica ilirskog pokreta, u svojim je kompozicijama nastojao pogoditi narodni duh. Meutim, oslanjajui se na klasine uzore Pintarieva djela, osobito crkvena, nemaju mnogo zajednikih crta s narodnom muzikom, kao ni s karakteristinim crkvenim stilom. Od njegovih instrumentalnih kompozicija najuspjelije su klavirske minijature i stavci za orgulje koji se odlikuju vjetom polifonikom konstrukcijom. Na podruju crkvene muzike naj vaniji je Pintariev opseni kantual Crkvena lira sa 378 vokalnih (hrvatskih i latinskih) i instrumentalnih stavaka, od kojih mnogi potjeu od njegove ruke. Rukopis toga kantuala, pripremljen 1860 za tampu, sauvao se samo u prijepisu. Pintarieve kompozicije nalaze se uglavnom u arhivu HGZ i u Kuhaevoj ostavtini u Dravnom arhivu u Zagrebu.
DJELA. KLAVIRSKA: sonatine; varijacije; fantazije; poloneze; valceri; Landleri; 7 deutsche Tame, 1830; 8 deutsche Tame i dr. ORGULJSKA:

PINTEROVI, Evgenija, pevaica, mezzosopran (Gornji Karlovac, 2. VII 1895 Beograd, 16. V 1976). Pevanje uila u Zagrebu. God. 1920 60 lanica i prvakinja Beogradske opere. U svojoj karijeri kreirala, s vanrednom glumakom ubedljivou, niz operskih likova, najee karakternog mezzosopranskog faha. Najvanije su njezine uloge: Ulrica i Azucena (Verdi, Bal pod maskama i Trubadur), Grofica (ajkovski, Pikova dama), Marcellina (Mozart, Figarova enidba), Hivrja (Musorgski, Soroinski sajam), Ljubaa (Rimski -Korsakov, Carska nevesta), Irodijada (R. Strauss, Saloma) i Majka (Menotti, Konzul). p. Mil. PINZA, Ezio, talijanski pjeva, bas (Rim, 18. V 1892 Stamford, Gonnecticut, 9. V 1957). Studirao na Konzervatoriju u Bologni; debitirao 1914 u Soncinu (Cremona). Od 1920 pjevao na velikim opernim pozornicama Italije (milanska Scala, 192124), a 192648 bio je lan Metropolitana u New Yorku. Gostovao na najveim pozornicama Evrope i Sjeverne Amerike, u Buenos Airesu i u Australiji. Od 1949 nastupao u muzikim komedijama, na filmu, radiju i televiziji. U njegovu irokom repertoaru isticale su se kreacije Borisa Godunova (Musorgski), Don Giovannija (Mozart) i Mefista (Gounod, Faust). Glas mu se odlikovao sonornou i elastinou. PINZAUTI, Leonardo, talijanski muziki kritiar (Firenca, 17. XI 1926 ). U Firenci zavrio studij muzikologije i violine (V. Papini, S. Materassi); harmoniju i kontrapunkt u io na tamonjem Konzervatoriju kod R. Lupija. Profesionalnu karijeru zapoeo kao asistent F. Torrefranca na muzikolokoj katedri Univerziteta u Firenci. God. 1949-57 muziki kritiar dnevnika Giornale del Mattino, kojemu je 196063 bio direktor. Od 1964 suraivao je u redakciji Approdo Musicale, a od 1967 odgovorni je urednik asopisa Nuova Rivista Musicale Italiana i uz to muziki kritiar dnevnika La Nazione.
DJELA: Da tamburo a tamburo, breve storia degli strumenli musicali, 1954; Gli arnesi delt a muica, 1965; 11 Maggio Musicale Fiorentino, 1967; Studije (izbor): L'Eredita di Verdi nella condotta vocale del Prigioniero, RAM. 1965; Ildebrando Pizzetti critico, L'Approdo Musicale, 1966; Petrassi sacro, Chigiana, 1966; Prospettive per uno studio sulla muica a Firenze nelVOttocento, Nuova Rivista Musicale Italiana, 1968.

PIPKOV, 1. Panajot, bugarski kompozitor i zborovoda (Plovdiv, 21. XI 1871 Sofija, 25. VIII 1942). Studirao na Konzervatoriju u Milanu. Uitelj muzike; 1919 dirigent zbora Feopzu KupKoe; 1920 21 zborovoda Narodne opere u Sofiji; 192430 kapelnik Gradske duhake muzike u Sofiji. Izdavao novine My3UKajieu Oimjiac i ureivao asopis Teannp u My3UKa. Jedan od pionira bugarskoga muzikog stvaralatva u prvoj etvrtini XX st. Komponirao je pod utjecajem narodne umjetnosti; znaajne su njegove klavirske kompozicije.
DJELA: kompozicije za duhaki or kestar (kariici, koranice).Za violinu i klavir: Ilhpsu padocmu na naiuna-WIUUH euonuHucm, 1932 i Ilapa(p~pa3a e&pxy napodua meMa, 1936. Klavirske kompozicije (CaModuecKu manu, 1908; EimapcKa pancoduH, 1918). DRAMSKA: opera Pycna, 1927 (izgubljena); djeje operete Meua u nmu-HKU, 1909 i Ul,ypeu u MpaeKU, 1910; scenska muzika. VOKALNA: oko 20 zborova (XUMH na Kupun u Me-moduu, 1901); 3 sveska djejih i kol skih pjesama. lanci u asopisima. Velik broj preradbi za duhaki or kestar.

2. Ljubomir, kompozitor i dirigent (Love, 6. IX 1904 Sofija, 9. V 1974). Sin i uenik Panajota; studirao u Sofiji i na cole normale de musique u Parizu (kompozicija P. Dukas). God. 193244 korepetitor, zbo rovoda i, 1944 47, direktor opere u Sofiji. Od 1948 je pro fesor na tamonjem Konzerva -

LJ . PIPKOV
:

80

PIPKOV - PISAREVI

toriju. P. je vrlo zasluan za izgradnju bugarske muzike kulture. Jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik Saveza bugarskih kompozitora. Kompozicije gradi na elementima bugarskog folklora; uz to unosi i elemente muzikog impresionizma (opera HuuHume deeem 6pamn) i ekspresionizma.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1940 i 1955. Koncerti: za kla vir, 1954; za violinu, 1951 i za violonelo, 1960. I'epouHHa yeepmwpa, 1949; suita Ilponem nad TpaKun za komorni orkestar, 1938; simfonijske varijacije IJbmyeaHe 113 A.ioanun za gudae, 1950. KOMORNA: z gudaka kvarteta, 1928 i 1948; klavirski trio, 1930; klavirski kvartet, 1939; koncert za 10 duha kih instrumenata, udaraljke i klavir, 1931; sonata za violinu i klavir, 1929; burleska za violinu i klavir, 1948; Fpobm Ha naprnuianuna za prirodni rog i klavir, 1948. KLAVIRSKA: St-niapcua cwuma, 1928; JiemcKU a>i6yM, 1936; Flacmopa/i, 1944; OmapuneH manu, 1946; preludij, 1948 i dr. DRAMSKA. Opere: Hnunume deeem Opamu, 1937; M OMHUJI , 1948 i Antnu-zona 43, 1963. Filmska muzika. VOKALNA: Opamopun 3a naiuemo epeMe, 1959; poema Ceamoa za zbor i orkestar, 1934; kompozicije za glas i komorni orkestar, za glas i komorni sastav; zborovi; masovne pjesme. Obradbe narodnih pjesama. LIT.: A. Andpeee, ITaHajioT I-HIIKOB, Co<bnH 1952. A". HAuee, JIIOGOMHP rinnKOB, CodiHH 1958. L. Stantschezva-Braschowanowa, Ljubomir Pipkov, MGG, X, 1962. E. Tohueea, FlaHaHOT I-HnKOB, CofpHH 1962.

PIRNIK, Maks, kompozitor i zborovoda (Preloge, Konjice, 28. VIII 1902 ). Studirao solo-pjevanje na Konzervatoriju u Ljubljani; djelovao kao profesor na uiteljskoj koli u Tol minu. U sreditu njegova djelovanja je omladinska vokalna mu zika; na tom je podruju postigao zapaene uspjehe te je pridonio razvoju zborskoga pjevanja kod slovenske omladine. Njegova dirigentska ostvarenja odlikuju se profinjenom interpretacijom i tehnikom dovrenosti. I kao kompozitor on se u svojim, suvremeno koncipiranim, vokalnim i instrumentalnim djelima najvie obraa omladini.
DJELA: gudaki kvartet, 1940; etide za violinu i klavir, 1939. Klavirske kompozicije za omladinu Pejzai, 1951. Zborovi; solo-pjesme; zbirka Otrokc pesmi za glas i klavir, 1952 i dr. D. Co.

guenau, de 1491 a 1525 environ, ihid.; Obrecht a Cambrai, Tijdschrift der eniging voor Nederlandsche Muzikgeschiedenis, 1927; Questions musu
Cf ,-~ _ _ D - . ___ . - , , , , , ' ~ . _ . .J .'* T -_.__-/-.-.-.. T~ \ K -. ^ ** O _ ~ . .-_ _.. .

PIROGOV, 1. Grigorij Stjepanovi, sovjetski pjeva, bas (Novoselki, Rjazanska gubernija, 1885 Lenjingrad, 20. II 1931). Doavi 1903 u Moskvu uio kod M. Medveda i L. Donskog na koli filharmonikog drutva; debitirao 1908 u operi Strijelac vilenjak (Weber). Pjevao zatim na Manjinskom kazalitu u Pe trogradu, a 191030 bio je solist Velikog kazalita u Moskvi. Redovito gostovao u Odesi i Petrogradu, 1921 na turneji po SSSR, a 1923 u Berlinu, Pragu i Bukuretu. Osobito velik uspjeh posti gao kao Boris Godunov (Musorgski).
LIT.: II. Pe.e3oe, FpnropnH C.enaHOBHM IInporOB, MocKBa i JlemiHrpaa 1951.

unus ti uuaneurs jrurt^uis uu ternps aes rois t_ari-s v ei i^naries VI, S1 zur Musikgeschichte, Festschrift Guido Adler, 1930: Remarques sur V tion musicale de la fin du XIVe au milicu du KVe siecles, Kongresni izvjetaj, 1930; Antoine Boesset, Institut de France, Academie des beaux-arts, : tin, 1932; Robinet de la Magdalaine, Melanges de musicologie offerts a -de la Laurencie, 1933 i dr. IZDANJA: Huit pieces inedites pour le cl par Mezangeau, Pinel, Estienne Richard, Froberger, RM, 1921; Trois cht niers francais du XVe siecle, 1927 (zapoeo P. dovrile Y. Rokseth i G. Thib; LIT.: Y. Rokseth, Pirro, Revue de Musicologie, 1944. V. Fedorov, . Pirro und Yvonne Rokseth, MF, 1950 (s popisom Pirroovih spisa). Thibault, Andre Gabriel Edme Pirro, MGG, X, 1962. B. 1

2. Aleksandr Stjepanovi, pjeva, bas (Novoselki, 5. VI 1899 Moskva, 26. VI 1964). Brat Grigorija; studirao na koli filharmonikog drutva u Moskvi (V. S. Tjutjunik). Debitirao 1919. God. 192224 solist Opere, a zatim u Velikom kazalitu u Moskvi. Uz uloge iz klasinog ruskog opernog repertoara pjevao je i na mnogim premijerama sovjetskih opera.
LIT.: M. Jlbeoe, AjieKcaH^p C.enaHOBH*- ITuporoB, COBeTCKan My3biKa, 1952. AjiencaHAP CTenaHOBH^ FlHporOB, MocKBa 1953. E. Kamy/ibiCKan, AJieKcanjip CTenaHOBHM FlHporOB, CoBeTCKafl My3i.iKa, 1964.

PIRROTTA, Nino, talijanski muzikolog (Palermo, 13 1908 ). Studirao na konzervatorijima u Palermu i u Fir gdje je diplomirao 1930 orgulje i orguljsku kompoziciju; u: avao se kod V. Frazzija i A. Savaste. God. 1931 stekao dok iz povijesti umjetnosti. Predavao povijest muzike 19364 Konzervatoriju u Palermu; 1948 56 direktor muzike bi teke Konzervatorija Sv. Cecilije u Rimu. God. 195455 pred na Princeton University, 1955 na Columbia Universitv. Od profesor je na Harvard Universily. Od 1967 lan Amerike demije umjetnosti i znanosti; surauje u izdavanju Han Publications in Music (od 1968).
DJELA: // Sacchelti - la tecnica musicale del Trecento italiano (sa Gottijem), 1935; // Codice Estense lat. 568 e la muica francese in Italia al cipio deV 400, 1946; Per Vorigine c la sloria della caccia e del madrigale trea RMI, 194647; Dulcedo e subtilitas nella pratica polifonica franco-italia principio del' 400, Revue Belge de Musicologie, 1948; /. Codice di Luct E. Li Gottijem), Muica Disciplina, 1949 51; Considerazioni sui primi t di Aiissa parodia, Atti del congresso internazionale di muica sacra, 1950; ^ polifoniche iialiane durante U sce. XIV, Collectanea Historiae Musicae, Cesti e Abbatini, Santa Cecilia, 1953; Tre capitoli su Cesti, La Scuola ro] 19S3; Commedia delVarte e melodramma, Santa Cecilia, 1954 (engl. u A-Q, I Note su un codice di antiehe musiche per tastiera, RMI, 1954; Temperament Tendencies in ihe Florentine Camerala, MQ, -954; Tragedie et comedie dc Camerata fiorentina, Musique et Posie au XVI siecle, 1954; Cronologia e minazione dell'Ars nova italiana, Les Colloques de Wegimont, II, 1955 ( u zborniku L'Ars Nova, 1959); Marchettus de Padua and the Italian Ars i Muica Disciplina, 1955; Paolo da Firenze in un nuovo frammento..., ibid., L'Ars Nova italianne, u knjizi Histoire de la Musique,lhI sv., Encvclopec la Pleiade, 1960; Music and Cultural Tendencies in 15 Century Italv, Je of the American Musicological Societv, 1966; In Text Forms from Cicot Dufay, u knjizi Aspects of Medieval and Renaissance Music, 1967; Dante cus: Gothicism, Scholasticism and Music, Spcculum, 1968; Scelle poctic Monteverdi, Nouva Rivista Musicale Italiana, 1968. IZDANJA: The sic of l4 lh ~Century Italy (5 sv.), American Institute of Musicologv, 19 54-

PIRRO, Andr (Gabriel Edme), francuski muzikolog (SaintDizier, Haute-Marne, 12. II 1869 Pariz, 11. XI 1943). U Parizu studira pravo, hospitira u orguljskoj klasi C. Francka i vri slubu orguljaa. Go d. 190004 orgulja u crkvi St. JeanBaptiste de Belleville, zatim orgulja i kapelnik u College Stanislas. Sa M. Brenetovom, P. Aubrvjem i dr. osnovao teajeve za historiju muzike na Scholi Cantorum. God. 1907 doktorirao na Sorbonnei. Na toj je ustanovi , naslijedivi R. Rollanda, od 1912 predavao historiju umjetnosti i muzike (193037 profesor). P. je utemeljio muziki odjel parike Nacionalne biblioteke, kao i prvi muzikoloki seminar u Francuskoj. Bio je izvanredan uitelj ija je metoda nastave povezivala strogu kritinost s dubokom interpretacijom. Njegovi uenici bili su A. Macha-bey, M. Pincherle, D. Plamenac, Y. A. PIRRO Rokseth i G. Thibault. Od njegovih djela na prvom su mjestu Esthe'tique de Bach, Buxtehude i Histoire de la musique de lafin du XIV siecle d lafin du XVI". Pirroova hermeneutska estetika izgubila je s godinama na aktualnosti, dok se, meutim, historijsko-kritiki dijelovi njegovih rasprava jo uvijek smatraju uzorima.

PISAK (engl. mouthpiece, franc. embouchure, njem. M\ sttick), dio limenih duhakih instrumenata prislonjen uz sviraa. Izgraen je najee u obliku lijevka (rog) ili kc (trublja i trombon). O formi i strukturi piska ovisi boja zpojedinih instrumenata. Zbog toga je npr. R. Wagner, d: dobio meki zvuk tube, stavljao na nju p. roga. U irem smislu upotrebljava se naziv p. i kod drugih hakih instrumenata. Kod klarineta je to kljunu slian dk poetku cijevi (franc. bec, njem. Schnabel) s otvorom na dc strani u koji se uvruje tanka ploica od trske zvana je (usnik oboe sadri dva takva jezika), a na flauti se p. zove teralni otvor na gornjoj strani cijevi u koji svira due. M. l PISAREVI, Svetozar, peva, bas (Bosanski Samac, 25. 1885 Beograd, 3. XI 1929). Studirao pevanje u Beu; umet ku karijeru na operskoj sceni poeo u Miinchenu. Od 1915 opere u Zagrebu i Ljubljani, zatim od 1920, sa malim prekic lan opere u Beogradu. Peva plemenito zvunog i toploga gla nog materijala, muzikalan interpretator i odlian glumac, P ostvario niz velikih kreacija: Milo (Konjovi, Miloeva enic Kecal (Smetana, Prodana nevesta), Rocco (Beethoven, Fidi Sarastro (Mozart, arobna frula), Daland (Wagner, Holan,

PISAREVIC PISTONI
utalica), Nilacanta (Delibes, Lakme). Bavio se i vokalnom peda gogijom. B. D. PISCHNA, Josef -> Pina, Josef PISCHNER, Hans, njemaki pijanist, embalist i muzikolog (Breslau, 20. II 1914 ). Studirao klavir i embalo i polazio predavanja iz muzikologije na Univerzitetu u Breslauu. Nastupao u domovini i inozemstvu. Vrativi se iz zarobljenitva, predavao 194650 klavir, teoriju i povijest muzike na Visokoj muzikoj koli u Weimaru. Od 1950 proelnik muzikoga odjela Radio-Berlina, od 1954 vodio odjel za muziku u Ministarstvu kulture Njemake DR. Od 1963 intendant je Dravne opere u Istonom Berlinu.
DJELA: Streiter fur ine nationale Musik, Unser Rundfunk, 1953; Musik in China, 1955; Zur Vorgeschichte einiger im theoretischen Werk Jean Philippe Rameaus behandelter Probleme der Harmonik, Festschrift Richard Miinnich, 1957; Richard Wagner, Konzertbuch, 1958; Jean Philippe Ramcau und die franzb'sische Aufkldrung, Handel-Festschrift, Leipzig 1959; Die Harmonielchre Jean-Philippe Rameaus, ihre historischen Voraussetzungcn und ihre Auszvirkung im franzosischen, italicnischen und deutschen musiktheoretischen Schrifttum des 18. Jahrhunderts, 1963. U godinjaku Jahrbuch der Deutschen Demokrati -schen Republik za 1955, 1956 i 1957 ureivao rubriku Die Entviicklung des kulturellen Lebens. lanci i studije.

81

u slubi dvora u Parmi, a zatim dvora u Ansbachu; 179798 boravio na dvoru u Berlinu; 1699 preselio se u Be; 1700 se vratio u Bolognu. Tu je utemeljio uvenu pjevaku kolu, u kojoj su uenici (A. Ber nacchi, Bertolino da Faenza, G. B. Minelli, A. P. Fabri i dr.) bili razvrstani u razrede, a nastava se vrila po strogim metodikim principima. kole takva tipa ubrzo su osni vane i u drugim talijanskim gradovima, osobito u Napulju.
DJELA. INS TRU MENTALN A: Capri cci puerili variamenie composti, c passcggiati in 40 modi sopra un basso d'un balletto ... per suonarsi nel clavicembalo, arpa, violino, et altri stromenti, 1667. DRAMSKA. Opere: // Leandro, 1679 (II verzija pod naslovom Gli Amori fatali, 1682); pastorala // Narcisa, 1697; Le Pazzie d1 arnore e delV inleresse, 1699; Le Risa di Democrito, 1700 i / Rivali generosi, 1710 (sa C. Monarijem i G. M. Cappellijem). VOKALNA. Oratoriji: Sant' Adriano, 1692; Maria Vergine addolorata, 1698; // Sacrificio di Gefte, 1720; / Pastori al Prescpe, 1721 i Davide, 1721, Schcrzi musicali (6 talijanskih kantata, 2 talijanska dueta, 1 kompozicija s njemakim tekstom i 2 s francuskim); zbirka dueta i terceta, 1707; kantate za 1 -3 glasa i b. c. i arije u rukopisu. Crkvena djela. NOVA IZD.: gigue i ariju s francuskim tekstom iz Scherzi musicali obj. G. Benvennuti (35 Arie di vari Autori del secolo XVII, 1922). LIT.: L. F. Tagliavini, Francesco Antonio Mamiliano Pistocchi, MGG, X, 1962.

PISENDEL, Johann Georg, njemaki violinist i kompozitor (Cadolzburg, Furth, 26. XII' 1687 Dresden, 25. XI 1755). Uenik G. Torellija i F. Pistocchija u Ansbachu, kasnije A. Vivaldija u Veneciji. Od 1712 violinist, a od 1728 koncertni majstor dvorske kapele i dvorske opere u Dresdenu. Najvaniji njemaki violinski virtuoz u doba J. S. Bacha, koji je vjerojatno za njega komponirao partite za violinu solo. P. se kao kompozitor isticao smislom za upotrebu polifonih sredstava i za motiviku razradbu. Njegovi su uenici bili J. G. Graun, J. J. Quantz i F. Benda.
DJELA: simfonija; 4 concerta grossa; 7 koncerata za violinu. Dvije sonate za violinu i b. c; sonata za violinu-solo. NOVA IZD.: koncert za violinu u D -duru obj. A. Schering (DDT, 1907); G. Hauswald obj. koncert za violinu u Es -duru (1959), sonatu za violinu i b. c. u e-molu (1954) i sonatu za violinu solo u a -molu (1953). LIT.: H. R. Jung, Johann Georg Pisendel, MGG, X, 1962.

PISK, Paul Amadeus, austrijski kompozitor, muzikolog i muziki kritiar (Be, 16. V 1893). Studirao u Beu kod F. Schrekera, A. Schonberga, J. Epsteina, F. Hellmesbergera i G. Adlera; promovirao 1916. God. 192234 vodio je muziki odjel Narodnoga sveuilita u Beu, a predavao i na Novom bekom konzervatoriju. God. 1931-33 predavao kompoziciju na Austrijsko-amerikom konzervatoriju u Mondseeu (Salzkammergut). Istodobno se bavio i muzikom publicistikom; izdavao, sa P. Stefanom, Musikblatter des Anbruch (192028) i bio muziki kritiar u IViener Arbeiter-Zeitung (192134). God. 1936 emigrirao u SAD; bio je 193751 profesor muzike na University of Redlands u Redlandsu (California), 1951 62 profesor na University of Texas u Austinu i od 1963 na Washington University u St. Louisu (Montana). Nastupao kao pijanist u Austriji i SAD. Glavna obiljeja Piskova stila su slobodno tretirana polifonija, melodika koja naginje atonalnosti, jasna forma i ritmika. Njemu u ast objavljena je spomenica Paul Amadeus Pisk, Essay in His Honour (uredio J. Glowacki, 1967).
DJELA. ORKESTRALNA: Baroque Chamber Concerto za violinu i orkestar, 1953; Rococo Suite za violu i orkestar, 1955; Symphonische Ouvertiire, 1918; suita za komorni orkestar, 1932; Suite of American Folksongs za 24 instrumenta, 1944; Bucolic Suite za gudae, 1945; partita, 1924; Divertimento, 1935; Music for Strings, 1936; passacaglia, 1944; preludij i fuga, 1948; adagio i fuga, 1954; Three Ceremonial Rites, 1958. KOMORNA: gudaki trio, 1958; gudaki kvartet, 1924; klavirski trio, 1935; trio za violinu, violu i gitaru, 1933; duhaki trio, 1925; suita za 4 klarineta, 1940; Liltle Woodwind Music za obou, 2 klarineta i fagot, 1946; kvartet za 2 trublje, rog i trombon, 1951; duhaki kvartet, 1958; suita za obou. klarinet i klavir, 1955; Moresca Figures za violinu, kla rinet ili violonelo i klavir, 1935; 3 sonate za violinu i klavir, 1921, 1927 i 1939; sonata za klarinet i klavir, 1947; solo - sonate za violonelo, za violinu i za violu, 1926; fantazija za klarinet i klavir, 1935; Rondo-Suile za violinu i klavir, 1932; duo za violinu i violonelo, 1947; suita za obou i klavir, 1947; Introduction and Rondo za flautu i klavir, 1948. KLAVIRSKA: sonatina, 1958; Death Valley Sonatina, 1942; Speculum Suite, 1927; Engine Room, 1945 i dr. Kompozicije za orgulje. DRAMSKA. Baleti: Der grosse Regenmacher s recitatorom, 1927; Ballet Music za klavir i komorni orkestar, 1934 i American Suite, 1948. Monodrama Schattenseite, 1931. VOKALNA. Za sole, zbor i orkestar: Die neue Stadt, 1926; Die Stimme des Propheten, 1942; The Storm, 1943; Blech-blatterCortige, 1943 i The Trail of Life s recitatorom, 1956. Za 1 2 glasa i orkestar: Campanella-Kantate, 1932; 3 psalma, 1928; Gesang vom Rundfunk, 1929; Requiem, 1942; arije. A Toccata of Galuppi za recitatora i orkestar, 1947; zborovi; pjesme za glas i gudaki kvartet; oko 150 solo -pjesama {Gesdnge eines fahrenden Spielmanns, 1921). SPISI: Das Parodieverfahren in den Messen des Jacob Gallus (disertacija), STMW, 1918; brojni lanci u amerikim i nje makim publikacijama. IZDANJA: mise J . Gallusa u svescima DT, 1935 (6 misa), 1959 (5 misa), 1967 (3 mise) i 1969 (5 misa). LIT.: B. Kremcnliev, Paul A. Pisk, Music of the West Magazine, 1952. K. Kennan, Paul A. Pisk, Bulletin of the American Composers Alliance, New York 1959. N. Slonimsky, Paul Amadeus Pisk, MGG, X, 1962.

PISTON, VValter, ameriki kompozitor (Rockland, Maine, 20. I 1894 ). Obitelj se nekad zvala Pistone, a potjecala je iz Italije. P. je polazio slikarsku kolu Massachusetts Normal Art School u Bostonu, koju je zavrio 1916. Zatim je uio klavir i violinu. U mladosti se teko probijao svirajui po zabavnim lokalima. Nakon Prvoga svjetskog rata upisao se na Harvard University, na kojemu je 1924 promovirao. Dobivi stipendiju, studirao 192426 kompoziciju u Parizu kod N. Boulanger. Nakon povratka u SAD predaje do 1959 na Harvard Uni-versity (od 1944 profesor). Kao pedagog postigao je mnogo uspjeha: iz njegove klase izalo je vie vrlo istaknutih amerikih kompozitora (L. Bernstein, H. Shapero i dr.). Njegov peda-goko-teoretski rad odrazio se i u nizu veoma cijenjenih teoretskih prirunika. Brojna Pistonova djela potuju tradicionalne klasine okvire, iako se u njima ponegdje zamjeuju i elementi specifino amerikog w. PISTON nacionalnog stila (sinkopirani ritmovi). P. se ipak nije nikad ogradio od tekovina suvremene evropske muzike; on je pokazao stvaralaki interes i za principe neoklasicizma, atonal nosti i dodekafonije. Kultivirao je izrazito apsolutne instrumentalne forme, no moda se najvie prouo po deskriptivno programnoj muzici za balet The Incredible Flutist.
D J ELA. O RK ES TR ALN A. O s a m s i mfo n i j a : I, 1 9 3 7 ; I I , 1 9 4 2 ; III, 1947; IV, 1950; V, 1954; VI, 1955; VII, 1960 i VIII, 1965. Simfonijeta, 1941; Concertino za klavir i komorni orkestar, 1937. Koncerti: 2 za violinu, 1939 i 1960; za violu, 1957; za 2 klavira, 1959 i za klarinet, 1967; Prclude and Allegro za orgulje i gudae, 1943; fantazija za engleski rog, guda e i harfu, 1953; varijacije za violonelo i orkestar, 1966; Capriccio za harfu i gudae, 1963; koncert, 1933; Lincoln Centar Festival Overture; 2 suite, 1929 i 1948; Symphonic Piece, 1927; preludij i fuga, 1934; Fanfare fot the Fighting French, 1943; Fugue on a Victory Tune, 1944; Variation on a Theme by Eugcne Goossens, 1944; tokata, 1948; serenata, 1956; 3 New England Sketches, 1959; simfonijski preludij, 1961; Ricercare, 1967. Intermezzo Tunbridge Fair za vojnu muziku, 1950. KOMORNA: pet gudakih kvarteta, 1933, 1935, 1947, 1951 i 1962; gudaki sekstet, 1964; klavirski trio, 1935; klavirski kvartet, 1964; klavirski kvintet, 1949; 2 kvinteta za flautu i gudake instrumente; 3 kompoziciie za flautu, kla rinet i fagot, 1926; duhaki kvintet, 1956; Divertimento za 9 instrumenata, 1946; sonata za violinu i klavir, 1939; sonata za flautu i klavir, 1930; sonatina za vi olinu i embalo, 1945; partita za violinu, violu i orgulje, 1944; suita za obou i klavir, 1931; interludij za violu i klavir, 1942; duo za vi olu i violonelo, 1949. Klavirske kompozicije (sonata, 1926). Chromatic Study on li. A. C. H. za orgulje, 1940. Baiet The Incredible Flutist, 1938. Carnival Song za muki zbor i duhae, 1938; Psalm and Prayer of David za zbor i 7 instrumenata, 1958. TEORETSKA: Prindples of Harmonic Analysis, 1933; Harmony, 1941 (II izd. 1948); Counterpoint, 1947; Orchestration, 1955; Problems of Inlo-nation in the Performance of Contemporary Music, u djelu Instrumental Alusic (obj. D. G. Hughes), 1959. LIT.: /. Citkomilz, Walter Piston Classicist, Modern Music, 1936. E. arter, Walter Piston, MQ, 1946. Ai. Goss, Modern Music Makers, New York 1952. Classified Chronological Catalogue of Works by the U. S. Composer Walter Piston, Boletin interamericano de muica, 1959. A'. Broder, Walter Piston, MGG, X, 1962. J. As.

PISKAI, MESTNI -> Duhai, gradski PISTOCCHI, Francesco Antonlo Mamiliano (zvan Pistocehino), talijanski pjeva (alt), pjevaki pedagog i kompozitor (Palermo, 1659 Bologna, 13. V 1726). kolovao se u Bologni. God. 16861705 operni pjeva u Italiji i Njemakoj; 168695

PISTONI, Mario, talijanski p'lesa i koreograf (Rim, 11. I 1933 ). Studirao na baletnoj koli Rimske opere gdje je lan baletnog zbora od 1948, a solist od 1950. Prvi vei uspjeh do ivio je 1951 u baletu Soglia del tempo (muzika B. Bartoka). Iste godine postao solist kazalita Scala u Milanu (od 1953 prvi plesa). Gostovao u Engleskoj. Istie se podjednako u klasinom i su vremenom repertoaru. Oko 1960 poeo se baviti i koreografijom

82

PISTONI PIU
Teoretiari srednjega vijeka preuzeli su Pitagorino aku: odreivanje intervala, pa su i veliku i malu t ercu radi slo: oblika razlomaka u odnosu njihovih frekvencija smatrali za nance, premda je ve Aristoksen ustanovio, da je titrajni 1 meu tonovima velike terce 5 : 4 (ili 386 centi). A.; PITIJSKE IGRE, u antikoj Grkoj, sveanosti i natje' umjetnika, gimnastika i hipika (u vonji i jahanju), kc se odravala u ast boga Apolona u Delfima. Postanak i nezna, no od <- 582 prireivale su se, poput Olimpijskih svake etvrte godine i imale su panhelenski karakter. G toka obredne sveanosti bio je Pitijski nomos u kojemu si kazivala Apolonova borba i pobjeda nad zmajem Pitonom. 1 se ta himna u ast Apolona izvodila uz pratnju kitare, a od -< uvodi se na igrama i aulodija (pjevanje uz pratnju aulosa) i tika (solistika svirka na aulosu, bez pjevanja). Te je god in bjednik u auletici bio slavni antiki aulet Sakadas sa svoji; strumentalnim Pitijskim nomosom (nazivan i auletiki m Kasnije je u muziko natjecanje uvedena i kitaristika. Od pc nika u auletici poznat je i Midas iz Akragasa (na Pitijskim ma <- 490) za koga je Pindar spjevao svoju 12. Pitijsku 1
LIT.: O. Kolk, Der pythische Apollonhymnus aitiologische Die Meisenheim a. Gl. 1963. I. A

(Gershzviniana, udesni mandarin B. Bartoka, Izgubljeni sin S. Prokofjeva). PINA (Pischna), Josef, eki pijanist i pedagog (Rtio vice kraj Pfibrama, 15. VI 1826 Prag, 19. X 1896). Studirao obou na Prakom konzervatoriju. Mnogo godina uitelj klavira u Moskvi; kao umirovljenik ivio u Pragu. Autor je popularnih prirunika 60 Exercices progressifs pour piano (nova izd. A. Door, B. Wolff, W. Rehberg) i tzv. Malog Pine (Maly cvieni; nova revizija E. Mareeka, 1951). Bavio se i kompozicijom. PITAGORA, grki filozof (Samos , <-582 Metapont, oko ^-496). Oko -t-530 doao u Kroton (donja Italija) i tamo osnovao filozofsku i vjersko-politiku zajednicu, koje su se la -

P1TAC0RAS fe PYTACOJW

Pitagorini akustiki pokusi, F. Gaffurius, Theorica musicae Milano 1492

novi morali bez pogovora pokoriti disciplini nalik na samostansku. Zbog svoga drutveno -elitnog stava, zajednica je esto do lazila u ozbiljne sukobe s politikim protivnicima, pa je tako i P. morao <~5O9 bjeati iz Krotona i skloniti se u Metapont (do nja Italija). P. nije nita napisao, ali se njegovo uenje sauvalo u spisima uenika (pitagorovska kola postojala je do kraja Sr-lV st.). P. i njegovi uenici razvili su svoj pogled na svijet, prema kojemu brojke najbolje izraavaju bit svih stvari i pojmova. Smatrajui da se u prirodi sve kr ee po zakonima broja (harmonija sfera), oni su u svoj univerzum ugradili i muziku te su brojevima oznaivali i svojstva tonova i odnose medu njima. Pitagorin tonski sistem je netemperiran, a izveden je s pomou nizanja istih kvinta. Jednostavni razlomci predstavljali su konsonance ( 1 : 2 = oktava, 2 : 3 = kvinta, 3 : 4 = kvarta), a sloeniji disonance (16 : 27 = velika seksta, 81 : 64 = velika terca). Pitagorovski muziki teoretiari (Filolaj, Arhita, Euklid, Eratosten, Didim i Prolemej) nazvani su i kanonicima, nasuprot vie empiriki orijentiranim harmonicima oko Aristoksena. P. i njegova kola utemeljili su grku nauku o muzikom -> etosu, ije je djelovanje trajalo vie stoljea.
LIT.: A. E. Chaignet, Pythagoras (2 sv.), Pari 1874. H. Abert, Die Lehre vom Ethos in der griechischen Musik, Leipzig 1899. A. Delatte, Etude sur la litterature pythagoricienne, Bibliotheque de l'Ecole des hautes tudes, Sciences historiques, Pari 1915. E. Frank, Plato und die sogennanten Pythagoreer, Halle 1923. J. Levy, Recherches sur les sources de la legende de Pythagoras, Bibliotheque de l'Ecole des hautes etudes, Sciences religieuses, Pari 1926. J. M. Barbcur, The Resistance of the Pythagorean Tuning System, Scripta Mathematica, 1933. B. L. van der Waerden, Die Harmonielehre der Pythagoreer, Hermes, 1943. V. Bcnnet, Thoughts from Pythagoras, Music and Letters, 1945. E. Bindel, Die Zahlengrundlagen der Musik, I, Stuttgart 1950. P. Kucharski, Etudes sur la doctrine Pythagoricienne, Pari 1952. O. Becker, Fruhgriechische Mathematik und Musiklehre, AFMW, 1957. M. Vogel, Harmonikale Deutung eines pythagoreischen Spruches, Festschrift J. Schmidt-Gorg, Bonn 1957. W. Vetter, Pythagoras, MGG, X, 1962. K. Ko.

Grka muzika. Muzika pra PITIJSKI NOMOS oblici. PITONI, Giuseppe Ottavio, talijanski kompozitor ( 18. III 1657 Rim, 1. II 1743). Zborski djeak u Rimu; nik F. Foggie. Crkveni kapelnik u Monterotondu (1673), u siju (1674) i Rietiju (1676). Od 1677 do smrti kapelnik u ri crkvi San Marco u palai Venezia; uz to i u crkvama Sant' linare (od 1686), San Lorenzo in Lucina (od 1689), u Lat (170819) i (od 1719) u Capella Giulia u crkvi sv. Petra. ^ pedagog, njegovi su uenici bili F. Durante, L. Leo, F. njegov biograf G. Chiti i dr. P. je bio najugledniji crkveni muziar svoga vremena u ] a po plodnosti mu moda nema premca u cijeloj povijesti m Njegova muzika odraava stilski razvoj ostvaren kroz dvi neracije. Jedan dio Pitonijevih crkvenih djela nastavlja trt Palestrine i njegove kole_. ali pokazuje sve jai utjecaj viezb koncertantnog stila na utrb kontrapunktike.
DJELA KOMPOZICIJE. Oratoriji: San Ranicro, 1693; // M01 parato, 1693 i Ilungariae triutnphus in Ouirinali, 1695. Pasija po Mate ija po Luki. etvoroglasni kanon Io sono in allegria (jedino poznato Pit svjetovno djelo); oko 250 misa; oko 700 psalama; oko 200 Magnificai 200 moteta; stotine stavaka misnog propriuma i asoslova litanije i SPISI: Guida armonica; Aggiunte alle regole di contrappunlo di Giulii Regole di Contrapuntoj Notizie de' contrappuntisti e compositori di musit anni 1000 fino al 1700. NOVA IZD.: Missa in Nativitate Domini i Alissa pro Defunctis ( Proske (Aiusica divina, 1853); Missa Albana obj. L. Feininger (Mon lilurgicae polychoralis, 1955) i dr. LIT.: M. Tiberti, Un grande maestro della scuola romana, G. 0. Muica d' oggi, 1941. H. Hucke, Giuseppe Ottavio Pitoni und seine , im Archiv der Cappella Giulia, KMJB, 1955. Isti, Giuseppe Ottavio MGG, X, 1962.

PITROU, Robert, francuski muziki historiar (Pari IX 1879 Bordeaux, 1. VI 1963). God. 1923 49 pr knjievnosti na Univerzitetu u Bordeauxu, gdje je 194 predavao i povijest muzike.
DJELA (o muzici): La Vic intericurc de Robert Schumann, 1925; Schubert. Vie intime, IV izd., 1928; La Vie de Mozart, 1935; Jean-St Bach, 1941; Musiciens romanligucs, 1946; L'Opera italien au X.VII e sieclt De Gounod a Debussy. Une bellc epoque de la musiaue francaise, 1957 Schumann, 1961. Prijevod: R. Wagner, Vues sur la France, suivies d'ho a Richard Wagncr, III izd., 1943. LIT.: B. Bardet, Robert Pitrou, MGG, X, 1962. ;

PITAGOREJSKA TERCA. U Pitagorinu sistemu odreivanja akustinih odnosa meu tonovima intervala izraunava se frekvencija za veliku tercu kao omjer frekvencija prvog i posljednjeg tona u nizu od etiri iste kvinte (c-g-d^-a^-e2), a za malu tercu kao omjer frekvencija prvog i posljednjeg tona u nizu od tri iste kvarte (c-f-b-es1). Prema Pitagori je, dakle, frekvencija velike terce 81 : 64 (ili 408 centa), a male terce 32 : 27 (294 centa). U njegovu je sistemu velika terca vea, a mala manja od istovrsnih terca u istoj i temperiranoj ugodbi, kako pokazuje tabela: velika terca mala terca Pitagorin sistem: 408 centa 294 centa Temperirana ugodba: 400 centa 300 centa ista ugodba: 386 centa 316 centa

PITT, Percy, engleski dirigent i kompozitor (Londi I 1870 23. XI 1932). Studirao na Konzervatoriju u Le (C. Reinecke, S. Jadassohn) i na Muzikoj akademiji u Miin (J. Rheinberger). Korepetitor, orgulja, pomoni dirigent lista Covent Garden u Londonu. Od 1907 umjetniki di u Grand Opera Syndiicate; od 1915 dirigent Beecham ' Company, zatim direktor British National Opera Company (1 24), pa muziki direktor British Broadcasting Company (1922 Njegova su djela romantiki obojena.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta, 1906; koncert za klarinet balada za violinu i orkestar, 1900; uvertira The Taming of the Shreto, 1 suita; simfonijski preludij Le Sang des crepuscules, 1900; Orienlal Rhaps, Scenska muzika. Balada Hohenlinden za muke glasove i orkestar, pjesme za glas i orkestar; zborovi; solo-pjesme. LIT.: J. D. Chamier, Percy Pitt of Covent Garden and the BBC, I 1938.

PltJ (tal. vie), izraz koji se upotrebljava uz oznake za ti dinamiku, artikulaciju i interpretaciju da bi se pojaalo nj prvobitno znaenje (p. allegro bre; p. piano tie; p. stt krae; p. animato ivahnije). Suprotno od p. je -> meno.

PIVNIKI PIZZI
PIVNIKI, Branko, peva, bas (Srbobran, u. X 1917 ). Uio na Muzikoj akademiji u Beogradu i diplomirao u klasi N. Cvejia. U Beogradskoj operi od 1936, najprije lan hora, a kasnije solista (1959 63 direktor.) Ujedno koncertni peva, pevaki pedagog i docent na Fakultetu muzike umetnosti. Vanije uloge: Figaro i Bartolo (Mozart, Figarova enidba), Don Bartolo (Rossini, Seviljski berberiri), Don Pasquale (Donizetti), Pimen (Musorgski, Boris Godunov), Ferrando (Verdi,
Trubadur). p. Mil.

83

PIXIS, I. Friedrich AVilhelm, njemaki violinist i diri gent (Mannheim, 12. III !785 Prag, 20. X 1842). Sin i uenik Fri edricha Wilhelma; uio jo kod J. Franzla i G. B. Viottija. S bratom Johannom Peterom koncertirao 1794 1806 na turnejama po Njemakoj, Danskoj, Rusiji i Poljskoj. God. 180610 ivio u Beu; 1810 postao profesor Konzervatorija i kazalini dirigent u Pragu. Veoma cijenjen pedagog; njegov je uenik bio J. Slavik. 2. Johann Peter, pijanist i kompozitor (Mannheim, 10. II 1788 Baden-Baden, 22. XII 1874). Brat Friedricha Wilhelma, s kojim je koncertirao do 1806. Do 1823 ivio u Beu, gdje je uio kod J. G. Albrechtsbergera, a zatim u Parizu. Kao pijanist koncertirao na turnejama po Italiji, Engleskoj i dr. Oko 1845 povukao se u Baden-Baden. Pixisovo briljantno pijanistiko umijee od razuje se u stilu njegovih brojnih klavirskih kompozicija.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; koncert za. klavir; Concertino za klavir; nekoliko ronda s varijacijama za klavir i orkestar; uvertira. KOMORNA : 2 gudaka kvarteta; gudaki kvinteti; 6 klavirskih trija; klavirski kvartet; kla virski kvintet; 4 sonate za violinu i kl avir; sonata za violonelo i klavir. KLAVIRSKA: 3 sonate; rondo Les trois clochettes; niz djela salonskog karaktera; Hexameron (varijacije na koranicu iz opere / Puritani V. Bellinija; zajedno sa F. Lisztom, F. Chopinom, S. Thalbergom, C. Czernvjem i H . Herzom). DRAMSKA. Opere: Almazinde, 1820; Zauberspruch, 1822; Bibiana, 1829 i Spruch des Herzens, 1836. LIT.: H. Giehne, J. P. Pixis, Badische Biographien, II, Heidelberg 1875. R. Ratka, Aus J. P. Pixis' Memoiren, Kranz, Gesammelte Blatter uber Musik, Leipzig 1903. R. Sietz, Pixis, 1. Friedrich Wilhelm (II); 2. Johann Peter, MGG, X, 1962.

Ve su Pizzettijeve opere pokazale koliku vanost on pridaje zboru kao predstavniku kolektiva, zajednice. Kao izvrstan poznavalac klasine polifonije, P. je zborne stranice u svojim operama esto izgraivao na punoi i bogatstvu kontrapunkti -kih linija, pa su takve osobine znaajne i za njegove zborne kompozicije (npr. Requiem za zbor a cappella) kojima u novijoj talijanskoj muzici pripada vrlo istaknuto mjesto. Brojne instrumentalne kompozicije Pizzettijeve odaju esto vokalni karakter. Lirski i dramski elementi prepleu se u I. PIZZETTI njima tako da djeluju kao odraz umjetnikovih scenskih djela. U nekima P. ivopisnim orkestralnim bojama slika prirodu (Concerto dell' Estate), a neke od tih kompozicija imaju i autobiografski prizvuk. Medu talijanskim kompozitorima naeg stoljea P. je jedan od najdarovitijih muzikih pisaca. Njegov esej o Belliniju jamano je jedan od najljepih napisanih o autoru Norme.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u A-duru, 1940; koncertu za violinu, 1944; koncert u C za violonelo, 193334; koncert u es za harfu, 1960; Canti del-la stagione alta za klavir i orkestar, 1930; Concerto delV Estate, 1928; Ouverture per una farsa tragica, 1911; Trepreludisinfoniciper VEdipo Re di Sofocle, 1904; Sinfonia delfuoco per Cabiria di G. D' Annunzio, 1914; suita La Pisanella (prema scenskoj muzici za istoimenu dramu G. D' Annunzija), 1913; Rondo veneziano, 1929 (1931 izv. kao balet); Canzone dei beni perduti, 1950; Preludio a un altro giorno, 1951. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, u A, 1906 i u D, 1932 33; klavirski trio, 1925; sonata u A za violinu i klavir, 1918 19; sonata u F za violonelo i klavir, 1921; Tre canti za violonelo (violinu) i klavir, 1924. KLAV1RSKA: sonata, 1942; Foglio d' album, 1905; Da un autunno gid lontano, 1911; Canti di ricordanza, 1943. DRAMSKA. Opere: Cid; Fedra, 1915; Debora e Jaele, 1922; Lo Straniero, 1922 25 (izv. 1930); Fra Gherardo, 1928; Orseolo, 1935; L'Oro, 1947; Vanna Lupa, 1949; Ifigenia, 1950; Cagliostro, 1951; La Figlia di lorio, 1954; L'Assassinio nella cattedrale, 1958; // calzare d' argento, 1961 i Clitennestra, 1965. Koreografska scena Rondo veneziano, 1931. Scenska muzika za dramska djela La Nave (G. D' Annunzio), 1908; La Pisanella (D' Annunzio, I9 I3); LaSacra rappresentazione di Abram e d' Isaac (F. Belcari), 1917 (prer. 1926 i 1931); Agamennone (Eshil), 1931; Le Trachinie (Sofoklo), 1933,; La Rappresentazione di Santa Uliva, 1933; Edipo e Colono (Sofoklo), 1936; Le Fete delle Panatenee, 1936; Come vi piace (Shakespeare), 1938; LaLunga notte di Medea (C. Alvaro), 1949 i // Campiello (Goldoni), 1957. Filmska muzika. VOKALNA: kantata Vanitas vanitatum, 1958;!-' Ultima caccia di Sant' Uberto za zbor i orkestar, 1930 (takoer za orkestar); Introduzione ali' Agamennone di Eschilo za zbor i orkestar, 1931; Cantico di gloria za enski zbor, 24 duhaka instrumenta, 2 klavira i udaraljke, 1948; Due canzoni corali za zbor, 1913; Canto d' amore za muki zbor, 1914; Tre composizioni corali za zbor, 1942 43; La'nento za tenor i zbor, 1920; vie solo -pjesama, medu njima Tre liriche, 1904; / Pastori, 1908; La Madre al figlio lontano, 1910; Due liriche drammatiche napoletane, 191618; Tre sonetti del Petrarca, 1922; Altre cinque liriche, 193233; Tre sonetti tragici, 1944; 2 Poesie d'Ungaretti, 1953 i dr. CRKVENA: Messa di Requiem za zbor a cappella, 1922; De profundis (7-gl.), '93^; Ave Maria; Tantum ergo; Tenebrae factae sunt. Instrumentirao kompozicije G. Frescobaldija, B. Pasquinija i M. A. Rossija, koje su posluile kao scenska muzika za pastoralu Aminta T. Tassa. Priredio nova izdanja sonata za violinu i klavir F. M. Veracinija i madrigala Gesualda da Venosea. SPISI: La Muica dei Greci, 1914; La Muica di V. Bellini, 1914; Musidsti contemporanei, 1914; Intermezzi crnici, 1921; La Muica italiana dell' Ottocento, u zborniku L' Italia e gli Italiani del Secolo XIX, 1930 (kao posebna knjiga obj. 1946); Niccolb Paganini, 1940; Muica e dramma, 1945. Brojni lanci i studije u strunim mu zikim i knjievnim asopisima i u listovima. Uredio zbornik Vincenzo Bellini, 1936. LIT.: R. Fondi, Ildebrando Pizzetti e il dramma musicale italiano d' oggi, Roma 1919. M. Castelnuovo-Tedesco, Ildebrando P izzetti e la sua muica corale, II Pianoforte, novembar 1921 (broj posveen Pizzettiju). H. Prunieres, Ildebrando Pizzetti, Nouvelle Revue d'Italie, juli 1920. G. Bastianelli, Ilde brando Pizzetti, Convegno, mart april 1921. L. Parigi, Pizzetti, II momento musicale italiano, Firenze 1921. M. G. Gani, Debora e Jaele di Ildebrando Pizzetti, Guida attraverso il poema e la muica, Milano 1922. Isti, Ildebrando Pizzetti, MQ, 1932. M. Pilati, Fra Gherardo di Ildebrando Pizzetti, Bolletino Bibliografico Musicale, Milano 1928. L. Pagano, Debora e Jaele di Ildebrando Pizzetti, La fionda di Davide, Torino 1928. M. Rinaldi, L'Arte di Ildebrando Pizzetti e Lo Straniero, Roma 1930. A. Damerini, Verdi e Pizzetti, u zborniku Parma a Ildebrando Pizzetti, Parma 1932. M. Rinaldi, Ildebrando Pizzetti poeta, Muica d' oggi, 1932. M. Saint-Cyr, Ildebrando Pizzetti, Musicisti contemporanei, 1932. Parma a Ilde brando Pizzetti, Parma 1932. G. M. Gatti, Ildebrando Pizzetti, Torino 1934 (novo izd. 1955; engl. prijevod 1951; dosad najtemeljitija monografija o ovom umjetniku). G. Gavazzeni, Tre studi su Pizzetti, Como 1937. M. Rinaldi, II Valore della Fedra di D' Annunzio nel dramma di Ildebrando Pizzetti, Roma 1937. La Rassegna musicale, oktobar 1940 (broj posveen Pizzettiju) Rassegna dorica, 1940 (broj posveen Pizzettiju). M. Rinaldi, Lo Straniero di Ildebrando Pizzetti, Firenze 1943. G. Gavazzeni, Brano di un commento ali' Orseolo di Pizzetti, RAM, 1943. M. Castelnuovo-Tedesco, Ildebrando Pizzetti, u The Book of Modem Composers D. Evvena, New York 1945. G. Gavazzeni, L'oro di Ildebrando Pizzetti, Milano 1946. Firenze a Ilde brando Pizzetti, Firenze 1947. G. Gavazzeni, Altri studi pizzettiani, Bergamo 1956. M. La Morgia, La citta dannunziana a Ildebrando Pizzetti, Milano 1958. A. Damerini, Ildebrando Pizzetti, MGG, X, 1962. G. Gavazzeni, Pizzetti, dopo la morte, Nuova Rivista Musicale Italiana, 1968. J. As.

PIZZETTI, Ildebrando, talijanski kompozitor, dirigent i muziki pisac (Parma, 20. IX 1880 Rim, 13. II 1968). Kompoziciju uio na Konzervatoriju u Parmi (T. Righi). Neko vrijeme predavao u tom zavodu povijest muzike. God. 1908 postao nastavnikom za harmoniju i kontrapunkt na Konzervatoriju u Firenzi (1917 direktor). Od 1924 bio je direktor Konzervatorija u Milanu, a 1936 je naslijedio O. Respighija kao profesor kompozicije na akademiji 5. Cecilia u Rimu (194851 direktor). Odgojio je velik broj uenika; medu njima su M. Castelnuovo-Tedesco, G. Gavazzeni, V. Mortari, N. Rota pa hrvatski kompozitori I. Para, I. Kirigin i I. Lhotka-Kalinski. Uz F. Busonija, O. Respighija, A. Casellu i G. F. Malipiera, P. je jedan od najistaknutijih predstavnika velike obnove talijanske muzike na kazalinom i instrumentalnom podruju u prvim decenijima XX st. Sluio se tekovinama suvremenoga muzikog jezika, ali umjerenije nego Casella ili Malipiero. Premda je pisao i instrumentalne kompozicije, teite je njegova stvaranja svakako bilo u muzikom kazalitu. P. je rano poeo razmiljati o problemima opere kao muzike drame pa je uskoro doao do zakljuka da se oni ne mogu rije iti ni grubostima veristikih pokuaja ni Massenetovim skreta njem u sentimentalni lirizam. Pizzettiju je drama, a po tomu i muzika drama, vrhunac u djelatnosti stvaralakog ovjejeg duha, sinteza uma i srca, odraz ivota u trajnoj punoi njegove istine. Drama mora, kao nekada u starih Grka, izazivati duhovna oienja, potrebu da se ljubavlju i dobrotom pristupi ljudskim patnjama. Ostvarajui muziku komponentu svoje muziko -dramske koncepcije, P. je drao da treba izbjegavati lirske oaze koje zaustavljaju dramski tok radnje pa je izgradio vlastiti recitativni stil u kojemu prevladava silabiko tretiranje melodijske linije s jakim isticanjem ritmikog elementa. Provevi time je dinstveno stapanje tona i rijei, P. je pronaao nain kako da izbjegne srodnosti s recitativnim vlastitostima velikih reformatora opere, od Glucka do Wagnera i Debussvja. U svojim nastojanjima P. nije uvijek postizavao uspjehe; gdjekad je upadao u jednolinost (tome se nisu mogli oteti ni ostali reformatori opere kojima je recitativ bio ishodite). U svojim najuspjelijim ostvarenjima, tako u remek-djelima Debora e Jaele i Fra Gherardo, on je ipak preobrazio talijansku operu svojega vremena, u koju je unio neke arhaike crte. Nakon niza mladenakih pokuaja, P. je svoje muziko -dramsko stvaranje povezao s D'Annunzijevim, ali je ubrzo spoznao da e teko nai tui tekst koji bi mu omoguio da do kraja provede svoj plan operne koncepcije. Stoga je, poevi od libreta za operu Debora e Jaele, pisao sam sve svoje operne tekstove. Likovi su u njima esto puni moralne snage i veliine, u vjenoj borbi izmeu osjeaja i dunosti, izmeu na gona i zakona.

PIZZI, Emilio, talijanski kompozitor (Verona, 3. II 1861 Milano, 28. XI 1940). Studirao na konzervatorijima u Bergamu i Milanu (A. Bazzini, A. Ponchielli). God. 1884 97 ivio u Londonu, a zatim, poto je tri godine bio kapelnik i direktor

84

PIZZI PJESMARICA
buch (oko 1460), Rostocker Liederbuch (oko 1460), Oeglin's Li, buch (1512), Liederbuch der Anna von Koln (1525), Ott's Li, buch (I 1534, II 1544), Othmayr Liederbuch (1549), Donauesch Liederhandschrift (XV st.).Vei dio pjesama iz tih pjesmarica o utjecaj Meistersingera ili njemakoga narodnog pjevanja. Kas meutim, p. sa svjetovnim napjevima gubi dotadanje zna Ona se pretvara u zbirku jednoglasnih ili rjee vieglasnih kalnih kompozicija. U razdoblju klasike i osobito romai djela sabrana u pjesmarici poprimaju oblik solo-pjesme. P. staje tada ciklus : -pjesama. Tek pri deni nacionaliza prvoj polovini '. st. nalazi u pjesm hriflus iejpone pogodan oblik z: renje i propagii umjetnike zborr terature, a prekc i cgrehe odeprjj: i kcic on tu naprednih ideji dranih u tekstoi pjesama. Jenjavai nacionalnih pok ubil /robum iciepore v prestaje objavljiv takvih zbornika, uskoro postaje s nim za zbirku isl cfafc ucfielcmo \iherd\\oit\ ivo nar. pjesam Razvoj crki pjesmarice, tj. zt duhovnih napjev; ili, tuGie Chrusltlrebe 7iwJuuochmi kao je neto dn ije. U doba refor ije sastavljaju s Njemakoj, a kas i u drugim zemlja zbornici duhoi pjesama pod r; itim imenima ( Geisti Lieder, Stranica iz Pavlinske pjesmariee, 1644 ehiridion, Psalmen, Lter, Psalmen Davids, kasnije kao Herzensandschten, Wohlriechi Lebensruchte, Himmlische Lieder, Seelenmusik, Sabbathische . lenlust) ili pod latinskim naslovima (Paradisus musicus, Har niae analogicae Cantorinum i Aiusae Sioniae; za katolike p marice dodavao se ovim naslovima i pridjev katoliki), i dinom XVIII st. uobiajio se u Njemakoj naziv Gesangl ili Kirchengesangbuch. Prva takva pjesmarica sastavljena po U2 na ve postojee eke zbirke (npr. Pysnicky duchovai, 1501, 15 je protestantska crkvena pjesmarica Geystliche gesangk Buchl koju je 1524 u VCittenbergu objavio Johann Walter, prijate savjetnik M. Luthera. Ubrzo zatim izlaze sline pjesmaric Erfurtu (Enchiridion, 2 sv.j 1524), Strassburgu(7'ewWc/i Kirchcnc 1525; Psalmen, Gebet und Kirchenubung, 1526; Strassbu: Gesangbuch, 1541J Babstsche Gesangbuch, 1545) i Leipzigu ( ehiridion, 1530; Nezvgesangbiichlein, 1536; Gesangbuch, 15; U njima je objavljena karakteristina skupina pjesama koje uz neznatna proirenja i dopune itava dva stoljea ostale ; grom veine pjesmarica. Jedino pjesmarice namijenjene kun muziciranju pokazuju veu slobodu u izboru tekstova i napj {Praxis pietatis melica, 1644; Gothaer Gesangbuch, 1666). kasnijih crkvenih pjesmarica vanije su Geistliche Lieder ; Psalmen J. Leisentritta (1567), Fiinfzig Geistliche Lieder ; Psalmen L. Osiandera (1586), Kirchengesa'nge S. Calvisiusa (15c Mainzer Cantulae (1605), Cantional J. H. Scheina (1627), 1 Leipziger Gesangbuch (1682), Geistliche Gesangbuch J. A. Frevli: hausena (2 sv.; 1704 i 1714), Berliner Gesangbuch J. Porsta (17c Vollstdndige Francksche Gesangbuch G. A. Franckea (174 Tochter Sion H. Lindenborna (1741) i dr. Duhovne pjesma: novijega doba oituju tenju za vraanjem prvobitnom rep toaru pjesama i za stvaranjem jedinstvenoga zbornika crkva pjesama za katolike, za protestante i za idove. Takve su pjesri rie Deutsche Evangelische Kirchen-Gesangbuch (1854), Deuts, Evangelische Gesangbuch fiir die Schutzgebiete und das Auslo (1915) i druge. Kod nas se prve pjesmarice javljaju veoma rano. To su i lanjski psaltir, anonimni rukopisni zbornik psalama pisan u X. st. u Ravnu kod Ohrida, Psaltikija Stefana Srbina (vjerojatno XVI st.), slovenske protestantske pjesmarice, od kojih je pr pod naslovom Eni Psalmi objavio Primo Trubar 1567 u Tubi genu, Pisni za naypoglavitiyc, naysvetiye i nayveselye dni svi godischia sloxene i kako se u organe us' yednim glasom mogu spivi Atanazija Jurjevia (tampane 1635 Beu), rukopisna Pavlins.

muzike kole u Bergamu, vratio se ponovno u London, gdje je stekao popularnost svojim romancama.
DJELA. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1887 i 1889; kompozicije za violinu i klavir i dr. Klavirska djela. DRAMSKA. Opere: Guglielmo Ratdiff, 1889; Editha, 1890; Gabridla, 1893; The Bric-Brac-Will, 1895; La Rosalba, 1899; La Vanita e Vamorc, 1900; Vcjidctta, 1906; Ivania, 1926 i dr. CRKVENA I oratorij Death and Rcsurrcction; Aiissa solemnis; Requiem.

PIZZICATO (krat. pizz.; od tal. pizzicare tipati, trzati; engl. plucked, franc. pince, njem. gezupft), nain sviranja na gudakim instrumentima kod kojeg se ton umjesto povlaenjem gudala proizvodi tako da se ice trzaju prstima. Poeo se primjenjivati u vrijeme kad su instrumenti kao gitara i lutnja, kojima je bila svojstvena ovakva tehnika sviranja, nestali iz orkestra. Medu prvima upotrijebio ga je C. Monteverdi u dramskom madrigalu Tancredi e Clorinda (1624). Susree se i u operama R. Keisera i G. F. Handela. N. Paganini je prvi svirao p. lijevom rukom i istodobno izvodio melodiju gudalom u desnoj ruci. Oznaka -> arco upuuje instrumentalistu da prekine izvoenje pizzicata i da nastavi svirati gudalom. T. Br. PIZZINI, Carlo Alberto, talijanski kompozitor i dirigent (Rim, 22. IV 1905 ). Studirao na Konzervatoriju u Rimu (C. Dobici, O. Respighi); diplomirao 1929 na Konzervatoriju u Bologni, a zatim se usavravao kod O. Respighija u Rimu. U Rimu 192430 dirigent koncerata za odgoj studenata, zatim (193237) muziki inspektor u Societd Italiana degli Autori ed Editori. Od 1938 namjeten na Talijanskom r adiju (RAI); od 1955 pomonik direktora za orkestre i zborove. Vrlo agilan kao dirigent u domovini i drugim evropskim zemljama, u Japanu, Izraelu i Americi. Njegove su kompozicije programnog karaktera.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u c-molu, 1930; simfonijska pjesma // Poema delte Dolomiti, 1931; Concierto para tres hernianas za gitaru, 1969; uvertira, 1959; Suite infantile, 1961; tarantella 1923; sarabanda za gudae, 1930; Strapaese, 1932; simfonijski triptih Al Piemonte, 1941; divertimento u obliku varijacija Grotte di Postumia, 1941; Jdillio, 1959; simfonijska freska In Tc,Do-mine, speravi, 1962. KOA1ORNA: sarabanda i fuga za gudaki kvartet, 1929; sonata za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir, 1928. Sonata za klavir, 1927; klavirske kompozicije za djecu. Operna pria Dardanio, 1928. Scenska muzika. Filmska muzika. Muzika za radio-igru i za televiziju. Suita / Canli sereni za glas i klavir, 1925. Crkvena muzika. LIT.: A. Damerini, Carlo Alberto Pizzini, MGG, X, 1962.

PJESMA, 1. vokalno djelo manjeg opsega. Izraz p. u irem smislu oznauje i krau kompoziciju za zbor a cappella ili uz pratnju klavira ili manjeg instrumentalnog sastava kao i djela za glas bez pratnje ili uz instrumentalnu pratnju. P. ukljuuje i ostvare nja umjetnike muzike i tvorevine narodnoga stvaralatva, pa i oblike zabavne muzike. Ona moe biti svjetovnoga karaktera (lir ska, satirina, epska, djeja, obredna, plesna i dr.), a!i i duhovnog (narodne i umjetnike crkvene pjesme). Odreeniji oblici pjesme su npr. borbena pjesma ili - solo-pjesma. U uem smislu naziv p. ukljuuje uz narodnu pjesmu prvenstveno solo -pjesmu uz pratnju klavira. 2. Medu brojnim instrumentalnim minijaturama iz vremena romantike (kasnije i u oblasti salonske muzike) mnoge nose na slov p. Najpoznatija je klavirska zbirka Pjesme bez rijei (Lieder ohne Worte) F. Mendelssohna. 3. P. je i naziv za odreen dvodijelni odnosno trodijelni muzi ki oblik {-> Dvodijelna pjesma, -* Trodijelna pjesma). M. Kun. PJESMARICA, zbirka jednoglasnih ili vieglasno obraenih napjeva razucita karaktera s instrumentalnom pratnjom ili bez nje, namijenjena uglavnom irim slojevima ljubitelja muzike i zbog toga relativno jednostavnije strukture i s manjim tehni kim zahtjevima za izvodioca. Historijsko znaenje pjesmarica je veliko, jer su one esto jedini sauvani izvori i dokumenti koji govore o muzikoj praksi pojedine epohe i stvaralatvu anonimnih majstora. Najstariji su primjeri pjesmarica zbirke narodnih te truverskih i trubadur skih napjeva iz XIII i XIV st. kao npr. Chansonnier de Saint Germain, Chansonnier du Roi, Chansonnier de VArsenal i Chansonnier Cangi. Autori su im veim dijelom anonimni, a medu potpi sanima nalaze se i imena istaknutih predstavnika francuske viteke umjetnosti (A. de la Halle, Guillaume de Poitiers, Bertran de Born). Iz istoga su razdoblja Jenaer Liederhandschrift, Wiener Handschrift 2701, Kolmarer Liederhandschrift, Donaueschinger Liederhandschrift, Singebuch A. Puschmanna, pjesmarica Valentina Voigta (sastavljena za magdebu rkoga kneza P. von Sachsena) i neke druge zbirke Minnesangera i Meistersingera. Srodnost s trubadurskom umjetnou oituju i zbornici panjolskih pje sama kao to su Cancionero musical de Palacio, Cancionero musical de Elvas (oba s kompozicijama J. del Encine, F. Penalose i drugih majstora) i Cancionero de Uppsala. Veoma su vrijedne zbirke svjetovnih pjesama (njem. Liederbuch) koje su se u XV i XVI st. pojavile u Njemakoj. Najpoznatije su Lochamer Liederbuch (oko 1450), Glogauer (Berliner) Liederbuch (oko 1460 ili 1480), Munchencr Liederbuch (oko 1460), Schedelsches Lieder-

PJESMARICA PJEVAKA DRUTVA

pjesmarica nastala oko 1644, te Cithara octochorda iz 1701, kojoj je autor vjerojatno Toma Kovaevi. U nizu zbirki zbornih kompozicija XIX st. izdvaja se Kolo, zbornik izabranih hrvatsko-slovenskih zborova, koju je 1894 izdalo Hrvatsko pjevako drutvo Kolo u Zagrebu.
NOVA IZD.: Chansonnier de Saint Germain (faksimil) obj. P, Meyer i G. Raynaud (1892); Chansonnier du Roi (2 sv., faksimil i transkripcija) J. B. i L. Beck (1938); Chansonnier de V Arsenal (faksimil i transkripcija) P. Aubry i A. Jeanroy (19097; Chansonnier Cange (2 sv., faksimil i transkripcija) J. B. i L. Beck (1927)^ Jenaer Liederhandschrift obj. su: F. H. von der Hagen (Minnesinger, IV, 1838), K. K. Miiller (fotokopija, 1896) te Fr. aran, G. Holz i E. Bernouilli (2 sv., 1901; novi otisak 1966); Wiener Handschrifi 2701. H. Ritsch (DTO, 1913); Kolmarer Liederhandschrift i Donaueschinger Liederhandschrift obj. P. Runge (1896); Cancionero musical de Palacio H. Angles (1947 51); Cancionero musical de los siglos XV y XVI F. A. Barbieri (1890; novi otisak 1945); Cancionero de Uppsala R. Mitjana, J. Bay y Gay i I. Pope (1944); Lochamer Liederbuch (faksimil) K. Ameln (1925) te K. Escher i W. Lott (1926); Glogauer Liederbuch H. Ringmann i J. Klapper (1936 37); Schedelsches Liederbuch H. Rosenberg (1933); Ocglin's Liederbuch R. Eitner i J. J. Maier (Publikationen alterer Musik, 1880); Liederbuch der Anna von Kb'ln W. Salmen i J. Koepp (1953); Ott's Liederbuch R. Eitner, L. Erk i O. Kade (Publikation alterer Praktischer und Theoretischer Musikvverke, 1873 76). Geystlicke Gesangk Buchleyn obj. O. Kade (Publikationen alterer Praktischer und Theo retischer Musikwerke, 1878) i O. Schroder (u izdanju sveukupnih djela J. Waltera, I III, 1943 55); Teulsch Kirchenamt (faksimil) K. Reinthaler (1948); Babstsche Gesangbuch (faksimil) K. Ameln (1929; II izd. 1959); Enchiridion iz Leipziga (faksimil) H. Hofmann (1914). LIT.: H. Petrich, Unser Gesangbuch, 1924. O. Sohngen, Die Zukunft des Gesengbuches, Leipzig 1949. C. Mahrenholz, Das Evangelische Kirchengesangbuch, Kassel 1950. Isti, Gesangbuch, MGG, IV, 1955. M. Jenny, Geschichte des deutsch-schweizerischen evangelischen Gesangbuches im 16. Jahrhundert, Basel 1962. M. ku.

85

posebna pjevaka drutva koja dostiu visoku razinu reproduk cije. Pojava nacionalnih muzikih kola u ostalim slavenskim zemljama odrazila se osobito na podruju vokalne muzike pa su nakon prakog Hlahola (osnovanog 1831) nikla brojna pjevaka drutva. U jeku pokreta z a nacionalnu samostalnost ona su postala aritima patriotizma probuenoga graanskog stalea.
LIT.: H. Marechal i G. Pares, Monographie universelle de l'Orpheon, Pari 1910. Der Deutsche Sangerbund 1862 1912, 1912. R. Kotzschke, Geschichte des deutschen Mannergesanges, Dresden 1927 F. J. Etoens, Lexikon des deutschen Chorwesens, Monchengladbach 1954 (II izd. 1960). Jahrbucher des Deutschen Sangerbundes I X, 1926 36 i od 1952 nadalje. K. Ko.

PJEVAKA DRUTVA. Za razliku od ranijih stoljea kada se zborno pjev anje njegovalo u krugu profesionalnih muziara u crkvama i na feudalnim dvorovima, u drugoj polovini XVIII st. i osobito u XIX st. pojavljuje se i u graanskom drutvu tenja za skupnim vokalnim muziciranjem svjetovnog karaktera. U poetku uglavnom na profesionalnoj bazi, no postepeno sve vie na amaterskoj, u evropskim zemljama niu pjevaka drutva koja preuzimaju vanu ulogu u muzikom ivotu te utjeu na razvoj muzikoga stvaralatva na tom podruju. Medu prva takva drutva idu Noblemen's and Gentlemen's Catch Club (osnovano 1761 u Londonu), koji najvie njeguje komponiranje i izvoenje mu zike forme -* catch, i Glee Club (London, 1783) koji se posveuje engleskoj vieglasnoj pjesmi a cappella, nazvanoj -> glee. Poticaj za osnivanje mukih pjevakih zborova u Njemakoj dao je K. F. Zelter koji je s umjetniki obrazovanim lanovima Pjevake akademije (Singakademie) utemeljio 1809 u Berlinu drutvo pod nazivom Liedertafel. Za Berlinom su se ubrzo poveli Leipzig (1815) i Frankfurt na Odri (1819), a zatim i drugi gradovi sjeverne Njemake. U poetku su se lanovi regrutirali iz redova kompozitora, profesionalnih pjevaa i pjesnika, no sa irenjem pjevakog pokreta drutvima su poeli u sve veoj mjeri pristupati i muziki diletanti. Tome je vjerojatno pridonio i H. G. Nageli koji je 1810 osnovao u Zurichu muko pjevako drutvo s ciljem da njeguje narodnu pjesmu. Drutva takva karaktera proirila su se zatim u junoj Njemakoj (esto pod nazivom Liederkranz). Ona su se uskoro asimilirala s drutvima iz sjevernih krajeva. Istovetni ciljevi drutava izazvali su organiziranje regionalnih i gradskih saveza (npr. Schlesischer Sangerbund, Berliner Sangerbund) koji su se kasnije ujedinili u jedinstveni Deutscher Sangerbund. Savez, koji je prije Prvoga svjetskog rata brojio vie od 5500 drutava s oko 190000 aktivnih lanova, prireivao je velike pjevake smotre (Liederfeste). Prvi takav festival odran je 1865 u Dresdenu. Prvo austrijsko pjevako drutvo Wiener Mdnnergesangverein osnovano je 1843 u Beu. God. 1949 po novno je osnovan Deutscher Sangerbund; obuhvaa 18 pokra jinskih saveza sa oko 15 000 zborova. Prvi festival organiziran je 1951 u Mainzu. Tjedni zborne muzike (Sangerivochen) odravali su se u razliitim gradovima, od 1963 u Essenu. Slino kao Liedertafel u Njemakoj bio je organiziran -> Orpheon u Francuskoj, pod kojim je nazivom G. L. Wilhem 1835 u Parizu utemeljio muko pjevako drutvo. U tom je sa vezu 1910 bilo ulanjeno oko 2200 drutava s vie od 60000 pjevaa, a redovite smotre (Concours Orpheonigues) odravale su se od 1849. Liedertafel i Orpheon bili su uzori po kojima se proirio pjevaki pokret u Americi gdje su u drugoj polovici XIX st. poeli nicati muki (kasnije i mjeoviti) zborovi pod nazivom Apollo Club. Najpoznatiji medu njima djelovali su u Bostonu (od 1871), Brooklvnu (1878), Chicagu (1872), Cincinnatiju (1882) i St. Louisu (1893). Od slavenskih zemalja najdulju je zborsku tradiciju imala Rusija gdje je u XVIII st. prednjaila npudeopuan neeuecKaa Kanejijia God. 1802 osnovano je Petrogradsko filharmonijsko drutvo koje je u svom sastavu imalo i zbor te je redovito izvodilo djela velikih vokalno-instrumentalnih formi, kao i zborske kompozicije bez instrumentalne pratnje. Usporedno sa sve veim za nimanjem za narodnu pjesmu utemeljuju se u toku XIX st. i

U JUGOSLAVIJI. Bosna i Hercegovina. Muzika umjetnost u Bosni i Hercegovini javlja se relativno kasno i to najprije putem pjevakih drutava koja za austro-ugarske okupacije (18781918) nisu bila samo kulturno-umjetnike ustanove nego i mjesta na kojima je strujao drutveni, politiko-nacionalni i kulturni i vot pojedinih gradova. U prvom periodu rada, do 1914, drutva uestvuju na priredbama nacionalnog i vjerskog karaktera, a pojedine svea nosti postaju politiko-nacionalne manifestacije. Poslije Prvoga svjetskog rata obnovljena drutva idu u prvom redu za umjetnikim ciljevima, pa pod vodstvom strunih dirigenata dostiu vi sok reproduktivni nivo. Do 1941 bila su u Bosni i Hercegovini u svemu 73 organizirana pjevaka drutva (34 srpska, 21 hrvat sko, 9 muslimanskih, 2 jevrejska, 3 radnika i dr.). U Sarajevu su djelovali Srpsko pevako drutvo Sloga (osnovano 1888; dirigenti Lj. Bajec i C. Rihtman), Hrvatsko pjevako drutvo Trebevi (1894; dirigenti J. Hladek i I. Demetar) i Jevrejsko pjevako drutvo Lira (1900; dirigenti B. Jungi i O. Da non); u Mostaru Srpsko pevako drutvo Gusle (1888), po djelokrugu svoga nacionalnog i kulturnog rada, osobito do 1914, najznaajnije drutvo u BiH, koje je pod vodstvom dirigenta T. Vidoia (193341) doseglo visok umjetniki stepen; u Tuzli Srpsko pevako drutvo Njegu (1886), najstarije pjevako drutvo u Bosni, i Hrvatsko pjevako drutvo Majevica (1896); u Travniku Hrvatsko pjevako drutvo Vlai (1899); u Banjoj Luci Hrvatsko pjevako drutvo Nada (1898) i Srpsko pevako drutvo Jedinstvo (1891; dirigenti K. ita, D. Umievi i V. Miloevi); u Prijedoru Srpsko pevako drutvo Vila (1888; dirigent P. Radeti); u Vi sokom Srpsko pevako drutvo Milutinovi (1897); u Livnu Srpsko pevako drutvo Sundei i Hrvatsko pjevako drutvo Dinara; u Nevesinju Srpsko pevako drutvo Zastava; u Bijeljini Srpsko pevako drutvo Srbadija (1895); u Bosanskoj Gradiki Srpsko pevako drutvo Branko. Od muslimanskih drutava najstarije je bilo Jedinstvo u Derventi, a umjetniki najzrelije Sloga u Banjoj Luci (1922; dirigenti D. Umievi i J. Jiranek). U okviru kulturno -prosvjetnih drutava Gajret i Narodna uzdanica formirani su horovi u Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Banjoj Luci, Bihau i dr. Vrlo aktivan bio je zbor Mdnnergesangverein u Sarajevu (1886) koji je izvodio oratorije, kantate, opere i operete. Kad je 1905 osnovan Glavni radniki savez za Bosnu i Hercegovinu zapoelo je s djelovanjem u Sarajevu Radniko pje-vakotamburako drutvo Proleter (dirigenti K. Travanj, B. Jun gi i C. Rihtman), vrlo aktivno u svim manifestacijama radnikog sindikalnog pokreta. U Banjoj Luci postojao je 1919 21 radniki zbor, a 1927 osnovan je zbor Pelagi. U Zenici, Drvaru i drugdje radniki su domovi bili centri kulturno -prosvjetnog rada meu radnicima u kojima su povremeno djelovale pjevake i tamburake sekcije. Radnika muzika drutva organizirala su se i po strukama, kao npr. u Sarajevu: Savez grafikih radnika, Radniki glazbeni zbor Sloboda i dr. Za vrijeme Narodnooslobodilake borbe ekipe za kulturno -umjetniki rad pri vojnim jedi nicama NOV organizirale su 1942 45 horove i druge muzike sekcije na osloboenom teritoriju. Glavni organizatori bili su kompozitori Nikola Hercigonja i Oskar Danon. Treba spomenuti da su na koncertu u Drvaru, u maju 1944, izvoena i vea zborska djela ( S. Mokranjac, X rukovet; O. Danon, Kozara). Odmah poslije Osloboenja mnoga su drutva obnovila svoj rad. No, istodobno osnovano je vie novih radnikih kulturno -umjetnikih drutava koja meu ostalim sekcijama imaju i pje vaku. Najistaknutija su u Sara jevu: Proleter (dirigenti C. Rihtman, T. Miri i M. Rui), Vaso Miskin-Crni (dirigent I. Demetar) i Mladen Stojanovi (dirigent S. Smiljani), a naroito aktivno po broju uspjelih turneja i velikih oratorijskih izvoenja, student sko KUD Slobodan Princip Seljo ("dirigent M. Homen); u Mostaru: Abraevi (dirigenti F. Milievi, M. Rui i B. Klobuar); u Zenici: Iskra; u Banja Luci: Pelagi (dirigent J. Plecitv) i dr. U Bosni i Hercegovini djelovalo je nakon Osloboenja oko 120 kulturno-umjetnikih drutava po gradovima i industrijskim naseljima i oko 350 po selima.

86

PJEVAKA DRUTVA
Za razvoj zborskog muziciranja u Hrvatskoj od posebn znaenja bilo Hrvatsko pjevako drutvo Kolo. Visokim dorr zborske reprodukcije, izvedbama velikih vokalno-instrumen djela, tampanjem muzikalija i poticanjem stvaralatva je od 1862 do 1947 bilo jedan od najznaajnijih imbenike zikog ivota Zagreba i itave Hrvatske. Uz to Kolo je bilo matica zborskog pjevanja. Meu drutvima to su ih osi disidenti iz Kola {Hrvatsko tipografs ko pjevako drutvo . 1874; pjevaki zborovi Hrvatskoga trgovakog drutva M 1884 i Hrvatskoga kulturnog drutva Napredak, 1930), os je vano bilo Hrvatsko pjevako drutvo Lisinski (1910), jedi najznaajnijih jugoslavenskih amaterskih pjevakih druta razdoblju izmeu dva rata, kojega su ostvarenja bila na vis umjetnikom nivou. Osim toga Kolo je bilo medu utemeljiti Hrvatskog pjevakog saveza, a Lisinski Junoslavenskoga. Vaan centar zborskog pjevanja bio je Osijek gdje je: utemeljeno Osjeko pjevako drutvo (kasnije Kuha), kc dvadesetih i tridesetih godina XX st. uz vea vokalno-instru talna djela izvodilo i opere i operete. Uza nj vano je pje drutvo Lipa (1876) koje uz krae prekide djeluje i dana; pjevakih drutava u drugim gradovima znaajna s u bila , u Krievcima (1863), Sloga u Vinkovcima (1872), Jeka u S boru (1874), Vila u Varadinu (1875), Zvonimir u Splitu ( 1921 otvorilo muziku kolu), Gunduli u Dubrovniku (i Zorani u Zadru (1908; odmah osnovalo muziku kolu), L u Sisku, Jadranska vila na Suaku. Posljednjih decenija >S poetkom XX st. broj pjevakih drutava naglo je rasao, je pred Prvi svjetski rat bilo blizu stotinu. U pogledu kvantitete i postignutih rezultata sve do kraja goga svjetskog rata u zborskom muziciranju vodila su grad drutva. No, ve u posljednjoj etvrtini prolog stoljea ja se u Hrvatskoj i prva radnika pjevaka drutva. U Zagrel su pjevaki zbor Zagrebakog radnikog drutva za podup, i naobrazbu (utemeljen 1873, d 1883 Hrvatsko obrtniko-raa pjevako drutvo Sloboda) i Hrvatsko tipografsko pjevako dr Sloga (1874), a u Varadinu Radniko pjevako drutvo V, (1886). Uporedo s razvojem radnikog pokreta u Hrvatskoj ] avao se broj takvih drutava, osobito pred Drugi svjetski rat, je radnikim pjevakim zborovima uz kulturno-prosvjetnu latnost bila namijenjena i izrazito politiko -propagandna u U koordinaciji s Radnikom kulturno -prosvjetnom zajedni ti su zborovi djelovali u okviru strukovnih sindikata. Temelje omladinskim pjevakim drutvima postavili su dost (1900) i Balkan (1903), koji su se 1930 ujedinili pod naz Mladost-Balkan i uli u red naih najistaknutijih zborova. N prestanka rada (1947) njihovu je tradiciju nastavio Akadi zbor KUD studenata Zagrebakog sveuilita Ivan Goran Ko (osnovan 1948). Najistaknutiji reprezentant poslijeratnog ; skog muziciranja omladine postao je zbor KUD Joa Via (osnovan 1945) koji je dosegao razinu vrhunskog zborskog lektiva. Meu pjevakim drutvima specifine programske oriji ije u razdoblju izmeu dva rata posebno su mjesto zauz zborovi Glazbeno drutvo intelektualaca (GDI, 19194; Zagrebaki madrigalisti (193041). Osim pjevakih drutava u gradovima, dugu tradiciju ij i drutva u selima. Neka od njih njegovala su zborsko mu ranje na tradicionalan nain, dok su druga, posebno ona osni unutar ogranaka Seljake sloge i Prosvjete, njegovala tra izvornog narodnog kolektivnog muziciranja. U nekim mjes postoje i zborovi drugih narodnosti. Poslije Osloboenja donekle je izmijenjeno organiziranje : terskog zborskog muziciranja. Pjevaki zborovi, dodue, i postoje, ali broj drutava koja njeguju samo pjevanje relat je malen. Amatersko zborno muziciranje postalo je dio umjetr aktivnosti kulturno-umjetnikih drutava u kojima je pje \ zbor samo jedna od sekcija. Takvi zborovi, medu kojima si ve navedene istaknutije mjesto zauzimali Pavao Markov. Vladimir Nazor (Zagreb), odnosno od onih koji i sada dj kao Vinko Jedut, Aioa Pijade, Ivan Filipovi (Zagreb), Kolo benik) ili Jeka Primorja (Rijeka), nastavljaju tradiciju zbo djelatnosti u suvremenim drutvenim uvjetima. Aktivnost Hrvatskoga pjevakog saveza nakon Oslobo nastavio je Savez kulturno-prosvjetnih drutava Hrvatske ( nije Savez muzikih drutava i organizacija Hrvatske), a u n< vrijeme na organiziranju i promic anju zborskog pjevakog a terizma radi Odbor za muziku kulturu Prosvjetnog sabora vatske, koji okuplja blizu stotinu pjevakih zborova i koji je posebnu manifestaciju zborskog amaterskog muziciranja meljio godinji Festival pjevakih drutava (196872 u Petr od 1973 u Zadru). A. TJ

"^ Za razvoj novije horske muzike u Bosni i Hercegovini va an je Radio -hor, osnovan 1947 u Sarajevu ("dirigenti T. Miri, J. Mari, M. Pozaji i dr.). v. Mvi. Crna Gora. Prvo pjevako drutvo na teritoriji dananje Crne Gore bilo je -> Jedinstvo, osnovano 1839 u Kotoru, koje je uz prekid za Prvoga svjetskog rata djelovalo do 1941. Drutvo je od 1866 imalo i mali orkestar. U drugoj polovini XIX v. osnovano je vie pjevakih drutava i zborskih sekcija u kulturno -prosvjetnim drutvima. Cetinjska itaonica (1868) osnovala je 1871 Pjevako drutvo koje je kasnije izraslo u Cetinjsko crkveno pjevako drutvo (od 1908 pod imenom Njegc); horovoda je bio Franjo Vimer. Od 1926 u okviru drutva radila je muzika kola pod vodstvom Bogoslava ule. Djelatnost drutva bila je obu stavljena za vrijeme okupacije. God. 1880 osnovano je Podgoriko pjevako drutvo koje je u svom sastavu imalo grupu pjevaa, soliste narodnih pje sama, mali mandolinski orkestar i dramsku sekciju. Ovo je drutvo prekinulo radom 1892, kada je osnovano Prvo podgoriko pje vako drutvo Branko sa mukim i mjeovitim horom, tambu rakim i salonskim gudakim orkestrom, dramskom i recitator skom sekcijom. Od 1921 dirigent je bio Aleksa Ivanovi koji je znatno proiro repertoar. Muzika kola drutva radila je 1937 41. Djelatnost drutva nastavilo je nakon Osloboenja KUD Stanko Dragojevi u ijem su sastavu mjeoviti hor i sekcija na rodne muzike. Hor se afirmisao u domovini i u inostranstvu, osvojivi visoke nagrade na raznim takmienjima. God. 191826 djelovalo je u Podgorici Radniko pjevako drutvo sa mukim horom i gudakim kvintetom koje je vodio Luka Krcunovi. Drutvo je djelovalo pod uticajem Komunistike partije, a njegovu je tradiciju nastavilo KUD Abraevi, koje je uz muki hor i gudaki kvintet imalo jo dramsku i recitatorsku sekciju. Muslimansko drutvo Napredak djelovalo je od 1921 sa mukim horom i tamburakim orkestrom koje je vodio Said Mujadevi; 1927 ono je promijenilo naziv u KPD Gajret koje je bilo aktivno do Drugoga svjetskog rata. U periodu od 1936 do 1941 radilo je i studentsko drutvo Samopomo sa horskom, orkestarskom, dramskom i recitatorskom sekcijom. U Nikiu je 1898 osnovano Pjevako drutvo Zahumlje koje je pored hora imalo i dramsku sekciju, a od 1908 i tamburaki orkestar. Ostvarilo je niz turneja po zemlji. Poslije Drugoga svjetskog rata uzelo je ime narodnog heroja Radoja Dakia. Danas pored mjeovitog hora i dramske sekcije drutvo ima i dez -orkestar. U toku NOB postojale su pri tabovima kulturne ekipe iz kojih su se poslije Osloboenja razvila kulturno -umjetnika dru tva. Danas u Crnoj Gori djeluje oko 40 kulturno-umjetnikih drutava u veim mjestima i oko 300 drutava u selima. Medu njima se muzikom aktivnou istiu Njego na Cetinju, Nikola urkovi u Kotoru, Budo Tomovi u Titogradu, Voloa i Zivko Duver u Pljevljima, Mijat Makovi u Kolainu, Niko Rolovi u Baru i druga. G. Kr. Hrvatska. Kao samostaln a udruenja, formirana izriito radi njegovanja amaterskog zborskog pjevanja, pjevaka drutva u Hrvatskoj poinju se osnivati oko sredine XIX st. Njihovo djelovanje znai svojevrsni nastavak ve postojee tradicije zbornog muziciranja, samo to su motivi njihova osnivanja bili drukiji. Pojava pjevakih drutava bila je, naime posljedica romantiar skih tendencija u naoj sredini, a posebno tenje hrvatskog graan stva da u svojim redovima stvori uvjete za muziku djelatnost kao jednog od imbenika buenj a i razvijanja nacionalne svijesti. To objanjava angairanje omladine, oduevljene idejom ilirizma u toj aktivnosti. Proces, zapoet u etvrtom deceniju, na neko su vrijeme zaustavile nepovoljne politike prilike (Bachov apsolu tizam), pa osnivanje pjevakih drutava poinje tek potkraj estog decenija prologa stoljea. Aktivna ne samo u centrima nego i u manjim mjestima, pjevaka su drutva itavo stoljee vrila znaajnu kulturnoumjet niku misiju. irei zanimanje za vokalnu i vokalno -instrumentalnu muziku ona su svojim djelovanjem pridonijela izgraiva nju muzike kulture sredine u kojoj su djelovala. To osobito vrijedi za ona drutva koja su dosegla zamjernu razinu zborskog reproduktivnog umijea, pa su u svoje programe mogla uvrtavati vrijedna ostvarenja zborske literature. Medu takvima najstarije je Drutvo karlovakih pjevaa, osnovano 1858 (od 1868 Prvo hrvatsko pjevako drutvo Zora), pokreta i nosilac muzike i kazaline aktivnosti u Karlovcu. Istodobno pjevaka se drutva pojavljuju i u drugim gradovima, u prvom redu u Zagrebu, koji odmah postaje najvanijim sreditem zbornog pjevanja u Hr vatskoj. God. 1862 pod nazivom Vijenac obnovljena je djelatnost Narodnoga ilirskog skladnoglasja drutva (osnovano 1839) koje je razvilo znatnu aktivn ost, obuhvativi takoer i poua vanje u muzici, tampanje muzikalija i dr.

PJEVAKA DRUTVA
Makedonija. Prva makedonska kulturno-prosvetna i umetnika drutva javljaju se potkraj XIX v. u uskoj vezi sa poecima socijalistikog pokreta u Makedoniji. Tako je 1894 osnovana u Velesu (Tit ov Veles) Radniko -prosvetna itaonica koja je imala i muziku sekciju. Za Velesom slede Bitola, Prilep, Tetovo, Skopje, Kumanovo, tip i drugi gradovi. Od pevakih drutava iz tog vremena treba spomenuti Vardar u Skopju (osnovan 1907), Gradsko crkveno pevako drutvo u Tetovu (1908) i kolske i crkvene horove u Bitoli, Prilepu, tipu i Kumanovu. Posle Pr voga svetskog rata obnavlja se rad postojeih drutava, a osnivaju se i nova. Tako u Skopju deluje Vardar (dirigent P. Z. Ili), Mokranjac (1922; dirigent S. ijaki) koje 1934 osniva i muziku kolu, Jevrejsko pevako drutvo (1930; dirigent S. ijaki), Akademsko pevako drutvo Obili (1934) i Gusla (1936). U Tetovu Biniki (1922), Kiril Pejinovi (1936) i Bratstvo (1938; dirigent S. Grebenarov); u Bitoli Mokranjac (1922) i Kajmakalan (1924); u tipu Jedinstvo (1924); u Velesu muziko drutvo Grom (1923; dirigent S. Gajdov) i pevako drutvo Jeka sa Vardara (1929); u Prilepu Crkveno pevako drutvo (1922) i Gradsko pevako drutvo (1924). Za vreme okupacije 194144 neka drutva produavaju rad, samo pod drugim imenom. U Skopju bivi lanovi horova Vardar i Mokranjac osnivaju pevako drutvo Boris Drangov (dirigent T. Skalovski i T. Prokopiev) i hor Makedonija (dirigent T. Skalovski) iji lanovi, vei nom radnici i napredni omladinci, gotovo svi pristupaju narodnooslobodilakom pokretu. Odmah posle Osloboenja razvija se u Makedoniji veoma iva muzika aktivnost i to najvie u okviru kulturno -umetnikih drutava i kulturno -prosvetnih organizacija koje imaju i horske sekcije. Medu njima se naroito istiu u Skopju Koo Racin (1945; dirigenti S. Gajdov i T. Prokopiev), Vlado Tasevski, Orce Nikolov i akademski Mire Acev; u Bitoli Stif Naumov (1945; dirigent N. Savenko, S. Dragomanski, T. Hrisik i M. Nikolovski) koji se razvio u jedan od najboljih makedonskih horova; u Tetovu Ujo Smok (1946; dirigenti A. Poposki i S. Grebenarov); u Kumanovu Pane Peev; u Prilepu Gradski pevaki hor i dr. Od manjinskih kulturno-umetnikih drutava veoma su aktivna tursko Jeni Jol i albansko Emin Duraku, oba u Skopju. U vremenu najintenzivnije aktivnosti amaterskih drutava do sredine pedesetih godina, kad nastupa stagnacija u njihovom radu, u Makedoniji je delovalo oko 100 kulturno-umetnikih drutava i oko 350 ku lturno-prosvetnih organizacija. T. Si. Slovenija. Osim crkvenih zborova, kojih tradicija see do u XV st. (pjevaka kola u Ribnici postojala je vjerojatno jo prije 1407) i zbora Filharmonijskog drutva u Ljubljani, koji je u XIX st. gotovo iskljuivo bio pod njemakim utjecajem, prvi organizirani oblici slovenskog zbornog pjevanja susreu se u 1848. Tada poinju na besedama manji muki ansambli izvoditi teh niki skromne slovenske (i slavenske) kompozicije nacionalnog sadraja, i to u Ljubljani pod okriljem Slovenskoga drutva, a drugdje esto sastavljeni prigodice. Novi polet u razdoblju nakon Bachova apsolutizma daju zborovima italnice, a najvaniji su tada zborovi u Ljubljani (186190), Trstu (1861 ) i Mariboru (1861 1914). Pjevaki ansambl i i nadalje sudjeluju na besedama i kazalinim predstavama, njihovo je djelovanje bolje organizi rano 1 trajnije, a lanovi se ponegdje ue u vlastitim pjevakim kolama. Zborovi su se u okviru italnica odrali sve do tridesetih godina XX st. Prvi samostalan, suvremeno organiziran zbor bila je Lira u Kamniku (1882) koji djeluje jo i danas. God. 1891 utemeljen je u Ljubljani Zbor Glasbene matice. Pod vodstvom M. Hubada uskoro postaje najvaniji dio te koncertne ustanove za umjetniki savreno izvoenje dobrih muzikih djela i uzor slovenskim zborovima, koji se na poticaj Glasbene matice ve 1894 ujedinjuju u Zvezu slovenskih pevskih drutev. Zbor Glasbene matice izvodi takoer i vokalno -instrumentalnu literaturu, a velik uspjeh postie 1896 u Beu. God. 1900 osnovano je u Gorici Pevsko in glasbeno drutvo kao podrunica Glasbene matice, iji je zbor dirigent J. Michl podigao na zamjernu visinu. Nakon Prvoga svjetskog rata obnovljenom zboru Glasbene matice u Ljubljani pridruuju se zborovi Glasbenih matica u drugim gradovima (Maribor, Celje, Novo Mesto). Na Hubadov se poticaj 1922 liberalno orijentirana pjevaka drutva ujedinjuju u Zvezu slovenskih pevskih zborov (kasnije Hubadova upa u Kranjskoj i Ipaveva upa u tajerskoj), dok se klerikalna dr utva okupljaju u Pevskoj zvezi, osnovanoj 1920. Sve vei zahtjevi i diferencijacija zahtjevaju nove aktivno sti. Tako uz redovite edicije Glasbene Matice i revije koje se brinu i za zborsku muziku (Cerkveni glasbenik, Glasbena zora, Novi akordi, Nova muzika), poinje 1921 Pevska zveza izda-

87

vati reviju Pevec, a pjevako drutvo Ljubljanski zvon (dirigent Z. Prelovec) Zbore (192534) koji su objavljivanjem novih djela veoma pozitivno djelovali na razvoj slovenske zborske muzike. Njihovu tradiciju nastavili su poslije Drugoga svjetskog rata Nai zbori (1946 ). S. Kumar utemeljio je 1920 u Trstu mjeoviti Pevski zbor slovenskih uiteljskih drutev v Italiji koji je postigao visok nivo i najvie izvodio djela suvremenih slovenskih kom pozitora. Zbor je 1926 zbog politikog terora morao obustaviti djelovanje, ali je njegovim smjernicama polo ve 1925 u Ljubljani Drutvo uiteljev glasbe s Uiteljskim pevskim zborom (od 1936 U PZ Emil Adami) koji je njegovao suvremeni zborski repertoar; drutvo su vodili dirigenti S. Kumar, Milan Pertot, P. ivic, Joe Gregorc, J. Hane, M. Munih i B. Rajter. U isto je doba u Ljubljani os novan (muki) Akademski pevski zbor (1926 41; osim 1929 32 vodio ga je F. Marolt) koji se istakao stilski zaokrueni m programima, naroito 193440 kada je u nizu koncerata prikazao razvoj slovenske vokalne muzike od narodnih pjesama do Novih akorda. Njega je 1945 naslijedio mjeoviti APZ Tone Tomi, izvodei renesansna i suvremena djela (dirigenti R. Gobec, J. Bole, L. Lebi, M. Munih). Za narodnooslobodilake borbe osnovan je, osobito na os loboenom teritoriju, niz zborova koji su veinom bili kratka vijeka. Visoki umjetniki domet medu njima postigao je samo Pevski zbor Jugoslovanske armade Sreko Kosovel (dirigent R. Simoniti), osnovan 1944 u logoru Gravina kraj Barija, koji je do 1946, kada je prestao s radom, stekao visoka priznanja u zemlji i inozemstvu (Bugarska, ehoslovaka, Francuska, Belgija, vi carska). God. 1944 osnovan je u Koevskom Rogu Partizanski invalidski pevski zbor koji kao Partizanski pevski zbor djeluje jo i danas te ide u autentine interprete partizanskih pjesama (dirigenti K. Pahcr, P. ivic, C. Cvetko, D. Koroec, J. Kuhar, R. Gobec). Nakon Osloboenja pojavljuju se uz amaterske i prvi p oluprofesionalni zborovi: Mjeoviti zbor Slovenske filharmonije (1948; dirigenti V. Voduek, R. Simoniti, J. Bole, J. Hane) i Ljubljanski komorni zbor (1950; od 1958 Komorni zbor RTV Ljubljana; dirigenti M. koberne, od 1962 L. Lebi i od 1971 M. Munih) koji 60tih godina dobiva najvia priznanja u domovini i inozem stvu (Italija, Austrija, Poljska, Belgija, ehoslovaka). iroki repertoar i tehnika dovrenost ovih zborova, koji nastupaju i pod vodstvom stranih dirigenata, podavaju nove kvalitete slovenskom zborskom pjevanju. U razdoblju poslije Drugoga svjetskog rata veoma se rairilo djelovanje amaterskih zborova ujedinjenih u Zvezi kulturno-prosvetnih organizacij Slovenije. Medu najpoznatije idu Moki zbor DPD Slava Klavora u Mariboru (1948; dir igenti R. Sikoek, Joe Gregorc), Komorni moki zbor u Celju (1949; dirigenti E. Kunej, Ciril Vertanik), mjeoviti zbor France Preern u Kranju (1945; dirigent P. Lipar).'Posebnu vrstu slovenskog zborskog pjevanja predstavljaju muki okteti. Medu njima se posebno istiu Slovenski oktet (1951; umjetniki vode J. Bole, V. Voduek, D. Boi), koji se osobito kao interpret slovenskih narodnih pjesama proslavio u mnogim evropskim, azijskim i amerikim zemljama, i Oktet Gallus (1966; umjetniki vode B. Loparnik, M. urbek). Njegovanje omladinske zborske kulture u Sloveniji, oso bito u kolama, ima veliku tradiciju. Najvaniji ansambl, koji je stekao i evropski ugled, bio je Trboveljski slavek iz Trbovlja (193041; dirigent A. uligoj) za koji su pisali djela mnogi ju goslavenski kompozitori. Poslije Drugoga svjetskog rata osnovani su Mladinski zbor Slovenske filharmonije (194851; dirigent A. uligoj), Mladinski zbor RTV Ljubljana (1957; dirigenti J. Kuhar, D. Fio, M. Hauptman, M. Fabijan) i Mladinski pevski zbor mesta Maribor (1964; dirigent B. Rajter). Masovnost om ladinskog zbornog pjevanja dokazuju brojne smotre, od kojih je prvu (u povodu 100. koncerta Trboveljskog slaveka) priredio Uiteljski pevski zbor 1934 u Ljubljani pod naslovom Dnevi mladinske glasbe. Poslije Drugoga svjetskog rata prva je smotra u Celju bila 1946; 1960 smotra je prerasla u meunarodni Mla dinski pevski festival, koji se odrava svake druge godine u Celju. Od 1965 u sklopu te manifestacije odrava se jugoslavensko na tjecanje, a od 1973 meunarodno. Biennalske republike smotre omladinskih zborova odravaju se od 1968 u Zagorju ob Savi. Bogatom razvoju slovenske literature za omladinske zborove pridonijele su publikacije: Otroke pesmi (1924; urednik S. Kumar), revijalna zbirka Grlica (1933 35; urednik S. Kumar) i revija Grlica, koja izlazi u Ljubljani od 1953. B. Lk. Srbija. Sa negovanjem srpske vokalne muzike umetnosti otpoeo je J. lezinger kao upravitelj Kneevske bande pratei sa svojim orkestrom pevanje glumaca u komadima pozorine druine Joakima Vujia u Kragujevcu (1835). Za vreme prve vladavine kneza Mihaila postojao je i na njegovom dvoru krug pevaa koje je u horskom pevanju poduavao Nikola urkovi.

88

PJEVAKA DRUTVA
Najvie pevakih drutava u Vojvodini, osnovanih \ godina u vreme pokreta Ujedinjene omladine srpske, u crkvenih pevakih drutava, imali su Srbi. Ta su drut crkveno pojanje, veliku panju posveivala negovanju i srpske svetovne muzike. Dok su u gradovima horovima upr preteno eki muziari, po selima su horovode bili ui muziki amateri. Mnoga pevaka drutva u Vojvodini i m diletantske sekcije, koje su prikazivale komade s pevanjem rete, a imali su i tamburake zborove, a neka rumunska i nei drutva i manje duvake orkestre. Srpska pevaka drutva kao kulturni, drutveni i nai centri doprineli su ouvanju nacionalne indivi dualnosti si naroda pod tuinskom vlau: austrijskom u Banatskoj kr; maarskom u Ugarskoj. Medu njima se istiu ova: Banatsko Novo selo: Srpsko ci pevako drutvo (1866; horovode M. Atanackovi i K. Tane; Bavanite: Srpsko crkveno pevako drutvo sa tarnbin zborom (1868). Beej: Petar Konjovi i Kamerni hor ( Bela Crkva: Nemako zanatlisko pevako drutvo; Ne zemljoradniko pevako drutvo; Rumunsko pevako dru: Srpsko crkveno pevako drutvo (1867). akovo: Srpsi kveno pevako drutvo (1860), najstarije srpsko seosko di u Vojvodini. urug: Vojvodina. Dolovo: Gusle (: Srpsko ratarsko pevako drutvo Sloga (1925) i Srpsko zana pevako drutvo (1905). Irig: Srpsko crkveno pevako d (1887). Kovin: Nemako crkveno i svetovno pevako dr Rumunsko pravoslavno crkveno i svetovno pevako drutvo i .! crkveno pevako drutvo (1868; horovoa D. ambek). Sad: Akademski muki hor (1930; horovoa S. Paan -Koja Maarsko pevako drutvo Dalker; Muziko drutvo (hori R. varc); Srpsko novosadsko pevako drutvo (1868; hor F. Petrik, J. Gri i G. A. Jorgovi); Srpsko pevako d, (186068; horovoa A. Morfidis Nisis); Srpsko novoi itaoniko pevako drutvo (1881); Srpsko zanatlisko pe drutvo Neven (1875), najstarije srpsko zanatlijsko pevako tvo u Vojvodini; ensko muziko udruenje (1924; horovO' Paan-Kojanov) i Svetozar Markovi (1945). Palanka (B Sloga. Palanka (BanatJ: Srpsko crkveno pevako drut v Panevo: Eval^geliko crkveno pevako drutvo (1884); Jev pevako drutvo; Maarsko pevako drutvo; Nemako zana pevako drutvo (horovoa M. Topalovi); Srpsko crkveni, vako drutvo; Venac (1884), osnovano pod nazivom Bra, Srpsko ratarsko pevako, prosvetno i dobrotvorno drutvo (1 Srpsko zanatlisko pevako drutvo (1893; horovoa M. Topal i Jovan Bandur (1968). Petrovaradin: Hrvatsko pjevaki tvo Neven. Petrovgrad (Zrenjanin): Pevaki hor Kola sr sestara (1936) i Srpsko ratarsko pevako drutvo (1934). S Zora i Srpsko zanatlisko pevako drutvo. Sombor: 5 crkveno pevako drutvo (1868); Srpsko ratarsko pevako dr (1924) i Srpsko zanatlisko pevako drutvo (1892). Srbol Pevako drutvo zanatliske omladine i Srpsko crkveno pei drutvo (1874). Sremski Karlovci: Srpsko crkveno pei drutvo (1874). Sremska Mitrovica: Hrvatsko ratarsko i svjetno pjevako drutvo Tomislav; Srpsko crkveno pevako tvo (1865; horovode S. Liar, J. Volf, P. Kranevi i B. i movi) i Srpsko zanatlisko pevako drutvo Strailovo (1912 Stari Vrbas: Srpsko crkveno pevako drutvo (1920). Subo Hrvatsko pjevako drutvo Neven (1920); Srpsko pevako dri Graniar (1865) i kamerni hor Pro muica. Temivar: Si crkveno pevako drutvo (1867) i Srpsko zanatlisko pevako tvo (1891). Velika Kikinda: Ratarsko pevako drutvo; Si zanatlisko pevako drutvo Omladina (1921) i Velikokiku graansko pevako drutvo (1891). Veliki Bekerek (Zrenjai Katoliko muko pevako drutvo; Srpsko crkveno pevako dri (1868; horovode A. Lifka, E. Pihert, F. Maejovski, J. P -Javorski, M. ipo)i Josif Maiinkovi (1970). Vrac: Nein muko pevako drutvo (1861) i Srpsko crkveno pevako dri Nedajmo je (1867; horovoa Napravnik). Zemun: Jugoslo sko akademsko pevako drutvo (horovoa M. ivkovi) i Sr crkvena zadruga (1863; horovode V.Horejek, J. Cee i P. Konjo
LIT.: M. Kosovac, Srpska pravoslavna mitropolija Karlovaka po poi od 1905. D. Klicin, Prolog 40-godinjice Vrakog crkvenog pevakog dr 1907 sa istorijom njegovom. Album srpskih kompozitora (Uspomena na srpsku pevaku slavu u Somboru), 1914. Pevaka drutva u Kraljevini i Hrvata i Slovenaca (apirografirano), Beograd 1927. Lj. Loti, Iseak iz is nae muzike umetnosti, Letopis Matice srpske, 1932. 5. Pati, Spom 50godinjice Srpskog pevakog drutva Venac u Panevu, Panevo 193. hi. Tomandl, Spomenica Panevakog srpskog crkvenog pevakog drutva 18 1938, Panevo 1938. . Cvcfanov, Pevaki almanah pevake upe Laza Kc povodom 10-godinjice, Sombor 1939. Spomenica 50-godinjice rada pev drutva Gusle u Velikoj Kikindi, Subotica 1939. V. R. orevi,V biografskom reniku srpskih muziara, Beograd 1950. Jugoslovenske hi sveanosti 1968, Pro muica, 1968, 3233. Pete jugoslovenske horske anosti, Ni 37. VII 1974, Posebna edicija asopisa Pro muica. M. To.

No, sve do osnivanja Prvog beogradskog pevakog drutva u Beogradu (1853) nije bilo ni jednog graanskog pevakog drutva. God. 1847 48 gostovao je u Beogradu urkoviev oktet iz Paneva koji je nastupao na raznim sveanostima i uestvovao u predstavama pozorine druine. Sa osnivanjem pevakih drutava u Srbiji otpoelo se inten zivnije tek za vreme Omladinskog pokreta. Sem malih izuzetaka pevaka drutva u Srbiji nisu kao veina njih u Vojvodini uivala materijalnu potporu, nego su se izdravala od lanarine, prihoda od svojih priredaba, dobrovoljnih priloga, zavetanja i si. Ona su pored svetovne negovala i crkvenu muziku, pa su sudelovala na liturgijama i drugim crkvenim obredima. Horovode su veinom bili esi, a docnije i uitelji koji su osnovali mnoga pevaka drutva, naroito u unutranjosti. Ta su drutva vrlo mnogo doprinela negovanju i irenju vokalne muzike umetnosti u Srbiji. Posle Osloboenja, u skladu sa izmenjenim drutveno-politikim prilikama, uvelike se menja i stanje na polju horskog pevanja. Poneka drutva nastavljaju i dalje svoju delatnost, mno ga prestaju raditi, a neka se uklapaju kao sekcije veoma aktivnih kulturno- umetnikih drutava. Tako nov nain omas ovljenja kulture i umetnosti putem amaterske delatnosti okuplja danas velik broj omladinaca, radnika, seljaka i gradskih stanovnika najrazliitijih profesija. Pored amaterskih horova, kojih je 1958 na teritoriji ue Srbije, Vojvodine i Kosova i Metohije b ilo 228, posle Osloboenja nastali su i prvi profesionalni horovi Radio -televizije Beograd i Jugoslovenske narodne armije. U Srbiji su postojala ili postoje ova istaknuta drutva: Aran elovac: Arandelovaka pevaka druina (1882); Zmaj. Beograd: Akademsko pevako drutvo Obili (1884); Crkveno pevako drutvo Kornelije (1881; 1888 promenilo naziv u Pevaka druina Stankovi, a 192441 delovalo u okviru Muzikog drutva Stankovi); Tipografsko pevako drutvo Jaki; Pevaki hor Beogradskih uitelja Marinkovi; Radnika pevaka grupa Karador de; Beogradsko pevako drutvo (1853); Srpsko-jevrejsko pevako drutvo (1880; horovode J. Marinkovi i V. Nikolaje-vitirski); Nikola Tesla; Tipografsko pevako drutvo Jedin stvo (horovode P. Krsti i S. Sr am); Ivo Lola-Ribar (1944); Branko Krsmanovi (1945); Branko Cvetkovi (1945); Doka Pavlovi; Beogradski madrigalisti (1951); Braa Baruh (1952) i Collegium musicum (1971). aak: Abraevi. Jagodina: Abraevi i Branko. Knjaevac: Stevan Kralj Deanski. Kragujevac: Abraevi i Kragujevako pevako drutvo; Radniko pevako drutvo vojne fabrike (1876) i Srpsko crkveno pevako drutvo. Kraljevo: Abraevi i Kraljevako pevako drutvo. Kruevac: Car Lazar. Leskovac: Branko (1896); Biniki; Abraevi i Bratstvo. Negotin: Hajduk Veljko (1872) i Zanatlisko pevako i tamburaka drutvo Krajina. Ni: Jevrejsko crkveno pevako drutvo David; Kornelije; Nisko radniko i zanatlisko pevako drutvo Sindeli; Branko (horovode V. R. ordevi i B. Svoboda); Abraevi i Vojislav Vukovi (1969). Parain: Abraevi i Parainsko pevako drutvo. Pe: Ramis Sadiku. Pirot: Abraevi i Momilo. Poarevac: Crkveno pevako dru tvo Branievo; Poarevako trgovako pevako drutvo i Poarevako zanatlisko pevako drutvo Sloga. Poega: Poeko pevako drutvo Ili. Pritina: Hor Muzikog drutva i Collegium cantorum (1969). Prizren: Agimi. Prokuplje: Prokupljansko pevako drutvo Jug Bogdan. Smederevo: Opte zanatlijsko radniko pevako drutvo Dura Brankovi; Abraevi i Smederevsko crkveno pevako drutvo Sloga. abac: abako graansko pevako drutvo (1865; horovode P. toker i R. Tolinger); Neven; abako pevako drutvo zanatlijske omladine Abra evi i 66 devojaka (1964). Titovo Uzice: Uika pevaka druina (1880); Raji i Zlatiborska vila. Valjevo: Abraevi i ika Ljuba. Veliko Gradite: Velikograditanska pevaka druina (1880; horovoa A. V. Plznicki). Vlasotinci: Njego. Vranje: Pevako muzikalno drutvo Prevodnica; Vranjska pevaka druina (1879; horovoa Z. R. Popovi) i Zajednica. Zajear: Zajearska pevaka druina (1875) i Brkovi Crni. Izuzimajui Panevako srpsko crkveno pevako drutvo, osnovano 1838, sva ostala pevaka drutva u Vojvodini nastala su u drugoj polovini XIX v. Ranije su samo u nekim srpskim pravoslavnim crkvama postojali horovi sastavljeni od kolske dece i odrasle mladei. Prvi aki crkveni hor sastavio je 1830 D. Raji u Uspenskoj crkvi u Panevu, a 1837 u istoj je crkvi pevao hor uitelja P. Radivojevia. Uitelj i kompozitor A. Morfidis Nisis osnovao je 1839 hor u Vrcu, a 1841 u Novom Sadu. Takvi su horovi postojali 1840 u Aradu i Temivaru. U Peti je 1842 Horom Serbsko-petanske crkve upravljao M. Hauka, a 1843 obrazovao je svetenik P. Stamatovi crkveni hor od kolske dece u Segedinu. Iste je godine osnovan hor i u Velikom Beke reku (Zrenjanin).

PJEVAKI ZBOR PJEVANJE

PJEVAKI ZBOR, vea skupina pjevaa u kojoj svaku dio nicu pjeva nekoliko iz vodilaca. Prema broju pjevaa, odnosno sastavu i vrsti njihovih glasova razlikuju se pojedini tipqvi zbora: muki, enski, mjeoviti, djeji, veliki, komorni itd., a prema namjeni postoji operniz., radio z., crkveni z., kolski z., omladinski z. i si. Zbo r moe nastupati uz pratnju instrumenata ili bez njih (a cappellaj, moe pjevati jednoglasno (unisono) ili vieglasno. Zborno pjevanje raireno je od davnine na svim stranama svijeta i na svim stupnjevima kulture. Posebnu je ulogu imao zbor kod religijskih kultnih sveanosti i kod narodnih obrednih obiaja. U antikoj Grkoj sama rije koros (-/ope) prvobitno je oznaivala plesni prostor na kome su se izvodili obredni plesovi s pjevanjem, zatim i samo pjevanje s plesom i skupinu izvodilaca, tj. zbor. Od <-VII st. zborno pjevanje poprima umjetniki razvijenije oblike, ponajprije u grkoj lirici gdje se njeguju razliite vrste zbornih pjesama -> pean, -> ditiramb, himna itd., a jednoglasno pjevanje zbora praeno je instrumentalnom prat njom (aulos, kitara, lira). Zbor dobiva zatim vanu ulogu u anti koj tragediji, gdje se sastoji od 12 do 15 pjevaa, i u komediji, gdje broji 24 pjevaa. U starom hebrejskom bogosluju pjevanje zbora, koji je u Davidovo doba obuhvaao i do 4000 pjevaa, njegovalo se u antifonalnom i responzorijalnom, te u psalmodikom i himnikom obliku to je utjecalo na kransko liturgijsko pjevanje. U ranokransko doba spominje se najprije (oko 100 god.) jednoglasno zborno pjevanje itavog opinstva u crkvi. Zatim pjevanje kao sastavni d io liturgije, izvodi zbor klerika, odvojen od opinstva i od IV st. smjeten na posebnom prostoru oko oltara (kor), a kasnije na empori. S razvitkom polifonih oblika uvode se i vie glasni sastavi, poev od ranog organuma (XI st.) koji su izvodili pjevai i instrumentalisti u zbornom sastavu. U XIIIXIV st. njeguju se u Engleskoj kompozicije u obliku conduetusa namijenjene vjerojatno zbornom pjevanju, a u XIV st. takva se djela susreu i na kontinentu. Ali sastavi su se svodili na 23 pjevaa za pojedinu dionicu. Vieglasni zborski sastav i zvuk u dananjem smislu razvija se tek od XV st. kada se poveava i broj pjevaa u zboru; Papinska kapela je npr. 1436 imala 9 pjevaa, a u drugoj polovini XV st. proirena je na 24. Ali isprva su se u vieglasnim djelima zborske partije izmjenjivale sa solistikim, a uz to su se donji glasovi redovito izvodili instrumentalno. Tenja za ho mogenou zvuka, sve jae izraena kod nizozemskih renesansnih polifoniara, poev od Josquin Des Presa i Ockeghema, poste peno je potisnula tu praksu. isti vokalni zborni sastav oznaivao se od XVI st. izrazima concentus voeum ili concento di vod, a sama rije ehorus (lat.) odnosila se ne samo na vokalni zborski sastav (ehorus vocalis) nego i na skupni, tj. zborni sastav i suzvuje instrumenata iste obitelji (ehorus instrumentalis). U talijanskoj viezbornoj muzici te u baroknom concertu javljaju se razliite vrste takvih vokalnih i instrumentalnih zborova. U novim baroknim oblicima, operi, oratoriju, kantati, p. z. dobiva novu ulogu i gradu. Razvija se tzv. koncertantni zbor s homofonim zborskim slogom u kojemu glavnu melodijsku liniju podupire primarno akordiko kretanje ostalih glasova. esto se u operi i jo vie u oratorijskim djelima izmjenjuju homofone i polifone (fugato) partije zbora koji kao predstavnik naroda (turbae) postaje tumaem opeovjeanskih ideja ili se aktivno ukljuuje u dramsku radnju (Gluck, Handel, Bach). Potkraj XVIII st. i u XIX st. prosvjetiteljske ideje i zatim romantizam dali su snaan zamah zbornom pjevan ju kao umjetnikom izrazu kolektiva. U doba Francuske revolucije nastaje velik broj rodoljubnih pjesama i himna koje izvode golemi zborovi od po nekoliko stotina pjevaa. Ubrzo zatim buenje na cionalne svijesti i interes za narodno blago potaknuli su gajenje zborske puke pjesme te osnivanje pjevakih zborova. Posvuda, pa i u manjim mjestima, utemeljuju se razliiti profesionalni ili amaterski zborovi te dolazi do procvata specifine zborske muzike. Otada se ustalio kao norma etvoroglasni mjeoviti zbor u sastavu: sopran alt -tenor bas. Kod velikoga mjeovitog zbora sastav se proiruje ak i na etiri enske dionice (prvi i drugi sopran, mezzosopran, alt) i etiri muke dionice (prvi i drugi tenor, bariton, bas).
LIT.: H. Kretzschmar, Chorgesang, Sangerchore und Chorvereine, Leipzig 1879. J S. Bumpus, Historv of English Cathedral Music, London 1908. K. Aicyer, Der ehorisehe Gesang der Frauen mit besonderer Bezugnahme seiner Betatigung auf geistlichem Gebiet, Leipzig 1917. J. Moser, Das deutsche Chorlied zvvischcn Senfi und Hasslcr, PJB, 1928. P. Epscein, Der Schulchor vom XVI Jahrhundert bis zur Gegemvart, Leipzig 1929. L. Sohncr, Vom liturgischen Chor, Muica sacra, 1932. K. Ncf, Der Chorgesang in der Schweiz vom Mittelalter bis zur Gegemvart, Die Schweiz die singt, Zurich i Erlenbach 1932. G. Schiinemann, Fiihrer durch die deutsche Chorliteratur, Wolfen biittel 1935 36. R. Unger, Die mehrehorige Auffiihrungspraxis bei M. Praetorius und die Feiergestaltung der Gegenwart, Wolfenbuttel 1 941. K. Thomas, Lehrbuch der Chorleitung (3 sv.), Leipzig I II, 1935 37, III sv., 1948 (novo izd. 1961). f. A. J^MumpeacKuu, XopoBe,ieHne H vnpaBneHne

89

xopoM, MocKBa i HeHHHrpaA 1948 (II izd. 1957). Jj. JI- JIOKIUUH, XopoBOe neHHe B pvccKoii AOpeBOjiK>u;nOHHOH u coBeTCKofi UJKOne, MocKBa 1957. F. Ra u ge l, Le C ha nt e ho ra l, Pa ri 19 48. W. Ehm a nn, D ie C ho r fuhrung, Kassel 1950 ( I I izd., 1956). P. Neumann, Die stimmlic he Erziehung des Chores (II izd.), Regensburg 1950. W. Blankenburg, Chor, MGG, II, 1952. E. Valentin, Handbuch der Chormusik (2 sv.), Regens burg 1953 58. W. Klink, Der Chormeister, Mainz 1953. P.M. Young, A Handbook of Choral Technique, London 1953. F. J. Eu>ens, Lexikon des deutschen Chorwesens, Monchengladbach 1954 (II izd. 1960). W. Wiora, Der alte und der neue Sinn des Chorgesanges, Musikalische Zeitfragen II, , Kassel 1958. Das Chorwesen in unserer Zeit, asopis Muica, 1960. A. Zecchi, II Goro nella storia, Bologna 1960, E. Gerson-Kizvi, Religious Chant: A Pan-Asiatic Conception of Music, Journal of the International Folk Music Council, 1961. P. M. Young, The Choral Tradition, London 1962. A. Koller, Musik und Dichtung im alten Griechenland, Bern 1963. A. Kunzmann, Geschichte des Chorliedes, Stuttgart 1963. I. A.

PJEVANJE, muziko izraavanje s pomou ljudskoga glasa. P. je veoma raznovrsno; prema gradi kompozicije ono moe biti jednoglasno ili vieglasno, a prema sastavu ono obuhvaa solistiko muziciranje jednoga pjevaa, p. u komornim vokal nim sastavima, ka o to su duet, tercet, vokalni kvartet i si., i p. u razliitim zborskim ansamblima, kao to su muki, enski ili djeji zbor. P. je redovito povezano s rijeima, a moe se izvoditi uz instrumentalnu pratnju ili bez nje. Pjevanje je svojstveno i narodnoj muzici i svima stilskim razdobljima umjetnike muzike, od najstarijih vremena. Ljudsko grlo, prema nainu kako se u njemu stvara glas, srodno je duhakim instrumentima. Struja zraka iz pjevaevih plua uzrokuje titraje glasnica, a drijelo i usna upljina imaju pri pjevanju slinu ulogu kao rezonator kod sviranja na instru mentu. Fizioloke osobine grla uvjetuju razlike koje su izraene u razliitim vrstama glasa. Muki glasovi su dublji od enskih i djejih, a i unutar tih skupina diferenciraju se glasovi po visini i boji. Visoki enski i djeji glas naziva se sopran; duboki enski ili djeji glas je alt, a srednji je mezosopran, po opsegu izmeu soprana i alta. Muki glasovi se dijele na visoki glas tenor, duboki glas bas i bariton, tj. srednji glas s opsegom izmeu tenora i basa. Vokalni se instrument sastoji od ive, promjen ljive, organske materije i zbog toga ne postoji kao konano usta ljen i gotov instrument. To je jedini muziki instrument na ko jemu se visinske razlike meu tonovima ne mogu fik sirati pokretom ruke ili prstiju ili kojim srodnim postupkom. Svi se tonovi stvaraju u larinksu i visina tona moe se regulirati samo prema akustikoj predodbi pjevaa. Jedino pri pjevanju sjedi njeni su instrument i interpret u jednoj te istoj osobi. P jeva se izraava istodobno na dva naina: muziki, tonovima oblikova nim u melodijsku liniju, i govorno, rijeima odgovarajueg teksta. kolovanje pjevaa obuhvaa: 1. formiranje glasa na fiziolokoj osnovi, to ukljuuje tzv. impostaciju, pravilno disan je i dranje tijela te ujednaivanje glasa u svim registrima; 2. raz vijanje tehnike pjevanja, to obuhvaa istu intonaciju, jasan i pravilan izgovor (tzv. -> dikcija), svladavanje razliitih vrsta artikulacije (legato, staceato), te vjetinu dinamikog, ali i koloristikog mijenjanja tona. Stvarati iz govornog organa muziki vokalni instrument znai uspostaviti ravnoteu i uskladiti od reene fiksacije i pokrete grla, povoljne za ispravnu pjevaku tehniku. S obzirom na akcije pojedinih dijelova grla, pjevanje se razlikuje od govora u prvom redu duim trajanjem glasova odnosno tonova. Zbog toga su funkcije govornog organa pri pjevanju usporene. Za dobro pjevanje povoljne su one fiksacije kojima pjeva moe produljiti trajanje bez zamora i uz svjesnu kontr olu. Da se to postigne, u pjevakoj se nastavi od XVII st. nadalje upotrebljava postupak nazvan -> messa di voe. Za ispravno pjevanje vanredno je vana smisleno usklaena teh nika disanja. Tehnika zrelost pjevaa oituje se osobito u stva ranju poetnog tona, u nastupu ili tzv. zapjeva (franc. attaque ili coup de glotte, engl. attack, njem. Einsatz, tal. attacco). Dobar zapjev dokazuje sposobnost pjevaa da ve unaprijed zna uskla diti sve funkcije sviju dijelova svoga vokalnog instrumenta. Kvaliteta i nosivost glasa ovise o broju i intenzitetu harmonijskih tonova. Zvonak glas postie se iskljuivo ravnoteom svih miinih pokreta. Izjednaena zvonkost u tihom i glasnom pjevanju dokaz je visokoga stupnja pjevake tehnike. Opseg svakoga glasa dijeli se na nekoliko registara razliitih po boji i intenzitetu. Dobro kolovani pjeva, ispravnim oblikovanjem rezonatora svoga vokalnog instrumenta pri izgovaranju samoglasnika, postie zvukovnu izjednaenost tonova u svim registrima, pa i u tzv. prijelaznim tonovima. Ispravna tehnika pjevanja, koja ukljuuje i razumljivo izgovaranje teksta, postie se iskljuivo sistematinim, svjesnim i postepenim privikavanjem ljudskog grla na radnje koje su potrebne da bi se moglo isto intonirati, lijepo obliko vati melodiju i izraajno interpretirati muziku i tekstovnu komponentu vokalnog djela. P. je jedan od najstarijih oblika muziciranja. Premda se kao sredstvo oduvijek upotrebljavalo ljudsko grlo, p. je ipak doivjelo

90

PJEVANJE
tadanje operne prakse odrazuju danas jo samo zbirke pje' vokaliza iz toga vremena. Tada cvate talijanska kola be koja razvija prvenstveno gibljivost glasa, modulativnost gl; jaine (messa di voe) i zvukovnu ujednaenost. To jedno shvaanje glasa kao vokalnog instrumenta iskljuuje dran interpretaciju teksta. Najvanija pedagoka djela belkai XVIII st. napisali su P. F. Tosi (Opinioni de'cantori ani moderni, 1723) i G. B. Mancini (Pensieri e riflessioni pi sopra il canto figurato, 1774). Na Mancinija se djelomice . vezuju B. Mengozzi i H. F. M. Langle u djelu Methode de du Conservatoire de musiaue (180304), u kojemu nastoj kladiti francusku tradiciju s talijanskim nainom. Romantizam XIX st. unosi veliki preokret u pjevaku 1 nost. Nasuprot virtuoznosti belkanta teite je na nagi; melodramatskoj izraajnosti. Intenziviranje dramskog i, isticanje sadraja teksta i poveani orkestar trae od p veliki opseg i intenzitet glasa. Talijanski belkanto nije za ljavao ve u reformnim operama Ch. W. Glucka, a ni 1 lijim djelima W. A. Mozarta. I nacionalne kole romantil protstavljaju se tada opepriznatom i dominantnom stilt kanta. Meutim, upravo u to vrijeme nastaje najvrednije goko djelo koje se temelji na belkantu, prirunik M. G; Trait complet de l'art du chant (1847). Garcija podie pral pedagogiju s dotadanje empirijske, na znanstvenu fizk osnovu, pa ga s pravom smatraju utemeljiteljem modern kalne pedagogije. Klasinoj talijanskoj koli dali su vr priloge jo i G. M. Bordogni, G. Concone, N. Vaccai, Ma Marchesi i mnogi drugi. Njemaki pedagozi, kao P. V (Vollstdndige Singschule, 1824), F. Schmitt (Grossc Gi schule filr Deutsche, 1854), pa Garcijin uenik J. Stockh {Gesangsmethode, 1884) i drugi, sve vie obraaju panju cifinoj vokalizaciji njemakog jez ika. J. Hey, potaknut id R. Wagnera, stavlja za temelj impostacije glasa pravilno o vanje samoglasnika i suglasnika (Deutscher Gesangsunte\ IIV, 1885). Veliki intenzitet on postizava dubokim polo larinksa i tamnom vokalizacijom. Njegova pravila razvijaju H. Goldschmidt (1896) i A. Iffert (1895). U Italiji su dramatski razvijenije opere V. Bellinija i G nizettija i osobito djela G. Verdija, stavljale pred pjevae te koje nije mogla u potpunosti rijeiti tradicionalna praksa bell Vokalni izraz XIX i XX st., s ekspresivnom deklamacijom t dramatinim akcentima, velikim tonskim volumenom i ini tetom, sve vie potiskuje pravila tehnike belkanta (precizr glasnica, doziranje i tehnika disanja, i dr.). Nedostatke te nike uoio je i R. Wagner. Njegov ideal bila je zvonkost gl stilu talijanske kantilene, udruena s dramatskom deklama (Sprechgesang). Pjevaki pedagozi XX st. (P. Bruns, J. i V. F hammer, O. Iro, F. Kelsev, L. Bachner, Rousselot i dr.) p preteno s tog stajalita. Njihov je cilj da, usklaivanjem elemenata, fiziolokih, psiholokih i tehnikih, usavre lji grlo kako bi postalo svestrani vokalni instrument koji moi voditi i baroknu muziku i romantinu solo-pjesmu i drarr Sprechgesang novijeg doba. Poslije 1900 sve se vie prilagc i didaktika djela interpretativnim zahtjevima suvremene zike; tako u Francuskoj A. L. Hettich objavljuje od 1907 zl Vocalises-etudes (14 sv.) sa 140 vjebi sastavljenih iz djek vremenika, poev od G. Faurea i M. Ravela pa sve do Milh; Martinua, Stravinskog i Schonberga; u Italiji izdaje, od dalje, naklada Ricordi seriju pod naslovom Vocalizzi nello moderno s etidama suvremenih talijanskih kompozitora (Ca: Malipiero, Pizzetti, Zandonai i dr.).
LIT.: Th. Gerold, Zur Geschichte der franzosischen Gcsangskunst C tacija), Strassburg 1909. H. J. Aloser, Technik der deutschen Gesangsl Leipzig 1911 (III izd. 1954). B. Vlrich, Die Grundsatze der Stimmbi \vahrend der a cappella-Periode und zur Zeit des Aufkommens der Oper, 1 1640, Leipzig 1912. H. Frossard, La Science et l'art du chant, Pari 19: V. Ricci, La Tecnica del canto, Livorno 1920. W. J. Heiiderson, Early H of Singing, New York 1921. V. Ricci, II Bel Canto, Milano 1923. F. tiensscn-Lohmann, Das bewusste Singen, Leipzig 1923 ( I I I izd. 1951). Ross, Dic deutschen und italienischen Gesangsmethoden des 18. Jah: dcrts (disertacija), Konigsberg 1927. H.Bichle, Die Stimmkunst (2 sv.), zig 1931 32. A. M. KaiiKapoeuH, HOBBIH nyTb neBiia, MocKea 193 A. Della Corte, Vicende degli stili del canto del tempo di Gluck al'9Oo, T 1933. B. Ulrich, Die altitalienische Gesangsmethode. Die Schule des Bel auf Grund der Originalschriftens zum ersten Male dargestellt, Leipzig 19; J. D. Milinkovi, kola pevanja, Beograd 1933. J. Forchhatner, Stim dung auf stimm- und sprachphysiologischer Grundlage (3 sv.), Munchen l< 38. M. Reizcr, Bel Canto, Zagreb 1938. W. J. Henderson, The A Singing, 1938. L. Siotto Pintor, Segreti del Bel Canto, Milano 1938. Greiner, Stimmbildung (5 sv.), Mainz 1938 ( II izd. 1952). H. Hemery, Phvsiological basis of the art of singing, London 1939. /. Lhotka-Kal Tehnika pjevanja, Zagreb 1940. M. Majcen, Umjetnost pjevanja, Zi 1943- Ch.'A. Panzera, L'Art de chanter, Pari 1945. J. Tarncauc Chant, sa construction, sa destruction, Pari 1946. G. Loiseau, Notes s chant, Pari 1947. M. Mansion, L'tude du chant, Buenos Aires 1947 ris 1955). L. Malha de Parrel, Entrainez- vous a articuler, Pari 194' A. Machabey, Le Bel canto, Pari 1948. F. Farga, Die goldene Kehle, Mei gesang aus drei Jahrhunderten, Wien 1948. J. Massell, Chanter ou ne

mnoge promjene. Njih su uvjetovale osobitosti ritma i akcenata u jezicima razliitih naroda, kao i razliita shvaanja o ulozi i znaenju pjevane rijei. I danas jo postoje raznovrsne vokalne estetike, kao npr. nazalno pjevanje na Prednjem Istoku ili stisnuti i kriavi nain pjevanja u staroj kineskoj i japanskoj vokalnoj umjetnosti. Odnos tona i rijei poprimao je u pjevakoj praksi takoer razliite oblike koji se dadu razvrstati na dva osnovna naina, melizmatiko i silabiko pjevanje. U prvome je teite na melodijskom elementu, a u silabi kom dolazi do izraaja, u veoj ili manjoj mjeri, govorni. Prirodnom govoru najblie su razne vrste deklamiranog pjevanja kao to su -> psalmodija i -> recitativ. U pjesmama uglazbljenim silabiki, kao to su npr. narodne pjesme, struktura se stiha jo ra spoznaje, iako je tekst stiliziran time to je ukljuen u muziki sistem mjere. Meutim, kod sloenijih vrsta, kao to su arija ili polifoniko pjevanje, esto se oblik rijei rtvuje za volju muzike; pojedini slogovi rijei ukraeni su s vie tonova (melizmi) ili s bogatijom figuracijom (kolorature). Podaci o umjetnosti pjevanja u antiko doba zabiljeeni su u izvjetajima pisaca; oni govore o vrlo razvijenom umijeu zbornog i solistikog pjevanja kod Egipana, Grka i Rimljana, a spominju i djelatnost uitelja pjevanja, tzv. fonaskusa. Pjevanje grkog nomosa zahtijevalo je visok stupanj vjetine, isto kao i zborno pjevanje u tragediji. U srednjem vijeku su za gajenje liturgijskog pjevanja utemeljene posebne pjevake kole (-> Schola cantoruni), najprije u Rimu (vjerojatno u V st.), zatim u Metzu, St. Gallenu (u VIII st.) i drugdje. Srednjovjekovna crkvena muzika nije od pjevaa traila ni veliki opseg niti znatniji inten zitet glasa. Prema pravilima izloenim u djelu Instituta patrum de modo psallendi (XI st.) ideal vokalne estetike gregorijanskoga pjevanja bio je smiren, ali modulativan i njean glas: semper pari voe, aequa lance, non nimis velociter, sed rotunda. virili, viva et succincta voe psallatur (... uvijek jednakim glasom, odmjereno, ne odve brzo, nego zaobljeno, muevnim, ivah nim i suzdranim glasom psalmodirahu). Interpretacija je ovi sila o sadraju teksta. Jacopo da Bologna pie 1350 u jednom svom madrigalu: Per gridar forte non si canta bene; ma con soav'e dolce melodia, a Hieronvmus de Moravia (XIII st.) spominje tri naina stvaranja glasa: vox pectoris (prsni registar), vox gutturis (grleni registar) i vox capitis (eoni registar). Meutim, sve do XVI st. podaci o pjevakoj tehnici prilino su oskudni. Pojava melodikog ukraavanja, figuriranja i koloriranja, u polifonoj muzici renesanse, postavlja na pjevae i u tehni kom i u muzikom pogledu vee zahtjeve. Tada se stvaraju teme lji pjevake pedagogije. Mnogi autori piu o umijeu pjevanja i odgoju pjevaa (A. P. Coclico, 1552; Herm ann Finck, 1556; G. Zarlino, 1558; L. Zacconi, 1592), a G. C. Maffei svojim prirunikom Discorso della voe edel modo d'appararedi cantar diGarganta, senza maestro (1562) daje prvo sistematsko djelo pjevake pedagogije. Uz muke i djeake glasove, u to vrijeme u zboru sudjeluju i -> falsetisti i -> kastrati. Pjevanje u pianu uz jasnu vokalizaciju, ideal je pjevake estetike sve do XVI st. Dok je u renesansnoj vokalnoj polifoniji melodija imala prevlast nad tekstom, s pojavom ranobarokne monodije dolazi i do tenje za uspostavljanjem ravnotee izmeu tona i rijei. Tada se stvaraju temelji izraajne pjevake interpretacije i specifino talijanskog, virtuoznog pjevakog umijea, kasnije prozvanog bel canto (-> belkanto). Estetska pravila nove ekspresivne deklamacije (tal. stile concitato) postavlja G. -> Caccini u predgovoru zbirci Le Nuove musiche (1601). Caccini je utemeljitelj metodike pjevake nastave. On stavlja teite na izraajnost teksta, na govorne akcente, ali ne zapostavlja ni pitanje muzikalnoga stvaranja tona i plastinog oblikovanja melodijske linije. Caccinijev novi stil (nazvan i stile rappresentativo) obiluje ukrasima, melizmima i koloraturama. On zahtijeva pjevanje s punim i prirodnim glasom (tal. voe piena e naturale), a osuuje fal setiranje kao neprikladno za izraajnu deklamaciju. Njemaka vokalna pedagogija XVII st. stajala je uglavnom pod utjecajem Caccinijeve metode (M. Praetorius, Syntagma musicum, III, 1619; J. A. Herbst, Muica practica, 1642). Samostalnije se razvijala francuska pjevaka kola koja se oslanja na osobitosti francuskog jezika i francuskog opernog recitativa (J. B. Lully). M. Mersenne u VI knjizi (De l'art de bien chanter) djela Harmonie universelle (1636) povezuje vokalnu tehniku i estetiku onoga vremena s vlastitim saznanjima o fiziologiji glasa. B. de Bacillv [Remaraues curieuses sur l'art de bien chanter, 1668) paljivo obrauje modulativnost glasa i vo kalizaciju i iznosi izvorna zapaanja o pravilnom izgovoru, po sebno konsonanata (suspension des consonnes). U XVIII st., u sreditu je talijanske operne umjetnosti arija s bravuroznim ornamentima i koloraturama. Pjevai samovoljno ukrauju i izobliuju arije najrazliitijim improvizacijskim do dacima. arenilo i esto gotovo nevjerojatan stupanj virtuoznosti

PJEVANJE PLAMENAC
chanter, Pari 1948. A. JI. JXO>WBO, neoeu H necHH, MocKBa i JlemiHrpaA 1948. W. Bitterling, Der Kunstgesang, Montreux i Miinchen 1949. R. Ourasco, Des possibillites inconnues dc l'organe vocal dans l'art du chant et son tude, Pari 1949. P. Walter, La Voe nello studio del canto, Milano 1949. R. Grain, Bases physiologiques du chant, Pari 1950. .S 1 . Kagcn, On Studying Singing, New York 1950 (novo izd. 1960). J. Laurcns, Bel canto et emission italienne, Pari 1950. E. G. Whitc, Science and Singing, London 1950. J. Nikoli Stamatovi, Solo pevanje, Beograd 1950. Ph. A. Duey, Bel Canto in its Golden Age, New York 1951. P. Judd, Vocal Tcchnique, London 1951. C. L. Reid, Bel Canto: Principles and Practices, Ncw York 1951. H. Kreutlcr, Sprechfunktioncn als Singaritrieb, Zurich 1952. L. Cocchi, II Canto artistico, Torino 1953. O. Hensel, Die geistigcn Grundlagen des Gesanges, Kassel i Bascl 1953. G. Aiackworth-Young, What happens in singing, London 1953. R. Maragliano-Mori, I Maestri del bel canto, Roma 1953. V. Nevina, Voice Production in Singing, London 1953. /. Lhotka-Katinski, Umjetnost pjevanja, Zagreb 1953 (novo pr oireno izdanje 1975). H. Kiihncr, Grosse Sangerinnen der Klassik und Romantik, Stuttgart 1954. //. J. Aloser, Gesangskunst, MGG, IV, 1955. A. Gcering, Gesangspadagogik, ibid., 1955. F. Alartienssm-Lohmann, Der wissende Sanger, Gcsangslcxikon in Skizzen, Zurich 1956. L. Roma, The Sci ence and Art of Singing, New York 1956. //. Rosenlhal, Sopranos of Today, London 1956. A. tampa, Atcm, Sprache und Gesang, Kassel i Basel 1956. F. Fernandes Lavic, La Voix naturelle, Pari 1957. R. Hahn, Du chant, Pari 1957. R. Kelorfer, Die Aussprache im Gesang, Vt'ien 1957. G. Lauri-Volpi, Misteri della voe umana, Milano 1957. Ch. A. Panzera, L'Amour de chanter, Pa ri i Bruxelles 1957. A. Thausing, Die Sangerstimme ( I I I dopunjeno izd.), Hamburg 1957. H. Holzen, Die methodisch-padagogischen Grundsatze deutscher Gesangskultur im 19. Jahrhundert (disertacija"), Munster i. W. 1958. J. Litantc, A Natural Approach to Singing, Dubuque 1959 (London 1962). A'. Mari, Difctti causati da un errato studio del canto, Milano 1959. A. Schulze, Lebcndige Ordnungen durch Atmcn, Sprechen, Singen, Wolfenbiittel 1960. R. Husson, La Voix chantee, Pari 1960. P. M. Marafioli, Caruso's Method of Voice Production, The scientific Culture of the Voice, Austin 1960. K. Honotka, Die grossen Primadonnen: Von Bordoni bis zur Callas, Stuttgart 1960. D. Stevens (red.), A History of Song, 1960. F. Hcrzfeld, Magie der Stimme, Berlin 1961. O. Mcrlin, Le Bel canto, Pari 1961. O. Iro, Diagnostik und Padagogik der Stimme, Wiesbaden 1961. R. Husson, Le Chant, Pari 1962. N. Janoivski, Ein Wegvveiser fiir Sanger und alle, die es werden wollen, Wicn i Koln 1962. C. //. lOdun, Oop.MiipOBaHHe rojioca neona, MocKBa 1962. A. AI. Eeopoe, Fnrnejia rojioca u ero (bH3iionorHMecKHe OCHOBBI, MocKBa 1962. F. Ilempoe, O ^njiaMHKe 3Ryna MejioeeMecKoro rojroca, MocKea 1963. F. Rossi, Neue Grund lagen fiir den Sprach- und Gesangsunterricht, Munchen i Basel 1965. F. Huslcr i Y. Rodd Alarling, Singing: The Physical Nature of Vocal Organ, London 1965. B. piler, Umjetnost solo pjevanja, Sarajevo 1972. L. Vr.

91

Od 1894 lanica Gradske opere u Strassburgu i 190114 na Dvorskoj operi u Berlinu. Istaknuta '.vagnerijanka, ve 1897 pjevala je u Bavreuthu, a gostovala je u londonskom Covent Gardenu, u Beu, Miinchenu, Amsterdamu i dr. Povukavi se s operne pozornice poduavala je pjevanje na konzervatoriju Stern u Berlinu i zatim privatno u Rodaunu kraj Bea. PLAIDY, Louis, njemaki klavirski pedagog (Hub ertusburg, Wermsdorf, Saska, 28. XI 1810 Grimma, 3. III 1874). Uio klavir kod A. Agthea i violinu kod Haasea u Dresdenu. Kao violinist koncertirao najprije u Dresdenu, od 1831 orkestralni muziar u Leipzigu, gdje je nastupao i kao solist; zatim se po svetio klavirskoj pedagogiji. God. 184365 profesor klavira na Leipzikom konzervatoriju; kasnije je poduavao privatno. Nje govi su uenici bili H. Biilo \v, O. Paul i E. Rudorff. Kao vrstan pedagog i metodiar P. je posebnu panju poklanjao tehnikom svlad avanju instrumenta. Sastavio je prvu temeljito razraenu teoriju vrsta udara (legato, staceato, legatissimo i portato); oslanja se na C. Czernvja, ali je saetiji, pregledniji i jasniji. Njegova su djela Technische Studien fiir das Pianojortespiel (1852; IV izd. 1914) i Der Klavierlehrer (1874; prev. i na engleski).
LIT.: R. Siclz, Louis Plaidy, MGG, X, 1962.

PLAGALNA KADENCA Starocrkveni naini -> Kadenca PLAGALNI MODUSI PLAGIJAT (od lat. plagio izvriti otmicu, ukrasti), openito, prisvajanje odnosno slijepo oponaanje tueg umjetnikog ili naunog djela, u cjelini ili u pojedinim odlomcima. Rimski pjesnik Martial (I st.) prvi je izrazom plagiarius oznaio kradljivca stihova. Ima vie oblika plagijata medu kojima se iz dvajaju: namjerno prisvajanje autorstva tueg djela, proputanje iz nemarnosti naznaivanja imena autora ili izvora tueg djela, neovlateno preradivanje ili imitiranje tueg djela bez formalnog prisvajanja autorstva. P. se moe odnositi na tue djelo u cjelini ili na njegove bitne dijelove. Poseban oblik plagijata je prisvajanje originalnog naslova tueg djela. U nekim sluajevima teko se razlikuje p. od reminiscencije, t j. nesvjesne imitacije tueg djela koje se prethodno upoznalo i nejasno sauvalo u pamenju ili od sluajne koincidencije koja moe nastati zbog zajednikog izvora inspiracije (npr. folklora) ili zbog neizbjenih meusobnih utjecaja, pomodnih formula (npr. kod lake muzike) i si. ili naprosto zbog openito prihvaenih izraajnih sredstava jednog stilskog razdoblja. Prema shvaanju talijanske sudske prakse (npr. u sporu protiv Modugna da je u poznatoj pjesmi Nel blu dipinto di blu navodno plagirao pjesmu // castdlo dei sogni De Marca) za postojanje plagijata u muzici nije odluna istovetnost nekoliko taktova dviju kompozicija nego izraajni rezultat djela u cjelini. Neki teoretiari smatraju da p. nije pravni pojam. Meutim, p. je, u opisanom smislu, povreda autorskog prava za koju su predviene gradanskopravne sankcije (zabrana daljnje povrede, unitenje predmeta kojim je nanijeta povreda, naknada tete), a ukoliko se radi o namjernom plagijatu, i kaznene sankcije. Meutim, u muzici se susree i svjesna, ne skrivena upotreba tue muzike zamisli radi odreene umjetnike svrhe: -> preradbe, parodiranja, variranja i si. (-> parodija, -> pozajmica').
LIT.: \V. Tappcrt, Wandernde Melodien, Leipzig ( I I izd.) 1890. H. Nitze, Das Recht an die Melodie, Miin chcn i Leipzig 1912 ( I I izd. 1927). P. Brtin, Das musikalisehe Motiv in Recht, 1913. A. Aloscr, Musikalische Criminajia, M, 1923, 6. R. Fngliinder, Das musikalische Plagiat als asthetisches Problem, Archiv fiir Urheber-, Film- und Theaterrecht, 1930. J. Landeroin, Du plagiat musical, Pari 1933. H. G. Hein, Das Plagiat in der Tonkunst (disertacija), Koln 1935. \V. AIcNaugfit, On Influence and Borrowing, Musical Times, 1949 (srpski prevod: O uticaju i pozajmljivanju, Muzika, 1950, 4). V. De Sanclis, Le Plagiat, Interauteurs, 1951. R. Caslelain, Le Plagiat musical, Revue internationale du droit d'auteur, 1956. E. Schulze i dr., Plagiat, Berlin i Frankfurt a. M. 1959. G. v. No, Das musikalische Plagiat, Neue Zeitschrift fijr Musik, 1963. AI. C. Dock, Etude sur le droit d'auteur, revija Le Droit d'auteur, 1963. V. De Sanctis, Lettre d'Italie, ibid., 1966. I. Hg.

PLAICHINGER, Thila, austrijska pjevaica, sopran (Be, 13. III 1868 19. III 1939). Pjevanje uila na bekom Kon zervatoriju (J. Gansbacher) i kod L. Dustmann i Mampe-Babbonigg; na opernoj pozornici debitirala je u Hamburgu.

PLAINTE (franc. jadikovka), 1. franc. naziv, uobiajen u XVIIXVIII st. za kompozicije u spomen neije smrti. Meu najpoznatija i najljepa djela te vrste idu alobne kompozicije posveene J. B. Lullvju (F. Couperin), A. Corelliju (F. Cou perin) i J. Ch. de Chambonieresu (F. Couperin i d'Anglebert). Slian je oblik -> tombeau. 2. U francuskoj naziv za razliite vrste ukrasa: za vibrato kod gudaki h instrumenata i za predudar ili tzv. -> chiae. PLAISANTERIE (franc, ala, podrugivanje), u instrumentalnim suitama iz XVIII st., esto naziv vedrog, seherzoznog stavka. U razdoblju rane klasike pod tim je naslovom objavljeno vie zbirki kompozicija lak oga karaktera. PLAMENAC, Dragan, muzikolog i kompozitor (Zagreb, 8. II 1895 ). U Zagrebu zavrio 1917 pravne nauke (dr iur.), a uz to je od rane mladosti uio klavir i violinu i zatim harmoniju i kontrapunkt (F. Lhotka). Kompoziciju studirao u Beu (F. Sc hreker) i Pragu (V. Novak, uz to klavir K. Hoffmeister). To je i vrijeme njegove kompozitorske djelatnosti koju je kasnije potpuno napustio. Neka njegova djela, nastala u doba Prvoga svjetskog rata (npr. solo-pjesme na stihove Ch. Baudelairea, izvedene 19 16) ubrajaju se u tehniki najnaprednije kompozicije toga vremena u Hrvatskoj i odaju umjetnika koji budno prati razvoj suvremene evropske muzike. P. ipak spoznaje da je pravo podruje njegova rada muzika nauka. Studira tada muzikologiju u Parizu (A. Pirro) i Beu (G. Adler), gdje postie 1925 doktorat disertacijom o J. Ockeghemu kao kompozitoru ehansona i moteta. God. 1925 26 korepetitor je berlinske Stadtische Oper, kojom je tada upravljao B. Walter. U to je vrijeme Njemako muzikoloko drutvo uvrstil o u plan svojih izdanja sabrana djela J. Ockeghema u Plamenevoj redakciji, i I sv. tog izdanja izlazi u Leipzigu 1927. Vrativi se u Zagreb, P. postaje privatni docent za muzikologiju na Univerzitetu (1928 39). U tom deceniju organizirao je vie muzikih veeri na kojima su, uz njegova uvodna predavanja, izvedena djela suvremenih evropskih kompozitora. Inicijativom D. Plamenca, dragocjena muzika biblioteka N. Udine-Algarottija, prenesena je 1935 iz Krka u Zagreb i povjerena na uvanje Hrvatskom glazbeno m zavodu. God. 1936 izabran je za dopisnog lana JAZU. U septembru 1939 odlazi P. na poziv Amerikog muzikolokog drutva u New York da zastupa Jugoslaviju na meunarodnom kongresu za muzikolo giju i da odri predavanje o staroj muzici Dalmacije. Drugi svjetski rat spreava mu povratak u domovinu, i on ostaje u SAD. God. 1940 41 predaje na Muzikom institutu u St. Louisu, zatim ivi u New Yorku gdje za vrijeme rata radi u Uredu za ratne informacije (Office of War Information), a 1954 postaje redovni profeso r za muzikologiju na Univerzitetu drave Illinois u Urbani. God. 1947 dobiva Guggenheimovu nagradu, a 1951 nagradu Amerikog vijea naunih drutava. Od 1956 do 1958 potpredsjednik je Amerikog muzikolokog drutva, a 1970 ga to drutvo bira za poasnog lana. U ast njegove 70 -godinjice, 1969 izdaje Sveuilite u Pittsburghu zbornik naunih radova evropskih i amerikih muzikologa u redakciji G. Reesea i R. J. Snovva, a 1973 podijeljuje mu Nacionalna zaklada za humanistike nauke u Washingtonu nagradu u svrhu prouavanja evrop skih arhiva. Znanstvenu djelatnost Plamenevu privlaila su poglavito dva podruja: muzika prolost Dalmacije i zapadnoevropska muzika XIV XVI st. U toku svojih istraivanja spomenika stare mu zike u Dalmaciji, P. je otkrio djela ibenanina Ivana Lukaia,

92

PLAMENAC PLATON
of A. Antico's Frottole Intabulate, 1517, Spomenica G. Reeseu, 1966; / on the Rearrangemcnt of Faenza Codex 117, Journal of the American A^ logical Societv, 1964, 1; Alcune osservazioni sulla struttura del Codice u Biblioteca comunale di Faenza (L'Ars nova italiana del Trecento III), Ce 1970; Tragom Ivana Lukaia i nekih njegovih suvremenika, Rad JAZU, kr 1969; Ispravci i dopune bibliografiji djela Tome Cecchinija, Arti musices II, Rimska opera 17. stoljea, roenje Luja XIV i Rafael Levakovi, Arti music 1972. IZDANJA: J. Ockeghem, Cjelokupna djela. I sv. Messen (I u kolekciji Publikationen aiterer Musik, 1927 (II dotjerano izd. kao pub] Amerikog muzikolokog drutva, New York 1959); II sv. Masses and Sections ( I X XVI), publikacija Amerikog muzikolokog drutva u Yorku, 1947 (II dotjerano izd. 1966); u pripremi III sv. sa Ockegher motetima i svjetovnim djelima; Ivan Lukai, Odabrani moteti {duhovni kot HGZ, Zagreb, 1935; Keyboard Music of the Late Aiiddle Ages in Faenza, 117, u kolekciji Corpus Mensurabilis Musicae (American Institute of" cologv), 1972; Julije Skjaveti, etiri moteta (1564), izdanje JAZU,' potpuno izdanje u faksimilu obnovljenog chansonniera u Sevilli, 1962 i ch: niera u Dijonu, 1971; faksimile izd. jedinih sauvanih primjeraka triju pjesama L. Mizlera (1740 43), Leipzig 1972. KOMPOZICIJE: u za orkestar, 1923; gudaki kvartet, 1915; klavirska djela (gavota, 1912; var 1925); Pjesma od kananskog veselja za enski zbor i orkestar (odnosno \ 1918; Dvije stare dubrovake pjesme za mjeoviti zbor, 1915; solo -pjesi stihove Ch. Baudelairea, 1915. LIT.: J. Andreis, Dragan Plamenac. Uz 60-godinjicu ivota, Narod Zagreb, 1955, 3113. G. Reese, Autour de Plamenac, u zborniku Ess Musicologv in honor of D. Plamenac on his 7Oth birthdav, Pittsburgh T. E. Wood, The Publications of D. P., ibid. J. A

najznatnijeg hrvatskog kompozitora u razdoblju ranog baroka, i objavio n njegovih mo-teta iz zbirke Sacrae Cantiones (1620) s historijsko-kritikim uvodom. Zatim je objavio iscrpnu i dokumentiranu bio--bibliografsku studiju o ivotu i radu talijanskog kompozitora Tome Cecchinija, koji je sav ivot proveo u Dalmaciji. Rad ovih i drugih muziara iz Dalmacije u doba ranog baroka prikazao je P. u vie lanaka i predavanja, a 19. decembra 1935 organizirao je u Zagrebu veoma vaan koncert na kojemu su prvi put poslije nekoliko stoljea ponovo izvedena djela tih kompozitora. U posebnoj studiji (An Vnknoton D. PLAMENAC Violin Tablature of the Early ij'h Century) P. je upozorio na ranu pojavu violine u naim primorskim krajevima, kao i na tabulaturu iz arhiva JAZU kojom je jedan hrvatski amater- violinist na poetku XVII st. zapisao, za svoj instrument, nekoliko popularnih ondanjih melodija. Od ostalih Plamenevih radova koji zasjecaju u podruje na e mu zike kulture treba istaknuti esej o Vatroslavu Lisinskom, objavljen jo 1919. U njemu je podvrgao operu Porin objektivnoj kritici i tako priredio realniju osnovu za prouavanje djelatnosti toga najnadarenijeg ilirskog kompozitora. P. se jo za vrijeme studija u Parizu poeo baviti zapadno evropskom muzikom prolou. Osobito ga je privukao lik velikog nizozemskog majstora XV st. J. Ockeghema. Bavei se starom nizozemskom muzikom kulturom, P. je u jednom muzikom kodeksu Nacionalne biblioteke u Napu lju otkrio tekst i izvorni oblik nekad uvenog napjeva L'homme arme, kojim su se brojni kompozitori XVXVII st. sluili kao cantusom firmu som u svojim polifonim kompozicijama. U dijelovima drugog kodeksa XV st u Nacionalnoj biblioteci u Parizu prepoznao je fragmente jednog muzikog rukopisa koji se nalazi u Sevilli, to mu je omoguilo da taj vani muziki spomenik u potpunosti rekonstruira. Od drugih Plamenevih radova osobitu su panju pobudile njegove studije o kodeksu 117 u Faenzi, za koji je P. utvrdio da predstavlja jedinstvenu zbirku instrumentalne muzike kasnog XIV i ranog XV st., upravo najvaniji izvor za njeno prouavanje. God. 1972 objavio je i potpuno kritiko izdanje tog spomenika u seriji Corpus Mensurabilis Musicae Amerikog muzikolokog instituta. U svojim radovima Plamenac oituje veliko i temeljito zna nje, sigurnost u metodikim postupcima i dubljinu znanstvene misli. Te su mu osobine odavna i pribavile zasluen meunarodni ugled.
DJELA. SPISI: O godinjici smrti Cesara Francka, Savremenik, 1916, 11 12; Vatroslav Lisinski, Knjievni Jug, 1919, 4 5; Razvitak novih nastojanja u francuskoj muzici, Savremenik, 1921, 4; Johanncs Ockeghem ah Chanson- und Motettenkomponist (disertacija), 1925; La Chanson dc L'Homme arme et le Ms. VI E.40 de la Bibliotheque Kationale de Naples, Kongresni izvjetaj Belgijskog arheolokog udruenja u Brugesu, 1925; O starijoj muzici Savremenik, 1927, 11; Zur L'homme arme-Frage, ZFMW, 1928 29; Autour d'Ockeghem, RM, 1928, 4; O stogodinjici smrti Franza Schubcrta , Hrvatska revija, 1929, r; O tristogodinjici tvorca francuske opere, ibid., 1933, 1; Nepoznat hrvatski muziar ranog baroka, Ivan Lukai i njegovi moteti, Obzor, Zagreb, 1934, Dr- 293; O hrvatskoj muzici u vrijeme renesanse, Hrvatska revija, 1936, 3; Toma Cecchini, kapelnik stolnih crkava u Splitu i Hvaru u prvoj polovini XVII stoljea. Bio-bibliografijska studija, Rad JAZU, knj. 262, 1938; Music of the i6th and iyth Centuries in Dalmatia, Papers read at the International Congress of Musicologv, New York 1939 (tampano 1944); An Unknozvn Violin Tablature of the Early I7th Century, Papers of the American Musicological Societv, Annual Meeting, 1941; Nezv Light on the Last Years of Carl Philipp Emanuel Bach, MQ, 1949, 4; A PostScript to Volume II of the Collected Works of Johannes Ockeghem, Journal of the American Musicological Societv, 1950, 1; Keyboard Music of the 141I1 Century in Codex Faenza 117, ibid., 1951, 3; A Reconstruction of the French Chansonnier in the Biblioteca Colombina, Seville, MQ, 1951, 4 i 1952, 1 i 2; Deux pieces de la Renaissance tirees de fonds Jlorentins, Revue belge de musicologie, 1952, 1; Nezv Light on Codex Faenza 117, Kongresni izvjetaj IGM, Utrecht, 1952; The Second Chansonnier of the Biblioteca Riccardiana (Codex 2356), Annales musicologiques IV, 1954 i Postscript toj studiji, ibid. VI, 1956; An Unknozvn Composition by Dufay?, MQ, 1954, 2 (iste godine takoer na francusko m u Revue belge de musicologie); Music in the Adriatic Coastal Areas of the Southern Slavs, u knjizi G. Reesea, Music in the Renaissance, 1954 (II izd. 1959); Faenza, Codex 1J7, MGG III, 1954; Ockeghem, Johannes, MGG IX, 1961; Another Paduan Fragment of Trecento Music, Journal of the American Musicological Societv, 1955, 3; German Polyphonic Lieder of the i^th Century, Kongresni izvjetaj IGM, Koln 1958; Broivsing Through a Little-Knozvn Manuscript (Prague, Strahov Monastery, D. G. IV. 47), Journal of the American Musicological Societv, 1960, 1 3; Music Libraries in Eastern Europe: a Visit in the Summer of 1961, Notes, 1962, 2 4. Excerpta Colombiniana: Items of Musical Interesi in Fernando Colon's Regestrum, Spomenica H. Anglesu, 19586 r; The Tzvo-Part Quodlibets in the Seville Chansonnier, Spomenica C. Sachsu, 1964; Faventina, Spomenica Ch. van den Borrenu, 1964; The Recently Discovered Complete Copy

PLANQUETTE, Robert, francuski kompozitor (1 31. III 1848 28. I 1903). Zavrivi Konzervatorij u Ps poeo je komponirati chansonnette, koje su ubrzo postale pularne. Kasnije komponira komine opere i operete od su neke bile vrlo omiljele, osobito Les Cloches de Cornevill je komina opera u deset godina izvedena 1000 puta u P; kao i u brojnim evropskim zemljama, u SAD i Meksiku, imao priroen melodijski dar; uz to je umio vjeto instrumer i birati dobra libreta, pa njegova kazalina djela nisu ni < zaboravljena.
DJELA. DRAMSKA. Komine opere i operete: Le Serment dc M Gregoire, 1874; komina opera Les Cloches de Corneville, 1877; Le Clu Gaston, 1879; La Cantiniere, 1880; komina opera Rip van Winkle (ni djelo), 1884; La Cremaillere, 1885; La Princesse Colombine, 1886; Si 1887; Le Talisman, 1895; Panurge, 1895; Le Paradis de Mahomet, I9O( vrio L. Ganne) i dr. Pjesme (patriotske; napitnice; brojne ehansonn LIT.: J. Feschotte, Robert Planquette, MGG, X, 1962.

PL.ASS, Ludvvig, njemaki trombonist i muziki pisac (< rode am Harz, Donja Saska, 13. III 1864 Berlin, 16. IX 1 Vojni muziar u Hannoveru i Kielu; uio na Kraljevskoj vi muzikoj koli u Berlinu (J. Kosleck). Trombonist u Kralje kapeli, 1905 preuzeo od Koslecka vodstvo ansambla Bldsen God. 1921 osnovao vlastiti ansambl trublja i trombona. Z: mao se za populariziranje trombona i duhakih instrumi uope, osobito za tzv. Turmmusik. Poduzimao je uspjene tu: kao virtuoz na trombonu. Ogledao se i kao kompozitor.
DJELA. SPISI: Die deutsche orehestrale Tonkunst in Gcfahr, 1900; . iiber die Berliner Musik-Fachausstellung, Deutsche Instrumentenbau-Ze 1906; Was die Geschichte der Posaune lehrt, AM, 1913; Riilkblick auf Entsl und erste Entzoicklung der grossen deutschen Orchester, Deutsche Musiker-Ze 1920; J. S. Bachs Clarintrompeter und seine Kunst, AM, 1927; Blick in die mlung musikalischer Wahrzeichen deutscher Stddte, Zeitschrift fiir Schuln 1933; autobiografija Aus dem Leben eines Posaunenvirtuosen, Deutsche M -Musiker-Zeitung, 1934. Anleitung zum Blasen des Signal-Posthorns F. kelera, 1905. < LIT.: G. Karstddt, Ludwig Plass, MGG, X, 1962.

PLATANIA, Pietro, talijanski kompozitor (Catania : IV 1828 Napulj, 26. IV 1907). Uenik P. Raimondija na i zervatoriju u Palermu. God. 186381 direktor toga Konz torija; 1882 83 kapelnik katedrale u Milanu; 1885 1902 rektor Konzervatorija u Napulju.
DJELA: simfonije; Pensiero sinfonico. DRAMSKA. Opere: M. Bentivoglio, 1852; Piccarda Donali, 1857; La Vendetta slava, 1865; Spa: 1891 i dr. VOKALNA: simfonija sa zborom, 1878; psalam LXVII za z orkestar; psalam CXII za sopran, zbor i klavir; solo-pjesme. Reguier, INSTRUKTIVNA: Corso completo di canoni di ogni genere e fughe, 1871; tato, d' armonia, 1872. LIT.: F. Guardione, Pietro Platania, Milano 1908. G. De Napoli, I Platania, Muica d'oggi, 1928.

PLATON, grki filozof (Atena, ^427 do ^347). Sokr; uenik; nakon njegove smrti (^ -399) boravio neko vrijem Megari, a zatim djelovao u Ateni. Tri putovanja u junu It; i na Siciliju (^-390 do <~388, *-366 do ^-365 i <-36i do -; iskoristio je i za upoznavanje uenja pitagorovaca Arhite, Tim Filolaja. Po povratku s prvoga putovanja utemeljio prvu vis kolu na Zapadu, Akademiju, u kojoj je nastava obuhvaala govu dijalektiku metodu, znanost (oso bito matematiku), un nost i etiku. Njegov najpoznatiji uenik bio je Aristotel. Platoi (ili akademska) kola postojala je do kraja staroga vijeka i ivjela novi procvat djelovanjem Plotina u III st. P. je dobio neobino iroku naobrazbu u muzici i u urr nosti openito. Na tom polju crpio je znanje prvenstveno Damona; Damonov dak Drakon bio je Platonov uitelj. U sve spisima (gotovo svi su u obliku dijaloga) P. je pridavao ve

PLATON PLAYFORD
vanost muzici, smatrajui da su njezini pokreti analog ni gibanjima ljudske due i da3 prema tome, zadaa muzike nije da besmisleno uveseljava, nego da pridonosi skladnom oblikovanju duha i da ublauje afekte. Bavljenje muzikom postaje vrijedno tek onoga asa kad se povee s -> etosom. U Platonovim idejama o muzici suoavaju se filozofska misao, umjetnika intencija i nauna spoznaja. Ponekad je jako naglaena politika tendencija. Ono to P. kae o muzici kao filozof i muziki estetiar (etiar), razlikuje se od onoga to kae kao umjetnik i muziki teoreti ar. Svaki muziki predmet o kojemu raspravlja ugraen je u njegovu jedinstvenu filozofsku sliku svijeta. P. preteno govori o mnogo irem podruju umjetnosti openito, a tek se iznimno osvre na muzike pojave u uem smislu. Muzikoj problematici ne pristupa kao muziar, nego kao mislilac. Inspirirajui se pita gorovskom naukom, i P. tonove i njihove odnose odreuje bro jevima. Protivi se pretjeranoj upotrebi instrumenata, od kojih veinu otklanja. Jedino liru i kitaru smatra vrijednima da budu priznate. Medu Platonovim spisima zanimljivim za muziku nauku nalaze se: Drava; Fedon; Fedro; Gorgija; Kratil; Protagora; Svmposion (Gozba); Time]; Zakoni.
LIT,: //. Abcrt, Dic Lchrc vom Ethos in der griechischen Musik, Leipzig 1899. E. Frank, Plato und dic sogennantcn Pvthagoreer, Halle 1923. J. Rcgncr, Platos Musiktheorie (disertacija), Halle 1924. J. Stcnzcl, Zahl und Gestalt bei Platon und Aristoteles, Berlin 1924 (II izd. Leipzig 1933). IV". Vcttcr, Die Musik im platonischen Staate, Neue Jahrbiicher fiir Wissenschaft und Jugendbildung, 1935. Isti, Musikalische Sinndeutung des antikcn Nomos, ZFMW, 1935. J. Handschin, The Timaeus Scale, Muica Disciplina, 1950. A. Ahhcrs, Zahl und Klang bei Platon (disertacija), Bern 1952. L. Richtcr, Platons Stellung zur praktischen und spekulativen Musiktheorie ..., Kongressbericht Hamburg, 1956. J. Lohmann, Der Ursprung der Musik, AFMVC, 1959. E. AloutsopouloS) La Musique dans l'oeuvre de Platon, Pari 1959- E. Richtcr, Zur Wissenschaftslehre von der Musik bei Platon und Aristoteles, Deutsche Akademie der Wissenschaften, Berlin 1961. IV 7 . Vetter, Platon, MGG, X, 1962. 13. A.

93

Gottron, Gabriel Plautz dvorni kapelnik v Mainzu, Muzikoloki zbornik, 1968. J. Ilofler, Tokovi glasbene kulture na Slovenskem od zaetkov do 19. stoletja, Ljubljana 1970. D. Co.

PLAVEC, Josef, eki muzikolog, kompozitor i zborovoda (Hermanuv Mestec, 8. III 1905 ). Studirao u Pragu muzikologiju (Z. Nejedly, O. Zich) i kompoziciju (J. B. Foerster); promovirao 1929; usavravao se na Sorbonnei u Parizu. God. 1930 48 gimnazijski profesor i zborovoda; 194864 profesor na Univerzitetu u Pragu. Od 1954 glav ni je urednik asopisa Hudebni Vychova. Njegove su kompozicije, osobito zborovi, pod utjecajem J. B. Foerstera i V. Novaka, a odlikuju se bogatstvom melodijske invencije.
DJELA. ORKESTRALNA: Lclni ouvertura, 1933; simfonijska predigra Od veku do veku, 1940; Schcrzo na temu O. Ostrila, 1941. KOMORNA: gudaki kvartet, 1928; fantazija za violinu i klavir, 1941; Meditace za violu i klavir, 1934. Variacc na vdnonikoledu za klavir, 1940; suita za klavir, 1944. Kompozicije za orgulje i za harfu. Vie melodrama; scenska muzika. VOKALNA. Kantate: Nedelc svaloduni, 1928; Dva Ude, 1931; Poeti (R. Tagore), 1940; Aly, narod eeskv i slovenskv, 1943 i Ncstnrtelnd ves, 1950. Zborovi; dvopjevi; solo-pjesme. SPISI: Z. Fibich mistr eke balady, 1940; F. kronp, 1941; O. Zich, 1941; O. Jeremia, 1943; Z. Fibich rnclodramatik, 1943; Sborovd Ivorba J. B. Foerstra, 1948; Smctanova tvorba sborovd, 1954; Jandkova tvorba sborovd, 1961 i druge monografije; studije i lanci. Sa J. Bartoem i P. Pra akom uredio spomenicu povodom 90. godinjice roenja J. B. Poerstera, 1949.

PLATTI, Giovanni Benedetto, talijanski kompozitor, instrumentalist i pjeva (Venecija, oko 1700 Wurzburg, 11. I 1763). Vjerojatno od 1722 u Wiirzburgu, muziar na dvoru kneza biskupa (oboist, komorni tenorist, violinist, violonelist i em balist). F. Torrefranca oznauje Plattija kao stvaraoca dramatske klavirske sonate, dakle kao neposrednoga preteu bekoga kla sinog stila u klavirskoj muzici. Izvornost u tematici, formi i harmoniji izdiu Plattija iznad njegovih talijanskih suvremenika.
DJELA. IX S TR U Al E N TA ENA. tampana u Niirnbergu: 6 koncerata za obligatni embalo i gudae op. 2, 1742; 6 sonata za poprenu flautu solo ili uz violonelo op. 3, 1743; 6 sonata za embalo ...sur legoiit italicn op. 1,1742; 6 sonata za embalo op. 4. U rukopisu: 5 koncerata za embalo; 28 koncerata za violonelo; koncert za obou; 21 sonata za violinu, obligatni violonelo i bas; sonata za 2 violine i bas; sonata za 2 oboe i bas; sonata za violinu i bas; 12 so nata za violonelo; 4 ricercara za violinu i violonelo; 4 sonate za embalo. Opera Arianna, 1729. VOKALSA : 3 oratorija; kantate; serenata; arije. CRKVENA: 6 misa; Requicm\ psalam L; Slabat mater. NOVA IZD.: 12 klavirskih sonata obj. F. Malipiero (/ Classici dclla muica itahana, 1920) i L. HorTmann-Erbrecht (Mitteldeutsches Alusikarchiv, 1954); 4 ricercara za violinu i violonelo obj. R. Zobelev (1951); 3 sonate za flautu obj. Ph. Jarnach. LIT.: F. Torrefranca, La Creazionc dclla sonata drammatica rivendicata all'Italia: Giovanni Platti il grande, RMI, 1910. Isti, Prime ricognizioni dello stile violoncellistico plattiano, Basel 1951. L. Hoffmann-Erbrecht, Giovanni Bcnedetto Platti, MGG, X, 1962. A. Bonaccorsi, Giovanni Platti (Precisazioni sul Settccento), Le Celebrazioni dcl 1963, Firenze 1963. F. Torrefranca, Giovanni Benedetto Platti e la sonata moderna, Istituzioni e Monumenti dell1 Arte Alusicale Italiana, 1964. Al. Fabbri, Una nuova fonte per la conoscenza di Giovanni Platti e del suo Miscrere. Note integrative in margine alla monografia di F. Torrefranca, Chigiana, 1967.

PLAVA, Duan, muzikolog i kritiar (Sopot, 2. III 1924 ). God. 1956 zavrio studij klavira kod C. Liara na Muzikoj akademiji u Beogradu. Inspektor za muziku u Savjetu za prosvjetu SR Srbije (195560), zatim publicist i od 1969 profesor teoretskih predmeta na Muzikoj koli Isidor Baji u Novom Sadu. Dugogodinji muziki kritiar u listovima 20 oktobar, NIN, Borba, Politika, u Radio-Beogradu i Radio-Zagrebu i dr.; 1954 61 ureivao asopis Suvremeni akordi. Bio je predava, muziki pedagog i suradnik radio-stanica, a krae je vrijeme djelovao u Umjetnikom ansamblu Doma JNA i u koli za vaspitae u Beo gradu. Znatnim darom zapaanja, jasnoom izlaganja i izvornou stila ide medu istaknute suvremene jugoslavenske muzike pisce i kritiare. Od 1975 profesor Akademije umetnosti u Novom Sadu.
DJELA: O porcklu muzike, 1953; Kako se slua umetnika muzika, 1957; Vukovi kao estetiar i sociolog muzike (opsean predgovor estetikim i so cioloki m studijama V. Vukovia, obj. pod naslovom Umetnost i umetniko delo), 1962; Aiuzika u koli, u II i I I I izd. metodskog prirunika Muziko vaspitanjc, 196162 (suradnici B. Popovi, D. Eri i M. Debeljak); Moje dete i muzika, 1961; Uvod u muziku umetnost , 1967; Prvi zvui, 1967; Zbirka eseja Muziki portreti i profili, 1968 i Muzika iz raznih aspekata, 1969; Muzika umetnost, muziki leksikon (s grupom autora), 1972; Aluzika umetnost, udbenik za kole VK radnika; eseji; lanci; kritike. J. As.

PLAVEC (Plautz, Plautzius), Gabriel, kompozitor (? Mainz, n. I 1641). Oito rodom iz Kranjske, jer se i sam naziva Carniolus, bio je od 1612 kapelnik nadbiskupa u Mainzu. Jedina dosad poznata tampana zbirka kompozicija objavljena je u Aschaffenburgu (1622) pod naslovom Flosculus vernalis, sacras cantiones, Missas aKasgue laudes B. Mariae continens 3. 4. 5. 6. & 8 vocibus cum basso generali. Aut hore Gabriele PlaMzio Carniolo... Aschaffenburgi, apud Balthas. Lipp... MDCXXII. Zbirka sadri 3 mise, 2 introita, 3 Magnifikata, 3 Salve re-giiia, 10 Sacrmn convivium, 2 Ave Maria, 1 Ave mari stella i 12 marijanskih moteta. Kompozicije odaju utjecaje nizozemske i venecijanske kole. P. se u njima slui vertikalnim i horizontal nim principima oblikovanja te uz snanu invenciju prua dokaz 0 razvijenom smislu za zvukovnost i za izbor kontrastnih tema. P. je za ivota bio veoma uvaen kompozitor, to potvruje i opaska u knjizi umrlih, gdje se kae: capellae magister eximjus in musicis instrumentis exquisitissimus, in arte compositionis 10 et 12 voeum non habens ibi parem.
LIT.: J. Alantuani, O jugoslovanski glasbi, Zbori, 1927. A. Gottron, Gabriel Plautz 1612 1641, Kapellmeister des Mainzer Erzbischofs von Kronberg, Kirchenmusikalisch.es Jahrbuch, 1936 1938. D. Cvetko, Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem, I, Ljubljana 1958. A. Gottron, Mainzer Musikgeschichte von 1500 bis 1800, Mainz 1959. A. Gottron i D. Cvetko, Gabriel Plautz, MGG X, 1962. D. Cvetko, Skladatelji Gallus-Plautzius-Dolar in njihovo delo (Les compositeurs Gallus -Plautzius-Dolar et leur ocuvre), Ljubljana 1963. Isti, Histoire de la musique slovene, Maribor 1967. A.

PLAYBACK, tehnika snimanja muzike ili drugih zvunih efekata, koja se prakticira na televiziji, filmu i kod snimanja plo a. Suprotna je -* sinkronizaciji u tome, to se kod p. -tehnike u tonskom studiju prethodno realizira zvuna i l i muzika snimka i to optimalnih kvaliteta; zatim se taj tonski zapis pri snimanju televizijske emisije ili filma preko zvunika emitira i ponovno presnimava, dok pjeva ili glumac sinhrono markira pjevanje odnosno govor. S pomou tehnike plavbacka mogu se iskljuiti nepoeljne zvune smetnje koje su inae pri neposrednom sni manju neizbjene. Kod zabavne muzike sistem p. odnosno multiplayback sastoji se od snimanja u vie faza. Finalni se tonski zapis dobiva nadosnimavanjem glasa ili dijela orkestralne partiture na ve snimljenu podlogu (matrica). P. se upotrebljava i kod viestrukog nadosnimavanja jednog instrumenta ili glasa u razliitim melodijskim linijama. Tako se postie efekt cijelog ansambla, koji je zapravo rezultat sviranja ili pjevanja samo jedne jedine osobe. Sistem p. poznat je u zabavnoj muzici osobito po snimkama gitariste Lesa Paula. M. Maz. PLAYFORD, 1. John, engleski muziki nakladnik (Norwich, 1623 London, XI 1686). Od 1639 ivio u Londonu. Tu je do 1647 radio u nakladnom poduzeu J. Bensona. Tada je otvorio trgovinu muzikalija, a od 1651 vodio vlastitu nakladu u kojoj je objavljivao zbirke s djelima istaknutih suvremenih engleskih kompozitora (J. Banister, M. Locke, W. Byrd, H. Purcell, O. Gibbons, Th. Morlev, J. Blo\v i dr.).
DJELA. IZDANJA: The English Dancing Masler, 1651 (nekoliko izdanja do 1728); A Musicall Banquet (3 sv.), 1651; Alusick's Recrealion, 1652; Select Musicall Ayrcs and Dialogues, 1653; Catch thai Catch Can, 1652; A Cataloguc of Ali the Musick Bookes that Have Been Printed in England, 1653; Courtly Alasquing Ayrcs, 1662; Musicks Hand-maide za virginal, 1663; Alusick's Dclight on the Cithren, 1666; The Trcasury of Alusick, 1669; Apollo's Banquet, 1669; Psalms and Hymns za glas i orgulje, 1671 i 1677 (XX izd. 1757); The Aiusical Companion (sadri i n ekoliko Plavfordovih kompozicija), 1672; Choice Songs and Ayres (5 sv.), 167384; The Pleasant Companion, 1673; The Prcscnt Practice of Alusick, 1673; Sonnatas in 3 Parts H. Purcella, 1681; Instrumental Ayres (3 sv.), 1682; The Division Violin, 1684; The Theater of Alusic, I, 1685.

2. Henry, muziki nakladnik (London, 5. V 1657?, 1720). Sin Johna; nakon oeve smrti vodio poduzee do 1707. Nastavio je s objavljivanjem vrijednih zbirka koje su, kao i izdanja njegova oca, osigurale tvrtki P. istaknuto mjesto medu engleskim nakladnicima.

94

PLAYFORD PLES
jednoglasni plesn: pjevi s latinski] francuskim teksi a kasnije i s njer kim. Plesalo se teno u kolu koji se, meutim, pri< io i ples u parov: Miran ples u par ma, poslije kojega jedi grupni ples brzo postaje prir, Analogni princip, da i u muzikim' mama ije je po jetlo vezano uz r u rondeauu i ba (XIIIXV st.). Improvizirana pli muzika srednjo kovnih sviraa (nj Spielleute) sauva] u zapisima po od kraja XIII st. I elmann je isprva rao preteno jed glasno ili heterofi Veinom se noti melodijska okosr koju je svira A. Durer, Seljaki plesni par, bakrorez, 1514 p kom izvedbe obog vao raznim figurama. Iz XV st. sauvani su zapisi popular basse danse koji se izvodio polaganim koracima; bio je rairen i u XVI st. Po karakter u je to dvorski ples uz preteno \ glasnu muziku pratnju (melodiji u tenoru dodavale su se d improvizirane dionice); glavno je arite te prakse bio burgu ski dvor. U Italiji se od sredine XV st. pojavljuju vani t tati o plesu, koji uz polagani (bassa danza) opisuju ivahne sove (saltarello, quadernaria, piva). U daljem razvoju, improvizacija postepeno ustupa mj tono fiksiranim predlocima. Tiskani primjerci plesne mu sauvam su od 1529 dalje. Veoma popularna kao grupni i p dinani pantomimiki ples bila je od XV st. moresca. Ona, utim, ne nailazi na velik odjek u dvorskim krugovima, gdje pl stvo postavlja nova mjerila za drutveni ples koji se sve vie vija. Vodea uloga u XVI st. pripada Italiji. U drutvenim pl vima vlada prilina slo boda izbora sve do sredine XVII st. jedan ples ne uiva apsolutnu prednost nad ostalima. Na skupine nalazi se polagani ples u parovima, pavana; na nji nadovezuje bra galliarda. Uz brojne plesove u parovima, uve se pleu i kola, osobito francuski branle. U prvoj polovini X st. primat je pripao Francuskoj, iji su plesovi uzor dvorski graanskim krugovima ostalih zemalja. Oko 1600 poinje plesna muzika mnogo znatnije utjecat: muziki stil openito. Nizozemski vokalni stil ustupa mj pravilnije ritmiziranoj polifoniji, u koju iz plesne muzike 1 takt sa stupnjevanim akcentima (teke i lake dobe). Perioc princip plesne muzike, meutim, postepeno prodire u opi ziki stil tek u XVIII st. U promjeni stila oko 1600 znatn' ulogu odigrala i engleska plesna muzika za consort i za virgi ona je pridonijela da u XVII st. teite s vokalne muzike pri na instrumentalnu. Oko i6co poinje i povezivanje neke plesova u zatvoren slijed, u suitu (J. H. Schein, 1617). U nje susreu plesovi razliita nacionalnog podrijetla allema courante, sarabande gigue i dr. U suiti plesovi gube prvotnu fun ju; oni postaju stilizirani stavci koji nisu vie namijenjeni ple: izvedbi. Time zapoinje dug niz stiliziranih plesova u evrop instrumentalnoj muzici: oni e se pojavljivati ne samo u si nego pojedinano, i u simfoniji i drugim kompozicijama klas: oblika (menuet), ili kao zasebna djela (valceri F. Chopina). Fi cuski drutveni ples poslije 1650 ne izvodi se vie u kolu; p se u otvorenim parovima u koloni. Vodei novi ples je men Ples se u XVII st. kultivira ne samo kao drutveni ples, ili oblik instrumentalne muzike u suiti, nego nalazi novu sna afirmaciju kao oblik scenske umjetnosti u dvorskom baletu i p nim tokama francuske opere. Drutvena uglaenost i kultura, koju su francuski plesni 1 telji proirili po Evropi, bila je u svojoj biti dvorska. U dri polovini XVIII st., kad je ojaao graanski stale, menuet dvorski ples nailazi na sve otriju kritiku, dok ga Francuska re lucija nije posve ukinula. U to vrijeme odigrao je veliku ul engleski country dance, rairen u Engleskoj ve mnogo rar

DJELA. IZDANJA: The Theater of Music, II IV, 1686 87; The Banguel of Music (6 sv.), 1688 92; Harmonia Sacra, 1688; Thesaurus Musicus, II, 1694; Deliciae Musicae (4 sv.), 1695 96; Nezu Songs By Tom D'Urfey (2 sv.), 1699; Orpheus Britannicus H. Purcella (2 sv.), 1698 1700; Mercurius Musicus, 1699 1702; Tunes to the Psalms of David, 1700. LIT.: F. Kidson, John Plavford and 17 th Centurv Music Publishing, MQ, 1918. J. Pulver, John Plavford, Music News and Herald, 1927. Ch. Humphries i W. Ch. Smith, Music Publishing in the British Isles, London 1954. M. Dean-Smith, Plavford, MGG, X, 1962.

PLECITY, Jaroslav, dirigent i kompozitor ekog porijekla (Kladno, ehoslovaka, 1. VIII 1901 Banja Luka, 18. I 1961). Na Konzervatoriju u Pragu uio orgulje. God. 192231 operski, operetski i orkestarski dirigent i horovoa u Mariboru, Spli tu, Skopju i Beogradu, 1931 37 pozorini dirigent i horo voa pjevakih drutava Pelagi, Nada i Sloga u Banjoj Luci. Nakon djelovanja u Niu (193740) postao 1941 direktor Muzike kole i horovoa pjevakog drutva Branko u Podgorici (danas Titograd) gdje je 1942 kao antifaist interniran. Do kraja rata proveo u logorima u Albaniji, Italiji i Njemakoj, a zatim od 1945 ponovno u Banjoj Luci dirigent pozorita, horovoa drutva Pelagi i od 1946 nastavnik na novoosnovanoj Muzikoj koli. God. 1954 58 dirigent i glavni muziki urednik Radio -stanice u Titogradu.
DJELA: kompozicije za klavir. DRAMSKA. Scenska muzika za pozorine komade: Poar strasti; Hasanaginica; Matura; Mletaki trgovac; Man dragola; Gospodin od Pursonjaka; Zona Zamfirova; Aia; Zlatija; Otkako je Banjaluka postala. Operetska revija Odgoena no. VOKALNA. Horovi: Mi smo brod; Pjesma banjalukih radnika; Iz stare Bosne; Zaspala djevojka i dr. Solo-pjesme: Zato; Sjeanje; Ja sam voleo; Grivna; Nit ja spavam i dr. LIT.: Z. Kuukali, Likovi savremenih bosansko- hercegovakih kompozi tora, Sarajevo 1961. V. Mvi.

Trzalica PLEKTRON PLES, slijed ritmikih pokreta tijela s umjetnikim obiljeji ma, redovito popraen muzikom. Ples moe biti spontan, improviziran izraz trenutnog raspoloenja, ili pravilima i namjenom strogo fiksirana forma. On je ponekad manifestacija individualne volje, a jo ee je vrsto povezan s okolinom i uvjetovan obiajima i nazorima odreenog drutva. Plesu moe biti sadraj samo po kret, lien svih pretenzija da bude simbol, izraz ili slika bilo ega. Meutim, ples moe poprimiti i odreeno znaenje, plesom se katkad eli neto priopiti, objaviti ili prikazati; u svom kraj njem obliku takav ples postaje pantomima. Obje vrste plesa, narodni i drutveni, esto se prepleu. Svoj najvii umjetniki do met plesovi su doivjeli u scenskom obliku, kao -> balet ili slobodan (moderan) ples. Najraniji oblici plesa jo se danas, djelomino neizmijenjeni, susreu kod primitivnih naroda. Plesovi primitivna ovjeka snano izraavaju duevna stanja i tijesno su vezani uz odreenu pri liku. esto imaju magino znaenje: lovaki plesovi treba da osi guraju uspjeh u lovu, a slian smisao imaju i ratni, etelaki i ljubavni p. Ples je sredstvo ekstatinog sjedinjenj'a s boanstvom; on istjeruje zloduha, a bolesniku vraa zdravlje. Od povijesnog doba ovjeanstva, p. u mnogim starim kulturama igra veliku ulogu u obredima i ceremonijama (Egipat, Mezopotamija). Priroene osobine plemena i naroda, oblici vjerovanja, utjecaj okoline, stupanj kulturnog razvoja, sve to odreuje stil plesa, a i njegovo stapanje s drugim umjetnostima, koje je ponekad urodilo posve novim oblicima (npr. kor s pantomimi kim plesnim pokretima u starogrkoj drami orkestika, nasuprot starijim obrednim kolima ko-reutika). U povijesti evrop skog plesa dolazi do velikog zastoja u do ba ranog kranstva, jer ga je crkva zbog njegove povezanosti s poganskim obredima i erotike naglaenosti odstranila iz svog rituala. Meutim, plesovi su kao iskon ski oblici umjetnikog izraavanja nalazili i dalje svcj put. Oko 1200 u organumu je postojala ritmika blis ka plesnoj, a klerici su rado plesali u proMenada iz Tetova, <- V st. cesijama. Postojali su

PLES
U Francuskoj se taj ples, neto izmijenjen pretvorio u contredanse; njegove su dalje metamorfoze bile anglaise, te cotillon i etvorka quadrille), koji se susreu jo u XIX st. U XIX st. je najveu popularnost stekao valcer koji je osvojio ne samo Be, nego i mnoge druge evropske gradove. Slavenskog su podrijetla veoma popularna pol-ka (iz eke) i ma-zurka (iz Poljske). Ritmovi panjolskih plesova (fandango, bolero, segnidilla) nisu uli u plesne dvorane, ali su naili na irok odaziv u umjetnikoj muzici. Usporedo s radikalnim pokretom u Stranica iz Plesne kole, 1716 muzici XX st. javljaju se revolucionarne promjene i u plesu. Izvor novih drutvenih plesova nije vie Evropa, nego Sjeverna i Juna Amerika; presudnu ulogu u njima odigrao je crnaki element, snano prisutan u ritmovima i pokretima. Povijest plesa XX st. usko je povezana s pojavom i razvojem -> jazza. Prvi sjevernoameriki crnaki ples koji dolazi u Evropu (oko 1900) je cakezvalk. Junoame-rikog, tonije afrokubanskog podrijetla je tango, koji doivljava vrhunac popularnosti u Evropi 1912. U isto vrijeme postaju moderni ttvostep i onestep. Vane su dalje etape u razvoju drutvenoga plesa XX st. ragtime i njemu srodan foxtrott, nadalje shimmy, szving i boogie woogie, koji oko 1950 poprima razna imena: jitterbug, bebop, rock'n roll. Nasuprot tim plesovima, koji su se rodili u sjevernoame-rikoj industrijskoj civilizaciji, a stvorili su ih urbanizirani Crnci, junoameriki plesovi kreolskih Crnaca prirodniji su i strastveniji: to su, u prvom redu, rtimba, samba, meringue. bajao, calypso i manje zanosni, razigrano bezbrini eha eha eha. Novi plesni ritmovi odrazili su se i u djelima mnogih suvremenih kompozitora: Stra-vinskog (Ragtime; Piano Rag Music; Tango), Ravela (Blues iz violinske sonate), Hindemitha (Suite 1922), Milhauda (Rag Caprices), Kfeneka (Johny spielt auf) i drugih.
LIT.: A. Czcrzmnski, Geschichte der Tanzkunst, Leipzig 1862. F. M. Bohme, Geschichte des Tanzes in Deutschland (2 sv.), Leipzig 1886 (novo izd. 1967). O. Bic, Der Tanz, Berlin 1906 (III izd. 1925). J. IVolf, Die Tanze des Mittelalters, AFMW, 1918 19. R. Lach, Zur Geschichte des Gesellschaftstanzes im 18. Jahrhundert, Wien 1920. C. J. Sharp i A. P. Oppi, The Dance: An Historical Survey, London i New York 1924. F. Wecge, Der Tanz in der Antike, Halle 1926. V. Sihcstcr, Modern Bailroom Dancing, London 1927 (II prer. izd. 1935, njem. kao Gesellschaftstanz, 1930). V. Junk, Handbuch des Tanzes, Stuttgart 1930. R. Sonner, Musik und Tanz, Vom Kulttanz zum Jazz, Wissenschaft und Bildung, Leipzig 1930. C. Sachs, Eine VPeltgeschichte des Tanzes, Berlin 1933 (engl. 1937 i 1938, franc. 1938, panj. 1944, hebrejski 1955). V. Parnac, Histoire de la Danse, Pari 1932. D. Charles, Toutes les Danses moderncs, Pari 1932 (novo izd. u 3 sv. 1955). O. Gombosi, Der Hoftanz, AML, 1935. W. Stauder, Tanzmusik, Hohe Schule der Musik (izd. priredio J. Miillcr-Blattau), Potsdam 1937. O. Gombosi, About Dance and Dance Music in the Later Middle Ages, MQ, 1941. P. Nettl, The Story of Dance Music, New York 1947 (njem. kao Tanz und Tanz musik, 1962). A. Chujoy, The Dance Encyclopedia, New York 1949. M. Dolmetsch, Dances of England and Frarce from 1450 to 1600, London 1949(11 izd. 1959). W. Wiora i W. Salmen, Die Tanzmusik im deutschen Mittelalter, Zeitschrift fiir Volkskunde, 1953. M. Dolmetsch, Dances of Spain and Italy from 1400 to 1600, London 1954. O. Kinkeldcy, Dance Tunes of the I5 th Century, u izdanju Instrumental Music (priredio D. G. Hughes), Cambridge (Mass.) 1959. H. Giinthcr i H. Schdfer, Vom Schamanentanz zur Rumba, Stuttgart 1959. D. Giinther, Der Tanz als Bevvegungsphanomen, Hamburg 1962. G. D'Aronco, Storia della Danza popolare e d'Arte, Firenze 1962. P. Nettl, The Dance in Classical Music, New York 1963. G. Prudhommeau, La Danse grecque antique, Pari 1966. Tanzbibliographie (izd. priredio K. Petermann), Leipzig 1966. B. A.

95

Stoga je veoma teko odrediti starost, pojavu i podrijetlo narodnih plesova. Postoji velik raspon plesova, od najjednostavnijih do veoma sloenih, od solistikih do kolektivnih, u najrazliitijim prostor nim shemama, od ritmiki jednostavnih do plesova sa veoma sloenim neparnim ritmovima. Danas, kad narodni plesovi imaju preteno drutvenu funkciju, kad slue bolje m organiziranju drutveno-zabavnoga ivota, ipak se u njima nazire neka danja magijska funkcija koja je negdje jae izraena, a negdje slabije. U nekim se krajevima sauvao ples zajc ili zec (zeko kolo), ostatak davnih plesova za lovinu, ali i plodnost. Ostaci ratarskih plesova u kojima se istie magija za urod poljoprivrednih dobara, npr. za lan, konoplju, krumpir, zelje, salatu, repu i drugo, djelomino se danas primenjuju za Novu godinu, o pokladama, Jur jevu, Ivanjdanu i si. Normalno se kola vode za suncem ili naoposum, ali postoje i naopaka kola, kola koja se pleu na suprotnu stranu, sa davno zaboravljenom namjerom da se zavara, odnosno udobrovolji duh pokojnika. Ta su se kola izvodila i na groblju. Podrijetlo plesova protiv zlih sila i demona, vila i vjetica moe se najvie naslutiti prema mjestu na kojem se izvode. Nije, naime, sluajno da se ponegdje kola pleu na krianju putova, pa ak i tada kada raskrije nije blizu. Ne stavljaju se sluajno na ta, po miljenju naroda veoma opasna m jesta, takoer raspela ili male kapelice. Magijsko oplesivanje oko sela, kue, ognjita ili kunog stupa zadralo se djelomice i do danas, a namjena mu je uglavnom tro struka: zatita od bolesti, tovanje kunih duhova i potvri vanje vlasnitva. Medu plesove za zdravlje, ali i u vezi s vegetacijskim kultovima, mogu se spomenuti i plesovi oko drvea, krije sova i izvora. Plesom su se nai preci borili i protiv zmija, gusje nica i raznih drugih ivotinja. Osobito vano mjesto zauzimaju narodni plesovi za zimskog solsticija, koji imaju svrhu da otjeraju zimu, kako bi prije dolo proljee i sunce. Nadovezani uz proljetne plesne obiaje; oni su ispunjeni osnovnom magijskom namjenom za buenje i unapreivanje vegetacije. Drutvena uloga narodnih plesova. U nekim krajevima kolo je javna tribina na kojoj se analiziraju i kritiziraju dogaaji iz ivota sela, okolice pa i vanija svjetska zbivanja. Misli se iz nose improviziranim, ponajee deseterakim dvostihovima koji se pjevaju ili uzvikuju. Na nekim podrujima kolo ima selekcijsku ulogu. U njemu se odabire budui brani drug, ispituje njegova snaga i vitalnost. Sam ulazak u kolo oznauje da je mladi dozreo za enidbu, odnosno djevojka za udaju. U kolu dolazi do upoznavanja, do prvih ljubavnih pogleda, dodira, ala, ali i vanih odluka. Ples ima i odreenu odgojnu i obrazovnu ulogu. Oponaajui starije, usvajajui njihovu organizaciju i vladanje, djeca poprimaju manire odraslih, obavljaju zajednike poslove vezane uz ples, a neki plesni obiaji omoguuju im i dramsko izraavanje. Drugdje ples ima ulogu u namjenskom privreivanju, npr. u svadbi kao pomo mladom paru. Makedonske rusalije, osim vjerovanja da njihov ples ozdravljuje, skupljaju priloge za izgradnju kole, bu nara i si. Plesovi uz rad ili o radu, imitiranje radnih pokreta plesanjem, imali su posebnu drutvenu i obrazovnu funkciju. Posebno mjesto i ulogu imali su partizanski plesovi, a napose kozarako kolo. Jednostavni pokreti i melodija, stih koji na nain starih improviziranih dvostihova izvikuje pojedinac, a ostali prihvaaju, omoguili su da su se u kolo hvatali borci (danas omla -

drutveni, vjerski i drugi razlozi pridonijeli su da se na podruju Jugoslavije razvije velik broj narodnih plesova, kojima se teko moe ustanoviti jedinstvena osnova. U prolosti ples nije bio samo rezultat oslobaanja vika snage, potreba za ritmikim izraava njem osjeaja pokretima, nagon za kolektivnim izrazom, ve prvenstveno magijski faktor u borbi za ivotni prosperitet. Nema povijesnih podataka koji bi jasnije objasnili rezultate mijeanja i meusobnih proimanja kultura raz nih sredina i slojeva na naem podruju, osim neto veoma malo na nadgrobnim spomenicima, stecima, rijetkim freskama i u arhivskim podacima.
Kolo iz Sutomora

NARODNI PLESOVI U JUGOSLAVIJI. Povijesni, ekonomski,

96

PLES
plesa upotrebljavaju roenice (sopele), urle i vidalice (dvo te mih (mjenice). Uz ples se vrlo rijetko i pjeva, a plesan iskljuivu pratnju pjesmom gotovo i ne postoji, osim kod s etanog kola. Plee se preteno u parovima, jednolino rasporeeni krugu. Partneri nisu uvijek vrsto vezani jedan za drugoga mogu plesati u odreenom odnosu jedan prema drugome rovi se kreu obrnuto od hoda kazaljke na satu, a pojedin okree se u smjeru kazaljke na satu. Karakteristina je inten vrtnja parova i ve izgubljena pojava zapovjednika plesa je stajao u sredini plesnoga prostora. Najvaniji plesovi. Bela krajina: most, rnomeljsko koh trumf, lepa Anka. Dolenjsko: Abrahamova greda. Koruka: rej, Matjaev rejc. Prekmurje: Marko skae, tkaleka,amarj Slovensko primorje: mafrina, dopai. Reija: rezjanka. Staje tajeri, indara, koutre Hvat. Gorenjska: svatovska polka, f Hvat, tajeri, oti, utarska. Istra: balon (balim), coti, hrv sedam pai. Plesovi istarskih Talijana: furlana i vilota. Hrv zagorje i Prigorje: drme, staro sito, drobniica, polka. Medim kuritari, eki ples, dipanjko, vanjkutanc. Podravina: a ples s ropecom, pauna, moldovan. Plesovi podravskih Mad Ala folj a Tisza, arda, ritka buza. Panonska zona. Ritmiki obrasci gotovo su bez izuz dvodijelni. Kreu se ponajvie u ova dva tipa:

dinci) iz gradova i sela, razliitih nacija, religija i profesija, uz rasta i spola. Oni su u kolu dobivali osjeaj kompaktnosti, cjeline, nerazdvojnosti i snage. Geografska podjela narodnih plesova. Istraivanjem stilskih, ritmikih, prostornih, muzikih i drugih karakteristika vezanih uz ples, geografsko podruje Jugoslavije moe se podi jeliti na est plesnih zona: na alpsku, panonsku, dinarsku, jadransku, moravsku i vardarsku zonu:

Alpska zona. Ritmiki su obrasci najee dvodijelni i tro dijelni tipa polke, odnosno valcera:

Varijante:

-T3-T3-T3
Muziki instrumentarij za pratnju plesa nije jedinstven. Pre teu gudaki sastavi (guci, godci, gunci) uz koje se prema sjeveroistoku esto dodaju duhaki instrumenti (trublje, klarineti, tromboni te harmonike i cimbal). U sredinjoj i sjevernoj Slo veniji harmonika je zamijenila nekadanji oprekelj, a u Beloj kra jini umjesto davnog mijeha susreu se tamburai. Osjea se izra zita sklonost prema duhakim instrumentima. Prema podacima iz literature, crteima i freskama mogu se uoiti veglice i pri mitivne trublje, u veim ansamblima ili solistiki. U folklorno najsauvanijem kraju alpske zone, u Istri, jo se i danas za pratnju

Iz primjene ovih ritmova proizlaze stilske razlike u a plesanja. Mnoga se kola izvode ili uz iskljuivu pratnju pjes ili kombinirano uz pjesmu i svirku. U nekim se krajevima tal izvikuju poskoice, obino u deseterakom dvostihu. Pli prate razliiti instrumenti. Od solistikih su to gajde, dude, nie i tambura samica. Danas su najpopularniji tamburak kestri, koji uz tamburice imaju ponegdje u sastavu violine i moniku. Poetak grupnog sviranja predstavljale su kombir gajda ili duda s jednom violinom. Plee se u zatvorenim kolima koja su zbijena, jer se svak dionik hvata za drugoga susjeda. Kolo se pomie neznatno, u jednu, bilo u drugu stranu. U zevi Dunav i njegov zami; produetak do Jadrana dobiva se ire podruje na ijoj se ZE noj strani kola kreu u smjeru hoda kazaljke na satu, a na isti obratno. Na prijelazu postoje kola koja kreu na jednu si pa se vraaju na drugu (povraanac, povraua i si.). U pano: zoni ima plesova u parovima i plesova u trojkama, no oni s lativno mlai od kola. Od stilskih znaajka najvanije je drn i intenzivno vertikalno titranje, pa se neki plesovi nazivaju d Najvaniji plesovi. Bilogora i Moslavina: drme, igra k< dvadeset i dva, kozatu, staro sito, taraban. Posavina i Turof jzvir voda izvirala, staro sito, duec, repa i drme. Slavonija: teno kolo, oj Ivane Ivaniu, falila se faljisava, kolo, hajd na mista. Baranja: okako kolo, sitne bole, rance. Srijem: kt antavi madarac, todore, zurka. Baka: veliko bako kolo, bako kolo, keleruj, tandrak, logovac. Banat: veliko banatsko malo banatsko kolo, madarac, ketu, ficko, mumera, aran, Plesovi Hrvata Bunjevaca: momako kolo, veliko kolo, tand rokoko. Hrvata okaca: bako kolo, gajdako kolo, sitne bole, kino dete. Madara: arda, bokazo,mulato, iko-tanc. Slo\ arda, tancuj-tancuj, zajai tanec odzemok. Rumunja: ardeh ivrtita, batuta, kaluerul. Rusina: kazaok, gopek, kalom katerina. Dinarska zona. Kola se odvijaju u vrlo arhainom i rodijelnom ritmikom obrascu, i to ponajvie u ova dva ti njihovim kombinacijama: 4

J J I J J

Slavonsko kolo

Kola se preteno izvode bez muzike pratnje, a rjee uz giju (Bosna) ili tapan (Kosovo). Kola se stoga nazivaju nijer gluhim, muklim i si. U prvom laganom etanom dijelu ka se i pjeva, bilo starije balade, bilo noviji dvostihovi koji go 0 seoskim aktualnostima. Stihovi se improviziraju u samom 1 Po obliku su to zatvorena ili otvorena kola koja se krei zapadnim krajevima u smjeru hoda kazaljke na satu, a u isto obrnuto. Kola nisu zbijena, jer se svaki sudionik hvata za pr susjeda. Svladavanje plesnoga prostora neobino je intenz 1 u horizontali i u vertikali. Snani poskoci odraavaju oporo tako plesanje. U nekim krajevima (Lika, Glamoko polje) kc upravlja kolovoa, izvikujui zapovijedi.

PLES

97

Kolo iz ibenika

Makedonska Kavadarka

Najvaniji plesovi. Kordun, Banija, Pokuplje i Pounje: kamen moste ne lilaj se, ja posijah lan, drme, epica, ikalica, zgrabac, opajdiri. Lika: liko kolo, hrvaki (tanac, minjaa), bimbera, pauna. Kontinentalna Dalmacija: kolo, birae kolo, etiri puta, povratke, naki. Bosna: kolanje, paun, sitan tanac, udvoje, uetvero, uestero, starobosansko kolo (iz Glamoa), nima igra, uture, trusa, poravna, trojanac, osmerac, dirlija, arlama, kozarako kolo, sitnica, varalica, kune, treskavica, Jovanovo kolo, sarajica. Hercegovina: kolanje, sitan tanac, trusa, poskoica, proskaka, prolijeta, Ijeljenovo kolo, paun, bibera, Kalopero Pero. Kosovo: coko-coko, Jano mori, oro, kala, seljenik, dimpala, ota, kave ojuni, kaamak, ojnali pembe. Crna Gora: zetsko kolo, crniniko kolo, po crnogorski (podvoje, udvoje, skoke), pauna, idije. Jadranska zona. Tipini su dva trodijelna i jedan estos minski ritmiki obrazac:

)? J
b )|

/3J J * J J)J

je da se svaka jedinica glazbene pratnje tono pokriva s jedinicom plesa. Plesove uglavnom prate orkestri sastavljeni od konvencionalnih graanskih instrumenata. Mada se harmonika vrlo proirila i u drugim zonama, ini se da to nije nigdje u tako velikoj mjeri kao ovdje. Od solistikih instrumenata jedino se frula primjenjuje u orkestru. Stari instrumenti, dvojnice, gajde i emane, rijetko se susreu. Na granici prema jugu mogu se nai zurle, go i daire. U moravskoj su zoni preteno otvorena kola; plesai i plesa ice hvataju se mijeano. Rjee se nalaze plesovi u lesama i pa rovima. Kola se kreu u smjeru obrnutom od hoda kazaljke na satu. Istaknutu ulogu imaju prvi i posljednji plesa u kolu. Stilska znaajka za ravniarske krajeve je sitno preplitanje nogama i fino treperenje tijelom, dok se u planinskim krajevima plee na cijelim stopalima, otro i snano. Najvaniji plesovi: devojako kolo, urevka, zaplet, kuku njee, ikino kolo, arlama, vranjanka, moravac, Tasino kolo, umatovac, rumenka, polomka, pembe, groznica, prolomka, makazice. Vlaka kola: pre pior, batuta, Todorka. Vardarska zona. U makedonskim su plesovima (orima) najei ritmovi 2/4 i 7/16. Osim njih javljaju se jo i mnogi drugi, a posebice neparni ritmiki obrasci. Od dvodijelnih najei su:

a) ei na sjevernom Jadranu, b) ei na junom Jadranu, c) rairen na sjeveru i jugu. Znaajna je heteroritmija izmeu plesa i glazbene pratnje, izmeu neparnog, trodijelnog ritma plesnog koraka i parnoga, dvodijelnog ritma glazbene pratnje. Ne plee se uz pratnju pjesme. Ako u blizini nema nikakvog instrumenta, onda plesai pjevajui imitiraju njegov zvuk (npr. tararankanje). Od instrumenata za pratnju plesa za itavo je podruje najvaniji, a ini se i najstariji, mijeh. Na jugu pretee lijerica, izraziti levantski instrument, a na krajnjem sjeveru sopile. Plee se u parovima, ali oni nisu jednolino rasporeeni u krugu. Poneki plesa moe plesati i sa dvije plesaice. Smjer kretanja je na obje strane. Drugi oblik je plesanje u dvije nasuprotne linije, zasebno mukarci, zasebno ene. Linije se pribliavaju, udaljavaju i proimaju, tako da plesai mijenjaju strane. Dva su vana stilska obiljeja: prebiranje nogama i intenzivno okretanje pojedinaca, posebice enskih. Na sjeveru prvi plesa ima posebno znaenje, a na jugu ponegdje i izvikivanjem zapovijedi upravlja kolom. Najvaniji plesovi. Kvarnersko primorje i otoci: kolo, tanac, hrvatski. Kao figurativan ples svaki se tanac sastoji od vie figura (primjer za Cres: naokolo, z mesta, po tramuntanskii). Dalmacija i otoci: kolo, tanac, manfrina, oti, vilota, sicilijana, poskoica, lino, potkolo. Crnogorsko primorje: kolo, poskoica, kaljarsko kolo, kolo sv. Tripuna. Moravska zona. Prevladavaju parni ritmovi, i to najee dvodijelni koji se odvija u ove dvije glavne konstrukcije:

nj
a od sedmorodijelnih:

Danas u pratnji plesova vaniju ulogu igra instrumentalna glazba, dok se ranije ta pratnja esto mijeala s pjesmom. Znaajno

Jedinica melodije rijetko se poklapa s jedinicom plesa. Ora su najee praena pjesmom. Pjesmu vode pesnopoj kite, podijeljene u dvije grupe. Jedna otpjeva stih, a druga ga ponavlja. Makedonske plesove prati par urni i tapan ili gajde i tapan. Od solistikih instrumenata dolaze: vigulica, svore, tambura, upelka i kaval. U novije vrijeme javljaju se usna har monika, klarinet i violina. Gradski orkestar algija sastavljen je od violina, lauta, kanona i daire. Preteno su to otvorena kola u koja se posebno hvataju mu karci, a posebno ene. U novije vrijeme hvataju se i mjeovito. Vanu ulogu u kolu imaju prvi plesa, tanar, i posljednji, opal. Prvi i posljednji dre u ruci maramu (ervetku) ili ostek, imi taciju zmije. Smjer kretanja je obrnut od hoda kazaljke na satu. Za stil je karakteristino plesanje s napregnutim zglobovima, uestali poskoci i okreti te preteno plesanje na prednjem dijelu stopala. Najvaniji plesovi: lesnoto, tekoto, Borjano Borjanke, nevestinsko, Crnogorka, kopaka, krstaka, staro tikveko, kalajdisko, rusaliska ora {kapetan avasi i dr.), kasapsko, komitsko, ifte amce, potrano, berovka, ratevka, baba ura, zmijsko, zajako. Geografski neopredijeljena kola. Neka kola ostala su izvan ove ra zdiobe. U prvom redu tu je niz starih etanih kola koja su se izvodila ili se izvode iskljuivo uz pjesmu, a rairena su u svim krajevima. Postoji tip kola na kolu koji se susree u raznim geografskim podrujima, npr. u Beloj krajini, Slavoniji (palo inje na zeleno smilje), Hercegovini (kolo na kolu ili adar kolo na tri kata), Crnoj Gori i Makedoniji (kula, ambar ili oro na oro).

98

PLES PLUTARH
LIT.: L. de Foureaud, La Salle PIeyeI, Pari 1893. O. Comettant, H de cent mille pianos et d' une salle de concert, Pari 1900. J. Klinge I. J. Plevel, sein Leben und seine Kompositio nen fur Streichquartett (d: ija), Munchen 1928. Isti, I. Plevel, Komponist, Verleger, Klavierfabi ZFM, 1957. E. H. Schneider, I. Pleyel, Muica, 1957. J. Klinge I. Plevel, sein Streichquartett im Rahmen der Wiener Klassik, Festsch Schenk, 1962. J. Klingenbeck, Plevel, 1. Ignaz Joseph 2. Joseph St Camille, 3. Marie Felicite Denise, MGG, X, 1962. R. R. Srnith, The dical Svmphonies of I. Plevel (disertacija), 2 sv., Ann Arbor 1967.

Posebnu i to vrlo rairenu skupinu tvore plesovi s maevima, sabljama ili jataganima. To su moreka i kumpanija (motra) na Koruli, bal u makare na Peljecu, turski mar u Turopolju, kraljice u Slavoniji, Srijemu i Bakoj, kraljice, rusalje i lazarice u Srbiji, rusalije i kaloojna u Makedoniji, plesovi s jataganima na Kosovu.
LIT.: /. Kukuljevi -Sakcinski, Putne uspomene, Zagreb 1873. F. Kuha, Juno -slovjenske narodne popievke, I I I , Zagreb 1880. Isti, Ples i plesovna glazba, Prosvjeta, 1893. Lj. i D. Jankovi, Narodne igre, 18, Beograd 1934 64. Ai. Debeljak i Ai. Ilijin, Maarske narodne igre iz Vojvodine, Novi Sad 1953. . Firfov i G. Pajtondiev, Makedonski narodni oro, Skopje 1953. M. Ilijin, Slovenske ludove tance vo Vojvodine, Petrovec 1953. /. Ivanan, Narodni plesovi Hrvatske, I III, Zagreb 195659. Lj. i D. Jankovi, Prilog prouavanju ostataka orskih obrednih igara u Jugoslaviji, Etnografski institut SANU, Beograd 1957. F. Marolt i M. utar, Slovenski ljudski plesi Koruke, Ljubljana 1958. M. utar, Slovenski ljudski plesi Primorske, Ljubljana 1958. J. Dopuda, Narodne igre iz Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1962. M. Ilijin i O. Mladenovi, Narodne igre u okolici Beograda, Etnografski institut SANU, Beograd 1962. /. Ivanan, Istarski narodni plesovi, Zagreb 1963. Isti, Podrijetlo i veze korulanskih kumpanija, Zagreb 196 4. M. utar, Slovenski ljudski plesi Prekomurja, Ljubljana 1968. J. Dopuda, Narodne igre-plesovi iz Bosne, Zagreb 1969. B. Ravnikar, Koreografija ljudskega plesa, Ljubljana 1969. /. Ivanan, Liki narodni plesovi, Zagreb 1971. Isti, Folklor i scena, Zagreb 1971. Isti, Narodni plesovi Dalmacije, I, Zagreb 1973. G. Paj tondiev, Makedonski narodni oro, Skopje 1973. I. In.

PLIA (lat., nabor, prijevoj), u notaciji XIII st., zna muziki ukras koji se biljeio dodavanj em dvaju vertik tapia kvadratnoj noti:

PLESLI-BJELINSKI, Ljerka, pijanistica (Zagreb, 11. IV 1938 ). ena kompozitora Bruna Bjelinskog; na Muzikoj akademiji u Zagrebu zavrila 1962 studij klavira (S. Stani) i 1970 stekla naziv magistar muzike; u meuvremenu se usavr avala kod M. Tagliaferre i Y. Loriod u Parizu. Temperamentna umjetnica izrazitih pijanistikih odlika, u kratko se vrijeme uvr stila u najuglednije jugoslavenske koncertante svoje generacije, te se afirmirala u domovini i u inozemstvu. Uz djela standardnog pijanistikog repertoara posebno se istie kao interpret klavirskih kompozicija B. Bjelinskog. God. 1970 osnovala (enski) Za grebaki klavirski trio koji danas (1975) nastupa u sastavu P., Margarita Leveva, violina, i Zdravka Teodorovi, violonelo. P. se istie i kao koncertni pratilac. K. KO. PLEYEL, francuska obitelj muziara, muzikih nakladnika i graditelja klavira austrijskoga podrijetla. 1. Ignaz Joseph, kompozitor, muziki nakladnik i gradi telj klavira (Ruppertsthal, Donja Austrija, 8. VI 1757 na svom dobru kraj Pariza, 14. XI 1831). Prvu pouku u muzici dobio od J. B. Vanhala u Beu, a zatim je pet godina uio kod J. Havd na u Eisenstadtu. God. 1777 preuzeo kapelu svog mecene, grofa L. Erdodvja; iduih godina boravio u Italiji nekoliko puta. Vjero jatno je 1783 postao drugi kapelnik katedrale u Strasbourgu, gdje je 1789 naslijedio F. X. Richtera na poloaju kapelnika; 1792 dirigirao je tzv. Professional Concerts u Londonu. God. 1795 preselio se u Pariz i tamo 1797 osnovao muziko nakladno po duzee, kojemu je uskoro dodao tampariju nota i skladite in strumenata; 1807 utemeljio je i tvornicu klavira. Teite njegova stvaralatva je na gudakim kvartetima, u kojima se pribliio kvartetima J. Havdna iz njegova srednjeg razdoblja.
DJELA. ORKESTRALNA:. 64 simfonije (kod nekih autentinost dvoj bena); 8 koncertantnih simfonija. Koncerti: za klavir; 2 za violu i 2 za violonelo; 3 serenade. KOMORNA: gudaka trija; oko 60 gudakih kvarteta; oko 12 gudakih kvinteta; gudaki sekstet; Pices d' harmonie za 6 duhakih instrumenata (pripisuje se i J. Havdnu); 6 kvarteta za flautu i gudake instru mente; 6 kvinteta za flautu i gudake instrumente; septet; sonate za violinu (ili flautu), violonelo i klavir; sonate 2a violinu (ili flautu) i klavir i dr. Kompozicije za klavir 2 - runo i 4 - runo. DRAMSKA: opere Die Fee Urgele (za marionete), 1776 i Ijigenia in Aulide, 1785. Baletna pantomima Le Jugement de Pari, 1793 (sa J. Havdnom i E. N. Mehulom). Patriotske prigodne kompozicije (Hymne a la liberte za zbor i duhae, 1791). kola za klavir Nouvelle methode de Pianoforte (sa J. L. Duikom), 1797. Obradbe kotskih narodnih pjesama za glas i klavir obj. u zbirci G. Thomsona A Select Collection of Original Scotish Airs for the Voice, I, 1793 i II, 1799.

Izvodio se tako da se glavnoj noti, pjevanoj obinim gl na zavretku dodavala druga via (ascendens) ili nia (descen, i to u nekoj vrsti falseta. PLISECKA, Maja Mihajlovna, sovjetska ples (Moskva, 20. XI 1925 ). ena Rodiona edrina. Klasini studirala 1934 43 na baletnoj koli Velikog kazalita u M (E. Gerdt, M. Koukova), kao uenica nastupala u kazalitu u brojnim bale nakon diplome tu je anga kao solistica, a 1945 kao pi balerina. Medu njene na; uloge klasinog repertoar; Odetta-Odilija (ajkovski: bude jezero), Kitri(Minkus Kihoi), Rajmonda (Glazi te Smrt labuda (Saint-S a od modernog Carevna (! rin, Konji Grbonji), (Prokofjev, Romeo ijulija) rema (Asafjev, Bahisar fontana). Medu ostalim, sebno Pliseckoj namijeni: glavne uloge u svojim bali S. Prokofjev A. Haaturjan M. M. PLISECKA (Kameni c, i (Spar God. 1972 nastalo je njezino prvo koreografsko djelo balet . Karenjina (edrin). Plesaica briljantne tehnike i izraajne me, osobito sugestivno prikazuje psiholoke sukobe. Iz nj' umjetnosti zrae optimizam i ivotna radost. P. uiva nepodij ugled najbolje sovjetske plesaice, nasljednice G. Ulanove.
LIT.: N. Roslavleva, Maja Plisetskava (na engl.), Mocnua 19; //. }Kdano6, MaftH FIjinceuKaH, MocKBa 1965. H. Poc/iaeAeea, IL-iHceiiKaH, MocKBa 1966. G. Feifer, Plisetskava Potrait, Dance 197172.

2. Joseph Stephan Camille, graditelj instrumenata i mu ziki nakladnik (Strasbourg, 18. XII 1788 Montmorencv kraj Pariza, 4. V 1855). Sin i uenik Ignaza Josepha; uio i kod J. L. Duika. God. 1814 stupio u oevo poduzee i vodio ga od 1824; 1834 likvidirao nakladno poduzee i bavio se samo tvor nicom klavira (od 1824 suvlasnik firme je F. Kalkbrenner) koju je razvio u jedno od prvih poduzea te vrste. Tvornica Pleyel S.A. proizvodi danas klavire i odlina embala. U Salons Pleyel, osnovanom 1830, F. Chopin je 1832 priredio svoj prvi pariki koncert; 1839 sagradio je P. i poznatu koncertnu dvoranu Salle Pleyel. Ogledao se i kao kompozitor. Chopin je Plevelu posvetio svoja 24 klavirska preludija. 3. Marie Felicite Denise (rod. Moke, nazvana Camille Pleyel), pijanistica (Pariz, 4. VII 1811 Sainte-Josse-ten Noode kraj Bruxellesa, 30. III 1875). ena Camillea; uenica H. Herza, I. Moschelesa i F. Kalkbrennera. God. 1848 72 profesor Kon zervatorija u Bruxellesu. Ubraja se medu velike pijaniste svoga vremena. Njezinim sviranjem oduevljavali su se Mendelssohn, Liszt, Aub er, Feti i drugi. Njoj je F. Chopin posvetio tri nok turna op. 9.

PLITICE, idiofoni metalni instrument, poznatiji pod ' nom -> ineli. PLOCEK, Aleksandr, eki violinist (Prag, 26. II 1914 Uio violinu kod O. evika u Piseku, na Konzervatoriju u I (J. Kocian); usavravao se u komornoj muzici na cole Noi u Parizu kod D. Alexaniana; zavrio i pravo (doktorirao 1 Mnogo je uspjeha imao na svojim brojnim solistikim nastur. ali se posebno istakao kao kom orni muziar, God. 1934 osn sa J. Paleniekom i F. Smetanom ugledan klavirski trio (( trio), a 194146 bio prvi violinist Prakoga gudakog kvar 193742 koncertni majstor eke filharmonije. Profesoi Muzikoj akademiji u Pragu (194648 i od 1952) i 19485 Janaekovoj muzikoj akademiji u Brnu. PLUDDEMANN, Martin, njemaki kompozitor (Koll 29. IX 1854 Berlin, 8. X 1897). Studirao na Konzervatori Leipzigu. God. 1887 vodio Singakademie u Ratiboru (Raciboi 1889 94 profesor pjevanja na muzikoj koli u Grazu 2 ivio u Berlinu. Istaknuti kompozitor balada. U upotrebi motiva, u briljivoj deklamaciji, a esto i u harmoniji osjec utjecaj R. Wagnera. Najuspjelije su mu balade Graf Eberl Weissdorn, Siegfrieds Schzvert, Die Legende vom Hufeisen i, Kaiser und der Abt.
LIT.: R. Batka, Martin Pluddemann und seine Balladen, Prag 189 H. Engel, Martin Pluddemann, Pommersche Lebensbilder, I, Stettin 193 L. Schemann, Martin Pluddemann und die deutsche Ballade, Regenj 1939- A- Wurz, Martin Pluddemann, MGG, X, 1962.

PLUTARH, grki filozof i historiar (Heroneja, oko 4! oko 123). Obrazovan u Ateni u duhu Platonove filozofije, putovanjima posjetio Aleksandriju, Rim i druge gradove, dio ivota proveo u Heroneji. Potkraj I st. postao sveenik 1 lonova delfijskog svetita. Jedan od najplodnijih pisaca ani

PLUTARH PODKOVIROV
Grke. Sauvan je samo dio njegovih spisa, koji se svrstavaju u dvije skupine: Vitae parallelae (Paralelne biografije; gr. BEoi IIotpaXX7)Xo!.), i Moralia (gr. 'X{hx'a). Plutarhova djela jo nisu iscrpno istraena s gledita muzike nauke. U skupini Moralia sauvan-je i kratak spis De muica (gr. Ilepl JJ.OUCTIXYJI;), poznati muziko-historijski prikaz i najvaniji knjievni izvor za upoznavanje povijesti grke muzike. Djelo donosi opirne citate drugih autora, osobito Aristoksena i Heraklida s Ponta, a sastavljeno je u obliku dvaju predavanja: prvo se bavi povijesnim razvojem, drugo govori prvenstveno o svrsi i vrijednosti muzike i o sredstvima za njihovo postizanje.
NOVA IZD.: traktat su u novije vrijeme obj. R. Volkmann (Plutarchi De muica, latinski prijevod, 1856), R. Westphal (Plutarch iiber die Musik, njemaki prijevod, 1865), H. Weil i Th. Reinach (Plutargue de la musique, 1900), G. Skjerne (Plutarks Dialog om Musiken, danski prijevod, 1909), K. Ziegler (Plutarchi Moralia, sv. VI, fasc. III, 1959) i dr. LIT.: W. Vetter, Theorie und Geschic hte der a ltg riec hisc he n M us ik, u djelu Mythos-Melos-Musica (2 sv.), Leipzig 1957 61. Isti, Plutarch, MGG, X, 1962.

99

ment je imao 3 4 1 ice udeene esto c , 1 g1 , d\2 a2 ili g\ d\ a-, ili a , e , h2. U muzeju Parikoga konzervatorija uva se primjerak pochettea rad A. Stradivarija.
LIT.: D. Fryklund, Studien iiber die Pochette, Sundsvall 1917. M . K u n.

PNEUMA (gr. Troiuua dah), srednjovjekovni naziv za bujni melizmatiki motiv u gregorijanskom pjevanju koji se iz vodio na jednom slogu ili samo vokalu (-> Vokaliza). Prema tadanjem shvaanju p. je u mistikom pogledu simboliki predstavljala savreniji izraz vjerskih osjeaja od napjeva s mnogo rijei. Nakon obnove gregorijanskoga pjevanja to "j u je proveo papa Grgur Veliki (oko 600), p. je zadrana u stavcima aleluje pod
imenom -> jubilacija.

PNEUMATSKE ORGULJE, orgulje kod kojih se spoj izmeu sviraonika i zranica za svirale ostvaruje pomou pneumatske trakture, tj. posebne naprave na zrani pogon (gr. Trve5[ia zrak). Da se olaka sviranje i kopuliranje dvaju ili vie manu ala, kod orgulja s mehanikom trakturom bile su primijenjene najprije samo pneumatske dizalice (njem. Barkerhebel), izum engleskog orguljara Ch. S. Barkera (1832). Dizalicama se na pritisak tipke putao zrak u mali mijeh koji bi se naduo i pokrenuo ostale dijelove mehanike (apstrakte, kuke i dr.). Francuski je orguljar Moitessier, 1847, rad mehanike trakture zamijenio djelovanjem zranoga tlaka kroz tanke metalne cijevi. Kod pneumatske trakture pritiskom na tipku naglo se mijenja tlak u odreenoj cijevi kao i u malom mijehu privrenom na jednom nje nom kraju. Mijeh je spojen s ventilom koji se otvara i puta zrak iz kancele u sviralu. Prednosti su pneumatske trakture ugodno i lagano prebiranje po tipkama, bez obzira na broj registara i kopula, koje su u isto vrijeme ukopane, a nedostaci su: malo zakanjenje u izgovoru svirala (ukoliko je sviraonik suvie udaljen od kancela pojedinih registara), zatim prevelika osjetljivost mnogobrojnih mjehova prema promjenama temperature. Zato se pneumatika primjenjuje danas samo jo kod orgulja, koje nemaju vie od 20 registara. Pneumatska traktura esto se kombinira s elek trinom: elektrina traktura povezuje sviraonik sa zranicama, a zranice i relaisi sagraeni su na pricipu pneumats kih dizalica. POBBE, Marcella, talijanska pjevaica, sopran (Monte galda, Vicenza, 13. VII 1921 ). Pjevanje uila privatno (E. Fava Ceriati) i na Konzervatoriju u Pesaru (R. Pavoni Giuli); usavravala se u komornoj muzici na akademiji Chigiana u Sieni kod G. Favaretta. Na opernoj pozornici debitirala 1949 u Spoletu (Teatro Sperimentale) kao Margareta (Gounod, Faust) i odmah angairana u napuljskom San Carlu. Od 1955 redovito nastupa u milanskoj Scali, a od 1958 na njujorkom Metropolitanu. Izvrstan interpret uloga iz standardnog opernog repertoara, P. se istie i kreacijama djela suvremenih kompozitora. Nastupa i na koncertnom podiju. POCCI, Franz, njemaki kompozitor talijanskoga podrijetla (Munchen, 7. III 1807 7. V 1876). Cijelog ivota u slubi bavarskoga dvora, 1847 63 intendant dvorske muzike. Uspjele su njegove klavirske minijature koji je cijenio i R. Schumann. Poccijev lirski talent dolazio je osobito do izraaja u zborovima i pjesmama, preteno za djecu, na vlastite tekstove koje je sam i ilustrirao.
DJELA. INSTRUMENTALNA: nokturno za violonelo i klavir, 1837; Sechs Landler za citru; 2 sonate za klavir, 1833 i 1834; kratke kompozicije za klavir. Singspiel Der Alchymist, 1840; Der Ronga, seoski prizor s muzikim umecima, 1847; Singspie li za kazalite lutaka. VOKALNA: zborovi i pjesme, meu kojima zbirke: Bildertone fiirs Klavier, Knaben und Madchen gezvidmet, 1835; Sechs altdeutsche Minnelieder, 1835; Soldalenlieder, 1842; Jdgerlieder, 1843 i Alte und neue Kinderlieder, 1852. Studije i lanci. LIT.: K. Pastor, Franz Pocci als Musiker (disertacija), Munchen 1932. O. Kaul, Franz Graf von Pocci, MGG, X, 1962. A. Vi.

POCO (tal. malo), potanja POCHETTE, XVII st. oznaka uz nazive za tempo (poco adagio, poco allegro), za dinamiku (poco forte), za agogiku (poco ritenuto) ili za artikulaciju (poco legato). PODATUS (pes; od gr. TCOU? noga, odnosno lat. pes noga), u -> neumatskoj notaciji jedan od osnovnih znakova za dva tona. P. prikazuje uzlazni interval. U santgalskoj notaciji biljeio se^ y, a u koralnim knjigama pie se J. PODET', Ludvik, eki kompozitor (Dubrianv, Moravska, 19. XII 1921 ). U Brnu studirao kompoziciju (j. Kvapil) i muzikologiju (J. Racek, B. teron), promovirao 1 949. God. 1947 51 djeluje u muzikom odjelu ekoga radija u Brnu; 195356 dirigent vojnog instrumentalnog ansambla Vit Nejedly; 195860 direktor muzikog odjela eke televizije.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1948 (prer. 1964); simfonijska pjesma Raymonda Dienovd, 1951; 2 koncerta za klavir, 1952 i 1959; koncert za violinu Jami serendda, 1953; Concertino za 2 violonela i komorni orkestar, 1965; Concertino za cimbal, 1963; Concertino za 2 cimbala; Hudba ve starem slohu za klavir i gudae, 1949; 4 suite, 1951, 1954, 1956 i 1960; 2 moravska plesa, 1953; tarantella i siciliana, 1956; simfonijske varijacije, 1956; rapsodija, J 957; es'ky tanec z Podkrkonoii za vojnu muz iku, 1955. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1942 i 1948; Litanie za gudaki kvartet, 1944; so nata za 2 violonela i klavir; duhaki kvintet, 1946; Hojaky za 2 klarineta i klavir, 1947; sonata za violinu i klavir, 1947; sonata za violonelo i klavir, 1947; suita za violu i klavir, 1956. Kompozicije za klavir (sonata, 1946; sonatina, 1945). DRAMSKA. Opere: Tri apokryfy (K. apek), I, Stare zlate asy, II, Svata noc, III, Romeo a Julie, 1957 59; Hrdtky s ertem, 1960. Operete: Kdy se Anika vddvala, 1950; Slepice a kostelnik, 1951; Bez cymbdlu nejsou hody, 1953; Filmova hvezda, 1960 i dr. Scenska i filmska muzika. VOKALNA. Kantate: Smrt, 1942; Pisen o Stalinu, 1950; Pisen o velike dobe, 1951 i Laska pekneji, 1955. Kompozicije za 2 glasa i orkestar; zborovi; solo-pjesme.

PODEVA, Jaromir, eki kompozitor (Brno, 8. III 1927 ). Studirao na Konzervatoriju i na Janaekovoj muzikoj aka demiji u Brnu (J. Kvapil); tamo je 1950 51 bio nastavnik. God. 195659 tajnik Saveza ekih kompozitora u Pragu; 196061 usavravao se u kompoziciji kod H. Dutilleuxa u Parizu i A. Co planda u SAD.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfo nije; I, 1951 i II, za gudae i flautu, 1961. Simfonijeta za gudae, 1959; ciklus od 3 simfonijske pjesme Cesta vlasti, 1952 53; simfonijska pjesma Setkdni mlddee, 1956; koncert za klavir, 1949; trostruki koncert za violinu, violonelo i klavir, 1957; koncert za duhae, 1953; predigra Slavnost VHumanite, 1961; Suita notturna, 1957. KOMORNA. Pet gudakih kvarteta: I, 1948; II, 1950; III, Bude it v miru, 1951; IV, 1955 i V, Z pfibehu noveho souasnika, 1961. Gudaki Kvartetino, 1951; Z Moravy za gudaki kvartet; klavirski trio, 1948; Poetiki trio za violinu, violonelo i klavir, 1954; sekstet za 2 violine, vioiu, violonelo, prirodni rog i kla rinet, 1949; nonet O it'astnych detech, 1955. Za violinu i klavir: 2 sonate, 1948 i 1958; sonatina, 1960 i 3 kompozicije, 1950. Sonatina za klarinet i klavir, 1948; sonatina za kornet i klavir, 1960; Concertino za trombon i klavir, 1949; Studije za sonatu za flautu i klavir, 1964; Drustevnikuv den za harmoniku, 1950. KLAVIRSKA: 2 sonate, 1951 i 1953; Miluina abeceda, 1948; tyfi miniatury, 1953; Rapsodietty, 1955; Pariki asovi, 1961; ciklus Pripovijetke u stihovima za djeju sobu, 1963. Opera Opusti -li mne, 1963. VOKALNA. Kantate: Novy lovek, 1949; Pisen o me zemi, 1950 i Stranickd legitimace, 1951. Zborovi; solopjesme (ciklus Blizky hlas, 1955). Zabavna muzika. SPISI: Souasnd hudba na Zdpade, 1963; nekoliko lanaka.

POCHETTE (franc. depi; engl. kit, njem. Taschengeige, tal. sordino), malena violina (dugaka oko 3040 cm), kojom su se sluili plesni majstori u XVII i XVIII st. Postojala su dva razliita tipa: jedan u obliku smanjene violine s prilino dugim vra tom, drugi duguljasta trupa bez uglova (pochette bateau). Instru-

PODGORIKO PJEVAKO DRUTVO -> Pjevaka drutva u Jugoslaviji, Crna Gora PODI, Baldo, dirigent (Dubrovnik, 4. IX 1942 ). Stu dij dirigiranja zavrio 1966 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (S. Zlati); uz to studirao povijest muzike (J. Andreis). God. 1964 zapoeo umjetniku karijeru u Zagrebu kao operni korepe titor; 196668 bio je pijanist i asistent Milana Horvata u Za grebakoj filharmoniji, 196869 korepetitor Raimond-Theatera u Beu i 196974 dirigent opere u Linzu. Od 1974 operni dirigent u Ulmu a od 1975 u Bernu. Osim u operi nastupa i na koncertnom podiju, pa su zapaeni njegovi uspjesi na Ljetnim igrama u Dubrovniku. Kao dirigent gostovao u Zagrebakoj operi. K. Ko. PODKOVIROV, Pjotr Petrovi, sovjetski kompozitor (eljabinsk, 19. X 1910 ). Studirao na konzervatorijima u Sverdlovsku i Minsku (V. A. Zolotarjev). Od 1949 profesor je na Konzervatoriju u Minsku.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1946; II, 1947 i IH, 1949Koncerti: 2 za violinu, 1941 i 1945; za violonelo, 1956 i za klavir, 1965.

100
KOMORNA: gudaki kvartet; klavir -ski trio, 1955; klavirski kvintet; sona-tina za obou i klavir, 1960; sonatina za klarinet i klavir, 1961. KLAVIRSKA :2 sonate,1939 i 1954 524 preludija i dr. Opera IJasej Kopvaeun, 1958. Zborovi; solo-pjesme. Obrade narodnih bjeloruskih napjeva.

PODKOVIROV POKLOPCI
flageoleta); posljednja dva stavka, Capriccio per lo rossigr Ana bizzarrj. del rossigr.olo, imitiraju pjev slavuja. Ciklus signolo moe se zbog bogatstva muzikog izraza te raskoi i ' oznosti instrumentalnog stila ubrojiti medu najznatnija OSIVE klavirske literature. Ricercari, sauvani u brojnim prijepi osobito su se u krugu oko J. J. Fuxa cijenili kao primjeri stn stila. Pogliettijev Compendium jedan je od najvanijih udb za instrumente s tipkama iz XVII st. U suiti Sopra la ribe di Ungheria P. pokuava embalom ilustrirati pojedine faz vjere Zrinskog i Frankopana, sluei se umjereno tonskin kanjem.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 4 so nate za gudake ins tru mi orgulje; sonata za gudake instrumente i embalo; sonata za gudake i mente i fagot; sonata za duhake instrumente i orgulje; sonata za 2 t gudake instrumente i orgulje; Balletti za 3 6 glasova. Za instrumente kama: 12 ricercara (jedan tampan u djelu A. Kirchera Musurgia Uniz\ 1650, pod imenom J. K. Kerlla); Praeludia, Cadcnzen und Fugen iiber d\ Choral Ton; Toccata per VIntroito D Aiessa con U pedale; Rossignolo (t canzona, plesni stavci, arija s varijacijama, fugirani stavci), 1677; Toc sopra la ribellione di Ungheria, 1671; Toccata sopra Cassedio (sic) di Filipa 1676; Toccata del 7. tono; Capriccio iiber das Henner-undHannergeschri canzonom) i dr. Crkvene kompozicije (mise; Requiem; Magnificat). RETSKA: Compendium oder kurtzer Begriff, und Einfiihrung zur Muica, Regulae compositionis (prema Ausfiihrlicher Bericht von dem Gebrauche der sonanzen und Dissonanzen Ch. Bernharda). NOVA IZD.: izabrana djela za embalo obi. H. Botstiber (DTO, 2, 1906); 12 ricercara obj. F. \X 7. Riedel (Die Orgel, 1957). LIT.: A. Koczirz, Zur lebensgeschichte A. de Pogliettis, STMW, 19 F. W. Riedel, Quellenkundliche Beitrage zur Geschichte der Musik fur ' ninstrumente in der 2. Halfte des 17. Jahrhunderts, Kassel i Basel 19c Isti, Alessandro Poglietti, MGG, X, 1962. Isti, Neue Mitteilungen zu bensgeschichte von A. Poglietti und J. K. Kerll, AFMW, 1962 63. L. i Suvremeni prikaz pogibije Zrinjskog i Frankopana u muzici za embalo, 1963, 61. F. W. Riedel, A. Pogliettis Oper Endimionc, Festschri Engel, Kassel 1964. B. A

PODVINEC, Marija (rod. Sepe), pjevaica, sopran (Kreka kraj Tuzle, 23. III 1910 Beograd, 9. VI 1956). Pjevanje studirala na Muzikoj akade miji u Zagrebu (N. Eder Ber-ti) i tamo 1938 debitirala kao Margareta (Gounod, Faust). Do 1941 lanica Zagrebake opere, a onda se povukla s kazaline scene. Od 1946 ponovno nastupa, najprije u Sarajevu, zatim na Rijeci i od 1949 u Zagrebu. Gostovala na jugoslavenskim i stranim opernim pozornicama. Odlikovala M. PODVINEC se osobitom ljepotom glasa, muzikom kulturom i scenski sugestivnom interpretacijom. U njezine najbolje kreacije idu Amelija, Aida, Desdemona i Leonora (Verdi, Krabuljni ples, Aida, Otelio i Trubadur), Tosca i Madama Butterflv (Puccini), Marica (Smetana, Prodana nevjesta), Tatjana i Liza (ajkovski, Evgenij Onjegin i Pikova dama), Senta i Elza (Wagner, Ukleti Holandez i Lohen-grin), Jaroslavna (Borodin, Knez Igor), Eva (Zajc, Nikola ubi Zrinski) i Morana i ula (Gotovac, Morana i Ero s onoga svijeta). P. se isticala takoer kao koncertna i oratorijska pjevaica.
M. Pet.

POGAAR, Anton, kompozitor (Ljubljana, 9. VI 1913 ). Vojno-muziku kolu zavrio u Vrcu, a zatim studirao kompo ziciju kod S. Osterca na Konzervatoriju u Ljubljani. Najprije vojni muziar, a kasnije nastavnik muzike u Kranju i Celju. Od 1946 djeluje u Crnoj Gori gdje uestvuje u organizaciji muzikog kolstva. Direktor je srednje muzike kole Njego u Kotoru od njezina osnivanja.
DJELA: uvertira Zemljo naa. Krae kompozicije za violinu i klavir (Motiv iz Crne Gore) i za yiolonelo i klavir (Romansa). Opereta Povodni mo, 1946; muzika za bajku ardak ni na nebu, ni na zemlji. Zbirke hovovaZvuci iz Crne Gore, 1947 i Pjesme za pionire, 1950. Masovne pjesme i dr. Sastavio Muziki prirunik, 1948 i Pionir na harmonike (100 vjeba za poetnike), 1946. J. M vi i R. .

POHL, Carl Ferdinand, njemaki muzikolog (Darms 6. IX 1819 Be, 28. IV 1887). Uenik S. Sechtera u I Orgulja protestantske crkve u Beu (184853) i od 1866 ar Drutva prijatelja muzike. God. 186366 uitelj muzike i ziki kritiar u Londonu. Kao recenzent bekoga muzikoj vota bio antipod E. Hanslicka. Njegov najvredniji doprinos zikologiji je rad na istraivanju ivota i djela J. Havdna. Og! se i kao kompozitor.
DJELA: Zur Geschichte der Glasharmonika, 1862; Mozart und Hay London (2 sv.), 1867; Die Gesellsckaft der Musikfreunde... und ihr Kom torium, 1871; Denkschrift aus Anlass des huniertjahrigen Bestehens der Ton, ler-Sodetat... in Wien, 1871; Josef Haydn, 1875 82 (2 sv.; III sv., prem hlovoj ostavtini, napisao H. Botstiber, 1927); Bibliographie der Musiksa. zverke des 16. und 17. Jahrhunderts sa R. Eitnerom, A. Lagerbergom i '. Haberlom), 1877; Denkschrift aus Anlass des fiinfundzzvunzigjahrigen Bes, des Singvereines der Gesellsckaft der Musikfreunde in Wien, 1883 i dr. C kritike i dr. LIT.: H. Unverrichl, Carl Ferdinand Pohl, MGG, X, 1962.

POGANIK-NAVAL, Franc, pjeva, tenor (Ljubljana, 20. X 1865 Be, 9. IX 1939). Pjevanje studirao na Konzervatoriju u Beu. Nastupao na mnogim svjetskim opernim pozornicama: u Frankfurtu na Maj ni, Beu, Berlinu, Pragu, Dresdenu, Varavi, Kijevu, Stockholmu, Kebenhavnu, Londonu, New Yorku (Metropolitan), Bostonu, Chicagu, Philadelphiji, Pittsburgu, Washingtonu i dr. Od 1924 ivio u Beu gdje je predavao pjevanje na Neues Wiener Konservatoriumu. Izvrstan pjeva sa sjajnim glasovnim kvalitetama uzornom tehnikom spremom i velikom muzikom kulturom, P. je u svoje doba bio jedan od najboljih lirskih tenora na svijetu. Pjevao je na njemakom, talijanskom i francuskom jeziku. Njegov operni repertoar bio je neobino velik. Od 85 njegovih uloga najvee su kreacije bile Rodolfo (G. Puccini, La Boheme), Lvonel (F. Flotow, Martha), Faust (Ch. Gounod), Romeo (Ch. Gounod, Romeo et Juliette), Des Grieux i Werther (J. Massenet, Manon i Werther).
LIT. :J. Vencajz, Spomenica o 25 letnici akad. drutva Slovenije na Dunaju, 1894. - V. Deraj, Franc Poganik-Naval, slavni operni pevec, Slovenski Narod, 1945, 16. D. Co.

POHL, Richard, njemaki muziki pisac, kompozitor i ] nik (Leipzig, 12. IX 1826 Baden-Baden, 17. XII 1896). dirao filozofiju, kemiju i fiziku u Karlsruheu, Gottingenu i 1 igu; muziku uio kod E. Wenzela. Muziki pisac u Dresc (185254), gdje sa K. F. Brendelom surauje u asopisu i Musikztitung; kasnije (185661) s Brendelom izdavao as Anregungen fur Kunst, Leben und Wissenschaft. God. 1854-ivio u Weimaru, zatim u Baden-Badenu. Pobornik novonjem kole; vrijedni su njegovi radovi o Wagneru. Bavio se i komp ijom.
DJELA. SPISI: Akustische Briefe fur Musiker und Musikfreunde, I Bayreuther Erinnerungen, 1877; Autobiographische, 1881; Gesammehe Scfo iiber Musik und Musiker (3 sv., R. Wagner, F. Liszt, H. Berlioz), 1883-Die Hohenzuge der musikalischen Entzvickelung, 1888; lanci u asopisima, jevodi: H. Berlioz, Gesammehe Schriften (4 sv.), 1864; libreto opere C. S -Saensa Samson und Dalila, 1877 i dr. Razna knjievna djela. Pohlova c ena, Louise, napisala prema njegovim biljekama, knjige Hector Berlioz, 1 und Werke, 1900 i roman Richard Wiegand. Episoden aus detn Leben eines gr Aleisters, 1904 (roman inspiriran ivotom Wagnera). LIT.: R. Sietz, Richard Pohl, MGG, X, 1962.

POGGI, Gianni, talijanski pjeva, tenor (Piacenza, 4. X 1921 ). Studij pjevanja u Milanu prekinuo je zbog rata; na opernoj pozornici debitirao 1947 u Palermu kao Rodolfo (Puccini, La Boheme), a ve idue godine nastupio je prvi put u milanskoj Scali u ulozi Riccarda (Verdi, Krabuljni ples). Lirski tenor, osobito prikladan za talijanski operni repertoar, P. je est gost muzikih kazalita u panjolskoj, Portugalu, Francuskoj i vicarskoj, kao i u junoj Americi, posebno u Buenos Airesu i Rio de Janeiru. Od 1956 lan je njujorkog Metropolitana, a redovito nastupa na festivalima u Veroni i Firenci. P. je snimio mnoge gramofonske ploe. POGLIETTI (Boglietti), Alessandro, talijanski kompozitor i orgulja (? Be, VII 1683). Vjerojatno rodom iz Toskane; od 1661 bio je orgulja dvorske kapele u Beu. Poginuo prilikom turske opsade. Meu njegovim djelima istiu se programno kon cipirane barokne suite za instrumente s tipkama. U suiti Rossignolo P. je napisao 23 stavka u obliku varijacija, neke s imitacijama instrumenata razliitih naroda (npr. ekih gajda, holandskoga

POIRE, Elie tnile Gabriel, francuski muziki pisac i k pozitor (Villeneuve-St.-Georges kraj Pariza, 9. X 1850 riz, 25. V 1925). God. 18841918 bibliotekar u parikoj knji Ste.-Genevieve, iji je inventar velikim dijelom katalogizi Utemeljio (1905) i ureivao zbirku Les Musiciens ce'lebres.
DJELA: L'Evolution de la musigue; la musique en 1884, 1884; Etudi Tannhaeuser de Richard Wagner; analyse et guide thematique (sa A. Ernst 1895; Essais de technique et d'esthetique musicales (I, Les Maitres ehanteurs . IK'agner; II, Le Discours musical: son principe, ses formes expressives speciale d'apres la partitiondes Maitres ehanteurs), 1898 i 1902; Le Chant gnosticoma, des sept voyelles, 1900; Une nouvelle interpretation rythmique du second h_ a Apollon, 1900; Chopin, 1906; Sainte Cecile, 1920; Richard Wagner, ] Rasprave; studije; kritike. LIT.: B. Bardct, Elie Emile Gabriel Poiree, MGG, X, 1962.

POKLOPCI (engl. keys. franc. clefs, njem. Klappen, chiavi), mehanizam poluga s poklopcima koji slue za otvar; i zatvaranje rupica na duhakim instrumentima. Sistem pokloj imaju gotovo svi drveni duhaki instrumenti (izuzeci su picc< -flauta i blokflauta), a od limenih duhakih instrumenata sal

POKLOPCI POLI
fon. Nastojei da drvene duhake instrumente tehniki usavre, da smanje potekoe to ih je sviraima zadavalo zatvaranje ru pica izravno prstima i da omogue neke prije neizvedive hvatove, poeli su graditelji instrumenata krajem XVI st. ugraivati po sebne poklopce na cijev instrumenta. U XVII i XVIII st. neprestano su poveavali broj poklopaca. Istodobno su usavra vali sistem prijenosnih poluga. Tako je na koncu prve polovine XIX st. osobito poboljao taj sistem miinchenski flautist Th. Bohm
(Bb'hmov sistem).
LIT.: V. Papp, Poldini, Arckepek a magvar zenevilagbol, Budapest 1925. P.P. Hoffer, Eduard Poldini.MGG, X, 1962.

101

Sistem poklopaca primjenjivao se i na pojedinim starijim li menim duhakim instrumentima (Klappenhorn, ofikleida, ser pent itd.). A. To. POKLOPLJENICA (njem. Gedackt) -~> Registar POKORN, Danilo, muzikolog (Celje, 30. VIII 1924 ). Zavrio studij prava i diplomirao 1968 iz historije muzike na Akademiji za glasbo u Ljubljani. God. 1949 53 muziki komentator, zatim urednik muzikog programa Radija i 1963 74 ef Muzike produkcije Radio-televizije Ljubljana. Autor brojnih komentara za cikluse koncerata na radiju i televiziji, suradnik asopisa Nai razgledi i Koncertnog lista Slovenske filharmonije 1 predava.
DJELA: L. M. ker janc, Slovenska glasbena revija, 1951; Carl Maria von Webcr, Prosvetni servis, 1961; Obrazi iz slovenske glasbene preteklosti, ibid., 1962; Slavko Osterc, ibid., 1965; Slavko Ozterc, prispevek za biografijo, Muzi koloki zbornik, V, 1969; Bibliografski pregled kompozicij S. Osterca, ibid., VI, 1970. Napisao poglavlje o jugoslavenskoj muzici u kolektivnom djelu Konzertbuch (urednik K. Schonewolf), II, Leipzig 1965. J. Se.

POKORNI, Dragutin, dirigent (ermakovica, 10. X 1868 Beograd, 21. X 1956). avrivi studij na Konzervatorij umu u Beu, radio kao korepetitor u bekom Karltheatru. Od 1890 bio je vojni kapelnik u Beogradu, Valjevu i Niu. Za vreme Prvoga svetskog rata reorganizovao Muziku konjike divizije i davao koncerte u veim gradovima severne Afrike. Bio je jedan od prvih dirigenata Narodnog pozorita u Beogradu (18971909) koji su sistematski izvodili opere i operete stranih i domaih kompo zitora. Kao referent vojnih muzika (1920 1937) i kapelnik Or kestra kraljeve garde isticao se organizatorskim sposobnostima te je podigao taj orkestar na znatnu umetniku visinu. Bio je horovoda nekoliko pevakih drutava; osnovao je Vojnu muziku kolu u Vrcu i ustanovio centralni muziki arhi v pri Ministar stvu vojske i mornarice u Beogradu. Pisao je prigodne kompo zicije, veinom za vojni orkestar. R. pej. POKORNI, Franjo, kompozitor, dirigent i violinist (Zagreb, 1825 26. IX 1859). Na muzikoj koli HGZ u Zagrebu uio violinu (A. Kirschhofer) i kompoziciju (J. Wisner-Morgenstern). Nastavnik (1841 51) i od 1852 dirigent orkestra HGZ, od 1845 dirigent kazalinog orkestra, a od 1855 istodobno koralist katedrale. God. 1850 utemeljio je u Zagrebu prvu graansku muziku (duhaki orkestar). U du hu ilirskih ideja P. je nastojao svojim djelima dati nacionalno obiljeje, no to mu je uspjelo samo djelomice.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet uvertira: u B-duru; u C-duru, 1846; 2 Slavjanske uvertire u D-duru (1853) i a-molu i Narodna u a-molu, 1854; fan tazija Oluja na moru u C-duru. Muzika za ples. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Scenska muzika za drame i igrokaze: Jelva, ruska sirotica (Scribe), 1845; Gusar (Kukuljevi), 1847; Hrvatska svadba, 1847; Graniari ili protenje rta Ilijevo, 1857 i Crna kraljica (Freudenreich), 1858. VOKALNA. Za mje oviti zbor i orkestar: Sveana kantata u D-duru, 1858; kantata u B-duru; Barcarola, 1853; Rob i Pirat. Zborovi; solo-pjesme; poputnice. CRKVENA: 3 mise; 6 ofertorija; 4 graduala i dr. LIT.: F. Kuha, Ilirski glazbenici, Zagreb 1893. A. Goglia, Franjo Pokorni, Sv. C, 1928, 2 i 1939, 1. K. Ko.

POLI, I. Mirko, kompozitor i dirigent (Trst, 3. VI 1890 Ljubljana, 2. X 1951). Studirao pravo u Pragu, ali se posvetio muzici. Za vrijeme studija na Conservatorio Verdi u Trstu djelovao kao zboro- voa Slovenskoga pjevakog drutva i zbora entjakobske italnice i od 1911 dirigent transkoga Narodnog gledali ta gdje je 1913 uveo redovite operne predstave. God. 1914 23 dirigent opere u Osijeku (od 1918" direktor) i tamo 1920 osnovao i vodio muziku kelu; 192324 tajnik i dirigent opere u Zagrebu i 1924 25 na istim poloajima u Beogradu, gdje je M. POLI vodio i pjevako drutvo Stankovi. Od 1925 do 1939 djelovao je u Ljubljani kao dirigent i direktor opere, zatim do 1941 dirigent Beogradske opere. Poetkom Drugoga svjetskog rata vratio se u Ljubljanu, gdje je 1945 47 bio ponovno direktor opere i zatim dirigent. U Ljubljani je od 1929 vodio pjevaki zbor Glasbene Matice i neko vrijeme predavao dirigiranje i bio profesor u opernoj koli Muzike akademije. Markantna pojava u slovenskom muzikom ivotu, P. je i kao kompozitor i kao reproduktivni umjetnik ostavio vidljive tragove i pridonio razvoju jugoslavenske muzike kulture. Na stvaral akom podruju njega je najvie privlaila opera. Po stilu kasni romantiar, koji je uz profinjen smisao za specifi nost dramskog izraavanja izvrsno vladao kompozicijskom teh nikom, on je nastojao da svoje poglede uskladi s modernim opernim smjernicama, kako u vlastitim djelima tako i u obradbama tuih. Posebne zasluge stekao je P. kao dirigent i dugogodinji direktor Ljubljanske opere, koja se pod njegovom upravom razvila u reprezentativno muziko tijelo.
DJELA: opere Mati Jugoviev (Ljubljana, 1. VI 1947) i Deseti.brat (Ljubljana, 25. II 1951). Boina suita za zbor i orkestar; kantata Turki na Slevici; solo-pjesme; zborovi i dr. Preradio opere Gorenjski slavek A. Foerstera, Lepa Vida R. Savina i Porin V. Lisinskoga. LIT.: ainovi, Mirko Poli i Osijek, Hrvatski list 1923, 261. M. Bravniar, Mirko Poli, ravnatelj in dirigent opere, Ljubljansko narodno gledalie v letu 1928, 1928. /. Peruzzi, Stebri slovenskoga gledalia, Domai prijatelj, 1929. 1. D. Co.

POLAJENKO, Nikolas, ameriki plesa (New York, 15. XII 1932 ). Klasini balet uio kod L. Schollara i A. Vilzaka. Debitirao 1947 u Ottazva Ballet Company; 1948 postao solist ansambla Metropolitan Ballet u New Yorku. Angairan zatim u trupama Ballet des Champs-Elysee, Ballet de Pari, Grand Ballet du Marquis de Cuevas, Harknes Ballet i dr. Istaknut plesa so listikih uloga klasinog baletnog repertoara. POLDINI, Ede (Eduard), madarski kompozitor (Budimpeta, 13- VI 1869 Bergeroc kraj Veveva, 29. VI 1957). Studirao na Konzervatoriju u Budimpeti (S. Tomka) te kod E. Mandyczew skog i J. Epsteina u Beu. Niz godina profesor muzike u enevi. Afirmirao se scenskim djelima, osobito idilino -poetinom operom Karnevalska svadba, te programnim, lirinim klavirskim

2. tefanij a, subreta (Tr st, 17. X I 1893 ). ena Mirka; pjevanje uila u Trstu (de Filippi) i Beu (R. Papier -Baumgartner); debitirala 191112 na pozornici slovenskog Dra matinog drutva u Trstu. Operetna i operna pjevaica u Osijeku (191823), Beogradu (1923 24) i Ljubljani (1925 48). Do Drugoga svjetskog rata prva subreta Slovenskog narodnog gle dalia u Ljubljani, zapaene je uspjehe ostvarila i na drugim jugoslavenskim operetnim pozornicama. U njezinom bogatom repertoaru posebno su se isticale uloge Liza (Benatzkv, Kod bijelog konjia), Erika (J. Gregorc), Grofica Marica (Kalman), Liza (Lehar, Zemlja smijeka), Laura (Millocker, ak prosjak), Helena (Nedbal, Poljaka krv), Amina, Saffi, Adela (J. Strauss ml., No u Veneciji, Barun ciganin, imi), Boccacio (Suppe), Kristina (Zeller, Ptiar) i dr. Pjevala je glavne uloge u skoro svim ope retama slovenskih skladatelja. Pjevaica velikog glasovnog opse ga, izvrsne tehnike i izrazitog glumakog dara, nastupala je i u operi, pa se istakla kao Despina (Mozart, Cosi fan tutte), Giulietta (Orfenbach, Hoffmannove prie), Marica (Smetana, Prodana nevjesta), Musetta (Puccini, La Boheme) i dr. B. Lk. POLI, Milutin, kompozitor (Suak, 4. VIII 1883 12. VI 1908). Brat pjesnika Janka Polica Kamova i Nikole Polica. Muziku uio u poetku kao samouk, od 1903 na muzikoj koli HGZ u Zagrebu (. Junek, V. Novak), gdje je poloio zavrni ispit iz orgulja. God. 1906 upisao se na Konzervatorij u Veneciji gdje mu je uitelj bio E. Wolf-Ferrari. Teka pluna bolest i rana smrt prekinule su taj studij. Istinski talent, P. je ostavio nevelik broj djela koja odavaju temperamentnu romantiarsku narav, smisao za orkestralni kolorit i za stvaranje melankolinih, tu robnih i potitenih raspoloenja to su ih u njemu izazivala tmurna predosjeanja skore smrti. Meu najuspjelije njegove kompozicije ubraja se orkestralna Suite fantastica.
DJELA. ORKESTRALNA: Suite fantastica; tema s varijacijama; Ca-priceio croato (nedovreno). Fuga za gudaki kvartet. Dvadesetak klavirskih kompozicija (Pjesnika glazbotvo renja; Canone, gavotta e fuga i dr.). Preludiji i fuge za orgulje. Solo-pjesme. Moteti.

^eijern/iuiv vovnciia mrezaj, iy-2y; nimjy, iyjo. in operne prie: KjSipjerozsa; Hamupipoke i Vasorru baba, 1899. Balet Eszaki feny, 1894. Opereta. VOKALNA: muki zborovi i djeji zborovi sa solistima na mad. i franc. tekstove; solopjesme. Orkestralne transkripcije vlastitih klavirskih kompozicija (Maionnettes; Valse serenade).

kompozicijama specifino madarskog kolorita.

Trois etudes;

102

POLI POLITONALNOST
iezava, izuzev rijetkih pojedinanih primjera kao to je prvog ina opere Don Giovanni W. A. Mozarta, gdje se istoc izvode tri plesa u razliitim mjerama. U muzici XX st. poi se vie iskoriuju razliite polimetrijske kombinacije. Pi je primjer balet Le Sacre du printemps I. Stravinskog (: POLINSKI, Aleksander, poljski muziki historiar i stov, 4. VI 1845 Varava, 13. VIII 1916). Studirao na V: skom konzervatoriju (Z. Noskovvski, W. eleriski). Od 18; smrti muziki kritiar lista Kurjer Warszawski i suradnik m drugih muzikih publikacija. Uz to od 1904 predavao pc muzike na Konzervatoriju u Varavi. P. je uz J. Surzvnsk osniva poljske muzike historiografije. Bavio se i kompozic
DJELA: O muzyce koiielnej i jej reformie, 1890; Piein Bogurodzi zvzgledem muzycznym, 1903; Dzije muzyki polskiej w zaryse, 1907; F. i 1914; 5. Moniuszko, 1914; studije o poljskoj muzikoj prolosti. IZDA obj. novoizd. psalama (10) M.Gomolke (1884) i zbirku poljskih crkvenih p XVI i XVII st. (1890). LIT.: Z. Lissa, Aleksander Polinski, MGG, X, 1962.
}

LIT.: 5. Zlali, Milutin Poli -Kvarnerski. O 30- godinjici smrti, Novosti, 1938 (Boini prilog). J. As.

POLIFONIJA (od gr. 7roXu mnogo i cpwv/) zvuk, glas; engl. polyphony, franc. polyphonie, njem. Polyphonie ili Mehrstimmig-keit, tal. poHfonia), openito svako vieglasje, a u uem smislu muziki slog sainjen od dvije ili vie istodobnih, samostalnih melodijskih linija, odnosno dionica ili glasova; prema tome pod pojmom p. razumijeva se djelo graeno po naelima -> kontrapunkta, tj. primarno horizontalno, za razliku od -> homofonije, tj. primarno vertikalnog, akordikog sloga. U antikoj grkoj literaturi izraz p. upotrebljava s e u muzikom znaenju rijetko, uglavnom u smislu mnogostrukosti tona, npr. na aulosu (Plutarh) ili mnogozvunosti (npr. ptijeg pjeva). Kao oznaka vieglasne muzike, rije p. javlja se oko 1300 u anonimnom traktatu Summa musicae gdje se jednoglasju (can-tus simplex) suprotstavlja kao modus canendi a pluribus diversam observantibus melodiam. Povijest polifonije zapoinje meutim ranije, s razvitkom srednjovjekovnih vieglasnih tehnika i oblika, > organuma, ~> diskonta, -> conductusa, & najvei procvat do-ivljuje u doba renesanse, s vokalnom polifonijom nizozemskih kompozitora (-> Nizozemska muzika). Majstori tog razdoblja izgrauju sloene polifone oblike chanson, motet i misu, te razvijaju tehniku imitacije, posebno kanonske, razraujui virtuozno sve njezine mogunosti, od obrata i rakove imitacije do diminucije i augmentacije. Njihova su djela pisana u troglasju, etvoroglasju i u vieglasju, koje ide esto do 8 realnih glasova. Pored Nizozemaca znaajan su doprinos razvoju polifonije u XVI st. dali Talijani, posebno majstori rimske kole. Glavna su obiljeja njihova polifonog stila jasnoa i usklaenost muzike i teksta, preteno dijatonsko vo enje glasova, izbjegavanje veih melodijskih skokova, te priprava i pravilno rjeenje disonanca. Uz misu i motet njeguje se tada osobito madrigal, a u kompoziciji openito prevladava vei broj glasova od estoroglasja do dvanaestoroglasja. U doba baroka pojava novih monodijskih i koncertantnih oblika i tehnika potiskuje tradicionalni stil vokalne polifonije. Meutim, p. ivi dalje unutar novih, sloenih, vokalno -instrumentalnih oblika, kao to su viezborni koncert, pasija i oratorij, gdje se polifono pisani zborski dijelovi izmjenjuju s homofonima. Istodobno, rada se novi polifoni stil instrumentalne muzike; stvaraju se novi oblici pisani tehnikom kontrapunkta: ricercar, canzona, toceata i nadasve fuga koja dosee vrhunac s djelima J. S. Bacha. Ali s prodorom harmonijske svijesti p. se ve u doba baroka sve vie prilagouje i podreuje harmonijskom kretanju i tonalnim funkcijama. Najzad u okvirima primarno harmonijski oblikovane muzike klasinog i romantikog razdoblja, polifoni oblici upo trebljavaju se rijetko uglavnom samo za izuzetne, dramatski naglaene efekte, npr. u sonatnoj provedbi ili finalu. Na prijelazu u XX st. ponovno oivljuje interes za polifoniju, tj. za linearno oblikovaje, pa se obnavljaju klasine tehnike imi tacije (-> neoklasicizam), a posebno znaenje dobiva p. u -> dodekafoniji.
LIT.: 5. Gunther, Moderne Polvphonie, Berlin 1930. A. T. Merritt, Sixteenth Centurv Polyphony, Cambridge 1939. L. Spiess, Polyphony in Theory and Practice from the 9th Century to the Close of the I3th Centurv, 5 sv. (disertacija), Harvard University, Cambridge (Mass.) 1947. J. P. Thilmann, Probleme der neuen Polyphonie, Dresden 1950. M. Bukofzer, The Beginnigs of Choral Polyphony, Studies in Medieval and Renaissance Music, New York 1950. E. W. Mulder, Polyphonie, Utrecht 1955. P. Hamburger , Studien zur Vokalpolyphonie, Wiesbaden 1956. H. Sanden, Antike Polvpho nie, Heidelberg 1957. C. C. CnpeKoe, ITojincboHHH H nojiHrboHH*iecKHe cbopMbi, MocKBa 1962. B. Cervenca, II Contrappunto nella polifonia vocale classica, Bologna 1965. I. A.

POLIRITMIJA, istodobni nastup dvaju ili vie raz] ritmikih obrazaca iji se metriki akcenti podudaraju (] jeri 1 a i 1 b) ili razilaze (primjeri 2 a i 2 b):
1a b J

JJ J J j J JJ J _ -3l

_ 3 J i J J

i ___

;
b

U ovom drugom sluaju radi se o poliritmiji koja uklj i > polimetriju. P. je bitni sastavni dio polifone muzike u kojoj svaka di ima vlastiti melodijski i ritmiki tok. Sistematski upotreblj poliritmiju kompozitori XX st. (Stravinski, balet Petruka; demith, Klaviermusik op. 37) a susree se i u jazzu i u m vanevropskih naroda. POLITONALNOST (od gr. TTOAU mnogo i TOVO? ZVI, istovremeno zvuanje vie raznih tonaliteta, najee dva Bitonalnost). Pojavljuje se u muzici XX v. D. Milhaud nalazi njene poetke u starijoj muzici, nj sledeem kanonu J. S. Bacha, gde se prema Milhaud gornji glas kree u d -molu, a donji u a-molu; meutim, saz' koja oni obrazuju pripadaju u svakom trenutku samo jec tonalitetu:
J.S. Bchi etiri

JJ J J|J

J JJJ J J J 5I J J J J J J J J|J J
\
|

POLIMETRIJA (od gr. 7roXu vie i [ASTpia mjernost), spajanje odnosno odmjenjivanje dvaju ili vie razliitih mjera. P. je horizontalna ako promjene mjere slijede jedna za drugom, tako da npr. prvi takt kompozicije sadri dvoetvrtinsku mjeru, drugi troosminsku, trei i etvrti etvoroetvrtinsku, peti petoroosmin sku i si. P. je vertikalna ako razliite mjere nastupaju istodobno tako da npr. u jednom te istom taktu jedna dionica sadri dvo etvrtinsku mjeru, druga troosminsku, trea troetvrtinsku i si. Ponekad se i prikladnim smjetajem akcenata stvaraju poli met riki efekti unutar jedne te iste mjere:

4 J J J J | J J J J | J J J J

Primer drukije vrste je burleskno-parodistiki zavretak akog seksteta Ein musikalischer Spass W. A. Mozarta, gde i instrument izvodi akord u drugom tonalitetu; naravno, radi posebnom efektu koji predstavlja izuzetak u kompozicionoj p teg doba. Pre se mogu kao zametak politonalnosti smatrati o punkti nad kojima se esto dogaaju i istupanja u druge tona] (-> Pedalni ton). Prava, sistematski provedena p. jedan je od plodova ra; harmonskog jezika u poznom XIX v. Ve R. Strauss upotreb u pojedinim delima {Ein Heldenleben, 1899; Salome, 1905; Ele, 1909) harmonske sklopove koji granie sa politonalnou. Ch. Ivesa sreemo p. ve u orguljskom delu Variations on s rica (1891), pa u Song for Harvest Season (1894) i u neki kasnijih dela. Kod B. Bartoka u 14 Bagatela (1908), kod F. sonija u Sonatina seconda (1912); najpoznatiji meu ranim merima politonalnosti (zapravo bitonalnosti) je svakako slede Petruke I. Stravinskog (1911), sa kombinacijom Fis-dura i C-d
I.Stravinski: Petn

MJ

J J J 1 J J J J

Polimetrijske tvorevine susreu se u srednjovjekovnoj i renesansnoj vieglasnoj muzici, a osobito su este u kompozi cijama nastalim potkraj XIV i poetkom XV st. Nakon toga p.

POLITONALNOST POLLAROLO
P. poiva uglavnom, na dijatonici; da bi efekt simultane pojave vie tonaliteta mogao biti shvaen, potrebno je da svaka komponenta za sebe bude jednostav na i pregledna. P. moe biti linearna, tj. svaka melodija vieglasnog stava nalazi se u dru gom tonalitetu, kao u Gudakom kvartetu K. Szymanowskog (pojedini glasovi se kreu u C -duru, Es-duru, Fis-duru i A-duru, na to ukazuju i razliiti predznaci):
K.Szymanowski: Gudaki kvartet

103

Osterreichische Musikzeitschrift, 1951. K. H. W6rner, Neue Musik in der Entscheidung (II izd.), Mainz 1956. V. Pe.

POLIVKA, Vladimir, eki kompozitor, pijanist i muziki kritiar (Prag, 6. VII 1896 11. V 1948). Studirao na Konzervatoriju u Pragu (J. Prochazka, K. Stecker i V. Novak). Kao pratilac na klaviru (B. J. Kocian, O. Borova-Valoukova) i lan ekog trija koncertirao na turnejama po Evropi, Americi i u Japanu. God. 192330 profesor klavira na Konzervatoriju u Chicagu; od 1930 u Prsgu (od 1939 profesor Konzervatorija). U njegovim ranim vokalnim djelima osjea se utjecaj V. Novaka, a po povratku iz SAD stvara vlastiti stil, naglaeno antiromantian, uz estu primjenu linearne polifonije.
DJELA. ORKESTRALNA: mala simfonija, 1922; simfonijska pjes ma Jaro, 1918; koncert za klavir, 1934; uvertira, 1942; suita, 1928. KOMORNA : gudaki kvartet, 1937; Divertimento za duhaki kvintet, 1938; suita za violu i duhaki kvintet, 1933; 2 sonate za violinu i klavir, 1918 i 1919; sonata za violu i klavir, 1944. KLAVIRSKA: sonata, 1932; fantazija, passacaglia i fuga, 1937; preludiji, 1931; Dni v Chicagu, 1926; Krajiny, 1941 i dr. DRAMSKA: opera Polobuh, 1930; melodrame (Balada o oich topiovych, 1925); scenska muzika. VOKALNA: kantate; zborovi; Tichy ocean za glas i klavirski trio, 1930. Ciklusi solo-pjesama: Senatske pisne, 1922; Kfidla, 1932 i Malajske pisne I935- SPISI: autobiografija Rytmus, 1945; putopis 5 Kocianem kolem svita, 1945; kritike i lanci. LIT.: M. Potolka, Vladimir Polivka, MGG, X, 1962.

POLKA, eki narodni ples u dvodobnoj mjeri i brzom tempu (neto sporijem od tempa galopa). Pojavio se na poetku XIX st., a na njegov razvoj utjecali su i neki strani plesovi (ecossaise, krakozviak, Schottische). Kao eki narodni ples p. se plesala u obliku kola i prvobitno se zvala nimra i madera. Naziv p. javlja se prvi put 1835; nastao je vjerojatno od eke rijei pulka (polovina), jer su za taj ples znaajni esti polukoraci. Melodija polke izgraena je obino simetrino, s naglaenim rit mikim figurama. Oko 1835 p. prodire u prake salone, a 1839 spominje se ve u Beu i Petrogradu, 1840 u Parizu, a 1844 plee se u Londonu i u gradovima SAD. Kao salonski ples p. je ples parova. Brojne su podvrste polke, a svima je zajednika ritmika podloga:

rm i m.
Suprotnost linearnoj je vertikalna p., tj. superpozicija itavih akorda koji pripadaju raznim tonalitetima -> primjer). Izmeu ovih krajnosti nalaze se sluajevi D. Milhaud-. Les Eumenides gde melodija pripada jednom, a akordska pratnja drugom tonalitetu (npr. Preludijum iz klavirskih Pezzi infantili A. Caselle). Najzad, svaka od vie simultanih melodija moe imati sopstvenu harmonizaciju, tako da nastaje po-lifono voenje itavih akord-skih kompleksa ( poliharmoni-ja). Politonalne kombinacije nalaze se i kod C. Debussvja, A. Roussela, M. Ravela, S. Prokofjeva, J. Slavenskog, B. Brittena i mnogih drugih, ali se najvie i najdoslednije njima sluio D. Milhaud i lanovi grupe estorice. Od tridesetih godina XX v. primena poli-tonalnosti nije vie tako esta; pojavljuju se i gledita koja osporavaju njenu vrednost (E. Desderi), pa ak i realnost njene egzistencije. P. Hindemith razvija u delu Unterzveisung im Tonsatz teoriju s pomou koje se svakom akordu ma koliko sloenom moe odrediti osnovni ton, pa na osnovu toga zakljuuje da je nemogue uti u jednom sazvuju vie osnovnih tonova to p. upravo zahteva. Stvarno, u politonalnim sazvujima obino pretee najdublji akordski kompleks, a ostali deluju kao dodaci (alteracije, miksture); izvesne kombinacije su ak objanjive u smislu tradicionalne harmonije; npr. bitonalna konstelacija Fis-dur + C-dur u primeru br. 2 dala bi se ela svesti na akord fis-ais-c-cis-e-g, dakle na alterirovani dominatni-^nonakord u h-molu koji sadri i istu kvintu cis i smanjenu kvintu c. Meutim, od znaaja je da harmonski kompleksi koji ulaze u sastav politonalnog sazvuja obino zadravaju znatan stepen samostalnosti u pogledu tretmana i zvunosti (razliito voenje glasova, razliiti registri i zvune boje).
LIT.: J. Deroux, La Musique polytonale, RM, 1921. D. Milhaud, Polytonalite et atonalite, ibid., 1923.-i. Desderi, La Muica contemporanea, Torino

n j

Prva objavljena p. potjee iz 1837. esta je p. u djelima operet nih kompozitora (J. Strauss ml., J. Lanner). U umjetniku muziku uveo ju je B. Smetana koji je tom narodnom plesu dao umjetniki oblik stvorivi od njega simbol ekoga nacionalnog muzikog izraza. Polke su medu ostalima pisali i A. Dvorak i Z. Fibich. Od novijih najpoznatija je Circus-Polka (1942) I. Stravinskog.
LIT.: R. C. Hahki, The Polish Origin of the Polka, Kongresni izvjetaj, Warszawa 1960. F. Hoerburger, Polka, MGG, X, 1962. M. Kun.

POLLAK, Irma, pjevaica, sopran (Ljubljana, 11. VI 1875 Zagreb, 30. XI 1931). Pjevanje uila kod F. Gerbia u Ljubljani i J. N. Fuchsa u Beu. Neobino nadarena pjevaica i glumica, ve je u esnaestoj godini postala lanicom ljubljanskog kazalita. Kasnije je pjevala u bekom Theater an der Wien, a od 1901 bila je lanica Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu. Svestrana umjetnica, podjednako uvjerljiva kao operetna subreta, dramska glumica i interpret opernih likova lirskog karaktera. Svoja je najvia dostignua ostvarila u operetama Poljaka krv (Nedbal), Geja (Jones), Lijepa Jelena (Offenbach), imi (J. Strauss ml.), ar valcera (O. Straus), Vesela udovica (Lehar) i GrojLuxenburg (Lehar). Od njezinih opernih uloga treba spomenuti o -o-San (Puccini, Madame Butterfly), Maricu (Smetana, Prodana nevjesta) i Micaelu (Bizet, Carmen).
LIT.: Irma Pollak, Sv. C, 1932, 1. K. Ko.

POLLAROLO (Pollaroli), 1. Carlo Francesco, talijanski kompozitor i orgulja (Brescia, oko 1653 Venecija, krajem 1722). Uenik G. Legrenzija. Od 1665 pjeva u dudevoj kapeli crkve sv. Marka u Veneciji; od 1690 drugi orgulja, od 1692 drugi ka pelnik (1702 dobio poasno zvanje Maestro giubilato). Od 1697 uz to poduavao na Conservatorio degli Incurabili. Jedan od najplodnijih i najpopularnijih opernih kompozitora svoga vremena. Napisao je oko 80 opera od kojih je veina izvedena u Veneciji; posebnu panju posveivao je instrumentaciji.
DJELA. DRAMSKA. Opere: // Licurgo ovvero 11 Cieco d'acuta vista, 1685; Jole, regina di Napoli, 1692; Circe abbandonata, 1692; La Forza della virtu, 1693; La Schiavitit fortunata, 1694; Alfonso primo, 1694; Ottone, 1694; GVInganni felici, 1695; L'Irene, 1695; Rosmonda, 1696; Faramondo, 1699; Le Pazzie degli amanti, 1701; Ascanio, 1702; La Vendetta d'amore, 1707; Publio Cornelio Scipione, 1712; Semiramide, 1713; Marsia deluso, 1714; II Germanico, 1716; Astinome, 1719; L''Arminio, 1722 i dr. Kompozicije za orgulje (sonate, capricci, fuge). VOKALNA. Oratoriji: La Fenice, 1693; Joseph in Aegypto, 1707; Jefte i dr. Duhovne kantate: 24 arije za glas i b. c.; pjesme u venecijanskom narjeju za glas i b. c.

2. Antonio, kompozitor (Venecija, oko 1680 4. V 1746). Sin i uenik Garla Francesca, kojega je od 1702 zamjenjivao.

104

POLLAROLO POLONEZA
POLO, andaluzijski ples u umjerenoj 3/8 mjeri s mnogim : kopama. Pleu ga panjolske ciganke uz kastanjete; pleui vaju vesele i aljive pjesme u kojima se esto ponavljaj u isti govi kao ole (otuda i plesu naziv Ole), ay i si. Plesni koraci i fij pokazuju snaan orijentalni utjecaj. P. je uao i u umjetniku muz Dvije najpoznatije melodije napisao je M. Garcia: Yo soj contrabandhta i Cuerpo bueno (posljednju je upotrijebio G. B u predigri IV inu opere Carmen). P. je, kao posljednji stavak, de Falla uvrstio u ciklus solo-pjesama Siete canciones poput
espanolas (1914).

God. 1723 postao je pomonik, a 1740 naslijedio je A. Lottija na poloaju kapelnika crkve sv. Marka u Veneciji i na tom po loaju ostao do smrti.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Tigrane, 1695; L'Aristeo, 1700; Griselda, 1701; Demefrio e Tolomeo, 1702; Leucippe e Teonoe, 1719', Luio Papirio dittatore, 1721; Plautilla, 1721; Cosroe, 1723; Orlando furioso, 1725; Turia Lucrezia, 1726; / tre voli, 1726; Sulpizia fedele, 1729 i L'Abbandono di Armida, 1729. Pastorale; pasticci; serenade i dr. CRKVENA: oratoriji (Recognitio fratrum, 1714; Sacrum amoris novendiale, 1716 i dr.); misa za 4 glasa i orkestar; 2 Magnificata; Confitebor; moteti; kantata za alt i b. c; 12 arija za sopran i b. c. LIT.: A. Mondolfi, Pallarolo, 1. Carlo Francesco, 2. Antonio, MGG> X, 1962.

POLLEDRO, Giovanni Battista, talijanski violinist i kompozitor (Piova, Asti, 10. VI 1781 15. VIII 1853). Violinu uio u Astiju, a usavravao se kod G. Pugnanija u Torinu. Isprva vio linist Dvorskog orkestra u Torinu; oko 1804 kratko vrijeme koncertni majstor kazalita u Bergamu. Nakon petogodinjega boravka u Moskvi i brojnih koncertnih turneja (1812 nastupio u Karlsbadu sa L. van Beethovenom), koncertni majstor Dvorskog orkestra u Dresdenu (od 1814); od 1824 bio je muziki direktor na dvoru u Torinu. Premda je kod Pugnanija uio samo kratko vrijeme, P. se smatra, uz G. B. Viottija, najznatnijim predstavnikom njegove kole. Polledrov violinski stil karika je izmeu tradicije tali janske violinske klasike (Pugnani) i virtuoznosti romantike (Pa-ganini).
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia pastorale; 3 Sinfonie ecdesiastiche 3 koncerta za violinu; 3 niza varijacija za violinu i orkestar. KOMORNA: 3 trija za 2 violine i bas, 1812; 2 dueta za 2 violine. Crkvene kompozicije. Instruktivno djelo Exercices amusants pour violon scul, oko 1814 (novo izd. H. Schardieck). LIT.: B. Schzvarz, Giovanni Battista Polledro, MGG, X, 1962.

POLO, Enrico, talijanski violinist (Parma, 18. XI 1868 Milano, 3. XII 1953). Studirao na Konzervatoriju u Parn na berlinskoj Visokoj muzikoj koli (J. Joachim). Od 1895 { fesor violine na Konzervatoriju u Torinu i koncertni majstc tamonjem Teatro Regio; 1903-35 profesor Konzervatorij: Milanu. Tamo je osnovao kvartet Polo koji je 16 godina ui glas najuglednijega komornog ansambla u Italiji. P. je na: pao i solistiki; s pijanistom E. Consolom prvi je u Italiji iz kompletni ciklus Beethovenovih sonata za violinu i klavir.
DJELA. INSTRUKTIVNA: U Meccanismo delle 5 prime posizioni violino Esercizi applicati alle scale (2 sv.); 30 Studi a doppie corde ; 12 *! di tecnica, 1914; Tecnica fondamenta delle scale e degli arpeggi. KOM ZICIJE: Reverie za violinu i klavir; nekoliko solo-pjesama (Invocazion pratnju violine i klavira). IZDANJA : komorna i koncertna djela G. Pugr ja, L. Boccherinija, L. Lea, G. Tartinija, G. B. Viottija, N. Paganinija i instruktivna djela za violinu A. Bazzinija, J. Donta, H. E. Kavsera, N. Pagan i dr. Preveo na talijanski Physiologie der Bogenfuhrung auf den Streichin, menlen F. A, Steinhausena.

POLLINI, Cesare, talijanski muziki pisac (Padova, 13. VI 1858 26. I 1912). Diplomirao pravo u Padovi; muziku uio na Konzervatoriju u Milanu (A. Bazzini). God. 1883 85 i od 1890 do smrti direktor Konzervatorija u Padovi (koji danas nosi njegovo ime). Suraivao u asopisima, osobito u Rivista musicale italiana; zauzimao se za teoretske reforme H. Riemanna. Ogledao se kao kompozitor.
DJELA. SPISI: Terminologia musicale tedesco-italiana, 1894; Teoria generale della muica; La Muica italiana nelle sue principali fasi stor iche. LIT.: G. Sacerdoti, Cesare Pollini, Padova 1912. S. Leoni, Cesare Pollini nella vita e nell'arte, Padova 1917. F. Perrino, Cesare Pollini, Rassegna Musicale urci, Milano 1962.

POLOLANIK, Zdenk, eki kompozitor (Tinov, 25. 1935 ). Studij kompozicije zavrio 1961 na Muzikoj akadei Leo Jandek u Brnu (V. Petrelka, Th. Schaeffer). Prista suvremenih i avangardnih muzikih tekovina, u svoja djela ui i elemente moravskog narodnog melosa.

DJELA. KOMORNA: Sonata facile za klaviembalo ili harfu s violinom obi. op. 33; Ode III di Anacreonte za 2 violine, violu i kontrabas op. 39; Grande Sonale-Caprice et Variations za harfu i klavir. KLA VIRSKA: Variazioniop. 10; Toccata op. 31; Divertimento pastorale op. 34; Scherzo di Fantasta op. 37; Preludio canlabile e Rondo op. 44; Introduction et Toccata op. 50; Scherzo op. 56. Za klaviembalo: Tre Sonate op. 26; Capriccio op. 28; listro Armonico op. 57; Fantasta op. 58. DRAMSKA. Opere: // Genio insubre i La Casetta nei boschi, 1798; melodrama L'Orfanella svizzera. VOKALNA : oratorij Stabat mater za 2 gl., 2 violine i violonelo; kantata // Trionfo della pae, 1801; canzonette; romance; ariette i dr. za glas i klavir ili klaviembalo. Instruktivna djela Metodo per clavicembalo, Trentadue esercizi in forma di toccatta, 1820. LIT.: H. Costa, Ein Portraten-Album aus dem vorigen Jahrhunderte, Mitteilungen des historischen Vereins fiir Krain, 1863. P. Radics, Frau Muica in Krain, Ljubljana 1877. F. Ks. Lukman, Rod Pollinijev in ljubljanski zdravnik dr Janez Krizostom Pollini. Kronika, Ljubljana 1940. W. Georgii, Klavier-Musik, Zurich i Freiburg i. Br. 1950. D. Cvetko, Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem, II, Ljubljana 1959. Isti, Franc Pollini, MGG, X, 1962. Isti, Histoire de la musique slovene, Maribor 1967. D. Co.

POLLINI, Franc, pijanist i kompozitor (Ljubljana, 25. III 1762 Milano, 17. IX 1846). Uenik W. A. Mozarta u Beu i od 1793 N. A. Zingarellija u Milanu, bio je od 1809 profesor klavira na Milanskom konzervatoriju. Rani klasicist, djelomice jo pod utjecajem rokokoa, P. sa svojom klavirskom tehnikom tvori most od starih majstora k F. Lisztu. Osim klavira vir tuozno je svirao violinu, a bio je i izvrstan pjeva (pjevao je u mnogim gradovima Italije). Kao roak . Zoisa nastupao je u ljubljanskom diletantskom kazalitu u slovenskim i njemakim igrokazima.

DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, 1961; II, za 11 duha instrumenata, 1962; III, za orgulje, udaraljke i orkestar, 1962; IV, za gud 1963 i V, 1968. Sinfonietta, 1958; koncert za klavir, 1966; Concerto grossc gitaru, flautu, embalo i gudaki o rkestar, 1966; Toccata za kontrabas i komi orkestar, 1959; Divertimento za 4 roga i gudaki orkestar, 1960. KOMOR* Tri Muica spingenta: I, za kontrabas i duhaki kvintet, 1961; II, za gud kvartet i embalo, 1962 i III, za bas -klarinet 1 13 udaraljki, 1962; Scherzo trario za ksilofon (gitara), bas-klarinet i violinu, 1961; 3 Scherzi za duh kvintet, 1963; Muica concisa za flautu, bas-klarinet, klavir, udaraljke i emt 1963; Preludio dodici za 2 klavira i orgulje, 1963; Concentus resonabilis Zi solo instrumenata i magnetofonsku vrpcu, 1963; Pulsazione za udaraljke, l( Muica trascurala za bas-klarinet i embalo, 1968. ORGULJSKA: S01 bravura, 1959; Allegro affanalo, 1963; Sonata laetiliae za 2 orgulje, 1962 4 Sound Conversations and Finale, konkretna muzika, 1965. DRAMSb balet Mechanismus, 1964; marionetski balet Popelka, 1966; opera-oratorij Pjc nad pjesmama, 1969. VOKALNA: Nabuchodonosor za zbor, 3 trublje i 1 pane, 1961; Zpev mrtvych deti za zbor, 3 trublje i udaraljke, 1963; Vdvn djeji zbor i klavir, 1964; Canlus psalmorum za bas, orgulje, harfu i udaraljke, i< Rumor letalis za zbor, 1966. Missa brevis za djeji zbor i orgulje, 1970.

POLONEZA (od franc. polonaise), poljski narodni ple: instrumentalne kompozicije proizale iz tog plesa, umjereno b tempa (allegro moderato ili andante mosso), u troetvrtins mjeri s karakteristinom ritmikom figurom: \

mrm
Poljski narodni ples tipa poloneze spominje se od XVI naziva se razliito chodzony (hodani prema koraanju ples parova), pieszy, wolny i u narodu se plee i danas, osot prigodom vjenanja. Iz Poljske se najkasnije od XVII st. prosi: p. po drugim zemljama, ali kao dvorski odnosno salonski p] te se odrala takoer do najnovijeg doba najvie u obliku s anog mimohoda parova na plesnim sveanostima (u Njema esto na muziku koranice). U umjetnikoj muzici p. dobiva formu instrumentalne ko pozicije tokom XVII st. i to isprva izvan granica Poljske, u n makim i skandinavskim zemljama, te u Francuskoj. U zbirka instrumentalne muzike tog vremena susree se najprije uz razlii poljske plesove (polnisch Dantz) kao improvizirani doda (Proporz), zatim kao samostalna kompozicija s karakteristir akcentuiranim ritmom. Takve instrumentalne poloneze komj nirali su Couperin, Telemann, J. S. Bach (Francuska suita Eduru), Handel, J. Ph. Kirnberger i dr. Poljski kompozit prihvaaju umjetniki oblik i naziv poloneze prema francusk uzorima (polj. polonez) i pridonose njezinoj velikoj popularne u Evropi potkraj XVIII st., posebice M. K. Ogiriski sa dvadese programnih klavirskih poloneza (Les Adieux, Totenpolonaise) J. Kozlowski koji je pored poloneza za klavir, napisao oko poloneza za orkestar, a nekoliko jo za zbor i orkestar (meu nji: Grom pobiedy rozdazvajsia, do 1833 ruska dravna himna). Od kraja XVIII st. polonezi se dodaje trio kao srednji, kc trastni dio, pa dobiva trodjelni oblik ABA. P. se tada uvodi i

POLLINI, Maurizio, talijanski pijanist (Milano, 5. I 1942 ). Uenik C. Lonatija i C. Vidussa, jedan je od najistaknutijih mu zikih umjetnika svoje generacije u Italiji. Na muzikom horizontu zablistao je poput meteora 1960 u Varavi, kada je na Chopinovu natjecanju pijanista premono osvojio prvu nagra du. Put u irok svijet, koji mu je kao laureatu tako znaaj nog konkursa bio otvoren, P. je iskoristio tek djelomice, jer se zbog bolesti morao povui iz javnog ivota. Danas, meu tim, P. stoji odavno u prvim re dovima koncertanata, to potvr uju nastupi u najveim svjet skim muzikim sreditima. P. M. POLLINI je gostovao i u Jugoslaviji.

POLONEZA POLJSKA MUZIKA

klasinu sonatu (W. A. Mozart, Rondeau en Polonaise u klavirskoj sonati u D-duru KV 284) i koncert (Beethoven, Rondo alla polacca u Trostrukom koncertu op. 56), a tokom XIX st. dobiva esto karakter briljantne koncertantne kompozicije (C. M. Weber,
Grande Polonaise op. 21 i Polonaise brillante op. 72) pa i obine

105

salonske muzike. Razvoj instrumentalne poloneze dosegao je svoj vrhunac sa Chopinom. Nadahnute rodoljubnim osjeajima i pro ete romantiarskim zanosom, njegove su klavirske poloneze postale doskora simboli poljskog borbenog patriotizma. Uz Chopina, vrednije su priloge tom obliku dali i Schubert (poloneze op. 75 i 61 za klavir etvororuno), Schumann (8 etvororunih klavirskih p.), Liszt (Fest-Polonaise i dr.) i Wagner (klavirske p. op. 2). U doba procvata p. je ula i u Singspiel i operu (Hasse, Graun, Weber), a najpoznatije primjere dali su ajkovski (Evgenij Onjegin) i Musorgski (Boris Godunov).
LIT.: W. Goslomski, Polonez i menuet, Warszawa 1891. O. M. ukoviski, O polonezie, Lwow 1899. L. Kamienski, Neue Beitrage zur Entwicklung der Polonaise bis Beethoven, Beethoven-Zentenarfeier, 1927. Isti, O polonezie staropolskim, Muzyka, 1928, 3. H. Martens, Polonaise und Mazurka, Berlin 1936. H. Dorabialska, Polonez przed Chopinem, Warszawa 1938. J. Kurczevjski, Polonez w polskiej muzyce ludowej, Poznari 1950. J. W. Reiss, Polonez, jego pochodzenie i rozwoj, Poradnik muzyczny, 1950, 121 1951, 1 i 2. A. Slazvinski, Rytm a harmonia w polonezach Chopina, Kongresni izvjetaj, Warszawa 1960. Z. Stcszezvska, Z zagadnien historii poloneza, Muzyka, 1960, 2. F. Hoerburger i M. Sobieski, Polonaise, MGG, X, 1962. I. A.

radnik Kazalita opere i baleta u Kijevu; 1937-40 savjetnik za folklor u Upravi za umjetnike poslove Moldavske SSR u Tiras polju, voditelj muzikog odjela Moldavskog muziko-dramskog kazalita i nastavnik na muzikoj koli; 194041 muziki urednik Moldavskog radija. God. 1945 51 boravio u Rigi; od 1951 dirigent je radio-orkestra u Kiinjevu. Njegova se djela odlikuju invencioznom melodikom narodnog prizvu ka. Bavi se i muzi kom kritikom.
DJELA. ORKESTRALNA. est simfonija: I, 1944; II, 1946; III, 1947; IV, 1950; V 1960 i VI, 1963; simfonijska pjesma Moldavija, 1937. Koncerti: 2 za klavir, 1948 i 1955; za violinu, 1953 i za violonelo. Uvertire; suita na mo ldavske teme, 1938. DRAMSKA: muzika komedija Na plavom Dunavu, 1948; 4 baleta; scenska i filmska muzika. Oratorij Pjesma zori, 1964; lirski valcer za glas i orkestar, 1954; solo-pjesme. Obradbe latvijskih plesova za orkestar.

POLOVINKA (J), nota koja po svom trajanju odgovara polovini trajanja cijele note. Sadri dvije etvrtinke (J), eti'i osminke (J1), osam esnaestinki (J<) itd. POLOVINKIN, Leonid Aleksejevi, sovjetski kompozitor (Kurgan, 13. VIII 1894 Moskva, 8. II 1949). Studirao na Moskovskom konzervatoriju (R. Gliere, G. Katuar, S. Vasiljenko) i diplomirao 1924. God. 1926 -38 voditelj muzikog odjela i dirigent u Centralnom djejem kazalitu u Moskvi; pre davao na tehnikumu Skrjabin i (194546) na Konzervatoriju. Ogledao se u mnogim muzikim vrstama a istaknuo se kao kompozitor muzike za djecu.
DJELA. ORK ES TRALN A. Devet s imfo nija : I, 1929, II, 1931 (prer. !939); III, PoMaumuHecKan, 1932; IV, KpacnoapMeucKaH, 1933; V, 1940; VI, 1942; VII, 1943; VIII, 1943 i IX, 1944. Koncert za klavir, 1933; 4 uvertire; 10 suita i dr. KOMORNA: gudaki trio, 1944. etiri gudaka kvarteta; I, 1944; II, 1945; III, 1946 i IV, 1946. Klavirski trio, 1936. KLAVIRSKA: 5 sonata; suite; 24 postludija i dr. DRAMSKA. Opere: lIypujio TJjieHKosuu (nedovrena), 192324; Fepou, 1933 i djeja opera CnasKa o pu6aKe u pu6ne, 1933. Baleti: HezpumenoK u o6e3tHHa, 1927; HezpumeHOK adu, 1929 (sa L. Knipperom i L. Sokovnjinom); H-MUHO , MU -CUJICI , 1931 i ifuzanna, 1933. Operete CUPOKKO, 1928 i Jlaotce u mpuKomaotce, 1931; scenska muzika za djeje igrokaze; filmska muzika. Solo- pjesme (romance); djeje pjesme. LIT.: J. Kcldysch, Leonid Aleksejewitsch Polowinkin, MGG, X, 1962.

POLOAJ AKORDA. Jedan te isti akord moe biti u raz liitim poloajima, ve prema tome koji se od njegovih tonova nalazi u najgornjem glasu. Trozvuk se moe postaviti u tri po loaja: oktavni p. (njem. Oktavlage). kad se njegov temeljni ton nalazi udvojen u najgornjem glasu; kvintni p. (njem. Ouintlage), kad se njegova kvinta nalazi u najgornjem glasu i tereni p. (njem. Terzlage), kada mu se terca nalazi u najgornjem glasu:
8

N. D.

POLUSTEPEN (lat. semitonium, engl. semitone, franc. demi-ton, njem. Halbton, tal. semitono). U zapadnoevropskoj muzici p. je najmanja razli ka u visini izmeu dva tona, a jednaka je intervalu male sekunde, odnosno poveane prime. Dva polustepena sainjavaju jedan cijeli stepen; oktava je razdijeljena na 12 polustepena. Muzika teorija poznaje dvije vrste polustepena: dijatonski i kromatski. Dijatonski p. je razlika u visini dva susjedna tona npr. e-f, c-es, a kromatski nastaje povienjem ili snienjem, tj. kromatskom promjenom osnovnog tona, npr. c-cis, des-d. U dananjoj muzikoj teoriji dijatonski p. (15 : 16) neto je vei od kromatskog (24 : 25); u antiknoj grkoj teoriji kromatski je p., apotome, bio vei od dijatonskog poluste pena limme ( -> Apotome). U temperiranoj ugodbi praktiki nema razlike izmeu dijatonskog i kromatskog polustepena, jer je kromatski p. enharmonijski jednak dijatonskom, npr. kromatski p. c-cis zvui jednako kao dijatonski p. c-des ( -* Dijatonika, -> Enharmonija, -> Kromatika, -> Temperatura i -> Stepen). POLUTON -> Polustepen
M.

Kun.

POLJAKOV, Valerij Leonidovi, moldavski kompozitor (Orel, 24. X 1913 ). Studirao na Muzikom tehnikumu i na Muziko-dramskom institutu u Harkovu. God. 1935 37 su-

POLJAKOVA, Jelena Dmitrijevna, plesaica i baletski pedagog (?, 1884 Santiago, ile, XI 1972). Od 1902 lanica Imperatorskog teatra u Petrogradu, gde nastupa zajedno sa Tamarom Karsavinom. Najpre igra u ansamblu, a zatim kao solistkinja ubrzo osvaja naziv prve primabalerine. Posle Oktobarske revolucije dolazi 1921 u Ljubljanu, a 1922 u Beograd, gde igra, koreografira i bavi se pedagokim radom. Kasnije postaje profesor u Glumako -baletskoj koli pri Narodnom pozoritu u Beogradu, a zatim otvara privatan baletski studio. U Beogradu koreografira i igra glavne uloge u baletima Krko Orai (ajkovski), eherezada (Rimski-Korsakov) i Silfide (Chopin), a u koreografiji A. Fortunata igra u baletima Coppelia (Delibes) i Giselle (Adam). Kao igraica ispoljavala je briljantnu tehniku klasine baletske igre, a kao pedagog odlikovala se izvanrednim smislom za negovanje tradicije iste klasine baletske tehnike. Iz njene kole izili su brojni istaknuti baletski umetnici: Nataa Bokovi, Janja i Ira Vasiljeve, A. ukovski, S. Laketi, Nada Arandelovi, R. Levi, onja Lankao, M. Jovanovi, Vera Kosti i Tamara Polonska. Poslednje godine ivota provela je u Santiagu, ile. M. z. D. POLJSKA MUZIKA. Narodna. U Poljskoj je jo od poganskih vremena narod svojim pjesmama i plesovima pr atio sva vanija zbivanja u ivotu. God. 966, za vladanja Mieszka I, kran stvo je postalo slubenom vjerom u Poljskoj. U kranske vjerske obrede koji su se, po zapadnom uzoru, odvijali na latinskom jeziku, preli su neki poganski obiaji i obredi. Ceremonija krtenja bila je sve do XIII st. praena plesovima poganskoga podrijetla. Pred crkvom i u crkvi, izvodili su se plesovi pod maskama. Iz bogate riznice poljskih narodnih pjesama danas se samo za malen broj tvorevina moe utvrditi da potjeu iz pog anskih vremena. Meu njima ima i nekoliko svatovskih pjesama, kao npr. chmiel, rairena u cijeloj Poljskoj u nekoliko varijanata. Poljski je folklor tu i tamo srodan melodijama i ritmovima susjednih naroda; tako je ples gortaka, zbojnicki, poznat i u Slo vakoj, Moravskoj, Madarskoj, Rumunjskoj, pa ak i u Hrvatskoj. Najpoznatiji poljski plesovi mazurka, krakozoiak i poloneza pojavljuju se, meutim, tek kasnije. Od XVI st. poljski plesovi neprekidno privlae panju muziara, domaih i stranih. Neki od najveih, kao J. . Bach, G. Ph. Telemann i F. Schubert, u svojim su djelima primjenjivali njihovu ritmiku i melodiku. Narodni instrumentarij sastoji se ve odavno od duhakih i icanih instrumenata i udaraljki. Medu duhakim instrumentima osobitu panju zasluuju flaute iz ranoga srednjeg vijeka (nala zita Kowalewo, Miedzvrzec, Kruszwica i Opole). Najpopularniji duhaki instrument dudy ima mijeh i slian je naim gajdama. U obitelj gajda ubrajaju se i sierszenki i kobza. Od icanih instrumenata vjerojatno je najprimitivniji luk muzyczny sa tri ice i mjehurom na donjem dijelu koji slui kao rezonator. Uz dva veoma stara sauvana instrumenta iz prijelaza od XII u XIII st. (jednomu je ime pramasankd; nalazita Gdansk i Opole), ostali su iani instrumenti suka, gesly (dva razliita tipa) i maryna. Rod udaraljki zastupaju u poljskom folkloru brojni bubnjevi, keramike egrtaljke i dr. Poljska narodna muzika je jednoglasna; sluajevi dvoglasja iz podruja Pieninv, u paralelnim kvintama srodno organumu iz IX st., izuzetni su. Heterofonija dolazi u instrumentalnoj plesnoj muzici. U melodici se susreu hemitonska i anhemitonska pen tatonika, sve stare crkvene ljestvice te suvremeni dur i mol. Napjevi se vrlo esto kreu u lidijskoj ljestvici. Stare poljs ke narodne melodije redovito su malog ambitusa, asimetrine strukture. Bogate su melizmima, a mnoge zapoinju uzlaznom septimom. Osebujnost je poljske muzike u nestalnosti tempa, a karakteristina je i visoka intonacija i grleno pjevanje. Umjetnika. Latinsko koralno pjevanje u Poljskoj spominje se prvi put u dokumentima iz 1003 i 1008. Najstariji sauvani notni zapisi potjeu, meutim, iz prijelaza XI u XII st. To su Missale plenum iz kaptolske knjinice u Gnieznu i Ordinale iz kaptolske knjinice u K rakovu. Notama bez crta zapisani su

106

POLJSKA MUZIKA
(oko 1570 poslije 1615). Madarski lautist V. Bakfark (Gre 150776), niz godina u slubi poljskoga kralja Sigismun Augusta II, objavio je 1565 dvije obradbe poljskih narodr napjeva za lutnju. Medu najvanije dokumente instrumenta] muzike toga vremena ide tabulatura za orgulje Jana iz Lubli (15371548) sa 36 plesova, od kojih su desetak od Nikolaja Krakova (prva polovina XVI st.). U tabulaturi za orgulje sarr stana sv. Duha u Krakovu (1548) nalazi se 66 fantazija, plesc i pjesama uglavnom talijanskoga podrijetla. Vaan rukopis dokument iz druge polovine XVI st. (uz mncga tiskana dje je tabulatura za lutnju iz Krakova (1555 92). Uz not tiskare u Krakovu, koje rade od poetka XVI st., osnivaju kasnije tiskare i u drugim gradovima. Mnoge svjetovne pjesr bave se historijskim sadrajima i aktualnim politikim zbivanjin Dvije najljepe ljubavne pjesme komponirali su Nikolaj iz Ki kova (Ale nade mnq Wenus) i anonimni autor (Oczy me mile Razvoju duhovne polifone muzike mnogo pridonosi crkve pjevaka kola rorantista, osnovana 1543 u Krakovu, u ko; su uili najpoznatiji poljski muziari. Duhovna pjesma . narodnom jeziku (pjesme s moralnom poukom, psalmi i d: nastala je u krugu reformacije. Jedan od njenih vanih predsta nika, Wadaw Szamotulczyk (izmeu 1524 i 1526 60), obj vio je 1554 u Niirnbergu jedan motet; to je prvo djelo poljsko, kompozitora tiskano u inozemstvu. Opsenu i vrijednu zbir] od 150 etvoroglasnih psalama Melodie na Psalterz Polski, poljskom prijevodu J. Kochanowskog, ostavio je M. Gomol (oko 1535 ?). U njegovim djelima, koncipiranim pretei homofono, opaa se utjecaj poljskih narodnih ritmova i melodi Zbirka je objavljena u Krakovu. Mise i motete komponirali K. Borek, Th. Szadek, Marcin Lwowczyk (Leopolita) (1530 ? vjerojatno 1589), K. Klabon i anonimni kantor iz Zamoi a motete jo M. IVartecki, V. Gazvara-Gutek, Sebastian iz Fels tina (vjerojatno izmeu 1480 i 14901544?) i dr. Na razme renesanse i baroka najznatniji je kompozitor, osim Waclawa Sz motulczvka, M. Zielenski (??), kapelnik, orgulja i autor dv zbornih ofertorija uvijek uz pratnju orgulja, a katkad i instrume. talnih sastava, nadalje trozbornog Magnificata, Communione za 16 glasova i instrumentalnu pratnju, te tri instrumentali fantazije. Njegovo stvaranje tijesno je povezano s talijansko muzikom kulturom; on izdaje 1611 u Veneciji dvije zbirke svoj kompozicija. Poljsku muziku teoriju XVI st. predstavlja Sebastian iz Felsztyna, Jan iz Lublina, J. Liban, M. Kromer Slovak S. Monetarius (Miinzer). ,

i
Svirai rogova, reljef iz XII st.

i evandelistar iz Plocka (oko 1130), Pontificale iz Plocka (XII XIII st.) i Collectarium iz Laa (1202). Najraniji sauvani rukopisi u dijastematskoj notaciji su antifonar klarisa iz Starog Sacza (XIII st.) i Graduale Romano-Franciscanum klarisa iz Krakova (pisan 1232 55 i kasnije jo do 1340). Smatra se da iz Poljske potjeu tekstovi za vie od 60 himna i 160 sekvenca. U XIII st. nastale su i prve dramatizacije liturgijskih tekstova. Najstarija sauvana pjesma s poljskim tekstom je Bogurod zica. Zapis potjee iz 1407, ali je melodija znatno starija. Na poetku XIV st., a moda ve i ranije, pojavljuju se poeci vieglasne muzike prakse (dvoglasni latinski moteti, organumi). Sauvani su u antifonaru klarisa iz Starog S^cza (XIII st.), u spomenutom Gradualu Romano-Franciscanum klarisa iz Krakova i u gradualu klarisa iz Starog Sacza (rano XV st.). Vijesti o svjetovnoj muzici seu do u XI st., kada u Poljskoj djeluju trubaduri. Njihove pjesme prenose viteku liriku sa za pada na poljsko tlo; najee se upotrebljava vrsta sirventes. Zapisi melodija nisu se sauvali. U Krakovu djeluje 1364 70 i prvi univerzitet (Kazimirov univerzitet) na kojemu, nak on to je obnovljen, ve od 1406 studenti upisani na facultas artium obavezno sluaju predavanja o muzici. U XII st. postoje na dvoru krakovskoga vojvode Kazimira Pravednog orgulje, a u XIII st. navodi se poimence i prvi orgulja. aci i vaganti spominju se prvi put 1236, a od poetka XIV st. djeluju i gradski muziari, trubljai na tornjevima crkava i vijenica, kao i drugi instrumentalisti, koji od kraja XIV st. posjeuju druge evropske zemlje. Cehovi profesionalnih muziara sudjeluju u narodnim i crkvenim sveanostima. Stalna, organizirana muzika na dvoru poinje od vremena kraljice Jadvige (13841399) i kralja Jagela (13861434). 0 visokom stupnju muzikoga ivota govore rukopis 52 biblio teke Krasiriski i rukopis 378 narodne bibl ioteke u Varavi. Prvi sadrava 36 polifonih djela, medu njima djela Nikolaja iz Radoma (prva polovina XV st.), anonimnih poljskih kompozitora i stranih muziara; u drugom su kompozicije Nikolaja iz Radoma, J. Ci conije i Zachariasa. Djela Nikolaja iz Radoma svjedoe o temelji tom poznavanju napredne tehnike onoga vremena. Iz druge po lovine XV st. datiraju prve vieglasne kompozicije s poljskim tek stom: troglasna himna Chwala Tobie gospodzinie i obradbe pjesama O najdroszv kvviatku i Bqd wi esola panno czysta. XVI st. zlatni je vijek poljske muzike. To je doba renesanse, kada se snano razvija duhovna i svjetovna muzika, a svjetovna postaje ravnopravna crkvenoj. Karakteristini plesni ritmovi ulaze i u vokalnu i crkvenu muziku. Uz latinski tekst upotrebljava se i poljski, osobito kod protestanata, eke brae, kalvinista 1 arijanaca. Najpopularniji instrument je lutnja. Za lutnju piu muziari koji su najee i sami virtuozi na tom instrumentu; istiu se W. Dlugoraj (oko 15501619), J. Reys (jfakub Polak; oko 1545oko 1605) i Talijan naturaliziran u Poljskoj D. Cato

Svirai, crkva sv. Trojice, Lublin, 1418

POLJSKA MUZIKA
Novi barokni stil, a s njime i upotreba generalbasa, prodro je u Poljsku razmjerno rano. Prvo djelo s numeriranim basom je Completorium A. 1618).Sredita su muzike kulture kraljevski dvor (premjestio se 1596 iz Krakova u Varavu) te dvorovi velikaa i crkvenih magnata, na kojima djeluju preteno talijanski muziari; medu njima su na poljsku muziku najvie utjecali L. Marenzio, G. C. Gabussi, A. Pacelli, G. F. Anerio i M. Scacchi. Od 1621 djelovala je Svira viole, Gre,bieri, oko 1520 talijanska opera s kastratima na dvoru grofa Stanislawa Lubomirskog. Njezin repertoar je nepoznat. Od 1628 izvedeno je na kraljevskom dvoru vie od deset opernih djela (muzika P. Elerta, M. Scacchija, M. Brunerija i nepoznatih autora). Kraljevska kapela, koja je imala oko 50 muziara, nalazila se na visokom izvodilakom stupnju zahvaljujui kapelnicima M. Scacchiju (? vjerojatno izmeu 1681 i 1687) i B. Pekielu (? vjerojatno 1670). Kao kompozitori instrumentalne muzike najvie panje zasluuju A. Jar-zgbski (canzone), M. Mielczeivski (canzone) i 5. 5. Szarzynski (sonata da chiesa). Najvrednija crkvena djela iz toga razdoblja su dvije mise za zbor a cappella B. Pekiela; znatno su pridonijeli crkvenoj muzici jo M. Mielczezvski, F. Lilius, J. R6ycki, G. G. Gorczycki, S. S. Szarzynski i D. Stachozvicz. Svjetovne pjesme najee su viteke balade i historijske, vojnike i lovake pjesme. Utjecaj prosvjetiteljstva m muziku kulturu opaa se u Polj skoj mnogo kasnije nego u drugim zemljama. Zbog estih politikih nemira, opadanja kraljevske moi i slabog razvoja graanskoga stalea poljska umjetnost stagnira. Muzika dolazi u novu razvojnu fazu tek u drugoj polovini XVIII st., kad graan ska klasa preuzima kulturnu ulogu koju su dotle igrali dvorovi. Podizanje nacionalne svijesti odrazilo se i u muzici. God. 1765 osniva se u Varavi prvo narodno kazalite, u kojem se 1778 izvodi prva poljska opera (po obliku vaudeville) N^dza uszcze.liwiona M. Kamienskog (17341821). U tom su duhu, na poljske tekstove, komponirali i drugi poljski muziari kao i Talijan G. Gaetano. U melodici svih vaudevillea prisutni su narodni motivi. Folklor je jo jae naglaen u operama J. Stefanija, rodom eha. Kod poljske publike ta su djela nailazila na mnogo vei uspjeh nego djela stranih kompozitora (Mozartov Don Giovanni izveden je 1793). Uz opernu umjetnost u to se vrijeme razvija simfonijska i komorna muzika i solistika instrumentalna muzika. Prvi Poljak koji je napisao simfoniju je J. Szczuroivski (1740). Simfonije su komponirali i J. D. Holland (17461815), A. Milwid (? oko 1760), W. Burian (? 1777), J. Wanski (1782 1840), W. Dankozvski (XVIII st.) i dr. U svemu je nastalo gotovo 80 simfonija u stilu ranoga Havdna. Utjecaj beke klasike jo se bolje oituje u komornoj muzici J. Janieioicza (17621848) i na polju instrumentalnoga koncerta kojeg je zaetnik J. Kleczynski (183795). U drugoj polovini XVIII st. poela se razvi jati i klavirska muzika, osobito poloneza. Sveane poloneze za orkestar u duhu kantate (sa zborom) prvi je pisao J. Kozlozvski (17571831). Njegov uenik M. Oginski (17651833) komponirao je oko 20 poloneza za klavir koje su pripremile tlo za Chopina. Osnovano je nekoliko tvornica klavira, to je povoljno utjecalo na irenje klavirske muzike u graanskim krugovima. Iz teke politike situacije zemlje (diobe Poljske, gubitak dravne samostalnosti) rodile su se mnoge rodoljubne pjesme. Potkraj XVIII st. nastala je narodna himna Jeszcze Polska nie zgin?la. Na poetku XIX st. p. m. jo uvijek esto gradi na vrijedno stima Havdnove i Mozartove umjetnosti. Postepeno prodire, meutim, i u poljsku kulturu duh rane romantike. U instrumentalnoj muzici on se oituje u tenji za virtuoznim i briljantnim, a na podruju opere u sklonosti za historijske teme. Pijanistica i kompozitorka M. Szymanomska (1789 1831), autor virtuoznih klavirskih djela, znatno je pridonijela razvoju klavirske muzike u Poljskoj prije Chopina. Virtuozni stil u velike forme vioD$bol%ckog (tiskano

107

linske muzike uvodi violinski virtuoz K. Lipinski (1790 1861.). U to doba razvija se i muziko kolstvo, za koje su ~ poetkom XIX st. stekli posebne zasluge Chopinov uitelj J. Elsner (1769 1854) i K. Kurpinski (1785 1857). Iako se ogledao kao kompozitor, Elsner je najvaniju ulogu odigrao kao osniva i dugogodinji direktor Visoke muzike kole u Varavi (1820) i kao odgojitelj itave generacije poljskih kompozitora. Kurpinski, kompozitor, nastavnik i muziki pisac, utemeljitelj prvoga Svira lutnje, Gre,bieri, oko 1520 poljskog muzikog asopisa Tygodnik Muzyczny (182021), bio je dugi niz godina direktor varavske Opere, za koju je pisao brojne opere i druga scenska djela s naglaenim folklornim znaajkama. U to vrijeme nastaju i prva pjevaka drutva, mnoge tvornice instrumenata i muziko-izdavake kue, a Varava postaje vano muziko sredite. U toj sredini odrastao je najvei poljski kompozitor F.-F. Chopin (1810 49), veliki pjesnik i rodoljub, prvi istinski nacionalni kompozitor, koji je genijalno izrazio svoje romantike ideje i sklonosti na podruju klavirske muzike. Nje gove mazurke i poloneze umjetnike su sublimacije izvorne na rodne muzike atmosfere. Pojavom Chopina Poljska stupa u red svjetskih muzikih nacija. Chopinova muzika unijela je u evropsku romantiku posve nove elemente. 5. Moniuszko (1819 72), najvei poljski operni kompozitor XIX st., autor je Halke, prve poljske nacionalne opere trajne vrijednosti. Osim brojnim operama, istakao se i izvanrednim solo-pjesmama. Chopinovi i Moniuszkovi suvremenici ive u sjeni te dvojice velikana. To su, medu ostalima, J. Nowakowski (1800 65), autor orkestralne, klavirske, komorne i vokalne muzike, T. Nidecki (1806 52), kompozitor popularnih vaudevillea, I. F. Dobrzynski (180767), dirigent i svestran kompozitor, prvi v ei poljski simfoniar, J. Fontana (1810 69) koji je boravei stalno u SAD u svoje klavirske fantazije upleo i crnake motive, i A. Orlozuski (181161), violinist, kompozitor i dirigent. Vokalnom lirikom bave se /. Krzyanowski (18261905), E. Kania (1827 87), a osobito su rairene sentimentalne pjesme I. Komorowskog (182458). Bogatu tradiciju poljske virtuozne violinske literature, koju je zapoeo K. Lipinski, nastavlja violinski virtuoz H. Wieniawski (183580). Sve vee zanimanje za narodnu muziku tradiciju potie muziare da i znanstveno obrade folklorne pojave. Prvi poljski melograf je O. Kolberg (1814 90). Uz pomo nekolicine prijatelja i malenog broja suradnika objavio je sakupljen etnografski materijal u 36 svezaka (12 690 zapisa narodnih pjesama). Najznatniji kompozitori druge polovine XIX st. povezani su sa stilskim strujanjima u zapadnoj Evropi. To su W. Zelenski (18371921) i Z. Noskoivski (1846 1909). eleiiski se stilski oslanja najvie na Schumanna i Mendelssohna; osobito uspjeno njeguje solo-pjesmu; simfonijska su mu djela programnog karaktera; za klavir pie lirske i plesne minijature; veliku aktivnost razvio je uz to i kao pedagog na Konzervatoriju u Krakovu. Noskovvski, neoromantiar sklon programnoj muzici i bujnoj orkestraciji, autor je prve poljske simfonijske pjesme Step. Vrlo je zasluan i kao peda gog; gotovo svi kompozitori iz grupe Mlada Poljska njegovi su uenici. Najindividualniji kompozitor toga vremena je J. Zarebski (185485), koji je u svojim djelima povezao elemente Lisztova stila s nekim znaajkama ranog impresionizma. Na kraju XIX st. osnivaju se konzervatoriji u Krakovu i Lavovu, a 1870 utemeljeno je Muziko drutvo u Varavi; u Lavovu se otvara i stalna opera. Medu muzikim piscima i kritiarima najvie se istiu J. Surzynski (1851-1919), izdava stare poljske muzike Monumenta musices in Polonia (1884 87) i J. Sikorski (1815 ili 1813 96), utemeljitelj i prvi urednik asopisa Ruch Muzyczny (od 1857). Meu najsvjetlijim i najvanijim razdobljima poljske muzike povijesti je XX st. U avangardnoj suvremenoj muzici poljskom

108

POLJSKA MUZIKA POMYKALO

autor simfonija, simfonijete, klavirskog koncerta, djela Erot; za sopran i orkestar, Espressioni varianti za violinu i orke: i drugih, u kojima oituje sklonost lirizmu, W. Kilar (1932 i oba najznatnija predstavnika dananje avangarde u poljs muzici: K. Penderecki (1933 ) i H. Gorecki (1933 ). Od poljskih reproduktivnih umjetnika svjetsku su slavu stigli pijanisti A. Harasietoicz, H. Czerny-Stefanska, B. He Bukozvska, sopranistica 5. Woytowicz, violinistica W. Wilkon ska, dirigenti W. Rozvicki, A. Markotvski i 5. Wislocki. Na rac stanici u Varavi djeluje od 1957 studio za elektronsku muzi Festival suvremene muzike Varavska jesen (osnovan 19 postigao je meunarodni ugled. Veoma je popularno i natje nje pijanista za Nagradu F. Chopin koje se odrava u Var ve od 1927. U Poznanu se pak prireuje violinsko natjeca za Nagradu H. Wieniawski. Uz Ruch Muzyczny najvaniji poljski muziki asopisi Ruch piewaczy, Muzyka, Kmartalnik A zyczny (194650) i Studia Muzykologiczne (195056). M< poljskim muzikolozima istiu se Z. Jachimecki, A. Chybinski, Szczepanska, H. Feicht, S. Lobaczeioska, J. Chominski, Z. Lis, J. J. Dunicz. Popularizaciji poljskog folklora u svijetu mnogo pridonijeli ansambli pjesama i plesova Mazouisze i lqsk.
LIT.: J. Surzynski, Muzyka figuralna w kociolach polskich od XV XVIII wieku, Poznari 1889. //. Opienski, Znaczenie opery dla rozwoju ] skiej kultury muzycznej, Przeglad Muzyczny, 1912. Isti, La Musique p naise, Pari 1918 (novo izd. 1929). W. Gieburoivski, Chorai gregoriarisk Polsce od XV do XVII wieku, Poznari 1922. L. Bernacki, Teatr, dram muzyka za Stanislawa Augusta (2 sv.), Lavov 1925. H. Dorabiahka, Pole przed Chopinem, Warszawa 1938. T. Wieczorkowski, Wczesnoredniowiec instrumenty muzyczne kultury staropolskiej z Wielklopolski i Pomorza, V< szawa 1939 (II izd. 1948). J. W. Reiss, Najpiekniejsza ze wszystkich jest ] zyka polska, Krakow 1946. Isti, Polskie skrzypce i polscy skrzypkowie, Vi szawa 1946. E. Allberg, Polscy pianici, Warszawa 1947. M. i J. Sobit Pieri ludowa i jej problemy, Poradnik Muzyczny, 1947. K. Stromen Polskie empire muzyczne, Warszawa 1948. Z. Jachimecki, Muzykolog pimiennictwo muzyczne w Polsce, Krakow 1948. Isti, Muzyka polski rozwoju historycznym (2 sv.), Krakow 1948 i 1951. S. Benet, Song, Da and Customs of Peasant Poland, London 1951. La Musique polonaise d' jourd'hui, RM, numero special, 1953. J. W. Reiss, Polska muzyka tanec XIX w., Muzyka, 1953. K. Michahzvski, Opery polskie, Materialy do bliogr. muzyki polskiej, I, Krakovv 1954. Isti, Bibliografia polskiego pimi nietva muzycznego, ibid., III, Krakow 1955. Z. I.issa \J. Chominski, Mu2 polskiego Odrodzenia, Studia Muzykologiczne, 1954. T. Strumillo, Szl z polskiego ycia muzycznego XIX wieku, Krakow 1954. 5. Jarocinski, Ai logia polskiej krytyki muzycznej 19 i 20 vv., Krakovv 1955. T. Strum Zrodla i poez^tki romantyzmu w muzyce polskie j, Krakow 1956. Z. L i J. Chominski (red.), zbornik Kultura muzyczna Polski Ludowej, Kral 1957. T. Marek, La Musique polonaise contemporaine 1945 56, Warsz 1957. W. Salmen, Przyczynek do historii polskich szpilmanovv w por redniowie czu, Muzyka, 1957. H. Feicht, Muzyka w okresie polskiego bare ibid., 1958. Isti, Polskie redniowiecze, u knjizi Z dziejow polskiej kult muzycznej, I (red. S. Lobaczewska), Krakow 1958. Z. Steszezvska, Z gadnicri staropolskiej muzyki tanecznej, ibid., 1958. A\. Szczepanska, Zab muzyki wieloglosowej w XV wieku, ibid., 1958. Z. M. Szweykowski, Rozt wieloglosowosci w XVI wieku, ibid., 1958. W. Holubozvicz, Wczesnoredi wieczne instrumenty muzyczne z badaii w Opolu, Ruch Muzyczny, 1958 K. Hlawiczka, Ze studiow nad muzykq polskiego Odrodzenia, Muzyka, 1958 A. Sutkozuski, Nieznane zabytki muzyki wieioglosowcj z polskich rekopi: choralowych XIII i XV wieku, ibid., 1958. Isti, Nieznane polonika muzyc w XVI i XVII wieku, Muzyka, 1960. J. Gabrys i J. Cybulska, Zdzie polskiej pieni solowej, Krakow 1960. W. Kaminski, Wczesnoredniowiec instrumenty muzyczne na terenie Polski, Izvjetaj s kongresa u Varavi ic Warszawa 1962. H. Feicht i Z. Lissa, Polen, MGG, X, 1962. H. Fei Podstawowe zagadn ienia polskiej kultury muzycznej weikow rednich, u d Historia kultury redniowiecznej w Polsce, Warszawa 1963. L. T. Blaszc* Dyrygenci polscy i obcy w Polsce dzialajacy w XIX i XX w., Krakow 1964. H. Feicht, Dzieje polskiej muzyki religijnej w zarysie, u godinjaku Rocz teologiczno kanoniczne, XII, Lublin 1965. Z. Rozanow, Muzyka w miniati polskiej, Krakow 1965. 6\ Jarocinski, Polish Music after World WarII,A 1965. H. Feicht, Les Problemes de l'histoire de la Musique Polonaise, / historiae polonica, XIII, 1966. P. Podejko, Nieznani muzycy polscy: k< pozytorzy, dyrygenci, instrumentalici i wokalici 15851820, Bydgoszcz i< Spomenica Studia H. Feicht septuagenario dedicata, Krakow 1967. E.A.S.

muzikom stvaralatvu pripada jedno od najistaknutijih mjesta. Na poetku stoljea jo je prilino jaka skupina konzervativnih kompozitora koja se suprotstavlja radu nove napredne generacije okupljene pod nazivom Mlada Poljska. Meu predstavnicima romantiarske ideologije istiu se H. Jarecki (18461918), S. Niezviadomski (18591936), kritiar i autor klavirskih minija tura i solo-pjesama te pijanist svjetskoga glasa, kompozitor i dravnik /. Paderezvski (18601941), autor opere Manru, Simfonije u h-molu i Klavirskog koncerta. Istoj skupini pripadaju F. Szopski, F. Brzezinski, H. Melcer-Szczawinski te L. M. Rogoivski (18811954)) koji je vie godina proveo u Dubrovniku. U njegovim djelima zamjeuju se i tragovi naega fol klora. Snaan razvitak simfonijske muzike omoguilo je 1901 osnivanje Varavske filharmonije. Neto kasnije, 1905, polau kompozitori G. Fitelberg (18791953), M. Karlovicz (1876 1909), K. Szymanowski (18821937), L. Roycki (1884 1953) i A. Szeluto (1884) prve temelje drutva Mlada Poljska. Ve ina muziara iz te grupe, kao i mnogi drugi, koluju se na Pa rikom i Berlinskom konzervatoriju. Zbog toga se u prvo vrijeme u radu pripadnika Mlade Poljske oituju utjecaji njemake neoromantike i ekspresionizma te francuskog impresionizma. Veoma rairen kompozicijski oblik postaje simfonijska pjesma. Njezin je glavni predstavnik M. Karlovvicz, a meu ostalima simfonijsku pjesmu nj eguje i istaknuti autor opera L. Rovcki. Najvei kompozitor Mlade Poljske je K. Szymanowski. Asimilirajui utjecaje mnogih kompozitora i stilova te poljskog folklora, Szymanowski je stvorio osebujan muziki jezik koji pokazuje i senzibilnost fantazije i izuzetan smisao za zvukovnu rasko i rafiniranost. Svestran stvaralac, ostavio je medu mnogim djelima operu Krol Roger, balet Harnasie, Stabat Mater za soliste, zbor i orkestar. Generaciji K. Szymanowskog pripadaju jo brojni umjetnici koji su se t akoer razvili iz romantine kole: E. Morazvski, autor niza simfonijskih pjesama, J. Wertheim, W. Friemann, A. Soltys i dr. Prije Prvoga svjetskog rata mnogo brojni poljski pjevai i instrumentalni virtuozi stjeu svjetsku slavu, medu njima pijanisti R. Koczalski, I. Friedmann i A. Rubinstein, violinisti B. Hubermann i P. Kochanski te pjevaica J. Korolezvicz-Waydozoa. U prvim desetljeima XX st. osnivaju se mnoge vane muzike ustanove, npr. muzikoloke ka tedre na univerzitetima u Krakovu ("1911), u Lavovu (1912) i u Poznanu (1922). Od 1911 izlazi i prvi poljski znanstveni mu ziki asopis Kvartalnik muzyczny. Velik broj kompozitora koji djeluju u razdoblju izmeu dva rata kolovao se izvan Poljske. T. Szeligotnski (1896 1963), B. Woytowicz (1899 ) i M. Kondracki (1902 ) studirali su u Parizu kod N. Boulanger; J. Koffler (18961943 ili 1944) uenik je A. Schonberga, P. Perkoivski (1901 ) A. Roussela, a J. Maklakiemicz (1899 1954) P. Dukasa. Najtalentiraniji muziar te generacije je A. Tansman (1897 ), autor simfonija koji stvara pod utjecajem nove francuske kole, neobaroka i politonalnosti I. Stravinskoga. Neobarok uvodi u poljsku muziku B. Szabelski Ci896 ) koji kasnije, meutim, primjenjuje i punktualnu tehniku. Toj generaciji pripada K. Sikorski C1895 ) koji je odgojio mnoge predstavnike dananje poljske muzike. Meduratna generacija poljskih muziara ne pokazuje, za razliku od pripadnika Mlade Poljske, vee zanimanje za narodni muziki izraz. U razdoblju izmeu dva rata dolo je do n ezapamenog uspona brojnih muzikih talenata. Ojaao je interes za simfonijsku muziku. Djela su na visokom kompozicijskom stupnju. Tijesni su dodiri sa zapadnoevropskom muzikom, a stilska usmjerenja vrlo razliita. Ratni dogaaji 1939 prekidaju aktivnost na svim podrujima kulture, pa i na podruju muzike. Poslije Drugoga svjetskog rata istiu se medu ostalim kompozitorima A. Szalozvski (1907 ), Z. Mycielski (1907 ), G. Bacezvicz (19131969), W. Lutoslazvski (1913 ), W. Rudzinski (1913 ), M. Spisak (1914 1965), A. Panufnik (1914 ) i R. Padletvski ("19151944). Neki od njih naputaju Poljsku, npr. Panufnik. Njegova su djela gdjekad proeta narodnim duhom (Sinfonia rustica), a svojom Tragi nom uvertirom postigao je meunarodni uspjeh. I A. Malatvski (19041958) priklanja se u poetku nacionalnom izrazu; u kas nijim kompozicijama primjenjuje i radikalne suvremene postupke. Lutoslawski je jedan od najveih i najznaajnijih suvre menih stvaralaca. Mnoge njegove kompozicije (Muzyka aiobna, Simfonijske varijacije, Mala suita) ubrajaju se medu najuspjelija ostvarenja suvremene evropske muzike. Ekstremno moderne kompozicijske forme i tehniku zastupaju mlai poljski kompo zitori. Meu njima istiu se K. Serocki (1923 ), T. Machl d<)22 ), 5. Skrozoaczeivski ("1923 ), H. Czy (1923 ), A. Markotvski (pseudonim Marek Andrzejezvski; 1924 ), W. Kotonski (1925 ), koji razmjerno vie od ostalih pokazuje zanimanje za folklor, J. Krenz (1926 ), T. Baird C1928 ),

POMMER (Pomhart) -> Bomhart POMYKALO, 1. Ferdo, dirigent i kompozitor (Banja Lul 23. XI 1915 Zagreb, 16. IX 1973). Kompoziciju i dirigira nje uio privatno; prije Drugo ga svjetskog rata djelovao kao orkestralni muziar (trublja). Nakon Osloboenja direktor Radio-Zagreba i Dravnog sim fonijskog orkestra. God. 1949 51 dirigent Radio-orkestra u Zagrebu, a od 1951 s kraim prekidima ef muzike grane i dirigent kazalita Komedija u Zagrebu. Aktivan drutveni rad nik, bavio se i muzikom pu blicistikom. Posebno su bili za paeni njegovi dirigentski na stupi na festivalima zabavne muzike, na kojem je podruju uspjeno djelovao i kao kom pozitor. F. POMYKALO

POLJSKA MUZIKA

--\ i
SCHOLA CANTORUM. Mimiatura iz graduala, radionica Macieja iz Drochiczyna oko 1500

POMYKALO POOT
DJELA. ORKESTRALNA: Koranica narodnih heroja, 1944; 10 Jugo slavenskih plesova, 1946 66. LAKA ORKESTRALNA: Pjesme i plesovi s Hvara, 1950; Mala suita za djecu, 1950; Dalmatinska rapsodija, 1962; Freske iz Dalmacije, 1962; Tri freske za gudae, 1965; 4 Plesne skice, 1958; Meimurska, 1961; Bezbrino, 1962; Balkan express, 1965. VOKALNA: kantata Omla dinska pruga, 1948. Masovne pjesme. Filmska i scenska muzika. Brojni aranmani za vokalne i instrumentalne sastave. K. Ko.

109

tipu opere u kojoj dominiraju snane strasti, privlane melodije, efektni zborovi i plesne scene. Premda eklektik (najvie su ga inspirirali G. Meverbeer, Ch. Gounod i G. Verdi), P. je znatno utjecao na mlade kompozitore (G. Puccini, finale II ina opere Manon Lescaut).
DJELA. DRAMSKA. Opere: I promcssi sposi, 1856 (prer. 1872); La Savoiarda, 1861 (prer. pod naslovom Lina, 1877); Roderico, R dei Goti, 1863; Bertrando del Bornio, 1867? (nije izv.); / Liluani, 1874 (prer. 1875; III verzija, pod naslovom Aldona, 1884); La Gioconda, 1876 (libreto A. Boito pod pseud. Tobia Gorrio); // Figliuol prodigo, 1880; Marion Delorme, 1885; / Mori di Valenza (dovrio A. Cadora), 1914. Baleti: Le due gemelle, 1873 i Clarina, 1873. Opereta // Sindaco babbco, 1851 (sa C. Marcorom, A. Cagnonijem i A. Cuniom); muzika fars a II Parlatore eterno, 1873. ORKESTRALNA: elegija Sulla tomba di Garibaldi, 1882; himna // Gottardo, 1882; koranice, fantazije i plesovi za vojniku muziku. Klavirske kompozicije. Kantate {A Gaetano Donizctti, 1875); solo-pjesme. Crkvena djela. LIT.: G. Ccsari, Amilcare Ponchiclli nell'arte del suo tempo, Cremona 1934. G. De Napoli, Amilcare Ponchielli, Cremona 1936. A. Damerini, Amilcare Ponchielli, Torino 1940. J. W. Klein, Amilcare Ponchielli, MGG, X, 1962.

2. Josip, klarinetist i kompozitor (Banja Luka, 25. XI 1917). Brat Ferda; studij klar ineta zavrio na Muzikoj akademiji u Zagrebu. Od 1937 s kraim prekidima lan orkestra Hrvatskog narodnog kazalita i solist Zagrebake filharmonije; istodobno i profesor na muzikoj koli Vatroslav Lisinski; predavao je i na Muzikoj akademiji. Komponirao je vie popularnih i plesnih melodija. K. Ko. PONAVLJANJE, jedan od najeih elemenata u formalnoj izgradnji muzikog djela. Ponavljaju se motivi, fraze i cijele reenice doslovno ili varirano. Najvanije je, meutim, p. veih, cjelovitih odlomaka kompo zicije ime se osobito u klasinoj literaturi postie simetrinost oblika, kao npr. u menuetu ili seherzu, da capo ariji i svima ostalim trodijelnim oblicima sheme A B A, u rondu i u reprizi sonatnog allegra. P. se u muzici primjenjivalo ve od prvih njenih poetaka, premda je kao konstruktivni element u postizavanju simetrinosti muzikog oblika punu vrijednost postiglo tek u epohi bekih klasiara. Napjevi primi tivnih naroda staroga vijeka esto su tek niz razliitih varijanata jednog te istog motiva. I srednjovjekovna kranska muzika poznaje princip ponavljanja. U polifoniji tehnika imitacije temelji se takoer na ponavljanju. Svi oblici ostinata, varijacija i sekvenca u biti su ponavljanje pojedinih muzikih misli. P. je i vaan element narodne muzike kao i strofnih umjetnikih pje sama. U suvremenoj muzici, meutim, esto je jasno izraena tenja da se u konstrukciji muzikog oblika izbjegne svako po navljanje.
LIT.: R. Lach, Das Konstruktionsprincip der Wiederholung in Musik Sprache und Literatur, Wien 1925. C. A. Harris, The Element of Repetition in Nature and the Arts, MQ, 1931. W. Hess, Die Teilwiederholung in der klassischen Sinfonie und Kammermusik, MF, 1963. M. Kun.

PONIATOVVSKI, Jozef Michal Kaswary Franciszek Jan (Giusepe Michele Saverio Francesco Giovanni), knez od Monterotonda, poljski kompozitor i pjeva, tenor (Rim, 20. II 1816 Chislehurst, Kent, 3. VII 1873). Studirao pjevanje i kompoziciju na Konzervatoriju u Firenci (F. Ceccherini). Neko vrijeme nastupao kao operni pjeva. Usprkos drugim obavezama (od 1848 u Parizu poslanik velike vojvodine Toskane, kasnije i senator carstva) bavio se intenzivno muzikom. Njegove opere izvodile su se na talijanskim, francuskim, engleskim i poljskim pozornicama. One se odlikuju inventivnom melodikom i dobrom tehnikom, osobito u tretiranju ljudskog glasa. Poslije pada Napoleona III, P. je ivio u Londonu kao uitelj pjevanja.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Giovanni da Procida, 1838; Don Desiderio, 1840; Ruy Blas, 1843; Bonifacio dei Geremei, 1843 (prer. pod naslovom / Lambertazzi, 1848); La Sposa d'Abido, 1845 46; Malek Adel, 1846; Esmeralda, 1847; Pierre de Medicis, 1860; Au travers du mur, 1861; L'Aventurier, 1865; La Contessina, 1868; Gelmina, 1872. Solo-pjesme (balada The Ycomans V/edding Song). Misa. Spis Le Progres de la musique dramalique, 1859. LIT.: W. Sandelezvski, Giuseppe Michele Saverio Francesco Giovanni Poniatowski, Fiirst von Monterotondo, MGG, X, 1962.

PONCE, Manuel Maria, meksiki kompozitor (Fresnillo, 8. XII 1882 Mexico, 24. IV 1948). Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Bologni (M. E. Bossi), a klavir na Sternovu konzervatoriju u Berlinu (M. Krause). Od 1909 nastavnik na Narodnom konzervatoriju u Mexicu. Za Prvoga svjetskog rata ivio je u New Yorku i u Habani; od 1925 u Parizu, gdje je uio kod P. Dukasa. Od 1933 u Mexicu, profesor na Universidad Nacional Autonoma. Utemeljio i ureivao asopis Cultura Musical; 193435 direktor Konzervatorija; 1945 imenovan direktorom muzike kole na Universidad Nacional Autonoma, ali se ubrzo povukao zbog bolesti. Veoma nadaren melodiar, P. je prvi mek siki kompozitor, koji se u svojim djelima slui izrazito suvreme nim kompozicijskim postupcima.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 koncerta za klavir, I, 1912; koncert za violinu, 1942; Concierto del Sur za gitaru, 1940 (za A. Segoviju); 2 suite {Suite tn csulo antiguo, 1935); Chapultepec, 1929 (prer. 1934); Canto y danza de los anliguos Mexicanos, 1933 i dr. KOMORNA: gudaki trio; Trio romantico; Pequcha mile cn estilo antiguo za gudaki trio, 1933; gudaki kvartet; gudaki kvartet Tiempo de Schottisch; 4 minijature za gudaki kvartet, 1929; klavirski trio, 1911; klavirski kvartet Canto de las handas. Sonate: za violinu i klavir; za violonelo i klavir, T922; za violinu i violu, 1935 i dr. Kompozicije za gitaru (5 sonata). Opera El Patio fiorido, 1913; scenska muzika. Brojne klavirske kompozicije (2 sonate). VOKALNA. Za glas i orkestar: 2 Poemas de Tagore, 1933; 6 Poemas aredicos, 1943; 3 Poemas de Lermontov i dr. Solo-pjesme (vrlo popularna Estrellita). Obradbe meksikih narodnih napjeva. Zbirka studija i lanaka Nuevos escritos musicales, 1948. LIT.: D. Lopcz Alonso, Manuel M. Ponce: ensavo biografico, Mexico 1950. J. C. Romero, Efemerides de Manuel Ponce, Nuestra Muica, 1950. H. Ferdinand, Manuel Maria Ponce MGG, X, 1962.

PONIRIDIS (Poniridy), Giorgios, grki violinist, dirigent i kompozitor (Halkedon [danas Kadikoi], Carigrad, 26. IX 1892 ). Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu (P. Gilson, E. Ysaye) i na Schola Cantorum u Parizu (V. d'Indv, A. Roussel). Od 1938 u Ateni, gdje je 1954 postao proelnik muzikoga odjela u Mini starstvu prosvjete. Pobornik grkog nacionalnog muzikog stila. Iako se oslanja na Bachovu polifoniju i francuski impresionizam, u njegovim se djelima primjeuje i snaan utjecaj bizantske crk vene muzike i grkoga muzikog folklora. Od 1945 sluio se i te kovinama dvanaesttonske muzike.
DJ ELA. O RK ES TRALN A: 2 s i mfo ni je, 19 3 5 i 1 94 2 ; Ma l a s im fo n ij a za gudae i udaraljke, 1956; simfonijska pjesma, 1958; simfonijski triptih, 1927 i dr. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1941 i 1959; klav irski trio, 1944; trio za flautu, obou i klarinet, 1962; trio za ksilofon, klarinet i fagot, 1962; kvar tet za obou, klarinet, fagot i ksilofon, 1962; 2 septeta za glas, klavir i gudake instrumente, 1925. Sonate: za violinu i klavir, 1940; za flautu i kla vir, 1956 i za klarinet i klavir, 1962; suita za violonelo i klavir, 1953. Kompozicije za klavir (sonata, 1921; 3 Atike suite, 1937). DRAA1SKA : opera Lazarus t 1960; balet Dodekamero, 1934; scenska muzika za Sofoklovu Antigonu i dr. VOKALNA: kantata na bizantski trop Kassiani, 1929; est bizantskih me lodija (2 serije po 3 melodije) za zbor i orkestar, 1924 i 1938; 2 melodrame, 1956; solo-pjesme. Obradbe grkih narodnih pjesama. LIT.: M. E. Dounias, Georg Poniridy, MGG, X, 1962.

PONCHIELLI, Amilcare, talijanski kompozitor (Paderno Fasolaro, Cremona, 31. VIII 1834 Milano, 16. I 1886). Studirao na Konzervatoriju u Milanu (A. Angeleri, A. Mazzu-:ato). Crkveni orgulja u Cre -moni; kapelnik gradske muzike 11 Piacenzi i Cremoni; 1861 86 kapelnik crkve Santa Maria Maggiore u Bergamu; od 1883 profesor kompozicije na Kon-tervatoriju u Milanu. Njegovi su najznatniji uenici G. Pucini i P. Mascagni. P. je komponirao preteno opere. Majvei uspjeh, i izvan Italije, postigla je La Gioconda, koja >e do danas odrala na oper -lom repertoaru. Ona pripada A. PONCHIELLI

PONS, Lily (pravo ime Alice Josephine), francuska pjevaica, sopran (Draguignan, Toulon, 12. IV 1904 Dallas, Texas, 13. II 1976). Pjevanje uila u Parizu (Alberti di Gorostiaga); de bitirala 1927 u Mulhouseu kao Lakme (Delibes). Postepeno je dobivala sve vea priznanja, o sobito kao koloraturni sopran, pa je 1931 angairana nz Metropolitanu u New Yorku i ostala tamo do 1956, kada se povukla sa scene. Njezine su najistaknutije uloge bile Lucia (Donizetti, Lucia di Lammermoor). Gilda (Verdi, Rigoletto), Rosina (Rossini, // Barbiere di Siviglia) i Maria (Donizetti, La Fille du regiment). Pjevala je i u filmovima. Sa svojim muem, dirigentom A. Kostelanetzom, proputovala je, na brojnim turnejama, mnoge zemlje Evrope i Amerike. POOT, Marcel, belgijski kompozitor i muziki kritiar (Vilovoorde, Bruxelles, 7. V 1901 ). Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu (A. de Greef) i Antwerpenu (L. Mortelmans), zatim kod P. Gilsona i 1930 u Parizu kod P. Dukasa. Predava na muzikim kolama i profesor na Konzervatoriju u Bruxellesu (1949 66 direktor). Niz godina muziki kritiar listova Le Peitple i La Nation Belge. Sa P. Gilsonom osnovao asopis La Revue musicale belge. God. 1925 utemeljio, sa skupinom belgijskih kompozitora, pokret Synthetistes za promicanje suvremene muzike. Pootova sp ontana, dinamina i objektivna muzika temelji se na tradiciji. Po ivom ritmikom pulsu ona se pribliava A. Rousselu i I. Stravinskom. U zrelim Pootovim djelima dolazi do izraaja muevan lirizam bez romantinih primjesa.

110

POOT POPOVI
gradu (190912); lan Manjinskog teatra u Petrogradu (19121 Dravnog teatra u Moskvi (191819) i Beogradske opere (192: 42). Izrazito ruska umetnica, dubokih osjeajnih zahvata i neol nog pozorinog arma. Najznaajnije kreacije: Tatjana i I (ajkovski, Evgenije Onjegifi i Pikova dama), Marfa (Rimski-K sakov, Carska nevesta), Mignon (Thomas), Rahela (Halevv, vrejka), Kostelnika (Janaek, Jenufa). Na koncertnom podiju interpretirala rusku i jugoslovensku solo-pesmu. Posle Dru: svetskog rata vratila se u Sovjetski Savez. B. I POPOVICI, Dom, rumunjski kompozitor i muziki pi (Resita, 17. II 1932). Studij kompozicije zavrio 1955 na K zervatoriju u Bukuretu (M. Jora, Th. Rogalski); 1968 usavi vao se na Ljetnim teajevima za Novu muziku u Darmstac Od 1968 muziki je urednik Rumunjske radio-televizije u Bu retu; uz to surauje kao muziki kritiar i pisac u brojnim munjskim asopisima i dnevnicima. U njegovim se djelima oit zanimljiva sinteza kromatinog modalizma i talijanske doe fonije; otuda njegova sklonost k pjevnosti.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, op. 21, 1962; II, Spiel op. 30, 1966 i III, Bizantina op. 33, 1968. Poem, 1954; Triptih, 1955; schile simfonice, 1955; Concertino za gudae, 1956; koncert za orkestar, l< Poem bizantin, 1968; Codex Cajoni za gudae, 1968. KOMORNA: 2 aka kvarteta ; sonate: za violonelo i klavir, 1952; za 2 violonela, 1960 violinu i klavir, 1953; kompozicije za violinu, za violonelo i dr. Dvije jec inke: Prometeu, 1958 i Mariana Pineda, 1966. VOKALNA. Kantate: rumbeii mortii, 1957; Omagiu lui Palestrina, 1966 i In memoriam poetae Mar Dumitrescu, 1967. In marea trecere za tenor i komorni orkestar, 1956; No, de august za bariton i orkestar, 1959; Patria mea za bariton i orkestar, l< Dvije bizantijske arije za bas i orkestar, 1968. Zborovi, solo-pjesme. SPI Muica corala romaneasca, 1966; Inceputurile muzicii culte romdnesti, 1967 C. Mireanuom); Gesualdo di Venosa, 1969. Studije; muzike kritike.

DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, 1929; II, Triptyque symphonique, 1938; III, 1952 i IV, 1971. Simfonijeta, 1946; koncert za klavir, 1959; rondo za klavir i mali orkestar, 1928; Musiquetle za klavir i mali orkestar, 1930; Legende epique za klavir i orkestar, 1938; Konzertstiick za violonelo i orkestar, 1942; Capriccio za obou i orkestar, 1928; balada za sudaki kvartet i orkestar, 1937; Concerto grosso za klavirski kvartet i orkestar, 1969; Ouverture joyeuse, 1934; uvertira Fete a Theleme, 1956; suita za du hae, 1940; mala suita, 1962; Variations en forme de danses, 1923; 3 simfonijske skice Charlot, 1926; Poeme de Vespace (u ast Lindberghova leta preko Oceana), 1930; Jazz Music, 1930; fugato, 1931; AUegro symphonique, 1935; Fantaisie rythmique, 1936; Impromptu en forme de rondo, 1937; fantazija, 1944; 3 plesa, 1945; Musique legere, 1946; rapsodija, 1946; Divertitnento, 1952; Perpetuum mobile, 1953; Ronde diabolique, 1958; 2 Mouvements symphoniques t 1961; muzika za gudae, 1963. KOMORN A: gudak i k va rtet, 1 95 2; 5 ba gate la za gudak i k vartet, 19 3 9; 3 Pieces en trio za violinu, violonelo i klavir, 1935; klavirski kvartet, 1932; Petite marche de fete za flautu, obou, klarinet i fagot, 1938; Concertino za 4 saksofona, 1963; muzika za duhaki kvartet, 1964; kvartet za rogove, 1969; duhaki kvintet, 1959; fantazija za 6 klarineta, 1955; oktet za duhake i gudake instru mente, 1948; oktet Mosaique, 1969; sonatina, 1926 i Habanera za violinu i klavir; balada za violonelo i klavir, 1948; kompozicije za duhake ins trumente i klavir. KLA VIRSKA: sonata, 1927; sonatina, 1945; suita, 1942; balada, 1957 i dr. DRAMSKA: opere Het Ingebeeld Eiland, 1925 i Moretus, 1944 Baleti: Pari in verlegenheis, 1933; Camera, 1937 i Pygmalion, 1952. Opereta Het Vrouvitje van Stavoren, 1928. Muzika za radio-igre. VOKALNA. Oratoriji: Le Dit du routier, 1943; Icaros, 1945 i Attributs et manege, 1948. Chanson bachique za zbor, recitatora i 7 govornih glasova; 3 Petits poemes negres, 1938. LIT.: popis djela obj. Centre Belge de Documentation Musicale (uredio i biografski uvod napisao Ch. van den Borren), Bruxelles 1953. M. Boereboom, Marcel Poot, MGG, X, 1962.

POPIJEVKA -> Solo-pjesma POPOSKI, Ananije, muziki pedagog i horski dirigent (Tetovo, 25. IX 1898 ). Uio kod S. ijakog i S. Krasovskog u Skoplju. Jedan od organizatora muzikog ivota u Tetovu i Gosti varu. U Gosti varu je 1930 osnovao meoviti hor ijaki, a 1937 u Tetovu hor Kiril Pejinovi, kojim diriguje do 1941. Posle Osloboenja nastavnik muzike u tetovskoj gimnaziji, gde uestvuje u organizovanju hora lijo Smok, kojim diriguje do 1961. Njegovom zaslugom i zaslugom dirigenta Spire Grebenarova, ovaj hor je za kratko vreme postao jedan od najboljih amaterskih horova u SRM. P. je inicijator i dirigent mnogih de jih horova, kao i enskog hora Mara Isaevska u Tetovu. T. Si. POPOV, Gavriil Nikolajevi, sovjetski kompozitor (Novoerkask, 12. IX 1904 Moskva, 17. II 1972). Kompoziciju i klavir studirao na Konzervatoriju u Lenjingradu (V. erbaev, L. Nikolajev). God. 192427 pijanist-improvizator u Lenjingradskom studiju plastinoga plesa; 192731 predavao na lenjingradskom Centralnom muzikom tehnikumu; od 1943 dje lovao u Moskvi. Njegova ranija djela oslanjala su se na evropsku muziku avangardu; kasnij e je pojednostavnio svoj izraz i pribliio se muzikom stilu socijalistikog realizma.
DJELA. ORKESTRALNA. est simfonija: I, 1932; II, Pobuna, 1943; III, na panjolske motive za gudaki orkestar, 1946; IV, Cjiaaa omnuane za sole i mjeoviti zbor bez sopr ana, 1949; V, 1960 i VI, 1970. Koncert za orgulje, 1970; koncertantna poema za violinu i orkestar, 1937; simfonijska arija (posveena A. Tolstoju) za violonelo i orkestar, 1946; suita KoMCOMOji-iuefi 3jieKmpu$u/<auuu, 1933; HuseprnucMeum e 9 MUHuamtopax, 1938; 7 fragmenata HcnamiH, 1940. Gudaki kvartet, 1951; septet za duhake i gudake instru mente, 1927. Velika suita za klavir, 1927; krae klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Mednbiu ecadmiK (prema Pukinu) i AneKcaudp HeetKuu. Filmska muzika; muzika za radio -drame. VOKALNA: uvertira-kantata K noede, 1944; poema-kantata Cjiasbcn, napmun podnan, 1952; vokalno-simfonijska poema Ebtfiuua npo Jlenuna, 1950; zborovi (HapodaM Mup, 1950); solopjesme. lanci.

POPOVI, Berislav, kompozitor (Zajear, 12. VI 1931Na Muzikoj akademiji u Beogradu zavrio 1956 nastavniki od: i 1966 diplomirao kompoziciju (S. Rajii). God. 196067 p fesor muzike kole Josip Slavenski i od 1967 docent Fakult muzike umetnosti u Beogradu (od 1973 prodekan). Dela : se odlikuju impulzivnim, savremenim izrazom, koji odbac racionalne konstrukcione premise serijalnih tehnika, ali delimu koristi tekovine dananjih avangardnih struja (aleatoriki 1 stupci).
DELA. ORKESTARSKA: koncert za orkestar Difrakcija, 1966; Med tetnpus, 1972. KAMERNA: gudaki kvartet, 1962; Tri minijature za viol i klavir, 1953; Tubalica za 2 grupe instrumenata, 1967. KLAVIRSKA: nata, 1958; svita, 1957; Varijacije, 1960. VOKALNA: Kamena uspava, za meoviti hor, 1957; solo -pesme. SPISI: Tipovi oblika kod savrem muzike (rkp.). LIT.: V. Perii, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. V. Pe

POPOV, Mihail, bugarski pjeva, bas (Pleven, 21. IX 1899 ) Isprva uio violinu; 1920 angairan u Sofijskoj operi kao lan zbora i pjeva epizodnih uloga. U pjevanju se usavravao u Na pulju. God. 1927 zapoeo pjevaku kazalinu karijeru kao prvi basist Sofijske opere, postavi uskoro jedan od njenih najistaknutijih lanova. Mnogo je i uspjeno gostovao po Evropi i Aziji, a najvee su njegove kreacije bile Pimen (Musorgski, Boris Godunov) i Galicki (Borodin, Knez Igor). POPOV, Olga, pijanistkinja (Szeged, 15. II 1913 ). Klavir diplomirala 1942 kod E. Hajeka na Muzikoj akademiji u Beogradu. Profesor je Fakulteta muzike umetnosti u Beo gradu. Kao koncertna pijanistkinja i solist nastupala na koncer tima u Beogradu, Ljubljani, Skoplju i dr. D. PI. POPOV, aa, bugarski violinist i dirigent (Ruse, 24. VII 1899 ) Prvu pouku u violini dobio od oca i ve 1906 koncer tirao po Bugarskoj; 1908 uio u Beu kod K. Prilla i O. evika; usavrava se na Bekoj muzikoj akademiji 191618. God. 1919 25 u Sofiji koncertni majstor Dravne opere i profesor Konzervatorija; poduzeo zatim veliku turneju po evropskim zemljama (oko 250 koncerata). Od 1930 ponovo koncertni majstor u Sofijskoj operi, a od 1934 dirigent; 1929 36 profesor violine i direktor Muzike akademije u Sofiji. God. 194556 direktor Dravne filharmonije u Sofiji i 195960 direktor Dravnog simfonijskog orkestra u Rusama. POPOVA, Liza (Jelisaveta), pevaica, sopran (Astrahan, 19. X 1891 ). Studirala pevanje na Konzervatorijumu u Petro-

POPOVI, Borivoje, muziki pedagog i kompozitor (Krut kod Pirota, 29. IV 1918). Zavrio nastavniki odsek Muzic akademije u Beogradu (1951). God. 1951 62 profesor muzii kole Stankovi i od 1962 profesor solfeda i metodike muzic nastave na Fakultetu muzike umetnosti u Beogradu. Odri brojna predavanja iz metodike nastave solfeda na seminarim: simpozijumima; napisao vie udbenika, od kojih su neki m put i u inostranstvo (SSSR, vajcarska itd.). Dobitnik nagrc Dositej Obradovi za naroite rezultate u pedagokoj delatnc (1962) i Septembarske nagrade Pirota za kompozitorski rad (197 Vodio brojne ho rove, osvojivi sa njima vie nagrada. Sarai u muzikim i pedagokim asopisima. U kompozicijama se ins] rie folklorom.
DELA. VOKALNA. Meoviti horovi: Piroanke; Grozdanina ali Pod Vidli gorom; Niavsko oro; Pesma uvojcima. Muki, enski i deji hore Slavonke; Pesma o Mariji; Nanina uspavanka i dr. SPISI: Ritam i oa sluha, Muzika i kola, 1963, 1; Vantonalna melodika u nastavi solfeda, Zvuk, 19 61; Predkolsko dete i muzika, Predkolsko dete, XIV, 4 6. UDBENH Za nie muzike kole: Dvoglasni solfedo, 1964; Solfeo, 5 sv., 1970 74. srednje muzike kole: Solfedo I, 1967. Za muzike akademije: Intonacija, 19 Mi pevamo, za osnovne kole (sa A. Vlasakom), 1962 (XVI izd. 1974); n todski prirunik Muzika u koli, 2 sv. (sa D. Plavom, D. Eriem i M. De belja 196162. V. Pe.

POPOVI, Duan (Gordan), peva, bariton (Prilep, 28. 1927 ). Studije pevanja zavrio 1955 na Muzikoj akadern u Beogradu (N. Cveji); 1964 usavravao se u Parizu i 1965 p haao kurs na Piccolo Scala u Milanu. Pevaku karijeru otpo 1948 u Beogradu, nastupanjima na Radio-stanici, u Beogradsl komediji (1951'53) i Operi (195364). God. 196470 bio operni peva u Braunschweigu, 197072 u Grazu, a od 19 deluje u Saarbriickenu. Uz to je stalni gost opera u Diisseldorl Dortmundu, Hannoveru i Munchenu. U inostranstvu sve imenu dodaje umetniko ime Gordan. Lepotu, taman kolor ujednaenost u registrima, snagu i voluminoznost svoga barko pokazao je pre svega u tumaenju herojskih likova, osobito operama ruskog (Borodin, Musorgski) i standardnog repertoa ("Verdi, Puccini, Bizet), a po odlasku u inostranstvo i u delir R. Wagnera (Holananin lutalica, Lohengrin, Walkiira, Siegfrit Majstori pevai) i R. Straussa (Kavaljer s ruom, Arijadna ; Naksosu, Elektra, Arabella). Dobitnik brojnih nagrada u zem

POPOVI PORPORA
i inostranstvu, P. je gostovao u mnogim evropskim muzi kim centrima. R. pej. POPOVI, Jelisaveta, kompozitor (Kotor, 14. VI 1854 ?). Ki Rusa i majke iz Hercegnovog, rano je napustila Crnu Goru i kolovala se u Odesi, gdje se i nastanila. Njezine solo-pjesme skromni su pokuaji sa svim osobi nama nadahnutog i toplog romantiarskog rodoljublja. Zbirku od 11 pjesama na stihove iz Srbobranke R. Milica posvetila je P. 1872 kotorskom pjevakom drutvu Jedinstvo (pjesme / ja D. POPOVI ljubim i Trai li orkestrirao je D. Skovran). G. Kr. POPOVI, Vlada, peva, bariton (Novi Sad, 11. XI 1911 ). Zavrio 1937 studije prava u Zagrebu; pevanje uio privatno u zemlji, a zatim se usavravao u Beu, Milanu i Parizu. Od 1948 solista Opere u Novom Sadu, ali je istovremeno (do 1972) vrio mnoge dunosti u Srpskom narodnom pozoritu (direktor drame, 195862 direktor opere, vrilac dunosti upravnika, direktor Pozorine kole). Kao peva gostovao i na drugim jugoslovenskim operskim scenama. U svojoj karijeri ostvario je mnoge uloge lirskog baritona, medu kojima su Germont (Verdi, La Traviata), Evgenije Onjegin (ajkovski), Almaviva (Mozart, Figarova e nidba) i Don Juan (Mozart). Sa posebnim je uspehom nastupao u domaem repertoaru, kao Knez Ivo od Semberije (Baji), Maksim Crnojevi (Konjovi, Knez od Zete), Niko Martinovi (Kozina, Ekvinocij) i dr. Kao pozorini i muziki pisac saraivao u mnogim periodikim publikacijama. Dobitnik je vie znaajnih nagrada. S. . K. POPOVI, Vladeta (pravo ime Vladimir), peva, tenor (Beograd, 13. II 1904 16. III 1972). Od 1924 lan hora Za grebake opere, od 1930 solista Beogradske opere. Posle operacije grla 1943 prestao pevati. Radio u direkciji beogradske opere do 1960. Ostvario niz preteno lirskih tenorskih uloga kao Almaviva (Rossini, Seviljski berberin), Alfredo i Vojvoda (Verdi, La Traviata i Rigoletto), Tamino (Mozart, arobna frula), Faust (Gounod), Lenski (ajkovski, Evgenije Onjegin), Jenjik (Smetana, Prodana nevesta), Des Grieux (Massenet, Manon) i dr. p. Mil. POPOVSKA-AREVSKA, Elica, balerina (Debar, 5. I 1937). Srednju baletsku kolu zavrila u Skoplju (G. Make donski, Nina Kirsanova). Jo kao uenica nastupa kao solista u baletu Skopske opere, gde po zavretku studija 1 956 postaje re dovnim lanom-solistom. U red njenih najuspjelijih ostvarenja idu uloge u baletima: Coppelia (Delibes), Peta simfonija (ajkovski), Baletske impresije iz opere Gioconda (Ponchielli), Labin i Dojrana (Prokopiev), Rajmonda (Glazunov), Legenda o ljubavi (Melikov) i druge. T. Si. POPPER, David, austrijski violonelist i kompozitor (Prag, 9. XII 1843 Baden kraj Bea, 7. VIII 1913). Uenik J. Goltermanna na Konzervatoriju u Pragu. Od 1863 koncertirao u Njemakoj, Nizozemskoj, vicarskoj, Engleskoj, Austriji i Madarskoj, 186873 solist orkestra Dvorske opere u Beu, zatim po novno na koncertnim turnejama sa svojom enom pijanisticom Sophijom Menter, a 1882 s violinistom E. Sauretom. Od 1896 bio je profesor Muzike akademije u Budimpeti. P. je jedan od najistaknutijih violonelista svoga vremena. Isticao se izra ajnim i osjeajnim voenjem melodijske linije i istoom stila. Kao kompozitor pisao je djela preteno salonski elegantnoga i virtuoznoga karaktera. Trajnu vrijednost imaju njegove etide.

111

DJELA. ORKESTRALNA: 7 simfonija, 1928 59; simfonijeta, 1925; simfonijska pjesma Ratusz poznanski, 1950. Koncerti: za violu d'amore, 1925; za kontrabas, 1929 i za flautu, harfu i gudae, 1954; Dramatska uvertira, 1925; Koncertna uvertira, 1947; suita Dyngus kuzvajski, 1925; Suite antique za gudae, 1925; Tryptyk za gudae, 1926; Capriccio za 2 gudaka orkestra, 1926; Klasina serenaia, 1940; rapsodija, 1945; Sceny zaeselne z Wielkopolski, 1950. KOMORNA: 5 trija za gudake sastave, 192955; 4 gudaka kvarteta, 1923 47; Siciliana za klavirski trio, 1928; sonata za violinu i klavir, 1925; sonatina za 2 violine, 1925; preludij i tokata za violinu i k lavir, 1963 i dr. Dvije sonatine, 1925 i dr. za klavir. Preludij i fuga, 1946 i drugo za orgulje. Opera Krnabrne miasto, 1949. VOKALNA : oratorij Odkupienie, 1940; kantate Laur wawrzynowy, 1954 i Piesn o Wiile, 1954. Za sole, zbor i orkestar: Tryumf, 1925; Pieri o zvionie, 1927; Kon wiatowida, 1931 i Rapsod poznanski, 1950. Za zbor i orkestar: Suite tvielkopolska, 1949 i Suita lubuska, 1952; Trzy pieni ludozve za sopran i gudae, 1935; zborovi; solo -pjesme. Crkvene kompozicije (2 mise, 1947 i 1949). Instruktivna djela za harmoniju i akustiku. Studije i lanci.

PORDES, Alfred, dirigenf i kompozitor (Sarajevo, 14. IX 1907 ?, potkraj VII 1941). Studirao na zagrebakoj Muzikoj akademiji (B. Bersa, F. Dugan st., F. Lhotka). Dirigent jevrejskoga pjevakog zbora Lira u Sarajevu gdje je dirigirao prve operne izvedbe s domaim (uglavnom amaterskim) ansamblom (Puccini, Madame Butterfly i Mascagni, Cavalleria rusticana). Neko vrijeme dirigent pozorita u Cetinju, 192241 dirigent beogradske opere u kojoj je dirigirao gotovo cijeli standardni repertoar.
DJELA: nekoliko opereta (Bosanska ljubav) ; balet Oganj u planini (na motive makedonskoga folklora); muzika za komad s pjevanjem Nasrudin-hodina udesa. Vie plesnih i zabavnih kompozicija obj. anonimno ili pod pseudo nimom. M. Poz.

PORFETYE, Andreas, rumunjski kompozitor (Zadareni, 6. VII 1927). Studij zavrio 1954 na Konzervatoriju u Buku retu (L. Klepper, Th. Rogalski). God . 1954 69 urednik aso pisa Muzica, od 1969 lektor na Bukuretanskom konzervatoriju. Iako je stvaralac suvremene kompozitorske tehnike, veliku panju posveuje melodici.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1955 i 1965; koncerti za orgulje, 1962 (nova verzija 1967) i za violinu, 1966; Partita za gudae, 1958; Sinfonia-Serenata, 1964. KOMORNA: duhaki kvintet, 1957; 2 gudaka kvarteta (II, 1969). Sonate: za rog i klavir, T956; Piccola Sonata za violinu i orgulje, 1962; za violinu i klavir, 1967 i za violonel o i orgulje, 1963. Sonata za klavir, 1963- ORGULJSKA: 3 sonate, 1960 68; Toccata, Coral si Fuga, 1957. fantazija, 1968. VOKALNA: Cantatd de camer, 1959; kantata Comunistul; 1962; rekvijem In memoriam Mihail Sadoveanu, 1962; solo-pjesme.

DJELA. ORKESTRALNA. etiri koncerta za violonelo: u d -molu op. 8; u e-molu op. 24; u G-duru op. 59 i u h-molu op. 72. Requiem za 3 violonela i orkestar. KOMORNA: gudaki kvartet u c -molu op. 74; oko 70 salonskih kompozicija za violonelo i klavir; suita za 2 violonela; Andante serioso za vi olonelo solo. Koranica za klavir. Ave Marta za glas, violonelo i klavir; solo-pjesme. INSTRUKTIVNA: Hohe Schule des Violoncellspieh (40 etida), 1901 oko 1905 (IV izd. 1952); 10 mittelschzvere grosse Etu'den, oko 1905 (III izd. revidirao W. Schulz, 1955); 15 leichte Etiiden, uz pratnju drugog violonela ad libitum, oko 1910 (II izd. 1924, rev. W. Schulz). Preradbe za violonelo i klavir. LIT.: K. Stephemon, David Popper, MGG, X, 1962.

PORADOWSKI, Stefan Boleslavv, poljski kompozitor i muziki pisac (Wloclawek, 16. VIII 1901 Poznafi, 9. VII 1967). U Poznanu studirao kompoziciju kod H. Opienskog i tamo, na Konzervatoriju, 193039 predavao muziku teoriju i kompoziciju. Od 1945 profesor na Visokoj muzikoj koli (1949 52 rektor); od 1952 predavao i u Wroclawu. Bavio se i muzikom kritikom (194760).

PORPORA, Nicola Antonio Giacinto, talijanski kompozitor (Napulj, 17. VIII 1686 3. III 1768). Uio na Conser-vatorio dei Poveri di Gesii Cristo u Napulju (G. Greco, O. Cam-panile). Kapelnik u Napulju kod princa Filipa od Hessen-Darm-stadta, komandanta carskih trupa u Napulju, i zatim kod portugalskoga ambasadora; 1715 22 uitelj na napuljskom Conser-vatorio di SanfOnofrio. God. 1725-33 vodio u Veneciji djevojaku muziku kolu Ospedale degli Incurabili. God. 1733 pozvali su ga Handelovi protivnici u London, da vodi operne izvedbe koje e konkurirati Handelovu pothvatu; meutim, ni jednom od dvojice kompozitora nije uspjelo izvojevati konanu pobjedu. P. se 1737 vraa u Veneciju; od 1738 ponovo je u Napulju, 1739 42 prvi uitelj na Conservatorio di Santa Maria di Loreto; od 1742 bio je u Veneciji zborovoda na Ospedale della Pieta, kasnije na Ospedaletto. God. 1745 doao u Be, a odanle u Dresden, gdje je od 1748 bio dvorski uitelj pjevanja i kapelnik. Od 1752 u Beu; tamo mu je kratko vrijeme, J. Haydn bio ueni k, prepisiva, korepetitor i sluga. God. 1760 vratio se u Napulj. P. se istaknuo kao pjevaki pedagog. Znao je iskoristiti sve mogunosti ljudskog glasa i dovesti ga do tehnikoga savrenstva; posebno je nastojao oplemeniti izraajnost. Medu njegovim br oj nim uenicima bili su znameniti kastrati A. Uberti (koji se po njemu prozvao Porporino), Farinelli, Caffarelli i F. Salimbeni, pa sopranistice R. Mingotti i C. Gabrielli, bas A. Montagnana, kompozitorica i pjevaica M. Martinez, pjesnik i libretist P. Metastasio. Sam Havdn priznaje da ga je posluila srea, to je od Porpore nauio prave osnove kompozicije. Kao operni kompozitor, P. pripada Napuljskoj koli. Komponirao je potpuno u duhu epohe i ideala belkanta; svoj izraziti melodijski dar koncentrirao je na obilno ukraene arije; melodija tee u irokim fra zama poduprta korektno izra enom orkestralnom pratnjom; nije zanemaren ni recitativ u kojem P. posebno pazi na akcent i dikciju. Njegove komorne kompozicije istiu se harmoN . A . G . PORPORA

112

PORPORA PORTATIV
Veneciji, gdje se sprijateljio sa C. Merulom. Magister ehori tedrale u Osimu; crkveni kapelnik u vie talijanskih grad (Ravenna, Loreto, Padova). Jedan je od velikih majstora klasi polifonije; rairenou svojih kompozicija i djelovanjem na br< uenike (L. Grossi da Viadana, L. Balbi, G. Diruta) odigrai u svojem vremenu prvorazrednu ulogu. U njegovu stvarala; jasno se vidi razvoj od strogoga polifonog stila nizozems obiljeja iz Willaertove kole, do viezbornih konstrukcija rakteristinih za venecijansku muziku kraja XVI st. Portin meutim, prvenstveno je odreen majstorskom primjer kontrapunkta.
DJELA. INSTRUMENTALNA: fantazija: ricercar za 4 glasa; Gcron za 8 glasova. VOKALNA: madrigali za 4 glasa, 1 sv., 1555; madrigali za 5 sova 4 sv., 155986; brojni madrigali i nekoliko drugih kompozicija u razlk zbirkama onoga vremena; madrigali u rkp.' CRKVENA: 12 misa za 4 6 gla 1 sv., 1578; Introitus missarum za $ glasova, 2 sv. 1566; psalmi i cantica za 8 gl va, 1605; moteti za 4 8 glasova, 6 sv., 1555 1605; himne za 4 glasa, 1602; nije za 8 glasova, 1575; psalmi, moteti i dr. u zbirkama onoga vreme na. E ne kompozicije u rkp.: misa Da Pacem Dominus za 8 glasova; Aiissa Ducal 13 glasova, u 3 zbora; Aiissa Mortuorum za4glasa; Magnificat za 24 glasa, 1 lamentacije za 5 glasova. Kanon za 4 glasa (po volji za 5 7 glasova), 2 san na portretima C. Porte. Traktat o kontrapunktu. NOVA. IZD.: 2 madrigala za 4 glasa obj. L. Torchi (L'Artc musicat Italia, I, 1897); po i madrigal za 5 glasova obj. A. Einstein {The Golden; of the Madrigal, 1942) i R. Monterosso (Mostra bibliografica dei musicisti monesi, 1951); po 1 misu obj. J. Schmidt-Gorg (Muica Divina, 1950) i O. schiati (Das Chorwerk, 1965); 3, zatim 2 moteta za 4 glasa obj. C. Proske (Mi Divina, 1855 i 1859). Izdanje cjelokupnih djela priprema O. Mischiati. LIT.: A. Garbelotto, II Padre Costanzo Porta da Cremona, OFM Cc Miscellanea Francescana, Roma 1955. R. Lunelli, Nota complementare musicista C. Porta, ibid., 1956. L. Pibernik Pructt, The Masses and Hy of C. Porta (disertacija), Ann Arbor 1960. O. AUschiati, Costanzo Pc MGG, X, 1962.

nino uravnoteenom i dobro konstruiranom formom te nepo srednou i toplinom. Kompozicije za embalo odrazuju svu draest muzikog rokokoa.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 6 Sinfonie da camera a 3, 1736; koncert za violonelo; koncert za flautu; Ouverture royale, 1763; 6 sonata za 2 violonela, 2 violine i b. c. 1745?; 12 sonata za violinu i b. c, 1754; sonata za violonelo i b. c.; 26 fuga za embalo. DRAMSKA. Oko 50 opera, medu kojima: Agrippina, 1708; Flavio Anicio Olibrio, 1711; Berenice, regina d'Egitto, 1718 (sa D. Scarlattijem); Faramondo, 1719; Eumene (s intermezzima Dorilla i Nesso), 1721; La Semiramide riconosciuta, 1729; Tamerlano, 1730; EneanelLazio, 1734.; Parlenope, 1742; Intermezzo per le nozze dell'Infante Filipo, 1739. VOKALNA: 9 oratorija; brojne kantate (12 kantata na tekst P. Matastasija, 1735); serenade; dueti; arije. CRKVENA: mise; psalmi; 2 Te Deuma; Stabat Mater; moteti i d r. IN STRUK TIVN A: zb irk e p je va k ih e tida. NOVA IZD.: pojedinana instrumentalna djela obj. H. Riemann, G. Lac cetti, A. Schering, F. David, D. Alard i A. Toni; pojedinana vokalna djela obj. F. Vatielli i K. Jeppesen. LIT.: F. Florimo, La Sc uo la mus ica le d i Nap o li, II, Napo li 188 2. F. Walker, A Chronologv of the Life and Works of Nicola Porpora, Italian Studies, Cambridge 1951. U. Prota-Giurleo, Per una esatta biografia di Nicola Porpora, La Scala, 1957. A. Mondolfi, Nicola Porpora, MGG, X, 1962. F. Degrada, Le Musiche strumentali di Nicola Porpora, Chigiana, 1968. H. P.

PORRECTUS (lat. porrigere pruati, pruati se), u -> neumatskoj notaciji znak za skupinu od tri note od kojih je srednja najdublja (npr. c-h-c- ili f-e-a). P. se u santgalskim rukopisima biljeio fy a u koralnoj notaciji Pj P. se gdjekad zove i divi resupinus. PORRECTUS FLEXUS (od lat. porrigere pruiti, pruati se i flexus zavoj), neuma porrectus kojoj je dodan silazni punctum. U neumatskoj notaciji biljeio se /D a u koralnoj NT". PORRINO, Ennio, talijanski kompozitor (Cagliari, 20. I 1910 Rim, 25. IX 1959). Studirao na konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu (G. Mule, C. Dobici); diplomirao 1932; do 1935 usavravao se kod O. Respighija. God. 193645 predavao na konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu; uz to se bavio dirigiranjem i muzikom kritikom. Od 1946 na Konzervatoriju u Napulju bibliotekar i od 1947 profesor kompozicije. Kratko vrijeme profesor na Rimskom konzervatoriju, od 1956 bio je direktor Konzervatorija u- Cagliariju. U poetku pod utjecajem O. Respighija i neoklasicistikih tekovina, P. je naao vlastiti kompozitorski izraz. Pisao je u duhu talijanskoga muzikog folklora, posebno sardinijskog, ali uz stalnu primjenu naprednih izraajnih sredstava, unosei osvjeenje u talijansku muziku svoga vremena.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonietta dei fanciulli, 1947; simfonijske pjesme Sardegna, 1933 i La Visione di Ezechiele, 1935; Concerto dell' Argentarola za gitaru, 1953; Concertino za trublju, 1934; Sonata drammatica za klavir i orkestar, 1947; Ostinato za klavir i gudae, 1951; Sonar per muici za embalo i gudae, 1959 ; uvertira Tartarino da Tarascona, 1932; Sinfonia di una fiaba, 1936; Notturno e danza, 1936; 3 Canzoni italiane, 1937: plesovi // Ratto dl Persefone, 1938; Nuraghi, tri sardinijska plesa, 1952. KOMORNA: I Cnnti della schiavitu za klavir, violinu i violo nelo, 1933; Lamenlazione za violinu i klavir, 1942; preludij, arija i seherzo za trublju i klavir, 1942. KLAVIRSKA: Preludio in modo religioso, 1942 (prer. i za orkestar, 1943); Ostinato, 1942 (prer. i za orkestar, 1943); Sonata drammatica za klavir i recitatora ad libitum, 1947 i dr. Djela za orgulje. DRAMSKA. Opere: Gli Orazi, 1941; Hutalabi (na vlastiti tekst), 1944 (izv. 1956); L'Organo di bambit, 1955 i Shardana (na vlastiti tekst), 1959. Baleti: Proserpina, 1938; Altair, 1942; Mondo tondo, 1949; // Ladro di diantanti, 1955 i La Bambola malata, 1959 i Esculapio al neon (neiz.) Filmska muzika. VOKALNA. Oratoriji: Proserpina, 1937; E un uomo vinse 10 spazio!, 1938 (u spomen G. Marconiju) i // Processo di Cristo, 1949. Ciklusi za glas i orkestar / Canti di stagione, 1934 i / Canti delVesilio, 1945; Traccas za sopran ili tenor, gudae i klavir, 1931; zborovi; Suite italiana za sopran, flau tu, violonelo i klavir, 1952; solo -pjesme. LIT.: F. L. Lunghi, Ricordo di E. Porrino, L'Approdo Musicale, 1959. F. Karlinger, Ennio Porrino e la Sardegna, Cagliari 1961. Isti, Ennio Porrino, Miinchen 1961. asopis II Convegno posvetio E. Porrinu posebni broj, 1961, 10. F. Karlinger, Ennio Porrino, MGG, X, 1962. M. Rinaldi, E. Porrino, Cagliari 1965.

PORTA, Giovanni, talijanski kompozitor (Venecija, 1 1690 Mtinchen, 21. VI 1755). Od 1706 ivio u Rimu; kapele kardinala P. Ottobonija, kojom je ravnao A. ore kasnije sam vodio kapelu. God. 1716 vraa se u Veneciju, Conservatorio della Pietd (direktor A. Vivaldi); od 1725 zbc voda ustanove, kasnije direktor. Izmeu 1718 i 1720 bora vjerojatno u Londonu, gdje je 1720 izvedena njegova opera 1 initore. Od 1737 do smrti dvorski kapelnik u Miinchenu. Njeg^ opere tipini su primjeri napuljskog stila onoga vremena, je cijenjen i kao crkveni kompozitor.
DJELA. DRAMSKA. Oko 30 opera: Amore e Fortuna, 1712; L'Agri, 1717; Numitore, 1720; Teodorico, 1720; L'Amor lirannico, 1722; Farnace, I" Ifigenia in Aulide, 1738; Da/ne, 1738 i Artaserse, 1739. Oratorij Innoccu triumphus, scu Genovefa, 1736; kantate. CRKVENA: 19 misa; 5 Creda psalma; 6 Magnificata; 3 litanije i dr. LIT.: G. v. Westermann, Giovanni Porta als Opernkomponist(disertac Miinchen 1921. P. Kast, Giovanni Porta, MGG, X, 1962.

PORRO, Pierre-Jean, francuski gitarist, muziki nakladnik i kompozitor, vjerojatno talijanskog podrijetla (Beziers, 1759 ili 1750 Montmorencv, 31. V 1831). Od 1783 uitelj gitare u Parizu. Od 1784 izdavao Journal de Guitare u kojem je objavljivao kompozicije za gitaru. Uspjeh toga pothvata potakao ga je da 1786 osnuje izdavaku kuu. Svojim izdanjima P. je iz vrio snaan utjecaj na razvoj francuskog muzikog ukusa svoga vremena. Tiskao je duhovna i svjetovna djela majstora prethodne generacije (F. Durante, N. Jommelli, G. B. Pergolesi kao i suvremenih kompozitora, osobito W. A. Mozarta i J. Havdna).
DJELA: 2 koncerta za gitaru i orkestar; kompozicije za razliite komorne sastave; sonate, serenade, potpuriji i dr. za gitaru i 1 ili 2 druga instrumenta ; kompozicije za gitaru ili liru (preludiji, plesovi). Kompozicije za sola, zbor i orkestar ili orgulje; himne za izbor; pjesme za 1 ili 2 glasa uz pratnju gitare ili lire ili harfe ili klavira (romance, ehansoni). Instruktivna djela za gitaru. U nj egovoj nakladi izila su 3 koncertantna dua za 2 violine I. M. Jarnovia. kola za gitaru Tableau Methodique. LIT.: F. Donnadieu, Musiciens et compositeurs bitterois. Porro (Pierre Jean), Bulletin de la Societe archeologique, scientifique et litteraire de Beziers, Beziers 1897. B. Bardet, Pierre-Jean Porro, MGG, X, 1962.

PORTA, Costanzo, talijanski kompozitor (Cremona, oko 1529 Padova, 19. V 1601). Franjevac; uenik A. Willaerta u

PORTAMENTO (franc. port de voix; od tal. portar la v< nositi glas), u vokalnoj literaturi kao i u djelima za gudak duhake instrumente, povezivanje dvaju tonova veoma brz pasaom ljestvinih tonova, koji se dodue svi uju, ali ner govijetno, prelijevajui se jedan u drugi. Na instrumentima s tipkama ili na harfi, te na trombonu p tamentu srodan efekt postie se - glissandom u kojemu se n utim svi tonovi pasae uju jasno i razgovijetno. Najee biljei kosom crtom koju spaja poetni i zavrni ton portamer Taj se nain izvoenja portam enta upotrebljava u jazzu trombonu. Upotrebljavan umjereno, p. pojaava emocionalnu izraz nost muzike. Primjenjivan, meutim, odvie esto, on pos1 neukusna manira. esto se pogreno izrazom p. oznauje poseban nain ai kulacije -> portato . L. Vr PORTATIV (od lat. portare nositi; engl. portative org, franc. portatif, njem. Portativ, tal. organo portativo, portati ninfale), male prijenosne orgulje, rairene u kasnom srednj vijeku kao instrument crkvenih procesija i kunog muzicirar Naziv je nastao po tome to je svira svirajui mogao instrurm sam nositi ili drati na koljenima. U Italiji se u XIV st. p. zva organetto (orguljice). P. se sastojao od pravokutne krinjice, na kojoj je bio usad jedan, ee dva, a ponekad i tri niza svirala (u svemu oko 62 Svi rale su bile poredane po veliini od vee prema manjoj lijeva na desno. Najdublji ton nalazio se izmeu c1 i /', a il opseg instrumenta obuhvaao je 12 oktave. Gradili su se portativi s bordunskim sviralama koje su bile znatno vee ostalih pa su ih veinom postavljali u poseban bordunski tora (Bordunturm). Kako je p. trebalo prigodice i nositi, instrumi se mogao s pomou remena objesiti o vrat. Svira je desnom i kom prebirao po tipkama, a lijevom rukom pokretao mijeh. P. je bio samo melodijski instrument, pa se najee svirao sastavu s drugim instrumentima izvodei u vieglasnoj komp ziciji jednu od dionica. esto se upotrebljavao kao jednoglas

PORTATIV PORTUGALSKA MUZIKA

muzika uz ples. Zvuk mu je bio, prema opisu, njean, umilan, prilino tih, katkad poput daka. Najstariji likovni prikaz portativa potjee iz XII st. Instrument se iz Engleske i Francuske proirio po drugim zemljama. Osobito je bio omiljen u XIII XV st. kada je prikazan i na mnogim slikama ponekad u rukama poznatih muziara kao npr. F. Landina i G. Dufaya. Od XVI st. interes za p. opada u korist pozitiva, a u XVIII st. posve iezava iz prakse. Kod nas se p. spominje u Dubrovniku (1384), gdje ga je gradio Ivan Andaluanin iz Sevilje (Johannes Andalm de Sibiglia). U Hercegovini je herceg Stjepan posjedovao organi sa srebrnim cijevima.
LIT.: H. Hickmann, Das Portativ (disertacija), Kassel 1936. L. Parigi, L'Organo portativo, RAM, 1949. >. Pelrovi, Najraniji zapisi o gra diteljima 1 orguljama u Dubrovniku, Zvuk, 1969, 94. K. Kos, Muziki instrumenti u srednjovjekovnoj likov noj umjetnosti Hrvatske, Rad JAZU, 1969, 335A. Vi. i L. a.

113
Nezv England Conservatory u Bostonu; 194665 profesor na Yale University. Porterov posve osoban stil odaje raznorodne elemente: utjecaj njemake i francuske muzike, studij polifonije O. di Lassa i ukorijenjenost u amerikom tlu. Forma njegovih djela je vrsta i jasna, instrumentalna faktura lagana, a harmonije su as modalne, as smiono disonantne i politonal-ne. Osobito je karakteristina iva, esto sinkopirana ritmika.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1934 i 1964; Conccrto concertanlc za 2 klavira, 1953; koncert za violu, 1948; koncert za embalo, 1960; fantazija za violonelo i mali orkestar, 1950; Fatllasy on a Pastoral Themc za orgulje i gudae, 1943; Con-certino za duhae, 1959; Nezv England Episodes, 1958 i dr. KOMORNA. Deset gudakih kvarteta: I, 1923; II, 192;; I I I , 1930; IV, 1931; V, 1935; VI, 1937; VII, 1943; VIII, 1950; IX, 1958 i X, 1965. Gudaki sekstet na slavenske narodne napjeve, 1947; kla-virski kvintet, 1927; mali trio za flautu, violinu i violu, 1928; kvintet za klarinet i gudake instrumente, 1920; kvintet na temu iz djetinjstva za flautu i gudake instrumente, 1940; Divertimento za duhaki kvintet, 1962; 2 so nate za violinu i klavir, 1925 i 1929; sonata za rog i klavir, 1946 i dr. Klavirske kompozicije (sonata, 1930). Kompozicije za orgulje. Scenska muzika. Pjesme za glas, flautu i klavir i za glas i klavir. SPISI: A Study of l6th Ccntury Counterpoint..., 1948; A Study of Fugue Writinf>..., 1951; studije; lanci. LIT.: H. Elvicll, Quincy Porter, Modern Music, 1946, 1. H. Boatzvright, Quincy Porter, Bulletinof American omposers Alliancc, 1957, 3. B. Schwarz, William Quincy Porter, MGG, X, 1962.

PORTATO (tal. portare nositi, ponijeti), izvoenje nekoga motiva ili fraze na nain koji se nalazi po sredini izmeu legata i staccata. Naziv se esto pogreno zamjenjuje nazivom ->
portamcnto.

PORT DE VOIX -> Portamento

PORTER, Cole, ameriki PORTUGAL (Portogal-lo), kompozitor (Peru, Indiana, 9. VI Marcos Antonio da Fon-seca 1893 Santa Monica, Ka(pravo ime Ascen9ao), lifornija, 15. X 1964). Uio na portugalski kompozitor (LisaVale University (Ne\v Haven), zatim jo neko Sv. Cecilija s portativom, Koln, oko 1500 bon, 24. III 1762 Rio de Janeiro, 7. II 1830). vrijeme pravo i muziku na Harvard University Uenik S. Car-valha na Semindrio da Patriarcal u (Cambridge). Nakon Prvoga svjetskog rata usavravao se na Scho- Lisabonu; tamo je 178592 dirigent na Teatro do Salitre. Uspjesi li Cantorum u Parizu (V. d'Indv). Vrativi se u SAD posvetio njegovih kazalinih djela ohrabrili su ga da okua sreu u Italiji, se stvaranju muzikih komedija i musica la, od kojih su mnogi gdje je boravio 1793 99 i stekao velik ugled. God. 1800 postigli golemu popularnost; postao je dvorski dirigent i direktor kazalita San Carlos u musical Kiss me, Kate izveden je na Lisabonu. Kada se portugalski dvor pred francuskom invazijom Brodwayu vie od 1000 puta (kod nas se sklonio u Brazil, doao je P. 1810 u Rio de Janeiro i idue godine izvodi pod naslovom Poljubi me Kato). preuzeo dunost dvorskoga muzikog direktora. Od 1813 bio je i Njegova je muzika jednostavna, leerna i direktor Konzervatorija u Vera Cruzu. Njegove opere (najuspjelije zabavna. Velika je Por-terova prednost Fernando nel Messico i Novo entremer da Castanheira) to je i a utor komponirane su u stilu napuljske kole. m **&, T 3 spretno DJELA. DRAMSKA: oko 40 talijanskih opera (Cinna, 1793; Gli Avventurieri, 1795; Zulima, 1796; // Molinaro, 1797; Fernando nel Messico, 1798; sastavljenih i duhoAdrasto, Re d' Egitto t 1800; Zaira, 1802; Meropc, 1804; Arlaserse, 1806) i oko vitih tekstova za vlastita djela. 20 opera na portugalski tekst (A asa de cafe, 1787; Novo entremer da CastanDJELA. DRAMSKA : vie od 25 musicala i muzikih TCvi)a:Hitchy-Koo, 1919; 50 Million Frcnchmcn, \919\The Gay Divorcc,\9ii\Anything goes, 1934; Jubilce, 1935; Red,Hot and Bluc, 1936; Leave it to me, 1938; Dubarry' zvas a Lady, 1939; Lct's face it, 1941; Something for thc Boys, 1943; Kiss me, Kate, 1948 (najpopularnije djelo); Out of this World, 1950; Can~Can, C. PORTER 1953; Silk Stockings, 1955 i dr. Filmska muzika. Vei broj lagera medu njima popularni Begin the Bcguine, Kight and Day i / Love You zbirke lagera obj. pod naslovom Songs, 1954 i The Cole Porter Song Book, 1959. LIT.: K. Brodcr, Cole Porter, MGG, X, 1962. heira, 1788; Idilio, 1788; Gratiddo, 1789; O Amor artifice, 1790; A asa de campo, 1802). CRKVENA: 10 misa; kantate; 2 Te Dcuma uz orkestar; psalmi uz orkestar i a cappella; moteti, vie Aliserere. LIT.: M. de Carvalhdes, Marcos Portugal na sua muica dramatica, Lisboa 1910 (dodatak 1916). J.-P. Sarrautte, Dois manuscritos de Marcos Portugal, Gazeta Musical e de tordas as Artes, 1959 i 1960. J. de Freitas Branco, Marcos Antonio Portugal, MGG, X, 1962.

PORTER, Quincy, ameriki kompozitor i violinist (Nevv Haven, Connecticut, 7. II 1897 Bethany, Connecticut, 12. XI 1966). Na Yale Sthool of Music u Ne\v Havenu uio violinu i violu kod H. Dittlera, a kompoziciju kod D. S. Smitha i H. Parkera; usavravao se 192021 na Scholi Cantorum u Parizu (L. Capet, V. d'Indy). Violinist u njujorkim kazalinim orkes trima, kompoziciju uio jo kod E. Blocha. God. 1922 28 i 193132 predavao na Cleveland Institute of Music; u meuvremenu ivio u Parizu. God. 193238 profesor na Vassar College (Poughkeepsie, N. Y.); od 1938 dekan, a 194246 direktor

PORTUGALSKA MUZIKA. Portugalska narodna muzika ima slinosti sa panjolskom, ali se od nje razlikuje po karakte ru: mirnija je i suzdranija, esto refleksivna, pa i melankolina, a arapski je utjecaj, osobito u planinskim podrujima, manji, jer je i arapska vlast u Portugalu trajala krae nego u susjednoj panjolskoj. Portugalski napjevi temelje se na starocrkvenim ljestvicama, posebno frigijskoj, lidijskoj, eolskoj i miksolidijskoj. Susreu se i razliiti oblici pentatonike, rjee nekih orijentalnih ljestvica. Ritam drevne narodne portugalske pjesme je slobodan i upuuje na blizinu gregorijanskoga korala. Cantigas (cart(ao) je opi naziv za pjesmu od epske recitativne, koju pjeva solist bez pratnje, do ivahne plesne popijevke. Narodna je muzika veinom jednoglasna; vieglasne pjesme pribliuju se tipu gytnela. Karakteristian oblik je fado (fadinho) , gradska plesna pjesma uz pratnju gitare, danas u znatnoj mjeri iskvarena stranim utjecajima. Nekada je postojalo vie varijanti tog oblika, no sve su bile dvodijelne i imale istu ritmiku okosnicu.

114

PORTUGALSKA MUZIKA POSPI BALDANI

Schonberga, no kasnije se, po uzoru na B. Bartoka i M. de Fallu, p klanja nacionalnom stilu; djeluje i kao etnomuzikolog. U XX st. i; u se jo Claudio Carneyro(\%<)$1963), Jorge Cronerde Vaseonce (1910), Francine Benoit (i894)> Armano Yose Fernam (1906 ), Joly Braga Santos, L. F. Pires, M. L. Martins, de Sousa, J. Peixinho i A.-L. Cassuto. Medu portugalskim produktivnim umjetnicima velik su ugled postigli dirigenti de Freitas Branco, Silva Pereira, Ivo Cruz i A. de Almeida, pi niti Sergio Varela Cid, Campos Coelho, Segueira Costa, Ab Motta, Florinda Santos i Fernando Laires, violinisti Luis i Va Barbosa te pjeva Tomds Alcaide. Etnomuzikologijom bave Rebelo Benito, Margot Dias, Rodney Galop, Michel Giacome Antonio Yoyce, Virgilio Pereira, Artur Santos i Hugh Tra Najvie su muziko-odgojne ustanove dananjega Portugala kc zervatoriji u Lisabonu i Oportu.
LIT.: E. Vieira, Dicionario biografico de musicos portugueses (2 s Lisboa 1900. U. Prota-Giurleo, Musicisti napolitani alla corte di Portoj nel 1700, Napoli 1924. L. de Freitas Branco, A muica em Portugal, Lis 1929. P. Batalha Reis, Da origem da mu ica trovadoresca em Portugal, I boa 1931. A. Pint o, Mu ica mod erna port uguesa, Lisboa 1935. de Sampayo Ribeiro, A Muica em Portugal nos seculos XVIII e XIX, Lis 1936. J. E. dos Santos, A Polifonia classica portuguesa, Lisboa 1937. R. Gallop, Cantares du povo portuguese, Lisboa 1937. S. Kastner, Con bucion al estudio de la muica espariola y portuguesa, Lisboa 1941. K. Schi ler, Folk Music and Poetry of Spain and Portugal, New York 1941. - F. Lc Graca, A muica portuguesa e os seus problemas (2 s v.): I, Oporto 1944, Lisboa 1959. J. Mazza, Diccionario biografico de musicos portugue Evora 1944 45. L. de Freitas Branco, Historia de muica popular em Pol gal, Lisboa 1946. J. J. AIarqucs, Cronologia da Opera em Portugal, Lis 1947. 5. Corbin, Essai sur la musique religieuse portugaisc au Moyen i Pari 1952. F. JLopes Graca, A Cancao popular portuguesa, Lisboa 1953 izd. 1956). M. Joaquim, Vinte livros de Muica Polifonica do Paco Ducal yila Vicosa, Lisboa 1953. J. Subira, Historia de la muica espanola e hispa americana, Barcelona 1953 (na njem. preveo A. Cherbuliez pod naslovom A sikgeschichte von Spanien-Portugal-Lateinamerika, Ziirich i Stuttgart 19? Ai. A. de Lima Cruz, Historia de muica portuguesa, Lisboa 1955. Kastner, Notas sobr e la muica en la catedral de Tuy, Barcelona 1958. J Organos antiguos en Espana y en Portugal (siglos XVI XVIII), Barcel< 1958 61. J. de Freitas Branco, Historia da muica portuguesa, Lisboa 15 Isti, Alguns aspeetos da muica portuguesa contemporanea, Lisboa 15 -

Povijest portugalske umjetnike muzike poinje za vlada nja kralja Diniza (12611325). Taj kralj-trubadur osnovao je sveuilite sa sjeditem naizmjence u Lisabonu i Coimbri, na kojem se predavala i muzika. Od portugalske trubadurske umjetnosti sauvane su samo pjesme koje se pripisuju Martinu Coaxu (XIII st.) u tzv. pergamentu Vindel. Znaajke trubadurske muzike prisutne su i u zbirci duhovnih pjesama Cantigas de santa Maria to ju je sastavio kralj Alfonso X el Sabio (1226 1284). Portugalska trubadurska pjesma znatno je jednostavnija od francuske. Posebno joj je obiljeje esta ironija i istaknuta uloga onglera (joglar). Posljednji trubadur bio je komediograf Gil Vicente (14651536); on je vjerojatno sam komponirao muzike umetke za svoje farse i autos. Polifonija se spominje tek u X st.; u jednom dokumentu iz 959 govori se o organumu. U XV i XVI st. razvija se instrumentalna muzika. Karakteristini in strumenti su vihuela (viola) i harfa. Damino de Goes (15021574), obrazovan u Flandriji, prvi je portugalski polifoni kompozitor (moteti i chansoni). Vani izvori za upoznavanje portugalske muzike XVI st. su djela portugalskih muziara uvrtena u zbirke Cancionero musical de Palacaio (1530) i Cancionero de Uppsala (1556). U XVII st. visoku je umjetniku razinu u polifonoj muzici dosegla kola u Evori kojoj su na elu bili Manuel Mendes (oko 1547 1605) i njegovi uenici Duarte Lobo (1565 1646) i Felipe de Magalhdes (? poslije 1648). Posljednji veliki kompozitor ove kole je Dias Melgaz (Diego Melgafo; 16381700). Vokalna polifonija njegovala se i u Coimbri, a osobito na lisabonskom dvoru Joaoa IV (16041656) koji je i sam komponirao. Medu najvanijim muziarima na tom dvoru bio je Manuel Cardoso (oko 15711650), uenik kole u fivori, u ijim se misama odra zuje virtuozitet flamanske polifonije; Joao Lourengo Rebello (Joao Soares; oko 16101661) komponirao je psalme, himne i mise u Palestrininu stilu (jednu za 39 glasova). P rvo tampano djelo instrumentalne muzike u Portugalu je zbirka od 57 kompozicija u strogom polifonom stilu Flores de muica (1620) orguljaa Manuela Rodrigueza Coelha (1583?). Najstarije portugalsko teoretsko djelo je Arte de muica (1626) Antonia Fernandeza. Viegodinje djelovanje u Portugalu muziara napuljske kole (D. Scarlatti, D. Perez) dalo je nove poticaje i razvoju portugalske muzike. Carlos de Seixas (17041742), nazvan portugalski Scarlatti, napisao je oko 150 sonata za embalo, a Francisco Antonio d'Almeida tvorac je prve portugalske opere (La Pazienza di Socrate, 1733) koja, meutim, ostaje potpuno u stilu talijanske opere. Kao kompozitor opera, klavirske i crkvene muzike istaknuto mjesto zauzima Joao de Sonsa Carvalho (17451796); njegove operne uvertire temelj su portugalske simfonijske muzike. Njegov uenik Marcos Antonio Portugal da Fonseca {Mare' Antonio Portogallo; 17621830) uivao je velik ugled kao kompozitor talijanskih opera koje su se izvodile i u Italiji i Njemakoj u Parizu, Londonu i Rio de Janeiru. Carvalho v je uenik i Joao Domingos Bomtempo (17751842), utemeljitelj Filharmonijskog drutva u Lisabonu (1835) i prvi portugalski simfoniar (simfonije u stilu J. Havdna i W. A. Mozarta). Svjetsku slavu postigla je u to vrijeme pjevaica Luisa Todi (17531833). Operni kompozitori XIX st. oslanjaju se uglavnom na talijanske i francuske uzore. Medu njima se istiu Augusto Machado (18451924), pijanist Oscar da Silva (18701958), koji je komponirao i komornu i klavirsku muziku, i Alfredo Keil (1850 1907), autor portugalske himne, ije opere odaju tenju za nacio nalnim muzikim izrazom (Don Branca, Serrana). Uspjele opere proete koloritom portugalske narodne muzike komponirao je Ruy Coelho (1892; Ines de Castro, Entre Giestas, Ta'-mar). Folklornim izrazom slui se u svojim orkestralnim i vo kalnim djelima i Lisztov uenik Jose Viana da Mota (18681948); on je stekao velikih zasluga i kao vrstan pedagog te reformator portugalskog muzikog kolstva (191938 direktor Konzervatorija u Lisabonu). Nacionalnom smjeru pripada i muzika Francisea de Lacerde (18691934), koji je djelovao i kao muzikolog, dirigent i organizator. Nova strujanja u evropskoj muzici na prijelazu u XX st. nala su svoj odraz i u djelima portugalskih kompozitora. Kom pozitor, muzi ki pisac i pedagog Luiz Freitas Branco (1890 1955) uveo je impresionizam kojemu je dao nacionalno obojen izraz. Politonalnim i poliritmikim kombinacijama u komornim i orkestralnim djelima slui se prvi u Portugalu Frederico de Freitas (1902 ); baleti mu se, meutim, temelje na narodnoj muzici (Verde Gaio, Imagena da terra e do mar). Kao organizator muzikoga ivota istaknuo se Ivo Cruz (1901 ), utemeljitelj pjevakoga drutva Sociedad Coral de Duarte Lobo (1931), Komornog orkestra (1935), koji je uskoro prerastao u simfonijski, i serije koncerata Pro Arte (1951). Njegova djela pokazuju, uz folklorne utjecaje, i znaajke impresionizma i neoromantizma. Fernando Lopes Grafa (1906) stvara najprije pod utjecajem A.

Today, MQ, 1965.

N. Nj

PORUMBESCU, Ciprian, rumunjski kompozitor (Sipotel -Sucevei, 14. X 1853 Stupca, 6. VI 1883). Muziku uio domovini i na Konzervatoriju u Beu; uitelj mu je bio i A. Bruc ner. Dirigent muzikoga drutva Romania Juna u Beu (1879 81) i profesor na rumunjskoj koli u Braovu (188182). Ul meljitelj rumunjske nacionalne kole, P. je zbog svoga patriotizi zatvoren; umro je veoma mlad, od tuberkuloze. Mjesto u koje je umro zove se danas Ciprian Porumbescu.
DJELA: Paraphrase sur un theme roumain za orkestar, 1882. KOAIO NA: gudaki kvintet, 1875; kvintet s flautom, 1875; kompozici je za violini klavir. Muzika komedija Candidalul Lime sau Rigorosul nologic, 18' opereta Crai Nou, 1882. Zborovi; solo-pjesme. LIT.: V. Branisce, Ciprian Porumbescu, Lugoj 1908. Ai. G. Posluni Ciprian Porumbescu, Bucuresti 1926. C. Moranu, Ciprian Porumbe* Czernowitz 1926. C. Jsopescu, II Musicista Ciprian Porumbescu a R01 Livorno 1931. L. Aiorariu, La Semicentenarul Ciprian Porumbescu, Suce; 1933. J. Brediccanu, Ciprian Porumbescu, Gazeta Transilvaniei, 1933. 5. Pavelescu, Viaja lui Ciprian Porumbescu, Suceava 1940. G. Breazul, \i viata si opera lui Ciprian Porumbescu, Contemporanul, 1953. V. Costi Ciprian Porumbescu, Bucuresti 1957. G. Breazul, Ciprian Porumbesi Bucuresti 1960.

POSER, Hans, njemaki kompozitor (Tannenbergsth; Vogtland, 8. X 1917 Hamburg, 1. X 1970). Kao ratni aro ljenik u Kanadi (do 1940) studirao putem dopisivanja kod Hindemitha i H. Grabnera, poslije rata nastavio studije kc E. G. Klussmanna u Hamburgu. Od 1947 nastavnik (od 19c profesor) na Visokoj muzikoj koli u Hamburgu. Kompozic; mu se odlikuju formalnom jasnoom i profinjenom instrume: tacijom.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija za gudae; Concerlino za klav: koncert za orkestar, 1949; Concerto grazioso za gudae. KOAiORNA: gudaka kvarteta; sonata za obou i klavir; sonata za rog i klavir; 3 sonatine blokflautu. KLAVIRSKA: sonata; 4 sonatine; bagatele i dr. Sonata i su; za klavir 4- runo. Televizijska opera Die Auszeichnung (na vlastiti teks 1959. VOKALNA: Tili Eulenspicgel, capriceio za soliste, zbor i orkesta Fabeln des Asop za muki zbor i klavir; Gesang Jeremiae za zbor; Datnon u, Daphne, lirski koncert za sopran, bariton i klavir; solo-pjesme. kolska omladinska muzika (dueti i terceti za blokflautu; djeje pjesme). ^ LIT.: B. Hansen, Hans Poser, MGG, X, 1962. i

POSPI BALDANI, Rua, pjevaica, alt (Varadinsl Toplice, 25. VII 1942). Pjevanje uila na Muzikoj koli Varadinu (A. Opolski) i na Muzikoj akademiji u Zagrebu (A Bori), gdje je diplomirala 1966; na opernoj pozornici debitira 1961 u Zagrebu kao Muratov adutant (Prokofjev, Rat i mir te je odmah angairana. Meunarodnu umjetniku karijei zapoela 1962 nastupom u napuljskom San Carlu, a ve 19c gostovala je na Metropolitanu u New Yorku, kao najmla i soli u povijesti toga kazalita. Altistica pastoznih dubina i sonorr

POSPI BALDANI POTTER

zaobljenih visina, interpret velike muzike izraajnosti i izvanredne scenske pojave, P. je ostvarila u relativno kratkom vremenu niz pjevakih kreacija koje su joj osigurale mjesto na prvim svjetskim opernim pozornicama. Ulogama, kao to su Azucena, Ulrika i Amneris (Verdi, Trubadur, Krabuljni ples i Aida), Carmen (Bizet), Marina (Musorgski, Boris Godunov), Konakovna (Borodin, Knez Igor), Vandana (Gotovac, Dal' maro) i dr. treba kasnije pribrojiti i niz kreacija u Wagnerovu repertoaru. Istie se i kao oratorijska i koncertna pjevaica. POSPIIL GRIFF, Mar ta, pjevaica, alt (Krievci, 30. I 1892 R. POSPI BALDANI Zagreb, 19. III 1966). ena pjevaa Aleksandra Griffa; pjevanje uila na muzikoj koli HGZ u Zagrebu (G. Sarkoti) i u Beu (E. Herzog Tulner); na opernoj pozornici debitirala 1914 u Zagrebu kao Katinka (Smetana, Prodana nevjesta). Bila je lanica Zagrebake opere (do 1934). Pjevaica izvanredne ljepote glasa metalnog prizvuka, ostvarila je niz altovskih i mezzoso-pranskih uloga, medu kojima su Azucena, Ulrika i Eboli (Verdi, Trubadur, Krabuljni ples i Don Carlos), Carmen (Bizet), Grofica i Olga (ajkovski, Pikova dama i Evgenij Onjegin), Marina (Musorgski, Boris Godunov), Dalila (Saint-Saens, Samson i Balila) i dr. Istakla se i kao oratorijska pjevaica, K. KO. POSTLUDIJ (lat. postludium; engl. i i rane. postludc, njem. Nachspiel, tal. postludio), kraa instrumentalna kompozicija koja se izvodi nakon kojega veeg djela. Izraz p. upotrebljava se najee u or-guljakoj praksi za kompoziciju (esto slobodnu improvizaciju orguljaa) kojom M. POSPIIL GRIFF zavrava bogosluje. P. je i krai instrumentalni odlomak na z avretku vokalno -instrumentalne kompozicije (npr. zavrni taktovi klavirske pratnje u solo pjesmama). Za razliku od finala ili epiloga p. nema odreen oblik, a sadrajno ne mora biti povezan s muzikom na koju se nadovezuje. PO (Posch), Isaac, kompozitor (?Celovec, 1621 ili 1622). 0 njegovu se ivotu zna samo toliko da je od 1614 bio orgulja u slubi korukih stalea i to vjerojatno na St. Egydu u Celovcu. Nije iskljueno da je djelovao i u Kranjskoj, gdje je povremeno boravio, pa i u samoj Ljubljani. Svojim zbirkama instrumentalnih kompozicija P, se uvrstio u najznatnije majstore varijacijskih suita. U svoja djela unosio je ve i karakteristina obiljeja monodijskog stila.
DJELA: 2 zbirke instrumentalnih suita Musicalische Ehrnfreudl (4-gl.), 1618 i Musicalische Tafelfreudt (5-gl.), 1621 fskupno izd. obiju zbirki, 1626); I - g l . do 4-gl. koncerti sa b. c. Harmonia concerlans, 1623. LIT.: K. Gciringer, Isaac Posch, SMW, 1930. //. J. Moscr, Die Musik im fruhcvangclischen Osterreich, Kassel 1954. li. Fedcrhofer, Beitrage zur altercn Musikgeschichte Kiirntens, Carinthia 1955. D. Cvetko, Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem, I, Ljubljana 1958. //. Fedcrhofcr, Unbekannte Dokumente zur Lebensgeschichte von Isaac Posch, AML, 1962. K. Gciringer, Isaac Posch, MGG,X, 1962. D. Cvetko, Histoire de la musique slovene, Maribor 1967. J. Ho/lcr, Tokovi glasbene kulture na Slovenskem od zaetkov do 19. stoletja, Ljubljana 1970. D. Co. K. Ko.

115

teologije. Od 1893 prior opatije Liguge (Vienne), od 1895 u samostanu St. \Vandrille kraj Rouena. Kada je opatija ukinuta boravio je u Rimu, a 1912 preao u Belgiju. P. je, uz svojeg ui telja Dom Guerangera i svojeg uenika Dom Mocquereaua jedan od najboljih poznavalaca gregorijanskoga korala i jedan od voda koralne restauracije. God. 1904 postao je predsjednik odbora za izraivanje novog, slubenog izdanja korala (Editio vaticana); zbog razilaenja s mladom kolom Solesmesa (A. Mocquereau) povukao se 1912. S Mocquereauom pokrenuo 1889 izdavanje najvanijih srednjovjekovnih koralnih rukopisa u seriji Pale'ographic musicale. God. 18921914 ureivao Revne du Chant Gregoricn.
DJELA. SPISI: Les Melodies gregoricnnes d'apres la (radition, 1880 ( I I I izd. 1890; njem. prijevod 1881; tal. prijevod 1890); Le Chant de l'eglise de Lyon, du VIII" au XVIII" sieclc, 1881; De la virga dam les neumes, 1882; Methode du chatil gregoricn, 1902; De la syllabc penultimc des proparoxytons dans 1c chant gregoricn, 1906; veoma brojne rasprave u Revue du Chant Gregorien, od 1892. IZDANjhA: Liber gradualis a S. Grcgorio Magno olim ordinatus..., 1883; Hymni de lempore cl de Sanctis, 1885; Proccssionale monaslicum, 1888; Variac Prcces, cx liturgia tuni hodicrna tum antiqua collcctae aut usu receplae, 1888; Libcr anliphonarius, 1891; Libcr responsoralis, 1895; Liber gradualis juxta anliquorum codicum /idem restitutus, 1895; Graduale Sacrosanctae Romannae Ecdesiac, 1908; Antiphonarius Sacrosanctae Romanac Ecclesiac, 1912. KOMPOZICIJU: Cantus Mariales, 1903 i dr. LIT.: F. Vclluz, Etude bibliographique sur les mlodics gregorienncs de Dom Joseph Pothier, Grenoble 1881. P. Schmetz, Dom Pothiers Liber Gradualis, Mainz 1884. F. Mocquereau, Le rev. pere Joseph Pothier, Revue Gregorienne, 1924. \V. Irtenkauf, Joseph Pothier, MGG, X, 1962.

POTIRON, Henri, francuski kompozitor i muzikolog (Rezeles-Nantes, 13. IX 1882 Roye, Sommc, 12. IV 1972). Studirao u Parizu. Od 1907 orgulja crkve Ste Genevieve des Gran-des Carrieres, od 1910 regens ehori bazilike Sacr-Coeur, od 1923 nastavnik na Institut Gregorien u Parizu. U svojim misama obraduje gregorijanske melodije u polifonoj tehnici koja se oslanja na renesansni stil. Znatan dio svoga dugogodinjeg rada posvetio je problemu pratnje gregorijanskih melodija.
DJELA. SPISI: Mthode d'h annonie appliquee a Vaceompagnement du chant gregoricn, 1910; Cours d'aceompagnement du chant gregoricn, 1928; Lccons pratiqucs d'aceompagnement du ehant gregoricn, 1937 38; Analysc tnodale du chant gregoricn, 1948; L'Origine des modes gregoriens, 1948; Les Modcs grces antiques, 1950; Petit trait de contrepoint, 1951; La Notation et la musiauc grecque; La Composition des niodes gregoriens, 1952; Boece theoricicn de la musique grccquc (disertacija), 1954; Aceompagnement du chant gregorien selon les lypes modaux, 1960. Studije i lanci. KOMPOZICIJE: suite za orgulje; 9 misa; brojni moteti. Sastavio orguljsku pratnju uz cjelokupni gregorijanski reper toar liturgijske prakse (8 sv. i dodatni sveii), od 1929. LIT.: F. Porlicr, Henri Potiron, MGG, X, 1962.

POTONIK, Bla, kompozitor, pjesnik i pisac (Struevo kraj Kranja, 31. I 1799 t. Vid kod Ljubljane, 20. VI 1872). Muziku uio vjerojatno kod A. Hollera i G. Rihara u Ljubljani. Nakon smrti orguljaa A. Hollera postavljen je 1825 za kapelana i kantora ljubljanske katedrale, gdje se zajedno s orguljaem G. Riharom brinuo za pjevanje u crkvi. Nadaren muziar, kojega su suvremenici voljeli i cijenili, unosio je u svoje radove i obiljeja narodne muzike. U Slovenskoj grlici i Lavoriki objavio je vie vlastitih svjetovnih pjesama s melodijama, od kojih su neke postale narodnom svojinom (Dolenjska, '/.vonikarjeva, Ljubezen do domovine i dr.).
DJELA: Svete pesni za vsc velike praznike in godove med letani (2 sv.), 1827, 43; Das Officiutn in Nativitate Domini und Hebdomadae Sanctac Rcsurreclionis Dotnini in Choralnotcn gesetzt. Mit vorausgeschichkter und praktischcr Anlcitung zum grcgorianischcn Choral-Gcsang, 1859. LIT.: F. Rakua, Slovensko petje v preteklih dobah, Ljubljana 1890. F. Lampe, Bl a Potonik, upnik entviki, Dom in svet, 1891, 11. J. Bcnkovi, Bla Potonik in njegova doba, Slovenec, 1899, 25 27. Al. Pirnat, Bla Potonik, slovenski pesnik, Ilustrovani narodni koledar, 1900. A. Dolinar. Pregled slovenske cerkovne glasbe, Cerkveni glasbenik, 1940. D. Cvetko, Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem, II i I I I , Ljubljana 195960. D. Co.

POTANSKI ROG (tal. cornetta da postiglione, njem. Posthorn), vrst prirodnog roga, vrlo malih dimenzija; ima koninu kruno savijenu cijev, bez ventila. Upotrebljavao se katkad i kao muziki instrument, ali je u prvom redu sluio kao signalni instrument u potanskoj slubi, pa je ak postao simbolom te slube. Iz potanskoga roga razvio se, dodavanjem mehanike s ventilima, -> kornet. POTHIER, (Dom) Joseph, francuski muzikolog (Bouzemont, kraj Saint Diea, 7. XII 1835 Conques, Belgija, 8. XII 1923). Benediktinac u Solesmesu, gdje je od 1866 nastavnik

POTPOURRI -> Kariik POTTER, Philip Cipriani Hambly, engleski kompozitor 1 pijanist (London, 2. X 1792 26. IX 1871). Muziku uio u Londonu i kod E. A. Forstera u Beu. Kao pijanist nastupio prvi put javno 1816 u Londonu na izvedbi vlastitoga seksteta. Na Beethovenov poticaj nastavio studij klavira i razvio se u izvrsnog interpretu Mozartovih i Beethovenovih djela; koncertirao u Nje makoj i Italiji. Od 1822 bio je profesor na Royal Acadcmv of Music u Londonu (1832 59 direktor); uz to je vodio Madrigal Society (185570).
DJELA. ORKESTRALNA: 10 simfonija, 1821 46; 4 uvertire (Antony and Cleopatra, 1835; Cymbelinc, 1836; The Tenlpcst, 1837). Za klavir i orkestar: 2 koncerta, u d-molu i Es-duru, 1832 i oko 1833; Introduzionc c Rondo, 1827; Variazioni di bravura, 1829; Conccrtante on Les Folies d'Espagnc, 1829; Ricercate, 1851. KOMORNA : sekstet za klavir, flautu i gudaki kvartet op. 11, oko 1816; sekstet u Es-duru, 1838; Thrce grand trios op. 12; Duo concertante za violinu i klavir op. 14. KLAV1RSKA: 4 sonate, op. 1, 3 i 4, 1817 19; varijacije op. 2 i 5, 1819 i 1826. Kompozicije za 2 klavira. Redigirao Beethovenova, Mozartova i Schumannova djela za klavir. LIT.: G. A. Macfarrcn, On Cipriani Potter: his Life and Work, Proccedings of the Musical Association, 1884. The Homes of Cipriani Potter, Musical Opinion, 192728.

116

POUEIGH POULENC
a kvalitet zvuka uvek je c tan i tehnika usavrenost ne poputa. Stil na prv izgleda sirov, ali pri p jem pristupu otkriva se n y^t ^a sakrije vetinu. vanredno plodan i na poi horske a cappella muzike da ga je ta sklonost ka ho zvuku privela i ka crkvei mahom horskoj muzic zauzima vidno mesto u lencovu stvaranju. Uz ba! Biches istie se medu nje scenskim delima i vesela Les Mamelles de Tiresias. red frivolne maske, ona stavlja F. POULENC znaajno delo r nain i remek-delo. Tehnika je virtuozno laka, a parodija frap duhovita; tu skoro nema nijedne fraze koja ne bi bila aluz stilski najrazliitije kompozitore: R. Straussa i J. Offenl M. Ravela i A. Messagera. Ali ovakvi satirini izleti ne bi takav srean efekat, da nemaju vrste temelje u sigurnom vidualnom stilu. Mnogo uspeha ima Poulencova opera Les . gues des Carmelites, izvedena na velikom broju evropskih i evropskih pozornica. U njoj su snagom recitativa i melo topline oivljeni sudbonosni trenuci pred smrt jednog sami skog kolektiva. P. je i po vrlinama i po manama potpuno ovek svoga, j vremena. Jo vie no drugovi iz grupe estorice, on je rr izlagao direktno, bez okolienja i davao joj sve vie hi i groteske, do granice vulgarnog a katkad i preko nje. se njegovoj kantati Le Bal Masque zamerala opta deti trivijalnost i plitka, uproena harmonija koja, iako za sitnim disonancama, ostaje gola. Ali moralo se priznati da iskren i da pisanjem ovakve muzike zadovoljava svoju ps: potrebu. Kod njega se u udno mirnoj koegzistenciji s \ krajnje suprotnosti: ozbiljnost i ironija, izradenost do dei elegantne skice od malo poteza, prilino suha virtuozne klavirskim delima) i meka oseajnost (u vokalnoj muzici), savremenim kompozitorima P. se istie vanrednim dare melodiju, gipku, delikatnu i duhovito izra ajnu (naroito u pesmama). Mada u njemu nema nita od epigonstva, u nje se muzici jasno vide neki uticaji: za lirsku vokalnu liniju frari muzika oko poetka ovog veka, za ive melodije opera -con a briljantna klavirska muzika podsea na stare clavecinisti svima tim raznorodnim uticajima kompozitorova mata un da vid reda i stila. Negde (npr. u solo-pesmama) P. reda, n nie materije nesloive i nepodobne da idu zajedno, i on osvetljava ivom, svezom ironijom, koja toj udnoj smei smisla i ukusa, pa i rafinovanosti stila. A za to je potrebno sigurnost ukusa, odlunost poteza i pravi rasni dar mu duhovitosti.
DELA. ORKESTARSKA: simfonijeta, 1947. Koncerti: Concert ptre za embalo ili klavir, 1928; za klavir, 1949; za 1 klavira, 1932 i za o gudae i timpane, 1938. Aubadc, koreografski koncert za klavir i i8instrun 1929; Suite francaise (prema C. Gervaiseu, XVI st.) za 9 duvakih instrurr bubanj i embalo ili harfu ili klavir, 1935; Deux Marches ct un Interni kamerni orkestar, 1937. KAMERNA: gudaki kvartet, 1946 (uniten za obou, fagot i klavir, 1926; sekstet za flautu, obou, klarinet, fagot, coi caccia i klavir, 1932. Sonate: za violinu i klavir, 1943; za violonelo i klavir, za flautu i klavir, 1947; za obou i klavir, 1962; za klarinet i klavir, 1962 klarineta, 1918; za klarinet i fagot, 1922 i za trublju, trombon i corno da 1 1922. Bagatelle za violinu i klavir, 1931; elegija za rog i klavir, 1957. KL/ SKA: Proccssional pour la cremation d'un mandarin, 1915; Trois Mouv perplucls, 1918; svita, 1920; Promenades, 1924; svita Napoli, 1925; Deu vdlcttes, 1928; Trois Pieces, 1928; Huit Nocturnes, 1929 38; Douze Impi tions, 1932 42; Feuillcts d'Album, 1933; 3 intermezza, 1934, 1934 i Les Soirics de Nazelles, 1936; Bourree d'Auvergne, 1937; Me'lancolic, Improvisations br. 13, 14 i 15, 1959 i dr. Sonata za klavir 4-runo, 1918 klavira: sonata, 1953; L'Embarqucnicnt pour Cvlhere, 1951 i Ele'gic, I9( DRAMSKA. Opere: Les Mamelles de Tiresias (G. Apollinaire), 1947; Les gues dcs Carmelites (G. Bernanos), 1957 i La Voix humaine (J. Cocteau), Baleti: Les Maries de la Tour Eiffel(sa G. Auricom, G. Tailleferre, D. Milha i A. Honeggerom), 1921; Les Biches (sa horom; na tekstove XVII v.), (ponovo orkestrovao 1940J; L'Eventail de Jeanne (u saradnji sa 9 drugih k< zitora), 1929; Les Animaux modeles (prema La Fontaineu), 1942 i Hoops, Scenska muzika za dela J. Cocteaua i R. Radigueta, nadalje J. Giraut J. Anouilha, J. M. Barriea i dr. Filmska muzika. VOKALNA. Ka Le Bal masque, 1932; Secheresses, 1937; Figure humaine (P. Eluard), 1943 Soir de neige, 1944. La Dime de Monte Carlo (J. Cocteau), monolog za s i orkestar, 1961; Chansons villagcoises za glas i mali orkestar, 1942. H> Chansons a boire, 1922; Sept Chansons, 1936; Pctiles voix, 1936; Chansons faiscs, 1945; Qualre petites prieres, 1948 i Laudes de St. Antoine de Padoue, Rhapsodie ngre za bariton, klavir, gudaki kvartet, flautu i klarinet u C, Ciklusi solo-pesama: Le Bestiare ou Cortige d'Orphee (G. Apollinaire) z; i klavir ili kamerni sastav, 1919; Cocardcs (J. Cocteau) za glas i klavir ili an: duvakih instrumenata i udaraljka, 1919; Poemes de Ronsard, 1924 25; < sons gaillardes (anonimni tekstovi iz XVII v.), 1926; Airs chcmls (J. Mo 192728; Trois Poemes de Louise Lalanne (L. L. je pseudonim G. Apollin; 1931; Ouatre Poemes (G. Apollinaire), 1931; Cinq Poemes (M. Jacob), Huit Chansons polonaises, 1934; Quatre Chansons pour cnfants (Jabonne), 11

POUEIGH, Jean (pseudonim Octave Sere), francuski kompozitor i muziki kritiar (Toulouse, 24. II 1876 Olivet, Loiret, 14. X 1958). Muziku uio na Konzervatoriju u Toulouseu i Parizu (G. Caussae, Ch. Lenepveu, G. Faure) te kod V. d'Indvja. Pripadao je u Parizu krugu muziara oko Schole Cantorum. Komponirao je pod utjecajem V. d'Indyja i G. Faurea. Istakao se kao muziki kritiar i melograf.
DJELA: orkestralne kompozicije iz vlastitih opera i baleta (simfonijska slika; suita; preludiji; plesovi). Sonata za violinu i klavir, 1906. Klavirske kompozicije (Pointcs seches, 1907). DRAMSKA: opere Le Meneur dc louves iPerkain. Baleti Fiinn, 1902 i Frivolant, 1914. Filmska muzika. VOKALNA: Les Lointains za soliste, zbor i orkestar, 1903; La Ronde du Ble-d'Amour za mjeoviti zbor i orkestar, 1911; solo -pjesme. SPISI: Musiciens frattfais d'aujourd'hui (s bibliografijom), 1911 (IX izd. 1921); Le Folklore dcs pays d'oc, 1952. lanci i kritike. IZDANJA: asopis Les Chansons dc France, 1907 1908; Chansons populaires des Pyre'ncs francaises, I, 1926 (II izd. 1933; daljih 6 sv. neobjavljeno). Obradbe francuskih narodnih pjesama. LIT.: B. Simionesco, Jean Poueigh, Pari 1925. 5. Wallon, Marie Octave Gerard Jean Poueigh, MGG, X, 1962. ,

POUGIN, Arthur (pravo ime Paroisse-Pougin), francuski muzikolog (Chateauroux, Indre, 6. VIII 1834 Pariz, 8. VIII 1921). Uio na Parikom konzervatoriju violinu (D. Alard) i harmoniju (N. H. Reber). God. 1855 dirigent u kazalitu Beaumarchais, zatim violinist u Musardovu orkestru, 1856 59 dirigent kazalita Folies-Nouvelles i 186163 violinist kazalita Opera-Comique. Nakon toga bavio se samo knjievnou i muzikologijom. Suraivao je u brojnim listovima i asopisima (Le Soir, La Tribune, L'Evenement, Journal Officiel, France musicale, Art musical). God. 1885 1914 bio je glavni urednik asopisa Le Menestrel, 1896 1906 predavao na Sorbonnei. Najznatni-ji francuski muzikolog prije R. Rollanda, A. Pirroa, J. Combarieua i M. Emmanuela. Marljivo radei sabrao je golem materijal; osvijetlio je ivot i rad mnogih francuskih muziara, pa je upravo on bio najpozvaniji da nadopuni veliku Fetisovu enciklopediju Biographie universelle des musiciens. Njegovo je najvanije djelo biografija G. Verdija. Ogledao se i kao kompozitor.
DJELA. SPISI: Andre Campra, 1861; Gresnick, 1862; Dezede, 1862; Floquet, 1863; Martini, 1864; Devienne, 1864 (ovih est manjih biografija izdao je P. zajedno pod naslovom Musiciens francais du XVIII' sieclej; Meyerbeer, 1864; F. Halevy ecrivain, 1865; William Vincent Wallace, 1866; Almanack . . . de la musique, 1866 (takoer i za 1867 i 1868); De la lillerature musicale en France, 1867; De la situation des compositeurs de musique et dc Vavcnir de l'art musical en France, 1867; Leon Kreutzer, 1868; Bellini, 1868; A. Grisar, 1870; Rossini, 1871; Auber, 1873; A propos de Vexecution du Messie de Haendcl, 1873; Notice sur Rode, 1874; Philidor, Chronique musicale, 187475; Boieldieu, 1875; Figures de Vopera-comique: Elleviou, Mad. Dugazon, la tribu dcs Gavaudan, 1876; Ra-meau, 1876; Adolphe Adam, 1876; La Queslion de la liberte dcs thedtres, 1879; La Question du thedtre lyrique, La Menestrel, 1879; Duny et les commencemenls de V opera-comique, ibid., 1880; Les vrais createurs de Vopera francais: Perrin et Cambert, 1881; Giuseppe Verdi, 1881 (tal. prije.vod); Viotti, 1881; Moliere et Vopra -comiquc, 1882; Dictionnaire historiquc et pittoresquc des thedtres et des arts, 1885; U Opera-Comique pcndant la Revolution, 1891; Acteurs ct actri-ces d'aulrefois, 1897; Essai historique sur la musique en Russie, 1897 (II jzd. 1904); La Jeunesse de Mme Desbordes-Valmorc, 1898; Le Thedtre ct les spectaclcs a Vexposition, 1900; J. J. Rousseau musiden, 1901; La Comedie-Francaise ct la

migne du XV1 C au XVIII' siecle, 1924 (posth.). IZDANJA: 2 sv. dopuna za Fetisovu Biographie universelle des musiciens et bibliographie generale de la musique, 187880; proireno novo izd. Dictionnaire lyrique F. elementa i P. Laroussea, pod naslovom Dictionnaire dcs opras, 1899. LIT.: F. Raugel, Arthur Pougin, MGG, X, 1962. J. As.

POULENC, Francis, francuski kompozitor i pijanista (Pariz, 7. I 1899 30. I 1963). Sa 15 godina postao uenik kla vira R. Vinesa; on ga je upoznao sa E. Satieom i G. Auricom, muziarima koji su znatno uplivisali na Poulencov razvoj. Posle Prvog svetskog rata, po otpustu iz vojske, pristupio grupi esto rice. Dragocene savete u kompoziciji primio je od Ch. Koechlina. Sa D. Milhaudom putovao po Evropi; u Austriji susreo A. Berga, A. Weberna i A. Schonberga, zatim krenuo u Italiju. Presudna je za njega bila 1924, kad su Ballets russes S. Djagiljeva izveli njegov balet Les Biches, koji je kod publike i kritike naiao na golem uspeh. Ve od ranih poetaka P. je pokazivao primetne crte originalnosti i imao svoj odreeni stil komponovanja. Pod uticajem Satieovih nazora, koji su odgovarali njegovim sklonostima, on je ustao ne samo protiv sentimentalnosti i retorike romantizma, nego i protiv ekstremne rafinovanosti impresionizma, traei povratak ka prirodnom i jednostavnom i prostom, ma bilo i banalno. U instrumentalnoj i kamernoj muzici neki moda prestrogi kritiari zameraju Poulencu nepreciznost smisla i nejasnou utiska. Ali im ima p red sobom neki tekst: poeziju, libreto ili scenario, P. pokazuje punu jasnou i sigurnost. Za klavir, koji mnogo voli i odlino svira, P. je takode napisao nekoliko izvrsnih dela. No najznaajnije i najbolje njegove stranice nalaze se u vokalnoj muzici. Solo-pesme, pisane po leernom formalnom okviru, gra ciozno, s tananim prozranim tkanjem u emu je P. majstor odlikuju se as nenou i intenzitetom oseanja, as duhovitom alom. Izraz je saet, francuski jasan, satira ume da bude britka,

PORTATIV

Detalj poliptiha L. Dobrievia Marinova u crkvi sv. Marije, Dubrovnik, 146566

POULENC POVEANI SEKUNDAKORD

35; Cinq Poemes (P. Eluard), IS35; Tel jour telle nuit (isti), 1937; Trois Poemes (L. de Vilmorin), 1937; Deux Poemes (G. Apollinaire), 1938; Miroirs brulants CP. Eluard), 1938; Banaliles (G. Apollinaire), 1940; Mitamorphoses (L. de Vil morin), 1943; Deux Poemes (L. Aragon), 1943 i Trois Chansons de F. Garcia Lorca, 1947. Niz solo-pesama pojedinano. Histoire de Babar le petit elephant (J de Brunhoff) za recitatora i klavir, 1940 45. CRKVENA: misa, 1937; Litanies d la Vierge Noire (Notre-Dame de Rocamadour), 1936; 4 moteta, 1938 39; Exultate Deo, 1941; Salve Regina, 1941; Stabat Mater, 1950; Sept Repons des Fenebres, 1962 i dr. SPISI: Entretiens avec Claude Rostand, 1954; E. Chabrier, 1961; Moi et mes amis, confidences recueillies par S. Audel, 1963; Journal de mes melodies, 1964; Correspondance 191563, 1967 (obj. H. de Wendel). LIT.: L. Durey, Francis Poulenc, The Chesterian, 1922. A. Georges, Francis Poulenc, ibid., 1925. H. Prunieres, Francis Poulenc, The Sackbut, 1928. A. Sckaeffner, Francis Poulenc, musicien francais, Contrepoints, 1946. H. Hell, La Musique religieuse de F. Poulenc, RM, 1952. /. Vein, Fran cis Poulenc, The Chesterian, 1954. H. Hell, Francis Poulenc, musicien fran cais, Pari 1958. Isti, Francis Poulenc, MGG, X, 1962. W. K. VCerner, The Harmonic Style of F. Poulenc. Ann Arbor 1966. II. Medeedes, <J>. ITvjieHK, MocKBa 1970. P. B.

117

POVEANI KVINTSEKSTAKORD, alterirani akord koji se sastoji od velike terce, iste kvinte i poveane sekste ( -> Alterirani akordi, -> German Sixth, -> Kvintsekstakord):

POURTALES, Guy de, francuski muziki pisac (Berlin, 4. VIII 1881 Lausanne, 12. VI 1940). ivio u Parizu kao knjievnik i muziki kritiar. Prouavao ivot i rad velikih kompozitora iz XIX st. Piui o njima, uklapao ih je u opi romantiki okvir misli i stvaranja. Teite Pourtalesova izlaganja nije toliko na strunoj analizi djela, koliko na minucioznom ispitivanju biografskih pojedinosti i njihova znaenja u ivotu i razvoju pojedinih umjetnika. Pourtalesov stil odlikuje se literarnom kvalitetom, ivou i rjenikim bogatstvom te profinjenim darom zapaanja.
DJELA: La Vie de Franz Liszt, 1925; Chopin, ou le poite, 1927 (hrvatski prijevod, 1944); Wagner, histoire d'un artiste, 1932 (proireno izd. 1942); Berlioz et l'Europe romantique, 1939. Uz ova djela objavio je i niz drugih, medu njima: Louis II de Baviere ou Hamlet-roi; Nietzsche en Italie; vie eseja, romana i dr.

P. k. pojavljuje se najee na VI stupnju u molu i na snienom. VI stupnju u duru (tj. kao prvi obrat alteriranog septakorda povienoga IV stupnja) u funkciji - dominante dominante; javlja se zatim na snienom II stupnju u duru i molu (tj. kao prvi obrat alteriranog septakorda VII stupnja) u dominantnoj funkciji, te na IV stupnju u duru (tj. kao prvi obrat alteriranog septakorda povienoga II stupnja) u subdominantnoj funkciji (-> Dominantne
harmonije, -> Subdominantne harmonije):
C-dur Ic-mol) C-dur

il" ---------

1 |o " lb) 0 ---- =B

(DD)

(D)

(D)

(T)

(S)

(T)

P. k. enharmonijski je identian s -> dominantnim septakordom, stoga je vrlo pogodno sredstvo za enharmonijske -> modulacije: |Q , ,j J, |
j ---br

bJ

-|

(,o

POUSS (franc. gurnut, tjeran), u literaturi za gudake instrumente upuuje da ton oznaen tim izrazom ili obiljeen znakom V (rjee A) treba izvesti povlaei gudalom od vrha prema abici ( -> Tire). POUSSEUR, Henri, belgijski kompozitor (Malmedv, 23. VI 1929 ) Muziku studirao na Konzervatoriju u Liegeu i Bruxellesu; u kompoziciji samouk. God. 195059 uitelj muzike. Nakon nekoliko godina rada u studijima za elektronsku muziku u Kolnu i Milanu, osniva (1959) i vodi Studio de musigue electronique Apelac u Bruxellesu. Od 1957 predaje na ljetnim teajevima u Darmstadtu, od 1963 na Muzikoj akademiji u Baselu, zatim u Buffalu (SAD). Za razvoj njegove stva ralake linosti bili su presudni susreti sa P. Boulezom i K. Stockhausenom. P. ide medu vodee avangardne kompozitore. Inteligentan i senzibilan istraiva, pronalazi i ostvaruje nove, esto i radikalne formulacije u strukturi i zvukovnosti svojih djela, osobito na polju serijelne, aleatorike i elektronske muzike. Za modernu muziku zauzima se i brojnim predavanjima.
DJELA: Symphonie a auinze solistes, 1955; Couleurs croisees za orkestar, 1967; Trait za 15 gudaa. KOMORNA: Modes T .2. gudaki kvartet; Ode za gudaki kvartet, 1961; Quintette d la memoire d' A. Webern za violinu, violon elo, klarinet,-bas-klarinet i klavir, 1955; Repons za 7 instrumentalista, 1960; Exercices za klarinet solo, 1956; Madrigal I za klarinet solo, 1961; Madrigal II za flautu, v iolinu, violu da gamba i embalo, 1962; Madrigal III za klarinet, violinu, violonelo, 2 sviraa udaraljki i klavir, 1962; Caracleres madrigalesque za obou solo, 1965; Echos I za violonelo solo. KLAVIRSKA: Prospection pour un piano-triple d sixieme ds ton, 1953; Exercices (Variations I i Impromptu et Variations II), 1956 i 1959; Caracteres, 1961; Apostrophes et six reftexions, 1968. Mobile za 2 klavira, 1958. ELEKTRONSKA: Seismogrammes, 1954; Scambi, 1957; Rimes pour differenles sources sonores za orkestar i magnetofonsku vrpcu, 1959; Trois visages de Liege za magnetofonsku vrpcu i elektronske zvukove; Gardens zvilhout Walls, 1962. Votre Faust, varijabilna fantazija operne vrste, 1963; Electre, action musicale (mvtophonie) za magnetofonsku vrpcu, uz govoreni tekst, instrumentalne i elektronske dijelove, 1968; filmska muzika (elektronska). VOKALNA: Portrail de Votre Faust za 4 glasa i 12 instrumentalista; Sept versets des Psaumes de la penitence za zbor, 1963; Trois chants sacres za sopran i g udaki trio, 1951; Miroir de Votre Faust za klavir i sopran ad libitum. SPISI: Webern und die Theorie, Darmstadter Beitrage zur Neuen Musik, 1958; Theorie und Praxis in der neuesten Musik, ibid., 1959; Fragments theoriques I sur la musique experimentale, 1970; studije i lanci u brojnim evropskim i amerikim publikacijama, osobito Die Reihe i Incontri musicali. Preveo na francuski i popratio komentarom spise A. Berga, Ecrits d' A. Berg, 1956. LIT.: G. M. Kb'nig, Henri Pousseur, Die Reihe, 1958. W. E. von Leviinski, Henri Pousseur, MGG, X, 1962. U. Dibelius, Moderne Musik 1945 1965, Miinchen 1966.

bo

------- 1 *
POVEANI SEKSTAKORD, alterirani akord koji se sastoji od velike terce i poveane sekste (- Alterirani akordi, > Italian Sixth, -> Sekstakord) :
N. D.

'f
P. s. pojavljuje se najee na VI stupnju u molu i na snienom VI stupnju u duru (tj. kao prvi obrat alteriranog kvintakorda povienoga IV stupnja) u funkciji -> dominante dominante; zatim na snienom II stupnju u duru i molu (tj. kao prvi obrat alteriranog kvintakorda VII stupnja) u dominantnoj funkciji (-> Dominantne harmonije): OC-dur (c-mol)

(D)

(T)

(DD)

(D)

P. s. enharmonijski je identian s nepotpunim -> dominantnim septakordom, pa se takoer iskoriuje u enharmonijskim -> modulacijama:

9: i|.

^ Jrt,,i~i

f ' r
I?

rrf
~to ----------N. D.

POVEANI INTERVALI. isti i veliki intervali postaju poveani kromatskim snienjem donjeg ili kromatskim povie njem gornjeg tona. Kada kromatska promjena povea razmak izmeu tonova intervala za polustepen, interval je jedanput povean, npr. c-d (cijeli stepen) = velika sekunda, a ces-d ili c-dis (cijeli stepen + polustepen) = poveana sekunda. Povea njem za dva polustepena dobiva se dvostruko poveani in terval, npr. ces-dis (2 cijela stepena) = dvostruko poveana sekunda. Svi su poveani intervali teoretski disonantni, premda zvukovno mnogi od njih enharmonijski odgovaraju konsonantnim inter valima (c-gis disonantna poveana kvinta enharmonijski od govara konsonantnoj maloj seksti c-as). M. Kun. POVEANI KVINTAKORD -> Poveani trozvuk

C-.l

Vila Ges:V7

POVEANI SEKUNDAKORD, pravi -> alterirani akord ili alterirani akord u uem smislu. Sastoji se od velike sekunde, poveane kvarte i poveane sekste, a po svojoj je intervalskoj strukturi trei obrat alteriranog -> dominantnog septakorda s poveanom kvintom ( -> Sekundakord):

118

POVEANI SEKUNDAKORD POWELL

B. Smetana: Prodana nevjesta

P. s. pojavljuje se najee na IV stupnju u duru (tj. kao trei obrat alteriranog septakorda V stupnja) u dominantnoj funkciji i kao takav rjeava se u kvintakord ili sekstakord I stupnja, a upotrebljava se i u kromatskim spojevima sa raznim drugim akordima (-> Dominantne harmonije):

ItStfg

o Ito

aPOVEANI TERCKVARTAKORD, pravi -> alterirani akord ili alterirani akord u uem smislu. Sastoji se od velike terce, poveane kvarte i poveane sekste, a po svojoj je intervalskoj strukturi drugi obrat alterirancg -> dominantnog septakorda sa smanjenom kvintom (-> French Sixth, -> Terckvartakord):
N. D.

Poveanim trozvukom mnogo su se sluili impresionist kompozitori, ali ne i u funkcionalno-harmonijskom smii ( -> Harmonija), ve na bazi cjelotonske ljestvice:
o&

l>5

P. t. pojavljuje se najee na VI stupnju u molu i na snienom VI stupnju u duru (tj. kao drugi obrat alteriranog septakorda II stupnja) u funkciji -> dominante dominante; zatim se javlja na snienom II stupnju u duru i molu (tj. kao drugi obrat alteriranog septakorda V stupnja) u dominantnoj funkciji (-> Dominantne harmonije): n
C-dur (c-mol)

N. D<

POVIA, Frano, talijanski violinist i kompozitor (Dubrovi 9. I 1912). Studij violine zavrio na Konzervatoriju u Mila kompoziciju uio u Rimu (C. Dobici). God. 193338 i 1942uitelj muzike u Dubrovniku i 194758 profesor Muzike t u Sarajevu. Sada djeluje u Rimu. Iako pod utjecajem suvrem talijanske muzike u svoja je djela unosio i obiljeja jugoslavens^ narodnog melosa.
DJELA. ORKESTRALNA: Partita illirica, 1945; Rapsodija; suita gudaki orkestar i dr.^ Majski concertino za violinu i klavir. Balet Trc ia; muzika bajka aba djevojka. VOKALNA: Oda Neretvi (H. Hu za hor i orkestar. Solo-pjesme: Ciklus jednostavnih pjesama (D. Gervais); soneta Francesca Petrarke; Tri Hamidove pjesme (H. Dizdar); Magine pjesme M. Poz.

(D) (DD) (D) (T)

P. t. se upotrebljava i u enharmonijskim modulacijama, jer se moe enharmonijski promijeniti u alterirani dominantni sept akord sa smanjenom kvintom, a taj je opet obrat poveanog terckvartakorda, udaljenog za interval poveane kvarte ili smanjene kvinte (- Modulacija): f V*'-

POVIJEST MUZIKE -> Historija muzike POVISILICA t (engl. sharp, franc. diese, njem. Krei tal. diesis), predznak koji povisuje ton za kromatski polustep Kod nas i u zemljama njemakog jezinog podruja naziv r pred kojom stoji p. dobiva nastavak -is (npr. c-cis). U Engle; dodaje se u tom sluaju uz naziv note rije sharp (npr. c-sha u Francuskoj diese (npr. ut diese), a u Italiji diesis (npr. do die. (-> Dvostruka povisilica, ~> Predznaci). POVRATILICA -> Razrjenica POWEIX, Bud (pravo ime Earl), ameriki pijanist i kom zitor (New York, 27. IX 1924 31. VII 1966). Potjee iz obi) muziara. Karijeru zapoeo sa 15 godina svirajui najprije. Coney Islardu u raznim lokalima. God. 194143 sudjeluje' eksperimentalnim sessions u njujorkom Minton's Playhouse jedan od zaetnika be -bopa; 194344 u orkestru C. Willian zatim u sastavima J. Kirbvja, D. Gillespieja, A. Eagerai S. Catle te u triju s kojim nastupa po najpoznatijim jazz klubovima M Yorka. Od 1959 preteno boravi u Parizu, u triju The T) Bosses (sa K. Clarkeom i P. Michelotom). Snimio niz ploa solist i s razliitim sastavima. P. je prvi i najznaajniji pijai bebopa te se s pravom smatra utemeljiteljem pijanistikog s modernog jazza. Najznaajnije su mu kompozicije: Hallucinatio Oblivion; Boucing zvith Bud; Parisian Thoroughfare; The Fn So Sorry Please i John's Abbey. POVVELL, John, ameriki pijanist i kompozitor (Richmo Virginia, 6. IX 1882 Charlottesville, Virginia, 15. VIII 191 Zavrivi studij na University of Virginia, uio od 1902 u B klavir (Th. Leschetizkv) i kompoziciju (K. Navratil). Izvrs pijanist, prvi puta nastupio u Berlinu 1907, zatim u Beu, Par i Londonu. Od 1912 ivio u SAD; 1920 i 1928 nastupao ponoi u Evropi. Sakupljao i prouavao ameriku narodnu muzik organizirao brojne festivale narodnih pjesama. Powellov inte za ameriki folklor oituje se i u njegovim kompozicijama (Rh sody Negre, Natchez on the Hill i In Old Virginia), pisanin konzervativnom, kasnoromantikom duhu.
DJELA. ORKESTRALNA: Virginia Symphony, 1937; koncert za kla koncert za violinu, 1912; Rhapsody Negre za klavir i orkestar, 1918; uvei In Old Virginia, 1921; suita A Set of Three, 1935; Natchez on the Hill, tri rodna plesa iz Virginije, 1931; Green Willoio; Jockie to theFair; Pretty Sally KOMORNA: gudaki kvartet, 1910. Za violinu i klavir: Sonate Virginianes 1908; 2 sonate, 1919 i 1928 i From a Loved Past, 1931. KLAVIRSKA: nate psyhologique, 1912; Sonata teutonica, 1914; Sonate noble, 1921; suita the South, 1909; varijacije i dvostruka fuga na temu F. C. Hahra, 1911; the Fair, 1912. In the Hammock za 2 klavira 8-runo, 1920; Dirge za 2 kla\ 1929. Opera Judith and Holofernes. Zborovi; solo-pjesme. Obra. narodnih pjesama. LIT.: N. Broder, John Powell, MGG, X, 1962.

ff *=
N. D.

POVEANI TROZVUK (poveani kvintakord; engl. augmented triad, franc. accord de guinte augmentee, njem. iibermassiger Dreiklang, tal. triade aumentata), akord koji se sastoji od velike terce i poveane kvinte poevi od najnieg tona navie, odnosno akord od dvije velike terce, smjetene jedna iznad druge:

Poveani se trozvuk Nalazi na III stupnju harmonijske mol -ljestvice. Budui da je interval izmeu susjednih tonova pove anog trozvuka (velika terca) isti i kod obrata, jer je smanjena kvarta enharmonijski identina s velikom tercom, to svaki ton poveanog trozvuka moe biti temeljnim tonom, s time, da se u svakom pojedinom sluaju akord drukije pie. Tako nastaju tri poveana trozvuka, sastavljena uvijek od istih, samo enhar monijski promijenjenih, tonova:

b6

Kako se jedan te isti poveani trozvuk moe kao -> alterirani akord nalaziti u razliitim tonalitetima, to i taj trozvuk pored smanjenog i dominantnog septakorda ide meu akorde, koji su vrlo pogodni za -> modulaciju uope, a naroito za enhar monijsku:

POWER POZITIV
POWER, Lionel (Leonel Power; Leonell Polbero, Powero), engleski kompozitor (? Canterburv, 5. VI 1445). Uz J. Dunstablea najpoznatiji engleski kompozitor svoga vremena. Djelovao ve u prvom desetljeu XV st. Zna se da je podravao veze sa samostanom benediktinaca u Canterburvju. God. 1423 postao lan samostanske zajednice, ali je samo nekoliko godina proveo u samostanu. Od 1441 do smrti slubovao u katedrali, gdje je posljednjih godina ivota vjerojatno bio uitelj zborskih djeaka. U njegovim zrelim kompozicijama sjedinjuje se meka zvunost engleskog diskanta s melodijskom draesti i istananom ritmi kom francuskog chansona. Lionelova misa Alma Redemptoris ide medu prve misne ordinarije u kojima je upotrijebljen isti tenor (cantus firmus) kroz sve dijelove. Njegov traktat o diskantu pripada grupi preteno engleskih udbenika koji upuuju zbor skog pjevaa u jednostavno improviziranje.
DJELA. CRKVENA: misa Alma Redemptoris Mater za 3 glasa. Dvadesetid va mis na sta vka : 1 Kyrie za 3 gl.; 6 Lit in terra (1 za 2 5 gl., 1 z a 4 gl., 4 za 3 gl.); 4 Patrem za 3 gl.; 7 Sanctus (2 za 4 gl., 5 za 3 gl.); 4 Agnus (i za 4 gl., 4 za 3 gl.). etrnaest moteta (2 za 4 gl., 12 za 3 gl.). Traktat o diskantu Tretis... upon the Gamme. NOVA IZD.: po jednu ili vie kompozicija obj. W. Barclav Squire (SBIMG, 1900 01), G. Adler i O. Koller (DTO, lQ2o), R. v. Ficker i A. Orel (DTO, 1920), A. Ramsbotham, H. B. Collins i A. Hughes (The Old Hali Manuscript, 193338)1 L. Feininger (Documenta Polyphoniae Liturgicae S. Ecclesiae Ro-manae, 1947) i dr.; traktat o diskantu obj. S. B. Meech (Speculum, 1935), M. Bukofzer (Geschichte des englischen Diskants, 1936) i T. Georgiades (Englische Diskanttraktate, 1937). LIT.: F. L. Harrison, Leonel Power, MGG, VIII, 1960. Ch. Hamm, The Motets of Leonel Povver, Studies in Music Historv. Essavs for O. Strunk, Princeton 1968.

119

uglavnom pod utjecajem naega muzikog folklora. Posebno se istiu Pozajieve ukusne obradbe, odnosno transkripcije kompo zicija starih hrvatskih autora za razliite vokalne sastave (I. Lukai, J. Juratovi, V. Lisinski, F. Pintari, I. Zajc, F. S. Vilhar, V. Novak).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijski ples Djeverua, 1936; Mali koncert na tue teme za flautu i gudaki orkestar, 1939. KOMORNA: Studija o jednom motivu za gudaki kvartet, 1929; Duet za 2 violine, 1929; Berceuse za violonelo i klavir, 1923; 3 stavka za 2 oboe, engleski rog i fagot, 1925; Mala suita za 4 roga, 1926; Bourre'e za flautu i klavir, 1928; Skica za rog, 2 trublje i trombon, 1955; Agogike studije za 4 trublje, 1967; Tokovi za violinu, violu i klavir, 1972. KLA VIRSKA ; sonatina (4- runo), 192 5; 3 obradbe narodnih pjesama, 1960; 4 preludija, 1928; fuga, 1928; 2 studije, 1936; 7 slobodnih obradbi narodnih pjesama, 1924. VOKALNA: Prosidba za 16-gl. dvostruki mjeoviti zbor, 1926. Mjeoviti zborovi: Prva rapsodija, 1946; Dunje ranke, 1937; Snijeg pada, 1948; Kajkavske narodne popevke, 1928; Bosanske narodne pjesme, 1950; In tyrannos, 1971 i Ptice, 1975. Muki zborovi: 8 harmonizacija hrvatskih narodnih pjesama, 1927; Svijetla no, 1935 i Puno je vremena, 1959. enski zborovi: Jugoslavenske narodne pjesme, 1928 i Konjuh planinom, 1961. Djeji zborovi: IO obradbi narodnih pjesama, 1931 i 2 djeje humoreske, 1937. Masovne pjesme. Solo-pjesme: ciklus enja za dikom za bariton, 1928; Iz djejih novina za sopran, 1937; Tri narodne pjesme za sopran, 1936; Siroe sam za bas, 1951; Novi dan za tenor. DRAMSKA. Scenska muzika za drame: Otelio i Kralj Lear (Shakespeare); Meava (Budak); Pesma (Davio -okovi) i dr. SPISI: A mai horvdt ene, A ene, Budapest, 1938; Nekoliko rijei o dirigiranju, 1942; Uvodunaukuo harmoniji, 1942; Savjeti mladom zborovodi, Proljee, 1942 i dr. LIT.: V. Pikuri, Oratorijski zbor sv. Marka, Zagreb 1932. Zagrebaki madrigalisti, jubilarni progra m, Zagreb, 7. V 1940. 30 godina Pozorita NRBiH u Sarajevu, bilten, Sarajevo 1951. M. Lasi, Savremenici, Osloboenje, Sarajevo, 5. X 1958. Z. Kuukali, Likovi savremenih bosansko-hercegovakih kompozitora, Sarajevo 1961. 5. piri, Mladen Pozaji, Narodno pozorite Sarajevo 1921 71, Sarajevo 1971. J. As.

POZAJI, Mladen, dirigent i kompozitor (upanja, 6. III 1905). Na Muzikoj akademiji u Zagrebu s tudirao kompoziciju (B. Bersa), dirigiranje (F. Lhotka) i klavir (S. Stani); 1927 diplomirao na odjelu za dirigiranje. Studij kompozicije nastavio 1927 28 na Scholi Cantorum u Parizu (V. d'Indv) i 1928 29 na Muzikoj akademiji u Beu (J. Mara). Najvanij e mjesto u Pozajievu umjetnikom radu zauzima njegova dirigentska dje latnost. Poeo je u Zagrebu kao zborski dirigent te je 192545 vodio brojne zborove (Sloga, Oratorijski zbor sv. Marka, Jablan, Radi, Zora, Lisinski, Sloboda i dr.). God. 1931 osnovao je komorno-vokalno drutvo Zagrebaki madrigalisti, prvi sastav te vrsti u naoj zemlji, koje je pod njegovim umjetnikim vodstvom (1931 41) izvelo niz vrijednih djela, osobito kompozitora XVIXVIII st.; 1941 utemeljio Komorni zbor Radio-Zagreba i djelovao kao njegov dirigent do 1945. Sa zagrebakim vokalnim ansamblima P. je izveo oko 1000 zborskih i zborsko-orkestralnih djela (O. Vecchi, L'Amfiparnaso; J. S. Bach, Magnificat; W. A. Mozart, Kronungsmesse i Requiem; F. Liszt, Christus; G. Rossini, Stabat Mater, i dr.). U radu sa zborom P. se odlikuje posebnim pjevakim tretmanom zborskih dionica i beskompromisnim stavom u rjogledu dikcije. Kao simfonijski dirigent stekao je ugled u zemlji i inozemstvu. Nastupao je s filharmonijskim i simfonijskim orkestrima u Zagrebu, Sarajevu, Ljubljani, Skopju, Dubrovniku i Mostaru, a kao dirigent gostovao je u Njemakoj, Austriji, Madarskoj, Poljskoj, Francuskoj i vicarskoj. Kao operni diri gent u Sarajevu P. je 1947 63 izveo niz djela standardnog opernog i baletnog repertoara, medu kojima su naroito zapaene izvedbe Mozartovih opera, kao i djela suvremenih autora (B. Bartok, G. Menotti, W. Egk i dr.). P. se istie i kao koncertni pratilac i prevodilac tekstova operne i koncertne literature. Pedagokom djelatnou P. je zapoeo u Zagrebu, gdje je 193045 bio nastavnik na srednjoj koli i profesor Muzike akademije; 195672 bio- je profesor na novoosnovanoj Muzikoj akademiji u Sarajevu, a zatim nastavlja i dalje pedagokom i reproduktivnom aktivnou. P. se osobito istakao kao nastavnik orkestra i zbora, a kao profesor dirigiranja odgojio je vie mladih umjetnika, meu kojima su M. Homen, A. Kusturica, 2. Miler i dr. Uz to je razvio i ivu organizatorsku djelatnost: u Zagrebu je 1938, s nekoliko istaknutih solista, osnovao Udruenje muzikih reproduktivnih umjetnika. Surauje u vie muzikih asopisa, urednik je Muzike enciklopedije, a istie se i kao predava. Njegov kompo-zitorski rad obuhvaa razmjerno mali broj djela, napisanih

M. POZAJI

POZAJMICA, upotreba tue muzike materije u delu koje je inae originalna kompozicija, a ne prerada, transkripcija, pa rafraza i si. Najee se od drugog autora uzima tema za varijacije (npr. Brahmsove varijacije na temu Havdna, Handela, Schumanna, Paganinija) rede tema za fugu (npr. Bachove fuge na teme A. Corellija, G. Legrenzija, Fridrika Velikog). Renesansna praksa je poznavala preuzimanje i preradu celih odlomaka iz tueg dela, npr. uparodijskim misama (-> parodija), a u doba baroka se smatralo originalnom kompozicijom preraivanje itavog dela drugog autora (npr. Bachove prerade Vi valdijevih koncerata vae kao Bachova dela). Katkad se citat tue teme uplie u delo u slubi odreene zamisli (odavanje poasti, programska ili idejna sadrina, satirika parodija i dr.). Tako npr. barokni tombeau (franc, tualjka) obino sadri neku temu preminuloga kompozitora u iji je spomen napisan. P. I. ajkovski upotrebljava u Uvertiri 1812 francusku i rusku himnu u sim bolinom programskom smislu. A. Berg citira u Lirskoj sviti poetak Tristana R. Wagnera, a u violinskom koncertu koral Es ist genug J. S. Bacha; tema iz Rossinijevog Seviljskog brijaa to se citira u Igri karata I. Stravinskog, deluje kao burleskna dosetka. Deava se da kompozitor citira i sopstveno delo, opet odreenom namerom (W. A. Mozart, odlomak iz opere Figarova enidba u operi Donjuan; R. Strauss teme iz ranijih dela u auto biografskom ivotu junaka). Upotreba muzike ideje ije je au torstvo anonimno ili kolektivno (npr. narodne melodije, gregori janski koral) ne smatra se pozajmicom. v. Pe. POZAUNA -> Trombon POZITIV (od lat. ponere, postaviti, staviti; engl. positive organ, franc. positif, njem. Positiv, tal. organo positivo), manje kune, komorne ili crkvene orgulje, obino sa 37 registara, jednim manualom i u pravilu bez pedala. Naziv potjee otuda to je p. redovito za sviranja bio postavljen, na jednome mjestu, na podu, na stolu, i si., za razliku od -* portativa koji je sam svira svirajui nosio ili drao. U praksi se p. pojavio poslije portativa, proirivi se poetkom XV st. kao instrument svjetovnog, kunog muziciranja (katkad i u obliku tzv. stolnog pozitiva njem. Tischpositiv), te manjih crkvenih prostora ili kapela. Najmanji oblici pozitiva mogli su se lako prenositi, pa su ih prigodice koristili u ophodima vo zei ih na malim koijama ili nosei ih na nosilima ili prekama (Tragpositiv). Kod pozitiva je mijeh uvijek tlaila posebna osoba (kalkant), veinom na runi pogon (poluga, remenje). Rjei su oblici graeni poput katedre s mjehovima smjetenim u postolju ispod orguljaeva sjedita. Zvukovnu osnovicu ini, kod veih pozitiva, obino poklopljenica od 8' (copula maior), na koju se nadovezuje glavni registar principal 4' s alikvotima (ili flauta 4' i principal 2, s alikvotima); kod manjih instrumenata je poklopljenica od 4' (copula minor) s principalom 2' i alikvotima; kod kasnijih pozitiva susreu se i mjeanice (cimbal) a ponekad i po koji jezin jak (regal, krummhorn). P. se svirao solistiki i u razliitim ansamblima. U doba ba roka to je bio poglavito instrument generalbasa, a odrao se sve do sredine XVIII st. kada ga istiskuje iz prakse embalo. Dulje se zadrao jedino u manjim seoskim crkvama gdje je uglavnom sluio za pratnju pjevakog zbora.

120

POZITIV PRAETORIUS

Najstariji sauvani p. djelo je Caspara Colera iz 1489 (uva kritiki stav, smatrajui tu metodu dobrom za rad na op se u Dresdenu). U Hrvatskoj su sauvani vrijedniji pozitivi: ko - zovnim kolama, a nedostatnom za svladavanje solfegg mor ni p. u kapeli Muzeja grada Varadina (izgradio Rudolf struke. P. se zalae za humaniziranje muzikog odgoja Rapold iz Brucka na Muri za kapelu dvorca u Borlu, 1668), p. kvalitetnog njegovanja pjevanja, sviranja, sluanja muzike u kapeli sv. Florijana u Zlogonju kraj Trakoana (oko 1690), u zikog stvaralatva. Osim muziko-pedagokim i publicis kapelici Purgi Lepoglavskoj (moda djelo Janeeka, oko 1755), radom bavio se i muzikom kritikom u dnevnim listo 1 u sv. Antunu u Matencima kraj Stubice (A. Romer, 1768), p. strunim asopisima. iz Kapelaka, danas u Zagrebu (oko 1780), u sv. Duhu kraj DJELA. lanci: Studija 0 solmizaciji, Sv. C, 1944, 1 2; Novi pul Zeline (poetak XIX st.), u kapeli sv. Katarine u Petrinji i u sv. muzike nastave, Muzike novine, 1947, 7; Teorija muzike i njeno mjesto t pjevanja, Pedagoki rad, 1951, 23; Za ostvarenje opeg muzikog odgo. Roku u Zagrebu (oba P. Pumpp, oko 1830 i 1833). zike novine, 1952, 12; Muziki odgoj slijepih na novim putevima. S \ U novije doba ponovo se grade male orgulje tipa pozitiva kola, 1952, 3; Problem funkcionalnih metoda u nastavi solfeggia, Muzike T 953 57> Evolucija muzike poetnice, kolske novine, 1954, 12; Lii namijenjene muziciranju u ansamblima koji izvode srednjovjezikog pedagoga kao d kovnu, renesansnu ili baroknu muziku s auten tinim Ini odgojni faktor, M instrumentarijem. kola, 1959,4; Pjesma I tralni faktor muzikog u Usporedo s razvojem i osnovnoj koli, ibid 4; gajenjem pozitiva kao Aktivna muzika m razredu temelj muzi samostalnog instrumenta, goja, ibid., 1 9 6 3 , 3 ; / poinje se p. ve od XV st. teoretska pitanja nae kc prikljuivati velikim pedagogije, Pedagogi 3 ; Dobro i zlo u rnuz dagokoj orguljama s nekoliko praksi naih Muzika i manuala; kao posebno kola, 1966, elementi u zvuno tijelo p. dobiva u obrazovanju nika muzikog odgoja,, 1970, 4; Novi duh sviraoniku vlastiti (drugi ili n odgoja u osnovnoj koli trei) ma-nual. Kod 1 najveih orgulja baroka zovanju, 1972, 2. prirunici: Metodika susree' se gdjekad vie nastave, 1950- J'jesmc vrsta ugraenih pozitiva; 2 p. u ogradi pjevalita 55; Svirajmo ua pji Evom Pogaj), 1967; A (Riick-positiv), p. u bazi ili glazbenog odgoja u < u sreditu orgulja (Brustkoli, 1974. positiv), p. ugraen u vrhu PRA (Pra orgulja (Oberposi-tiv, Ivan (Jan Bohum Kronpositiv), pa i p. po hann Gottfried) strani orgulja (Seitenkompozitor i mi positiv). Po svojoj disekog podrijetla ka, poziciji pozitiv ini uvijek ? Petrograd 1818). zvukovno karakteristinu, sed uravnoteenu i izborom registara zatvorenu POZITIV, Kapelak, Meimurje, XVIII st. Potkraj setih godina XVIII st. nastanio se u cjelinu, posebno odabranih i preteno ue menzuriranih i blae Petrogradu; 1780 c stavnik na Smoljnom institutu, uz to od intoniranih registara, naprama istovrsnim registrima u sastavu 1784 predavao kla koli dvorskoga kazalita. glavnog korpusa orgulja (Hauptzoerk). Svrha je ukljuivanja pozitiva Objavio zbirku ruskih muzikoj nih pjesama (u I izd. 100 pjesama, u orgulje (Nebemverk) tenja za postizavanjem kontrasta s manjim u II izd. 150; jelor 1vlastitoj obradi), koja je obuhvaala zvukovnim tijelom naprama velikomu. stare seoske melodije ajne pjesme, gradske pjesme XVIII st. LIT.: H. Bornefd, Das Positiv, Kassel 1941 (novo izd. 1947). E. Bonitz, i kompozicije na te poznatih pjesnika. Iako je sabrana Das Positiv und die Orgel der Zukunft, Dresden 1944 (II izd. 1951). K grada raznorodna i dijelom narodna, Praova je zbirka Quoika, Das Positiv in Geschichte und Gegenvvart, Kassel 1957- L. Saban, Dva rijetka pozitiva 19. stoljea u Hrvatskom Zagorju, Vijesti muzealaca i kon decenijima smatrana mentom izvorne narodne pjesme. zervatora Hrvatske, 1969, 2. Isti, Dva pozitiva 17. stoljea u Muzeju grada Tako je N. Rimski-Koi 22 pjesme iz te zbirke uvrstio u Varadina, Godinjak gradskog muzeja, Varadin 1970, 4. L. Sa. svoju zbirku iz 1877, a i, melodije koje je upotrijebio L. van POENEL TRUKELJ, Jadviga, pijanistica (Postojna, Beethoven u gudakim tetima op. 59 potjeu iz ove zbirke. 17. X 1901). Zavrivi studij na Konzervatoriju Glasbene matice Praova klavirska djelaj lje se esto na ruskim narodnim u Ljubljani (1923), usavravala se 192426 na Ecole Normale napjevima. de Musigue u Parizu i na majstorskoj koli Blanche Selva u Parizu, DJELA: sonata za violonelo i klavir op. 6, 1802; Fandango za 1 violinu Brivesu i Barceloni. God. 193445 profesor na muzikoj koli ad libitum, 1795. KLAVIRSKA: Eoabutaa couama us pycct cen, 1806; plesovi i varijacije na narodne melodije; IlenaAuibtu Mapui Kutuzova), Sloga i od 1945 na Srednjoj muzikoj koli u Ljubljani. Solistiku 1813; floRHan uiKo.ia dnn tfiopmenuano , 1816. IZDANJj pauu karijeru zapoela jo za vrijeme studija, i to u Parizu i Nantesu Hapodubix pyccKux necen c ux tojiocaMu (sa N. A. Lvovomi (II izd. a zatim je koncertirala u mnogim jugoslavenskim gradovima, 1806; V izd. u redakciji V. M. Beljajeva, 1955). Klavir vaci opera Fope6ozambipb Koco.uemoeuH V. Martin y Solera i <Peseu Paenka. najvie sa stilski sastavljenim programima. God. 1936 odrala LIT.: B. B. rjaiaajioe, KoMeHTapiiH KHfl3tfl B. <T\ O/ioencnoro K cfi< je na ljubljanskoj radio-stanici ciklus predavanja (s ilustracijama) II. ITpaMa, M OCKB3 1906. li. ApdamccKuu, 3TKijttr no nccropuH p o Beethovenovim sonatama, a 1940 stekla je naslov asistenta svoje MV3BIKH, New York 1956. G. Waldmann, Johann Gottfried Pratsch, X, 1962. uiteljice Blanche Selva. U posljednje se vrijeme bavi samo peda gokim radom. D. Co. PRADELLA, Massimo, talijanski dirigent i komp 1 POGAJ, Joa, muziki pisac i pedagog (akovec, 16. III (Ancona, 5. XII 1924 ). Nakon zavrenog studija kla' 1914). Studij na Muzikoj akademiji u Zagrebu zavrio 1939 violine uio kompoziciju (G. Petrassi) i dirigiranje (B. Mo (F. Dugan, F. Lui, Z. Grgoevi). God. 194041 predavao na F. Previtali) na akademiji Santa Cecilia u Rimu. God. 194 violinist orkestra Santa Cecilia, od 1955 posvetio se dirigii Uiteljskoj koli u akovcu i na Muzikoj koli u Varadinu; 194145 docent Konzervatorija (danas Muzika akademija) u 195859 kazalini dirigent u Barceloni, 195963 dirigent Zagrebu, a zatim u akovcu profesor na gimnaziji, gdje organizira janskog radija u Torinu i od 1964 na istom poloaju u Na] DJELA: Fantasta za orkestar, 1956. KOMORNA: 3 gudaka k \ koncerte muzikih umjetnika. God. 195160 profesor muzike kole Ivan Mateti-Ronjgov u Rijeci i 196070 savjetnik za mu- 1948, 1951 i 1960; sonata za violinu i klavir, 1953; 20 dueta za 2 violin PRAEAMBULUM (lat.), u XV i XVI st. u literatu ziki odgoj u Zavodu za kolstvo grada Zagreba. Umirovljen, nastavlja pedagoku aktivnost kao honorarni docent na Muzikoj lutnju i instrumente s tipkama naziv za preludij. Gdjek susree i u baroknoj muzici za embalo ili orgulje (J. S. I akademiji i predava na seminarima za unapreenje muzikog PRAEFATIO -> Predslovlje odgoja. Pedagoki savjetnik i poasni lan Udruenja muzikih pedagoga Hrvatske, 196264 bio je predsjednik Saveza muzikih PRAEFECTUS CHORI (lat. predstojnik zbora), u c pedagoga Jugoslavije. nom pjevakom zboru, osobito veem katedralnom (sehola Ve za vrijeme studija bavio se problemima muzike peda - torum), jedan od najvjetijih i muziki najobrazovanijih pj gogije i metodike muzike nastave, a svoje je postavke kasnije koji stoji na elu zbora i prema potrebi kod pokusa i javni stupa zamjenjuje dirigenta. provjeravao nastavnikim radom u razliitim tipovima kola. U odnosu na Tonika-Do metod u u muzikoj nastavi zauzeo je PRAETORIUS (latinizirano prema Schul[t]z, Schul[i Hieronymus, njemaki kompozitor i orgulja (Hamburg

PRAETORIUS PRAIZVEDBA
VIII 156027. I 1629). Sin i uenik orguljaa i kompozitora Jacoba Praetoriusa u Hamburgu; usavravao se zatim u Kolnu. Od 1580 gradski kantor u Erfurtu; vratio se u Hamburg 1582 i 1586 naslijedio oca kao orgulja crkve sv. Jakova. Ubraja se medu kompozitore koji su u Njemaku presadili venecijanski viezborni stil. Njegova najbolja djela moteti odlikuju se dotjeranou stavka, bogatstvom kontrapunktske obrade i raznovrsnou harmonija, mjestimice otro disonantnih. Premda je generalbas oko 1620 ve bio veoma rairen, P. se njime nije posluio.
DJELA: ciklus orguljskih kompozicija na koralne melodije Aiagnificata (u tabulaturi Berendta Petrija, poznatoj pod imenom tabulatura Johanna Bahra), 1611. CRKVENA. Za Praetoriusova ivota tampano je cjelokupno izd. njegovih crkvenih djela u 5 sv. I, Cintiones sacrae (49 moteta za 5 12 glasova), 1622 (I izd., sa neto manjim brojem moteta postavljenih za 58 glasova, 1599; II izd., uz 3 moteta Praetoriusova sina Jacoba, 1607); II, Caniicum Bcatac Mariae Virginis (8 Magnificata i 5 moteta za 812 gl.), 1622 (I izd., gotovo ista sadraja, pod naslovom Magnijicat 8 v., 1602); III, Liber missarum (6 misa za 5 8 gl.), 1619 ( I I izd. 1622); IV, Cantiones variae (29 moteta za 5 20 gl.), 1618 i V, Cantiones novac officiosae (25 moteta za 515 gl.), 1618 (II izd. 1625). Nekoliko moteta i 1 misa u suvremenim zbirkama; 21 etvoroglasni koral u zbirci Melodcyen Gesangbuch, 1604. Nekoliko prigodnih kompozicija. NOVA IZD.: 16 moteta za 5 20 gl. obj. H. Leichtentritt (DDT, 1905); 2 moteta za 5 gl. obj. F. Blume (Sieben chromatische Motellen des arock, Das Chorwerk, 1931; II izd. 1954) i dr. LIT.: B. Friedrich, Der Vokalstil des Hieronvmus Praetorius (disertacija), Hamburg 1932. L. Hoffmann-Erbrecht, Hieronymus Praetorius, MGG, X, 1962. F. K. Gable, The Polvchoral Motets of Hieronvmus Praetorius (1560 1629) (disertacija), 2 sv., Ann Arbor 1966.

121

PRAETORIUS (latinizirano prema Schultheiss, Schultze), Michael, nemaki muziki teoretiar, kompozitor i dirigent (Creuzburg an der Werra, Eisenach, 15. II 1571, a moda 1572 ili 1573 Wolfenbiittel, 15. II 1621). Polazio gimnaziju u Torgauu i Zerbstu, zatim studirao filozofiju i teologiju, na Univerzitetu u Frankfurtu na Odri. U muzici nije dobio redovitu poduku. Jo kao student bio 3 godine orgulja crkve St. Marien. Napustio Frankfurt verovatno potkraj 1589. Od 1592 ili 1593 iveo u Wolfenbiittelu, gde 1595 postaje orgulja na dvoru vojvode Heinricha Juliusa od Braunschweiga i Liineburga; od 1604 je uz to i dvorski kapelnik. Posle vojvodine smrti (1613) iveo (do 1616) privre meno u Dresdenu kao dvorski kapelnik kneza izbornika; tu dolazi u dodir sa H. Schiitzom. Od 1616 esto menja boravita kao

muziki savetnik i organizator, zatim se 1620 vraa u Wolfenbiittel. P. je vrlo znaajna figura svoga vremena na podruju protestantske crkvene muzike. Veina njegovih dela obraduje protestantsku crkvenu pesmu ili preformacijski liturgijski cantus firmus. Meutim, P. je pored svoje tradicionalnosti otvoren spram novih tekovina svoga vremena, voli da eksperimen-tie i pronalazi nove kombinacije. Primenjujui venecijanski stil pisanja za vie horova i vokalni koncertantni stil, on upotrebljava efekte kontrasta, nagle dinamike promene, suprotnosti u zvukovnoj boji, smenji-vanje tuttija sa solistikim M. PRAETORIUS grupama. U kasnijim delima primeuje se i uticaj monodijskog stila. Instrumentalne grupe ponekad igraju samostalnu ulogu, ime P. pridonosi postepeno m razgraniavanju vokalnog i instrumental nog podruja. Danas je P. najpoznatiji po svom teoretskom delu Syntagtna musicum u 3 toma (planirana su bila 4 toma). Ovo delo je velika muzika enciklopedija svog vremena, jedan od naj boljih i najverodostojnijih dokumenata za izuavanje muzike ranog baroka. Prvi tom donosi u prvom delu istoriju jednoglasnog crkvenog pevanja od poetaka do reformacije, a u drugom isto rijski prikaz svetovne muzike (Muica extra Ecclesiam). Drugi tom (De organographia) daje klasifikaciju i prilino detaljan opis muzikih instrumenata koji su se upotrebljavali poetkom XVII v., i informie o dispoziciji svih uvenih orgulja u Nemakoj; dodatak, Theatrum instrumentorum, donosi slike instrumenata sa popratnim tekstom. Trei tom upuu je u terminologiju i izvodilaku praksu; on je usko povezan sa kasnim Praetoriusovim stvaralatvom (pogotovu Polyhymnia Caduceatrix), pa dananjim istraivaima omoguava potpuniji uvid u majstorove kompozi cije, a savremenike je upoznao sa praksom generalbasa, sastavom i smetajem horova, ukrasima u vokalnoj muzici i drugim tekovinama tadanje muzike.
DELA. Za orgulje: himne, koralne fantazije i 1 koralne varijacije (ukupno 10 kompozicija, tampanih u VII delu Alusae Sioniae i u Hymnodia Sionia). VOKALNA I CRKVENA: Musae Sioniae (zbirka od 1244 kompozicije na nemake tekstove u 9 delova: I IV, vokalni koncerti za 8 12 glasova na psalme i crkvene pesme; V, crkvene pesme i psalmi za 2 8 gl.; VI VIII, etvoro glasne crkvene pesme [korali], uz 4 kompozicije za orgulje u VII delu; IX, crkvene pesme za 2 i 3 gl.), 1605 10 (manji broj kompozicija iz ove zbirke potie od drugih autora); Musarum Sioniarum motectae et psalmi latini za 4 16 gl. (36 moteta, 1 misa i 1 Magnificat, uz to 6 moteta drugih kompozitora; ve rovatno II izd. zbirke koja je tampana 1606 pod nasl ovom Sacrarum motectarum primitiae), 1607; Missodia Sionia za 2 8 glasova (104 misna stavka), 1611; Megalynodia Sionia za 5 8 glasova (14 Magnificata, veinom parodije na motete O. di Lassa i madrigale L. Marenzija), 1611; Eulogodia Sionia za 2 8 gl. (60 kompozicija: Benedicamus i drugi canticumi Completoriuma), 1611; Hymnodia Sionia za 2 8 gl. (145 himna, od kojih 6 za orgulje), 1611; Urania oder Vrano-Chorodia (24 etvoroglasne nemake crkvene pesme za 2, 3 i 4 hora), 1613; Kleine und Grosse Lilaney za 5 8 glasova, 1613; Epithalamium za 17 gl. i b. c, 1614; Polyhymnia caduceatrix & panegyrica za 1 21 gl. i b. c. (40 kompozicija), 1619; Polyhymnia exercitatrix seu Tyrocinium za 2 8 gl. i b. c. (14 nemakih i latinskih crkvenih pesama), 1619 (b. c. 1620); Puericinium za 3 14 gl. (14 viezbornih nemakih crkvenih pesama), 1621; psalam CX \TI za 5 gl. i 5 instru menata, 1623; pojedine kompozicije tampane zasebno odnosno u zbirkama raznih autora, ili u rukopisu. TEORETSKA: Leiturgodia Sionia latina (uvod u grupu Praetoriusovih latinskih liturgijskih kompozicija obj. 1611), 1612; Syntagma musicum, 3 sv., 1615, 1618 i 1619; Theatrum instrumentorum (dodatak II svesku Syntagma musicum), 1620; Kurtzer Bericht, wass bey uberliefferung einer... Orgell zu observieren (sa E. Compeniusom, rkp.). IZDANJA: L. de Sayve. Teutsche Liedlein za 4 gl., 1611; Terpsichore, Musarum Aoniarum quinta za 4 6 gl. (312 plesova francuskog porekla), 1612. NOVA IZD.: celokupna dela obj. F. Blume, uz suradnju A. Mendelssohna i W. Gurlitta (21 sv., 1928 60; sv. XXI, opi registar W. Engelhardt); celo kupna dela za orgulje obj. K. Matthaei (1930; predgovor W. Gurlitt); Syntagma musicum I obj. W. Gurlitt (Documenta musicologica, 1959); Syntagma musicum 11 obj. R. Eitner (Publikationen der Gesellschaft fijr Musikforschung, 1884), W. Gurlitt (1929 i u Documenta musicologica, 1958) i na engleskom H. Blu menfeld (samo deo I i II, 1949); Synlagma musicum III obj. E. Bernouilli (1916) i W. Gurlitt (Documenta musicologica, 1958) i dr. LIT.: W. Gurlitt, Michael Praetorius Creuzburgensis, sein Leben und seine Werke (disertacija), 1914, delimino obj. Leipzig 1915. F. Blume, Michael Praetorius Creuzburgensis, Wolfenbiittel i Berlin 1929. P. Zimmermann, Zur Biographie des Kapellmeisters Michael Praetorius, Jahrbuch des Braunschvveigischen Geschichtsvereins, Wolfenbiittel 1930. F. Blume, Das Werk des Michael Praetorius, ZFMW, 1935. R. Unger, Die mehrchorige Auffuhrungspraxis bei Michael Praetorius (disertacija), Wolfenbiittel i Berlin 1941. A. Forchert, Das Spatwerk des M. Praetorius, Berliner Studien zur Musikwissenschaft, Berlin 1959. Isti, Michael Praetorius, MGG, X, 1962. H. O. Hiekel, Der Madrigal- und Motettentvpus in der Mensurallehre des Michael Praetorius, AFMW, 1963. D. Sn.

Theatrum
NSTRuMENTORuM
SCIACS.APHIA adb Pritorii
arinm'rr

PRAIZVEDBA (prva izvedba; engl. first performance, franc. premiere, tal. prima esecuzione, njem. Urauffiihrung), prvo
M. PRAETORIUS, Theatrum instrumentorum, naslovna strana

122

PRAIZVEDBA PRAVA ORGANIZACIJA

Guerra; Cera una volta. KOMORNA : gudaki kvarteti; klavirsl Sonata terza za klavirski kvartet, 1937; sonate za violinu i klavir ili org harmonij. Trittico lirico, 1940 i dr. za klavir. DRAMSKA. Opere 1905; La Sina d'Vargoun, 1909; L'Aviatore Dro, 1920; opera-bajka La nanna della bambole, 1922; Dono primaverile, 1923; komina opera // Cucuberni, 1925 i duhovna legenda Fabiano, 1939. Opereta La Repubblit donne, 1925; scenska muzika; filmska muzika. VOKALNA: siml pjesma La hiesa di Polenta za solo, zbor i orkestar, 1903; Laudes creat za sole, orgulje i orkestar, 1929; solo-pjesme. SPISI: Muica italiana 11 terzo libro delle laudi spirituali, 1916; L'Evoluzione della muica (2 sv.), ] 19; Croniche e criticke, 1919; Saggio di gridi, canzoni, ori e danze del italiano, 1919; Scritti vari di storia musicale, 1931; Luci e ombre, 1933; . nia di Romagna, 1938; Le Ani e le tradizioni popolari d'Italia (2 sv.), Linee di storia della muica, 1946; // Libro della muica e del canto in oro 1951. Studije i lanci. IZDANJA. Oratoriji G. Carissimija: Jonas; Ji Salomonis i Jephle, I Classici della muica italiana, 1919. Obradb autora XVI XVIII st. i narodnih napjeva pokrajine Romagne. LIT.: G. Bastianelli, Musicisti d'oggi e di ieri, Milano 1914. A. F. B. Pratella, Ravenna 1929. G. M. Gani, Musicisti moderni d'Ita] fuori, Bologna 1920. F. Ghisi, Francesco Balilla Pratella, MGG, X, l< A. Gentilucci, II Futurismo e lo sperimentalismo musicale d'oggi, II Co: musicale, 1964. B.

javno izvoenje nekoga umjetnikog djela pa tako i muzikog. Njemaki termin Erstauffiihrung ne oznauje praizvedbu ve prvu izvedbu toga djela u nekoj zemlji ili gradu. Kod nas se u tom sluaju upotrebljava izraz premijera. Za opernu praizvedbu Englezi upotrebljavaju naziv first night performance. PRALLTRILLER (njem.), melodijski ukras srodan mordentu. Biljei se znakom rw. P. je izmjena glavne note s njenom gornjom sekundom. Nekada je zapoinjao sporednom notom, a danas se izvodi kao mordent. Dvostrukim dugakip. ( A/ W ) svira se kao triler. P. je bio est u staroj muzici za embalo i u djelima baroknih majstora. PRANDELLI, Giacinto, talijanski pjeva, tenor (Lumezzane, Brescia, 8. II 1914 ). Pjevanje uio u Rimu i Bresciji (E. Gran dini); na opernoj pozornici debitirao 1941 u Bergamu (Giuranna, Jamanto). Nastupao na talijanskim scenama, 1946 pod vodstvom A. Toscaninija pjevao tenorsku ulogu u Beethovenovoj IX simfoniji na otvorenju milanske Scale, a zatim ga je umjetniki put odveo na prve svjetske operne pozornice, na festivale u Veronu, Firencu, Edinburgh i dr.; 1951 55 bio je lan Metropolitana u New Yorku. Snimio je i vie gramofonskih ploa s t alijanskim opernim djelima. PRASPERGIUS, Balthasar (Merspurgensis, Baltazar iz Mozirja), muziki teoretiar rodom iz Slovenije, poetkom XVI st. magistar muzike na Univerzitetu u Baselu. Tamo je 1501 objavio prirunik pod naslovom Clarissitna plane atque choralis musicae interpretatio. Dni. B. Praspergius Merspurgensis. . . In Alma Basileor. universitate exercitata . . . Fini musices ex Orphei. . . Rogatu tandem auditorium per providum virum Mich. Furter Cive. Basilien., koji po svojoj dispoziciji i sadraju odgovara potrebama tadanje liturgijske muzike. Humanist W. Trener (+ 1521) spo minje Praspergiusa u svojoj Bibliothek des Jakobklosters in Mainz i za njega kae da je veoma verziran u retorici, filologiji, filozofiji i teologiji.
LIT.: H. Hiischen, Der Musiktheoretiker Balthasar Prasperg, Kirchenmusikalisches Jahrbuch, XXXV. D. Cvetko, Balthasar Praspergius, MGG, X, 1562. Isti, Stoletja slovenske glasbe, Ljubljana 1564. D. Co.

PRATI, Alessio, talijanski kompozitor (Ferrara, 19. 1750 17. I 1788). Muziku uio u Ferrari i na konzerva S. Maria di Loreto u Napulju (P. Gallo, F. Fenaroli, N. Picc 1774 boravio u Rimu. Od 1775 djelovao u Napulju, Mars i Parizu; u pratnji velikoga ruskog kneza Pavla posjetio Petrograd, odakle se preko V arave, Bea i Miinchena ' u Ferraru, gdje je postao zamjenik kapelnika katedrale B. ruceija.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonije; Sinfonia concertante za (embalo). Koncerti: za flautu; za obou; za fagot i 2 za embalo s viol b. c. KOMORNA: 3 Sonates pour le clav. ou la harpe avec vi. op. 2; nates pour le clav. ou la harpe avec vi. op. 3; 3 Sonates pour harpe avec vi. 6 Sonates pour clav. avec vi. DRAMSKA. Opere: L'Ecole de la jeun Le Bernevelt francais, 1779; Semiramide, 1780; Didone abbandonata, L'Ifigenia in Aulide, 1784; Armida abbandonata, 1785; Olimpiade, 178 Vendetta di Nino, 1786 (prer. kao La Morte di Semiramide, 1791); O, 1786; Demofoonte, 1786 i VAminta. VOKALNA. Oratoriji: Gioas Giuda, 1781; Giuseppe riconosdto, 1783 i Amilda. 6 Romance in lingua ii e francese; Recueil de romances italiennes et franecises op. 1. CRKV mise; rekvijem u D-duru; Dixit Magnificat i dr. j LIT.: A. Mondolfi, Alessio Prati, MGG, X, 1962.

PRAELJ, 1. Duan, dirigent (Suak, 19. XII 1931 ). Na Muzikoj akademiji u Zagrebu diplomirao 1960 na teoretsko-nastavnikom odjelu, a na Visokoj muzikoj koli u Beu 1968 zavrio studij dirigiranja (H. Swarowsky). God. 196064 pro fesor muzike kole Ivan Mateti Ronjgov na Rijeci i od 1969 di rektor Rijeke opere; kratko vrijeme (1968) bio je embalist i korepetitor Zagrebakih solista. Kao dirigent na koncertnom podiju i u kazalitu nastupao u zemlji i inozemstvu. Posebno se istakao kao zborovoa; vodio je zborove Mladost na Rijeci (194751), Primorci i Istrani (195154) i Ivan Goran Kovai (1954 59) u Zagrebu, Ivan Mateti Ronjgov na Rijeci (1961 64), Beki madrigalisti ("196768) i Jeka Primorja na Rijeci (od 1970). Bavi se kompozicijom, kao i zapisivanjem narodnih napjeva (oko 50 zapisa iz Istre i oko 120 zapisa iz Novog Vinodol skog). K. Ko. 2. Sreko, violonelist (Suak, 21. V 1933 ). Brat Duana; studij violonela zavrio 1963 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (A. Janigro, R. Forest). Od 1957 do danas (1976) lan ansambla Zagrebakih solista s kojim je nastupao i solistiki u zemljama Evrope, Sjeverne i June Amerike. Instrumentalist visoke tehnike spreme i muzikalnosti, osjeaja za glazbenu frazu, dobrog pamenja i izrazitog smisla za zajedniko muziciranje, P. raspolae opsenim repertoarom u kojemu posebnu panju po sveuje baroknom i klasinom muzikom nasljeu. K. KO. PRATELLA, Francesco Balilla, talijanski kompozitor i etnomuzikolog (Lugo di Romagna, 1. II 1880 Ravenna, 17. V 1955). Diplomirao 1903 na Liceo musicale u Pesaru kao uenik P . Mascagnija i G. Cicognanija. God. 1910 16 vodio Muziku kolu u Lugu; 1917-45 direktor zavoda Liceo musicale Giuseppe Verdi u Ravenni. Oduevljeni pristaa futuristikog pokreta, s pjesnikom F. T. Marinettijem izrauje prvi futuris tiki muziki manife st (1910), a sam sastavlja Manifesto tecnico della muica futurista. U svom programu najavljuje muziku koja e se udaljiti od svih tradicija i svim svojim komponentama, pa i novim izraajnim sredstvima (rumorarmonio i dr.) sluiti velianju snage ovjeka i njegove budunosti, iji je simbol stroj. Te ideje P. je branio u brojnim predavanjima i u lancima 1914 17 u futuristikoj reviji Gli Avvenimenti. Svoje teoretske postavke djelomino je primijenio u orkestralnoj kompoziciji Inno alla vita i u operi L'Aviatore Dro, ali nije postigao uspjeh. Stoga naputa radikalne tendencije i komponira djela inspirirana pu kim napjevima iz Romagne. Istakao se studijama o talijanskom muzikom folkloru.

PRATNJA, u instrumentalnim i vokalno-instrument; kompozicijama dionica instrumenta ili instrumentalne ski koja se ne razvija samostalno ve s manje ili vie ovisnosti s tok solistike dionice. Zametak pratnje nalazi se ve u ritmi skandiranju rukama ili predmetima kojima je primitivni pratio svoj ples i pjev. Znatno kasnije ulogu pratioca preuz; instrumenti (-> aulodija i -> kitarodija u antikoj Grkoj). '. njovjekovno jednoglasje crkvene muzike kao i naelo imi u polifoniji iskljuivali su svaki oblik pratnje. Tek raze baroka i razvitak generalbasa donose nove estetske konce P. tada dobiva jasno odreenu ulogu. Vie ne prati u stop listiku dionicu, ve slijedom akorda stvara harmonijski ti nad kojim se ona reljefnije istie. I upravo praksa general tj. primjena naela solist pratnja omoguila je razvitak certantne muzike i pojavu monodije. Vremenom je, med izvedba generalbasa postajala sve stereotipnija. Novu vi snagu dali su pratnji J. Haydn, W. A. Mozart i osobito L Beethoven u ijim je djelima ona esto i nosilac tematske gr motivike provedbe. U solo -pjesmi, instrumentalnom kon i operi romantike p. gu bi postepeno podreen poloaj i p< gotovo ravnopravna solistikoj dionici (klavir u solo -pjesr H. Wolfa, orkestar u klavirskim koncertima J. Brahmsa i u zikim dramama R. Wagnera). Suvremena je muzika pot izbrisala granicu izmeu solista i pratnje.
LIT.: A. H. Lindo, The Art of Acco mpaning, 1916. F. Th. /. The Art of Accompaniment From a Thorough-Bass, London 1931. Dunvjell, Pianoforte Accompaniment .Writing, London I95I - G. 1 Singer and Accompanist, London 1953. F. Oberdorffer, Uber die Ge bass-Begleitung zu Kammermusikwerken Bachs, MF, 1957 i 1958. W. F Die nachschlagende Akkord-Begleitung bei W. A. Mozart, Mozart buch, 1959. E. A

PRATT, Waldo Selden, ameriki muziki pisac (Philadel 10. XI 1857 Hartford, Connecticut, 29. VII 1939). Od profesor himnologije na teolokom seminaru u Hartfordu; davao uz to povijest muzike na razlinim koledima, 1905 na Institute of Musical Art u New Yorku. Osim toga, bio orgulja i zborovoa.
DJELA. SPISI: Musical Ministries in the Church, 1901 (IV izd. : The History of Music, 1907 (III izd. 1935); Class Notes in Music-History . (II izd. 1915); The Music of the Pilgrims, 1921; The lmportance of the French Psalter, MQ, 1935; The Music of the French Psalter of 1562, 19: IZDANJA: American Supplement Groveovu Dictionary of Music and Mu: (sa Ch. N. Bovdom), 1920 (proireno izd, 1928); The Nezv Encyclopedia of and Musicians, 1924 (II izd. 1929); zbirke pjesama St. Nicholas Songs, i Songs of VCorship for the Sunday School, 1887. LIT.: O. Kinkeldey, Waldo Selden Pratt, MQ, 1940. N. Broder, \ Selden Pratt, MGG, X, 1962.

DJELA. ORKESTRALNA: 5 poema na narodne teme Romagna; Muica futurista (Inno alla vita), 1912; Per un dramma orehestrale, 1938; 3 plesa La

PRAVA ORGANIZACIJA ZA RADIO-DIFUZIJU hvaaju: I. pravo organizacija za radio -difuziju (zvunu il zuelnu) da dozvole ili zabrane reemisiju vlastitih emisija, t

PRAVA ORGANIZACIJA PREDZNACI

njihove emisije istovremeno (ili naknadno) emitira neka druga organizacija za radio-difuziju; 2. pravo organizacija za radio-difuziju da dozvole ili zabrane snimanje na materijalnu podlogu (vrpcu, plou) svojih emisija i umnoavanje tih snimaka i 3. pravo tih organizacija da dozvole ili zabrane saopavanje javnosti televizijskih emisija u kinematografima i na slinim javnim mje stima. Ta se prava ubrajaju medu tzv. -> autorskom pravu su sjedna ili srodna prava i u nekim su dravama (npr. Italija, skandi navske drave, SR Njemaka, ehoslovaka, Japan) normirana zakonom o autorskom pravu, ali su neovisna o autorskom pravu. Njihovo je trajanje ogranieno na odreeni broj godina. U nas ta prava jo nisu propisana zakonom. Meunarodna zatita tih prava ureena je -> Rimskom konvencijom o zatiti umjetnika interpreta ili izvoaa, proizvoaa fonograma i organizacija za radio-difuziju. I. Hg. PRAVA PROIZVOAA FONOGRAMA obuhvaaju: 1. pravo proizvoaa fonograma, tj. fizikih ili pravnih osoba koje prve snime zvukove, nastale izvoenjem ili drugim nainom (npr. pjev ptica, prirodni zvukovi) da dozvole ili zabrane izravno ili neizravno umnoavanje svojih fonograma (zvunih snimaka) i 2. pravo proizvoaa fonograma na naknadu kad se fonogram, koji je stavljen u promet u komercijalne svrhe (za prodaju), ko risti izravno za radio-difuziju ili za bilo kakvo saopavanje jav nosti (tzv. sekundarno koritenje fonograma). Ta se prava ubra jaju meu tzv. -> autorskom pravu susjedna ili srodna prava i u nekim su dravama (npr. Italia, skandinavske drave, SR Nje maka, ehoslovaka, Japan) normirana zakonom o autorskom pravu. Njihovo je trajanje ogranieno na odreen broj godina. U nas ta prava jo nisu propisana zakonom. Meunarodna za tita tih prava ureena je -> Rimskom konvencijom o zatiti umjet nika interpreta ili izvoaa, proizvoaa fonograma i o rganizacija za radio-difuziju, a djelomino i Konvencijom za zatitu proizvo aa fonograma protiv neovlatenog umnoavanja njihovih fono grama koja je potpisana u enevi 29. X 1971. I. Hg. PRAVA UMJETNIKA-IZVOAA obuhvaaju: 1. pravo umjetnika-izvoaa da dozvole ili zabrane radio-difuziju ili drugi nain saopavanja javnosti svojih izvedba; 2. pravo umjetnika-izvodaa da dozvole ili zabrane snimanje na materijalnu podlogu svojih ivih izvedba; 3. pravo umjetnika -izvoaa da dozvole ili zabrane umnoavanje svojih snimljenih izvedba i 4. pravo umjetnika-izvoaa na naknadu kad se fonogram, koji je stavljen u promet u komercijalne svrhe (za prodaju), koristi izravno za radio-difuziju ili za bilo kakvo saopavanje javnosti rtzv. sekun darno koritenje fonograma). Umjetnicima izvoaima smatraju se glumci, muziari, plesai i druge osobe koje predstavljaju, pjevaju, sviraju, recitiraju, pleu ili izvode na bilo koji drugi nain (npr. kao dirigenti) dramska, dramsko-muzika, muzika, knjievna, koreografska, pantomimska, kinematografska ili druga umjetnika djela. Ta se prava ubrajaju meu tzv. -> autorskom pravu susjedna ili srodna prava i u nekim su dravama (npr. Au strija, Italija, skandinavske drave, SR Njemaka, DR Njemaka, ehoslovaka, Madarska, Japan) normirana zakonom o autor skom pravu, ali su neovisna o autorskom pravu. Njihovo je tra janje ogranieno na odreen broj godina. U nas ta prava jo nisu propisana zakonom, osim to su 1953 bili donijeti propisi o pra vima 3. i 4. Meunarodna zatita tih prava ureena je -> Rimskom konvencijom o zatiti umjetnika interpreta ili izvoaa, proizvo aa fonograma i organizacija za radio -difuziju. I. Hg. PREBANDA, Milan, kompozitor i muziki pedagog (ibenik, 11. X 1907). Studij solo-pjevanja zavrio 1938 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (L. Vrbani), a zatim uio kompoziciju kod F. Dugana. Od 1940 nastavnik muzike u Derventi, Vinkovcima i Banjaluci, 1943 preao na osloboeni teritorij gdje je djelovao na razliitim podrujima, meu ostalim i kao muziki rukovo dilac Centralne pozorine grupe ZAVNOBiH. Od 1945 u Sa rajevu dirigent Narodnog pozorita i profesor solo -pjevanja i teoretskih predmeta Srednje muzike kole, a zatim profesor Vie pedagoke kole. Kompozitor malih, pjevnih i dopadljivih vokalnih formi, horova i solo-pjesama, uglavnom na tekstove savremenih bosanskih pjesnika, P. u svoja djela unosi narodni muziki izraz, preteno dalmatinski varoki i bosanski.
DJELA: Minijature za violinu i klavir, flautu i klavir i za klavir. Scenska mu zika za muziku bajku Zlatna ribica i dr. VOKALNA: Zlatna kola za solo, djeji hor i klavir, 1957; horovi; masovne pjesme; solo -pjesme (Azemina; Crn oblae, ruan li si; Oj, jabuko, moja zeleniko; IO pjesama za glas i klavir, 1958). LIT.: Z. Kuukali, Likovi savremenih bosansko-hercegovakih kompozi tora, Sarajevo 1961. M. Poz.

123

tala, postavljene poprijeko na hvataljkama pojedinih icanih (najee trzalakih) instrumenata (lutnja, gitara, mandolina, tambura, balalajki, banja i dr.); rasporeene su obino tako da daju slijed polustepena pa olakavaju intonacij u, tj. dijeljenje ica kod sviranja. Kad se prstom pritisne ica nad prenicom, ton dobiva, s pomou otvorenog vora, zvukovnu kvalitetu otvorene ice. P. se od davnine susree na razliitim icanim instrumen tima (npr. u staroj kineskoj kulturi na instrumentu che, u Indiji na instrumentu vina, kod Egipana itd.). U Evropu su vjerojatno unesene preko panjolske, zajedno s razliitim arapskim instru mentima tipa lutnje. Isprva su se p. izraivale od crijevnih ica koje su se vezale oko vrata trzalakih instrumenata (gitara, lutnja). Uz brojne trzalake instrumente imali su ih svi instrumenti iz porodice viole. Na kontrabasu su se odrale do poetka XIX st. Nasuprot tomu violina i ostali instrumenti tipa violine nisu ih nikad imali. K. KO. PREDAVANJE, interpretacija muzikog djela, nain izvo enja (o - Interpretacija, -> Muziki izraz, 2.). PREDIGRA (njem. Vorspiel), openito, instrumentalni uvod u muziko djelo. Susree se u svim muzikim kulturama: na Istoku, kao priprava koja donosi glavna obiljeja melo dijskog modela (saga, maqam); u antikoj Grkoj, kao predigra na aulosu tzv. proaulion (7tpoaiiXiov) to je prethodila izvoenju nomosa ili neke kompozicije za aulos. U kasnom srednjem vijeku Jochannes de Grocheo pie da dobar svira vielle izvodi prije svakog pjevanja ili muzikog djela redovito uvod (generaliter introducit). Od XV st. razvija se kao poseban tip uvodnog instrumentalnog stavka -> preludij, a od kraja XVI st. stvaraju se razliiti oblici predigre (entree, intrada) scensko-muzikim djelima, operi i baletu, koji uskoro dobivaju ustaljenu formu -> uvertire. U XIX st., kada se naputa tip opere s odijeljenim broje vima (tzv. Nummernoper) i kada openito prevladava sklonost prokomponiranim oblicima, pojedini autori umjesto zatvorene forme uvertire komponiraju predigre. Posebno je naelima R. Wagnera o jedinstvenoj muzikoj drami vie odgovarala slobodna forma predigre pa je on dosljedno provodi poev od Lohengrina (1850). I Verdi je otprilike od 1850 preao na opernu predigru koju naslovljava preludio (Rigoletto, Aida). Osim predigre na po etku opere, ponekad se susreu i predigre pojedinim inovima (Verdi, Traviata; Pfitzner, Palestrina). 1. A. PREDRAZ (predudar) o- Appoggiatura PREDSLOVLJE (lat. praefatio), u zapadnoj liturgiji, sveana uvodna molitva u sredinji dio mise na koji se neposredno nado vezuje Svet (Sanctus). Pjeva ga sam sveenik. Nekad je postojao veliki broj obrazaca za predslovlje. Oko god. 1000 dobiva konaan oblik. Kao i Pater noster, i p. je izgraeno psalmodiki i ide meu najsveanije dijelove mise. Muziki se razlikuju tri tipa predslovlja: jednostavna melodija (lat. cantus ferialis) prati p. u obine dane; na blagdane je i p. sveanije (lat. cantus solemni), a postoji i napjev za osobite sveanosti (lat. cantus solemnior).
LIT.: B. Opfermann, Die heutigen liturgischen Sonderprafationen, Theo logie und Glaube, 1956. M. Kun.

PREDZNACI (engl. accidentals, franc. accidents, armure, njem. Versetzungszeichen, Vorzeichen, Akzidentien, tal. acciden-ti), stoje ispred n ota i oznauju da umjesto prirodnog (natu ralnog), nealteriranog tona treba izvesti alteriran, tj. povien ili snien ton. P. mijenjaju visinu tonova za kromatske polustepene: povisilica (j) povisuje za polustepen, dvostruka povisilica (x ) za dva polustepena (tj. kromatski cijeli stepen); snizilica (b) snizuje ton za polustepen, a dvostruka snizilica (bb) za dva polustepena (tj. za kromatski cijeli stepen). Razrjenica (razrjeilica ili povratilica, \~) ukida sve druge predznake i vraa alterirani ton na osnovni. Povisilica i snizilica mijenjaju i ime tona. Ako pred notom stoji povisilica, njezinu se nazivu dodaje slog -is (c s povisilicom = cis); kod dvostruke povisilice dodaje se nastavak -isis (c s dvostrukom povisilicom = cisis). Snizilica mijenja naziv note s pomou sloga -es, a dvostruka snizilica s pomou nastavka -eses (c sa snizilicom = ces, a s dvostrukom snizili-com = ceses). P. se biljee ispred note, a promjena koja nastaje njihovom upotrebom vrijedi po pravilu do kraja takta. Stoji li npr. pred notom povisilica, taj se ton do prve taktne crte izvodi u toj oktavi uvijek povien:
W. A. Mozart: Sonata u A-duru, K.V. 332, I stavak Andante grazioso (h) (his)

PRECIPITANDO (tal. estoko, naglo), oznaka za naglo ubrzavanje tempa. PRENICE (krsnice; engl. frets, franc. touche, tons, njem. Bunde, tal. tati, traversine), uske i tanke preke, od drva ili me-

124

PREDZNACI PRELI
i koncertni pratilac u svima veim jugoslovenskim grado vima, kao i u mnogim evrop skim zemljama, Kanadi, SAD i dr. Saraivao kao kritiar u mnogim periodikim i dnev nim listovima. Dobitnik je Ok tobarske nagrade grada Beogra da (1964). s. D. K. PREINDL, Joseph, austrijski kompozitor (Marbach, Donja Austrija, 30. I 1756 Be, 26. X 1823). Uenik J. G. Albrechtsbergera; crkveni kapelnik u Beu, od 1795 drugi i od 1809 prvi kapelnik u katedrali sv. Stjepana. Kao kompozitor istaknuo se najvie na podruju crkvene muzike.

Meutim, ako autor eli da se umjesto povienoga tona izvede osnovni, mora staviti povratilicu pred notu, kada se ona u notnom tekstu toga istog takta ponovno pojavi:
W.A.Mozart: Sonata u A-duru, K.V.332,1 stavak Andante grazioso

(his)

P. koji se stavljaju na poetak crtovlja, odmah iza kljua (engl. key signature, franc. armer la def, njem. Tonartvorzeichnung), pokazuju predznake tonaliteta u kojem se kompozicija nalazi. Oni stoje u crtovlju na mjestima na kojima se u tom kljuu biljee tonovi u tom tonalitetu uvijek povieni, odnosno snieni:

A. PREGER

Ako, meutim, umjesto povienog ili snienog tona unutar toga crtovlja treba izvesti osnovni, mora se pred notu metnuti razrjenica:
W.A. Mozart: Sonata u A-duru,K.v. 332, II stavak

DJELA ORKESTRALNA: 2 koncerta za klavir, op. 1 i 2; vie fan i dr. CRKVENA: 13 misa; 2 rekvijema; Graduali; Offertoriji; Te L Lamentationes Jeremiae prophetae chorali vocum; litanije; psalmi; moteti; lodien von allen deutschen Kirchenliedern, zuelche in der Metropolitankirct St. Stephan in Wien. .. gesungen zverden, nebst dazu verfassten neuen Cad und Praambuln fiir Orgel oder pf., bez god. SPISI: Gesanglehre; K Tonschule oder Anzoeisung zum Generalbass, zur Harmonie, zum Contrap und der Fugenlehre (obj. I. Ritter von Sevfried), 1827. LIT.: E. Tinel, Joseph Pre ind l, MG G, X, 1962.

i r r r v
I povisilica i snizilica razvile su se iz slova b, koje je u srednjovjekovnoj slovanoj notaciji najee oznaivalo cijeli stepen iznad tona a, tj. drugi stupanj dijatonske ljestvice. Kako je to unutar tadanjega dijatonskog sistema bio i zavrni ton trito nusa, to su se za taj drugi stupanj dijatonske ljestvice u nekim zemljama ve u X st. bila uobiajila dva grafika znaka: b quadratum durum b za ton koji odgovara suvremenom h i b rotundum molle b za ton istovetan sa suvremenim snienim h, tj. sa b (hes). Kasnije su se ti oblici slova b, kao potanja oznaka za dvije razlii te tonske visine pojedinog stupnja ljestvice, stavljale gdjekad i uz ostale note. Nota sa oznakom 4 odgovarala je viem tonu, a nota sa znakom b odgovarala je niem tonu; tako, npr., nota /s predznakom b nije /nego jefis, a ista nota sa b nije fes nego/. Sve do polovine XVIII st. znak b sluio je kao razrjenica povi silice, a znak I] kao razrjenica snizilice. Zbog vizuelne slinosti znaka b durum (b) nazvan je taj ton u Njemakoj h (u mnogim drugim zemljama ostao je b), a b molle nazvan je b. Od XV st. susreu se ve i predznaci uz klju, i to najee po jedna snizilica u dubokim dionicama. Oko god. 1700 ustalila se praksa da se u svim dionicama biljee uz klju svi predznaci i da svaki predznak vrijedi unutar cijeloga takta. U svojemu muzikom leksikonu, J. G. Walther prvi govori o dvostrukim povisilicama (1732).
LIT.: Th. Kroyer, Zum Akzidentienproblem im Ausgang des 16. Jahr hunderts, Kongresni izvjetaj, Wicn 1909. J. Wolf, Die Akzidentien im 15. und 16. jahrhundert, ibid. R. Schzuartz, Zur Akzidentienfrage im 16. Jahrhundert, ibid. E. Bernoulli, Hinweis auf gewisse Alterationszeichen in Drucken des 16. Jahrhunderts, ibid. O. Chihsotli, Le Alterazioni cromatiche nel secolo XVI, ibid. E. Frerichs, Die Accidentien in Orgeltabulaturen, ZFMW, 1924 25. W. Apel, Accidentien und Tonalitat in den Musikdenkmalern des 15. und 16. Jahrhunderts, Berlin 1936. Isti, The Partial Signatures in the Sources prior to 1450, AML, 1938. E. E. Lozuinsky, The Function of Conflicting Signatures in Early Polvphonic Music, MQ, th 1945. R. H. Hoppin, Partial Signatures and Muica ficta in Some Early 15 Centurv Sources, Jour nal of the American Musicological Societv, 1953. E. E. Lowinsky, Connicting Views on Conflicting Signatures, ibid., 1954. R. H. Hoppin, Confiicting Signatures Reviewed, ibid., 1956. M. Kun.

PREJAC, uro, kompozitor, glumac i redatelj (Des Hrvatsko zagorje, 25. XI 1870 Zagreb, 19. I 1936). U mi uenik I. Zajca (solo-pjevanje); 1898 zavrio glumaku ko! Zagrebu. Nakon kraeg djelovanja u Ljubljani i Splitu, od : u Zagrebu glumac i 190819 redatelj Hrvatskog narodnog 1< lista; od 1910 bio je istodobno nastavnik mimike, deklam i glume na muzikoj koli HGZ. God. 192021 intendant Hi skog narodnog kazalita u Osijeku. Svestrano nadaren umje glumac, pjeva, kompozitor, zborovoda, redatelj, libretist i p P. je nekoliko decenija bio glavni predstavnik vedrog muzii kazalita u Hrvatskoj. Od njegovih su kompozicija najveu, pularnost stekli napjevi Peharek moj i Vu plavem trnaci.
DJELA. DRAMSKA: operna parodija Poklade u operi. Operete (na tita libreta): Joco Udmani, 1908; Kavalir apa, 1913; Za kralja i dom, : Gospoica kapral, 1915; Noni lovac, 1924; Miss Eva, 1930 i Vjeni enik. Djeja opereta* Grofica kola, 1916. Igrokazi s pjevanjem: Badnja no; R, i ludost i dr. VOKALNA: himne; zborovi; solo-pjesme. Komedije jutrak; Tko je mrtav; Znatieljan tast; Provalnik i dr. Dramatizirao roi A. enoe Seljaka buna i uvaj se senjske ruke. K. K

PREK, Stanko, gitarist i kompozitor (Solkan, Gorica, III 1915). Solo-pjevanje i kompoziciju studirao na Glasb akademiji u Ljubljani, a gitaru 1940 41 na Muzikoj akade u Miinchenu. Djeluje najprije kao profesor muzike kole Ce u Ljubljani, a zatim na Pedagokoj akademiji u Mariboru. I certant na gitari; bavi se i muzikom publicistikom. Uz to j< 1974 docent za gitaru na Muzikoj akademiji u Zagrebu.
DJELA: simfonija; Nocturno za orkestar; preludij za gudaki orkestai Gudaki kvartet u G -duru. Kompozicije za klavir i za gitaru. Zboi solo-pjesme. D. C

PREGELJ, Ciril, kompozitor (Olvek kraj Kranja, 24. II 1887 Ljubljana, 1. VI 1966). Muziku je uio na koli filharmonikoga drutva u Celju, zatim privatno, a 191213 na Akademiji za muziku i kazalinu umjetnost u Beu. Djelovao je kao nastavnik na koli Glasbene matice i na gimnaziji u Celju. Uz pedagoki i kompozitorski rad razvio je veliku aktivnost kao zborovoda i dirigent te kao muziki pisac i predava.
DJELA: Krae orkestralne i ple sne kompozicije. Klavirska djela za omladinu. Scenska muzika za igrokaze: Kralj Matja; udene gosli; Tri elje i dr. Zborovi; solo-pjesme. Obradbe narodnih napjeva. Objavio vie zbirki omladinskih pjesama. D. Co.

PREGER, Andreja, pijanist i muziki pisac (Pecs, Madarska, 20. III 1912). Studirao klavir u Zagrebu (S. Geiger, A. Geiger-Eichhorn) i Leipzigu (M. Pauer); diplomirao na Muzikoj akade miji u Ljubljani. Zavrio i pravne nauke (dr. iur.). U NOB od 1943 lan Kazalita narodnog Osloboenja. Muziki urednik Radio -Beograda 194551, od 1951 posveuje se pedagogiji, te je danas redovni profesor na Fakultetu muzike umetnosti u Beogradu. Pokreta Beogradskog trija, nastupa kao solist, kamerni muziar

PRELAZNI AKORD -> Modulacija PRELEC, Zvonimir, pjeva, tenor (Zagreb, 6. V 192-i Pjevanje uio na muzikoj koli Vatroslav Lisinski u Zagi (M. Majcen). Nastavnik muzike u Jelsi i Samoboru, na ope pozornici debitirao 1958 u Zagrebu kao Indijski gost (Rin -Korsakov, Sadko) i tamo odmah angairan kao solist. Lirski ti profinjene muzikalnosti i naglaena sm'isla za scensko oblikov; ostvario je niz zapaenih uloga, medu kojima su Tamino, . Ottavio i Ferrando (Mozart, arobna frula, Don Giovanni i fan tune), Nemorino (Donizetti, Ljubavni napitak), Alma (Rossini, Seviljski brija), Alfredo i Vojvoda (Verdi, La Traz i Rigoletto), Rodolfo (Puccini, La Boheme), Lenski (ajko-* Evgenij Onjegin), Samozvanac (Musorgski, Boris Godur, Zinovij (ostakovi, Katarina Izmajlova) i dr. Prelecov reper obasee i niz tenorskih partija u oratorijskoj literaturi. Na operi i koncertnom podiju gostovao u vie evropskih zemalja (Njema Francuska, Italija, Nizozemska i dr.) i u Japanu. K. K PRELI, Anica, baletska igraica i baletni majstor (Beog 23. X 1910). Uila u Glumako-baletskoj koli pri Narodi pozoritu u Beogradu (M. Bologovska, K. Isaenko); sa truj K. Isaenko gostovala u Nemakoj, Italiji, vajcarskoj, Hola! i Engleskoj. Od 1927 u beogradskom Narodnom pozoritu ] karakterna balerina, zatim baletni majstor i koreograf. Sa zap nim uspehom igrala glavne karakterne role u baletima Labuc jezero (ajkovski), avo u selu (Lhotka), Coppelia (Delil Bolero (Ravel) i dr. Sa scenom se oprostila 1948, nastavlja

PRELIC PREOBRAENSKA
radom kao baletni majstor, sa jugoslavenskim i stranim koreografima. Njen pedagoki i koreografski rad ostavio je trajni peat na baletski ansambl Narodnog pozorita u Beogradu, M. Z. D. PRELOVEC, Zorko, kompozitor i muziki pi sac (Idrija, n. II 1887 Ljubljana, 25. II 1939). inovnik Gradske tedionice u Ljubljani, u muzici uglavnom samouk; kratko vrijeme uio kod I. Hladnika i I. Poganika. Djelovao je kao zborovoda Ljubljanskoga zvona i od 1922 kao prvi dirigent Saveza slovenskih pjevakih zborova (kasnije Hubadova upa). Ureivao je muziku reviju Zbori, u kojoj je objavio neke svoje kompozicije i brojne lanke. Komponirao je preteno zborove i solo-pjesme te obradio mnoge slovenske narodne napjeve. Nadovezujui na romantike tradicije, unosio je u svije radove i suvremenija izraajna sred stva, odavajui pri tome mnogo smisla za vokalni slog i melodijsko izraavanje. Od njegovih kompozicija, koje su stekle veliku po pularnost, posebno se istie Lepa Vida za mjeoviti zbor i klavir (orkestar), a od harmonizacija narodnih pjesama Oj Doberdob.
LIT.: E. Adami, Jaz in Prelovec, Jutro, 1925, 230. M. Gaspari, Iz galerije slovenskih pevovodij, Ilustrirani Slovenec, 1925, 25. 6\ Prejnrl, Zorko Prelovec, Cerkveni glasbenik, 1939, 34. V. Ukmar, Zorko Prelovec, Slovenec, 1939, 55. /. Pcruzzi, Zorku Prelovcu na pot, Jutro, 1939, 50. B. L., Skladbe Zorka Prelovca, Istra, 1940, 10. D. Co.

125

svoj Prekide op. 44 za zbor, a I. Stravinski za plesni orkestar. Uz to p. i nadalje dolazi kao uvodni stavak, osobito u kombinaciji s fugom ili u suiti (C. Franck, M. Reger);tom tipu pripadaju preludiji iz klavirskih zbirka Ludus tonalis P. Hindemitha i 24 preludija i fuga D. ostakovia.
LIT.: J. Af. Chominski , Preludia, Analizv i objanienia Dziel Wszystkich F. Chopina, Krakovv 1950. \V. Gerstenberg, Zur Verbindung von Praeludium und Fuge bei J. S. Bach, Kongresni izvjetaj, Luneburg 195c. W. Apel, Der Anfang des Praeludiums in Deutschland und Polen, Kongresni izvjetaj, Warszawa 1960. H. Herins, Praludium, MGG, X, 1962. H. Keller, Das Wohltemperierte Klavier von J. S. Bach, Kassel 1965. 5. Hermelink, tJemerkungen zum ersten Praludien aus Bachs Wohltempericrtem Klavier, Spomenica J. A4. Muller-Blattau, Kassel 1966. I. A.

PRELUDIJ (od lat. praeludere uvjebavati; engl. prelude, franc. prelude, njem. Praeludium, Vorspiel, tal. preludio), instrumentalni stavak, prvobitno solistiki, slobodnog improvizacijskog karaktera; javlja se kao predigra odnosno uvod u vee, po formi sloeno djelo ili kao samostalna kompozicija. Razvio se iz impro-vizacijskih uvoda kojima je orgulja davao intonaciju crkvenom zboru, ili se takvim uvodnim stavkom svira sam uvjebavao odnosno isprobavao instrument pred nastupom. Sam naziv su sree se od sredine XV s:t., najprije na latinskom (A. Ileborgh, 5 preludija u tabulaturama za orgulje iz 1448). P. je najstariji izvorni instrumentalni oblik, napisan izravno za instrumente s tipkama ili za lutnju, za razliku od ostalih lanih instrumentalnih kompozicija ricercara ili canzone izvedenih iz vokalnih oblika. U XV i XVI st. p. je obino krai improvizacijski uvodni stavak (1020 taktova) slobodna oblika, zasnovan na izmjenjivaniu akordikih figura, esto popraenih koloriranjem diminucijom i si., te raznovrsnih pasaa. Takvi se uvodni stavci u poetku susreu i pod drugim imenima kao Intonaziom, Praeambuliim, Praecentio, Proemium, Priamel, Passagio, Arpeggiata, Tiento, Intrada, Tastura itd. Prvi primjerci improvizacijski koncipiranih preludija nalaze se u njemakim zbirkama: Fundamentum organisandi (1452) C. Paumanna, Buxheimer Orgelbuch (oko 146070), zatim u tabulaturama za orgulje H. Kottera (oko 1520) i L. Klcbera (oko 1520) te u tabulaturama za lutnju H. Judenkiiniga (1523), H. Neusidlera (1536), H. Gerlea (1552) i dr. Tokom XVI st. p. se proirio i u Italiji (tabulature za l utnju J. Dalze i F. Spinacina, oko 1507), Francuskoj (izdanja P. Attaingnanta, od 1529 dalje), panjolskoj i Engleskoj (djela virginalista, posebice W. Bvrda i J. Bulla). U tom razdoblju poinju se razli kovati dva temeljna principa oblikovanja: pored improvizacijski graenog preludija, javlja se i p. s imitacijskim, polifoniki vo denim dionicama. Na prijelazu u XVII st. p. izgrauju osobito A. i G. Gabrieli, Merulo, Svveelinck, Frescobaldi, zatim francuski clavecinisti (L. i F. Couperin, d' Anglebert) i njemaki barokni majstori (Froberger). Od sredine XVII st. preludiji se sve ee komponiraju kao formalno zaokrueni uvodni stavci u odreenom sloenijem muzikom obliku. P. se tada pojavljuje kao prvi stavak suite, ko morne sonate i koncerta, a osobito esto kao predigra fuge (D. Buxtehude, J. S. Bach). Jo se, meutim, u Bachovo vrijeme susreu takvi uvodni preludiji pod razliitim nazivima , kao Sinfonia, Ouverture, Praeambulum. Barokni p. oblikuje se tematski jedinstveno s karakteristinim instrumentalnim figurama, a po nekad dobiva i viedjelnu formu poput -> tokate. Po obliku raznoline, umjetniki vanredno dotjerane preludije stvorio je J. S. Bacb, posebice u zbirci Das Wohltemperierte Klavier i u velikim orguljskim preludijima. Bachovi preludiji tematski su esto povezani s gradom fuge. U doba klasike p. ustupa mjesto novim oblicima klavirske muzike, a rijetki pojedinani primjerci ug lavnom se nastavljaju na tradiciju J. S. Bacha. U muzici romantike, bogatoj i raznovrsnoj osobito po oblikovanju instrumentalne minijature, esti su krai monotematski stavci s naslovom p. Oni se temelje na razradbi jednoga motiva, odnosno figure, ili su izgraeni prema formalnoj okosnici A B A. Na taj nain p. dobiva oblik samostalne instrumentalne kompozicije. Najpoznatije su zbirke klavirskih preludija F. Chopina, C. Debussvja, S. Rahmanjinova i A. Skrjabina. Izraz p. susree se otada i kao naslov vei h, orkestralnih djela, npr. simfonijske pjesme Les Preludes F. Liszta ili Prelude d V apres-midi 'un faune C. Debussvja. A. Schonberg komponira

PREMRL, Stanko, kompozitor i orgulja (t. Vid kraj Vi pave, 28. IX 1880 Ljubljana, 14. III 1965). Po zavretku studija teologije (1903), uio 190408 kompoziciju na Konzervatoriju u Beu. Djelovao u Ljubljani kao stolni vikar, 1909 39 regens chori katedrale, 191045 urednik revije Cerkveni glasbenik, 191939 profesor orgulja i harmonije na Konzervatoriju, 193945 profesor orgulja na Akademiji za glasbo. U skladu s evropskim mu zikim strujama na poetku XX st. P. je uspio da slovensku crkvenu muziku udalji od cecilijanstva i tako omogui njenu regeneraciju, a svojim moder nim pogledima da pozitivno utjee na njen daljnji razvoj. Medu njegovim crkvenim kom pozicijama istie se moderno koncipirana i inventivna kantata Sveti Joef. P. je uspjeno djelovao i na podruju svjeS. PREMRL tovnog muzikog stvaralatva. S te strane treba posebno istaknuti muziki veoma izrazitu solo -pjesmu Memento mori, zatim, temu s varijacijama za klavir i scherzo za simfonijski orkestar. Vanu ulogu odigrao je i kao orguljski virtuoz, muziki pisac i urednik Cerkvenog glasbenika.
DJELA. ORKESTRALNA: simfo nije ta, 1946; suita Mater Dolorosa, 1918; Boina suita, 1922; tema s varijacijama u Es-duru, 1922; 2 pastorale u G-duru i u F-duru, 1941 i 1952; varijacije u E-duru, 1952; scherzo, 1959. KOA1ORNA : gudaki kvartet u D - duru; duhaki oktet, 1907; sonatni stavak za violinu i klavir, 1941. KL A V IRSKA: menuet, 1913; Tri skladbe, 1918; Dcux danses enfantines, 1928; Boi, 1929; tema s varijacijama, 1940; rondeau, 1955. Kompozicije za orgulje. VOKALNA: Aledvcd z medom za mjeoviti zbor, 1923. Solo-pjesme: Znamenje; Tri pesmi, 1951; Memento mori, 1957; K slove su. CRKVENA: kantata Sveti Joef; mise (Alissa in hon. s. Laurenlii AI.; Alissa vocalis brevissima; Slovenska masa; Alissa solemnis) ; ofertoriji; pasijej rekvijemi; responsoriji; nekoliko Te Deuma; Asperges me; Aiagnificat I, II; Graduale cl Sequentia in Dotninica Resurrectionis; Duo Gradualia in Nalivitate Damini i dr. LIT.: D. Cvctko, Stanko Premrl, MGG, X, 1962. D. Co.

PREOBRAAJ TEME, u fugi, melodijsko ili ritmiko mijenjanje teme i pojedinih njenih motiva. Tema se moe do nijeti u augmentaciji, u diminuciji, u protupomaku ili na kanon ski nain; p. t. se izvodi esto i u obliku -> strette. P. t. se ne provodi u ekspoz iciji (prvoj provedbi) fuge, ve samo u drugoj i treoj provedbi. Tema se kod preobraaja mijenja ritmiki i melodiki na taj nain da uvijek zadrava svoje glavne znaajke. PREOBRAENSKA, Olga Josipovna, ruska plesaica i baletni pedagog (Petrograd, 21. I 1870 Saint-Mande, 27. XII 1962). Studij zavrila 1889 na Carskoj baletnoj koli u Petrogradu, gdje je odmah angairana u baletni ansambl Manjinskog kazali ta (solistica od 1896, primabalerina od 1900). Plesaica briljantne tehnike, postigla je slavu baletima Coppelia (Delibes), Rajmonda i Les Saisons (Glazunov), Le Corsaire (Adam), Trnoruica i elkunik (ajkovski). God. 18951914 gostovala na brojnim turnejama u Francuskoj, Italiji i Engleskoj. Vrativi se u Rusiju bavili se do 1921 pedagokim rado m u Petrogradu (Lenjingradu), a zatim u Berlinu. God. 1923 otvorila u Parizu vlastiti baletni studio koji je s velikim uspjehom vodila o 1960. P. je bila jedan od najpoznatijih baletnih pedagoga svoga vremena. Odgojila je vie generacija velikih umjetnika medu kojima su I. Boronova, T. Tumanova, I. Juskijevi, G. Skibine, M. Mikovi i dr. PREOBRAENSKA, Sofija Petrovna, sovjetska pjevaica, mezzosopran (Petrograd, 27. IX 1904 ). Studij pjevanja zavrila 1928 na Konzervatoriju u Lenjingradu (N. N. Zajcova, I. V. Jerov). Vie od 20 godina prvakinja teatra opere i baleta 5. M. Kirov, ostvarila je u tom razdoblju niz izvanrednih umjetnikih kreacija kojima se uvrstila u najvee operne umjetnike
LIT.: B. Ceemnoe, Oj itra npeoopa/ Ke iiC Ka H, LTe TepG vpr 1 902. L. Clandon, Ol'ga Preobraenskaja at 86, Dance Alagazin, 1958.

126

PREOBRAENSKA PRESSUS
Preradbu vri katkad sam autor, ali ee je preraiva druga o: Po pravilu, p. ne mijenja muziki sadraj djela, ve samo j goduje njegovu gradu novom izvodilakom sastavu (kao npr. orkestracija klavirskog djela, i obratno izradba klavii izvoda orkestralnog ili vokalno-instrumentalnog djela; prei orguljskog djela za klavir, klavirskog djela za violinu i klavir, ovitog zbora za muki ili obratno, dodavanje instrumen pratnje zboru a cappella, itd.). Ipak p. moe zahtjevati izv obogaenja; npr. klavirska p. orguljske kompozicije obir tehniki sloenija, kako bi doarala zvuni utisak original moe dovesti i do redukcije; npr. klavirski izvadak sloenije titure mora se ogran iiti na vanije glasove. Tokom muzike historije p. je imala razliitu ulogu i vrijed uvjetovanu raznolikim vrednovanjem kompozicije kao indn alne tvorevine. Sve do XVIII st. komponiranje i preradn bile su ravnopravne djelatnosti. Tek se s novovjekim kultom ur nike individue daleko vie cijeni originalno djelo od prera Medu mnogobrojnim mogunostima muzikog preradivanja su se prakticirali u pojedinim razdobljima historije, razlikuj nekoliko glavnih tipova: 1. kompozicijska preradba postojee melodijske grade to je - cautus jlrmus, koral, tema ili pjesma, posebice naro Taj tip predstavlja zapravo, u uem smislu, obradbu. 2. Preradba kompozicije (vieglasne) za sastav drugaij prvobitnog uz to je mogue vie potivanje prvobitne gi Ta se vrsta preradbe javlja po svemu sudei ve od srednjeg v: (u izvedbi vokalnih kompozicija na instrumentima) a u notira obliku susree se osobito kod -- intavoliranja vokalnih predloi zatim kod preradivanja izvorno instrumentalne muzike u vc nu, kada to nije svedeno samo na dodavanje teksta. Tom pripadaju i nanovo instrumentirana djela odnosno instrument preradbe postojeeg djela koje esto izn \ujc sam autor ( Bachova preradba vlastitog IV Brandenburkog koncerta u kl ski koncert ili Beethovenova p. II simfonije u klavirski trio, ili druga osoba (npr. Mozartove preradbe pojedinih fuga iz Baci zbirke Das Wohltemperierte Klavier za gudaki trio ili kvar Poznati je primjer te vrste i umjetniki dotjerana Ravelova r orkestar Slika s izlobe M. P. Musorgskog, izvorno napisanil klavir. 3. Kompozicijsko preoblikovanje odnosno nova verzija po jeeg djela s raznovrsnim zahvatima i promjenama, od obit ukraavanja ili mijenjanja pojedinih nota do posve drukije, r verzije, odnosno preradbe to se ponekad pribliava novoj k< poziciji. Primjeri takve preradbe susreu se u srednjovjekovr vieglasju (razliiti stadiji organuma iz kole Notrc-Dai praksa -- parodije iz XVXVI st. takoer se moe svrstati 1 skupinu; zatim su takve Bachove preradbe djela A. Vivalc B. Marcella, G. F. Telemanna i dr., i kasnije itav niz prerc Bachovih djela iz pera istaknutih kompozitora, kao to su F. Ai delssohn(p. chaconne za violinu solo u d-molu za violinu i kla-* R. Schumann (sonate za violinu i za violonelo solo p rer. s kla skom pratnjom), I. Stravinski (p. orguljskih kanonskih varija na koral Vom Himmel hoch za zbor i orkestar). esto autori prerauju vlastite kompozicije sa eljom da ih tjeraju; poznati su primjeri Beethovenova p. opere Fideli razliitim verzijama uvertire (Leovora) i arije Marzelline, za Schumannova p. Druge simfonije u etvrtu (1851), te Bruckner temeljito preradivanje vlastitih simfonija.
LIT.: K. Grunsky, Bachs Bearbcitungen und Umarbcitungcn cii und fremder Wcrke, Bach-Jahrbuch 1912. J. Matlui, Bearbeitung und i Benutzung im Tonwerkrecht (disertacija), Leipzig 1928. 1;. iMunler, Bee vens Bearbcitungen eigener Werke, Ncues Beethovcn-Jahrbuch 1935. Ore!, Original und Bearbeitung bei Bruckner, Deutsche Musikkultur 1936. H. Engcl, Bearbeitung in alter und neuer Zcit, Das Musiklebcn li G. Fejer, Bachs Wcrke in ihren Bcarbeitungen 1750 1950. Die Vokalw (disertacija), Kicl 1955. H. L. Schilling, I. Stra\vinskys Hrvvciterung Instrumentation der canonischcn Orgelvariationcn Vom Himme] hoc h, da ko ich her von J. S. Bach, Musik und Kirche, 1957. I. A*

svoje zemlje. Medu njezine najbolje uloge ubrajaju se Marfa (Musorgski, Hovaniua), Marina (Musorgski, Boris Godunov), Azucena i Amneris (Verdi, Trubadur i Aida), Fricka (Wagner. Rajnino zlato), Djevica Orleanska (ajkovski) i Efrosina (Kabalevski, Obitelj Tarasa). God. 194953 bila je profesor na Lenjingradskom konzervatoriju. P. je 1946 i 1951 dobila dravne nagrade SSSR, a 1955 dodijeljen joj je naslov narodnog umjetnika SSSR. PREOBRAENSKI, Antonij Viktorovi, ruski muzikolog (Sizranj, Kujbiev, 28. II 1870 Lenjingrad, 17. II 1929). Studirao na sveenikoj akademiji u Kazanu. God. 18981902 nastavnik na Sinodalnoj koli u Moskvi; od 1902 bibliotekar dvorske (kasnije akademske) kapele u Petrogradu (Lenjingradu), od 1922 takoer docent na Konzervatoriju i Institutu povijesti umjetnosti.
DJELA: Cjio&apb pyccxmo ijepKOtsnoeo ne>iun, 1896; Bonpoc o eointociaciiOM neiiuu 8 pyca<ou ifepK6u XVII sei<a, 1904; A. 0. jlbsoe, 1908; O cxodcm6epyccKOzo My3biKa/ib)tozo nucbMa c ipenecKUM e Hee.uennbix pyKOnucnx XIXII aeKoa, 1909; OnepK ucmopuu ifepKoenoeo neun e Pocrni, 1910; Ky*bmoean My3tu<a s Poccuu, 1924.

PREPARIRANI KLAVIR (engl. prepared piano, njem. prapariertes Klavier, tal. pianoforte preparato), klavir kod kojega se u toku izvedbe medu ice umeu i iz njih uklanjaju metalni, drveni, gumeni ili plastini predmeti razliitih oblika i veliina, da bi se postigli neuobiajeni zvukovni efekti. Prvi ga je 1938 upotrijebio ameriki kompozitor i pijanist J. Cage; 1954 on g a je prikazao na festivalu suvremene muzike u Donaueschingenu. U traenju novih izraajnih mogunosti klavira Cage nastavlja nastojanja svog uitelja H. D. Covvella koji je ve 1912 obogatio pijanistiku tehniku sluei se pri sviranju ne samo prstima nego i akom i podlakticom. M. ku. PREPREK, Stanislav, kompozitor (id, 21. IV 1900). Uiteljsku kolu zavrio 1918 u Petrinji; slubovao u Novoj Kapeli, Maradiku i Petrovaradinu. U muzici uglavnom samouk. Djelovao je kao orgulja i zborovoda {Neven u Petrovaradinu, Zvonimir u Sremskim Karlovcima). Oslanjao se na impresionizam, pa na ekspresionizam i druga strujanja iz prve polovine ovoga stoljea te se kasnije opet vraa tonalnosti. Svoje najvie domete ostvario je na podruju klavirske muzike (IV proljetna suita, Simfonijske poeme).
DJELA: I simfonija sa zakljunim zborom Jesen (I. Jagodi), 1923. KOMORNA: 4 gudaka kvarteta, 1923 25; Capriccio za gudaki kvartet, 1921; sonata za flautu i klavir, 1940; Aiala serenada za 4 violine, 1968; 2 poeme za violonelo i klavir: Elegina, 1918 i Romantina, 1922; Pastoralna poema za flautu i klavir, 1919. KLAVIRSKA: sonata, 1925; 46 preludija i poema, 191820; 23 cikjusa: Impresije iz prirode, 1918; Ekloge, 1921; 12 kratkih komada, 1923; Epitafi, 1924 31; U ljetn oj tiini, 1923; Vidici, 1926; Jescnjskc clegijc, 1926; Noi, 1926; Talasi, 1938; 5 proljetnih suita, 1938 45; Nova mala tema sa 15 varijacija, 1940 50. Simfonijske poeme, 1959 60 (Silja, Albinin vrt, empresi i vodoskoci, I vjeno pjevaju ume). ORGULJSKA : Improvisata, 1933; 10 koralnih preludija, 1933; suita, 1939; fantazija u gis -molu, 1959. VOKALNA. Zborovi: Smrt sunca (G. Krklec), 1921; uma spava (V. Nazor), 1922; Tiho prihaja mrak (O. upani), 1924; Mrak (D. Domjani), 1925 i dr. Put prosvjctljenja za tenor i orkestar, 1927. Solo-pjesme: ciklusi Crv smrti, 1921; Proljetni snovi, 1921; Arapske noi, 1921; U osamljenosti, 1923; Proljetna vode, 1940; Smrt u klasju, 1952; Cvijee je umrlo, 1955; Samotne noi, 1955- CR KVENA: kantata Uskrsnue, 1934; mise; moteti. Harmonizacije i obradbe gregorijanskih napjeva. Studije, lanci i prikazi u asopisima Sv. Cccilija, irilometodski vjesnik, Muica sacra i dr. Bavi se knjievnim i prevodilakim radom. J. As.

PREPUHAVANJE (engl. overbloiving, njem. Uberblasen), kod duhakih instrumenata poseban nain sviranja pri kojemu se umjesto osnovnog tona dobivaju neki gornji alikvotni tonovi. Postie se naroitim reguliranjem struje zraka koja prolazi kroz cijev instrumenta. Razliiti instrumenti daju prepuh avanjem razliite alikvotne tonove (duodecimu, oktavu, dvostruku oktavu, kvintu). Tonovi dobiveni prepuhavanjem jai su i sjajniji od prirodnih tonova. PRERADBA (engl. i franc. arrangement, njem. Bearbeitung, tal. trascrizione), u smislu dananjeg autorsk og prava, svaka promjena djela (muzikog), svako preradivanje kojim se izvorni tekst prilagouje drugaijem sastavu, obliku ili bilo kakvoj svrsi, drukijoj od prvobitne. I sama je preradba, u koliko je indivi dualna tvorevina, autorski zatiena, npr. kada je to nova instrumentacija postojee kompozicije ili -* klavirski izvadak ili aranman, ali nije zatiena kada se svodi samo na mehaniko preno enje odnosno - transpoziciju. Pravna vrijednost preradbe ovisna je o autorskom pravu originala. Od preradbe se prema autorskom pravu razlikuje djelo stvoreno kao samostalna tvorevina, a na osnovu koritenja tue grade kao to su, npr., Brahmsove Varijacije na temu J. Haydna op. 56 ili Gounodova Meditation sur le premier Prelude de J. S. Bach i si. Ali granica izmeu takvog slobodnog koritenja postojee grade i preradbe nije stabilna. U muzikoj znanstvenoj terminologiji uglavnom se smatra preradbom i kompozicija koja je nastala kao novo oblikovanje postojee. Svrha je muzike preradbe vrlo razliita: modernizacija, uenje, poduavanje, adaptacija, stvaralako eksperimentiranje, itd.

PRESA (tal. uzimanje, hvatanje), u kanonu, naziv za zi kojim se oznauje mjesto gdje glasovi treba da nastupe s imi ijom teme. Najvie se susreu ovi oblici: a

=S:

U enigmatskim kanonima nizozemskih polifoniara XV i X st. kompozitori su esto umjesto prese napisali kakvu kri latinsku izreku koja je u formi zagonetke sadravala rjee zadatka. Trebalo joj je odgonetnuti smisao i nastupe osta glasova ravnati prema njezinoj uputi ( .- Kanon). PRESSUS (lat. tijesno jedan uz drugog), u neumatskoj no iji, znak za dva tona iste visine kojim se njihovo trajanje sta u jedno. U srednjovjekovnim neumatskim rukopisima p. biljeio AS, a u koralnoj notaciji nema posebnog znaka. U liti

PRESSUS PRIHODA
gikim knjigama (Edilio Vaticana) prikazuje se bliim poloajem neuma od kojih prva zavrava istim tonom kojim druga zapoinje, npr.:

127

DJELA: Conccrlo grosso za orkestar. Gudaki kvartet. Kompozicije za violinu: Appassionato; Capriccio; Menuet; panjolski ples. Solo-pjesme. D. Co.

U suvremenom notnom pismu p. se transkribira kao etvrtinka (-> Neumatska notacija). M. Kun. PRESTO (tal. brz), oznaka za brzi tempo, bri od allegra. Prestissimo (tal. najbri) i presto possibile (tal. brzo koliko je god mogue) nazivi su za najbra tempa. PREUSSNER, Eberhard, njemaki muzikolog i pedagog (Stolp, 22. V 1899 Miinchen, 15. VIII 1964). Studirao na Visokoj muzikoj koli i na Univerzitetu u Berlinu; promovirao 1924. God. 1926 30 urednik asopisa Die Musik, 193044 izdavao asopis Die Musikpflege; suradnik L. Kestenberga u Centralnom institutu za odgoj i kolovanje u Berlinu (d o 1934). Od 1939 profesor (od 1959 predsjednik) Mozarteuma u Salzburgu, gdje vodi i Internacionalne ljetne akademije. Od 1959 izdava je serije Musikpadagogische Bibliotliek.
DJELA: Die Methodik im Schidgesang der evangdischcn Latcinscludcn dcs 17. Jahrhundcrts (disertacija), 1924; Allgemeine Padagogik und Alusikpadagogik, 1929; Die biirgcrliche Alusikkultur, 1935; Die musikalischen Reiscn dcs Hcrrti von Uffenbach, 1949; Aiusikgeschichte dcs Abendlandes (2 sv.), 1951 52 (novo izd., u jednom sv., 1958); Allgemeine Alusikcrzichung, 1959; \X'ie studicrc ich Musik?, 1962. Studije, lanci i predavanja.

PREVERT, Jacques, francuski pjesnik (Neuillv sur Seine, 4. II 1900 ). Pjesnik jednostavna i pristupana izraza, popu laran osobito medu omladinom. S velikom simpatijom govori o ivotu obina ovjeka. Buntovan i podrug ljiv ne preza ni pred politikom aluzijom. Niz njegovih pjesama uglazbio je J. Kosma. One idu u red najpoznatijih i najboljih francuskih ehansona (Les Feuilles mortes; Barbara; Chanson pour les enfants ; Deux Escargots a V enterrement). PREVIN, Andr, ameriki pijanist, kompozitor i dirigent (Berlin, 6. IV 1929 ). Sin uitelja glazbe francuskog podrijetla. Studirao na konzervatorijima u Berlinu i u Parizu; 1938 emigrirao u SAD gdje se usavravao kod M. Castelnuovo -Tedesca i J. Achrona. God. 194860 angairan u studijima Metro-Goldtvyn-Mayer kao araner, kompozitor i dirigent. Uz to nastupao u jazzsastavu Sh. Rogersa i s vlastitim trijom, a od 1956 vodio i teaj moderne amerike glazbe na Univeristy of California. God. 196769 muziki direktor Houstonskog simfonijskog orkestra (SAD); od 1968 ef -dirigent Londonskog simfonijskog orkestra. Gostovao s vodeim svjetskim orkestrima te na festi valima u Edinburghu, Salzburgu i dr. Zapaen interpret klasinog repertoara, P. je meunarodnu reputaciju stekao najpri je kao jazzpijanist, snimivi niz ploa tog anra s istaknutim linostima jazza (Willy Smith, Shortv Rogers, Barnev Kessel, Benny arter, Pete Rugolo, Benny Goodman, Herb Ellison i dr.). Kao kompozitor filmske muzike dobio je vie nagrada. Snimao je i televizijske serije za BBC.
DJEL A. ORK ES TRALKA: sim fo nija za g ud ae, 1 96 5 . Ko n certi: za violinu, 1969; za violonelo, 1968 i za gitaru, 1970; Fortrait; Ouvcrlurc to a Comcdy, 1966. KOAIORNA : gudaki kvartet; duhaki kvintet, 1973; sonata za violinu i klavir; Screnade for violin i dr. Klavirske kompozicije. DRAAISKA. Muzika za preko 50 filmova: The Swi comes up; Kim; The Four Horscmcu of the Apocalypse; Long Day's Journey into Kight; Goodbyc Charlic i dr. Mnogobrojni aranmani tuih kompozicija za films ku muziku (dijelom i s vlastitim pjesmama, baletima itd.): Gigi (muzika F. Loevvea), 1959; Irma la douce (muzika M. Monnota), 1963; AIy Fair Lady (F. Loewe), 1964 i dr. Pjesme (4 pjesme za sopran i orkestar). Napisao: Aiusic, Face to Face 1971.

PREVOST, Fran<;oise, francuska plesaica (Pariz, 1680 1741). Debitirala 1699 u operi Atys J. B. Lullvja na Parikoj operi; tu je zatim 30 godina bila primabalerina. Postigla je veliki uspjeh zahvaljujui lakoi, gracioznosti i eleganciji svojih pokreta, kao i izuzetnom glumakom daru. P. je prva plesala i na muziku koja nije izvorno bila zamiljena kao baletna muzika. PREY, Hermann, njemaki bariton (Berlin, 11. VII 1929 ). Studij pjevanja zavrio na Visokoj muzikoj koli u Berlinu (G. Baum, H. Gottschalk). Umjetniku karijeru zapoeo 1952 u Wiesbadcnu, a ve 1953 postao lan Dravne opere u Ham burgu. Stalni gost opernih kazalita u Beu, Berlinu, Mtinche-nu i Kolnu, festivala u Salzburgu (od 1959) i Bavreuthu (od 1965), nastupao u milanskoj Scali, u Kobenhavnu, Amsterdamu, Bruxellesu i dr. . God. 1960 angairan na Metropolitanu u Nevv Yorku (nastupna uloga Wolfram u Wagnerovu Tannhauseru). Pjeva izvanred ne topline glasa, svoj najvii domet na opernoj sceni ostva ruje u lirskim ulogama; na koncertnom podiju ubrajaju ga H. PREY u najznatnije suvremene nje make interprete Lieda. P. je snimio vei broj gramofonskih plo a, medu kojima se posebno istie Schubertov ciklus VCinterreisc. PRIE, Leontyne, amerika pjevaica, sopran (Laurel, Mis sissippi, 10. II 1927 ). Studirala u Central State Collegc u Wilberforceu (Ohio) i na Jnlliard School of Music u Nevv Yorku (F. Page Kimball). Istakla se u obnovljenoj operi V. Thom-sona Four Saints in Three Acts, izvedenoj na Meunarodnom umjetnikom festivalu u Pari zu, 1952, a naroito kao Bess (Gershvvin, Porgy and Bess) na izvedbama u Americi i Evropi. God. 1955 debitirala na televiziji kao Tosca (Puccini). Od 1957 angairana u San Fran-ciseo Opera Company gdje je kreirala niz repertoarnih uloga. Kao Aida (Verdi) gostovala 1958 u bekoj Dravnoj operi i londonskom Covent Gardenu, a 1962 u milanskoj Scali. God. 1961 nastupila je prvi put na njujorkom Metropolitanu. Po znata je i kao koncertna pje L. PRIE vaica. God. 1958 gostovala je u Jugoslaviji. PRIGOIN, Ljucian Abramovi, sovjetski kompozitor (Takent, 15. VIII 1926 ). Studij zapoet na Konzervatoriju u Takentu (K. Stolar) zavrio u Lenjingradu kod V. V. erbaova. Djeluje u Lenjingradu.
DJELA. ORKESTRALKA: 2 simfonije, 1955 i 1957; simfonijeta, 1954. DRAA1SKA: balet Kpys ada, 1964; radio-opera Jiomnop Aiioomnn, 1965. VOKALKA: oratorij lleaib o xne6e, 1961; kantate Cmenau Pa3uu, 1950; HenoKopeitubiu IIpoMemeu, 1960 i Cioeo o no.n<y Ilcopese, 1966. Romanse.

PREVITALI, Fernando, talijanski dirigent i kompozitor (Adria, Rovigo, 16. II 1907 ). Studirao na Konzervatoriju u Torinu (kompoziciju kod F. Alfana). Violonelist Opere u To rinu; 1928-36 dirigent u Firenci; 1936 53 vodi, s kratkim prekidom, Simfonijski orkestar Rimskog radija. Od 1936 dirigent na akademiji Santa Cecilia u Rimu (od 1959 direktor orkestra). Gostuje po Evropi, Americi, Aziji i Australiji. Poznat kao interpret djela suvremene muzike.
DJELA: lilegia c fuga; Esprcssiotii sinfoniclic; Kotturno i drugo za orkestar. Gudaki trio; gudaki kvartet i druga komorna djela. Balet Allucinaziuni, 1945. Kamata Gloria Victis i druga vokalna djela. Prirunik Guida allo studio deila direzione d'orchcstra, 1951. Studije i lanci, osobito o 1 \ Busoniju. Prireuje izdanja kompozicija starih majstora.

PREVOREK, Uro, kompozitor, dirigent i violinist (Ljubljana, 23. III 1915 ). Studij violine, zapoet na Konzervatoriju u Ljubljani, dovrio kod A. Poltronierija na Conservalorio Vcrdi u Milanu. Po povratku u domovinu djelovao najprije kao koncertni majstor radio-orkestra u Beogradu, a onda u Ljubljani kao dirigent Radio-orkestra i sada kao profesor na Akademiji za glasbo. Kao solist nastupao u domovini i u inozemstvu (Italija). Bavio se i muzikom kritikom.

PRIHODA, Vaa, eki violinist (Vodnanv, 22. VIII 1900 Be, 26. VII 1960). Uio u Pragu najprije kod oca (koji je imao vlastitu muziku kolu), zatim kod J. Maraka. Debitirao 1913 u Pragu; 1919 koncertirao po vicarskoj, Jugoslaviji i Italiji, a nakon turneja po Sjevernoj i Junoj Americi i Africi priredio u istoj sezoni 11 koncerata u Beu, stekavi svjetski glas. God. 193638 i 194143 vodio majstorsku klasu na Mozartcumu u Salzburgu; kratko vrijeme predavao na Muzikoj akademiji u Miinchenu i 1949 50 ponovo u Salzburgu. Od 1950 bio je profesor na Akademiji za muziku i dramsku umjetnost u Beu. Osim izvanredno lijepoga tona i briljantne tehnike, glavna je Pfihodina osobina mnogostranost. Bio je podjednako uvjerljiv u solo-sonatama J. S. Bacha kao i u blistavom virtuozitetu Paganinijevih kompozicija. Komponirao sonatu (1939) i razna druga djela za violinu.

128

PRIHODA PRIPJEV
svoj koncert za violu. Medu suvremenim umjetnicima na t instrumentu P. je jedan od najistaknutijih. Objavio je l'echni is Memory. A Aiethod for Violin and Viola (1960). PRINCIPAL (lat. principalis prvi, glavni), glavni, teme registar kod orgulja. To je otvoreni labijalni registar, naje kositren, rjee drven. Gradi se u svim veliinama (16', 8', 4' i i i s razliitim menzurama, u svim manualima i u pedalu. (n gistar.) PRINGSHEIM, Klaus, njemaki dirigent i kompoz: (MUnchen, 24. VII 1883 Tokio, 7. XII 1972). Studirao 1 L. Thuillea i B. Stavenhagena u Miinchenu te kod G. Mah! u Beu. God. 190715 bio operni dirigent u enevi i Pr. te operni reiser i dramaturg u Pragu, Breslauu i Bremenu. 1918, na poziv M. Reinhardta, muziki direktor berlinskoga zalita Grosses Schauspielhans; od 1927 kritiar berlinskoga 1 Vonvarts. Od 1931 u Tokiju dirigent simfonijskih konceral profesor na Carskoj muzikoj akademiji; 194751 u Los An lesu, a zatim ponovno u Tokiju (direktor Mii'.ike akaden Musashino). Poticaji miinehenskog neoromantizma i utjecaji Mahlera, R. Wagnera i R. Straussa oblikovali su Pringsl movu umjetniku linost i stil njegovih djela. God. 1938 osnovao Muziku akademiju u Bangkoku.
DJELA: simfonija na japanske teme za 2 klavira i orkestar; koncer orkestar, 1935. Etide za klavir. Opera Lojho Solar; scenska muzika Kantata Venedig, 1903; pjesme uz pratnju klavira ili orkestra. SPISI: I modernen Wagnerproblem, 1914; Zzvischen Helmhohz und Selidaba", S! 1956; Japan im Licht sciner Gcschichtc (rkp.). LIT.: J. Klingcnbcck, Klaus Pringsheim, MGG, X, 1962.

LIT.: O, Pitnan, Vaa Prihoda, Za hudebnim vzdelanim, 1929. P. Berri, Vaa Prihoda, in memoriam, Rapallo 1960. Z. Vvbornv, Vaa Prihoda, MGG, X, 1962.

PRIKAZANJE -> Misterij PRIKRIL CRNADAK, Marija, pjevaica, sopran (Zagreb, 1859 17. VIII 1944). Uenica I. Zajca u Zagrebu, studij na stavila u Beu. God. 1876 zapoela u Zagrebu umjetniku karijeru operne i koncertne pjevaice, gdje je svoje najvie domete ostva rila u operama Noite u Granadi (Kreutzer) i Strijelac vilenjak (Weber), kao i u naslovnim ulogama opera Lucia di Lammermoor (Donizetti) i Norma (Bellini); u njima se proslavila i u inozemstvu, u Njemakoj i Madarskoj. Od 1887 nastupala je samo na kon certima. M. ku. PRIMA (lat. prima prvi; engl. unisono, franc. unisson, lat. unisonus, njem. Prime, tal. prima), 1. prvi dijatonski stupanj. 2. Interval koji nastaje ponavljanjem jednog te istog tona, npr. d-d. Kao harmonijski interval p. je jednaka unisonu. U svom osnovnom obliku to je isti interval; on je dakle i konso nantan. Poveana p. je kromatski polustepen (c-cis, 25 : 24), a umanjena p. praktiki ne postoji. 3. P. je sastavni dio i drugih izraza iz muzike terminologije: primadona, prima vista, prima volta, come prima. PRIMABALERINA, prvakinja, najistaknutija solistica nekog baletnog ansambla. PRIMADONA (tal. prima donna prva gospoda), od XVII st. u talijanskoj opernoj praksi naziv za pjevaicu glavne enske uloge. Kasnije (poetak XIX st.) naslov p. pripada uvijek najistaknutijoj lanici opernog ansamb la. PRIMA VISTA (tal. a prima vista na prvi pogled; njem. vom Blatt ili Blattspicl, engl. sight-reading), izvoenje bez prethodnog uvjebavanja. PRIMA VOLTA -> Znak za ponavljanje PRIMO (tal. prvi), u sastavima u kojima sudjeluju dvije ili vie dionica iste vrste, naziv za prvu, gornju, najviu dionicu. U gudakim ansamblima sa dvije violine p. je naziv za prvu vio linu, tj. za violinu koja izvodi tonski viu dionicu. Dionica prima biljei se uvijek iznad dionice seconda. I kod etvororunog svi ranja klavira zove se gornja dionica p.; izvodilac te dionice sjedi s desne strane i svira na gornjoj (desnoj) polovini klavijature. PRIMO UOMO (tal. prvi ovjek), u talijanskoj opernoj praksi XVII i XVIII st., naziv za prvog pjevaa (tenora ili kastrata). PRIMOI, Robert, pjeva, bariton, i operni redatelj (Trst, 11. III 1893 Ljubljana, 16. XII 1943). Pjevanje studirao u Trstu, Milanu i Budimpeti. Bio je lan opere u Zagrebu (191828), zatim Budimpeti (192829) i od 1929 u Ljubljani. Pjeva velike muzikalnosti i izvrsnih glasovnih mogunosti ostvario je niz kreacija, medu kojima se posebno istiu uloge Don Giovanni (Mozart), Figaro (Rossini, Seviljski brija), Rigoleto, Jago i Falstaff (Verdi, Rigoletto, Otelio i Falstaff), Me-fisto (Gounod, Faust), Boris Godunov (Musorgski), Knez Igor (Borodin) i Scarpia (Puc-cini, Tosca). Kao operni redatelj posebnu je panju posveivao usklaivanju muzikih i dramskih elemenata. U Ljubljani je medu ostalima reirao opere Boris Godunov (Musorgski), Knez Igor (Borodin), Otelio (Verdi), Tosca (Puccini) i R. PRIMOIC Snje-guroka (Rimski-Korsakov).
LIT.: K. Krcncdi, Robert Primoi, Novosti, 1926, 10. Al. Slavcc, Petdesetletnica Roberta Primoia, Jutro, 1943, 57. V. Ukmar, Spomini, Gledaliki list Dravnoga glealia v Ljubljani (Opera), 194344, 8. /. Esili, Robert Primoi - In memoriam .., Hrvatska pozornica, 1943 44, 18. D. Co.

PRINTZ, Wolfgang Caspar, njemaki muziki teoretii kompozitor i pisac (Waldthurn, Oberpfalz, 10. X 1641 Soi danas ary, Poljska, 13. X 1717). Studirao teologiju na Uni\ zitetu u Altdorfu kod Niirnberga. Kao propovjednik u Voh straussu doao u sukob s protureformatorskim katolik im v tima, te se posvetio muzici. Poslije putovanja po Italiji i > makoj, do 1664 dvorski kompozitor i kapelnik u Sorauu; kra vrijeme kantor u Triebelu (1664), i od 1665 ponovno u ora kantor i od 1682 takoer dvorski muziki direktor. U Printzi stvaranju prvo mjesto pripada teoretskim spisima, od kojih pored Phrynis, najvaniji Compendium. Nadovezujui se djt mie na Descartesa, P. je prvi na matematikoj osnovi teore odredio moderni takt (njegovu metriku akcentuaciju, dijelje i periodiko nizanje) i dao mu vrstu sistematsku struktu Historische Beschreibnng der Edelen Sing- und Kling-Kunst r starija je muzika historija (u obliku kronike) na njemak jeziku.
DJELA. SPISI: Compendium musicae... otnnia ca qurtc ad Odcn arlific componendam requiruntur, 1668; Phrynis Mitilcnaeus, odcr Satyrischcr Con nist, 167679; Alusica modulaloria vocalis, 1678; Compendium musicae sifc toriae ct modulatoriac vocalis, 1689; Excrcitationcs musicae thcorctico-practica, 1689; Historische lUschreibung der Edelen Sing- und Kling-Kunst (sadra1 kratku autobiografiju), 1690; autobiografija u Ehrcnpfortc J. Matthesona, 1 (u redakciji Printzova sina). KOMPOZICIJE: Canzoiu'tle d'avanli in netiacomposte ct in una Opera cantata ma a presente con ritornelli, sonatu sinfojiie ampliate e con cinque viole ornate za 7 glasova, 1679. LIT.: E. Schmitz, Studien zu W. C. Printz als Musikschriftsteller, MI 1904. H. Heckmann, W. C. Printz (1641 1717) und seine Rhvtmusk (disertacija), Freiburg im Breisgau 1952. Isti, Der Takt in der Musikle des 17. Jahrhunderts, AFMW, 1953. Isti, VJ'olfgang Caspar Printz, MGG. 1962.

PRIMROSE, William, kotski violist (Glasgovv, 23. VIII 1903 ). Uio najprije u Glasgo \vu kod C. Richtera, zatim na Guildhall School of Music u Londonu, pa 192527 kod E. Ysayea u Belgiji. Kao lan Londonskog gudakog kvarteta (1930'35) i orkestra American Broadcasling Company (pod ravnanjem A. Toscaninija) putovao je po Evropi, SAD i Junoj Americi; 1937 42 prvi je violist u NBC simfonijskom orkestru u New Yorku. God. 1939 utemeljio kvartet Primrose; od 1956 violist je u ansamblu Festival Piano Quartet. Mnogo je nastupao kao solist, esto s velikim svjetskim orkestrima. Za nj je B. Bartok napisao

PRIPJEV (engl. i franc. refrain, njem. Kehrreim, tal. ripre: muzika misao (fraza, reenica ili vei odlomak) koja se pona' na stanovitim mjestima kompozicije, redovito na kraju kiti odnosno na kraju odreenih odlomaka. P. je prvenstveno pj niki pojam i stoga je najei u vokalnoj muzici. Ondje je dovito ostvaren i u tekstu i u melodiji. Primjena pripjeva susree se ve u crkvenom pjevanju rar kranstva eksklamacije kao amen ili aleluja pjevao je pul zbor nakon pojedinih redaka psalma. Naziv refrain javlja s muzikoj praksi oko 1260. Osobito su esto trubaduri i tru\ postizavali formalnu zaokruenost pripjevom. Najznatniji primjeri plesna ' balada sheme a-a-b pripjev i -> viri s formalnom okosnicom A-b-b-a-A (A je p. koji se pjevao poetku i na svretku kitice). P. je i vaan konstruktivni elem -' rondeaua. U talijanskoj ballati XIV st. p. se zove ripresa, ; panjolskoj pjesmi villancico naziva se estribillo. I u kasni vokalnim oblicima, osobito onima u kojima se oituje utje narodne muzike, est je p. (engleski ayre, francuski air a. bc i dr.). U baroku se naziv refrain susree i za viekratno ponavlja veih odlomaka osobito u talijanskoj solistikoj kantati, u zb nim nastupima u operi i u oratoriju. U instrumentalnim rit nellima XVII st. javljaju se takoer na stanovitim mjestima i muzike misli. I druga neka ponavljanja u instrumentalnoj teraturi srodna su principu pripjeva u vokalnoj muzici. P. susree i u strofnim solo -pjesmama, osobito kod kompozitj rane romantike (F. Schubert).

PRIPJEV PROD'HOMME
P. je veoma est u narodnim pjesmama i plesov ima svih naroda i svih vremena. Nerijetko su to stereotipni dodaci koji produljuju stih ili kiticu (npr. u naim dodolskim pjesmama p. oj dodo, oj dodole). U zabavnoj muzici, osobito kod lagera, p. je esto najmar kantniji odlomak pjesme, pa po njemu ona dobiva i naslov.
LIT.: H. Mersmann, Musikalische Werte des Kehrreims, Jahrbuch fiir Volksliedforschung, 1928. H. Orenstein, Die Refrainformen des Chansonniers de l'Arsenal (disertacija), Wien 1937. K. Gudeviill i F. Hoerburger, Refrain, MGG, XI, 1963. M. Kun.

129

stil u Palestrinino doba, no i u tom sluaju moe se princip iste ugodbe provesti samo na tetu stalne visine tona, npr.:

=
U ovom primjeru tonovi oznaeni crnim notama imaju ove frek vencije : c 1 = 1; a 1 = ; d 2 = X = i g 1 = x = ' 3 3 3 9 * 9 3 27 ponovno c 1 = x = , tj. prvi c 1 i drugi c 1 razlikuju se 27 3 81 u visini za sintoniku komu. Zbog tih nedostataka u muzikoj je praksi ve davno uveden sistem izjednaivanja (temperiranja) visine tonova. (> Temperatura.)
1 1 5 ., 5 4 20 . 20 2 40 .

PRIRODNA UGODBA (engl. just intonation, njem. reine ili natiirliche Stimmung), sistem ugaanja tonova kod kojeg je visinski odnos medu tonovima odreen tonim matematikim odnosima frekvencija titranja na temelju niza prirodnih (alikvotnih, parcijalnih, harmonijskih) tonova. U prirodnoj ugodbi ne primjenjuje se nikakvo izjednaivanje, tj. temperiranje visine tonova, pa se naziva i netemperirana ili ista ugodba.
Frekvencija pojedinih tonova u prirodnoj ugodbi najlake se eksperimentalno dokazuje s pomou sirene. Ako se sirena sa 8 nizova otvora jednoliko vrti i ako se redom due u svaki od tih o s a m n i z o v a , d o b i v a s e o s am t o n o v a r a z l i i t i h v i s i n a . P o m n o i l i se br oj o tv ora u p oj ed i nom n i zu s br o jem o kre ta ja s ire ne u sekundi, dobiva se frekvenc ija, tj. visina pojedinog od tih osam tonova. Ima li npr. prvi niz 24 otvora, visina je prvoga tona 24 X o (o = broj okretaja sirene u sekundi). ele li se dobiti tonovi dur -l j e s tv ic e, m ora d ru g i n iz im a t i 2 7 o t vo ra, t re i 3 0, e tv r t i 32, peti 36, esti 4 0, sedmi 45, a osmi 48. Visinski odnos pojedinih tonova intervala u prirodnoj ugodbi i z r a u n a va s e u v i j e k n a t em e l j u m a t em a t i k o g o d n o s a t o n o v a kvin te i terce iste ugodbe. Relativna frekvencija ton ova dobi v a se najjednostavnije prema obrascu 3 m x 5" (m = broj kvinti, a n = broj terci to ih sadri pojedi ni i nterval). Tako su npr . frekvencije tono va C -dur ljest vi ce u prirodnoj ug odb i C D = 2 kvinte E terca F silazna kvinta G = kvinta 1 32 51 3- 1 3' 1 9 5 ~ 3 A = uzlazna terca silazna kvinta H = terca -f- kvinta 5 l 3" 1 5 x 3 X T 5 Svrstaju li se ti tonovi u okvir jedne oktave, dobivaju se frekvencije: cl dl el f1 g1 a1 hl c2

PRIRODNI TONOVI, kod duhakih instrumenata oni tonovi koji se dobivaju bez skraivanja ili produljivanja cijevi instru menta. To su alikvotni tonovi osnovnog tona instrumenta i njihovu tonu visinu svira postie reguliranjem veliine mlaza uzduha u cijevi, tj. razliitim nainima duhanja. P. t. nisu na svim instrumentima jednaki. Na klarinetu npr. to su samo tonovi u ali kvotnom nizu, oznaeni neparnim brojevima (kvinta, de cima itd.). PRISTER, Bruno, kompozitor (Zagreb, 21. I 1909 ). Na Muzikoj akademiji u Zagrebu studirao kompoziciju (K. Odak) i povijest muzike; diplomirao u Historijskom odjelu. God. 1928 41 inovnik u Zagrebu, 1945 46 nastavnik na Muzikoj koli u Splitu, zatim u Zagrebu referent u Ministarstvu prosvjete SRH i od 1947 gimnazijski profesor i rukovodilac Muzikog servisa; 196265 bio je struni suradnik Zavoda za kolstvo grada Zagreba.
DJELA. ORKESTRALNA: Scherzo quasi Tarantella, 1953; Uvertira, 1944; Igra mladosti, 1960; koreografska poema Bar-Kochba, 1963. KLAVIRSKA: preludij Dachau, 1946; fantazija i fuga, 1945. VOKALNA: Pjesma hromog avla CM. Krlea), balada za bariton i orkestar, 1940 (nova verzija 1974); Pjesma Zagrebu za tenor, zbor i orkestar, 1956; Pjesma proljea za zbor i orke star, 1956; kantata Pjesma nad pjesmama. Zborovi (Crna etva); masovne pje sme (Pjesma tenkista, Pjesma rudara, Pjesma mladosti, Armija stupa) ', solo-pjesme {etiri pjesme iz Izraela, 1943; Ciganske varijacije, 1955; Dvije pjesme, 1958). Kompozicije za djecu. Obradbe jevrejskih melodija i dr. K. Ko.

za c ' = i : i
c = 24 : 24
1

-i- A A

J_

1?

8 4 3 2 3 8za 27 30 32 36 40 45 48

razmak medu 9 10 16 9 10 9 16 tonovima T "9" 15 "9" 15 U prirodnoj ugodbi postoje dakle tri oblika sekunde, tj. in tervalskog razmaka izmeu dvaju susjednih tonova:
15 o 9

: 9 . Interval omjera je veliki cijeli stepen, omjera je mali cistepena i malog cijelog stepena jednak j e sintonikoj komi: 10 p 80

PRIVIDNA KONSONANCA -> Konsonanca i disonanca PRIVREMENA TONIKA -> Sekundarne dominante PRIVEK, Joe, kompozitor i dirigent (Ljubljana, 19. III 1937 ). U Ljubljani zavrio Srednju muziku kolu; kompozi ciju uio privatno kod L. M. kerjanca; usavravao se kod H. Pomerova na Berklee School oj Music u Bostonu, SAD. Ve od svoje esnaeste godine vodi prve vlastite male jazz-sastave. Od 1954 pijanist, a od 1960 najprije pomoni i zatim glavni di rigent Plesnog orkestra Radio-televizije Ljubljana. Jedan od najuglednijih jugoslavenskih dirigenata plesnih i jazz orkestara, P. je komponirao brojna djela za te sastave i napisao oko 200 aranmana. Istie se i kao autor muzike za filmove. Dobitnik je brojnih nagrada na zabavno-muzikim festivalima.
DJELA. ORKESTRALNA: Balet v barvah, 1962; Prva blejska suita, 1965; Zgodba ki je ni, 1966; Obarvano, 1966; H. T. 1967; Krianke 72, 73 i 74; Odjednom jednog dana, 1974 i dr. ZABAVNE MELODIJE: Vozi me vlak; Neke davne zvijezde; Ne pali svjetlo u sumrak; Kadar pade de; Maek v aklju; Mini maxi; Solza ki je ne prodam; Mali bodiva prijatelji; Zato sem noro te ljubila; Zelene godine i dr. M. Maz.

jeli stepen, a polustepen. Omjer frekvencija velikog cijelog

U prirodnoj ugodbi trozvuci glavnih stupnjeva dur-ljestvice (tonike, subdominante i dominante, npr. u C-dur ljestvici: ce-gj f-a-c i g-h-d) akustiki su istiji od istih trozvuka u bilo kojem temperiranom sistemu. Meutim, daleko vei od te malene prednosti su nedostaci prirodne ugodbe. To su: razlika od jedne sintonike kome izmeu velikog i malog cijelog stepena; zatim disonantnost kvinte na drugom stupnju dur-ljestvice (u C-duru d-a), jer je titrajni omjer te kvinte umjesto i, konano, u prirodnoj ugodbi nemogua je modulacija iz jednog tonaliteta u drugi, jer je frekvencija jednog te istog tona u razliitim tona litetima razliita. Tako se npr. ton a u donjem tetrakordu G-dur ljestvice dobiva kao odnos drugoga tona u nizu, u kojem je prvi ton ;,au C-dur ljestvici kao odnos frekvencije estoga tona prema prvom u nizu, tj. prema tonu c. Ta razlika postaje jo vea kad se uvedu kromatski tonovi. Prirodna ugodba, kojoj je temelj akustiki ista terca, smatrala se ide alnom za vokalni a cappella

PRO ARTE, gudaki kvartet; utemeljio ga 1959 M. Mileti u Zagrebu; danas (1976) u sastavu: Silvio Orlando i Mladen Kralj, violine, Miroslav Mileti, viola (umjetniki voa) i eljko vagli, violonelo. Preteno interes ansambla su djela s uvremenih kom pozitora, osobito jugoslavenskih. Osim u Jugoslaviji, kvartet je gostovao u svim zemljama Evrope, zatim u SAD i Kanadi, nastupao je na brojnim meunarodnim festivalima suvremene muzike, snimao za radio i televiziju, kao i za gramofonske plo e. Ansambl je u prvo vrijeme njegovao iskljuivo suvremeni komorni repertoar, ali je poslije proirio svoje djelovanje i na standardnu kvartetsku literaturu, stekavi na oba podruja laskava priznanja u zemlji i inozemstvu. K. Ko. PROD'HOMME, Jacques-Gabriel, francuski muzikolog i kritiar (Pariz, 28. XI 1871 Neuilly-sur-Seine, Pariz, 18. VI 1956). Studirao filologiju i historiju muzike na Ecole des Hautes-Etudes Sociales u Parizu. Od 1895 do 1912 muziki referent kod vie listova (L'Enclos, La Revue socialiste, Droits de l'homme, Messidor, Paris-Journal i dr.); 18971900 u Miinchenu urednik Deutsch-franzosische Rundschau. God. 1904 sa L. Dauriacom i J. Ecorchevilleom utemeljio francusku sekciju Internacionalnog

130

PROD'HOMME PROGRAMSKA MUZIKA

ostalo je dosta primera programske muzike u vokalnim komj cijama (npr. C. Jannequin, La Bataille de Marignan, Le C des oiseaux, Le Caquet des femmes). Veliki broj primera p< i iz instrumentalne muzike krajem XVI v., kao i iz XVII i XVI Gotovo se u svima doslovno, skoro naivno oponaaju zvuko prirode (J. Mundav, fantazije za virginal, odeljci Munja, G Mirno vreme, Vedrina). J. Byrd u delima za virginal opisuje^ niko raspoloenje. Muziko opisivanje bitaka je u XVII v. u modi. Zanimljivo je i delo J. Kuhnaua Biblische Historie sonata za klaviembalo) u kojemu, pored iskrenih prikaza evnog raspoloenja, ima i bukvalnog opisivanja program; sonati, u kojoj prikazuj e borbu izmeu Davida i Golijata, > naa bacanje i let kamena i pad Golijatov. Divni se primeri gramske muzike susreu kod majstora clavecina F. Coupe; To su uspele muzike slike raene savrenim poznavanjem i rienjem tehnike sviranja na clavecinu (Soeur Monique, Moissonneurs, Les Vergers flergers fleuris, Le Rossignol en an Les Papillons, Le Carillon de Cythere, Le Moucheron, Les p moulins a. vent). Kod J. S. Bacha na program nailazimo m mino u Pasiji po Mateju, a njegov Capriccio sopra la lontam del suo fratello dilettissimo, iako naivan, proet je vrlo iskre raspoloenjem. Na srodnim principima raene su i Le Staj A. Vivaldija. Kod J. Haydna takoe ima dosta primera prograr muzike; tako u oratoriju Die Schopfung zanimljiv je deo u k se opisuje haos. Programska obeleja nalaze se i u nekim njege simfonijama. I kod L. van Beethovena ima programske muzik tradicijama dotadanjih opisa bitaka napisao je Wellington's sa svim osobinama slinih kompozicija te vrste. Meutim, lepi primer programske muzike je njegova Pastoralna simfo. Mada je p. m. bila zastupljena u svim epohama, u svim' ciplinama i u svim oblicima, ona je svoj pravi oblik dobila' u romantici. Tada je stekla svoje jasno estetsko opredelje pa se u to doba javlja i termin apsolutna muzika pod koji u svi oblici bez jasnijeg programskog opredeljenja. Krajem XI3 se bila razvila i polemika oko prednosti programske, odne apsolutne muzike. Kasnije se uvidelo da ti pravci ne predstavi ni krajnosti ni suprotnosti i da ni jedan ni drugi ne mogu unaf odrediti vrednost dela. Zahvaljujui svom posebnom izraaji jeziku, muzika je osloboena konkretne veze sa pojmovima sj nog sveta. Svaki slualac na svoj nain doivljuje delo i u za nosti od raspoloenja i bogatstva fantazije tumai sadraj mu2 Zanimljivo je da je L. van Beethoven 1816 imao nameru da svoje klavirske sonate, koje su kasnije postale klasini prir apsolutne muzike, stavi tekst koji ga je inspirisao pri kompc vanju. Da je to uinio trebalo bi ih uvrstiti u programski : tor. Ovaj primer oito pokazuj e kako su labave i nesigurne i nie izmeu apsolutne i programske muzike. Osnivai romantine ere programske muzike bili su H. 1 lioz i F. Liszt. Glavno Berliozovo delo u ovoj oblasti je Far, tina simfonija. Raena sa svim osobinama romantiarskog stil: ivim kontrastima, koloristikim efektima, neposrednom i ajnou ona predstavlja i novi nain programskog izlaga Berlioz se ne ograniava samo na to da daje naslove stavovi ve uz partituru prilae iscrpan program, u kome opisuje s stav. Primenjuje i neku vrstu lajtmotiva, koju je nazvao idee j a koja se javlja u svakom stavu (u finalu izmenjena). F. L je osniva novog oblika, prilagoenog karakteru programai koncepcije. To je simfonijska poema, najee pisana u jedn stavu, sa prilino slobodnom unutarnjom formalnom struktur podreenom obradi siea. Njegove su poeme, meu ostali Tasso, Les Preludes, Orpheus, Simfonija o Faustu, Prometh Hamlet, Die Ideale. Posle Berlioza i Liszta p. m. je postala omilje podrujem gotovo svih kompozitora romantiara, ali i n( predstavnika kasnijih pravaca. U vanija dela programske muzike XIX i XX v. idu: F. M delssohn, uvertira Die Hebriden; R. Schumann, mnoge klavii kompozicije (Carnaval); E. Grieg, klavirska dela i svite iz mu za dramu Peer Gynt; B. Smetana, kvartet Iz mog ivota i ciklus orkestar Ma vlast; C. Saint-Saens, simfonijska poema Dc Macabre; N. Rimski-Korsakov, orkestralna svita IUexepa3c M. P. Musorgski, Hsauoea nonb Ha JIucou eope; R. Stra simfonijske poeme Don Juan, Tili Eulenspiegel, Tod und V, la"rung,Ein Heldenleben, Eine Alpensymphonie i Sinfonia domi ca; P. Dukas L'apprenti sorcier; I. Stravinski (Peuepeepn; Elgar, Falstaff; A. Honegger, Pacific 231 i Rugby\ G. Hc The Planets; O. Respighi, Fontane di Roma i Pini di Roma. Z ajnih dela programske muzike im a kod impresionista, 1 kod C. Debussvja (preludiji za klavir, simfonijske poeme Pre, a Vapres-midi d'un faune i La Mer). Programski zamiljene kc pozicije piu osobito esto sovjetski muziari. Od dela programskog karaktera u jugoslovenskoj mu treba da se spomenu simfonijske poeme P. Konjovia Ma

muzikolokog drutva. Od 1931 bio je arhivar Muzeja Parike opere i 193540 bibliotekar Parikoga konzervatorija. God. 1917 osnovao je, zajedno sa L. de La Laurencieom, Societe Franfaise de Musicologie. Kao pisac, prevodilac i kritiar suraivao u brojnim francuskim i stranim muzikim asopisima. U svojim glavnim djelima bavio se ivotom i radom L. v. Beethovena i H. Berlioza.
DJELA: Le Cycle Berlioz (2 sv.: I, La Damnation de Faust i II, L'Enfance du Christ), 1896 i 1898; Guide musical et ilude analytique de l'Anneau du Nibelung (sa Ch. A. Bertrandom), 1902; Hector Berlioz, 1904 (II izd. 1913; njem. prijevod 1906); Les Symphonies de Beethoven, 1906 (XV izd. 1938); Poganini, 1907 Camer. prijevod 1911); Franz Liszt, 1910; Gounod (2 sv.; sa A. Dandelotom), 1911; La Jeunesse de Beethoven, 1921 (II izd. 1927); Richard VCagner et la France, 1921; L'Opera, 16691925, 1925; Pensees sur la musique et les musiciens, 1926; L'Ecole royale et le Conservatoire de Pari (sa E. Crauzatom), 1929; Vingt chefs-d'oeuvre, 1930; Les Sonates pour piano de Beethoven, 1937 (II izd. 1950; njem. prijevod 1948); L'Immortelle bien-aimee de Beethoven, 1946; Gluck, 1948; F. J. Gossec, 1949. IZDANJA: R. Wagner, Oeuvres en prose (13 sv.; sa F. Hollom, F. Cailleom i L. van Vassenhoveom), 1908 25; Ecrits de musiciens (XV e XVIII e siecles), 1912; Beethoven raconte par ceux qui Vont vu, 1927; Mozart raconte par ceux qui Vont vu, 1928; Schubert raconte par ceux qui Vont vu, 1928; Wagner raconte par ceux qui Vont vu, 1929; Souvenirs de voyage de Berlioz, 1932. Prijevodi: A. Schurig, Mozart, 1925; R. Schumann, Les Ecrits divers sur la musique et les musiciens, 1946; L. van Beethoven, Les Cahiers de conversation 18191827, 1946; W. Furtvvangler, Enlretiens sur la musique (sa F. Goldbeckom), 1953; libreta Mozartovih, Havdnovih i Wagnerovih opera. LIT.: M. Garros, J.-G. Prod'ho mme, Revue de Musicologie, 1957. F. Raugel, Jacques-Gabriel Prod'ho mme, MGG, X, 1962.

PROGRAMSKA MUZIKA (engl. programme music, franc. musigue a programme, musigue programmatigue, ital. muica a programma, nem. Programm-Musik), muzika dela inspirisana i stvorena na osnovu izvesnog sadraja iz oblasti legende, litera ture, istorije, drugih umetnosti ili prirodnih pojava. Sa tim u vezi, programska dela uvek nose naslov iz kojega se vidi sadraj, slika ili raspoloenje obraeno u delu. Nasuprot programskoj muzici uobiajeno je postaviti -> apsolutnu muziku ili apstraktnu muziku. Dela takve vrste nemaju program iz spoljnjeg sveta. Ona nose isto muzike naslove koji ne pokazuju direktnu vezu sa nekim konkretnim sadrajem izvana. Takvi su nazivi: preludijum, tokata, fuga, sonata, simfonija, koncert i dr. Etimoloka veza tih termina sa nekim pojmom odreenog znaenja je samo is torijska, a sadraj takvog dela razvija se po unutarnjoj logici konstrukcije mu zikog tkiva. Mada se kod dela apsolutne muzike esto nalaze i termini koji ve blie opredeljuju njen karakter grave, grazioso ona ipak ne ulaze u oblast programa u muzici. Programnost se u muzici moe izraziti na vie naina, meu kojima se dva bitno razlikuju jedan od drugoga. Prvi i ujedno najjednostavniji i najpovrniji je tonsko slikanje, oponaanje zvunih pojava iz prirode i ivota (cvrkutanje ptica, uborenje poto ka, huka talasa, grmljavina, sevanje munje). Tu program ne zadire dublje u muziko delo, ne postaje muziki materijal, ve je slu ajan otisak, slian fotografiji. U takvim zvunim slikama (nem. Tonmalerei) veinom se ispoljava tehnika vetina kompozitora, naroito u orkestarskim delima. Oponaanje zvukova obilato se upotrebljava u tzv. primenjenoj muzici, na primer za film. Drugi oblik programske muzike je obraivanje nekog izvanmuzikog sadraja isto muzikim jezikom, osloboenim od konkretnih asocijacija koje izaziva oponaanje zvukova; kompozitor prenosi u muziku raspoloenja koja doivljuje u vezi sa tim vanjskim sadrajem. U tom se sluaju esto slui simbolima, koji nisu ele ment tonskog slikanja, ve muziki motivi, uslovno vezani za neku pojavu il i raspoloenje. Tako signal na trubi podsea na vojniku trubu, na boj, heroizam i pobedu, rog na timung u umi i lov, a mirna melodija na flauti ili oboi na pastirsku svirku i pastoralne prizore. Isto tako visoki i svetli registri pojedinih instrumenata doaravaju radost i veselje, dok se niskim, tam nim registrima dubokih instrumenata moe uspenije prikazati irina, ozbiljnost, potitenost i prostornost. Takovu vrstu pro gramske muzike jasno je definisao L. van Beethoven primedbom uz svoju Pastoralnu simfoniju: Vie izraz oseanja nego slikanje (Mehr Ausdruck der Empfindung als Malerei). I mada u njoj ima pomalo i oponaanja zvukova iz prirode (cvrkut ptica, grm ljavina, pljusak), u tom se delu u prvom redu osea raspoloenje autora. I vodei su moti vi (provodni motivi, lajtmotivi) uslovni simboli. Uslovni zbog toga to ih kompozitor odreuje da budu simbol i muziki pojam za izvesno lice, raspoloenje ili predmet. Vodei motiv moe i da se menja, kad se promeni linost ili stvar koju on zastupa. Brojni se primeri za to nalaze u delima R. Wagnera, H. Berlioza i drugih. Ako u delima takve vrste programske muzike ima i tonskog slikanja, ono tu nije krajnji cilj, ve sredstvo da se uspenije doara raspoloenje. Primeri programske muzike, veinom tonskog slikanja, nalaze se jo kod starih Grka. Poznati svira na aulosu Sakadas opisuje borbu Apolona sa zmajem Pitosom. Timotej, u <- IV v., daje muziki opis bure na moru. U IX v. Notker Balbulus u jednoj sekvenci oponaa okretanje mlinskog toka. Primer prog ramske muzike je i poznati kanon Sumer is icumen in iz XIII v. u kome se opisuje proletnje raspoloenje i ptiji poj. Iz XIV, XV i XVI v.

PROGRAMSKA MUZIKA PROHODNI TON

udra, V. Vukovia Burevesnik, M. Vukdragovia Put u pobedu, S. Rajiia Mali Radojica, B. Arnia Ples arobnica, M. Kozine Bela Krajina, Ilova Gora; orkestarska dela Sunana polja B. Berse, Karneval A. Dobronia, Orai J. Gotovca, klavirska kompozicija Roblje ide N. Devia i dr.
LIT.: M. Vancsa, Zur Geschichte der Programm-Musik, Berlin 1905. F. Niecks, Programme Music in the Last Four Centuries, London 1907. 0. Klauwell, Geschichte der Programm-Musik, Leipzig 1910. E. Nezvman, Programme Music, Musical Studies, London 1910. A. IVellek, Doppelemphinden und Programm-Musik (disertacija), Wien 1928. K. Schubert, Die Programm-Musik, u Martensovoj zbirci Musikalische Formen in historischen Reihen, sv. 13, Berlin 1934. A. Schering, Das Symbol in der Musik, Leipzig 1941. R. Raffalt, Uber die Problematik der Programmusik (disertacija), Tiibingen 1949. B. BaHCAoe, O5 OTpa>KeHHH aeHCTBHTejibHocTH B MV3biKe, MocKBa 1953. H. Unverricht, Horbare Vorbilder in der instrumentalischen Musik bis 1750. Untersuchung zur Vorgeschichte der Program musik (2 sv.; disertacija), Berlin 1954. N. E. Ringbom, Uber die Deutbarkeit der Tonkunst, Helsinki 1955. V. Zucherkandl, Sound and Svmbol, London 1956. Z. Lissa, Uber das Spezifische der Musik, Berlin 1957. F. Homes, Music and Its Meamings, London 1958. A. Sychra, Die Einheit von apsoluter Musik und Programmusik, Beitrage zur Musikwissenschaft, 1959- A. Copland, Music and Imagination, New York 1959. Isti, The Sense of Music, Princeton 1959. E. UIuiuosa-ropcKan, ITporpaMMHaH my3biKa, MocKBa 1961. H. G. Hoke, Programmusik, MGG, X, 1962. D. Sn.

131

DJELA. JAZZ: Opus, 1952; 2 koncerta za jazz -orkestar, 1955 i 1963; Tema za Silvija za bubnjeve i jazz-orkestar, 1962; Uvertira, 1962; Intima, 1962; Na svoj nain, 1962; Susreti, 1963; Dilema za alt-saksofon i jazz-orkestar, 1964; Bagatele, 1964; Concertino za jazz-kvartet i gudae, 1965; Scherzo, 1965; Opsesija; Bossa Nova 11; Gleda m nou sve to ne mogu vidjeti danju; Varijacije na temu Patelin; Minijature, I I I I ; Rondo; Skice; Balada za trublju i jazz-orkestar; Enigma; Sretna kuda; La Playa; Blues 1; Folklorne meditacije; Lamento; Sjeanje na Patelina; Tema za pop-LP.; Intima 74; Sinteze I i dr. LAKA ORKESTRALNA: Mala fantazija, 1958; Suita, 1959; Uvertira br. 1; Razmiljanja, 1963; Scherzo, 1965; Skice za alt-saksofon i orkestar, 1967 i dr. DRAMSKA : baletne muzike Kantata mladosti, 1961 i Meuigra, 1964. Muzika za radio-drame i televiziju; filmska i scenska muzika. ZABAVNE MELODIJE: Na rastanku; Kad blista sunca trag; Mali cvrak; Uspavanka; Na um skom puteljku; Zbog jedne davne melodije, 1970; tela bi biti list, 1970; Fakin od porta, 1974 i dr. Kompozicije za djecu. Brojni aranmani za instrumen talne i vokalne sastave. LIT.: M. Krii, 25 godina muzikog rada Miljenka Prohaske, Telegram, 8. V 1964. K. Kovaevi, Muziko stvaralatvo u Hrvatskoj 1945 1965, Zagreb 1966. K. Ko

PROGRESIJA, u harmoniji, odreeni slijed dvaju ili vie akorda za redom, npr. akoidi VVI stupnja, akordi IIVI stupnja itd. PROGRESSIVE JAZZ -> Jazz PROHASKA, Jaro, austrijski pjeva, bariton (Be, 24. I 1891 Munchen, 28. IX 1965). Pjevanje studirao na Muzikoj akademiji u Beu; na opernoj pozornici debitirao 19 22 u Liibecku i tamo angairan do 1925. God. 192531 u Niirnbergu i 193152 na Dravnoj operi u Berlinu; tamo je od 1947 predavao pjevanje na Visokoj muzikoj koli i 195259 bio direktor Operne kole. Gostovao je na mnogim evropskim opernim pozornicama, 1934 45 redovito sudjelovao na festivalu u Bavreuthu. U njegovu opernom repertoaru najistaknutije mjesto zauzimaju uloge u Wagnerovim djelima, osobito Amfortas u Parsifalu. PROHASKA, Karl, austrijski kompozitor (Modling kraj Bea, 25. IV 1869 Be, 28. III 1927). Studirao u Berlinu (A. Assmayer, E. d'Albert, H. von Herzogenberg) i Beu (F. Krenn, E. Mandyczewski). Profesor na Konzervatoriju u Strassburgu i muziki asistent festivala u Bavreuthu; 190105 dirigent Varavske filharmonije. Od 1908 u Beu pr edavao na Konzervatoriju, a od 1924 bio je profesor na Visokoj muzikoj koli. Nastavljajui u kompoziciji tradiciju R. Schumanna i J. Brahmsa, traio je nova harmonijska izraajna sredstva.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska fantazija, 1915 16; serenada, 1917; passacaglia i fuga, 1923. KOMORNA: gudaki kvartet, 1902; gudaki kvintet, 1920; klavirski trio, 1920; sonata za violinu i klavir, 1899. 17 varijacija i fuga na vlastitu temu za klavir, 1920. Preludij i fuga za orgulje, 1925. Opera Madeleine Guinard, 1930. VOKALNA: oratorij Friihlingsfeier, 1913; zborovi; ciklus solo-pjesama Pierrot lunaire, 1920 i dr. LIT.: H. Jancik, Karl Prohaska, MGG, X, 1962.

PROHODNI TON (engl. passing tone, passing note, franc. note de passage, njem. Durchgang, Durchgangsnote, Durchgangston, tal. nota di passaggio), neakordiki ton, koji predstavlja melodijsku sponu izmeu dvaju akordikih tonova jedne te iste harmonije ili dviju razliitih harmonija (-* Akordiki tonovi, -> Neakordiki tonovi, -> Sluajne harmonije, ~> Zaostajalica):
*l

J *J

U prohodnom tonu jednako je sadrano i postepeno kretanje i kretanje u istom pravcu bez vraanja, ime se on upravo i razli kuje od > izmjeninog tona. Kod veeg razmaka izmeu akordikih tonova, koji se povezuju prohodom, moe nastupiti i vie prohodnih tonova uzastopce:

Prohodni tonovi mogu biti dijatonski, kao u gornjim primjerima ili kromatski:
* *

PROHASKA, Miljenko, kompozitor i dirigent (Zagreb, 17. IX 1925). Studij kontrabasa zavrio na muzikoj koli Vatroslav Lisinski, a zatim diplomirao u teoretsko-nastavnikom odjelu na Muzikoj akademiji u Zagrebu (1956). God. 1947 54 lan Zagrebake filharmonije, Simfonijskog i Komornog orkestra Radio-televizije Zagreb i Orkestra jugoslavenske Ra-diodifuzije. Utemeljitelj (1947) i od 1957 dirigent Plesnog orkestra Radiotelevizije Zagreb, od 1971 istodobno dirigent zagrebakog kazalita Komedija. Kao dirigent gostovao u Austriji, Njemakoj, Nizozemskoj, Belgiji, Danskoj, Francuskoj, Italiji, Engleskoj, panjolskoj, Poljskoj, SSSR, Irskoj, SAD i dr. Istakao se i kao lan Zagrebakog jazz-kvarteta. Jedan od najuglednijih jugoslavenskih kompozitora na podruju jazza i zabavne muzike, P. je znatno pridonio razvoju tih muziki h grana i to ne samo kao stvaralac, nego i M.PROHASKA kao dirigent i araner. Vie njegovih djela snimljeno na gramofonskim ploama u domovini i inozemstvu. P. je bio predsjednik Udruenja kompozitora lake muzike Hrvatske (1954-57), Drutva hrvatskih skladatelja (1967 68), Festivalskog odbora Zagreb (196769), Estradnih radnika Jugoslavije itd. P. je suautor prve jugoslavenske rock-opere Gubec-beg (1975; sa I. Krajaem i K. Metikoem).

Jedan od estih sluajeva prohodnog tona jest prohodna septima, koja s akordikim tonovima akorda, s kojim se pojavljuje, redovito tvori septakord, odnosno jedan od njegovih obrata:

r
'6 5 -6

Prohod se moe istodobno odvijati i u dva i vie glasova u paralelnom pomaku:

ili u protupomaku:

132

PROHODNI TON PROKOFJEV

ska linija izgraena je na deklamacionom principu i na os fleksije jezika i psiholokog znaenja teksta. Tada_ nastaju i znaajna dela: Prvi koncert za violinu. Trea i etvrta klav sonata i kantata Cejuepo ux. Iz 1917 je popularna K.iaccuue cuM(p~0HUH koju je P. zamislio u stilu bekih klasika, govore* nju da bi verovatno i Mozart slino pisao kada bi iveo u nje vreme i zadrao svoj nain muzikog miljenja. God. 1918 P. naputa Rusiju. Dospevi u New York ni kao pijanist, izvodi vlastite kompozicije i zahvaljujui prijate i preporuci S. Kusevickoga, objavljuje razna svoja dela. Za C u Chicagu pie JIw6oeb K mpeM anenbcnuaM delo puno lir muzikog ukusa, humora, satire i vedrog duha. Ohrabren ; narudbom, P. komponuje na mistian srednjovekovni ruskog knjievnika Brjusova operu Ozneunau aJiee.1. ' U Parizu, gde e proboraviti niz godina, zavrava Trei cert za klavir, Drugu simfoniju i Kvintet op. 39 i, opet po nagi Djagileva, pie muziku za balet Cma/ibHOU CKOK i Ejiydiibiu Ova dela pokazuju sklonost za traenjem savremenijega muz jezika. U Treoj simfoniji _P. se koristi muzikim materijal opere OeMeimuu ame.i, a u etvrtoj temama iz baleta Ejydubu U jesen 1929 P. gostuje u SSSR, gdje daje itav niz konc a 1930 prireuje u Americi 24 koncerta. etvrti koncert za jedno je od najboljih dela iz Prokofjevljeva parikog pe God. 1932 P. izvodi sa velikim uspehom u Americi Trei koncert za klavir, a u novembru se nastanjuje u Moskvi. Od perioda zapoinje njegov veliki doprinos kulturi Sovjetsko, veza i direktan utic aj na sovjetski muziki ivot. U prvo vreme svoga stalnog boravka u SSSR P. komp muziku za film i dramske predstave (Ilopy>iuK Kuitce, Ezune,
HOHU,

I itav akord moe imati ulogu prohodnoga akorda ili prohodne harmonije, kao tzv. prohodni -> kvartsekstakord ili, kao u iduem primjeru, -> sekstakord a-c-f:

Prohodni tonovi, koji nastupaju istodobno s kretanjem akordikih tonova, ili istodobno s promjenom akorda, srodni su slo bodnim, odnosno nepripravljenim zaostajalicama, pa ih mnogi teoretiari i tumae kao -> zaostajalice:

s=^ TT
S

N. D.

f * a

PROKOFJEV, Sergej Sergejevi, ruski kompozitor (Son-covka, Jekaterinoslavska gubernija, Donbas, 23. IV 1891 Moskva, 5. III 1953). U ranoj mladosti pokazivao je sklonost za muziku te ga je mati uila da svira klavir. U petoj godini pie prvu kompoziciju. God. 1904 ulazi u Petrogradski konzervatorijum u klasu A. K. Ljadova, L I ,j,- |jL i *8| sa kojim se esto sukobljuje

i ^PlIiK i*,I ^^J^^k<$,\ ^^^^^

aj
||

zbog svoje sklonosti ka slobod-

nijem tretiranju harmonije. U klavirskim minijaturama iz tog doba ispoljava se originalna kompozitorska fizionomija, bogate tematske invencije, slobodnih i interesantnih sklopova. God. 1909 P. zavrava konzer-vatorijum, kompoziciju kod J. J. Vitola i klavir kod Vinklera, ali nastavlja studij klavira kod Jesipove i dirigovanje kod N. N. erepnjina. U toku ovog nastavka muzikih studija P. esto nastupa kao pijanist i dirigent, izvodei ne samo svoja dela nego i velik broj dela raznih kompozitora. U vremenu od 1911 do 1916 S. S. PROKOFJEV P. pie vrlo znaajna dela. U izdanju Jurgensona izlaze dve klavirske sonate, kompozicije za klavir i orkestar i Prvi koncert za klavir ije je izvoenje 1912 izazvalo bune polemike (kritiar L. Sabanjejev u Glasu Moskve napada delo i tvrdi da bi znailo obeastiti muziku ako bi se ovim pojmom nazvala partitura gospodina Prokofjeva; istovremeno N. Mjaskovski pie odu evljeno u reviji Aiuzika o ovom novom i sveem modernom delu). God. 1914 P. zavrava konzervatorijum i na konkursu Rubin-tajn dobiva prvu nagradu za izvoenje svoga Prvog klavirskog koncerta. Odlazi u London i upoznaje balete Stravinskog ar ptica i Petruka, te Ravelov Daphnis et Chloe kao i Djagileva, inspiratora i rukovodioca Ballets Russes. Oduevljen predstavama ovoga slavnog Baleta i impresioniran linou Djagileva, P. pri hvata ponudu pisanja jednog baleta. God. 1915 m,, nastaje tako muzika za j.f '& ^ ^ C\ | ^j balet Ana u JIOJIJIUU kao Wr '- 1*1 *p,
i ciklus za klavir CapKa3MU .

m *

pie svoje remek-delo, balet PoAteo u JJ->icyjibemma, prema Shal areu, i zavrava Drugi koncert za violinu, a od filmske rr komponovane u saradnji sa reiserom Eisensteinom, P.
kantatu AAeKcandp HeecKiiii, te pie operu CeMen KomKO, \

IIuKoeaH daMa, Eeeeuuu OuezuH, Eopuc Fodynoe). God

povesti Katajeva. Uporedo radei i na sonatama za klav komponuje itav niz masovnih pesama i zavrava opei Sheridanu O6pyueHue e Mouacmbipe. On bezuspeno pokuazainteresuje pozorine uprave Sovjetskog Saveza za operu . i
JI>o6oeb

.,f

"i'"

Oba dela imaju ista obeleja: velike harmonske slobode, drske diso nance i jako naglaene elemente groteske. Od muzike za taj balet nastaje CKUcficKaR cwuma. Pie

^ 71* * \ \ \ I *

^.p ^*<

tada i operu HzpoK prema istoimenom delu Dostojevskoga. Njegova muzika, inventivna i IM. U.., originalna, obiluje interesantnim S. S. PROKOFJEV, stranica gudakoga kvarteta, autograf pojedine sluajeve moe koristiti politonalnim sazvujima, sjajno ilustriruje karaktere linosti na sceni, puna je jetkog humora i otre groteske. Melodij-

Iako je muziki jezik Prokofjeva po povratku u SSSR pr velike promene, njegovo stvaralatvo je povod estim estc diskusijama i otro ga kritikuju i napadaju ljudi koji su staj pozicijama socijalistikog realizma i umetnosti. U literarn< vrednim autobiografskim zapisima P. sa humorom i iskre daje interesantne ocene vremena i prilika; govorei o svon zikom stvaralatvu kae da u njemu vidi pet raznih linija sinu, novatorsku, tokatnu (motorinu), lirsku i skereozi mortstinu. U godinama rata 194144 P. je evakuisan zajedno sa vi brojem linosti sovjetske kulture i umetnosti, ali je stvai uvek vrlo aktivan. Zavrava balet 3oAyiuKa (Pepeljuga), pie < i Osmu sonatu za klavir, Drugi gudaki kvartet i operu . B c Mup. U kamernoj muzici iz tog perioda naroito se istie I za violinu op. 80. God. 1948 P. zavrava operu prema rc Poljevoja Flogecmb 0 uacmonufeM Hejioeeue. Iako zahvaen kom boleu, skicira itav niz kompozicija (meu njima 5 simfoniju), ali ga je smrt spreila da ih sve dovri. P. je esto napadan kao muziki anarhist i ekstremni tor, ali on to nije bio; njegov je muziki jezik stvore n i d povezan sa osnovama svega to je pozitivno i od vrednosti ici prolosti, ali je istovremeno nastao kao logian nast produenje svih progresivnih nastojanja da se muzika izi sredstva stalno obogauju, a muziki elementi razvijaju u korak sa traenji ma u ostalim oblastima umetnosti XIX etkom XX v. Njegov iv, nemiran, neobuzdan i inve stvaralaki duh te prisutan, nepogre metniki ukus i t ramentna i genijalr zikalnost jasno si tali i oblikovali muziki profil, k otkrio nove m vrednosti, nove, dc u muzici nepozn metniko-psiholol tegorije, smeha, h i groteske. Prokofj ne moe nazvati nekoga novog pravca ili kole, ali se esto mogu u savre muzici da pronau elementi koji govore o postojanju prokofj skog i stvaralatva pa se za tif T

mpeM aneAbcuHaM.

PROKOFJEV

133

op. 126, 1951. Simfonijska slika C HU op. 6, 1910; simfonijska skica Ocenuee za Prokofjeva sa dodatkom izam. iroka slualaka publika nije mali orkestar op. 8, 1910; Oda na onounanue eounbi op. 105, 1945; FIpa3dHUHHaH jo ni danas potpuno prihvatila veinu njegovih dela, ne zato no3jna u A-duru op. 113, 1947; IIywKUHCKue eaabCbi op. 120, 1949; UbizancKan to bi ona bila teko shvatljiva i nepristupana, nego zbog toga ^anmasuH (iz baleta Cxa3 0 naMenuoM tfeeniKe) op. 127, 1951; ypaAbcKan (iz istog baleta) op. 128, 1951; X O 3 HUKO . Mednou zopu (iz istog to je P. esto govorio i pisao to sva nova muzika nasto - pancodun baleta) op. 129, 1951; IIpa3dHbmnax no 3 Ma Bcmpena BOAZU C /JOHOM op. 130, janja, traenja i nove intonacije zahtevaju od slualaca mnogo 1951; JJueepmucMCHm op. 43, 192529; llopmpemu 113 HzpoKa o p . 4 9 , 1 9 3 0 veu panju i vei napor te ih zbog toga on ne moe da lako primi. 3 1 ; ne k o l i k o ma r e v a (o p . 6 9 , 8 8 , 9 9 ). K A ME RN A. Dva gudaka I, u h-molu op. 50, 193? i II. u F-duru op. 92, 1941. Kvintet u gP. je pisao da se kao formalizam ocenjuju i nepravedno odbacuju kvarteta: molu za obou, klarinet, violinu, violu i kontrabas op. 39, 1924; sonata za mnoga dela koja se ne mogu shvatiti kod prvog sluanja te se violinu i klavir u f-molu op. 80, 1938 46; sonata za violonelo i klavir u C -duru stalno zalagao za harmonsku i melodijsku jasnou, ali za takvu op. 119, 1949; sonata za flautu i klavir op. 94, 1943 (prer. kao II sonata za violinu i klavir op. 94-bis, 1944); sonata za 2 violine u C-duru op. 56, 1932; sonata za koja e biti nova; u tome on vidi i glavnu problematiku savre solo u D-duru op. 115, 1947; balada za violonelo i klavir u c-molu op. menog stvaralatva. Prokofjevu je strana anarhija u harmoniji, violinu 15, 1912. KLAVIRSKA. Devet sonata: I, u f-molu op. 1, 1909; II, u dnajsmelije harmonijske obrate on koristi iskljuivo za postizanje molu op. 14, 1912; III, u a-molu op. 28, 1917; IV, u c-molu op. 29, 1917; V, u C-duru op. 38,1923 (prer. kao op. 135, 1952 53); VI, u A-duru op. 82, kontrasta i dramatinog dejstva. Sve harmonijske drskosti i 1939 40; VII, u B-duru op. 83, J939 42; VIII, u B-duru op. 84, 1939 44 i oporosti kod njega se IX, u C-duru, op. 103, 1947 (deseta i jedanaesta sonata ostale su u skiredovno zavravaju loginim cama).etiri etide op.2, 1909; 4 i jasnim reenjima i kadenkompozicije op. 3, 1911; 4 ciranje u njegovim de-lima kompozicije op. 4, 1910 12; tokata u C-duru op. 11,1912; 10 dobiva uvek nov neformalni kompozicija op. 12, 1913; sadrajni znaaj (Osma CapKa3Mbi op. 17, 191214; sonata za klavir). P. je Aiu.HoAeniHocmu ( Visions fugi-tives) op. 22, 191517; Cxa-3KU cmapou preteno dijatonik, ali je i 6a6yuiKU op. 31, 1918; 4 hroma-tiku bogato kompozicije op. 32, 1918; Beiiju iskoriivao (melodijsko i s ce6e op. 45, 1928; 6 transkripcija op. 52, 1931; 2 harmonijsko tkivo u Drugoj sonatine op. 54, 1931 32; 3 simfoniji); on je tonalan, ali kompozicije op. 58, 1933 38; je harmonska sfera Sedme Munu op.62, 1933 34; Jlemcsan My3bina op. 65, T935; 3 kompozicije sonate za klavir potpuno (iz baleta 3ojiyuiKa) op.95,i942;3 atonalna. P. prime-njuje kompozicije op. 96, 194142; 10 novu tehniku modulacije, a kompozicija (iz baleta 3oAyiuKa P97, 1943; 6 kompozicija (iz istog iz polifonog principa radi baleta) op. 102, 1944; 10 kompozicija vrlo smela sazvuja; kod POMCO U JXo*cy-Abemma op. 75, njega akor-dska vertikala u 1937; koncert-na transkripcija dvaju odlomaka iz opere JJw6o8b K raznim mpeM aneAbcunaM; op. 33-ter. delima ima potpuno razna DRAMSKA. Opere: znaenja, a esto i bogato koristi tri - S. S. PROKOFJEV, Romeo i Julija u izvedbi HNK u Zagrebu MadaAeHa, 191113; Hzpoxf 192527; Jhooeb K mpeM tonus. P. voli melodiju i smatra je 1919 (orkestarska svita, 1924); Ozneunuu ameA, 191927; CeMeu Konajvanijim elementom muzike. Trudi se da probudi njene vrednosti aneAbcunaM, mKo, 1939 (orkestarska svita, 1941); O6pyneHue e Mouacmupe (JJy3Hbn), 1940; Boui da pomou nje ostvari sva raspoloenja i karakteristike linosti. P. na u MUP, 1941 52 (u prvoj verziji dvoveernje delo, kasnije skraeno u jednove i floeecmb o HactttOHUfe.H ueAoeeKe, 194748 (izv. 1960). Baleti: Ci<a3Ka npo je izgradio itav niz dela na osnovama stalnoga ritmikog toka u ernje) ce,uepbix tuymoe nepeuiy}mietuezo, 191520 (orkestarska svita, 1922); Cmaobliku perpetuiim mobile i svojim velikim brojem klavirskih utyma, AbHou CKOK, 1925 (orkestarska svita, 1926); EAydnbiu cbiu, 1928 (orkestarska svita, kompozicija podvukao i odredio naroito mesto muzikoj formi 1929); Ha JJnenpe, 1930 (orkestarska svita 1933); POMCO U JJo*cyAbemma, 193536 svita: 193611946); 3onyutua, 1940 44 (3 orkestarske svite, 1946); pokreta i tokate. Ritmove mara, valsa, tarantele, gavote, (orkestarska KO3 O KamenuoM tfeemKe, 194850. Scenska muzika za vie kazalinih dela menueta, pa i sloene kombinacije 5/4, 7/8, vrlo je esto i u C (Eezeuuu Onezun, Eopuc FodyHoe, FaMAem). Filmska muzika (TJuKoean daMa, raznim varijantama i delima koristio, naroito u svojim baletima, lleau FpO3uuu i dr.). VOKALNA: oratorij Ha cmpaztce Mupa op. 124, Kantate: CeMepo ux op. 30, 1917; Kaumama K 2o~Aemuw OKmndpa op. koji spadaju u najuspelije Prokofjevljeve radove. U finalu Sedme i 1950. 74, 1936; AACKcanp HeecKiiu op. 78, 193839; 3dpaeuifa op. 85, 1939; Osme sonate za klavir osea se prava hegemonija ritma. Ovde je P. EaAAada o MdAbHw<e, ocmaeiueMCn uemeecmHbiM op. 93, 194243; Pacifeemaut postigao ritmiko-zvuni delirij. U formalnom reavanju P. se sa MOzyHuu npau op. 114, 1947; necmi uauiux dueut svita za sole, hor i orkestar 76, 1937; 3UMHUU Kocmep, svita za recitatora, deji hor i orkestar izvesnim slobodama gotovo uvek oslanja na ustaljene oblike op. op. 122, 1949; FadKuu ymeuoK za glas i mali orkestar (takode i za glas i klavir) muzike klasike, on je uvek logian i lakonski kratak. Njegova op. 18, 1914; 2 enska hora s orkestrom op. 7, 190910; 2 dueta za muke glasove muzika kipti bogatstvom raspoloenja, on je pesnik, lirik, i klavir na teme narodnih napeva op. 106, 1945. Solo -pesme: op. 9, 23, 27, 35, 73, 121; deje pesme op. 68; masovne pesme op. 66 (6 pesama), 79 (7 pe dramatik, satirik, sa neogranienom paletom nijansa i senanja. P. 36, sama), 89, 98; obrade narodnih napeva op. 104 (12 pesama). - Autobiografija. izbegava svaku filozofiju, pa i onda kad se obraa istoriji i starim lanci u sovjetskim i inostranim publikacijama. LIT.: M. Montagu-Nathan, Serge Prokofieff, The Musical Times, 1916. temama, sve reava iskljuivo muzikim slikanjem i zvunim Isti, Contemporarv Russian Composers, New York 1917. L. Sabaneyev, kazivanjem, pri emu njegova muzika daje velike mogunosti za Modern Russian Composers, New York 1917. N. Slonimsky, Serge Prokofieff, asocijacije, iako bez ikakva podteksta. Kod njega se osea prava Quarterly on the Soviet Union, New York 1939. /. Deakin, Peter and the improvizaciona stihija. Okarakterisati Prokofjeva kao Wolf, London 1940. G. Abraham, Sergev Prokofiev as a Soviet Composer, Review, 1942. Isti, Sergev Prokofiev, Eight Soviet Composers, London kompozitora motorike, satire, lirike, dramatike ili nazvati ga Music 1943. li. Hecmbee, Ceprefi npOKOtpbeB, MocKBa 1946 ffranc. prijevod 1946; novoklasiarom ili novoromantiarem bilo bi potpuno pogreno, jer engl. prijevod 1946; veoma proireno izd. 1957; engl. prijevod 1960). R.

je on dao dela kao to su CapKa3Mbi, UIym> HepOK i PoMeo u Jloicyjibzmma-> Druga i Sedma simfonija, CKitcficKan aouma i Druga sonata za violinu i klavir, Oeuenubiu ameA i KnaccunecKan CUM0O~
HUH.

P. je to sve zajedno, i tano je Asafjev rekao da za Pro kofjeva vai kredo: to sam hteo, to sam napravio. Sa svojih 138 opusa, P. je sebi izvojevao visoko mesto u savremenom muzikom stvaralatvu i s pravom moe da se nazove klasikom muzike XX v.
DELA. ORKESTARSKA. Sedam simfonija: I, KnaccunecKan CUM $ OHUH u D-duru op. 25, 1917; II, u d-molu op. 40, 1924; III, u c-molu op. 44, 1928; IV, u C-duru op. 47, 1930 (prer. 1947); V, u B-duru op. 100, 1944; VI, u es-molu op. ni, 1945 47 i VII, u cis-molu op. 131, 1952. Simfonijeta u A-duru op. 5, 1909 14 (prer. 1929 kao op. 48); simfonijska poema op. 57, 1933; simfonijska pria llemn u BOAK op. 67, 1936. Pet koncerata za klavir: I, u Des-duru op. 10, 1911; II, u g-molu op. 16, 1913; I I I , u C-duru op. 26, 1917 21; IV, u B-duru op. 53, 1931 i V, u G-duru op. 55, 1932. Dva koncerta za violinu: I, u D -duru op. 19, 1916 17 i I I , u g- molu op. 63, 1935. Koncert za violonelo u e -molu op. 58, 1933 38; simfonija-koncert za violonelo i orkestar u e -molu op. 125, 195052; Concertino za violonelo i orkestar u g-molu op. 132, 1952 (nedovren); yeepmwpa na eepeucKue rneMu za klarinet, 2 violine, violu, violonelo i klavir op. 34, 1919 (i934 prer. za veliki orkestar); uvertira u B-duru za 17 instrumenata op. 42, 1926 (1928 prer. za veliki orkestar); PyccKan yeepmtopa u C-duru op. 72, 1936. Svite: Ana u JIo AUU , Cnu^cnan cioutna op. 20, 1914; iz filma fJopyuur< KUOKC op. 60, 1933 34; Ezunemcnue HOHU op. 61, 1934; Jlemuuu deub (prema klavirskom delu JJemcKan My3bwa) op. 65-bis, 1941; 1941 eod op. 90, 1941; BaAbCbi op. 110, 1946; Jlemnan HOH (iz opere Jly3-HbH) op. 123, 1950 i Csade6naH cwuma (iz baleta CKO.3 0 uaMenuoM ifeemKe)

Moisenko, Realist Music: 25 Soviet Composers, London 1949. N. Nabokov, Old Friends and New Music, Boston 1951. A. Odriozola, Homenaje a Sergio Prokofiev en el 60 aniversario de su nacimiento, Pontevedra 1951. A, Aiessiaen, Mort et transfiguration de S. Prokofieff, RM, 1953, 221. L. Biancolli, S. Prokofiev and His Orchestral Music, New York 1953. Serge Prokofieff, Musik der Zeit, V sv., Bonn 1953. A. Golea, Serge Prokofieff, Musique russe (2 sv.), Pari 1953 - F. Poulenc, La Musique de piano de Prokofieff, ibid. A. Olkhovsky, Music under the Soviets, New York 1955. C. li. IlAu$utmeuH (urednik), C. C- FIpoKoctibeB. MaTepHajibi, flOKVMeHTbi, BOcnoMnHaHHfl,MocKBa 1956 (II dopunjeno izd. 1961). M. Caduuuua, Ceprefi ITpoKodpbeB, MocKBa 1957 (skraeno izd. 1960). B. EAOK, KoHuepTbi J^JIH BHOJioHMcnH c opnecTpOM C. ripoKO<t>beBa, MocKBa 1959. D. L. Kinsey, The Piano Sonatas of Serge Prokofieff, Ann Arbor 1959. E. MnaiiaKanosa, Onepa C. C. FIpOKocpbeBa, BoiiHa H Mup, floHCHeHHe, MocKBa 1959. JI. PaKKe/ib, 4>opTenbHHHoe TBOpMecTBO C. C. IlpoKodpbeBa, MocKBa 1960. JI. IIOAHKoea, BoHHa H MHP C. C. npoKotbbeBa, MocKBa 1960. S. Prokofiev (Autobiographv, Articles, Reminiscences), London 1960. C. Samuel, Prokofiev, Pari 1960. F. Streller, Sergej Prokofjev, Leipzig 1960. H. CeMenoscKan, Ba/ieT C. ripoKotpbeBa CKa3 o KaMeitHOM ijseTKe. FIoHCHeHHe, MocKBa 1961. B. X.OAonoea i /O. KoAonoe, <J>opTenb>iHHfc>ie coHaTbi C. C. npoKO(bieBa, MocKBa 1961. T. Eozanoea, HaijHOHajibHO-pvccKHe Tpa/iHUHH B My3biKe C. C. LTpoKodibeBa, Moci-tna 1961. G. Waldmann, Sergei S. Prokofieff, MGG, X, 1962. JI. /JanbKo, Onepti C. FIpOKodpbeBa, MocKBa 1963. C. CAOHUMCKUU, CHMC1)OHHH FIpoKodpfceBa, MocKBa i JleHHHrpaji 1964. H. Pozootcuna, BoKaju.HO-cnM(})OHHMecKHe npOH3BeAeHHH C. npOKoepbeBa, MocKBa 1964. M. Rasment, Prokofiev, London 1965. H. Coponep^ CKpHnn*iHoe TBopMecTBO C. npoKocbbeBa, MocKBa 1965. C. BacuAenKo, EajieTbi LTpoKodpbeBa, Moc KBa i JIeHHHrpa>i 1965. M. Tapananoe, Grmib CHMCPOHHH LTpOKOcpfeeBa, MocKBa 1968. O. D.

134

PROKOMPONIRATI PRO MUICA

preuzeli su i proirili njegovu klavirsku metodu. P. se ba \ komponiranjem.
DJELA: Allgemeine Musiklehre (2 sv.), 1857; Aphorismen uber die lische Kirchenmusik, 1858; Uber die bohmische Musik (rkp.). INSTRUK NA: Versuch einer rationellen Lehrmethode im Pianofortespiel (s dodatnirr dijama i vjebama za pasae), 184T; Die Kunst des Ensembles im Pianofortt Tonleiterpassagen; 2 4 rune vjebe za 2 i vie klavira. LIT.: R. Miiller, Josef Proksch, Prag 1874. R. Quoika, Joseph Prc MGG, X, 1962.

PROKOMPONIRATI (njem. durchkomponieren) poetski tekst, znai u vokalnoj kompozitorskoj praksi za svaku kiticu pjesme u skladu s literarnim sadrajem napisati novu muziku. Prokomponirana solo-pjesma razlikuje se tako od strofne, u kojoj se sve kitice pjevaju na istu melodiju. Ona vie odgovara estetskim zahtjevima o skladu muzike i teksta. Slobodna je oblika, ali se esto pribliuje trodijelnoj shemi A B A. Pratnja je u njoj obino razradenija i ima veu vanost od pratnje u strofnim solo-pjesmama. Na prijelazu izmeu strofne i prokomponirane pjesme nalaze se pjesme variranoga strofnog oblika kao npr. Gute Nacht i Lindenbaum F. Schuberta. Izraz p. pojavio se u muzikoj terminologiji istom u XIX st., ali princip prokomponiranja primjenjivao se ve i mnogo prije (trubaduri, barokna arija, neki vokalni oblici rane monodije). Klasini primjeri prokomponiranih solo-pjesama su neke pjesme F. Schuberta (Ihr Bild, Der Doppelganger, Erlkonig) R. Schumanna i balade C. L6wea. M. Kun. PROKOPIEV, Trajko, kompozitor i dirigent (Kumanovo, 6. XI 1909). Studirao na Beogradskoj muzikoj koli (M. Milo jevi, K. Manojlovi, J. Slavenski, M. Logar); 194647 usavravao se u Pragu. Nastavnik muzike kole Mokranjac i dirigent istoimenog hora u Skopju; 193537 vodi hor Branko u Leskovcu, zatim je ponovo nastavnik u Skopju, a 1939 41 u Sarajevu dirigent peva -kog drutva Sloga i nastavnik muzike na bogosloviji. Neposredno nakon Osloboenja P. formira Vojni hor Glavnog taba NOV Makedonije. U isto vreme, 1945, postavljen je za prvog direktora Srednje muzike kole u Skopju. Bio je zatim glavni muziki urednik Radio-Skopja i dirigent Simfonijskog radio-orkestra, te dirigent Skopske opere. God. 1958 64 vodio je ansambl narodnih igara i pesama Tanec, a od 1964 dirigent je opere Makedonskog narodnog teatra. T. PROKOPIEV Jedan od osnivaa nacionalnog kompozitorskcg smera u Makedoniji, P. je preteno horski kompozitor, ali pie i dela veeg obima. Izraziti je liriar. Svesno polazi od prokomponovanja ili citiranja narodnih pesama i igara svoje ue domovine te ume da stvori timunge lirskog i eleginog zanosa (horovi, balet Labin i Dojrana, opera Razdelba). P. se istie kao horski dirigent; njegov dugogodinji rad sa horom Koo Racin u Skopju doneo je ovom amaterskom, horu velika umetnika priznanja. U vie je navrat a biran za predsednika Drutva kompozitora Makedonije.
DELA. ORKESTARSKA: Gurbetlijsko oro; 3 svite iz baleta Labin i Dojrana; Makedonska svita; simfonijska poema Ohrid; 3 minijature za 2 flaute i gudaki orkestar. Pastorala za flautu, violinu i harfu. DRAMSKA. Opere: Razdelba (prema drami Pealbari A. Panova), 1969 70 i Kuzman kapidan (prema poemi Serdarot i drami Kuzman kapidan V. Iljoskog), 1974 75. Balet Labin i Dojrana, 1958. Filmska muzika. VOKALNA. Meoviti horovi: Kumanovke 1 6; Lenka (K. Racin); Balada za ornata no (C. Andreevski); Ilindenka, svita (B. Koneski); Svadbarska (S. Janevski). Muki horovi: Peal (K. Racin); Karpo; Dena; Dafina; I Rakatka, svita. enski horovi: // Rakalka, svita; Prispivna; Tugina; Rosa. Solo-pesme za glas i klavir: Taaka; Galebe moj (A. opov); albena; Vardar; Smrtta na Goce (G. Todorovski). Obrade narodnih pesama. LIT.: B. Karaka, Muzikite tvorci vo Makedonija, Skopje 1970. D. Ortakov, Majstor vokalne lirike. Povodom 60- godinjice roenja Trajka Pro kopieva, Zvuk, 1970, 101. T. Si. i D . O v.

PROLACIJA (lat. prolatio, od proferre, iznoenje, u s njem vijeku i muziko izvoenje, zvuanje), termin s pod: ritmike u -> menzuralnoj muzici. U nauci o menzuralnoj m XIII st. rije proferre se esto upotrebljava u smislu zazvv. npr. kod Franka iz Kolna (vox prolata glas koji zazvui. suprot vox amissa pauza; ili proferre za razliku od notar zapisati). Odatle je nastao pojam prolacije kao muz ikog i enja u ritmikom smislu, tj. menzure (partes prolationi notne vrijednosti kao maxima, longa i dr.; signa prolationur, znakovi za menzuru). Posebno znaenje rijei p. ini se da po od Ph. de Vitrvja (ars nova), koji pod pojmom prolatio tem razumije va ritmiku realizaciju tempusa, tj. podjelu brevis manje i najmanje (minimae) notne vrijednosti. Poslije Ph Vitrvja p. je naziv samo za odnos note semibrevis prema odnosno dvije note minima {prolatio maior [perfecta] odn. prc minor [imperfecta]). B. A PROLETER, kulturno-umjetniko drutvo u Sarajevu, 0 vano 1905 kao radniko pjevako drutvo. Uz muki je radila i tamburaka sekcija, a zatim mjeoviti zbor (dirigent Travanj, B. Jungi, I. Vinceti, C. Rihtman, M. Rui i T. M: duhaka muzika, pa baletska, dramska, folklorna, harmonik: pionirska i recitatorska sekcija. Sada postoji u sklopu dru mjeoviti zbor od 80 lanova, pa dramska, folklorna i tambur sekcija. Do poetka rata 1941, kad je rad drutva nasilno preki morao se Proleter esto boriti s velikim smetnjama koje su pravile austrijske vlasti, a kasnije i vlasti stare Jugoslavije. Usp tome drutvo je od svoga poetka sudjelovalo kod svake zr.a akcije i svake manifestacije radnikog sindikalnog pokreta ne samo u Sarajevu nego i u ostalim industrijskim centrima ] Na poetku rata 1941 obustavljen je rad Proletera, a 13 njeg lanova i lanica poginulo je u NOB-i i stradalo u ustakim I rima. Po Osloboenju nastavlja Proleter, pun elana, svoj drei se tradicija kojima je ostao vjeran do danas. Brojni stupi u BiH, kao i turneje po ostalim republikama Jugosla donijele su drutvu u posljednjih godina mnoga priznanja, c kovanja i nagrade.
LIT.: B. Milankovid, Muzika u Sarajevu, Glasnik Jugoslovenskog p sorskog drutva, Beograd, 1939, 11 i 12. Odjek (vanredni broj), Sarajevo 1955. Spomenica Proletera, Sarajevo 1951. M. P

PROKOVSKY, Andre, francuski plesa (Pariz, 13. I 1939 ). Klasini balet uio kod L. Jegorove, N. Kiss, S. Perettija i N. Zverova. Debitirao 1954 u Parizu. Bio zatim solist u trupama J. Charat, R. Petita, ansambla London Festival Ballet te Gr and Ballet du Marquis de Cuevas, a 196366 Nezv York City Ballet. Izvanredan tehniar, istie se u klasinom i modernom repertoaru. God. 1972 osnovao sa svojom suprugom plesaicom Galinom Samtsovom trupu Samtsova-Prokovsky New London Ballet.
LIT.: E. Herf, Andre Prokovskv, Ballet Today, 1962.

PROKSCH, Josef, eki klavirski pedagog (Liberec, 4. V 1794 Prag, 20. XII 1864). Uenik J. A. Koeluha u Pragu i J. B. Logiera u Berlinu. Oko 1818 osnovao muziku kolu u Li berecu, a 1830 Muziki institut u Pragu, gdje je kao pedagog stekao meunarodnu reputaciju. Njegov je uenik bio i B. Sme tana. kolu su poslije njegove smrti vodila njegova djeca sin Theodor i ki Marie. Oslanjajui se na Logierovu metodu izgradio je P. vlastitu metodu muzike nastave u kojoj je klavir sredite muzikog odgoja. Brojni njegovi uenici iz eke i drugih zemalja

PROLOG (gr. TrpoXoYo;), uvodna muzika u vee muzi scensko djelo. P. je vrsta predigre, ali za razliku od nje : uvijek iskljuivo instrumentalan. U najstarijim operama i t tima gdjekad je u prologu pripovjeda (esto s tekstom u st vima) upoznavao publiku sa sadrajem scenskog djela. Src ulogu ima i popularan p. u operi Pagliacci (Leoncavallo) XX st. susreu se stavci s naslovom p. i u instrumentalnoj ici (W. Lutoslawski, I stavak djela Muzyka alobna, 1958): PRO MUICA, muziki asopis osnovan potkraj 196 Beogradu na inicijativu Udruenja muzikih umetnika Sr Izlazi 10 puta godinje u tirau cd 68 hiljada primeraka; poetka do danas glavni je urednik ura Jaki. Zadatak je sopisa da iri muziku umetnost, posebno jugoslovensku, da ti savremene tokove i aktuelna pitanja muzikog ivota, da nosi lanke posveene muzikim umetnicima, kompozitorir institucijama, da se bavi pitanjima muzike pedagogije i pj zuje veze izmeu muzike i drugih umetnikih ili drutv delatnosti. U svakom se broju tampa prilog posveen Muzi omladini, a svake godine i poseban dodatak sa prikazom jugi venskih muzikih festivala. Karakter asopisa nije usko s an zbog raznovrsnosti problematike i raznolikog sastava lake publike, koja se najvie regrutuje iz redova muziara i s njokolske omladine. R. I PRO MUICA, kamerni ansambl osnovan 1968 u Beogr izrastao iz Kamernog ansambla Milorada uriia. U toku dina menjao se sastav lanova; danas u njemu sudeluje 15 daa. Repertoar veim delom obuhvata baroknu muziku, z; dela ostalih stilskih epoha i kompozicije jugoslovenskih aul Ansambl je zasluan za veliki broj prvih izvoenja znaajnih baroknih majstora kod nas, naroito J. S. Bacha i A. Vival Umetniki rukovodilac i dirigent ura Jaki svojim je jas koncepcijama doprineo da koncerti ovog ansambla dosti visok umetniki nivo i da umetnici angaovanim muzicirar uspostave neposredan kontakt sa publikom. P. m. koncertir

PRO MUICA PROSTORNA AKUSTIKA

zemlji i inos transtvu (panija, SSSR), a nastupao je medu ostalim na Dubrovakim letnjim igrama, na smotri Mermer i zvui u Aranelovcu, na Varadinskim baroknim veerima i na Mokranjevim danima u Negotinu. Sa ansamblom su koncertirali jugoslovenski i inostrani muziki umetnici. R. Pej. PROPORCIJA (lat. proportio razmjernost), i. u menzuralnoj notaciji postupak kojim se smanjuje rjee produljuje trajanje redovitih notnih vrijednosti (-* Menzuralna notacija). P. nestaje iz prakse u XVI st., premda se jo pov remeno javlja u notnim tekstovima oko 1700. Naelo proporcije susree se mjestimino i u muzici XIX i XX st. (razliite kombinacije s triolama). Osobito ga esto i u vrlo zamrenim ritmikim sple tovima primjenjuju suvremeni avangardni kompozitori oko 1950 (K. Stockhausen, Klavierstuck I, 1952). 2. U traktatima ranoga srednjeg vijeka naziv za akustiki odnos izmeu tonova intervala. 3. U XVI st. u Njemakoj Proportio ili Proportz naziv za -> Nachlanz. M. Kun. PROPOSTA (tal. prijedlog), u kontrapunktskoj kompoziciji, posebice u kanonu i fugi, naziv za temu; imitacija teme, od nosno odgovor, naziva se u tom sluaju risposta (-> Kanon). PROPRIETAS (lat. osobina, vlastitost), u menzuralnoj notaciji izraz za vrijednost poetnog znaka u ligaturi, redovito note brevis (-> Menzuralna notacija). PROPRIUM MISSAE (lat. proprius vlastiti), u katolikoj liturgiji (do Drugog vatikanskog koncila, 1962 65) skupni naziv za promjenljive dijelove mise, tj. za tekstove ( i napjeve) koji su za svaki blagdan u toku litu rgijske godine" drugaiji. P. m. ukljuuje Introitus, Graduale, Alleluia (u korizmi Tractus), Sequentia, Offertorium i Communio. Tekst tih misnih stavaka pjevao se na odgovarajue napjeve gregorijanskog korala, sadrane u li turgijskom zborniku Graduale Romanum (H> Koral). U razdoblju ranog vieglasja pojedini promjenljivi dijelovi mise (osobito Graduale i Alleluia) komponirani su na nain orga numa. U doba Perotinusa pjevali su se i kao klauzule, a kasnije dobivaju oblik moteta. Ali itav ciklus Propriuma rjee se komponira kao cjelovito djelo, pa se od 1400 pojam komponirane mise odnosi zapravo na ciklus nepromjenljivih misnih dijelova, tzv. -> ordinarium missae. Od pojedinanih primjera najznaajniji je i najopseniji zbornik Choralis Constantinus H. Isaaca (obj. 1550 55) s polifono komponiranim dijelovima Propriuma za itavu liturgijsku godinu.
LIT.: W. Lipphardt, Die Geschichte des mehrstimmigen Proprium missae, Heidelberg 1950. M. Kun.

135

PROSA -> Sekvenca PROSJAKA OPERA -> Ballad-Opera PROSKE, Carl, njemaki muzikolog (Grobnig, Gornja leska, 11. II 1794 Regensburg, 20. XII 1861). Zavrio studij medicine i nekoliko godina vrio lijeniku praksu, zatim studirao teologiju u Regensburgu. Tamo je, kao sveenik i kasnije kanonik, vodio i crkveni zbor. Kao pobornik reforme crkvene muzike radio na oivljavanju vrijednih djela, istraivao i sakupljao crkvenu muziku, po Njemakoj i Italiji, osobito iz Palestrinina doba. Njegova izdanja tih djela, popraena vrijednim biografsko -kritikim komentarima, pridonijela su istraivanju i prouavanju muzike povijesti Palestrinina razdoblja. Svoju bogatu i vrijednu biblioteku ostavio je biskupiji u Regensburgu (1909 otvorena za javnost). Njegove su reformne planove prihvatili i dalje razvijali njegovi uenici G. i D. Mettenleiter, J. Hanisch i J. Schrems.
DJELA. IZDANJA: Triplex Missa Papae Marcelli, 1850 (Palestrinin original uz obradbe G. F. Anerija i F. Soriana); antologija vokalne crkvene muzike XVI XVII st. Muica Divina sive Thesaurus concenluum selectissim orum... (4 sv.), 1853, 1855, 1859 i 1863 (obj. J. G. Wesselack; izdavanjem serije - daljnja 4 sv. nastavio J. Schrems, 1864 69); Selectus novus missarum (2 sv.), 1856 i 1861; Missa 4 v. auctore A. Scarlatti, s. a. LIT.: D. Metlenleiter, Carl Proske, Regensburg 1868 ( I I izd. 1895). K. Weinmann, Carl Proske, Regensburg 1909. Isti, Die Proskesche Musikbibliothek in Regensburg, Festschnft R. v. Liliencron, 1910. A. Scharnagl, Carl Proske, MGG, X, 1962. Isti, Dr. Carl Proske, Muica Sacra, 1962.

PROSNIZ, Adolf, austrijski pijanist i muziki pedagog ekoga podrijetla (Prag, 2. XII 1829 Be, 23. II 1917). Ue nik J. Prokscha i J. Tomaeka u Pragu. Koncertirao na nekoliko turneja, a zatim je bio uitelj klavira u Beu (1869 1900 profesor na Konzervatoriju). Njegovi prirunici, pisani na temelju dugo godinjega pedagokog iskustva, vrlo su pregledni te precizni u navoenju izvora.
DJELA. SPISI: Grundriss der allgemeinen Musiklehre, 1875; Kompendium der Musikgeschichte (3 sv.), 1889, 1900 i 1916; Handbuch der Klavierliteratur (od 1450 do 1830, 2 sv.), 1884 i 1907. IZDANJA: Historische Klavierliteratur aus dem 16., 17. und iS. Jahrhundert, Ausgezuahlte eispiele zu jedem Handbuch der Klavierliteratur (9 sv.). LIT.: R. Sietz, Adolf Prosniz, MGG, X, 1962.

PROSTORNA AKUSTIKA (engl. acoustics of buildings, franc. acoustiques des salles, njem. Raumakustik, tal. acustica atn-bientale), ogranak akustike, koji prouava akustike osobine za tvorenih prostorija. Dvorana dobre prostorne akustike omogu uje sluaoc u da bez obzira na udaljenost i svoj poloaj u odnosu na izvor zvuka jasno i razumljivo uje zvukove svih frekvencija i svake jaine. Njegova zvuna predodba mora odgovarati stvarnom efektu izvora zvuka. Uz to i akustiki uvjeti u prostoru predvienom za izvor zvuka, tj. za izvodioce, moraju biti optimalni bez akustikih smetnji ili mogunosti deformacije zvuka. Tek potkraj XIX st. p. a. postaje egzaktna nauka. Njenim se utemeljiteljem smatra ameriki fiziar W. C. Sabine. Volu men prostorije, njen oblik i vrijeme odjeka (reverberacija) osnovni su faktori koji odreuju akustika svojstva prostorije. Glavna znaajka akustike nekog ograenog prostora je vrijeme reverberacije, tj. brzina opadanja intenziteta zvuka. Jeka i sporije opadanje intenziteta zvuk a poboljavaju kvalitetu govora ili muzike izve dbe, ali odvie sporo opadanje intenziteta smanjuje razumljivost. Kao mjerilo za porast ili opadanje intenziteta zvuka, tj. gustoe zvune energije, uzima se vrijeme za koje se akustika energija u prostorij i smanji na odreeni dio prvobitne vrijednosti (prema W. C. Sabineu na milijuntinu). Zbog nekih fiziolokih osobitosti ljudskoga uha proces porasta zvunog tlaka ovjek subjektivno prima u kraem vremenskom rasponu od procesa njegova opa danja. Prema egzaktnim ispitivanjima vrijeme reverberacije ovisi 0 volumenu dvorane, povrini svih ploha koje omeuju prostoriju, kao i o apsorpcijskoj moi tih povrina. Prema tome, volumen dvorane i apsorpcija povrina najvaniji su faktori o kojima ovisi 1 kvalitet prostorn e akustike. Vrijeme reverberacije je vee to je volumen dvorane vei. Ono se mijenja i s karakterom izvora zvuka (npr. vei ili manji broj izvodilaca). Za zvukovne efekte klasine ili moderne orkestralne muzike vrijeme reverberacije u optimal nom sluaju jest 1,5 sekunde, za guu i kompaktniju instrumen taciju romantinih kompozicija 2,1 sekunde, a za elektronsku muziku 0,8 do 1 sekunde. U prostoru velikih crkvi to je vrijeme znatno dulje (i do 7 sekundi). Praktiki je nemogue izgraditi dvo ranu s najboljim uvjetima sluanja i izvoenja svih vrsti mu zikih priredbi kao i prenosa govora. Radi pojave difuzije zvuka akustiki su slabije moderne dvorane ravnih ploha od npr. ba roknih s mnotvom balkona, stupova, ukrasnih lukova i dr. Uz optimalno vrijeme reverberacije potrebno je da i apsorpcijski materijali dvorane imaju relativno velik koeficijent apsorpcije. Danas se u tu svrhu upotrebljavaju porozni materijali, te akustiki i mehaniki rezonatori. Zbog toga se zidovi koncertnih dvorana ili kazalita kombiniraju s izbuenim ploama (akustiki rezonatori) koje ujedno i vibriraju (mehaniki rezonatori), a komore u zidovima ispunjavaju se posebnim apsorpcijskim materijalima (sta klena vuna, pamuk i dr.). Akustiki dobra dvorana mora biti i izol irana od buke izvana. Veliku izolacijsku mo imaju zidovi velike teine (bez obzira na debljinu), osobito ako su izgraeni od materijala koji je slabi vodi zvuka. Koritenjem dvostruke, odnosno viestruke pregrade mogue je postii izolaciju od buke i uz relativno malu teinu pregrada. Primjenom dvostrukih pre grada, u horizontalnom i u vertikalnom smjeru, dobiva se sistem kutija u kutiji koji dvoranu uspjeno izolira od buke suvre menog velegrada (npr. velika dvorana Vatroslav Lisinski u Zagrebu). Kao dopunsko ozvuivanje postavljaju se danas u velike dvorane i sloeni razglasni ureaji. Oni osiguravaju jednaku jainu zvuka na svim mjestima u dvorani ne mijenjajui zvunu sliku muzike, odnosno govora. Pomou specijalnih magnetofonskih aparata za zakanjavanje zvuka moe se p. a. dvorane podeavati tako da se mijenja subjektivni utisak njene veliine (kazalite ha Scala u Milanu). Za ispitivanje razumljivosti govora koriste se razliite metode. Najee se primjenjuju nerazumljivi slogovi (logotomi mu -mu, la-la i dr.) koje moraju ispitanici, smjeteni na raznim mjestima prostora, reproducirati. Za mjerenje elemenata p. a. postoje razliite specijalne fizikalne i matematske metode (karakteristika ovisnosti vremena odjeka o frekvenciji, mjerenje raspodjele refleksija i dr.). Meutim, stvarna ocjena kvalitete prostorne akustike temelji se prvenstveno na iskustvenim rezultatima, a fizikalna mjerenja samo su im dopuna. Zbog toga se u koncertnim dvoranama prije njihova konanoga ureenja prireuju tzv. ispitni koncerti na kojima sluaoci procjenjuju u kojoj su mjeri usklaeni svi akustiki faktori potrebni da bi se udovoljilo zahtijevima opti malnog primanja zvuka na svim mjestima dvorane.
LIT.: W. C. Sabine, Architectural Acoustics, Boston 1906. E. Michel, Horsamkeit grosser Raume, Braunschweig 1921. W. C. Sabine, Collected Papers on Acoustics, Cambridge (Mass.) 1922. A. H. Davi i G. W. C. Kaye, The Acoustics of Buildings, London 1926. P. R. Heyl, Architectural Acoustics, Washington 1930. H. Bagenal i A. Wood, Planning for Good Acoustics, London 1931. V. O. Knudsen, Architectural Acoustics, New York i London

136

PROSTORNA AKUSTIKA PROEV

racionalistiki smjer (predstavnici: Voltaire, Rousseau, em pedisti) i engleski empiristiki i senzualistiki smjer (predsta\ Hume, Lockz, Bacon), p. tei prema napretku ovjeanstva i bodi pojedinca. U Njemakoj je p. (Aufklarung) popri mnogostruke i esto mijeane oblike, od racionalizma do mati lizma, od senzualizma do pijetizma i Empfindsamer Stila. ( su bili prisutni ostaci teocentrinog pogleda na svijet. Najve predstavnici njemakog prosvjetiteljstva Leibniz, Kam i Le. U muzici p. pomae da se osjeajni i misaoni elementi do u sklad, piemda je razum, kao jedan od bitnih faktora, koji svj proima zakonitosti zvuka i tonskih kombinacija, neprekidno sutan u zapadnonjemakoj umjetnikoj muzici jo od sredi vijeka. U doba prosvjetiteljstva jedna je od tipinih pojava u m tzv. jezik afekta. Iz karakteristinih melodijskih pokreta, ko simbolian nain izraavaju duevna stanja, osjeaje, st fiziko kretanje i dr. izgrauje se racionalno sreen sistem. O koja na pozornici sve ljudske afekte prikazuje na tipian n morala je nuno postati povlatena forma barokne muzike af U Njemakoj se u doba prosvjetiteljstva pojavljuju prvi mu estetiari (J. D. Heinichen, J. Mattheson, F. W. Marpurg, j Scheibe). Uz to se muzika prouava s fiziko -matemati stanovita. Raspravljajui o principima akustike i muzike, Fra J. Sauveur prvi na znanstveni nain prikazuje fenomen alikvc tonova. J. Ph. Rameau, otac moderne nauke o harmoniji, da su temelji harmonije razum, matematika i priroda. G. Te otkriva ton diferencije, a kasnije taj pojam i teoretski obrai A. Werckmeister, istraujui matematske odnose intervala, c duje temperirani ugo aj instrumenata s tipkama, iju su vai muziari, meu prvima J. S. Bach (Das Wohltemperierte vier), ubrzo spoznali. Historijsko miljenje razvija se u pro titeljstvu u samostalnu disciplinu, ija je karakteristika um zalizam. Tako se i u muzikoj povijesti pojavljuju brojni pok sistematskih pregleda (W. C. Printz, J. Bonnet, Padre G Martini, M. Gerbert, A. Kirchner, Ch. Burney,J. Hazvkins). se muzike kritike (J. Mattheson, J. A. Scheibe, J. F. Reicha prve biografije muziara (Memoirs of the Life of the late C Handel J. Mainuiaringa) , muziki leksikoni (J. G. Wal J.J. Rousseau). Izlaze i prvi muziki asopisi u Njemakoj (Ci Muica, 1722; Critischer Musikus, 1738), Francuskoj Journal de Musique, 1764), Engleskoj (Review of New Mu Publications, 1784). Tipian iroko obrazovan muziki ] prosvjetiteljskog doba je J. N. Forkel. Otvaraju se muzike i u kojima se ostvaruju ideje J. J. Rousseaua i H. Pestalozj provode reforme u duhu epohe. Sva iskustva racionalisti muzikog naziranja skupljena su u muzikim udbenicim razliite instrumente (J. M. Hotteterre, F. Couperin, J. J. Qut Ph. E. Bach, L. Mozart, talijanske kole pjevanja i violine). Mi postaje pristupana irokom krugu slualaca, broj ljubitelja mi postaje mnogo vei; grade se javna kazalita, prireuju konc Uz instrumentalnu muziku i operu razvija se i pjesma, zb pjevanje, Singspiel. Premda je doba prosvjetiteljstva poetkom XIX st. zavr mnoge od njegovih tekovina djeluju u kulturnom i drutve razvoju Evrope jo i danas. Glavni smjerovi prosvje titelj racionalistiki i senzualistiki, u muzici su se najpotpunije c ili u linostima J. S. Bacha i G. F. Handela. Handel je sn muziar afekta; njegova je elja da djeluje odgojno na iroku bliku koju je naao u redovima engleskoga prosvijeenog grai sk og drutva. Handelova lapidarna retorika djeluje na slu direktno. Bachova je muzika produhovljena, nju treba shvati ne samo sluati. Samo duh koji je u stanju najprosvjeer umom izraziti najdublje misli u muzici, mogao je napisati Kunst der Fuge ili Das Wohltemperierte Klavier.
LIT.: A. Schering, Die Musikasthetik der deutschen Aufklarung, ZIMG , 1907. M. F. Bukofzer, Music in the Baroque Era, New York 1947. E. Preussner i R. Dammann, Aufklarung, MGG, I, 1949 51. W. Blanken-burg, Bach und die Aufklarung, BachGedenkschrift, Ziirich 1950. B. A. '* '

1932. P. E. Sabine, Acoustics and Architecture, New York 1932. H. J. Braunmuhl i W. Weber, Einfiihrung in die angewandte Akustik, Leipzig 1936. J. Engl, Raum und Bauakustik, Leipzig 1939- L. Cremer, Die vvissenschaftlichen Grundlagen der Raumakustik (3 sv.), Stuttgart 1948 61. C. W. Kosten, Sound-Absorbing Material, Amsterdam 1949. V. O. Knudsen i C. M. Harris, Acoustical Designing in Architecture, New York 1950. W. A. Allen i P. H. Parkin, Acoustics and Sound Exclusion, Architectural Review, 1951. H. Bagenal, Musical Taste and Concert -Hall Design, Proceedings of the Royal Musical Association, 1951 52. W. Eurrer, Raum und Bau akustik- Larmabvvehr, Basel i Stuttgart 1961. L. Beranek, Music Acoustics and Architecture, New York 1962. E. Thienhaus, Raumakustik, MGG, XI, 1963. A. Ku.

PROSTORNA MUZIKA. Svako zvuanje odvija se u odre enom prostoru, a pojedini ton, odnosno zvuk, moe se proizvesti na razliitim mjestima toga prostora; na tim se pretpostavkama u suvremenoj muzici formirao specifian -> parametar razdiobe zvunog toka u prostoru, a primjena tog parametra u stvara lakoj praksi donijela je nove kategorije zvune realizacije i re zultirala novom dimenzijom doivljaja muzike koja ne dolazi uvijek sa jednoga odreenog mjesta u prostoru, s tradicionalnog kon certnog podija, nego muzike koja se u prostoru kree. Ali pri tom se ne radi samo o isto tehnikom zahvatu razbijanja izvoakog aparata na grupe i smjetaja tih grupa na vie mjesta u odreenom koncertnom prostoru, nego prvenstveno o stvaralakom zahvatu, o stvaralakoj razdiobi zvuka u prostoru, koja se ve u partituri predv ia i pojavljuje. Najire mogunosti stvaranja prostorne muzike, dakle muzike s ukomponiranom prostorno-zvunom komponentom daje elektroakustiki medij. Muzika koja se kom ponira zvukovima, proizvedenima elektronskim postupkom, ili > elektronska muzika, emitira se preko zvunika; njihov razmjetaj doputa emitiranje zvuka s mnogo raznih mjesta u koncertnom prostoru, a upravljaki elektronski ureaji omoguuju ne samo kontinuirano kretanje zvuka u prostoru (tzv. prostorni glissando), nego i najrazliitije polifone prostorno- zvune kombinacije. Kao prvo znaajno prostorno - muziko ostvarenje treba istaknuti Grupe za tri orkestra (1957) K. Stockhausena, a s podruja elek tronske muzike takoer Stockhausenovo djelo Gesang der Jiinglinge (1956), komponirano z a pet grupa zvunika. Izvoenje prostorne muzike sadri i element nepredvidlji voga, a to je poloaj pojedinog sluaoca u koncertnom prostoru; svaki slualac doivljava odreenu prostornu muziku na poseban nain, u zavisnosti od mjesta na kojem se nalazi: u danom kvadratinom koncertnom prostoru kretanje muzike sa zvunika III na zvunik IV bit e za sluaoca a senzacija udaljavanja, a za sluaoca b senzacija pribliavanja zvuka: Uvjeti za podjednaku per cepciju odreene prostorne mu 1 zike mogli bi se ostvartii samo u posebnim koncertnim pro storima, kao to npr. Stock hausen predlae: prostor u V I M obliku kugle koja je sva oprem ljena zvunicima, s auditorijem u njenom sreditu. Meutim i varijabilnost u doivljavanju prostorne muzike, opisana u vn gornjem primjeru, ne mora uvijek biti nedostatkom; ona moe pridonositi i kvalitativnoj mnogodimenzionalnosti djela kada je autor predvia kao spe cifinu aleatoriku komponentu (-> Aleatorika). Raspodjela vokalnih ili instrumentalnih grupa u prostoru susree se i u muzikoj prolosti, ali u slubi posve drukijih stvaralakih intencija; npr. kod autora venecijanske kole, koji su unutarnji prostor crkve Sv. Marka u Veneciji iskoritavali za dijalog dvaju zborova, ili kod H. Berlioza, koji u svom Rekvijemu upotrebljava 4 manje skupine limenih instrumenata, razmjetene oko orkestra, da bi postigao posebne dramatske efekte.
LIT.: P. Boulez, Musikdenken heute 1, Mainz 1963. K. Stockhausen, Texte zur elektronischen und instrumentalen Musik, Kbln 1963. N. D.

PROSVJETITELJSTVO I MUZIKA. P. je opi duhovni pokret u Evropi koji poinje na kraju XVII st. i djeluje jo u XIX st.; njegov je cilj pobjeda kritikoga duha nad dogmatskim naziranjem u knjievnosti, umjetnosti, filozofiji, nauci, pol itici i javnom ivotu. P. je ispunjeno optimistikom vjerom u razumnost svijeta i ovjeka; ovjekova bit je razum (ratio). Nipoto se ne poriu snage duevnosti i osjeajnosti, ali se nastoji da se te snage spoznaju i odrede, da bi se stvorio sklad izmeu razuma i osjeaja, uma i prirode. P. daje snaan poticaj razvoju znanosti. Glavni je nosilac pokreta graanstvo koje se sve vie uspinje na ljestvici blagostanja, ugleda i moi. P. eli djelovati reformatorski. U uvjerenju da su svi ljudi po prirodi jednaki, razumni i dobri, p. posebnu vanost pridaje podui i odgoju irokih graanskih slojeva. Bez obzira na smjerove, od kojih su najvaniji francuski

zitor (Skopje, 10. XI 1931). Studirao na Muzikoj akade miji u Zagrebu; 1960 diplomi rao iz kompozicije na Akade miji za glasbo u Ljubljani (L. M. kerjanc) i tamo stekao naziv magistra; usavravao se kod Nadje Boulanger u Parizu. Profesor teoretskih predmeta na srednjoj muzikoj koli Vatroslav Lisinski u Zagrebu (1959

PROEV, Toma, kompo

T. PROEV

PROEV PROTUREFORMACIJA I MUZIKA

67); od 1967 u Skopju docent i od 1973 profesor Visoke muzike kole (od 1975 dekan). U meuvremenu (196870) bio je direktor Opere Makedonskog narodnog teatra. P. je osniva i dirigent kamernog ansambla za savremenu muziku Sveta Sofija, s kojim nastupa u zemlji i inostranstvu. Jedan od najplodnijih jugoslavenskih kompozitora srednje generacije, P. se oprobao u svim stvaralakim domenima. U krugu svojih preokupacija on sublimira mnoge elemente razliitih kompozicijskih sistema i postupaka novijeg vremena, stvarajui lako i neusiljeno. P. je obogatio makedonsku muziku naroito scenskim delima i kompozicijama za kamerne instrumentalne sastave.
DELA. ORKESTARSKA. Dve simfonije: I, 1961 i II, za gudaki orkestar, 1971. Deset Tempera: I, 1963; II, 1966; I I I , 1968; IV, 1969; V, 1970; VI, za guda ki kvartet i gudaki orkestar, 1971; VII, za temple-block, celestu, 4 timpana i gudaki orkestar, 1972; VIII, za 3 flaute i gudaki orkestar, 1973; IX, More za glas, recitatora i kamerni ansambl (tekst J. Pupai), 1974 i X, za flautu, harfu, embalo i gudaki orkestar, 1974. Makete, 1960; Relacije, 1966; Sveani preludij, 1969; Simfonijski stav, 1973; Svita, 1960; Dve svite za decu, 1960. Koncerti: 2 za violinu, 1963 i 1971; za Martenotove valove, 1964; za obou i gudaki orkestar, 1968 i za klavir, 1971; Concertino za klavir i gudaki orkestar, 1957; Konccnantna muzika za violonelo i gudaki orkestar, 1960; Koncerlantne improvizacije za violinu i gudaki orkestar, 1962; Koncertantna muzika za gitaru i gudaki orkestar, 1968; Tri lirske slike za 3 flaute i gudaki orkestar, 1973. KAMERNA. Za kamerni ansambl: Morfografija, 1965; Dijametrija, 1965; Boje, 1967 i Nebo, 1968; Adagio za engleski rog i gudaki kvintet, 1968; sonata za violinu i klavir, 1952; Andanle i arija za violinu i klavir, 1953; duvaki trio, 1958; gudaki kvartet, 1959; 2 duvaka kvinteta: I, La Fontaineove basne, 1962 i II, 1963; 4 preludija za duvaki kvintet, 1962; Musandra 3 za duvaki kvintet, 1974; gudaki trio, 1964; 10 minijatura za violinu i klavir, 1966; Ka-merna muzika: I, za fagot i kamerni ansambl, 1969 i II, za violonelo i kamerni ansambl, 1971; Integrali za klavir i kamerni ansambl, 1972; Intimni dijalozi za 2 violine, 1972. KLAVIRSKA: 3 preludija, I95i; Klasina svita, 1953; Intima, 1962; 5 aforizana, 1965; Muzika slik ovnica, 1965. DRAMSKA. Tri opere: Pauina (prema drami Vcjka na vctrot K. aule), 1958: Mali princ (prema Saint-F,xuperyjn), 1969 i Aretej (prema M. Krlei), 1972. Dva baleta: Okviri i odjeci (prema noveli V. Visinskog), 1961 i Pesma nad pesmama, 1967. Filmska muzika. VOKALNA. etiri oratorija: Jama (prema I. G. Kovaiu), 1961; Skopje, 1965; Sonce na prastarata zemja (tekst A. Popovski), 1966 i Po-raka (tekst G. Todorovski), 1968. Tri kantate: Car Samuil, 1965; Sermo dekla-malorius (tekst G. Stardelov), 1969 i Titov naprijed (V. Nazor), 1972. Epitaf za bariton i orkestar, 1961; Svela Sofija Ohridska, 6 pesama za glas i gudaki orkestar, 1966. Ciklusi za glas i klavir: ena, 1966 i Luzna, 1968. LIT.: B. Karaka, Muzikite tvorci vo Makedonija, Skopje 19 70. D. Ov.

137

(Giordano, Andrea Chenier). Od 1957 stalni gost Dravne opere u Beu, nastupao je na talijanskim opernim p ozornicama, u Francuskoj, panjolskoj, Americi, na festivalu u Salzburgu i dr. Medu njegovim kreacijama najvie se istiu likovi iz Verdijevih opera. Snimio je vie gramofonskih ploa. PROTUPOMAK (lat. motus contrarius, engl. contrary motion, franc. mouvement contraire, njem. Gegenbezvegung, tal. moto contrarid), u kontrapunktikom i u akordikom slogu, istodobno kretanje dviju dionica odnosno dvaju akorda u protivnom pravcu:
J.S.Bach: Dv oglasna inv encija za k l a v i r u c-molu

PROTA-GIURLEO, Ulisse, talijanski muzikolog (Napulj, 13. III 1886 Perugia, 9.' II 1966). Muzikologijom se poeo baviti 1912 i kroz vie od 50 godina istraivao napuljsku muziku prolost, koju je osvijetlio mnogim vrijednim doprinosima. Njemu muzika historija duguje neke ispravke o ivotu A. Scarlattija, A. Sacchinija, N. Logroscina i drugih muziara.
DJELA: Musicisti napoletani alla corte di Portogallo, 1923; Musicisti napoletani in Russia, 1923; La prima caleografia musicale a Napoli, 1923; Alessandro Scarlatti ni Palermilano', 1926; Nicola Logroscino ni dio dell'opera buffat, 1927; La grande orehestra del Teatro San Carlo nel Settecento, 1927; Francesco Cirillo e Vintroduzione del melodramma a Napoli, 1952; Sacchini non nacaue a Pozzuoli, 1952; Breve storia del teatro di Corte e della muica a Napoli nei secoli XVII XVIII, u djelu II Teatro di Corte del Palazzo Reale di Napoli, 1952; / Congiunti di Alessandro Scarlatti, s popisom Scarlattijevih djela, u spomenici prigodom 300-godinjice kompozitorova roenja (izd. talijanska Radio -televizija); / Teatri di Napoli nel Seicento: la commedia e le masehere, 1962. Studije i lanci. LIT.: A. Giovine, Ulisse Prota-Giurleo, ricordo di un mio maestro, Bari

Koral PROTESTANTSKI KORAL PROTOPOPOV, Vladimir Vasiljevi, sovjetski muzikolog (Moskva, 13. VII 1908). Zavrivi studij na Historijsko-teoretskom fakultetu Moskovskog konzervatorija, nastavnik u Moskvi, od 1938 na Konzervatoiiju (1943 docent, 1961 profesor). Autor vie monografija, udbenika, znanstvenih studija i lanaka, jedan je od najuglednijih suvremenih sovjetskih muzikologa.

1961; Mcmopun nojmtfioHitu e ee ea3KHeu \uux H6JieHunx: I, PyccKan Knaccunecnan u coeemcKan, My3biKa, 1962 i I I , 3anaduo-eeponeucKan Knaccuica XVIII XIX se., 1965; Onepna KpumuKa a. Poccuu (sa T. N. Livanovom), T, 1966; Ba-puaifuoHHbie npoueccu e My3bii<fuibnou <fiopMe, - 1967. Studije i lanci.

O i) j kj ikj PROTOS (gr. rcpoTOc; prvi), I. u staroj grkoj muzikoj teoriji izraz hronos protos (gr./povoi; 7rpoJTO? prvo vrijeme) oznaivao je najmanju, poetnu ritmiku (i metriku) jedinicu ( -> Grka muzika). 2. P. ili protus je u srednjem vijeku (VIII XIII st.) naziv za prvi crkveni modus, autentini i plagalni. Authentus protus je autentina dorska ljestvica, a plagius protus plagalna dorska ljestvica, tj. hipodorska ( -> Starocrkvcni naini). PROTTI, Aldo, talijanski pjeva, bariton (Cremona, 19. VII 1920 ) Pjevaku karijeru zapoeo na radiju; u operi debitirao 1948 u Pesaru kao Figaro (Rossini, Seviljski brija) i ve idue godine postao lan milanske Scale, na kojoj se istaknuo kao Amonasro i Rigoletto (Verdi, Aida i Rigoletto) i Gerard

P. je vaan element vieglasja i harmonije, jer omoguuje samostalnije kretanje i slobodnije kombiniranje pojedinih dionica ili akorda. U imitaciji se pod protupomakom podrazumijeva ponavljanje odreene melodije odnosno teme u -* obratu, tako da se svi uzlazni intervali pretvaraju u silazne, i obrnuto, silazni u uzlazne. 1. A. PROTUREFORMACIJA I MUZIKA. Sirenje protestantizma i drugih reformacijskih uenja potaknulo je rimske crkvene vlasti da reagiraju tzv. protureformacijskim pokretom. Osnovu organiziranom i koordiniranom djelovanju svih snaga protureformacije dao je Tridentski koncil (1545 63). Na koncilu se raspravljalo i o ulozi i zadacima crkvene muzike (na zasjedanjima u septembru 1562) pa je podvrgnut kritici tadanji polifoni stil, zasnovan na sloenim i esto vrlo zamren im kontrapunktskim tehnikama koje su prijeile da se razumije naboni tekst. Napadnuta je i upotreba svjetovnih cantus firmusa (odnosno ehansona ili madrigala) u kompoziciji mise, kao i prodor svjetovnih elemenata u liturgijsku orguljsku muziku. Bilo je ekstremnih stavova prema kojima je trebalo vieglasnu muziku sasvim iskljuiti iz crkve. Suprotno su miljenje zastupali zagovornici polifone crkvene muzike koji su koncilu prikazali kompozicije liene takvih osuivanih pojava. S tim u vezi nastala je i ope poznata legenda o Palestrini kao spasitelju crkvene muzike (-> Palestrina, Giovanni Pierluigi da). Koncil je svoje vijeanje o crkvenoj muzici zakljuio kratkim dekretom s opim formulacijama. Ali u crkveno-muzikoj praksi ve su same rasprave indirektno potaknule tenju za obnovom. Tako su npr. G. Animuccia (1563), Palestrina (1567) i V. Ruffo (1574) u predgovorima izdanja svojih djela naglasili da su ih komponirali u skladu sa zahtjevima koncila. Istodobno su i opa humanistika strujanja onoga doba odgovarala tim nastojanjima. Doskora su uzorom protureformacijske crkveno-muzike koncepcije postala djela Palestrine i njegovih sljedbenika i suvremenika koji izgrauju i njeguju stil tzv. -> rimske kole. No, dok su predstavnici rimske kole zastupali tradicionalno i dogmatsko rimsko gledite umjerenosti, uzdrljivosti i usklaenosti, muziari venecijanske kole, pred svima G. Gabrieli, dali su nov prilog muzici katolike protureformacije u ekstatinoj strastvenosti i mistinom zanosu nove pobonosti. U rimskim protureformacijskim nastojanjima znaajna je i djelatnost F. Nerija koji je u svojim duhovnim vjebama za vjernike oivio tradicionalne.puke laude; one e se postepenim preobraavanjem i obogaivanjem razviti u > oratorij. Tenja za razumljivom muzikom interpretacijom teksta dovela je i do revidiranog izdanja liturgijskih odnosno, gregorijanskih napjeva poznatog pod naslovom Editio Medicaea (u redakciji F. Anerija i F. Suriana, 1615), u kojemu su bogati melizmi svedeni na manju mjeru, skraivani pa i izbaeni. Iako je Italija bila glavno arite protureformacijskih kretanja u crkvenoj muzici, znaajni su i doprinosi panjolskih muziara, pa i Nizo-zemaca koji tada djeluju u drugim evropskim dravama (O. di Lasso, Ph. de Monte). Protureformacijska djelatnost u muzici odrazila se i u naim zemljama. U Sloveniji, gdje je protestantizam bio prilino jak, protureformacijski je pokret vodio ljubljanski biskup Toma Hren. On je reformaciju suzbijao slinim orujem, pa je na prijelazu u XVII st. poeo sastavljati pjesmaricu s tekstovima na slovenskom jeziku, no ona nije nikad izala. Hrenovu zamisao ostvario je znatno kasnije Matija Kastelec u pjesmarici Bratovske buavice S. Roshenkranza (1678). U Hrvatskoj se reformacija irila u manjem opsegu i neto kasnije pa je i protureformacijski pokret uzeo maha tek od poetka XVII st. U tom razdoblju katolike obnove sastavio je isusovac Nikola Krajaevi zbirku hrvatskih nabonih pjesama Molitvene knyisicze vszem Christusevem vernem szlovenskoga jezika, prisztoyne i hasznovite (obj. prije 1628), a pisac i kompozitpr Atanazije Jurjevi (Grgievi) spjevao je i uglazbio zbirku Pisni za

138

PROTUREFORMACIJA I MUZIKA PRUNIERES

PRSTOMET (prstored; engl. fingering, franc. doigte, diteggiatura, nem. Fingersatz, Applikatur), metod po kome prsti stavljaju na dirke, na pozicije na gudakim instrument ili na rupe i poklopce duvakih instrumenata. Re se od; i na brojke koje se stavljaju iznad ili ispod nota i oznaavaju koji treba upotrebiti. Klavirski p. ukljuuje sve prste jedne ruk e, koji se stavi na razna mesta klavijature u razliitim rasponima (pozicijam mogu biti upotrebljeni svi ili delimino, simultano ili sukcesr Prvi zabeleeni klavirski p. potie od E. N. Ammerbacha (C oder Instrumenttabulatur, 1571). Karakteristika njegova, ka skoro svih prstoreda koji su se upotrebljavali dugo posle nj' je potpuno izbegavanje upotrebe palca i malog prsta. F. Coup' {L'Art de toucher le clavecin, 1716) prvi uvodi i palac u akc ali vrlo obazrivo; samo na prvoj noti uzlazne lestvice, u pron prsta na istoj dirci i u rasponima. J. S. Bach je izveo veliki preok njegov p. utvruje mesto palca u lestvici i ini moguim upotr i palca i malog prsta u svakoj muguoj poziciji. On primenju podmetanje palca. M. Clementi, J. N. Hummel i C. Cze usvojili su ovaj p.;onisu uz to napustili i premetanje duih prs preko kraih. Meutim, ni kod njih se palac ne upotrebljava crnoj dirci. Tek F. Chopin i F. Liszt oslobodili su upotr palca od svih ogranienja. Klavirski p. obeleavao se na nekoliko naina, ali uvek 1 da numerisanje poinje od palca. U poetku se u Nemakoj u trebljavao prstored o 1 2 3 4, a u Engleskoj x 2 3 4. U o lim zemljama oduvek je bio u upotrebi dananji nain oznaiv: I 2 3 4 5. A. Tri. Prstomet na orguljama temelji se na istim naelima kao ' virski p. Njima je srodan i p. na harmonici, osobito na klavir: harmonici. Harfa se svira palcem (1), kaiprstom (2), srednjim prsi (3) i prstenjakom (4). Kod gudakih instrumenata pritiskom prsta skrauje se ljina ice i na taj nain dobivaju vii tonovi. U tu svrhu upoti ljavaju se prsti lijeve ruke i to svi osim palca. Brojem / oznai se kaiprst, brojem 2 srednji prst, brojem 3 prstenjak, a broje mali prst. Znakom o obiljeuje se nota koju treba izvesti na pi noj ici. etiri prsta poloena na icu u prirodnom razmaku o hvaaju interval iste kvarte. Razmicanjem prst iju taj se op moe i poveati. Kad prvi prst skrauje icu da ona daje tor polustepen ili cijeli stepen vie od tona prazne ice, tada p sviraju u prvom poloaju (engl. i franc. position, njem. Lage, posizione). Drugi poloaj poinje drugim tonom dijatonskog 1 iji poetni ton daje potez gudala po praznoj ici (npr. di poloaj na ici g poinje tonom a), u treem poloaju prvi j skrauje icu da ona proizvodi trei ton u nizu itd. Zakljuu prema sauvanim likovnim spomenicima, ve je srednji v poznavao tehn iku sviranja gudakih instrumenata u neko poloaja. U novijoj violinskoj literaturi trei poloaj upotrebi se od poetka XVII st. (B. Marini), a ve A. Vivaldi primjen sedam poloaja.
LIT.: L. Adam, Methode ou principe general de doigte, Pari 1798 C. Neate, An Essay on Fingering, London 1855. L. Kohler, Der KlE -Fingersatz, Leipzig 1862. O. Klautvell, Der Fingersatz im Klaviers Leipzig 1885. G. A. Michelsen, Der Fingersatz beim Klavierspiel, Lei 1896. S. Babitz, On Using J. S. Bach's Kevboard Finge rings, Music Letters, 1962. M. Kur

naypoglavitiye, naysvetiye i nayveseliye dni svega godischia sloxene: i kako se u organe s' yednim glasom mogu spivati, napravgliene (1635).
LIT.: M. Stojkovi, Rimska papinska protureformacija u junoslovjenskim zemljama, Nastavni vjesnik, 1914, 8. H. Osthoff, Einwirkungen der Gegenreformation auf die Musik des 16. Jahrhunderts, PJB, 1934. H. Beck, Das Konzil von Trient und die Probleme der Kirchenmusik, KMJB, 1964. I. A.

PROUT, Ebenezer, engleski muziki teoretiar i kompozitor (Oundle, Northamptonshire, 1. III 1835 London, 5. XII 1909). Zavrio studij filozofije; u muzici uglavnom samouk. Crkveni orgulja u Islingtonu kraj Londona (1861--73); nastavnik klavira na Crystal Palae School of Art u Londonu (186185); 187682 profesor harmonije i kompozicije na National Training School of Music i od 1879 na Royal Academy of Music; od 1884 profesor harmonije na Guildhall School of Music. God. 1894 postao je profesor muzike na Univerzitetu u Dublinu. Urednik asopisa The Monthly Musical Record (187174) i muziki kritiar; 187690 vodio Hackney Choral Association. Proutovi teoretski radovi upotrebljavaju se u nastavi djelomice jo i danas.
DJELA. ORKESTRALNA: 4 simfonije; 2 koncerta za orgulje; 2 uver tire; suite. Komorna djela. Opera Love and Taxation, 1883 (neizv.). VOKALNA. Kantate: Hereward; Alfred; The Red Cross Knighl i dr. The Song of Judith za alt i orkestar; Freedom za bariton i orkestar; zborovi. Crkvene kompozicije. SPISI: Instrumentation, 1878 (III njemako izd. 1904); Harmony, Its Theory and Practice, 1889 (XX revidirano izd. 1903); Counterpoint, Strict and Free, 1890 (VII izd. 1900 ?); Double Counterpoint and Canon, 1891; Fugue, 1891 (IV izd. 1900); Fugal Analysis, 1892; Musical Form, 1893 (V izd. 1903?); Applied Forms, 1895 (IV izd. 1910 ?); The Orchestra (2 sv.), 1898 99 (njem. prijevod 1905 06); Some Notes on Bach's Church Cantatas, 1907 i dr. LIT.: R. A. Harman, Ebenezer Prout, MGG, X, 1962.

PROVEDBA (engl. development, franc. developpement, njem. Durchfiihrung, tal. svolgimento), bitni sastavni dio fuge i sonatne forme; nalazi se i u veim viedjelnim oblicima kao to su dvo dijelna i trodijelna pjesma, rondo i tzv. slobodne forme (npr. u programnoj muzici) i to redovito kao dio koji slijedi nakon ekspozicije teme te razrauje tematsku gradu. Fuga ima obino tri provedbe u kojima se tema na razliite naine provodi odnosno imitira kroz pojedine glasove (-> Fuga, -> Preobraaj teme, -> Stretto). U klasinom sonatnom obliku p. se nalazi izmeu ekspozicije i reprize kao sredinji, kontrastni dio stavka. U provedbi se tematska grada, izloena u ekspoziciji, razrauje na razliite na ine: prema naelima motivike razradbe, tj. rastavljanjem teme na motivike elemente, prema naelima modulacije, modifikacije, s pomou kontrapunktikih tehnika i si. esto se u provedbi javlja i novi tematski ili motiviki materijal, a ponekad je njezin razvojni tok prekidan i prividnim reprizama. Temeljni tonalitet djela u provedbi se redovito izbjegava da bi se sauvao za to iz razitiji nastup reprize. U klasinoj sonatnoj provedbi dovo di se razvojni tok cijeloga stavka, u dinamikom i dramatskom porastu napetosti, do klimaksa i prijelaza u reprizu (- Repriza, > Sonatni oblik).
LIT.: W. Broel, Die Durchfiihrungsgestaltung in Beethovens Sonaten satzen, Neues Beethoven-Jahrbuch, 1937. F. Neumann, Der Typus des Stufengangs der Mozart'schen Sonatendurchfuhrung (disertacija), Graz 1958. I. A.

PROVENZALE, Francesco, talijanski kompozitor (Napulj, 1627 6. IX 1704). God. 166374 kapelnik na napuljskom Conservatorio di Santa Maria di Loreto, gdje je organizirao kazaline predstave, i 16731701 na Conservatorio della Pietd de' Turchini. God. 1680 postao maestro onorario kraljevske kapele; 168699 vodio kapelu Tesoro di San Gennaro u napuljskoj katedrali; od 1690 bio je u kraljevskoj kapeli zamjenik A. Scarlattija. P. je utemeljitelj Napuljske operne kole. Njegove dvije sau vane opere (II Schiavo di sua moglie i La Stellidaura vendicata) odaju melodiku invenciju, smisao za izraajne harmonije, za doaravanje elegikih raspoloenja i za komiku. U buffonesknim epizodama esto iskoriuje talijanske narodne pjesme te povike napuljskih ulinih prodavaa. Arije preteno komponira u dvo dijelnoj i trodijelnoj formi, prilagoujui ih sadraju; ariju da capo upotrebljava bez shematizma. U crkvenim kompozicijama P. mjestimice vrlo vje to obrauje narodne crkvene pjesme. Njegov je uenik A. Scarlatti.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Ciro, 1653; Xerse (preradba opere F. Cavallija), 1655; Artemisia, 1657; // Theseo overro UIncoslanza trionfante, 1658; L'Eritrea (preradba opere F. Cavallija), 1659; // Schiavo di sua moglie, 1671; La Stellidaura vendicata (Difendere V offensore), 1674. VOKALNA: 3 oratorija; kantate; arije. CRKVENA: La Passione za 5 gl. i violinu: 2 mise; rekvijem; moteti za 2 gl.; Pange Lingua za 2 gl. i instrumente (takoer za 8 gl. violinu i b. c. ili za 9 gl. i violinu); Beatus vir za glas i violinu. LIT.: R. Rolland, Histoire dc l'opera avant Lully et Scarlatti, 1895. H. Goldschmidt, Francesco Provenzile als Dramatiker, SBIMG, 1905 06. G. Pannain, Francesco Provenzale e la lirica del suo tempo, RMI, 1925. U. Prota-Giurleo, Francesco Provenzale, Archivii, Roma 1958. A. Mondolfi, Francesco Provenzale, MGG, X, 1962. Ista, Vita e stile di Francesco Provenzale. La Questione dell' Alessandro Bala, Conservatorio di S. P ietro a Majella, Annuario 1962 63, Napoli 1963.

PRUFER, Hermann Bernhard Arthur, njemaki muzikt (Leipzig, 7. VII 1860Wurzburg, 3. VI 1944). Zavrio pra muziku studirao kod F. Stadea, na Konzervatoriju u Leipzi; kod O. Paula i H. Kretzschmara na tamonjem univerziti bio je i uenik Ph. Spitte u Berlinu; promovirao 1890 u Leipz God. 1895 habilitirao se za docenta na Univerzitetu-u Leipzi 1902 postao profesor.
DJELA: Vntersuchungen uber den ausserkirchlichen Kunstgesang in den e gelischen Schulen des 16. Jahrhunderts (disertacija), 1890; J. H. Schein, 1 Die Biihnenfestspiele in Bayreuth, 1899 ( I I proireno izd., pod naslovom Werk von Bayreuth, 1909); Sebastian Bach und die Tonkunst des 19. Jahrhuna 1902; J. H. Schein und das iveltliche deutsche Lied des 17. Jahrhunderts, 1 R. Wagner in Bayreuth, 1910; Einfiihrung in R. Wagners Feem, 1912; Die A] als tbnende Faust-Idee, 1920; Tristan und Isolde, III izd. 1928; Deutsches L im Volkslied und Wagners Tannhauser, 1929; Tannhauser und der Sanger) auf der VCartburg, 1930. IZDANJA: Brieftoechsel zzvischen C. von VCit feld und E. Krilger, 1898; cjelokupna djela J. H. Scheina (7 sv., 1901 23; 1 u IV sv., pod naslovom J. H. Scheins Cymbalum Sionium, obj. i u Festsc R. v. Liliencron, 1910). LIT.: P. Biilovi, Arthur Prufer, Neue Zeitschrift fiir Musik, 1930.

PROVODNI MOTIV -> Lajtmotiv

PRUNIERES, Henry, francuski muzikolog (Pariz, 24. 1886 Nanterre, 11. IV 1942). Muzikologiju studirao Sorbonnei u Parizu (R. Rolland); 1908 katalogizirao muz fundus biblioteke Laurenziana u Firenci. God. 190914 preda na Ecole des Hautes-Etudes Sociales. God. 1920 osnovao i 1939 ureivao asopis La Revue Musicale koji je pod njego' vodstvom stekao meunarodni ugled, okupivi velik broj is1 nutih muzikologa i muzikih pisaca iz mnogih zemalja. P.

PRUNIERES PSALAM
mnogo zasluga stekao prouavajui staro francusko muziko kazalite, od vremena dvorskoga baleta do Lullvjeve smrti; posebno su vrijedni njegovi doprinosi upoznavanju Lullvjeva ivota.
DJELA: Lully, 1910 ( I I izd. 1927); La Musigue de la chambre et de l'e'curie, 1912; L'Opera ilalien en France avant Lully (disertacija), 1913; Le Ballet de Cour en France avant Benserade et Lully (dodatna teza), 1914; C. Montevcrdi, 1924 (II izd. 1931); La Vie et V oeuvre de Claudio Monteverdi, 1926; La Vie illustre et libertine de J. B. Lully, 1929; Cavalli et V opera venilien au XVI1 C siecle, 1931; Nouvelle histoire de la musique (2 sv., nedovreno), 193436 (engleski prijevod 1945). Studije: Lecerf de la Vieville et le classicisme musical, Alercure musical et Bulletin francais de la Societe internationale de Musique, 1908; La Jeunesse de Lully (sa L. de La Laurenciejem), ibid., 1909; Recherches sur les annees de jeunesse de Lully, RMI, 1910, 3; Notes sur la vie de Luigi Rossi, SBIA4G, 191011; Notes sur V origine de V ouverture francaise, ibid., 191011; Lully fils de meunier, Mercure musical et Bulletin franccis de la Societe internationale de musique, 1912; Jean de Cambrefort, Surintendant de la musique de la chambre du roy, Annee musicale, 1912; Les Representations du Palazzo d'Atlantc d Rome (1692J, SBIMG, 1912 13; Lully andththe Acadmie de Mu sique et de Dansc, MQ, 1925; Opera in Venice in the I7 Century, ibid., 1931; Musical Symbolism, ibid., 1933 i dr. IZDANJA: Maitres du Chant (6 sv.; francuski i talijanski airi i arije), 1924 27; cjelokupna djela J. B. Lullyja (nedovreno; izalo 10 sv.), 1930 39. Objavio je i novo izd. Stendhalova djela Vie de Rossini (2 sv.), 1923. LIT.: A. Casella, Henry Prunieres, RAM, 1942. Ch. van den Borren, Hcnry Prunieres, Revue Belge de Musicologie, 1946 47. Poseban broj RM posveen Prunieresu, 1952 53. G. Thibault, Henry Prunieres, MGG, X, 1962.

139

gradsko pevako drutvo

PRVO BEOGRADSKO PEVAKO DRUTVO -> Beo-

PSALAM (engl. psalm, franc. psaume, njem. Psalm, tal. sabno; prema grkom rpct.\i6~ od 9iXX<i> prebirati po icama), naziv za

brojne molitvene pjesme pohvalnice to ih sadrava Biblija. Uli su u jevrejsko bogosluje, a prevedeni na grki od nosno latinski i u kransku liturgiju kao dio asoslova i razliitih drugih molitava. Biblijska zbirka od 150 psalama sastavljena je zapravo od vie manjih zbirki nastalih izmeu <- XI i <- II Et. Prema prastaroj predaji, autor je biblijskih psalama hebrejski kralj David. Danas se, meutim, misli da je on eventualno spjevao samo nekoliko psalama od kojih nijedan nije doao do nas u prvobitnu obliku. Neki se pripisuju kralju Salamonu, sinovima Koraha, Asafu i dr. Psalmi se, prema sadraju, mogu razvrstati u nekoliko skupova koji obuhvaaju himne, kolektivne tualjke, individualne tualjke (pokajniki psalmi), kraljevske psalme, zahva lnice itd. Psalmi su se pjevali, to i redovito u hramu. U strukturi psalma karakteristian je tzv. parallelismus membrorum: svaki p., pisan u pjesnikoj prozi, dijeli se u vie stihova (verseta, versicula) od kojih svaki sadrava dva (gdjekad i tri) dijela. Dijelovi stiha, redovito obiljeeni vidljivim cezurama, medu sobom se nadopunjuju, b'lo time to drugi dio sinonimiki ponavlja ili dokrajuje misao prvog, bilo da stoji s njim u antitetikom odnosu. Taj paralelizam elemenata posebno e djelovati na muziku strukturu psalma, jer e dijelovi stiha biti odijeljeni i muzikim sredstvima (tzv. mediatio na kraju prve polovine stiha; -> Psalmodija). Psalmi se pjevaju jednoglasno i vieglasno. Jednoglasni nain, mnogo stariji, preuzelo je kranstvo iz jevrejskog bogosluja (-> Psalmodija). U drugoj polovini XV st. javljaju se vieglasni psalmi, ponajprije kao falsobordoni. Ugledajui se vjerojatno u praksu gymela i fauxbourdona, muziari su tada harmonizirali psalme za dva ili vie glasova, preteno akordiko-silabiki homofono. U izvoenju psalama sudjelovala su katkad i dva zbora; pjevali su naizmjence po jedan stih. Takvom nainu izvoenja pogodovala je i sjevernotalijanska, osobito venecijanska izvodilaka praksa A. Willaerta. i drugih kompozitora, poznat a pod nazivom -> corri spezzati, pa se uskoro pojavio i izraz sahni spezzati.
INIT1UM TENOR

slobodnije koncipirane psalme, pisali su tada u Italiji mnogi istaknuti muziari: F. Anerio, G. M. Asola, G. Croce, G. G. Gastoldi, O. Vecchi, L. Viadana, T. L. Victtoria, C. de Rore i dr. Na prijelazu u barok ulaze u dionice psalma razliiti vokalni ukrasi i pasae pa nastaje izraz salmi passeggiati sopra i jalsibordoni (takoer i fahibordoni concertati). I u drugim zemljama cvate stil falsobordonskoga psalma. Njeguju se u panjolskoj u XVI st., neto kasnije i ne tako intenzivno i u Francuskoj. U Njemakoj se razvija vie glasni p. meu protestantima, na narodnom jeziku. Usporedo s falsobordonskim psalmom javlja se, meutim, na poetku XVI st., nov tip: motetski p. u kojem se tekst komponira individualno, slobodno. To je svakako plod renesansnih pogleda u umjetnosti. Umjetnici su traili humanistika rjeenja stvaralakih zadaa. Prvi, najplodniji i najutjecajniji majstor motetskoga psalma bio je Josquin Des Pres. O poloaju ove vrste moteta u liturgiji nema pouzdanih podataka. Tekstovi motetskih psalama slobodno su tretirani; u njima se udruuju fragmenti iz razlinih psalama ili se odlomcima jednoga psalma dodaju slobodno sastavljeni novi odlomci; katkad se tekstovi psalama parafraziraju. Mnogo je psalama nastalo bez izravne namjere kompozitorove da ih ukljui u obred. Pokajniki psalmi u drugoj polovini XVI st. iz pera mnogih majstora (O. di Lasso, A. Ga'orieli, L. Lechner, G. Croce i dr.) izvrsni su primjeri koji pokazuju kako su veliki umjetnici znali spojiti potrebe liturgije s osobnim izrazom, pretvarajui takva djela u svojevrsne ispovijesti. Drugi su kompozitori motetskih psalama u XVI st.: A. Brumel, H. Isaac, J. Mouton, C. de Rore, C. Feta, G. P. da Palestrina, F. Ane rio, L. Marenzio i dr. U XVI st. nastala je u Poljskoj golema zbirka od svih 150 psalama. To veoma vrijedno djelo komponirao je M. Gomolka, na slobodno prepjevane tekstove s latinskog. U pogledu odnosa muzike i teksta psalma, XVI st. dalo je jo jedno rjeenje: jednoglasnu psalamsku popijevku. Ona je nastala u zemljama reformirane liturgije, i to na njemakom, francuskom i nizozemskom jeziku. Prevedeni psalmi pjevali su se na preraene gregorijanske i svjetovne napjeve ili na melodije sastavljene u tu svrhu. Zbirke takvih psalama psaltiri po eli su se pojavljivati oko 152030. Psaltir C. Marota postao je slubenom zbirkom psalama u kalvinistikoj crkvi iz koje je vieglasna muzika u poetku bila iskljuena. Jednoglasne psalamske popijevke kompozitori su ipak obraivali i vieglasno, namjenjujui ih kunoj pobonosti. God. 1547 objavio je L. Bourgeois 50 etvoroglasnih obradbi Calvinovih i Marotovih napjeva. Iste godine izdao je Bourgeois 24 popijevke koje su djelomice ve tretirane motetski. Vane su viestruke obradbe C. Goudimela, motetske (155166) i akordiko -silabike (1563). Posljednja je postala veoma utjecajan slubeni psaltir kalvinistike crkve. Zanimljivo je da se u Francuskoj Marotov psaltir proirio i medu katolicima. Na njemu je radilo vie kompozitora, meu njima C. Janequin i P h. Jambe De Fer. uvene su, i izvan Francuske, bile obradbe C. Le Jeunea (1564 i 1598, a 1601 cjelokupni psaltir). U vezi s radom Baifove humanistike akademije pojavili su se protureformacijski psalmi tzv. psaumes mesurees. U Nizozemskoj je J. Louys obradio i izdao (1555) 50 Marotovih psalama. U toj je zemlji, meutim, ve 1540 obja vljena zbirka od 158 psalamskih melodija (to je prvi prijevod itavoga psaltira na nizozemski) zvana > Souterliedekens, ali melodije nisu nove; to su preteno popularni tada nji folklorni nizozemski napjevi. Nove motetske kompozicije na tekstove psalama napisao je, na poetku XVII st., u Nizozemskoj jedino J. P. Sweelinck (cjelokupni psaltir, 160421). U Njemakoj je takve popijevke pisalo vie protestantskih kompozitora (J. Heugel,
TENOR 1 = 1 TERM1NATI0

Lauda- bo. J. Lau-da 2. 9. D.

anima mea Nali confidere in prirtci- pi- bus: Dominus custodit ad-ve-nas, pupillam et vidu- um sus-ci- pi-et: Gl ori a p a - - - ---------------- ----------- -tri et fi- li- 0: Sicut erat in princ/pio et nuncet sem- per:

in filiis bominum in qui-bus et vias peceatoet spi- - - - - - - riet in saecula saeou-

Do-mi-num, laudabo Dominum in vi- ta mea: psollam Domino meo quam-di- u fu- e- ro. non est sa/us. rum d/s- per- det. tu- i san- eto, lo- rum.A- - - -men.

Lau-da-

bo

De-um rne-

vi- ta __

me- a.

U falsobordone-psalmima postojao je jo jedan nain izvoenja: psalmi su se pjevali dvozborno, no prvi bi zbor izvodio jedan stih jednoglasno, a drugi bi zbor pjevao idui stih akordiki. U XVI st., u kojemu su upravo tekstovi psalama dali gradu za mnogobrojne motete i druge duhovne kompozicije, vieglasni se p. dalje razvija na temelju jednostavne polifonije. Strogo falsobordonske, ili

oko 155570; Hemmel, 1560). Vaan je kancional L. Osiandera (1586). Ostali su njemaki kompozitori koji su obraivali psalamske napjeve: S. Calvisius, M. Franck, M. Praetorius, H. L. Hassler, J. H. Schein, H. Schtitz, J. Eccard. I u reformiranoj Engleskoj pojavljuju se psaltiri i obradbe (J. Dovdand, G. Farnabv, Th. Ravenscroft).

140

PSALAM PSALMODIJA
psalama. Pri pjevanju psalama znatan se dio teksta od d< vremena recitira na jednom te istom tonu, ime se postizava puno razumijevanje pjevane rijei. U tomu p. podsjea na dl praksu izvoenja epskih, junakih pjesama, kultnih i mag formula i tualjki. I njihov se tekst, kao i kod psalmodijt vodi prema odreenoj shemi koja se neprestano ponavlja, moe prouavati i razjanjivati sa nekoliko gledita. S ob; na njezino mjesto u ukupnosti crkvenih zbivanja, p. se poja' u okviru misnoga teksta i teksta asoslova, jer se i u jednor drugom tekstu nalazi velik broj psalama ili njihovih odlor P. je, prema tome, osebujno recitiranje, no u njemu ima i n s izrazitijim melodijskim karakterom, pa se upravo prema mogu razlikovati tipovi psalmodije s vie ili manje razvij melodijskim kretanjem. U pogledu naina na koji izvoai jeluju u pjevanju psalama, p. je trovrsna. U direktnoj ili kor, iranoj psalmodiji psalam izvodi jedan p jeva ili vie njih: iz se svi stihovi (verseti, versiculi) psalma; tu nema umetanja kakvih pripjevnih odlomaka. Tako pjevan psalam zvao se c tus, directaneus, in directum. Ovo je najjednostavniji nain pjepsalama, osobito ako pri tomu sudjeluje samo jedna osoba. ponsorijski nain sastoji se u tome da solist pjeva sve stihove psa zbor (schola) odgovara poslije svakoga stiha, umeui, p pripjeva, jedan od stihova ili kakvu sentenciju to ju je s otpjevao prije poetka psalma. U responsorijskoj psalrr muziki je dio evoluirao obogaujui se melizmima. To vi podjednako i za solistov udio i za odgovor zbora. Budui da taj nain izvoenje psalma dulje trajalo, pojedini su se st: izostavljali, a kratili su se i odgovori zbora (osobito prva pok odgovora). Antifoni jski nain, neto mladi od prvih dvaju, se proirio i na Istoku i na Zapadu, osobito u samostanim zapadnu crkvu uveo ga je sv. Ambrozije, milanski biskup, kc povodio za uzorima iz Sirije. Zbor se ovdje podijeli u dva s koja naizmjence pjevaju stihove psalma. Prije psalma i pc psalma otpjeva se pripjev (antifona). Antifonijsko je pjev dakle, pjevanje izrazito zbornoga tipa. Bogata je primjena o naina pjevanja u asoslovu, ubrajajui i cantica (Magnij Benedictus Dominus Deus Israel, Nunc dimittis). Sva ta tri tip voenja psalma potjeu iz starohebrejskoga bogosluja. Strukturu psalmodije tvori pjevanje teksta po odreeno; citativno-melodijskoj shemi koja se ponavlja onoliko puta liko ima stihova u psalmu. Svaka takva -shema, obino se psalamski tonus, sastoji se od nekoliko karakteristinih dijel initium, tj. uvodna kraa uzlazna melodijska formula, koj pojavljuje samo na poetku prvoga stiha, a povezuje svr prethodne antifone s tonom na kojemu se u prvom dijelu recitira znatan dio teksta. Taj recitativni odlomak na istom naziva se tenor, repercussio, tuba, a i dominanta. Naziv domir opravdava injenica da je taj ton zapravo dominanta onoga si crkvenog naina u kojemu se odreeni psalam pjeva. Prva f vina stiha zavrava kraim melodijskim pomakom zvanim n atio. Ako je ta prva polovina podulja, tenor se na prikladn mjestu prekida sputajui glas, obino za sekundu; odmah tim vraa ga na prijanju visinu. To se mjesto zove flexa. T je izveden mediatio, poinje drugi dio stiha. On je podiji u dva odsjeka: ponovo tenor (na istom tonu kao u prvom dij a zatim poinje zavrna kadenca nazvana terminatio ili fir, Mediatio odreenoga tonusa psalma uvijek je isti, a termii moe biti i drukiji, jer postoji vie zavrnih formula za ; tonus psalma (tzv. differentiae). Finalis ima k tomu zadatak povee zavretak psalma s ponavljanjem antifone koja se pc pojavljuje u potpunom obliku (prije poetka psalma ona se i. izvodi skraeno). Budui da posljednji stih svakoga psalma u' sadrava malu doksologiju (tj. Slava ocu i sinu...), liturg knjige esto navode differentiae na nizu vokala Euouae, uzeti zavrnih rijei doksologija ( . . saeculorum. Amen). U priloe primjeru (to je 146. psalam s antifonom) vide se sve pojedii psalmodijske strukture o kojima je upravo bilo govora. Postoji 8 psalamskih tonusa. Oni se podudaraju sa 8 st crkvenih naina, ali svaki od njih pokazuje i druge specifii vezane poglavito uz initium i zavrnu kadencu. Uz tih osan nusa postoji jo jedan, tzv. tonus peregrinus, na koji se pjeva ps; In exitu Israel. Za nj je karakteristino, da se tenor u dru dijelu stiha ne pjeva na istom tonu kao u prvom dijelu. T spomenuti i to da tonusi psalama mogu uz obinu formu im sveanu.
LIT.: F. Hajdukovi, Psalterium parvum, Zagreb 1905. P. Garbai Ricerche sull'antica salmodia ambrosiana, Rassegna gregoriana, 1911. Gastoue, Uber die acht Tone, KMJB, 1930. U. Grisomali, Psalmodi nauka o pjevanju psalama, Split 1930. P. Ferretti, Estetica gregoriar Roma 1934 (franc. prijevod, Pari 1938). E. Jammers, Der Rhvthmus Psalmo die, KMJB, 1936 38. G. Murray, The Primitive Psalm-T Luturgv, 1946. J. Smils van VC'aesberge, L'Evolution des tons psalmod au Moyen age, Atti del congresso internazionale di muica sacra, Roma Tournai 1952. H. Avenary, Formal Structure of Psalms and CanticL

U razdoblju baroka poprimaju i psalmi barokna obiljeja: nastaju psalamski koncert i psalamska kamata. Tekstovni repertoar, koji je i inae postajao sve ogranieniji, svodi se u XVIII st. na nekoliko psalamskih tekstova koji se neprestano ponavljaju (Dixit Dominus, Laudate pueri, Miserere). Psalamsku kantatu gajili su, u prvom redu, G. F. Handel, G. B. Pergolesi, A. Vivaldi, G. B. Martini, B. Marcello. U Njemakoj su, u vrijeme baroka uz motetske psalme pisali i psalamske koncerte. O poloaju tih djela u liturgiji ne zna se mnogo. Poznato je da su se izvodila i izvan crkve, na feudalnim dvorovima u razli nim prilikama. Piu se i psalamske kantate (J. Kuhnau, Ph. E. Bach, J. A. Hasse, Ch. W. Gluck). U baroknoj Francuskoj tekstovi psalama pruaju kompozitorima priliku da piu velike koncertne motete-kantate (J. B. Lullv, J. Ph. Rameau, M. R. de Lalande, A. Campra, M. A. Charpentier i dr.). U Engleskoj se na tekstove psalama, prevedene na engleski pie -> anthem koji ima oblik moteta ili kantate (H. Purcell, G. F. Handel). U XIX i XX st. psalmi i dalje daju muziarima pobude za stvaranje. Na tekstove psalama pisali su svoja djela F. Schubert, F. Mendelssohn, H. Marschner, J. Raff, A. Bruckner, J. Brahms, F. Liszt, M. Reger, F. Schmitt, zatim H. Kaminski, W. Fortner, E. Pepping, A. Roussel, Z. Kodalv (Psalmus Hungaricus), I. Stravinski, A. Honegger, A. Schonberg, G. Petrassi, kod nas A. Lajovic i dr. Mnoge od tih kompozicija pisane su za velike sastave (soliste, zbor i orkestar).
LIT.: K. On, Entvvicklungsgang der mittelalterlichen Choralmelodien, Gregorianische Rundschau, 1905 06. F. Leitner, Der gottesdienstliche Volksgesang im jiidischen und christlichen Altertum, Freiburg i. Br. 1906. A. Gasloue, Les Origines du chant romain, Pari 1907. P. Wagner, Einfiihrung in die gregorianischen Melodien (3 sv.), Leipzig 1911 21 (novi otisak Hildesheim 1962). A. Z. Idehohn, Parallelen zvvischen gregorianischen und hebraisch-orientalischen Gesangweisen, ZFMW, 1921 22. A. Gastoue, Chant juif et chant gregorien, Revue du chant gregorien, 1930 31. E. Werner, The Common Ground in the Chant of Synagogue and Church, Atti del congresso, Roma 1951. C. Gindde, Doppelchor und Psalmvortrag im Friihmittelalter, MF, 1953. E. Gerson-Kiwi, Musique dans la Bible, Dictionnaire de la Bible, Suppl. V, Pari 1956. C. Haeg, Les Rapports de la musique chrtienne et de la musique de l'antiquite classique, Byzantion, Bruxelles 1958. \V. Apel, Gregorian Chant, Bloomington 1958. Ch. Engelbrecht, Die Psalmvertonung im 20. Jahrhundert, Gestalt und Glaube, Spomenica O. Sohngenu, Witten i Berlin 1960. H. J. Kraus, Psalm (2 sv.), Neukirchen 1960 ( I I izd. 1962). L. Kum, Untersuchungen zur Textstruktur solistischer Psalms, KMJB, 1961. E. Werner, B. Stablein i L. Finscher, Psalm, MGG, X, 1962. L. Fimcher, Zur Cantus firmus-Behandlung in der Psalm-Motette der Josquinzeit, Spo menica H. Albrechta, Kassel 1962. J. As.

PSALMODIJA, u uem smislu, naziv za sve naine na koje se u katolikoj crkvi jednoglasno pjevaju psalmi. U irem smislu p. obuhvaa sve gregorijanske napjeve koji se pjevaju na nain

a a

b
r-1

c b
0

- b U

-- 3
a

b -

---

d
^ ~

*-

9 a

b q

.
1

--- jnb 1

||

-r------- m

------

"I ---------

5 C

!a

si C
a = INITIUM : b = TENOR; (TERMINAT1O)

m
C= MEDIATIO; d= F1NALIS

Psalamski tonusi u jednostavnom obliku s prvom zavrnom kadencom

PSALMODIJA PSIHOLOGIJA, MUZIKA

Ear!y Jewish and Christian Chant, Muica disciplina, 1953. E. Werner, Die Urspriinge der Psalmodie, Kongresni izvjetaj, Wien 1954. Isti. The Origin of Psalmody, Hebrew Union Collcge Annual, 1954.-N. H. F. Muller.'Die liturgische Vergegenwartigung der Psalmen (disertacija), Leipzig 1957. E. K'ermr, B. Stablein i L. Finscher, Psalm, MGG, X, 1962. Z. Falvy, Zur Frage von DirTerenzcn der Psalmodie, STMW, 1962. H. Avenary. Studies in the Hebrew, Syrian and Greek Liturgical Recitative, Tel Aviv 1963. J. Claire, La Psalmodie responsorialc antique, Revue grgorienne, 1963. - H. Bcrgcr, Untersuchungen zu den Psalmdifferenzen, Regensburg 1966. J. As.

141

PSALTIR (lat. psalterium od gr. ^aVrTjpiov), 1. knjiga psalama u kojoj je sabrano 150 pjesama razl iita podrijetla i vrste (himne, tualjke, zahvalnice, zavjetne pjesme itd.). Sainjava dio starozavjetne Bi blije te se ubraja u tzv. kanonske knjige. Stvarali su je razni
jevrejski autori u raz&.'

dobiju od jednog tiIt # suljea; dovrena je " ***** *** - . , , definitivno najkasnije ; \ u <- II st. i najprije #\ je bila dio jevrejskog f*l bogosluja, gdje su se psalmi isprva pjevali uz pratnju icanih instrumenata (-> Jevrejska muzika). U kransku crkvu p. ulazi od njenih poetaka kao molitvena knjiga, odnosno pjesmarica. Postoje razliite verzije teksta (Psalterium Ambrosianum, Psalterium Romanum); slubenu verziju katolike liturgije, tzv. Psalterium Gallicanum, sainio je crkveni pisac Jero nim, oko 386, prema starijim latinskim prijevodima (prema toj verziji je nainjena i najnovija revizija psaltira, 1969). Tokom sto ljea nastali su i mnogobrojni prijevodi psalama na narodne jezike. Jedan je od najvanijih staroslavenskih prijevoda Psaltir sinajski iz XI st. (obj. u Zagrebu L. Geitler, 1883). Lutherov njemaki prijevod psaltira postao je podlogom za komponiranje protestantskih crkvenih PSALTIR pjesama. Hugenotski psaltir u prepjevu C. Marota i Th. Bezea, proirio se u zemljama koje su prihvatile kalvinizam i do ivio mnogobrojne i razno vrsne muzike obrade (vieglasni francuski psalmi C. Goui -mela). 2. (gr. <]ixkT:-rjpioy- engl. Psaltery, franc. psalterion ili canon, njem. Psalterium ili srednjovjek. njem. Psalter, tal. salterio), naziv koji se javlja prvi put u antikim literarnim spomenicima i oznauje openito instrumente sa icama to se trzaju (pojam je i nastao od ^iXKz \M trzati), te se najvjerojatnije odnosi na vrstu harfe. U grkom prijevodu starozavjetne Biblije (Septuaginta) s rjeju p. oznaena je hebrejska harfa. U srednjem vijeku p. predstavlja iani instrument tipa citre, trapezoidne ili etvorouglaste, na kojoj su se ice trzale trzalicom ili prstima. U Evropi se pojavio u IX st.; razvio se iz arapskog instrumenta kanun i proirio po evropskim zemljama preko pa njolske. Gradio se u razliitim veliinama i oblicima; u XIV st. opisan je (Praetorius) model psaltira u obliku svinjske glave, tzv. Istromento di porco, a takoer i u manjem prepolovljenom obliku nazvanom medio canon i micanon. U drugoj polovici XVI st. p. se jo spominje kao instrument koji rado sviraju ene, zatim iezava iz prakse.

ti

LIT.: E. Kolari, Musikinstrumenten und ihre Vervvendung im Alten Te stament, Helsinki 1947. Af. Pierik, The Psalter in the Temple and the Church, Washington 1957. O. Kinkeldey, Kinnor, Nebel-Cithara, Psalterium,^ New York 1960. H. H. Dragcr, Psalterium, MGG, X, 1962. I. A.

PSEUDONIM (gr. ^ E ' J ST ]? laan i ovojia ime), izmiljeno ime pod kojim autor objavljuje svoje delo. Meu kompozitorima to nije est sluaj; npr. Herve se zvao pravim imenom Florimond Ronger, a na Risto Savin Friderik Sirca. ee se sree p. u muzi koj publicistici i nauci; poznati su pseudonimi R. Schumanna Florestan, Eusebius i Meister Raro, a od ostalih treba da se pomenu: Sieur de Sermes (Marin Mersenne), La Mara (Marie Lipsius), Michel Brenet (Marie Bobillier), Octavio Sere (Jean Poueigh), Andre Coeuroy (Jean Belime). Ako izabrano ime preuzme ulogu graanskog prezimena, tada se vie ne radi o pseudonimu (Josip tolcer-Slavenski, Theodor Wiesengrund-Adorno). V. Pe. PSIHOLOGIJA, MUZIKA, nauka koja istrauje odnos ovjeka prema muzici kao zvunoj materiji, odnosno uvjete mu zikog doivljavanja. P. m. povezuje muzikologiju, fiziku i fizio -

logiju sa psihologijom i estetikom. Kao posebna nauka ona je vrlo mlada. Prvo sveobuhvatno, sistematsko djelo nastalo na temelju muziko - psiholokih istraivanja objavio je 1931 E. Kurth ( Musikpsychologie). Dodue, muzikom psihologijom bavili su se i ranije pojedini muziki pisci, psiholozi i fiziolozi (M. Pilo, C. E. von Hornbostel, G. Anschiitz, C. Pratt i dr.), ali njihova su se istraivanja ograniavala samo na pojedine aspekte, kao to su psihologija tona ili sluha, psihologija muzikalnosti itd. Stoga se utemeljiteljem m uzike psihologije kao cjelovite znanstvene discipline smatra E. Kurth. Problematika muzike psihologije oslanja se na muziku praksu i na rezultate ope psihologije. Zbog tog poneto neodreenog poloaja teko je tono odrediti njene granice prema drugim srodnim znanostima. Glavni predmet istraivanja muzike psihologije nije kod svih autora isti. Po E. Kurthu, psihologija tona (Tonpsychologie) je podloga muziko - psiholokih razmatranja; ona omoguuje da se odijeljeno prouavaju pojedinosti ne ulazei u nj ihovu ovisnost o cjelini. Kurth stavlja teite na muziki doivljaj i na psiho loki uinak muzike. Pojedini pak autori zasnivaju svoja istra ivanja na estetskoj problematici. G. Revesz (Einfuhrung in die Musikpsychologie, 1946) obraduje fizike i fizioloke osnove ton skih predodbi, osnovne kvalitete tona kao zvune materije i metode s pomou kojih se ustanovljuje stupanj muzikalnosti. Posebna djela i rasprave obraduju pojedina podruja muzike psihologije, kao to su apsolutni i relativni sluh, teorij a konsonance i disonance, metode ispitivanja muzikalnosti, muzika inspiracija, psihologija kompozitora i dr. Metode muziko - psiholokih istraivanja su promatranje, eksperiment i anketa. Promatraju se spontani izraaji muzikal nosti; pri tome treba razli kovati izravna zapaanja od interpre tacije psihologa koji su ta zapaanja registrirali. Pri biljeenju zapaanja pojedini se autori slue shemama i pripravljenim upit nicima da bi dobivene rezultate mogli komparirati i znanstveno vrednovati. Eksperimentom se ispituju razliite muzikalne oso bine kao to su muziki sluh, muziko pamenje, sposobnost harmonijske analize, muzika fantazija i dr. Eksperiment ne slui samo za utvrivanje stupnja muzikalnosti, on ujedno omoguuje sistematski i bolji nain promat ranja razvoja muzikalnosti. Anketa daje materijal za izgraivanje statistika. Anketira se direktno ili posredno. Znanstveni rezultati muzike psihologije veoma su raznoliki. E. Kurth obrauje u svojoj knjizi najprije osnovne fenomene (silu, prostor, materi ju), a zatim pojedine aspekte zvune materije (harmoniju, melodiju, ritam, oblik muzikoga djela). Prema njego vim tvrdnjama ton nije muzika materija samo u prenesenom znaenju; ton ima i svojstva materije pa mu po analogiji s fizikom Kurth pripisuje kvalitet volumena i teine. U muziko -psiholokom smislu ton je sam po sebi centar sile te ima osim zvunog i energetski sadraj. Tonovi gravitiraju i meusobno se potiskuju; u tom njihovu svojstvu Kurth vidi izraz volje subjekta koji slua. O toj volji ovisi npr. hoe li slualac u danom momentu uti ton c ili his. Kretanje zvune materije odvija se u prostoru; Kurth to naziva dimenzionalnost tona. Pojam oblika sadri pret postavku prostornosti i materijalnosti. Djelovanje to ga izaziva slijed suzvuka tu mai Kurth kao dodirni efekt; ono mu slui za objanjenje pojmova kao to su npr. u klasinoj harmoniji do puteni i nedoputeni pomaci (paralelne oktave, kvinte i si.). Kao fenomen volje Kurth oznauje i dinamiku harmonije; pri tome je disonanca napetost uvjetovana teinom, a konsonanca rjeenje, odnosno cilj ili smirenje energetskih tendenca. Nosilac gravitacije je basovska dionica; na njoj kao na nekom temelju poiva harmonijsko zdanje muzikoga djela. Pokreta harmo nijskoga kretanja je napetost ko ja nastaje pri tenji vodica da se kreu prema gore (u kvintnom krugu) ili prema dolje (u kvartnom krugu). Sistem ljestvica poiva na principu gravitacije prema tonici, a modulacija predstavlja odnos gravitacija razliitih tonika. O prevladavanju pojedinih tonika, odnosno o snazi gravitacije u smjeru tonike ovisi boja tona. Kurth kae da je zvuna boja konsonantnih suzvuka jasnija i sjajnija, a boja disonantnih mutnija i zagasitija. Pri harmonijskom sluanju bitno je raspozna vanje tih boja i sposobnost pamenja slijeda kojim se pojavljuju, drugim rijeima, najvanija je preglednost zvunih dojmova steenih u razliitim vremenskim razmacima. Na tom rasponu prostorno i vremenski uvjetovanih momenata poiva princip muzikog oblikovanja. Oblik, melodija i ritam tri su vrlo srodna pojma. Oblik je po Kurthu ritam u velikom (makro-ritam); on je most od vremenskoga ka prostornom poimanju. Muziko pamenje poiva na sposobnosti ralanjivanja cjeline u manje dijelove. Poetak odlomka ini melodijski zaokret karakteristian za pojedine dijelove. Uz pamenje odlomaka i njihova vremenskog slijeda

142

PSIHOLOGIJA, MUZIKA PUCCINI

seaux iz XVI v., pa preko baroknih capriccia za orgulje (J. K. I Capriccio Sopra il Cucu) i minijatura za embalo (C. Da Le Cuocou; J.-Ph. Rameau, La Poule), Pastoralne simfonije vretak drugog stava) L. van Beethovena, Siegfrieda (Wald\V' iz II ina) R. Wagnera, Le Carnaval des animaux C. Saint-Sj Oiseaux tristes M. Ravela, Pini di Roma (sa naturalistikom nom ilustracijom: gramofonskim snimkom ptijih glasov; Respighija, sve do O. Messiaena, kome je p.p. jedna od omi preokupacija (Oiseaux exotiques). Izrazom p. p., odnosno registar (nem. Vogelregister) oznauje se i najvii registar kc turnih soprana (c3-cl) u kojem ljudski glas kao da oponaa ] pevanje.
LIT.: F. Schuyler Mathezoss, Fieldbook of Wild Birds and Their 1 1904. F. Thomas, Der Kuckucksrruf bei A. Kircher, 1905. Isti, Die nigfaltigkeit im Kuckucksruf, 1906. A. Voigl, Exkursionsbuch zum St der Vogelstimmen, 1906 (X izd, 1933). E. v. Hornbostel, Musikpsycholo Bemerkungen uber Vogelgesang, ZIMG, 1911. L. Rethi, Untersuch uber die Stimmen der Vogel, 1908. B. Hoffmann, Kunst und Vogelg 1908. C. Stumpf, Die Anfange der Musik, Leipzig 1911. W. Ga\ Songs of the Birds, 1922. H. Franke, Vogelruf und Vogelsang, 1933. Riippel, Physiologie und Akustik der Vogelstimme, 1933. O. Heinrot, Koch, Gefliederte Meistersinger, 1935. A. A. Saunders, A Guide te Songs of North-eastern United States, 1935. A. R. Brand, Songs of Wild 1936. E. M. Nichohon, Songs of Wild Birds, 1936. E. Rembert, ( d'oiseaux, 1936. S. Knecht Gehorsinn und Musikalitat der Vogel, sehrift fiir vergleichende Physiologie, 1939. W. H. Thorpe, Bird-Song, bridge 1962. R. G. Busnel, Acoustic Behaviour of Animals, Amsterdam 19 P. R. Marler i W. J. Hamillon, Mechanisms of Animal Behaviour, New 1966. v. r

potrebno je razvijati i sposobnost slunog predosjeanja onoga to e tek doi, tj. onoga to se unaprijed moe oekivati p ri izvoenju kompozicije. O toj mogunosti stvaranja zvunih predodbi onoga to e doi i njihova povezivanja s onim to se ve ulo ovisi sud o stilskim obiljejima pojedinih razdoblja. Zbog toga djelo iz klasinog stilskog razdoblja stvara, u usporedbi s kompozicijama iz doba baroka ili romantizma, posve drugaije zvune predodbe. Jedinstvo muzikog toka odreeno je ponavljanjem motiva i tema pri emu motivi kontrastiraju ili se razvijaju po naprijed odreenim pravilima. Ritam ovisi o relativnosti tra janja pojedinih tonova. On je potenciran metrikim elementom (odnos teza-arza) i organiziran u metrike jedinice mjere. Njegovo djelovanje pojaava se i njegovim oblikovanjem u vee metrike cjeline (skupine taktova). Uz Kurthova istraivanja na podruju muzike psihologije vani su i rezultati rada A. Welleka. U nizu studija on prouava muziku tipologiju (Musiktypologie) istraujui fenomen apso lutnog i relativnog sluha. Wellek zakljuuje da se uglavnom razli kuju dva sluna tipa: linearni i polarni. Linearni tip bolje zapaa linearno, kontrapunktsko kretanje, a polarni je tip vie usmjeren na apercipiranje harmonijskoga zbivanja. U drugi sluni tip ubraja Wellek i kompozitore koji zbog polarne orijentacije ne mogu komponirati bez pomoi instrumenta (R. Wagner, A. Bruckner). Linearno ili kontrapunktsko sluanje je u vertikalnom smislu analitiko, a u horizontalnom sintetiko. Harmonijsko ili polarno sluanje je, naprotiv, u vertikalnom smislu sintetiko, a u horizon talnom analitiko. U posebnoj studiji Wellek se bavi i problemom muzikoga tempa te ustanovljuje da je taj fenomen uvjetovan osjeajem za ritmike proporcije. M. Vidor nadovezuje, svojim uspjelim eksperimentima, na Wellekove postavke o muzikoj tipo logiji. Vane je priloge muzikoj psihologij i dao i G. Revesz. On povezuje sva svoja istraivanja s rezultatima dobivenim na podruju fizike, fiziologije i ope psihologije. Njegova istraivanja usmjerena su na ispitivanje fenomena sluha, zvuka i tona, zatim na osnovne probleme tonske psihologije, p a na muzikalnost, muziku na darenost, razvoj muzikih predispozicija, nasljednost muzikalnih sposobnosti, stvaralaki proces, reproduktivnu i produktivnu muziku nadarenost gluhih, patologiju muzikog poimanja i konano na odnos muzike psihologije i muzike estetike. Ne ulazei u svojim djelima u znanstveno odreivanje psiholokih fenomena, Revesz daje iscrpan pregled goleme muziko-psiholoke materije i ukazuje na putove, kako iskoriivati teoretske spoznaje u praktine svrhe, napose u muzikoj pedagogiji i muzikoj estetici.
LIT.: C. Stumpf, Tonpsychologie, 2 sv., Leipzig 1883 90. M. Stcinitzer, Uber die psychologischen Wirkungen der musikalischen Formen (disertacija), Munchen 1885. M. Pilo, Psicologia musicale, Milano 1903 (njem. Leipzig 1906). H. Riemann, Ideen zu einer Lehre von den Tonvorstellungen, PJB, 1914 15. G. Revesz, Zur Grundlegung der Tonpsvchologie, Leipzig 1913. C. E. Seashore, The Psychology of Musical Talent, New York 1919 (U izd. 1938). E. M. von Hornbostel, Psychologie der Gehorserscheinungen, u Handbuch der normalen und pathologischen Psycho logie, Berlin 1926. G. Becking, Der musikalische Rhythmus als Erkenntnisquelle, Augsburg 1928 ( I I izd. 1958). G. Anschutz, Abriss der Musikasthetik, Leipzig 1930. H. Scholc, Tonpsychologie und Musikasthetik, Got tingen 1930. E. Kurth, Musikpsychologie, Berlin 1931 ( I I izd. 1947). C. Pratt, The Meaning of Music, New York i London 1931. R. Miiller-Freienfeh, Psvchologie der Musik, Berlin 1936. J. S. Mursell, Psychology of Music, New York 1937. G. Albersheim, Zur Psychologie der Ton- und Klangeigenschaften, Strasbourg 1939. E. Kfenck, Music here and now, New York 1939. M. Schocn, The Psychology of Music, New York 1940. /. Stravinsky, Poetique Musicale, Dijon 1942 (engl. 1942; njem. 1949). G. Revesz, Inleiding tot de Muziekpsychologie, Amsterdam 1944 (II izd. 1946; na njemakom Einfiihrung in die Musikpsychologie, 1946; na engleskom T953; na talijanskom 1954). J. Handschin, Der Toncharakter. Eine Einfiihrung in die Tonpsychologie, Zurich 1948. A. Pontvik, Grundgedanken zur psychologischen Heilwirkung der Musik, Zurich 1948. G. Cogni, Che cosa e la muica? Elementi di psicologia della muica, Milano 1956. 6\ Bimberg, Ein fiihrung in die Musikpsychologie, Wolfenbiittel 1957. G. Cogni, Grundziige einer neuen Musikpsychologie, Kongresni izv jetaj u Beu 1956, Graz i Koln 1958. //. Besselcr, Das musikalische HSren der Neuzeit, Berlin 1959. A. Wellek, Musikpsychologie, MGG, IX, 1961. Isti, Musikpsychologie und Musikasthetik. Grundriss der systematischen Musikwissenschaft, Frank furt a. M. 1963. J. Guilhot (sa J. Jostom i M. A. Guilhot), Musique, psychologie et psychotherapie, Pari 1964. T. Rh.

PTOLEMEJ, Klaudije (Il-ro^aio? KXa>j8to?), grki tematiar, geograf, astronom i muziki teoretiar (Ptole u gornjem Egiptu, 83? Canopus?, oko 160). kolovao Aleksandriji, gdje je izvrio svoja najvanija astronomska, tematska i geografska istraivanja. Nauavao geocentriki a nomski sistem koji je dobio njegovo ime (taj sistem opovrgm N. Kopernik, XVXVI st.). Njegovo djelo u 3 knj. 'Apjj.( ide medu najvanije dokumente o muzikoj teoriji kasne Ar To je najbolji grki traktat o teoriji muzikih ljestvica. Ptolemi muzika nauka usko je povezana s njegovim znanjem o pri U odreivanju intervalskih odnosa P. ide srednjim putem izr Pitagorina i Aristoksenova nauavanja, povezujui osjetilni ivliaj zvuka s matematskim proraunavanjem; njegova je da sluh i razum nisu nikada u suprotnosti. Komentar I i II ki napisao je Porphvrios (III st.), a 14. do 16. poglavlja III k: Barlaam (XIIIXIV st.). Ptolemejevu nauku prenose u sv djelima Boethius (VVI st.), Pachvmeres (XIIIXIV st.),Br nios (XIV st.), arapski srednjovjekovni muziki teoretiar F. Gafori (XVXVI st.) i dr. Latinski prijevod "Ap|xovixa A. H. Gogava, 1562, a grki tekst i latinski prijevod uz kome J. Wallis, 1682 (na temelju 7 rkp.). Kritiko izdanje teksta temelju 84 rkp.) obj. je I. Diiring (u Goteborgs hogskolas skrift, 36), 1930. '
LIT.: P. L. Scho'nberger, Studien zum 1. Buch der Harmonik des Cla Ptolemaus, Augsburg 1914. J. F. Mounlford, The Harmonics of Ptol Transactions and Proceedings of the American Phillogical Association, 19: /. Diiring, Ptolemaios und Porphyrios uber die Musik, Goteborgs hog; arsskrift, 1934. M. Shirlazv, Claudius Ptolemaios as Musical Theorist, } Review, 1955. W. Vetter, Klaudios Ptolemaios, MGG, X, 1962.

PTIJI PEV (engl. bird song, nem. Vogelgesang), ima katkad znatne slinosti sa muzikim tonovima, a konstantan je kod nekih vrsta ptica (zov kukavice koji varira izmeu terce i kvarte, usklici eve, trileri slavuja itd.). Otuda kod mnogih autora od Teokrita do Darwina postoji miljenje da je muzika na stala imitiranjem ptijih glasova; ak i H. Riemann ne pravi principijelnu razliku izme u ljubavnog zova ptica i ljudskog pevanja, pa ubraja p. p. ve u sferu umetnosti. Nasuprot tome, C. Stumpf naglaava da animalna emisija glasa nije adekvatna ljudskoj muzici, proizaloj iz potrebe za izrazom. Muzika stilizacija ptijih glasova esta je u programskoj muzici, poevi od pesme Oswalda von Wolkensteina sa imitacijom ptijeg peva (oko 1400) i Jannequinove chansone Le Chant des oi-

PUCCINI, talijanska obitelj muziara. 1. Giacomo, orgulja i kompozitor (Lucca, 26. I 1712 II 1781). Zaetnik muziarske djelatnosti u obitelji. Uio u logni kod G. Carettija i vjerojatno kod Padre Martinija. Od orgulja i zborovoda katedrale u Luki te dirigent ka pele Pala Komponirao preteno crkvena djela, mise, motete, Magnij i oratorije, zatim instrumentalnu muziku i prigodna drams djela tipa kantate (Arminio; La Confederazione dei Sabini u s dnji sa L. Boccherinijem i L. I. di Poggiom). Napisao tri (5pS' muzika dnevnika Libri delle musiche annue koji sadre v dne podatke o muziarima i muzikom ivotu u Luki u vren od 1748 do 1777. 2. Antonio Benedetto, orgulja i kompozitor (Lucca, VII 1747 3. II 1832). Sin Giacoma; uio u rodnome gradii F. M. Lucchesija i u Bologni kod G. Carettija. Bio najprije 1 pomonik zatim ga naslijedio u slubama katedralnog or'gu i zborovode te dirigenta kapele Palatine. Njegova ena Cati Tesei (1747 ?), takoer je bila orguljaica i kompozitor.
DJELA. Opere: Marco Manlio, 1111', Cesare in Bretagna; Luccalibe Marzio Coriolano i dr. GRKVENA : mise; Requiem; moteti za 2, 4 i 8 gla psalmi i dr.

3. Domenico Vincenzo, dirigent i kompozitor (Lucca 1771 25. V 1815). Sin i uenik Antonija Benedetta; stud zatim kod S. Matteija u Bologni i kod G. Paisiella u Napi Od 1796 orgulja i zborovoda katedrale u Luki i od 1805 dirij dvorskog orkestra princeze Elise Baciocchi, Napoleonove se Postigao velik uspjeh ozbiljnom operom Quinto Fabio, iako su zapravo vrednije opere buffe. U ko ncertu za embalo, koji o utjecaje njegova uitelja Paisiella, izdvaja se prvi stavak sv< formalno razvijenim, proirenim sonatnim oblikom.

PUCCINI
DJELA: Sinfonia; Concerto di Cimbalo o Piano-Forte con Stromenti obbligaci. Kompozicije za embalo i za orgulje. DRAMSKA. Opere: Quinto Fabio, 1810; // Ciarlatano; Le Frecce d'amore; La Moglie capricciosa i L'Ortolanella. VOKALNA: kantata Spartaco (u suradnji s ocem i sa M. Batiniiem); dueti (Duetto buf/o uz orkestar); arije; ariette (uz pratnju gitare). CRKVENA: mise; Te Deum za 2, 4 i 8 glasova; moteti (jedan za 16 glasova i 2 orkestra) i dr.

143

4. Michele, orgulja i kompozitor (Lucca, 27. XI 1813 18. II 1864). Sin Domenica; uio kod G. Pilottija u Bologni, zatim kod S. Mercadantea i G. Donizettija u Napulju. Poduavao klavir na Istinito di S. Ponziano u Luki i bio inspektor Muzike kole, te orgulja i zborovoa katedrale. Komponirao opere (Anlonio Foscarini; Giambattista Cattani) i vei broj crkvenih djela u starom, kontrapunktikom stilu (antifona Ecce Sacerdos Magnus za 32 glasa; 2 mise s orkestrom itd.), ali vie je cijenjen kao autor dvaju prirunika za kontrapunkt i harmoniju. Njegova ena Albina Magi takoer je bila muziar. Od sedmoro njihove djece muzici su se posvetili Giacomo i Michele (II). 5. Giacomo Antonio Domenico Michele Secondo, kom pozitor (Lucca, 22. XII 1858 Bruxelles, 29. XI 1924). Nakon to mu je u petoj godini umro otac, prvu p oduku dobiva od svog ujaka F. Magija i od C. Angelonija, uitelja na Muzikom insti tutu u Luki. U desetoj godini postao zborski djeak u katedrali i u crkvi San Michele, a u etrnaestoj poeo obavljati slubu orgu ljaa u Luki i crkvama okolnih mjesta. Iduih godina komponira svoja prva djela, preteno za orgulje plod vlastitih improviza cija odnosno orguljake prakse. Prvi zapaeni uspjeh postie 1880 misom u As-duru za sole, zbor i orkestar. Iste godine dobiva sti pendiju za studij na Milanskom kon zervatoriju gdje ui do 1883 najprije kod A. Bazzinija zatim kod A. Ponchiellija. Svoj operni prvenac, jednoinku Le Villi, komponira za natjeaj izdavaa Sonzogna; premda nije na natjeaju dobio nagradu, opera je na praizvedbi, 1884 u milanskom Teatro dal Verme, doivjela tako neoekivani uspjeh da se ubrzo izvodi u milanskoj Scali i u torinskom Teatro Regio, a izdava Ricordi otkupljuje je za svoju nakladu. Time zapoinje gotovo doivotna Puccinijeva suradnja s kuom Ricordi. Na njihovu narudb u stvara zatim operu Edgar, koja je 1889 u Scali primljena prilino hladno, pa ju je P. doskora preradio. Potaknut uspjehom Massenetove Manon P. za slijedeu operu oda bire roman Abbea Prevosta. Na libretu je radilo ak pet suradnika (Leoncavallo, M. Praga, D. Oliva, L. Ulica i G. Giacosa), a na pra izvedbi u Torinu, 1893 Manon Lescaut pobuuje senzaciju. Tim djelom, koje se doskora izvodi irom Italije i Evrope, zatim u Ame rici, zapoela je Puccinijeva meunarodna afirmacija. Jo u toku rada na Manon Lescaut, 1891, P. se nastanio u mjestu Torre del Lago na obali jezera Massaciuccoli. Tamo je ivio sve do 1921 i komponirao veinu svojih djela, odlazei povremeno u Milano i na putovanja po inozemstvu vezana uz izvedbe svojih opera. U njegovu domu okupljao se umjetniki krug slikara i pisaca koji su se, u vrijeme kada je P. poeo rad na novoj operi, prozvali Club La Boheme. La Boheme je prva od triju najznaajnijih Puccinijevih opera stvorenih u sretnoj suradnji s libretistima Ulicom i Giacosom. Praizvedba, 1896 u Torinu, protekla je usprkos prvoklasnom ansamblu s Toscaninijem na elu, u suzdranom raspoloenju. Tek u Palermu, neto kasnije, djelo je primljeno s oduevljenjem. Na kompoziciji Tosce P. je radio gotovo pune etiri godine, za padajui esto u krize zbog sumnje da mu tema ne odgovara. Kod publike je Tosca odmah stekla nepodijeljeno priznanje (1900 u Rimu), ali kritika ju je kudila, ponajvie zbog vulgarnosti, neu kusa i nasilja u libretu. Slijedea opera, Madame Butterfly-, od koje je P. mnogo oekivao, smatrajui je svojim najboljim i najmodernijim djelom, doivjela je na praizvedbi u milanskoj Scali potpuni fiasko. P. ju je odmah povukao i preradio, proirivi je na tri ina i u tom obliku ona je jo iste godine u Brescii pobudila entuzijastiko oduevljenje posjetilaca. Tih godina P. ee putuje, doivljujui posvuda slavlja i us pjehe: 1905 boravi u Buenos Airesu gdje se u Teatro Colon izvodi 5 njegovih opera, a 1907 u New Yorku gdje se na Metropolitanu odrava cijela sezona posveena njem u. Ali u samoj Italiji, gdje ga ira javnost tada ve smatra nacionalnom veliinom, P. je istodobno izvrgnut otrim napadajima nove generacije muziara (Casella, Pizzetti, Torrefranca) koji su teili za obnovom talijanske muzike i odluno odbacivali stil talijanske melodrame XIX st. Sam P. je ve u slijedeoj operi, The Girl of the Golden West (1907), pokuao napustiti dotadanju tematiku i nain izraavanja. Ali itav njegov daljni stvaralaki rad pokazuje da nije uspio prevladati svoju povezanost s pro teklim stoljeem, usprkos mnogih novih sredstava kojima je obogaivao svoju vokalnu i instrumen talnu tehniku. God. 1923 pojavili su se prvi znaci bolesti, raka na grlu. Umro je u Bruxellesu, nekoliko dana nakon operacije. P. je najznaajnija linost talij anske opere poslije Verdija, na koga se nadovezuje, te po svom stilu ostaje izraziti kasnoromantiar, iako se mjestimice pribliava verizmu. Izvorno nadaren

muziki dramatiar, P. je uspio izgraditi posve individualni operni izraz, prihvaajui u poetku i stilske elemente Massenetove lirske opere, zatim harmonijska i zvuna sredstva impresionista (Debussv), a kasnije i neke kompozicijsko-teh-nike elemente Stravinskog. Svoje je talijanske suvremenike nadmaio, kako poznavanjem unutarnjih zakonitosti po kojima se povezuju dramska radnja i muzika, tako i nadmonim bogatstvom muzike invencije. Temeljem opere smatrao je sadraj i njegovo dramaturko oblikovanje. Tom problemu pridavao je gotovo isto toliko panje koliko i samoj kompoziciji. Uroenim osjeajem za teatarsko djelovanje odabirao je sadraje, nastojei da budu jednostavni i to pristupaniji. U sredite dramske radnje G. PUCCINI gotovo je redovito postavljao traginu sudbinu ene koja svojom predanom ljubavlju i ispatanjem pobuuje duboko suosjeanje gledalaca. Uza svu tematsku slinost, P. je psiholoki suptilno i vrlo plas tino oblikovao razliite karaktere svojih junakinja. Istodobno je vanredno vjeto muziki ocrtavao odgovarajui ambijent i u sva koj je operi uspio ostvariti specifinu, samo njoj svojstvenu atmosferu, klimu ili poetini ugoaj. Pri tom se ponekad sluio realis tikim opisivanjem ili pak, u svojim egzotinim operama, fol klornim motivima, kao i oponaanjem zvuka svojstvenog egzo tinim harmonijama ili instrumentim a. U tematici P. primjenjuje provodne motive (lajtmotive), dramatski vrlo plastine i saete, ali ih ne provodi sistematski po Wagnerovu uzoru. Melodiku oblikuje posve u talijanskoj tradiciji, pjevno i vanredno privlano, a u arijama, osobito na njihovim vrhuncima, sjedinjuje li-rinost sa senzualno strastvenim i dramatinim akcentima to djeluje vrlo efektno. U harmonijsko tkivo unosi mnoge nove ili suvremene postupke, koje je usvojio i pretopio u vlastiti stil, kao npr. trista-novske harmonije (Manon Lescaut), paralelne kvinte i faux-bourdonske pomake (La Boheme), cjelotonske ljestvine konstrukcije (Tosca), impresionistiko nizanje kvartnih i G. PUCCINI, autograf kvintakorda (Madame Butterfly) ili bitonalnost (Triptih i Turandot). U orkestraciji spaja verdijevske zasiene boje s njenim impresionistikim nijansiranjem. Puccinijev orkestralni slog esto poprima fakturu mozaika, za njega vrlo karakteristinu: male melodijsko -ritmike cjeline niu se jedna za drugom i ponavljaju na nain sek vence ili neznatno varirane. Svoj najvii domet ostvario je P. s operom La Boheme koja se smatra prototipom talijanske lirsko-sentimentalne, graanske opere na izmaku XIX st. Veina njegovih opera ve vie od {.ola stoljea neprekidno privlai publiku opernih kazalita irom svi jeta uprkos trajno prisutnoj kritici uperenoj najvie protiv njegove naglaene sentimentalnosti i melodramatske patetike. Tek se u novije doba nastoji podvri njegov opus ponovnom, objektivni jem kritikom vrednovanju.
DJELA. ORKESTRALNA : Preludio sin/crnico, 1876; Capriccio sinfonico, 1883; Adagietto, 1883; Scossa elettrica, 1896. KOMORNA: gudaki kvartet u D-duru, 1880 83; klavirski trio (nedovren). Za kvartet gudaa: Scherzo, oko 1880 83; fuge, 1882 83; 3 menueta, 1890 i Crisantemi, 1890. Kompozicije za orgulje i za klavir. DRAMSKA. Opere : Le Villi, 1884; Edgar (prema A. de Mussetu), 1889 (nova verzija 1892); Manon Lescaut (prema Prevostu), 1893 (Torino, 1. II 1893; jug. premijera, Ljubljana, 15. III 1924); La Boheme (libreto prema romanu H. Murgera: L. Ulica i G. Giacosa), 1896 (Torino, 1. II 1896; jug. premijera, Zagreb, u. X 1898); Tosca (prema V. Sardou-u L. Ulica i G. Giacosa), 1900 (Roma, 14. I 1900; jug. premijera, Ljubljana, 22. III 1906); Madama Butterfly (L. Uli ca i G. Giacosa), 1904 (prva verzija opere u 2 ina. Milano, 17. II 1904; druga verzija u 3 ina, Brescia, 28. V 1904; jug. premijera, Ljubljana, 4. X 1908); La Fanciulla del West (prema D. Belascu), 1910 (New York, 10. XII 1910; jug. premijera, Zagreb, 28. X 1916); La Rondine, lirska komedija, 1917; // Trittico: II Tabarro, Suor Angelica, Gianni Schicchi, 1918 (New York, 14. XII 1918; jug. premijera, Ljubljana, 3. VI 1922); Turandot (posljednje dvije scene dovrio F. Alfano prema Puccinijevim skicama), 192 5 (Milano, 25. IV 1926; jug. premijera, Zagreb, 26. V 1928). VOKALNA: kantata / Figli d'Italia bella za sole i orkestar, 1877; Cantata a Ciove, 1897;

144

PUCCINI PULEVA
NA : 35 trio-sonata za 2 violine i b. c; 3 Divertimenta za 2 violine i b. a; 6 za embalo, violinu ili flautu i violonelo; 3 gudaka kvarteta sa b. c; 3 gi kvarteta; 8 kvinteta; 24 sonate za violinu i b. c; 6 sonata za 2 violine; : za 2 violine; 12 menueta za embalo, violinu ili flautu. DRAMSKA: 8 najuspjelije Adone e Venere, 1784 i Achille in Sciro, 1785. Balet Correso e roe, 1792. Oratorij; kantate; arije.

Inno di Roma za zbor i orkestar (prvotno pod naslovom Jnno a Diana za zbor i klavir, 1897); Avanti, Urania za zbor i klavir, 1899 (kasnije upotrebljeno u Madama Butterfly). Pjesme za glas i klavir: Melanconia; Allorch'io saro morio; Hoi legger; Spirto gentil; Storiella d'amore ; Romanza ; Sole e amore; EVuccellino, Terra e mare; Canto d'anime; Ditele i Morire?. CRKVENA: misa u As-duru za sole, zbor i orkestar, 1880; Requiem, 1905 ; motet i Credo; Salve delciel regina. NOVA IZD.: nakladno poduzee Ricordi, koje je obj. prva izdanja svih Puccinijevih opera (izuzev La Rondine), objavljuje u novije doba orkestralne partiture pojedinih opera: La Boheme (1953), Tosca (i954)> H Tabarro (i955) Madama Butterfley (1955), Gianni Schicchi (i957) Manon Lescaul (1958), Turandot (1958) i dr. Izbor iz Pucinijevih pisama obj. su: G. Adami (Epistolario, 1928; na engleskom 1931; na njemakom 1939)) V. Seligman (Puccini Among Friends, 1938) i E. Gara (Carteggi pucciniani, 1958). LIT.: L. Torchi, Tosca di Giacomo Puccini, RMI, 1500. A. Briiggemann, Madama Butterflv e l'arte di Giacomo Puccini, Milano 1904. W. Dry, Giacomo Puccini, London 1906. F. Torrefranca, Giacomo Puccini e l'opera internazionale, Torino 1912. /. Pizzetti, Giacomo Puccini, Musicisti contemporanei, Milano 1914. G. Setaccioli, II Contenuto musicale di Gianni Schicchi di G. Puccini, Roma 1921. A. Weissmann, Giacomo Puccini, Miinchen 1922. R. Bianchi y La Boheme, Milano 1923. A. Coeuroy, La Tosca de Puccini, Pari 1923. P. Debevec, Puccinijeva Manon Lescaut, Gledaliki list, Ljubljana, 1923 24, 21. G. Monaldi, Giacomo Puccini e la sua opera, Roma 1924. A. Bonaventura, Giacomo Puccini, L'uomo, Tartista, Livorno 1924. M. Markovi, Dakomo Pu ini, Venac, 1924 25, 7. Ar . Faller, Neto 0 Pucciniju, Sv. C, 1925, 1. Muica d'oggi, suplement posveen Pucciniju, mart 1925. A. Fraccaroli, La Vita di Giacomo Puccini, Milano 1925 (II izd. 1957; njem. prijevod, 1926). G. Marotta i F. Pagni, Giacomo Puccini, intimo, Firenze 1926 (novo izd. 1949). G. M. Gatti, Rileggendo le opere di Puccini, II Pianoforte, 1927. A. Neisser, Giacomo Puccini, Sein Leben und sein Werk, Leipzig 1928. A. Reiser, Giacomo Puccini, Leipzig 1928. F. Salerno, Le Donne pucciniane, Palermo 1929. R. C. Merlin, Puccini, Milano 1930. A. Billeci, La Boheme di Giacomo Puccini: studio critico, Palermo 1931. R. Specht, Giacomo Puccini, Berlin 1931 (engl. prijevod 1933)- W. Maisch, Studien zum Opernschaffen Puccini's (disertacija), Erlan gen 1934. Isti, Puccinis musikalische Formgebung untersucht an der Oper La Boheme, Erlangen 1934. G. Adami, Puccini, Milano 1935 ( I I proireno izd. 1938; III izd. s naslovom II Romanzo della vita di G. Puccini, 1944; na njemakom 1943). R. Mariani, Puccini, Torino 1936. G. Knosp, Giacomo Puccini, Bruxelles 1937. K. G. Fellerer, Giacomo Puccini, Potsdam 1937. H. Gerigk, Giacomo Puccini, Potsdam 1937. . ipi, Giacomo Puccini. ivot i djela, Zagreb 1939. P. Panichelli, II Pretino di Giacomo Puccini racconta, Pia 1939 ( I I I izd. 1949). B. Dragutinovi, Puini i njegova opera Turandot, Scena, Beograd, 1939 40, i. L. D'Ambra, Puccini, Roma 1940. K. G. Fellerer, Die Mmikerfamilie Puccini, AFMF, 1941.r A. Pastore, L'Opera di Giacomo Puccini nel giudizio della critica, RMI, I94 - V. Ukmar, Skrivnost Puccinijeve glasbe, Gledalik: l is t Narodnega gledalia v Ljubljani, 194142, 5, R. B, Marini, La Turandot di Puccini, Firenze 1942. M. Rinaldi, La Fanciulla del West, Milano 1943. 6". Krupnik, Zna aj Puccinieve glasbe u vezi s njegovom Madame Butterflv, Sarajevska hrvatska pozornica, 1944 45, 8. F. Thiess, Puccini. Versuch einer Psychologie seiner Musik, Wien 1947. L. Marcheti, Puccini nelle iramagini, Milano 1949. G. Marotti, Giacomo Puccini, Firenze 1949. A. Bonaccorsi, Giacomo Puccini e i suoi antenati musicali, Milano 1950. G. R. Marek, Puccini, A Biographv, New York 1951 i London 1952. D. del Fiorentino, Immortal Bohemian. An Intimate Memoir of Giacomo Puccini, New York i London 1952 (franc. prijevod 1953). V. Terenzio, Ritratto di Puccini, Bergamo 1954. A. Baresel, Giacomo Puccini. Leben und Werk, Hamburg 1954. L. Ricci, Puccini interprete di se stesso, Milano 1954. P. Gadda Conti, Vita e m^lodie di Giacomo Puccini, Milano 1955. IV. Seifert, Giacomo Puccini, Lsipzig 1957. A. Fraccaroli, Giacomo Puccini, Milano 1957. G. Giovanetti, Giacomo Puccini nei ricordi di un musicista lucchese, Lucca 1958. E. Greenfield, Puccini: Keeper of the Seal, London 1958. C. Sartori, Puccini, Milano 1958. Giacomo Puccini nel centenario della nascita, Luua 1955. M. Carner, Puccini. A Critical Biographv, London 1958 i New York 1959 (tal. prijevod, Milano 1961). 5". Hughes, Famous Puccini Operas, Lon don 1959. Zbornik Puccini (red C. Sartori), Milano 1959 - E. Lazzareschi, La Famiglia Puccini e il diario musicale di Giacomo Puccini senior, Atti del l'Accademia lucchese di Scienze, Lettere e Arti, 1959. L'Approdo Musicale, broj posveen Pucciniju, 1959, 6. C. Paladini, G. Puccini, Firenze 1961. M. A. Gauthier, Puccini, Pari 1961. T. KeAdutu, J\x<. IIVMMHHH, JleHHnrpa^ 1962. M. Carner, Puccini, i. Giacomo (I), 2. Antonio Benedetto Maria, 3. Domenico Vicenzo, 4. Michele, 5. Giacomo Antonio Domenico Michele Secondo, MGG, X, 1962. A. Bonaccorski, Puccini nella cri tica d'oggi, Muica d'cggi, 1962. y. B. Hecmbee, J\'/K. riv^HHHH, MOCKB3 1963. C. Hopkinson, A Bibliography of the works of Giacomo Puccini 1858 1924, New York 1968. I. A.

kataiu^oiii^. si. jviury, I_MC III:>LIUIIICIILIIWCIKC kjaciano i'ugnams ^aise] Basel 1941. G. Barblan, Ansia preromantica in G. Pugnani, Muici;, montesi e Liguri, Siena 1959. B. Schiuarz, Giulio Geatano Gerolamo Pt MGG, X, 1962.

PUGNO, Stephane Raoul, francuski pijanist i kompi talijanskoga podrijetla (Montrouge kraj Pariza, 23. VI 18* Moskva, 3. I 1914). Studirao na Ecole Niedermeyer i na Ko vatoriju u Parizu (G. Mathias, F. Benoist, A. Thomas). Od orgulja i 187892 kapelnik crkve St. Eugene u Parizu. G 1892-1901 profesor harmonije i klavira na Parikom konj toriju. Od 1893 ponovo koncertira (solistiki i sa E. Ysay> doivljava izvanredno velike uspjehe i stjee glas jednog oc boljih svjetskih pijanista. Odlikovao se savrenom tehn divnim udarom i snanim temperamentom. Bio je pozna interpret Mozartovih i Chopinovih djela. Odgojio je brojne nike.
DJELA: Concertstiick za klavir i orkestar, 1900. Solo za rog i klavir Sonata i brojna druga djela za klavir. DRAMSKA. Opere: Ninelta, Le Sosie, 1887; Le Valel de coeur,l&8S i Le Relour d'Ulysse, 1889. Bals Fe'e Cocotte, 1881; Les Papillons, 1881; Pour le drapeau, 1895. Operete. S muzika za dramu La Ville morle G. d' Annunzija (sa N. Boulanger). O La Re'surrection de Lazare, 1879; kantata L' Alliance des peuples; solo-pjesi INSTRUKTIVNA: Morceaux de lecture a vue, 1902 04; VAri de tro lepiano (Etude des gammes), 1908; Les Lecons ecrites de R. Pugno: Chopin, ic IZDANJA: ko mpozicije F. Chopina i J. Masseneta. LIT.: G. Ferchault, Stephane Raoul Pugno, MGG, X, 1962.

PUJOL, Francisco, panjolski kompozitor, dirigent 1 zikolog (Barcelona, 15. VI 1878 24. XII 1945). Studirao ] na Konzervatoriju u Barceloni, a kompoziciju kod L. Mil J. Fonta. God. 1900 41 drugi dirigent zbora Orfeo C (od 1908 administrativni direktor i bibliotekar drutva ), 194 muziki direktor. P. je utemeljitelj Associacio dels Amics Mitska (i dirigent drutvenog orkestra) te suradnik panjc instituta za muzikologiju. Pod njegovim je vodstvom obj. e Canfoner popular de Catalunya. Svoje kompozicije esto je I ljio na panjolskom muzikom folkloru.
DJELA: Feta i Arlequi Irapasser za orkestar; Plesovi za instrum< sastav coble (oko 40 sardana). 4 Veli madrigal za violinu i klavir. K!; kompozicije. VOKALNA: Cantada de Nadal za zbor, orgulje i 1 kompozicije za zbor i ins trumentalni sastav cobla; zborovi; Himne de za glas, obou, engleski rog i harfu; solo-pjesme. Crkvene kompozic SPISI: Observacions, upendix i1notes al Romancerillo cataldn" de AI. 1 Fontanals (sa J. Puntijem), 1926; L Oeuvre du Chansonnier Populaire de talogne. Obra del Canconer Popular de Catalunva: Materials I, 1928; Cromt Modalitat i Tonalitat en les cancons populars catalanes, ibid., II, 1928; j nari de la dansa, dels entremesos i dels instrumenls de muica i sonadors (sa J. desom), 1936. Obradbe katalonskih narodnih napjeva s klavirskom pral LIT.: M. Querol, Francisco Pujol, MGG, X, 1962.

PUGNANI, Gaetano, talijanski violinist i kompozitor (Torino^ 27. XI 1731 15. VII 1798). Uenik G. B. Somisa u Torinu te P. Binija i V. Ciampija u Rimu. Od 1748 lan dvorskog or kestra u Torinu. God. 175470 koncertirao u Parizu (Concerts spirituels) i 176770 djelovao u Londonu kao dirigent King's Theatrea. Od 1770 koncertni majstor Dvorske kapele i Opere u Torinu, gdje je vodio i vlastitu violinsku kolu; 178082 pratio svoga uenika G. B. Viottija na koncertnoj turneji po vicarskoj, Njemakoj, Polj skoj i Rusiji. Virtuoz i pedagog, P. je najvaniji predstavnik pijemonteke violinistike kole; kao kompozitor ubraja se medu istaknute majstore talijanske ranoklasine instrumentalne muzike. Pugna nijevo sviranje odlikovalo se lijepim tonom, irokim voe njem gudala, briljantnom tehnikom i temperamentnim stilom predavanja. On je jednako uspjeno interpretirao i djela velikoga stila 1 djela gracioznoga karaktera (W. J. Wasielewski). Njegovi su uenici bili A. B. Bruni, G. Polledro, G. Traversa i G. B. Viotti. Svojim preteno etvorostavanim simfonijama, kvintetima i kvartetima i razvijenim sonatnim oblikom pojedinih stavaka P. je pridonio preobrazbi orkestralnih i komornih oblika pretklasinoga razdoblja. Poznati Preludio e allegro za violinu i klavir objavio je kao Pugnanijevo djelo F. Kreisler, koji je zapravo autor te kompozicije.
DJELA. ORKESTRALNA: 7 simfonija; koncert za violinu u Es - duru (ostali koncerti izgubljeni); 12 uvertira; suita Werther\ koranice. KOMOR-

PUJOL VILLARRUBI, Emilio, panjolski virtuoz na ; i vihueli i muzikolog (Granadella, Lerida, 7. IV 1886-). dirao u Barceloni (C. del Campo, F. Tarrega). Od 1907 ko tirao na gitari u mnogim evropskim zemljama, u Austn Junoj Americi. Posvetio se zatim prouavanju panjc tabulatura za vihueJu XVI st.; nizom koncerata na vihu Barceloni, Londonu, Parizu, Madridu i Lisabonu upozori kvalitete toga starog instrumenta. Predavao na konzervator u Barceloni, Lisabonu, na Ecole normale de musique u Pari; na ljetnim kursevima Akademije Chigiana u Sieni; sur; panjolskog instituta za muzikologiju.
DJELA. KOMPOZICIJE (za gitaru): 3 etude; Cancion de una; dilla; Tango espanol; Guajira; Sevilla; Impromplu; Exercices en forme a" e Pequena Romanza. Manola del avapies za 2 gitare. SPISI: Significacu Joan Carlos Amat (15721642), Anuario Musical, 1950; Homenaje a Tu 1952; Les Ressources instrumentales et leur role dans la musique pour vihi. pour guitare au XVI* et au XVII' siecles, u djelu La Musique instrument la Renaissance, 1955. INSTRUKTIVNA: kola za gitaru Escuela ruz ded la guilarra (5 sv.; predgovor M. de Falla), 1932 33. IZDANJA seys libros del Delphin,... de Luyz de Narvdez, 1945; Tres libros de mus cifra para vihuelc, de Alonso Mudarra, 1949; Cololeccion de obras para gu sola y para dos guitarras, od 1950; antologija Hispanae citharae ars viva, Silva de sirenas de Enriquez de Vulderrabdno, 1957. Bibliothhaue de m ancienne et moderne pour guitare (vlastite kompozicije i transkripcije tuih, i suvremenih djela), od 1926. LIT.: M. Rollin, Emilio Pujol, MGG, X, 1962.

PULEVA, Jana, pjevaica bugarskog podrijetla, s.o (Jambol, Bugarska, 9. IX 1921 ). Pjevanje studirala u Mi (G. Arangi-Lombardi) i na Opernoj koli u Firenci (G. 1 -Armani); na opernoj pozornici debitirala 1945 u Trstu kao Le ra (Verdi, Trubadur). God. 194648 i 195361 lanica Ope Rijeci i 194953 prvakinja Opere u Sarajevu. Umjetnica v pjevake kulture, P. je u svojoj karijeri ostvaril a niz zapa kreacija, meu kojima se posebno istiu uloge: Tosca (Puci Madeleine (Giordano, Andrea Chenier), Santuzza (Mase:

PSALTIR

KRALJ DAVID S PSALTIROM. Minijatura iz XV st., Zadar, franjevaki samostan

"'?^35^e-W?*-Wia*!^^

REBEK

G. SANTI, TERPSIHORA, XV st.

PULEVA PURCELL
Cavalleria rusticana), Nedda (Leoncavallo, / Pagliaci), Carmen (Bizet), Mignon (Thomas), Manon (Massenet) i dr. S uspjehom je nastupala kao koncertna i oratorijska pjevaica. K. KO. PULVER, Jeffrev, engleski violinist i muzikolog (London. 22. VI 1884 ). Studirao kod O. evika u Pragu, H. Heermanna u Frankfurtu na Majni, H. Marteaua u enevi i A. Mosera u Berlinu. Strunjak za stare engleske instrumente, osobito gu dake iz XVII st., koje je i sam svirao.
DJELA: A Dictionary of Musical Terms, 1913; A Dictionary of Old English Music and Musical Instruments, T923; Aids to Elementary Violin Playing, 1926; Brahms, 1926; A liiographical Dictionary of Old English Music, 1927; Paganini, the Ramantic Virtuoso, 1936. Studije i lanci. LIT.: J. M. Allan, Jeffrey Pulver, MGG, X, 1962.
Fagott

145

m
VP-

PUMPP, Pavao, graditelj orgulja (Apatin, 1802 poslije 1860). Najpoznatiji orguljar u Zagrebu u doba bidermajera, pripadnik obitelji orguljara iz Apatina iji su lanovi gradili orgulje po Slavoniji i Vojvodini. Orguljarski zanat izuio u Apa tinu kod Kaspara Fischera. U Zagreb dolazi 1827. Idue godine primljen je u ceh te otvara vlastitu orguljarsku radionicu i doskora postaje zagrebakim graaninom. Datum i mjesto njegove smrti nepoznati su; 1860 bio je jo na ivotu. Kao orguljar odlikovao se solidnom i zanatski pomnom izradbom instrumenata, gradei jo posve u duhu klasine tradicije. Gradio je orgulje, veinom manje, i pozitive, u svemu oko 60 instrumenata. Najvee njegovo djelo su orgulje upne crkve u Sisku (1855), koje se nisu sauvale niti im je poznata dispozicija; imale su 17 registara i dva manuala. Sauvana su mu djela u Krapju (op. 5, 1830), u Zagrebu, u crkvi sv. Roka (op. 13, 1833), zatim u Klotar Ivaniu (op. 20, do danas Pumppovo najvee sauvano djelo sa 14 registara i dva manuala, 1834), Resniku (op. 27, 1838), Cigleni (op. 33, 1842), Divui (op. 36, 1844), Graanima (op. 47, 1846), Kra ljevcu na Sutli (op. 43, 1848), Farkaiu (1848), Topuskom (1860) i dr.
LIT.: V. Tkali, Zagrebaki graditelji orgulja, Sv. C., 1917. E. Laszozcski, Graditelji orgulja u starom Zagrebu, ibid, 1933., M. Majdak, Orgulje upske crkve u Kraljevcu na Sutli, ibid., 1933. L. aban, Kratak osvrt na pregled orgulja izvren ljeti 1972, ibid., 1973. L. a.

Trompete

:*,l|,ElltFlt1Glt,A(,m * DMmpfer

DSmpfer

PUNCTUM (lat. toka), u neumatskoj notaciji, znak za jedan ton. P. i virga osnovni su oblici iz kojih su nastale neume. P. se razvio iz gravisa, akcenta koji je oznaavao dizanje glasa. P. se upotrebljavao obino za vii ton od prethodnoga. U neumatskim rukopisima biljeio se . ili ~* , a u koralnoj notaciji Kod transkribiranja u suvremeno notno pismo p. se prikazuje
osminkom (-> Neitmatska notacija).

PUNKTUALIZAM. K. Stockhausen, AV. 1 Kontra-punkte

PUNCTUS (lat. toka), u menzuralnoj notaciji, toka koja odjeljuje dvije skupine od tri note. To je p. divisionis (lat. divisio razdioba). Takav p. odgovara suvremenoj taktnoj crtici u trodobnoj mjeri. Kad u menzuralnoj notaciji p. stoji kraj note, tada produljuje njeno trajanje za polovinu njezine vrijednosti. P. addilionis (lat. additio dodatak) ima prema tome jednako znaenje kao toka kraj note u dananjoj notaciji (-> Menzuralna notacija i -> Taka uz notu). PUNCTUS CONTRA PUNCTUM -> Kontrapunkt PUNKTIRANI RITAM, uobiajeni izraz za karakteristinu ritmiku figuru tipaJT^ ( ~v Taka uz notu). Pregnantnost i ivost koju taj ritam daje melodiji uzrok je osobito estoj primjeni toga obrasca u svim vrstama plesa. PUNKTUALIZAM (engl. i franc. pointillisme), posebna kompozicijska tehnika suvremene muzike, odnosno specifian nain strukturiranja tonskog materijala kojim se stvara punktualna muzika (njem. punktuelle Musik). U punktualno strukturiranom zvunom tkivu svaki se ton (Punkt) pojavljuje izolirano, jasno odijeljen od drugoga, stoga on postaje jedinom i najveom jedinicom forme (> Oblici, mu ziki. Oblici u suvremenoj muzici). U punktualnom serijelizmu, koji nastaje u okviru serijelne muzike, tonovi- punktovi slijede jedan za drugim po odreenom nizu, a isto se tako prema odreenim nizovima ravna i slijed ostalih tonskih parametara (trajanje, dinamika, boja, artikulacija). Prvu punktualno zamiljenu kompoziciju, Sonatu za dva klavira, komponirao je 1951 belgijski kompozitor K. Goevvaerts; za njom iste godine slijedi drugo punktualno djelo, Kreuzspiel za obou, basklarinet, klavir i udaraljke K. Stockhausena. Sam izraz punktualna muzika uveo je u muziku terminologiju njemaki kompo zitor i muziki pisac H. Eimert, nazvavi tako Messiaenov Mode de valeurs et d'intensites (1949), djelo kojim je inicirana serijelna muzika.
LIT.: K. Stockhausen, Texte zur elektronischen und instrumentalen Musik, Koln 1963. U. Dibelius, Moderne Musik 1945 1965, Miinchen 1966. H. Kirchmeyer i H. XV. Schmidt, Auf bruch der jungen Musik, Koln 1970. N. D.

PUNTO, Giovanni -> Stich, Jan Vdclav PURCELL, 1. Henry, engleski kompozitor (Westminster, izmeu 21. XI 1658 i 11. VIII 1659 London, 21. XI 1695). Slino kao i J. S. Bach, i P. potie iz porodice u kojoj je muzika u nizu generacija bila glavno zanimanje. P. je stupio u deji hor kraljevske kapele u estoj godini. Pretpostavlja se da je 1672 bio uenik P. Humfreva, tadanjeg dirigenta hora, a kasnije J. Blowa. God. 1676 izvode se nje govi prvi anthemi; 1677 naimenovan je posle smrti M. Lockea za kompozitora dvorskih vi olina, tj. za kompozi tora i dirigenta dvor skog orkestra. God. 1679 P. postaje orgu lja u Westminst erskoj opatiji (nasledio je J. Blowa); 1680 poinje da pie scen H.PURCELL sku muziku za razne drame; kontakt sa pozornicom nee prekinuti sve do smrti. Iste godine kompo nuje prvo iz velikog niza prigodnih vokalnih dela; odu Song to Welcome Home His Majesty from Windsor, a 1682 postavljen je za jednog od triju orguljaa kraljevske kapele. God. 1683 ob javljuje 12 sonata za dve violine i bas-violu sa orguljama ili harpsikordom. Krajem iste godine postaje uvar kraljevskih instru menata. Ta ugledna titula donosi mu i znatno poveanje pri hoda. Navrivi jedva 24 godine, P. ve zauzima istaknuto i znaajno mjesto u londonskim muzikim krugovima. Povodom krunisanja Jakova II (1684) on pie himnu My Heart is Inditing, a 1687 uvenu roendansku odu Sound the Trumpets; ta je oda postala toliko popularna da su kompozitori jo itavih 100 godina citirali, u slinim delima, njezine delove. Izmeu 16881690

PUNKTUALNA MUZIKA -> Punktualizam

146

PURCELL
upeatljive. Vrlo bogato figuriram i pokretni generalbas karakteristian za Purcellov stil igra i u anthemima ulogu. Za basovu deonicu P. esto uzima popularne na pesme i tako ostvaruje posebnu dra. Mada se u Purcellovim muziko -scenskim delima o izvesni italijanski i francuski uticaji, on je u njima, posel operi Dido and Aeneas, ostvario svoj osobeni stil. U njoj je da fino muziki uoblii dramsku radnju, ostvarujui vrs dinstvo reci i tona. Njegova priroda u osnovi je lirska, puni nosti i emocija, no P. je u operi Dido and Aeneas pokazao i n dramske izraajnosti i snage. Muzike misli su svee i iz' melodije su iskrene i uzbudljive, fraza je elegantna i ugl; a deklamacija besprekorna. Upotrebom recitativa accompc P. postizava snane efekte, potresne i napete gradacije, kao odlian peva, veliku panju posvetio i pravilnom na vanju rei, duini slogova, loginom akcentu, kao i drarr graduiranju teksta, koje je na odgovarajui nain provodi* muzici. Hor je u operi dinamian i vaan izraajni inilac, kestar esto tuma najdubljih i najtamnijih oseanja i ras enja. Dido and Aeneas prva je engleska opera i Purcellovo ni delo, kruna njegova stvaranja. Ono nije s vremenom nita bilo od svoje lepote, snage i vrednosti te se i danas esto i;
DELA. INSTRUMENTALNA: sonata u D- duru za trubu, gudake mentei b.c. Za gudake instrumente i b.c.: 3 uvertire; 12 sonata za 2 violine, b lui b. c, 1683 i 10 sonata za 2 violine,bas icontinuo,io97(posth.).Za gudake mentc bez b. c.: 3 fantazije (3-gl.), 1680 (?J; 9 fantazija (4-gl.), 1680; fantazija i pavana u g-molu (4-gl.) i 2 In Nomine (6-gl. i 7- gl.). Mar i kancona za 4 1695. Za embalo: 8 svita u zbirci A Choise Collcclion of Lessons, 1696; tokatau ru(dugo vremena se dralo da je to kompozicija J.S.Bacha); menueti; air ludij i dr. Dela za orgulje. DRAMSKA : opera Dido and Aeneas, 1689. sa dijalozima; The Prophetess, or The History of Dioclesian, 1690; Kina j or The British Wonhy, 1691 ; The Fairy Queen (prema Midsummer Night's W. Shakespearea), 1692; The Indian Queen, 1695 i The Tempest, or T ehanted Island (prema W. Shakespeareu), 1695. Scenska muzika i pojedini ili pesm e za vie od 40 pozorinih komada. VOKALNA. Kantate: Damon, Hark za 2 soprana, bas, violine, flaute i b. c.; Hark How the Wild cians Sing za 2 tenora, bas, violine i b. c.; How Pleasant is ihis hlovery P sopran, tenor, flautu i b. c, 1688; // Ever I More Richcs Did Desire za 2 se tenor, bas, violine i b. c.; In a Deep Vision's Intellectual Scene za 2 soprai i b. c.; Oh! What a Scene za sopran, bas, flautu i b. c.; See Where She sopran, bas, violine i b. c.; Soft Notes and Gently Raised za sopran, bas, f b. c. i We Reap Ali the Pleasures za sopran, tenor, bas, flaute i b. c. H01 b. c.; catches; terceti i dueti uz b. c.; brojna prigodna vokalna dela (i Welcome Home His Majesty from Windsor, 1680; himna My Heart is h 1684; oda Sound the Trunpets, 1687 i dr.). CRKVENA: Te Deum i J u D-duru, 1694; Magnificat i Nunc dimittis u g- molu; vie od IO veil kraih anthema; oko 10 himni; 5 psalama; oko 15 oda; oko 10 duhovnih k brojne prigodne kompozicije (himna za pogreb kraljice Marije Thou Ki Lord i dr.). P. je revidirao i dopunio XII izd. dela Introduction to Ih of Musick J. Plavforda, 1694. NOVA IZD.: Purcell-Societv obj. je celokupna dela (32 sv., 1878 Uz to obj. su u novije vreme po nekoliko sonata H. David (1933).. W. G. W ker (1936), M. Tippett i W. Bergmann (1953), T. Dart (1957), H. Fe (1958), R. Donington i W. Emery (1959) i A. Goldsbrough (1959). Pojed kamerne kompozicije obj. su H. Brvant (1925), H. Just (1930, 1931 i W. Bergmann (1948), O. Stevens i T. Dart (1953) i L. Ring (1953) klavirskih kompozicija obj. W. B. Squire (1918), a orguljskih H. McLean ( Klavirski izvod opere Dido ani Aeneas obj.su, medu ostalima, W.H. Cun (1888) i E. J. Dent (1925), a partituru E. J. Dent (1955) i B. Britten ( operu King Arthur obj. W. H. Cummings (1897) i J. A. Fuller-Maitland ( a operu The Fair Queen J. S. Shedlock (1914). Orkestarske svite iz poj scenskih muzika obj. su G. Holst (1922, 1925 i 1928), H. Hockner (1926 i T. Dunhill (1932), I. Holst (1938), G. M. Cooper i M. Hayward (1944), a tire W. G. Whittaker (1938) i R. Noble (1959). Pojedine svetovne i i ode obj. su M. Tippett i W. Bergmann (1955) i H. Just (1959), a pesme Cummings (1891), G. E. P. Arkvvright (1901), E. Reeves (1927), A. Son (1927 i 1929), B. Britten (1947, 1948 i 1960), S. Kagen (zbirku od 40 pes; 4 sv., 1958 59) i dr. Crkvene kompozicije (5 sv.) obj. je preduzee N (od 1829); pojedina crkvena dela obj. su J. E. West (1907), I. Atkins ( F. Blume (1932), H. Just (1953 i 1960), W. Shaw (1956, 1957 i 1958), Dent (1957) i F. B. Zimmermann (1960). LIT.: W. H. Cummings, Purcell, London 1881 (novo izd. 1923). Bridge, Purcell's Birthplace and Residences, The Musical Times, i8< J. A. Fuller-Maitland, Foreing Influences on Henry Purcell, ibid., 18 A. Hughes-Hughes, Henry Purcell's Handwriting, ibid., 1896. W. B. I Purcell's Music for the Funeral of Mary II, SBIMG, 1902 03. Isti cell's Dramati'c Music, ibid., 1903 04. Isti, Purcell as Theorist, ibid., ) 05. J. F. Runciman, Purcell, London 1909. G. E. P. Arkvjright, Pl Church Music, Musical Antiquary, 1909 10. P. A. Scholes, H. P Sketch of a Busy Life, MQ, 1916. A. Gray, Purcell's Dramatic Music ceedings of the Musical Association, 1917. W. B. Squire, Purcell's and Aeneas, The Musical Times, 1918. Isti, Purcell's Fairy Queen\ibid. J. Oettel, Purcells Opern, Leipzig s. a. E.D.Rendall, Purcell's Dr; Music, Music and Letters, 1920. P. E. Svanepol, Das dramatisehe Sci Purcell's (disertacija), Wien 1926. A. Mangeot, The Purcell Fantasic their Influences on Modern Music, Music and Letters, 1926, D. Ai Henrv Purcell, London 1927 (njem. Leipzig 1929). H. Dupre, Purcell, -nonv, The Musical Times, 1934- F. de Quervain, Der Chorstil Henry Pu Leipzig i Bern 1935. J. A. IVestrup, Fact and Fiction about Purcell, Proce of the Musical Association, 1935 36. '> Purcell, London 1937 (I 1960; franc. 1947). P. F. Svanepol, Purcell, London 1937. G. M. C The Chronology of Purcell's Works, The Musical Times, 1943. //. M. 1 Henry Purcell and the Ground Bass, Music and Letters, 1948. S, 1 Lingorovi, Der Instrumentalstil von Purcell, Bern 1950. A'. Dema Purcell Pari 1951. G. van Ravenzwaaij, Purcell, Haarlem 1954. R. Henry Purcell: Zeit, Leben, Werk, Leipzig 1955. H. Wessely-Kropik, Purcell als Instrumentalkomponist,STMW, 1955. /. Holst (redaktor), Zl

komponovao je P. svoje najpoznatije delo, operu Dido and Aeneas, na tekst N. Tatea. Od 1690 P. sve ee komponuje scenska dela, naroito na Drvdenove tekstove, od kojih su najvanija Dioclesian, King Arthur, Indian Qneen, The Tempest, Don Quixote i slobodna prerada Sna letnje noi W.,Shakespearea pod naslovom The Fairy Queen. Pesme iz ovog komada pripadaju nizu najlepih Purcel lovih pesama. Zanimljivo je da ni jedna od njih nije napisana na Shakespeareov tekst. God. 1694 komponovao je grandiozni Te Deutn, najvelianstvenije delo engleske crkvene muzike, Jubilate in D i uvenu himnu za pogreb kraljice Marije, Thou Knoivest, Lord. Umro je od tuberkuloze, a sahranjen je u Westminsterskoj opatiji. P. je nesumnjivo jedan od najveih i najoriginalnijih engles kih kompozitora. On je otpoeo novu eru u engleskoj muzici (koju su puritanci bili unazadili i delom unitili), stvorivi novi, spe cifino engleski stil. Najvaniji deo svog instrumentalnog stva ranja on je posvetio gudakim instrumentima. To su pre svega fantazije u kojima uglavnom nastavlja rad kompozitora iz prethodnog stolea, u prvom redu W. Byrda i O. Gibbonsa. Meutim, P. je uspeo da da fantazijama novi izraz, da ih oplemeni svojom melodikom, da razbije konvencionalnost polifonih kalupa, da ih osvei elementima narodne muzike. Njegov kontrapunkt mnogo je intenzivniji, obrti su duhovitiji, oblik je doteraniji i savreniji, a karakter svetovniji no kod njegovih prethodnika. Svoje sonate pisao je po uzoru na slina italijanska dela (G. B. Vitali). One imaju etiri do sedam stavova koji nisu stilizovane igre ve instrumentalni komadi na bazi varijacija ili fugata. Osim prvog, svi stavovi nose oznake tempa i izmenjuju se po principu polagano brzo. esto je jedan od njih canzona. On je najvie i katkada upravo genijalno polifono raen; u njemu naroito dolazi do izraaja Purcellova melodijska invencija. U ostalima stavovima preovladuje umereni kontrapunkt i sklonost ka homofoniji. Osobito treba naglasiti da je basova deonica u velikoj meri samostalna i kao generalbas veoma briljivo izraena. Za razliku od fantazija, koje su komponovane za ansambl viola bez pratnje, sonate su pisane za violine i bas uz pratnju orgulja ili embala. Njihov jedini nedostatak je nedovoljno korienje tehnikih i izraajnih mogunosti violine. Od ostalih instrumentalnih dela valja istak nuti jo uvertire i violinske sonate. Muzika za embalo, sem izvrsne Tokate u A- duru (dugo vremena pogreno pripisivane J. S. Bachu), pedagokog je karaktera i dokazuje da u Purcella nije bilo veeg interesovanja za instrumente s dirkama. Na polju crkvene muzike, pored ve spomenutog Te Deuma i Jubilate, najznaajniji su anthemi. Oni su komponovani na tek stove psalama, a rede na tekstove iz Novog zaveta. Pisani su za glas i gudaki orkestar koji osim pratnje izvodi i samostalne delove (ritornelli). Purcellovi anthemi nisu crkvena muzika u uem smislu. U njima on, idui za sadrajem, dramatizuje tekstove psalama kontrastima i sukobima. Opisujui raspolo enje i istiui dramske i lirike momente teksta, P. se u njima pokazao i kao izvanredan majstor homofonog i polifonog stila (anthemi sa 10 realnih glasova ili sa petorostrukim kanonom nisu retki). Harmonije su mu originalne i smele, melodije svee i

H. PURCELL, Fairy Queen, uvertira, autograf

PURCELL PYROPHON
Hcnry Purcell Essays on His Alusic, London 1959. M Tilmoulh, The Technique and Forms of Purccll's Sonatas, Music and Letters, 1959. F B. Zimmcnnann. Purcell's Alusical Heritage, Ann Arbor 1959. R. E. Moore, Henry Purcell and the Restoration Theatre, London 1961. F. B. Zimmermann, An Analytical Thematic Catalogue of Henry Purcell's Works, London 1962. D. J.

147

ene su mu brojne kantate i druga muzika djela (Glazunov, Ljadov, Ipnlitov-Ivanov).

LIT,: I7yiuKnH n poMancax 11 necHHX ero coBpejvemniKOB (c 1816 flo 1837 r.), MocKBa 1936. E. UlmeuHnpecc, 113 My3biKajibH0H nynn<HHHaHi>!) My3biKajTbHaH WH3HL, AlocKna 1963, 9.

2. Datiiel, kompozitor i orgulja (vjerojatno London, iz meu 1660 i 1670 London, pokopan 26. XI 1717). Brat Henrvja; lan djeakog pjevakog zbora Chapel Royal u Londonu. Tu je bio uenik P. Humphrevja. God. 168895 orgulja u Magdalen Collegeu u Oxfordu. ivio zatim u Londonu kao kompozitor kazaline muzike, a od 1713 kao orgulja crkv e sv. Andrije. Nadaren muziar, stvarao je pod neposrednim utjecajem svoga brata.
DJELA. INSTRUMENTALNA. Sonate: 3 za violinu i b. c. i 3 za flautu b. c, 1698; 9 za flautu i b. c, 1698 1710; 3 za 2 flaute i b. c, oko 1710 i 3 za trublju i gudae. A Collaction of Lessans and Aires for the Harpsichord. . ., 1702; The Psalm Set. .. za orgulje i l i embalo, 1718. DRAMSKA: maska The Judgment of Pari, T.700; brojni muziki igrokazi; scenska muzika. VOKALNA: kantata Shepherds, Tune your Pipcs; 6 kantata za glas i b. c; ode; oko 40 dueta 1 pjesama. Magnificat, Services; Anthemi. NOVA IZU.: pojedine sonate obj. su: J. Slatcr (1926), E. Hunt (1940J, Ph. Jarnach (1952) i F. J. Giesbert (1959). Nekoliko crkvenih kompozicija obj. J. Stainer (1900). LIT.: J. A. Weslrup, Purcell, 1. Her,ry (II), 2. Daniel, MGG, X, 1962.

PUSCHMAN, Adam, njemaki Meistersinger (Gorlitz, 1532 Breslau, 4. V 1600). Oko 155560 uenik H. Sachsa u Nurnbergu; 156978 ivio u Gorlitzu, zatim privatni uitelj u Breslauu. Njegovo djelo Grunntlicher Bericht des deutschen Meister Gesanges und der deutschen Versen oder Ritlmis (1571) autoritativan je prikaz meistersingerskih pravila (novo izd. priredio R. Jonas, Neudruck dcutseker Literatuncerke, LXXIII, 1888). Brojne pjesme i nekoliko vlastitih melodija (Tiine) sauvane su u njegovoj rukopisnoj zbirci Singebuch (obj. djelomice G. Miinzer, Das Singebuch des Adam Puschman nebst den Originalmelodien von M. Beheim und H. Sachs, 1906).
LIT.: E. Go'tze, Adam Puschman, Zeitschrift fur deutsche Philologie, 1915. H. Husmann, Adam Puschman, MGG, X. 1962.

PUSTET, njemako muziko izdavako poduzee. Osno vao ga je 1826 Friedrich P. (1798 1882) u Regensburgu (neko su vrijeme postojale filijale u Rimu, New Yorku i Cincinnatiju\ Kao slubeni tipograf Vatikana (od 1852) Friedrich P. je 186898 jedini imao pravo tampanja zbornika gregorijanskih napjeva Editio Medicaea; kad se pojavila Editio Vaticana, to je pravo naklada P. dijelila s jo nekolicinom izdavaa. Veliki je procvat doivjelo poduzee u vrijeme cecilijanskoga pokreta, pod upravom Friedricha P. st. (18971962), potomka osnivaa tvrtke, kad je objavljivalo kompozicije i spise vodeih predstav nika cecilijanizma (P. Wagner, K. Proske, F. X. Witt, L. Perosi, M. Haller, P. Griesbacher, J. Renner, F. X. Haberl, C. Ett) i glasila pokreta {Caecilienverein-Organ, 18681937; od 1911 pod naslovom Fliegende Bldtter fur katholische Kirchenmusik; Caecilienkalender, 18761932). God. 1921 pripojena mu je izdavaka kua Kosci iz Kemptena. Danas vodi nakladu Friedrich P. ml. (1927 ), sin Friedricha P. st. Uz pojedinana djela s podru ja crkvene muzike objavljuje i zbirke Die Chorsammlung (od 1945) i Sammlung von Orgelstiicke alter Meister Cantantibus Organis (od 1958), kao i asopise Muica Divina i Regensburger Tradition. Medu izdanjima P. istaknuto mjesto pripada zbirci studija o crkvenoj muzici (20 sv., 1909 20; redaktor K. Weinmann).
LIT.: O. Denk, F. Pustet, Vater und Sohn, Regensburg 1904. A. Schartiagl, Pustet, MGG, X, 1962.

PUTTAR-GOLD, Nada, pjevaica, mezzosopran (Varadin, 5. XI 1923). Studij pjevanja zavrila na Muzikoj akademiji u Zagrebu (L. Vrbani) i tamo debitirala na opernoj pozornici 1949 kao Vanja (Glinka, Ivan Susanjin). Do 1957 lanica Zagrebake opere, 195761 na Gradskoj operi u Berlinu, 196166 solistica Dravne opere u Frankfurtu na Majni i od 1966 ponovo u Zagrebu (1974 proslavila 25. godinjicu umjetnikog rada). Umjetnica profinjene muzikalnosti iji se mezzosopran odlikuje plemenitom sonor-nou u svim registrima, spada u red prvih predstavnika svoga faha. Medu njezinim kreacijama posebno mjesto zauzimaju uloge u Wagnero.vim operama: Or-truda (Lohengrin), Fricka (Rajnino zlato i \Valkilra), Erda (Siegfried), Waltrauta (Sumrak bogova) i Kundrv (Parsifal). S podjednakim se uspjehom N. PUTTAR-GOLD istie u Verdijevim ope rama kao Azucena (Trubadur), Ulrika (Krabuljni ples), Amneris (Aida) i Eboli (Don Carlos), u Straussovim kao Herodijada (Saloma) , Drvada (Ariadna na Naksosu) i Flairon (Capriccio), te u naslovnoj ulozi Jenufe (Janaek). Zapaeni su njezini koncertni i oratorijski nastupi. K. -Co. PUY (pui), naziv za srednjovjekovne literarne i muzike festivale, redovito povezane s natjecanjima i dijeljenjem nagrada, koje su u XIXVI st. prireivali obrtniki cehovi u Francuskoj. Poneki p. odravali su se do XVIII st. Medu njima najpoznatiji je bio Puy u Evreuxu; on se 1570-1790 odravao svake godine na dan sv. Cecilije. Njegovi laureati, nazvani roy de puy, bili su medu ostalim O. di Lasso (1575), J. Titelouze i F. E. du Caurrov. Natjecanja trubadura po sluila su kao uzor slinim priredbama njemakih Minnesingera, kao to je npr. bio Sangerkrieg auf der Wartburg (R. Wagner ga je prikazao u svojoj operi Tannhauser).
LIT.: Th. Bornin i A. Chassant, Puy de musique, erige a Evreux, Evreux 1837. H. M. Schlelterer, Musikalische Wettstreite und Musikfeste in 16. Jahrhundert, MFM, 1890. Af. Brenet, Les Concerts en France sous 1' Ancien Regime, Pari, 1900. K. Ko.

PYLKKANEN, Tauno (Kullervo), finski kompozitor (Helsinki, 22. III 1918 ). Studirao u Helsinkiju na Univerzitetu i na akademiji Sibelius (L. Madetoja, S. Palmgren), gdje je 1941 diplomirao. Usavravao se u Parizu, Rimu i Beu. Od 1943 mu ziki urednik Finskog radija i kritiar lista L'usi Suovii; uz to J 947 50 ureivao asopis Musiikki. Od 1960 umjetniki je direktor Narodne opere u Helsinkiju. Isprva pod snanim utje cajem talijanske veristike kole (zovu ga Puccinijem sjevera); kasnije pie nacionalno obojena djela. Opere su mu donijele priznanje i izvan zemlje. Jedan je od najpoznatijih suvremenih finskih kompozitora.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1945; simfonijeta, 1943. Simfonijske pjesme: Ballade, 1939; Lapin kesa, 1941, Kullervon sotaanlahto, 1942; Kaskirunoelma, 1948; Ultitna Thule, 1949; Lapin kuvia, 1949 1 Kcsankuvia za gudae, 1956. Koncert za violonelo, 1950; suita za obou i gudae, 1946; Marathon-Overture, 1947; suita, 1940; simfonijska fantazija, 1948; simfonijski preludij, 1952 i dr. KOMORNA: gudaki kvartet, 1945; Divertimento za flautu, obou, violonelo i harfu; sonata za violonelo i klavir, 1942; nokturno za violinu i klavir, 1943; Fantasia appassionata za violonelo i klavir, 1954. DRAMSKA. Opere: Jaakko llkka, 1937; Batsheba Saarenmaalla (u 1 inu), 1940 (rev. 1958I; Mare ja hanen poikansa, T943, Simo Hurtta, 1948; Suen morsian (u 1 inu), 1950; komorna opera Varjo, 1952. En Skusga fu 1 inu), 1954; Opri ja Oleksi, 1958, Ikaros, 1960; Vangit, 1964 i Tuntematon Sotilas, 1967. Baletna fantaziia Kaarina Maununtytdr, 1961 Scenska i filmska muzika. VOKALNA. Kantate: Marjatan kaki. 1942; Suomen synty, 1942; Kuoleman joutsen, 1943; Karjalan virsi, 1943; Aieiropolis, 1955 i dr. Zborovi; solo-pjesme. LIT.: N. E. Ringbom, Tauno (Kullervo) Pylkkanen. MGG. X, 1962.

PUKIN, Aleksanr Sergejevi, ruski pjesnik, drama tiar i pripovjeda (Moskva, 6. VI 1799 Petrograd, 10. II 1837). Njegova poezija privukla je brojne kompozitore bogatstvom slika, muzikalnou stihova i plastinou oblika. ajkov -ski je napisao: Pukin se snagom genijalnog talenta esto otiskivao iz tijesnih sfera stihotvorestva u beskonani svijet muzike. Pukinova su djela potakla nastanak brojnih muziko-scenskih, simfonijskih, zborskih i komornih kompozicija. Prema njegovim sadrajima stvoreno je pedesetak opera, poev od Ruslana i Ljudmile M. I. Glinke, preko majstorskih ostvarenja Dargomiskoga, ajkovskoga, Musorgskoga, Rimskog Korsakova i Rahmanjinova do djela sovjetskih kompozitora. Neke njegove prie i dramski komadi uglazbljeni su i po nekoliko puta. Pukinova tragedija Mozart i Salieri temelji se u cjelini na muzikoj temi, a na me lodiju Gruzijske pjesme, koju je obradio Glinka, P. je napisao stihove. Bio je sprijateljen s mnogim muziarima. O samom pjes niku napisao je B. Sehter operu FlyuiKuii u3iiiaHiiu, a posve-

PYROPHON (njem. Flammenorgel), instrument, to ga je 1875 konstruirao G. F. E. Kastner. Ton je u cijevima proizvodio plinski plamen koji se palio putem elektrine struje ukljuene pritiskom na odreenu tipku. Opseg instrumenta bio je C-c*.

QANUN -* Kamin QUADRILLE -> etvorka QUADRUPLUM, u vieglasnom stavku parike kole Not-reDame (-> /4rs antiqud) naziv za etvrti glas. U etvoroglasnom motetu tog vremena q. je najvia dionica s najmanjim i najpo kretljivijim notmm vrijednostima. QUAGLIATI, Paolo, talijanski kompozitor (Chioggia, oko 1555 Rim, 16. XI 1628). Poslije 1574 orgulja u Rimu (od 1609 u crkvi 5. Aiaria Maggiore); neko je vrijeme uz to u slubi kardinala Odoarda Farnesea, a posljednje godine ivota proveo je u slubi obitelji Ludovisi. Bio je uitelj embala G. B. Donija. Kao kompozitor teio je za sintezom politonog i koncertant nog stila. Mnogo je pridonio popularizaciji monodijskog stila u Rimu. Dueti i solistike kompozicije (monodije) djelomice s obligatnom violinom ili s violinom i teorbom, u njegovoj zbirci La Sfera armoniosa, anticipiraju komorni duet i komornu kantatu. Carro di Fedelta d' Amore za 5 pjevaa, violinu, embalo, lutnju, teorbu i druge instrumente sadre solistike odlomke, ansamble, kratku predigru i interludije, te finale s potpunim ansamblom i ide u red najranijih muziko -scenskih pokuaja u Rimu.
DJELA: Canzonette spirituali za 3 glasa, 1585; Canzonette personate et cantare za 3 glasa (2 sv ), 1588; Ricercate et canzonipersonare et cantare za 4 glasa 1601; Madrigali concertati za 4 glasa, 1608; Carro di Fedelta d'Amore, 1611; Motecta octonis et Psaltnus vDixit Dominus* za 12 glasova, 1612; Afjelti amorosi spirituali za 13 glasa, 1617; Motelti e dialoghiza 25 i 8 glasova (3 sv.), 1620 27; La Sfera armoniosa za 12 glasa, 1623; pojedinane kompozicije u suvre menim zbirkama. NOVA IZD.: nekoliko kompozicija obj. W. Ambros {Geschichte der Musik, IV, 1878); 1 tokatu L. Torchi (/>' 'Arte musicale in Italia, III, 1897 1907); 2 stavka J. Killing {Die kirchenmusikalischt Schalze der Bibliotlet da Abb. Santini, 1910), 1 ariju L. LandshofT (Alte Meisler des Bel canto); 1 duet H. Rjemann {Musikgeschichle in Beispielen, 1912; II izd. 1921); nekoliko stavaka A. Einstein {The Italian Madrigal, II, 1949); Carro di Fedelta d'Amore i La Sfera armoniosa obj. V. Gotwa]s i Ph. Keppler (1957). LIT.: A. Cametti, Paolo Quagliati, organista e compositore, Rassegna Dorica, 1930. P. Kast, Paolo Quagliati, MGG, X, 1962.

lonasljednik i sam poeo kod Quantza uiti flautu. Postavi vi rom, Fridrik ga je 1741 pozvao k sebi u Berlin i Potsdam i 1 novao dvorskim kompozitorom i komornim muziarom. Na poloaju ostao je Q. do smrti. Za Fridrika Velikog, koji je bio izvrstan flautist, napisa Q. oko 300 koncerata i 200 drugih kompozicija za jednu i c flaute, trija i kvartete s flautom i dr. Pisao je i solo-pjesme i d kompozicije. Q. je i autor vrijednih djela Anzveisung ime ein , sikus und eine Musik zu beuerteilen sei (Hamburger Unterhaltun 1770) i, osobito, Versuch einer Amveisung, die Flote traver zu spielen (1752, II izd. 1780, III izd. 1789; na franc. 1752; landsk', 1754; engl. pod naslovom Easy and Fundamental structions... oko 1780). Ovo djelo nije samo kola za flautu v neobino vaan izvor za upoznavanje ondanje muzike pr (izvoenje ukrasa, bassa continua i dr.) i muziko -estetskih dita. Q. se uspjeno bavio i usavravanjem mehanizma i instrumenta (uveo je drugi poklopac i posebnu napravu za a diranje). U I sv. Marpurgovih Historisch-kritische Beitra'ge Aufnahme der Musik (1755) objavio je Q. autobiografsku sk
NOVA IZD.: po 1 koncert obj. su: W. Barge (1884, I I I izd. 1948 Fischer (1927), W. Upmever (1951), W. Schrocder (1956), J. Weissen (1958), a 2 koncerta H. D. Sonntag (1958 i 1959); po 1 trio-sonatu obj. M. fert (Organum, 1935), E. Kint (1937), W. Hirke (1939; II izd. 1950), K. menthal i H. Ruf Ci957); 6 dueta za 2 flaute obj. G. Miiller (1937; II izd. 15 7 sonata za flautu i b. c. O. Fischer (1921). Versuch einer Anzveisung, skraenom obliku izd. A. Schering (1906; II izd. 1926), a u potpunom i Schmitz {Documenta Musicologica, 1953); autobiografiju obj. W. Kahl {St biographien deutscher Musiker des XVIII Jahrhunderts, 1948; na engl. pr P. Nettl, 1951). LIT.: A. Quantz, Leben und Wirken des Flotisten J. J. Quantz, B 1877. A. Raskin, J. J. Quantz, sein Leben und seine Kompositionen (dis ija), Kbln 1923. - A. Martens, Friedrich der Grosse und Quantz, ZFM, 1 R. Schafke, Quantz als Asthetiker, AFMW, 1924, 2. O. Sarlonus, Nachkommenschaft des Zacharias Quantz, Hannoversch-Munden 1924 H. P. Schmitz, Querflote und Querflotenspiel in Deutschland wahrend Bachzeitalters, Kassel i Basel 1952. E. Halfpenny, A French Commen on Quantz, Music and Letters, 1956. E. R. Reilly, J. J. Quantz's Ver einer Anweisung (disertacija), Ann Arbor 1959. A. H. Christtnann, j Quantz on the Musical Practices of His Time (disertacija), Ncw York 1 F. Bose, Johann Joachim Quantz, MGG, X, 1962. J. A

QUANTZ, Johann Joachim, njemaki flautist i kompozitor (Oberscheden, Hannover, 30. I 1697 Potsdam, 12. VII 1773). God. 1716 postao u Dresdenu lan gradskog orkestra; 1717 bio je na dopustu u Beu i tamo je neko vrijeme uio kontrapunkt kod J. D. Zelenke. Idue go dine stupio u kraljevsku polj sku kapelu (koja je naizmjence djelovala u Dresdenu i u Varavi), i to najprije kao oboist, a zatim kao flautist (flautu je uio kod uvenog pedagoga P. G. Buffardina). God. 1724 u Rimu uio kontrapunkt kod F. Gasparinija. Nakon toga bo ravio je u vie talijanskih gra dova te Parizu, a 1727 vratio se u Dresden; iste godine boravio je 3 mjeseca u Londonu. God. 1728 svirao je u Berlinu pred prijestolonasljednikom, budu im Fndrikom Velikim, i toli ko mu se svidio da je prijestoj. j. QUANTZ

QUARANTA, Felice, talijanski kompozitor i dirig (Torino, 14. V 1910 ). Studirao na Konzervatoriju u Tor (L. Gallino, G. F. Ghedini) i na istoj ustanovi od 1940 preda solfeggio i 195469 bio profesor kompozicije. Od 1969 direl Konzervatorija u Alessandriji, a od 1970 muziki rukovod Teatra Carlo Felice u Genovi. Bavi se problemima muzike pe gogije i metodike, a nastupa i kao dirigent.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert, 1945; Capriccio concertante za ae i klavir, 1946; Concerlo breve za violinu, 1955; Concerto d'archi e pianofi 1955. KOMORNA: Invenzioni da concerto za obou i 7 instrumenata, l| Momenti za flautu, klarinet, fagot, violinu, violu, violonelo i udaraljke, i' Trattenimento musicale za violinu, violonelo, klarinet, harfu i vibrafon, I< Combinazioni za klavir, violinu i saksofon, 1950; Muica za gudaki trio, li Miniature za violinu i klavir, 1933; Nornos za violonelo i klavir, 1957- Korr zicije za klavir. VOKALNA: kantate Saut, 1930 i San Gabriel, 1966. Cat 1940; Psalam XXIII, 1948; 5 Canzoni Tsu Yeh, 1964; El lagano vieji sopran i komorni ansambl, 1968. Solo-pjesme. Invito alla Muica (3 ' 1964 (sa L. Lessonom).

QUATREMRE DE QUINCY, Antoine -Chrysostdr francuski arheolog i muziki pisac (Pariz, 25. X 1755 28. 2 1849). Sekretar Parike akademije umjetnosti, od 1824 profe arheologije u odsjeku za Antiku u Nacionalnoj biblioteci, svojim radovima o muzici zalagao se za klasinu uravnoteen i borio se protiv pretjeranosti romantike. Oitovao je temel poznavanje francuske i talijanske muzike i siguran estetski s Medu prvima je traio zakonsku zatitu autorskih prava i zabn svake cenzure.

QUATREMERE DE QUINCY QUODLIBET

DJELA: De la nature des operas bouffons italiens, Mercure de France, 1789; niz biografskih skica, tzv. eloges, o G. Paisiellu (1817), P. A. Monsignyju (1818), E. N. Mihulu (1819), F. J. Gossecu (1829), Ch. S. Catelu (1830), A. F. Boildieuu (1834) i dr. (naknadno obj. pod naslovom Recueil de notices historiques lues dans les seances publiques de l'Academie, 1834 i Suite du recueil, 1837). LIT.: A. Boschoi, Le Centenaire d'un estheticien, Quatremere de Quincy, Pari 1940. M. Briquet, Antoine-Chrvsostome Quatremere de Quincy, MGG, X, 1962.

149

VOKALNA: kantata La Guerre, 1921; Moralites non legendaires za glas i 18 instrumenata, 1930; Trois Chansons hebraiques\ ciklus solo-piesama La Bonne Aventure. Instruktivni radovi. LIT.: P. Tinel, Fernand Quinet, MGG, X, 1962.

QUEROL GAVALDA, Miguel, panjolski kompozitor i muzikolog (Ulldecona, 22. IV 1912 ). God. 1926 36 ivio u benediktinskom samostanu u Montserratu, gdje je, uz knjievnost i filozofiju, uio i mu ziku. Studij nastavio u Barceloni kod J. Lamote de Grignona, od 1943 na univerzitetima u Saragossi i Barceloni. God. 1946 postao sekretar u Institute Espanol de Musicologia; od 1947 je uz to i profesor muzikologije na Univerzitetu u Barceloni. Medu njegovim brojnim kompozicijama istiu se crkvena djela, komorna muzika i raznovrsni muki vo kalni kvarteti. Vrijedne estetske studije posveene su muzikoj povijesti njegove zemlje.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Sinfonia Ciclica, 1958 i Serenata enrondo, 1940 za orkestar. Dva gudaka kvartet a, 1945; Tres momentos za gudaki kvartet, 193444. Sonata romdntica catalana i dr. za klavir, 1944. DRAMSKA: baleti La Dama del firmamento, 1943 i El Rapto de la princesa, 1948; zarzuela Balada Bohemia. VOKALNA: oratorij L'Hivern a Montserrat, 1936; brojna zborna djela (3 poeme, 1947 51; Passacaglia vocal, 1952); 20 madrigala; oko 50 solo-pjesama. CRKVENA: 2 mise; rekvijem 1939; brojni moteti; psalam In exitu Israel de Aegipto za 4 muka glasa i gudaki orkestar, 1952. SPISI: La Escuela estetica catalana contempordnea (disertacija), 1953; La Muica en las obras de Cervantes, 1948; La Muica religiosa espanola del siglo XVII, Atti del Congresso internazionale di muica sacra, Roma 1950; Morales visto por los teoricos espanoles, Annuario Musical, 1953; El Romance polifonico en el silo XVII, ibid., 1955; El Vitlano de la epoca de Cervantes y Lope de Vega y supervivencia en el folklore contempordneo, ibid., 1956; Nuevos datos para la biografia de M. Gomez Camargo, Homenaje a Mons. H. Angles (Miscellanea), 195861; Los Corresponsales de M. Gomez Camargo, Annuario Musi-cal, 1959; La Estetica musical de J. Maragall, ibid., 1960; brojni lanci. IZDANJA: Cancionero musical de la asa de Medinaceli, Monumentos de la muica Espanola, VIII IX, 1949 50; Francisco Guerrero, Canciones y vil-lanescas espirituales, ibid., XVI, 1955 i 1957; Romances y Letras a tres voces, ibid., XVIII, 1956; Antologia de Villancicos y Romances de los siglos XV XVII, 1964.

QUINET, Marcel, belgijski kompozitor i pijanist (Binche, Hennegau, 6. VII 1915 ). Studirao na Konzervatoriju u Monsu i Bruxellesu (L. Jongen, J. Absil). Od 1943 profesor klavira na Konzervatoriju u Bruxellesu; od 1951 direktor muzike kole u St. Josse -ten-Noode. God. 1956 59 i od 1968 do 1971 predavao takoer na institutu Reine Elisabeth u Bruxellesu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta za flautu, obou, klarinet, fagot, rog, timpane i gudae, 1953 ; 2 koncerta za klavir (1955 i 1964 ); Concertino za duhaki trio i komorni orkestar, 1961; Concertino za flautu i gudae; Trois Esquisses concertantes za violinu i orkestar, 1946; Divertissement, 1945; Trois Pieces, 1951; varijacije, 1956; serenada za gudae, 1956; divertimento za komorni orkestar, 1958; Ouverture pour un Festival, 1967. KOMORNA: gudaki trio, 1948; klavirski kvartet; sonata za duhaki trio, 1961; duhaki trio, 1968; duhaki kvin tet, 1949; Petites pieces za duhaki kvintet, 1946; Petite suite za 4 klarineta, 1961; balada za violinu i duhaki kvintet, 1964. Tokata za klavir. - Balet La Nef des fous, 1969. Kantata La Vague et le sillon, 1945.

QUINTANAR, Hector, meksiki kompozitor i dirigent (Mexico, 15. IV 1936 ). Kompoziciju studirao u Mexicu (C. Jimenez Mabarak, C. Chavez), elektronsku muziku u New Yorku (A. L. Richter), a konkretnu muziku u Parizu (J.-E. Marie) i Mexicu. Profesor Nacionalnog konzervatorija, direktor suvremenih festivala Nacionalnog instituta lijepih umjetnosti i operni dirigent. U njegovim se djel ima zapaaju utjecaji C. Debussvja, A. Weberna i K. Pendereckog.
DJELA. ORK ES TRALN A. Tri s imfo nije : I, Sinfon ia modal, 1962 ; II, ni Brahmsovu stilu", 1963 i III, 1964; simfonijska pjesma El Viejo y el mar, 1963; Galaxis, 1968; Sideral II, 1969 KOMORNA: dvostruki kvartet za gudae i duhae, 195; gudaki trio, 1966; sonata za violinu i klavir, 1967; sonata za 3 trublje, 1967; Sitnbolos za komorni ansambl, 1969; llapso za komorni sastav, 1970. Sideral I za magnetofonsku vrpcu, 1968. VOKALNA: Fabula za zbor i orkestar, 1964; Aclamaciones za zbor, magnetofonsku vrpcu i orkestar, 1967; Solutio? za sopran i klavir, 1969.

QUIETO (tal. mirno, spokojno), oznaka za interpretaciju. Dodaje se i kao poblia uputa uz oznake za tempo (andante q.J. QUILISMA (od gr. xuXtvfteiv valjati, kotrljati), u neumatskoj notaciji ukrasni znak koji se nalazi uvijek izmeu tonova uzlazne terce (redovito male, rjee velike terce). Nije tono utvr eno kako se q. izvodila. Moda se interpretirala kao vi -rato, a moda je prikazivala i kakav melodijski ukras. U traktatima srednjeg vijeka zvala se i nota volubilis, nota gradata, nota denliculata, a izraz nota vinnula najee se odnosi upravo na quilismu. U neumatskim rukopisima biljeila se Cu/ a u koralnim knjigama Vatikanskog izdanja zapisuje se znakom ( -^Neumatska notacija).
LIT.: C. Vivell, Das Quilisma, Gregorianische Rundschau, 1905. W. Wiesli, Das Quilisma im Cod. 359 der Stiftsbibliothek St. Gallen, Immensee 1966. M. Kun.

QUINAULT, Philippe, francuski pjesnik i libretist (Pariz, krten 5. VI 1635 26. XI 1688). Autor prvih francuskih libreta literarne vrijednosti. God. 1670 postao lan Francuske akademije; tada poinje njegova dugotrajna suradnja sa J. B. Lullvjem. Za njega je, izmeu 1672 i 1686, napisao niz libreta koja su jo vie od stotinu godina poslije njegove smrti privlaila panju mnogih kompozitora poput F. A. Philidora, F. J. Gosseca, N. Piccinnija, G. Paisiella, Ch. W. Glucka, J. C. Bach a, J. Mvsliveeka. Svojim libretima Q., nazvan phoenix de la poesie chantante, stvorio je tip francuske lirske tragedije.
DJELA. Libreta za opere: Les Festes de l'amour et de Bacchus, 1672; Cadmus et Hermione, 1673; Alceste ou le triomphe d'Aldde, 1674; Thisee, 1675; Atys, 1676; Isis, 1677; Proserpine, 1680; Persee, 1682; Phaeton, 1683; Amadis de Gaule, 1684; Roland, 1685; Armide et Renaud, 1686. Za balete: Le Triomphe de l'Amour, 1681; Le Temple de la paix, 1685. - Cjelokupna djela pod naslovom Theatre de Ph. Quinault (5 sv.) obj. P. Ribou, 1715. LIT.: F. Lindemann, Die Operntexte Ph. Quinaults (disertacija), Leipzig 1904. E. Richter, Philippe Quinault, sein Leben, seine Tragodien und seine Bedeutung fur das Theater Frankreichs und des Auslandes (diser tacija), Leipzig 1910. E. Gro, Ph. Quinault, Pari i Aix -en-Provence 1926. J. B. A. Buijtendorp, Philippe Quinault, sa vie, ses tragedies et ses tragi-comedies (disertacija), Amsterdam 1928. R. Schaal, Philippe Quinault, MGG, X, 1962.

QUINTFAGOTT (tenorfagot, njem.; engl. tenoroon, franc. basson auinte, tal. fagottino), manji fagot kojega je opseg za kvintu vii od normalnog instrumenta. Konstruiran je na poetku XIX st., ali se nije dugo zadrao u izvodilakoj praksi. QUINTUS (pars quinta, quincuplum; lat., peti), u vieglasnim kompozicijama XV i XVI st. peta dionica. Obino se dodavala naknadno te je bila n amijenjena as altu, as tenoru, a as opet basu. Knjiga, u koju su se upisivale dionice quintusa, sadravala je, prema tome, odlomke za razliite vrste glasova te je stoga, kad se izvodilo nekoliko pjesama redom, prelazila od izvodilaca jedne dionice pjev aima druge. Zato se q. esto na ziva i vagans (lutajui). QUIROGA, Manuel, panjolski violinist (Pontevedra, 15. IV 1892 19. IV 1961). Studirao na konzervatorijima u Madridu (J. Hierro) i Parizu. Koncertirao na brojnim turnejama po Engleskoj, Francusk oj, panjolskoj i Americi, esto zajedno sa J. Iturbijem. Ubrzo je postao istaknut predstavnik panjolskoga stila u sviranju, koji je u svijetu popularizirao P. Sarasate. Nakon prometne nesree u New Yorku 1937, povukao se s koncertnog podija. Ostavio je nekoliko violinskih djela virtuoznoga karaktera i kominu operu Los Amos des Barrio (193&). QUITTARD, Henri Charles tienne, francuski muziki historiar (Clermont -Ferrand, 13. V 1864 Pariz, 21. VII 1919). Uenik C. Francka, posvetio se 1900 studiju muzi ke historije. Bio je muziki kritiar listova Le Matin i 1909 19 Le Figaro, 1912 postao je arhivar biblioteke parike Opere. Su raivao je u brojnim strunim publikacijama {RM, SBIMG, Revue International de Musique, Bulletin de la Societe Franpaise de Musicologie, Tribune de St-Gervais, enciklopedija L. de La Laurenciea i dr.). U svojim muzikolokim radovima poklanjao je posebnu panju francuskoj muzici XVI i XVII st., ukazujui na vrijednost kompozicija starih majstora za lutnju, embalo i orgulje, te opera J. B. Lullvja i J. Ph. Rameaua.
DJELA: Les Anneesde jeunesse de J. Ph. Rameau, Revue d'histoire et de critique musicale, 1902; Un Musicien en France au XVIl e siecle: Henry du Mont, 1906; Les Couperins, 1913. Izdao je vei broj djela L. Couperina, A. Franc isquea, Ch. de Chambo nnieresa, G. Carissimija i E. N. Mehula. LIT.: F. Raugel, Henri Quittard, MGG, X, 1962.

QUINET, Fernand, belgijski violonelist, kompozitor i dirigent (Charleroi, 29. I 1898 Liege, 24. X 1971). Studirao u Bruxellesu (L. Du Bois). God. 1916 jedan od osnivaa guda koga kvarteta Pro Ane (Onnou, Halleux, Prevost, Q.) u kojem sudjeluje sve do 1922. Zatim dirigira koncertima u Charleroiu, Liegeu i Bruxellesu. Od 1927 direktor Konzervatorija u Charleroiu, profesor na Konzervatoriju u Bruxellesu, a od 1938 direktor Konzervatorija i Simfonijskoga orkestra u Liegeu.
DJELA. ORKESTRALNA : Esquissessymphoniques; 3 Mouvemenls symphoniques, 1931; 3 Piices, 1952; Fanfare. KOMORNA: gudaki kvartet; L'Ecole buissonniere za gudaki kvartet; klavirski trio Charade; sonata za violinu i klavir; Jeu radiophonique; suita za 3 klarineta. Scenska muzika.

QUODLIBET, oblik u kojem autor povezuje dvije ili vie melodija ili tekstova razliita karaktera u cjelinu, esto za po stizanje humoristikih ef ekata. Razlikuje se nekoliko tipova quodlibeta: 1. Najvaniji je polifoni q. U njemu su razliite melodije s razliitim tekstovima, esto i na razliitim jezicima, povezane potujui principe kontrapunkta. Takav q. je i motet XIII st. u kojemu npr. dionica nad tenorom izvodi refren neke poznate trubadurske pjesme na francuskom jeziku, dok tenor istodobno pjeva gregorijanski koral s latinskim rijeima. Najee su upo trebljavali polifoni q. njemaki muziari XV i XVI st. (L. Senfl,

150

QUODLIBET QUOIKA
rature quodlibetique de 1260 a 1320 (2 sv.), Pari 1925 35. - H. J. Corvdon, das ist: Geschichte der mehrstimmigen Generalbassliedes v Quodlibets im deutschen Barock (2 sv.), Braunschweig 1933 (novi otis; desheim 1966). G. Kraft, Zur Entstehungsgeschichte des Hochzeits bets (BWV 524), Bach-Jahrbuch, 1956. K. Petermann, Das Quodlib< Volksliedsquelle (disertacija), Leipzig 1960. W. Rogge, Studien zuden ( bets von M. Franck und ihrer Vorgeschichte (disertacija), Kiel 1560 (cb fenbiittel i Zurich 1965). H. Albrecht, Ein quodlibetartiges Magnifi der Zwickauer Ratsschulbibliothek, Spomenica H. Besseleru, Leipzij K. Gudezuill, Urspriinge und nationale Aspekte des Quodlibets, Ko: izvjetaj, New York 1961. Isti, Quodlibet, MGG, X, 1962. M.R. Me Quodlibet Revisum, AML, 1966. M. I

M. Franck). Srodni quodlibetu bili su u XVI st. francuski -

fricassee, panjolska -* ensalada i talijanski -* cento (centone).

Poznati primjer quodlibeta je finale Goldberg varijacija J. S. Bacha; u njemu se istodobno pojavljuju melodije poznatih suvremenih popularnih pjesama Ich bin so lang nicht bei dir g'wessen i Kraut und Riiben. U XVIII st. nalazimo q. u mnogim humoristikim muzikim stavcima; u njima je nekoliko poznatih melodija povezano bez obzira na strogu polifoniju (W. A. Mozart, Galimathias musicum, K. V. 32). 2. Jednostavniji tip quodlibeta od polifonog je onaj u ko jemu se razliite melodije ne pojavljuju istodobno ve slijede jedna za drugom, slino kao i u potpourriju. 3. Gdjekad je tehnika quodlibeta primijenjena samo na tekst, bez o bzira na muziki oblik. Kao i razliite melodije, tako se i razliiti tekstovi pojavljuju istovremeno ili slijede jedan za dru gim. Tekstovni q. nalazi se najee u XVIII st. i obino je hu moristikog sadraja.
NOVA IZD.: vei broj quodlibeta obj. su u novim izdanjima zbirki: R. Eitner, Das deutsche Lied des 16. und 17. Jahrhunderts IMFM, 1876 i 1880) i Der ander theil... Liedlein G. Forstera (Publikationen Aeltherer Piaktischer und Theoretischer Musikwerke, 1905); E. F, Schmid, Ergotzliche Lieder und Quodlibets aus dem /6. und 17. Jahrhunderl (1928, II izd. 1953); F. J6de, Die Singstunde (192838); H. J. Moser i M. Seiffert, Ohrenvergniigendes und Gemulhergotzendes Tafel-Confecl V. Rathgebera i J. C. Sejferta (Das Erbe deutscher Musik, 1942); 3 quodlibeta M. Francka obj. K. Gundewill(Das Chorvverk. 1956). LIT.: A. Raphael, Uber einige Quodlibets mit dem Cantus firmus ORosa bella, MFM, 1899. E. Bienenfeld, W. Schmeltzls Liederbuch und das Quodlibet des 16. Jahrhunderts, SBIMG, 1904 05. P. Glorieux, La Litte-

QUOIKA, Rudolf, njemaki muzikolog i kompozitor ( danas atec, eka, 6. V 1897 Freising, 7. IV 1972). 191841 uitelj i orgulja; uz to studirao historiju muzi] Njemakom univerzitetu u Pragu kod H. Rietscha i P. N 2ivio je u Freisingu. God. 1932-38 ureivao je asopis za crl muziku Der Chorbote. Posebno se bavio problematikom or pa njegove studije s tog podruja idu medu temeljna djela c instrumentu.
DJELA. SPISI: Kirchentnusik als liturgisches Prinsip y 1949; Vom zverk sur Registerorgel* 1952 (II izd. 1966); Die altosterreichische Orgel, A. Schzveitzers Begegnung mit der Orgel, 1954 (II izd. 1965); Rogge* Orgelbiichlein, 1956; Die Musik der Deutschen in Bohmen und Mahren, Das Positiv, 1957; Musik und Musikpflege in der Benediktinerabeit Se) 1958; Altosterreichische Hornzuerke, 1959, Die neue Orgel in Vilsbiburg, Der Orgelmacher Jacob Schedlich, AFMW, 1961; Der Orgelbau in den St. ldndern t 1962; Die Musikpflege in der Benediktinerabtei Braunau in Bi 1962; Die Orgelzoelt um A. Bruckner, 1966; Die Orgelbau in Bohmen und hren, 1966; lanci. Objavio zbirku Orgelzverke altbohmischer Meisier ( 1949. KOMPOZICIJE', komorna djela; 2 koncerta za orgulje, 1956 \ orguljske sonate i tokate; Lukas-Pasnon 19 8 kantate; mise; moteti.

RAABE, Peter, njemaki dirigent i muzikolog (Frankfurt an der Oder, 27. XI 1872 Weimar, 12. IV 1945). Studirao kod W. Bargiela na Visokoj muzikoj koli u Berlinu te na univerzitetima u Berlinu, Munchenu i Jeni. Od 1894 kazalini dirigent u Konigsbergu, Zwickauu, Elberfeldu i Amsterdamu; 1903 06 vodio orkestar Kaim u Munchenu, 1906 07 Mannheimski orkestar. God. 1907-20 dvorski dirigent u Weimaru i od 1910 kustos tamonjega muzeja Franz Liszt; 192034 generalni muziki direktor u Aachenu gdje je uz to od 1924 predavao na Visokoj tehnikoj koli. Kao dirigent izvodio, pored standardnih koncert nih kompozicija i opera, mnoga djela manje poznatih muziara. Gostovao u Belgiji, Nizozemskoj i Engleskoj. Napisao je jednu od najvrednijih monografija o F. Lisztu. Bio je suurednik asopisa Deutsche Musikkultur (193644). Ogledao se i kao kompozitor.
DJELA. SPISI: Festschrift zum Jubildum des 50 jahrigen Beslehcns der Abonnements-Konzerte der Grossherzoglichen HojkapeUc in Weimar, 1909; Die Entstehungsgeschichle der Orchesteruerke Liszts (disertacija), 1916; Grossherzog Carl Alexander und Liszt, 1918; Franz Liszt, Leben und Schaffen (2 sv. sa katalogom), 1931; Kulturzville im dcutschen Musikleben, 1936; Deutsche Meister, 1937; Wcgc zu Weber, 1943; Wege zu Liszt, 1944; Wene zu Bruckner, 1948 (posthumno). B rojne studije i lanci: F. K'eingarlner als schaflender Kuns'lcr, Die Musik, 190708; Uber die Vi'erktreue und ilire Grenzen, Festschrift Fritz Stein, 1939 i dr. IZDANJA: urednik (sa F. Busonijem) izdanja cjelokupnih djela F. Liszta, 34 sv., 1907 36 (nepotpuno); u tom izdanju redigirao sv. VII, 1 3, Lieder und Gesinge i sv. II, 12, Ungarische Rhapsodicn.

ao svoj tipino francuski, klasicistiki operni izraz, oitujui smisao za jasnou vokalnog i instrumentalnog sloga, za uravnoteenost strukture i slikovi tost. Najvei je uspjeh posti gao kominom operom Maronf. R. je medu prvim komponirao umjetniki dotjeranu filmsku muziku (za nijeme filmove).
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, I, u d-molu op. I, 1893 i II, u e-molu op. 5, 1900. Simfonijske pjesme La Procession nocturne (po Le-nauovu Faustu), 1899 i P.glogue poeme virgilien, 1899; Fantaisie sur des thetnes slaves, 1896; Divertissemetit sur des chansons russes op. 2, 1899; Lamen-to, 1930; Prelude et toccata za klavir i orkestar, 1945 i dr. H. RABAUD KOMORNA: Suite anglaise za gudaki kvartet op. 3, 1898; duhaki trio, 1949; Concertino i Allegre de concert za violonelo i kla vir. DRAMSKA. Opere: La Fille de Roland, 1904; Mdrouf, savetier du Caire (prema prii iz 1001 noi), 1914; L'Appel de la mer, 1924; Rolande et le mauvais gareon, 1934; Martine, 1947; Le Jeu de l'amour et du hasard (prema Marivauxu), 1954. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: oratorij Job op. 9, 1900; kantate Daphne, 1894 i L'Ete, 1895; Deuxiimc poeme lyrique sur le Uvre de Job za bariton i orkestar, 1905; Psalam IV za sole, zbor i orkestar, 1901; Hymne a la h'rance eternelle (V. Hugo) za zbor, 1916; solo-pjesme. LIT.: A. Coeuroy La Musique francaise moderne. Pari 1922. P. Landormy, La Musiquc francaise apres Debussv, Pari 1943 - M. d'OUone, Henri Rabaud. Sa vie et son oeuvre, Pari 1958. G. Ferchault, Henri Rabaud, MGG, X, 1962.

RAASTED, Niels Otto, danski kompozitor i orgulja (K0benhavn, 26. XI 1888 31. XII 1966). Studirao u Kebenhavnu i na Konzervatoriju u Leipzigu (M. Reger, K. Straube, R. Teichmuller). Orgulja u Odenseu i od 1924 u katedrali u Kobenhavnu (od 1931 kantor). God. 1925 osnovao u Kobenhavnu Bachovo drutvo koje je vodio do 1946. Koncertirao u Njemakoj, skandinavskim zemljama i Belgiji, a bavio se i muzikom kritikom.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: op. 7, 1914; op. 73, 1938 i Sin/onia da chiesa op. 76, 1944. Suita Hans Christian Andersen, 1940; Kuvia suomesta, 1928; varijacije i ffiga na Buxtehudeovu te mu. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta, 1914, 1918 i 192 0. Sonate: za violinu i klavir; za obou i klavir i za violinu i orgulje, 1928. Serenata za flautu, obou, violu i violonelo, 1925. Kompozicije za klavir (sonata, 1962). Kompozicije za orgulje (6 sonata). VOKALNA: oratorij Saul, 1923; kratki oratorij Kristi Fadsel, J933; Passionsmusik za sole, zbor, gudae i orgulje, 1949; kantate; Sangen om Kobenhavn, tema s varijacijama za sole, djeji zbor, zbor i orkestar, 1939; zborovi (.Kong Vaar, 1947); solo-pjesme.

RABE, Folke, vedski kompozitor i trombonist (Stockholm, 28. XI 1935 ). Uenik u kompoziciji K. -B. Blomdahla i G. Ligetija. Trombonist u vedskim jazz -ansamblima, producent na vedskom radiju i televiziji, 196468 asistent u seminaru za kompoziciju na Muzikoj akademiji u Stockholmu, od 1968 pro fesor. Istaknuti predstavnik muzike avangarde u svojoj zemlji; vane stvaralake pobude dobio je suraujui u San Franciscu s Ann Halprin's Dancers' VCorkshop (P. Oliveros, M. Subotnick, R. Erickson, T. Riley). Uspjeno se bavi i muzikom publicistikom.
DJELA (izbor): Piece za govorni zbor, 1961 (sa L. O' Mansson); Bolos za 4 trombonista, 1962 (sa J. Barkom); Rondes za mjeoviti ili muki zbor, 1964; Polonaise, scenska igra za 4 trombona, 1965 (sa J. Barkom); Eh? za 4-kanalm magnetofon, 1967; Pipelines za 4 trombona, 1969 (kolektivno djelo). Elektronske kompozicije Smolensk Delyami, 1968 i Intreytya, 1969 (obje sa J. Barkom 1 B. Halphersom). SPISI: VCahrheiten, Begegnung, 1967; Ljudverkstad, Rikskonserter, 1969; FBrkrossande sergcr jor dragspelet?, Tonfallet, 1970.

RAATS, Jaan, estonski kompozitor (Tartu, 15. X 1932 ). Studij kompozicije zavrio 1957 na Konzervatoriju u Tallinu (H. Eller). God. 1955 56 muziki urednik Estonskog radija, od 1957 direktor je Estonske televizije u Tallinu. U poetku pod utjecajem D. ostakovia, kasnije razvio vlastiti stil neobaroknog obiljeja.
DJELA (iz bor). ORKES TRALN A. est simfo nija : I, 1957; II, 1958; III, 1959; IV, 1959; V, 1966 i VI, 1967. Koncert za komorni orkestar, 1961; koncert za violinu, 1963. etiri gudaka kvarteta. KLAVIRSKA: 4 sonate; 24 preludija, 1969. kolska kantata, 1968.

RABAUD, Henri, francuski kompozitor i dirigent (Pariz, 10. X 1873 11. IX 1949). Roen u obitelji muziara; majka mu je bila pjevaica, a otac Hippolyte R. (1839 -1900) violonelist i profesor Parikog konzervatorija. Studirao na Konzervatoriju u Parizu kod A. B. Taudoua, A. Gedalgea i J. Masseneta; 1894 osvojio Prix de Rome kantatom Daphne. Iduih godina (do 1904) na studijskom putovanju u Italiji, u Bavreuthu i Munchenu. God. 1908-18 dirigent parike Opere; 191819 vodio simfonijski orkestar u Bostonu; 1920 41 bio je direktor Konzervatorija u Parizu. Iako podloan utjecaju wagnerijanske drame, R. je zadr -

RABICH, Ernst, njemaki kompozitor, zborovoda i mu ziki pisac (Herda, Thiiringen, 5. V 1856 Gotha, 1. II 1933)Crkveni orgulja (18801918), dirigent pjevakog drutva Liedertafel (18811921) i uitelj muzike (18801922) u Gothi. Ureivao asopis Blatter fiir Haus- und Kirchenmusik (18971914) l izdavao zbirku monografija i rasprava Musikalisches Magazin (do 1928).
DJELA. KOMPOZICIJE. Za sole, zbor i orkestar: Die Marlinsv-and; Friihlingsfeier; Columbus; Dornrbschcn i Die Braut von Messina. Das hohe Lied der Arbcit z a muki zbor i orkestar; muki zborovi; Meisterlieder za solo glas i dr. SPISI: Der evangelische Kirchenmusikslil; Der kunfnge Musikunterncht in der hoheren Schule; Musikgeschichtiiche Priifungsaufgaben (2 sv.); 1 Beitrag zur Geschie.hu des dcutschen Konzerlioesens i dr. IZDANJA : zbirka moteta Psalter und Harfe {<, sv.), zbirka mukih zborova Thuringer Liederhrantz.

RABINOVI, Aleksandr Semenovi, sovjetski muzikolog (Petrograd, 25. II 1900 Novosibirsk, 14. VI 1943). Studirao

152

RABINOVI RADEGLIA
od drva ili slonove kosti, a pri sviranju stajao je okomito. S tarnje strane trupa bilo je izbueno devet uzdunih cilin nih kanala promjera 7 mm, meusobno spojenih izmjenir donjem, odnosno gornjem kraju trupa. Na taj je nain r duina cijevi bila poveana na 1 3 m. U gornju plohu bila je utaknuta zmijolika cijev, duga 5 15 cm, s usnik dvostrukim jezicem. Zatvaranjem i otvaranjem otvora izbuenih na trupu mijenjala se visina tona. M. Praetorius ( tagma Musicum, II, 1619) spominje sedam oblika tog instrun (1 kontrabasov, 1 basov, 3 tenorska odnosno altova i 9 disk vih). Opseg racketta, meutim, uvijek je iznosio duodecimu. imao slab zv uk i najee se upotrebljavao u sastavu s gan ili solistiki. Potkraj XVII st. bio je temeljito rekonstruirai se u praksi nije ipak dulje zadrao.
LIT.: A. Buchner, Zanikle dfevene deehove nastroje 16. stoleti, Praha G. Hart, Krummhorn und Rankett, Mu ica, 1952. A. Bernet, R; MGG, X, 1962. E. A.

u Kijevu (1918 22) kod F. M. Blumenfelda (klavir) i B. L. Javorskog (kompozicija), a zatim u Lenjingradu na Konzervatoriju (1922 24) i na muzikom odjelu Instituta historije umjetnosti (1922 27) kod B. V. Asafjeva. Radio u Institutu kaza lita i mu zike u Lenjingradu na istraivanjima, a bavio se i pedagokom djelatnou (predavao u Kijevu, Tbilisiju i Lenjingradu). God. 1928 41 na razliitim dunostima u Lenjingradskom radio -komitetu. Sudjelovao u Ermitau pri postavljanju muzejske zbirke muzikih instrumenata i pri" organiziranju historijskih koncerata za koje je sastavljao programe i deifrirao stare mu zike tekstove. Kao erudit velike kulture, nastojao je pronai analogije izmeu muzike i drugih umjetnosti. Najvanije rezul tate dao j e istraujui rusku operu u XVIII st. i u prvoj treini XIX st.
DJELA: PoMancbi Bopoduua u zborniku P ycci<nH po.MaHc, 1930; Mocutf i laudH t 1930(11 izd. 1937); Aiy3ui<ajibHO~mex}to.WiuuecKue ducuunjiunbi ceeoan u 3aempa, CopseTCKaH My3biKa, 1934, 6, Jleanman CUM 4> OHUH EemxoeeHa, 1934 ( I I I izd. 1946); 3aMeniKu o noeux i<eapmetnax HI. Pn3anosa u E. Epynca), ConeTCKaH .wy3biKa, 1935, 11; Heu3eecmnuu eapuanm AiapceAbe3bf> pyccxoM iiomnoM ajibfio.ne, u zborniku OlepKH no HCTopim H TeopHH My3biKn, 1940; O ueKonwpbix HemOHnocmHX e Ilcmopuu pyccKou My3binu, ConeTCKafl My3bii<a, 1940, 12; Ve.M npuMeuamejibna pycacaH onepa do V AUHKU (posth.), ibid., 1945, 6; Aly3biHanbnan 3M6jie. \ta Omenecmeeunou eouuu (post h.), i b i d . , 1946, 6; Pycci<an onepa do V A UHKU (posth.), 1948; Ilepnan u emopan cuMtponuu EemxoaeHa

(posth.), 1954. Odabrani lanci i tekstovi obj. posthumno pod naslovom

M36panHbie cmambu u Mamepuajiu, 1959.

RACEK, Fritz, austrijski kompozitor i muzikolog (Znojmo, Moravska, 15. II 1911 Be, 14. VIII 1975). Studirao u Beu na Muzikoj akademiji (K. Horn, M. Springer, O. Kabasta) 1 na Univerzitetu (A. Orel, R. Lach, R. Haas); promovirao 1939. Od 1945 bio je bibliotekar Gradske knjinice u Beu.
DJELA. KOMPOZICIJE: Vorspiel fiir Kammerorchesler, 1949; simfonijska suita za duhae, udaraljke i orgulje, 1952; tema s varijacijama za gudae, 1958; gudaki kvartet, 1953; Eine kleine Hausmusik za flautu, violinu i violu, T 953i sonata za violinu i klavir, 1952; Scherzo cromalico za klavir, 1950; opera Lichtenstcin; scenska muzika; zborovi; solo-pjesme. SPISI: Die Clauseln des Wolfenbi'atler Codex l (disertacija), 1939; Die Kiinstlerpersdnlichkeit im Spiegel der Notenhandschrift, Osterreichische Musikzeitschrift, 1946; Eine wiedergefundene Schubert-IIandschrift, ibid., 1947; Die Alusiksamtnlung der Wiener Stadtbibliothek, ibid., 1955; Die Schubert-Handschriflen der \Vicncr Stadtbibliolhek, spomenica Gradske knjinice u Beu, 1956; Hugo Wolfs erste Chorversuche, Osterreichische Musikzeitschrift, T960; koncertni komentari i dr. IZDANJA: 2 koncerta za violonelo G. Ch. Wagenseila i zborovi F. Schuberta i H. Wolfa, od 1960.

RACKOV, Nikola, pijanista (Kovaica, 9. VI 1939 Na Muzikoj akademiji u Beogradu diplomirao 1963 iz kl (M. Lorkovi, S. Vrinjanin); 1967 zavrio postdiplomske dije na Visokoj muzikoj koli u Frankfurtu na Majni (B. Musi Pedagokim radom zapoeo na frankfurtskom Hochovu ko vatoriumu; od 1970 profesor na Fakultetu muzike umet u Beogradu. Od 1964 do danas (1975) priredio preko 3O( sitala. Studiozno, muzikalno i tehniki virtuozno prilazi izvoc klavirskog repertoara, pokazujui smisao za jasnu i pregl interpretaciju, naroito u savlaivanju velikih formi. Dot prve nagrade na Takmienju mladih muzikih umetnika u Beogradu, gostovao je u Nemakoj, Engleskoj, Italiji i S: Nastupa na koncertima Muzike omladine kao jedan od vo< R animatora, redovno uz sopstveni komentar. -' RACZ, Aladar, madarski virtuoz na cimbalu (Jasza 28. II 1886 Budimpeta, 28. III 1958). Potomak znam> obitelji ciganskih muziara; prvi uitelj bio mu je otac, a ve osmogodinji djeak postaje i sam lan kapele. Od 1902 u ciganskim kapelama u Budimpeti i razvija svoju teh do virtuoznosti. God. 1910 boravi u Parizu; 1914 u enevi s< na sebe pozornost E. Ansermeta i I. Stravinskog kojeg upo: s tehnikom cimbala. Posljedica toga su kompozicije Stravins Ragtime i Renard te transkripcije klavirskih kompozicija ] et Polka za cimbal uz pratnju klavira. Kasnije R. naputt bavnu muziku, prouava djela J. S. Bacha, D. Scarlattija i cuskih clavecinista i izvodi ih na cimbalu u mnogim evrop gradovima. Od 1927 ivi u Francuskoj, a 1935 se vraa u Mac sku; od 1938 do smrti bio je profesor cimbala na Visokoj muz koli F. Liszt u Budimpeti. Primjenom nove tehnike svi: i preinakom samog cimbala, R. ga je uinio koncertnim instrui tom. Preraivao je klavirske k ompozicije J. S. Bacha, F. A. portija, F. Couperina, C. Daquina, J.-B. Lullvja, J.-Ph. Rami D. Scarlattija i dr. za cimbal uz pratnju klavira; aranirt narodne plesove (madarske, rumunjske, srpske) i sasta fantazije za cimbal.
LIT.: F. Bonis, Racz Aladar 1886 1958, Film-Szinhaz-Muzsika, pest 1958. y. Raez-Barblan, I. Stravinsky vu par le cymbaliste A. Feuilles Musicales, Lausanne 1962. F, Bonis, Aladar Racz, MGG, X,

RACEK, Jan, eki muzikolog (Buovice, Moravska, 1. VI 1905 ). Studirao u Brnu, povijest umjetnosti i muzikologiju; doktorirao 1929 kod V. Helferta. God. 192948 upravitelj muziko-historijskog odjela Moravskog muzeja u Brnu. Od 1939 predavao na Masarvkovu univerzitetu u Brnu (od 1948 profesor muzikologije, od 1950 i povijesti umjetnosti). Razvio iroku znanstvenu djelatnost. Organizator historijskih koncerata eke muzike, muzikih izloaba i Janaekovih festivala. Direktor Instituta za etnografiju i folkloristiku ehoslovake akad emije znanosti u Brnu. Veoma uspjeno istrauje eku muziku pro lost, osobito barokno razdoblje.
DJELA. SPISI: Ludivig van Beelhoven, 1929 (pro. izd. 1955); Idea vlasti, naroda a sluvy v dile B. Smetany (disertacija), 1929 (obj. 1933; II izd. 1947); Le Cowpositeur lchecoslovaque Leo Jandek, RM, 1929; Slohove a ideove prvky barokni hudby, 1534; Jandkovv feuillelony z Lidovych noziri, 1938 (sa L. Firkunym, II izd. 1958); Slohove problmy italske monodie (habilitacija), 1935 (njem. prijevod 1959); Duch eskeho hudebniho baroku, 1940; Antonin Dvorak a Alorava, 1941; Italska monodie z doby raneho baroku v echdch, 1945; Hudebni estetika v Descartesove Gompendiu musicae, 1945; Stfedovekd hudba, 1946; Origine et debuts de la musique baroque en Boheme, Hudba narodu, 1948; eskd hudba, 1949 ( I I izd. 1958); Ruska huaba, 1953; Zur Irage des tAlozart-Stils" in der tschechischenvorklassischen A\usik, Kongressbericht, Wien 1556 (obj. 1958); Leo Jandek, 1963; Beethoven a eke zeme, 1964; Slilprobleme der italienischen Alonodie. Ein Beitrag zur Geschichte des einstimmigen Barocklic-des, 1965 i dr. IZDANJA: ciklus za klavir Po zarostlem ehodniku L. Janaeka, 1942 (sa F. Schaferom); simfonija u D-duru F. V. Mie,1946; Monumenta AlusicaeBohemicae,\, 194c. - Uredio zbornik Musikologie, IIV, 194958; Janakiiv arehiv, I (korespondencija), 1942 54 i II (cjelokupna teoretska i knjievna djela), 1955; Aiusica Antiqua Bohemica, od 1950 (do kraja 1969 obj. 75 sv.); Edice es -kvch klasiku (2 sv.), 1950 52. LIT.: A. K'ellck, Jan Racek, MGG, X, 1962.

RAlUNAS, Antanas Iono, litavski kompozitor (Uljt Litva, 17. IX 1905 ). Studij kompozi cije zavrio 1933 na . zervatoriju u Kaunasu, 1936 39 usavravao se u Parizu na normale de musique. Neko vrijeme predavao u Kaunasu. Od profesor kompozicije na Konzervatoriju u Vilniusu. j
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, 1933; I I , 1946; III, IV, 1959 i V, 1961. Simfonijske pjesme Vee kraj rijeke Neris, 1937 i Ju i Ramune. Suita Slike iz Litve, 1955. Kompozicije za violinu, za violo za obou. Kompozicije za klavir (2 sonate, 1931 i 1947). DRAM. Opere: Tri talismana, 1936; Na jantarskoj obali, 1940; Marite, 1953 i sunca, 1965. VOKALNA: oratorij Sovjetska Litva (Sunce s istoka),^ kantata Osloboenoj Litvi, 1945; Poema za muki zbor, sopran i orkestar,' zborovi; solo-pjesme. Obradbe litavskih narodnih pjesama. :

3*:

RACKETT (franc. cervelas, cervelat, njem. Rankett, Ronkett, Raggett; tal. cervellato), duhaki instrument osebuj na oblika koji se upotreblja vao od druge polovine XVI st. do poetka XVIII st. irok cilindrini trup instrumenta, visok 12 35 cm, izraivao se

RACKETT

RAJE KRETANJE -> Retrogradni pomak RADAN, Aleksije, klarinetist (Sarajevo, 1. IV 1932 Studirao na Muzikoj akademiji u Beogradu i Sarajevu (B. B God. 195657 lan orkestra Sarajevske opere i Filharmoni potom na Radio- Sarajevu muziki redaktor i lan Simfoni orkestra. Od 1962 bavi se iskljuivo koncertnom aktiv noi pedagokim radom; danas (1975) docent je na Muzikoj akade Objavio je 12 etida za klarinet (1972). s. 5 RADDOLCENDO (od tal. raddolcire zasladiti), oz koja upuuje da interpretacija naznaenog odlomka mora I u izrazu sve meka i blaa dok ne prijee u dolce. esto upotrebljavao F. Liszt. 1 RADEGLIA, Vittorio, talijanski kompozitor hrva! podrijetla (Dubrovnik, ? X 1863 Carigrad, ? 1941). Od studirao na Parikom konzervatoriju (Th. Dubois, E. Guir;

RADEGLIA RADICATI
1884 osvojio prvu nagradu iz harmonije, a 1885 iz fuge. Nastanivi se u Carigradu posvetio se privatnom pouavanju muzike, a kratko vrijeme predavao i na Carigradskom konzervatoriju; mjesto je napustio zbog bolesti. Autor je jedne od turskih himni iz vremena sultana.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u c-molu; Poema fanlaslica; Ouvcrlure lurque ; Suite piltoresque\ suita; baletna suita LeCygnc enehanle; Rhapsodie oricntale. KOAiORNA: gudaki kvartet; klavirski kvartet; klavirski kvintet; sonata za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir; suita za violon elo i klavir; Fantasta oricntale za violinu i klavir; Servade romantique za viol i n u i klavir. KLAVIRSKA: suita; Suite orienlale; Suite pitloresque'. nokturni; Paysage oriental; Noveletla; Serenade aux etoiles; Troismorceaux i dr. DRAMSKA. Opere: Cohtnba. 1887; La Genima del Karfutikel, 1891; Suprema vis, 1902; Amore oeeutto, 1904; Schaabatt, 1918 i Par Vamour et Vunion. VOKALNA : oratorij La Vita di Cristo; dvije kantate; muki zborovi, solo -pjesme. Crkvene kompozicije (misa, rekvijem).

153

RADENKOVI, Milutin, kompozitor i muziki kritiar (Mostar, 6. IV 1921 ) Studije kompozicije zavrio 1945 na Muzikoj akademiji u Beogradu (S. Hristi); usavravao se u Parizu. Od 194^ u Beogradu profesor na muzikim kolama Stankovi i Slavenski, zatim je 1958 preao na Muziku akade miju; sada je vanredni profesor Fakulteta muzikih umetnosti. Iz generacije prvih posleratnih apsolvenata Muzike akademije u Beogradu, istakao se kamernim i orkestarskim delima lirskog karaktera. Bavi se teorijskim radom i muzikom kritikom (Veernje novosti, Borba, Politika, Radio-Beograd, Zvuk).
DELA. ORKESTARSKA: simfonijska svita Utisci iz predgraa; Concer lino za klavir, 1958 (Beograd, 7. V 1959); Dramatina uvertira, 1960 (Beograd, 7. X 1960). KAAIERNA: gudaki k vartet; klavirski trio; svita za violinu i klavir. KLAVIRSKA: 2 sonate; 12 prelida; Balada, Susreli, svita; Pet improvizacija. VOKALNA: ciklus Mrtvo lie, 1943; etiri pestne, pesme za deji hor. SPISI: Sekvenca u klasinoj instrumentalnoj fugi (rkp.); Pregled nauke o harmoniji, 1962 (sa V. Periiem). D. Pl.

RADEV, i. Gregor, pjeva, bas (Constanta, 13. I 1910). Pjevanje uio na Konzervatoriju u Brnu i privatno kod V. Bevilacque u Trstu i F. Lunzera u Zagrebu; na opernoj pozornici debitirao 1935 u Brnu kao Fiorello (Rossini, Seviljski brija). Napustivi studij tehnike posvetio se kazalitu. U Zagrebu je prvi put nastupio 1938 u ulozi Konaka (Borodin, Knez Igor), a od 1939 bio je stalni lan Zagrebake opere. U svojoj je umjet nikoj karijeri o stvario niz basovskih uloga karakternog i buffo anra. Pjeva velike muzike kulture, R. je osobit smisao po kazivao za scensko oblikovanje. Medu njegovim ulogama isti cale su se Don Bartolo (Rossini, Seviljski brija), Robinsone (Cimarosa, Tajni brak), Don Pasquale (Donizetti), Dulcamara (Donizeti, Ljubavni napitak), Kecal (Smetana, Prodana nevjesta), Varlaam (Musorgski, Boris Godi/nov), Konak i Skula (Borodin, Knez Igor) i dr. K. Ko. 2. Marijana, pjevaica, mezzosopran (Constanta, 21. XI 1913 Zagreb, 17. IX 1973). Sestra Gregora; studij pjevanja zavrila na Muzikoj akademiji u Zagrebu (M. Reizer), a usa vravala se u Italiji. Na oper noj pozornici debitirala 1941 u Trstu kao Eboli (Verdi, Don Carlos), a zatim postala lanica Zagrebake opere kojoj je, uz krae prekide, ostala vjerna do smrti. Potkraj ivota bavila se i pjevakom pedagogijom. Um jetnica visoke pjevake kultu re, profinjene muzikalnosti i iskonskog temperamenta s vrlo razvijenim smislom za glumu, R. spada medu najistaknutije jugoslavenske pjevaice. Svo jim raskonim mezzosopranom pastoznih dubina i blistavih, metalno obojenih visina ostva rila je niz kreacija, medu ko jima su se posebno isticale M. RADF.V Carmen (Bizet), Marina (Mu sorgski, Boris Godunov), Grofi ca (ajkovski, Pikova dama), Amneris i Azucena (Verdi, Aida i Trubadur), Lotta (Massenet, Werther), Jela (Brkanovi, Ekvinocij) i dr. Bila je est gost u Italiji {Scala u Milanu, Maggio musicale u Firenci), Austriji, Njemakoj, Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj, vicarskoj, Engleskoj (londonski Covent Garden), SSSR (Moskva i Lenjingrad), SAD i dr. Ne manje uspjehe postizala je kao oratorijski pjeva i interpret vokalne lirike. Za svoje izuzetne umjet nike domete u vie je navrata nagraivana visokim jugoslavenskim ordenima i nagradama. K. Ko. RADIA, Ruben, kompozitor (Split, 19. V 1931 ). Na Muzikoj akademiji u Zagrebu 1957 zavrio studij dirigiranja (S. Zlati) i 1958 studij kompozicije (M. Kelemen); u kompo ziciji se usavravao kod R. Leibovvitza u Pari zu i V. Frazzija

na akademiji Chigiana u Sieni. God. 195963 asistent i docent na Muzikoj akademiji u Sarajevu, od 1963 profesor je na Muzikoj akademiji u Zagrebu (od 1973 proelnik Teoretsko-pedagokog odjela). Istaknuti predstavnik avangardnog muzikog smjera u Hrvatskoj, R. se ve od samog poetka opredijelio za muzika strujanja dananjice, ustajui otvoreno protiv romantikih tradicija. Iziavi iz Keleme -nove i Leibovvitzove kole, i sam je prionuo da putem radikalnih eksperimenata os-stvari vlastiti stil, pa je od djela, u kojima se jo naziru funkcionalni odnosi, preko dodekafonije i totalne organizacije doao do rjeenja u kojima strukturalistika koncepcija zauzima glavno mjesto. Radiin afinitet prema sintezi horizontalnog i vertikalnog naina muzikog miljenja, koji e doi do izraaja u njegovim R. RADIA kasnijim djelima, nasluuje se ve u njegova etiri dramatska epigrama za klavirski kvintet, izvedena 1959 u Sieni. Lirske varijacije za orkestar dokument su njegova pokuaja d a totalnu organizaciju podredi realizaciji muzike ideje. U svih pet varijacija tema ostaje nepromijenjena, pa se moe govoriti o invencijama na osnovne elemente, na trajanje, dinamiku, volumen zvuka i si. Inspiriran zapisima duevnih bolesnika, R. je u Interferencijama 19 i 10 pokuao da istodobnim nastupom dviju ili vie orkestralnih skupina (boja) ne doe do njihova stapanja, ve da i nadalje svaka skupina zadri svoje izvorno obiljeje. U apokaliptikoj prirodi ovih tek stova kao da lei... potresan dokument jedne civilizacije... Ne suvisli zapisi luaka povjereni su recitatoru, dok zbor pjeva samo vokalize. Koncert za orgulje i orkestar Snstajanje moe se podijeliti u tri odsjeka. U prvom dijelu kompozicije radi se o pribliavanju orkestra i orgul ja, u drugom dijelu oni teku paralelno, a u treem se razilaze do izvjesne udaljenosti u kojoj ostaju do zavretka. Karakteristino je za muziku da su u njoj podjednako prisutne tzv. otvorene i zatvorene strukture, pri emu posljednje diktiraju trajanje po jedinih podsekcija. Svoj najvii domet do danas (1975) R. je ostvario u kompoziciji za orkestar i klavir pod naslovom Extensio, koja se temelji na ravnopravnom modificiranju svih muzikih elemenata igre i na njihovu asociranju u doiv ljaj negativne i pozitivne akcije. Pet parametara akcije su: trajanje, struktura, boja, registar i dinamika. No, gradacija nije ostvarena postupnim rastom parametra akcije, nego na principu kontrasta; posljednji kontrast sastoji se od potpune statinosti kojoj se suprotstavlja maksimalna mobilnost.
D/KLA. ORKESTRALNA: Koncert za komorni orkestar, 1956; Conccrlo grosso, 1957; Concerto abbreviato za orkestar i obligatni violonelo, 1960; Lirske varijacije za gudae, 1961 (London, 3. VI T962); Koreografska muzika, 1962; Formacije, 1963; Interferencije 19 i 10 za recitatora, zbor i orkestar, 1965 (Zagreb, 17. V 1965); Sustajanje za orgulje i orkestar, 1967 (Zagreb, 12. V 1967), Kompozicija za komorni orkestar i Martenotove valove, 1968; I:xtensio (Prole nost) za orkestar i klavir, 1973 (Zagreb, 14. V 1973). KOMORNA: etiri dramatska epigrama za klavirski kvintet, 1959 (Siena, 12. IX 1959); Paean za udaraljke, duhaki i gudaki kvartet, 1963 (Varava, 27. IX 1963); anon infi nitus za gudaki kvartet, 1972. -KLAVIRSKA: Dva komada, I$6r; Kompozicija br. 3, 1966. Dijalog za 2 klavira, 1958. Opera Ranjeni dlan, 1971. Tri pjesme, 1961. Spis Mogunost izbora polazinih postupaka pri stvaranju vokalnoinstrumentalnog djela. Novi zvuk, 1972. LIT.: K. Kovaevi, Muziko stvaralatvo u Hrvatskoj 1945 1965. Za greb 1966. E. Krpan, Ruben Radia ili borba protiv rasapa, Novi zvuk, Zagreb 1972. K. Ko.

RADICATI, Felice Alessandro, talijanski violinist i kompozitor (Torino, ? 1775 Bologna, 19. III 1820). Uio kod G. Pugnanija i 1800 zapoeo koncertnu karijeru turnejama po Italiji i Francuskoj. Gostovao u Beu (1805 i 1807), Londonu (180607 i 1812), Dublinu (1811) i Lisabonu (1812), dijelom angairan i na izvedbama vlastitih opera. Vrativi se u Italiju, od 1815 u Bologni dirigent Gradskog orkestra, kapelnik crkve San Petronio i profesor violine na Konzervatoriju. Uenici su mu bili G. Ghebart, C. Emiliani, G. Manetti i dr. Istaknuti predstavnik piemonteke violinistike kole, R. je dao vrijedan prilog talijanskoj instru mentalnoj muzici svojega doba (nazivan je obnoviteljem talijanskog kvarteta). U svojim komornim djelima nadovezuje se na Boccherinija i beku klasiku, ali pokazuje i izrazito romantike crte.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u Es-duru; koncert u Es-duru s obligatnim klarinetom, 1816; koncert u D-duru za violinu, 1819. KOAIORNA.

154

RADICATI RADI
Opsednuta vedrina i dr.), koji predstavljaju Radieva najznaaj ostvarenja. R. je dobitnik vie nagrada (Oktobarska nagrada 1 grada z,i ele -kulu) ; od 1972 dopisni je lan SANU.
DJELA. ORKESTARSKA: simfonija, 1968; simfonijeta, 1954; simfonijske slike, 1953; Concertino za klarinet, 1956; Divertimento za gu orkestar, vibrafon i udaraljke, 1956; Varijacije na narodnu lemu, 1952 (prvo za klavir); koreografske poeme Iz moje zemlje, 1971. KAMERNA; Pe, igra za violinu i klavir, 1950 (preraena za gudaki orkestar); Rondo za vi i klavir, 1950; komadi za harfu. KLA VIRSKA: svita, 1946; 3 preludij 1947; Sonata lesta, 1950; sonatina, 1952. DRAMSKA: muzika komt balet Ljubav, to je glavna stvar (po Moliereovoj farsi Plemeniti gospod Pourceaugnaca), 1962 (Beograd, 15. XII 1963); balet Balada o mesecu lm 1957 (Beograd, 19. X 1960). Filmska muzika. VOKALNA. Kantat oekivanju Marije, 1955; Prizori sa sela, koreografska kantata, 1956; elcepsko vienje u 4 pevanja, 1957 (Sarajevo, 23. XI 1958; kao balet-pantm Beograd, 19. X 1960); Uspravna zemlja, 1965 (iz nje se posebno izvodi grane vremena za recitatora i orkestar); Vukova Srbija, 1971 i Oratorio prc 1973. Ciklus od 13 krokija Spisak (verzija za sopran i klavir, 1952, Beo 17. I I I 1954; verzija za sopran, mezzosopran i 11 instrumenata, 1955, Stockl 3. VI 1956); Predeli, melodram za recitatora i klavir, 19^3; ciklus Opse> vedrina za enski hor i 2 klavira, 1956 (prer. 1962); Gungulice za meoviti 1953. Solo-pjesme: Pet pesamaz.2. duboki glas, 1952 (preraeno za orkestar, 1 Trenuci bez razloga, 1953, Probuene senke, 1963. Deje pesme. LIT.: P. Stefanovi, Dva eva munje u naoj muzikoj abokreini, evne novine, 25. I I I 1954. Isti, Nad novim opusom Duana Radia, 3. I I I 1957. Z. Kuukali, ele -kula Duana Radia, Zvuk, 1960, 33 3 5. uri -Klajn, Dva dela Duana Radia, Politika, 21. X 1960. D. Sko Ljubav, to je glavna stvar muzika komedija - balet Duana Radia, ; 1963, 61. V. Perii, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. V. Pi

Pet gudakih trija: I III za violinu, violu i bas op. 7; IV Trio billant za 2 violine i violonelo op. 13 i V za violinu, violu i bas op. 20. Devet gudakih kvarte ta op. 8, 11, 14, 15 i 16. Tri gudaka kvinteta op. 17, 21 i 22. Grande Sonata za violinu i violu op. 10; Theme varie za violinu s pratnjom II violine, viole i basa op. 18; 12 dueta za 2 violine; 6 varijacija za 2 violine; vie kompozicija za violinu solo. DRAAiSKA. Opere: // Sultano generoso, oko 1805; ti Coriolano, 1809; Fedra, 1811; L'Intrigo fortunato, oko 1815; Castore e Polluce, 1815; Blondello, ossia Riccardo cuor di Leone, 1816; La Lezionc singolare, bez god.; / due prigionieri i // Medico per forza, obje oko 1820. VOKALNA: Arie e cavatine za glas i orkestar; Ariette italiane za glas i klavir; In questa lombaoscura,cnict\.n i dr. Spis Applicazionc del mutno insegnamento alla muica, 1819. LIT.: C. Pancalai, Cenni intorno Fclice Radicati, Bologna 1828. C. Sartori, II Regio Conservatorio di muica G. B. Alartini* di Bologna, Firenze 1942. A. Bonaccorsi, Musiche dimcnticate del Sette-Ottocento, La Rassegna musicale 1956. F. Golhel, Felice Alessandro Radicati. A1GG, X, 1962.

RADICE, Attilia, talijanska plesaica, koreograf i pedagog (Taranto, 8. I 1914 ). Studij klasinog baleta zavrila 1932 na koli milanske Scale (A. Gini, E. Cecchetti, C. Fornaroli) i iste godine postala u tom kazalitu primabalerina. God. 193557 prvakinja baleta Rimske opere, a zatim direktor Baletne kole u toj kazalinoj ustanovi. Od 1945 bavila se i koreografijom. Go stovala je u mnogim talijanskim gradovima, u Austriji, Njemakoj, Jugoslaviji i Junoj Americi. Njen je repertoar obuhvaao uloge klasinog baleta (L. Delibes, Coppe'lia; P. I. ajkovski, Labue jezero) i modernoga plesa (C. Orff, Carmina burana; I. Stravinski, Le Sacre du Printemps; B. Bartok, Ungarica). RADICIOTTI, Giuseppe, talijanski muzikolog (Iesi,25.1 1858 Tivoli, 6. IV 1931). Studirao na Univerzitetu u Rimu. Od 1881 profesor gimnazije i liceja u Tivoliju. Suraivao u mnogim asopisima: Rivista musicale italiana, Rivista della Societd internazionale di muica, II Pianoforte, Cronache musicali. Medu prvima u Italiji postavio prouavanje muzike h istorije na metodiku i znanstvenu osnovu. Istraivao je osobito povijest mu zike svoga rodnoga kraja Le Marche, te djelatnost G. B. Pergolesija i G. Rossinija o kome je napisao do danas najtemeljitiju monografiju. Ogledao se i kao kompozitor.
DJELA. SPISI: Lettere inedite di cclebri musicisti annolatc c prccedutc dalle biograjie di Pietro, Giovarmi e Rosa Morandi a cui sono direlte, 1892; Teatro, muica e musicisti in Semgallia, 1893; Conlributi alla sloria del teatro c della muica di Urbino, 1899; Teatro, muica e musicisti in Recanati, 1904; // Genio musicale deimarchigiani e ungiudizio delprof. Lombroso, 1905; / Teatri e la cultura musicale

jne rasprave 1 lanci u razhnim asopisima. LIT.: L. Parigi, Giuseppe Radiciotti, La Critica musicale, 1918. A. Belardinelli, Giuseppe Radiciotti, Icsi 1933. 5. Simonetti, Giuseppe Radiciotti, MGG, X, 1962.

RADICS, Peter, historiar (Postojna, 26. IX 1836 Ljubljana, 24. IX 1912). Studirao filozofiju u Grazu. Neko vrijeme srednjokolski profesor u Ljubljani, bavio se zatim novinarstvom. Nakon studija paleografije kod Sickela u Beu vratio se u Ljub ljanu, gdje je djelovao do smrti. Napisao je mnoge rasprave, studije i lanke na slovenskom i njemakom jeziku, u kojima je obraivao dogaaje iz slovenske prolosti. Posebno je zanimanje poklanjao muzici. Treba istaknuti da se R. u svojim radovima s osobitom naklonou odnosio prema slovenskom elementu, is tiui uvijek njegov udio u historijskim zbivanjima.
DJELA: Frau Muica in Krain, 1877; Tri zgodovinske pesmi v slovenskem jeziku, 1912; Die Geschichle der philharmonischen Geselhchafl in Laibach, neobj. (to je proirena verzija djela F. Keesbachera Die philharmonische GcseHschaft in Laibach iz 1862). LIT.: V. Steska, Peter Pavel Radics, Carniola, 1912, 4. D. C~>etko t Les Formes et les resultats des efforts musicologiques vougoslaves, AML, 1959, Isti, Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem, I I I , Ljubljana 1960. D. Co.

RADI, Duan, kompozitor (Sombor, 10. IV 1929 ). Kod M. ivkovia na Muzikoj akademiji u Beogradu diplo mirao kompoziciju (1954) i za vrio postdiplomske studije (1962); usavravao se 1957 58 u Parizu kod D. Milhauda i O. Messiaena. Ne uputajui se u izrazito avangardne ekspe rimente, R. se ve prvim delima opredelio za svezi i pregnantni neoklasini izraz jednostav niji i leerniji u nekim delima (Ljubav, to je glavna stvar, Ba lada o mesecu lutalici), smeliji i apartniji u drugim (Spisak) obeleen peatom naeg tla, usprkos tome to se samo pone kad oslanja na elemente folklo ra (Gungulice), a najsamosvojniji u vokalno-instrumentalnim opusima (najee na stihove D. RADI

RADI, Majda, pjevaica, mezzosopran (ibenik, 17 1933 ). Studij pjevanja zavrila 1959 na Muzikoj akadt u Zagrebu (L. Vrbani); na opernoj pozornici debitirala u Zagrebu kao Djevojka (Boro-din, Knez Igor). God. 1959 71 lanica Zagrebake opere, od 1971 u SAD, gdje nastupa na koncertima i na operama u Floridi i Chicagu. Umjetnica izvrsno kolovanog glasa, podjednako zvunog u svim regi strima, jasne dikcije i sugestivne izraajnosti, ostvarila je vie veoma zapaenih altovskih i mezzosopranskih kreacija, kao to su Orfej (Gluck, Orfej i Euridika), Rosina (Rossini, Seviljski brija), Amneris i Eboli (Verdi, Aida i Don Carlos), Dalila (Saent-Saens, Samson i Dalila), Carmen (Bizet), Kerubin (Mozart, Figarov pir), Melisanda (Debussy, Pelleas i Melisanda), Marina (Musorg-ski, Boris Godunov), Konakov-na (Borodin, Knez Igor), Don-na Clara (Prokofjev, Vjenanje u samostanu), M. RADI Lukrecija (Britten, Otmica Lukrecije) i Arijel lek, Oluja). Gostovala u Italiji, Francuskoj, Njemakoj, Aus Grkoj, SSSR, SAD i Japanu, a istie se i kao komorna i 01 rijska pjevaica. Za svoje umjetnike domete dobila je 1967 gradu Milka Tmina. R. je ena dirigenta P. Depalja. K. F RADI, Stjepan, pijanist (Zagreb, 9. XI 1928 ). vir uio kod M. Matz, zatim kod I. Maeka i P. Dumiiai 19. 55 kod S. Stania na Muzikoj akademiji u Zagrebu (dob nagrade Vatroslav Lisinski); usavravao se 195859 na ak miji Santa Cecilia u Rimu (C. Zecchi) i stekao naslov magi God. 195661 komorni pratilac na Radio-televiziji Zaj od 1961 asistent, z atim docent i profesor na zagrebakoj Muzikoj akademiji. Uz to 1953 60 lan klavirskog trija Ra-dio-Zagreba (R., Z. Balija, M. Nagy). Laureat brojnih natjecanja u zemlji i inozemstvu, R. je rano stekao meunarodnu reputaciju, to su potv rdili njegovi nastupi u Italiji, Austriji, Danskoj, SSSR, Turskoj, Kini, Bugarskoj i dr. U bogatom Radievom koncertnom repertoaru posebno mjesto zauzimaju djela romantinog i novijeg razdoblja koja u njegovoj interpretaciji poprimaju osobito zvukovno obiljeje. Od 1974 nastupa u klavirskom duu s pijanistom J. Murajem.
K. Ko. S. RADI

V. Pope: Spisak, ele-Kula,

RAD I MUZIKA RADIOFONIJA

RAD I MUZIKA nalaze se u viestrukoj vezi. Neki autori, osobito K. Biicher i R. Wallaschek, tumaili su podrijetlo muzike utjecajem rada. Ovo je jednostrano stajalite kasnije zabaeno. No rad, naroito kolektivni, nesumnjivo je izvrio snaan utje caj na muziku praksu u primitivnim zajednicima. Osim toga, znatniji razvitak muzike nadarenosti pojedinaca i muzike, kao samostalne umjetnike i profesionalne djelatnosti, bio je omoguen drutvenom podjelom rada. Razliita orua, koja se upotreblja vaju kao instrumenti, te instrumenti ije je podrijetlo u oruu takoer govore o utjecaju rada na pri mitivnu muziku. Nadalje, povijest muzike pozna (npr. kod primitivnih naroda, u staroj Grkoj i u srednjovjekovnoj Evropi) pjesme i napjeve odreene za pratnju razliitih radnih djelatnosti, prema kojima se i razli kuju; isto su tako poznati plesovi i napjevi pojedinih radnih djelatnosti i zanata. Ali i sama muzika djelatnost je radna dje latnost, sa stanovitom drutvenom i ekonomskom vrijednou, koja je u razliitim drutvenim sredinama na razliite naine priznata. Muzika djelatnost izaziva na drutvenom i ekonomskom podruju niz drugih radnih djelatnosti, kao tiskanje muzikalija, organiziranje muzikog ivota, izradbu snimaka itd. Prema tome, muzika djelatnost uvjetuje te radne djelatnosti, a one uvjetuju nju. U novije vrijeme muzika se prouava kao psiholoka pomo radniku pri radu u tvornici, gdje pod odreenim okolnostima moe povoljno utjecati na raspoloenje, smanjenje umornosti i na samu produktivnost rada.
LIT.: R. Wallaschek, Primitive Music, 1893 (proiren njem. prijevod 1903). K. Biicher, Arbeit und Rhvthmus, Leipzig 1901. Gh. Lalo, L'Art et la vie sociale. A. SchaeJJner, Origine des instruments de musique, Pari 1936. M. Belvianes, Sociologie de la musique, Pari 1951. J. Descotes, La Musique fonctionnelle, Polvphonie, Pari 1952, 7 8. P. R. Farnszvorth, The Social Psychology of Music, New York 1958. I. Su.

755

RAD I MUZIKA. ene mijese kruh uz zvukove aulosa, grka terakota, ^ - VI st.

RADIOFONIJA (engl. Broadcasting, franc. radiodiffusion, njem. Rundfunk, tal. radiodiffusione) , prijenos zvunih signala na veu ili manju udaljenost elektromagnetskim valovima. Radio je nastao na temelju niza otkria s podruja fizike, posebno aku stike i elektromagnetizma. Njegovom konanom oblikovanju najvie su pridonijeli J. C. Maxwell, u prvo m redu, a zatim i H. Hertz, N. Tesla, A. Popov, G. Marconi, Lee de Forest, H. Rukop, E. H. Armstrong i dr. Beini prijenos rijei prvi put je praktino primijenjen u Prvome svjetskom ratu. Meutim, eksperimentalne radio -emisije odravane su ranije: u SAD je prvi poznati radio-program emitirao 1906 R. A. Fessenden s eksperimentalne stanice u Brant Rocku (Massachusetts), a E. Caruso je prvi pjeva iji se glas irio eterom (1910). U Evropi su 1913 odrane eksperimentalne emisije koncerata iz radio-laboratorija kraj Bruxellesa. Prva udruenja radio-amatera osnivaju se u SAD ve 1912, a u Evropi tek nakon 1920. Prve javne radio-emisije umjetnike muzike odrane su u Engleskoj 1919 20 s odailjaa u Chelmsfordu (Essex), odakle se tokom godine dana svakod nevno emitirao krai govorni i muziki program, zatim krajem 1920 u Njemakoj, gdje je emi tiran instrumentalni koncert s radio-stanice u Konigsvvusterhausenu. God. 1920 osnovana je u SAD prva redovita radio-stanica na svijetu KDKA Pittsburg, a od 1922 radi u Velikoj Britaniji British Broadcasting Corporation (BBC), najvea evropska radio-organizacija. Istodobno su 1922 osnovane radio-stanice u Francuskoj (Pariz) i SSSR (Moskva), zatim 1923 u Belgiji, Njemakoj, ehoslovakoj, Brazilu, 1924 u Italiji, Austriji, Nizozemskoj, Norvekoj i ubrzo irom svijeta. U Zagrebu je 15. V 1926 proradila prva radio-stanica na Balkanu. Ve 1925 osnovana je Meunarodna unija radiodifuzije (franc. Union internationale de radiodiffusion), koja od 1950 nosi naslov Evropska unija radiodifuzije (franc. Union europeenne de radiodiffusion, engl. European Broadcasting Union), s administrativnim sjeditem u enevi i tehnikim sreditem u Bruxellesu. Ta meuna rodna organizacija sjedinjuje slube radio -difuzije i televizije vein e evropskih zemalja (ukljuivi Jugoslaviju) i odreenog broja izvanevropskih, a svrha joj je da koordinira njihove aktivnosti, i to na tehnikom, pravnom i programskom podruju. Ta ustanova koordinira i emisije tzv. Eurovizije. Danas je tehnika emitiranja i prijema elektromagnetskih valova toliko usavrena da praktino ne postoji razlika izmeu mu zikog doivljaja u koncertnoj dvorani i sluanja FM (kratica za frekvencijsku modulaciju) stereo-emisija na prvoklasnim Hi-Fi ureajima. R. je i u govornim i u muzikim emisijama bitno unapreena otkriem stereofonije. Ipak, stereofonija ne bi bila mogua u radiofoniji da nije prethodno proireno podruje radio -emisija na VHF (od engl. very high frequency vrlo visoka frekvencija) pojas od 30 do 300 MHz (megaherca), u praksi samo od 87,5 do 108 MHz. Nepostojanost prijema kratkih valova i sonina defektnost i deficitarnost emisija na srednjim valovima onemoguuju svaku ambiciozniju upotrebu radija za muziko uivanje. Ipak, BBC eksperimentira sa stereo-emisijama ve 1926, upotreb-

ljavajui dva srednjovalna odailjaa, jedan za lijevu, drugi za desnu informaciju. Razvoj ureaja za stereofonska snimanja i za Hi-Fi reprodukciju zvuka omoguuje redovitije stereofonske radioemisije, za koje se, 1958, jo uvijek eksperimentalno, ko riste srednji val, VHF i TV-odailjai. Perspektivno rjeenje nalae drugi princip: stereo-signal mora biti emitiran samo na jednom kanalu bez bitnijeg poveanja pojasne irine kanala. Takav Multiplex stereo-signal, uveden u SAD 1961, u Engleskoj (Wro-tham) 1962, zasnovan je na principu pilot-ton-sistema od 19 kHz (kiloherca) i priguenog nosaa 38 kHz (univerzalno prihvaen Zenith GE sistem), koji u transmitiranom spektru nose sumu i razliku lijeve i desne informacije. Samo na prijemniku s ugra enim dekoderom mogu se primati Multiplex stereo-signali. Stari mono-prijemnik, s UKV-valnom duinom, moe primiti jedino sumu lijeve i desne informacije (L- + D), ali ne moe reproducirati i prostornu separaciju kanala, bez ega nema stereo fonije. Stereofonska radio-emisija u ivom, neposrednom prijenosu iz koncertne dvorane, bolje je kvalitete i daleko impresivnije prostorne distribucije od najuspjelije snimke na modernoj gramofonskoj ploi. Ako se pojavom televizije smatralo da je radio ugroen, jer je ovjek perceptivniji vizuelno nego auditivno, sada nadmo FM stereo -emisije u zvunoj vjernosti ini televizijski prijenos slabijim. Ova nadmo radija postaje jo vea uvoenjem kvadrofonskih (4-kanalnih) emisija, koje, ak i u najmanjoj sobici, stvaraju iluziju ne samo izvornog muziciranja nego i prostora u kojem se program izvodi. U SAD ve se vie godina eksperimen tira s kvadrofonskim emisijama po sistemu CBS SQ i Sansui QS, s izgledima da 1976 definitivno zamijene stereo-emisije. Relativne su nepogodnosti stereo-kvadrofonskih FM-emisija: mali radijus VHF-odailjaa i um pozadine. Nastojanja da se dobije FM stereo-prijem na udaljenosti veoj od 100 km od odailjaa ukljuuje svladavanje prirodnih zapreka. VHF -signali noeni FM informacijom kreu se prostorom relativno blizu Zem ljine povrine, te korisna maksimalna udaljenost od odailjaa nije vea od horizontalnog pravca izmeu vrhova otpremne i prijemne antene. Vrijedi pravilo: maksimalna korisna udaljenost u kilometrima priblino je jednaka 3,5 \h, gdje je h visina antene odailjaa u metrima; npr., za h 390 m, maksimalna korisna udaljenost prijemnika ne smije biti vea od oko 69 km. Iako se VHFvalovi, kao i svjetlosne zrake, prostiru pravocrtno, pod utjecajem raznih promjena u atmosferi i troposferske refrakcije njihova putanja moe postati krivulja koja se podudara sa zaoblje -nou Zemlje, koju potpomae i difrakcija valova sa Zemljine povrin e, te se korisna udaljenost za prijem FM-stereo infor macije moe poveati za 2535%. U najsretnijim klimatskim i geografskim okolnostima ona moe biti priblino 170 km. Druga nepogodnost, um, nee vie biti neprijatelj visoke vjernosti FM stereo-emisija i kvadrofonskih emisija. Klju dosadanjeg rjeenja za priguenje uma bio je tzv. pre-emphasis, umjetno isticanje najviih frekvencija pri emitiranju, i tzv. de-emphasis, korekcija, tj. reciprono priguenje najviih frekvencija, a time i uma, u FM stereo-prijemniku. Krajem 1974 usvojen je u SAD prijedlog za Dolbvziranje FM stereo-emisija (naziv Dolby, sinonim je za redukciju uma i buke). Naime, dosadanja vremen ska konstanta pre-emphasisa od 75 mikrosekundi moe biti za mijenjena konstantom od 25 mikrosekundi, ali samo u FM emi-

156

RADIOFONIJA
okviru radio-stanice formirani Tamburaki orkestar, Zabav kestar, Mali simfonijski orkestar i Mjeoviti hor. Simfon orkestrom koji je brojao 60 lanova dirigovao je Mirko ( lovi, a horom, takode od 60 pjevaa, Marko Rivijer. Pore. su kao dirigenti nastupali J. nidar, J. Plecitv i M. urovL kestri su ukinuti 1953, a hor 1958. Godinu dana kasnije os je Simfonijski orkestar koji radi i danas te svojim solidnim akim kvalitetima doprinosi ne samo boljem programu I -Titograda, nego i popularizaciji muzike umjetnosti u Gori. G. Hrvatska. Razvitak radiofonije zapoinje u Hrvatskoj Prvoga svjetskog rata. Tada se pojavljuju prvi radio -ai i konstruktori primitivnih prijemnika. God. 1923 dones pravilnik (kasnije nekoliko puta izmijenjen) prema kojei trebalo traiti doputenje za posjedovanje prijemnog aj uz plaanje godinje takse. Poetkom 1924 osnovan je 1 klub Zagreb. Postepeno se iskristalizirala i ideja da se u Za podigne radiofonska emisiona stanica; 1. XI 1925 dobivt koncesija, a 26. III 1926 osnovana je Radio-stanica Zagrel dio-klub Zagreb ustupio je za smjetaj Radio -stanice svoje storije na Markovu trgu 9, a aparaturu je instalirala ber tvrtka Telefunken. Bila je to prva radio-stanica na Balkam Dana 15. V 1926, u 20,25, na valu od 350 metara, s ja od 0,35 kW, Radio-Zagreb je emitirao svoj prvi program, gram je poeo hrvatskom himnom Lijepa naa domovina* je na harmoniju svirao K. Odak; zatim su, izmeu ostale Miranov i M. Pozaji izveli Sonatu za violinu i klavir L. van hovena. Sveano otkrie spomenika J. J. Stross maveru u Za (7. XI 1926) prvi je dogaaj iz kulturnoga ivota to ga je ; baka Radio -stanica prenosila izravno s terena. Bio je to prvi radio-prijenos u ovom dijelu Evrope. Dvanaest dana nije izvren je izravni prijenos iz Hrvatskog narodnog kaz; emitiran je drugi in opere More F. Lhotke. God. 192) XI) prenoena je cijela opera Rusalka A. Dvofaka. Radio-Zagreb bio je prva jugoslavenska radio-stanica s punim dnevnim programom. U poetku je imao samo 290 platnika, a ve 1935 bilo ih je gotovo 19000. Dal jni razvitije sporiji, jer je Radio-Zagreb poslovao na bazi privatnog tala i jer nije bilo vlastite radio-industrije pa je njegova em: snaga bila premalena. U stanu narodnih heroja Josipa i Stjepana Engela u Za proradila je u julu 1941 prva ilegalna radio-stanica KP JUJ vije. To je prva radio-stanica u okupiranoj Evropi koja je po narod na oruani ustanak i borbu protiv faizma. Nakon Osloboenja r. se u Hrvatskoj snano razvija, os od 1949, otkad Radio-stanica u Zagrebu emitira snagom 01 kW, tj. snagom nekoliko stotina puta veom od one koje zapoela. Od 1945 djeluju uz to Studiji Radio-stanice Z; u Rijeci, Dubrovniku i Osijeku, a od 1954 i u Splitu i u God. 1971 integrirana je i radio-stanica Zadar. Radio-stanica u Zagrebu veoma je vana za irenje mi kulture u svim krajevima Hrvatske. Broj slualica iz svir jeva naroda vrlo je velik i neprestano se poveava. Mnoga naih kompozitora nastala su na narudbu Radio-stanice Za njezini kvalitetni ansambli (Simfonijski orkestar, Komom kestar, Zagrebaki solisti, Zbor, Plesni orkestar, Zabavni star, Tamburaki orkestar) mnogo pridonose po pularizaciji i i domae muzike. God. 1945 proradila je i Radio-stanica Zagreb II koja se nije fuzionirala s Radio-stanicom Zagreb. God. 1953 osni je, zbog potrebe lokalnih radio-emisija i vee raznolikosti grama, Radio-stanica Sljeme (sa snagom od 2 kW) kao drugi gram Radio-stanice Zagreb. Nakon prekida, 1971 poinje ] vno emitiranje Radio-Sljemena (snaga 7 kW). Dana 15. V 1956 upravo 30 godina nakon prve emisijt dio-stanice, emitiran je prvi televizijski program (film o 3< dinjici Radio -stanice u Zagrebu). Otada ova ustanova nosi Radio-televizija Zagreb (RTZ). Od ansambala koji djeluju u okviru Radio-televizije Z; istakli su se osobito Simfonijski orkestar RTZ i Komorni ori RTZ, Zagrebaki solisti, Zbor Radio -televizije Zagreb i 1 orkestar RTZ. Ve 1930 poeo je unutar Radio-stanice Zagreb radom dioorkestar, kao orkestar manjeg sastava. Prvi stalni dir bio je M. piler. Kasnije se taj orkestar postepeno pove< sve dok nije dosegao sastav simfonijskog orkestra. God. postao je Dravnim simfonijskim or kestrom Hrvatske, a t je nakon toga promijenio ime u Zagrebaka filharmonija. Zbog sve irih programskih potreba, 1951 utemeljio je R; Zagreb Komorni orkestar koji se ubrzo, sa svojim dirigentoi Janigrom, te brojnim gostima (E. van Remoortel, C. Zecchi i a kasnije sa S. ulekom i P. Depaljem na elu, afirmirao x

ijama s Dolby -uredajem za kodiranje. Time je odnos program um unaprijeen za daljih 10 dB (decibel), proiren linearni frekventni opseg i dinamiki rang, kao i izbjegnuta potreba za uobiajenim intervencijama tonskim kontrolama na pretpojaivau da se umanji prenaglaena svjetlost zvuka. Zasad samo dva prijemnika imaju konvertor za vremensku konstantu de-emphasisa od 75 na 25 mikrosekundi. To su: Sequerra i Marantz 4400. S tehnikog gledita, r. sada ima izvanredu perspektivu za neslueno poveanje Hi -Fi standarda. Da li e to i iskoristiti, ovisi jedino o nivou programskih ekipa i ambicija kadrova u ra-diostanicama. U muzikom ivotu XX st. r. je imala veliku ulogu, koja neprestano postaje sve vea. U nas je prosjeno 60% cjelokupnog radio-programa posveeno muzici. Prednost imaju zabavna i narodna muzika. Postepeno raste postotak umjetnike muzike, a proporcionalno njemu i odgojna uloga radija. Na Dravnoj visokoj muzikoj koli u Berlinu otvoren je 1930 odjel za odgoj buduih urednika radija, prvi te vrste u Evropi. Danas takve odjele imaju i druge muzike akademije i visoke muzike kole. Muzika akademija u Zagrebu otvorila je 1971 Odjel za tonske majstore, prvi u Jugoslaviji. U okviru veih radio -stanica djeluju simfonijski i komorni orkestri te manji instrumentalno-vokalni ansambli. Materijalno neovisni o odazivu publike, ti orkestri i zborovi esto su jedini izvodioci manje poznatih starih djela, a jo vie suvreme ne muzike mladih neafirmiranih autora. Mnoge radio-stanice organiziraju sa svojim ansamblima serije javnih koncerata za koje esto naruuju nova djela, dajui poticaj za stvaranje repertoara. Ve liku vrijednost imaju takoer i direktni prijenosi, osobito kvalitetnih izvedaba i vanijih muzikih festivala. Posebno su velike zasluge radiofonije za razvoj konkretne i elektronske muzike.
LIT.: P. W. Dykema, Music as Presented by the Radio, New York 1935. E. Rocca, Panorama dell'arte radioionica, Milano 1938. G. Chase, Music in Radio Broadcasting, New York 1940. U. Haver, Musikiibertragung, Musikausiibung und Komposition funkeigener Werke (disertacija), Miinchen 1945. E. La Prade, Broadcasting Music, New York 1947. E. Zicgler, Deutscher Rundfunk in Vergangenheit und Gegenwart (disertacija), Heidelberg 1950. G. Chester i R. G. Garnet, Radio and Television: an Introduction, New York 1950. C. Siepmann, Radio, Television and Sociely, Oxford 1950. G. W. Baruch, Musiktheoretische Aufgaben und Moglichkeiten des Rund funks, Izvjetaj s muzikolokog kongresa, Luneburg 1950. A. Silbermann, La Musique, la radio et l'auditeur, Pari 1954 (na njemakom 1959). H. Reinold, Musik im Rundfunk, Kolner Zeitschrift fiir Soziologie und Sozial psvchologie, 1955. M. Rinaldi, La Muica nelle transmis sioni radiotelevisive, Caltanissetta-Roma 1960. 5. Goslich, Funkprogramm und Muica viva, Lipp stadt 1961. E. Pils, Rundfunk- Stereophonie, Stuttgart 1964. G. A. Brtggs, Aerial Handbook, London 1968. J. Borwick, Living with Hi-Fi, 1972. High Fidelitv and Musical America, brojevi od februara 1973 i septembra 1974. Hi-Fi News, novembar 1974 D. Dra.

JUGOSLAVIJA. Bosna i Hercegovina. Historija radiofonije u Bosni i Hercegovini zapoinje 1941, kada je osnovana Radio -stanica u Sarajevu. Svega etiri dana nakon Osloboenja, 10. IV 1945, zapoeo je Radio -Sarajevo svoju djelatnost, a prva je emisija ostvarena putem malog vojnog predajnika jaine 200 W (0,2 kW). Radio-Sarajevo emituje danas (1975) etiri programa: I, tzv. republiki, namijenjen irokom krugu slualaca u traja nju 19 20 sati dnevno na srednjetalasnom predajniku (600 kW) i ultrakratkom talasu; II, koji se emituje radnim danom po 8 sati; III, ekskluzivni program, radnim danom 3 4 sata, te lokalni 202, radnim danom po 6 sati. Drugi i trei program emituju se na srednjetalasnom predajniku (100 kW) i na ultrakratkom talasu. U osnovnoj organizaciji Muzike produkcije djeluju Simfonijski orkestar (ef Radivoj Spasi), Mjeoviti hor (ef Julio Mari), Zabavno-revijalni i plesni orkestar, Narodni i tamburaki orkestar, te nekoliko malih ansambla koji se formiraju za potrebe Radija i Televizije. Svi ovi ansambli uz to vrlo aktivno uestvuju u muzikom ivotu Republike. Muzikoj produkciji pripada i Fonoteka sa oko 10 000 ploa i preko 15000 magneto fonskih vrpci sa snimcima ansambala Radio-televizije Sarajevo i ostalih jugoslovenskih radio-stanica, jugoslovenskih muzikih umjetnika i dr. U BiH postoje (1975) jo 33 lokalne radio -stanice koje dje lomino emituju i vlastite programe razliitog trajanja. One medu ostalim djeluju u Tuzli (od 1953), Brkom (1960), Jajcu (1966), Banjaluci (1967), Bihau (1967), Doboju (1967), Mostaru (1969), Prijedoru (1969), Za vidoviima (1969), Goradu (1970) i Bije ljini (1971)M. Las. Crna Gora. Radio-stanica u Cetinju proradila je neposredno poslije Osloboenja, i to emisijom 27. XI 1944 preko odailjaa ograniene snage (oko 2 kw). Od muzikih ansambla postojao je u to vrijeme samo salonski orkestar koji je nastupao pod vodstvom Jovana Miloevia. U Cetinju je radio -stanica radila do aprila 1949, a onda se preselila u Titograd (1. V 1949); njen odailja u Golubovcima imao je jainu od 20 kw. U poetku su u

RADIOFONIJA
goslaviji i inozemstvu. Orkestar se postepeno dopunjavao; od 1956 djeluje najprije kao Simfonijski orkestar jugoslavenske radio-televizije, od 1957 kao Simfonijski orkestar i od 1975 kao Zagrebaki simfoniari RTZ. Osim standardnog repertoara orkestar je naroito zasluan za propagiranje domae i suvremene mu zike. Orkestrom ravnaju brojni domai i inozemni dirigenti, a stekao je ugled i na inozemnim gostovanjima. Zagrebaki solisti formirani su 1954 od najboljih gudaa Komornog orkestra. Taj mali ansambl, sastavljen od 13 gudaa (kojima je kasnije pridodan embalo), stekao je pod umjetnikim vodstvom A. Janigra svjetsku slavu i uvrstio se medu najbolje komorne orkestre u svijetu. Na svojim brojnim inozemnim gostovanjima u gotovo svim zemljama Evrope, Sjeverne i June Amerike, te nekoliko koncerata i na drugim kontinentima, Zagrebaki solisti postali su svojevrsni ambasadori jugoslavenske muzike kulture. Od 1968 Zagrebaki solisti djeluju kao komorni sastav sami, bez dirigenta, nastavljajui s koncertima i gostova njima u zemlji i inozemstvu. Zbor Radio-lelevizije Zagreb (ranije Komorni zbor Radio-Zagreba) sastavljen od pedesetak profesionalnih pjevaa, od kojih su mnogi vokalni solisti, reprezentativan je pjevaki zbor Zagreba i Hrvatske. Na snimanjima za RTZ kao i na mnogobrojnim javnim koncertima u Zagrebu i po cijeloj Jugoslaviji, Zbor RTZ je pod vodstvom svojih stalnih dirigenata M. Pozajia, S. Zlatica, S. Rainisa i I. Kuljeria, samostalno i skupa sa Zagrebakim simfoniarima RTZ ili sa Zagrebakom filharmonijom realizirao irok repertoar od vokalne muzike sviju stilova do ve likih vokalno-instrumentalnih formi, poklanjajui naroitu pa nju interpretacijama domae muzike. U posljednje je vrijeme Zbor RTZ naroito zasluan za izvoenje djela suvremene mu zike, ukljuivi nastupe na Zagrebakom biennalu, Jugoslaven skoj muzikoj tribini u Opatiji, Danima hrvatske glazbe, Ljetnim igrama u Dubrovniku itd. Koncertirao je i u Italiji, Francuskoj, Austriji i Njemakoj. Plesni orkestar RTZ djeluje na Radio-Zagrebu, a kasnije na RTZ neprekidno od 1945. To je veliki jazz-orkestar, sastavljen od profesionalnih muziara, koji pod ravnanjem M. Prohaske njeguje posebni stil interpretacije. Afirmirao se ne samo u Jugoslaviji, ve i u inozemstvu. Medu lanovima Plesnog orkestra nalaze se i mnogi istaknuti kompozitori i araneri jazza i zabavne muzike. Uz Plesni orkestar, na RTZ djeluje i Zabavni orkestar koji pod ravnanjem Z. ernjula njeguje razne stilove jazza i za bavne muzike. Oba orkestra ine sastavni dio i velikih revijskih orkestara. Njegovanju i oivljavanju izvorne hrvatske narodne muzike posveen je Tamburaki orkestar RTZ, koji se prema potrebi pretvara u Mandolinski sekstet, za interpretaciju dalmatinskih gradskih pjesama. A. Uo. Makedonija. Prva radio-stanica u Skopju zapoela je radom 28. I 1941. Ova stanica radi danas (1975) sa odailjaem od 1000 kW, a ima dva programa. Prvi u trajanju od 19 asova i 15 mi nuta, drugi u trajanju od 7 asova i 30 minuta. Muziki program obuhvata 64% celog emitiranja. Sam muziki program sadri 26% ozbiljne, 44% zabavne i 30% narodne muzike. Prvi instrumentalni ansambl za nego van je ozbiljne muzike formiran je krajem 1944 pod nazivom Dravni simfonijski or kestar. Ve 1946 on je brojao preko 60 muziara te je aktivno delovao u koncertnom ivotu glavnoga grada SR Makedonije. God. 1949 taj je ansambl, zajedno sa svojim stalnim dirigentom Todorom Skalovskim, preao u Skopsku operu. Od 1968 zapoinje sa radom Kamerni gudaki orkestar RTV Skopje (17 lanova), na ijem su repertoaru kompozicije renesansnih, baroknih i sa vremenih autora, ali je njegov osnovni zadatak da popularie i afirmie makedonske i druge jugoslovenske muzike stvaraoce, pri emu vanu ulogu igra dirigent Oldih Pipek. Poetkom 1945 osnovan je pri Radio -Skopju prvi poluprofesionalni hor, sastavljen uglavnom od pevaa -amatera (60 lanova), koji je odigrao pozitivnu ulogu u stimulisanju makedonskog muzikog stvaralatva; dirigenti su bili Petre Bogdanov Kocko, Todor Skalovski, Trajko Prokopiev i Stefan Gajdov. God. 1948 hor se pretvorio u profesionalni ansambl i preao u Skopsku operu, a pri Radio-Skopju formiran je novi poluprofesionalni hor sa dirigentom Stefanom Gajdovim. Dananji Radio-hor, koji radi takode na poluprofesionalnoj bazi, zapoeo je radom 1967 sa dirigentima T. Skalovskim i Draganom uplev skim, a broji 50 lanova. Od svoga osnivanja do danas (1975) Radio-hor nastupao je na brojnim koncertima u Skopju i u drugim makedonskim grado vima, a gostovao je i u inostranstvu, izvodei uz dela jugoslovenskih kompozitora i strane autore. U okviru Radio-Skopja deluju jo Narodni orkestar (11 la nova), Ansambl narodnih instrumenata (10 lanova), Orkestar algija (8 lanova) i Plesni orkestar (17 lanova). V. Ni.

157

Slovenija. Zaeci radiofonije u Sloveniji seu u 1924, a povezani su s pionirskim djelovanjem M. Osane koji je (8. III) na odailjau od 2 kW vlastite konstrukcije zapoeo pokusnim emitiranjem; 25. I 1926 on je direktno prenosio koncert Glasbene matice u Ljubljani. Odluka o izgradnji radio-stanice u Ljubljani donesena je 1927 i ona je zapoela radom 1. IX 1928. Odailja jaine 2,5 kW izgradila je firma Telefunken iz Berlina. Isprva je emitiranje programa trajalo 6 sati, no program se postepeno proirivao; vaan udio u njemu imala je muzika. Stanica je prestala radom 6. IV 1941, kada su je njemaki avioni potpuno unitili. Usred Ljubljane, okupirane od talijanskih eta, oglasio se 1. XI 1941 Radio Osvobodilne fronte (ROF). Poticaj za to dao je CK KPJ. Emitiranje se vrilo preko malog prenosnog odailjaa, koji su aktivisti OF prozvali Kria, s valnim duljinama od 20 m i 40 m. Djelovao je do aprila 1942, kada su Talijani izdali naredbu o predaji radio-prijemnika. Neto pojaan, Kria je dalje sluio za vezu izmeu Glavnog taba Slovenije i Vrhovnog taba NOV i POJ. To je jedini partizanski odailja koji je ostao sauvan (danas u Vojnom muzeju u Beogradu). Na osloboenom teritoriju u Beloj Krajini je Osvobodilna fronta kasnije postavila jai odailja. Radio -stanica u rnomelju djelovala je od jeseni 1944 do maja 1945. Ona je odigrala vanu ulogu i bila je jedina partizanska stanica koja je prenosila koncerte uglednih muzikih umjetnika-partizana i partizanskih zborova i ansambla. Odmah nakon Osloboenja, 9. V 1945 zapoeo je radom RadioLjubljana 6 sati dnevno, dijelom s opremom okupatorskog radija koje je skupina rodoljuba uspjela ouvati od unitenja, a dijelom s tehnikom jedinica NOV; 11. V 1945 javio se prvi put Radio-Maribor, a 24. V 1945 Radio-Slovensko Primorje. Radio-difuzna mrea u Sloveniji sistematski se i ustrajno irila, iako je zbog konfiguracije terena trebalo svladati mnoge potekoe. God. 1951 Radio-Ljubljana dobila je srednjovalni odailja ja ine 135 kW, koji su kasnije zamijenila dva odailjaa, svaki od 100 kW; 1954 postavljen je prvi jugoslavenski odailja sa frekvencijskom modulacijom manje jaine, a 1968 uvedena je stereofonija. U sklopu Radio-Ljubljane djeluju Radio-Maribor i Ra-dioKoper, a uz to postoji jo 14 lokalnih radio -stanica: Celje, marje pri Jelah, Murska Sobota, Radije ob Dravi, Slovenj gradec, Ptuj, Tri, Brezice, Jesenice, Trbovlje, Ljubljana -tu dent, Sevnica, Ormo i Cerkno. to se tie televizije, nije nezanimljiv podatak da se Ljubljananin Anton Codelli ve 1926 bavio problemom nastanka tele vizijske slike na mehanikom principu. Prvi ozbiljan korak na uvoenju televizije u Sloveniji i Jugoslaviji bilo je osnivanje laboratorija za prouavanje televizijske tehnike na Institutu za elektroveze u Ljubljani (1949). Televizija-Ljubljana prenosila je 19. III 1957 prvi put zagrebaki televizijski program: 12. V 1957 emitirala je prvi vlastiti program iz zagrebakog studija, a 11. X 1958 zapoela je emitirati vlastiti program iz svoga studija; od 5. II 1971 emitira se svakodnevno u Kopru televizijski program u boji. Radio-televizija Ljubljana imala je u aprilu 1975 520 921 radiopretplatnika i 351 411 televizijskih pretplatnika. Postoje etiri radio-programa. Prvi traje 20 sati, drugi 10 sati, trei 5 sati dnevno; etvrti je program Radio -Maribora i Radio-Kopra. Na muzike emisije otpada priblino 70% programa. Prvi te levizijski program RTV Ljubljane trajao je 1972 tjedno 76 sati, od ega 38 sati vlastite produkcije; drugi progra m trajao je 16 sati tjedno, od ega 3 sata vlastite produkcije. Muzika produkcija RTV Ljubljana ostvari godinje 1417 tisua minuta vlastitih snimaka. Vanu ulogu u proizvodnji igraju vlastiti ansambli: Simfonijski orkestar (osnovan 1955), Veliki plesni orkestar (1945), Komorni zbor (1945) te Omladinski zbor (1957) i Djeji zbor (1957). Prva tri navedena ansambla idu medu naj bolje u Jugoslaviji a posjeduju i meunarodnu reputaciju. God. 1970 RTV Ljubljana osnovala je vlastitu produkciju kaseta i gramofo nskih ploa. Njezin je repertoar, za sada, ogranien gotovo iskljuivo na zabavnu muziku. D. Po. Srbija. Prva radio- stanica u Srbiji putena je u pogon 24. III 1929 sa emisionom snagom od 2,5 kW. Otpremnik i svi ostali ureaji bili su proizvod engleske firme Marconi. Radio-stanica je bila vlasnitvo akcionarskog drutva (Radio a. d.) koje je dobilo od drave koncesiju na 15 godina i nalazilo se pod formalnom kontrolom drave. God. 1937 otpremnik je pojaan na 20 kW, a 1939 na 25 kW. Dana 8. III 1936 po ela je sa radom kratko talasna radio-stanica u Beogradu sa snagom od 1 kW, koja je kasnije poveana na 10 k\V. Ova stanica bila je u dravnim rukama. Osloboenjem zemlje poinje nova faza radiofonije u Beogradu. Mada su okupatori pri povlaenju unitili obe radio-stanice, ve poetkom novembra 1944, osposobljen je srednjetalasni predajnik. Njegova je jaina stalno rasla i sada (1975) iznosi 2 X 200 kW.

Imam

158

RADIOFONIJA RADOVANOVI
ek), Irmengarda (Lisinski, Porin), Eva i Jelena (Zajc, Ni ubi Zrinjski), ena (Baranovi, Strieno-koeno) i dr. K. KJ RADOLE, Giuseppe, talijanski etnomuzikolog (Bari Istra, 6. II 1921 ). Studirao kompoziciju (A. Illersberg, Levi), klavir (C. Tome) i gregorijansko pjevanje; 1950 diplom iz kompozicije na Konzervatoriju u Pesaru. Sveenik; dje u Trstu kao kapelnik crkve .S. Giusio i nastavnik na Konzei toriju. Suradnik je radija, a bavi se i kompozicijom.
DJELA: Canti popolari istriam (2 sv.), 196568; Fiabe istrianc rac Muica e musicisti in Istria nel Cinque e Seicent ta Istriana di Archeologia e Stona patria, 1965.

Danas Radio-Beograd emituje 5 programa, od kojih jedan za inostranstvo, sa ukupnom snagom predajnika od preko 600 kW. Prvi program se emituje radnim danom 20 asova (subotom i nedeljom 24 asa), II program 8 asova (subotom i nedeljom 13), III program svakodnevno po 4 asa, a Beograd 202 po 18 a sova, dok se program za inostranstvo emituje svakodnevno po 11 asova. Od 1960 u Srbiji se razvio veliki broj lokalnih radio-stanica, koje emituju 318 asova dnevno. Sada u SR Srbiji ima 46 lo kalnih stanica, od ega na uem podruju 23, u SAP Vojvodini 20 i u SAP Kosovo 3. Ukupna snaga predajnika iznosi preko 2000
kW.

Prvi program Radio-Beograda emituje 23,30 % ozbiljne, 44,09 zabavne i 32,61 % narodne muzike; II program 8,93% ozbiljne, 62,09 zabavne i 28,98 % narodne muzike; III program 97,57 ozbiljne i 2,43 % zabavne muzike, a Beograd 202 60 "i, zabavne i 40 % narodne muzike. U okviru radio-stanice u Beogradu deluju razni instrumentalni i vokalni sastavi ozbiljne, zabavne i narodne muzike. Ra-dioorkestar Beograd nastupio je prvi put 24. VII 1929 i imao je 12 lanova. Veliki simfonijski orkestar nastaje 1934, a njegov prvi dirigent bio je Fjodor Selinski. Posle Osloboenja Radio-orkestar brojao je oko 35 lanova i radio je nezavisno od Simfo nijskog orkestra, kojim je do 1946 rukovodio Mihailo Vukdragovi i zatim (do 1951) Kreimir Baranovi. Stalni dirigent Radio -orkestra do 1950 bio je F. Selinski, zatim Livio Benedetelli i 195153 ura Jaki; 1953 orkestar je prestao da radi. Sada u Radio-Beogradu postoje sledei stalni an sambli: Simfonijski orkestar RTV Beograd (56 lanova), dirigent Mladen Jagut; Dez-orkestar (17 lanova), dirigent Vojislav Simi; Gudaki zabavni orkestar (36 lanova), dirigent Ilija Geni; Karodni or kestar (10 lanova), rukovodilac Rade Jaarevi, i Radio-hor (60 lanova), dirigent (od 1949) Borivoje Simi. Radio -hor osnovan je 1944, a njegovi su prvi dirigenti bili Milan Bajanski (1944 46) i Svetolik Paan (194649). Hor je snimio niz gramofonskih ploa u zemlji i ino stranstvu, a gostovao je i u brojnim stranim zemljama. D. J. RADNAI, Miklos, madarski kompozitor i muziki pisac (Budimpeta, 1. I 1892 4. XI 1935). Studirao na Muzikoj akademiji u Budimpeti (H. Koessler, V. Herzfeld), usavravao se u Mlinchenu kod F. Mottla. God. 1912 19 profesor muzike kole Fodor, 191925 Muzike akademije i od 1925 do 1935 direktor Budimpetanske opere koju je reorganizirao; znatno obogatio njen repertoar djelima suvremenika (Stravinski, Hindemith, Milhaud i dr.). Nadovezujui se na njemaku kasnu romantiku i francuski impresionizam, u svoja je djela unosio i madarski nacionalni prizvuk.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Me se (Pria) op. 9, 1915; Suite symphonique, 1912; koncert za violinu, 1933; fantazija za violonelo i orkestar, 1919; Ot poema suita, 1925; Nydri kepek (Ljetne slike), 1916; Rapszodia, 1932; Mosaique za mali orkestar. KOMORNA : gudaki kvartet, 1916; Diverlimenlo za gudaki kvartet, 1930; klavirski trio, 1912; sonate: za violonelo, i klavir, za violu i klavir, za violinu i klavir. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Arany (Zlato), 1911; Az cgyszeri szerdmesck (Ljubavnici jedanput), 1921. Baletna pantomima Az infansno sziiletesnapja (Roendan iniantkinje), 1918. VOKALNA: Magyarok szi?nfonwja (Simfonija Aladara), za soliste zbor i orkestar, 1923; Orkan vitez za tenor i orkestar, 1917; zborovi: solo-pjesme. SPISI: A modulci elmeleti es gyakor!ati ke'zikonyve (Teoretski i praktiki prirunik modulacije), 1918; Osszhangzatlan (Nauka o harmoniji), 3924; A ne'pdal es a zenemuveszet (Narodna pjesma i muzika umjetnost), Zenei Szemle, 1924; lanci. LIT.. Gy. Vadas, Radnai Miklos, A ene, 1928. E. Gaul, Emlkezes Radnai Miklosra, ib id . , 1942. /'. Bonis, Miklos Radnai, MGG, X, 1962.

RADOEVI, Ana, koreograf i operski reditelj ekog j rekla (eke Budejovice, 4. IX 1916). Glumaku kolu, vanje i balet uila u Pragu. God. 1935 angaovana na letn festivalu u Frantikovvm Lanima, zatim u Velikoj operet Pragu. Od 1936 u Jugoslaviji, R. gostuje kao subreta u Hr S I- OTI narodnom kazalitu, pohai kolu modernog baleta Ane Maleti i ui klasini balet kod Ane Roje u Zagrebu, loivi ispit 1939 za pedagoga modernog baleta u Beogra prelazi u Sarajevo, gde osniva vlastitu kolu. Sa grupom napr nih omladinaca (Oskar Danon, Vojo, Dimitrijevi, Ismet M i zinovi) saraduje na predstavama sintetikog pozorita kao i; ia i koreograf. Zbog antimilitaristike predstave Zato p, mala lima biva progonjena od policije. Po izbijanju rata pre u ilegalnost, a septembra 1942 postaje lanica Kazalita nar nog osloboenja, gde igra kao glumica i balerina. Po Oslobode Beograda postaje lan Narodnog pozorita, najpre kao igra zatim kao rukovodilac Baleta; 194751 bila je direktor Sred baletske kole. Do 1958 asistent reditelja, prvom samostaln reijom Mozartove Otmice iz Saraja zapoinje uspean rad tom podruju (Satnson i Dalila, Prodana nevesta, Ljubav, ti glavna stvar D. Radia i dr.). Od 1970 u penziji, no nasta, radom i to posebno na televiziji, gde postavlja ilustrativne letske take i televizijske balete (Burlesknc balade D. Rad Kameleon Z. Hristia i dr.). Njene koreografije se odlikuju plas nou i matovitou naroito u odnosu na scensko oblikova prostora, dok su operske reije izuzetno ozbiljno prostudirane samo u odnosu na karakter dela, njegove scensko-muzike kc ponente, ve i u odnosu na pevae, nosioce glavnih partija ko; njenim reijama dobijaju mogunost potpunog iskazivanja s\ glumake i umetnike linosti. Od 1960 R. je esti gost doi ih i inostranih operskih scena na kojima reira i postavlja s\ koreografije (Firenca, Venecija, Dallas-SAD, London, Mila Amsterdam, Barcelona, Kairo, Novi Sad, Sarajevo). M. z. D RADOUX, 1. Jean-Theodore, belgijski kompozitor i gotist (Liege, 9. XI 1835 20. III 1911). Potjee iz obil muziara; studirao na Konzervato riju u Liegeu i kod Halev u Parizu; 1859 osvojio belgijski Prix de Rome kantatom Le j errant. Od 1856 profesor fagota, te od 1872 direktor Konzer torija u Liegeu. Kompozitor neoklasicistikog stila, ubraja meu najznatnije belgijske muziare svoje generaci je.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Ahasverus; Le Festit Ballhazar i Godefroid de Bouillon; 7 uvertira (Epopee nationale, 1863); 2 s fonijska komada Ele'gie i Marche Kabyle, 1864; fuga; 3 mara (Gra-ide ma nationale belge). KOMORNA: sonatina za 2 fagota; 6 malih komada za linu i dr. Klavirske i orguljske kompozicije (3 fuge). DRAA1SKA. Opi Le Bearnais, 1868; La Coupe enehantee 1871; Andre Doria; Le Mircle i Aventure sous la ligne. VOKALNA: oratoriji Cain i Patrie, 1877. Kant Le Juif errant, 1859; La Fille de Jephte i Le Printemps. Muki zborovi (Espera Foit Charite) ; 2 zbirke solo-pjesama. Crkvene kompozicije (Te Deum). SPI Daussoigne-Mehul, 1882; Vieuxtemps, sa vie, ses oeuvres, 1891; La Musiqu> les ecoles nationales, 189b; instruktivna djela. LIT.: 5'. Dupuis, Notice sur Jean-Theodore Radoux, Bruxelles 1925* 2.

RADNIKO PJEVAKO DRUTVO, osnovano 1918 u Podgorici (dananji Titograd); imalo je muki hor sa oko 30 pjevaa i gudaki kvintet. Dirigent je bio Luka Krcunovi. Svoje programe ansambli su izvodili na sijelima i svadbama, a povremeno su prireivali i svoje zabave koje su koristili za irenje naprednih ideja, jer je drutvo bilo pod uticajem Komunistike partije. Hor se uvebavao uz pomo violine, jer u drutvenim prostorijama nije bilo klavira. Drutvo je prestalo sa radom 1926.
G. Kr.

RADOBOJ, Ludmila, pjevaica, sopran (Varadin, 15. II 1895 ). Studij pjevanja zavrila na Konzervatoriju HGZ u Zagrebu (L. Bruckl), a na opernoj pozornici debitirala 1920 u Zagrebu kao Trei djeak (Mozart, arobna frula). Od 1922 bila je punih 30 godina lanica Zagrebake opere u kojoj je ubrzo preuzela gotovo cijeli sopranski mladodramski i dramski fah. Njezina muzikalnost i smisao za pjevaku i glumaku karakte rizaciju pridonijeli su da ostvari nekoliko zapaenih kreacija. Medu njima su bile uloge Grofica (Mozart, Figarov pir), Senta, Ortruda i Venera (Wagner, Ukleti Holandez, Lohengrin i Tannhauser) Leonora (Verdi, Mo sudbine), Marta i Magdalena (d'AIbert, U dolini i Mrtve oi), Herodijada (R. Strauss, Saloma), Santuzza (Mascagni, Cavalleria rusticana), Marica i Ludmila (Smetana, Prodana nevjesta), Jaroslavna (Borodin, Knez Igor), Jenufa (Jana-

Charles (Radoux-Rogier), kompozitor (Liege, 30. ^ 1877 30. IV 1952). Sin i uenik Jean-Theodorea; 1907 dol belgijski Prix de Rome kantatom Genevieve de Brabans. Od is profesor na Konzervatoriju u Liegeu i od 1930 inspektor rr zike nastave u Belgiji. Muziki kritiar (Journal de Liege), < ganizirao muzej Gretry u Liegeu i utemeljio klavirski kvar Ad Artem u kojemu je sudjelovao kao pijanist. Prouavao valon folklor.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u c-molu; simfonijski triptih Glebe heureuse; Poeme en forme de legende; Vision burlesque; Tryptique ehan, tre; Danse tzigane; Fantaisie za violinu i orkestar; Scenes grecques za violon i orkestar. Komorna i klavirska djela. DRAMSKA. Opere: Le Poeme Roseclaire; Le Sanglier des Ardennes, 1905 i Oudelette, 1912. VOKAL>kantata Oedipe a Colon, 1901. Za sole zbor i orkestar: Adieu, absence, reto La Bretagne, Chanson d' Haleviijn; A Andre Modeste Grelry; Venise; Les Avet, res d'un papi/Ion et d'une bete a Bon Dieu. Solo- pjesme. Napisao: Abt de Contrepoint simple. LIT.: E. Closson i Ch. van den Borren, La Musique en Belgique, Bruxe 1950. J. Quilin, Radoux, 1. Jean Theodore, 2. Charles R. - Rogier, MG X, 1962.

RADOVANOVI, Vladan, kompozitor, slikar i knjievi (Beograd, 5. IX 1932 ). Muziku akademiju zavrio 1956

RADOVANOVI RAGTIME
Beogradu (M. ivkovi); 1955 radi u Studiju za eksperimentalnu muziku u Varavi; 1968 upoznaje reim rada Groupe de la Recherche Musicale u Parizu. God. 195771 profesor u Muzikoj koli Stankovi u Beogradu, od 1966 radi u Elektronskom studiju III programa Radio-Beograda, u ijem je osnivanju uestvo vao i iji je rukovodilac od 1971. Nezavisno od avangardnih zbivanja u umetnosti i svetu,gotovo istovremeno sam istrauje u slinim smerovima i razliitim medijima: 1956 priinjavanja (projekti dogaaja), 1957 taktilni objekti, 1958 ideogramska poezija (projekt velikog zvunog taktizona), 195663 Pustolina, zvuno-vizuelno-prostorna poema (prvo delo ove vrste u nas), 1961 kompozicije za traku, 196668 prva isto elektronska kompozicija, 1969 tekstovi u geometrijskim oblicima, 1975 tape-art. Dok u umetnosti van muzike radi na neprekidnom proirivanju medija i stvaralake svesti, prevazilazei esto granice umetnosti u klasinom smislu, u muzici zastupa shvatanje tzv. objektne umetnosti sa zahtevima visoke kontrole, sloenosti i delovanja. U Radovanovievom muzikom stvaralatvu razlikuju se tri faze: neoklasicizam do 1956 (Symphonia concertante, Korali i fuga), panmodalna polifonija sakralno-kosmikog karaktera i od 1967 razvijanje obeleja avangarde ezdesetih godina, hiperslone strukture, polifonija slojeva, rad na svima parametrima (Spheroon). R. je izlagao svoja dela navie samostalnih i kolektivnih izlobi u zemlji i inostranstvu, a za svoj rad dobio je vie nacionalnih i internacionalnih nagrada.
DELA. ORKESTARSKA: Symphonia concertante, 1956; Sonora, 1969 71. HOR I ORKESTAR (merni sastav): Korali i fuga, 1957; Kamerni stav, 1969; Spheroon, 1962 67; Vokalinstra, 1972 75. GLAS I KAMERNI SASTAV: Prazvuk, 1961; Pentaptych, 1962.' KAMERNA: Evolucija za 18 g udaa, 1970; Stringent za 15 gudaa, 1972 73; 4 svite za razne instrumente i klavir i dr. KLAVIRSKA: 3 sonate za 2 klavira, 1953, 1954 i 1955; 48 prelida, 1954 55; 3 sonatine, 1953 54. BEZ ODREENE NAMENE: 7 polifonija. Invencije za magnetofon. ELEKTRONSKA: Elektronska studija 1 ai b, 196568; Elcctra, 197374. SPISI. Knjige: Pustolina, 1968; Nonik, 1972. lanci: Broj kao sluajnost zvuka u dodekafonskom i serijalnom sistemu, Zvuk, 1961, 51; Teorija i kritika u odnosu na muziko stvaralatvo, Simpozijum o jugoslovenskoj muzici, 1971; Spektar zvuka. Danas, 21. VII 1961; The Radio Belgrade Electronic Studio Philosophy and Esthetic Oricntation, Interface, 1975, 4. R. Pej.

159

LIT.: F. Brandstetter, Goethes Faust und die Composition des Fursten Radziwill, Danzig 1848. J. Simon, Faust in der Musik, Berlin 1906. Z. Jachimecki i W. Pzniak, A. RadzivviH i jego do muzvka Fausta, Krakow 1957. R. Sietz, Furst Anton Heinrich Radziwill, MGG, X, 1962.

RAEBURN, Boyd Albert, ameriki jazz-saksofonist i kompozitor (Faith, South Dakota, 27. X 1913 Lafavette, Indiana, 2. VIII 1966). Muziku uio privatno i na Univerzitetu u Chicagu. Od 1933 vodio vlastite ansamble. God. 1944 osnovao u New Yorku orkestar kojega su, meu ostalima, lanovi bili D. Gillespie, B. Harris, D. Lamond i Al Cohn. S tim je orkestrom postigao popularnost kao odlian interpret swinga; 1948 osnovao je novi orkestar s kojim je odlazio na turneje do 1950. Otada je, do 1957, nastupao samo povremeno kao saksofonist. R. je proao razvojni put od svvinga do progresivnog jazza. RAELI, Vito, talijanski muziki pisac (Tric ase, Lecce, 8. VII 1880 Tricase, Lecce, 7. V 1970). Uio muziku u Lecceu; doktorirao pravo u Napulju. Od 1905 u Rimu, vie godina urednik asopisa Muica; 1920 osnovao i do 1943 ureivao asopis Rivista Nazionale di Muica. Suradnik mnogih talijanskih muzikih asopisa (Rivista musicale italiana, Muica d'oggi i dr.).
DJELA: Collezione e arehivi romani di tampe e manoscriiti musicali, 1 9 J 9 ; Nel secolo di G. Pierluigi da Palestrina ndla Cappella della Basilica Liberiana {15501600), 1920; Da V. Ugolini ad O. Benevoli nella Cappella della Basilica Liberiana (1603 1646), 1920; Da C. Cecchelli a R. Lorenzini, 1920; L'llalia musicale prima, durante e dopo la guerra, 1922; Maestri composilori puglicsi, 1925 i 1928. Studije i lanci. LIT.: S. Simonetli, Vito Raeli; MGG, X, 1962.

RAFF, Joseph Joachim, njemaki kompozitor (Lachen kraj Ziiricha, 27. V 1822 Frankfurt, 24. VI 1882). Uglavnom samouk, kasnije suraivao u Weimaru sa F. Lisztom (1850 56). Tu se pridruio novonjemakoj koli i postao njezinim pobornikom, piui lanke u Neue Zeitschrift ftir Musik. God. 1856 77 uitelj klavira u Wiesbadenu, od 1877 direktor Hochova kon zervatorija u Frankfurtu na Majni. Kao kompozitor ipak je blii klasicizmu nego novonjemakoj koli i ne pokazuje vee origi nalnosti.

RADOVI, orije, kompozitor i melograf (Podgorica, 27. II 1929 ). U Tit ogradu zavrio srednju muziku kolu i studij na Odsjeku za muziku Vie pedagoke kole. Od 1949 urednik je Radio-Titograda, gdje doprinosi da se razvije grana narodne muzike. R. se bavi melografskim radom i organizuje zapisivanje narodnih napjeva. Komponovao je nekoliko djela za hor i orkestar, a napisao je i preko 50 obrada narodnih pjesama i igara. Iz njegova opusa izdvaja se orkestarska Pjesma i igra, na stala pod neposrednim uticajem crnogorskog muzikog folklora, koja je stekla popularnost. G. Kr. RADOVI, Milivoj, pjeva, bariton (Nova Bukovica kraj Virovitice, 22. II 1915). Diplomirani inenjer agronomije; pjevanje uio u Zagrebu na Muzikoj akademiji (M. Vukovi, L. Vrbani) i privatno kod Z. ira i L. Oegovi, u Novom Sadu (R. Ertl) i Skopju (D. Schiaqui). Agronom u Slavoniji, Baranji i Zagrebu; na opernoj pozornici debitirao 1953 u Zagrebu kao Escamillo (Bizet, Carmen). Operni solist u Novom Sadu (1954 56), Skopju (1956 57), Osijeku (1957 60 i 196162) i Sa rajevu (196061); od 1962 lan je zbora Radio-televizije Zagreb. Od tridesetak Radovievih uloga istiu se: Scarpia i Marcello (Puccini, Tosca i La Boheme), Amonasro, Jago i Germont (Verdi, Aida, Otelio i La Traviata), Telramund (Wagner, Lohengrin), Don Basilio (Rossini, Seviljski brija), Knez Igor (Borodin), Evgenije Onjegin (ajkovski), Tonio i Taddeo (Leoncavallo, Pagliacei), Gerard (Giordano, Andrea Chenier), Nikola ubi Zrinjski (Zajc) i Sima (Logar, etrdesetprva). R. nastupa i kao koncertni pjeva, a bavi se i kompozicijom. K. Ko. RADUNSKI, Aleksandar Ivanovi, sovjetski plesa, koreograf i pedagog (Moskva, 3. VIII 1912 ). Studij klasinog baleta i koreografije zavrio 1930 na baletnoj koli Velikog kaza lita u Moskvi (M. M. Gabovi) i iste godine postao lan tog ansambla. Istakao se kao izvanredan karakterni plesa u baletima Bahisarajska fontana (Asafjev), Coppelia (Delibes), Mirandolina (Vasiljenko) i dr. Od 1937 bavi se koreografijom; velik je uspjeh postigao postavom baleta Mala roda (1937) i Svjetlana (1939) D. Klebanova, Crveni mak (Gliere) i osobito baletom Konji Grbonji (edrin, 1960). Od 1962 glavni je koreograf sovjetskog Armijskog ansambla. RADZIVVILL, Antoni Henryk, knez, poljski mecena i kompozitor (Vilnius, 13. VI 1775 Berlin, 7. IV 1833). Od 1815 namjesnik u Poznanu, zimi je veinom boravio u Berlinu; su vremenici su ga hvalili kao dobrog pjevaa i violonelista. Bio je irokogrudan mecena; L. v. Beethoven posvetio mu je uvertiru Zur Namensfeier op. 115, F. Mendelssohn klavirski kvartet op. 1, F. Chopin klavirski trio op. 8. R. je godinama komponirao muziku za Goetheova Fausta, ali ju je ostavio nedovrenom (obj. 1835 pod naslovom Composition zu Goethes Faust).

DJELA. ORKESTRALNA: 11 simfonija, 1863 82; simfonijeta za gudaki orkestar. Koncerti: za klavir; 2 za violinu te za violonelo. Cazatiue za violinu i orkestar; suita za klavir i orkestar te za violinu i orkestar; Ode au prin~ lemps za klavir i orkestar; 5 uvertira; 4 suite. KOMORNA: 8 gudakih kvarteta; gudaki sekstet; gudaki oktet; 4 klavirska trija; 2 klavirska kvarteta; klavirski kvintet; 5 sonata za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir; vie kompozicija za violinu i klavir, za vio lonelo i klavir, za rog i klavir. KLAVIRSKA: 2 sonate; 3 sonatine; 7 suita; djela za klavir etvororuno i za 2 klavira. est opera; scenska muzika. VOKALNA: oratorij Weltende~ Gerichl-Neue \Velt; zborovi s orkestrom i a cappella; kvarteti; terceti; dueti; solopjesme. Crkvene kompozicije. SPISI: Die Wagnerfrage, 1854; Die Stellung der Deutschen in der Geschichle der Musik, 1855. LIT.: E. A. Schafer, Chronologisches-svstematisches Verzeichnis der Werke J. Raffs, Wiesbaden 1888. R. Gandolfi, La Muica di Gioachino Raff, Firenzc 1904. //. Raff, Joachim RafT. Ein Lebensbild, Regensburg 1925. R. Sietz, Joseph Joachim Raff, MGG, X, 1962.

RAFFAELLI, Josip, kompozitor (Hvar, 20. III 1767 2. III 1843). Zavrio teologiju u Hvaru, a zati m 1792 1801 boravio u Veneciji i Padovi, gdje je uio muziku kod F. Bertonija; neko je vrijeme bio i kapelnik u gradiu Este kraj Padove. Po povratku u domovinu djelovao je u Hvaru, od 1804 bio je najmanje pet godina regens ehori u crkvi sv. Duje u Splitu i napokon orgulja i kapelnik katedrale u Hvaru, gdje je bio kanonik. Kao izraziti meloiar bio je pod utjecajem talijanske operne muzike XVIII st.
DJELA: varijacije u A- duru za embalo ili klavir. CRKVENA: misa u Bduru za zbor i orkestar (orgulje), 1812; misa u Es-duru za sole, zbor i orkestar, 1815 i misa u G-duru; 7 Misererc; 4 Tantum ergo', 3 Stabat Mater; 3 Salve regina; Magnificat u C-duru za zbor i orgulje, 1814; Sacerdotes Domini u Es-duru za sole, muki zbor i orgulje; Domine ne infurore; Beali ouorum remissae u G-duru za tenor, zbor i orgulje, 1832; Sepulto Domino u F- duru za muki zbor i dr. LI i\: J. Duli, Spomen na sveenika i glazbenika Josipa RafTaellija na domaku ico- godinjice njegove smrti, Sv. C, 1942, 1. Isti, Jo o glazbeniku Josipu Raffaelliju, ibid., 1943, 4 5. J. anjek, O ivotu i radu Josipa Raffa ellija, Prilozi povijesti muzike na otoku Hvaru, Split 1958. J. Andreis, Music in Croatia, Zagreb 1974, str. 108112. K. Ko.

RAGA -> Indijska muzika RAGTIME (od engl. ragged time isprekidani takt), naziv za stil klavirske muzike s karakteristinim sinkopiranim rit mom; razvio se oko 1870 iz afriko-amerikog muzikog folklora, posebice iz naina sviranja banja primijenjenog na klavir. R. se izvodio isprva po zabavitima i gostionicama amerikog srednjeg Zapada (Sedalia) odakle se proirio po SAD. Procvat doivljuje izmeu 1896 i 1917, kada ga u virtuoznom obliku njeguju profesionalni, kolovani muziari Crnci a i bijelci. U ragtimeu se sjedinjuju elementi evropske muzike (koranica, polka, etvorka) i afrikog folklora. Harmonija i melodika su tonalni, a karakte ristian ritam se temelji na pravilnoj 2/4 (ili 4/4) mjeri koranice u lijevoj ruci kojoj se u desnoj ruci suprotstavlja sinkopiranje, tj. protu-naglasci (-> off-beat), obino u osminkama:

I JT1J71

160

RAGTIME RAHMANJINOV
jedno novo delo. God. 1897 R. debituje u Moskvi kao diri; u privatnoj operi S. I. Mamontova, gde prihvata mesto dru dirigenta. U sezoni 1897 -98 i god. 1899 gostuje prvi u Londonu kao pijanista, dirigent i kompozitor na konci Filharmonijskog drutva. Vrativi se u domovinu kon nuje svoj Drugi klavirski koncert op. 18 u c-molu (1901), < koje ga je pr oslavilo irom sveta. Od 1904 do 1906 angac je kao dirigent u moskovskom Velikom teatru; tu je njegov veoma uspean: on se zalae za izvoenje ruskih opera, nastt da uspostavi njihov originalni muziki tekst; tako su pod njego vodstvom doivele novu scensku postavu opere Glinke (1 Susanjin), Musorgskog (Boris Godunov), Dargomiskog ( salka), ajkovskog (Pikova dama) i dr. God. 1906 R. se po\ sa poloaja prvog dirigenta opere i odlazi u inostranstvo. Ot sa povremenim vraanjem u domovinu, poinje njegov ner r ivot putujueg umetnika. God. 190609 ivi u Dresdenu, tim odlazi na turneju po SAD gde nastupa kao pijanist i dirij interpret vlastitih dela, u Philadelphiji, Chicagu, New Yo Bostonu (sa slavnim Bostonskim simfonijskim orkestrom) i Vrativi se u domovinu, 1910, razvija plodnu aktivnost: ' Filharmonijske koncerte (191 r 13), saraduje u Ruskom mu kom drutvu i Ruskom muzikom izdavakom preduzeu, u prireuje koncerte po Rusiji i evropskim sreditima i mnogo k ponuje. Poziv iz Skandinavije za niz koncerata prua mu gunost da legalno, posle izbijanja Oktobarske revolucije, sa rovitzom napusti zemlju, ovog puta zauvek. Godinu dana prc u skandinavskim zemljama i Parizu, odbija ponude za m stalnog dirigenta orkestra u Cincinnatiju i Bostonu i definit: se odluuje za karijeru putujueg virtuoza. Briljivo sprema repertoar i krajem 1918 nastanjuje se u Americi da bi zap< trijumfalnu karijeru vrhunskog pijanistikog virtuoza, konc rajui irom sveta, to traje sve do njegove smrti. Letnje me provodi redovno od 1931 do 1939 na Firvaldtetskom jezei vajcarskoj. Za vreme Drugog svetskog rata daje niz konce u korist sanitetskog materijala za Crvenu armiju. Malo im u Beverlv Hillsu u Kaliforniji poslednje je utoite njegova mirnog i vota. Dve linostiRahmanjinov i Skrjabin dominiraju u rus: muzikom ivotu prvih decenija XX v., Skrjabin novator, a Rah njinov uvar tradicija i naslednik romantiarske linije ajkovs Kompozitor primarno pijanistike inspiracije, R. u svojoj virskoj muzici sledi Chopina i Liszta ali mu je klavirska fak zgusnutija gotovo zasiena, npr. preteranim redanjem dopad figuracije u levoj ruci. U pojedinim njegovim ranim delima ( ska rapsodija, simfonijska pesma Knez Rostislav) opaaju uticaji Balakireva i Borodina, ali oni posle sasvim nestaju. 1900 R. je kao stvaralac potpuno izgraena linost. Specif stil Rahmanjinova posle se nije bitno menjao ni dalje raz\ pa u kasnijim delima esto dolazi do jednolinog ponavlj vlastitih postupaka. Teme njegovih dela irokog su raspoi daha, vanredne melodijske lepote; romantika harmonska j loga, ali u biti dijatonska, sveza je, zanimljiva i esto veoma e tna; arhitektonska struktura u granicama tradicionalnih ot znalaki izraena. Od njegovih dela veeg formzta Dru Trei klavirski koncert pa Rapsodija na temu Paganinija ubn se u najee izvoena dela klavirske literature. Njegove pe pravi su biseri ruske vokalne lirike. Klavirske kompozicije zn proiruju izraajne mogunosti ovog instrumenta, naroito o: nalnim crteima svojih pokretnih deonica. Kroz sva njegova provlai se jedna lirska, setna crta njegova lina, tipino manjinovska melankolija. Dies irae, motiv smrti, primenje njegovim delima u vie navrata, prati kao tamna senka ita v gov ivot i muziki opus. Kao reproduktivni umetnik R. je pridoneo podizanju ri izvoake umetnosti do najvieg stepena. Pijanist jedinstv sposobnosti, imao je vanrednu mo muzikog memoriranja, to je u tanine prouavao arhitektonske, akustike i emocion elemente svake kompozicije, tako da je njegova interpret; delovala veoma sugestivno. Za dirigentskim pultom traii krajnju tehniku doteranost i najsuptilnije iznijansiranu inter taciju.
DELA. ORKESTARSKA. Tri simfonije: I, u d -mo lu op. 13, 1895 u e-molu op. 27, 1907 i III, u a-molu op. 44, 1936. Tri simfonijske po MaH(f)ped; Knn3b Pocmucjias, 1891 i Ocmpoe Mepm&bix op. 29, 1908. ( koncerta za klavir: I, u fis-molu op. 1, 1891 Cprer. 1917); II, u c-molu op 1901; III, u d-molu op. 30, 1909 i IV, u g-molu op. 40, 1927. Rapsodija na Paganinija za klavir i orkestar op. 43, 1934; Intermezzo, 1892; fantazija Yme 7, 1893; Capriccio bohemien op. 12, 1894; Simfonijski plesovi op. 45, 194c KAMERNA: gudaki kvintet (mladenako delo); Trio elegiaque Nr. 1 u g-r 1892 i Nr.2 u d-molu op. 9, 1893; Romance i Scherzo za gudaki kvartet, (prer. za gudaki orkestar 1891); sonata u c- molu za violonelo i klavir op 1901; 2 kompozicije za violinu i klavir op. 6, 1893; 2 kompozicije za violo: i klavir op. 2, 1892. KLAVIRSKA: 2 sonate, I, u d -molu op. 28, I' II, u bmolu op. 36, 1913 (revidirane 1931); 5 Morceaux de fantaisie o

Izvorni oblik je u pravilu obuhvaao 4 motiva rasporeena: AABBCCDD. R. se smatra temeljnim ishoditem za razvoj jazza u okviru kojega je dalje ivio od 192030. Glavni su predstavnici ragtimea pijanist Scott Joplin, autor poznatog Maple Leaf Rag koji se i danas obraduje kao jedna od tema jazza, zatim Tom Turpin, James Scott, Joseph Lamb i Jelly Roll Morton. Oko 1900 su r. poele izvoditi i tipine instrumentalne kapele (RagtimeBans), posebice u New--Orleansu, pa je tako dol o do njegova utjecaja na postanak jazza. U umjetnikoj I. Stravinski, Ragtime, naslovna strana P. Picassa muzici r. je inspirirao A. Dvofaka (simfonija u e-molu Iz novoga svijeta i kvartet op. 96), I. Stravinskog (Piano rag-music, Ragtime za 11 instrumenata, Histoire du soldat), D. Milhauda (3 Rag caprices) i druge.
LIT.: B. O. Simms i E. Borneman, Ragtime Historv and Analvsis, The Record Changer, 1945. R. Blesh i J. Harriet, They ali played Ragtime, New York 1950 (II izd. 1959). M. Maz.

RAGUENET, Francois, francuski knjievnik (Rouen, oko 1660 Pariz, 1722). Autor rasprave Parallele des Italiens et des Francois en ce qui regarde la musique et les operas (1702; engl. 1709; franc. i njem. 1722 u Critica muica J. Matthesona). Suvremenici su spis tumaili kao reakciju na vladavinu Lullvjeva stila u fra ncuskoj operi i kao napad na francusku muziku openito. U svom odgovoru (1704) na ovu raspravu J. L. Le Cerf de la Vieville de Fresneuse brani francusku muziku, na to R. odgovara ras pravom Defense du Parallele des Italiens et des Francois, en ce qui regarde la musiaue et les operas (1705). Raguenetovi sudovi uglavnom su umjereni i objektivni. Premda ga je privlaila talijan ska operna umjetnost on je vidio i njezine slabosti, pa navodi i mnoge odlike francuskoga opernog stila. Polemika to su je izaz vali Raguenetovi spisi moe se smatrati uvodom u kasniju bor bu izmeu pristalica talijanske i francuske opere (-> Buffonisti i antibuffonisti).
LIT.: P.-M. Masson, Musique italienne et musique francaise, RMI, 1912. E. Borrel, Francois Raguenet, MGG, X, 1962.

RAHMANJINOV (Rahmaninov), Sergej Vasiljevi, ruski kompozitor, pijanista i dirigent (Oneg, Novgorodska gubernija, 1. IV 1873 Beverlv Hills, Kalifornija, 28. III 1943). Potomak muziki obrazovane porodice; njegov deda bio je odlian pijanista (uenik J. Fielda) i kompozitor, a takoe i otac. Sergej ui klavir od 1883 na Petrogradskom konzervatorijumu; 1885 prelazi na Moskovski konzervatorijum, gde su mu profesori najpre N. S. Zverev, potom A. Siloti, a u kompoziciji A. Tanjejev i A. Arenski. God. 1891 diplomira klavir, a, 1892 kompoziciju jednoinkom A MKO . Iste godine debitira kao pijanist izvodei pored os talog i svoj Prelude u cis-molu iz op. 3, koji je uskoro postao jednom od najpopularnijih klavirskih kompozicija u svetu. God. 1894 odlazi na prvu koncertnu turneju po Rusiji i ubrzo stie reputaciju. Uz to mnogo komponuje: Prvi kla virski koncert u fis-molu, Trio elegiaque op. 9 posveen uspo meni ajkovskog, pa klavirske cikluse op. 3 i op. 10 i Prvu simfoniju u d-molu (1895) koja na praizvedbi 1897, pod dirigentskom palicom Glazunova doivljava potpuni neuspeh. Obeshrabren time R. nije S. V. RAHMANJINOV pune tri godine komponovao ni-

RAHMANJINOV RAJII
1893 (sadri popularni preludij u cis -molu, Elegiju i Polichinelk); 7 Marccaux de salon op. IO, 1894; 6 Moments musicaux op. 16, 1896; Morceau de fantaisie, 1899; 3 nokturna, 188788; 10 preludija op. 23, 1901 03; varijacije na temu Chopina op. 22, 1903; 13 preludija op. 32, 1910; dva ciklusa Etudes-lableaux op. 33, 1911 i op. 39, 1916 17; varijacije na temu Corellija op. 42, 1932 ; Orkntal Skctch. Za klavir 4-runo: 6 dueta op. 11 i Polka italicnne (u 2 verzije). Za klavir 6- runo: Valse i Romance. Za 2 klavira: rapsodija na ruske teme, 1891; 2 suite-fantazije, br. 1 op. 5, 1893 i br. 2 op. 17, 1901. DRAMSKA. Opere: A/ ICKO (prema Pukinovoj poemi Cigani), 1892; Cxynou pbitfapb (na tekst Pukina), 1904 i 0paHHecKa da PUMUHU (prema Danteu), 1904. Balet Poganini (u suradnji sa Fokinom), 1939. VOKALNA: kantate Becna za bariton, hor i orkestar, 1902 i KonoKona za sole, hor i orkestar, 1913; Tpu pyccKue necnu za hor i orkestar, 1927; est pesama za enski ili deji hor i klavir; oko 80 solo-pesama u ciklusima op. 4, 8, 14, 21, 26, 34, 38 i pojedinano. CRKVENA: JJumypiuH lioauna 3namoyctna T.& meoviti hor, 1910; BceHouiHoe 6ehve za meoviti hor, 1915; motet Deus meus. OBRADE: koncertantne prerade za klavir dela J. S. Bacha, F. Mendelssohna (seherzo iz Sna letnje noi), Bizeta (menuet iz Arlcanke), Musorgskog (HopaK) i dr. Prerade za klavir 4-runo baleta Trnortiica P. I. ajkovskog i este simfonije Glazunova. NOVA IZD.: sabrana klavirska dela obj. u redakciji K. H. MrvMHOBe (4 sv., 194851); celokupno izd. solo pesama obj. 1957 (II izd. 1963). Pojedina ranije neobjavljena dela izdaju se u novije vreme u SSSR (npr. I simfonija). LIT.: E. Brezverton, Rachmaninov's Songs, Music and Letters, 1934. O. von Riesemann, Rachmaninoff's Recollections (memoari Rahmanjinova), London i New York 1934. W. I.yle, Rachmaninov: a Biographv, London 1939- - B. Acafibee, C. B. PaxjaHHHOB, MocKBa 1945. CoBeTCKaHMy3i.iKa (broj posveen Rahmanjinovu), 1945,4. A. Gronozvicz, Sergei Rachmaninoff, New York 1946. U". R. Anderson, Rachmaninov and his Concerts, London 1946. T. 3. Hbnnoeui (urednik), C. B. Pax.waHnHOB. COOPHHK cTaTeii n MaTepnajrOB (s notnim primerima i popisom dela), MocKBa i JleHHHrpa^ 1947. //. 0. E3.i3a (urednik), PaxMamiHOR H pvccnaH onepa (zbirka studija), iMocKBa 1947. A. Co/ioeifoe, C. B. Pax.wannliOB, MocKBa i JIeHHHrpa;i 1947. B. M. Eoidauoe-EepesoecKuu (urednik), Mono/tbie TOAHI Cepren BacmiteBHMa PaxMaHHHOBa. FlHCbMa. BocriOMHtiaHnH, JleHHHrpafl i MocKBa 1949. J. Cuhhazi), Sergei Rachmaninov, London 1949. V. Serov. Rachmaninoff, New York 1950 (Pari 1954). A. CoAOeuot, <t>opTeribHHHfaie KOHuepTti Pax.MaHHHOBa, MocKBa n JleHHHrpafl 1951 ( I I izd. 1960).A. JJ. AaeKceee, C. B. PaxMamiiiOB, MocKBa 1954. 3. Anemnuit (urednik), TTucbMa (1890 1943 rr.), MocKBa 1955. 4'. Bertensson i J. Lcvda, S. Rachmaninov,', New Ynrk 1956. 3.AnemnHM (urednik), BocnoMHHamiH o PaxMaHnliOBe, I II, Moskva 1957 ( I I dopunjeno i/d. 1962). E. Hajek, Sergije Rahmanjinov, Zvuk, 1958, 19 20. A. KauduncKuu, Onepbi Pax.waiiHHOBa, MocKBa 1960. G.Abraham, Sergei Rachmaninosv, MGG, X, 1962. O. CoKo/iona, C HM f]K)HHMecKoe npOH3BeneHiie PaxMamiHOBa, MocKBa 1564. K). IIOHU3OSHUH, PaxMaHnHOB-niiaHncT-MHTepnpeTaTopco6cTBeHb]X npoM3BefleHHH,MocKBa [965. N. D. Bajanov, Rahmanjinov, Bucuresti 1966. J. M. Charton, Les Annees fra ncaises de S. Rachmaninov, Pari 1970. E. Hk.

161

RAINIER, Priaubc, junoafriki kompozitor (Howick, Natal, 3. II 1903 ). Studirala na South African College of Music u Cape Townu i na Royal Academy oj Music u Londonu (R. Woof, J. B. McEwen); uila i kod Nadije Boulanger u Parizu. Od 1942 profesor na Royal Academy of Music u Londonu. Vitalni element njezinog osebujnog muzikog govora oituje se u bogatoj ritmikoj figuraciji kojoj su melodijska linija i harmonijska struk tura trajno podreene.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia da camera za gudae, 1947; koncert za violonelo, 1964; Jncantation za klarinet i orkestar, 1933; Phala-Phala, plesni koncert, T961; baletna suita, 1950; Aeauora Lunae. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta, 1924, 1939 i 1951; gudaki kvintet, 1924; trio -suita za violinu, violonelo i klavir, 1960; Quanta za obou i gudaki trio; duhaki kvintet, 1956; 6 kompozicija za duhaki kvintet, 1960; sonata za violu i klavir, 1945; suita za klarinet i klavir, 1943; suita za violonelo; Pastoral Tryptich za obou, 1960 i dr. Barbaric Dance Suite za klavir, 1949; Piecesfor Keyboard za klavir 1 za embalo (2 sv.), 1952. Filmska muzika. VOKALNA : zborovi; Cycle for Declamalion za tenor solo, 1954; solo-pjesme uz gitaru, uz flautu i uz klavir. Requicm za tenor i zbor, 1955. LIT.: J. Amis, Priaulx Rainier, The Musical Times, 1955. P. A. Evans, Priaulx Rainier, MGG, X, 1962.

RAIMONDI, Gianni, talijanski pjeva, tenor (Bologna, 17. IV 1923 ). Pjevanje uio u Bologni i tamo 1947 debitirao na opernoj pozornici kao Vojvoda (Verdi, Rigoletto). God. 1956 nastupio u milanskoj Scali kao partner Marije Callas (Alfredo u Verdijevoj La Traviati, Lord Percy u Donizettijevoj operi Anna Bolena i dr.), a zatim ga je umjetniki put preko veronske Arene, Dravne opere u Beu, Miinchena, londonskog Covent Gardena, Barcelone i drugih evropskih ope rnih kazalita odveo u San Francisco, Buenos Aires i 1965 na njujorki Metropolitan. U njegovom opsenom repertoaru posebno se istiu tenorske kreacije u talijanskim operama. Snimio je vie gramofonskih ploa. RAIMONDI, Pietro, talijanski kompozitor (Rim, 20. XII 1786 30. X 1853). Studirao na Conservatorio della Pietd de' Turchini u Napulju (G. Tritto). Po zavretku studija boravio u raznim talijanskim gradovima kao nastavnik muzike i operni kompozitor. God. 1824 32 direktor dvorskoga kazalita u Napulju, gdje je od 1825 i profesor Konzervatorija. God. 183352 predavao kontrapunkt na Konzervatoriju u Palermu. Krajem 1852 postao zborovoda (nasljednik F. Basilija) crkve sv. Petra u Rimu. U Raimondija bio je osobito razvijen smisao za postavljanje i rjeavanje i najteih kontrapunktskih zadaa. Po tradi ciji rimske kole pisao je esto za veliki broj dionica (etiri 4 -gl. fuge, koje su se mogle izvesti i odjednom kao 16-gl. etverostruka fuga; 64-gl. fuga, sastavljena od esnaest 4-gl.). Vrhunac kontrapunktskog umijea pokazao je u svojoj biblijskoj trilogiji
Futijar, Giuseppe, Giacobbe.
DJELA: instrumentalne fuge za 4 64 glasa. ezdeset i dvije opere; 21 balet. Pet oratorija; oratorijska trilogija Putifar, Giuseppe i Giacobbe, 1852, 4 mise i 2 rekvijema uz orkestar; 2 mise i 2 rekvijema za zbor a cappella; 150 psalama za 48 glasova (15 svezaka); Credo za 16 glasova; Te Deum; Miserere; Tantum Ergo; Stabat Alaler; litanije; moteti. Prirunik Lassi mitnerati e fugau (2 knj. po 90 Partimenti svaki na zasebni b. c. sa 3 razlina rjeenja). LIT.: F. Cicconetii, Memorie intorno a Pietro Raimondi, Roma 1867. C. Gray Pietro Raimondi, The Music Review, 1940. A. Damcrini, Pietro Raimondi, MGG, X, 1962.

RAISA, Rosa (pravo ime Rose Burstein), poljska pjevaica, sopran (Bialvstock, 23. V 1893 Los Angeles, 28. IX 1963). Odrasla u Napulju i tamo uila na konzervatoriju San Pietro a Majella; studij zavrila kod Barbare Marchisio u Milanu. Na opernoj pozornici debitirala 1913 u Parmi i ve iste godine pje vala na milanskoj Scali, a zatim postigla velike uspjehe u rimskom kazalitu Costanzi i u Teatro Colon u Buenos Airesu. Od 1916 operna prvakinja u Chicagu, odakle je poduzimala brojne turneje po Evropi, nastupajui redovito u londonskom Covent Gardenu, milanskoj Scali, parikoj Operi, na festivalima u Veroni, Firenci i drugdje. Njezin tamno obojen dramski sopran omoguio joj je da kreira niz prvih opernih uloga koje su se odlikovale profinjenim zvukovnim modulacijama i dramskom uvjerljivou. Di rigent A. Tosc anini angairao ju je da na praizvedbama u Mi lanu pjeva uloge Asterije (Boito, Nerone) i Turandot (Puccini). Povukavi se 1937 iz javnoga muzikog ivota, otvorila je u Chi cagu pjevaki studio koji je vodila sa svojim muem, baritoni stom Giacomom Riminijem. RAITIO, Vaino (Eerikki), finski kompozitor (Sortavala, 15. IV 1891 Helsinki, 10. IX 1945). Studirao muziku u Helsinkiju, Moskvi, Berlinu i Parizu. God. 1926 32 nastavnik na Muzikom institutu u Viborgu, a zatim se posvetio iskljuivo komponiranju. Od 1935 ivio u Helsinkiju. Uz A. Merikanta, R. se nalazi u prvim redovima finskih kompozitora koji su dvadesetih godina XX st. pod utjecajem evropskih radikalnih strujanja. U svojim koloristiki efektivnim simfonijskim pjesmama sluio se elementima moderniziranog impresionizma na osoban nain; samostalni stil oitovao je i u opernom stvaranju, razvivi reci tativni nain usko vezan s finskim govorom.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1918. Simfonijske pjesme: Fantasta eslatica, 1921 ; Antigone, 1921; Nocturne, 1922; Fantasia poetica, 1923; Kuutamo Juppiterissa, 1923; Joutsenel, 1937; Sinfoninen balladl i Lemminkaisen diti. Koncert za klavir: dvostruki koncert za wolinu i violonelo; Poema za violonelo i orkestar; suite Le Balet grotesque i Kesdkuvia; seherzo Felis dome-slica i dr. KOMORNA: gudaki kvartet; klavirski kvartet; klavnski kvintet; sonata za violinu i klavir: kompozicije za violinu i za violonelo. Djela za klavir i za orgulje. DRAMSKA. Opere: Jeflan tytar, 1931; Princessa Cecilia, 1936; Vdindmoisen kosima (u 1 inu); Kaksi kuningatarta, 1944 i Lyydian kuningas, 1956. Balet Vesipatsas, 1931; scenska muzika. Zborovi; solo-pjesme. LIT.: 5. Ranta, Vaino Raitio, u knjizi Suomen saveltajia, Porvco 1945. N. E. Ringbom, Vaino Raitio, MGG, X, 1962.

RAINEY, Ma (Gertrude Malissa Nix Pridgett), amerika jazz-pjevaica (Columbus, Georgia, 26. IV 1886 22. XII 1939). Pjevati je zapoela na prijelazu stoljea s ansamblom Rabbit Foot Minstrels svog supruga Williama Pa Raineva. Do 1923 nastupala u razliitim crnakim lokalima. Tada je snimila i seriju ploa za tvrtku Paramount i njena je popularnost naglo porasla. Pjevala je sa L. Armstrongom, J. Smithom i T. Ladnierom. Njezina odlina interpretacija bluesa donijela joj je nadimak Mother of The Blues. Neko je vrijeme pjevala uz vlastiti instrumentalni sastav Georgia Jazz Band; 1933 se povukla iz muzikog ivota. Snimila je vie od 200 ploa. Komponirala je See See Rider (1923). Izravno je utjecala na Bessie Smith.

RAJII, Stanojlo, kompozitor (Beograd, 16. XII 1910 ). Studirao u Muzikoj koli u Beogradu gde je zavrio klavir kod Rue Vinaver; zatim zavrava na Konzervatorijumu u Pragu kompoziciju u klasi R. Karela i klavir u klasi A. ime, a na Majstor sko j koli klavir u klasi K. Hoffmeistera i kompoziciju kod J. Suka; klavir je studirao i u Beu (Kerschbaumer). Po povratku u Beograd (1936) postaje nastavnik klavira u Muzikoj koli Stankovi (1937-40), a istovremeno predaje klavir i u Srednjoj muzikoj koli pri Muzikoj akademiji (193739). Od 1940 predaje kompoziciju na Muzikoj akademiji, danas Fakultetu muzike umetnosti (od 1954 redovni profesor). Redovni je lan SANU i dopisni lan Slovenske akademije znanosti in umetnosti. God. 195863 bio je direktor Muzikolokog instituta SANU. R. je dobitnik Herderove nagrade (1975). R. ide u red najplodnijih savremenih srpskih kompozitora. Razvojna linija njegove kompozitorske delatnosti ogleda se u velikom broju dela gotovo iz svih oblasti muzikog stvaranja. Kompozicije iz mladih, prakih i post -prakih dana odiu mo dernim shvatanjima srednje Evrope tridesetih godina XX v. U okviru ovih stremljenja, sa izrazitom muzikalnou, izraenom u proivljenim muzikim mislima i motorinom pokretu, sa pri mesama neto uoptenog muzikog folklora, formira se mu ziki jezik zrelog Rajiia. Njegova dela su bogata i originalna po invenciji, harmonski jezik je zvuan i izrazit, formalne struk ture skladne i promiljene, to naroito vai za sonatne konstrukcije;

162

RAJI I RALF
RAKIJA, Branko, kompozitor i muziki pisac (K kraj Bjelovara, 22. V 1911 ). Studirao na Filozofskom tetu u Zagrebu; muziku uio na zagrebakoj koli Poly (F. Lui, E. Krauth), zatim 194145 kod P. Miloevi Butakova u njemakom zarobljeniko m logoru; diplomirE na Muzikoj akademiji u Beogradu (P. Miloevi). Pro Srpskim Moravicama, Slavonskom Brodu i Zagrebu, o republiki inspektor za muziku SR Hrvatske u Zagre 1961 docent i od 1972 redovni profesor na Fakultetu za kulturu. Uz pedagoki rad b avio se dirigiranjem i mu kritikom. Organizirao i vodio vie seminara namijenjeni! nom usavravanju uitelja i nastavnika muzike; bio je pred republike komisije za reformu muzikog kolstva i lan i Komisije za reorganizaciju umjetnikog kolstva u SFRJ izabran za pedagokog savjetnika.
DJELA. ORKESTRALNA: Mar, 1943; Pastorale symphoniqu Preludij i fuga, 1957; Pjesme iz Meimurja, 1963. KOMORNA: kvartet Zvjezdane noi, 1974; 2 duhaka trija: I, Proljetna suita, 1966 mom draganom, 1970; trio za klavir, o bou i violonelo, 1964; Sonatu, za flautu i klavir, 1965; Proljetni cvjetovi za klarinet i klavir, 1972. VIRSKA: suita, 1944; Slike iz djetinjstva, 1961. VOKALNA: C glas, enski zbor i orkestar, 1955. Za bariton, djeji zbor i orkestar: Tt basne, 1955 i Pjesme o mom zaviaju, 1969. Za djeji zbor i klavir: morem, 1961; Razgovor s uvelim liem (uz recitatora), 1968; Momeni 1969 i Humoreske, 1970. Zborovi {Tri kola, Poruka djevojci, okica, 1 Loza uti, Lirski diptihon i dr.); solo-pjesme. SPISI: Novi momentiu Franje Ks. Kuhaa, Zvuk, 1966, 68; Muzika kola u Zagrebu, katalo; muzikog kolstva u Hrvatskoj 17881968, 1968; Interesantan histen kument o postojanju krievakog Glazbenog zavoda, Zvuk, 1969, 98 muzikog kolstva u Graanskoj Hrvatskoj i Sl avoniji u razdoblju 177 Muzika, 1968 69; Ugovor o pripojenju zagrebake muzike kole iz St. koli Musikvereina, Arti musices, 1, 1969; Tragovi o postojanju kn Glazbenog zavoda poetkom XIX st., Krievaki zbornik, 1970; Pojai enje zagrebake Muzike kole iz XVIII st, u razvoju nae muzike kultw 1970, 104 105; Znaenje Kuhaeva "Katekizma glazbe* u naoj muii. i praksi, Arti musices, 2, 1971; Razvoj muzike terminologije u Hrvatsk Kuhaa, u razdoblju 191H1941, ibid., 6, 1975. lanci; recenzije; ki INSTRUKTIVNA. Knjige i skripta: Muziki odgoj djeteta, 1961; Pjest 1963; Osnove muzike kulture, 1967; Muzika u fizikoj kulturi, 1968; R u kulturi 1970. K

orkestracija je sonorna, sa jasno funkcionalnom upotrebom instrumenata i instrumentalnih grupa. Njegove simfonijske forme sazdane su na osnovama tradicionalnih oblika. Rajiieva Peta simfonija in G nosi sve odlike modernog simfonizma, kako po snanim sonatno-ram-skim kontrastima i prirodnom, vitalnom dinamizmu, tako i po melodici, harmoniji, zvuku orkestra i razmerama. Od veeg broja koncerata 3 za violinu, 3 za klavir, 2 za klarinet i po jedan za violonelo i za fagot naroito se istiu II i III koncert za violinu i I I I za klavir. I sam pijanist, R. u svojim instrumentalnim kompozicijama ispoljuje izrazit smisao za instrumentalni S. RAJII stil, vrlo esto virtuozno naglaen. Znaajna su i njegova vokalno-instrumentalna dela. U ciklusima pesama Na Liparu (na stihove . Jakia) i Lisje uti (B. Radievi), oba za glas i orkestar, R. daje reljefne zvune slike obraenog teksta kroz izvestan prizvuk umetniki tretiranog narodnog melosa. Opera Simonida predstavlja sintezu Rajiievog vokalno-instrumentalnog stila, formuliranog i izraenog kroz vei broj raznolikih, ranije napisanih vokalnih kompozicija i sa druge strane njegovog dramatskog simfonijskog jezika. Baletska muzika Pod zemljom, raena u bogatoj formi simfonij ske poeme, jeste delo u kome su snanim muzikim jezikom obraeni kontrasti ivota i smrti u rudarskom ambijentu.

DELA. ORKESTARSKA. est simfonija: I, 1935 (2 srednja stava izve dena u Pragu, 14. VI 1935; elo delo izvedeno u Beogradu, 23. XII 1938); II, 1941; I I I , 1944; IV, 1946; V, in G, 1959 (Sarajevo, 23. II 1960) i VI, in E, 1967. Simfonijske poeme: Pod zemljom (prvobitno muzika za balet, Beograd, 5. VI 1940); Mali Radojica, 1942 (Beograd, 7. XII 1945); Smrt majke Jugovia, 1942; Marko pije uz ramazan vino, 1942 i Zidanje Skadra, 1942. Tri koncerta za klavir: I, 1940; II, 1942 i III, 1950 (Beograd, 28. XI 1950); 3 koncerta za violinu: I, 1941; I I , 1946 (Beograd, 28. X 1947^ i III, 1953 (Beograd, 23. X 1956); 2 koncerta za klarinet: I, 1943 i II, 1962 (Beograd, 21. V 1963); koncert za violonelo, 1949 (Beograd, 17. XI 1949) i koncert za fagot, 1969. Uvertira, 1934; Koncertna uvertira, 1950; Rapsodija, 1939; Simfonijska svita, 1940; simfonijska igra Rumenka, 1949. - KAMERNA : klavirski trio, 1934; 2 gudaka kvarteta, 1938 i 1939 (Beograd, 26. II 1940); sonata za violinu i klavir, 1938; Dva komada za violinu i klavir, 1928; Capriccio za violonelo i klavir, 1938; Etida za violinu i klavir, 1950; Pesma i igra za fagot i klavir, 1950. KLAVIRSKA: 5 sonata, 1941 44; 4 svite, 1935 43; sonatina, 1948; 14 etida, 1942; 5 humoreski, 1943; 2 igre, 1943; Toccata, 1943; Balada, 1943; Rapsodija, 1943 i dr. DRAMSKA. Opere: Simonida, 1956 (Sarajevo, 24. V 1957; II verzija 1958, I I I verzija u jednom inu, 1967); Karadorde, 1971 i Dnevnik jednog luaka, 1974. Baleti: Pod zemljom, 1940; Premija, 1940; Poema, 1944 i Slika, 1945. Scenska muzika za San letnje noi i Romeo i Julija W. Shakespearea, 1954. Muzika za deje komade Dvanaest meseci, 1949 i Sneana, 1950. Hlmska muzjka. VOKALNA : kantata Slepac na saboru, 1961. Ciklusi za glas i orkestar: etiri pesme Branka Radievia, 1950; Ka Liparu, 1951; Lisje uti, 1953 i Magnovenja, 1965. Ciklusi za glas i klavir: uvari sveta, 1938; Jazz, 1939; Jesen, 1940 i // motorinih pesama, 1940. Solo-pesme: Lik i luk; Zima na selu; Vee; Gru dobolja; Vragolije i dr. Horovi: Zvona zvone, 1941 i alost za dragim, 1959. Deje pesme (zbirke Pesme mog cvrka za glas i klavir, 1948 i Mladost za deji hor, 1952). Melodrami: Gavran, 1942; Kineska tubal ica, 1942; Bila sam osuena, 1942; Pesma mrtvih proletera, 1944; Grob u ilu, 1944; Nepresahli izvori, 1967; ciklus antievih pesama, 1968. Obrade narodnog melosa. LIT.: J. Andreis, Stanojlo Rajii: Na Liparu", Muzike novosti, 1953, 5. Z. Kuukali, Simonida Stanojla Rajiia, Zvuk, 1957, 13 14. M. Lasi, Opera modernog muzikog izraza, Osloboenje, 26. V 1957. S. uri -Klajn, Simonida Stanojla Rajiia, Politika, 21. IV 1958. D. Skovran, Simfonija in G Stanojla Rajiia, Zvuk, 1961, 51. V. Perii, Magnovenja, novi vokalni ciklus Stanojla Rajiia, ibid., 1966, 68. Isti, Stanojlo Rajii, Pro muica, 1968, 34. M. Koren, Sa poprita venog Vizama i Rima, Tele gram, 25. X 1968. V. Perii, Muziki stvaraoci u Srbi ji, Beograd 1969. Isti, Novo delo Simfonija in E Stanojla Rajiia, Pro muica, 1971, 54. Isti, Stvaralaki put Stanojta Rajiia, Beograd 1971. D. Sn.

RAKOV, Nikolaj Petrovi, sovjetski kompozitor (1 14. III 1908 ). Studij violine zavrio 1930 na Muziko nikumu A. i N. Rubinsteina u Moskvi (A. Berlin), a stud pozicije 1931 na Moskovskom konzervatoriju (R. Glie kojem predaje instrumentaciju od 1932 (od 1943 profeso stupao kao violinist i dirigent. Njegova se djela odlikuju lii i jasnoom izraza. U simfonijama, a osobito u suitama, ni nalan nain povezuje elemente muzikoga folklora sa svojin tralnim stilom. Svoj najvii domet ostvario je u Prvom ki za violinu.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1940 i MonodeoKna: MajienbKan CUM 0 OHUH , 1962;* simfonijeta za gudae, 1958; 3 kor violinu, 1944, 1954 i 1961; Concertino za violinu i gudae, 1959; 5 kor za 2 violine i gudae, 1958; PyccKan yeepmwpa, 1947; uvertira : narodnih instrumenata, 1952. Suite: MapuucKan, 1931; Tant^esajihiic suita za duhaki orkestar, 1935; VepouneCKan za duhaki orkestar KoHuepmnan, 1949 i Bajiemnan, 1950. Simfonijska slika B cmennx cmana, 1947; JIupuHeCKUe naneebi, 1951- KOMORNA: gudai tet; sonata za violinu i klavir, 1951; sonata za obou i klavir, 1951 KLAVIRSKA: 2 sonatine, 1950 i 1954; 5 preludija, 1936; TI OJM I\AaccuueCKan ctouma, 1943 i dr. Kompozicije za 2 klavira. Ror glas i klavir. Obradbe narodnih pjesama. LIT.: M.IIonos, O TBOpneCTBe H. PaKOBa, CooeTCKaH jviy3biK IO. A. COJIOSUOS, H. n. PaKOB, MocKna 1958. D. Lehmann, Petrowitsch Rakow, MGG, X, 1962.

RAKUA, Fran, muziki pisac i zborovoda (Cvt tajerska, 1859 Trst, 25. IV 1905). Uitelj u Humu, S fenku, Dobovi kraj Brezica i na irilometodskoj koli u gdje je ostavio uiteljsku slubu i postao bankovni ii U muzici uglavnom samouk, ali vjet zborovoda pjevaki!" tava u mjestima gdje je slubovao. Suraivao je u asopisim
govo je najvanije djelo Slovensko petje v proteklih dobah (i8<

RAJTER, L'udovit, slovaki dirigent i kompozitor (Pezinok, Bratislava, 30. VII 1906 ). Muziku uio u Bratislavi na Muzikoj akademiji u Beu (F. Schmidt, J. Marx, C. Krauss, A. Wunderer). God. 192932 nastavnik na Gradskoj muzikoj koli u Bratislavi, a istodobno ui kompoziciju na Majstorskoj koli u Budimpeti kod E. Dohnanyija. Od 1933 u Budimpeti, gdje djeluje na Radio-stanici i na Visokoj muzikoj koli. Od 1945 u Bratislavi, diri gent ehoslovakog radija, a od 1949 dirigent Slovake filhar monije i profesor na Visokoj muzikoj koli. esto gostuje u inozemstvu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta, 1928; 3 suite, 1929, 1930 i 1950; Divertintento, 1929; Slovensky tanec, 1927; Tri slovanske tance, 1949. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta, 1928, 1938 i 1945; kvartet za 4 violine, 1953; klavirski trio, 1926; 2 duhaka kvinteta, 1946 i 1962, kvintet za klavi r, obou, klarinet, rog i fagot, 1929; sonatina za kontrabas i klavir. Pet kompozicija za klavir, 1927. Preludij i fuga za orgulje, 1927. Balet Majales, 1937. Obradbe slovakih narodnih pjesama. LIT.: Z. Novdek, Suasna slovenska hudobna tvorba, Brati slava 1955.

dina muzika knjiga te vrste u ono vrijeme. U njoj je R. u obrisima prikazivao razvoj slovenske muzike i obradio bi' mnogih slovenskih kompozitora. Rakuina je knjiga vaai za prouavanje slovenske muzike prolosti.
LIT.: D. Cvelko, Les Formes et les resultats des efforts muice vougoslaves, AML, 1959. Isti, Zgodovina glasbene umetnosti na Slo\ III, Ljubljana 1960. D

RALF, vedska obitelj muziara, braa. 1. Oscar (Georg), pjeva, tenor (Malmo, 3. X 18! Pjevanje uio u Lundu, na Opernoj koli u Stockholmu (J. I i kod B. Bratta; na opernoj pozornici debitirao 1918 u holmu kao Siegmun (Wagner, Walkiird) i tamo angai 1940. Gostovao je 1925 u parikoj Opera Comigue kao (Wagner), a 1927 u Bayreuthu. Preveo je na vedski vie opernih i 100 operetnih libreta. 2. Einar (Christian), pjeva (tenor) i zborovoda (} 24. VII 1888 ). Profesor Konzervatorija u Stockholmu 40 direktor), vodio je vie pjevakih zborova s kojima tovao i u inozemstvu. Od 1937 lan je vedske Muzike akai

RALF RAMEAU
3. Torsten (Ivan), pjeva, tenor (Malmo, 2. I 1901 Stockholm, 27. IV 1954). Studirao u Stockholmu i Berlinu (H. Dehmlow); na opernoj pozornici debitirao 1930 u Stettinu kao Cavaradossi (Puccini, Tosca). Od 1933 solist opere u Frankfurtu na Majni, od 1935 u Dresdenu i od 1945 na Metropolitanu u New Yorku; bio je stalan gost mnogih svjetskih opernih scena. Od 1948 ivio je u Stockholmu, gdje je 1952 posljednji put nastupio na koncertnom podiju i u operi. Najistaknutije uloge u njegovu repertoaru bile su Otelio, Radames i Alfredo (Verdi, Otelio, Aida i La Traviata), Tristan (Wagner, Tristan i Izolda), Cavaradossi (Puccini, Tosca), Tamino (Mozart, arobna frula) i Turridu (Mascagni, Cavalleria rusticana). Na praizvedbi opere Daphne R. Straussa 1938 u Dresdenu R. je pjevao ulogu Apolla. RALLENTANDO (krat. rallent., rali.; tal. rallentare usporiti), oznaka za postepeno usporavanje tempa. Srodna je oznaci -> ritardando, ali zahtijeva jo vee usporenje. RAMANN, Lina, njemaka muzika spisateljica i klavirski pedagog (Mainstockh im kraj Kitzingena, 24. VI 1833 Miinchen, 30. III 1912). Studirala u Leipzigu (K. F. Brendel). Muziki pedagogu Geri i u SAD; 1858 otvorila muziku kolu u Gliickstadtu (Holstein), a 1865, zajedno s Idom Volckmann, Ramann-Volckmannsche Musikschule u Niirnbergu; tu je kolu vodila do 1900. Prouavala je Lisztova djela i njegov ljudski i umjetniki lik. Nje zina velika monografija o Lisztu i danas je izvor pouzdanih i korisnih podataka.
DJELA: Die Musik ah Gcgcnstand dcr Erziehung, 1868; Aus dcr Gcgenvjart, 1868; Bach und Hdndel, 1868; Atlgemeine musikalische Erziehungs- und Untcrrichtslehre der Jugend, 1869 ( I I I izd., 1898); F. Liszts Oratorium Christus', eine Studie sur zeit- und musikgeschichtlichen Stellung desselben, 1874; Franz Liszt ah Kiinstler und Mensch (3 sv.), 188094; Liszl ah Psalmensdnger, 1886. Instruktivna klavirska djela. Prevela i objavila cjelokupne spise F. Liszta pod naslovom Gesammelte Schriften (6 sv.), 188083; izdala Lisztove klavirske kompozicije s njegovim napomenama i uputama {Liszt-Pddagogiutn , 5 sv., 1901). Komponirala 4 sonatine i kraa djela za klavir. LIT.: M. llle-Becg, Lina Ramann, Niirnberg 1914. R. Sietz, Lina Ramann, MGG, X, 1962.

163

RAMBERT, Marie (pravo ime Mvriam Ramberg), engleska plesaica i pedagog poljskog podrijetla (Varava, 20. II 1888). Studij baleta zapoet u Varavi prekinula 1906 i pola u Pariz gdje je studirala medicinu i moderan ples u stilu I. Duncan. God. 1910 stupila u kolu J. Dalcrozea i tri se godine intenzivno bavila ritmikom. Za boravka u Dresden-Hellerauu (1912) upoznala S. Djagileva, koji ju je kao strunjaka za ritmiku angairao u trupi Ballets Russes. Tu se ponovo oduevila za klasini balet i nastavila studij kod E. Cecchettija i kasnije kod A. S. Astafijeve u Londonu; tamo je 1920 otvorila vlastitu kolu. Izvrstan pedagog, R. je odgojila nekoliko generacija baletnih umjetnika Engleske (F. Ashton, A. Tudor, A. Howard, W. Gore, N. Morrice, J. Cranko, P. Argyle, C. Franca, S. Gilmore). Sa skupinom svojih uenika osnovala je 1930 ansambl Ballet Club (od 1935 Ballet Ramberl; od 1940, nakon spajanja s Loadon-Ballet, mijenja naziv u Rambert-London-Ballet; 1941 rasputen; 1943 reorga niziran te djeluje jo i danas). Uz M. de Valois, R. je utemeljitelj moderne baletne umjetnosti u Engleskoj.
LIT.: A. L. Haskell, The Marie Rambert Ballet, London 1930. M. Clarke, Dancers of Mercurv, London 1962. Quinchsilver, Marie Rambert, Memoirs, London 1972.

RAMEAU, Jean-Philippe, francuski kompozitor i muziki teoretiar (Dijon, 24. IX 1683 Pariz, 12. IX 1764). Polazio isusovaku kolu u Dijonu. Temeljitu muziku naobrazbu stekao od oca, crkvenog orguljaa. Odluio je da postane muziar kad mu je bilo 18 godina. Odlazi radi muzi kog studija u Italiju, ali stie samo do Milana te se jo 1701, nakon svega nekoliko mje seci, vraa u domovinu. Od toga vremena vie je godina aktivan u raznim krajevima Francuske. God. 1702 je privremeni orgulja katedrale u Avignonu; iste godine postaje orgulja katedrale u Clermont-Ferrandu; najkasnije poetkom 1706 nalazi se u Pa rizu. Tu objavljuje prvu knjigu kompozicija za clavecin. God. 1709 naslijedio je oca kao orgulja crkve Notre-Dame u Dijonu; od 1713 je u Lyonu, gdje iduu godinu postaje orgulja u dominikanskoj crkvi, a zatim se njegov trag gubi na neko vrijeme. Od 1716 ponovo je orgulja u Clermont -Ferrandu. Tu nastaje kapitalno teoretsko djelo Traite de l'harmonie. God. 1723 se po drugi put sad definitivno nastanjuje u Parizu. Tu je crkveni orgulja (isusovci; Ste Croix de la Bretonnerie), a stjee i glas kao pedagog. Uz to pie muziku za Thdtre de la Foire Saint-Germain i Thedtre Italien. Veoma je elio prodrijeti u pariku Operu, ali su mu nastojanja ostala bezuspjena sve dok mu to ne omoguuje njegov mecena, generalni zakupnik poreza A. J.-J. Le Riche de La Poupliniere, iji je privatni orkestar vodio od 1731. Kad se 1733 prvi put izvodi u Operi Rameauova tragedie lyrique (opera) Hippolyte et Aricie, uz njega je samo polovina publike. Glavni su mu protivnici lullvsti: pozivajui se na J. B. Lullvja, oni smatraju Rameauovu muziku suvie zamrenom, nerazumljivom,

uenom, ak i talijaniziranom, premda se R. nadovezivao na Lullvja. Do 1757 pojavljuje se niz novih Rameauovih opera, opera-baleta i pastorala; najuvenija scenska djela nastala su 1733 49. Izvedba opere Dardanus (1739) oznauje vrhunac u bitki ramis-ta i lullvsta. S vremenom je R. stekao zasluenu slavu; dobivao je narudbe za dvor i podijeljen mu je naslov Composi-teur de la Chambre du Roi (1745). Mnogo tekih asova donio je ostarjelome muziaru rat -> buf-fonista i antibuffoni-sta (1752 54). Ra-meaua, koji je tada ve priznat kao najvei predstavnik J.-PH. RAMEAU, suvremeni portret francuskoga opernog stila, napali su uljivo pristae talijanske opere buffe (meu kojima i J. J. Rousseau). R. uzvraa napadaje, objavljuje nekoliko polemikih spisa (Obser-vations sur notre instinct pour la musique et sur son principe; Erreurs sur la musigue dans VEncyclopedie). R. je jedinstven primjer muziara koji je bio jednako genijalan kao teoretiar i kao stvaralac. Njegovi teoretski radovi imaju u povijesti evropske muzike univerzalno znaenje. Cijeloga se i vota intenzivno bavio pitanjima muzike teorije i trudio se oko razbistrivanja, produbljivanja i uvrivanja svojih postavka, podvrgavajui katkad svoja miljenja nepotednoj reviziji, jer mu je prije svega bilo stalo do istine, pa i onda kad je ona naruavala jedinstvenost sistema za kojom je teio. Njegov Traite de l'harmonie. . . (1722) najranija je studija o harmoniji; u njoj se prvi put jasno prikazuju, logiki povezuju i u tanine razra uju zakoni harmonijskoga miljenja. Ostali su spisi kljunoga znaenja Generation harmonique i Demonstration du principe de Vharmonie. Muzika se ve dugo kretala od linearne polifonije prema verti kalnom doivljaju zvuka, prema harmoniji, ali to se dogaalo instinktivno i empirijski; zato je Rameauova izreka: Nas vodi harmonija, a ne melodija zvuila revolucionarno. R. je teoretski (a u svojoj muzici i praktiki) povukao nune konzekvencije iz zakona povijesnog razvitka. Kao dijete prosvjetiteljskog dob a s m a t r a o j e d a je temelj harmonije priroda, razum i matematika. Njegova je originalnost i Reduite a ks Principes naturels; novost prije svega u tome to izravno DIVISE EN gJJJTRE L I VK E S. promatra sam akord i to je LI VRE 1. Du rapport des Raifor.5 & I'roportior.s Rirmoaitjues. za njega osnova akorda nature tkde h propricr^ JcsAccorJ^i prirodni fenomen. Dok je IIVRE II. Dc la Et de cout ce qui peut fervir a rcnJre une isprva za odreivanje Muflque parfoite. akorda i intervala LlVKE IH. Principes de Compofition. LIVKE IV. prihvaao tradicionalnu Principes d'Atcompagnemcnt. aritmetiku metodu (diR A M EAV, Orgamfte dt I* fahedntt dt oba ice na mono-kordu) Par MmfiemrCitrmont ett tA kasnije se priklonio fizikalnoj metodi, uzimajui kao temelj rezonanciju zvunih tijela, tj. prirodni niz alikvotnih tonova. Razvio je teoriju temeljnog ili fundamentalnog tona, koja postaje os-

TRAITE L'HARMONIE

D E t'l M P R I M E R I E
B f i i s t i Ti
S F

p Vith M .
X X I I . O C C

J.-PH. RAMEAU, Traite de l yharmonie, 1722, naslovna strana

164

RAMEAU RAMEY

novom njegove teorije obrata akorda: R. je prvi utvrdio harmonij- Zoroastre, 1749; Linus, 1751 (sauvan samo libreto i dionica I violin sku identinost izmeu temeljnog oblika akorda i njegovih obrata Paladins, muzika komedija, 1760; Abaris, ou Les Boreades, 1764. Pa 1748; Nais, 1749; Acanthe et Cephise, ou La Sympathie, 1751; 1 time to ih je sveo na zajedniki temeljni ton. Odatle izvodi princip Zais, et Egle, 1753; Lysis et Delie. Opere-baleti: Les Indes galantes, 1735; L d temeljnog ili fundamentalnog basa (basse fondamentale), princip Hebe, ou Les Talenls lyriques, 1739; Les Fetes de Polymnie, 1745; Le de koji sreuje tok neke kompozicije. Fundamentalni bas je slijed la gloirc, 1745; Les Fetes de I Hymen et de l'Amour, 1747; Les Surf 1748. Balet (ballet heroique) Anacrion, 1754. Baletni inov temeljnih tonova nekog slijeda akorda, bez obzira da li ti tonovi Vamour, de ballet): Pygmalion, 1748; La Guirlande, ou Les Fleurs enehantees, 17 zvue realno ili su samo zamiljeni. Sybarites, 1753; La Naissance d'Osiris, ou La Fete Pamilie, 1754; Zephit (?); Rameauu je, kao i drugim francuskim umjetnicima baroknog Anacreon (za novu verziju opere-baleta Les Surprises de Vamour) Jo Nelee et Myrthis. Komedije-baleti: La Princesse de h razdoblja, muzika sredstvo da se njome prikae ono to lei izvan (nedovren); 1745; Platee, 1745; Les Fetes de Ramire (preradba u 1 inu komediji La dometa nje same. Akordi i njihovo povezivanje, boje pojedinih Princesse de Navarre), 1745. Komina opera (opera comique en vaua Le suzvuja, elementi su koji treba da izraze emocije i da opiu pri - Procureur dupe sans le savoir (sauvan samo libreto). Muzika sur; scenskim tekstovima A. Pirona: L'Endriague, komina opera, 1723 rodu, predmete, pojedine osobe. L'Eurlement d'Arlequin, 1726 ( ? ; zavrni vaudeville); La Robe de dissen Kao praktini muziar R. slijedi takve principe, ali bez dog- Le Faux prodigue, komina opera, 1726 (1 air); Les Jardins de l'Hymen Rose, (?); Les Courses de Ternpe, pastorala, 1734 (zavrni divertiss matizma i uenjake pedanterije. U stvari, Rameauov znanstveni 1726 VOKALNA. Kantate: Les Amants trahis za sopran, bariton i b. c rad izveden je iz muzike prakse njegova vremena i daje joj teo - 1721; Orphe'e za sopran i b. c, prije 1721; L'Impalience za sopran i b. 1722; Me'dee, prije I' retsku okosnicu. Evo umjetnika koji je uen, ne zato da bi Absence, prije 1722; At, nadoknadio nedovoljnost tV(< ..* "'<.- vf.-t*.- \ . ww?,;,. Orithie za bariton, svojega genija, ve naprotiv, viol c, prije listopada 1727 da bi opravdao smionost za bariton, violinu i b. svoje intuicije (Roland-Maje listopada 1727; Le nuel). Kao kompozitor R. je fidele za tenor, 2 violi c.,1728; La Musetlezi prije svega kaza lini i b. c. (b. c. nije Ram muziar. Preuzeo je Diane et Acte'on za sop naslijeene oblike c. CRKVENA. Me sole, zbor, orkestar i francuskoga opernog kaDeus noster refugium zalita : traginu operu, 1716; In convertendo, ok herojskog sadraja (tra-gedie Quam dileeta tabernac oko 1720 i l^aboravi lyrique) i baletnu operu 1722. SPISI (izbor (opera-ballet) , a s njima i ite de Vharmonie reduil konvencio-nalnost principes naturels, 1722 veau systeme de musiq literarnih tema i rasporeda orique... pour servir d'ir muzikih brojeva. Libreti se tion au Traite de Vha> po umjetnikoj vrijednosti 1726; Observations sur thode d'accompagnemcnl veinom ne izdiu iznad Plan abrege d'une tnethc prosjeka onoga vremena; esto su osrednji, pa i loi. J.-PH. RAMEAU, La Dauphinc, autograf velle d'accompagnemen le clavecin, 1730; Diss Radnja je, kao i u drugim francuskim operama , sur les differentes n Rameauova doba, samo prigoda za velike spektakle i plesne d,,aceompagnement pour le clavecin ou pour Vorgue, 1732; Generalion hi divertissemente, no njegova je zasluga u tome to je preuzete forme que, ou Traite de musique theorique et pratique, 1737; Demonstration dl ispunio ivom, raznolikom, zanosnom muzikom. Njegove opere cipe de I Harmome, servant de base a lom Van musical lheorique et p Reflexions sur la maniere de former la voix, Mercure de France posve su nove po razvijenosti i ljepoti orkestralnog parta. Smionou 1750; Observations sur notre instinet pour la musique cl sur son principe 1754harmonije R. postizava neobinu izraajnu snagu, a po novosti sur la musique dans VEncyclopedie, 1755; Suite des Erreurs sur 'la musia instrumentacije on je jedan od zaetnika modernog orkestra. Oluje, I Encyclopedie, 1756; Reponse a MM. les Editeurs de VEncyclopidies averttssement, 1757; Leltre a M. d'Alembert sur ses opinions ei potresi i svi ostali slikoviti prizori iz prirode navjeuju Berlioza i dermer que, 1760; Reponse a la leltre de M. d'Alembert, qu'on vienl de lire Jv simfonijsku pjesmu. Uvertira (osobito za operu Zoroastre) najavljuje de France, 1761; Code de musique pratique ou Methodes pour ap'prer Glucka, jer sadri elemente dramskoga zbivanja koje e se odvijati musique, 1760; Origine des sciences, 1761; Lettre aux philosophes, con na sceni. R. se ubraja medu najvee plesne kompozitore svih le corps sonore et la sympalhie des tons, 1762. NOVA IZD.: cjelokupna djela priredili su C. Saint -Saens i Ch M vremena. Raspon njegove nepresune invencije protee se od od 1911 M. Emmanuel i M. Teneo (1895 1914, nepotpuno, obj. 18 sv veoma profinjenih sarabanda, gavota i menueta do pukih, esto cesde clavecin en concerts obj. E. R. Jacobi (1961); cjelokupna djela za c krepkih rigaudona, musettea i tambourina. Nerijetko se plesni obi. E. R. Jacobi (1958; novo izd. 1961); pojedina dramska djela obj u izvatku (od 1880); fragmenti nekih dramskih djela obj. u partitur odlomci (symphonies de dame) scenskih djela tretiraju kao ballets skom u obliku orkestralne suite (od 1895). figures: oni ocrtavaju neku epizodu sadraja, slijede tok radnje, pa LIT.: G. de Chabanon, Eloge de Monsicur Rameau, Pari 1764 su dramatskoga karaktera. Sve Rameauove opere odiu Marel, Eloge historique de Monsleur Rameau, Dijon 1766 _ L Lak plemenitom jednostavnou: u patosu nema emfaze, u lirizmu meau, Pari 1908 (III izd. 1919). L. de La Laurencie, Rameau] Pari: P. Lasserre, L'Esprit de la musique francaise de Rameau a l'invasion nema sladunjave mekoe. Nje gova su remek-djela opere nenne, Pari 1917. J. Tiersot, Rameau, MQ, 1928. __ P -M 1 Hippolyte et Aricie, Castor et Pollux i Dardanus te opere-baleti L'Opera de Rameau, Pari 1930 ( I I izd. 1943). G. Migot, J.-Ph. Ran le geme de la musique francaise, Pari 1930. P.-M. Masson Rame Les Indes galantes i Les Fetes d'Hebe. MQ, 1939. M. M. Meyer, J.-Ph. Rameau; J. S Bach Ch' R. se ubraja i medu najvee francuske majstore clavecina. Wagner, 1946 (novo izd. Pari 1951). J- Gardien, J.- Ph. Rameau, Pari 1949 Nadovezujui se na F. Couperina on dalje razvija clavecinistiki Tie'not, J.-Ph. Rameau, Pari i Bruxelles 1954. H. Charlier J -Ph R 1955. Z. Klitenic, The Clavecin Works of J.-Ph Rameau (d'isci stil. U suitama se izmjenjuju plesovi i stavci ilustrativnog ka- Lyon 1955. C. M. Girdlcstone, J.-Ph. Rameau, His Life and raktera, s naslovima koji upuuju na izvanmuziki sadraj (Les Philadelphia London 1957 (franc. prijevod, Pari 1962). P. Berthicr, Reftexions si Cyopes; Tourbillons; Tambourin). R. jae od Couperina istie et la vic de J.-Ph. Rameau, Pari 1957. E. G. Ahnell, The Concept of in the Operas of J.-Ph. Rameau (disertacija), Ann Arbor 1958. J. harmonijski element; brojne figure temelje se na trozvuku, a in- hty Evolution of Rameau's Harmonic Theories, Journal of Music J strumentalni je slog openito blii modernoj tehnici klavira. U The 1959- R- Suaudeau, Introduction a l'harmonic de Rameau, Clermoi komornim kompozicijama Pieces de clavecin en concerts R. tretira rand 1960. J. Malignon, Rameau, Pari 1960. 6\ Michaela Kean Wrmngs, of J. -Ph. Rameau (disertacija), Washington 19 clavecin kao solistiki instrument, a dvama melodijskim instru - Iheoretical M. Girdlestone, W. Pfannkuch i E. R. Jacobi, Jean-Philippe Rameau, mentima dodijeljena je uloga pratnje. U stavku La Forqueray C. X, 1962. Poseban broj RM, posveen Rameauu, 1965. B. (iz V koncerta) clavecin se tretira na posve koncertantan nain, RAMEAU, Pierre, francuski uitelj plesa (XVIII st.). koji nagovjeuje ranu klasiku. lovao na parikom dvoru. Objavio je bogato ilustrirano teo U kantatama i motetima R. nije dao originalnih doprinosa. djelo Maitre d danser (1725) u kojem je prvi put opisan Unato tome to je R. kao orgulja zadivljivao sluaoce, nije os osnovnih pozicija nogu u klasinom b aletu. tavio ni jedne kompozicije za orgulje. RAMEY, Phillip, ameriki kompozitor (Chicago, 1: DJELA: KOMORNA: Pieces dc clavecin en concerls za clavecin uz violinu ili flautu i violu ili drugu violinu (5 kompozicija, svaka u 3 ili 5 stavaka) 1939). Kompoziciju studirao na De Paul University (A. 1741; Six Concerts transcrits en sextour za 3 violine, violu, violonelo i kontra njin)i na Columbia University (J. Beeson); diplomirao io,6< bas ili drugi v iolonelo (prvih 5 kompozicija preradbe su Pieces de clavecin en stent A. Coplanda i L. Bernsteina na njihovim koncertnin concerts: ; esta je preradba 5 stavaka iz zbirke za clavecin Nouvelles suites...). nejama, djeluje i kao muziki suradnik u gramofonskoj ini KLAVIRSKA: Premier Livre de pieces de clavecin (10 stavaka), 1706; Pieces de clavecin avec une methode pour la mechaniaue des doigts (24 stavka), 1724; iVoaU svojim prvim djelima upotrebljavao je dodekafonsku te velles Suitcs de pieces de clavecin... avec des remargues sur les diffrents'genres komponiranja, da bi kasnije prihvatio tekovine avangs de musique (23 stavka), oko 1728; La Dauphine, 1747; Cinq Pieces exlraites des nastojanja. pieces en concert (Rameauove transkripcije iz Pieces de clavecin en concerts) Rameauu
se pripisuje jo 7 stavaka za clavecin. DRAMSKA. Opere: Hip-polyte et Aricie, 1733; Samson, 1733 (izgubljena; muzika dijelom preuzeta u operu Zoroastre); Castor el Pollux, 1737; Dardanus, 1739; Pandore 1740DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1969 71; Concen za klavir 1 orkestar, 1962; Orchestral Discourse, 1967; Capriccio za ud; 1966. KOMORNA: gudaki kvartet, 1971; sonata za 3 timpana 191! nata za klarinet, 1971; Commentaries za flautu i klavir, 1968; Incantali

RAMEY RANIGAJ
violinu i klavir, 1971. KLAVIRSKA. etiri sonate: I, 1961, II, 1966; III i IV, 1968. Epigrams, 1967; Winter Music, 1969. Seven, They Are Seven za basbariton i orkestar, 1965.

165

RAMIN, Giinther, njemaki orgulja, dirigent, kompozitor i muziki pisac (Karlsruhe, 15. X 1898 Leipzig, 27. II 1956). Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu(R.Teichmuller, K. Straube, S. Krehl). ivio u Leipzigu; od 1918 orgulja u crkvi sv. Tome, od 1920 i orgulja Gemandhausa, uz to od 1921 nastavnik orgulja na Konzervatoriju (1931 profesor) i od 1940 kantor crkve sv. Tome. Djelovao i kao dirigent zbora Geivandhaus (193338 i 194551) i zbora Berlinske filharmonije (193543). Po svom raznovrsnom i bogatom djelovanju R. je zauzimao istaknuto mjesto u njemakom muzikom ivotu; bio je izvrstan embalist i orgu lja, profinjen interpret klasine orguljske literature kao i sjajan improvizator, sugestivan dirigent i vjet organizator muzikog ivota svoje sredine. Gostovao je u mnogim evropskim zem ljama i u SAD.
DJELA. KOMPOZICIJE: sonata za violinu i klavir, 1922. ZA ORGULJE: fantazija, 1924; preludij, largo i fuga, 1927; 2 koralne suite, 1928 i 1954; 5 koralnih predigri, 1931; Canzona COTI fugato, 1937. Moteti, 1923; Psalam 13 za muki zbor i orkestar, 1932; krae crkvene kompozicije. SPISI: Das Organi sten-A ml ( 3 sv.), 1924 37 ( I I izd. 1952 56) ; Gedanken zur Kl arung des Orgclproblems, 1929 ( I I izd. 1955); Aufsalze und Vortrdge, 1929 ( I I proireno izd.

Promjene u gustoi, boji i dinamici bitne su sadrajne komponente njegova komponira-nja koje se ne oslanja na izvanmuzike asocijacije.
DJELA (izbor). ORKESTRALNA. etiri simfo nije : I, 1940; II, 1943; III, 1948 i IV, 1968. Afusiaues fu-nebres, 1955; 7 skladb za gudae, 1960; Intrada, 1962; Profili, 1964; Finale, 1966; Simfonini portret, 1972; Adagio za violonelo i orkestar, 1958; Concerto piceolo za fagot i gudaki orkes tar, 1958; Concertino za trublju i orkestar, 1960; Concerto za violinu, violu i orkestar, 1961; Koncertantna glas-ba za timpane i orkestar, 1961; Kontrasti za flautu i orkestar, 1966; Anli-paralele za klavir i orkestar, 1966; Simfonija med klavirjem in orkestrom, 1970; Sinteze za rog i 3 orkestralne grupe, 1971. KOAiORNA: sonatina za klarinet, klavir i trublju, 1953 ; sonata za P. RAMOV klarinet i klavir, 1953; trio za 2 violine i violu, 1954; Sonata breve za violinu i klavir, 1956; duhaki kvintet, 1959; sonatina za klarinet i klavir, 1959; Kontrasti za klavirski trio, 1961; Aforizmi za violu i klavir, 1961; Zvona slika za rog i klavir, 1962; Enneafonia, 1963; Apel za rog i komorni ansambl, 1963; Fluktuacije za komorni ansambl, 1964; Prolog-Dialog-Epilog za flautu, klarinet i fagot, 1966; Nihanja za flautu i komorni ansambl, 1967; Portret za harfu i komorni ansambl, 1968; Con sardino za trublju, trombon i klavir, 1969; Triplychon za gudaki kvartet, 1969; Colloqium za harfu i gudaki kvartet, 1970; Signali za klavir i ansambl, 1971: Theme donne za trombon i ansambl, 1972; Ex uno za 2 klavira i 2 perkusioniste, 1973. Za violinu: Aiiniature, 1943; Bagatele, 1954 i Ekstremi, 1970. Monolog za violonelo, 1962; Ekspanzije za flautu, 1963; za kontrabas: 3 nokturna, 1972 i Solo, 1972. KLAVIRSKA: Sarkazmi, 1951; Tema con variazioni, 1953; sonatina. 1953; Bagatele, 1956; Varijacije, 1960; Pentektasis, 1963; Konstanta in sekvence, 1964; Asimetrija, 1965; Preludij in povratek, 1966; Gibanja, 1967; Dvojica, 1971; 3 preludija, 1972; Quadrumanus, 1972. ORGULJSKA: Preludij i fuga, 1951; Tokata, 1960; Inventiones pastorales, 1966; Acuta, 1971. Za harfu: sonatina, 1955; Cirkulacije, 1965; Improvizacije, 1973. Scenska i filmska muzika. Zborovi: solo-pjesme. LIT.: /. Pctri, Primo Ramov, Koncertni list Slovenske filharmonije, 1969 70, 7 5. A. Rijavec, Stilska orijentacija Primoa Ramova, Zvuk, 1974, 3. A. Rij.

1954); Karl Straube, der Pddagoge, Spomenica K. Straubeu, 1943; Der Thomanerchor in der Gegcnvsarl, Bach-Gedenkschriit, 1950; J. S. Bachs Totalitdt . . ., Musik und Kirche, 1950; J. S. Bach als Ende und Anfang, SMZ, 1954; Dem Vater der Bachpfiege (A. Schvveitzer), Muica, 1955; brojni lanci. Izdao Orgehoerke beriihmler Aleister, 1922. LIT.: /.. von Koerber, Der Thomanerchor und sein Kantor, Hamburg 1954. W. Neumann, Ein Lehcn im Dienste Sebastian Bachs, Muica, 1956, 4. Ch. Kamin, Giinther Ramin, Freiburg i. Br. 1958 (novo izd. Ziirich 1968). li. Hassc, Hrinnerungen an Gunther Ramin, Berlin J958. H. Heinlze, Der Organist Gunther Ramin, Musik und Kirche, 1958. R. lillcr, Gunther Ramin, MGG, X, 1962.

RAMOS (RAMIS) DE PAREJA, Bartolome, panjolski teoretiar (Baeza, Andaluzija, oko 1440 ?, poslije 1491). Uenik J. de Montea. Predavao na Univerzitetu u Salamanki (do 1472), neko vrijeme boravio vjerojatno u Firenci, drao javna predavanja u Bologni (oko 1480 82), zatim ivio u Rimu, gdje se spominje jo 1491. Njegov je uenik G. Spataro. Ramosov traktat na latinskom jeziku Muica practica (Bologna 1482; jedna od najstarijih muzikih inkunabula; novo izdanje J. Wolf, 1901) revolucionaran u svoje vrijeme, jer otro kida s konvencijom, izazvao je brojne polemike. U njemu je R. postavio proporcije 4 : 5 i 5 : 6 za intervale velike i male terce te tako definirao konsonantni trozvuk. Osim toga, on predlae, da se umjesto Guidovih slogova solmizacije, koji se osnivaju na heksakordu, uvedu novi slogovi za cijelu oktavu. R. daje u tom traktatu i jasno tumaenje stroge, skroz provedene imitacije u vrijeme kad se ona tek razvijala i (vjerojatno prvi) upotrebljava naziv fuga za imitaciju u vokalnoj muzici. U rukopisu je sauvan i jedan njegov enigmatski kanon za etiri glasa (obj. F. Vagaggini, 1952).
LIT.: A. Sorbelli, Le due Edizioni della Muica Practica di Bartolome Ramis de Pareja, Gutenberg-Iahrbuch, V, 1930. A. Seay, Florence: The City o( Hothbv and Ramos, Journal of American Musicological Societv, 19 56. C. V. Palisca, Bartolome Ramos (Ramis) de Pareja. MGG, X, 1962. O. Aiischiali, Un'inedita testimonianza su Bartolome Ramos de Pareja, Fontes Artis Musicae, 1966. J. Haar, R. Caperon and Ramos de Pareja, AML, 1969.

RAMOUS, Gianni, talijanski kompozitor (Milano, 12. IV 1930 ). Studij klavira zavrio 1952 na Konzervatoriju u Bologni (M. Antolini), a zatim se usavravao kod C. Zecchija; u kompo ziciji je samouk. God. 195558 nastavnik klavira i direktor muzike kole u Algheru, od 1964 profesor je na Konzervatoriju u Genovi. Od 1953 koncertira kao solist i u klavirskom triju; bavi se muzikom kritikom, a 1961-64 bio je glavni urednik
asopisa Rassegna Musicale urci.
DJELA. ORKESTRALNA: Variazioni su tema di Bach, 1963; Muica per arehi I //, 1960 i 1961; Polimorfia, 1964; 2 koncerta za klavir, 1951 i 1963; Fantasia rapsodica za violu i orkestar, 1955; Prismi, koncert za violinu, duhake instrumente i udaraljke, 1968. KOAiORNA: 3 gudaka kvarteta, 1948, 1949 i 1959; Concerto da camera za 5 instrumenata, 1959; 5 Invenzioni za violinu i klavir, 1948; 3 stavka za klarinet i klavir, 1949. KLAVIRSKA: sonata, 1966; Toccata e variazioni, 1954; Adagio i fuga, 1956 (preradba 1 I sonate za violinu solo J. S. Bacha). DRAMSKA: opera La Pesca, 1954; opera-oratorij Orfeo Anno Domini MCA1LVII, 1960; farsa Le Faliche del guerriero, IQ 63. Scenska muzika. VOKALNA: oratorij La Crucifissione, 1962; kantata Lettera alta madre, 1963; solo-pjesme i dr.

RAMOV, Primo, kompozitor (Ljubljana, 2C. III 1921 ). Kompoziciju studirao na Akademiji za glasbo u Ljubljani (S. Osterc), a zatim se 1941 usavravao u Sieni i 194143 kod A. Caselle u Rimu. Od 1945 djeluje u biblioteci Slovenske akademije znanosti in umetnosti u Ljubljani (od 1952 upravitelj); uz to je predavao na Srednjoj muzikoj koli (194864). Veoma plodan kompozitor i jedan od najistaknutijih predstavnika suvremenog slovenskog i jugoslavenskog muzikog stvaralatva. Nadovezujui se na neoklasiciz am i neobarok, proao je kratku fazu dodekafonije i totalne organizacije zvune materije, poetkom 60-tih godina krenuo putem najnovijih muzikih traenja, gradei svoja djela iz zvuka i samo zbog zvuka.

RAMPAL, Jean-Pierre-Louis, francuski flautist (Marseille, 7. I 1922 ). Studij flaute, zapoet u Marseilleu, zavrio na Konzerva'oriju u Parizu (G. Crunelle). Tamo je 1944 utemeljio Quintelte d vent franfais, a 1955 Ensemble Baroque de Pari. God. 1947 51 lan opernog orkestra u Vichvju, od 1955 solist j e orkestra Opere u Parizu i od 1958 profesor na Academie Internationale d'ete u Nici. Jedan od najistaknutijih flautista dananjice, R. je dobitnik brojnih meunarodnih priznanja. Kao kon-certant gostuje u glavnim svjetskim muzikim metropolama. Objavio vie obradba za flautu Bachovih, Telemannovih, Couperinovih, Vivaldijevih, Mozartovih i drugih djela. RANCZAK, Hildegard, austrijska pjevaica, sopran (Vitkovice, Moravska, 20. XII 1895). Pjevanje uila na Konzervatoriju u Beu; na opernoj pozornici debitirala 1920 u Dtisseldorfu i tamo odmah angairana. God. 192324 lanica opere u J.-P.-L. RAMPAL Kolnu, 192628 u Stuttgartu i 192844 u Mtinchenu; gostovala je u Amsterdamu, Londonu, Parizu, Rimu, Berlinu i drugim evropskim gradovima, istiu i se posebno kao Saloma (R. Strauss) i Oktavijan (R. Strauss, Kavalir s ruom). Na praizvedbi Straussove opere Capriccio 1942 u Miinchenu pjevala je ulogu Clairon. Snimila je i vie gramofonskih ploa. RANIGAJ, obitelj muziara. 1. Pavel, orgulja i kompozi tor (Kapla pri Sv. Juriju ob Ta boru, 28. VI 1899 Ljubljana, 25. XII 1972). Nakon zavrene orguljake kole u Celju (1916) studirao klavir i kompoziciju na Konzervatoriju u Ljubljani; diplomirao 1934. Nastavnik na Sred njoj muzikoj koli i 195663 profesor orgulja na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Iz njegove je kole izalo vie slovenskih muzikih umjetnika, medu kojima se posebno istie H. Bergant. Kao orguljski virtuoz priredio vie od 200 koncerata; nastupao je i u duu s violinistom J. lajsom. Objavio je 43 sveska narodnih pjesama za harmoniku (klavir) i pjevanje i priredio vie kompozi cija klasinih majstora za violinu i orgulje. 2. Dika, pijanistica (Ljubljana, 7. XII 1931 ). Ki Pavela; studij klavira zavrila 1955 na Akademiji za glasbo u Ljubljani;

166

RANIGAJ RAPSODIJA
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, Programmatica, 1931; Piccola, 1932; III, Semplice, 1936; IV, Dell'arte, 1947 i V, Oratorio volgart solima i zborom), 1951. Simfonijske pjesme Imagesboreales, 1933 i En Folksa 1940; Concertino za klavir i gudae, 1932; rapsodija Tuntematon maa za k! 1 orkestar, 1930; koncert, 1939; 14 suita. KOMORNA: Concertino za gud kvartet, 1935; klavirski trio, 1923, Quartetto inquielo za klavirski kvartet, 1 trio-sonata za violu, violonelo i klavir, 1941 Mala kineska suita za flaut violine, violu i udaraljke, 1926; Suite symphonique za flautu, klarinet, rog, aki kvartet i udaraljke, 1928; Concertino za flautu, violu, harfu i gudaki kvii 1934; 11 kompozicija za violinu i klavir. 30 djela za klavir (2 sonate). kompozicija za orgulje.- Baletna pantomima Kirsikaukukkia, 1929; scens filmska muzika. VOKALNA: 14 kantata (Kalcvala, 1935); zborovi; pjesama uz orkestar; ciklusi solo-pjesama uz manje instrumentalne sas (akvareli Japan, 1928; Kineske pjesme, 1928); oko 170 solo-pjesama uz kl; djeje pjesme. Psalam 84 za zbor i orkestar. SPISI: Musiikin valtatt 1942; Savelten valojaja varjoja, 1946; leksikon Musiikin tietokirja, 1948; Mus historia (2 sv.), 1950 56. Uredio publikacije: Savelten meslareila, 1 Suomen saveltajid, 1945 i Savelten taitureita, 1947. LIT.: N.-E. Ringbom, Sulo (Veikko Juhani) Ranta, MGG, X, 1962.

usavravala se kod K. Tevlora u Londonu. Kao pijanist debiti rala u Ljubljani; sada ivi u Londonu. 3. Ljubo, pijanist (Ljubljana, 8. IV 1936 ). Brat Dike; diplomirao na Akademiji za glasbo u Ljubljani, gdje je 1962 zavrio i postdiplomski studij; usavravao se kod S. Peschka u Salzburgu u interpretaciji kompozicija za glas i klavir. Koncertirao kao pijanist, a zatim se posvetio komornom muziciranju te postao istaknuti klavirski pratilac solo-pjevaa. Od 1963 umjetniki je suradnik na Akademiji za glasbo u Ljubljani. K. Be. RANDS, Bernard, engleski kompozitor (Sheffield, 2. III 1935 ). Kompoziciju studirao na Univerzitetskom koledu u Bangoru, a zatim se usavravao kod R. Vlada u Rimu, L. Dalla piccole u Firenci i L. Berija. Od 1961 predaje na koledu u Bangoru.
DJELA: Mesalliance za klavir i komorni orkestar, 1972; Per csempio za omladinski orkestar. Quartet Music uz klavir, 1959; 4 kompozicije za violinu i klavir, 1959; Refraction za 24 instrumentalista, 1961; Actions for Six za flautu, violinu, violonelo, "harfu i 2 perkusionista, 1963; Formants I {/.es Gestesj za harfu, 1965; Formants II ( Transformaliom) za harfu, violu, violonelo, kontra bas, gitaru i udaraljke, 1967; Deja za komorni ansambl, 1972; Memo II za trombon, 1973; .,UAi za harfu i ko morni ansamb l, 1974. Metalepsis za glas i 3 udaraljke; Serena za glas, flautu, trombon, kontrabas i udaraljke, 1972; Wildtrack II za sopran i orkestar, 1973.

RANGSTROM, Aners Johan Ture, vedski kompozitor, dirigent i muziki kritiar (Stockholm, 30. XI 1884 11. V 1947). Studirao kompoziciju u Stockholmu (J. Lindegren) i Berlinu (H. Pfitzner), a pjevanje u Berlinu i Miinchenu. Osim razdoblja 1922 25, kad je kao dirigent boravio u Goteborgu, R. je bio u Stockholmu nastavnik pjevanja i uz to 1907 42 muziki kritiar vie vedskih listova (Svenska Dagbladet, Stockholms Dagblad, Nya Daglight Allehanda). esto je kao dirigent koncertirao u zemlji i inozemstvu. R. je zastupnik vedskog nacionalno-romantikog smjera. Njegova je muzika originalna, invenciozna i neposredna i u impozantnim orkestralnim freskama i u intimnim raspoloenjima solo-pjesme, njegovim najvrednijim ostvarenjima.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, August Strinberg in memoriam, 1914; II, Milt land, 1919; III, Sdng under stjarnorna, 1929 i IV, Invocatio, 1936. Simfonijske pjesme: En Dithyramb, 1909; Ett midsommarstycke, 1910; En hoslsdng, 1911; Havel sjunger, 1913; Gamla Stockholm, 1939 i Spelmansvar, 1943. Balada za klavir i orkestar, 1937; Poema za violinu i orkestar, 1944; Nenia, 1918; 2 suite, 1918 i dr. KOAiORNA: Ein Nachtstuck in E. T. A. Hoffmanns Manier za gudaki kvartet, 1909; suite In modo antico i In modo barocco za violinu i klavir, 1923. Sonatina za klavir, 1937; preludiji i dr. za klavir. DRAMSKA. Opere: Kronbruden (po A. Strindbergu), 1915; Middelalderlig, 1918 i Gilgamesj, 1933 44 (dovrio i instrumentirao J. Fernstrom; izvedena 1952). Scenska muzika za brojne drame Strindberga, Ibsena i Shakes pearea. VOKALNA : zborovi; oko 80 solo-pjesama uz orkestar; oko 170 solopjesama uz klavir u zbirkama: Lyrik, 1903 09; Pastichen, 1909; Visor (A. Str inberg), 1909; Hafvets sommar (T. Rangstiom), 1915; Notlurno (T. Rangstrom), 1918; Legender, Ballader och Romanser, 1923; Trols allt, 1936; Skold och svdrd, 1941; Passad, 1946 i dr. LIT.: K. Hdkanson, Svenska sangkomponister: 2. Ture Rangstrom Ares 1922. F. H. Tornblom, Ture Rangstrom, Ord och bild, 1934. Posebni broj asopisa Musikrevv (Stockholm) posveen T. Rangstromu, 1950. A. Helmer, Ture Rangstroms otrvckta ungdomssanger, Svensk Tidkrift for Musikforskning, 1960. Isti, Anders Johan Ture Rangstrom, MGG, X, 1962.

RANZ DES VACHES (njem. Kuhreigen), vrsta vec starog i danas gotovo izumrlog pastirskog narodnog napj karakteristinog za vicarske kravare. Napjevi su trodijelni melizmatinim vanjskim dijelovima, esto uz pratnju alps roga. Najstariji poznati r. d. v. je Loba loba (stara njemaka r za kravu), tiskan u zbirci Bicinia gallica... G. Rhaua (1545' najpoznatiji je Armaillis des Colombettes iz kantona Fribourj kraja XVIII st. R. d. v. je uao i u umjetniku muziku. Pri: jenili su ga A. M. Gretrv u uvertiri opere Guillaume Teli (17c G. Rossini u operi Guillaume Teli (1829); J. Weigl u operi Schmeizerfamilie (1809); M. Kienzl u operi Der Kuhreigen (19] F. Liszt u parafrazi Improvisata sur le Ranz de Vaches (Auj auf die Alp) F. Hubera (1836).
LIT.: A. Tobler, Kiihreihen oder Kuhreigen, Jodel und Jodellied in Ap] zell, Ziirich 1890. L. Gauchal, Etude sur le ranz de vaches fribourgt Ziirich 1899. C.-A. Moberg, Om Vallatar. En studie i de svenska iaboda musikaliska organisation, Svensk Tidskrift for Musikforskning, J955. Kiihreihen, Lobetanz und Galder, In memoriam J. Handschin, Strasbourg 1

RAPHAEL, Giinter, njemaki kompozitor (Berlin, 30. 1903 Herford, 19. X 1960). Studirao na Visokoj muzi koli u Berlinu. God. 192634 predavao na Konzervatorij Institutu za crkvenu muziku u Leipzigu. Povukavi se iz javi ivota, boravio do 1949 u Meiningenu i Laubachu. God. 194 53 nastavnik na Konzervatoriju u Duisburgu, a od 1957 do sr profesor Visoke muzike kole u Kolnu; uz to je 195658 j davao i na Konzervatoriju u Mainzu. Os lobodivi se utjei Brahmsa i Regera, R. je izgradio osobni izraz koji se odlil harmonijskim i ritmikim slobodama, ali i zanimljivim odnos prema tematskoj problematici (snane zborske kompozk humor Palmstromsonate, refleksivna misaonost sonate za orgul

RANKI, Gyorgy, madarski kompozitor (Budimpeta, 30. X 1907 ). Kompoziciju uio kod Z. Kodalva, klavir na Visokoj muzikoj koli u Budimpeti; muziko obrazovanje do punio temeljitim studijem muzikoga folklora u Parizu. God. 194748 vodio muziki odjel Madarskog radija. Kompozitorski rad preteno posveuje kazalitu, filmu i radiju. Upotrebljava elemente povijesnih stilova i crpe u folkloru raznih naroda; u kompozicijama lirskog ugoaja (pjesme i komorna muzika) naj vie se oslanja na madarski narodni melos.

DJELA. ORKESTRALNA: fantazija 1514 za klavir i orkestar, 1960; Kardtdnc, 1949; Magyar tdncok a XVI szdzadbol za mali orkestar, 1950 i dr. KOMORNA: Pentaerophonia, 3 kompozicije za duhaki kvintet, 1958; kvintet za 4 duhaka instrumenta i klavir, 1929; Arisztofanesz-szvit za violinu i klavir, 1947; Serenata aWantiqua za violinu i klavir, 1956; Don Quijote es Dulcinea za obou i klavir, 1951 (verzija za obou i mali orkestar, 1960); sonata za klarinet solo, 1931. Dvije sonate za klavir, 1931 i 1947. DRAMSKA: opere Szepek szepe, 1955 i Az ember tragediaja, 1970; djeja opera Muzsikus Peter, 1962; radio-opere: A csendhdborito, 1950; Pomdde kirdly uj rujdha, 1953 i A gyoztes ismeretlen; lirska tragedija Egy szerecm 3 ejszakdja', balet Snoiumen, 1939; 1 opereta; 2 Singspiela; vie plesnih igara za razne ansambl e narodnih plesova; scenska i filmska muzika. VOKALNA: kantate {A vdros peremen, 1947); Dal a nepek egyetertese'rol za zbor i orkestar, 1952; Here's the Time now za sole, zbor i orkestar, 1960; zborovi; solo-pjesme. LIT.: J. Ujfalussy, Gy6rgy Ranki, MGG, X, 1962. /. Barna, Gyorgy Ranki, Budapest 1966.

RANTA, Sulho (Veikko Juhani), finski kompozitor, dirigent i muziki pisac (Peraseinajoki, 15. VIII 1901 Helsinki, 5. V 1960). Muziko obrazovanje stekao na Konzervatoriju u Helsinkiju (E. Melartin) i na tamonjem Univerzitetu, gdje je 1925 diplomirao u klasi I. Krohna; usavravao se u Berlinu, Beu, Parizu i u Italiji. God. 192532 u Viborgu kazalini dirigent i nastavnik muzike; 193456 predavao na Muzikoj akademiji u Helsinkiju; uz to bio je vrlo aktivan kao dirigent i muziki kri tiar (1933-57 referent lista Ilta-Sanomai). Isprva oduevljen pobornik avangardistikih postupaka, R. ve tridesetih godina u svoje kompozicije unosi neoklasicistika obiljeja; tome je smjeru ostao vjeran do kraja svoga bogatog stvaralatva.

RAPPOLD, Marie (rod. Winterroth), anglo-amerika r. vaica, sopran (London, 1873 Los Angeles, 12. V 1957). U nica O. Saengera u New Yorku; na Metropolitanu debitii 1905 kao Sulamith (Goldmark, Kraljica od Sobe) i angain do 1920. Gostovala je u Bukuretu i na drugim evropskim op nim scenama te nastupala i na koncertima; 1927 28 bila lanica opere u Chicagu, a zatim je ivjela u Los Angelesu 1 pjevaki pedagog. Njezine najvee operne kreacije bile su D demona, Aida i Leonora (Verdi, Otelio, Aida i Trubadur), El Venera i Elizabeta (Wagner, Lohengrin i Tannhauser), Margar (Gounod, Faust), Michaela (Bizet, Carmen), Elena (Boito, A fistofele) i dr. RAPSOD (gr. pai|cpSo;), u staroj Grkoj putujui pje' koji je kod sveanih zgoda pjevao junake pjesme uz prati lire. R. je i pjesnik koji recitira vlastita djela. Grki r. srodan naem guslaru i keltskom bardu. Obojica evociraju heroj dogaaje i likove iz prolosti. RAPSODIJA (gr. paTiTEiv spojiti, sastaviti i 4>Svj pjesr, engl.
rhapsody, franc. rapsodie, njem. Rhapsodie, tal. rapsodt

DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, 1926; II, 1932; I I I , 1. IV, 1947 i V, 1953. Sinfonia breve, 1949; 2 koncerta za violinu, 1929 i l< koncert za orgulje; Concertino za alt-saksofen i mali orkestar, 1951; Concei za flautu i mali orkestar, 1956; simfonijska fantazija za violinu i 11 gud aa, 1 3 suite; karakterna studija Zoologica, 1958; Die vier Jahreszeiteti za gud orkestar, 1953. KOMORNA: gudaki trio; 4 gudaka kvarteta; gud kvintet; klavirski trio; klavirski kvintet; duhaki kvartet, 1945; trio za flau gudae, 1940; kvintet za klarinet i gudae, 1924. Sonate: 3 za violinu i kla 2 za violinu i klavir; 2 za violonelo i klavir; za flautu i klavir, 1925; za ob klavir, 1931; za saksofon i klavir; za violinu i orgulje; 2 za violinu; 3 za vi 2 za violonelo; 2 za flautu i 1 za fagot. Sonatina in modo Udico za obou i orgi 1959, etrdeset i pet dueta Dialogue za 2 violine (2 sv.), 1951 i 1957, i dr KLAVIRSKA: Piccola Sonata, 1924; 2 sonate, 1939; Sonatina seria, l< Sonatina giocosa, 1944; tokata za 2 klavira. ORGULJSKA: sonata, i< 5 koralnih predigri; 19 korala; fantazija; preludiji; fuge; tokata; partite i VOKALNA: oratorijska simfonija Von der grosscn Weishcil za sole, : i orkestar, 1956; brojna zborna djela (i za vie zborova); solo -pjesme uz kl i uz razne instrumentalne sastave {Palmstromsonate za tenor, klarinet, viol klaviri udaraljke, 1950). CRKVENA. Kantate: Vaterunser, 1937; Busskan, I95 2 ; Judica, 1955 i Herr Goli, dich loben alle zvir. Rekvijem, 1928; Te Dt 1930; 37 moteta; 3 mala duhovna koncerta, 1959. LIT.: H. H. Schaeder, Giinter Raphael, ZFM, 1931. O. Riemer, I phetische Musik, Muica, 1947. W. Stockmeicr, Gunter Raphael, MGG 1962.

RAPSODIJA RATHGEBER
i. u starogrkoj poeziji, epska pjesma ili ulomak iz junakog epa (npr. Ilijade) to ga je pjevao rapsod. 2. Poetkom XIX st. instrumentalna, rjee vokalna (zborska) kompozicija epskog ili herojskog karaktera s citatima narodnih pjesama ili melodikom srodnom narodnoj muzici. R. je slobodna, neodreena oblika i esto djeluje fragm entarno, poput improvizacije; time se pribliuje fantaziji. Kao naslov prvi je izraz r. upotrijebio W. R. Gallenberg 1802 za svoju klavirsku kompoziciju op. 3. Najpoznatije orkestralne rapsodije su 15 Madarskih rapsodija F. Liszta, 3 Slavenske rapsodije A. Dvofaka, 2 Rumunjske rapsodije G. Enescua i jevrejska rapsodija Schelomo (za violonelo i orkestar) E. Blocha. Popularna Rhapsody in Blue G. Gershwina izraena je na elementima jazza. R. u h -molu za klavir J. Brahmsa ne temelji se na narodnim melodijama i srodna je baladi; njegova r. za alt, zbor i orkestar op. 53 po obliku je kantata. Od naih autora rapsodije su pisali S. Hristi (r. za klavir i orkestar), M. Lipovek (2 r. za violinu i orkestar), F. Lhotka (Sljepaka r. i etelaka r.) i dr.
LIT.: VI. Jankelevilch, La Rhapsodie, Verve et improvisation musicale, Pari 1955. W. Kahl, Rhapsodie, MGG, XI, 1963. W. Salmen, Geschichte der Rhapsodie, Zurich i Freiburg i. Br. 1966. M. Kun.

757

nota slui za izvlaenje linijs koga sistema. Otuda za notni papir sa tampanim crtovljem naziv rastrirani papir. RASTRELLI, i. Vincenzo, talijanski kompozitor (Fano, 1760 Dresden, 20. III 1839). Pjevanje uio u rodnom gradu, kompoziciju kod Padre Matteija u Bologni. Crkveni kapelnik u Fanu i kazalini dirigent u Pesaru,djelovao je zatim u Dresdenu kao uitel,j pjevanja; 1795 postao dvorski crkveni kompozitor. God. 1802 06 u Moskvi, a zatim se preko Italije vratio 1807 u Dresden; iz javnoga muzikog ivota povukao se 1831.
DJELA. CRKVENA: oratorij Tobia; misa za soliste, zbor i orkestar; Kyrie za zbor i orkestar; Kyrie za 2 zbora i orkestar; 8 ofertorija za soliste, zbor, orkestar i orgulje; 6 Magnificata; 2 Ave Marije; 2 Alma Redemptoris Mater; 2 Salve Regina ; moteti i dr.

2. Joseph, kompozitor i dirigent (Dresden, 13. IV 1799 15. XI 1842). Sin i uenik Vincenza; udo od djeteta, ve se 1805 producirao kao violinist u Moskvi, a zatim je uio jo u Bologni (Padre Mattei). Djelovao je u Dresdenu kao crkveni kompozitor i uitelj muzike, zatim kazalini dirigent i od 1830 dirigent dvorske kapele. Njegovom smru prestaje u Dresdenu prevlast talijanske muzike; naslijedio ga je R. Wagner.
DJELA. ORKESTRALNA. Za violu i orkestar: Gran Concerlo i Concertino; Trois Marches triomphales za duhaki orkestar. - DRAMSKA. Opere: La Distruzione di Gerusaleme, 1816; La Schiava circassa ossia Imene et Virtit, oko 1820; Le Donne curiose, 1821; Velleda, 1822; Amina ovvero L'Innocenza perseguitata, 1824; Salvator Rosa oder Zwey ndekte in Rom, 1832; Bertha von Bretagne, 1835; Die Neuvermahlten, 1839 i dr. VOKALNA: Chor der unsichtbaren Geister za zbor i orkestar, 1825; arije za glas i duhaki orkestar; solo -pjesme. CRKVENA: Missa a 4 v. uz orkestar, 1829; Aliserere, 1837; 4 Salve Regina; 2 Regina coeli; 2 Ave Regina; 2 Alma Redemptoris; 3 Magnificata; psalmi za soliste, zbor, orkestar i orgulje; 3 Laudate Dominum; litanije i dr. LIT.: O. Schmid, Die Kirchenmusik in der katholischen Hofkirche zu Dresden, Mitteilungen des Vereins fiir Geschichte Dresdens, 1921. II. Engel, Deutschland und Italien in ihren musikgeschichtlichen Beziehungen, Regens burg 1944. G. Hausszvald, Dresdner Kapellbuch, Dresden 1948. D. Hdrtwig, Rastrelli, 1. Vincenzo, 2. Joseph, MGG, XI, 1963.

RASBERGER, Pavel, kompozitor (Ljubljana, 21. I 1882 Maribor, 6. I 1967). Muziku uio na koli Glasbene matice u Ljubljani i na teaju za zborovoe, orguljae i uitelje pjevanja u Gorici. Glumac i redatelj Narodnoga gledalia u Mariboru gdje je, uz drame, reirao operete i opere. Osim toga djelovao je kao pijanist, korepetitor, orgulja, zborovoda i dirigent. Premda je u kompoziciji uglavnom samouk, postigao je svojim romantiki nastrojenim djelima prilian uspjeh.
DJELA. DRAMSKA: opera Povodni tno; muzika za igrokaze s pjevanjem Prebrisani amor i Rdei nageljni; operete Zorkana na Jadranu i Liubosumna Lcnka. Kompozicije za mali orkestar. Zborovi i solo-pjesme. D. Co.

RASSE, Fran?ois, belgijski kompozitor, dirigent i muziki pisac (Helchin, Tournai, 27. I 1873 Bruxelles, 4. I 1955). Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu (E. Ysaye, G. Huberti). Nakon studijskog putovanja u Italiju, Pariz i Berlin, operni dirigent u Bruxellesu (190207 i 1910n), Toulousei (1907) i Amsterdamu (1908 10), te uz to koncertni dirigent u Spau (190406), Gentu (1921 28), Ostendeu (1922 38) i Liegeu (1925-38). God. 191025 profesor Konzervatorija u Bruxellesu te 192538 direktor Konzervatorija u Liegeu. Njegova muzika, preteno lirskog karaktera, pisana je u neoromantikom stilu.
DJELA. ORKESTRALNA: Symphonie romantique, 1901; Symphonie melodique, 1903; Symphonie rythmique, 1908. Simfonijske pjesme: Douleur, 1911; Joie, 1925 i Aspiration, 1946. Koncert za violone lo, 1898; koncert za violinu, 1906; 2 Poeme concerlant za klavir i orkestar, 1918 i 1935; La Dryade za klarinet i orkestar, 1943; 4 suite, 1900 08; Une Vie, 1925; Six Dances, 1939; Lamento, 1942. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1906 i 1950; gudaki kvintet, 1914; 3 klavirska trija; klavirski kvartet, 1941; klavirski kvintet; sonata za violonelo i klavir, 1916; sonata za violinu i klavir, 1918; Concertino za trublju i klavir. Klavirske kompozicije. DRAMSKA: Opere Deidamia, 1905; 1914, 1919; i Soeur Beatrice, 1938. Balet Le Maitre a danscr, 1908. VOKALNA. Kantate: Comala, 1897; Cloches nuptiales, 1899; Hymnes, 1901; Le Reveil, 1920; Au malin, 1923; Hymne au feu, 1926; Les premieres paroles, 1932 i Le Chant eternel, 1934. Zborovi; oko 45 solo-pjesama. INSTRUKTIVNA: Solfege, 1910 20; Solfege esthetique et progressif, 1911 40; La Vir-tuosite vocale, 1919 20; Le Medium de la voix, 1919 20; Lecons de concours el d'examens d'harmonie (3 sv.), 1927 jo. lanci. LIT'.: R. Moulaert, Notice sur Francois Rasse, Bruxelles 1959. J. Quitin, Francois Rasse, MGG, XI, 1963.

RASUMOWSKY, Anreas -> Razumovski, Andrej Ki-rilovi RATEZ, Emile-Pierre, francuski kompozitor (Besancon, 5. XI 1851 Lille, 19. V 1934). Uio na muzikoj koli u Besanconu (P. Demol) i na Konzervatoriju u Parizu (F. E. J. Bazin, J. Massenet). Violinist u Operi Comique i zborovoda u parikim Concerts Colonne,od 1891 bio je direktor Konzervatorija u Lilleu;
tamo je 1893 1906 vodio Societe des Concerts populaires.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta; uvertira; fantazija i fuga za kontrabas i orkestar; Japonerie za violinu i orkestar; suita za trublju i orkestar. KOMORNA: gudaki kvartet; 4 gudaka trija; klavirski kvintet; Sonate dorienne za violinu i klavir; sonata za violu i klavir; sonata za violinu i violonelo; sonatina za klarinet i klavir. Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Opere: Ruse d'Amour, 1885; Lyreric, 1895; Paula, 1904; Le Dragan vert, 1907; Radegonde, 1919 i Les Sirenes, 1928. Balet La Guivre, 1925; scenska muzika za drame. VOKALNA: kantata Scenes heroique; zborovi; solo-pjesme. INSTRUKTIVNA: Cent lecons progressives de solfege... (2 sv.), 1908 09; Cinquante lecons de solfege..., 1903 i 1928; Traite d harmonie theorique et pratique, 1908. LIT.: G. Ferchault, Emile-Pierre Ratez, MGG, XI, 1963.

RASTAVLJENI AKORDI, melodijske figure koje se sastoje od akordikih tonova. R. a. najei su u instrumentalnoj muzici i to prvenstveno za instrumente s tipkama (klavir) i za harfu. Primjenjuju se osobito u literaturi rane klasike, u djelima bekih klasiara i u kompozicijama romantiara. Pojavljuju se kao element pratnje, tj. kao harmonijska podloga melodiji, a pripadnici pretklasine epohe te J. Haydn, W. A. Mozart i L. van Beethoven izgrauju esto i teme instrumentalnih djela osobito sonatnih allegra (Beethoven, Trea simfonija) od tonova rastavljenih akorda. Tako i prvi stavak klavirske sonate u Cduru (K. V. 545) W. A. Mozarta zapoinje rastavljenim to nikim trozvukom (kvintakordom); pratnja se takoer temelji na tonovima rastavljenih akorda: Allegro

RATHAUS, Karol, poljski kompozitor (Tarnovv, 16. IX 1895 New York, 21. XI 1954). Od 1913 uenik F. Schrekera na Muzikoj akademiji u Beu gdje je 1919 debitirao kao pijanist i kompozitor; 1922 promovirao (dr phil.) na tamonjem Univer zitetu. God. 1925 33 predavao na Visokoj muzikoj koli u Berlinu. ivio zatim u Parizu i Londo nu, a 1938 preselio se u SAD. Od 1940 do smrti bio je profesor kompozicije na Queens College u New Yorku. U ranim se radovima esto sluio vrlo smjelim izraajnim sredstvima. U toku razvoja znatno ublauje raniji kompozitorski stil, pa se u zrelim djelima pribliuje izrazu svoga zemljaka K. Szymanowskoga.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, 1921; II, 1923; III, 1943 i IV, Sinfonia concerlante, 1951. Koncert za klavir, 1939; Concertino za klavir i orkestar, 1927; suita za violinu i mali orkestar, 1930; 2 uvertire, 1929 i 1949; 3 suite, 1931 47; serenada, 1933; Kontrapunktisches Triptychon, 1934; nok turno Jacob's Dream, 1938; Music for Strings, 1942; Polonaise symphonique, 1943; Vision dramatique, 1945; preludij, 1953. KOMORNA: 5 gudakih kvarteta, 1921 54; serenada za klavirski trio, 1953; trio za violinu, klarinet i klavir, 1944; Divertimento za 10 duhaa; 2 sonate za violinu i klavir, 1924 i 1938; sonata za klarinet i klavir, 1927. KLAVIRSKA: 4 sonate, 1921 46; mazurke; balade; Landschaft in sechs Farben, 1942 i dr. Kompozicije* za orgulje. DRAMSKA: opera Fretnde Erde, 1930; baleti Der letzte Pierrot, 1927 i Le Lion amoureux, 1937; scenska i filmska muzika. VOKALNA: oratorij Diapason, 1951; kantata O Iuvenes, 1947; zborovi; solo-pjesme. Rekvijem, 1941; Psalam XXIII, 1945. LIT.:S. Schviarz, Karol Rathaus,MQ, 1955. Isti, Karol Rathaus, MGG, XI, 1963.

im
" JJJJJJJj
T. Br.

RASTRAL (od lat. rastrum groblje), jednostavna sprava u obliku valjka ili petorostrukog pera sa drkom, koja crtaima

RATHGEBER, Johann Valentin, njemaki kompozitor (Oberelsbach, Unterfranken, 3. IV 1682 Banz, Oberfranken, 2. VI 1750). Ne zna se gdje je uio muziku; u Wiirzburgu je studirao teologiju i tamo je 170407 bio uitelj i crkveni orgulja. God. 1707 uao u benediktinski samostan u Banzu; 1711 zareen i postavljen za propovjednika i samostanskog zborovodu. Nakon to je 172938 bez dozvole crkvenih vlasti proveo na putovanjima kroz njemake krajeve vratio se u Banz i tamo, nakon izdrane kazne i pokajanja, ostao do kraja ivota u samostanu. Istaknuti

168

RATHGEBER RAUTAWAARA
klavirski trio sa V. Prihodom i P. Grummerom. Od 1962 : u Bernu. Svojim smislom za prilagoivanje, velikom muzik kulturom i zvukovnim kvalitetama svoga sviranja, R. je pos uzoran klavirski pratilac, osobito vokalnih umjetnika. LIT.: A.
K'urz, Michael Raucheisen, MGG, XI, 1963.

njemaki kompozitor kasnoga baroka , R. je ostavio niz djela koja se odlikuju dopadljivou i raznolikou.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Chelys sonora. . . in bis duodenis, hoc est: XXIV concertationibus op, 6, 1728; Musikalischer Zeit-Vertreib auf dem Clavier, bestehend in I.X Schlag-Aricn, ivorunter die letzte X Pastorellen var die K'evnacht-Zeit op. 22, 1743. Zbirka Ohren-vergnu'gendes und Gemulh-ert>otzendes Tafel-Confecl za 1 4 glasa i embalo iii violon'elo (djelomice uz 2 vio line) I I I I , 1733, 1737 i 1746 i IV, 1746 (autor IV sveska je T. C. Sevfert). CRKVENA. Za 4 glasa, 2 violine i b. c.: Oclava muica clavium octa mu sicarum in Missis odo musicalibus op. I, 1721; Cornu-Copiae Vespcrarum diversarum op. 2, 1723; Novena principalis constantiniana, hoc est: Missae novem principales op. 3, 1725; Sacra anaphonesis per viginti quatuor Offerloria op. 4, 1726; Harmonia mariano-musica op. 5, 1727; Decas mariano-musica: X missae solcnnes op. 7, 173, Harmonia lugubris op. 8, 1731; Psaltnodia vesperlina, complectens 4 vespcras inletiras op. 9, 1732; Vox sonora dccantans arias XVI op. TO, 1732; Columba sacra op. 11, 1732; AHssale tutn rurale tuni civile op. 12, 1733; Cilhara Davidis poenitentis op. 13, 1734; Holocaustoma ecclcsiasticuni op. 14, 173435; Dominicalc op. 15, 1735; Anliphonalc marianum op. 16, 1736; Psallerium iucundum exhibens Vesperas rurales I V . . . cum V Psalmis residuis op. 17, 1736; Cultus marianus exhibens lilanias laurclanas VI op. 18, 1736; Sacrum quadriformac, conlincns IV missas solcnnes op. 19, 1738; Horlus noviler extniclus . . . sive . . . Ofjcrtoria ruralia XXX op. 20, 1739. NOVA IZD.: izbor (19 komada) iz Aiusikalischer '/.eilvertrcib auf dem Klavier obj. R. Steglich 1933 ( I I I izd. 1960); Ohrenvergniigendes und Gemulhcrgolzendes Tafelconfcct obi. H. J. Moser (Das Erbe deutseher Alusik, 1942) i dr. LIT.: M. Hellmulh, Johann Valentin Rathgeber (disertacija), Erlangen 1943. E. Kraunvum, Jnhann Valentin Rathgeber, MGG, XI, 1963.

RAUGEL, F lix, francuski muzikolog i dirigent (Sai Quentin, 27. XI 1881 ). Studirao na Konzervatoriju u Lil i u Parizu kod A. Roussela, V. d' Indvja i H. Liberta. God. 1911 40 crkveni kapelnik u Parizu (Saint-Eustache i Saint-Hor d'Evlatt) i dirigent orkestara Societ Haendel (osnovao ga i< sa E. Borrelom), Societ Philharmonique u Reimsu (od 192c parikog Socit des Etudes Mozartiemies (193039). God. 193. 47 bio je zborovoda Francuske radio-difuzije. Izdavao zbi studija Musiciens Celebres i seriju gramofonskih ploa Anthoh Sonore. Svojim je radovima pridonio prouavanju povijesti orgi u Francuskoj.
DJELA: Les Orgues de Vabbaye de St. Mihiel, 1919 (njem. 1930); Organisles, 1923 (I I izd. 1961); Recherches sur les tnaitres de Vancienne fac franeaise d'orgue, 1925; Les anciens bufjels d'orgues du departement de Seine-el-i 1926; Les Grandes Orgues des eglises de Pari el du deparlemenl de la Scme, 1' Les anciens bufjels d'''orgues du deparlemenl de Seinc-et-Marne, 1928; Palcslt 1930; Les Grandes Orgues de Notre Dame, 1934; Les anciens bufjels d'orgue departement de la Marne, 1938; Les Orgues el les Organistcs de la Cathedrah Strasbourg, 1948; Lc Chant ehoral, 1948; L'Oratorio, 1949; Les Grandes Or de lu Basilique de St.-Nicolas-de-Port, 1949; Notes pour servir a l'hisloirt mus, de La Collegiale de Saint-Quentin, Spomenica H. Besseleru, Leipzig l' lanci i studije. IZDANJA: Les Maitres francais de VOrgue au XVII XVIIle siecles (2 sv. sa 50 kompozicija); Recueils de Pieces ancicnnespour O d'Auteurs francais et elrangers du XVI e au XVHI e siecle.

RATTALINO, Piero, talijanski pijanist i muziki pisac (Fossano, Cuneo, 18. III 1931 ). Na Konzervatoriju u Parmi zavrio studij klavira (G. Antoniotti, C. Vidusso) i kompozicije. Nastavnik klavira na konzervatorijima u Cagliariju, Trstu, Veneciji i Parmi, od 1965 profesor je Milanskog konzervatorija; od 1966 istodobno je i urednik asopisa Muica Universita.
DJELA. KOMORNA: gudaki kvartet, 1950; Piccola Suite za kontrabas i klavir, 1960; Divertimento za flautu i klavir, 1961. KLAVIRSKA: sonata, 1915; varijacije, 1960; 8 Pezzi per fanciulli, 1964; Esercizi di agilita, 1966. IZDANJA: 40 Piccoli Studi J. B. Cramcra; Oualro Pezzi Sacri G. Verdija i Sonaline M. Clementija (kritiko izd.). SPISI: Studi di interpretazione pia-nistica, 1956; Oli Strumenli musicali, 1968; Chopin, 1969. Studije: Scrilti giovanili di F. Busoni, Muica d'Oggi, 1959; Gli Inizi della crilica zvagneriana in Italia, ibid., 1962; I.e Sonate per pianoforte di Beelhoven, Muica Universita, 1967; I.e Riviste musicali italianc del Novecento, Rassegna mu sicale urci, 1967; I.e Sonate per pianoforte di Beethoven, 1970 i dr.

RAUPACH, njemaka obitefj muziara. 1. Christoph (pseudonim Veritophilus), orgulja i kom zitor (Tondern, 5. VII 1686 Stralsund, Mecklenburg, I7< Sin i uenik Georga Raupacha, ve je u svojoj trinaestoj goc sudjelovao na priredbama Collegiuma musicuma u Tondernu violinist i pjeva; kasnije je uio kompoziciju kod G. Bronn u Hamburgu. Od 1703 do smrti bio je orgulja crkve sv. Nil u Stralsundu.
DJELA. KOA1POZICIJE: sonate i koncerti za razliite instrume sonate za embalo ; kantate Danket dem Herren..., VC'iinschet Jerusalem G i dr. SPISI: Veritophili deutliche Bczveisgriinde, ivorauf der rechte Gebrc der Alusik... beruhet, 1717 (red. J. Mattheson); Abgenoligte Beantzvortung beiden Fragen: 1) Ob das Worl Psalmodia apud palres..., ein blosses Singen 1 ein Singen zum musikalischen Instrumenten bedeutet? 2) Ob somohl das Spielen musikalische Inslrumentcn als Singen unter den erslen Chrislen bei ihren sllichen Versammlungen manchesmal... gewcsen}, Critica Muica J. Matthi na, 1722.

RATTENBACH, Augusto Benjamin, argentinski kompozitor (Buenos Aires, 5. II 1927 ). Muziku uio u Buenos Airesu (T. Fuchs) i na Visokoj muzikoj koli u Hamburgu (E. Guernot Klussmann ). lan je drutva mladih argentinskih kompozitora (od 1964 predsjednik).
DJELA. ORKESTRALNA: Suite Sinfonica, 1955; Passacaglia, 1957; Aiicrovariaciones I za gudae i timpane, 1961; Sinfonielta, 1962; 5 Aiomentos Liricos, 1963; Obstinaciones, 1965; koncert za klavir, 1966; Concertino pasloral za obou i gudae, 1958; Ficcin za flautu i orkestar, 1963: 5 stavaka za obou i gudae, 1963; Microvariaciones III za klarinet, rog i orkestar, 1964. KOMORNA: Aiicrovariaciones II za 9 udaraljka, 1961; duhaki k vintet, 1957; Serenata za flautu, klarinet, trublju i violonelo, 1962; varijacije za gudaki kvartet, 1970; Dispersiones za obou, klarinet, rog i fagot, 1973; 5 stavaka za flautu, klarinet i klavir, 1958; gudaki trio, 1963; Diplico za klarinet i klavir, 1958; Esqucmas, 1964. Kompozicije za klavir (sonatina, 1957). Balet Un Episodio Vulgar, 1961. VOKALNA: himna Vexilla Rcgis za zbor i orkestar, 1956; Kamata za soliste, zbor i orkestar, 1963; zborovi, solo -pjesme.

2. Hermann Friedrich, kompozitor (Stralsund, 21. 3 1728 Petrograd, XII 1778). Sin Christopha; od 1755 u Pet gradu dvorski embalist i do 1758 kompozitor. God. 1762 boravio u Hamburgu i Parizu, gdje je mladi Mozart etiri njeg' sonatna stavka preradio za klavir i orkestar. Od 1768 ponovni Petrogradu, sada na poloaju drugog dvorskog kapelnika.
DJELA: Six sonates pour le clavecin avec aceompagnement de Violon op 1762. DRAA4SKA. Opere: Alceste, 1758; Dobri vojnici (na ruskom), i: deno 1779 i Siroe, 1760 ili 1766. Oko 15 baleta: Armide et Renaud, 1773; Desespoir d'Armide, 1774 i Semele el Jupiter.

RATTI, Eugenia, talijanska pjevaica, sopran (Genova, 5. IV 1935 ). Na opernoj pozornici debitirala 1954 u gradu Mestre kao Musette (Puccini, La Bolieme) i 1956 na milanskoj Scali kao Adina (Donizetti, Ljubavni napitak). Koloraturni sopran kristalnih visina, profinjena muzikalnost i izrazit smisao za scensko oblikovanje otvorili su joj put na prve svjetske operne pozornice. U njezinu se repertoaru posebno istiu uloge: Elisetta (Cimarosa, Tajni brak), Constanza (Poulenc, Dialogues des Carmlites), Rita (Donizetti), Rosina (Rossini, Seviljski brija) i dr. R. je snimila vie gramofonskih ploa, medu kojima se istiu kompletne opere Falstaff, Aida i Krabuljni ples (Verdi), Mjesearka (Bellini), La Boheme (Puccini) i Don Giovanni (Mozart). RATZ, Erwin, austrijski muzikolog (Graz, 22. XII 1898 Be, 16. XII 1973). Studirao u Beu, kompoziciju kod A. Schon berga i A. Weberna, a muzikologiju na Sveuilitu kod G. Adlera. Od 1945 bio je profesor na Akademiji za muziku i kazalinu umjetnost u Beu.
DJKLA: Zur Chronologie der Klaviersonaten E. Schubcrts, Osterreichische MusiUzeitschril't, 1950; Erlebnis und Erkcnnlnis des musikalischen Kunsluerks, ibid., 1950; Uber die Architektonik in den Eugen J. S. Bachs, ibid., 1950; Einfuhrung in die musikalische Eormenlehrc. Uber Eormprinzipien in den Inventionen J. S. Bachs und ikre Bedeutung fiir die Kompositionslcchnik Beethovcns, 1951; Die Originalfassung des Streichquartcltes op. 130 von Beethoven, Osterreichische Musikzeitschnft, 1952; Zum Eormproblcm bei Gustav Mahler, MF, 1955 i I956_

3. Ernst Benjamin Salomon, libretist (Straupitz, les 21. V 1784 Berlin, 18. I I I 1852). Roak Christopha i H manna Friedricha; 181622 profesor njemake knjievnost: Petrogradu. Od 1824 ivio je u Berlinu.
DJELA. Libreti: Agnes von Hohenstaufen, 1829 (muzika G. Sponti Die drei Wiinschc, 1832 (C. Lowe); Alhalie (prema Racincu), 1845 I Mendelssohn); Der Mullcr und sein Kind, 1845 (H. Proch) i u preradbi Traum in der (^hrislnachl, 1845 (F. Hiller); Der versiegelte Burgermeister, I (L. Blech) i dr. LIT.: R. A. Aiooser, Operas, intermezzos, ballets, cantates, oratoi joues en Russie durant le XVIII C siecle, Geneve 1945. Isti, Annales d musique et des musiciens en Russie au XVIII e siecle (3 sv.), Geneve 1948 H. G. Hoke, Christoph i Ernst Raupach, MGG, XI, 1963. E. J. Sin Hermann Friedrich Raupach, ibid.

RAUCHEISEN, Michael, njemaki pijanist (Rain am Lech, Bavarska, 10. II 1889 ). Studirao na Muzikoj akademiji u Munchenu (F. Mottl, H. Bussemever). Od 1907 u Munchenu violinist i violist Dvorskog orkestra i Drutva za komornu mu ziku; 191220 pijanist (solist i pratilac) na m uzikim matinejama u Volkstheatru. God. 192045 i 195058 u Berlinu, odakle odlazi na mnoge koncertne turneje, najvie kao koncertni pratilac (1924 na turneji sa F. Kreislerom po istonoj Aziji). God. 1942 osnovao

RAUTAVVAARA, finska obitelj muziara. 1. Vaino (Gustaf), uitelj pjevanja (Ilmajoki, Vaasa, 21. 1872 Helsinki, 11. XI 1950). Uio na koli za crkvenu muz u Helsinkiju, a zatim se usavravao u Italiji, Francuskoj i r> makoj. God. 190219 kantor i uitelj pjevanja u Vaasi, 1919 na Mu zikom institutu u Helsinkiju i zatim kantor. 2. Eino (Alfred), pjeva, bariton (Ilmajoki, 14. I I I 1876 Helsinki, 7. VIII 1939). Brat Vainda; pjevanje uio u Rir Berlinu, Parizu i Milanu. Od 1912 u Helsinkiju, kantor i od i< nastavnik na Institutu za crkvenu muziku; 1911 24 bio je opere. 3. Aulikki (Terttu), pjevaica, sopran (Vaasa, 2. V 1906 Ki i uenica Vainoa; na opernoj pozornici debitirala ic u Helsinkiju. Tamo je 193233 zapoela umjetniku rijeru, odakle ju je put odveo na velike evropske muzike festiv u Glvndebourneu (193438), Salzburgu (1937), Visbvju (i94< 50), Edinburghu i dr., kao i na prve operne pozornice (Beri

RAUTAWAARA RAVEL
Be, Miinchen, Amsterdam, Bruxelles, Stockholm). Nastupala je kao koncertna pjevaica, pjevala je u opereti, a snimila je i vie filmova. Poslije Drugoga svjetskog rata vratila se u domovinu; sada je profesorica pjevanja u Helsinkiju. 4. Pentti (Eero), violonelist (Vaasa, 28. VI 1911 Helsinki, 31. III 1965). Brat A ulikki; violonelo studirao u Helsin kiju, Oslu, Berlinu, Londonu, Parizu (P. Fournier) i Rimu (M. Amfiteatrof). Od 1947 bio je koncertni majstor Simfonijskog orkestra Finskog radija; vodio je i vlastiti gudaki kvartet. 5. Einojuhani, kompozitor (Helsinki, 9. X 1928 ). Sin Einoa; kompoziciju studirao na akademiji Sibelius u Helsinkiju (A. Merikanto), kod A. Coplanda, R. Sessiona i V. Persichettija u Ne\v Yorku i Tangleuoodu, zatim kod W. Vogela u Asconi i R. Petzolda u Kolnu. Pred avao muziku teoriju na akademiji Sibelius (195759) i bio arhivar gradskog orkestra u Helsinkiju (193961); 1965 67 vodio je tamo Muziku kolu, a od 1966 profesor je na akademiji Sibelius.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, 1956; II, 1957; III, i?6 l i IV, 1964; koncert za violonelo, 1968; koncert za klavir, 1969; simfoniia -suita, 1953; Reguiem za limene instrumente i udaraljke, 19S4; Modificata e Pracva-riata, 1957; Arabcscata, 1957; Anadyomene, 1968; Jn Memoriam J. K. Paasikivi, 1968; Cantos I II za gudae, 1960. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta, 1952, 1958 i 1966; oktet za duhae, 1964; sonata za fagot i klavir, 1965; sonata za vio lonelo solo, 1968. Kompozicije za klavir. DRAMSKA: opere Kaivos, 1963 i Apollo und Marsyas, 1973; balet The Temptations, 1969. VOKALNA: kantata llscnaisyyskantaatti (Za nezavisnost), 1967; Misa za vojnika, 1568. Za glas i orkestar: 5 Sonelte an Orphcus, 1959; Dic Liebenden, 1959; solo-pjesme. CRKVENA: Missa duodecanonica op. 19, 1965 i 2 psalma op. 37 za zbor.

169

RAUZZINI, Venanzio, talijanski pjeva i kompozitor (Camerino, 18. XII 1746 Bath, London, 8. IV 1810). Pjevaku karijeru zapoeo 1765 u Rimu (Teatro della Valle). God. 1767 72 prvak Munchenske opere, zatim pjeva na talijanskim kazalitima (Milano, Venecija, Padova), 177478 u Londonu i zatim u Dublinu. Od 1781 do smrti direktor koncerata u New Assembly Rooms u Bathu, gdje ujedno poduava pjevanje. Jedan od naj poznatijih kastrata (sopranist) svojega vremena i vrstan pedagog; njegovi su uenici bili J. Braham, Nancy Storace i Elisabeth Billington. Rauzzinijeve su opere pisane u stilu napuljske kole. U instrumentalnim djelima teite je na sonatnim stavcima koji su ponekad graeni dvodijelno, a ponekad u klasinom sonatnom obliku.
DJELA: simfonija u D-duru. est gudakih k varteta, 1776; 15 klavirskih kvarteta, 1775-86; 15 sonata za violinu i klavir. Petnaest klavirskih sonata, 177586. Osam opera (Piramo c Tisbe, 1769; L'F.roe Cincsc, 1770; La Regina di Golconda, 1784). Pet kantata; 45 talijanskih arija i engleskih pjesama. Rekvijem, 1801. Instruktivna djela za pjevanje (Tu-clve Solfcggi or Exerciscs, 2 sv., 1808). LIT.: Af. Sands, Venanzio Rauzzini, The Musical Times, 1953. J. Rcindl, Venanzio Rauzzini als Instrumentalkomponist (disertacija), Wien 1961. hti, Venanzio Rauzzini, MGG, XI, 1963.

RAVANELLO, Oreste, talijanski kompozitor i orgulja (Venecija, 25. VIII 1871 Padova, 2. VII 1938). Uio na Liceo Benedetto Marcello u Veneciji. Orgulja crkve sv. Marka u Veneciji (189398), regens ehori crkve sv. Antuna u Padovi (1898 1902), zatim profesor orgulja na Liceo Benedetto Marcello u Veneciji, a od 1912 direktor Konzervatorija u Padovi. Uz to koncertirao kao orgulja i djelovao kao muziki pisac. Borio se za reformu crkvene muzike, pa se i u svojim crkvenim kompozicijama, u skladu s naelima Cecilijanskoga pokreta, nadovezuje na tradicije XVIXVII st.
DJELA: gudaki kvartet; klavirski trio; sonata za violinu i orgulje. Kompozicije za klavir i za orgulje. Dvije kamate. 27 misa uz orgulje i l i orkestar; 2 rekvijema; brojni moteti za 28 glasova. Studija Sul ritmo e sull' accompagnamcnlo dcl canto gregoriano, 1912. Instruktivna djela za orgulje, kontrapunkt, harmoniju i pjevanje. LIT.: A. Garbelotto i M. Cicogna, Oreste Ravancllo, Padova 1939- A. Damcritri, Oreste Ravancllo, MGG, XI, 1963.

RAVASENGA, Carlo, talijanski kompozitor (Torino, 17. XII 1891 Rim, 6. V 1964). Kompoziciju uio kod G. Cravera; neko vrijeme nastavnik muzike na srednjim kolama u Torinu. Suraivao u brojnim strunim asopisima (Musicisti d'Jtalia, Pensierro msicale, Muica); 192528 izdavao u Milanu mjesenik L'Araldo musicale. Kompozicije mu se odlikuju nadahnu-tom melodikom i zanimljivom harmonijom.
DJ ELA. O RK ES TRALN A: s o nata, 19 24 ; Su ite sin fo nica, 1 92 1; fn Giorno di feta, 1918; Giudilta e Olofirne, 1920; Quattro schizzi sinfonici, 1923. KOMORNA : gudaki kvartet, 1919; Variazionipittoresche za gudaki kvartet, 1915; klavirski trio, 1919; 3 sonate za violinu i klavir, 1916, 1917 (Sonata quasi fantasta) i 1925; 2 sonate za violonelo i klavir, 1913 i 1916 /Sonata drammalica) j d r . _ KLAVIRSKA: sonata, 1914; suita, 1912; 3 suite, 1924; Contrasto comico-sentimentale, 1915 i dr. DRAMSKA. Opere: Una Tragediafiorentina (po O. Wildeu), 1916; // Giudizio di Don Giovanni, 1916 i Trionfo dclla nonna 1936. Solo-pjesme. LIT.: A. Damcrini, Carlo Ravascnga, MGG, XI, 1963.

RAVEL, Maurice (Joseph), francuski kompozitor (Ciboure, Pireneji, 7. III 1875 Pariz, 28. XII 1937)- Otac mu je bio rodom vicarac, po zvanju inenjer, a majka potomak stare baskijske porodice. Obitelj Ravel preselila se u Pariz tri mjeseca

nakon roenja Mauricea. S muzikom je R. dolazio u dodir od svoje najranije mladosti: sa sedam godina poinje uiti klavir kod H. Ghysa, a 1887 harmoniju kod Ch. Renea, u dobi od 14 godina primljen je u pripravnu klasu Parikog konzervatorija, gdje mu klavir predaje E. Anthiome. Dvije godine kasnije, 1891, prelazi u viu pija-nistiku klasu Ch. de Beriota; od 1893 pohaa uz to klasu harmonije E. Pessarda, zatim od 1897 klasu kontrapunkta A. Gedalgea te kompozicije G. Faurea. U tom razdoblju impresioniraju ga E. M. RAVEL Satie i E. Chabrier, pa se njihovi utjecaji zamjeuju u prvim Ravelovim neobjavljenim kompozicijama: Chabrierov u klavirskoj Srenade grotesgue (1893), a Satiejev u pjesmi Ballade de la reine morte d'aimer (1894). Jedan od najjaih doivljaja tog vremena bio je za nj susret s muzikom njegova velikog suvremenika C. Debussyja. U literaturi ga privlae E. A. Poe, Ch. Baudelaire, S. Mallarme i francuski filozofi XVIII st. God. 189596 pojavljuju se prva izdanja Ravelovih kompozicija: Menuet antique, klavirsko djelo slobodnih harmonija, te Habanera i Entre cloches za dva klavira pod zajednikim naslovom Les Sites auriculaires. Koliko je Ravelova stvaralaka fizionomija bila ve u tim najranijim kompozicijama odreena i definirana, dokazuje injenica da je Habaneru nakon 12 godina orkestrirao i uvrstio, gotovo bez ikakvih promjena, u svoju Rhapsodie espagnole. Ali iako je u svojim poetnikim radovima oitovao izvornu nadare nost i individualnost ipak nije prilikom prvih nastupa pred javnou stekao priznanja. God. 1898 kritiari su posve negativno ocjenili Habaneru i Entre cloches, a godinu dana kasnije i uvertiru nikad napisanoj operi Shherazade. Prvi zapaeniji uspjeh doivijuje 1899 s klavirskom kompozicijom Pavane pour une Infante dfunte, komponiranom u obliku ronda sa sekvencama nerijeenih petorozvuka i sa modalnim harmonijama to je u tom periodu za Ravela karakteristino. Kao svakom natprosje nom studentu Parikog konzervatorija, tako je i Ravelu logian zavretak njegovih studija predstavljalo nat jecanje za Prix de Rotne. Manje logian bio je ishod tog natjecanja. Kantate Myrrha, Alcyone i Alyssa, to ih je R. 1901, 1902 i 1903 slao iriju za Rimsku nagradu, dobile su redom slabije ocjene, a 1905, prilikom etvrtog pokuaja, R. je odbijen ve nako n preliminarnog natjecanja. Ova oita pristranost jednog dijela irija podigla je veliku prainu, to vie to se R. upravo u to vrijeme javnim izvedbama kompozicija, kao to su Jeux d' eau za klavir, gudaki kvartet u F-duru i ciklus pjesama za glas i orkestar Shherazade uvrstio medu najdarovitije predstavnike francuske i ne samo francuske nego i evropske mlade kompozitorske generacije. Negodovanje naprednog dijela javnosti prisililo je i samog upravitelja Parikog konzervato r a ru _ J1L J ') Th' Duboisa da preda ostavku, a Ro-main Rolland je s tim u vezi pisao: Ra-vel se ne natjee za Rimsku nagradu kao uenik, ve kao kompozitor koji je pruio ve brojne dokaze svojega znanja. Divim se kompozitorima koji su imali hrabrosti da mu sude. Tko e za uzvrat suditi njima?. Na Ra-velov umjetniki razvitak ovaj dogaaj nije nimalo utjecao. To je ostavilo u njemu samo trajnu averziju prema svim znacima slubenih priznanja. God. 1905 znai, naprotiv, poetak plodnoga razdoblja. Nastaju kompozicije za klavir: ciklus MiM. RAVEL, Le Tombcau de Couperin, naslovna strana, autograf

170

RAVEL

roirs i sonatina (1905), zatim suite Ma Mere VOye i Gaspard vrena uoi Prvoga svje tskog rata. God. 1917 R. je oslol de la nuit (1908). Tekst J. Renarda Histoires naturalles inspi- vojne slube. rira ga na kompoziciju bizarnog ciklusa pjesama (1906) a zaGod. 1920 nastanio se u Montfort-l'Amaurvju. Za I nimanje za panjolske teme urodilo je orkestralnim djelima tada zapoinje razdoblje bogato javnom djelatnou: turn Rhapsodie espagnole i operom L'Heure espagnole (1907). Svako od tih u Be (1920), Amsterdam, Veneciju i London (1922), S djela predstavlja odluujuu stepenicu u f ormiranju Ravelova Kanadu (1927 28), na kojima nastupa i kao dirigent vli estetskog stava prema tehnikim i sadrajnim kom ponentama djela; 1928 prigodom ponovnog posjeta Engleskoj dobiva p( vlastite umjetnosti. Svojom klasinom formom, suzdranim doktorat oksfordskog Univerziteta. Tih godina posjeuje : emocionalnim rasponom i tehnikim zahtjevima to ih stavlja na vatno panjolsku i Maroko. U Ravelovu stvaranju to razd izvodioce, Sonatina prua idealno instruktivno gradivo za meutim, znai jo upoznavanje suvremene kompozicijske fakture onoga doba. rezimiranje posi tih Suita od pet djejih rezultata. R. st prizora za klavir etvopotpuno udaljuje o roruno Ma Mere l'Oye presionistikog nai (1915 izvedena u orkeraavanja i pokazuj striranoj verziji kao balet) veu sklonost prem; odlikuje se jednostavnou, stim klasinim fon i rafiniranom melodikom i zanimanje za tra preciznom muzikom francuskih klaves karakterizaci-jom sadraja. U XVIII st., posebr Rave-lovu stvaranju tu se Couperina i Ram prvi put pojavljuje motiv fanTako njegova tastinog svijeta bajke Tombeau de Coi protkane arolijama vilenjaka (1917), neka vrsta tite, i patuljaka, motiv koji je kod donosi u s ' ma njega kasnije tako est. kao to su pri ili Ciklus Miroirs donosi tokata gotovo panjolske plesne scene, balistiku tehniku, graene ritmiki otro u efekstavcima, kao to s\ tnoj impresionistikoj atlana ili rigaudon, e\ mosferi; ovo djelo uz to izvorne ritmove : otkriva Ravela kao komfrancuskih plesova pozitora upravo lisztovdvaju klavirskih ki skog pijanistikog rata, nastalih istodi virtuoziteta. Nagovijestio je 1931, onaj u G-za to ve u briljantnom dvije ruke preds klavirskom djelu Jeux d'eau, virtuozni divertime a zapanjit e javnost time u suiti Gaspard de la M. RAVEL, Chansons madecasses, autograf pisan jednostavnim, zranim instrumt Nuit u kojoj je romantika, inspirirana poezijom nim i pijanistikim stilom, dok koncert za A. Bertranda nalik na divlju zvijer ukroenu uzdama ukusa; lijevu ruku, jedr najneposrednijih i ujedno najtraginijih u ovoj kompoziciji R. iscrpljuje, na najviem stupnju tehnikog Ravelovih part iskoriuje, unato ogranienim okolnostima, virtuoziteta, sve zvukovne i mehanike mogunosti klavira ime sve mogu orkestralnog i pijanistikog virtuoziteta. Uz postie gotovo orkestralnu zvunost. Nain na koji R. u ciklusu virtuozitet kl; Ravela u to vrijeme privlae i virtuozne pjesama Histoires naturelles gotovo deklamatorski, slog po mogunosti violint pored sonate za violinu i klavir pisane pod slog, s punim respektom prema fleksijama francuskoga govora utjecajem jazza (1 dolazi do punog izraaja u rapsodiji prevodi u muziku ironiju i sarkazam Renardova teksta opet je Tzigane (1924). Med R. je ostao do kraja vjeran bitnim izazvao, prigodom izvedbe 1906, otre kritike. Panju je, meutim, svojim sklonostima: p fantastinom svijetu bajke i blistavom privukla, 1908, prva Ravelova izvorna orkestralna partitura orkestralnom virtuoz God. 1922 on veoma uspjeno orkestrira Rhapsodie espagnole, kompozicija vrste forme, efektne melodike Slike s izlobe M. Mu skog, a 1920 zavrava koreografsku i majstorskoga instrumentalnog koloriranja. U parikoj Opera poemu La Valse (zami jo 1906 s naslovom Wieri). To je comique izvodi se 1911 jednoina muzika komedija L'Heure briljantna tipino Raveli orkestralna partitura zasnovana na espagnole koju je R. nazvao muzikom konverzacijom. Ona ritmici bekog valcera. C na tekst pjesnikinje Colette L'Enfant predstavlja svojevrsno oivljavanje talijanske opere buffe: ko - et les sortileges (192 podnaslovom lirska fantazija, jo jednom mika situacije tu nije preputena kominim obratima teksta ve, posvjedouje po; Ravelov osjeaj za svijet djeje mate, naprotiv, sva lei u kominim obratima filigranske orkestracije; igraaka i oivljenih 1 meta, irealni svijet zakona postojanja i djelo je graeno bez scenskih efekata, ali s mnogo gracije i sa propadanja koji ivi ka afirmirao humanost i moral. smislom za muziku karakterizaciju svakog pojedinog lika; u Instrumentacija je suzdrana, dena na minimum zvukovnog njemu ima i panjolskog kolorita i znalaki tretiranih recitativa. izraza da bi se prilagodila jedne nosti razgovijetnih melodija i God. 1909 naruuje S. Djagilev od Ravela balet Daphnis et Chloe, forme, podijeljene u slike; u monijskoj gradi ima pokuaja prema pastirskom romanu grkog pjesnika Longa. Rad na ovoj politonalnosti pored tradicion rjeenja. Ravelovo majstorstvo najopirnijoj Ravelovoj partituri trajao je sve do 1912, uglavnom u oblikovanju i orkestra virtuozitetu niti jedno djelo ne zbog estih nesuglasica izmeu Djagileva, koreografa Fokina i simbolizira bolje od Bolera (1 te instrumentacijske bravure, samog kompozitora koji nije htio da stvara pratnju, podreenu te kompozicije za orkestar muzike (po rijeima samog akrobacijama velikog baletnog ansambla. Ravelova muzika, autora), tog velikog orkestri crescenda na jednu jedinstvenu koreografska simfonija kako ju je sam nazvao, povjerena je temu, ritmiki vanredno is Hranu. Moda nigdje R. nije velikom orkestru, uz dodatak celeste, ksilofona i eliofona, te vokali- odlunije dokazao koliko je n; razvoj bio neovisan o estetici zirajuem zboru. Bogatstvo motiva i njihove razradbe, rafinirano muzikog impresionizma. posljednje stvaralako razdoblje ritmiko nijansiranje, razgovijetna formalna graa, poetska atmo - donosi i dva majstorska prii Ravelove solo-pjesme: ciklus sfera i raskona orkestralna paleta sa tipino ravelovskom di - Chansons madecasses (1927) i Chansons de Don Ouichotte namikom kulminacijom u finalu ine tu partituru jednom (1932), posljednje umjetnikovo c Ravelov opus u cjelini najbolje od najbriljantnijih u francuskoj muzici XX st. God. 19 11 pie ilustrira reenica koju je Gi namijenio djelu grkoga pjesnika R. klavirski ciklus od sedam valcera s epilogom: Valses nobles Longa, djelu to je posl kao podloga baletu Daphnis et et sentimentales, francusku varijantu ubertovske melodike. Idue Chloe: To je majstorsko koje, na najvioj razini godine ih orkestrira i tada se djelo izvodi kao balet pod naslovom ujedinjuje razum, umjetnost i u Kraj svega bogatstva i Adelaide ou le langage des fleurs. dubine osjeajnog ivota R. je uvije i kao stvaralac, i kao God. 1913 nastaju Trois poemes de Stephane Mallarme uz ko- interpret, i kao kritiar tuih interprel vlastitih kompozicija morni ansambl. Klavirski trio u a-molu, s ritmikom baskijskog zazirao od naglaene emocionali od svake vrste podrijetla, s passacagliom kao III stavkom i s efektnim instru- sentimentaliziranja. Krajnje pedantan bio tehnikoj izradbi mentalnim koloriranjem, posljednja je Ravelova kompozicija dosvojih djela koja su esto osvajala savre uglaenou formalne grae vie nego elementarnou muz misli. Jedan ritam ili jedna tonska boja bili su mu vaniji 01 matske razradbe; elegancija i nepogreiv osjeaj za mjeru

RAVEL RAVERTA
puno nadoknauju dramatinost uvjetovanu evolucijom. Rave lova sonata po gradi sjea na Couperinovu suitu ili Scarlattijevu sonatu, zaodjenutu u suvremena izraajna sredstva; u njoj nema tematskog dualizma ni tematskog konflikta. Nasuprot tome to su dragulji melodijske, harmonijske i ritmike invencije kojima najvii sjaj daje Ravelovo blistavo kompozitorsko znanje. Nije dakle udo da takav umjetnik posebnu panju poklanja tehnikoj dotjeranosti svojih djela, da zahtijeva, kao jedan od najveih poznavalaca orkestra, od svakog pojedinog instrumentaliste gotovo solistiku spremu i izvedbu, da pri samom procesu kom poniranja polazi od paljivo razraenog formalnog i modula tivnog plana, katkad ak i prije nego to je zamislio elementarni muziki materijal. R. je, uz Rimski-Korsakova i R. Straussa, najizrazitiji predstavnik modernog orkestralnog virtuoziteta. On je meutim u istoj mjeri i virtuozni klavirski kompozitor. injenicu da tolika Ravelova klavirska djela doivljavaju velik, ako ne i vei uspjeh u svojoj orkestralnoj formi (Habanera, Ma Mere V Oye, Valses nobles et sentimentales), pogreno je dakle traiti u tobonjem antipijanistikom, orkestralnom tretiranju klavira, jednako kao to bi bilo pogreno pijanistinost nekih Ravelovih orkestral nih partitura iskoristiti kao dokaz autorova antiorkestralnog koncipiranja. Mnogo je, meutim, lake nai razlog s kojega tolika Ravelova djela, bilo klavirska bilo orkestralna, doivljavaju koreografsku interpretaciju (Le Tombeau de Couperin, Bolero, Adelaide). Rije je o stalnoj i vitalnoj nazonosti plesne ritmike koja nedvosmisleno sugerira plesni pokret. Ravel je esto sklon rje avanju bizarnih kompozicijskih problema. U jeku impresio nistikoga harmonijskog koloriranja on pie sonatu za violinu i violonelo, jedan posve matisseovski muziki crte u kojemu je sve linija ista i jasna poput Schonbergovih linija. Za njegov Bolero ili Klavirski koncert za lijevu ruku moe se, s druge strane, rei da su plodovi upornog nastojanja da se metodiki svladaju bitna ogranienja. Kolikogod isticao hladan intelektualni stav prema problemima umjetnosti R. nerijetko odaje svoju vjeto suzdranu senzibilnost. Neprikrivena je k tome njegova ljubav za muziku prolost (Le Tombeau de Couperin, La Valse, Daphnis et Chloe), za egzotiku ( Shehera-zade, Tzigane, Chansons tnade-casses), za fantastinost i ireal-nost (Gaspard de la Nuit, L'Enfant et les Sortileges) i nadasve za panjolski kolorit, panjolske teme i panjolsku ritmiku. Da se jo vre odredi Ravelovo mjesto u razvitku francuske muzike u prvoj polovini XX st., neovisno i o impresio-nizmu C. Debussvja (i suvie esto i povrno nastoje ga mnogi svrstati u red njegovih sljedbenika), i o ekstremnom avan-gardizmu tipa A. Schonberga ili I. Stravinskog, potrebno je istai jo neke tehnike podatke o njegovoj metodi komponiranja. Premda se obilato slui kromatikom, R. je kompozitor duboko usaenog osjeaja za tonalnu funkcionalnost harmonije. Cjelo-tonsku ljestvicu upotrebljava mnogo rjee nego Debussv, a s politonaln ou tek povremeno eksperimentira. Redanje slo bodnih terca veoma esto predstavlja osnov njegovih ekordi -kih konstrukcija. Za razliku od impresionista, kojima je pre okupacija harmonija, R. poklanja posebnu panju cizeliranju forme, vrstoi ritmikih i melodijskih kontura, briljantnom instrumentalnom koloriranju, a upravo po tom on je u biti muziar francuskog duha i rafinmana i uz Debussvja vodea li nost francuske muzike na prijelazu u XX st.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 koncerta za klavir, I, u G -duru, 1931 i II, koncert za lijevu ruku u D-duru, 1931; uvertira Sheherazade, 1898; Rhapsodie espagnole, 1907; La Valse, 1920 (kao balet izvedeno 1929); Bolero, 1928 (iste godine izvedeno kao balet). KOMORNA : gudaki kvartet u F -duru, 1902 03; klavirski trio u a- molu, 1914; sonata za violinu i violonelo, 1922; sonata za violinu i klavir, 1926; Introduction et allegro za harfu, flautu, klarinet i gudaki kvartet, 1906; Berceuse sur le nom de Gabriel Faure za violinu i klavir, 1922; Tzigane koncertna rapsodija za violinu i klavir 1924 (iste godine R. transkribirao za violinu i orkestar). KLAVIRSKA: sonatina, 1905; Serenade grotesque, 1893; Menuet antique, 1895 (orkestrirao R.); Pavane pour une Infante defunte, 1899 (R. preradio za orkestar); Jeux d'eau, 1901; ciklus Miroirs, 1905 (3. i 4. stavak prer. za orkestar); Gaspard de la nuit, 1908; Menuet sur le nom de Haydn, 1909; Valses nobles et sentimentales, 1911 (orkestrirano kao balet, 1912); Pre-lude, 1913; A la maniere de: l.Borodin, 2. Chabrier, 1913; Le Tombeau de Couperin suita, 1914 17 (1, 3, 4. i 5. stavak prer. za orkestar). Les Sites auriculaires, za 2 klavira, 1895. Za klavir etvororuno: Ma Mere VOye suita, 1908 (orkestrirano i izvedeno kao balet, 1912) i Frontispice, 1919. DRAMSKA: Opere: L'Heure espagnole, 1907 (Pariz, 19. V 1911); L'Enfant et les sortileges lirska fantazija, 1920 25 (Monte-Carlo, 21. III 1925). Baleti: Daphnis et Chloe, 1909 1912; Adelaide ou le langage des fleurs (koreografirana verzija klavirskog

171

ciklusa Valses nobles et sentimentales), 1912; koreografska poema La Valse, 1920; fanfare za balet V Eventail de Jeanne (zajedniko djelo desetorice kompo zitora), 1927- VOKALNA. Kantate: Myrrha, 1901; Alcyone, 1902 i Alyssa, 1902. Trois poemes de Stephane Mallarme za glas, klavir, 2 flaute, 2 klarineta i gudaki kvartet, 1913; Chansons madecasses, za glas, flautu, violon elo i klavir, 1925 26; Trois Chansons za mjeoviti zbor a capella, 1915 16; Sheherazade za soprani orkestar, 1903. Za glas i klavir: Ballade da la reine morte d' aimer, 1894; Un grand sommeil noir (P. Verlaine), 1895; Sainte, 1896; Deux epigrammes (C. Marot), 1898; Si mome, 1899; Manteau de fleurs, 1903; Le Noel des jouets, 1905; Les Grands vents venus d'outre-mer, 1906; ciklus Histoires naturelles (J. Renard), 1906; Sur V herbe (P. Verlaine), 1907; Vocalise en forme d' habanera, 1907; Cinq melodies populaires grecques, 1907; Chants populaires, 1910; Deux melodies hebraigues, 1914; Ronsard a son dme (P. Ronsard), 1924; Reves, 1927; Don Ouichotte d Dulcinee (P. Morend), 1932. OBRADBE. Za orkestar: E. Satie, Prelude du Fils des etoiles (iz djela Trois preludcs), 1913; R. Schumann, Carnaval, 1914; E. Chabrier, Menuet pornpeux (iz Dixpieces pittoresques), 1918; M. P. Musorgski, Tableaux d y une exposition, 1922; C. Debussv, Sarabande (iz Pour le piano) i Danse, 1923; F. Chopin, Nocturne, Etude et Valse, 1923. Orkestracija Musorgskijevih opera Hovanina (uz to preradba pojedinih partija u suradnji sa I. Stravinskim), 1913 i enidba, 1923. Za 2 klavira: C. Debussv, Prelude a f apres-midi d'un Faune. SPISI: Reponse d une enqute sur Wag ner, La Grande Revue, 1909; Comptes rendus des Concerts Lamoureux et Co~ lonne, SIM, 1912; A propos des Images de Claude Debussy, Les Cahiers d' aujourd'hui, 1913; Reprise de Boris Godunojf, Comoedia illustre, 1913; Les Melodies de Gabriel Faure, RM, posebni broj, 1922. Fondation Maurice Ravel u Parizu obj. je Catalogue de /' oeuvre de M. Ravel, 1954. LIT.: M. D. Calvocoressi, Le Quatuor de Maurice Ravel, RM, 1904. Isti, Les Histoires naturelles de Maurice Ravel, et l'imitation debussvste, Grande revue, 1907. L. Laloy, Maurice Ravel, Mercure musical, 1907. L. Vallas, Le Nouveau style pianistique, Revue musicale de Lyon, 1907. M. D. Calvocoressi, Maurice Ravel, Musical Times, 1913. Roland-Manuel, Maurice Ravel el son oeuvre, Pari 1914. G. Jean-Aubry, La Musique francaise d'aujourd'hui, Pari 1916 (II izd.). R. O. Morris, Maurice Ravel, Music and Letters, 1921, C, Gray, Maurice Ravel, A Survey of Contemporarv Music, Oxford 1924. A. Honegger, L' Enfant et les Sortileges, Musique et theatre, 1925. G. Auric, L'Enfant et les Sortileges, Nouvelles litteraires, 1925. La Revue musicale, broj posveen M. Ravelu, 1925. F. H. Shera, Debussv and Ravel, London 1925. S. Goddard, Maurice Ravel, Music and Letters, 1925. A. Messager, L'Enfant et les sortileges, Le Figaro, 1925. Roland-Manuel, Maurice Ravel et la Jeune ecole francaise, Nouvelles litteraires, 1927. Isti, Maurice Ravel et son oeuvre dramatique, Pari 1928 (V izd. 1950; na engleskom 1947). Th, Adorno, Ravel, Anbruch, 1930, 4 5. H. Prunieres, Maurice Ravel, Schweizerische Musikzeitung, 1934. P. Bingulac, Maurice Ravel, Zvuk, 1935. La Revue musicale, Hommage a Maurice Ravel, posebni broj, 1938. A. Casella, Maurice Ravel, Muica d'oggi, 1938, 3. W. L. Landoivski, Maurice Ravel, sa vie, son oeuvre, Pari 1938. E. Lockspeiser, Roussel and Ravel, Music and Letters, 1938. Roland-Manuel, Ravel, Pari 1938 (II izd. 1948; na engleskom 1947; na njemakom 1951). Isti, Esquisse biographique (napisano po diktatu samog Ravela), RM, 1938. A. Mantelli, Maurice Ravel, RAM, 1938, 2. J. Bruyr, Maurice Ravel, La Revue internationale de musique, I, 1938. Colette, L.-P. Fargue, M. Delage i drugi autori, M. Ravel, par quelque uns de ses familiers, Pari 1939. J. Fevrier, Les Exigences de Ravel, La Revue internationale de musique, I, 1939- P- Landormy, Maurice Ravel, MQ, 1939. V. Jankelevitch, Maurice Ravel, Pari 1939 (II izd. 1956; na njemakom 1958; na engleskom 1959; na talijanskom 1962). M. Goss, Bolero. The Life of Maurice Ravel, New York 1940. M. >. Calvocoressi, RaveFs Letters to Calvocoressi, MQ, 1941- K. Akeret, Studien zum Klavicrwerk von Maurice Ravel (disertacija), Ziirich 1941. Maurice Ravel, zbornik, Pari 1945. H. Jourdan-Morhange, Ravel et nous, Geneve 1945. A. Chatelain, La Famille de Maurice Ravel et ses origines, SMZ, 1945, 4. F. Onnen, Maurice Ravel, Stockholm 1946. N. Demuth, Ravel, London 1947. A. Machabey, Maurice Ravel, Pari 1947. L. P. Fargue, Maurice Ravel, Pari 1949. J. Bruyr, Maurice Ravel ou le lvrisme et les sortileges, Pari 1950. L. La Pegna, Ravel, Brescia 1950. W. Tappolet, Maurice Ravel: Leben und Werk, Olten 1950. V. Perlemuter i H. Jourdan-Morhange, Ravel d' apres Ravel, Pari 1953. V. Serov, Maurice Ravel, New York 1953. M. Gerar i R. Chalupt, Ravel au miroir de ses lettres, Pari 1956, J. van Ackere, Maurice Ravel, Bruxelles i Pari 1957. A. Mantelli, Razionalismo e sensibilita di M. Ravel i Prospetto cronologico della vita e delle opere di M. Ravel, L' Approdo musicale, 1958, 2. F. M. Ilbinua, AlopHC PaBejib, MocKBa 1959. R. H. Myers, Ravel: Life and Works, London 1960.- R. de Fragny, Maurice Ravel, Lyon 1960. L. Guadagnino, Teatro Raveliano, La Scala, 1960. M. Rinaldi, Maurice Ravel, Muica d'oggi, 1961. R. Rossellini, II Teatro di Ravel, ibid. C. Rostand, M. Ravel e la muica strumentale, ibid. G. Sannemiiller, Ravels Stellung in der franzosischen Musik, H. Albrecht In memoriam, Kassel 1962. N. Demuth, Ravel, New York 1962. IO. F. Kpeun, CHMcpoHHHecKue npoH3Be^eHHH M. PaBeJiba, MocKBa 1962. J. van Ackere, Maurice Joseph Ravel, MGG, XI, 1963. J, Braun, Die Thematik in den Kammermusikwerken von M. Ravel, 1966. H. H. Stuckenschmidt, M. Ravel, Variationen uber Person und Werk, Frankfurt am Main 1966. J. Ch. Martin, Die Instrumentation von M. Ravel (disertacija), Mainz 1967. E. A. S.

RAVENSCROFT, Thomas, engleski kompozitor, teoretiar i muziki nakladnik (oko 1592 oko 1633). Muziku uio kod E. Pearcea; bio lan zbora crkve sv. Pavla u Londonu i muziki uitelj u londonskom sirotitu Christ's Hospital. Medu zbirkama koje je izdao istiu se Pammelia (1609), Deuteromelia (1609), Melismata (1611) i Musalia (1613), najbogatije zbirke puke vokalne muzike (ili muzike pukog karaktera) iz renesansne Engleske. Njegova knjiga psalama iz 1621 ide medu najvanije psaltire te epohe (sadri 55 kompozicija od Ravenscrofta i 50 od raznih veinom istaknutih engleskih autora). Napisao je i traktat A Brief Discourse of the True Use of CharacVring the Degrees... (1614), a u rukopisu su sauvane 4 fantazije za 5 viola, 3 anthema, motet i rasprava A Treatise of Musick.
NOVA IZD.: W. H. Havergal obj. A Reprint of Ali the Tunes in RavencrofVs Book zvith Indroductory Remarks (1845); velik broj napjeva iz svih zbirki obj. Ch. K. Scott (Euterpe, 1905 10; novi otisak 1929); po 1 fantaziju obj. N. Dolmetsch (1961) i R. Steimitz (1963). LIT.: J. Mark, Thomas Ravenscroft, The Musical Times, 1924. Af. Tilmouth, Thomas Ravenscroft, MGG, XI, 1963.

RAVERTA, Carlo, talijanski pjeva, tenor i bariton (Castelnuovo, 13. XI 1843 Zagreb, 26. I 1908). Prvi tenor ajeva

772

RAVERTA RAYNER
DJEiLA. ORK ESTRALN A: 3 s imfo nije, 1 950, 195 9 i 1964. Ko nct 2 za klavir, 1946 i 1951; 2 za violinu, 1947 i 1956; za violonelo, 1966; za rinet i gudae, 1936 i za obou i gudae, 1947. Concertante pastorale za fla rog i gudae, 1951; koncert za gudae, 1949. Uvertire: Street Corner, 1 Corteges, 1945; Halle, 1958 i Overture for Farnham, 1967. Symphomc Stu 1939; 'mprovisations on a Theme by C. Latnbcrt, 1961; Divertimento za kom orkestar, 1963; Elegiac Rhapsody za gudae, 1964; Prelude, Fantasia and Posu 1969, KOMORNA: 3 gudaka kvarteta, 1939, 1954 i 1965; klavirski 1962; kvartet s klarinetom, 1948; trio za flautu, obou i klavir, 1936; kvintt duhake inst rumente i klavir, 1962; koncert za JO instrumenata, 1961. Sor za violinu i klavir, 1960; za violu i klavir, 1954 i za violonelo i klavir, 1 tema s varijacijama za 2 violine, 1937. Klavirske kompozicije. Balet Alac Chrysanthetne, 1955. Filmska muzika. VOKALNA : kantate A Can of Alan, I95 2 l The God in the Cave, 1967; Garmen vitale, suita* za sop zbor i orkestar, 1964; Medieval Diptych za bariton i orkestar, 1962; Prac Cats(T. S. Eliot) za recitatora i mali orkestar, 1954; zborovi; Tankas of the 1 Seasons za tenor i 5 instrumenata, 1965; Lamcnt for a Sparrou- za glasove i h i l i klavir, 1962; solo-pjesme. LIT.: K. Avcry, Alan Rawsthornc, Month.lv Musical Recoid, 1948 //. Hozvells, A Note on Alan Rawsthornc, Music and Lettcrs, 195T. A F. Dickinson, The Progress of Alan Rawsthorne, The Music Rcvicw, 1951 A. Frank, Modem British Composers, London 1955. P. A. Evans, t Rawsthorne, MGG, XI, 1963.

razdoblja u Zagrebu, 186974 pjevao baritonske uloge. Djelovao je zatim u Pragu i od 1887 ponovo u Zagrebu, gdje je nakon ukidanja opere (1889) nastupao u stagionama i zatim u crkvama. U Zagrebu je vodio mljekarstvo. Potkraj ivota oslijepio i umro u bijedi, K. KO. RAVNIK, 1. Janko, kompozitor i pijanist (Bohinjska Bistrica, 7. V 1891). Klavir studirao u Ljubljani i na Konzervatoriju u Pragu. God. 1919 39 profesor na Konzervatoriju i 193962 na Akademiji za glasbo u Ljubljani (195153 rektor). U poetku kasni romantiar J. RAVNIK pod utjecajem muzikog impresionizma, kasnije prihvatio i neke elemente ekspresionizma. Kao kompozitora najvie ga privlae mali oblici u okviru kojih se posebno istiu ostvarenja za klavir Gran-de valse caracteristique i Marche grotesqne, zbor pod naslovom Poljska pesem i solo-pjesma V raskoni srei. Ravnikov opus relativno je malen ali sva njegova djela odaju zrela umjetnika duboke izra-ajnosti i suptilna osjeaja za sadrajnu i formalnu dovrenost. R. se istie i kao izvrstan klavirski pratilac i pedagog iz ije je kole izala cijela generacija slovenskih pijanista.
DJELA. KLAVIRSKA: Nokturno, T912; Grande valse caracteristique, 1916; Valse melancholique, 1928; Koncertna etida, 1920; Marche grotesque, 1953. VOKALNA. Zborovi a cappella: Poljska pesem, 1912; Kam si la mladost ti moja, 1923; Jezero, 1951; Na spcv, 1957; Zborovi uz klavir: Zimska pesem, 1927; Kmelika, 1928. Solo-pjesme: V razkoni srei, 1921; Melankolija, 2 sv., 1932 52; Slovenske narodne, 1953; Lirini spevi, 1958. CRKVENA : Alissa B. M. V. za zbor i orgulje, 1911; rekvijem u h- molu za bariton, muki zbor i orgulje, 1916; Custodi me, Domine za zbor i orgulje, 1917; Ave Maria za bariton, violinu i orgulje, 1941. LIT.: . Cvelko, Janko Ravnik, MGG, XI, 1963. D. Co.

RAXACH, Enrique, panjolski kompozitor (Barcelona, i; 1932 ). Uenik N. Avmericha u Barceloni, 196265 studi na Konzervatoriju u Utrechtu, dirigiranje kod P. Hupper
Od TO^o ni7(i7pm*;ki rlr7nvl ianin: Hipinie kan clnhnHan nmip

.: T. Alarco, Muica espafiola de vanguardia, Madrid 1970,

2. Anton, pijanist i klavirski pedagog (Bohinjska Bistrica, 28. VI 1895). Brat Janka; studirao na Orguljakoj koli, Konservatoriju Glasbene matice u Ljubljani i na Majstorskoj koli Konzervatorija u Pragu. Profesor klavira na Dravnom konzer vatoriju (1926 40) i 194066 na Akademiji za glasbo u Ljub ljani gdje je odgojio niz vrsnih slovenskih pijanista. Nastupao je i kao solist. D. Co. RAVNIK-KOSI, Ruda, harfistica (Ljubljana, 15. VIII 1944 ). Studij harfe zavrila 1966 ha Akademiji za glasbo u Ljub ljani (J. Portograndi); usavravala se kod P. Jameta na Konzer vatoriju u Parizu i 1973 zavrila postdiplomski studij u Ljub ljani. Od 1964 harfistica Simfonijskog orkestra Radio-televizije Ljubljana te istodobno od 1969 lanica ansambla Slavko Osterc i od 1971 docent na Muzikoj akademiji u Zagrebu. Solistike sposobnosti i tehniku spremu posebno je istakla kao interpret koncerata za harfu A. Srebotnjaka i Z. Ciglia, te Portreta za harfu i ansambl P. Ramova koji su snimljeni i na gramofonskim ploama. R.-K. koncertira u zemlji i inozemstvu, a za svoje umjet nike domete dobila je vie nagrada. K. Be. RAVVP-RAUPP, Jan, luikosrpski kompozitor i muzikolog (Braunschweig, 17. XI 1928). Unuk i uenik B. Kra \vca; kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Pragu, iz muzikologije doktorirao 1962 na Humboldtovu univerzitetu u Berlinu. Znanstveni je suradnik i odjelni predstojnik Instituta Njemake aka demije znanosti i umjetnosti u Budiinu (Bautz en). R. je autor prve luikosrpske povijesti muzike. Kompozitor preteno instru mentalnih djela u duhu luikosrpske narodne muzike, u svom stvaralatvu primjenjuje suvremene kompozicijsko -tehnike postupke.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Budyin ; Burleska za violinu i orkestar; Simfonijska suita, 1959 (nova verzija 1963); Scherzo, 1962; Metamorphosen, 1963; simfonijski ples Slozvjanska reja; baletna muzika Kokot, 1961. Kompozicije za violinu i klavir. Solo-pjesme. SPISI: Dculschslaunschc Wechselbeziehungen im Volkstanz (sa F. Hoerburgercm), 1957; Ze Serbozv hudby, 1958; Bjarnat Kraivc-Schneider, Komponisl des sorbischen Volkes, 1961; Sorbische Volksmusikanten und Musikinstrumentc, 1963; Sorbischc Aiusik, 1966. Stadije: Die Beziehungen der sorbischen Musik/olklore su der des Donauraumes, predavanje na Kongresu folklorista u Varadinu 1957, obj. 1959; Josip Andri, chorwatskl pfece'l serbskejc hudby, Rozbald 1961.

RAYET, Jacqueline, francuska plesaica (Pariz, 26 . 1 1932 ). Klasini balet uila na koli Parike opere gdje je 1 postala lan baletnog zbora, 1956 solist, a 1961 prvakinja. Gos vala u mnogim evropskim gradovima postigavi najvei usp u baletima Blanche-Neige (Yvain), Les Noces fantastiques (Del nov), l'urangalila (Messiaen), Romeo i Juli ja (Prokofjev) te Opi (Webern). RAYMOND, Fred (pravo ime Raimund Friedrich Vese austrijski kompozitor (Be, 20. IV 1900 Uberlingen, ic 1954). Bankovni inovnik; u muzici samouk. Od 1924 pija: u kabaretima i kompozitor zabavnih melodija. Svjetsku je si stekao 1925 lagerom Ich hab' mein Herz in Heidelberg verlo: to ga je ponukalo da komponira istoimeni Singspiel (sami Beu davao se vie od 700 puta). Kasnije je ivio u Berlinu, S; burgu i od 1951 u Uberlingenu. Od njegovih su opereta najv popularnost stekle Maske in blati, Saison in Salzburg i Gelu Manuela.
DJELA. DRAA1SKA. Operete: Lauf ins Gluck, 1934; Bali der Natio 1935; Auf grosser Fahrt, 1936; Alarielii, 1937; Maske in Blau, 1937; Saiso Salzburg, 1938; Das Bctt der Pompadour, 1939; Die Perle von Tokay, l< Christian mit Herz, 1946; Konfetti, 1948; Wohin mit der Fraz?, 1949; Romi im Schloss, 1949; Flicder in Wien, 1949 i Getiebte Manuela, 1951. Singsp Ich hab' mein Herzin Heidelberg verloren, 1927; Damals injena, 1927; Die J frau von Avalun, 1929; Der Konigsleutnant, 1932. Muzike komedije: In t kleinen Kondilorei, 1929; Liebling, schzvindet' nicht; revija Die Welt um Ali, nacht, 1927. Filmska muzika (Die Perle von Tokayt. lageri (najpopi niji): Ich hab' mein Herz in Heidelberg verloren, 1925; In einer kleinen Konditc Es geht alles voruber, es geht alles vorbei, 1942. LIT.: A. Wurz, Reclams Operettenfuhrer, Stuttgart 1951 (XII izd. 19 S. Czech, Das Operettenbuch, Stuttgart 1956. E. Nick, Fred Raymc MGG, XI, 1963.

RAYMOND, Georges-Marie, francuski muziki pisac (Ch; berv, 23. V 1769 24. IV 1839). kolovao se u Chambervju i mo od 1794 predavao povijest, zemljopis i matematiku; 1803direktor vie kole, a zatim do 1829 nastavnik matematil zemljopisa. Bio je utemeljitelj i tajnik Sociiie Royale de Sav i lan Akademije znanosti u Torinu. Bavio se i kompozicijom.

DJELA. SPISI (muziki): Lettre d M. Villoteau, louchanl se vues su possibilile d'une theorie exacte des principes naturels de la musique, suivie d'un moire ct de quelques opuscules, 1811; Essai sur la de'lermination des bases phy. mathematiques de l'art musical, 1813; Musique. Quelques vues sur les bases 1 sicomathematiqucs de l'art musical, 1813; Des principaux systemes de noti. musicale, 1824; Traite elmcntaire d'harmonie, de contrepoint ct de composi musicale (rkp.). LIT.: G. Birkner, Georges-Marie Ravmond, MGG, XI, 1963.

RAVVSTHORNE, Alan, engleski kompozitor (Haslingden, Lancashire, 2. V 1905 Cambridge, 24. VII 1971). Studirao na Royal Aianchester College oj Music; uio klavir i kod E. Petrija u Berlinu. God. 1932 34 nastavnik muzike u Dartington Hallu; od 1935 ivio u Londonu. Ravvsthorneovo stvaralatvo stilski je srodno P. Hindemithu. esto se sluio oblikom varijacije te pokazivao smisao za efektno kombiniranje instrumentalnih zvunih boja.

RAYNER, Sidnev, ameriki pjeva, tenor (New OrleE 12. IX 1895 ). Pjevanje uio u New Orleansu i Milanu i ta 1921 debitirao u Teatro Adriano kao Rodolfo (Puccini, La . heme). Najprije pjevao na manjim talijanskim opernim pozoi ama, 1929 nastupio na Dravnoj operi u Berlinu u ulozi Cav; dossija (Puccini, Toscd), a idue godine na Opera Conuqu< Parizu kao Julien (Charpentier, Lonise); 193638 bio je i njujorkog Metropolitana (nastupna uloga Don Jose u Bizetc Carmen), na kojem je bio istaknuti predstavnik francuskog i lijanskog lirskog repertoara. R. se isticao kao izvrstan konce pjeva. Kasnije se posvetio pjevakoj pedagogiji.

RAZMILOVI REBEL
RAZMILOVI, Bone, minijaturist (Split, oko 1636 18. X 1678). Studirao u Veneciji, Loretu i Rimu, gdje je 1660 zareen za sveenika. Vrativi se u Dalmaciju, od 1668 je redovnik u splitskom franjevakom samostanu u Poljudu. U tom su samo stanu sauvane dvije njegove oslikane knjige Psalteriuma (1,16701 II, 1675), u kojima je ostavio vrijedna djela sitnoslikarske vjetine ukraavanja crkvenih knjiga (tekstova i nota). Potpisao ih je Fra Bone Rasmilovich, odnosno F. Bonovent. Spalatensis. Malobrojne koralne melodije podudaraju se, uz neznatne razlike, s melodijama iz vatikanskog izdanja koralnih napjeva (himna sv. Franje u prvoj knjizi i nekoliko antifona u drugoj). Obiljeja Razmilovieva stila pokazuju i minijature u Grauale et Antiphonarium de Sanctis u franjevakom samostanu u Hvaru.
LIT.: K. Segvi, Poljud, riznica domae i strane umjetnosti, Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog arhiva, XVI, Zagreb 1 14. hti, Razmilovievi korali, Sv. C, 1916, I. Lj. Karaman, Umjetnost u Dalma ciji, Zagreb 1952. K. Prijatelj, Umjetnost 17. i 18. stoljea u Dalmaciji, Za greb 1956. Minijatura u Jugoslaviji, Zagreb 1964, 288. M. ku.

173

-Eaters, 1932; The PaintedDesert, 1933; Sketchesof the City, 1933 i Pennsvlvania, 1947. Suita za gudae, 1937; Toccata giocosa, 1953 i dr. KOMORNA: gu daki kvartet, 1957; suita za gudaki kvartet, 1935; klavirski kvintet, 1945; Nine by Six za duhaki sekstet, 1950; Sonata brevis za violinu i klavir, 1948; Petite Suite za magnetofonsku vrpcu i embalo, 1963 i dr. Sonata da ehiesa, 1948 i druge klavirske kompozicije. Djela za orgulje. Scenska muzika. VOKALNA: oratorij The Prophcl, 1960; kantata The Golden Journey to Sa mar kand, 1939; zborovi: solo-pjesme. SP/S/: prirunici Thesaurusoj Orchcstral Devices, 1953 i Music Notation. A Manual of Modem Practic, 1963. Izdao Birchard-Boston University Contemporary Music Series, 1956 60. LIT.: J. T. Howard, Our Contemporarv Composers, New York, V izd. 1948. G. Chase, Amcrica's Music, New York 1955.

RAZRJENICA (razrjeilica, povratilica, ; engl. natura!, franc. be'carre, njem. Auflosungszeichen, tal. bequadro), predznak kojim se povieni ili snieni ton vraa na osnovni ( ->- Predznaci). RAZUMOVSKI, Andrej Kirilovi, ruski diplomat i ljubitelj muzike (Petrograd, 2. XI 1752 Be, 23. IX 1836). God. 17921809 ruski poslanik u Beu. God. 180815 uzdravao gudaki kvartet u kojem je sam svirao drugu violinu (prva violina I. Schuppanzigh, viola F. Weiss, violonelo L. Lincke). God. 1815 postao knez; povukao se iz javnog ivota 1816, ali je i dalje ostao u Beu. Poznavao je Havdna i Mozarta; s Beethove nom ga je povezivalo blisko prijateljstvo. Beethoven mu je posvetio svoja tri gudaka kvarteta op. 59, a njemu i knezu F. J. M. Lobkowitzu Petu i estu simfoniju. Kvartet Razumovskog kasnije je vodio I. Schuppanzigh.
LIT.: R. Federhofer-Konigs, Graf Andreas Kyrillowitsch Rasumowsky, MGG, XI, 1963.

REANEY, Gilbert, engleski muzikolog (Sheffield, n. I 1924 ). Studij s doktoratom zavr io 1951 na Univerzitetu u Sheffieldu; radio zatim na Sorbonnei u Parizu, na univerzitetima u Readingu (1953 56) i Birminghamu (1956 -59), predavao kao gost u Njemakoj i SAD, te od 1952 priredio na BBC niz emisija stare muzike. Da bi oivio srednjovjekovnu muziku, utemeljio London Medieval Group. lan je redakcije zbirke Corpus Mensurabilis Musicae i od 1966 urednik Corpus Scriptorum de Muica.
DJELA. SPISI: The MS London, Brilish Museum, Add. 29987, 1958; The MS Chantilly, Muse'e Conde 1047, Muica Disciplina, 1954; The MS Oxford, Bodlcian Library, Canonici 213, ibid., 1955; The Ballades, Rondeaux and Virelais of G. de Machaut: Aielody, Rhythm and Form, AML, 1955; Voices and Instruments in the Music of G. de Machaut, Revue Belge de Musicologie, 1956; The Poetical Form of Machaut1 s Musical Works, Muica Disciplina, [959; Ars Nova in France, New Oxford Historv of Music I I I , 1960; Ars Nova, Pelican Historv of Music I, 1960; Song in the Middle Ages, A Historv of Song, 1960; Alusic in the Middle Ages and Renaissance, The Outline of Music, 1961; The Performance of Medieval Music, Aspects of Medieval and Renaissance Music, 1967. IZDANJA: Early Fifteenth-Century Music (4 sv.), 1955, 1959, 1966 i 1969; Ph. de Vitry Ars Nova, 1956 (sa J. Maillardom i A. Gillesom); The Breviarium regulare muice" of MS Oxford, Bodley 842, 1957; Tractatus de jjguris sive de notis MS British Museum, Royal 12. C. VI, 1966 (sa A. Gillesom); J. Torkesev-Declaratio trianguli et scuti, 1966; Manuscripts of Polyphonic Music, 1966.

RAZUMOVSKI, Dmitrij Vasiljevi, ruski muzikolog (Kijev, 7. XI 1818 Moskva, 14. I 1889). Jo za studija na Sino-dalnoj koli u Kijevu, koju je zavrio 1843, panju Razumovskog privukla je crkvena muzika, kojoj se kasnije posvetio. Kao profesor (od 1866) na novoosnovanom Konzervatoriju u Moskvi razvio je ivu znanstvenu djelatnost. U sreditu njegovih istraivanja bili su teorija i povijest ruske crkvene muzike, posebno tzv. -> znamensko pjevanje njegova struktura i sistem notiranja (krjuki). Glavno mu je djelo Crkveno pjevanje u Rusiji.
DJE! A: O Homubix 6e3nuneuHbX pynonucnx 3naMeHnozo nenun, 1863; I(epKosuoe tieuue e Pocctut- Onbim ucmopw<o-tnexHUHecKOiO u3jio&cenuH (3 sv.), 1867 69; llampuapume neenue duaKu u nodduaKU u ^ocy^apeebl neevue duaKU, 1895. LIT.: E. Koschmieder, Die wichtigsten Hillsmittel zum Studium des rus sischen Kirchengesanges, Jahrbuch fiir Kultur und Geschichte der Slawen, 1928. D. Lchmaim, Dmitri Wassiljewitsch Rasumovvski, MGG, XI, i 963.

RAZZI, Fausto, talijanski kompozitor (Rim, 4. V 1932 ). Na konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu diplomirao iz klavira (R. Rossi) i kompozicije (G. Petrassi), a zatim na akademiji Santa Cecilia zavrio kod Petrassija i studij za usavravanje (1963). God. 1961 68 dirigent zbora Rimskog univerziteta Franco Maria Saraceni s kojim je konc^rtirao u domovini i u inozemstvu. R. je dobitnik prve nagrade na festivalu Prako proljee i na natjecanju Angelicum.
DJELA: gudaki kvartet, 1958; 3 Poesic di H. Michaux za enski zbor, violu i bas-klarinet, 1959; 4 Invenzioni za 7 instrumenata, 1961; kantata Die helle Stirnme, 1963; Movimento za klavir i orkestar, 1963; 3 Pezzi sacri za zbor a cappella, 1964 (I nagrada na Prakom proljeu); Invcnzione a tre, 1964; Improvvisazione za violu, 18 duhaa i timpane, 1965; Improvvisazione II za glasove i gudae, 1966; Improvvisazione III za 8 izvodilaca, 1967; Muica za klavir, 1968; Muica za 10 limenih duhaa, 1968; Muica za 26 instrumenata, 1968 (Premio Angelicum); Muica za 18 instr., 1969; Muica za orkestar, 1970.

REBAB (rabab), gudaki instrument arapskog podrijetla, rairen medu narodima islamskog kulturnog kruga na Prednjem istoku. Prvi ga opisuje arapski filozof Alfarabi (X st.) kao instrument sa dvije i ce ugodene u razmaku kvinte, kvarte ili terce. S prodiranjem Arapa proirio se po sjevernoafri-kim zemljama (Maroko, Alir, Tunis), dopro je i do Indije i Jave (> Gamelan), a preko panjolske u Evropu gdje se razvio u > rebec, postavi preteom violine. Kao folklorni instrument r. se susree i danas RF.I3AH u razliitim oblicima: u sjeverozapadnoj Africi s krukolikim korpusom u koji su na suenom gornjem kraju utaknuti vijci, a u egipatskoj muzici s trapezoid-nim drvenim korpusom oslonjenim o eljeznu nogu.
LIT.: H. G. Farmer, Studies in Oriental Musical Instruments, London I9 3 r. Isti, Rcbab, MGG, XI, 1963. \V. Bachmann, Die Anfange des Streichinstrumentenspiels, Leipzig 1964. I. A.

RE, 1. u nizu solmizacijskih slogova, oznaka za drugi ton. 2. U Italiji, Fran cuskoj, panjolskoj i Rusiji ime za ton d. 3. U funkcionalnoj solmizaciji Tonic Sol-fa i Tonika-Do metode, II stupanj svake dur-ljestvice, odnosno IV stupanj svake mol-ljestvice ( -* Solmizacijd). READ, Gardner, ameriki kompozitor (Evanston, Il linois, 2. I 1913). Diplomirao 1937 na Fastman School of Music u Rochesteru, zatim se usavravao kod I. Pizzettija i J. Sibeliusa; kompoziciju uio jo kod A. Coplanda. Poduavao na muzikim kolama u vie gradova; od 1948 profesor kompozicije na Boston University College of Music. Plodan stvaralac, isprva akademsko-eklektinih tendencija, obraa se zatim temama iz suvremenog ivota (simfonijska pjesma Night Flight, 1942), da bi u kasnijim djelima (koncert za violonelo, 1945) prihvatio ekstremno moderne, avangardne tekovine.
DJ ELA. O RK ES TRALN A: 4 s imfo n ije, 1 93 6 5 8 ; p les na s imfo nij a The Templalion of St. Anthony (po noveli G. Flauberta), 1947; simfonijska pjesma Night Flight, 1942; koncert za violonelo, 1945; Music za klavir i gudae, 1946; Threnody za f lautu i gudae, 1946; 2 uvertire, 1943 i 1946. Suite: The Lotus-

REBEC (rebecea, rebeck, rabec, ribeca, rubeba), gudaki instrument arapskog podrijetla, jedan od pretea dananjih gu dakih instrumenata. Razvio se iz arapskog rebaba i u IX ili X st. proirio se preko Bizanta ili panjolske u Evropi. Osobito se mnogo upotrebljavao u Francuskoj i panjolskoj, a poznavali su ga i Englezi, koti, Talijani i Nijemci. R. se izraivao razliito. Naj ee je bio krukolik sa tri crijevne ice ugodene u kvintama (g, d1, a1). Gudalo je bilo kratko u obliku luka, a instrument se drao uspravno, naslonjen na koljeno ili vodoravno naslonjen o rame, poput violine (od XII st. nadalje). Upotrebljavao se preteno u sastavu s drugim instrumentima. Zvuk rebeca bio je snaan i opor. S razvitkom viole i violine r. iezava iz umjetnike muzike prakse. R. se, meutim, zadrao osobito u Francuskoj u sastavima ulinih sviraa sve do u XVIII st. Oni su ga svirali redovito uz bubanj i tamburin.
LIT.: D. J. Rittmeycr-Isclin, Das Rebec, Festschrift K. Nef, Ziirich i Leip.-ig 1933. R-

REBEL, 1. Jean-Ferry, francuski violinist i kompozitor (Pariz, 18. IV 1666 3. I 1747). Sin i uenik Jeana Rebela, pjevaa na francuskom dvoru. Od 1699 violinist, a 171635 dirigent Parike opere; uz to 170546 lan dvorskog orkestra (Vingt-quatre violons du roi) i od 1716 kraljevski komorni kompozitor. Kao violinski virtuoz i kompozitor instrumentalne muzike R. je utro put razvoju francuske violinske kole (sa J. M. Leclairom na elu); prvi je u Francuskoj komponirao trio -sonate, kao i tehniku dvohvata. Pojedini njegovi stavci, a osobito kasnije baletne simfonije programskog su obiljeja.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Pieces pour le violon avec b. c. . . . (3 sv.), 1705; Recueil de douze sonates a II et III parties avec la b. c. chiffree za 2 violine,

174

REBEL RECITATIV
tenju za isticanjem jednoga glasa. Uz govorni ritam i ozna interpunkcije kadencama, r. duguje madrigalu naglaavar tosa u tekstu putem kromatskih izmjena i naglih harmo prijelaza. U rano doba opere, r. i monodija jo nisu jasno od recitar cantando (kazivati pjevajui) bio je jedan od nai vo enja monodije. G. B. oni (Trattato della muica s 163539) dijeli monodijski stil u stile recitativo koji se (tu se oni slui Caccinijcvim izrazom) kao da je jedne govor*, zatim u dramatski naglaen i patosom ispunjen sti presentativo (npr. Monteverdijev Lamento d'Ariamia) i u stavan stile narrativo koji, ini se, nije imao osobitih karaktej njime se slue glasnici. U operama iz tog razdoblja previ; je govorna muzika deklamacija, posve podreena pr teksta; njezin se tok povremeno dramatski prekidao nas zbora. U Monteverdijevim venecijanskim operama (// 1 d'Ulisse in patria, 1640; L'Incoronazione di Poppea, 164. se u solistikim dionicama pojavljuju kratki, ritmiki 1 zirani odlomci (ariosi) koji se jasno odvajaju od govornog p u preostalom dijelu opere i razbijaju njegovu monotoniji tenja za raznolikou razvila je u talijanskoj solo-k?.ntati njivanje recitativa i arije. Iz kantate je arija preuzeta u isprva u Rimu, zatim u Veneciji (Cavalli, Cesti). R. je sic ritmiziran; slobodan mu je i oblik. Kroz cijelo razdoblje r. je uz ariju bitno sredstvo muzikog izraavanja u operi, riju i kantati. S razvojem arije, koja je pjevau pruala vci gunosti, r. je u talijanskoj operi sve vie postajao s;.mo neophodna za razumijevanje radnje. No i u toj podreeno; iji r. nije bio posve lien emocionalne izraajnosti. U Nje: se do kraja XVII st. susreu samo rijetki primjeri pravo tativa. Oko 1700 Keiser prilagouje r. njemakim tekst a J. Ph. Kricger, pod dojmom Neumeisterovih tekstova 2 tate, uvodi ih u njemaku crk venu muziku. R. talijanskoj doveo je J. S. Bach u pasijama i kantatama do nedostinih naca. Premda je u Engleskoj u XVII st. bio rairen stil razvio pod utjecajem talijanske monodije (Purcell i dr.), operni r. uveo je u Londonu tek Hiindel u svojim taliji operama (od 1711), a zatim i u oratorijima. J. B. Lully je poseban tip francuskog recitativa, strogo povezanog s m kim i ritmikim karakteristikama francuskog jezika, ugl se u nekim elementima na musique mesuree i na recits, sol vokalne odlomke koji u dvorskom baletu (ballet de cour i komentiraju dramsku radnju. Lullvjev r. tipian je za fra: operu XVIIXVIII st. (tragedie lyrique). Pratnju talijanskih opernih recitativa izvodili su razliiti instr generalbasa (embalo, lutnja, basova viola da gamba, 01 no uskoro se ona ograniila na continuo (embalo, uz 1 violu da gamba ili violonelo). Takav r. zvao se recitativo sili recitativo seceo. R. uz pratnju orkestra poeo se openit' trebljavati potkraj XVII st. kao recitativo accotnpagnato. orkestar mogao je biti i recitativo obbligato, u kojemu su se ljivali samostalni, metriki strogo organizirani orkestrali lomci. R. je s vremenom razvio odreene obrasce i kon' melodijske i harmonijske prirode u pjevakoj dionici i j U pravilu se izbjegavalo improvizi rano ukraavanje pj dionice, ali ono nije bilo iskljueno. Polazei od francuskog recitativa i od talijanskog rec aceompagnato, Ch. W. Gluck je u sredite svojih refe nastojanja postavio izdiferenciran r. uz pratnju orkestra je oslobodio virtuoznih ukrasa i koloratura i protkao je tivnim elementima. Time je izgradio suprotnost recitativa R. je ostao bitan sastavni dio opere i u XIX st., a nije pos stao ni u XX st. Wagnerova beskonana melodija zapr veoma razvijen oblik recitativa. Kompozitori novijega 1 na primjenjuju r. u skladu s vlastitom opernom estetike jezikom knjievnoga predloka. Tako su potpuno ori; recitativi M. P. Musorgskog, C. Debussvja, A. Berga i drugih. Stravinski se u operi The Rake's Progress svjesno vezao na operu XVIII st. Izraz r. oznauje gdjekad u instrumentalnoj muzici od koji se muzikim izraajem pribliuju vokalnom recitati 1
LIT.: A. Heuss, Bachs Rezitativ-Behandlung, Bach-Jahrbuch, i' M. Schneider, Die Begleitung des Secco-Rezitativs um 1750, Gluck-Ja 1917. R. Meyer, Die Behandlung des Rezitativs in Glucks italieniscl formopern, ibid., 1918. Ch. Spitz, Die Entwicklung des Stile re 1 AFMW, 1921. R. Gerber, Das Passionsrezitativ bei H. Schiitz un stilgeschichtlichen Grundlagen, Gutersloh 1929. K. Paklen, Das P bei Mozart (disertacija), Wien 1929. E. Borrel, L'Interpretation de recitatif francais, RM, 1931. L. Spinner, Das Rezitativ in der romai Oper bis Wagner (disertacija), Wien 1931. A. Einstein, Concernin Recitatives in Don Giovanni, Music and Letters, 1938. F. Grauph Rezitative des Evangelisten in der Matthauspassion von J. S. Bach (die Greifswald 1947. J. A. Westrup, The Nature of Recitative, Proceec the British Academy, 1956. H. Melchert, Das Rezitativ der Kirchenk J. S. Bachs (disertacija), Frankfurt am Main 1958. J. Kramarz, Da tativ im Liedschaffen F. Schuberts (disertacija), Berlin 1959. E. O. D. 1

bas-violu ili embalo, 171213; Sonates a violon seul (12 sv. svaki sa 12 sonata), 1713. Instrumentalne plesne kompozicije za razliite sastave (koreogranrane u Rebelovo doba): Les Caracteres de la danse, 1715 (novo izd. P. Aubry, 1905); Terpsichore, 1720; Fantaisie (u 7 dijelova), 1729; Les Plaisirs champetres, 1734; Les Elements, symphonie nouvelle, 1737. Opera Ulysse. VOKALNA: velik broj airs serieux, airs a boire i chansona.

2. Francois, violinist i kompozitor (Pariz, 19. VI 1701 7. XI 1775). Sin i uenik Jean -Ferryja; ve 1717 postao lan ansambla Vingt-quatre violons du roi. Izvrstan instrumentalist, koncertirao u Njemakoj i ekoj; 1723 imenovan je za jouer de theorbe, 1727 postao je dvorskim kompozitorom, a kasnije ga je kraljica postavila za surintendant de la musique de la chambre, U razdoblju 1732 55 razvio je ivu kazalinu i koncertnu dje latnost. Obasut visokim poastima i nagradama, kao kompozitor najvie se istaknuo na podruju muzikoga kazalita, osobito u suradnji sa F. Francoeurom, svojim prijateljem iz mladosti.
DJELA. DRAA1SKA: balet La Pastorale hero'ique, 1730; intermezzi za komediju Amour pour amour, 1765. Sa F. Francoeurom: opere Pyrame el Thisbe, 1726; Tirsis et Zelie, 1728 i Scanderbeg, 1735. Opere-baleti Zelindor, roi dcs sylphes, 1745; La Felidte, 1745 i Le Princc de Noisy, 1749. Balet Le Ballel de la Paix, 1738; prolog Les Augustales (za Acis et Galathee), 1744; divertissementi Le Trophee, 1745 i Le Genies tutelaires, 1751; herojska pastorala Ismene, 1747 i dr. VOKALNA: kantata Climene; U Amour de Psyche za glas i instrumente; Te Deum; De Profundis; moteti i dr. LIT.: P. Aubry, Jean-Ferry Rebcl, RM, 1905. L. de La Laurencie, Une Dvnastie des musiciens aux XVII e et XVIII siecles: Les Rebel, SBIMG, 1905 06. Isti, L'Ecole francaise de violon de Lullv a Viotti (3 sv.), Pari 1922 24. M. Pincherle, Les premiers sonatistes francais, SIM, 1911. Af. Briquet, Rebel, MGG, XI, 1963.

REBER, Naooleon-Henri, francuski kompozitor (Mulhouse, Alsace, 21. X 1807 Pariz, 24. XI 1880). Uenik A. Reiche na Parikom konzervatoriju; kompoziciju uio kod J. F. Le Sueura. Od 1851 predavao na Konzervatoriju harmoniju, a od 1862 kompoziciju. Medu njegovim djelima, pisanim u klasicistikom stilu, vanije su komorne kompozicije. R. je bio prije svega istaknut i veoma ugledan pedagog. Njegov prirunik za harmoniju jo se danas upotrebljava u nastavi.
DJELA. ORKESTRALNA: 4 simfonije; uvertira; suite i dr. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta; gudaki kvintet; 7 klavirskih trija; klavirski kvartet; kompozicije za klavir i violinu (ponekad violinu i l i koji drugi instrument). Kompozicije za klavir (2- runo i 4 - runo). DRAMSKA. Opere: La Nuit de Noe'l, 1848; Le Pere Gaillard, 1852; Les Papillotes de M. Benoist, 1853; Les Dames capitaines, 1857; Naitn ou Les Maures en Espagne i Le Menetrier a la cour. Balet Le Diable amoreux (sa F. Benoistom), 1840. VOKALNA: zborovi; solo- pjesme; vokalizc. Prirunik Traite d'hartnonie, 1862 (novo izd. uz nadopune Th. Duboisa, 1889; nadalje 1896, 1903; 1914 priredio E. Gallet; 1950, uz dodatak P. Mauricea i P. Lantiera). LIT.: C. Saint-Saens, Notice sur Henri Reber, Pari 1881. G.Ferchault, Napoleon-Henri Reber, MGG, XI, 1963.

REBIKOV, Vladimir Ivanovi, ruski kompozitor (Krasnojarsk, 31. V 1866 Jalta, 4. VIII 1920). Studirao na Konzervatoriju u Moskvi (N. S. Klenovski), zatim u Berlinu i Beu. Koncerti rao kao pijanist u Rusiji i inozemstvu. U njegovim djelima zapaaju se utjecaji P. I. ajkovskog, te impresionizma i ekspresio nizma; osobito se esto sluio cjelostepenom ljestvicom. Ruski i zapadnoevropski muziki publicisti smatrali su ga oko 1900 ocem ruske moderne, no R. u stvari nije trajno utjecao na rusku muziku.
DJELA. Orkestralne suite. KLAVIRSKA: Reveries d'automne, 1897; Melomimiques (kratke lirske scene za klavir uz mimike pokrete) op. u, 15 i 17; Aspirer et attendre; My3biKajibHo-ncuxo.ioiunecKue Kapmunbi; Les Demons s'a-musent (na cjelostepenoj ljestvici); Chansons blanches (samo na bijelim tipkama). DRAMSKA: B epo3y, 1894; Ejina, 1903 (najpopularnije djelo); Ee3na, 1907; jKemnuna c KunztcajioM, 1910; Ajibfia u OMeza, 1911; Hapifuc, 1912; Apxu3, 1915; /leopnHCKoe zneso, 1916 i dr. VOKALNA: MejioMUMum op. 1, 16, 19 i 20 i vokalni ciklus Eacrni e juifax za glas i klavir; zborovi; pjesme. Crkvena djela. Preveo na ruski prirunik za instrumentaciju F. A. Gevaerta. LIT.: M. Montagu-Nathan, Rebikof, Contemporarv Russian Composers, New York 1917. M. CmpeMUH, O PeGHKOBe, Xyao>KecTBeHHaH H<M3HI>, 1922, 2. W. H. Dale, A Study of the Musico-psychological Dramas of Vladimir Ivanovi RebikorT (disertacija), Los Angeles 1955. D. Lehmann, Vladimir Iwanowitsch Rebikow, A1GG, XI, 1963.

REBOP, prvobitni naziv za stil u jazzu, kasnije poznatiji pod imenom > be-bop. Susree se i u naslovima kompozicija, npr. Ol'Man Rebop (parodija na Ol'Man River Jeroma Kerna) ili Hey Ba Ba Rebop (pseudo-bop lager Lionela Hamptona). RECITAL (franc), prvobitno naziv za klavirske koncerte F. Liszta u Londonu (1840). Danas se taj naziv upotreblj ava za koncert jednog soliste, a zatim i za muzike veeri posveene djelima jednog ili dvojice kompozitora. RECITATIV (od tal. recitare kazivati), u opernoj i vokalno-instrumentalnoj muzici nain pjevakog izraavanja, u kojem prevladavaju govorni ritam i ak centi rijei, dok je muziki ele ment sveden na najmanju mjeru potpuno prilagoen zahtjevima teksta. Pojava recitativa usko je povezana s poecima opere na prijelazu u XVII st. Njegov je povijesni korijen u monodiji. U nastojanju da melodiju i ritam pjesnike rijei, kao i njezin afektivni sadraj pretvore u muziku, prvi su se predstavnici monodije u Firenci nadovezali na madrigal, u kojem su, potkraj XVI st., homofoni odlomci slijedili govorni ritam uz istodobnu

RECITATIV
Secco Recitative in Early Classical Opera Seria (1720 80), Journal of the American Musicological Society, 1961. F. H. Neumann, Die Asthetik des Rezitativs, Sammlung musikvvissenschaftlicher Abhandlungen, Strasbourg i Baden -Baden 1962. J. A. K'estrup, Rezitativ, MGG, XI, 1963. H. Ch. Wolff, Die Sprachmelodie im alten Opernrezitativ, Handel-Jahrbuch, 1963. B. A.

REED

175

RECITATOR (tal. recitare kazivati), osoba koja za vrijeme izvoenja muzikoga djela govori (recitira) knjievni tekst i tako spaja literarni izraaj s muzikim, ali na drukiji nai n nego u operi. Najvanija je pri tome jasno izgovorena rije. U suvremenoj muzici pripada joj istaknuto mjesto, npr. u djelima I. Stravinskog (Histoire du soldat, Persephone), A. Schonberga (A Survivor from Warsaw), A. Honeggera (Jeanne a"Are au bucher) i drugdje. RECORDER -> Blok/lama REENICA, u muzikoj teoriji, pojam pod kojim se razumi jeva najmanji dio kompozicije koji je sam za sebe muziki smislena i samostalna cjelina. R. moe ivjeti i samostalno (npr. u narodnoj pjesmi), pa mora biti melodiki i ritmiko - metriki definirana i zaokruena. Fraza je odreena ve elementima melodije i ritma, a r. ukljuuje kao konstruktivnu komponentu jo i harmoniju. U formalnoj analizi razlikuju se obino mala r. i velika r. Mala r. oblikovana je kao muzika misao koja ispunjava etiri suvisla takta; ona moe biti motiviki cjelovita odnosno nedje ljiva, a katkad moe biti sastavljena od dvije Sveano dvotaktne -* fraze:
Himna Hej Slaveni

eines Blinden, 1949; Die VPeihnachtsgeschichte sa solistom, 1949; Die Ostergeschichte sa 2 soprana, 1951 i dr. Kompozicije za glas i orgulje. LIT.: O. Brodde, Siegfried Reda Psalmbuch, Musik und Kirche, 1950. H. Eckert, Gemeinsame Grundlagen des kcmpositoristhtn Scl.Lfi \ns \ r n L. Weber, E. Sehlbach und Siegfried Reda, Beiluge zur rheini sther Mutikgeschichte, VIII, Koln, 1955. K. Kirchberg, Siegfried Reda, \CGG, XI, 1963.

REDEL, Martin Christoph, njemaki kompozitor (Detmold, 30. I 1947 ). Na Visokoj muzikoj koli u Detmoldu studirao kompoziciju (R. Kelterborn, G. Klebe, J. Driesskr) i udaraljke (F. Scherz). U kompoziciji se usavravao kod I. Yuna u Hanno veru. Docent na Muzikoj akademiji u Detmoldu.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1971 i 1973; Movimento vari-ato, 1967; Slrophen, 1970; Kammersimfonie //, 1973. KOMORNA: Musik za klavir i udaraljke, 1966; Siiss verendet die entziickte Flote . . . , 1969; Dialoge za obou d'amore i embalo, 1970; Reliefs za komorni ansambl, 1970. VOKALNA: Svmbolismen za sopran i komorni ansambl, 1969; Epilog za bas--bariton, flautu i gitaru, 1971 i dr.

J ap

i'i J J
jjhnarih dje - to-va.

REDESKINI, Maksimilijan, pisac (?, 1740 Velesovo, 10. III 1814). Za slovensku muziku u drugoj polovici XVIII st. zanimljiv utoliko, to je izdao zbirku Osem inu shesdeset sveteh pesm (1775), kojima je 1776 dodao 69 napjeva u menzuralnoj notaciji. U predgovoru zbirci R. navodi da je njegovim pjesmama zadaa da istisnu ljubavne napjeve, koji govore o grenim stva rima; one su trebale prije svega da zamijene sve one narodne pjesme, kojih sadraj nije bio u skladu s asketskim katolikim moralom onoga doba. Svoju svrhu zbirka nije postigla i to upravo zbog moralizirajuih tekstova.
LIT.: F. Rakusa, Slovensko petje v preteklih dobah, Ljubljana 1890. D. Cvetko, Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem, I, Ljubljana 1958. J. Hofler, Tokovi glasbene kulture na Slovenskem do 19. stoletja, Ljubljana 1970. D. Co.

fljii
Hej Sla-ve-ni jo-te i - vi

U brzom tempu kada se dva takta raunaju kao jedan, r. od osam taktova takoer je mala:
Lv. Beethoven: Prva simfonija u C-duru op. 21, III stavak

Allegro molto e vivace

i'j J |rJ f
Velika r. sastoji se od osmorotaktne, zaokruene muzike misli:
L.van Beethoven: Klavirska sonata op.13, Pathetique,l! stavak

REDLICH, Hans Ferdinand, engleski muzikolog austrijskoga podrijetla (Be, 11. II 1903 Manchester, 27. XI 1968). Privatno uio u Beu klavir (P. Weingarten) i teoriju (H. Kauder); muzikologiju studirao na univerzitetima u Beu i Miinchenu; studij kompozicije nastavio kod C. Orffa u Munchenu. God. 192425 korepetitor na Operi u Berlin-Charlottenburgu, 192529 dirigent Gradskog kazalita u Mainzu. God. 1931 promovirao na Univerzitetu u Frankfurtu na Majni. God. 1937 vraa se u Austriju, odakle 1939 emigrira u Veliku Britaniju. Ondje 194145 predaje muziku u Worker's Educational Association, Eastern Division i Extra-Mural Departments Univerziteta u Cambridgeu i Birminghamu; uz to do 1955 vodi Music Society u Letchvvorthu. Od 1955 bio je profesor povijesti muzike na Univerzitetu u Edinburghu, a 1962 na Univerzitetu u Manchesteru. lan redakcijskog odbora izdanja cjelokupnih djela G. F. Handela Hallische Ha'ndelAusgabe. Ogledao se kao kompozitor.
DJELA: Gustav Aiahler, 1919; Das Problem des Stilzvandels in Monleverdis Madrigalzverk (dis ertacija), 1931 (proireno izd. pod naslevem C. Montezerdi, I, Das Madrigalzverk, 1932); Claudio Monleverdi, Leben und K'erk, 1949 (proireno izd. na engleskom 1952); Richard Wagner. Tristan, Lohengrin, larsijal, 1948 ( I I I izd. 1951); B. Britten. The Choral Music u djelu B. Britten. A Ccmmentary(iz. D. Mitchell i H. Keller), 1952; Bruckncr and Mahlcr, 1955; Alban Berg. Versuch einer K'urdigung, 1957 (skraeno engl. izd. A. Berg. Ihe Man and his Music, 1957, hebrejski 1959). Studije i lanci. IZDANJA. C. Mcnteverdi: La Favola d'Orfco, 1936; Vespro della Beata Vergine, I verzija 1949, II verzija 1958; 4-gl. misa (1650), 1952; izbor madrigala, od 1954; L'Incoronazionc di Poppea, 1958 i misa In illo tempore, 1962. Meister des Orgelbarock (novo izd. zbirke F. Commera, Muica Sacra), 1931; J. Gay i J. Chr. Pcpusch, The Bcggars Opera, 1943; W. A. Mozart, koncerti za klavir K. V. 413, 414, 415, 449 i 456, i 1950; G. F. Handel, 12 Concerta grossa op. 6, 1962 (sa A Hoffmanncm) i dr. Izdao takoer svezak UnveroJJenllichte Briefe A. Bergs an A. Schonberg, 1963. Preveo na njemaki i obradio opere G. F. Malipiera, A. Caselle i V. Gianninija.

Adagio cantabile

U konstrukciji velike reenice takoer se mogu razluiti po nekad dva dijela od po 4 takta, ali izmeu njih nije istaknuta harmonijska diferencijacija u odnosu pitanja i odgovora, kao to je to kod -> periode. Naprotiv, velika je r. to savrenije oblikovana to je vie u njoj prevladana periodinost. Suprotno tome, periodu sainjavaju dvije reenice istom onda kada se meusobno nalaze harmonijski u odnosu pitanja i odgovora. Pojam reenice upotrebljava se u muzikoj teoriji od XVIII st. i to prvenstveno u odnosu na muziku klasike i romantizma. U novijoj literaturi naputaju se ti termini preuzeti iz jezine sintakse te se nastoji pronai izvornija, muziki prikladnija termi nologija. R. REDA, Siegfried, njemaki kompozitor i orgulja (Bochum, 27. VII 1916 Miilheim, Ruhr, 13. XII 1968). Crkvenu muziku uio u Dortmundu i kod E. Peppinga i H. Distlera u Berlinu. Orgulja u Bochumu, Gelsenkirchenu i Berlinu; od 1946 proelnik odjela za protestantsku crkvenu muziku na Folktsangschide u Essenu; od 1953 uz to direktor crkvene muzike u Mulheimu. Kompozitor preteno crkvenih djela; nastojao je povezati tradiciju s tekovinama nove muzike.
DJELA: koncert za orkestar. Gudaki kvartet. ORGULJSKA : 3 koncerta, 194748; 4 koralna koncerta, 1946 52; sonata, 1960; koralna suita, 1941; Triptyc)wn O Welt,ich muss dich Iasscn>, 1951; Marienbilder, 1951; Praelu-dium, Fuge und Quadruplum, 1957 i dr. - CRKVENA: Requicm; Te Dcum za 2 zbora i limene duhae, 1950; Weihnachts-Kyrie za sopran, enski zbor, gudae i orgulje, 1955; Psalmus Morle Servati (XXX psalam) za bariton, zbor, komorni orkestar i orgulje, 1966. Za zbor i orgulje: Magnificat sa solistima, 1948; Nun danke! ali, 1959 i Meditation und Fuge iiber Wir danken Dir, Herr Jesu Christ, 1959. Za zbor a cappella: Psalmbuch, 1948; Leidensverkundigung und Hcilung

REDMAN, Don (Donald Matthevv), ameriki saksofonist i kompozitor (Piedmont, West Virginia, 29. VII 1900 New York, 30. XI 1964). Uio razliite instrumente, teoriju, harmoniju i kompoziciju na konzervatorijima u Bostonu i Detroitu. Od 1923 suradnik F. Hendersona, 1927 31 araner orkestra McKinney's Cotton Pickers, a zatim do 1940 vodio vlastiti ansambl koji se razvio u jedan od najboljih crnakih jazz -orkestara. Kasnije je djelovao kao slobodan umjetnik; aranirao je za L. Arm stronga, P. Whitemanna, E. Fitzgerald, J. Dorseva, C. Basiea, kao i za mnoge plesne orkestre. God. 1946-47 gostovao u Evropi. Od 1951 araner i umjetniki direktor ansambla pjevaice Pearl Bailev. Nastupao i na Broadwayu. Istaknut saksofonist i odlian araner R. je prvi jazz -muziar s akademskom naobrazbom. Komponirao je Gee Baby Ain't I Goo to You, Save it Pretty Aia ma, Cherry i dr. REED, Janet, amerika plesaica i pedagog (Tolo -Oregon, 15. IX 1916 ). Uenica W. Christensena, G. Balanchinea i A. Tudora. God. 1937 41 lanica trupe San Francisco Ballet, a 1943'46 American Ballet Theatre gdje se istakla na praizvedbama baleta Fancy Free (Bernstein, 1944) i Interply (M. Gould, 1945; obje u koreografiji J. Robbinsa). Bila je zatim 1949 60 solistica New York City Balleta. Najvei uspjeh postigla je u baletima Bourree fantasque (Chabrier), Western Symphony (Kay) i The Unicom (Chaillev). Od 1959 bavi se pedagokim radom.

176

REED REFORMACIJA I MUZIKA

debitirao 1838 u Newcastleu kao bariton; nastavio studij p kod T. S. Cockea u Londonu, G. M. Bordognia u Pari? Mazzucata u Milanu i od 1847 pjevao u londonskim kaza u Drury Lanu i Havmarketu. Uspjehe u operama zasje njegovi nastupi u oratorijima, osobito Handelovim. R. je b bolji engleski tenor izmeu 18501890. Objavio je: Sims i His Life and Recollection Written by^ Himself (1888); My J or Fifty Years of Artistic Life (1889) i On the Art of Singing LIT.:
H. S. Edzvards, The Life and Artistic Career of Sims Reeves,' 1881. Ch. E. Pearce, Sims Reeves, Fifty Years of Musicien England, 1924. G. B. Shaw, London Music, London 1950. Isti, Music in ; 3 sv., London 1956.

REED, William Henry, engleski violinist, kompozitor i dirigent (Frome, 29. VII 1876 Dumfries, 2. VII 1942). Studirao na Royal Academy of Music u Londonu. Violinist i koncertni majstor u Londonskom simfonijskom orkestru, te profesor violine na Royal College of Music. Prijatelj E. Elgara, bio je njegov savjetnik pri komponiranju violinskih djela.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija za gudae, 1934; simfonijske pjesme The Lincoln Imp, 1921 i Aesop's Fables, 1924; Rhapsodv za violinu (ili violu) i orkestar; \Villo* the Wisp, 1913; Two Somcrset Idylls za mali orkestar, 1926; varijacije za gudae, 1911. KOMORNA: 5 gudakih kv arteta; koncert za violinu i klavir u a-molu; kompozicije za violinu i klavir. Solo-pjesme. Instruktivna djela. SPISI: Elgar as 1 knezv hini, 1936, lilgar, 1942; Redigirao i obi. The Violin B. Toursa, 1934. LIT.: P. M. Young, \Villiam Henry Rced, MGG, XI, 1963.

REED, William Leonard, engleski kompozitor (London, 16. X 1910). Studirao na Guildhall School of Music u Londonu, na Oxford University i na Roval College of Music u Londonu; doktorirao u Oxfordu 1939. God. 193739 lektor British Coimcila u skandinavskim zemljama; 1952 55 boravio u Indiji, Pakistanu, na Cevlonu i na Dalekom istoku; ivio due vrijeme i u SAD. Od 1967 muziki direktor u Westminsler Theatre Arts Centre.
DJELA. ORKESTRALNA: koncertna rapsodija za violu i orkestar, 1935; suita za klarinet i gudae, 1942; uvertira, 1950; Doctor Johnson's Suite za gudae, 1944; Alountain House Suite, 1949 i dr. KOMORNA: klavirski trio, 1943; klavirski kvartet; brojna djela za gudaki kvartet i kvintet i dr. Kompozicije za jedan i dva klavira. Kompozicije za orgulje. DRAA1SKA: opere The Vanishing Island, 1935 ' The Crozv?iing Experiencc, 1958. Musical Annie. Filmska muzika. Chrislmas Piecc za recitatora, zbor i klavir, 1945; solo-pjesme. IZDANJA. Zbirke: The Golden Book of Carols, 1947; The Treasury of Chrislmas Music, 1950; Music of Brilain, 1952; The Trcasury of liaster Music, 1963; The Treasury of English Chureh Music (5 sv.; sa G. Knightom), 1965; The Second Treasury of Christmas Music, 1967.

REFARDT, Edgar, vicarski muzikolog (Basel, 8. VII 3. I I I 1968). Zavrio studij prava s doktoratom 190 1, od 1915 posvetio muzikologiji. God. 192148 bio je up Orkestralnoga drutva u Baselu. Uz K. Nefa, R. je uten vicarske muzikologije. Osobito se predano zauzimao za 1 vanje muzike povijesti vicarske, o kojoj je sam dao brojne v radove. Njegov originalni i veoma informativni Musiker der Schiveiz (1928) i danas je temeljno djelo te vrste.
DJELA: H. Huber, Beitriige zu einer Biographie, 1922; Verzeu Aufsalze zur Musik in den nichtmusikalischen Zeitschriften der Universilalsl Basel, 1925; Katalog der Musikabtcilung der Universitat Basel und der . . . zerischen Musikbibliothek, 1925; Historisch-biographisclies Musikerlez Schzveiz, 1928; Schzueizer Aiusikerlexikon (sa W. Schuhom), 1939; Han Leben und Werk eines Schzveizer Musikers, 1944; Th. Frohliche ein S Musiker der Romantik, 1947; Brahtns, Bruckner, Wolf, drei \\iener Ah 19. Jahrhunderts, 1949; Die Ortsgruppe Baselder SchiueizerischenAlusikfoi Gesellschaft, 1949; Alusik in der Schzveiz (izbor studija, izd. H. Ehin Mohr), 1952; Tkematischer Katalog der Instrumcntalmusik in den Hana der Universitatsbibliothek Basel, 1957. Studije i lanci. LIT.: Edgar Refardt zum 70. Geburtstag, SMZ, 1947, 8 9. Refardt. Zum 85. Geburtstag am 8. August 1962, Schvveizerische N. sehende Gesellschaft, Mitteilungsblatt, August 1962 (sa bibliografijom, H. P. Schanzlin). //. Ehinger, Edgar Refardt, MGG, XI, 1963.

REESE, Gustave, ameriki muziko log (New York, 29. XI 1899). Na i\'<m> York Universitv studirao pravo i muziku. Od 1927 predaje, s kraim prekidima na istom Univerzitetu muI zikologiju (od 1955 ef kate dre). Surauje u nakladnim poduzeima G. Schirmer (1940 45 vodio izdavaki odjel) i C. Fischer (194555 direktor pu blikacija, kasnije savjetnik). God. 193344 suurednik, 1944 45 urednik muzikolokog a sopisa Musical Quanerly; 1935 suosniva Amerikog muziko lokog drutva; 1954 jedan od organizatora Renaissance Sodety of America. Od 1962 lan je Amerike akademije umjet nosti i znanosti. Njegovi priru nici posveeni muzici srednje ga vijeka i renesanse, prava su remek-djela erudicije. Po nji ma je R. postao jedan od prvih G. REESE autoriteta za muziku srednjega vijeka i renesanse. Reeseu je posveena knjiga Aspects of Aleieval and Renaissance Music. A Birthday Offering to Gustave Reese (red. J. La Rue), 1966.
DJELA: Music in the Middle Agcs, 1940 (tal. prijevod 1960); Music in thc Renaissance, 1954 (novo izd. 1959); Fourscore Classics of Aiusic Literature: A Guide to Selected Original Sources on Theory and Other VC'ritings on Music Not Available in English, with Descriplive Skelches and Bibliographical Refcrences, 1957. Vie rasprava i studija u MQ, Notes, Journal of the American Musicological Societv i drugdje.

REFICE, Licinio, talijanski kompozitor (Patrica kraj ! 12. II 1883 Rio de Janeiro, n. IX 1954). Studirao ni di Santa Cedlia u Rimu (S. Falchi, R. Renzi). God. 15 reden za sveenika; otada pa sve do 1950 predavao na Scuola Pontificia di Muica Sacra u Rimu; uz to je 191 bio dirigent u crkvi Santa Maria Maggiore. Umro je za vanja u Americi izvodei duhovnu igru Santa Cedlia, jec svojih najboljih djela. R. ide u red n ajveih autora crkven hovne muzike u prvoj polovini XX st. I kao stvaralac i kao ki umjetnik borio se za obnovu talijanske crkvene muzikt gativi je djelima izvorne ljepote, izgraenima na naelii cilijanskog pokreta.
DJELA. DRAMSKA: misterij (azione sacra) Santa Cedlia, 193^ Aiargherita da Cortona, 1938. VOKALNA: oratoriji Cananea, I Samaritana, 1934 i // Marlirio di Sant' Agnese, 1928. Kantate: La V Naitn, 1912; Aiaria Magdalena, 1917 i Alartyrium S. Agnetis Virgim Za zbor i orkestar: Dantis poetae transitus, 1921; // Trillico francescar, i dr. CRKVENA: Missa Jubilaei za 6 glasova, 1925; Missa italic Aiessa solcnne da Requiem za 4 glasa i orkestar; Stabat Aiater, 1917; 7 za zbor i orkestar, 1918; psalmi; moteti. Obj. zbirku crkvenih korr Cantate Domino, canticum sacrum, 1926. LIT.: E. Aiucci, Licinio Refice, Roma 1955. T. Onofri i E. A\ Compositioni di Licinio Refice, Assisi 1966. A. Milanovi, Licinic uz 15. godinjicu smrti, Sv. C, 1969, 4.

REESER, Eduard, nizozemski muzikolog (Rotterdam, 23. III 1908). Studirao na Univerzitetu u Utrechtu (A. Smijers); promovirao 1939. God. 193037 predavao povijest muzike na Konzervatoriju u Rotterdamu; 193741 ureivao Niemve Rotterdamsche Courant. Od 1947 profesor je muzikologije na Univerzitetu u Utrechtu. Mnogo se zauzima za organizaciju nizozemskoga muzikog ivota (194757 predsjednik zaklade Donemus). Od 1957 suurednik Tijdschrift voor Nederlandse Muziekgeschiedenis i lan izdavakog kolegija Neue Bach-Ausgabe.
DJELA: De muzikale handsehriften van A. Dicpenbrock, 1933: Alplions Dicpenbrock, 1935; Van Bach tol Beethoven, u kolektivnom djelu Algcmecne Muziekgeschiedenis (red. A. Smijers), 1938; De klaviersonatc mel vioolbegeleiding in het Parijsche muziekleven ten tijde van Mozarl (disertacija), 1939; De zonen van Bach, 1941 (engl. 1 njem. prijevod 1946); De Verceniging voor Nederlandsche Muziekgeschiedenis 1868 1943. Gcdenkboek, 1943; De Geschiedetiis van de uals, 1947 (iste god. i engl. prijevod); Een cevK Nederlandse muzick, 1950; Stijlproeven van Nederlandse muziek, 1962. Studije i lanci. IZDANJA: Drie Oud-Kederlandsche molelten, 1937; Tzi-aalf Parijsche Klaviersonaten mel vioolbegeleiding, 1939; solo-pjesme A. Diepenbrocka (4 sv.), 1951 59; sabrani spisi, pisma i dokumenti A. Diepenbrocka, 1950 i 1962; kompozicije za klavir J. G. Eckarda, 1956; koncerti za klavir W. A. Mozarta K.V. 37, 39, 4 0141, Neue Mozart-Ausgabe, 1963-

REEVES, (John) Sims, engleski pjeva, tenor (Woolwich, 26. IX 1818Worthing, 25. X 1900). Na opernoj pozornici

REFORMACIJA I MUZIKA. Na poetku XVI st. ] se u Njemakoj antifeudalni reformacijski religiozni pokr< danstva i seljatva. U rascjepkanoj Njemakoj u kojoj je teko titilo breme feudalnog gospodovanja i vjerski pore formacijski je pokret teio k nacionalnom osamostaljenju, pijenju Njemake od papinsko g Rima i slabljenju papinske on je traio slobodu jezika u crkvi i jednostavnost obredi novoj evangelikoj crkvi utemeljenoj 151820. Taj je duboko preobrazio ivot u onim krajevima u kojima je pobjedu, te je snano utjecao i na razvoj muzike u tim podn U protestantizmu, muzici je pripala i uloga pomagaa u i borbenoj upornosti. Voda pokreta Martin Luther mn cijenio i volio muziku. On je, prema vlastitim rijeima, s da muzika tjei rastuene i ljude ini boljima. Veliko je zr pridavao muzici u odgoju omladine. Znao je rei da ne biti dobar odgojitelj onaj koji ne umije pjevati. U pismu L. tvrdio je da ga je muzika esto osvjeila i oslobodila velikih On je bio i muziki obrazovan, svirao je flautu i lutnju. I se da je komponirao i neke koralne napjeve, medu kojima i i borbenu himnu protestantizma Ein fete Burg ist unser Reformirajui crkveni obrednik i uvodei narodni j crkvu umjesto latinskoga, Luther je pomiljao u prvom redu kako e aktivnije ukljuiti vjernike u ivot s crkvom. Uloga i imala je ta nastojanja jo intenzivnije ostvariti. Luther je uc profesionalni crkveni pjevaki zbor moe, dodue, izvodi zika djela bogate polifonije, ali da ba zbog toga nije pri da postane sponom izmeu obreda i aktivnijeg sudje] vjernika u njemu. Vjernici se doista nisu mogli pridruiti pj

REFORMACIJA I MUZIKA REGER

zamrenih polifonih spletova. Luther je uvidio da treba pojed nostavniti zborni slog. Prvi rezultati vidljivi su ve u prvoj pro testantskoj pjesmarici koju je pod naslovom Gevstlich Gesangk-Biichlein 1524 objavio Lutherov prijatelj i savjetnik Johann Walter. U njoj je melodija protestantskog korala povjerena srednjem glasu te je prilino jednostavno vieglasno obraena. U kasnijim izdanjima te pjesmarice koralna je melodija prenijeta u gornji glas. Bogat repertoar protestantskih korala, toga sredita evan gelike crkvene muzike, veoma je heterogenog podrijetla. Nastao je preradivanjem njemakih narodnih popjevaka i meistersinger skih napjeva, te katolikih himni i sekvenca. Iskoriten e su u njemu i slavenske, osobito eke melodije (husitske), a ima i preraenih talijanskih i francuskih narodnih napjeva. Mnogim su melodijama autori Lutherovi suradnici. U jednostavnom cetvoroglasnom obraivanju koralnih melodi ja postepeno su nestajali palifoni postupci, ustupajui mjesto homofoniji. Sam koralni napjev postao je irokom, maestoznom melodijom pregledne strukture i periodizacije. U izvedbu korala ulaze i orgulje. U poetku one samo prate koral, kasnije preuzi maju i razvijaju koralnu melodiju. Bit e to osnova instrumentalnih vrsta koje e uzgajati najvei predstavnici protestantske muzike: to su koralne predigre, koralne obradbe, fantazije na koralne melodije. Koral e stoljeima ostati ishoditem velikih i znaajnih djela. To se posebno odnosi i na podruje evangelike vokalne crkvene muzike (kantate, pasije). U protestantskoj muzici istakao se velik broj kompozitora, medu njima Sethus Calvisius (1556 1615), Johannes Eccard (1553-1611), Hans Leo Hassler (1564 1612) i, nadasve, Heinrich Schtitz (15851672), Dietrich Buxtehude (1637? 1707) i Johann Sebqstian Bach (1685 1750). -> Koral. Protestanski koral-, -> Koralna predigra.
LIT.: -> Koral J. As.

177

doba ponovno se grade registri toga tipa od 16', 8' i 4' i to osobito u Njemakoj i vicarskoj, s nazivima kao to su: Harfenregal, Holzregal, Trompetenregal, Dulzianregal, Krummhornregal itd. Zvuk im je sitan, njean, pun parcijalnih tonova i prikladan za izvo enje baroknih kompozicija. 1. A. REGAMEY, Constantin, vicarski kompozitor, muziki pisac i filolog (Kijev, 28. I 1907 ). Od 1920 ivio u Poljskoj. U muzici preteno samouk; filologiju i orijentalistiku studirao u Parizu i Varavi, gdje je 1935 doktorirao indijsku filologiju. Bic je lektor indolo gije na Univerzitetu u Varavi i 193739 redaktor asopisa Muzyka Polska. Tek za vrijeme Drugoga svjetskog rata poinje komponirati. Vratio se u svoju domovinu vi carsku 1944; od 1945 predaje orijentalne i slavenske jezike na Univerzitetu u Lausannei (od 1946 profesor); istodobno je profesor ope filologije na Univerzitetu u Fribourgu. Od 1954 urednik Feuilles Musicales. R. je kompozitor bogate i izvorne invencije. Njegov je cilj sinteza tradicionalne i moderne muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: 4 x 5 , koncert za 4 kvinteta (za drvene i limene duhae, za gudae i udaraljke), 1963; Introduclion el allegro, 1946; Variations el theme, 1948; Mnsique pour eordes, 1953; Autographe: I verzija za orkestar, 1963, II verzija za komorni orkestar 1966. KOMORNA- gudaki kva rtet, 1948; kvintet za violinu, violonelo, klarinet, fagot i klavir, I944;sonata za flautu i klavir i l i embalo, 1945. Koncertna etida za klavir, 1935. Opera Don Robote, 1962. VOKALNA: Chansons persanes (Omar Khayyam) za bariton i komorni orkestar, 1942; Trois Lieer des Cloums za bariton i orkestar, 1965 ; Symphonic des incantatiotis za sopran, bariton i orkestar, 1967; Poemes de Jean Tardieu za zbor, 1962; Cincj e'tudespour voix de fetntne ctpiano, 1955 (1956 prer. za glas i komorni orkestar). SPISI: Trei i forma w muzyce, 1933; Proba analizy ezoolucji w sztuce, 1948; W. AIalcuynski 1960; Alusiques du 2Oe siecle: presenlation de 80 oeuvres pour orcheslrc de ehambre, 1966 i dr. LIT.: E. Appia, Un Compositeur autodidacte, Constantin Regamev, SMZ, 1951, 5- H. Jaccard, Initiation a la musique contemporaine: Raffaele d'Alessandro, Constantin Regamev, Julien -Fran<;ois Zbinden, Lausanne 1955. W. Tappolet, Constantin Rcgamcv, AIGG, XI, 1963.

REFRAIN (Refren) -* Pripjev REGAL (od lat. regius kraljevski), 1. poseban tip malih prijenosnih orgulja sa jednom klavijaturom. Najstariji podaci 0 instrumentu toga tipa potjeu iz XI i XII st., a od XV st. susree se i pod imenom regal (vjerojatno od lat. regula, pravilo jer je sluio u crkvi za reguliranje pjevanja). Sastojao se od manje kutije u kojoj su bile smjetene zranice sa sviralama, jezinjacima od 8', a katkad i od 4' i 16'. S prednje strane kutije nalazila se klavijatura, a sa stranje 2 mijeha. R. se stavljao na stol i svira bi s jedne strane prebirao po tipkama a kalkant s druge strane rukama pokretao mjehove. Svirale su bile-od metala ili drva s udarnim jezicem i kratkim rezonatorom. Opseg regala obuhvaao je 2 do 4 oktave, a zvuk mu je bio dosta grub. Otvaranjem i zatvaranjem poklopca na k utiji mogla se podeavati ja ina zvuka. R. je u crkvama obino nadomijetao orgulje, ali se esto upotrebljavao i kod plesnih i kazalinih priredbi, kao i u kunom muziciranju. Bio je rairen osobito u XVII st. kada se na njemu izvodio generalbas. Od kraja XVI st. gradio se i u obliku nalik na veliku knjigu, jer se poslije sviranja instrument mogao sklopiti. Ta se varijanta nazivala Bibelregal. Kao samostalni instrument r. iezava iz prakse u XVIII st.

REGAL iz XVII st.

2. R. se od XVI st. ugraivao i u velike orgulje kao posebno tijelo. Otuda je naziv r. preuzet za registre jezinjake s kratkim rezonatorom. Ti su registri dobivali ime prema obliku rezonatora kao npr. Geigenregal, Apjelregal, Trichterregal itd. U najnovije

REGER, Max, nemaki kompozitor i orgulja (Brand, Oberpfalz, 19. III 1873 Leipzig, n. V 1916). Prvu muziku pouku dobio od oca uitelja. Zatim ga je od 1884 do 1889 u Wei denu poduavao orgulja A. Linder, kasniji autor uspele monografije o Regeru. R. u to vreme esto zamenjuje svog uitelja u njegovoj orguljakoj slubi. U Weidenu je zavrio preparandiju. God. 1890-93 studirao je muziku teoriju i kompoziciju u Sondershausenu i Wiesbadenu kod H. Riemanna s kojim ga je pred kraj ivota vezivalo prisno prijateljstvo. Uz to je u Wiesbadenu delovao i kao muziki pedagog na Konzervatorijumu. Nakon te ke bolesti (18981901) i oporavka u roditeljskoj kui u Weide-nu, R. od 1901 ivi u Munche-nu. Onde je M. REGER nastavnik orgulja i kompozicije (od 1905 na Akaemie der Tonkunst). God. 1907 krae vreme je muziki direktor Univerziteta u Leipzigu, gde iste godine preuzima mesto profesora na Konzervatorijumu. Od 1911 vodio je orkestar u Meiningenu. Zbog slabog zdravlja zahvaljuje se 1914 na toj dunosti i od 1915 ivi u Jeni, odakle odlazi jedino na koncertne turneje i na leipziki konzervatorij gde predaje do smrti. R. je bio ovek neobino velike radne energije, i praktino i teorijski svestrano obrazovan muziar; bio je plodan ne samo kao kompozitor ve i kao pijanista, orgulja, dirigent i pedagog. On je malo vodio rauna o reagovanju publike na njegova dela, a sa kolegama muziarima esto je stupao u otre polemike koje ga prikazuju kao borbenu i vitalnu prirodu. U radu i borbi sa sredinom koja ga nije nikada prihvatila bez rezerve troio je netedi mice svoju energiju to je bar jednim delom uzrok njegove prerane smrti. U estetsko-ideolokom pogledu R. se naroito otro suprotstavljao tzv. Miinchenskoj koli, ije su pristalice sledile F. Liszta i R. Wagnera. Energino je ustajao i protiv prigodnih ko mpozitora svih vrsta i pravaca, protiv onih koji povlauju nekultivi sanom ukusu publike, a kojih je u procesu demokratizacije umetnosti, sve intenzivnijem ba pred kraj XIX i poetkom XX v., bilo sve vie. Tako je stupao u polemiku ne samo sa pristaam a Liszta, ve i sa sledbenicima J. Brahmsa, sa kojim ga meutim vezuju mnogi srodni estetsko-ideoloki pogledi. Zbog ponosne i borbene prirode R. je esto ostajao usamljen u sredini u kojoj je delovao. Vanost njegovog delovanja za razvoj evropske muzike uvidela se tek znatno posle njegove smrti. Iako u osnovnoj umetnikoj orijentaciji tradicionalist, R. je na unutranjem, formalnom planu svoje muzike velik revolu -

178

REGER
enje njegovih kompozicija zahteva od izvoaa maksimumi nike spreme. Zbog toga je u svakoj prilici isticao potrebi like tehnike serioznosti pri izvoenju njegove muzike. 1 bio duboko uveren da je formalna sloenost njegovih dela privid za one koji ih kao tehniku materiju nisu savladali vrhuncu izvoakog savrenstva ona su morala ostavljati u jednostavnosti. Regerovi muz iki uticaji ispoljili su se u pr redu kod njegovih uenika, kompozitora kao to su J. Ha Weinberger, O. Schoeck, H. Unger, K. Hasse, H. Grabi A. Busch, a zatim i kod niza nemakih kompozitora iduil neracija.
DELA. ORKESTARSKA: simfonijeta u A-duru op. 90, 1905; Tondichtungen nach A. Bocklin op. 128, 1913; koncert za klavir u f-mnl 114, 1910; koncert za violinu u A-duru op. 101, 1908; 2 romance (u G-c Dduru) za violinu i mali orkestar, op. 50, 1900; Andante und Rondo capn za violinu i mali orkestar, op. 147; Konzert im alten Stil op. 123, 1912; phonischer Prolog op. 108, 1908; Eine Lustspielouvertiire op. 120, 1911; Ballelsuite op. 130, 1913; Eine romantische Suite op. 125, 1912; Varia, und Fuge iiber ein (lustiges) Thema von Hiller op. 100, 1907; Variatione Fuge iiber ein Thema von Mozart op. 132, 1914; serenada u G -duri 9 5 , 1 9 0 6 . K A ME RN A. D va g u d a k a t r i j a . I, u a - mo l u o p . 7 7 b , i I I , u d- mo lu op. 14 1b, 191 5. est gudak ih k var teta : I, u d -1 8 8 9 ; I I , u g - m o l u i I I I , u A - d u r u o p . 5 4 , 1 9 0 0 0 1 ; I V , u d - op. 74, 1904; V, u Es-duru op. 109, 1909 i VI, u fis-molu op. 121, Gudaki sekstet u F-d uru op. 118, 1910. Dva klavirska trija, I, u h -op. 2, 1891 i II, u e-molu op. 102, 1908; 2 klavirska kvarteta, I, u d -op. 113, 1910 i II, u a-molu op. 133, 1914; 2 klavirska kvinteta, I, u c -1898 i II, u c-molu op. 64, 1901; 2 serenade za flautu, violinu i volu, D-duru op. 77a, 1904 i II, u G-duru op. 141 a, 1915. Kvintet za klarinet ae u A-duru op. 146, 1916. Sedam sonata za violinu i klavir: I, u d-molu 1890; II, u D-duru op. 3, 1891; III, u A-duru op. 41, 1899; IV, u C-dur 72, 1903; V, u fismolu op. 84, 1905; VI, u e-molu op. 122, 1911 i VII, u c-OP- !39) 1915. etiri sonate za violonelo i klavir: I, u f -molu op. 5, 189. u g-molu op. 28, 1898; III, u F-duru op. 78, 1904 i IV, u a-molu op. 116, Tri sonate za klarinet ili violinu ili violu) i klavir: I, u As -duru; II, u fis-op. 49, 1900 i II I, u B-duru op. 107, 1909. etiri sonate za violinu solo 01 1899; 7 sonata za violinu solo op. 91, 1905. Za violinu i klavir: Drei kleine S op. 79d, 1902 04; Albumblatt und Romanze op. 87, 1905; Suite im altei op. 93, 1906 (verzija za orkestar, 1916); Hausmusik (suita i 2 male sonate 103, 1908 16 (iz toga Aria prer. za violinu i orkestar i za violonelo i k i dr. Za violinu solo: preludijum i fuga u a-molu, 1902; 6 preludijuma, f chaconna op. 117, 1909 12; 6 preludijuma i fuga op. 131a, 1914 i dr. Tri za violonelo op. 131c, 1915; 3 suite za violu solo op. I3id, 1915. KLA SKA. etiri sonatine: (u e -molu i u D-duru, 1905, u F-duru i u a-molu, 1 op. 89; 7 valcera op. 11, 1893; 14 Lose Bldtter op. 13, 1894; Aus der Juger, op. 17, 1895; ni Canons durch alle Dur-und MoHtonarten (2 sv.; I, 2-gl. 3gl.), 1895; Improvisationen op. 18, 1896; 5 Humoresken op. 20, 1898; Sixn, aux op. 24, 1898; 5 Aauarellenop. 25, 1898; 7 Fanlasiesliicke op. 26, 1898; 7 raktersliicke op. 32, 1899; Bunte Bldtter op. 36, 1899; 10 kleine Vortragss op. 44, 1899; 6 intermezza op. 45, 1900; 7 Silhouellen op. 53,1900; 10 malih pozicija op. 79a, 1901 03; Variationen und Fuge iiber ein Thema von J. S. op. 81, 1904; Aus meinen Tagebuch (4 sv.) op. 82, 1904 12; 6 preludi i fuga op. 99, 1907; <S Episoden op. 115, 1910; Variationen und Fuge u'bt

cionar. Uz R. Wag-nera i R. Straussa on je najvie doprineo razbijanju klasinog tonalnog sistema u nemakoj muzici. Svesno je eksperimentisao, naroito na podruju harmonije i kontrapunkta. Njegova dela obiluju smelim udaljenim modulacijama, obilnom primenom hro-matike i enharmoni-ke koje su iz temelja poljuljale tonalnu funkcionalnost u har-monskoj fakturi. Do visokog stepena M. REGER za klavirom, crte E. Hoenischa, 1910 pre-finjenosti razvija R. integraciju homofonije i polifonije, dajui as jednoj, a as drugoj izraajnoj sferi izvesnu prednost. Zbog dinamine harmonske strukture njegovih dela polifonija u njima tei linearnosti. Drugim reci ma, R. je nastojao da razlabavljene i zamagljene odnose harmonskih funkcija u delima romantiara sasvim raskine smelim zahvatom u hromatizam, ime je direktno nagovestio politonaliste i atonaliste XX v. Zbog svega toga R. je esto smatran vie savremenim kompozitorom nego kasnim romantiarem ili novoklasiarem, iako se njegove veze sa tradicijom, odnosno muzikim stilovima njegovog doba nikako ne smeju zanemariti. R. je jeda n od najveih orguljaa svoga doba i poput Bacha ili Francka veliki deo svoga stvaranja posvetio je orguljama. ak i dela pisana za druge instrumente ili orkestar esto imaju ka rakter orguljske monumetalne zvunosti. R. voli guste, masivne zvune sklopove, forme irokog daha i sloene arhitektonske kon strukcije. On je dramatik i epik u orguljskoj, vokalno-instrumentalnoj i orkestarskoj muzici, a tek na podruju kamerne i solistike muzike ispoljuje se i njegova lirska emotivnost. Regera je veoma teko sv rstati medu pripadnike nekog odreenog estetsko-ideolokog pravca evropske muzike XIX i prve polovine XX v. Kao graditelj forme on je izraziti neoklasik, ali po gramatiko -sintaktikim osobenostima svog muzikog go vora on je kasni romantiar. Slino J. Brahmsu, R. je izvrio sintezu tradicionalne muzike arhitektonike sa novim harmonskim i kontrapunktskim izrazom. Ali dok se Brahms oslanjao skoro podjednako i na barok i na klasiku, R. se doslednije vraa baroku i tu nalazi bazu svoje umetnosti. Regerovo je stvaralatvo velianstvena renesansa orguljskih preludijuma, fuga, tokata, koralnih predigra, passacaglia, horskih moteta i drugih formi duhovne muzike, kao i kantata i srodnih oblika predbarokne i barokne epohe. Ta neo-barokna dela ine centralni deo njegovog stvaranja. Posebno mesto u tom pravcu pripada njegovim varijacijama u kojima je potpunije nego kod Brahmsa ostvarena integracija homofonije i polifonije. Tanije reeno, Regerove varijacije (Varijacije i fuga na temu J. A. Hillera, Varijacije i fuga na temu W. A. Mozarta) predstavljaju tip homofonih karakternih varijacija na bazi muzikog sloga preteno polifonog karaktera. Sa druge strane, u pojedinim delima, kao npr. Varijacijama na temu W. A. Mozarta, poslednji odsek u formi fuge nije preien polifoni slog, ve sinteza vertikalnih i horizontalnih tonskih struktura, ostvarena na jedinstven nain u itavoj svetskoj muzikoj literaturi. Zbog orijentacije na renesansu baroknih formi u Regerovom stvaranju klasini simfonijski oblici (Simfonijeta, Si mfonijski prolog, 4 simfonijske poeme i nekoliko uvertira) zauzimaju veoma malo mesta. Osim Baletske svite u njegovom opusu ne nalazimo nikakvog traga muziko-scenskim formama. Najblia klasici su njegova dela za solo instrument i orkestar. Istovremeno je, meutim, R. u njima doslednije romantian. Takav je i u oblasti klavirske lirske minijature kojoj je, i pored svoje izrazite sklonosti ka monumentalnim formama, posvetio znatnu panju. Karakteristino je da medu njegovim klavirskim delima ne nailazimo na sonate; izuzetak su jedino etiri sonatine koje, meutim, samo potvruju da klavirsko stvaranje Regera nije zahvatio talas klasino-romantinog simfonizma. Na formu sonate ee nailazimo samo u kamernoj muzici, ali i tu pre svega na formu barokne sonate (za solo violinu), dok klasinu sonatu sreemo tek medu delima za kamerna dua. U poredenju sa brojem neobaroknih oblika to je sasvim neznatan deo njegovog stvaralatva. Izrazitije romantian je R. i u oblasti solo-pesme uz pratnju klavira, orgulja ili orkestra. Strukturalna sloenost fakture veine Regerovih dela uzrok je da se ona jo uvek dosta retko izvode. I sam R. znao je da izvo -

*f~

" * ''

^. "

'*' / (

^r

13

^fT^P^^B^

M. REGER, Klavirski kvartet op. 133, autograf

REGER REGISTAR
Thema von G. Ph. Telemann op. 134, 1914; Traume am Kamin op. 143, 1915 i dr. etvororuno: 12 Walzer-Capricen op. 9, 1892; 20 Deutsche Tame op. 10, 1893; 6 valcera op. 22, 1898; Cinq pieccs pittoresques op. 34, 1899; 6 burleska op. 58, 1901; 6 Stucke op. 94, 1906. Za 2 klavira: Variationen und Fuge iiber ein Thema von Beethoven op. 86, 1904 (verzija za orkestar, 1915); introdukcija, passacaglia i fuga op. 96, 1906. ORGULJSKA. Dve so na te : I, u fis - mo lu op. 33, 1 8 99 i II, u d -mo lu op. 60, 1 9 01 ; Dre i Orgelstiicke op. 7, 1892; svita u e-niolu op. 16, 1895; koralna fantazija Ein fete Burg ist unser Gott op. 27, 1898; fantazija i fuga u c -molu op. 29, 1898; koralna fantazija Freue dich sehr, o metne Seele op. 30, 1898; 2 koralne fantazije Wie schb'n leucht't uns der Aiorgenstern i Straf tnich nicht in dei-nem Zorn op. 40, 1899; fantazija i fuga na ime B-A-C-H op. 46, 1900; 6 trija op. 47, 1900; 3 koralne fantazije Alle Menschen miissen sterben, Wachet auf ... i Halleluja, Gott zu lohen op. 52, 1900; 5 leicht ausfiihrbare Prdludien und Fugen op. 56, 1904; simfonijska fantazija i fuga u d-molu op. 57, 1901; 12 Stiicke P> S9i 1901; Monologe op. 63, 1902; 12 Stucke op. 65, 1902; 52 leicht ausfiihrbare Vorspiele op. 67, 1902; 10 Stucke op. 69, 1903; varijacije i fuga u fis-molu op. 73, 1903; 13 koralnih predigra op. 79b, 1901-03; 12 Stiicke op. 80, 1904; 4 preludijuma i fuga op. 85, 1904; svita u gmolu op. 92, 1905; introdukcija, passacaglia i fuga u e-molu op. 127, 1913; 9 Stiicke op. 129, 1913; 30 kleine Choralvorspiele op. 135a, 1914; fantazija i fuga u d-molu op. 135b, 1916; 7 Orgelstiicke op. 145, 1916 i dr. VOKALNA: Der Einsiedier za bariton, me-oviti hor (5 -gl.) i orkestar, op. 144a, 1915; Weihcgcsang za alt, meoviti hor i duvaki orkestar, 1908; Die Weihe der Nacht za alt, muki hor i orkestar op. 119, 1911; Hymnus der Liebe za bariton i orkestar op. 136, 1914. Za meoviti hor i orkestar: Gesang der Verkldrten op. 71, 1903 i Die Nonnen op. 112, 1909. Za muki hor i orkestar: Hymne an den Gesang op. 21, 1898 i Romischer Triumph-gesang op. 126, 1912. Za muki hor a cappella: 7 kompozicija op. 38, 1899 i 10 pesama op. 83, 1904 12. Kompozicije za meoviti, enski i deji hor a cap pella. Nekoliko vokalnih dueta uz klavir i uz orgulje. Solo-pesme: 6 pesama op. 4, 1891; 5 pesama op. 8, 1892; 5 pesama op. 12, 1893; I0 pesama op. 15, 1894; 4 pesme op. 23, 1898; 6 pesama op. 31, 1898; 6 pesama op. 35, 1899; 5 pesama op. 37, 1899; 8 pesama op. 43, 1900; 7 pesama op. 48, 1900; 12 pesama op. 51, 1900; 15 pesama op. 55, 1901; 16 pesama op. 62, 1902; 12 pesama op. 66, 1902; 6 pesama op. 68, 1902; 17 pesama op. 70, 1902 03; 18 pesama op. 75, 1903; Schlichte Weisen (6 sv.) op. 76, 1904 12; 8 pesama op. 79c, 1901 03; 4 pesme op. 88, 1905; 4 pesme op. 97, 1906; 5 pesama op. 98, 1906; 6 pesama op. 104, 1907; 2 geistliche Lieder op, 105, 1907; 12 Geistiche Licder op. 137, 1914; 5 neue Kinderlieder op. 142, 1915 i dr. Klavirsku pratnju nekih solo-pe-sama R. je kasnije i orkestrirao. Pesme za glas i orgul]e (ili harmonijum): 2 geistliche Gcsdnge op. T9, 1898; 2 geistliche Lieder, 1900 i dr. GRKVEMA: Rekvijem za alt (ili bariton), meoviti hor i orkestar, op. 144b, 1915; Lateinisches Reouiem za sole, meoviti hor, orgulje i orkestar (nedovren), 1 914; Der 100. Psalm za meoviti hor, orgulje i orkestar op. 106, 1909; nekoliko koralnih kantata; 4 Tantum ergo op. 61c i dr. SPISI: Beitrdge zur Modulationslehre, 1903 (XXIV izd. 1952; franc. i engl. 1904); lanci u asopisima. Obrade crkvanih i narodnih pesama. Prerada razliitih dela J. S. Bacha, C. Ph. E. Bacha, F. Schu -berta, R. Schumanna, R. Wagnera, H. Wolfa i dr. Celokupna dela izlaze u Wiesbadenu (uz saradnju instituta Max Reger) od 1954. Tematski katalog obj. F. Stein: Themalisches Verzeichnis der im Druck erschienenen VC'erke von Max Reger einschliesslich seiner Bearbeitungen und Ausgaben, Leipzig 1953. LIT.: R. Braungart, Max Reger, Leipzig 1907. G. Robert-Tornozv, Max Reger und Karl Straube, Gottingen 1907 (novo izd. 1929). W, Fischer, Ober die Wiedergabe der Orgelkompositionen von Max Reger, Koln 1910. V, Jung, Max Reger als Orchesterkomponist, Leipzig 1910. M. Hehemann, Max Reger, Miinchen 1911 ( I I izd. 1917). F. Rabich, Regerlieder, Langensalza 1914. E. Isler, Max Reger, Zurich 1917. //. M. Poppen, Max Reger, Leipzig 1918 ( I I I izd. 1947). Max Reger, Eine Sammlung von Studien aus dem Kreise seiner personlichen Schiiler (4 sv.; izd. R. Wurz), Miinchen 1920 23. H. Unger, Max Reger, Miinchen 1921. K. Hasse, Max Reger, Die Musik, 1921, 42 44. Mitteilungen der Max-Reger-Gesellschaft, Leipzig 1921. A. Lindner, Max Reger, ein Bild seines Jugendlebens und kiinstlerischen Werdens, Stuttgart 1922 ( I I I izd. 1938). H. Holle, Regers Chorvverke Miinchen 1922. A. Spemann, Max Reger-Brevier, Stuttgart 1923. //. Keller, Reger und die Orgel, Miinchen 1923. G. Bagier, Max Reger, Stuttgart i Berlin 1923. E. Gatscher, Die Fugentechnik Max Regers in ihrer Entvvicklung (disertacija), Stuttgart 1925. E. Desderi, Max Reger e la sua muica strumen tale da camera, RMI, 1926. Isti, L'Opera sinfonica di Max Reger, ibid., 1927. Isti, La Muica per pianoforte e organo di Max Reger, ibid., 1927. G. R. Defniek, Der Variationszvklus bei Max Reger (disertacija), Bonn 1928. R. Schmid, Die Linienstruktur in Regers Schlichte Weisen<' (disertacija), Wien 1929. S. Kallenberg, Max Reger, Leipzig 1930. E. Reger, Mein Leben mit und fiir Max Reger, Leipzig 1930. E. G. Ebert-Stockinger, Max Reger, !93O- asopis M posvetio M. Regeru broj 1, 1931. E. Segnitz, Max Reger: Abriss seines Lebens und Analvse seiner Werke, Leipzig 1932. H. E. Rahner t Die Orgelfantasien Regers, Heidelberg 1933 ( I I izd. 1936). R. Huesgen, Der jungs Max Reger und seine Orgelwerke (disertacija), Schrammberg 1935. P. Coenen, Max Reger Variationsschaflen (disertacija), Berlin 1935. E, Pohl, Die Harmonik in den Liedern Max Regers (disertacija), Wien 1936. Ch. Brock, Max Reger als Vater: Erinnerungen, Marburg 1936. W. Gurlitt, Aus den Briefen Max Regers an Hugo Riemann, Leipzig 1937. K. Hasse, Max Reger: Mensch und Werk, Berlin 1938. R. Gla'ser, Die Slilentwicklung bei Max Reger ... (disertacija), Wien 1938. G. Wolf, Das Capriccio bei Reger (disertacija), Wien 1939. F. Stein, Max Reger, Potsdam 1939. E. Brand, Max Reger im Elternhaus, Potsdam i Munchen 1939. H. J. Therstappen, Uber die Grundlagen der Form bei Max Reger, Spomenica F. Steinu, Braun schweig 1939. H. L. Denecke, Max Regers Sonatenform in ihrer Entwicklung, ib i d . , 1939. /.. Taube, Max Regers Meisterjahre, Berlin 1941. F. Stcin, Max Reger, sein Leben in Bildern, Leipzig 1941 ( I I izd., 1956). P. Raabe, Wege zu Reger, Regensburg 1943. E. H. Miiller von Asozv, Max Reger und seine Welt, Berlin 1944. K. Hasse, Max Reger, Entvvicklungsgang eines deutschen Meisters, Leipzig 1946. R. Walter, M. Regers Choralvorspiele fiir Orgel (disertacija), Mainz 1949. R. Braungart, Freund Max Reger, Ernnnerungen, Regensburg 1949. J. Haas, Max Reger, Bonn 1949. H. Mersmann, Max Reger und seine Zeit, Bonn 1949. G. Sievers, Die grundlagen H. Riemanns bei Max Reger (disertacija), Hamburg 1950 (novo izd. Wiesbaden 1967). A. Kalkoff, Das Orgelschaffen Max Regers (disertacija), Kassel 1950. Th. M. Langner, Studien zur Dvnamik Max Regers (disertacija), Berlin 1952. Festschrift zum 80. Geburtstag von Max Reger (obj. O. Giintzel), Leipzig 1953- G. Wehmeyer, Max Reger als Liederkomponist, Regensburg 1955 - O. Schreiber, Max Regers Nachlass, Izvjetaj s kongresa u Beu 1956, G raz i Wien 1958. E. Otto, Max Reger, Wiesbaden 1957. T. A. Hcnseler, Max Reger und Bonn, Koln 1957. O. Eberhard, Max Reger: Sinnbild einer Epoche, Wiesbaden 1957. H. Grabner, Regers Harmonik, II izd., Wiesbaden 1961. H. Wirth, Max Reger, MGG, XI, 1963. 5. Martinotti, II Pianismo: ritratto del vero Reger, Chigiana, 1966. Max Reger. Beitrage zur Regerforschung, Suhi 1966. O. Schreiber i G. Sievers, Mas Reger, Bonn-Hannover-Hamburg-Miinchen 1966. D. Pl.

179

REGISTAR, naziv za niz tonova pojedinog instrumenta ili ljudskoga glasa, koji se izvode na isti nain i kojima je zajednika specifina boja tona. Tako se npr. o dubljim tonovima tamnije boje na violini govori da pripadaju registru g-ice, a kod klari neta se skupina barunasto mekanih dubokih tonova naziva almajskim registrom. Najee se meutim naziv r. upotrebljava u orguljskoj praksi i u vokalnoj tehnici. 1. REGISTAR KOD ORGULJA (engl'. organ stop, franc. jeu d'orgue, njem. Registery tal. registro), niz svirala iste boje zvuka, oblika i menzure. Najbolji pregled registara daje podjela prema njihovoj ulozi: tu se onda razlikuju temeljni registri, alikvoti i mjesanice, te jezinjaci. Temeljni registri daju osnovu i jezgru zvuka orgulja. To su u prvom redu registri od 8 stopa (8')> koji na pritisak bilo koje tipke na klavijaturi daju ton odgovarajue visine (npr. ako se udari tipka c :, ut e se i ton c1), a zatim registri koji zbog veeg ili manjeg broja stopa daju, umjesto tona realne visine, tonove za jednu ili nekoliko oktava dublje ili tonove za jednu ili nekoliko oktava vie. Tako npr. registri od 16' daju ton za jednu oktavu dublji, a registri od 4' ton za jednu oktavu vii od pritisnute tipke na klavijaturi i si. Glavni temeljni registar orgulja zove se principal (lat. principalis prvi, glavni}. To je otvoreni labijalni r. snana, jedra i zdrava tona, koji daje osnovni karakter zvuka, orgulja. Zbog svojih odlika gradi se u svim veliinama (16', 8', 4' itd.)> a katkad i u razliitim menzurama. Obino su izraeni od kositra, ali ih ima i drvenih. Kositrene svirale smjetene su na proelju orgulja. Principal 32' (engl. double diapason 32*; franc. montre 32'; njem. Grossprincipal; tal. contrabasso doppio) pedalni r., koji se samo rijetko javlja u manualu. Gradi se od drva. Svirale gornje oktave katkad su metalne. Najdublje svirale esto su poklopljene ili zavinute (zbog duine). Najdublji ton ima 16,5 titraja, te zvui samo kao mrmor. Principal 16' (engl. double open diapason 16'; franc. montre 16'; njem. Principal 16; tal. contrabasso) je drveni r. koji se pojavljuje i u manualu i u pedalu. U manualu je tiho intoniran, kako bi mogao istaknuti diferencijalne tonove, koji se javljaju kod vieglasnog sviranja. Principal 8' (engl. open diapason 8', franc. montre i l i prestani 8 ' j tal. priucipale ili prestante 8') je metalni registar sn anog i punog zvuka. Kao temeljni r., u veim se orguljama gradi za svaki manual posebno menzuriran, tako da je r. u prvom manualu naj jai; ostali su sve tii i sve ue menzurirani. Principal 4'ili oktav 4' (engl. octave; franc. prestani 4'; tal. ottava) isto je tako vaan r. kao i principal 8', pa se ugrauje i u najmanje orgulje. Po njemu se osim toga vri i ugaanje orgulja (Stimm-Register) , jer se najprije u njemu poloi temperatura, tj. naprave temperirane kvinte ili kvarte i iste oktave. Principal 2' ili superoktav 2' (engl. fifteenth; franc. doublette; tal. decima quintd) i Principal 1' slini su ostalim principalima, samo daju tonove za dvije, odnosno tri oktave vie od principala 8'. Medu temeljnim registrima, koji stvaraju karakteristini zvuk orgulja, r. s poklopljenim sviralama (njem. Gedeckt poklopljenica) nadopunjuje ulogu principala. Principali daju, osim svoga temeljnog tona, i dugi niz parcijalnih tonova razliite snage, a poklopljenice daju samo svoj temeljni ton, koji je mukao i tup, ali tako pun i snaan, da prua jaku potporu zvuku itavih orgulja. Poklopljenice se grade u veliinama od 32', 16' 8' i 4'j i t od metala ili drva, a oblik im je cilindrian ili prizmatian. Prema intonaciji i irini menzure, poklopljenice daju razne nij anse iste temeljne boje, pa su zato dobile razliite nazive, npr.: pokloplje-nica od 32': Untersatz, Kontrabass, grand bourdon; od 16': Sub-bas, Zartbas, bourdon., guintaten; od 8': Gedeckt, Lieblichgedeckt, stopped diapason, copula maior, Doppelflote (sa 2 labiuma); od 41: Gedeckt, copula minor, Nachthorn; od 2* i 1*: Feldflote. Od polupoklopljenih registara najei je Rohrfldte (tal. flauto a camino 16', 8', 4', 2' i i')- Svirale su mu drvene ili metalne; na epu imaju usaenu cjevicu, a daju svijetli, malo nazalni ton. Flaute su registri s drvenim ili metalnim otvorenim sviralama, srednje i uske menzure, s dosta visoko izrezanim labiumom. Zvuk im je mekan i slian orkestralnoj flauti, pogotovu ako su svirale prepuhane. Drvene flaute uske menzure poznate su pod imenima: flauto traverso, Querflote, flute traversiere i con-certflute, & grade se u veliinama od 8' i 4'. U pedalu se zove Flautotraversalbas i6\ Metalne flaute flute harmonique 8' i flute octaviante 4' se prepuhuju i trae mnogo zraka, a flauto dolce, flute d'amour od 8' i 4' su blagoga zvuka, uske menzure iy trae malo zraka. Ovamo idu i Jubalflote od 8' i 4', flageolet 2 i 1% te flautino 2' i najmanji metalni registar flauto piceolo 1' (fifre). Medu irokim flautama istiu se Hohljlote (16', 8% 4' i 2') svojim mekanim i punim zvukom, zatim svjea i vedra clarabella (8' i 4') i snana IValdflote (8', 4' i 2'). Pedalni registar iz roda flauta poznat je pod imenom Flotenbass 8', Bassflote 8', a najee Hohl-flotenbass 8\

180

REGISTAR
i uinka; i tuba 16', posauna 16', serpent 16' pedalni su reg jaka i puna zvuka; posauna 8' ili trombon 8' neto je iri, te (kad se nalazi u pedalu) obilniji zvuk nego posauna 8', odnt tromba 8', koji je najjai jezinjak s udarnim jezicem u manu Clarino 4' zapravo je trompeta 4', ali je neto ue menzuri pa daje jasniji zvuk nego trompeta. Trompette harmoniqw ima dvostruko dulji rezonator koji omoguuje pojaavanje t< va u viim oktavama. Jezinjaci s posebno graenim rezonator slini su u pogledu zvuka drvenim duhakim orkestralnim strumentima, samo to im je opseg znatno vei. Tako se i fagot (basson, dulcian) gradi u veliinama od 16' i 8', s usl menzurom i slobodnim jezicem. Zbog velikog opsega pojedir od ove vrsti jezinjaka, svirale se u dubljim oktavama esto di ije intoniraju nego svirale u viim oktavama, pa tako nas registri s dvostrukim nazivima, npr. fagot-oboa 8' (u dubo notama ima karakter fagota, a u visokim karakter orkestn oboe), zatim fagot-clarinetto 8' i dr. Oboa 8' moe se konstrui bilo sa slobodnim, bilo s udarnim jezicem. Zvuk joj je sli zvuku orkestralne oboe. Da bi se mogao korisno upotrijebiti solo r., redovito se gradi u jednom od gornjih manuala, koj su svirale zatvorene u ormaru sa aluzijama. Klarineta 8' sli je istoimenom orkestralnom instrumentu, a gradi se sa cilind nim rezonatorom i, osobito u Njemakoj i vicarskoj, sa slob nim jezicem (u Engleskoj s udarnim jezicem). Upotrebljav; kao solo r., pa je u tu svrhu smjetena meu registrima 1 zatvaraju aluz ije. Vox humani. 8' gradi se sa slobodnim i udarnim jezicem, ali uvijek s vrlo kratkim rezonatorom, na gornjem kraju ima otvor sa strane. Prema svom imenu tre bi oponaati pjevanje ljudskoga grla, pa se u tu svrhu zat \ u ormar sa aluzijama i smjeta u na jdalji dio ormara. Obi se upotrebljava kao solo r., ali kad se spoji s tremolom, d\t. osobito u srednjim poloinama vieglasnog muziciranja kao da pjeva mjeoviti djeaki zbor. Zato ga talijanski orgul nazivaju vod corali 8'. U red jezinjaka s jakim rezonaton idu i registri koji se pojavljuju u baroknim orguljama XVI XVIII st., pod zajednikim imenom regali. Njihov je zvuk svje i meki od zvuka jezinjaka iz kasnijih romantikih orgu Regal 8' gradi se obino u gornjim manualim a; zbog svoga nj nog i sitnog zvuka, punog parcijalnih tonova, upotrebljava kao solo registar. Singenregal 8' slian je registru Vox huma te ima pjevni karakter; Krumhornregal 8' zvui kao njeno tanje, a Rankett 8' (ili 16') zvui,naprotiv, sasvim jasno i prozir kao i relativni pedalni jezinjak Sordun 16' i 32'. Pod razlir nazivima javljaju se jo cijeli niz regala (Cymbelregal, Geigenrei Trichterregal, Harfenregal, Subfilregal, Grobgedaktregal, Messi regal i si.), koji predstavljaju samo varijante ve spomenu tipova te vrsti jezinjaka ( -> Stopa).
LIT.: W. Schneider, Die Orgelregister, 1835. C. Locher, Dictior of Organ Stops, London 1902. J. J. Wedgwood, Dictionary of Organ St (II izd.), London 1907. E. E. Truette, Organ Registration, Boston 1919 izd. 1923). G. B. Nevin, A Primer of Organ Registration, Boston 1920. G. A. Audsley t Organ Stops and their Artistic Registration, 1921. iV. Bonavia-Hunt, Modern Organ Stops, London 1923. A. Sangiorgio, F01 e registrazione dell' organo, Bronte 1923. Ch. Mahrenholz, Die Orgelr ster, Kassel 1928 (II izd. 1944). Ch. N. Boyd, Organ Registration and Acct paniment (2 sv.), 1932. L. Swinyard, The Registration of Foreign Or Mustc, London 1936. Ch. Mahrenholz, Die Berechnung der Orgelmensui Kassel 1938. G. Frotscher, Deutsche Orgeldispositionen aus 5 Jahrhunden Wolfenbiittel 1939. C. Locher, I Registri dell' organo, Milano 1940. Smets, Die Orgelregister, ihr Kland und Gebrauch, Mainz 1943. C. Clw i G. Dixun, The Organ: its Tonal Structure and Registration, London TC R. Whitwort, Organ Stops and their Use, London 1951. R. Manari, / de la registracion, Morelia 1951. E. K. Rossler, Klangfunktion und R' strierung, Kassel 1952. E. H. Greer, Organ Registration in Theorie and Pi tie, Glen Rock, New Jersey 1957. 5. Irwin, Dictionary of Pipe Or Stops, New York 1962. A. Vi

Registri s koninim sviralama (kod labiuma iroke, a na vrhu uske) dosta su iroko menzurirani; 5. i 7. parcijalni ton jae im je izraen, a zvuk poneto otar, svijetao i slian zvuku roga (njem. Gemshorn, tal. Corno di camoscio). Grade se od metala ili kositra, u veliinama od 8' i 4', pa od drveta kao 16'. U ovu skupinu ulaze osim Gemshorna od 16' 8' i 4' i Spielflote 8', Flachflote 4', Spitzflote 4', 2', 1' i Sifflote 2' i 1', zatim Blockflote (16', 8', 4' i 2') i Schzvegel (8', 4', 2' i 1'). Registri s okrenutom piramidom (pyramidon 32' i 16' u pedalu; dolce 8' i 4'; dolcissimo 8' i dolcan 8' i 4') uglavnom su mekana i njena zvuka, uske menzure i kratkih svirala, s niskim tlakom zraka. Usko menzurirani labijalni registri reskoga zvuka (poput zvuka gudakih instrumenata) podsjeaju na baroknu violu da gamba. Zato i glavni gudaki r. u orguljama, otra i prodorna zvuka, nosi naziv gamba 8' kao manualni r., a violoncello 8', neto blai, ali dosta snaan, kao pedalni registar. Salicional 8' je manualni r. (u pedalu kao salicetbas 16'), po menzuri slian gambi, ali njena i blaga zvuka s primjesom neznatne otrine. Isto je tako slian zvuku gambe fugara 8' i 4', samo je neto jasniji; viola 8' i 4' (viola d'amore) mnogo su slabije i lake izgovaraju, ali su zato ljepeg i plemenitijeg zvuka, a uz to prikladne i kao solo registri. Aeolina 8' (katkada i 4') daje tih, eterian i blag zvuk. Kada se postave dva niza svirala aeoline tako, da je drugi niz neto vie ugoden, dobiva se nov r. koji pod imenom vox coelestis 8' daje tih, proziran i drhtav zvuk, kao da glasovi lebde negdje visoko. Ako se takav lebdei r. konstruira iz aeolvie 8' i salicionala 8', zvuk mu je neto puniji i blai, te podsjea na titranje valova (iinda mari 8'). Alikvoti i mjeanice ( miksture) su registri koji uz pomo umjetno stvorenih parcijalnih tonova nadopunjuju, pojaavaju i oplemenjuju zvuk temeljnih registara, jer im daju potrebnu prodornost i sjaj. Oni se nazivaju i dodatnim registrima, jer se redovito ne upotrebljavaju kao samostalni registri, nego se u razli nim kombinacijama dodaju pojedinom registru ili skupini temeljnih registara. Jednostavni dodatni registri daju po jedan, a mjeanice po 26 (katkad i vie) alikvotnih tonova. Broj dodatnih registara u orguljama zavisan je o broju temeljnih registara. Ako su temeljni registri zastupani u veem broju, onda se gradi i vei broj dodatnih registara. U malim orguljama, gdje su jezinjaci malobrojni ili ih uope nema, zgodno odabrani dodatni registri preuzimaju i njihovu ulogu. Dodatni registri su gotovo svi labijalni, iroke menzure, s malo vlastitih parcijalnih tonova, gra eni preteno od metala, a samo u pedalu koji put i od drva. Od jednostavnih dodatnih registara ili alikvota najee se upo trebljava kvinta (Quintflote). Kad se otvori r. kvinta i pritisne npr. tipka C, ut e se ton g, tj. trei parcijalni ton. Prema gradnji svirala kvinte se pojavljuju pod imenima: Gedacktguinte, Rohrquinte, Gemshornauinte, Spitzquinte, Hohlquinte, Ouintflote, Quintprestant, a prema stopi pojavljuju se kao Quintenbass (iof')> Fu'hlquinte (5-J-') i Scharfquinte (23-')- Svirale imaju menzuru kao principali, a boja zvuka kod njin je slina boji zvuka flaute. Grade se obino u tri veliine, kako bi se mogle dobro spojiti s glavnim temeljnim registrima. Za esti alikvotni ton (superkvinta) upotrebljava se larigot (ij'), a za sedmi i osmi, budui da su oni disonantni prema osnovnom tonu, obino se i ne grade posebni registri. Mjeanice su dodatni registri, uz pomo kojih se na umjetni nain stvara 26, pa i vie tonova iz parcijalnoga niza. Svi se tonovi mjeanice moraju dobro stapati s osnovnim tonovima temeljnih registara od 8'. Da se to postigne, svirale mjeanica moraju davati samo jednostavne tonove, tj. ne smiju imati vlastitih alikvota. Stoga se i grade sa irokom menzurom poput principala. Za mjeanice je karakteristino da sadre samo kvinte i oktave osnovnoga tona, no susreu se, iako rijetko, i mjeanice s tercom, pa i nonom. Jezinjaci su posebna skupina registara, koji ne samo po konstrukciji svirala, nego i po svojem zvukovnom sastavu ine cje linu dosta stranu opoj karakteristici klasinoga tipa orgulja. Stoga se jezinjaci u omjeru prema ostalim registrima grade tako da zvuni odnos temeljnih registara ostane u svojoj osnovnoj snazi i boji, a jezinjaci da pridonose samo openitoj punini i izraajnosti tonova, osobito dubljih. Budui da labijalni registri, koji u viim oktavama obiluju sjajnim zvukom, u dubljim okta vama gube na snazi, te budui da jezinjaci, naprotiv u viim oktavama slabe, a u dubljim rastu, pomno odabrani jezinjaci ispravljaju zvuni nerazmjer temeljnih labijalnih registara, te daju, osobito kod sveukupnog zvuka orgulja, potrebnu ravnoteu. U tu svrhu najvaniji su jezinjaci od 8 \ premda se grade i vei (16', 32' i 64') i manji (4' i 2'). Jezinjaci sa unjastim rezonatorom daju snaan i prodoran zvuk, slian zvuku limenih instrumenata, pa su zato i prozvani njihovim imenima. Bombardon 32' nalazi se samo u velikim orguljama, i to kao pedalni r. neobine snage

2. U VOKALNOJ TEHNICI, pod pojmom registra razumijeva skupina tonova koje pjeva izvodi istim nainom vibratori mehanizma. Ve oko 1250 Hieronymus de Moravia razlik vox pectoris (lat. prsni glas), vox gutturis (lat. grleni glas) i '1 capitis (lat. glas glave). Pjevaki pedagozi i teoretiari XVI XVIII st. veinom slijede G. Caccinija pa razlikuju samo v di petto 0 naturale (tal. prsni ili prirodni glas) i voe di testa oi falsetto (tal. glas glave ili falsetto). U XIX st. ponovno se raii podjela na 3 registra (M. Garcia), a tada se uvodi i sam iz: r. u odnosu na raznovrsne tonove ljudskoga glasa (ini se da je prvi u tom smislu upotrijebio A. B. Mara, 1826). 'Zbog popratnih akustikih i vibratornih osjeta smatralo' da razliite glasovne registre uvjetuju rezonatorne pojave. U X st. ustanovljeno je da karakteristike pojedinih registara ne ov 0 rezonatornim pojavama, nego ih odreuje nain vibriraj 1 oblik glasnica. Meutim, u praksi su se do danas zadrali naz nastali na temelju pogrene predodbe da rezonancija u odreen dijelovima ljudskoga tijela odreuje boju pojedine skupine 1 nova, kao to su: registar glave odn. eoni r. (engl. head registe franc. voix de tete; njem. Kopfton, Kopfregister; tal. voe di tes,

REGISTAR REGNART
i prsni registar (engl. chest register, franc. voix de poitrine, njem. Brustton; tal. voe di petto). K. Scheidemantel predlae za r. glave naziv rubni glas (njem. Randstimme), a J. Forchhammer (1920) rubni registar (njem. Randregister); za prsni r. upotrebljavaju pojedini pedagozi izraz puni registar (njem. Vollregister). U novije doba uvodi se i podjela na 3 registra s nazivima prema tonskom opsegu, odnosno poloaju svakoga pojedinog registra (0. Noe i H. J. Moser); to su: duboki, srednji i visoki r. (njem. tiefes, mittleres i hohes Register, tal. registro grave, medio, acuto). Srednji r. predstavlja zvukovno i funkcionalno izjednaenje prijelaznih tonova izmeu dubokog i visokog registra. Pedagog P. Bruns je na poetku XX 3st. 4 uspjeno primjenjivao u nastavi izvoenje tonova oktave c c u parcijalnom registru. Kod koloraturnih soprana takav poloaj glasa naziva se ptiji registar (njem. Vogelregister). Postepeno, zvukovno izjednaeno prelaenje iz jednoga registra u drugi na istom tonu ili pri izvoenju intervala naziva se izjednaenje registara (njem. Registerausgleich). Mijeanjem registara nastoji se postii izjednaen zvuk u itavom opsegu glasa. Krianje registara oznauje pojavu kad se stanoviti tonovi mogu izvesti u jednom, dva ili dapae tri registra. Prijelaznim tonovima (njem. Vbergangstdne; tal. note di passaggid) nazvani su1 tonovi u blizini prijelaza iz jednoga u drugi registar (izmeu c i /' i za muke i za enske glasove). Nagli skok iz jednoga registra u drugi naziva se prekidanje tona (njem. Kicks, promaaj). Privremenom ili trajnom odijeljenou registara (njem. Registerdivergenz) naznauje pedagog O. Iro (1920) pojavu kada pjeva zbog forsiranog naina pjevanja ne moe tonove stiavati, odnosno pojaavati. Stoga treba, prema J. Forchhammeru, njegovati izjednaenje registara, jer o njemu ovisi vie od svega da se va glas sauva, a s time i vaa umjetnika i privredna egzistencija. Svi navedeni nazivi vezani su uz ranije predodbe o stvaranju tona u ljudskom grlu. Prema tradicionalnom shvaanju (ili tzv. mioelastikoj teoriji), o kvaliteti glasa i tona odluuju samo tri faktora: duljina glasnica, njihova napetost i subglotini tlak zraka. Meutim, R. Husson je utvrdio, 1950, o presiji zraka neovisnu, neurogenu, cerebralnu genezu kontrakcija (vibracija) glasnica za vrijeme fonacije. On je dokazao da je larinks (grkljan) kod fonacije samo periferni miini organ, podraen ritmiki preko impulsa nervusa rekurensa koji ujedno odreuje i visinu tona. Registri i prijelazi glasa vezani su u z podraljivost nervusa re kurensa, a isto tako i pojedinani tonalni raspon ovisi iskljuivo 0 podraljivosti toga ivca. Na temelju tih otkria Husson daje posve novo objanjenje registara i novu terminologiju. Prsni r. on naziva jo i monofazni registar jer kod toga registra motorni impulsi nervusa rekurensa stiu do vokalnog miia simultano u jednoj fazi, a eoni r. naziva i bifazni, jer su impulsi podijeljeni na dvije grupe, tj. oni su dvofazni. Zanimljivo je da je M. Garcia, ne poznavajui novija anatomska i fizioloka otkria, postavio registrima iste granice kao i Husson. I on je izvoenje drugoga registra oznaio kod mukoga glasa terminom falsetto kao i Husson. Prema Garciji, kao i prema Hussonu, fizioloki se ne moe provesti sjeinjivanje registara. Zvukovna izjednaenost tonova u itavom rasponu glasa moe se postii jedino oblikovanjem vokalne forme rezonatora koordinirajui ga s visinom tonova ili kako Garcia kae: dobro vodenom promjenom istoga vokala.
LIT.: K. Scheidemantel, Stimmbildung, Leipzig 1907 (VII izd. 1920). J. Forchhammer, Den menneskelige Stemme, Kobenhavn 1920. Isti, Stimm bildung, auf sprach- und stimmphysiologischer Grundlage (3 sv.), Munchen 193738. U-". Trendelenburg, Untersuchungen zur Kenntnis der Registerbruchstellen beim Gesang, Sitzungbericht Berlin, Physiologisch-mathematische Klasse, 1938. R. Husson, Etude des phenomenes physiologique et acoustiques fondamentaux de la voix chantee, Pari 1950. G. Bellussi, Alcune considerazioni sul problema dei registri vocali, Bollettino dela Societa Italiana di fonetica sperimentale, 1950. R. Husson i C. Chenay, Chronaximetrie recurentielle lice a la classification des voix, Journal de physiologie, 1953. R. Luchsinger i B. Kage'n, Bemerkungen zur neuro-muskularen Theorie R. Hussons, Folia phoniatrica, 1953. G. Panconcclli-Calzia, 3000 Jahre Stimmforschung, Marburg 1959. P. Winckel, Stimmorgane, MGG, XII, 1965. L. Vr.

181

REGNART (Regnard), nizozemska obitelj muziara (XVI st.). 1. Augustin (Douai?, XVI st.). Kanonik crkve sv. Petra u Lilleu; 1590 izdao je zbirku od 39 moteta Novae cantiones sacrae, 4, $ et 6 vocum tum instrumentorum cuivis generi tum vive vod aptissimae, u kojoj kao autore navodi svoja etiri brata: Franciscusa (24 moteta), Jacobusa (9), Pascasiusa (3) i Carolusa (3). O Carolusu (Karl, Charles) se zna samo da je bio 1562 65 sopranist u panjolskoj dvorskoj kapeli Filipa II, a Pascasius (Paschaise) se u istoj kapeli vodi 1562 kao klerik. 2. Franciscus (Franz, Fran?ois), pjeva i kompozitor (Douai?, oko 1530 oko 1600). Prema navodima njegova brata Augusdna, studirao na Univerzitetu u Douaiju a djelovao je u Tournaiju kao pjeva katedrale i krae vrijeme, 1573, crkveni zborovoda. Oko 1574 postao drugi dirigent dvorske kapele nad vojvode Mathiasa. Osim 24 moteta, objavljenih u bratovljevoj zbirci, komponirao je itavu zbirku chansona na stihove P. Ron sarda, dajui prednost polifonikom, a ne homofonom slogu. Zbirka je objavljena pod naslovom: 50 Chansons a 4 et $ parties convenant tant aux instruments qu' a la voix, 1575; dio chansona objavljen je ponovno s naslovom Poesies de P. Ronsard et autres poetes mises en musiaue a 4 et 5 parties, 1579. Franciscusu se pri pisuje i zbirka misa Missae tres 4 et $ v. (1582) koja se nije sau vala. 3. Jacobus (Jacques, Jakob), pjeva i kompozitor (vjero jatno Douai, oko 1540 Prag, 16. X 1599). Najznatniji lan obi telji; na svojim izdanjima potpisivao se kao Flandrus, to potvruje njegovo, mjestimice osporavano , flamansko podrijetlo. Uitelj mu je bio, po svemu sudei, J. Vaet pod ijim je vodstvom oko 1557 postao lan dvorske kapele nadvojvode Maksimilijana (buduega cara) u Pragu. Za Maksimilijanove vladavine (156476), od 1564 pjeva carske dvorske kapele u Beu, 1566 odlazi s dvorom u Augsburg, 156870 boravi u Italiji, a nakon povratka imenovan je muzikim uiteljem zborskih djeaka. Pod Rudolfom II (1576 1612) ponovno se sa dvorom preselio u Prag i ostao najprije na istim dunostima, zatim je od 1579 zamjenik muzikog upra vitelja (Ph. de Montea) carske kapele. God. 1582 odlazi u Innsbruck na poloaj drugog dirigenta dvorske kapele nadvojvode Ferdinanda, a 1585 postaje glavni dirigent. God. 1596 vratio se u carsku kapelu u Prag gdje djeluje do kraja ivota kao zamjenik muzikog upravitelja. Jacobus se ubraja medu kasnorenesansne nizozemske majstore koji su se najvie pribliili talijanskom umjetnikom izrazu svojega doba. To se oituje osobito u njegovim svjetovnim dje lima: talijanskim kanconama koje su dijelom oblikovane kao pravi madrigali, a djelomice poput pjesme, zatim u troglasnim njemakim pjesmama, komponiranima na nain talijanske villanelle, s istaknutom melodijskom linijom gornjega glasa i sa smislom za ponir anje u oblik i sadraj talijanske renesansne lirike. Njegove su pjesme doivjele brojna izdanja. L. Lechner je ve 1579 pre radio 21 villanellu za 5 glasova, O. di Lasso je upotrijebio villanellu Venus, du und dein Kind, ija je melodija ula i u pro testantske pjesmarice pa je kao koral upotrebljava i J. S. Bach. Po muzikoj gradi su najblie talijanskom madrigalu Regnartove petoroglasne njemake pjesme u zbirci iz 1580 koja sadri naj ljepe primjerke njemake vokalne lirike svojega doba. U Reg nartovi m crkvenim djelima prepleu se elementi nizozemskog i venecijanskog stila, posebice u osmoroglasnoj Pasiji po Mateju.
DJELA. SVJETOVNA: 11 1. libro delle Canzone italiane a J v., 1574 i 11 2. libro delle Canzone . . . , 1581 (obje knjige s tekstom prepjevanim na nje maki i s naslovom Threni amorum, 1595); Kurtzzveilige leutsche Lieder zu 3 Stimmen, nach ari der Neapolitanen oder zvelschen Villanellen, 1576 (ponovno obj. u 3 knjige 1577 79; novo sabrano izd. tih 3 knj. s naslovom Teutsche Lieder mit 3 Stimmen . . . zuvor . . . in 3 Theil aussgangen, an jetzt aber . . . mit beviilli-gung des Authorn in ein Opus zusamendruckt, 1583); Nezve kurtzzueilige teutsche IJcder mit 5 Stimmen, 1580. CRKVENA: Missae sacrae ad imitationem se~ lectissimarum cantionum a 5, 6 et 8 v., 1602; Continuatio missarum sacrarum 4, 5, 6, 8 et 10 v., 1603; Corollarium missarum sacrarum . . . 4, 5, 6, 8 et IO v., 1603; Sacrae aliauol cantiones auas Motela $ et 6 v., 1575 j Aliguot cantiones vulgo motecta appellatae 4 v., 1577; Mariale, hoc est opusculum sacrarum cantionum . . . cum 4, 5, 6 et 8 v., 1588; Sacrarum cantionum 4, 5, 6, 7, 8, 10 et 12 v. . . . lib, 1, 1605. Pasija po Mateju za 8 glasova, oko 20 misa, 100 duhovnih pjesama, 2 ode, moteti i kancone u tabulaturama, sauvani su u rukopisima. U antologij skim zbirkama iz 1564 1655 obj. je preko 100 duhovnih i svjetovnih kompo zicija koje su dijelom preuzete iz Regnartovih individualno tiskanih zbirka. NOVA IZD.: troglasne njem. pjesme zajedno s Lechnerovom 5 -gl. preradbom obj. R. Eitner (J. Regnart's deutsche 3 sr. Lieder nach Ari der Neapoliianen nebst L. Lechner's 5 st. Bearbeitungen, u Publikationen der Gesellschaft fur Musikforschung, 1895); H. Osthoff obj. 5 deutsche Lieder mit 5 St. vom Jahre 1580 (1928I i neko liko pojedinanih kompozicija; H. M6nkemeyer obj. 7 villa nella (Antiqua-Chorbuch, II/3, 1951); A. Einstein obj. madrigal Ardo si, ma non t'amo za 5 glasova (DTO, 1934) i dr. LIT.: R. Eitner, J. Regnart, MFM, 1880. R. Veltcn, Das altere deutsche Gesellschaft-Lied unter dem Einfluss der italienischen Musik, Heidelberg 1914. A. V/assermann, Die vveltlichen Werke J. Regnarts (disertacija), Wien 1919. A. Smijers, Die kaiserliehe Hofmusikkapelle von 1543 1619, STMW, 1919 i 1922. H. J. Moser, Das deutsche Chorlied zwischen Senfl und Hassler, PJB, 1928. H. Osthoff, Eine unbekannte Schauspielmusik J. Regnarts, Fest-

REGISTRIRANJE, umjetnost odabiranja i kombiniranja registara kod sviranja orgulja. Za orguljaa je r. stvaralaki rad, donekle slian ulozi kompozitora pri orkestraciji vlastite ili tue kompozicije. Orguljau stoji na raspolaganje, osobito kod suvremenih orgulja, ponajprije velik broj registara razlinih boja, snage i izraaja, a zatim i itav niz tehnikih pomagala, pomou kojih on moe znalaki kombinirajui jedne i druge, odabrati potrebne zvune sklopove, koji logiki i stilski proizlaze iz estet ske koncepcije svake pojedine kompozicije. Korisne upute za registriranje mogu se nai u djelima osobito starijih organografa (G. Diruta, C. Antegnati, Dom E. Beos de Celles, S. Scheidt, J. Adlung i dr.), kao i na pojedinim kompozicijama velikih majstora orgulja od G. Frescobaldija, J. S. Bacha i C. Francka do O. Messiaena.
LIT.: E. T. Truette, Organ Registration, Boston 1919. L. Szvinyard, The Registration of Foreign Organ Music, Boston 1936. E. H. Greer, Organ Registration in Theory and Praxis, Glen Rock 1957. A. Vi.

182

REGNART REICHA
na njegovo stvaralatvo izvrile su knjige Studies in African < A. M. Jonesa i Music in Bali C. McPheea.
DJELA (izbor): Pitch Charts za vie instrumenata, 1963; Aiusic zz vie klavira i vrpcu, 1964; Il's Gonna Rain za vrpcu, 1965; Conie Out za ' 1966; Mdodica za vrpcu, 1966; Piano Phase za 2 klavira, 1967; Violin za violinu, vrpcu ili za 4 violine, 1967; My Name Is za 3 ili vie magnet 1967; Pendulum Music za elektronske instrumente, 1968; Pulse Music za ! konstruiran instrument, 1969; 4 Organs za 4 elektrine orgulje i maracas,) Piano Stare za vie klavira, 1969; Phase Palterns za 4 elektrine orgulje,* Drumming za udaraljke, djeje i enske glasove, 1971. LIT.: M. Nyman, Steve Reich, Musical Times, 1971, 3.

schrift J. Wolf, Berlin 1929 (sadri i novo izd. opisanog moteta). Isti, Die Niederlander und das deutsche Lied 1400 1640, Berlin 1938 (u muzikom prilogu donosi 3 pjesme). W. Brauer, J. Regnart, J. H. Schein und die Anfange der deutschen Barocklyrik, Deutsche Vierteljahrsschrift fiir Literaturwissenschaft und Geistesgeschichte, 1939. H. Federhofer, Regnart, 1. Jacob, 2. Augustin, 3. Franz, 4. Karl, 5. Pascasius, MGG, XI, 1963. W. Pass, Thematischer Katalog samtlicher Werke J. Regnarts, Wien 1969. I. A.

REHBERG, 1. Willy, vicarski pijanist i kompozitor (Mor ges, 2. IX 1863 Mannheim, 21. IV 1937). Muziku studirao u Zurichu i na Konzervatoriju u Leipzigu (C. Reinecke) i tamo 188590 predavao klavir; istodobno je bio dirigent Pjevake akademije u Altenburgu. God. 1890 1907 u ene vi profesor na Konzervatoriju i dirigent abonentskih koncerata; 1907 17 profesor Hochova konzervatorija u Frankfurtu na Majni. Od 1917 bio je direktor Visoke muzike kole u Mannheimu (sa M. Welckerom), 1921 26 Konzervatorija u Baselu i 1927 33 ponovno u Mannheimu.
DJELA. KOMORNA: sonata za violinu i klavir op. 10; romanca za vio linu (violonelo) i klavir op. 12 i dr. KLAVIRSKA: 2 sonate; 3 Klavier-stiicke op. 2; Kleine Konzerl-Etuden op. 4; 3 Charakterstiicke op. 6; Ave Maria und Impramptu op. 8; Konzertiaalzer op. 13 i dr. Gliicklich, wer auf Goli ver-traut za zbor; solo-pjesme. Redigirao brojna Bachova, Handelova, Schuber-tova, Brahmsova i Regerova klavirska djela.

2. Walter, kompozitor, pijanist i muziki pisac (ene va, 14. V 1900 Ziirich, 22. X 1957). Sin i uenik Willyja; studirao u Berlinu klavir (E. d'Albert) i kompoziciju (E. Toch). Karijeru zapoeo kao koncertant, a 192638 bio je profesor klavira na Visokoj muzikoj koli i dirigent u Stuttgartu. Od 1936 pred avao na Muzikoj akademiji u Zurichu i uz to vodio 195557 majstorsku klasu klavira na Visokoj muzikoj koli u Karlsruheu.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonische Musik za drvene duhake instru mente i rogove, 1940; Conccrtino alla marcia za klavir i orkestar; Konzerlante Musik za klarinet, rog, klavir i gudaki orkestar, 1940; Sinfonische Musik A T . 2 za mali orkestar. KOAIORNA. Sonate: za violinu i klavir; za vioiu i klavir; za flautu i klavir; za klarinet i klavir; za rog i klavir. Varijacije Alle Vogel sind schon da za violinu i klavir, 1954. KLAVIRSKA: 2 sonate; 5 Fantasien iiber ein Thema von Verdi; 2 Tanzstudim; koncert u G-duru (za klavir konstrukcije P. von Jank^a). SPISI (sa svojom enom Paulom): F. Schubert, 1946; J. Brahms, 1947; F. Chopin, 1949; R. Schumann, 1954. Sama Paula R. obj. F. Liszl, 1961. Redigirao i izdavao djela klasine klavirske literature.

REICH, Truda, muziki pedagog (Sarajevo, 22. XI 190c U Zagrebu 1932 zavrila studij germanistike; klavir i or uila na Muzikoj akademiji. Djeluje kao profesor najpri Bjelovaru, a zatim u Zagrebu na gimnaziji, uiteljskoj koli Gradskoj muzikoj koli; 195660 bila je inspektor za mu odgoj i 196067 direktor kole za ritmiku i ples. Uz to je v omladinske i djeje zborove s kojima je gostovala i u Au; ehoslovakoj, Njemakoj i vedskoj. Suradnik brojnih p dinih publikacija u zemlji i inozemstvu, odrala je brojna davanja s podruja muzike pedagogije i dr., osobito na R; Zagrebu. Ubraja se medu najzaslunije osnivae Udru: muzikih pedagoga Hrvatske. God. 1956 pokrenula izda' glasila udruenja Muzika i kola (od 1968 Muzika) kojerr do 1972 bila glavni urednik.
DJELA: Ljestviar, 1954; Muzi ka itanka, 1958 (XIV izd., 1974); sent State of Mune Education in Yugoslavia (i na francuskom), 1957; ud? Frulica (sa T. Tabakom), 1957; Susreti sa suvremenim kompozitorima Jugos 1972. Studije i lanci. Izdala: Male pjesme velikih majstora (sa J. ganje 1953; Zbornik djejih i omladinskih pjesama, 1955 i antologiju pjesama svijeta, 1961. M. Kl

l i

REHFUSS, Heinz Julius, vicarski pjeva, bas -bariton (Frankfurt na Majni, 25. V 1917 ). Sin i uenik koncertnog pjevaa Carla Rehfussa. Pjevao 193738 u kazalitu u Bielu i Solothurnu, 1938 39 u Luzernu i 1940 52 u Zurichu; zatim na gostovanjima po velikim opernim kuama Evrope, a kao koncertni pjeva na brojnim turnejama po Evropi, Americi, Aziji i Africi. Danas je profesor solo-pjevanja u ZUrichu; predaje i na ljetnim teajevima u Dartingtonu i Darmstadtu. Najznat nije su mu uloge u operama Don Giovanni (Mozart) i Boris Godunov (Musorgski), a istakao se i kao interpret suvremene muzike {Lulu A. Berga, Oedipus Rex I. Stravinskog, Golgotha F. Martina). REHKEMPER, Heinrich, njemaki pjeva, bariton (Schvverte, 23. V 1894 Miinchen, 30. XII 1949). Pjevanje uio u Hagenu, DUsseldorfu i na Muzikoj akademiji u Munchenu; na opernoj pozornici debitirao 1919 u Coburgu. Opernu karijeru zapoeo u Stuttgartu; od 1925 bio je solist Bavarske dravne opere u Munchenu, stekavi veliku popularnost. R. je bio jedan od najistaknutijih njemakih koncertnih pjevaa svojega vremena, pa je esto nastupao pod vodstvom R. Straussa, W. Furtwan glera, H. Knappertsbuscha i drugih velikih dirigenata. Od njegovih opernih kreacija posebno su ostale u sjeanju Don Giovanni, Figaro i Papageno (Mozart, Don Giovanni, Figarov pir i arobna frula), Rigoletto (Verdi), Wolfram, Amfortas i Beckmesser (Wagner, Tannhduser, Parsifal i Majstori pjevai). God. 194045 predavao je pjevanje na Mozarteumu u Salzburgu. Snimio je vie gramofonskih ploa. REIBEL, Guy, francuski kompozitor (Strasbourg, 19. VII 1936 ). Studij elektronike i fizike zavrio 1961 na Un iverzitetu u Lilleu; kompoziciju i elektroakustiku uio 196365 na Konzervatoriju u Parizu (O. Messiaen, S. Nigg, P. Schaeffer). Od 1968 asistent P. Schaeffera na Parikom konzervatoriju, od 1969 suradnik je francuske Radio-televizije (Groupe des Recherches Musicales).
DJELA (izbor): Durboth za sopran, limene instrumente, udaraljke i vrpcu, 1965; Antinote za 4-kanalni magnetofon, 1967; Mouvances za 6 pjevaa, mikro fone i zvunike, 1967; Variations en etoile za elektronske instrumente, 1967; 3 Pieces dc rumcurs za 5 vokalnih solista, 2 ansambla solista, 6 zborova i 4-ka nalni magnetofon, 1968; Vertiges za prepariranu elektrinu gitaru i 4 -kanalni magnetofon, 1969; CarnavaI za recitatora, 3 amaterska zbora, 3 dirigenta i vrpcu, 1970; Musique en liesse, muzika igra, oko 1970; Jeu d'e'changcs za 3 orkestra, oko 1971.

REICH, Willi, austrijski muzikolog (Be, 27. V 1898 Studirao kompoziciju kod A. Berga i A. Weberna, a muzikol na Univerzitetu u Beu; promovirao 1934. Od 1920 m u pisac i kritiar u Beu; 1932 osnovao polemiki muziki a: 23 Eine Wiener Musikzeitschrift i ureivao ga do 1937. 1938 u vicarskoj, najprije u Baselu (do 1947), a zatim u Zur Od 1948 bio je muziki kritiar novina Neue Ziiricher Zei, od 1958 predavao muzikologiju i povijest muzike na Eidgenoss Technische Hochschule. Reichove zbirke pisama i spisa ve muziara, u koje je duhovito uklopio izjave, sudove i sjei suvremenika, predstavljaju uz opsenu monografiju A. Berj njegove najvrednije radove.
DJELA. SP(Sr : Padre Martini als Lehrer und Theoretikcr (disert; 1934 (rkp.); A Guide to IV'ozzeck, 1931; Alban Berg (s pismima A. Beri Kreneka i T. W. Adorna), 1937; Romantiker der Musik, 1947; A. Tscher 1961; Alban Berg, Leben und Werk, 1963; Arnold Schbnbcrg oder der honser Revolutionu'r, 1968. Brojne studije i lanci. IZDANJA: Antologije: 1 in romantischer Schau ( Visionen der Dichterj, 1946; Musik in romantischer (Worte der AiusikerJ, 1947 i Gesprache mit Kompontslen: von Gluck bi Eleklronik, 1965; pisma i spisi J. S. Bacha, J. Haydna, W. A. Mozarta, Be vena, Zcltera, Schuberta, Chopina, Mendelssohna, Schumanna, Liszta, Vi'aj Verdija, Brucknera, Wolla, J. Straussa, Mahlera, Berga, Webcrna, Proko Honeggera i Bartoka. Prijevodi na njemaki sa engleskog, francuskog janskog. LIT.: H. Ehingcr, Willi Reich, MGG, XI, 1963.

REICHA (Rejcha), Anton (Antonin), eki kompozi pedagog (Prag, 28. II 1770 Pariz, 28. V 1836). Neak i nik Josepha Reiche, dirigenta dvorskog orkestra u Bonm kojem je A. R. svirao (17: 94) flautu. God. 17949; vio u Hamburgu, do 181 Parizu, 180208 u Beu5| tim ponovno u Parizu, je uivao ugled kao pedag 1818 postao profesorom V pozicije na Konzervatoriju, govi su uenici F. Liszt, Gounod, J. Ch. Dancla, Berlioz, C. Franck i dr. U jim teoretskim djelima R. vori o mnogim postupcima, su realizirani u muzici XX tako o potrebi etvrtstep intervala i poliritmije. Od k pozicija najuspjelije su kor ne u kojima dolazi do izr< njegov smisao za
A. Rl-ICHA

tretiranje instrumenata.

hakih

REICH, Steve, ameriki kompozitor (New York, 3. X 1936 ). Filozofiju studirao na Cornell University, a kompoziciju na Juilliard School of Music u New Yorku; u kompoziciji se usavravao kod L. Berija i D. Milhauda u Oaklandu. God. 1964 65 u San Franciscu suradnik Tape Music Center, a zatim osnovao vlastiti elektronski studio u New Yorku, gdje i sada djeluje. Snaan utjecaj

DJELA. ORKESTRALNA. etiri si mfonije: I, op. 41, i I I , op. 42, 1 III, l809iIV, 1811. Koncerti: za violonelo, 1803; za klavir, 1804; za kla: 1815; Grand solo pour Vharmonica, 1806; Rondo, solo el Varialions na Di dorfovu temu za rog; Andante varie za flautu i orkestar; 4 uvertire; 6 Gr, ouvertures i dr. KOMORNA: 6 gudakih trija; trio za 3 violonela; 2( akih kvarteta; 6 gudakih kvinteta; 6 kvarteta za flautu i gudake instrum kvintet za klarinet i gudake instrumente; oktet za 4 gudaka i 4 duhaka in menta; decimet; kvartet za f lautu, violonelo, fagot i klavir; 23 trija za 3 kvartet za 4 flaute; 24 duhakih kvinteta; 12 sonata za violinu i klavir; za 2 violine; 22 dua za 2 flaute; 2 Grandes symphonies de salon za komorni sa 1825 27. KLAVIRSKA: 3 sonate, op. 40, 43 i 46; Pieces pour le clav

REICHA REIMANN
Eludes op. 30; Etudes des transitions op. 31; Etudes op. 97 i 102; 36 fuga; varijacije; 2 fantazije i dr. DRAMSKA. Dvanaest opera: L'Ouragan, 1802; Arsene regina di Granata, oko 1805; Cagliostro, 1810; Natalie ou La Famille russe, 1816; Sapho 1822 i dr. VOKALNA: kamate Le'onore i Circi; Die Harmonien der Spharen za dvostruki zbor i orkestar; Musique pour celebrer la memoire des grands hommes za zbor i orkestar. CRK VENA: Atissa pro defunctis; Requiem, 1808; Te Deum, 1815 i dr. INSTRUKTIVNA: Traili de melodie, 1814 (XI izd. 1911; prevedeno na talijanski); Cours de composition musicale, 1816 (na tal. preveo L. Rossi; engl. prijevod s opaskama C. Czernyja, 1854): Traite de haute composition musicale, 2 sv., 1824 (na tal. preveo P. Tonassi, na engl. C. Rudolpus; sva 3 prirunika preveo na njemaki, dopunio i obj. C. Czernv s naslovom Vollstdndiges Lehrbuch der musikalischen Komposilion, 4 sv., 1834); Art du compositeur dramalique, ou Cours complel de composition vocale, 1833; Petit traite d'harmonie pratique a 2 parties (obj. kao dodatak uz komorna dua op. 84). LIT.: J. Delaire, Notices sur Reicha, Pari 1837. E. Bu'cken, A. Reicha, sein Leben und Kompositionen (disertacija), Miinchen 1912. Isti, Beethoven und A. Reicha, M, 1913. Isti, A. Reicha als Theoretiker, ZFMW, 1919 20. J. G. Prod'homme, From the Unpublished Autobiographv of A. Reicha, MQ, 1936. M. Emmanuel, A. Reicha, Pari 1937. M. Nedbal, A. Rejcha jako pedagog a theoretik (disertacija), Praha 1952. J. Buga, Antonin Reicha (Rejcha), MGG, XI, 1963.

183

tref/end, 1786; An das musikalische Publikum, seine franzosischen Opern Tamerlan und Panthee betreffend, 1787; Studien fu'r Tonkunstlcr und Musikfreunde, 1783 (sa F. Ae. Kunzeonom); Musikalischer Almanach, 1796; Liederspiele, 1804. Redigirao G. S. Lohleins Anweisung zum Violin-Spielen, 1797; preveo na njemaki Diclionnaire de Musique J. J. Rousseaua, 1782.

2. Louise, pjevaki pedagog i kompozitorica (Berlin, n. IV 1779 Hamburg, 17. XI 1826). Ki Johanna Friedricha; ope muziko i umjetniko obrazovanje stekla u roditeljskoj kui, gdje su se okupljali mnogi znameniti gosti. Imala je ugodan glas, a svirala je takoer gitaru i harfu. Od 1813 u Hamburgu, uila muziku kod J. H. Clasinga, te se poela baviti podukom u pje vanju. Utemeljila je zatim ensku muziku kolu i enski pjevaki zbor s kojim je izvodila oratorijska djela. Uglazbila je oko 80 solo-pjesama.
DJELA. Zbirke solo-pjesama: 12 Deutsche und italienische romantische Gesdnge, 1806; Choralbuch; 6 Canzoni di Metastasio; 12 Gesdnge uz gitaru; 6 Lieder von Novalis, 1819; 6 Geistliche Lieder unserer besten Dichter (prer. za 4 glasa), 1823. LIT.: H. M. Schlelterer, J. F. Reichardt, Sein Leben und seine musikalische Thatigkeit, Augsburg 1865. C. Lange, J. F. Reichardt, Halle 1902. W. Pauli, J. F. Reichardt, Sein Leben und seine Stellung in der Geschichte des deutschen Liedes, Berlin 1903. F. Flossner, Beitrage zur Reichardt-Forschung (disertacija), Frankfurt 1928. M. Faller, Johann Friedrich Reichardt und die Anfange der musikalischen Journalistik, Kassel 1929. P. Sieber, Reichardt als Musikasthetiker (disertacija), Basel 1929. H. Dennerlein, Johann Friedrich Reichardt in seinen Klavierwerken, Miinster 1929. E. Neuss, Das Giebichensteiner Dichterparadies; J. F. Reichardt und die Herberge der Romantik, Halle 1932 (II izd. 1949). W. Salmen, Johann Friedrich Reichardt und die euro paische Volksmusik, Annales Universitatis Saraviensis, 1960. Isti, Johann Friedrich Reichardt und Ostpreussen, Musik des Ostens, 1962. Isti, Johann Friedrich Reichardt, MGG, XI, 1963. Isti, Johann Friedrich Reichardt, Ziirich 1964. R. Prbpper, Die Biihnenwerke J. F. Reichardts, I, Bonn 1965. K. Ko.

REICHARDT, i. Johann Friedrich, njemaki kompozitor i muziki pisac (Konigsberg, 25. XI 1752 Giebichenstein kod Hallea, 27. VI 1814). Violinu, klavir i muziku teoriju uio kod svog oca Johanna u Konigsber-gu, a zatim je tamo studirao pravo. Poslije turneje 1771 74 po Njemakoj, postao 1775 dirigent na dvoru Fridrika Velikog u Berlinu, no nije se mogao saivjeti s dvorskim muzikim ivotom, pa se posvetio komponiranju i muzikim spisima; mnogo vremena proveo je na putovanjima po Njemakoj, Italiji, u Beu, Parizu i Londonu. God. 1783 organizirao je u Berlinu Concerts spiri-tuels po uzoru na parike. Zbog simpatija prema Francuskoj revoluciji 1791 poslan na trogodinji dopust, a 1794 iznijevi svoje uvjerenje i pismeno otputen iz slube. Nakon toga ivio je s prekidima u Giebichensteinu. Jedan od prvih kompozitora njemakoga Singspiela i tvorac jedne njegove specifine vrste, Liederspiela, u kojemu se J. F. REICHARDT muziki brojevi sastoje iskljuivo od napjeva izrazito narodnog karaktera, R. se posebno istakao na podruju vokalne muzike. Njegove solo-pjesme, osobito na Goetheove stihove, vana su karika u razvoju te muzike forme te tvore prijelaz od akademskoga stila Berlinske kole do pojave F. Schuberta. On je razvio veliku skalu formalnih i izraajnih mogunosti, od jednostavne pjesme u pu kom duhu do dramatske deklamacije. Uz to je nastojao da muzikom vjerno odrazi poetski smisao teksta. R. je ostavio i vie spisa, iz kojih se veoma dobro moe pra titi muziki ivot njegova vremena; oni odraavaju i Reichardtov razvoj muzikog miljenja od racionalnog do emocionalnog. Njegova pisma ubrajaju se u najljepa ostvarenja epistolarne umjet nosti, a autobiografija ide u red najpoznatijih djela muzike li terature. Izdavao je vane muzike asopise: Musikalisches Kunstmagazin (178291), Musikalisches Wochenblatt (1792), Musikalische Monatsschrift (1792), Musikalischer Almanach (1796) i Berlinische musikalische Zeitung (180506). Njegova ena Juliane (rod. Benda) bila je takoer kompozitor.
DJELA. ORKESTRALNA: 7 simfonija; 14 koncerata za klavir; koncert za violinu; Overtura di Vittoria. KOMORNA: 6 gudakih trija; gudaki kvartet; 2 klavirska kvarteta; kvintet za klavir, 2 flaute i 2 roga; ir sonata za violinu i klavir; sonata za flautu i klavir. 12 sonata za klavir. DRAMSKA. Opere, Singspieli, Liederspieli: Le Fete galanli, 1767; Hdnschen und Gretchen, 1772; Amors Guckkasten, 1773; La Lanterne magique de Vamour, 1773; Der Holz-hauer, 1775; / sette galami, 1775; La Joie apres la douleur, 1776; Der Hufschmied, 1779; Ino. 1779; Liebe nur begluckt, 1780; Panthee, 1786 (neizvedena); Arte-misia, 1787; Andromeda, 1788; Brenno, 1789; Claudine von Villa Bella, 1789; Protesilao, 1789; Erzvin und Elmire, 1790; L'Olimpiade, 1791; Lilla, 1791; Die Geisterinsel, 1798; Licb' und Treu, 1800; Tamerlan, 1800; Der Jubel oder Juchei, 1800; Lieb und Frieden, 1800; Rosmonda, 1801; Jery und Bdtely, 1801; Das Zauberschloss, 1802; Kunst und Liebe, 1803; L'hereux naufrage, 1808; Branda-mante, 1809; Der Taucher, 1811 i Sakuntala, 1812 (sauvana samo uvertira). Melodrame; scenska muzika. VOKALNA. Oratoriji: An die Musik, 1778; La Passione di Gesu Cristo, 1783 i Auferstehungsoratorium, 1785. Kantate: Can-tate dramatique, 1780; Der Sieg des Messias, 1784; kantata na V psalam, 1785; Cantate in the Prise of Handel, 1785; 2 boine kantate, 1786; Cantata per giorno natalizio della Principessa Frederica di Prussia, 1787; Gantate auf die Einzveihung der Berliner Universitdt, 1810; Cantate auf den Todder Kbnigin LuisevonPreussens, 1810. a lobne ode; ode na tekstove Klopstocka; moteti; psalmi; zborovi; oko 30 zbirka s vie od 1000 solo pjesama. SPISI: Ober die deutsche comische Oper, 1774; Briefe eines aufmerksamen Reisenden die Musik betreffend, 2 sv., 177476; Schreiben u'ber die Berlinische Musik, 1775; Ober die Pflichlen des Ripien-Violinisten, 1776; Leben des beriihmten Tonkunsllers H. W. Gulden, 1779; G. F. Haendel's Jugend, 1785; Schreiben an den Grafen Mirabeau, Lavater be-

REICHEL, Bernard, vicarski kompozitor i orgulja (Neuchatel, 3. VIII 1901 ) Studirao u Baselu (H. Suter, A. Hamm), enevi (E. Jaques -Dalcroze, W. Montillet) i Parizu (E. Levy). Od 1925 u enevi, crkveni orgulja i nastavnik na Institutu E. Jacques-Dalcrozea, od 1953 na Konzervatoriju. U svojim djelima oivljuje duh protestantske crkvene muzike tradicije, iako primjenjuje i elemente suvremenog kompozicijskog izraza.

DJELA. ORKESTRALNA. Koncerti: za orgulje i gudae, 1946, za violu, 1955 i za embalo, 1960; Piece concertanle za flautu i mali orkestar, 1953; Suite symphonique, 1954; Piece symphonique, 1947; Triptyque symphonique, 1962 i dr. KOMORNA: Concert printanier za flautu, violinu, violu i violonelo, 1957; suita za 4 roga; preludij, passacaglia i postludij za duhaki kvintet, 1951; trio za klavir, flautu i violu; trio za 2 flaute i violu; oktet, 1938. Sonate: 2 za flautu, violinu i violonelo; za violinu i klavir, 1947 i za violonelo i klavir, 1952. Sona tine za violu i klavir, 1946 i za flautu solo; Concertino za klavir i orgulje, 1949; Eglogue za klarinet i klavir, 1957 i dr. Kompozicije za klavir (20 preludija; 15 Pieceslonales, 1960). Sonata da Chiesa i dr. za orgulje. Dramsko djelo Le Myslere de Jeanne d'Arc za recitatora, enski zbor, klavir i gudaki kvartet, 1938; scenska muzika. VOKALNA: oratoriji Emmaus, 1953 i Une Terre nouvelle, 1955. Kantate: Cantate psalmique, 1954; Ah! si le ciel se dechirait, 1960; Cantate de Noel i dr. Zborovi; solo-pjesme. etiri psalma za dvo struki zbor i orgulje ad libitum, 1960; oko 30 moteta; korali. LIT.: W. Tappolet, Bernard Reichel, MGG, XI, 1963.

REIMANN, Aribert, njemaki kompozitor (Berlin, 4. I I I 1936 ). Sin orguljaa, studirao u Berlinu kompoziciju (B. Blacher, E. Pepping) i klavir (O. Rausch). Od 1957 ivi u Berlinu kao slobodan kompozitor i traeni pratilac vokalnih solista (E. Grummer, D. Fischer-Dieskau). Dobitnik brojnih nagrada i priznanja; 196364 boravio kao stipendit u Rimu. Tri su vana izvora Rei mannove kompozitorske inspiracije: muzika A. Weberna, zatim opus A. Berga i susret s indijskom muzikom. Godinama jedva zapaen od ire javnosti, nametnuo se svojom operom Melusine (1970) i stao u red prvih njemakih kompozitora svoje generacije (W. E. v. Lewinski).
DJELA. ORKESTRALNA: Elegie, 1957; Monumenta za duhake in strumente i timpane, 1960; Rondes za gudae, 1967; Loqui, 1969. Koncerti: za violonelo, 1959; 2 za klavir, 1961 i 1972. KOMORNA: Canzoni e ricercari za flautu, violu i violonelo, 1961; sonata za violonelo i klavir, 1963; Trovers za recitatora i 7 instrumenata, 1967. KLAVIRSKA: sonata, 1958; Spektren, 1967 i dr. DRAMSKA: opere Ein Traumspiel, 1964 i Melusine, 197- Baleti Sloffreste, 1960 i Vogelscheuchen, 1970. VOKALNA: kantate Lieder auf der Flucht, 1957 i Verra la morte, 1966; Drei spanische Lieder za sopran, flautu, harfu i violonelo, 1958; Drei Lieder nach Gabriela Mistral za sopran i klavir, 1959; Anabasis VII za tenor i orkestar, 1959; Ein Totentanz za bariton i orkestar, 1960; Holderlin-Fragmenle za sopran i orkestar, 1963; Epitaph za tenor i 7 instrumenata, 1965; Inane, monolog za sopran, 1969; Zyklus za bariton i orkestar, 1971 i dr. LIT.: W. E. v. Leivinski, Aribert Reimann. Ein Weg in die Freiheit, Me los, 1971, 4. H. Vogt, Neue Musik seit 1945, Stuttgart 1972.

REIMANN, Heinrich, njemaki muziki pisac (Rengers dorf, leska, 14. III 1850 Berlin, 24. V 1906). Studirao filologiju u Breslauu, 1875 promovirao; od 1876 slubovao kao nastavnik u Strehlenu, Wohlauu, Berlinu, Ratiboru, Glatzu i Gleiwitzu (1885). Od 1887 u Berlinu muziki kritiar u Allgemeine musikalische Zeitung, orgulja u Filharmonijskom drutvu i profesor orgulja i teorije na konzervatoriju Scharivenka-Klinduiorth. R. je 1898 utemeljio u Berlinu Bachovo drutvo. Bavio se i kompozicijom, najvie za orgulje. Njegov uenik bio je K. Straube.
DJELA: Robert Schumanns Leben und Werke, 1887; Johannes Brahms, 1898; Musikalische Riickblicke (2 sv.), 1900; Hans von BUIovis Lehrzeit, I, 1909;

184

REIMANN REINER
F. W. Riedel, Johann Adam Reincken, MGG XI, 1963. W. Apel schichte der Orgel- und Klaviermusik bis 1700, Kassel 1967.

J. S. Bach, 1912 (obj. B. Shrader). Brojne studije i lan ci. Izdao zbirke za glas i klavir Das deutsche Lied (4 sv.), 1891 93; Internationales Volkslieder-buch (3 sv.), 1893 i Das deutsche geislliche Lied (6 sv.), 1895. Revidirao II sv. Geschichte der Musik A. W. Ambrosa, 1891. LIT.: Th. M. Langner, Heinrich Reimann, MGG, XI, 1963.

REIMANN, Margarete, njemaki muzikolog (Schiltigheim kraj Strasbourga, 17. X 1907). Privatni uitelj klavira i violine; muzikologiju studirala u Kolnu (Th. Krover) i Parizu (A. Pirro); doktorirala 1938 u Kolnu. Od 1940 djeluje u Berlinu, u Institutu za njemaka istraivanja i od 1945 na Visokoj koli za muziku (od 1955 profesor).
DJELA: Untersuchungen zur Formgeschichle der franzbsischen Klaviersuite mit besondererBerucksichtigung von Couperins Ordrcs<<(disertacija),1940\Schubert im Bereich der Hausmusik, Der Musikerzieher, 1941; Zur Enlivjicklungsgeschichte des Double, Ein Beitrag zur Geschichte der Variation, MF, 1952 i 1953; Zur Deutung des Begriffs Fantasia, AFMW, 1953; Zur Spielpraxis der Klaviervarialion des 16. bis 18. Jahrhunderts, MF, 1954; Samuel Scheidt in Stuttgart, ibid.; Pa~ sticcios und Parodien in norddeutschen Klaviertabulaturen, ibid., 1955; Materialien zu einer Defmition der Inlrada, ibid., 1957; Wilhelm Karges in der Tabulatur des Grafen Lynar, Liibbenau, ibid., 1958; Zum Problem der Gesamtausgaben von KlavierundOrgelmeisterndes 17. und 18. Jahrhunderts, ibid., 1962; Einitalienisches Pasticcio von 1609, ibid., 1966; Die Uberlieferung von A. de Cabezo'ns Klavierzverken und ihre Spiegelung in seinen Diferencias, Anuario Musical, 1966; Musik und Spiel, AFMW, 1967. IZDANJA: J. Mattheson Der vollkommene Cappelmeister, 1739 (faksimile), Documenta musicologica, 1954; Die Liineburger Orgeltabulatur KN 208 1, u zbirci Das Erbe deutscher Musik, 1957; Die Liineburger Orgellabulatur KN 208', ibid., 1968.

REIMERS, Paul, njemaki pjeva, tenor (Lunden, 14. III 1877 New York, 14. IV 1942). Pjevanje uio u Berlinu, Lon donu (G. Henschel, R. von zur Muhlen) i Parizu (J. Criticos); na opernoj pozornici debitirao 1903 u Hamburgu kao Max (Weber, Strijelac vilenjak). Posvetivi se zatim iskljuivo oratorijskom i koncertnom pjevanju, nastupao je u Njemakoj, Nizozemskoj, Belgiji, Engleskoj i Francuskoj te se uvrstio u najvee interprete Lieda prvih decenija XX st. Od 1913 ivio je u SAD, gdje je od 1924 bio profesor na Juilliard School of Music u New Yorku. Njegove su se kreacije odlikovale izuzetnim umijeem fraziranja, bogatstvom tonskih modulacija i sugestivnom uvjerljivou iz raaja. Njegova je umjetnost pjevanja zabiljeena na gramofon skim ploama. REINAGLE, Alexander, engleski dirigent i kompozitor austrijskog podrijetla (Portsmouth, krten 23. IV 1756 Baltimore, 21. IX 1809). Uenik R. Tavlora u Edinburghu. Putovao po Evropi, a iz njegove korespondencije razabire se da je bio prijatelj C. Ph. E. Bacha. Od 1786 ivio u SAD. Ondje je postao jedan od osnivaa koncertnog ivota. U Philadelphiji je poduavao muziku teoriju, osnovao i vodio koncerte u pretplati, nastupao kao pjeva, pijanist (solist i pratilac), dirigent i kompozitor; upoznao je ameriku publiku sa etvororunim sviranjem na klaviru; od 1793 sa Ph. Wignellom vodio kazalinu druinu; za njezin repertoar komponirao je vie uvertira i mnogo scenske muzike. Njegovom zaslugom sagraen je New Theatre. Kasnije je vodio opernu druinu u Baltimoreu.
DJELA: Concerto on the Improved Pianoforte wilh Additional Keys, 1794; Masonic Overture, 1800. Aliscellaneous Quartets, 1891; Six sonatas . . . zuith Accompaniment for Violin, oko 1780. Preludes in Three Classes for the Improvement of Praclitioners on the Pianoforte; Collection of Most Favourite Scols Tunes tvith Variations for Harpsichord, oko 1782. Scenska muzika {The Sicilian Romance, 1795; The Wilches of the Rock, 1796 i dr.). Collection of Favourite Songs, ivided into Books, the Basses Rendered Easy and Natural for the Piano forte or Harpsichord. LIT.: O. G. Sonneck, Early Concert Life in America, Leipzig 1907. Isti, Early Opera in America, New York 1915. E.C. Krohn, Alexander Reinagle as Sonatist, MQ, 1932. O. C. Sonneck i W. P. Upton, Bibliographv of Early Secular American Music, Washington 1945. E. C. Krohn, Alexander Reinagle, MGG, XI, 1963.

REINECKE, Carl Heinrich Carsten, njemaki pij; kompozitor i dirigent (Altona, 23. VI 1824 Leipzig, 10 1910). Sin i uenik Johanna Petera Rudolfa u Altoni; umj ku karijeru zapoeo 1843 kao pijanist na koncertnoj turne Danskoj. Nakon duljeg boravka u Leipzigu 1846 48 dv pijanist u Kobenhavnu, a zatim je, nakon zadravanja u Ps postao 1851 profesor Konzervatorija u Kolnu, pa muziki dir u Bremenu (185459). Od 1860 u Leipzigu dirigent ork Gezvandhaus (do 1895) te profesor klavira i kompozicije na j zervatoriju (do 1902). R. je bio svestran umjetnik. Kao pij proputovao je Njemaku, Englesku, Nizozemsku, Skandin; zemlje, vicarsku i druge evropske zemlje i postigao pro] nou izvedbi velike uspjehe, osobito kao interpret Mozar djela. Osim toga odgojio je niz klavirskih umjetnika (J. Kv Kao plodan kompozitor pripadao je konzervativnoj struji zikoga akademskog kruga. U svojim formalno i tehniki zi djelima oslanjao se na F. Mendelssohna i R. Schumanna. S m ukusa komponirao je male forme intimnog karaktera; od njeg djejih pjesama (djelomino na vlastite tekstove) odrale s neke do danas kao narodne. R. je kroz dugi niz godina bio dinja linost muzikog ivota u Leipzigu, te je pridonio nje procvatu.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, op. 79 u A-duru; 1. 134 u c-molu i III, op. 227 u g- molu. etiri koncerta za klavir: I, op. 72 molu; II, op. 120 u e-molu; I I I , op. 144 u C-duru i IV, op. 254 u hKoncert za violinu u g- molu; koncert za violonelo u d -molu; koncert za u e-molu; koncertna kompozicija za klavir i orkestar u g-molu; Romanz> violonelo i orkestar op. 263 u a -molu. Devet uvertira; Dame Kobold; Al Friedensfeier; An die Kiinstler; Festouvertiire (za zbor); Zenobia; Zur . feier; Zur Reformationsfeier i Prologus solemnis. Serenada za gudaki or u gmolu; preludij i fuga (sa zborom) i dr. KOMORNA. Pet gudakih teta: I, op. 16 u Es-duru; II, op. 30 u F-duru; III, op. 132 u C-duru; I 1 2ir u D-duru i V, op. 287. est klavirskih trija; 2 serenade za klavirski 2 klavirska kvarteta; klavirski kvintet; trio za klavir, obou i rog; trio za 1 klarinet i violinu; trio za klavir, klarinet i rog; sekstet za duhake instrurr oktet za duhake instrumente; sonata za violinu i klavir op. 116 u e -moh sonate za violonelo i klavir; I, op. 42 u a -molu; II, op. 89 u D-duru i II 238uG-duru; sonata Undine za flautu i klavir. KLA VIRSKA.Oko 300 ko zicija: sonate i sonatine (neke i 4-r. i za 2 klavira); fantazije; capriceia i dr. i dence za koncerte J. S. Bacha, W. A. Mozarta, L. v. Beethovena i C. M. W< DRAMSKA. Opere: Konig Manfred, 1867; Ein Abenteuer Handels, Auf hohen Befehl, 1886 i Gouverneur von Tours, 1891. Scenska muzika za ! lerovu dramu Wilhelm Teli; muzika za igrokaze i dr. VOKALNA: or Belsazar op. 73; kantata Hakon Jari; kompozicije za zbor i orkestar; 20 ki za enski zbor i klavir; koncertne arije; jednoglasne djeje pjesme. Cri kompozicije. SPISI (izbor): Was sollen wir spielen?, 1886; Zur W belebung der Mozartschen Klavierkonzerten, 1891; Und manehe liebe Sci steigen auf, 1900; Meister der Tonkunst, 1903; Die Beethovenschen Klaviersoi 1905 i Aus dem Reich der Tone, 1907. LIT.: J. v. Wasielewski, Carl Reinecke. Ein Kunstlerbild, Leipzig 18c E. Segnitz, Carl Reinecke, Leipzig 1901. M. Steinitzer, Das Leipzigei wandhaus im neuen Heim unter Carl Reinecke, Leipzig 1924. N. To} Carl Reinecke; Beitrage zu seinem Leben (disertacija), Berlin 1943. R.. Carl Reinecke, MGG, XI, 1963. K. K

REINCKEN (Reinken), Johann Adam, njemaki orgulja (Wildeshausen, 27. IV 1623 Hamburg, 24. XI 1722). Uenik H. Scheidemanna u Hamburgu. Od 1658 orgulja crkve sv. Katarine u Hamburgu (pomonik i nasljednik H. Scheidemanna). Njegovo je sviranje i improviziranje bilo uzor mladom J. S. Bachu, koji je vie puta pjeaio iz Liinebu rga i Cothena u Hamburg, da ga moe uti. R. je jedan od predstavnika sjevernonjemake orguljake kole XVII st., osobito po svojim opsenim i virtuoz nim koralnim varijacijama.
DJELA: Hortus musicus . . . Sonaten, Allemanden, Cburanten, Sarabanden et Graven za 2 violine, violu i b. c, 1687. Za instrumente s tipkama (orgulje, embalo): 2 fantazije na korale An den Wasserflussen Babylon i Was kann uns kommen anfur Nof.Praeludium; Toccata; 2 fuge; Ballet ex e (n varijacija); Partite diverse sopra l'Aria: Sweiget mir von Weiber nehmen, altrimente ehiamata La Meyerin; Suite ex G; Suite ex C; Allemand (sa jo 3 plesa). Vokalna: duhovni koncert (kantata) Und es erhub sich ein Streit (auf Michael) za 4 glasa, 2 trublje, timpane, 2 violine, violu i bas; 12 kanona. Prirunik za kontrapunkt Muica amica. NOVA IZD.: Hortus musicus i Partite diverse obj. J. Riemsdijk (izdanja drutva Maatschappij tot bevordering von Toonkunst, sv. 13 i 14, 1887); poje dine kompozicije obj. R. Buchmaver, 1927; M. Seiffert {Organum, 1923); A. Schering {Geschichte der Musik in Beispielen br. 207, 1931). LIT.: A. Pirro, Notes pour servir, eventuellement, a la biographie de Reincken, Scheuerleer-Festschrift, 1925. M. A. Vente, Die Brabanter Organisten, Amsterdam 1958. VC.Apel, Neu aufgefundene Claviervrerke von Scheidemann, Tunder, Froberger, Reincken und Buxtehude, Acta musicologica 1962.

REINER, Fritz, ameriki dirigent madarskog podri (Budimpeta, 19. XII 1888 New York, 15. XI 1963). Na . zikoj akademiji u Budimpeti studirao kod H. Koesslera i Thomana. Operni dirigent u Ljubljani (1910), Budimpeti (19: 14) i Dresdenu (191421); 192231 dirigent simfonijskog kestra u Cincinnatiju. Od 1931 predavao dirigiranje na C Institute of Music u Philadelphiji i gostovao kao operni diriu Philadelphiji, New Yorku, Londonu (Covent Garden), Mj (Scala) i Buenos Airesu. God. 193848 dirigent simfonij: orkestra u Pittsburghu; od 1948 dirigent Metropolitana u 1 Yorku, a od 1953 vodio je simfonijski orkestar u Chicagu. je jedan od majstora suvremene dirigentske tehnike. Kon nirao komorna djela i solo-pjesme. REINER (Rainer), Jacob, njemaki kompozitor (Alt. kod Weingartena, Wiirttemberg, oko 1560 Weingarten, VIII 1606). Uenik O. Lassa u Miinchenu (157475). Od i muziki uitelj i zborovoda benediktinskoga samostana u W gartenu. Njegove kompozicije pokazuju utjecaj O. Lassa.
DJELA: Schone neue teutsehe Lieder za 45 glasova, 1581. CRKVE mise za 6 i 8 glasova, 1604; mise s oficijima i antifonama za 3-4 glasa, 1 Magnificati za 8 glasova, 1604; psalmi za 3 glasa, 1589; moteti za 4 10 gla Zbirku moteta Liber cantionum sacrorum za 5 6 glasova, 1579, obj. tografiji O. Dressler, 1875. LIT.: O. Dressler, Jacob Reiner, MFM, 1871. A. Kriessmann, J Reiner, Beitrage zur Geschichte der Musik an den oberschvvabischen Klo: im 16. Jahrhundert, Augsburg i Kassel 1927. //. Federhofer, Jacob Re MGG, XI, 1963.

REINER, Karei, eki kompozitor i pijanist (atec, 27. 1910 ). Doktorirao pravo u Pragu; studirao muzikologiju tamonjem Karlovu univerzitetu (Z. Nejedly), a kompozi na Konzervatoriju (J. Suk, A. Haba). God. 1934 38 mu: suradnik kazalita E. F. Buriana u Pragu, 1935' 38 urec asopisa Rytmus i 1938 39 u tvornici gramofonskih p ESTA. Godine 1943 45 interniran. Poslije Drugoga svjets rata igrao znatnu ulogu u organizaciji ekog muzikog iv

REINER REISSEROVA
195161 vodio muziki odjel u Centralnom domu za narodnu umjetnost (UDLT). Kao pijanist istaknut interpret etvrtste penih kompozicija.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1960; koncert za klavir, 1932; koncert za violinu, 1937; Divertimento za klarinet, harfu i komorni orkestar, 1947; koncert za gudae, 1937; simfonijska uvertira, 1963; suita, 1931; koncer tantna suita za duhae i udaraljke, 1947; Tri eke lance, 1949; Jarni pfedehra, 1950. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta, 1931, 1947 i 1951; Dvdndcl za klavir i duhaki kvintet, 19 31; trio za flautu, bas-klarinet i udaraljke, 1964; koncert za nonet, 1933; mala suita za 9 instrumenata, 1960; Sonata brevis za violonelo i klavir, 1946; sonata za kontrabas i klavir, 1957; sonata za violinu solo, 1959; suita za violinu solo, 1932; suita za harfu, 1964 i dr. KLAVIRSKA: 3 sonate, 1931, 1942 i 1961; Pet jazzovych Mudu, 1930; suita i fantazija za etvrt stepeni klavir, 1932 i dr. DRAMSKA: opera Zakleta pisen, 1949; pantomima Jednota, 1933; puka igra Esther, 1943; Dve scenicke balady, 1940; scenska muzika; filmska muzika. VOKALNA: kantate Pisen o vlasti, 1952; i Bylo jim tisic let, 1962; zborovi; pjesme. lanci. Obradbe narodnih pjesama.

185

Teatro Colon u Buenos Airesu. S Tatjanom Gsovskv osnovao J 955 Berliner Ballet s kojim je odlazio na brojne turneje. God. 1961 postao direktor baleta na Njemakoj operi u Berlinu. Tu je 1967 osnovao vlastitu Baletnu akademiju; predaje i na Max Reinhardt Schule. Izvanredan tehniar, R. je jedan od najboljih njemakih plesaa novijeg vremena. Osobiti je uspjeh postigao u baletima Daphnis et Chloe (Ravel), Nobilissima Visione (Hindemith), Prometheus (Beethoven) i Joan von Zarissa (Egk). Dobitnik je brojnih meunarodni h nagrada.
LIT.: H. Kellerman, Gert Reinholm, Berlin 1957.

REINHARD, Kurt August Georg, njemaki kompozitor i etnomuzikolog (Giessen, 27. VIII 1914 ). Muzikologiju i kompoziciju studirao u Kolnu, Leipzigu i Miinchenu; doktorirao 1938. Suradnik Instituta fur deutsche Musikforschung u Berlinu, od 1948 predava i od 1951 privatni docent i zatim profesor na Slobodnom univerzitetu; od 1951 je uz to direktor fonogramskog arhiva u Berlinu.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 koncerta za klavir (III, 1947); te ma i 6 varijacija za flautu i gudae, 1936. KOMORNA: gudaki kvartet, 1947; Spielmusik za flautu, 2 violine i violonelo, 1936; sonata za violinu i klavir, 1946. Kompozicije za klavir i orgulje. VOKALNA: Drei symphonische Gesdnge za sopran i orkestar, 1949; Kleine Kantate zum Ausgang der Nachtszene, 1946; kantata Weit, weit der Tor, 1950; solo-pjesme: 3 Liebesliedcr, 1936; Lieder der Einsamen, 1937; 6 Volkslieder, 1950; Lieder der Heimat, 1951 i dr. SPISI: Fiihrer durch das Berliner Musikinstrumentenmuteum, 1939 (sa A. Ganseom i H. H. Dragerom); Die Musik Birmas, 1939; Die Musik exotischer Vblker, 1951; Chimsische Musik, 1956; Zur Variantenbildung im Turkischen Volkslieder dargestelltan einer Hirtenzveise, 1961; Tiirkische Musik, 1962; Auf der Fiedel mcin . . . Volkslieder der osttiirkischen Schwarzmeerkiiste, 1968 (s Ursulom R.). Studije i lanci.

REINHARDT, Django (pravo ime Jean-Baptiste), francuski jazz-gitarist (Liverchies, 23. I 1910 Fontainebleau, 16. V 1953). Roen u obitelji Roma, ve je kao dijete svirao vio linu, banjo i gitaru, zatim se posvetio gitari i nastupao u pari kim zabavnim orkestrima. God. 1928 u nesrei mu je paralizirana lijeva ruka, ali je, nakon jednogodinjeg prekida, uspio rehabili tirati tri prsta i ubrzo je razvio svoju posebnu, udesnu tehniku sviranja. God. 1931 nastupao u orkestru A. Ekyana, a 1934 utemeljio s violinistom S. Grappellvjem uskoro uveni kvi ntet Hot Club de France u sastavu violina, 3 gitare (R., njegov brat Joseph Reinhardt i Roger Chaput) i kontrabas (Louis Vola). Kada je 1940 Grappellv napustio sastav, R. umjesto violine uzima klarinet (H. Rostaing i dr.). Koncertirao je po Evropi i Americi s mnogim istaknutim solistima jazza, C. Havvkinsom (1935), B. Colemanom, D. Ellingtonom (1946), B. arterom i dr. Snimio je niz ploa. U njegovim se kompozicijama nazire utjecaj francuske Moderne kao i ciganske melodike. Najpoznatije su: Finesse, Nuages,
Stockholm, Daphne, Douce Ambiance, Melodie au cre -puscule i Manoir de mes reves.
LIT.: Ch. Delaunay, Django Reinhardt, Pari 1968.

REINING, Maria, austrijska pjevaica, sopran (Be, 7. VIII 1903 ). Studij pjevanja zavrila na Akademiji za muziku i ka zalinu umjetnost u Beu i tamo, na Dravnoj operi, debitirala 1931 kao operna subreta. God. 193236 operna solistica u Darmstadtu i Stuttgartu i 193656 ponovno u Beu kao prvi mladodramski sopran; od 1937 redovito je gostovala na festivalu u Salzburgu, najvie kao Eva (Wagner, Majstori pjevai), Maralica i Arabella (R. Strauss, Kavalir s ruom i Arabella), a zatim jo u nizu Mozartovih opera. Gostovala je u vie navrata u london skom Covent Gardenu, milanskoj Scali, njujorkoj City Centre Operi i drugdje, te snimila vie gramofonskih ploa. REINMAR, Hans, austrijski pjeva, bariton (Be, 11. IV 1898 Berlin, 7. II 1961). Pjevanje studirao na Muzikoj aka demiji u Beu i kod V. Vanze u Milanu; na opernoj pozornici debitirao 1919 u Olomoucu. God. 1921 23 operni solist u Ziirichu, 1923 26 u Dresdenu, 1926 -28 u Hamburgu i 1928 45 na Gradskoj operi u Berlinu. Od 1945 pjevao je na Dravnoj operi u Miinchenu, a od 1952 do smrti bio je lan berlinske Ko mine opere. U svojoj bogatoj umjetnikoj karijeri ostvario je niz opernih kreacija, osobito u Wagnerovu repertoaru kao Donner i Gunther (Prsten Nibelunga) i Amfortas (Parsifal) , u kojim je ulogama gostovao i u Bavreuthu. Na festivalu u Salzburgu istakao se kao Mandrvka (R. Strauss, Arabella). REISENAUER, Alfred, njemaki pijanist i kompozitor (Konigsberg, 1. XI 1863 Libau, 3. X 1907). Uenik L. Kohlera i F. Liszta. Koncertirao od 1881 gotovo po cijelom svijetu; 1900 06 vodio majstorsku klasu na Konzervtoriju u Leipzigu. Slikao je 'al fresco, velikim, irokim kistom i zasienim, svijetlim bo jama. .. Njegovo sviranje odlikovalo se pravim patosom, poezijom i ... elementarnim temperamentom... (W. Niemann).
DJELA: varijacije za orkestar. Gudaki kvartet. Kompozicije za klavir { Reisebilder, 50 Ubungsstucke). Vie od 100 solo -pjesama. LIT.: J. Schzverin, Erinnerungen an Alfred Reisenauer, Ko'nigsberg 1909. W. Niemann, Meister des Klaviers, Leipzig 1919. R. Sietz, Alfred Reisenauer, MGG, XI, 1963.

REINHOLD, Hugo, austrijski kompozitor (Bel, 3. III 1854 4. IX 1935)- Studirao na konzervatoriju Drutva prijatelja muzike u Beu, gdje je zatim i predavao. God. 190925 profesor klavira na Muzikoj akademiji u Beu. U njegovim kompozicijama istie se bogata melodika i romantiki poetski ugoaj.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u C-duru op. 22; koncertna uvertira; suita za klavir i orkestar; preludij, menuet i fuga za gudaki ork estar. KOMORNA: gudaki kvartet u A -duru op. 18; suita za klavirski kvintet; sonata za violinu i klavir u G-duru. Brojna klavirska djela (neka su u nastavi doivjela veliku popularnost). Zborovi; solo-pjesme.

REINHOLD, Otto, njemaki kompozitor (Thum , Saska, 3. VII 1899 Dresden, 27. VIII 1965). Uio kod H. Grabnera na Konzervatoriju u Leipzigu. Od 1929 u Dresdenu, muziki pedagog i od 1960 slobodni umjetnik.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1952; simfonijeta, 1960; koncert za violinu, 1937; koncert za flautu i gudae, 1947; Tdnzerische Suite za klavir i orkestar, 1955; Konzerlanle Musik za flautu, violu i orkestar, 1963; koncert za komorni orkestar, 1942; uvertira, 1959; suita, 1932; Heiteres Vorspiel, 1952; Festliches Vorspiel, 1952; Triptychon, 1954; Symphonische Ballade, 1961; Musik fur Kammerorchester, 1961; Jugendmusik za gudae, 1961. KOMORNA: gudaki kvartet, 1960; klavirski trio, 1949; duhaki kvintet, 1962; tema s varija cijama za 2 trublje, 2 roga i 2 trombona, 1954; trio za violu, klarinet i klavir, 1939; sonata za violinu i klavir, 1928; sonata za violu i klavir, 1940; sonata za violonelo i klavir, 1959; sonatina za alt -blokflautu i klavir, 1956 i dr. Klavirske kompozicije. Balet Die Nachligall, 1958. VOKALNA: kantate Der VCeg, 1934 i Kalendarium, 1956. Zborovi: Geistlicke Chormusik a cappella, 1932; Altdeutsche geistliche Chorsuite, 1932 i 5 Morgenstern-Gesange, 1947. Zviei dramalische Monologe za glas i klavir, 1952. XC psalam za sole, zbor i orkestar, 1949LIT.: K. Laux, Otto Reinhold, MGG, XI, 1963.

REISS, Albert, njemaki pjeva, tenor (Berlin, 31. XII 1870 Nica, 20. VI 1940). Dramski glumac u Hamburgu; pjevan je uio u Berlinu (W. Vilmar, B. Stolzenberg, J. Lieban); na opernoj pozornici debitirao 1897 u Konigsbergu kao Ivanov (Lortzing, Car i tesar). Nakon angamana u Wiesbadenu i Miin chenu, 190119 lan njujorkog Metropolitana na kojem je ostvario niz kreacija buffo karaktera. God. 192325 bio je solist berlinske Volksopere. Posebno se istakao kao David i Mime u Wagnerovim Majstorima pjevaima i Prstenu Nibelunga. R. je bio prvi Nick (Puccini, Djevojka s divljeg zapada) i Besenbinder (Humperdinck, Kraljeva djeca) na praizvedbama 1910 i 1917 u Metropolitanu. REISS, Jozef WladysJaw, poljski muzikolog (De.bica, 4. VIII 1879 Krakov, 22. II 1956). Studirao na Univerzitetu u Beu (G. Adler). God. 192253 predavao muzikologiju na Univerzitetu u Krakovu. Neko vrijeme i muziki kritiar (Nozva reforma).
DJELA (izbor): Melodye psalmozve M. Gomolki (disertacija), 1910 (njemako izdanje: Nicolaus Gomlka und seine Psalmen -Melodien, ZIMG, 1911 12); Problem treci zv muzyce, 1915; Formy muzyczne, 1917; Beethoven, 1920; Historia muzyki w zarysie, 1921; Harmonia, 1923; Encyclopedia muzyki (do slova K), 1924; Skrzypce, ich budovia, technika i literatura, 1924 (novo izd. 1955); Ksiaiki o muzyce od XV do XVII viiehu w Biblioteci Jagiellonskiej (3 sv.), 1924, 1934 i 1938; Henryk Wieniawski, 1931; Muzyka w Krakoviie vi XIX w., 1931; Socjologiczne podloe ilaskiej pieini ludowej, 1935; Almanach muzyczny Krakozua, 17801914 (2 sv.), 1939; Mala historia muzyki, 1946;Najpiekniejsza ze wszystkich jest muzyka polska, 1946; Podreczna encyclopedia muzyki, 1949 (popravljeno i dopunjeno izdanje, 196 0); oko 200 lanaka u asopisima. LIT.: K. Swaryczewska, Jozef W!adyslaw Reiss, MGG, XI, 1963.

REINHOLM, Gert (pravo ime Gerthardt Schmidt), njemaki plesa i pedagog (Chemnitz, 20. XII 1923 ). Klasini balet studirao na koli Berlinske opere (L. Maudrik) i kod L. Sachnowskog i T. Gsovske. Od 1942 lan, a 194650 solist baletnog ansambla Opere u Berlinu. Bio zatim prvak baleta na

REISSEROVA, Julie (rod. Kiihnlova), eki kompozitor (Prag, 9. X 188825. II 1938). Studirala je kod J. B. Forstera u Pragu i A. Roussela u Parizu. Kao kompozitor izgradila vlastiti izraz u kojemu se oituju eki nacionalni elementi, neoroman tine crte i impresionistika tehnika.
DJELA: suita, 1928 31 i Pastorale maritime, 1933 za orkestar. Ciklus klavirskih kompozicija Esquisses, 1928 32. Zbirka pjesama uz orkestar Brezen, 1923 25; zbirka solo-pjesama Pod snehem, 1936. LIT.: J. Vackovd, Julie Reisserova, Praha 1948. Z. Vyborny, Julie Reisserova, MGG, XI, 1963.

186

REISSIGER REKVIJEM
REIZER, Milan, pjevaki pedagog (Samobor, 1882 XII 1946). Studirao pravo u Zagrebu i Beu; u muzici u I. Zajca, a zatim uio pjevanje u Firenci, Milanu i Rimu i J. M. Messchaerta u Berlinu. Po povratku u domovinu oti vlastitu kolu pjevanja u Zagrebu; od 1920 nastavni k na s njoj i od 1924 na visokoj koli Muzike akademije. Vrstan vaki pedagog odgojio je niz istaknutih opernih i koncei umjetnika, medu kojima su bili B. Viar, Marijana Radev otarko, V. Rudjak, Nada terle i dr. Objavio je knjiicu canto (1938), a bavio se i kompozicijom.
LIT.: H. Pettan, Milan Reizer, Povodom 20 - godinj ice smrt i, M i kola, 1966, 4 K. K

REISSIGER, Carl Gottlieb, njemaki kompozitor (Belzig kraj Wuttenberga, 31. I 1798 Dresden, 7. XI 1859). Uio u Leipzigu, Beu (A. Salieri) i Miinchenu (P. Winter). Od 1826 u Dresdenu direktor opere, od 1828 dvorski dirigent. God. 1856 59 artistiki direktor Dresdenskoga konzervatorija. Kompo nirao brojna djela, bez vee originalnosti. Uvertira opere Die Felsenmtthle dugo se odrala na repertoaru njemakih prome nadnih koncerata.
DJELA. ORKESTRALNA: simfo nija u Es -duru; koncert za flaut u; Concertino za klarinet; 3 uvertire. KOMORNA: 8 gudakih kvarteta; gu daki k vintet; 27 klavirskih trija; 7 klavirskih kvarteta; 3 klavirska kvinteta; 5 sonata za violinu i klavir; sonata za klarinet i klavir. Brojne klavirske kompozicije (12 Valses brillantes). Vie opera, medu kojima Die Felsenmuhle zu Estalieres, 1831. VOKALNA: oratorij David, 1852; 9 zbirki zborova; 27 zbirki dueta; 58 zbirki solo-pjesama (Ah Noah aus dem Knslen war; Fern in Sud das schdne Spanien). Crkvene kompozicije. LIT.: W. Neumann, Karl Gottlieb Reissiger, Kassel 1854. K. Kreiser, Carl Gottlieb Reissiger (disertacija), Leipzig 1918. F. Gothel, Karl Gottlieb Reissiger, MGG, XI, 1963.

REISSMANN, August Fridrich Wilhelm, njemaki mu zikolog i kompozitor (Frankenstein, leska, 14. XI 1825 Berlin, 13. VII 1903). Uio kod J. Mosewiusa i E. Richtera u Breslauu te 1850-52 kod F. Liszta u Weimaru. Zatim se u Halleu poeo baviti muzikom historijom. God. 1866-74 predavao povijest muzike na Sternovu konzervatoriju u Berlinu.
DJELA. SPISI: Von Bach bis VCagner, 1861; Das deulsche Lied in seiner historischen Entwicklung, 1861 (najuspjelije djelo; II popravljeno izdanje pod naslovom Geschichte des deutschen Liedes, 1874); Allgetneine Geschichte der Aiusik (3 sv.), 186366; Allgetneine Musiklehre, 1864; Robert Schutnann, 1865; Grundriss der Alusikgeschichte, 1865; Die Oper in ihrer kunst-und kulturgeschichtlichen Bedeutung, 1865; Lehrbuch der Musikalischen Komposition (3 sv.), 1866 71; Felix Mendelssohn-Bartholdy, 1867; Franz Schubert, 1873; Klavier- und Gesangschule fiir den ersten Unterricht (2 sv.), 1876; Joseph Haydn, 1879; Zur Asthetik der Tonkunst, 1879; Form und Inhalt des musikalischen Kunstzverks, 1879; lllustrierte Geschichte der deutschen Aiusik, 1881; J. S. Bach, 1881; G. F. Handel, 1882; Ch. W. Gluck, 1882; C. M. Weber, 1883; Die Hausmusik, 1884; Die Kunst und die Gesellschaft, 1893; Was wird aus unserer deutschen Aiusik}, 1898; Beethoven, 1901. Dovrio H. Mendelov Alusikalische Konversationslexikon, uredivi sv. VIIXJ i suplement, 1876 81; objavio izvod iz Mendelova leksikona kao Handlexikon der Tonkunst, 1882. KOMPOZICIJE: koncert za violinu i orkestar; suita za violinu i orkestar. Komorna djela. Opere: Gu-drun, 1871; Die Biirgermeisterin von Schorndorf, 1880 i Das Gralspiel, 1895. Balet Der Blumen Rache, 1887; dramske scene Drusus'Tod i Lorelei. Oratorij Wittekind. LIT.: A. Gollerich, August Reissmann als Schriftsteller und Komponist, Leipzig 1884. F. Gdthel, August Friedrich Wilhelm Reissmann, MGG, XI, 1963-

REJZEN, Mark Osipovi, sovjetski pjeva, bas (Har 3. VII 1895 ). Pjevanje studirao na Konzervatoriju u Harl i tamo 1921 debitirao na opernoj pozornici. God. 192530 s Lenjingradske opere i od 1930 Velike opere u Moskvi. Kroz od 30 godina ostvario je niz uzornih opernih kreacija kojim uvrstio u najistaknutije sovjetske umjetnike. Medu njima su I Godunov i Varlaam (Musorgski, Boris Godunov), Dosifej (. sorgski, Hovanina), Knez Igor (Borodin), Mefisto (Gou Faust), Don Basilio (Rossini, Seviljski brija) i dr. Za svoj un niki rad dobio je visoka priznanja i nagrade.
LIT.: Al. Jlbeoa, M. O. Peradi, CoBeTCKan MV3biKa, 1951. MapK noBHH Peii3eH, MocKBa 1953. JI. Ka6a.ieecKuU, II. KOSJIOBCKUU, H. IL Aep, K 70-jieTiiio M. O. Pefoena, CoBeTCKan y3ima, 1965.

REKVIJEM (lat. requiem ili missa pro defunctis; engl. 1 guietn, franc. messe des morts, njem. Totenmesse, tal. messa dp qiem

REITER, Josef, austrijski kompozitor (Braunau, 19. I 1862 Bayrisch-Gmain, 2. VI 1939). God. 1886 1907 bio uitelj muzike, zborovoda i dirigent u Beu; 190811 direktor Mozarteuma u Salzburgu. U posljednjem deceniju XIX st. R. je svratio pozornost na sebe kao operni kompozitor, ali su njegova najbolja djela zborovi uz orkestar, za koje je karakteristina melodika u duhu narodne i izvrsna karakterizacija teksta. God. 1899 osnovali su njegovi tovatelji J. Reiter-Verein, kako bi propagirali njegove kompozicije.
DJELA: Goelhe-Sinjonie, 1931. KOMORNA: 6 gudakih kvarteta; 2 gudaka kvinte ta; klavirski kvintet i sekstet. Klavirske kompozicije. DRAAiSKA. Opere: Klopstock in Zu'rich, 1894 (prer. pod naslovom Ich aber

rodnih pjesama. LIT.: M. Morold, Josef Reiter, Wien 1904. L. Etzmannsdorfer, Josef Reiter (s popisom djela), Braunau 1924. H. Jancik, Josef Reiter, MGG, XI, 1963.

ili messa per i defunti), u katolikoj liturgiji, misa za mi Nazvana je tako po poetnim rijeima pristupne molitve, Im tusa, Requiem aeternam dona eis, Domine (lat., pokoj vj daruj im, Gospodine). R. je jedan od najstarijih dijelova litur Prema Rimskom misalu ima 9 dijelova koji se recitiraju ili vaju; to su Introitus (Requiem aeternam), Kyrie, Graduale (i quiem aeternam), Tractus (Absolve domine), Sekvenca (1 irae), Ofertorij (Domine Jesu Christe), Sanctus, Agnus Dei i C munio (Lux aeterna). Prigodice se na kraju dodaje jo i resj zorij Libera me Domine koji nije stalni sastavni dio mis< mrtve nego se izvodi kod svih sveanijih obreda pa se esto sree i u kompozicijama rekvijema. Ovaj slubeni, liturg oblik ustalio se poslije Tridentskog koncila (s Misalom iz 15 dok su ranije postojale razliite lokalne varijante ne samo te nego i muzike obrade, posebice u Engleskoj. Najraniju muzi verziju rekvijema predstavljaju odgovarajui napjevi gregori skog korala koji se ubrajaju medu najstarije uope, a i najma vitije napjeve itavog liturgijskog repertoara; nastali su ve dijelom najkasnije u VII st. Krajem XV st. poinje se r. komponirati i vieglasno; prije se uglazbljuju pojedini dijelovi (najstariji primjerci u kopisu Panciatichi 27 Nacionalne biblioteke u Firenci), a ZE i itav ciklus mise za mrtve. U nainu muzike obrade komp tori se veinom dre ustaljen e liturgijske forme, ali se pone neki stavak i izostavlja. Tekstom u kojem se izmjenjuju dramatini odlomci s on punim usrdne molbe za smirenje i spas pokojnikove due, 1 nadahnuo mnoge kompozitore, pa su na stala djela koja su prerasla crkvene obredne okvire. Najstarija sauvana polii

REIZENSTEIN, Franz Theodor, engleski pijanist i kompozitor njemakog podrijetla (Nurnberg, 7. VI 1911 London, 15. X 1968). Studij klavira (L. Kretzer) i kompozicije (P. Hindemith), zapoet na Visokoj muzikoj koli u Berlinu, zavrio na Royal College of Music u Londonu kod R. Vaughana Villiamsa (kompozicija) i C. B. E. Solomona (klavir). Od 1958 bio je profesor klavira na Royal Academy of Music u Londonu.
DJELA. ORKESTRALNA: Allegro sinfonico, 1933; koncert za gudae; koncerti: za violonelo, 1936; 2 za klavir, 1941 i 1961 i za violinu, 1953; Prologue, Variations and Finale za violinu i orkestar, 1939; Capriccio, 1938; Ballet Suite, 1946; uvertire Cyrano de Bergerac, 1950 i Jolly Ouverture, 1952. KOA4ORNA: Serenade za 10 instrumenata, 1951; Balle Suite za 7 instrumenata, 1940; duhaki kvintet, 1934; kvintet za klarinet i gudaki kvartet, 1932; klavirski kvintet, 1948; trio za flautu, obou i klavir, 1949; trio za klavir, violinu i violonelo, 1957; sonate: za violinu i klavir, 1945; za violonelo i klavir, 1947 i za violonelo solo, 1931 i dr. KLAVIRSKA: 2 sonate; Fantasia, 1934; Vier Silhouetlen, 1935; Scherzo fantastico, 1950; Musical Box, 1952; 12 Preludes and Fugues, 1953; Fantasia concertante, 1957; Three Pieces, 1960; Zodiac. DRAMSKA: ra-dioopere Men Againsl the Sea, 1949 i Anna Kraus, 1952. Scenska i filmska muzika. Zborovi; solo-pjesme. LIT.: M. Carner, Franz Reizenstein, Time and Tide, 1951. H. F. Redlich, Modern Profiles: Franz Reizenstein, The Music Review, 1951. H. Keller, Reizenstein en Face: An Unique Achievement, ibid., 1952. J. S. Weissmann, The Music of Franz Reizenstein, The Listener, 1952. Isti, Reizenstein's Recent Music, ibid., 1957. H. Ottaway, Reizenstein and the English Oratorio, ibid., 1960 R. L. Henderson, English by Adoption, ibid., 1961. J. S. VCeissmann, Franz Theodor Reizenstein, MGG, XI, 1963. J. Brahms, Njemaki rekvijem, autograf

RENESANSA

': +J *

>:

MUZIKI PRIZOR. Detalj flamanske tapiserije, XVI st.

REKVIJEM REMY
>mpozicija rekvijema u cjelini potjee od J. Ock eghema (raiji Dufayev r. nije se sauvao); u tom djelu, kao i u neto kas :jem rekvijemu Pierrea de La Ruea koji se izdvaja neobino ubokim poloajem svih glasova (45), nema sekvence Dies ae. Polifoni rekvijemi se u doba renesanse (XV i XVI st.) goro redovito komponiraju na gregorijanske napjeve kao cantus rmuse. Medu mnogobrojnim autorima najznatniji su A. Brumel, lemens non Papa, Ph. de Monte, F. Guerrero, C. Morales, O. i Lasso, G. F. Anerio, T. L. de Victoria i Palestrina. U XVII . u rekvijem prodiru elementi baroknog koncertantnog stila i lijanske viezborne tehnike, a veza sa gregorijanskim koralom iputa se. Ta obiljeja prevladavaju tokom itavog baroka; uz 1 r. mjestimice poprima i znaajke opernog stila. Najvrednije kvijeme u tom razdoblju komponirali su, u Italiji F. Cavalli, . B. Bassani, A. Scarlatti, F. Durante i N. Jommelli, u Njema;oj H. Biber, J. K. Kerll, J. A. Hasse i F. A. Rossler, a u Franlskoj J. B. Lully, A. Campra i M. A. Charpentier. U doba klasike dvajaiu se rekvijemi C. F. Fascha, M. Havdna i A. Salierija; djelo dinstvene ljepote je nedovreni rekvijem W. A. Mozarta u ko mu se austrijska misna tradicija sjedinjuje s njemakim kontrajnktskim nasljeem. U XIX st. dolazi do posve razliitog pri upa kompoziciji rekvijema. Nastaju djela suzdranijeg izraza, )sveena liturgiji (A. Bruckner, F. Liszt, C. Saint -Saens), 10 i monumentalni rekvijemi, s veim vokalno-instrumentalnim .stavom, namijenjeni sveanijim crkvenim obredima ili koncert )m izvoenju (L. Cherubini, H. Berlioz, G. Verdi, G. Faure); u razito necrkvenu, koncertnu kompoziciju ide r. A. Dvofaka. todobno, sve ee nastaju rekvijemi posveeni uspomeni na :ku osobu, ali po sadraju slobodniji, odnosno posve nevezani : liturgijski tekst i tradicionalni oblik (Brahmsov Em deutsches equiem na tekstove iz njemakog prijevoda Biblije; Brittenova infonia da Reguiem za orkestar, zasnovana na glavnim dijeloma mise za mrtve, kao i njegov vokalno-instrumentalni War equiem). Pored slobodno oblikovanih rekvijema (G. Ligeti) eguje se i dalje tradicionalna forma (L. Perosi, I. Pizzetti, M. lurufle i dr.).
LIT.: A. Schnerich, Messe und Requiem seit Haydn und Mozart, Wien leipzig 1909. F. Perdrizet, La Messe des Morts, Avignon 1929. V. Goller, er Gesang bei der Totenmesse, Klosterneuburg 1930. C. W. Fox, The >lyphonic Requiem before 1615, Bulletin of the American Musicological So ty, 1943- R- J- Schafjer, A Comparative Study of Seven Polyphonic Reliem Masses (disertacija), Xew York 1952. C. Gay, Formulaires anciens iur la Messe des defunts, Etudes gregoriennes, 1957. H. T. Lue, The Reliem Mass from its Plainsong Beginnings to 1600 (disertacija), Florida State niversity, Tassahassee 1958. H. A. Durand, Sur une pretendue Messe :s Morts de Gilles et Campra, Revue de Musicologie, 1960. A. Seay, Re- ' liem, MGG, XI, 1963. I. A.

187

uio kod L. Bergera i B. Kleina. Od 1823 ivio u Berlinu, gdje je 182648 bio muziki kritiar lista Vossische Zeitung; suraivao je i u asopisima Berliner Musikalische Zeitung, Neue Berliner Musikzeitung, Cdcilia (Berlin) i dr. God. 1830 41 ureivao asopis Iris im Gebiet dts Tonkust u kojem je iznio svoj stav protiv novoromantinog pravca. Od Rellstaba potjee naziv Mondseheinsonate 7.& Beethovenovu klavirsku sonatu op. 27 br. 2. R. je u svoje vrijeme bio najutjecajniji muziki kritiar u Berlinu i jedan od najista knutijih u cijeloj Njemakoj.
DJELA: Henrietle, oder die sehone Scingerin, eine Geschichte unserer Tage (pod pseudonimom Zuschauer), 1826; Vber mein Verhaltnis ah Critiker zu Herrn Spontini . . . , 1827; Berlins dramatisehe Kiinsller, 1829; Gesange der jiingeren Liedertafel zu Berlin, 1835; Musikalische Beurtheilungen, 1848; Die Gestaltung der Oper seit Mozart, 1859. Biografije: F. Liszt, 1842; L. Berger, 1846; L. van Beethoven; F. Mendelssohn; B. Klein i dr. lanci i studije. Novele s muzikim sadrajem. Memoari Aus meinem Leben (2 sv.), 1861. LIT.: K. F. Miiller, Spontini und Rellstab, Berlin 1833. /-. E. Kossalz, Aphorismen iiber Rellstabs Kunstkritik, Berlin 1846. L. R. Blengert, Ludwig Rellstab (disertacija), Leipzig 1918. E. Kbnig, Ludwig Rellstab (disertacija), Wroclaw 1938. H. Heussner, Rellstab, 1. Johann Carl Friedrich, 2. Heinrich Friedrich Ludvvig, MGG, XI, 1963.

REMENYI, Ede (pravo ime Eduard Hoffmann), madarski violinist (Miskolc, 17. I 1828 San Francisco, 15. V 1898). Uenik J. Bohma na Konzervatoriju u Beu; debitirao 1846 u Budimpeti. Zbog aktivnog sudjelovanja u madarskoj revoluciji, 1849 pobjegao u SAD. Vrativi se u Evropu 1850, koncertira najprije u Parizu, zatim 1852 53 na turnejama po Njemakoj, na kojima ga prati J. Brahms. Nakon kraeg boravka u Weimaru kod F. Liszta, angairan je 185459 kao solist kraljice Viktorije u Londonu. Poto je 1860 amnestiran, neko vrijeme koncertira po Madarskoj, a 187071 prihvaa mjesto koncertnog majstora Nacionalnog kazalita u Budimpeti. U meuvremenu nastupa u Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj, Engleskoj, SAD, Kanadi i Meksiku, a 1887 poduzima svjetsku turneju koja ga vodi do Kine, Japana i june Afrike. Kao violinski virtuoz R. je zanosio sluatelje poletnim, temperamentnim sviranjem i izrazito individualnim interpretacijama. Liszt ga je veoma cijenio i posvetio mu je (Concerto pour Remenyi, 1860, oko 1911 izgubljen) i Epithalam za violinu i klavir. R. je osobito propagirao djela madarskih kompozitora.
DJELA: koncert za violinu, 1865. Kompozicije za violinu; violinske transkripcije djela Bacha, Chopina, Fielda, Schuberta i dr. Klavirske kompozicije (mazurka, Rakoczi indulo itd.). Obradbe ma darskih pjesama i plesova (Eredeti magyar nepdalok es csdrddsok, 3 sv.). LIT.: K. Abrdnyi, Ede Remenyi, Jellemkepek a magvar zenevilagbol, 1900. G. D. Kelley i G. P. Upton, Eduard Remenyi, Musician, Litterateur and Man, Chicago 1906. E. Sas, Remenyi, Budapest 1934. E. Major, Kde Remenyi, MGG, XI, 1963. O. Goldhammer, Liszt, Brahms und Remenvi, Studia Musicologica, 1963. J. Bouzvs, Ein ungarischer Violinmeister in Stidafrika, Budapest 1968.

RELATIVAN SLUH, sposobnost raspoznavanja meusobnog Inosa tonova: prema funkcijama u tonalitetu, prema visinskoj lici ili prema skupnom dojmu u akordu. Osoba sa kolovanim lativnim sluhom moi e neki ton prepoznati kao toniku ili jminantu zadanog tonaliteta, a interval izmeu dva tona raspo lati kao, npr., malu sekundu ili veliku sekstu i bez oslonca na nalitet. Relativan je i tzv. harmonijski sluh kojim se i bez interilske analize raspoznaju, po dojmu, razliite vrste akorda. Sve !0 kod relativnog sluha nije uvjetovano sposobnou sigurnog spoznavanja apsolutne visine tona ili akorda bez ikakva osnca; npr. slua je siguran da uje mol-akord, ali ne moe odreiti, da li je to f-mol ili g-mol. Postoji opa suglasnost da je za uziara odluan upravo r. s., dok mu -> apsolutan sluh nije rijeko potreban.
LIT.: H. Riemann, Tonho henbewusst sein und I nt er valls inn, ZIMG, U2. C. E. Seashore, T he P sycho lo gy of Mus ica l T alent , Bo st on i New Yor k 19. G. Revesz, Pr iifung der Musika lit at , Zeit schr ift fiir P sycho lo gie, 1920. O. A braham i E . M . Hornbost el , Zur P sycho lo g ie der T o ndist anz, ibid. , 1926. G. R evesz, I nle id ing t ot de muziekpsyc holo gie, Amst erdam 1944 (II izd. 146 ; n je m. Ber n 1 946, e ng l. Lo ndo n i N ew Yo r k 19 53. t a l. F ir e nz e 19 54) . A . W e l l e k , G e ho r p s yc ho lo g i e , M G G , I V , 1 9 5 5 . I s t i , M u s i k p s yc h o lo g i e ld Mus ika st het ik, Fr ank fur t am Ma in 196 3. J. Z osel , Die Unt er sc hkdse mp ldlichkeit fur Tonhohen (Frequenzen) als ent wicklungspsychologisch.es r it er iu m ( disert acija) , Mainz 1963 (o bj. i Ar chiv fur die gesamt e P sycho lo gie, 16~). } . P j.

RELLSTAB, 1. Johann Carl Friedrich, njemaki muki pisac (Berlin, 27. II 1759 19. V 1813). Uenik J. F. Agri-)le i K. Fascha. Naslijedio oevu tampariju i poeo izdavati .uzikalije. Od 1806, kad je u ratu izgubio imetak, bavio se poduivanjem; bio je muziki kritiar lista Vossiche Zeitung (180813). od. 1787 organizirao redovite diletantske koncerte.
DJELA. SPISI: Versuch iiber die Vereinigung der musikalischen und oratorihetiDcklamation, 1786 ili 1787; Vber die Bemerkungen eines Reisenden,die berlini\en Kirchenmusiken, Konzerte, Opern und die konigliche Kammermusik betreftd, 1788; Anleitung fiir Clavierspieler,denGebrauch der Bachschen Fingersetzung, '. Manieren und den Vortrag betrefjend, 1789. KOMPOZICIJE: simfonije, rertire. Kompozicije za klavir, violinu i b. c. Singspiel Die Apotheke. ri kantate; brojne solo-pjesme. LIT.: O. Guttmann, Johann Karl Friedrich Rellstab (disertacija), Leipzig lio.

REMOORTEL, Eduard van, belgijski dirigent (Bruxelles, 30. V 1926 ). Studirao violonelo, komornu muziku i kompo ziciju na Konzervatoriju u Bruxellesu; dirigiranje uio na Kon zervatoriju u enevi i privatno kod J. Kripsa. Vrativi se u Belgiju, zapoeo vrlo uspjenu umjetniku karijeru kao dirigent Concerts Populaires u Bruxellesu. Uskoro zapoeo brojna gostovanja po Francuskoj, Italiji, Engleskoj, a kasnije i po Americi. Gostovao je i u Jugoslaviji. Od 1951 glavni dirigent Belgijskog nacionalnog orkestra, a od 1958 stalni dirigent simfonijskog orkestra u St. Louisu (SAD). Jedan je od najdarovitijih suvremenih belgijskih dirigenata. Od 1965 umjetniki je savjetnik Nacionalnog orkestra u Monte Carlu. REMUSAT (Remuzat), Jean, francuski flautist (Bordeaux, 11. V 1815 Shanghai, 1. IX 1880). Studije zavrio na Konzervatoriju u Parizu (J. L. Tolou). Solist na Queen's Theatre u Londonu, na Thedtre-Lyrique u Parizu i zatim u Shanghaju. Velike je uspjehe postizavao na umjetnikim turnejama u mnogim zem ljama. R. je poput njegova uitelja bio odluan protivnik Bohmova sistema poklopaca na flauti. Ostavio je brojna virtuozna djela za flautu solo, dua za 2 flaute, za flautu i violinu i dr., te prirunik za flautu. REMY, W. A. (pravo ime VVilhelm Mayer), austrijski pijanist i kompozitor (Prag, 10. VI 1831 Graz, 22. I 1898). Studij prav a s doktoratom zavrio 1856 u Pragu; u muzici uenik K. F. Pitscha. Od 1862 u Grazu, najprije (do 1870) direktor Muzikoga drutva za tajersku, zatim se posvetio pedagokom radu i kompoziciji. Njegovi su u -nici bili F. Busoni, F. Weingartner, E. N. Reznicek, R. Heuberger, W. Kienzl, A. Doppler, V. Zack, J. Gauby, F. Prelinger, R. Sahla, F. von Schreiner i Sreko Albini.
DJELA. ORKESTRALNA: 5 simfonija; simfonijska pjesma Helene; simfonijska fantazija VCildfeuer; uvertire Jean Cavalier, 1848 i Sardanapal, 1870. Koncertna opera Waldfrdulein, 1876. VOKALNA: kantate Oslliche Rosen i Liederspiel; zborovi; solo-pjesme i dr. LIT.: W. Kienzl, W. A. Remy, Neue Musikzeitung, 1890. F. Busoni, Nachruf fur Dr. Mayer, ibid. (takoer u Von der Einheit der Musik, Berlin 1922). W. Suppan, W. Mayer (W. A. Remy), Neue Chronik zur Geschichte

2. Heinrich Friedrich Ludvvig, knjievnik i muziki pisac lerlin, 13. IV 1799 28. XI 1860). Sin Friedricha; muziku

188

REMY RENESANSA
u XVI st. Palestrinu i njegove suvremenike, njegova konce s nizozemskim majstorima u vodeoj ulozi odrala se u os do danas. Ambrosove postavke prihvaa A. Pirro (Histoire < musique de la fin du XIVe siecle a la fin du XVI', 1940), ali po granice muzike renesanse na Dufavevu generaciju kao po i na Palestrinu kao zavretak. H. Riemann daje drugom c svog prirunika za muziku povijest naslov Das Zeitalte, Renaissance (1920), smatrajui da ta epoha zapoinje s poj: Ars novae (dakle oko 1320), a zavrava oko 1600 (s Palestrir H. Besseler (Die Musik des Mittelalters und der Renaisi 1931) izbjegava da povue otre granice izmeu srednjeg \ i renesanse pa uvodi razdiobu na poglavlja: Zeitalter der C Die Burgundische Epohe (XV st.), Das niederldndische Zei (XVI st.), ali time razdvaja sjever od juga, kao i XV od st. te naruava jedinstvo renesansnog razdoblja. U svojoj jesti nizozemske muzike (1959) Ch. van den Borren obr nizozemsku muziku XV st. kao Stoljee burgundskih kne (poevi od Dufava do Tinctorisa), a poetak renesanse pov s trijumfom skroz provedenog imitacijskog stila (oko 1520te zavrava s klasinom polifonijom u drugoj polovici X \ Ova podjela, meutim, zapostavlja proces odsudan za renesansu, tj. stapanje talijanske osnove sa sjevernjakom t ijom, oploivanje talijanske klice s nizozemskim sjeme Najcjelovitiju i najiscrpniju povijest muzike u doba rene napisao je G. Reese (Music in the Renaissance, 1954), koji pojmom obuhvaa vremensko razdoblje poev od G. Di (oko 140074) do Palestrine (oko 15251594) i brae Ga (Andrea, oko 15101586; Giovanni oko 1554/571612). Veliki renesansni muziki teoretiar Johannes Tinctoris bolje je kao suvremenik oznaio poetak nove epohe kada ji pisao (1477) da su se otprilike oko 143040 pojavile kompo dostojne sluanja (auditu dignum ab eruditis existima a da njihovo podrijetlo treba traiti kod Engleza oko Dunsta koje slijede Gallici oko Dufava. To se razgranienje poi s poetkom dominacije nizozemskih muziara u Evropi. N; izmeu 1430 i 1570 otprilike, muziari rodom iz nizozen provincija zauzeli su vodee poloaje ne samo u vlastitoj d> vini nego i u gradovima, na dvorovima i katedralama di evropskih zemalja, a njihovo je stvaralatvo imalo ope pri: vrijednost, to se vidi iz rukopisnih zbirki i od 1500 iz tisi izdanja. Nizozemska je dominacija u svakoj zemlji popr drukije razmjere. U Italiji su gotovo kroz cijelo razdoblje anse domai muziari ostali zasjenjeni doseljenim Nizozerm to je rezultiralo neprekidnim prepletanjem i plodonosnim i njavanjem elemenata nizozemske i talijanske muzike. Te Palestrinina generacija potisnula Nizozemce, utirui put vo poziciji koju e Talijani zauzeti u doba baroka. U Franc su nizozemski muziari uivali najvia priznanja i pok ali ih poslije smrti J. Ockeghema (1495) dostiu i nadm Francuzi. Zapravo se u Francuskoj a i u Engleskoj nizoze prodor svodio uglavnom na stilske i odgojne utjecaje. U Njemakoj su u XV st. odluujuu ulogu imali dc muziari, ali su poslije 1 500 Nizozemci postali daleko nad niji. I u panjolskoj su najvei ugled uivali nizozemski maj iako se od kraja XV st. pojavljuju pojedini panjolski kom tori, znaajni i u meunarodnim razmjerima (C. Morales i Na prijelazu iz srednjega vijeka u renesansu, od kraja st. do otprilike 1420, vanu su ulogu odigrali engleski kompo: J. Dunstable i njegovi suvremenici (L. Poiuer, J. Benet, J. E J. Plummer). Oni su postavili osnove pankonsonantnog (tzv. engleski -> diskani), na kontinentu poznatog kasnije fauxbourdon, i potakli oblikovanje misnog Ciklusa, koji e p< glavna velika forma muzike renesanse. Gotovo istodobno, : zemski je kompozitor J. Ciconia, boravei u Italiji, utro put : zemskim muziarima i talijansko -nizozemskoj sintezi. Uz 1 su vani i Talijani Matteo da Perugia, Antonio da Civia teoretiar Prosdocimo de Beldemandis. U Francuskoj i na gundskom dvoru u to se doba istiu R. Loqueville, P. Fon (Fontayne), te J. Carmen, J. Cesaris, J. Legrant i J. Tapi S generacijom koju predvodi G. Dufay zapoinje razvoj muzike o kojoj je pisao Tinctoris. Glavna su njena obi] u tom ranorenesansnom stadiju: pjevnost melodijskih lin harmonijska punoa, ostvarena tehnikom faux-bourdona, 2 postepeno prodiranje etvoroglasja i vokalizacije dionica ( njuje se broj instrumentalnih dionica). Pored mise, koja pc velika ciklika kompozicija s vie stavaka povezanih zajedni cantus firmusom, poinju se tada izgraivati novi oblici mo latinski tenorski motet u kojemu e idue generacije dati 1 svojoj kontrapunktikoj vjetini (kanonske tehnike i si.) i motetska pjesma odnosno motet slian pjesmi, jednosta' manjih razmjera, sa slobodno komponiranim tenorom i glav melodijom u gornjem glasu (diskantu), koji e se postepeno rc

und Volkskunde der innerosterreichischen Alpenlander, 1961. E. Hilmar, Eine stilkritische Untersuchung der Werke F. Busonis aus den Jahren 1880 1890 (disertacija), Graz 1962. W. Suppan, W. A. Remy, MGG, XI, 1963.

RENAUD, Maurice, francuski pjeva, bariton (Bordeaux, 24. VII 1861 Pariz, 16. X 1933). Studirao na konzervatorijima u Parizu i Bruxellesu, gdje je debitirao 1883 i odmah angairan. Od 1890 bio je lan parike Opera Comigue, a ve idue godine pjevao je na Operi, zatim na milanskoj Scali, londonskom Covent Gardenu i drugim evropskim opernim kazalitima. God. 1906-12 gostovao je najvie u SAD, na njujorkoj Manhattan Operi, u Chicagu i na Metropolitanu. Karijeru je nastavio u domovini, a onda se povukao iz javnoga muzikog ivota i posvetio pjevakoj pedagogiji. R. je bio jedan od najistaknutijih francuskih pjevaa svojega doba. Njegove su se kreacije odlikovale izvanred nom muzikalnou, rijetkom profinjenou stila i savrenim svla davanjem tehnike pjevanja. Repertoar mu je opsezao niz opernih likova, medu kojima su posebno zauzimale uloge u Wagnerovim operama: Beckmesser (Majstori pjevai), Telramund (Lohengrin) i Alberich (Rajnino zlato), zatim Mefistofele (Boito), Don Giovanni (Mozart) i dr. RENAULT, Michel, francuski plesa (Pariz, 1927 ). Studij klasinog baleta zavrio kod S. Perettija i G. Ricauxa; debi tirao 1944 na sceni Parike opere, a dvije godine kasnije postao prvi plesa, najmlai u povijesti te ustanove. Izvanredan tehniar, s jednakom lakoom i izraajnou interpretira uloge klasinog baleta i modernog plesa (H. Sauguet, Les Mirages; A. Adam, Giselle; S. Prokofjev, Romeo i Julija; J. OfTenbach, La Belle Helene). R. se bavi i revijskim koreografijama. RENDANO, Alfonso, talijanski pijanist i kompozitor (Carolei, Cosenza, 5. IV 1853 Rim, 10. IX 1931). Studirao u Napulju kod S. Thalberga, u Parizu kod G. Mathiasa i u Leipzigu kod E. F. Richtera i C. Reineckea. Koncertirao u Italiji, Engleskoj, Francuskoj, Njemakoj, Austriji i Madarskoj. Istakao se interpretacijom kompozicija J. S. Bacha. Neko vrijeme profesor klavira na Konzervatoriju u Napulju; tu je tri godine vodio vlastitu muziku kolu. R. je uveo u praksu trei pedal (pedale indipendente), smjeten izmeu dva uobiajena, s pomou kojega se moe pro duiti zvuanje odreenoga tona ili akorda.
DJELA: koncert za klavir i orkestar, oko 1879; Marcia funebre per la morte di un pellirosso. Komorne (klavirski kvintet, 1879) i klavirske kompozicije. Opera Consuello, 1902. Vokalna djela. LIT.: L. Torchi, Consuelo di Alfonso Rendano, RMI, 1903. G. Puccio, Alfonso Rendano, Roma 1937. F. Perrino, Alfonso Rendano, Rassegna musicale urci, 1961.

RENDLA, Vitezslav, muziki pedagog i dirigent (Stajer lakanina, Transilvanija, 29. XI 1868 Beograd, 20. I 1933). Uio kod oca, ekog muziara. Od 1890 do smrti u Beogradu, lan pojedinih kamernih ansambla i orkestara, nastavnik violon ela, flaute i kontrabasa i dirigent orkestra u Srpskoj muzikoj koli i Muzikoj koli i kapelnik vojne muzike VI puka. Komponovao velik broj mareva, uvertira i spletova, preteno za vojne orkestre. S. D. K. RENER, Adam (Renerus Leodiensis, Adam von Liittich), nizozemski kompozitor (Liege, oko 1485 Altenburg, oko 1520). God. 1498 stupio u dvorsku kapelu cara Maksimilijana I, 1500 odlazi na studij u Brabant, a od 1507 do smrti historio graf je i kompozitor na dvoru izbornoga kneza Friedricha Mudrog u Torgauu. Medu njegovim djelima najvredniji su magnifikati i mise u kojima se oituje tenja za slobodnijom, varijativno-moti-vikom obradom cantus firmusa.
DJELA: 3 njemake polifone pjesme. CRKVENA: 9 misa za 4 glasa; 4 proprijuma mise; 11 moteta za 3 6 glasova; 8 magnifikata u 8 starocrkvenih naina; psalmi; himne; sekvence. Dio ostavtine obj. G. Rhaw, 1539 45. NOVA IZD.: 2 pjesme obj. R. Eitner i J. J. Maier (Publikalionen Aelterer Praktischer und Theoretischer Musikzverke, 1880); 1 himnu G. Eisenring (Zur Geschichte des mehrstimmigen Proprium tnissae bis um 1560, 1912); 2 magnifikata Th. W. Werner (AFMW, 1919); 4 psalma H. J. Moser (Musikdrucke G. Khaws, 1960). LIT.: Th. W. \Verner, Die Magnificat-Kompositionen Adam Reners, AFMW, 1919 20. J. Kindermann, Die Messen Adam Reners . . . (disertacija), Kiel 1962. Isti, Adam Rener Leodiensis, MGG, XI, 1963.

RENESANSA (od franc. renaissance preporod; tal. rinascimento), razdoblje evropske socijalne, politike, vjerske, kulturne i umjetnike historije koje obuhvaa otprilike XV i XVI st. Termin je uveden ve u XVI st. (Vaari, 1550) u odnosu na likovne umjetnosti, a k asnije je prihvaen i u muzici. Ali renesansu su kao muziko razdoblje razni autori obraivali i odreivali vrlo razliito, dovodei ponekad ak u pitanje opravdanost tog pojma. Prvi je pokuao osvijetliti renesansu kao jedinstvenu muziku epohu A. W. Ambros (III knj. njegove Geschichte der Musik nosi naslov Geschichte der Musik im Zeitalter der Renaissance bis zu Palestrina, 1868); iako je on obuhvatio samo kompozitore aktivne otprilike od sredine XV do polovine XVI st., a izostavio generaciju iz prve polovine XV st. sa G. Dufavem na elu, te

RENESANSA
u dotjerani polifoni oblik homogene grade i ravnopravnih glasova. Glavna je svjetovna forma toga vremena chanson s istaknutom melodijskom linijom u gornjem glasu koji obino podupiru dvije instrumentalne dionice. Uz Dufava istiu se njegovi blii suvremenici G. Binchois, N. Grenon, J. Franchois de Gembeloux, Johannes de Limburgia, R. Liebert, J. Brassart, braa Arnold i Hugho de Lantins, J. Vide te Englezi W. Frye i R. Morton. U iduoj etapi etvoroglasje posta je pravilom polifonog sloga, a glasovi se po vanosti izjednauju u korist vee homogenosti; usporedo s tim uvruje se vokalizacija to se oituje u pjevnom karakteru sviju dionica (iako su se pojedini glasovi esto i dalje izvodili instrumentalno). Osobito je znaajan proces stilskog ujednaenja izmeu dotad vrlo razliitih muzikih vrsta, koji je oko 1500 doveo do sve izrazitijeg oblikovanja jedinstvenog stila, tzv. ars perfecta. Dijelom je to bio rezultat temeljitih promjena u nainu komponiranja : dok se ranije prakticirala tehnika sukcesivnog stvaranja sada se prelazi na simultano koncipiranje i izraivanje sviju glasova kompozicije, djelo se komponira planski kao cjelina, to e za sva budua vremena ostati pravilom. Ove su se promjene i postupci realizirali postepeno kroz dvije generacije. Prva djeluje otprilike od sredine XV st. do 1490 i ini most izmeu rane i visoke renesanse. Na elu su joj J, Ockeg-hem i A. Busnois, a uz njih se istiu Hayne van RENESANSA. Agostino di Duccio, Ghizeghem, J. Barbireau, J. Regis, J. Martini, G. Faugues, Ph. Caron i J. Tourotit. S drugom generacijom, aktivnom oko 14801520, ve nastupa visoka renesansa, a glavni su njeni predstavnici Josquin Des Pres, Gaspar van Weerbecke, L. Compere, H. Isaac, J. Obrecht, Pierre de La Rue, J. Mouton, A. Agricola, A. Brumel i od Talijana F. Gaffurius. Njihovi su suvremenici A. Divitis, A. de Fevin, J. Ghiselin- Verbonnet, M. de Orto, M. Pipelare, J. Crispin van Stappen, J. de Stockem i mnogi drugi. Najjaa je i najutjecajnija linost itave te sredinje skupine renesansnih majstora Josquin Des Pres u ijem su djelu humanistike tenje onoga vremena ostvarene u punoj mjeri: grada, oblikovanje i izbor motiva, sve je prilagoeno interpretaciji teksta, najvea se vanost polae na pravilnu deklamaciju, izraaj i mjestimice na muziku slikovitost, glasovi su vanredno ujednaeni, imitacija je provedena kroz sve glasove, a po stignuta je i ravnotea izmeu polifonog tkiva i harmonijske okosnice. Josquin Des Pres i veina njegovih nizozemskih suvremenika boravili su krae ili dulje vrijeme u Italiji, gdje je u to doba dolo do procvata dvaju izvornih talijanskih oblika, svjetovne frottole i duhovne laude, koji su odigrali odluujuu ulogu u razvitku viso ke renesanse. Talijanska je svjetovna muzika u znatnoj mjeri crpila svoju vitalnost iz narodnog stvaralatva. Tokom XV st. proirili su se u Italiji razliiti oblici pukog karaktera, strambotti, giustiniane, canli carnascialeschi, canzone, frottole i si., vedra, aljiva pa i frivolna sadraja i vrlo jednostavne muzike grae. Isprva su se te pjes me improvizirale, a oko 147080, dobivaju umjetniki dotjeranije vieglasne oblike, te se notiraju. Vieglasna frottola i njezin du hovni pandan lauda temeljile su se na harmonijama dura i mola, te su bile gotovo homofone grade; polifoni rad je u njima pojednostavnjen u korist melodijske izrazitosti gornjega glasa, ritam iva han, esto blizak plesnom. Frottolu i laudu tog tipa njegovali su na prijelazu u XVI st. B. Trombondno, M. Cara, G. Broccho, M. Pesenti, A. Capreolo, S. Feta, J. Fogliano, P. Capretto i mnogi drugi talijanski kompozitori,, a prihvaaju je i doseljeni Nizozemci (Josquin Des Pres, A. Agricola, Isaac, Compere). Na taj se nain ova jednostavna, puki obojena, vedra i neoptereena talijanska umjetnost vrlo brzo stopila s uglaenom, formalno sloenom mu zikom koju su sa sjevera donijeli Nizozemci a ta je sinteza postala temeljem nizozemsko-talijanskog stila visoke renesanse, stila koji se

189

do danas smatra najistijim izrazom renesansnog du ha. Kao plod te sinteze razvija se oko 1530 na talijanskom tlu glavni oblik visokorenesansne svjetovne muzike madrigal. Dok se u misi, a donekle i u motetu, kompozitori iz prve polovine XVI st. nisu bitno udaljili od tradicionalnog polifonog oblika i n aina, izgraenog u doba Josquina, madrigal je postao glavni tuma novih tendencija za afektivnim i ekspresivnim muzikim govorom. U toj su se vi soko odnjegovanoj pjesniko -muzikoj vrsti provodili svi napredni i novi kompozicijski postupci onoga doba, od jednostavne dijatonike akordike (na sve izrazitijoj tonalnoj podlozi) do slobodne disonance i kromatike, od prostog oponaanja prirode do gotovo romantiki profinjenog muzikog slikanja ugoaja, od afektivnog prikazivanja sadraja do snane dramatike. U madrigalu su dola do izraaja i humanistika nastojanja za oivljavanjem antike umjetnosti (enharmonija), a taj e oblik odigrati vanu ulogu i u pripremanju muzikog baroka. Sve jaa afektivnost i dramatinost zahtjevat e drugaija, nova melodijska i harmonijska sredstva; melodijska prevlast gornjega glasa dovest e do monodije, tj. solistikog pjevanja uz instrumentalnu pratnju, a dramatski oblikovani madrigal (madrigalska komedija) utrti e put operi. U izgraivanju madrigalistikog stila i forme sudjelovalo je nekoliko generacija talijanskih i nizozemskih kompozitora, isprva vie-manje ravnopravno, a u posljednjoj fazi s Talijanima na elu. U mramorni reljefi, Rimini, oko 1450 prvoj fazi (djela obj. do 1550) istiu se C. Feta, Ph. Verdelot, J. Arcadelt, Alfonso della Viola, J. Gero. Klasinu fazu (otprilike do 1580), odnosno puni procvat renesansnog madrigala zastupaju A. Willaert i njegovi izravni uenici C. de Rore, A. Gabrieli, N. Vicentino, zatim J. Berchem, F. Corteccia, D. M. Ferrabosco, V. Ruffo, a u iduoj generaciji O. di Lasso, Ph. de Aionte, Palestrina, J. de Wert i mnogi drugi. U posljednjoj, kasnoj fazi, koja ve prelazi u barok (do 1620), najznatniji su C. Gesualdo di Venosa, L. Marenzio i C. Monteverdi. Stil i muziki jezik madrigala znatno je utjecao i o bogatio druge vrste, osobito motet, u kojemu se jo mnogi u prvoj polovini XVI st. dre nasljea (N. Gombert, Clemens non Papa, Th. Creguillon, P. de Manchicourt). Kasnije, meutim, veina prelazi na izraajnije muziko tumaenje sadraja, na jasniju deklamaciju, prozraniju polifonu gradu zasnovanu ve na to nalnim harmonijama, te na vei broj glasova to vodi do vie zbornosti (Willaert, Gabrieli). U tom stadiju visoke i zatim kasne renesanse, kada se u Evropi jo uvijek dominantnim nizozemskim muziarima sve vie i ravnopravnije pridruuju Talijani, glavna su muzika sredita Venecija i Rim, te Firenca, Bologna, Padova, Ferrara, Mantova i Milano. U Veneciji se oko A. Willaerta okupila itava skupina istaknutih talijanskih i nizozemskih kompo zitora, predstavnika tzv. venecijanske kole, koji su dali temeljne priloge izgraivanju madrigala, viezbornog stila, a takoer i samostalne instrumentalne muzike. Pripadnici su te kole Annibale Padovano, J. Buus, M. A. Cavazzoni, B. Donato, A. Gabrieli, C. Merulo, G. Parabosco, C. Porta, C. de Rore, N. Vicentino, G. Zarlino i dr. Istodobno u Rimu, poglavito u Papinskoj kapeli, djeluju tokom XVI st. muziari raznih narodnosti, Francuzi, Nizozemci, panjolci, Talijani (Carpentras, C. Feta, F. de Penalosa, A. de Silva, C. Morales, B. Escobedo, J. Arcadelt); stoga su se tamo neprekidno ukrtavale i usklaivale razliite struje, a polifonija se postepeno usavravala i proiavala, da bi se najzad, u djelima Palestrine i njegovih suvremenika (G. Ani-muccia, G. M. Nanino, T. L. de Victoria), ostvario karakteristian jedinstveni stil rimske kole, tzv. prima pratica, koji e ostati uzorom i za crkvenu muziku XVII st. Dok je tako centar muzikog razvoja postala u XVI t. Italija s nizozemsko-talijanskom skupinom na elu, ost ale su e.'ropske

190

RENESANSA
Francuski vieglasni stil dolazi jo jae do izraaja u \ cifino francuskoj ehansoni XVI st. koja je posve razliita polifonih ehansona nizozemskih majstora. Ona se odlikuje je stavnom, esto puki obojenom melodikom, preteno akor kom graom, jasnom deklamacijom teksta, slikovitim deskrij jama, tonskim oponaanjem, duhovitou, humorom, a neriji i frivolnou. Tu tzv. pariku ehansonu njeguju gotovo svi f cuski kompozitori iz prve polovine XVI st. (C. Janequin, C Sermisy, P. Cadeac, G. Le Heurteur), a njezin se utjecaj prc i izvan granica Francuske te dopire sve do praga baroka, nal; svoj nastavak u instrumentalnoj canzoni francese. U drugoj lovini XVI st. francuska ehansona se podie na viu, umjeti uglaeniju razinu da bi udovoljila tenjama J. A. de Baifa i govih pristaa za oivljavanjem antike umjetnosti u obliku musique mesuree d Vantique. C. Le Jeune, G. Costeley, Th. de C ville, J. Mauduit i dr., komponiraju u tom razdoblju kasne nesanse svjetovne i duhovne, preteno homofone ehansom tekstove spjevane prema antikim metrikim stihovima { mesuree). Time se pripravlja razvitak francuskog baroknog ai posredno i francuskog baleta i opere. Francuska je u XVI st. la znatnije priloge i osamostaljivanju instrumentalne muzike jim plesnim oblicima (basse-danse, branle, courante itd.) koji f hode baroknoj suiti. Usporedo s poecima razvoja samostalne instrumentalne 1 zike, u doba renesanse se obogauje instrumentarij i intenz iri gradnja instrumenata. U bogatom instrumentariju renes; nalaze se itave obitelji icanih, trzalakih i gudakih instru nata (lutnja, viola da gamba, viola da braecio itd.), te duhaa (fle bombarde, cornetti, tromboni, trublje itd.), instrumenata s tipk (orgulje, pozitiv, portativ, embalo, klavikord, spinetta) i udara Isprva se instrumenti upotrebljavaju veinom kao pod vokalnim dionicama, a zatim nastupaju i samostalno, solisi (lutnja, orgulje) te u doba kasne renesanse, takoer u komor sastavima (engleski consorti, talijanske instrumentalne canzo: sonate G. Gabrielija), ali i nadalje bez individualizacije pojed tipova instrumenata. Tako se u podnaslovima kompozicija reu upute: za sve vrste instrumenata ili za pjevanje ili' ranje (tam viva voe, tam instrumentis). Tek e se u c baroka pojaviti izrazito instrumentalna djela prilagoena sp finim tehnikim svojstvima pojedinih instrumenata. Muziku teoriju i znanost obogatili su u doba renespnse Tinctoris, B. Ramos de Pareja, A. Petit Coclico, H. Glarea F. Gajjurius, N. Vicentino i G. Zarlino, koji formuliranjem pc durskog i molskog trozvuka postavlja temelje moderne naul harmoniji. Dalekoseno je znaenje imao za irenje muz kulture pronalazak tampe koja se oko 14701500 poinje ristiti i za izdavanje muzikih djela. Glavna su sredita muz tiskarske i nakladnike djelatnosti u doba renesanse Vem (O. Petrucci), Rim (A. Antico), Pariz (P. Attaignant), L (J. Moderne), Antwerpen (T. Susato), Augsburg (E. Ogi Mainz (P. Schojfer), Niirnberg (H. Formschneyder), Frank na Majni (Ch. Egenolff). Meutim, najznaajnije su tekovine muzike renesanse najprije oslobaanje kompozitora od unaprijed odreenih mo < i shema, prijelaz na simultano (a ne sukcesivno) oblikov; djela kao cjeline, te postizavanje stvaralake slobode i individ nosti. Dalekoseno znaenje ima i posve novo, humanisti shvaanje odnosa muzike i teksta, potreba i tenja za njiho usklaivanjem (Zarlino je 1558 u svom priruniku Istituz harmoniche formulirao naela po kojima se tekst povezuj muzikom), za stvaranjem muzike koja odgovara sadraju (im zione della parola), to e otada ostati trajno prisutan prob i cilj kompozitora. Procvat sve sloenijih tehnika i oblika vieglasja, zahtjeva sve vee kompozitorsko umijee, a i izvodilaku vjetinu, je u doba renesanse dovelo do obrazovanja profesionalnih mi cara sviju vrsta. Kompozitori, pjevai i instrumentalisti iz iz srednjovjekovne anonimnosti i postaju slavne linosti (pc od G. Dufava do O. di Lassa koga je slavila itava Evro; Muzika je u doba renesanse dobila daleko vee i ire znaen ulogu nego to je dotad imala. Ona je ne samo neizostavni sast; dio crkvenih i dvorskih sveanosti nego i drutvenog ivoi vieg obrazovanja. Tome su pridonijele daleko ire i jae me sobne veze i djelovanja. Osnivaju se skupovi umjetnika, aka mije i si., u kojima se po prvi put udruuju profesionalni um nici i amateri razliitih zvanja i stalea, arhitekti, slikari, pjesr muziari pa i uenjaci, da bi raspravljali o stvaralakim dos nuima i idejama. Osim toga, muziari mnogo vie mijen; boravita, putuju i stiu nova iskustva, to dovodi do toga di u XV-XVI st. postepeno izgrauju i utvruju jedinstvena um nika mjerila za itavu Evropu. Djela Josquin Des Presa, Willi ta, Palestrine, O. di Lassa, Ph. de Montea ili A. Gabrijelija ste

zemlje dijelom prihvaale njihova dostignua, a djelomice izgra ivale vlastite naine i oblike, koji su meutim ostali bez utjecaja na glavna zbivanja. U Engleskoj se dugo odralo starije tradicionalno vieglasje tako da renesansni imitacijski stil iz doba Josquin Des Presa tek sredinom XVI st. prodire u crkvena djela J. Ta-vernera, J. Redforda, B. Sampsona, Th. Tallisa i dr. A poslije re-formacije nastaju i oblici anglikanske crkvene muzike anthem, service i psalam na engleskom (J. Merbecke, Ch. Tye, R. Whyte, R. Farrant, J. Shepherd, Th. Tallis). ivlje se razvijala svjetovna muzika (carol), osobito u drugoj polovici XVI st. kada dolazi do procvata engleskog madrigala (J. Wilbye, Th. Welkes, Th. Morley). Usporedo se izgrauju posebne, engleske vrste instru mentalne muzike, poev od 1530 -> In nomine za orgulje ili manje sastave viola, a potkraj stoljea muzika za virginal (W. Byrd, J. Buli, G. Farnaby, Th. Tomkins, O. Gibbons) i za komorne sastave, tzv. consorts (Th. Morley,J. Domland, Th. Campian i dr.) s kojom e engleski majstori na pragu baroka ponovno plodonosno utjecati na evropsku muziku. U Njemakoj je naslijeena praksa sukcesivnog komponiranja na tenorski cantus firmus prevladava od druge polovine XV st. pa do 30-ih godina XVI st., podjednako u crkvenoj i u svjetovnoj muzici (tzv. tenorski Lied), a poslije reformacije ak i u protestantskim pjesmama. Oko 1500 najpoznatiji su majstori takvog tradicionalnog njemakog vieglasja A. von Fulda, H. Finck, P. Hofhaimer, Th. Stoltzer, E. Lapicida. Upravo se tada poinju jae iriti i prihvaati d jela majstora nizozemske visoke renesanse, osobito posredstvom H. Isaaca, tako da s iduom generacijom, koju reprezentira ponajprije L. Senfl, a uz njega B. Ducis, J. Walter, Arnold von Bruck, S. Dietrich, B. Resinarius i dr., nastaje ve prava njemaka renesansna polifonija. Pored standardnih forma, njeguju se i posebni oblici popularni u Njemakoj: la tinske ode prema antikim (Horacije) ili humanistikim pjes nicima (pjesmarice Arnta von Aicha, G. Forstera i dr.) i kasnije noviji tip jednostavnije, pu ki obojene, svjetovne pjesme (C. Othmayr, J. vom Brandt) te biciniji i triciniji koji se komponiraju jo i u XVII st. U drugoj polovici XVI st., kada u Njemakoj dolazi do prave invazije nizozemskih muziara, renesansni ni zozemski stil se posve udomaio i stopio s njemakim naslje em, a njeguju ga osobito uenici i sljedbenici O. di Lassa J. Eccard,J. a Burek, L. Leehner, J. Rener, G. Otto, L. Schroter i dr. Samostalnije se, meutim, razvija u Njemakoj instrumental na muzika, i to u oblicima neovisnim od vokalnih modela, posebice za orgulje odnosno za embalo (E. N. Ammerbach, L. Kleber H. Kotter) i za lutnju (braa Neusidler, S. Ochsenkhun). U panjolskoj se vrednija polifona djela domaih autora jav ljaju od druge polovine XV st. (J. de Anchieta, J. Cornago), meutim u crkvenu muziku ubrzo prodire nizozemski utjecaj i iri se osobito za vladavine Karla V, kada u zemlju dolaze nizozemski muziari (N. Gombert). No, na podruju svjetovne muzike nastaju potkraj XV st. izvorni panjolski, puki obojeni vieglasni oblici posebice troglasni villancico; njeguju ga P. de Escobar, J. Eneina, F. de Penalosa i dr., ija su djela sabrana u najpoznatijem panjolskom zborniku onoga vremena Cancionero de Palacio (krajem XV st). U prvoj polovini XVI st. istaknutiji su polifoniari B. Escobedo, J. Escribano, P. Fernandez, P. Ordonez, A. de Ribera, M. Robledo i, najznatniji u toj skupini C. Morales, predstavnik visoke renesanse, dok kasnu renesansu, s jaim nizozemsko-talijanskim utjecajima, zastupaju R. i F. Caballos, F. Guerrero, A. Torrentes i velik majstor Th. L. de Victoria koga po stilu i umjetnikom dometu izjednauju s Palestrinom i svr stavaju u Rimsku kolu, iako njegova muzika nosi i poseban panjolski peat, a stilski se dijelom ve pribliuje baroku. panj olski su kompozitori dali muzikoj renesansi i svoj doprinos na podruju instrumentalne muzike s djelima vihuelista (L. Milan, L. Narvaez, A. de Mudarra, E. de Valderrabano, M. de Fuenllana, E. Daza), violista (D. Ortiz) te orguljaa i embalista (A. de Cabezon, V. de Henestroza). Za razliku od Engleske, Njemake i panjolske, Francuska je postala prilino samostalnom i nezavisnom od stranih utjecaja. U XVI st. razvio se u Francuskoj poseban, posve samosvojni smjer koji je zahvatio podjednako sve vrste i oblike, pripravljajui ulogu koju e francuska muzika dobiti u doba baroka. Glavna su obiljeja tog francuskog renesansnog stila: jednostavnost melodijskih linija i harmonija, ritmika graena na nain taktnih mjera, sklonost manjem broju glasova (veinom etvoroglasje), i preteno silabikoj gradi zbog tenje za to razumljivijim tekstom, te openito, suzdrajniji nain izraavanja i oblikovanja. Crkvenu muziku toga tipa stvara velika veina francuskih kompozitora XVI st., poev od generacije koju predstavljaju C. Janequin, C. de Sermisy, P. Cadeac, P. Certon do generacije aktivne na prijelazu u XVII st., kojoj pripadaju C. Goudimel, C. Lejeune, G. Costeley, E. Du Cauroy, J. Mauduit i drugi.

RENESANSA REPE
su u to doba neprijepornu, posvuda priznatu vrijednost, te su se izvodila kako u Madridu tako i u Krakovu, Londonu, Stockholmu i dr. To je posve novo, epohalno dostignue koje takoer potvruje da je renesansa cjelovito razdoblje muzike povijesti.
LIT.: J. Burckhardt, Die Kultur der Renaissance in Italien, Basel 1860 (VII izd. 1952). A. W, Ambros, Geschichte der Musik, III, Breslau 1868 ( I I I izd. 1891, novi otisak 1967). A. Schering, Studien zur Musikgeschichte der Friihrenaissance, Leipzig 1914. D. Frey y Gotik und Renaissance als Grundlagen der modernen Weltanschauung, Augsburg 1929. H. Zenck, Zarlinos Institutioni harmonine als Quelle zur Musikanschauung der italieni schen Renaissance, ZFMW, 1929 30. H. Besseler, Die Musik des Mittelalters und der Renaissance, Potsdam 1931. H. Birtner, Renaissance und Klassik in der Musik, spomenica Th. Kroyeru, 1933- E. J. Dent, Music of the Renaissance in Italy, London 1934. H. Klotz, Uber die Orgelkunst der Gotik, der Renaissance und des Barock, Kassel 1934. H. Brandes, Studien zur musikalischen Figurenlehre im 16. Jahrhundert (disertacija), Berlin 1935 K. G. Fellerer, Zur Erforschung der antiken Musik im 16. 18. Jahrhundert, PJB, 1935. E. Elsner, Untersuchungen der instrumentalen Besetzungspraxis der weltlichen Musik im 16. Jahrhundert in Italien (disertacija), Berlin 1935 E. (Gerson) Kizvi, Studien zur Geschichte des italienischen Liedmadrigals

191

klavir, 1965; Avant d'e'crire za violu i klavir, 1965; Scops, strukture i improvizacije za violu i orkestar, 1966; Du Cole sensible za 11 gudaa, 1967; The Al(do)us Quartet za gudaki kvartet ili trio, 1967; Ar-loth za jednoga sviraa na oboi, engleskom rogu, musetti ili oboi d'amore, 1967; Players za vie instrumenata, 1969; Forma op. 7 za orkestar, 1969; Nacht za 2 orkestra, 1969; Nacht za enski glas, 1969; Per Marisa T za klavir, 1970. Andante amoroso, muziki teatar, 1970; La Camera degli sposi opera u jednom inu, 1972.

RENSIS, Raffaellc de -* De Rensis, Raffaello RENZI, Armando, talijanski pijanist i kompozitor (Rim, 22. VII 1915 ). Studirao u Rimu, na Konzervatoriju (A. Bus-tini, F. Germani) i na akademiji Santa Cecilia (A. Casella, I. Pizzetti, B. Molinari). God. 1935 42 dvorski orgulja i zatim prvi orgulja u Vatikanu; 195565 bio je profesor klavira na Rimskom konzervatoriju, od 1960 dirigent kapele Giulia, a od 1965 profesor je harmonije na Papinskom institutu za crkvenu muziku.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Alma Ceres, 1945; 3
Intermezzi per l'Orfeo, 1939; Adagij e rondo variato za klavir i orkestar, 1940; 3 Canzoni Iragiche za bas-klarinet i orkestar. KOMORNA: gudaki kvartet, 1941; 5 Bagatelle za 4 duhaa, 1944; fantazija za gudaki trio, 1947; Mntrnosyne za flautu i klavir, 1951; Sonata drammatica za bas-klarinet i klavir, 1952; Sonati breve za violinu i violu, 1952; sonata za rog i klavir, 1955. - Klavirske kompozicije. DRAMSKA: opere La Regina in berlina, 1952 i La Bugiarda meravigliosa, 1952. Scenska muzika. CRKVENA. Oratoriji: La Morte d'Ippolito, 1939; Sanctam per saecula, 1961 i Agamemnone; kantata Vcxilla regis, 1941;

On the Performance of Renaissance Music, Proceedings of the Mi National Association, 1941. J. Schmidt-Gorg, Niederlandische Musik des Mittelalters und der Renaissance, Bonn 1942. W. Rubsamen, Literary Sources of Secular Music in Italy (ca. 1500), Berkeley 1943. P. O. Kristeller, Music and Learning in the Early Italian Renaissance, Journal of Renaissance and Ba -roque Music, 1947 48. B. Pattison, Music and Poetry of the English Renaissance, London 1948. Ch. van den Borren, Geschiedenis van de muziek in de Nederlanden (2 sv.), Antwerpen 1948 51. A. Einstein, The Italian Madrigal (3 sv.), Princeton 1949. G. S. Bedbrook, Keyboard Music from the X(t; ^dle Age to the Beginnings of the Baroque, London 1950. M. Bukofzer,

Cantico di Mose; Magnificat za dvostruki zbor i 2 orgulje.

____

____ IUlIlCllt.llbLli III

UCI

CUiUpaiil_llCIl ivlLl^lN,

JN.UIlgI CilU __

, ____ ,,

_.

berg 1953. J. M. Chomihsky> Muzyka polskiego Odrodzenia (zbirka primjera), Warszawa 1953. G. Reese, Music in the Renaissance, New York 1954 (II izd. 1959). E. E. Lowinsky, Music in the Culture of the Renaissance, Journal

Zbornik II antico nel Rinasci z,borniK IIMondo Mondo antico nel Rinascimento, hirenze 1958. :\. C. Carpentcr, Music in the Medieval and Renaissance Universities, Norman 1958. A. Harman, Man and his Music, I, Medieval and Early Renaissance Music, London 1958. Isti i A. Milner, Man and his Music, II, Late Renaissance

Bern 1956. H. Ch. Wolff, Die Musik der alten Niederlander (15. und 16. Jahrhundert), Leipzig 1956. H. H. Fe Feicht, Polifonia Renasansu, Krakow 1957.

iiaiicuiscnen Kenaissance una aes aeucscnen numanismus, rt. Albrecht in memoriam, Kassel 1962. F. Blume, Renaissance, MGG, XI, 1963. H. Besseler, Das Renaissanceproblem in der Musik, Festschrift B. Stablein, Kassel rofi? T \r.

RENNER, Joseph, njemaki orgulja i kompozitor (Regensburg, 17. II 1868 17. VII1934). Sin zborovode i kompozitora Josepha Rennera. Uio na koli za crkvenu muziku u Regens burgu i na Muzikoj akademiji u Miinchenu (J. Rheinberger). Od 1893 do smrti orgulja katedrale u Regensburgu; od 1896 predaje orgulje na koli za crkvenu muziku. Kao kompozitor crkvene muzike odvaja se od cecilijanskoga pokreta po subjektivnom izrazu i bogatoj upotrebi kromatike.
Gudaki kvartet; serenada za violinu i klavir. Klavirske kompozicije. ZA ORGULJE: 2 sonate; 3 suite; 12 trija; tema sa varijacijama; Pastorale; Fan-tasie Uber das osterliche Alleluja; Toccata; Zmolf Tonstucke; Sechzehn Tonstucke uber Choral-Mclodien; preludiji. Singspiel Joseph Haydn. Zborovi; solo--pjesme; duhovne pjesme uz pratnju orgulja. CRKVENA: 11 misa; 14 rekvijema; Te Deum; moteti i dr. SPISI: Moderne Kirchenmusik undChoral, 1902; J.
Rheinbergers Messen, KMJB, 1909 i Muica Sacra, 1918;.7. Rheinbergers Messen in liturgisch erganzter Ausgabc, Caecilienvereinsorgan, 1910. DJELA: Romantische Ouvertiire za orkestar; Zzvei Sliiche za gudae.

LIT.: A. Scharnagl, Joseph Renner, MGG, XI, 1963.

RENOSTO, Paolo, talijanski pijanist i kompozitor (Firenca, 10. X 1935 ). Na Konzervatoriju u Firenci studirao klavir (R. Nardi) i kompoziciju (P. Fragapane, L. Dallapiccola, R. Lupi); na ljetnim teajevima u Sieni specijalizirao se za filmsku muziku (F. Lavignino), a na Mozarteumu u Salzburgu uio je dirigiranje (B. Maderna). Pijanist, dirigent i muziki urednik Talijanske radiotelevizije, kao kompozitor najvie se bavi muzikom za film, kazalite i televiziju.
DJELA (izbor): Dinamica I za flautu, 1961; Differenze za 15 duhaa i gu daa, 1963; Dissolvcnza za instrumentalni ansambl, 1964; Mixage za flautu i

REPERTOAR (franc. repertoire), zbir dela koja solist ili ansambl ima nastudirana i spremna za javno izvoenje, kao i scenska dela koja operska, odnosno pozorina kua daje u toku jedne se zone. Pravi r. imaju samostalne operske kue, dok se npr. u Ita liji operski ivot odvija na principu stagiona i zadovoljava kao jo u XVII i XVIII v. serijskim izvoenjem malobrojnih dela u toku zimskoga polugodita. U irem smislu se re r. upotreb ljava za ukupnost poznatih i esto izvodenih dela uopte nezavisno od odreenog izvoaa ili ans ambla (npr. operski, simfonijski, klavirski, violinski r.; klasini, italijanski, slovenski r.; sopranski, baritonski r. itd.). Otuda za uopte poznato delo, koje se esto nalazi na programu naziv repertoarno delo. v. Pe. REPERTOIRE INTERNATIONAL DES SOURCES MUSICALES (RISM; njem. Internationales Quellenlexikon der Musik; engl. International Inventory of Musical Sources), meunarodna serija muzikolokih izdanja. Organizatori su pothvata Meunarodno drutvo muzikih biblioteka (AIBM) i Meu narodno drutvo za muziku nauku (IGi\iW). Svrha je izdavanje opega kataloga, svrstanog alfabetskim redom po imenu autora, svih rukopisnih i tampanih muzikih djela nastalih prije 1800. To je potrebno da bi se olakao rad muzikolokih istraivanja, a i zato da se nakon unitenja i oteenja velikog broja evropskih knjinica i zbirka u Drugom svjetskom ratu, kao i zbog drugih promjena u knjinikim fondovima, konano ustanovi to je ostalo i gdje se to nalazi. Ideja je nastala 1949 u Firenci, prilikom Prvoga me unarodnoga kongresa muzikih biblioteka. Vodstvo je povjereno Mjeo vitoj meunarodnoj komisiji RISM, sastavljenoj od lanova AIBM i IGMW. Program RISM definitivno je potvren 1952 u Utrechtu za vrijeme Petoga meunarodnog muzikolokog kon gresa. Za ostv arenje plana osobito su zasluni F. Blume i V. Fedorov. Program rada podijeljen je u dva smjera. S jedne se strane priprema Repertoire u uem smislu, a takva kompilacija iziskuje mnogo godina rada. Centrala se nalazi u Kasselu, vodi je F. W. Riedel. Ustanovljeni su u pojedinim evropskim zemljama odbori koji prema zajednikim, ujednaenim direktivama prikup ljaju podatke i alju ih sjeditu u Kassel. S druge se strane po krenuo rad na seriji svezaka (Sirie melhodiaue) koji se mogu izdati u kraem roku a sadravaju specijalan materijal koji nee ui u RISM u uem smislu. Centralni je sekretarijat te grane u Parizu, direktor je F. Lesure. Prema planu parikog sekretarijata, predvieni su ovi svesci Serie methodigue (neki su ve objavljeni): 1. Recueils imprims, XVI' XVII" siecle (red. F. Lesure), 1960; 2. The Theory of Music from the Carolingian Era up to 1400. Manuscripts (red. J. Smits van Waesberghe), 1961; 3. Quellenlexikon der Tropen und Sequenzen (red. H. Husmann); 4. Recueils imprimes du XVIIP siecle (red. F. Lesure); 5.th Source Inventory of Manuscripts of Polyphonic Music of the is and 14"1 Centuries (red. G. Reanev); 6. Byzantine Music, I (red. C. Hoeg i O. Strunk); 7. Quellenlexikon der Tabulaturen fiir Zupfinstrumente (red. W. Boetticher); 8. Ecrits sur la musigue imprimes, anterieurs a 1800 (red. F. Lesure); 9. Libretti italiani a tampa anteriori al 1800 (red. C. Sartori); 10. Manuscrits de musigue polyphonique des XIV e et XVe siecles (red. N. Bridgman i K. von Fischer) i 11. Quellenlexikon der Musik fiir Tasteninstrumente (red. F. W. Riedel). J. As. REPE, Filip Jakob, orgulja i pjesnik (Cerknica, 12. IV 1706 Lo, 11. IX 1773). Orgulja u Lou. Izdao je etiri

192

REPE RESPIGHI
Musicale di Santa Cecilia u mu. Kad je 1923 taj ZE podignut na stupanj konze torija, imenovan je R. za nj va prvog direktora; na tor mjestu ostao samo dvije g ne, ali je i dalje zadrao k iz kompozicije i instrume ije. U to vrijeme R. je jt od najpoznatijih i najugledi talijanskih kompozitora. O: vedbe simfonijske pjesme 1 tane di Roma (1917) nj ej ime sve vie privlai panji lijanske muzike javnosti brzo prelazi granice Itali U razvoju novije talija muzike Respighijev je umj ki lik nerazdvojno vezai kompozitore koji su u p decenijima XX st. izvrili r obnovu i dokrajili apsol O. RESPIGHI prevlast muzike pozornice u Italiji. Uz Busonija, Casellu, ME era i Pizzettija i R. je dao znatan doprinos preobraavanju talija muzike kulture, osobito na podruju orkestralne muzike, tad prilino zanemarene. On se ipak i razlikuje od naved muziara. Njegov muziki govor ne pozna smjelih Casellh Malipierovih harmonijskih oporosti i otrina. Respighijev muzika, uza sve slobode i bogatstvo harmonije, u osnovi ton a uz to je u prvome redu i koloritna. R. je nesumnjivo na slikar u tonovima to ga je dala Italija. Njegova blistava, rask orkestralna paleta, udruena s profinjenom harmonijskom 0 ljivou, bila je kao stvorena za izgraivanje paetskih tor prizora za koje je R. nalazio po bude navlastito u prolosti F i u njegovoj velianstvenoj umjetnosti. Tonsko ga slikanje ne zavodi u naivno oponaanje. On ostaje muziar koji o: da muziko djelo mora postati organskom cjelinom koja < pored vanmuzikog programa, ne smije pretvoriti u kaot bezoblinost. R. je poznat u prvom redu po nizu simfonijskih pjesam: kojih su neke ule u standardni simfonijski repertoar. Najv nija je medu njima svakako Fontane di Roma u kojoj etiri dn rimske esme oivljuju u razlino doba dana, u as nestanoj: velianstvenoj igri vode, u prizorima pastoralnog, mitske romantiki-meditativnog karaktera. U ovom se djelu Respigl kolorizam, udruen tu i tamo sa znaajkama muzikog imprt nizma, prvi put pojavio u itavoj svojoj osebujnosti. Vizije R dananjeg i prolog, uz um njegovih borova, vodile su urr nika pri komponiranju simfonijske pjesme Pini di Roma u k se niu kontrastne scene djejega veselja, mistinih uspomen; katakombe i defiliranja pobjedonosnih rimskih legija. Rin dugo napajao Respighijevu matu koja je izgradila osebi umjetniku sintezu razvoja toga grada u simfonijskoj pj< Fete romane. U njoj se niu utisci iz carskog, papinskog, feu nog i modernog Rima, gdjekad i uz pomo naturalistike kriptivnosti (u stavku Circenses). U svom programnom stvar inspirirao se R. i likovnom umjetnou (Vetrate di ehiesa, Tri Botticelliano). Muzikom kazalitu R. je dao vie djela, ali ona zaos za njegovim simfonijskim kompozicijama. Povremena eklel nost njegova umjetnikog jezika jae se oitovala upravo na zikoj pozorn ici. Prvo znatnije scensko djelo Respighijev. opera Belfagor u kojoj su zanimljivo udrueni elementi koi nog, nadnaravnog i grotesknog; u njoj je dramatiar jo potci simfoniaru. Oslobaanje vokalno-melodijskog oituje st romantinoj operi ha Campana sommersa (prema Hauptmann drami Die versunkene Glocke). U svom najboljem opernom c La Fiamma R. je vratio prvenstvo pjevau, a vratio se i na f ije tradicionalne talijanske melodrame. Djelo je izgraene sretnim oprenostima; u njemu je doaran kolorit bizan Ravenne. Snaga nedoputene ljubavi nosilac je radnje 1 negdanji progoni vjetica daju posebnu boju. Dramatski i ziki vrhunac opere u kojemu se ljubav, mrnja i smr neoekivan nain isprepleu nalazi se u treem inu. Zanimanje za zbivanja iz prolosti ostavilo je u Respighi radu i drugih znaajnih posljedica. Upoznavi i osobine gr rijanskoga korala i starih tonaliteta, posluio se njima u djela. U tom je pogledu ve i njihov naslov karakteristian (Dc gudaki kvartet, Miksolidijski koncert za klavir i orkestar, < certo gregoriano za violinu i orkestar). R. se zaustavljao i na oj muzikoj prolosti. Veoma je ukusno obradio i preradio, djela poznatih i nepoznatih autora XVI, XVII i XVIII st.

zbirke pjesama: Stima Boshia, Romarske bukvize, Nebeshku blagu i Romarsku drugu blagu. Zbirke sadre samo tekstove bez napjeva, a ne navode se ni melodije na koje se pojedine pjesme pjevaju. Svrha im je oito bila moralizirajua. Duhovni sadraj trebao je da istisne ljubavne napjeve, koji nisu bili u skladu s katolikim moralom onoga doba. Repeove zbirke nisu ostvarile eljena cilja.
LIT.: F. Rakua, Slovensko petje v preteklih dobah, Ljubljana 1890. F. Kidri, Zgodovina slovenskega slovstva, Zbori, 1929 38. J. Mantuani, Razvoj slovenske glasbe, Cerkveni glasbenik, 1934. D. Cvetko, Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem, I, Ljubljana 1958. .7. Hdfler, Tokovi glasbene kulture na Slovenskem od zaetkov do 19. stoletja, Ljubljana 1970. D. Co.

REPRIZA (prema franc. reprise odnosno tal. ripresa ponavljanje), openito, ponavljanje, ponovna izvedba nekog muzikog djela ili opetovanje pojedinog odlomka jedne kompozicije. Prvotno je u franc. muzikoj terminologiji reprise bio naziv za znakove ponavljanja |i: :!|, a i za sam odlomak koji se opetovao. 1. U plesnim oblicima XVI st. r. je naziv za varirano ponav ljanje plesa (npr. gagliarde, pavane, branlea i si.), a u dvodjelnim plesovima suite XVII i XVIII st., za drugi dio koji sadrava i tematsku gradu prvog dijela (AAX), veinom transponiranu u tonalitet dominante. 2. U klasinom sonatnom obliku r. je trei dio stavka u ko jemu se ponavlja grada -> ekspozicije, ali izmijenjena, prije svega harmonijski; dok se u ekspoziciji glavne teme nalaze u tonalnoj opreci dotle u reprizi one nastupaju jedinstveno, obje u glavnom tonalitetu. Time se zapravo u sonatnoj reprizi, kao zavrnom dijelu, uvruje glavni tonalitet stavka. Meutim, r. se od ekspo zicije razlikuje i u drugim pojedinostima. Tako npr. u reprizi se moe opetovati prva i druga tema stavka u cjelosti, dok most izmeu njih moe biti skraen; ponekad i same teme mogu biti skraene il i ak jedna od njih izostavljena; u reprizi se katkad javlja i nova tematska grada, osobito kao kontrapunkt u drugoj temi. R. moe nastupiti pripravljeno ili posve iznenadno, kada se npr. izravno nadovezuje na srodni tonalitet. U sonatnom stavku instrumentalnih koncerata nastupa solistika kadenca najee neposredno prije zavretka reprize.
LIT.: E. H. Bcurmann, Die Reprisensonaten C. Ph. E. Bachs, AFMW, 1956. //. Schzvarting, Ungewohnliche Repriseneintritte in Havdns spaterer Instrumentalmusik, ibid., 1960. M. Just, Musik und Dichtung in Bogenform und Reprisenbar, Festschrift W. Gerstenberg, Wolfenbuttel i Zurich 1964.

REQUIEM -> Rekvijem '" Ac' RES FACTA (lat. izraeno djelo), pojam koji se javlja u renesansnoj muzikoj teoriji u dva znaenja: najprije oznauje vieglasnu kompoziciju potpuno izraenu i ispisanu u svim dio nicama za razliku od improviziranog vieglasja, tj. kontrapunkta to ga je pjeva izvodio na odreeni cantus firmus nad knjigom (super librum cantare), bez priprave (J. Tinctoris, Liber de arte contrapuneti, 1477). Kasnije se pod r. f. razumijeva figurirano vieglasje, tj. figurativni kontrapunkt za razliku od jednostavnog (tzv. contrapunetus simplex nota protiv note), bez obzira na to jesu li obje vrste ispisane ili improvizirane (G. Guerson, Utilissimae musicales regule necessarie plani cantus, simplicis contra puneti, rerutn factarum . . . , oko 1500). Pretpostavlja se da je latinski naziv r. f. izveden iz francuskog ehose faite, koji se javlja potkraj XV st. u dokumentima o vieglasnoj muzikoj praksi, a zatim (od XVI st.) i u francuskim teoretskim prirunicima, a odnosi se openito na -> figuralnu muziku kao suprotnost koralnoj, tj. jednoglasnoj liturgijskoj (franc. plain ehant). U muzikoloku literaturu je Ch. E. H. de Coussemaker po novno uveo pojam r. f. koji se otada (XIX st.) javlja osobito u Njemakoj u razliitim ak i protuslovnim znaenjima: kao oznaka za ispisanu kompoziciju ili jednu njezinu notiranu dionicu, za razliku od improvizirane, jednostavne ili figurirane, a mjestimice i kao oznaka za izvorni, neornamentirani oblik neke kompozicije; to je znaenje posve suprotno nekadanjem pojmu r. f. koji se odnosio upravo na figuralnu muziku.
LIT.: E. T. Ferand, Improvised Vocal Counterpoint in the Late Renaissance and Early Baroque, Annales musicologiques, 1956. Isu, What is Res facta?, Journal of the American Musicological Societv, 1957. J. Prim, Chant sur le livre in French Churches in the i8th Centurv, ibid., 1961. E. T. Ferand, Res facta, MGG, XI, 1963. I. A.

RESPIGHI, 1. Ottorino, talijanski kompozitor i dirigent (Bologna, 9. VII 1879 Rim, 18. IV 1936). God. 1891 99 uio violinu kod F. Sartija na Liceo Musicale u Bologni. Na tom je zavodu od 1898 studirao i kompoziciju kod L. Torchija, a zatim kod G. Martuccija. God. 1900 dobiva namjetenje kao prvi violinist u opernom kazalitu u Petrogradu. Tu je 1901 u instru mentaciji bio uenik N. Rimskog Korsakova koji je u njemu raz vio smisao za orkestralni kolorit. Idue je godine neko vrijeme uio kod M. Brucha u Berlinu. Od 1903 do 1908 prireivao je kon certe kao violinist i nastupao kao violinist u kvintetu B. Mugellinija. God. 1908 09 pijanist je u koli pjevanja E. Gardini -Gerster u Berlinu. Od 1913 predavao je kompoziciju na Liceo

[ -i,

RESPIGHI RETROGRADNI POMAK

tom podruju njegovi su najvei uspjesi tri serije Antike arie e
danze per Kuto i suita Gli Uccelli.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia drammatica, 1915. Simfonijske pjesme: Fontane di Roma, 1916; Pini di Roma, 1924 i Fete romane, 1929. Koncert za klavir, 1902; Concerto in modo misolidio za klavir, 1924; Concerlo all'an-tica za violinu, 1908; Concerto gregoriano za violinu, 1921; Fantasta za klavir i orkestar, 1907; Toccata za klavir i orkestar, 1928; Poema autunnale za violinu orkestar, 1925; Adagio con variazioni za violon elo i orkestar, 1924; Concert" a dnque za obou, trublju, violinu, kontrabas, klavir i gudaki orkestar, 1933; Ouverture carnevalesca, 1913; uvertira Belfagor, 1926; suita u G-duru za gudaki orkestar i orgulje, 1905; Notturno, 1905; Burlesca, 1905; Ballata delte Gnomidi, 1920; Vetrate di chiesa, 1926; Impressioni brasiliane, 1927; Trittico Botlicelliano, 1927; Metamorphoseon modi XII, 1930; Antiche arie e danze per liuto: I serija, 1917; II, 1924 i III, za gudaki orkestar, 1931. Rossiniana (prema Rossinijevoj kompoziciji Les Riens), 1925; Gli Uccelli za mali orkestar (obradbe kraih djela B. Pasquinija, J. Ph. Rameaua, J. de Gallota i nekog nepoznatog autora), 1927; Hunting Tozuer za duhaki orkestar. KOMORNA : gudaki kvarteti u D -duru, 1907 i Quartetto dorico, 1924; gudaki kvintet, 1907; sonata u h -molu za violinu i klavir, 1917; Sei pezzi za violinu i klavir, 1904; Cinque pezzi za violinu i klavir 1907; scherzo Suite della tabacchiera za duhaki sekstet i klavir etvororu -no, 1930. KL A V IRSKA : Sei pezzi, 1904; Tre preludi sopra melodie gregoriane, 1921; Sei pezzi a quattro mani per bambini, 1926. Tre preludi za orgulje, 1912. DRAMSKA. Opere: Re Enzo, 1905; Semiramn, 1910; Marie-Victoire, 1910 (neizv.); La bella addormentata nel bosco, 1922 (prer. 1934); Belfagor, 1923; La Campana sommersa, 1927; misterij Maria Egiziaca, 1932; La Fiamma, 1934; Lucrezia (posth.), 1937. Baleti La Boutique fantasque (na muziku G. Rossinija), 1919; Scherzo veneziano, 1920 i Belkis, regina di Sctba, 1932. VOKALNA: La Primavera za sole, zbor i orkestar, 1923; Lauda per la nativita del Signore za sole, zbor i orkestar, 1929; Aretusa za mezzosopran i orkestar, 1911; La Sensi-tiva za mezzosopran i orkestar, 1918; // Tramonto za mezzosopran i gudaki kvartet, 1914; nekoliko ciklusa solo-pjesama, medu njima Liriche, 1906; (Jinque canti all'antica, 1906; Ouattro rispetti toscani, 1914; Deitd silvane, 1917. Preradio je i obradio djela J. S. Bacha, G. Frescobaldija, T. Vitalija, C. Monteverdija (opera Orfeo), A. Vivaldija, P. Locatellija i drugih. Sa A. A. Lucianijem napisao je i objavio Orpheus, iniziazione musicale, storia della muica, 1925 (novo izd. 1951). LIT.: 5. A. Luciani, Belfagor di O. Respighi, Milano 1923. Isti, Ottorino Respighi, Bolletino bibliografico musicale, 1926. M. Saint-Cyr, Ottorino Respighi, Musicisti contemporanei, Roma 1932. M. Mila, Problemi di gusto e arte in Ottorino Respighi, RAM, 1933. Isti, Un Musicien au tournant des epoques: Ottorino Respighi, RM, 1933.' R. de Rensis, Ottorino Respighi, Torino 1935 (franc. prijevod 1957). 5\ A. Luciani, In memoria di Ottorino Respighi, Bolletino dei musicisti, 1936. M. Labroca, Ottorino Respighi, RAM, 1936. Blatter der Staatsoper Berlin, 1939, poseban broj posveen Respighiju. A. Capri, L'Arte di Ottorino Respighi, Muica, Firenze 1946. E. Respighi, Ottorino Respighi. Dati biografici ordinati, Milano 1954 (engl. prijevod, Lon don 1962; njem. prij evod, Frankfurt a. M. 1962; oba znatno skraena). V. Terenzio, Appunti su Respighi, RAM, 1956. Muica d'oggi, 1961, poseban broj posveen Respighiju. A. Damerini, Ottorino Respighi, MGG, XI, 1963. Ottorino Respighi. Catalogo delle opere (s predgo vorom M. Labroce), Mi lano 1005. J. As.

193

struke, a uz to istraivao svjetovnu muziku srednjega vijeka, osobito umjetnost trubadura i provansalsku muziku.
DJELA: Poesie spagnuole di Ginevra Bentivoglio, con tavoli musicali (obj. M. Menendez Pelavo u Miscelanea, 1889); Notazione musicale dell' anlichissima Alba bilir".-., 1892; Muica allegra di Francia nei secoli XII e XIII, 1893; Un Cod'i^ musicale pavese, Zeitschrift fiir romanische Philologie, 1894; La Musiquc des chansons francaises, u djelu P. de Julevillesa, Histoire de la langue et de la litterature francaises, I, 1895; Per la storia musicale dei Trovatori provenzal i, RMI, 1896; // Canto dei soldati di Modena dell' 899, ibid., 1899; La Gaite de la Tor, aubade del secolo XIII, 1904 i dr.

RESZKE, 1. Jean de (Jan Mieczyslaw), poljski pjeva, tenor (Varava, 14. I 1850 Nica, 3. IV 1925). Uitelji su mu bili A. Cotogni u Milanu i G. Sbriglia u Parizu; debitirao 1874 u Veneciji. Isprva pjevao baritonske uloge (Venecija, London, Dublin, Pariz). U tenorskoj ulozi prvi put nastupio 1879 u Madridu kao Robert (Meverbeer, Robert le Diable). Neko vrijeme koncertni pjeva; 188591 prvak Parike opere. Od 1888 do 1900 redovito je gostovao u londonskom Covent Gardenu, a 1891 1901 pjevao je na Metropolitanu u Ne\v Yorku, kao i u Varavi, Petrogradu i Parizu. Od 1902 bio je uitelj pjevanja u Parizu. Kao jedan od najboljih interpreta tenorskih uloga u Wagnerovim operama ponovno je oivio Wagnerov repertoar na Metropolitanu. Svoj najvii domet ostvario je u ulozi Tristana (Tristan und Isolde). 2. Edouard de, pjeva, bas (Varava, 23. XII 1853 Garnek, Czestochowa, 25. V 1917). Brat Jeana; uio u Italiji kod F. Co lettija i Stellera; debitirao 1876 u parikom Thedtre Italien. Pjevao u Italiji, Lisabonu i Londonu; 1885 angairan na Parikoj operi, 1891 na Metropolitanu u New Yorku. Nakon mnogih turneja i gostovanja na najveim svjetskim opernim pozornicama povukao se 1903 na svoje dobro u Poljskoj. Osobito je priznanje i slavu stekao kao interpret Wagnerova repertoara i u ulozi Mefistofela (Gounod, Faust).
LIT.: H. Klein, Edouard de Reszke: The Career of a Famous Basso, The Musical Times, 1917. C. Leiser, Jean de Reszke and the Great Days of Opera, New York i London 1934. P. G. Htirst, Jean de Reszke: Fourtv Years of Opera, 1874 1914, London 1958. H. Kuhner, De Reszke, Jean i Edouard, MGG, XI, 1963. RIJTI, Rudolph, ameriki kompozitor, pijanist i muziki pisac

li

2. Elsa (rod. Olivieri-Sangiacomo), pjevaica i kompo zitor (Rim, 24. III 1894 ). ena i uenica Ottorina; na rimskom konzervatoriju Santa Cecilia uila jo kod G. Sgambatija i R. Renzija. esto koncertirala kao pjevaica uz klavirsku pratnju svoga mua. God. 1969 osnovala u Veneciji zakladu Fondo Respighi.
DJELA: simfonijska pjesma Serenata di maschera, 1918; Suite di danze. Intermezzo romantico za violu, flautu i harfu. DRAMSKA: opere Alcesti, 1941 i Samurai, 1945; operna pria Fior di neve. VOKALNA: II Pianto della madonna za soliste, zbor i orkestar, 1939; 3 Canzoni za zbor i orkestar, 1 J 9 9j 3 Canti corali za zbor; solo-pjesme i dr. Ottorino Respighi. Dati bio~ grafici ordinati, 1954.

(Uzice, 27. XI 1885 Montclair, New Jersev, 7. II 1957). Studirao na Univerzitetu i Muzikoj akademiji u Beu. God. 1911 prvi izveo Drei Klavierstiicke op. 11 A. Schonberga i od tog vremena propagirao modernu muziku. Bio je inicijator muzikoga festivala u Salzburgu, 1922, i jedan od osnivaa Internacionalnog drutva za novu muziku (SIMC). Od 1930 muziki kritiar bekoga lista Das Echo; 1938 morao je napustiti Austriju. Nastanio se u SAD gdje su nastala njegova najbolja djela. Retijevu knjigu Tonality, Atonality, Pantonality, smatra E. Wellesz najboljom studijom o razliitim harmonijskim smjerovima u modernoj muzici.
DJELA. ORKESTRALNA: Symphonia mystica, 1951; 3 koncerta za klavir, 1944, 1947 i 1954; Concertino za violonelo i orkestar, 1953; Triptichon, 1952 53; Three Allegories, 195556; passacaglia za violinu i orkestar, 1947- Gudaki kvartet; sonata za violinu i klavir, 1948. Klavirske kompozicije. Opera Ivan and ihe Drum, 1933; opera-balet David and Goliath, 1935. The Greatest of Ali za soliste, zbor i gudae, 1943; solo -pjesme. SPISI: The Thematic Process in Music, 1951; E. Wellesz, Musician and Scholar, MQ, 1956; Tonality, Atonality, Pantonality, 1958; Thematic Patterns in Sonatas of Beethoven (posth.), 1967. LIT.: E. Simon, Rudolph Reti, MGG, XI, 1963.

RESPONSORIALE, stariji lat. naziv za zbirku gregorijanskih napjeva solistikoga karaktera. Po sadraju jednak je -> graualu. RESPONZORIJ (lat. responsorium odgovor), naziv za gregorijanske napjeve, koji su se razvili iz nekadanje responzorijalne psalmodije. R. se sastoji od niza preteno solistikih stihova (versiculum) i zbornih pripjeva (responsorium). Kratki responzoriji (responsoria brevia) graeni su jednostavno, a dugi (responsoria prolixa) melizmatiki su bogatiji. Ovamo idu u prvom redu gra duali i aleluje, kao i responzoriji matutina. Od polifono komponiranih responzorija najpoznatiji su responzoriji (27) za -> Tenebrae L. Vittorije, M. A. Ingegnierija i nekih drugih autora. U katolikoj liturgiji r. je i naziv za pjevani odgovor zbora na pjevane molitve i pozdrave sveenika. Moe biti jednoglasan ili vieglasan, uz instrumentalnu pratnju ili bez nje, a razvio se iz jednostavnih recitacija psalamskih stihova (toni versiculorum), odnosno molitava (toni orationum) i njihovih kratkih replika.
LIT.: H. Hucke, Responsorium, MGG, XI, 1963. A- Vi.

RETROGRADNI POMAK (engl. retrograde motion, franc.

mouvement retrograde, njem. Krebsgang, tal. moto retrogrado), u

RESPONZORIJALNO PJEVANJE, u liturgijskoj muzici, naziv za naizmjenino pjevanje solista i zbora, kao opreka an tifonalnom pjevanju, koje se sastoji u izmjenjivanju dvaju zborova ili dviju zbornih skupina. R. p. moe biti viestruko: silabikog oblika (u asoslovu u tzv. malim asovima) i melizmatikog oblika (u asoslovu u prvom redu kod matutina). Ovaj drugi, iri oblik zapoinje zbor opsenom muzikom reenicom, (a), na koju se nadovezuje stih, to ga izvodi solist (b), a odgovara zbor pjevajui ponovo cijelu prvu reenicu (a) ili samo njezin posljednji odlomak (a). A. Vi. RESTORI, Antonio, talijanski filolog i muziki pisac (Pontremoli, Massa Carrara, 10. XII 1859 Genova, 30. VI 1928). Studirao filologiju na Univerzitetu u Bologni; predavao romanske jezike i knjievnost na Univerzitetu u Messini (18971910) i Genovi (1910 28). R. se intenzivno bavio problemima svoje

kompozicijskoj tehnici, openito postupak izvoenja jedne melodijske linije i li itavog jednog odlomka obrnutim redom, od kraja prema poetku. U polifonoj kompoziciji r. p. je vrsta imitacije; naziva se jo i rakova imitacija (lat. imitatio cancrizans ili cancricans), a provodi se na taj nain da se tema imitira obrnuto od posljednjeg tona prema prvome. Posebna je varijanta kombinacija retrogradnoga pomaka s -> obratom ili tzv. retrogradna inverzija (lat. imitatio cancrizans motu contrario), kod koje se melodijska linija imitira obrnutim redom od posljednjeg tona prema prvome i u protupomaku. U priloenom primjeru donji glas preuzima u petom taktu retrogradno dionicu prvih etiriju taktova gornjeg glasa. Istodobno gornji glas preuzima u petom taktu dionicu prvih etiriju taktova donjeg glasa takoer obrnutim redom, tj. retrogradno. Primjer se moe i okrenuti i cijeli itati od kraja prema poetku:

rrrr

Tffrr

&FT^

r1 1 1

194

RETROGRADNI POMAK REUTTER

REUTER, Florizel von, ameriki violinist i komf njemakoga podrijetla (Davenport, Iowa, 21. I 1890). \ uio kod M. Bendixa u Chicagu, E. Saureta u Londonu, C. ' sona i E. Ysayea u Bruxellesu te H. Marteaua u Zenevi, k ziciju kod E. Humperdincka u Berlinu, E. Jaques-Dalcrc enevij te P. Dukasa i V. d'Indvja u Parizu. Koncertir Evropi i Americi; 1907 14 ivio preteno u Njemakoj, do 1916 bio direktor Muzike akademije u Zurichu. Od vodio je majstorsku klasu za violinu na Muzikoj akade: Beu, od 1939 predavao je na konzervatoriju Klindzvorthwenka u Berlinu, a od 1951 bio je violinski pedagog u Wa (Wisconsin), SAD.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Homo victor u C-duru i simfonijska pjesma Zeus, 1917; koncert za klavir, 1942; 2 koncerta za 1933 i 1957; preludij i dvostruka fuga za veliki orkestar i orgulje, 1900; At Rhaps dy. KOMORNA: gudaki kvartet, 1957; sonata za violinu i 1941; Rumanian Dances za violinu i klavir; introdukcija i scherzo-taran 2 violine. DRAMSKA. Opere: Hypathia; Die Brauteiche, 1916; Des kecke Gabe i Postmeister Wyrin, 1945. SPISI: Fiihrer durch die Solo musik, 1926; Psychical Experiences of a Musician, 1928. Izdao Pfa der Bogenfiihrung F. A. Steinhagena (V izd. 1928). Revidirao djela N ninija i drugih autora.

Retrogradni pomak u obratu moe se izvoditi strogo ili slo bodno ( H > Obrat). U muzikoj praksi se r. p. primjenjuje ve u vieglasju iz razdoblja -> Notre-Dame (XIIXIII st.); u ru kopisnoj zbirci kompozicija te kole nalazi se, pri zavretku jedne klauzule na Dominus, dionica cantusa u rakovom pomaku, na to upuuje i tekst Nus-mi-do (obrnuti redoslijed slogova rijei Do-mi-nus). Poznati je primjer iz doba Ars novae troglasni rondeau G. de Machaulta s popratnim tekstom Ma fin est mon commencement (Moj kraj je moj poetak); dionica tenora se u tom djelu izvodi iz retrogradnog pomaka gornjega glasa, a contratenor je napisan do polovine s time da dalje izvodi vlastiti r. p. Osobito su r. p. njegovali renesansni polifoniari (XVXVI st.) i to kao vrstu kanonske imitacije. Kasnije se susree rijetko, npr. kod J. S. Bacha kao Canon a 2 u djelu Das musikalische Opfer. J. Haydn je ostavio dva primjera: Canon cancrizans a tre (iz 1791) s retro gradnim pomakom u obratu koji se moe izvoditi s okrenutim notama, odnosno kao u zrcalu, i Menuetto al rovescio (iz klavirske sonate u A-duru, br. 26) u kojemu se itav odlomak izvodi od jedne sredi nje osi retrogradno. U novije je doba r. p. postao vaan konstruktivni element dodekafonike metode komponi ranja (-> Dodekafonija). 1. A. REUCHSEL, 1. Amedee, francuski kompozitor (Lyon, 21. III 1875 Montereau, 10. VII 1931). Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu i kod G. Faurea u Parizu. Niz godina orgulja parike crkve Saint-Denis-du-Saint-Sacrement.
DJELA: Poeme heroigue za violonelo i orkestar. KOMORNA: gudaki kvartet; klavirski trio; klavirski kvartet; sekstet za duhake instrume nte i klavir; 2 sonate za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir; balada za obou i klavir. Klavirske kompozicije. Tri sonate za orgulje. Opera La Moisson rouge ( sanglante ), 1913. Oratorij Daniel; oko 40 mukih zborova; solo -pjesme. SPISI: Theorie complete de la musique; L'Education musicale populaire. Re digirao zbirku Solfege classique et moderne (18 sv.), 1913.

REUTER, Fritz, njemaki kompozitor i muziki teoi (Dresden, 9. IX 1896 4. VII 1963). U Leipzigu studirao ki ziciju na Konzervatoriju (S. Krehl), a muzikologiju na Uni tetu (H. Riemann, A. Schering, H. Abert); doktorirao U Leipzigu nastavnik teorije na Konzervatoriju i na Im za crkvenu muziku; uz to od 1924 predavao metodiku muzike na Konzervatoriju i na Univerzitetu, a 1932 33 storiju muzike. God. 194548 dramaturg i dirigent Volkso Dresdenu. Od 1949 direktor Instituta za muziki odgoj na Uni tetu u Halleu i 1955-62 na Humboldtovu univerzitetu u Bt
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije; koncert za violinu, 1955; za violonelo, 1927; koncert za orgulje i gudae; koncert za embalo; Dc nische Suite, 1927; suita za duhae; serenada; Kleine Feslmusik. KOMC gudaki kvartet; gudaki sekstet; trio za flautu, klarinet i fagot; sonata za i klavir, 1953; suita za violonelo solo, 1928; suita za trublju solo; duo za i violonelo; Canzone und Fuge za 2 violonela i dr. Klavirske kcmp Kompozicije za orgulje (tokata i dvostruka fuga). DRAMSKA. Ein Funken Liebe, 1948; Verbolenund veruehrl i Der Hasenhitter Hans. Si Scherz, List und Rache, 1949. VOKALNA: oratorij Das Spiel vom dt Bettelmann. Kantate: Orpheus, Eurydike, Hermes, 1929; Deutsche L 1956; Arbeil ist Leben, 1960 i Gartenfreuden, 1961; Hultcns letzte Tage, za bariton i orkestar, 1929; Der Slruwelpeter za sole i l i zbor i komorni o 1930; zborne kompozicije; solo-pjesme. Misa, 1949. SPISI: Ge der friihdeutschen Operin Leipzig 1693-1720 (disertacija), 1922; Das musi Horen auf psychologischer Grundlage, 1925 ( I I izd. 1942); Musikpiidal Grundziigen, 1926; Zur Methodik der Gehorubungen und des Musikdiklat: Aufgaben zur Harmonielehre nach dem System Karg-Elerls, 1928; Pr, Gehorbildung, 1928; Methodik des musiktheoretischen Unterrichts auf 1 licher Grundlage, 1928 (II izd. 1950); Praktisches Partilurspielen, 1951 1954); Die Beantzuortung des Fugenthemas, 1929; Praktisches Generalba 1952 (II izd. 1954); Praktische Harmonik des 20. Jahrhunderts, 1952; Gru der Musikerziehung (separat), 1957 i dr. LIT.: D. Hdrtwig, Fritz Reuter, MGG, XI, 1963.

2. Maurice, violinist, orgulja, kompozitor i muziki pisac (Lyon, 22. XI 1880 12. VII 1968). Brat Amedeea; studirao kod svog oca Leona i na Parikom konzervatoriju. God. 190050 predavao muziku, bio orgulja i bavio se muzikom publicistikom u Lyonu; od 1903 ureivao asopis L'Express musical de Lyon. Kao violinist i virtuoz na violi d'amore koncertirao po zapadnoj Evropi.
DJELA. Za violinu i orkestar; koncertni stavak; Suite italienne; Suite romantique i Poeme Ele'giaque. Syphax za saksofon i orkestar; Suite dam le style ancien za gudaki orkestar. Nekoliko gudakih trija i gudakih kvarteta. Kompozicije za orgulje. Balet Myrlho, 1924. Solo-pjesme. Misa; 3 psalma; moteti. SPISI: La Musique a Lyon (II izd., 1903); L'Ecole dassique du violon, 1905; Un Violiniste en voyage (III izd., 1907); Notes d'Italie.

REUSNER (Reussner), Esaias, njemaki lautist i kompo zitor (L6wenberg, leska, 29. IV 1636 Berlin, 1. V 1679). Uio kod svog oca uglednog lautiste i kompozitora. Od 1651 lautist kneginje Radzvvill u Poljskoj, od 1655 u dvorskoj kapeli u Briegu, od 1672 crkveni teorbist u Leipzigu gdje je uz to poduavao lutnju na Univerzitetu, te od 1674 lautist u dvorskoj kapeli brandenburkog izbornog kneza u Berlinu. Njegove kompozicije za lutnju pokazuju neobinu harmonijsku invenciju; majstor je suita u kojima esto stavlja kao uvodni stavak preludij ili sonatinu.
DJELA: zbirka suita Musicalische Gesellschaffts-Ergelzung za 3 gudaka instrumenta i b. c, 1670; 100 kompozicija Musicalischer Blumenstrauss za razliite instrumente, 1673. Zbirke kompozicija (preteno suita) za lutnju: Deliliae Testudinis: Praeludiis, Paduanis, Allemandis, Courantis, Sarabandis, Giguis et Gavottis conditae, 1667 (ista zbirka pod naslovom Erfreuliche Lautenlust, 1697); Musicalische Tafjel-Erlustigung..., 1668 (kao orkestralne suite za violinu, 2 viole i b. c. u obradbi J. G. Stanleva, 1668); Neue Lauten-Fruchte, 1676; 100 Geistliche Melodien Evangelischer Lieder u tabulaturi za lutnju, 1678. NOVA IZD.: izbor suita za lutnju obj. W. Gervvig i F. Blume (Sdmtliche Suiten fiir di Laute, 1928); Musicalische Taffel-Erlustigung obj. F. J. Giesbert (1938); izabrana djela obj. H. Neemann (Erbe deutscher Musik, 1939); 3 suite obj. F. J. Giesbert (1950). LIT.: G. Sparmann, Esaias Reusner und die Lautensuite (disertacija), Berlin 1926. K. Koletschka, Esaias Reusner der jungere und seine Bedeutung fiir die deutsche Lautenmusik des 17. Jahrhunderts, SMW, 1928. Isti, Esaias Reusner Vater und Sohn und ihre Choralbearbeitung fur die Laute, Spomenica A. Koczirzu, Wien 1930. K.Dorfmullcr, Reusner, 1. Esaias d. A, 2. Esaias d. J. MGG, XI, 1963.

REUTTER, Georg ml. (Johann Adam Joseph Georg), austrijski kompozitor i orgulja (Be, krten 6. I \ l i . III 1772). Sin i uenik orguljaa i kompozitora C Reuttera st.; kompoziciju uio kod A. Caldare. Oko 1730 b u Rimu i Veneciji, a idue se godine vratio u Be, gdje je ii van dvorskim kompozitorom; 1736 preuzeo je od oca p prvoga kapelnika u katedrali sv. Stjepana. Od 1741 bio je dvorski kapelnik, a deset godina kasnije prvi; tu je dunosi do 1769. Nadovezujui se na Caldaru, R. je u svojem bo, opernom stvaralatvu bio zastupnik ranonapuljske kole. Nj djela s podruja crkvene muzike, napisana najvie za svakod upotrebu, bila su veoma popularna, jer od izvodioca nisu jevala visoku tehniku vjetinu, a zbog upotrebe trubalja, bona i timpana djelovala su veoma sveano. '
DJELA. DRAMSKA. Opere: Archidamia, 1727; La Forza dell'at 1728; Dialogo tra Minerva ed Apollo, 1728; Alcide trasformato in Dio, \12; 1 gnanimita di Alessandro, 1729; Plotina, 1730; IVasser, Feuer, Luft und Er 1730; La Pazienza di Socrate con due mogli, 1731; Dialogo tra Vlnclina U Bene, 1731; La Generositd di Artaserse con Temistocle, 1731; Dialogo tr rora e U Sole, 1731; // Tempo e la veritd, 1731; Pastorale a 2 vod, 1732; .2 1732; Alessandro U Grande, \Tii; Ciro in Armenia, 1733; La Gratilu Mitridale, 1734; Da/ne, 1734; // Palladio conservato, 1735; // Sacrificio in 1735; David, oko 1735; La Speranza assicurata, 1736; Diana vendicala Statira, 1736; // Parnaso accusalo e difeso, 1738; L'Alloro illustrato, 173! lobnis, Segen, Freude, Ehre, 1738; L'Eroina d'Argo, 1739; Atnor prig 1741; Complimenlo, 1748; VAugurio di felicita, 1749; La rispettosa ten 1750; La virtuosa emulazione, 1751; Primo omaggio di canto, 1753; < menlo, 1754; // Tributo di rispetto e d'amore, 1754; La Corona, 1754; Li 1755; II Sogno, 1757; Le Grazie vendicate, 1758 i dr. CRKVENA. Ol Die Grablegung Christi, 1726; Abel, 1727; Elia, 1728; Bersabea ovvero timento di David, 1729; // Martirio di S. Giovanni Nepomueno, 1731; IM provvidenza in Ismael, 1732; // Rilorno di Tobia, 1733; La Betulia liberala Gioas re di Giuda, 1735; La Maria lebbrosa, 1739 i Ahasver (nedovr misa; 6 rekvijema; 17 graduala; 27 ofertorija; 126 moteta; 151 psalam; 63 i sekvence; 48 antifona; 7 responzorija; 20 litanija i dr. LIT.: L. Stollbrock, Leben und Wirken des . . . Johann Georg K VFMW, 1892. N. Hofer, Die beiden Reutter als Kirchenkomponisten tacija), Be 1915. E. Badura-Skoda, Reutter, Georg d. A. i Georg d. J XI, 1963.

REUSS, August, njemaki kompozitor (Lilienfeld kraj Znojma, 6. III 1871 Miinchen, 18. VI 1935). Uenik L. Thuil lea u Miinchenu. Kazalini dirigent u vie njemakih gradova, od 1927 profesor kompozicije na Trappovu konzervatoriju, a od 1929 na Akademie der Tonkunst u Miinchenu. Isprva komponirao u kasnoromantinom stilu, a zatim postepeno izgradio vlastiti nain izraavanja, primjenjujui stroge polifonijske po stupke.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Der Tov und der Tod, 1901; Johannisnacht, 1903; Judith, 1903; Sommer-ldylle, 1920; koncert za klavir, 1924; serenada za violinu i mali orkestar, 1921. KOMORNA: 2 gudaka trija (I, 1921); 2 gudaka kvarteta u d -molu i E-duru, 1906 i 1914; klavirski trio, 1912; klavirski kvintet, 1901; duhaki oktet, 1918; 2 sonate za violinu i klavir; I, 1909 i II, Romanlische Sonate, 1918. KLAVIRSKA: sonata u c-molu, 1911; Drei Stimmungen; Landsommertage, 1904; fantazija za 2 klavira. Opera Herzog Philipps Brautfahrt. 1909; pantomime. Zborovi; oko 50 solo-pjesama. Monistische Funktionslehre (rkp.); kritike i lanci. LIT.: A. Wiirz, August Reuss, MGG, XI, 1963.

REUTTER REY
REUTTER, Hermann, njemaki pijanist i kompozitor (Stuttgart, 17. VI 1900). Studirao na Muzikoj akademiji u Miinchenu (W. Courvoisier, F. Dorfmiiller). Koncertni pijanist, od 1932 predavao kompoziciju na Visokoj muzikoj koli u Stuttgartu. God. 193645 bio je direktor Hochova konzervatorija u Frankfurtu na Majni, a zatim od 1952 ponovo profesor na Visokoj muzikoj koli u Stuttgartu (od 1956 direktor). Najveu origi nalnost u povezivanju tradicionalnih i modernih stilskih sredstava postigao je u solo-pjesmama, u kojima dolazi osobito do izraaja njegov lirski temperament i izvrsno poznavanje ljudskoga glasa i pjevake tehnike.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija za gudae, 1959; ko ncert za klavir 1 komorni orkestar, 1926; koncerti za klavir, 1929 i 1948; koncert u 1 stavku za 2 klavira, 1951; koncert za violinu, 1933; koncert za klavir, violinu i v'olonelo; Concertino za klavir i gudae, 1947; Symphonische Phanlasie za klavir i orkestar, 1938; koncertantne varijacije za klavir i orkestar, 1952; Capriccio, Aria und Fi nale za klavir i orkestar, 1963; Prozession, dijalog za violonelo i orkestar, 1957; Tanz-Variationen, 1951. KOAiORNA: gudaki kvartet op. 12; klavirski trio, 1923; sonata za violinu i klavir, 1928; sonata za violonelo i klavir; Musik za violu i klavir; rapsodija za violinu i klavir; tema s varijacijama za rog 1 klavir i razna druga djela za 1 duhaki instrument i klavir; Pfingstmusik za 2 violine. KLAVJRSKA: Fantasta apocalyptica; varijacije na Bachov koral; Die Passion in 9 Inventionen; Tanz -Suite i dr. DRAMSKA. Opere: Saul, 1928 (prer. 1947); Der verlorene Sohn, 1929 Cprer. pod naslovom Die Ruckkehr des verlorenen Sohnes, 1952); Doktor Johnnnes Faust, 1936 Cprer. 1955); Die Prinzessin und der Schweinehirt, 1938; Odysseus, 1942; Der Weg nach Freudenstadl, 1948 Cprer. pod naslovom Ballade der Landstrasse, 1952); Don Juan und Faust, 1950; Die Witwe von Ephesus, 1954; Die Bruckevon San Luis Rey, 1954. Misterij Der Lubecker Totentanz, 1948; scenski koncert Der Tod des Empedokles, 1966. Baleti: Die Kirntes von Delft, 1937; Topsy, 1950 i Notturno Montmartre, 1952. VOKALNA : oratorij Der grosse Kalender, 1933. Kantate : Der gluckliche Bauer, 1932; Solo-Kantale; Gesang des Deulschen, 1938 i Pandora, 1949. Za zbor i orkestar, odn. solo, zbor i orkestar: Der neue Hiob, 1930; Chorfantasie, 1939; Grosses Welttheater, 1951 i dr. Hochzeitslieder za zbor i klavir, 1941. Za sole (solo) i orkestar, ponekad uz instrumente, i l i za sole Csolo) i 1 i l i vie in strumenata: Lyrisches Konzert, 1948; Spanischer Totentanz, 1953; Aus dem Hohelied Salomonis, 1956; Welllicht, 1959; Andalusiana, 1966 i dr. Zborovi a cappella, Sechs Gedichle aus Goelhes Westdstlichem Divan za sopran, bariton i klavir, brojne solo-pjesme. LIT.: A. Rodemann, H. Reutter, Melos, 1948. H. O. Kersten, H. Reutter, ibid., 1950. K. M. Komma, H. Reutter, Muica, 1960. J. Muller-Blaltau, H. Reutter, Neue Zeitschrift fur Musik, 1960. 5. Goslich, Hermann Reutter, MGG, XI, 1963. H. Reutter, Werk und Wirken. Festschrift der Freunde(izd. H. Lindlar), Mainz i New York 1965.

195

staje iskljuivo raskoan scenski oblik zabavne muzike. Oko 1800 parika je r. veliki zabavni spektakl u kojem sudjeluje osobito mnogo plesaica. Taj tip velike zabavne r. preuzeli su potkraj XIX st. Nijemci (Berlin, Metropoltheater), Holanani i Englezi. Oko 1920 30 bila je popularna kabaretska r. esto, osobito u Berlinu, sadraj joj se temeljio na suvremenim politikim do gaajima. Oko 1930 r. nestaje s evropskih pozornica. U Americi se iz r. razvio show. Tu je teite na plesnim scenama velikog zbora plesaica koje napadnom preciznou izvode plesne po krete srodne gimnastikim. U fil mskoj i televizijskoj praksi poj movi r. i show nisu uvijek jasno razgranieni. M. Kun. REVUCKI, Levko Mikolajevi, ukrajinski kompozitor (Iravec, Priluki, Poltavska gubernija, 20. II 1889 ). Na Kijevskom konzervatoriju diplomirao kompoziciju 1916 (R. M. Gliere); zavrio i pravni fakultet. Od 1924 predavao u Kijevu na muziko-dramskom institutu M. V. Lisenko, 1934 na Konzervatoriju (od 1935 profesor); od 1941 profesor je na Konzervatoriju u Takentu, a od 1944 ponovo u Kijevu. Znatno je utjecao na razvoj muzikog ivota u Ukrajini. Djela su mu proeta ukrajinskom narodnom metodikom, lirskim ugoajima i optimizmom.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: u A-duru, 1915 i u E-duru, 1926 (prer. 1940). Dva koncerta za klavir, 1914 i 1934. KLAVJRSKA: sonata, 1912 (prer. 1950); preludiji, 1914 i 1916 21; Ko3auoK, 1954 Cprer. za orkestar B. Ljatoinski). VOKALNA: kantata-poema Xycmuna CT. ev enko). Pjesme: Ilicun npo napmito; llicHti npo KomoscbKozo; Opnuna CIM'JI i dr. Obradio cikluse ukrajinskih narodnih pjesama: Ko3aubKi nicui; raauubKi nicni. Preradba opere Tapac Eyjib6a M. Lisenka Csa B. Ljatoin -skim), 1936 Cnova verzija 1955). LIT.: F. Kucenboe, JI. M. PeBym>KnH, KH'IB 1949. JI. M. PenyuKUU, ABTo6iiorp. 3aieTKa, CoBeTCKa My3biKa, 1954, 7. T. IUe$$ep, JI. M. PeBViibKHH, KniB 1958. M. EH/IUK, JI. M. PCBVUKHH, MocKBa 1963. M. Antonowylsch, Lewko Mykolajewytsch Rewutsky, MGG, XI, 1963.

REVESZ, Geza, madarski psiholog (Siofok, 9. XII 1878 Amsterdam, 19. VIII 1955). Zavrio pravo u Budimpeti, kao i studij eksperimentalne psihologije na Univerzitetu u Gottingenu (1906 dr phil.). Od 1906 predavao psihologiju na Univerzitetu u Budimpeti, gdje je osnovao prvi madarski univerzi tetski laboratorij za psihologiju. God. 1920 nastanio se u Amsterdamu; ondje je od 1932 bio na Univerzitetu profesor i direktor Psiholokog instituta, koji se pod njegovim vodstvom (do 1950) razvio u jedan od najveih u Evropi. Bavio se psihologijom tona i razvio tzv. teoriju dviju komponenta tonske visine (1912), u kojoj je, nadovezujui se na H. Lotzea i F. Brentana, znanstveno objasnio razliku izmeu visine tona i kvalitete tona. Istraivao i psihologiju muzike nadarenosti.
DJELA. Knjige: Zur Grundlegung der Tonpsychologie, 1913; Ertvin Nyiregyhazy, Psychologische Analyse eines musikalisch hervorragenden Kindes, 1916 Cna engleskom: The Psychology of a Musical Prodigy, 1925); Das frilhzeitige Auftreten der Begabung und ihre Erkennung, 1921; Gibt es einen Horraum?, 1937; Inleiding tol de Muziekpsychologie, 1944 (proireno njemako izd. 1946; na engleskom 1953; na talijanskom 1954); De creatieve begaafdheid, 1946; Talent und Genie, Grundziige einer Begabungspsychologie, 1952. Studije (izbor): Nachtveis, dass in der sogenanten Tonhohe zwei voneinander unabhdngige Eingenschaften zu un-lerscheiden sind, Nachrichten der Gottinger Gesellschaft der Wissenschaften, 1912; Uber die beiden Arten des absoluten Gehors, ZIMG, 1913; Uber musika-lische Begabung, Kongresni izvjetaj, Leipzig 1914; Uber das musikalische Wun-derkind, Zeitschrift fur padagogische Psvchologie, 1918; Prufung der Musika-litdt, Zeitschrift fiir Psvchologie, 1920; Zur Geschichte der Zzveikomponententheorie in der Tonpsychologie, ibid., 1926; Tonsystem jenseits des musikalischen Gebietes, musikalische Mikrosystemev und ihre Beziehungen zu der musikalischen Akustik, ibid., 1935; Der Ursprung der Musik, Internationales Archiv fiir Etnographie, 1941; Over het verband tusschen mathematische en muzikale begaafdheid, Euclides 1943 Cna njemakom 1946); Colour Mixture and Sound Mixture, Acta Psvcho-logica, 1949; Musikpsychologie und Musika'sthetik, Universitas, 1948; Die Verer-bung der musikalischen Anlage, ibid., 1950. LIT.: Ph. Lersch, Geza Revesz, Jahrbuch der Bavrischen Akademie der Wissenschaften, 1956. H. C. J. Duijker, G. Revesz 1878 1955, Algemeen Nederlandsch Tijdschrift voor Wijsbegeerte en Psvchologie, 1956, 49. A. Wellek, Nachruf auf Geza Revesz, Psvchologische Rundschau, 1556. Isti, Geza Revesz, MGG, XI, 1963.

REVUELTAS, Silvestre, meksiki kompozitor (Santiago Papasguiaro, 31. XII 1899 Mexico, 5. X 1940). Muziku studirao na Konzervatoriju u Mexicu i na Musical College u Chicagu (F. Borovvski); bio je i uenik O. evika u New Yorku. Vodio vie orkestara u SAD; od 1928 dirigent si mfonijskog orkestra i razlinih instrumentalnih grupa u Mexicu, gdje je uz to bio profesor violine i komorne muzike na Konzervatoriju. Kao dobrovoljac sudjelovao u panjolskom graanskom ratu. Revueltasova djela odlikuju se ivim ritmovima, svijetlim bojama i neobino graenim melodijama, inspiriranim meksikom narodnom mu zikom. Njegov je stil pun fantazije i snaan. To je iskonska meksika umjetnost (D. Ewen).
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Esquinas, 1930; Cuauhnahuac,re1930; Ventanas, 1932; Colorines, 1932; S X Radio, 1933; Janitzio, 1933 (P r. 1936); Caminos, 1934; Homenaje a Federico Garcia Lorca, 1936; Sansemay&, 1938; La Noche de los Mayas, 1939; Itinerarios, 1940 i Paisajest 1940. Tokata za violinu i mali orkestar, 1933. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, 1930, II, Magueyes, 1931 i III, Muica de Feria, 1932; Primera, Segunda, Tercera Pieza seria za duhaki kvintet, 1940; kompozicije za violinu i klavir. Klavirske kompozicije. DRAMSKA: baleti El Renacuajo paseador, 1935 i La Coronela (dovrili B. Galindo i C. Huizar), 1940. Filmska muzika. VOKALNA. Za glas i orkestar: Duo para pato y canario, 1931; Ranas, 1931; 5 Canciones, 1940; Parias, 1940 i dr. Solo-pjesme. LIT.: Q. Mayer-Serra, Silvestre Revueltas and Musical Nationalism in Mexiko, MQ, 1941. A. Fuchs, Zwei mexikanische Komponisten, Melos, 1952, 12. G. Contreras, Silvestre Revueltas, Mexico 1954. N. Slonimsky, Silvestre Revueltas, MGG, XI, 1963.

REY, francuska obitelj muziara. 1. Jean-Baptiste (I), dirigent i kompozitor (Lauzerte, Tarn-et-Garonne, 18. XII 1734 Pariz, 15. VII 1810). Kazalini dirigent u Toulousei, Montpellieru, Marseillesu, Bordeauxu i Nantesu, od 1776 u Parizu na dvoru Luja XVI i u Operi (od 1781 prvi dirigent). Uz to 178185 vodio Concerts spirituels i 17991802 predavao harmoniju na Konzervatoriju. Vrstan dirigent, zasluan za umjetniki uspon Parike opere na kojoj je djelovao vie od 30 godina.
DJELA. Opere: Apollon et Coronis (s bratom Louis-Charles-Josephom), 1781 i Diane et Endymion, 1791. Dvije Messes solennelles; 2 moteta za zbor. Sol/eges, 1802 (novo izd. 1825).

REVIJA (franc. revue pregled, smotra), muziko -scensko djelo s govorenim dijalozima, pjevanim tokama (zborna pjesma, chanson, lager), solistikim i skupnim plesovima, koji su katkad i varijetetskog znaaja, s bogatom i raskonom dekoracijom. R. je tipian oblik velegradskog zabavnog ivota, a pojavila se oko 1830 u Parizu (Moulin Rouge, Folies-Bergere, Chat Noir). U njoj su se redale slike iz suvreme nog zbivanja meusobno te matski povezane, ali bez vreg dramatskog jedinstva; u poetku joj je sadraj bio kritiko -satirini. Muzike toke, osobito la geri, nisu bili organski dio cjeline, pa su mnogi od njih i nadivjeli reviju u kojoj su se pojavili. Kasnije su se raskone revijske scene umetale i u operete. Operetna r., popularna u prvim desetljeima druge polovine XIX st., gubi aktualno- satirika obiljeja i po -

2. Louis-Charles-Joseph, violonelist i kompozitor (Lau zerte, 26. X 1738 Pariz, 12. V 1811). Brat Jean-Baptista lan kazalinih orkestara u Montpellieru i Bordeauxu (175766), zatim u Parizu lan dvorskog opernog orkestra. Njegova ena, poznata pod imenom Mademoiselle R., bila je istaknuta plesaica.
DJ ELA: trija za 2 violine i violonelo; 6 sonata za violonelo i b. c, 1768; 6 dua za 2 violine ili 2 violonela, 1769; Airs varies za violinu i violonelo. Opera Apollon et Coronis Cs bratom Jean-Baptistom), 1781. Baleti Le Forgerony 1756 i Le Suisse dupe, 1757.

3. Jean-Baptiste (II), instrumentalist, kompozitor i teo retiar (Tarascon, oko 1760 Pariz, 1822). Roak Jean -Baptista (I) i Louis-Charles-Josepha. Prema F.-J. Fetiu samouk u svirci na embalu, violini i violonelu. Zborovoa katedrala u Viviersu i Uzesu, a od 1796 violonelist Parike opere. Komponirao instrumentalna djela; napisao Exposition elementaire de l'harmonie (1807) i Cours elementaire de musique et de pianoforte.

196

REY REZONATOR
kvintet, 1964; Quick Are the Mouths of Earth za obou, 3 flaute (piccolo), lonela, trublju, trombon, bas -trombon, 2 pcrkusionista i klavir, 1965; . za zbor i orkestar, 1965; Blind Men za zbor i instrumentalni ansambl, Treshold za orkestar, 1967; Ping za instrumente, elektronske zvukove i pl 1968; Traces za klavir, violonelo, flautu i vrpcu, 1969; Again za instrument kanalni magnetofon, 1970. //O, muziki teatar, 1971.

LIT.: R. Cotte, Rey, Jean-Baptiste (I), Louis-Charles-Joseph, Mademoiselle Rey i Jean Baptiste (II), MGG, XI, 1963.

REY, Cemal Re?id (Djemal-Reid), turski kompozitor 1 dirigent (Carigrad, 25. X 1904 ). Studirao na Konzerva toriju u enevi i u Parizu (M. Long i R. Laparra). Od 1923 profesor klavira i kompozicije na Konzervatoriju u Istanbulu. God. 193840 ef muzikog odjela Radio -Ankare. God. 1946 u Istanbulu osnovao i vodio Filharmonijsko drutvo; 194969 dirigent je simfonijskog orkestra Radio-Istanbula. Gostovao kao dirigent u razliitim evropskim muzikim centrima (Atena, Na pulj, Rim, Pariz i dr.). U svojim kompozicijama nastoji sjediniti istonjaku kantilenu i tehnika dostignua evropske muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1941. Simfonijske pjesme: La Legende du Bebek, 1928; Karagb'z, 1931; Initiation, 1935; L'Appel, 1950 i Le Conquerant, 1956. Dva koncerta za klavir, 1933 i 1948; koncert za violinu, 1939; fantazija Renk-Prisme za klavir i orkestar, 1933; Variations sur une chanson d'Istatnboul za klavir i orkestar; Introduction et danse za violonelo i orkestar, 1928; Pieces concertantes za violonelo i orkestar, 1952; Colloque instrumental za flautu, 2 roga, harfu i gudae, 1958; simfonijske impresije Paysages du soleil, 1931; Instanlanes za komorni orkestar, 1931; Scenes turques, 1932. KOMORNA: gudaki kvartet, 1935; klavirski kvartet, 1939; In 5-8 Time za duhaki kvintet, 1932; Short Pieces za violinu i klavir, 1936. KLAVJRSKA: sonata, 1936; Scenes turques, 1928; Paysages du soleil, 1931; Pelerinage dans la ville qui n'est plus que souvenir, 1941; fantazija, 1948. Sonata za 2 klavira, 1924. DRAM SKA. Opere: Faire sans dire, 1920; Yann Marek, 1922; Sultan Cem, 1923; L'Enchanlsment, 1924; Zeybek, 1926; A Tragedy in the Village, 1929 i Celebi, 1947. Operete. Scenska i films ka muzika. VOKALNA: Mystique za glas i orkestar, 1938; zborovi (obradbe narodnih pjesama iz Male Azije, 1926); solo -pjesme (_Douze chants d'Anatolie, 1925 27). LIT.: E. Borrel, Djema l-Reschid Rey, MGG, XI, 1963.

REY, Frederic le (pseudonim Pharey), francuski kompozitor (Cherbourg, 19. V 1858 Asnieres, 6. III 1942). Uenik L. Delibesa na Parikom konzervatoriju. Najvei i najpopular niji dio njegova stvaralatva su operete: Dans les nuages, 1886; Eros, 1889; Hermann et Dorothee, 1894; La Megere apprivoisee, 1895; Soeur Marthe, 1898; Les Petites vestales, 1900; La Reine de Golconde, 1913; Le Gage d'amour, 1917; Amphitryon, 1919; Lucinde, 1920. Komponirao je opere i orkestralna djela (5 simfonijskih pjesama; plesovi). REY-COLACO, AIexandre, portugalski kompozitor, pijanist i pedagog (Tanger, 30. IV 1854 Lisabon, 11. IX 1928). Studirao na Konzervatoriju u Madridu, zatim u Parizu (G. Mathias, Th. Ritter) i Berlinu (K. H. Barth, E. Rudorff, Spitta). Predavao klavir na Berlinskoj visokoj muzikoj koli, a 1887 preselio se u Lisabon, gdje je kao profesor Nacionalnog konzervatorija odgojio vie istaknutih pijanista. Koncertirao u Lisabonu, Parizu, Berlinu i Madridu. Zalagao se i za komorno muziciranje u Portugalu. Kompozicije mu se temelje na portugalskim i panjolskim na rodnim pjesmama i plesovima; harmonijski govor djeluje esto impresionistiki, a stil katkad podsjea na Albeniza.
DJELA. KLAVIRSKA: Cancao do Mondego, 1894; Cante flamenco, 1895; Vira, 1922; Bailarico, 1922; Cantigas de Portugal; Album de Fados i dr. VOKALNA. Pjesme uz klavir: Concdo do Berco; La Nana; Trovas; Canto de la Trilla. LIT.: J. de Freitas Branco, Historia da Muica Portuguesa, Lisabon 1959. H. Ferdinand, Alexandre Rey-Colaco, MGG, XI, 1963.

REYSCHIL (Reischil, Reyschel), Ivan, violinist, pij i kompozitor (Pardubice, oko 1811 Zagreb, 1877). koi se vjerojatno u ekoj. God. 1839 ve se nalazio u Zagrebi mo mu je upuena ponuda za mjesto kapelnika gradske g] u Varadinu. Doavi u Varadin postao je iste godine i uit< glazbene kole Muzikog drutva; na koli je poduavao 1< i duhake instrumente. U Varadinu je djelovao do 29. VII ] zatim odlazi u Zagreb gdje je bio lan kazalinog orkestr; Zagrebu je komponirao operetu Mornari i aci (tekst Fi uler), izvedenu u veljai 1868, o emu izvjetavaju tad; novine i asopisi. REZNICEK, Emil Nikolaus, austrijski kompozitor i rigent (Be, 4. V 1860 Berlin, 2. VIII 1945). Studirao na J zervatoriju u Leipzigu (C. Reinecke, S. Jadassohn). Kazs dirigent u Zurichu, Mainzu, Stettinu i Berlinu, 1888 95 muziar u Pragu te dvorski dirigent u Weimaru i 1896 Mannheimu. God. 1902 nastanio se u Berlinu i tu organizira 1905 vrlo uspjele koncertne priredbe za komorni orkestar ko je i ravnao; krae je vrijeme bio profesor kompozicije na koi vatoriju Klindzoorth-Scharvoenka. Zatim je 190609 bio diri Opere i Filharmonije u Varavi, a 1909n na Kominoj ( u Berlinu. God. 1920 26 predavao kompoziciju i instrui taciju na Visokoj koli za muziku u Berlinu. Od njegovih brc djela, koja po stilu pripadaju kasnoj romantici, istiu se na pi mjestu opere, a medu njima komina opera Donna Diana; 1 tira te opere, briljantna i prtava, postigla je svjetski uspjeh.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, Tragische u d-molu, II, Ironische u B-duru, 1905; III, u D-duru za mali orkestar, 1919; IV, u f-: 1920 i V, Tanzsymphonie, 1924. Simfonijske pjesme: Schlemihl, 1912; Der . za alt, zbor i orkestar, 1913 i Befreiles Deutschland, 1933; koncert za vii 1925; Introduklion und Valse-Caprice za violinu i orkestar u e-molu, 1925. 1 tire: Lustspiel-Ouverliire, 1903; Idylische Ouverture; Raskolnikojf (pod tir slovom napisao R. 2 uvertire, 1925 i 1929) i Fruhlingsouverture, 1934. Dvij te; Suite im alten Stil, 1931; Symphonische Variationen iiber Kol Nidrey, serenada za gudaki orkestar. KOMORNA. etiri gudaka kvarteta: cmolu; II, u cis-molu; II I, u d-molu i IV, u B-duru. Klavirske i orgi kompozicije. DRAMSKA. Opere: Die Jungfrau von Orleans, 1887; tanella, 1888; Emmerich Forlunat, 1889; Donna Diana, 1894 (prer. 1933) Eulenspiegel, 1902 (prer. 1927); Ritter Blaubart, 1920; Holofernes, 1923: tuala, 1927; Benzin, 1929; Spiel oder Ernsl, 1930; Der Gondoliere des L 1931; Das Opfer, 1932; Tenor und Bass, 1934. Balet Das goldene Kalb. Op Die Angst von der Ehe, 1914; scenska muzika. VOKALNA: Ruhm und 1 keit za tenor i orkestar; In memoriam za soliste, mjeoviti zbor, orgulje i ga orkestar, 1916; zborne kompozicije; solo-pjesme. Misa, 1898; rekvijem, Vater unser za zbor, 1919. LIT.: O. Taubmann, Emil Nikolaus von Reznicek, Leipzig 1907. Chop, Emil Nikolaus von Reznicek, sein Leben und seine Werke, Wien 192 R. Specht, Emil Nikolaus von Reznicek. Eine vorlaufige Studie, Leipzig 192 F. von Reznicek, Gegen den Strom. Leben und Werk von Emil Nikolau; Reznicek. Mit einer Darstellung der Kompositionen von L. Nowak, 1960. H. Jancik, Emil Nikolaus Freiherr von Reznicek, MGG, XI,

REYER (pravo ime Rey), Louis-tienne-Ernest, francuski kompozitor i muziki kritiar (Marseille, 1. XII 1823 Le Lavandou kraj Hveresa, 15. I 1909). Uio kod Louise Farrenc u Parizu. Od 1866 bibliotekar (nasljednik H. Berlioza) Parike opere, od 1866 uz to muziki kritiar dnevnika i asopisa: La Presse, Revue de Pari, Courrier de Pari, Revue francaise, Moni-teur universel, Revue i Journal des Debats. Gorljivi pobornik Wagnerove muzike (da bi mu prezime zvuilo njemaki, dodao mu je nastavak -er), zauzimao se takoer za Berlioza, te za C. Francka, G. Bizeta, E. Laloa i druge mlade francuske kompozitore onoga doba. U svojim kompozicijama pokazivao je osobit smisao za orkestralni kolorit.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Maitre Wolfram, 1854; La Statue, 1861; Erostate, 1862; Sigurd, 1884 i Salammbo, 1890. Balet Sacountald, 1858. VOKALNA: oda-simfonija Le Selam, 1850; kantata Victoire, 1859; himna L'Union des arls, 1862; dramska scena La Aladeleine au desert za bas i orkestar, 1874; zborovi; solo-pjesme. Crkvena djela (misa, 1847); Zbirke lanaka: Notes de musique, 1875 i Ouarante ans de musique, 1909. LIT.: A. Jullien, Ernest Reyer, Sa vie et ses oeuvres, Pari 1909. H. Roujon, Notice sur la vie et les travaux de Ernest Reyer, Supplement au Jour nal des Debats, 1911. H.de Curzon, Ernest Reyer:sa vie etses oeuvres, Pari 1924. G. Ferchault, Louis Etienne Ernest Reyer, MGG, XI, 1963.

REYNOLDS, Roger, ameriki kompozitor (Detroit, 18. VII 1934 ) Kompoziciju studirao na University of Michigan (R. L. Finnev, R. Gerhard) i u Tanglevvoodu; 1962 63 radio u Elektronskom studiju Zapadnonjemakog radija u Kolnu, a 1964 u parikom Centre de Musique. God. 196769 bio je organizator festivala japanske i amerike muzike u Tokiju. Od 1969 profesor je muzike na University of California u San Diegu. U njegovim djelima ima utjecaja Ch. Ivesa, kao i elemenata iz muzike J. Cagea i E. Varesea.
DJELA (izbor): The Emperor of Jce Cream za 8 vokalnih solista, klavir, udaraljke i kontrabas, 1962; Fantasy for Pianist, 1964; Gathering za duhaki

REZONANCIJA (lat. resonare razlijegati se, jaati, '! se; engl. resonance, franc. resonance, njem. Resonanz, tal. tras sione del suono), prijenos energije titranja s jednog izvora na d izvor iste frekvencije. R. se javlja kod svih vrsta titranja: m< nikih, akustikih i elektrinih. To je prisilno titranje nel sredstva koje nije direktno pobueno na titranje. Ako se dvije glazbene viljuke s istom frekvencijom titranja (tj. koje 1 istu visinu tona) postave jedna blizu druge i ako se jedna od pobudi na titranje (udarcem batia) odmah e i druga (iako pobuena) zatitrati. To se moe ustanoviti, ako se prigui titr prve viljuke. U sluaju titranja ice mogunost rezonar daleko je vea, jer i alikvotni tonovi, koje ica proizvodi, pc duju na rezonanciju. ica C na klaviru npr. stavlja u titr putem rezonancije sve ice, koje su iste visine kao alikv tonovi tona C (c, g, c1, e' itd.). To se dokazuje pokusom s Helmh zovim rezonatorima ( -> Akustika. Analiza zvuka). Kod muzii instrumenata vani su glavni rezonatori, tijela, koja rezoni na sva ku frekvenciju (visinu tona), pa pojaavaju ton i ( mu punou i boju. R. elektrinih titraja nastaje na isti nain kao i r. mehanic odnosno akustikih titraja: jedan elektrini titrajni sistem buduje na titranje drugi ugoden na istu frekvenciju. Elektrin pojaava energiju koju prima radio -prijemnik, a uz to iz 1 valova, koji dolaze u prijemnik, izdvaja frekvenciju stanice k elimo sluati. A. Ki REZONATOR (lat. resonare razlijegati se, jaati, oriti 1. akustiki instrument u obliku uplje posude koja slui za pi avanje zvuka kod rezonancije. Poznati Helmholtzov r. za oc divanje frekvencije i jakosti zvuka uplja je limena ili stakl kugla sa dva malena otvora. Kroz jedan, okrenut prema izv zvuka, nadolaze u kuglu zvuni valovi, pa se u njoj javlja re

REZONATOR RICCI
nancija, a na drugi se postavi instrument za analizu zvuka (uho odnosno Koenigov manometriki plamenik; - Akustika. Analiza zvuka). 2. Dio muzikog instrumenta koji rezonira zajedno s izvorom zvuka te tonovima instrumenata daje puno u i boju. Kod klavira je to krinja u kojoj su napete ice, a kod gudakih instrumenata tijelo (korpus) instrumenta. Gdjekad se naziva i ormari za rezo nanciju ili tijelo za rezonanciju. A. Ku. Rf, rfz, kratice za -> rinjorzando RHAU (Rau, Rhaw, Ravv), Georg, njemaki kompozitor, muziki teoretiar i tampar (Eisfeld a. d. Werra, 1488 Wittenberg, 6. VIII 1548). Studirao na Univerzitetu u Erfurtu i Wittenbergu, gdje je etiri godine uio i kod nekoga tampara. God. 151820 kantor na koli sv. Tome i predava na Univer zitetu u Leipzigu. Opredijelivi se za protestantizam, napustio poloaje u Leipzigu i 152022 bio uitelj u Eislebenu i Hildburghausenu. Oko 1523 osnovao tampariju u Wittenbergu, u kojoj je osim prvih Lutherovih spisa tiskao brojne zbirke protestantskih kompozicija. R. je u tom radu oitovao siguran kriterij u procjenjivanju umjetnikih vrijednosti, pa su njegova izdanja vana ne samo kao historijski dokumenti rane protestantske muzike ve i kao antologije muzikih ostvarenja prvih Lutherovih pristalica. R. je vjerojatno i sam autor vie kompozicija iz tih zbirki.
DJELA: Missa de piritu sancto za 12 glasova (izgubljena). Udbenici Enchiridion utriusgue musicae practicae, 1517 (XII izd. 1533) i Enchiridion musicae mensuralis, 1520 (X izd. 1553). IZDANJA. Zbirke: Selectae harmoniae... de Passione Dotnini, 1538; Symphoniae j'ucunde ___ , 1538; Officia paschalia __ , 1539; Vesperarum precum officia, 1540; Opus deccm missarum, 1541; Novum ac insigne opus musifum _ S. Dietricha, 1541; Tricinia... tatina, germanica, bra~ bantica el gallica, 1542; Sacrorum hymnorum liber primus, 1542; Responsoriorum... de tempore ct feslis... B. Resinariusa, 1543; Postremum vespertini officii opus..., 1544; Nezve deudsche geistliche Gcscnge..., 1544; Wittembe'rgisch deudsch geistlich Gesangbiichlein J. Waltera, 1544; Officiorum de nativitau..., 1545; Bicinia gallica, latina, germanica..., 1545; Novum opus musicum... sacrorum hymnorum continens S. Dietricha, 1545. Traktati: M. Agricola,Majica instrumentaHs deudsch, 1529; isti, Eiti kurz deudsche Muica, 1528 (III izd. 1533); isti, Muica figuratis deudsch, 1532; isti, Von den Proporcionibus, 1532; isti, Rudimenta fnusices, 1539; N. Listenius, Rudimenta musicae, 1533! W. Philomathes, Musicorum libri qualuor, 1534; J. Spangenberg, Quesliones musicae, 1536; isti, Prosodia, 1538; J. Walter, Lob und Jyreis der Ibblichen Kunst Muica, 1538 i dr. NOVA IZD.: G. Rhaus Musikdrucke aus dem Jahren 1538 45 obi. H. Albrecht (od 1955 nadalje); Newe deudsche geistliche Gesenge (1544) obj. J. Wolf(DDT, 1908; II izd. 1958); Bicinia germanica (1545) obj. H,, Reichenbach (1926); Sacrorum Hymnorum... obj.R. Gerber (Das Erbe deutscher Musik, 1943); Deudsche Zwiegcsdnge aus G. Rhaus Bicinia gallica (1545) obj. K. Ameln (IV izd. 1950); faksimil prirunika Enchiridion utriusque musicae practicae obj. H. Albreclit (Documenta musicologica, 1951). LIT.: VC. W6lbing, Der Drucker und Musikverleger G. Rhaw (disertacija), Berlin 1922. W. Gosdau, Die religiose Haltung in der Reformationsmusik, nachgewiesen an den Newen deudschen geistlichen Gesengen des Georg Rhaw, 1544, Kassel 1933. L. Schrade, The Editional Practice of Georg Rhaw, The Musical Heritage of the Church, Valparaiso, Indiana 1949 (novo izd. 1954). H. Albrecht, Zur Rolle der Kontrafaktur in Rhaws Bicinia von 1545, Spo menica M. Schneideru, Leipzig 1955. M. Geck, Georg Rhau, MGG, XI, 1963. M. Kun.

197

RHYTHM & BLUES, stil jazz-muziciranja amerikih Crnaca, koji se razvio tridesetih godina u Harlemu (New York) pod utje cajem svvinga; temelji se na bitnim obiljejima jazza, bluesu i ritmu (otuda naziv), ali se oni pojavljuju u pojednostavnjenom obliku. Glavna su obiljeja toga stila jednostavna melodija (blues) s jako akcentuiranim ritmom i punktiranim osminkama (tipa boogie-woogie). Pedesetih godina Rh. & B. ponovno oivljuje, ali se komercijalizira i poprima karakter lagera ( --> Rok and Roll). Najpoznatiji su predstavnici toga stila Louis Jordan, Big Jay McNeelv i Ray Charles. M. Maz. RIADIS (pseudonim prema skraenom majinom prezi menu Eleftheriadis; pravo prezime Khu), Emilios, grki kompozitor (Solun, 13. V 1885 17. VII 1935). Muziku je studirao u Solunu, Munchenu (F. Mottl, A. Beer-Walbrunn) i Parizu (G. Charpentier, M. Ravel). Od 1915 profesor klavira na Konzervatoriju u Solunu. Njegov vokalni stil, proet pukim i istonjaki obojenim elementima, odaje utjecaje francuskih impresionista.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Zalaz Sunca u Solunu; Biblijski plesovi; Poziv na mir (nedovreno). KOMORNA: gudaki kvartet; klavirski kvintet; 2 sonate za violonelo i klavir. Prelude, hommage u Ravel i druge klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: La Routeverle i Lc Chant sur le Jleuve. Scenska muzika. VOKALNA: zborovi uz pratnju klavira; 2 plesne pjesme za 2 enska glasa, violinu, violu i klavir; oko 200 solo pjesama. Liturgie de Saint Jean Chrysostmne 3 1931; Te Deum. Obradbe grkih i albanskih narodnih pjesama. LIT.: O. Merlier, Predgovor Riadisovoj kompoziciji Liturgie de Saint Jean Chrvsostome, Atena 1952. M. E. Dounias, Emilios Riadis, MGG, XI, 1963.

RIBATTUTA (tal. odboj, povratni udarac; njem. Zuruckschlag), muziki ukras koji su naroito esto upotrebl javali talijanski pjevai u XVII i XVIII st., a sluio je kao priprava za triler. Poimao je polaganim, a onda sve brim izmjenjivanjem jednog tona s njegovim gornjim susjednim tonom:

RHEINBERGER, Joseph, njemaki kompozitor i orgulja (Vaduz, Liechtenstein, 17. III 1839 Mtinchen, 25. XI 1901). Uio na Miinchenskom konzervatoriju i privatno kod P. Lachnera. Na tom zavodu predavao 1859 klavir, idue godine kompoziciju, a kasnije i orgulje. Od 1860 do 1866 orgulja u crkvi sv. Mihajla, 1864 postao zborovoda Miinchenskog pjevakog drutva. Kad je H. v. Btilow 1867 reformirao Konzervatorij imenovao je Rheinbergera profesorom za orgulje i kompoziciju. Istaknuti kontrapunktiar, Rh. je bio neobino cijenjen ka o pedagog. Medu brojnim njegovim kompozicijama istiu se sonate za orgulje koje bez sumnje idu u red najvrednijih djela cjelokupne literature za taj instrument. U njima, kao i u drugim orguljskim djelima, Rh. se izdigao iznad brojnih Bachovih epigona. Tu j e on naao vlastiti stil i u izrazu i u obliku (od 20 sonata 17 sadre fugu u kojoj posebna coda esto zamjenjuje strettu i konvencionalni pedalni ton).
DJELA. ORKESTRALNA: Florentiner Symphonie u F-duru op. 87, 1876; simfonijska pjesma Wallenstein op. 10, 1867; koncert za klavir, 1876; 2 koncerta za orgulje. Uvertire: Der Widerspensligen Zdhmung; Demetrius i Akade-mische Festouvertilre. Fantasie; Passacaglia. KOMORNA: gudaki kvartet; 2 gudaka kvinteta; 4 klavirska trija; klavirski kvartet; klavirski kv intet; nonet; 2 sonate za violinu i klavir: u Es-duru i u e- molu; sonata za violonelo i klavir u C-duru; sonata za rog i klavir; sonata za klarinet i klavir u es -molu. KLAVIRSKA : 4 sonate; sonata za klavir4-runo; duo za 2 klavira. ORGULJSKA: 20 sonata; 22 fughette; brojne krae kompozicije. DRAMSKA: opere Die sieben Raben, 1869 i Des Tiirmers Tochterlein, 1873; Singspieli Der arme Heinrich, 1863 i Das Zaubervjort, 1888. Scenska muzika. VOKALNA: oratorij Der Stern von Bethlehem; legenda Cristophorus za sole, zbor i orkestar, 1880; Monofort za sole, zbor i orkestar; zborovi uz orkestar i a cappella; etvoropjevi; dvopjevi; 66 solo-pjesama. CRKVENA: 14 misa; 3 rekvijema; 2 Stabat Mater; 23 moteta; himne i dr. LIT.: R. Molitor, Joseph Rheinberger und seine Kompositionen fur Orgel, Leipzig 1904, H. Grace, The Organ Works of Rheinberger, London 1925 (II izd. 1932). Joseph Rheinberger. Gedenkschrift zu seinem 100. Geburt stag, Vaduz 1940. A. WiXrz, Joseph Gabriel Rheinberger, MGG, XI, 1963.

Ukras r. razvio se iz vokalnog tremola. RIBAUPIERRE, Andre de, vicar ski violinist (Clarens, Vaud, 29. V 1893 Rochester, New York, 17. I 1955). Uenik W. Gorskog i E. Ysayea. Koncertirao po cijelom svijetu. Predavao u Lausannei (1914 21), Cincinnatiju (1921 24), Clevelandu (192429) i enevi (od 1929); uz to vodio violinske teajeve na Ecole normale de Alusique u Parizu. God. 1915 osnovao u Lausannei, s bratom Emileom (takoer violinistom) i sestrom Mathildeom muziku kolu Institut Ribaupierre koja je vrlo brzo postigla velik ugled. Kao solist i voa gudakih kvarteta Quatuor de Lausanne (do 1948) i Ribaupierre, stekao je meunarodno priznanje. Ne manji uspjeh postigao je kao interpret sonata za violinu i klavir u komornom duu s pijanisticom J. Blancard. Od 1948 bio je profesor na Eastman School of Alusic u Rochesteru. RIBERA Y TARRAG6, Julian, panjolski muzikolog (Carcagente, Valencia, 19. IX 1858 2. V 1934). Na Univerzitetu u Madridu promovirao filozofiju i knjievnost; specijali zirao ie grki te arapsku povijest i knjievnost. Od 1887 profesor arapskog na Univerzitetu u Zaragozi; od 1905 profesor panjolsko-arapske knjievnosti na Univerzitetu u Madridu. Mnogo je pridonio upoznavanju arapske kulture, ali je i preuveliao njen utjecaj na panjolsku muziku i srednjovjekovnu evropsku monodiju.
DJELA (muzikoloka): El Cancionero de Aben Cuztnan, 1910; La Miisica de las Cantigas. Estudio sobre su origen y naturaleza, 1922; La Muica andaluza medieval en lascancionesde los lrovadores,troveros y Minnesinger (3 sv.), 192325 (sadrava 356 transkripcija srednjovjekovnih me lodija); De muica y metrica gallegas, u svesku Homcnaje a don R. Menendez Pidal, 1925; La Miisica drabc medieval y su influencia en la espanola, 1927; Para la historia de la muica popular, Boletin de la Real Academia de la Historia, 1927; La Muica de la jota aragonesa, 1928; Muica in Ancient Arabia and Spain, 1928. LIT.: AI. Querol, Julian Ribera, MGG, XI, 1963-

RIBNIKAR, Stana -* uri-Klajn, Slana RICCI, Corrado, talijanski historiar umjetnosti i muziki pisac (Ravenna, 18. IV 1858 Rim, 5. VI 1934). Direktor umjetnikih galerija u Parmi, Milanu i Firenci. God. 190619 predstojnik odjela za lijepe umjetnosti u ministarstvu prosvjete i od 1919 direktor Arheolokog muzeja u Rimu.
DJELA: Per la storia del Tealro Comunale di Bologna, 1884; Claudio Monteverdi e la Corte di Mantova, Cronaca Bizantina, 1886; / Teatri di Bologna nei secoli XVII e XVIII, 1888; Burney, Casanova e Farinelli in Bologna, 1890; Mozarl a Bologna, Gazzetta musicale, 1891; / primi cento concerti della Societd del Quartetlo di Bologna, 1879-1896, 1897; Arrigo Boito, 1919; Figure e figuri del mondo teatrale, 1920; La Scenografia italiana, 1930. lanci i rasprave. Nekoliko opernih libreta. LIT.: Corrado Ricci. In memoria, Roma 1935.

RHENE-BATON -> Baton, Rene

RICCI, 1. Luigi, talijanski kompozitor (Napulj, 8. VII 1805 Prag, 31. XII 1859). Studirao na Conservatorio di San Sebas-

198

RICCI RICH
imao vie karakter vjebe. Takav slobodno oblikovani r., uvo ili instruktivnog tipa, komponirao se ne samo za lutnju ni za druge instrumente onoga doba: za orgulje odnosno en (M. A. Cavazzoni, 1523), za violu da gamba (S. Ganassi, : D. Ortiz, 1553; G. Bassano, 1585), za trublju (G. Fantini, 1 te za violonelo (D. Gabrielli, 1689; G. B. Degli Antoni : 1690). Usporedo se, od sredine XVI st., razvija imitacijski gi r. i to preteno kao kompozicija za orgulje ili za instrumer komorni sastav, koja se redovito notirala u posebnim sves za svaku dionicu, a poslije 1600 i u partituri. Imitacijski r. ] ponirao se isprva po uzoru na vokalni polifoni oblik moteta imao viedjelnu formu, s vie tema. Konstrukcija je prema bila motetska, ali slog i stil su sve vie dobivali izrazito instrui talni karakter, to se oitovalo npr. u intervalima i skoko \ pjevaki nepodesnim, te u diminucijama, pasaama i ukra; svojstvenima instrumentalnoj tehnici . Prvi imitacijski rie za instrumentalni ansambl nalaze se u zbirci Muica nova ac modata per cantar et sonar (1540) koja sadrava djela G. Sej A. Willaerta, G. Parabosca, G. Cavazzonija i dr., a za or ih je prvi komponirao G. Cavazzoni (1543). Od sredine XVI st. pa sve do poetaka XVIII st. imitai se r. njeguje osobito u Italiji (J. Buus, A. Willaert, A. Padoi C. Merulo, Giovanni Gabrieli, P. Quagliati, G. M. Trabac Cifra, A. B. Della Ciaja i mnogi drugi) i u njemakim zeml (H. L. Hassler, Ch. Erbach, J. J. Froberger, J. K. Kerll, . F. Fischer, N. A. Strungk, J. H. Buttstett) te u panjolskoj se naziva i tiento (A. de Cabezon, F. Correa de Arauxo). U se razdoblju imitacijski r. oblikuje na nekoliko naina: pc matski i viedjelno (A-B-C-D); politematski i viedjelno, manjim brojem tema koje u zavrnom dijelu nastupaju s (A-BC-ABC); politematski, ali s istodobnom obradbom ti monotematski s primjenom razliitih kontrapunktskih vje (augmentacija, diminucija i si.). Taj se tip kontrapunktiki gato razraenog ricercara s jednom glavnom temom pribl: najvie fugi, ali ostaje bez medustavaka, karakteristinih za (u to su doba nazivi r. i fuga katkad sinonimi). Monotem; ricercare komponirali su medu ostalim A. Gabrieli, G. Fr< baldi, J. K. Krieger, J. Pachelbel i D. Buxtehude. Razvita cercara okrunio je J. S. Bach sa dvije kompozicije to ih je uv u zbirku Musikalisches Opfer (1742); prvi je troglasan, a c estoroglasan s akrostihom na izraz r. u naslovu: Regis 1 Cantio Et .Reliqua Canonica, Arte .Resoluta. Meutim, r. zap u XVIII st. iezava, ustupajui mjesto fugi. U novije doba kompozitori skloni oivljavanju starih fc ponovno poseu za ricercarom, posebice G. F. Malipiero Casella i B. Martinu (3 r. za komorni orkestar), dok I. Strav oznauje nazivom r. II i IV dio svoje Kantate (195152) ljefnu je instrumentaciju Bachova estoroglasnog ricercara inio A. Webern (1935).
LIT,: H. Opiensky, Quelques considerations sur l'origine des rici pour luth, Publications de la societe francaise de musicologie, 1933. ' Sutherland, Studies in the Development of the Kevboard and Ensemble I care from Willaert to Frescobaldi (disertacija), Cambridge (Massachu: 1942. K. Jeppesen, Die italienische Orgelmusik am Anfang des Cinquei Kobenhavn 1943 (II izd. 1960). G. A. Sutherland, The Ricercari of J. MQ, 1945. W. Apel, The Early Development of the Organ Ricercar, N Disciplina, 1949. H. H. Eggebrecht, Terminus Ricercar, AFMW, F. Torrefranca, Origine e significato di Repicco, Partita, Ricercare, S zat ura, Kongresni izvjetaj, Utrecht 1952. R. Murphy, Fantasia and Rii
1 * -1 - j t- V* t t*r\ turi'
1

tiano u Napulju (N. A. Zingarelli). Boravio u raznim talijanskim gradovima (Napulj, Parma, Rim, Torino, Milano), gdje su se, veinom sa mnogo uspjeha, izvodile njegove opere. Od 1837 dirigent i direktor Opere u Trstu. Razvio je vlastiti operni stil, mdovezujui se na G. Donizettija. Djela su mu poletna i spontana, originalno instrumentirana, puna melodijske drai i svjeine.
DJELA. DRAMSKA. Vie od 30 opera: Colombo, 1829; L'Orfanclla di Ginevra, 1829; Chiara di Rosemberg, 1831; Chi dura vince, 1834; La Solitaria delle Asturie, 1844,- // Birraio di Preston, 1847; La Feta di Piedigrotta, 1852 i // Diavolo a quattro, 1859 (5 opera zajedno s bratom Federicom). Kantate; zbor La Serenata', himna Parthenope', solo-pjesme. Vie od 20 misa.

2. Federico, kompozitor (Napulj, 22. X 1809 Conegliano, Treviso, 10. XII 1877). Brat Luigija; studirao na Conservatorio di San Sebastiano u Napulju (P. Raimondi, N. A. Zingarelli, L. Ricci). Boravio u raznim talijanskim gradovima, u Madridu 1 Lisabonu. God. 185269 kapelnik na koli carskih kazalita u Petrogradu. Od 1869 ivio u Parizu, od 1876 u Coneglianu. Opera Crispino e la Comare, koju je komponirao s bratom Luigijem, po scenskoj komici i inventivnoj melodici nadmauje nji hova ostala zajednika, a i samostalna djela; odral a se do novijeg vremena na repertoaru svjetskih pozornica.
DJELA. DRAMSKA. 20 opera (5 opera s bratom Luigijem): La Prigione di Edimburgo, 1838; Un Duello sotto Richelieu, 1839; Corradod'Altamura, 1841; Michelangelo e Rolla, 1841; Dr. Rose o La Dogaresse, 1872 i Une Fete d Venise, 1872. Simfonija. Kantate; zbirke solo-pjesama; solfeggi. Dvije mise i druge crkvene kompozicije. LIT.: F. De Villars, Notices sur Luigi et Federico Ricci, Pari 1866. L. de Rada, I Fratelli Ricci, Firenze 1878. L. Gasparini, Luigi e Federico Ricci musicisti napoletani, Napoli 1951. E. Gara, Luigi Ricci uno dei due Goncourt dell'Opera BurTa, La Scala, 1959. C. De Jncontrera, Luigi Ricci, Trieste 1959. 5. Bak-de Lagrevol, Ricci, 1. Luigi, 2. Federico, MGG, XI, 1963.

RICCI, (Francesco) Pasquale, talijanski kompozitor (Como, 17. V 1732 Loveno di Menaggio, Como, 7. XI 1817). Pripadnik reda Male brae konventualaca; od 1759 kapelnik kate drale u Comu. God. 176877 boravio u Njemakoj, Francuskoj, Engleskoj i Nizozemskoj, a zatim ponovno u Comu. R. je u Milanu utemeljio jednu Muziku akademiju.
DJELA (objavljena): 3 simfonije, oko 1765; 6 simfonija op. 2, oko 1770; 6 Quintetti a plusieurs instrutnents obliges op. 5, oko 1770; 3 Symphonies concer-lantes op. 9, oko 1775; Dies irae za zbor i orkestar op. 7, oko 1775; 6 gudakih kvarteta op. 8, oko 1775; 6 gudakih trija, oko 1770; 6 sonata za embalo, vio linu i violonelo op. 4, oko 1770; Divertimento za embalo i violinu, oko 1770; Minuetti, ballabili e notturni, oko 1775 i dr. U rukopisu: koncert za flautu; koncert za violonelo; simfonija za vie instrumenata; uver tira; 2 kvinteta sa 2 roga ad libitum; gudaki kvartet; vie sonata; 6 gudakih trija; 6 dueta; crkvena djela i dr. LIT.: Ch. Cudivorth i F. Golhel, Francesco Pasquale Ricci, MGG, XI, 1963.

RICCI, Ruggiero, ameriki violinist (San Francisco, 24. VII 1918 ). Uenik L. Persingera u San Franciscu i G. Kulen kampfa u vicarskoj. Zapoeo umjetniku karijeru kao deseto godinji djeak u rodnom gradu, a 1929 nastupio u Carnegie Hallu u New Yorku. Koncertirao u SAD i Evropi. Istie se iz vanredno lijepim i intenzivnim tonom i briljantnom tehnikom. Uz klasian repertoar njeguje i djela suvremene violinske lite rature. Posebno je zapaen kao interpret djela N. Paganinija. RICCI, Vittorio, talijanski kompozitor i uitelj pjevanja (Terranuova Bracciolini, Arezzo, 18. III 1859 Firenca, 24. IV 1925). Uenik G. Tacchinardija u Firenci i G. Sbriglie u Parizu; dvadesetak je godina djelovao kao profesor pjevanja u Edinbourghu i zatim se nastanio u Firenci. Vana su njegova didaktika djela o tehnici pjevanja.

/"^if ftrfnf*nn^

^.T& HT

U n irAn

f r\ & A

______

TJ

TJ

T^rrtiitnviii* ti t

DJELA. VOKALNA: Humanitas za sole, zbor i orkestar, 1895; Lord Ullins Daughter za bariton i orkestar; // Mercaio degli gnomi za sole, enski zbor i or kestar; 2 Sonetti danteschi za tenor i orkestar; Scene delta foresta za bariton i orkestar; Maggiolata za soliste, z bor i gudaki kvartet; Le Violelle za zbor i klavir. Solo-pjesme; dueti; Solfeggi (8 sv.), 1912; Exercizi giornalieri (3 sv.) i dr. SPISI: La Crisi del bel canto, 1915; // Pianista, 1915 (novo izd. 1926); U'Orchestraziont , 1920; La Tecnica del canto in rapporto con la pralica antica e la teoria moderna, 1920; // Bel canto, 1923; Voice Production and Singing i dr. IZDANJA: Antiche gemme italiane; Canzoni italiane del sec. XVII; 6 Canzoni di Arne i dr. LIT.: A. Vczzani, Vittorio Ricci, II Pensiero musicale, Bologna 1925.

zaiura, rs.ongicsm izvjetaj, LJIICCJ.IL iy3^. i\. jviurpny, ranuMa dnu i\n in the i6th Century (disertacija), New Haven 1954. H. H. Eggebrecht, dien zur musikalischen Terminologie, Wiesbaden 1955 (II izd. 1968). Murphy, Fantaisie et Recercare dans les premieres tabulature s de luth du

RICERCAR (ricercare, ricercata, recercata od tal. ricercare traiti, ispitivati, istraivati), jedna od najstarijih vrsta instrumentalne kompozicije, rairena od XVI do XVIII st. Prvobitno je izraz ricercare znaio u muzici ispitivanje, podeavanje, usklaivanje instrumenta, intoniranje, pa su se njime oznaivali openito instrumentalni stavci uvodnog karaktera. Naziv se u tom smislu susree prvi put u tabulaturama za lutnju F. Spinaccina (1507), G. A. Dalze (1508) i F. Bosanca (1509 i 1511). Taj je prvotni tip ricercara imao, u skladu sa svojom uvodnom funkcijom, preteno improvizacijsku gradu, oblikovanu izrazito instrumen talno; puni akordi izmjenjivali su se s pasaama; esto je prvi dio bio ivahan, pokretljiviji (tastar de corde), a drugi dio mirnijeg toka (U ricercar dietro). Osobito se prakticiralo redanje ricercara po tonalitetima (r. de tutti li toni, r. sopra li toni), pa je r. katkad

1963.

RICH, Buddy (pravo ime Bernard), ameriki jazz -but i pjeva (New York, 30. VI 1917 ). Nastupati je poec kao dijete u predstavama svojih roditelja. Karijeru jazz-bubi zapoeo 1938 u orkestru Joea Marale, zatim angairan u c strima Bunnvja Berigana (1938), Artiea Shawa (1939), Tomi Dorseva (193942 i 194446) i Bennvja artera (1942). ( 1946 osnovao vlastiti veliki jazz-orkestar, a 1947 odlazi na neju u organizaciji Jazz At The Philharmonic Normana Grs Od 1951 lan je sastava Big Four (s Charliejem Venturom i Cl byjem Jacksonom), 1953 54 orkestra Harrvja Jamesa s k 1957 odlazi na turneju po Evropi, 1954 55 ponovno je u sas T. Dorseva a 1958-59 vodi vlastiti kvintet. Nakon prekida : bolesti, od 1960 nastupa, najprije krae vrijeme kao pjt zatim kao bubnjar s vlastitim combo-sastavom te 196061 duima turneju po Dalekom Istoku. God. 1966 utemeljio r veliki jazz-orkestar s mladim glazbenicima, s kojim gostuje

RICH RICORDI
Evropi (na jazz festivalu u Pragu). Sudjelovao na festivalu jazza u Newportu (1965), nastupao i na televiziji te snimio velik broj ploa s razliitim sastavima. Dobitnik je Zlatne nagrade Esauiera, 1947. Tipian predstavnik swinga, ubraja se meu najbolje bub njare u povijesti jazza. RICHARDSON, Alfred Madeley, engleski orgulja i mu ziki teoretiar (Southend -on-Sea, Essex, 1. VI 1868 New York, 23. VII 1949). Muziku studirao na Royal Academy of Music u Londonu (Ch. H. Parry, W. Parratt, E. Pauer) i na Univerzitetu u Oxfordu, gdje je doktorirao 1897. Crkveni orgulja, 18971908 u Southtuark Cathedral u Londonu; istodobno osnovao i vodio pjevako drutvo. Od 1909 ivio u SAD; isprva u Baltimoreu, a od 1912 predavao na Institute of Musical Art u New Yorku. Ogledao se i kao kompozitor.
DJELA. SPISI: Choir Training Based on Voice Produclion, 1899; The Psalms. Their Structure and Musical Rcndering, 1904; Church Music, 1904; The Southwark Psalter, 1904; Modern Organ Accompaniment, 1907; The Choirtraincr's Art, 1914; The Southwark Canlicles, 1918; Extempore Playing, 1922; Melps to Fuguc VCriting Based on Bach's Das Wohltemperierte Klavier, 1930; The Medieval Modes, 1933; Fundamenlal Counterpoint, 1936.

199

glavnih stupova sveanih igara u Bavreuthu. Meutim, R. nije bio samo uzoran interpret Wagnerovih djela, ve je obdaren smislom za stilsko oblikovanje podjednako sugestivno ostvarivao i druga djela klasinoga i romantinog repertoara. To se osobito odnosi na kompozicije J. Brahm-sa, od kojih su mnoge doivjele svoju praizvedbu pod njegovom palicom.
LIT.: L. Karpath (redaktor), R. Wagners Briefe an_Hans Richter, Wien 1924. O. ourek, Antonin Dvorak a Hans Richter, Praha 1942 (njemaki, Spomenica E. H. Miiller von Assovvu, Salzburg 1942). R. Schaal, Ha ns R ic hte r, MGG, XI, 1963-

H. RIC HTER

RICHTER, Ernst Friedrich Eduard, njemaki muziki teoretiar i kompozitor (Gross Schonau, Lausitz, 24. X 1808 Leipzig, 9. IV 1879). Uio kod Ch. Th. Weinliga u Leipzigu. Od 1843 nastavnik na Konzervatoriju u Leipzigu, uz to vodio Singakademie, zatim djelovao kao crkveni orgulja. Od 186 8 bio je kantor crkve sv. Tome. Veliku su popularnost stekli njegovi prirunici iz muzike teorije; prevedeni su i na mnoge strane jezike. Njegove kompozicije nemaju trajnije vrijednosti.
DJELA. KOMPOZICIJE: gudaki kvarteti; sonate za violinu i klavir. Klavirske kompozicije. Kompozicije za orgulje. Oratorij Chrislus der Erloser, 1849; Dithyrambe za zbor i klavir, 1859; solo-pjesme. Crkvena djela. TEORETSKA. Praktische Studien zur Theorie der Musik: I, Lehrbuch der Harmonie, 1853 (XXXVI izd. 1953); II, Lehrbuch der Fuge, 1859 (IX izd. 1921) i III, Lehrbuch des einfachen und doppelten Kontrapunkts, 1872 (XV izd. 1920); Katechismus der Orgel, 1868 (IV izd. 1896). LIT.: B. Stockmann, Ernst Friedrich Eduard Richter, MGG, XI, 1963-

RICHTER, Frantiek (Fr anz) Xaver, eki kompozitor (Holeov, Moravska, 1. XII 1709 Strasbourg, 12. IX 1789). 0 njegovu ivotu nema tonih podataka do 1740, kad postaje drugi kapelnik dvorske kapele u Kemptenu; od 1747 na mannheimskom dvoru violinist i pjeva (k asnije komorni kompozitor). Od 1769 do smrti bio regens ehori katedrale u Strasbourgu. Imao je velik ugled i kao nastavnik. U Mannheimu je komponirao preteno instrumentalna djela, a u Strasbourgu se bavio ponaj vie vokalnom muzikom za crkve ne potrebe. R. je jedan od naj istaknutijih predstavnika -> Mannheimske kole i njezina ranoklasinog stila. ' U pjevnosti brzih stavaka nagovijeta, prema C. Schoenbaumu, Mozartove simfonije, u harmoniji gdjekad izne nauje rafiniranim spojev ima, a zanimljivo je i kretanje njegovih basovih dionica. U crkvenim djelima otkriva se njegovo veliko kontrapunktsko umijee. Kao teoretiar nadovezuje se na J. J. Fuxa i M. Spiessa.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 83 simfonije (51 simfo nija tampana); 13 koncerata za klavir; 8 koncerata za flautu; koncert za obou; koncert za visoku trublju (clarino). est gudakih kvarteta; 12 sonata za 2 violine i violonelo; 8 trija za 2 violine i b. c; 12 sonata za obligatni embalo, violinu (flautu) i vio lonelo; 6 komornih sonata na obligatni embalo, flautu (violinu) i violonelo; Divertimento za flautu, violonelo i klavir; 6 sonata za flautu i b. c; 6 dueta za flaute. CRKVENA. Dva oratorija: La Deposizione della croce di Gesii Cristo 1 Oratorium in duas partes divisutn. Vie od 30 misa; 3 rekvijema; 3 Te Deuma; Stabat Mater i dr. Udbenik kompozicije Harmonische Belehrungen oder grundliche Aniveisung zur musikalischen Ton-Kunst oder reguldren Composition (obj. u prijevodu Ch. Kalkbrennera pod naslovom Traite d harmonie et de composition, 1804). Tematski popis Richterovih crkvenih djela iz arhiva katedrale u Strass burgu obj. F. X. Mathias (Festschrift H. Riemann, 1909). NOVA IZD. H. Riemann obj.: 4 simfonije (DTB, III, 1 i VII, 1); 6 gudakih kvarteta (DTB, XV); trio za flautu (violinu), violonelo i klavir u g -molu (DTB, XVI) i sonatu za flautu, violonelo i klavir u A -duru (Collegium Musicum, 1904); pojedina djela obj. R. Sondheimer, W. Upmever, A. Hoffmann, E. Hradecky i r. LIT.: W. Barth, Die Messenkompositionen F. X. Richters (disertacija), Miinchen 1941 (rkp.). W. Ga'ssler, Die Sinfonien von F. X. Richter und ihre Stellung in der vorklassischen Sinfonik (disertacija), Miinchen 1942 (rkp.). T. Volek, F. X. Richter, Hudebni Rozhledv, 1959. R. Munsler, Franz Xaver Richter, MGG, XI, 1963.

RICHTER, Karl, njemaki orgulja i zborovoa (Plauen, 15. X 1926 ). Prvo muziko obrazovanje stekao na Kreuzschule u Dresdenu, a zatim studirao na Crkvenom muzikom institutu u Leipzigu (K. Straube, G. Ramin). Umjetniku karijeru za poeo kao orgulja crkve sv. Tome u Leipzigu. Od 1951 profes or je na Visokoj muzikoj koli u Munchenu, gdje je uz to orgulja u crkvi sv. Marka i dirigent Miinchner Bach-Chora. Kao orgulja koncertira i u inozemstvu (Francuska, Italija, Nizozemska, vi carska, SAD i dr.). RICIERI (Riccieri), Giovanni Antonio, talijanski pjeva i kompozitor (Venecija?, 12. V 1679 Bologna, 15. V 1746). Muziku uio u Faenzi, Vicenzi (G. Castelfranco, M. Zanoli) te kod D. Freschija i F. P. Alghisija; 1700 debitirao kao sopranist u Ferrrari (Teatro Bonacossi). Od 1701 pjevao je u ponovno uspostavljenoj kapeli crkve S. Petronio u Bologni; jo iste godine pjeva u tamonjoj Accademia Filarmonica, a od 1704 i kompozitor; na tom je poloaju bio do 1716. God. 172226 bio je u slubi grofa S. M. Rzewskog u Poljskoj. U Italiju se vratio 1728, zatim je 1732 postao franjevac konventualac u Bologni, ali je uskoro napustio red. ivio je poslije u Padovi, Veneciji i Bologni; od 1744 do smrti bio je kapelnik u Centu kraj Bologne. Njegovi su uenici bili A. Bernacchi, Padre Martini, G. M. Nelvi i A. Caroli.
DJELA: opera L'Armidoro. CRKVENA. Oratoriji: // Difensor della fede, 1713 ; La Nascita di Giesit Bambino, 1713; La Tentazione d'incredulita ch'ebbe Santa Caterina, 1714; // ore humano combattuto da due amori, 1716; II Sacrifizio d'Isacco, 1738. Za glasove i instrumente: Messa in 2 ori; Lezioni della Settimana Santa; Requiem e Kyrie; Kyrie e Gloria alla pastorale per la notle di Natale; Magnificat; Kyrie e Gloria, 1703; moteti; psalmi i dr. LIT.: L. F. Tagliavini, Giovanni Antonio Ricieri, MGG, XI, 1963.

RICHTER, Hans, austrijski dirigent (Gyor, Madarska, 4. IV 1843 Bavreuth, 5. XII 1916). U Beu 186065 uio na Konzervatoriju kompoziciju (S. Sechter), violinu i rog, te tamo zapoeo umjetniku karijeru kao kornist orkestra kazalita Kdrtnertor (186266). God. 186869 zborovoa Miinchenske opere i zatim dirigent Opere u Budimpeti (187175). U Beu je od 1875 bio dirigent dvorske opere; 187597 vodio je tamo i Filharmoniju, a 188083 dirigirao i koncertima Drutva prijatelja muzike. Od 1897 dirigent ranijeg Halleova orkestra u Manchesteru. Ve od 1876 redovito nastupao na sveanim igrama u Bavreuthu. U Londonu je 187997 vodio Orchestral Festival Concerts, poznat kasnije pod njegovim imenom (Richter Concerts). R. ide u red najveih dirigenata svoga vremena. Usko vezan uz R. Wagnera i njegovu umjetnost, on je od 1876 bio jedan od

RICORDI, talijansko muziko nakladno poduzee. Osnovao ga je Giovanni R. (1785 1853). On je 1807 boravio u Leipzigu i kod tvrtke Breitkopf und Hartel upoznao tehniku bakrotiska. Vrativi se u Milano, otvorio 1808 nakladno poduzee i iste godine objavio prvu publikaciju, zbirku opernih arija Giornale di Muica vocale Italiana. asa Ricordi (C. R.) razvila se brzo u najvee talijansko nakladno poduzee. God. 1813 stavila je u prodaju oko 800 izdanja djela talijanskih opernih kompozitora, u prvom redu G. Rossinija, V. Bellinija i G. Donizettija. Idue godine objavljen je prvi katalog naklade R. Od 1842 R. izdaje vrijedan muziki asopis Gazzetta Musicale di Milano, a 1844 zapoinje s tiskanjem Verdijevih djela. Po Giovannijevoj smrti preuzeo je upravu naklade njegov sin Tito I R. (1811 1888) koji je bio aktivan u poduzeu ve od 1825. On je nakladi pripojio poduzea Fratelli Clausetti i asa Lucca te otvorio podrunice u nekoliko talijanskih gra dova, u Parizu i u Londonu. Tita je naslijedio sin Giulio R. (1840 1912), pisac, slikar i kompozitor (od oko 1910 pod pseudonimom J. Burgmein), oev suradnik od 1863. Za njegove vrlo uspjene uprave nakladi R. prikljuena su poduzea Escudier, Pigna, C. Schmidl i B. Carelli. On je otvorio podrunice u Leipzigu i New Yorku. Ponovno je 1866 pokrenuo asopis Gazzetta Musicale (od 1902 Muica e Musicisti, od 1906 Ars et Labor), Kao kompozitor Giulio R. je blizak G. Pucciniju s kojim ga je vezivalo i osobno prijateljstvo.
DJELA: orkestralne, komorne i klavirske kompozicije. Operna pria La Prindpessa invisibile, 1869; balet Un Capriccio (s M. Salom), 1866; operete La Secchia rapita, 1910 i Le Tapis d'orient, 1912. Pjesme. lanci.

Tito II R. (18651933) vodio je nakladu sa znatno manje uspjeha od svoga oca Giulija te se 1919 povukao. Upravu su tada preuzeli dotadanji suradnici Carlo Clausetti i Renzo Valcarenghi. Renzov sin Guido V. (1893 1967) osnovao je samostalne podrunice R. Americana u Buenos Airesu (1924) i R. & C. u Brazilu (1927). God. 1956 naklada R. je reorganizirana, pa otada

200

RICORDI RIEMANN
RIEDL, Josef Anton, njemaki kompozitor (Munchenj VI 1927 ). Uenik C. Orffa, studirao zatim u parikom d'Essai kod P. Bouleza i P. Schaeffera te poeo komponirati konkretnu muziku. Za Riedlov umjetniki razvoj bila je \ suradnja u Groupe de Recherches de Musigue Concrete Franc radio-difuzije i televizije; od 1955 radio u eksperimentalnom diju u Kolnu i kod H. Scherchena u Gravesanu. R. je utemei Studija za elektronsku muziku tvrtke Siemens u Munchenu.
DJELA. KONKRETNA: Musiouc concrete 1951; Stiick za sopran1 vir, 1952; Stiick za alt, klavir i udaraljke, 1952; Stiick za sopran i klavir, 1 Sliick za mezzosopran, gudae, klavir i udaraljke, 1953; Stiick za soliste, i udaraljke, 1954; Olympische Hymne, 1954; Stiick za gudae, klavir i udai J 955; Stiick za udaraljke, 1957; Stiick za gitaru i vibrafon, 1960; Stiick za i 1961. ELEKTRONSKA: Studio 1958; Studio 1959; Studio 1961; 2 : 1962. EKSPERIMENTALNA: Eleklronischc Musik I II I9 S S i Ih 1959; Elektronische Musik za 3 grupe zvunika, 1959; Komposition Nr. 5, 69; Silphium, 1969 70. Elektronska muzika za radio i film.

djeluje pod nazivom Societa R. Danas je vode Carlo Origoni, Eugenio Clausetti i Guido Rignano. Izdanja naklade R. kompendij su talijanske muzike od poetka XIX st. do danas. U prolom stoljeu poduzee se orijen tiralo na izdavanje operne muzike. U XX st. proiruje djelat nost na izdavanje instrumentalnih i didaktikih djela. U kata logu iz 1902 (obuhvaa vie od 100 000 brojeva) nalaze se i imena suvremenih talijanskih kompozitora. Medu reprezentativnim izdanjima istiu se instrumentalna djela D. Scarlattija, A. Vivaldija, zbirka Istituzioni e Monumenti ell'Arte Musicale Italiana{i<)3l 39 i ponovno 1956) te Encidopedia della Muica (red. C. Sartori; 4 sv., 196364). Od asopisa, koji izlaze u nakladi R., uz Gazzetta Musicale najpoznatiji su Rivista minima (186583), Muica d'oggi (191942; nova serija od 1958) i Ricordiana (195158); R. je objavljivao i godinjak Ahnanacco Musicale. Filijale poduzea nalaze se u metropolama Evrope i ostalih kontinenata. Naklada R. posjeduje veoma vrijedan arhiv, u kojemu se uva velik broj rukopisnih partitura s podruja talijanske operne umjetnosti.
LIT.: Internationale Musik- und Theater-Ausstellung 1892 Wien, G. Ricordi & C. Drucker und Verleger Mailand, Milano 1892. G. Adami, Giulio Ricordi, Milano 1933 ( I I izd. 1945). O. Vergani, Piccolo viaggio in un archivio, Milano 1953. C. Sartori, asa Ricordi 1808 1958, Milano 1958. L'Inaugurazione del nuovo stahilimento delle Offic ine Grafiche Ricordi, Muica d'oggi, 1961. C. Sartori, Ricordi, MGG, XI, 1963. M. Kun.

RIDDLE, Nelson, ameriki trombonist, kompozitor i diri gent (Oradell, New Jersevj 1. VI 1921 ). Uio najprije klavir, zatim preao na trombon. Angairan kao trombonist i araner u orkestrima Ch. Spivaka, J. Walda, T. Dorseva i Boba Crosbvja; zatim se posvetio radu na filmu, televiziji i radiju {National Broadcasting Company na Zapadnoj obali SAD). Osnovavi vlastiti revijski orkestar, proslavio se kao intepret lagera i zabavne muzike te kao araner za velike sastave (big bands). Snimio je vie ploa s istaknutim solistima (Nat King Cole, Ella Fitzgerald, Peggy Lee, Frank Sinatra). Komponirao je muziku za televizijske serije. Jaroslav, eki kompozitor (Liberec, 25. VIII 1897 Podebradv, 14. VIII 1956). Studirao na Parikom konzervatoriju (J. Kfika, K. B. Jirak, J. B. Foerster). Od 1924 har fist i zborovoda eke filharmonije, s kojom je nastupao i kao dirigent, osobito vlastitih djela. Od 1929 profesor na Prako m konzervatoriju (194548 vodio majstorsku klasu), od 1948 na Akademiji muzikih umjetnosti. Komponirao je iskljuivo u okviru tradicionalnih orkestralnih i komornih forma. Neposrednost invencije i punokrvno muzikantstvo, uz izraajnu tematiku i virtuoznu kompozicijsku tehniku, osnovne su znaajke njegovih djela.
DJELA. ORKESTRALNA. Sedam simfonija: I, u cis -molu op. 3, 1924, II, u d- molu op. 4 (s obligatnim violonelom), 1925; I I I , u As-duru op. 8, 1927; IV, u A- duru op. 10 (s mjeovitim zborom), 1928; V, u c-molu op. 17, 1931; VI,op. 35, 1938 (nedovrena) i VII,op. 47, 1956. Simfonijeta u c-molu, 1923; simfonijeta za komorni orkestar, op. 40, 1945. Koncerti: za klavir, 1952; za violinu, 1926 i 2 za violonelo, 1930 i 1940. Uvertira u A -duru, 1929; serenada za gudae u E -duru, 1941. KOMORNA. Pet gudakih kvarteta: I, u gis -molu op. 6, 1927; I I , u E-duru op. 9, 1927; I I I , u A-duru op. 16, 1931; IV, u G-duru op. 20, 1933 i V, u a-molu op. 34, 1937; klavirski trio, 1949; kvintet za klarinet 1 gudake instrumente, 1926; duhaki kvintet, 1945; 2 noneta, 1934 i 1943; 2 sonate za violonelo i klavir, 1923 i 1948; kompozicije za violonelo i klavir i za violinu i klavir (Radostna Sonalina, 1947). Klavirske kompozicije. VO KALNA: kantate Zimnipohddka, 1936 i Rodnemu kraji, 1941; solo-pjesme. LIT.: J. Buiga, Jaroslav Ridky, MGG, XI, 1963. J. Vdlek, Jaroslav Ridky, Praha 1966.

RIEGEL, Henri Joseph -> Rigel, Henri Joseph RIEGER, Fritz, njemaki dirigent (Oberaltstadt, c Stare Msto, SSR, 28. VI 1910 ). Na Konzervatoriju u P studirao klavir (F. Langer), kompoziciju (F. Finke) i dirigi: (G. Szell). Umjetniku karijeru, zapoetu 1931 u Pragu kat rigent Njemake opere, nastavio u Usti, Bremenu i Mannhe 1949 preuzeo je vodstvo Filharmonijskog orkestra u Mlinci (Generaltnusihdirektor). Za 15-godinjeg djelovanja u Muncli u kojem je razdoblju bio stalni gost tamonje Dravne operi je stekao meunarodni ugled, osobito kao interpret muzike sinih i romantinih kompozitora. Zahvaljujui njemu, Miinc ska filharmonija uvrstila se u red prvih svjetskih orkestara potvruju i brojna gostovanja u inozemstvu. Da bi mogao 1 voljiti sve eim pozivima na gostovanja u svim krajevima jeta, R. se 1965 povukao s poloaja efa dirigenta. Od 197: efdirigent Simfonijskog orkestra u Melbourneu. RIEGGER, Wallingford, ameriki kompozitor (Alb Georgia, 29. IV 1885 New York, 2. IV 1961). Kompoz studirao na Institute of Musical Art u New Yorku, kod M. Bn u Berlinu i kod E. Stillman-Kelleva. Uz to studirao violor kod A. Hekkinga. Operni dirigent u Wiirzburgu i Konigsbe od 1916 u SAD, nastavnik muzike na raznim univerzitetima. 1922 do smrti ivio u Nevv Yorku. Bavio se i izdavakom dj> nou. Zapoeo je kao kasni romantik, no uskoro je stao eksj mentirati, a kasnije je poeo primjenjivati i dodekafonike stupke. Snana i originalna linost, R. je umio spojiti mod izraz sa tradicionalnim oblikovanjem.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfo nije: I, za mali orkestar, ] I I , 1945; III, 1947 i IV, 1957; simfonijeta, 1959; varijacije za klavir i ork< 1953; varijacije za violinu i orkestar, 1958; varijacije za violinu, violu i gu 1956; fantazija i fuga za orgulje 4- runo i orkestar, 1931; uvertira, 1955; J val Overture, 1957; Suite for Younger Orchestras za razne kombinacije gu duhaa i klavira, 1954; Dichototny za komorni orkestar, 1932; Consutntni 1939 (rev. pod naslovom Music for Orchestra, 1950); Quintuple Jazz, J< dr. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1939 i 1948; Canon on a Ground Bi Purcell za gudaki kvartet, 1951; k lavirski trio, 1920; klavirski kvintet, ] duhaki kvintet, 1952; nonet za limene duhake instrumente, 1951; Movt za 2 trublje, trombon i klavir, 1957; koncert za klavir i duhaki kvintet, ] Divcrtissement za flautu, harfu i violonelo, J933: sonatina za vi olinu i k 1947 i dr. Klavirske kompozicije (Nem and Old, 1944). Djela za 2 klavir Kompozicije za orgulje. DRAMSKA. Baleti: Frenctic Rhylhms za k: flautu, klarinet i bubnjeve, 1933 ; Trilogy (I, Theatre Piece za klavir i instrum 1936; II, With My Red Fires za klavir i instrumente, 1936 i I I I , Nezv L za klavir 4- runo, bubnjeve i druge instrumente, 1935); Machine Ballet za k i orkestar, 1938 i dr. VOKALNA: kantata In Certainty of Song, 195 Shakespeare Sonnet za bariton, zbor, klavir i komorni orkestar, 1956; La t dame sans merci za 4 glasa i 8 instrumenata, 1923; solo-pjesme i dr. LIT.: R. F. Goldman, VVallingford Riegger, MQ, 1950. J. B. Sch An Analvtical Study of the Principal Instrumental Compositions of W. Ri( (disertacija), Evanston 1954. W. Riegger, J. Becker, H. Cozvell i R. F. i man, A tribute to W. Riegger, Bulletin of the American Composers Alliance, R. F. Goldman, Wallinglord Riegger, MGG, XI, 1963.

RIDOUT, Godfrev, kanadski kompozitor (Toronto, 6. V _). Studirao u Torontu (Ch. Peaker, W. Kilburn, E. Mazzoleni, H. Willan). Od 1939 predaje teoriju muzike i kompoziciju na Konzervatoriju u Torontu, a od 1948 profesor je Univerziteta. Suradnik je Kanadskog radija.
191%

DJELA. ORKESTRALNA: Ballata za violu i gudae, 1938; Festal Ouverture, 1939; Comedy Ouverture, 1941; Dirge, 1943; 2 studije za gudae, 1946; Music for a Young Prince, 1959; Fali Fair, 1961; baletna suita, 1967. KOMORNA: Introduction und Allegro za komorni ansambl, 1968; Folk Song Fantasy za klavirski trio, 1951. Kompozicije za klavir i za orgulje. DRAMSKA: komina opera Colas et Colinette, 1963; balet La Prima ballerina, 1966. VOKALNA: simfonijska drama Esther za soliste, zbor i orkestar, 1952; kantata In memoriam Anne Frank, 1565. Za zbor i orkestar: Coronation Ode, 1953; Pange lingua, 1960; The Dance, 1964; 4 Sonetti, 1964; O Canada, 1965; When Age and Youth Unite, 1966. Za glas i orkestar: Cantiones Myslicae, 1953; The Ascension (Cantiones Mysticae II), ig62;Folk Songs of Eastern Canada, 1967. Solo-pjesme uz klavir.

RIEHL, Wilhelm Heinrich, njemaki historiar kultu muziki pisac (Biebrich, 6. V 1823 Miinchen, 16. XI 18 Od 1859 u Munchenu, profesor na Univerzitetu, te od 1885 i dobno direktor Bavarskog narodnog muzeja; 187692 pred; povijest muzike na Kraljevskoj muzikoj koli u Munchenu. muziki historiar posebno se zanimao za male majstore. Mu je pristupio sa irega gledita njene povezanosti s povijeu un" nosti, knjievnosti i kulture. Bavio se i kompozicijom.
DJELA. SPISI: Musikalischc Charaklerkopfe. Ein kunslgeschichh Skizzenbuch (2 sv.), 1853 60 (IX izd. 1927); Briefe an einen Staatsmann unsere musikalisehe Erziehung, 1853; Freie Vortrage (2 sv.), 1873 85; A. C im Wendepunkte zweier musikgeschichtlicher Epochen, 1882; Zur Geschicht' romantischen Oper, 1928; Musiker-Geschichtcn, 1928. LIT.: J. Miiller-Blatlau. Musikgeschichte und Musikpolitik bei Wil' Heinrich Riehl. Deutsche Musikkultur, 1937. V. Geramb, Wilhelm Heii Riehl, Salzburg 1954. R. Schaal, Wilhelm Heinrich von Riehl, MGG, 1963-

RIEDEL, Carl, njemaki zborovoda (Cronenberg Elberfeld, 6. X 1827 Leipzig, 3. VI 1888). Muziku uio u Leipzigu na Konzervatoriju (E. F. Richter, M. Hauptmann, K. F. Becker, K. F. Brendel) i na Univerzitetu. God. 1854 osnovao muki vokalni kvartet, iz kojeg se razvi o mjeoviti zbor Riedel-Verein, koji je pod njegovim vodstvom uskoro postao poznat po cijeloj Njemakoj. R. je istraivao vokalna djela starijih njemakih kompozitora i mnoga objavio u vlastitoj redakciji. Komponirao Nachtgesang za gudae (takoer za klavi r) i zborove.
LIT.: A. Gohler, Der Riedel-Verein, Leipzig 1904. G. Hempel, Carl Riedel, MGG, XI, 1963.

RIEMANN, Hugo, njemaki muzikolog, teoretiar i kom zitor (Grossmehlra kraj Sondershausena, 18. VII 1849 Leip 10. VII 1919). Najprije studirao pravo, germanistiku i povi u Berlinu, a filozofiju u Tiibingenu. Vrativi se iz rata 1870

RIEMANN
posvetio se sasvim muzici i muzikoj nauci; uio je na Univerzitetu (O. Paul) i na Konzervatoriju (C. Reinecke, E. F. Rich-ter) u Leipzigu, a doktorirao (1873) u Gottingenu (kod E. Kriigera i H. Lotzea). Nekoliko je godina zatim bio dirigent i nastavnik u Bielefeldu. God. 1878 habilitirao na Univerzitetu u Leipzigu, ali je ve 1880 otiao za dirigenta pjevakog drutva u Bromberg. Godinu dana kasnije preselio se u Hamburg, gdje je do 1890 predavao klavir i teoretske predmete na Konzervatoriju. God. 1890 95 predavao je na Konzervatoriju u Wiesbadenu. Od 1895 djelovao je u Leipzigu na Univerzitetu H. RIEMANN (najprije docent, od 1901 izvanredni profesor). God. 1908 utemeljio je muzikoloki institut Leipzikog univerziteta (s naslovom Collegium musicum) i postao direktor te ustanove, a 1914 imenovan je direktorom novoosnovanog Dravnog istraivakog instituta za muziku nauku. U evropskoj muzikologiji R. je jedinstvena pojava, lik svestrana uenjaka s kojim se po irini interesa ne moe usporediti nijedan drugi muzikolog. Ostavio je vie od 60 knjiga, u kojima su obra ena sva muzika podruja, vie od 200 pojedinanih studija, oko 70 kompozicija, ne raunajui mnogobrojna tua djela (knjige i muzikalije) to ih je priredio za tisak i objavio. R. je bio muzikolog golema znanja, neobine moi koncentracije, pun ideja koj e su revolucionirale muziku nauku njegova doba. U svom nauavanju zastupao je autonomno muziko shvaanje umjesto kasnoromantiarskog poetsko -literarnog poimanja muzike. Time je udario temelje i danas mjerodavnom stajalitu. Ispitujui kritikim okom mnoge dotadanje tekovine muzike nauke i podvrgavajui ih reviziji koju su zahtijevali rezultati nje govih temeljitih i plodnih istraivanja, on je smjelo iznosio nove probleme i pridonosio njihovu rjeavanju. Ovdje se ne mogu navesti sve pojedinosti kojima je R. trajno obogatio nauku. Treba spomenuti, meu ostalima, njegovu epohalnu obnovu tumaenja harmonijskih pojava na osnovi funkcionalne teorije i uloge sporednih suzvuka kao zamjenika tonike, dominantne i subdomi nantne funkcije; nadalje, izlaganje novih naela fraziranja i agogike, pa nauku o tonskim predodbama. Dao je novo znaenje i muzi koj analizi, izgradivi sistematski analitiku i nauku o kompoziciji koja ide od motiva do simfonije. R. je veoma vaan i kao muziki historiar: umjesto s tarije historiografije zasnovane prvenstveno na osvjetljavanju pojedinih linosti, on je nastojao prikazati po vijesni razvitak prema muzikim oblicima i stilskim naelima. Osvjetlivi na poseban nain razdoblje Ars novae, otkrio je i neke nove barokne oblike (varijacijsku suitu). Njegova je zasluga to je konano valjano ocijenjena djelatnost muziara iz tzv. Mannheimske kole. R. je i najvei muziki leksikograf svojega vremena. Njegov je leksikon, po cijelom svijetu proiren i preveden na mnoge jezike, postao standardni leksiki prirunik. Ve po obliku, kakav mu je R. dao, to je zaista uzorno sastavljen prirunik s pouzdanim informacijama koje su plod dugogodinjega savjesnog prikupljanja podataka i istraivanja. R. je za ivota imao i protiv nika koji su osporavali vrijednost pojedinih njegovih tvrdnja. Oni su gdjekad imali i pravo (njegove su analize, na primjer, bile poneto jednostrane, jer su se oslanjale gotovo samo na formalno-stilistika obiljeja). Neke Riemannove postavke vrijeme je revidiralo i izmijenilo. To ipak nipoto ne umanjuje ope znaenje golema doprinosa toga velikog uenjaka ije je djelovanje ostavilo neizbrisive tragove u razvitku novije evropske muzike nauke. R. je odgojio prilian broj uenika. Meu njima su C. Fuchs, R. Miinnich, A. Schering, W. Gurlitt, G. Becking, R. Steglich, H. Erpf, M. Unger, S. Stranicki i dr.
DJELA. Kako bi popis Riemannovih djela, koia su toliko raznovrsna, bio pregledan, ovdje se navode po strukama. Na taj nain postaje jo oitija sveobu hvatnost njegova nevjerojatno irokog znanstvenog interesa. HISTORIJSKA: Studien zur Geschichte der Notenschrift, 1878; Die Entzvickelung unserer Notenschrift, 1882; Die Martyrien der byzantinischen liturgischen Notation, 1882; Katechismus der Musikgeschichte, 1888 (V izd. pod naslovom Abriss der Musikgeschichte u 2 sv., 1914; prevedeno na engl., ruski, tal. i eki); Notenschrift und Notendruck, 1896; Der Mensural-Codex des Magister Nikolaus Apel von Kb'nigshofen, KMJB, 1897; Geschichte der Musiktheorie im IX XIX. Jahrhundert, 1898 (III izd. 1961); Epochen und Heroen der Musikgeschichte, 1900; Geschichte der Musik seit Beethoven (1800 1900), 1901; Handbuch der Musikgeschichte, 5 sv.: I,, Altertum, 1904; I2, Mittelaller, 1905; lit, Renaissance, 1907; II2, Die Generalbass-Epoche, 1912 i II 3 , Die grossen deutschen Meister, 1913. Zur Geschichte der deutschen Suite, SBIMG, 1904 05; Das Kunstlied im 14. bis 15. Jahrhundert, ibid., 1905 06; Das Problem des Choralrhythmus, PJB, 1905; Verloren-

201

gcgangene Selbstverstdndlichkeiten in der Musik des 15. 16. Jahrhundcrts. Die Muica ficta, 1907; Kleines Handbuch der Musikgeschichte mit Periodisierung nach Stilprinzipien und Formen, 1908 (VIII izd. 1958); Grundriss der Musiktvissenscha/t, 1908 (IV izd. 1928, priredio J. Wolf); Die byzaminische Notenschrift im 10. 75. Jahrhundert (2 sv.), 190915; Kompendium der Notenschriftkunde, 1910; Der Basso ostinato und die Anfdnge der Kantate, SBIMG, 1911 12; Folklorislische Tonalitdtsstudien, 1916; L. van Beethovens samtliche Kla-vierSolosonaten, Asthetische und formahechnische Analyse mit historischen No-tizen, 3 sv., 191819 (IV izd. 1920); Musikgeschichte in Beispielen, 3 sv. (zbirka primjera), 1911 12 (IV izd. 1929). TEORETSKA. OSNOVNA TEORIJA MUZIKE: Elementar-Musiklehre, 1833; Katechismus der Musik (Allgemdne Musiklehre), 1888 (VII izd 1920; prevedeno i na engleski); Katechismus des Musik-Diktats, 1889. HARMONIJA: Die Hiilfsmittel der Modulation, 1875; Musikalische Syntaxis, 1877; Skizze einer neuen Methode der Harmonielehre, 1880 (1887 prer.iobj. pod naslovom Handbuch der Harmonielehre, VIII izd. 1920; franc. prijevod 1902; tal. prijevod 1906; panjolski 1906); Die Natur der Harmonik, 1882; Svstematische Modulationslehre, 1887 (ruski prijevod, 1895); Anleitung zum Generalbass-Spielen, 1889 (VI izd. 1927; panjolski prijevo d 1928); Katechismus der Harmonie- und Modulationslehre, 1890 (VII izd. kao Handbuch der Harmonieund Modulationslehre, oko 1920); Vereinfachte Harmonielehre, 1893 (engl. prijevod 1896; franc. 1899; ruski 1896 i 1901); Das Problem des harmonischen Dualismus, 1905; Elementar-Schulbuch der Harmonielehre, 1906 ( I I I izd. 1918); Gibt es Poppelharmonien?, Pedrell-Festschrift, 1911. KONTRAPUNKT I FUGA: Neue Schule der Melodik, 1883; Lehrbuch des einfcchen, doppelten und imitierenden Kontrapunkts, 1888 (IVVI izd. 1921; engl. prijevod, 1904); Katechismus der Fugen-Komposition (3 sv.), 1890 94 (sadri ana lize djela J. S. Bacha Das Wohltemperierte Klavier i Die Kunst der Fuge; u kasnijim izdanjima obj. pod naslovom Handbuch der Fugen-Komposition). INSTRUMENTI, KOMPOZICIJA: Katechismus der Musikinstrumente, 1888 (prevedeno na engl. i na panjolski); Grundriss {Katechismus) der Komposilions-lehre (Musikalische Formenlehre), 1889, 2 sv. (VII VIII izd. 1922); Katechismus der Gesangskomposition, 1891 ( I I I izd. 1921); Anleitung zum Partiturspiel, 1902 (I I izd. 1911; engl. prijevod 1903; panjolski 1928); Grosse Kompositions-lehre, 3 sv.: I, Der hotnophone Satz, 1902; II, Der polyphone Satz, 1903 i III, Der Orchestersatz und der dramalisehe Gesangstil, 1913; Katechismus der Orchestrierung, 1902 (V izd. kao Handbuch der Orchestrierung, 1921; eki prijevod 1903; engl. 1906). ESTETIKA, FRAZIRANJE, RITMIKA, METRIKA: Musikalische I.ogik (Uber das musikalische Horen; disertacija), 1873; Der Ausdruck in der Musik, 1884; Musikalische Dynamik und Agogik. Lehrbuch der musikalischen Phrasierung, 1884 (ruski prijevod 1912); Wie horen wir Musik}, 1888; Katechismus der Phrasierung (sa C. Fuchsom), 1890 (1900 pod naslovom Vademecum der Phrasierung; VIII izd. pod naslovom Handbuch der Phrasierung, 1912); Grundlinien der Musik-Asthetik, 1890 ( I I izd. s naslovom Katechismus . . . , 1903; engl. prijevod 1895); Die Elemente der musikalischen Asthetik, 1900 (franc. prijevod 1906; panjolski 1914); System der musikalischen Rhvtmik una Melrik, 1903; Ideen su einer Lehre von den Tonvorstellungen, PJB, 1914 15; Neue Beitrage zu einer Lehre von den Tonvorstellungen, ibid., 1916. AKUSTIKA: Die objektive Existenz der Untcrtb'ne in der Schallzvelle, 1877; Katechismus der Akuslik, 1891 ( I I I izd. s naslovom Handbuch ..., 1921). LEKSIKOGRAFIJA: Musik-Lexikon, 1882 (do X izd. u jednom svesku; XI preraeno izd. u 2 sv., 1929, priredio A. Einstein; XII preraeno izd. u 3 sv., I i II sv. kao Personenteil u redakciji W. Gurlitta, 1959 61, I I I sv. kao Sachteil u redakciji W. Gurlitta i H. H. Eggebrechta, 1967, uz to 2 dopunska sveska u red. C. Dahlhaus a 1972 i 1975; engl. prijevod priredio J. S. Shedlock, 1893 97; franc. prijevod priredio G. Humbert 1895 98, a I I I , znatno preraeno franc. izd. s posebnim obzirom na razvoj franc. muzike kulture uredili A. SchaerTncr, M. Pincherle, Y. Rokseth i A. Tessier, 1931; izvadak iz I I I franc. izd., s podacima o poznatijim muziarima prolosti i sadanjosti, objavila, uz nadopune, S. Dreyfus -Roche, 1954, pod naslovom Dictionnaire des grands musiciens et de leurs oeuvres; dansko izd. skraeno, ali dopunjeno podacim a iz danskoga muzikog ivota, obj. H. V. Schvtte, u 2 sv., pod naslovom Nordisk Musik-Lexikon, 1888 92; ruski prijevod priredili J. O. Engel i B. Jurgenson, 1901 04); Opern-Handbuch, 1887 (II izd. 1893 s dopunama). DIDAKTIKA: Vademecum fiir den ersten Klavier-unterricht, 1876; Systematische Treffiibungen fiir den Gesang, 1880; Vergleichende theoretischpraktische Klavier-Schule, 1883; Katechismus der Orgel, 1888 (II izd. 1901); Katechismus des Klavierspiels, 1888 (VII izd. 1922; obj. i na engl., ruskom i ekom); Normal-Klavierschule fiir Anfanger, 1906 i dr. Riemannovi sabrani lanci i studije, napisani prije 1900, obj. su pod naslovom Prdludien und Studien, Gesammelte Aufsdtze zur Aeslhetik, Theorie und Geschichte der Musik, 3 sv., 1895 1901. KOMPOZICIJE: simfonija. Dva gudaka kvarteta, op. 26 i op. 54; klavirski trio op. 38; varijacije na temu Beethovena za gudaki kvartet op. 53; sonata za violinu i klavir. Sonata za klavir; Kla-viersonatinen; 16 Kinderstiicke; 15 Variationen in Kanonform iiber ein Thema von Haydn; vei broj kraih klavirskih kompozicija, valcera, mazurka, etida itd. Pjesme. IZDANJA. Spisi: A. B. Marx, Die Lehre von der musikalischen Komposition, novo prer. izd. I II i IV sv., 1887 88 i 1890, F. A. Ge-vaert, Nouveau traile d'instrumentation prijevod s naslovom Neue Instrumenten-lehre, 1887 i Les Origines du ehant liturgique s naslovom Der Ursprung des ro-mischen Kirchengesangs, 1891; G. Morphv, Les Luthistes espagnols, prev. s naslovom Die spanisehe Lauten-Meister des 16. Jahrhunderts, 1902; Ch. M. Widor, Technique de l'orchestre moderne kao Die Technik des modernen Orchesters, I94i A. W. Thayer, Ludiaig van Beethovens Leben, njem. izd. u prijevodu H. Deitersa dovrio je i dopunio R. izdavi IV i V sv., 1907 08 te nova pre raena izd. I, II i III sv., 191015. Kritika izdanja tuih kompozicija: Sinfonien der pfalz-bayerischen Schule (s uvodnim komentarom i tematskim katalogom) u seriji DTB, I I I , 1, VII, 2 i VIII, 2; Mannheimer Kammermusik des 18. Jahrhunderts, DTB, XV i XVI; Agostino Stejfani: Kammerduette, DTB, VI, 2; Der Oper Alarico von A. Steffani und Auszvahl aus den anderen Opern, DTB, XI, 2 i XII, 2; Johann Schobert, Ausgezvahlte Werke, DDT, XXXIX. Praktika izdanja: zbirke Altmeister des Klavier-Spiels, 2 sv.; Collegium Musicum. Auszvahl dlterer Kammermusikzverke, 50 sveia (djela dell'Abaca, Pergolesija, Porpore i dr.); Hausmusik aus alter Zeit. Intime Gesange mit Instrumental -Begleitung aus dem 14. und 15. Jahrhundert; Sechs bisher ungedruckle Chansons von Gilles Binchois, 1892; Old Chamber Music, 4 knj., 1896; Carl Slamitz, 5 klavier-Sonaten mit begleilender Violine. U Riemannovu ast obj. je 1909 spomenica Riemann-Feslschrift, Gesammelte Studien . . . (red. C. Mennicke) koja sadri biografsku skicu, popis djela i sabrane studije do 1909; II Rieman- Festschrift zum 70. Geburtstag . . . (red. M. Unger), 1919 (u rkp.). LIT.: R. Heuler, Dr. H. Riemann als Volksschulgesangpadagog, Sonde, Wiirzburg 1910. J. Wolf, H. Riemann, ein Festgruss, AFMW, 1918 19. ZFMW, juli 1919 (broj posveen Riemannu s prilozima A. Einsteina, W. Gurlitta, G. Beckinga, R. Steglicha i W. Altamanna). H. Grabner, Die Funktionstheorie Hugo Riemanns und ihre Bedeutung ftir die praktisehe Analvse, Munchen 1923. W. Gurlitt, Aus den Briefen Max Regers an Hugo Riemann, PJB, 1936. H. L. Denecke, Die Kompositions-Lehre Hugo Riemanns (disertacija), Kiel 1937. W. Gurlitt, Hugo Riemann (1849 1919), Wiesbaden 1951. H. C. Wolf, Hugo Riemann, der Begrunder der svstematischen Musikbetrachtung, Festschrift Max Schneider, Leipzig 1955. H. Federhofer,

202

RIEMANN RIETSCH
mdssiger Sclmierigkeit; 50 Intonationsu'bungen; 12 Violinstudien in Forn Konzerstucken ; Erzdhlungen aus alter Zeit (30 dueta). LIT.: L. Vberfeldt, Ferdinand Rjes, Jugendentwicklung (disert; Bonn 1915. R. Sietz, Ries, 1. Ferdinand, 2. Hubert, MGG, XI, 1963.

RIEMANN, Ludwig, njemaki muzikolog (Liineburg, 25. III 1864 Essen, 25. I 1927). Violinu i klavir uio u Duisburgu (O. von K6nigslow, H. Griiters), a zatim studirao na Institutu za crkvenu muziku u Berlinu (O. Loschhorn, J. Alsleben, W. Bargiel). Od 1889 profesor na gimnaziji u Essenu. Pridonio je unapreenju muzikog odgoja na opeobrazovnim kolama, a dao je i znatniji prilog metodici klavira. Glavno mu je djelo Das Wesen des Klavier-Klangs. Bavio se i kompozicijom.
DJELA. SPISI: Populdre Darstellung der Akustik in Beziehung zur Mu sik, 1896; tjber eigentumliche bei Natur- und orientalischen Kulturvolkern vorkommende Tonreihen und ihre Beziehungen zu den Gesetzen der Harmonie, Beilage zum Jahresprogramme des Koniglichen Gvmnasiums Essen, 1899; Vber Tonskalen altdeutscher Musikinstrwnenten mit messbaren Griffen, MFM, 1904 05; Der Volksgesang zur Zeit der Kirchentonarten, ZIMG, 190809; Vber die Volksmusik in den deutschen Alpenldndern, ibid., 190910; Musikdsthetische Betrachtung u'ber Ijo Klavierstiicke, 1909; Die Beziehungen der heutigen Volksmusik zur Kunstmusik, Liliencron-Festschrift, 1910; Das Wesen des Klavierklanges und seine Beziehungen zum Anschlag, 1911; Kurzgefasste praktische Modulationsiibung, 1915; Tonalitat und Atonalitdt, Neue Musikzeitung, 1922; Das Erkennen der Ton- und Akkordzusatnmenhange in Tonstiicken klassischer und moderner Literatur, 2 sv., 1925 26. Gesangschule, 1900. IZDANJA: Einstimmiges Choralbuch, 1902; Die Spinnstube (zbirka narodnih pjesama), 1913; F. A. Streinhausen, Die Physiologischen Fehler und die Umgestahung der Klavier-Technik, II izd., 1913. LIT.: F. Oberborbeck, L. Riemann, Leben und Werk, Essener Volkszeitung, 1927. W. Schaun, Nachruf fiir Prof. L. Riemann, ZFM, 1927. F. Feldens, In memoriam L. Riemann, Akropolis, 1936. F. Goebels, Ludwig Riemann, MGG, XI, 1963.

Die Funktionstheorie Hugo Riemanns und die Schichtenlehre H. Schenkers, Kongresni izvjetaj, Wien 1956. H. Besseler, Das musikalische Horen der Neuzeit, Berlin 1959. H. Ch. Wolff> Hugo Riemann, MGG, XI, 1963. G. Sievers, Die Grundla^en Hugo Riemanns bei Max Reger, Wiesbaden 1967. J. As.

RIESEMANN, Bernhard Oskar, njemaki rnuzil (Reval, 29. II 1880 St. Niklausen kraj Luzerna, 28. IX i< Studirao muzikologiju na Univerzitetu u Miinchenu (A. S berger, L. Thuille), Berlinu (O. Fleischer, N. Friedlaer i Leipzigu (H. Riemann); promovirao 1907. Do Prvoga svjet rata muzi ki kritiar, pisac i dirigent u Moskvi; kasnije : preteno u Miinchenu. Znatno pridonio studiju notacije i f jesti staroruskoga crkvenog pjevanja. Vrijedan materijal sac vaju i monografije manje poznatih ruskih kompozitora, ali i Glinke. Ogledao se i kao kompozitor.
DJELA. SPISI: Die Notationen des altrussischen Kirchengesanges (di ija), 1908; Zur Frage der Entzifferung altbyzantinischer Neumen, V&stschr Riemann, 1909; Monographien zur russischen Musik (2 sv.), 1923 i 1926 ('. posveenMusorgskom). Studije ilanci. Prijevodi: N. Rimski-Korsakov, 1 nik meines musikalischen Lebens, 1928; A. Skrjabin, Promelheischc Phant 1924 i L. Sabanjejev, Geschichte der russischen Musik, 1926. IZDA1 Ljadozu-Album fiir Klavier, 1932 (izbor djela i predgovor). LIT.: G. VCaldmann, Bernhard Oskar von Riesemann, MGG, XI,

RIEPEL, Joseph, austrijski muziki teoretiar i kompozitor (Horschlag, krten 22. I 1709 Regensburg, 23. X 1782). U Grazu studirao filozofiju, a u Dresdenu muziku (J. D. Zelenka). Nakon boravka u Poljskoj, od 1751 ivio u Regensburgu kao komorni muziar na dvoru kneza T hurn - Taxisa. U svom pedagokom radu R. je medu prvima teoretske postavke izvodio iz prakse. Tog se naela drao i u svojim prirunicima, pisanim u obliku dijaloga, pa ga neki smatraju utemeljiteljem klasine nauke o oblicima (E. Schvrarzmaier).
DJELA. Prirunik Anfangsgru'nde zur musikalischen Setzkunst... zamiljen u 10 sv. (obj. samo 6 sv.): I, De rhythmopoeia oder von der Tactordnung, 1752; II, Grundregeln zur Tonordnung insgemein, 1755; III Griindliche Erklarung der Tonordnung, 1757; IV, Erlduterung der betruglichen Tonordnung, 1765; V, unentbehrliche Anmerkungen zur Contrapunct, 1768 i VI, Vom Contrapunct, posth. Harmonisches Sylbenmass ... (3 sv.), I i II sv. 1776. III sv. rkp.; Basschliissel , das ist Anleitung fiir Anfdnger und Liebhaber der Setzkunst..., 1786 (obj. njegov uenik Schubarth). Kompozicije: simfonije; 3 koncerta za violinu i gudae; koncerti za klavir i orkestar; crkvena djela. LIT.: W. Twittenhoff, Die musiktheoretischen Schriften J. Riepels (disertacija), Halle a. S. 1933 (proireno izd. 1935). J. Merkl, Joseph Riepel als Komponist (disertacija), Erlangen 1936. E. Schzvarzmaier, Die Takt- und Tonordnung J. Riepels (disertacija), Wolfenbiittel 1936. A. Feil, Satztechnische Fragen in den Kompositionslehren von F. Niedt, J. Riepel und H. Chr. Koch (disertacija), Heidelberg 1954. H. G. Hoke, Joseph Riepel, MGG, XI, 1963.

RIETHMULLER, Helmut, njemaki kompozitor i diri (Koln, 16. V 1912 Berg, Starnbergersee, 28. II 1966). dirao muzikologiju, klavir i kompoziciju u Kolnu, Beu i De cenu. Dirigent, pijanist i struni suradn ik radio-stanica u K 1 Berlinu (1937 46). U Kolnu 1937 osnovao i do 1939 v Rheinisches Kammerorchester. God. 1947-57 profesor na sokoj muzikoj koli u Weimaru; 195962 vodio muziki c Bavarskog radija u Munchenu i zatim radio na televiziji. Kon zicije su mu umjereno moderne i u osnovi polifone.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1942 i 1954; Sinfonielta se 1957; 2 koncerta za klavir, 1950 i 1951; koncert za. violonelo, 1953; serena> flautu, harfu i gudae; suita, 1934; Hymnische Musik, 1940; Romanze za gut Sinfonische Impressionen,l943; Toccata, 1944; Feierliches Ostinalo, 1946; Pa 1948. Komorna muzika. Sonata za klavir. Suita za orgulje. DRAMS opera Die Mitschuldigen; balet Rheinisches Winzerfest, 1944. Muzika za f za radio. VOKALNA: oratorij Die sieben Bitten; zborske kompoz: solopjesme. Obradbe narodnih pjesama. LIT.: G. Kraft, Helmut Riethmiiller, MGG, XI 1963.

RIETI, Vittorio, talijanski kompozitor (Aleksandrija, . pat, 28. I 1898 ). Studirao u Milanu (G. Frugatta) i Rimu Respighi). God. 1925 40 boravio naizmjence u Rimu i Par od 1940 u SAD, nastavnik kompozicije u Baltimoreu (1948 Chicagu (1950 53) i 1960 64 na New York College of M, Bliz grupi estorice, u Parizu je osobite uspjehe postigao bi nom muzikom za trupu S. Djagileva i scenskom muzikom kazalite L. Jouveta. I u Americi njegovi su baleti, u koreogi G. Balanchinea, naili na veliko priznanje. U Rietijevim djel neoklasicistikih tendencija susreu se elementi briljantni humora i svjeine talijanskog narodnog melosa.
DJELA. ORK ESTRALN A. Pet simfo nija : I, 1929; II, 1931; HI, fonietla, 1932; IV, Sinfonia Tripartita, 1944 i V, 1945. Koncerti: 3 za kl 1926, 1937 i 1956; za 2 klavira, 1952; Concerto napoletano za violinu, 1 2 za violonelo, I, 1934; za embalo, 1930; za duhaki kvintet, 1923; Gon du Loup za orkestar, 1938. Tri suite i dr. KOMORNA: 4 gudaka kvai 1926, 1941, 1953 i 1960; duhaki kvintet, 1958; Concertino za 5 klarineta, 1 sonata za flautu, obou, fagot i klavir, 1925; partita za embalo i l i harfu, fl: obou i gudaki kvartet, 1945; Madrigali za 12 instrumenata, 1928 i dr. K V IRSKA: sonata; Poema fiesolano, 1921; suite, 1926; kompozicije za 2 klavir Sonata alVantica za embalo. DRAMSKA. Opere: Orfeo, 1928; T< nelbosco, 1934; Don Perlimplin (prema F. G. Lorki), 1932; The Pet Shop, i The Clock, 1960. Radio-opera Viaggio d'Europa, 1954. Baleti: L'Arca di 1923; Robinson et Vendredi, 1924; Barabau, 1925; Le Bali, 1929; Davidtr phant, 1936; Hippolyte, 1937; The Mute Wife (na teme N. Paganinija), I Oedipus, 1944; Wall z A cademy, 1944; T he Ni ght Shadot v i l i L a Sonnan (na teme V. Bellinija), 1946; Trionfo di Bacco e Arianna, 1948; The Um. 1950 i Native Dancers, 1959. Scenska i filmska muzika. Kantata L7j Wandering, 1939; solo pjesme. LIT.: A. Casella, Vittorio Rieti, Musikblatter des Anbruch, 1925. Schwarz, Vittorio Rieti, MGG, XI, 1963.

RIES, 1. Ferdinand, njemaki pijanist, dirigent i kompo zitor (Bonn, krten 28. XI 1784 Frankfurt na M., 13. I 1838). Sin i uenik Franza Antona Riesa u Bonnu, studij klavira na stavio u Beu kod L. van Beethovena, gdje je uio i kompoziciju kod J. Albrechtsbergera. Nakon koncertnih turneja po sjevernoj Njemakoj, Skandinavskim zemljama i Rusiji (181012), 1813 24 u Londonu koncertni pijanist i vrlo cijenjen klavirski pedagog. ivio zatim u Godesbergu, a od 1830 u Frankfurtu na Majni gdje je 1836 bio dirigent Cecilijanskoga drutva. Gostovao u Italiji (1832) i Parizu (1836 i 1837). R. je od 1825 u nekoliko navrata vodio Niederreinische Musikfeste na kojima je izveo Beethovenovu Devetu simfoniju. Svoj kompozitorski stil razvio je pod Beethovenovim utjecajem, ali ga je kako je sam umjetnik kazao previe imitirao. Ostao je poznat po svom biografskom djelu o Beethovenu.
DJELA. ORKESTRALNA: 6 simfonija; 8 koncerata za klavir; koncert za violinu; 4 uvertire. KOMORNA: 4 gudaka kvarteta; 5 gudakih kvinteta; 5 klavirskih trija; 3 klavirska kvarteta; klavirski kvintet; 2 seksteta; septet; oktet. Sonate: 15 za violinu i klavir; za violonelo i klavir; 5 za flautu i klavir; za rog i klavir te za klarinet i klavir. KLAVIRSKA: 10 sonata; 13 ronda; 63 niza varijacija; 40 preludija, fantazije; 3 sonate za klavir 4 -r. DRAMSKA. Opere: Die Rduberbraut, 1828; Liska (The Sorceress), 1831 i Eine Nacht auf dem Libanon. Oratoriji Der Sieg des Glaubens, 1831 i Die Konige Israels, 1837. Biographische Notizen u'ber L. van Beethoven (sa F. G. Wegelerom), 1838 (suplement 1845; novo izd. A. Kalischer, 1906).

RIETSCH, Heinrich, austrijski muzikolog i kompoz (Falkenau a. d. Eger, 22. IX 1860 Prag, 12. XII 1927). Beu uio muzikologiju kod E. Hanslicka i G. Adlera, a kom ziciju kod F. Krenna, E. Mandyczewskog i R. Fuchsa. Od 1 predavao muzikologiju na tamonjem Univerzitetu; od 1900 je profesor muzikologije na Njemakom univerzitetu u Pr< Njegovi su uenici R. Lach, R. Haas i P. Nettl. Postigao je va rezultate o prouavanju djela njemakih Minnesangera i pi jesti Lieda.
DJELA. SPISI: Die Tonkunsl in der 2. Hdlfte aes 19. Jahrhunderts, (II izd. 1906); Die deutsche Liedioeise, 1905; Die Grundlagen der Tonkunsl, (II izd. 1918); studije i rasprave. IZDANJA: Die Mondsee-VCiener Lit handschrifl und der Mbnch von Salzburg (s F. A. Maverom), 1896; G. M L Florilegium musicum, I II (DTO, I, 2 II, 2, 1894 95; novo izd. 19 J. J. Fux, Concentus musico-instrumentalis (DTO, XXIII, 2, 1913); faks bekog Minnesanger -fragmenta 2701 s komentarom (DTO, XX, 2). K(. POZICIJE: simfonijska pjesma Miinchhausen; komorna i klavirska djela; o Walther von der Vogelweide, 1902; zborovi; solo-pjesme. LIT.: P. Nettl, Verzeichnis der wissenschaftlichen und kunstleris< Arbeiten von Rietsch bis 1920, ZFMW, 1920. Isti, Heinrich Rietsch,il 1927 28. H. Federhofer, Heinrich Rietsch, MGG, XI, 1963.

2. Hubert, violinist i kompozitor (Bonn, 1. IV 1802 Berlin, 14. IX 1886). Brat Ferdinanda; uio violinu kod svog oca Franza Antona Riesa i kod L. Spohra, a kompoziciju kod M. Hauptmanna. Od 1825 lan dvorskog orkestra u Berlinu (od 1836 kon certni majstor), od 1835 direktor Berlinskog filharmonijskog drutva; 184972 predavao violinu na Kazalinoj instrumentalnoj koli. Vrijedna su njegova instruktivna djela za violinu.
DJELA: 2 koncerta za violinu i orkestar; 3 gudaka kvarteta. Violin-schule fiir den ersten Unlerricht, 1842 (engl. izd 1873); 15 Violinstudien von

RIETZ RIGHINI
RIETZ, Julius, njemaki dirigent i kompozitor (Berlin, 28. XII 1812 Dresden, 12. IX 1877). Uio violonelo kod B. Romberga i M. Ganza, a kompoziciju kod K. F. Zeltera. Od 1828 lan orkestra u berlinskom Konigstadtisches Thealer, 1834 odlazi na poziv F. Mendelssohna u Diisseldorf, gdje je najprije drugi dirigent Opere, zatim nasljeduje Mendelssohna kao prvi dirigent, a 1836 47 kao gradski muziki direktor vodi pret platnike koncerte, pjevaki zbor i crkvenu muziku. God. 1847 odlazi u Leipzig, gdje je dirigent Pjevake akademije, Opere (od 1854) i orkestra Gemandhaus, te profesor Konzervatorija. God. 1860 77 dirigent Opere, dvorske i crkvene muzike te direktor Konzervatorija u Dresdenu. Njegovi su uenici W. Bar giel, O. Dessoff i F. Draeseke. Kao kompozitor R. je bio pod Mendelssohnovim utjecajem. Jedan od najznatnijih dirigenata svoga doba, osobitu je panju posveivao Mozartovim operama i Mendelssohnovim orkestralnim kompozicijama.
DJELA. ORKESTRALNA : 3 simfonije. Koncerti: za violinu; 2 za violonelo i 1 za klarinet. Konzertstiick za obou i orkestar; Capriccio za violinu i orkestar; uvertire. Komorne kompozicije. DRAMSKA. Opere: Die Eremi-ten, 1834; Der Korsar, 1850 i Georg Neumark und die Gambe, 1859. Scenska muzika. Kantate (Dithyrumbe); zborovi; solo-pjesme. Mise; psalmi; moteti; korali. Izdao cjelokupna djela F. Mendelssohna te kompozicije J. S. Bacha, L. van Beethovena, W. A. Mozarta i C. M. Webera. LIT.: Pauline Viardot-Garcia to Julius Rietz, MQ, 1915. P. A. Merbach, Briefwechsel zwischen Eduard Devrient und Julius Rietz, AFMW, 1918 19. H.Zimmer, J. Rietz als Herausgeber Weberscher Werke, Deutsche Musikkultur, 1938. Isti, Julius Rietz (disertacija), Berlin 1943. R. Sietz, Das Stammbuch von Julius Rietz, Studien zur Musikgeschichtc des Rheinlands, Koln 1962. F. Gothel, Julius Rietz, MGG, XI, 1963.

203

N. Jommellija u Stuttgartu. Od 1767 u Parizu, gdje je stekao velik ugled kao kompozitor, uitelj klavira i pijanist. Od 1784 uitelj solfeggia na cole Royale de Chant. Kada je ta kola poslije Revolucije pretvorena u konzervatorij, R. je na njoj bio profesor klavira. Medu parikim muziarima iz posljednje treine XVIII st. R. je bio jedan od najvanijih i najuglednijih. Njegov lirski talent najuspjelije se izrazio u instrumentalnoj muzici. Vrlo su vrijedna djela za klavir, u kojima nastavlja tradiciju francuske klavirske kole J. Schoberta.
D J ELA. IN S TRU M EN TA LN A. e t rna e s t s i mfo n ij a : 6 o p . 1 2 , 1 7 7 4 ; 6 op. 21, 1786 i dvije u zbirkama, 1782 i 1783. Pet koncerata za klavir: op. 2, oko 1770; op. 3; dva op. 11, oko 1773 i op. 19 (?), 1784. Koncert za violinu; Concerlo concertant za klavir i violinu op. 20, 1786. Gudaki kvarteti Six Quatuors dialogues op. 4, 1770 i Second Oeuvre de quatuors dialogues op. IO, oko J773; Trois duos pour le piano forte et clavecin ( i l i kvarteti za klavir, 2 violine i violu) op. 14, oko 1777. Six Sonates pour le clavecin op. 1, 1767; Pieces de clavecin melees de preludes pour les commenceants ep. 5, 1770; Suite de pieces de clavecin melees de preludes avec accotnpagnement d'un violon ad lib. op. 6. oko 1771; Sonates de clavecin en quatuor avec aceompagnement de 2 violons, 2 cors et violoncelle ad lib, op. 7, oko 1771; Six sonates de clavecin en guatuor avec aceompagnement ad lib. op. 8, oko 1772; Sonates de clavecin en guatuor avec I'aceompagnement de 2 violons, 2 cors el violoncelle ad lib. op. 9, oko 1772; Six sonates pour clavecin avec aceompagnement de violon ad lib. op. 13, 1777; 3 Sonates en symphonicspour le clavecin ou le forte-piano op. 16, 1783; Second oeuvre de symphonies pour le clavecin ou piano-forle op. 17, 1783; 3 Sonates pour le clavecin ou le forte-piano avec aceompagnement d' un violon ad lib. op. 18, 1784. DRAMSKA. etrnaest opera (preteno kominih): Le Savelier et le Financier, 1778; Aline et Zamorin, 1788; L'Automate, oko 1790 i Alix de Beaucaire, 1791. VOKALNA. Oratoriji: Sorlie a'Egypte, 1775; Destruction de Jericho, 1778; Jephte, 1784 i Les Macchabe'es. Himne. Moteti. NOVA IZD.: Hymne a la Liberle obj. C. Pierrc (Fetes et Ceremonies de la Revolution francaise, 1899); 3 simfonije, nekoliko stavaka za violinu i klavir i uvertiru operi Le Savetier et le Financier obj. R. Sondheimer (1922 39). LIT.: G. de Samt-Foix, Henri-Joseph Rigel, RM, 1924. R. Sondheimer Henri-Joseph Rigel, Music Review, 1956.

RIEZLER, VValter, njemaki muzikolog i povjesniar umjetnosti (Miinchen, 2. X 1878 Ebenhausen kraj Mtinchena, 22. I 1965). Uz arheologiju, povijest umjetnosti i filozofiju studirao i muziku (M. Reger F. Mottl). God. 1910 33 direktor Gradskoga muzeja u Stettinu. Poslije dolaska nacista na vlast (1933) povukao se u Ebenhausen i studirao muzikologiju kod R. Fickera. Od 1946 predavao noviju povijest muzike na Univerzitetu u Munchenu; suraivao u muzikom odjelu Bavarske aka demije umjetnosti.
DJELA: H. Pfilzner und die deutsche Biihne, 1917; Beethoven, 1936 (proireno VIII izd. 1962; engleski prijevod 1938; japanski prijevod); pogovor djelu J. Brahms und A. Bruckner W. Furtwanglera, 1942 (II izd. 1952); Die Musik, 1954; studije i lanci.

2. Anton, kompozitor (Wertheim, 1745? Mannheim?, poslije 1807). Brat Henri-Josepha; djelovao u Parizu kao uitelj klavira i flaute. Vratio se u Njemaku zbog izdavanja vlastitih kom pozicija; oko 1800 ivio u Heilbronnu, a nakon 1807 u Mannheimu.

RIFF, u jazzu, naziv za krau, melodijski i ritmiki markant nu instrumentalnu frazu od 2 ili 4 takta koja se, poput ostinata, neprestano ponavlja. Javlja se kao podloga (tzv. background) solistikim improvizacijama ili kao sredstvo za pojaavanje na petosti pri zavretku muziciranja vel ikih jazz orkestara, manjih sastava ili tzv. jam session. R. je nastao u ranom jazzu, dvadesetih godina, a karakteristian je za razdoblje swinga i modernog jazza. RIGACCI, Bruno, talijanski kompozitor, dirigent i pijanist (Firenca, 6. III 1921 ). Ui o kod V. Frazzija, A. Guarnerija i A. Caselle. Od 1942 nastavnik na konzervatoriju Luigi Cherubini u Firenci. Od 1958 dirigent orkestra Accademia Chigiana u Sieni i od 1965 profesor na ljetnim teajevima za operno di rigiranje. Iste je godine imenovan i direktorom festivala Setti-mane
Musicali Senesi.
D J ELA. IN S TRU MEN TA LN A: k o nc e rt z a k la vir, 1 9 5 1 ; C o n ce n in o za klavir i gudae, 1942; adagio za obou i mali orkestar, 1955. Klavirska djela (sonata, 1950). DRAMSKA. Opere: // Principe dell' Ignoto, 1944; Madre, 1947; Ecuba, 1950; Professor King, 1956. Balet Balletto per A. Milloss, 1957. VOKALNA: dvostruki koncert za tenor, trublju i gudae, 1951; UInvocazione di Ondina za sopran i orkestar, 1954; Sciofar za recitatora i orkestar, 1946; Cesare Battistiza recitatora i orkestar, 1947; solo-pjesme. Crkvena muzika.

DJELA: 2 Sonates en symphonie op. VI, 1785; 3 simfonije ( rkp.; moda dj e la He nri-Jos ep ha ). KO MO RN A: 6 k varte ta za fla ut u (v io li n u) o p. I, 1776; 3 kvarteta za embalo, 2 violine i violonelo op. I I I , 1779; kvartet za flautu, violinu, violu i violonelo (rkp.); 6 klavirskih trija op. II, 1773; 6 trija za flautu, violinu i b. c. (rkp.); 18 sonata za klavir i violinu, op. IV, V, VII i IX, 178290; Deux caprices pour clavecin avec aceompagnement de violon op. VIII, 1790.

3. Henri-Jean, pijanist i kompozitor (Pariz, n. V 1772 Abbeville, 16. XII 1852). Sin i uenik Henri-Josepha; ve od 1785 na Ecole Royale de Chant postao pomoni uitelj solfeggia; kada se kola 1795 pretvorila u Konzervatorij, R. je na njoj (do 1897) profesor. Pratio Napoleona 1798 prigodom njegova pohoda u Egipat i tamo postao muziki d irektor novoosnovanog Francu skog kazalita. Od 1800 djelovao je u Parizu kao veoma ugledan uitelj klavira. Njegov je uenik bio C. Franck. Vjet pijanist, R. je 178791 nastupao na Concerts Spirituels.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija za 15 instrum enata; vie uvertira; koncerti (4 za klavir) i dr. KOMORNA: kvintet, 1826; Grand Quintette za gudae op. 49, oko 1830; Grand et brillant quintette s klavirom; kvintet in Es, 1839; klavirski kvartet op. 50; triji; sonate za violinu i klavir. KLAVIRSKA: Trois sonates de dif/erens genres op. II i I II ; Nouveau melange varie op. XVI; Deux grandes sonates op. XVII; Rondo brillant i dr. DRAMSKA: opere Les Deux meuniers, 1799 i Le Duel nocturne, 1805. Grande scene italienne, 1846. VOKALNA: oratorij Le Retour de Tobie, 1795. Kantate Gedeon, 1787 i Judith, 1791; kantata na uspomenu Lesueura, 1846; Ode contre les emigres', romance i dr. LIT.: B. S. Brook, Rigel, 1. Henri-Joseph, 2. Anton, 3. Louis, 4. Henri-Jean, MGG, XI, 1963.

RIGAUDON (rigadon, rigadoon, rigodon), vedar i brz ples u etvorodobnoj ili dvodobnoj mjeri (najee 2/2), srodan bourreeu, podrijetlom vjerojatno iz Provanse. U neto umjere nijem tempu bio je popularan u Francuskoj za vrijeme Ljudevita XIII i u Engleskoj u XVI i XVII st.; u umjetnikoj muzici su sree se u XVII i XVIII st. Redovito zapoinje uzmahom, a sastoji se od tri kraa odsjeka (8 taktova) od kojih je trei obino u novom tonalitetu te ima ulogu srodnu triju u menuetu. H. Purcell autor je prvoga objavljenog rigaudona za embalo (1689). R. je est ples najstarijih francuskih baleta, a susree se i u instrumentalnim suitama baroka (J. Pachelbel, J. S. Bach). Pisali su ga i neki noviji autori, osobito kao stavak suita, u kojima su se nastojali pribliiti muzikom izrazu baroka (E. Grieg, Fra Hol-bergs
tid; M. Ravel, Le Tombeau de Couperin).
LIT.: V. Alford. The Rigaudon, MQ, 1944, 3- H7 - Brennecke i C.Marcel-Dubois, Rigaudon, MGG, XI, 1963. M. Kun.

RIGHINI, Pietro, talijanski kornist i akustiar (Bologna, 31. VII 1907 ). Studij roga zavrio 1924 na Konzervatoriju u Bologni, akustiku studirao u Rimu i Torinu. Orkestralni muziar u Bologni i Torinu; od 1929 u Napulju kornist u operi i na radiju (193251), zatim tonski majstor (195161), tehniki strunjak (196168) i savjetnik Talijanske radio-televizije za akustiku, stereofoniju i eksperimentalnu muziku. Na Konzervatoriju u Torinu predavao je rog; na konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu dri teajeve iz akustike.
DJELA: Acustica Musicale, 1942; // Suono e la leoria delle proporzioni, 1952; Acustica, 1960; // Diapason. Storia e vicende della sua normalizzazione, 1969 (sa U. Leoneom). Studije: Slereofonia, Enciclopedia della Scienza e della Tecnica, 1964; Transislori di attacco e di estinzione e loro effetto sul timbro, Elettro-nica, 1965 i dr.

RIGEL (Riegel), francuska obitelj muziara njemakog pod rijetla. 1. Henri-Joseph, kompozitor (Wertheim, Franken, 9. II1741 Pariz, 2. V 1799). Vjerojatno uenik F. X. Richtera u Mannheimu te

RIGHINI, Vincenzo, talijanski kompozitor i pjeva, tenor (Bologna, 22. I 1756 19. VIII 1812). Uenik Padre Martinija (kontrapunkt) i Bernacchijeve pjevake kole u Bologni. Debi tirao 1775 u Parmi. God. 1776 80 pjevao u Talijanskoj operi u Pragu, a zatim je bio uitelj pje vanja i direktor talijanskog kazalita Opera buffa u Beu. God. 178792 dvorski dirigent u Mainzu, a 1793 1806 dirigent Talijanske opere u Berlinu. Tipini predstavnik talijanske opere u vrijeme njene dekadence. Uspjelija su mu neka crkvena djela i pjesme, te na/oito instruktivne vjebe za pjevanje.

204

RIGHINI RIJAVEC
30, u toku studija, vodio . jugoslavenskih studenata. 1932 do danas (1976) djelu; Sarajevu kao horovoda ; vakih drutava Gajret, Pr ter i Sloga, a od 1934 istovrei no kao nastavnik muzike Uiteljskoj koli. Poslije O bodenja direktor Uiteljske le, direktor Srednje muzi kole, prvi direktor Sarajev opere (194647) i direktor stituta za prouavanje folkk 195574 bio je profesor no osnovane Muzike akaden (195560 rektor). Redovni je lan Akaden nauka i umjetnosti SR BiH. je jedan od najistaknutijih C. RIHTMAN goslovenskih etnomuzikolog najbolji poznavalac naroi muzike tradicije Bosne i Hercegovine. Izvrio je obimna melog fisanja i objavio vie zapaenih etnomuzikolokih studijakoje se 1 likuju naunom akribijom, irinom pogleda i tanim zakljuci] Kao kompozitora najvie ga privlai vokalna muzika.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Simfonijska igra, 1949; Andan za violinu i klavir, 1938; Preludij i fuga za klavir, 1944. VOKALNA. Hor Vozila se po moru galija, 1934; Pjesma o ii, 1945; Sedam narodnih pjesa 1948; Hodiljska svadba, 1959; Pjevaj sejo kad li srce mora, 1964 i dr. Solo-pjes est narodnih pjesama, 1948; Kuda si mi uletio sokole, 1949. SPISI: Poli oblici u narodnoj muzikoj tradiciji BiH, Bilten Instituta za prouavanje folkl I, Sarajevo 1951; iak Janja - narodni pjeva sa Kupresa, ibid., II, ic Muzika Jajakog sreza, ibid., 1953; O itirskom porijeklu polifonih oblika nare muzike. Zbornik Saveza folklorista, Zagreb 1958; Muzika tradicija Ne> i okoline, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 1959; O odnosu ritma, s i napjeva u narodnoj muzici Bosne i Hercegovine, Zbornik Saveza folklori Ljubljana 1959; Tradicionalna muzika hnljana. Glasnik Zemaljskog mu u Sarajevu, 1962; Oblici kratkog napjeva u narodnoj muzici Bosne i Hercegov 1963; Narodna muzika tradicija istone Hercegovine, Zbornik Saveza folklori Sarajevo 1963; O otazee nesuoasnosnosti prizvuku slova a prizvuku ndpev Udove hudbe, Leo Janaek a soudob na hudba, Praha 1963; Narodna muzi tradicija epe, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 1964; Narodna muz\ tradicija Lepenice, Nauno drutvo BiH, 1964; Die Hauplrnerkmale uer kon tierten Schichten in aer traditionellen Musik und in den Musikinstrumcnten Bosti und der Herzegovnna, ibid., 1565; Formes polyphoniques dans la musiaue tradi nelle vougoslazne, ibid., 1965; Membranofoni muziki instrumenti u narodnoj trad, BiH, Radovi Akademije nauka BiH, 1967; Diple u BiH, ibid., 1967. Stui lanci; prikazi i d r. LIT.: Z. Kuukali, Likovi savremenih bosansko-hercegovakih kompc tora, Sarajevo 1961. Isti, The Development of Musical Culture in Bosnia ; Herzegovina, Sarajevo 1967. B. Mi. i S. Sp.

DJELA: simfonije; koncert za flautu i za obou. Komorne kompozicije. Oko 20 opera. Oratorij Der Tod Jesu', 7 kantata; arije; dueti; pjesme. Crkvena muzika (mise, Te Deum, rekvijem, moteti). Exercices pour se perfeetionner dans l'art du ehant, 1804. LIT.: H. Engel, Vincenzo Righini, MGG, XI, 1963.

RIHAR, Gregor, kompozitor i orgulja (Polhov Gradec, 1. III 1796 Ljubljana, 24. VII 1863). Prvu muziku poduku dobio kod jezuita Roberta, francuskog emigranta u Polhovom Gradecu, a zatim uio kod A. Hollera u Ljubljani, kojega je 1825 nakon njegove smrti naslijedio na poloaju orguljaa ljub ljanske katedrale. Veoma zasluan pregalac osobito na podruju crkvene mu zike, R. je i jedan od najplodnijih slovenskih kompozitora u prvoj polovici XIX st. Kada je preuzeo dunost orguljaa u ljubljanskoj katedrali, prva mu je briga bila da sa crkvenih korova u Sloveniji odstrani piskae (svirae duhakih instrumenata), to mu je i uspjelo. U elji da podigne muziki nivo u crkvi potakao je na komponiranje crkvenih pjesama muziare L. Dolinara, B. Potonika, J. Travena i druge, a i sam se latio toga posla. On se, dodue, ve u gimnazijskim danima okuao kao stvaralac, no sada su njegove kompozicije usporedo s kvantitetom rasle i u kvalitetu. Napisao je oko 500 crkvenih pjesama, medu kojima su najuspjelije one na slovenske tekstove, jer je u njima veoma dobro pogodio narodni duh. Premda R. u izboru muzike tematike nije uvijek bio izvoran, njegov e su kompozicije odigrale vanu ulogu u razvoju slovenske crkvene muzike osobito zato, to su svojom popularnou istisnule iz crkve manje vrijedne napjeve. Neke Riharove crkvene pjesme po karakteru ne odgovaraju u potpunosti namjeni, no apstrahirajui njegovu osobnu sklonost vedrini one su odraz praktinih potreba onoga vremena. Riha rova crkvena djela izazvala su veliki otpor pristalica cecilijanskoga pokreta, ali ta injenica nita ne umanjuje reformatorsko znaenje njegova djelovanja. R. je komponirao i prve mise na slovenskom jeziku. Kao kompozitor R. se u poetku oslanjao na kasne barokne uzore, ali ih je kasnije zamijenio klasinim i ranoromantinim, unosei u svoje radove i motive iz narodne muzike. iva i dopad ljiva melodika i preteno jednostavan harmonijski govor u slubi muzike izraajnosti, glavna su obiljeja njegova stila. Dokaz njegove muzike nadarenosti na podruju svjetovne muzike pru aju njegovi popularni zborovi Slava Slovencem, alostni glas zvonov, Savica, Veerna, Oda vinski to rti, Zvezde i dr. R. je bio izvrstan zborovoda, a istakao se i kao orgulja.
DJELA: Venec etveroglasnih pesem; Narodni napevi za 3-gl. i 4-gl. zbor i klavir. Mise; 9 zbirka crkvenih pjesama (Thesaurus, 1875) i dr. LIT.: J. Levinik, Gregor Rihar, duhovn ik ljubljanske kofije, slavnoznani slovenski skladatelj in organist . . . , Koledarek drube sv. Mohora, 1865. F. Rakua, Slovensko petje v preteklih dobah, Ljubljana 1890. - J. Levinik, Ob stoletnici Riharjevega rojstva, Dom in svet, 1896. J. Lavtiar, Riharjeva slavnost v Polhovem gradcu, Slovenec, 1896, 200. L. Arh, Riharjeve pesmi, Cerkveni glasbenik, 1898, 7 8. F. Kimovec, Rihar renatus, ibid., 1908. .S. Premrl, Rihar renatus, ibid., 1908. F. Kramar, Nekoliko pojasnila k Riharjevim pesmim, ibid., 1920, 3 4. Isti, Gregor Rihar, ibid., 1929, 3 4. L. Pus, Gregor Rihar, Slovenec, 1937, 50. A. Merhar, Ob Riharievem spomeniku, Cerkveni glasbenik, 1939, 11 12. Z. Kutner, Gregor Rihar in slovenska ljudska pesem, Slovenska glasbena revija, 1951 52. D. Cvetko, Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem, III I I , Ljubljana, 1959 60. J. Hofler, Tokovi glasbene kulture na Sloven skem od zaetkov do 19. stoletja, Ljubljana 1970.

RIHTER, Svjatoslav Teofilovi, sovjetski pijanist (i-tomir, Ukrajina, 20. III 1915 ). Jo u djetinjstvu preselio s obitelji u Odesu. Razvijao se u muzikalnoj sredini, jer mu je i otac bio pijanist. Studirao u Odesi dirigiranje, bio 1933 37 pomoni dirigent u Operi. Debitirao kao pijanist 1934 u Odesi, ali se istom 1937 upisao u Moskovski konzervatorij,gdje je studirao kod G. Nejgauza (diplomirao 1947); 1945 osvojio S. T. RIHTER prvu nagradu na Nacionalnom konkursu. Njegove velike izraajne mogunosti, savrena tehnika i irina repertoara osobine su, po kojima je postao jednim od najistaknutijih pijanista naega vremena. Za svoja umjetnika dostignua nagraen najviim dravnim nagradama.
LIT.: H. MuAbiumeuH, CBHTOcjiaB PnXTep, CoBeTCKaH My3fciKa, 1948, M. PaduHOeun, CBHTOcnaB PiixTep, ibid., 1960, 12. B. Jlejihcon, CBHTOCJiaB PnXTep, MocKna 1961. E. Egert, Sviatoslav Richter, Berlin 1966.
Io

RIISAGER, Knudage, danski kompozitor (Port Kuni Estonija, 6. III 1897 Kebenhavn, 26. XII 1974). Zavr: studij politikih nauka na Univerzitetu u Kebenhavnu; muzi uio kod P. M0llera, O. Mallinga i P. Grama, zatim u Parizu k A. Rousella i P. Le Flema, te u Leipzigu kod H. Grabne God. 192650 u upravnoj slubi, 1955 po stao direktor Ko zervatorija u Kebenhavnu. Razvojni put ovoga istaknutoga dansk kompozitora vodio ga je kroz utjecaje njegovih francuskih ui telja preko ekstremno modernih tendencija do vlastitog izra; D. za Co.zvuk i boju, kao i smisao za moderi Uz rafinirani osjeaj polifoniju, u njegovoj muzici dominiraju vedre znaajke dansko folklora. U njegova najznatnija djela idu baleti koji su, veino u koreografiji H. Landera, nali put i u druge zemlje (Ouarrlsilum
DJELA. ORKESTRALNA. est simfonija: 1925; 1927; 1935 ; 5, foniagaia, 1940; Sinfonia concertante za gudae i udaraljke, 1949 i Sinfonia serei 1950. Sinfonijeta, 1947; koncert za violinu, 1951; Concerlino za trublju i guda' 1933; Concerlino za saksofon, 1939. Uvertire: Erasmus Montanus, 1919; KU Hans, 1929; Fastelavn, 1930; Primavera, 1934; Lille Ouverture za gudae, 19 1 Burlesque Overlure, 1964. Suite Dionysiaque, 1924; Suite Tivoli, 1943 ; Suite Dc due, 1954; T~DOXC, poeme me'canique, 1926; Variations on a Theme by Charl Duc d'Orleans, 1950 i dr. KOMORNA : gudaki trio, 1955; 3 gudaka kvi teta; Concertino za 5 violina i klavir, 1933; duhaki kvartet, 1941; 2 duha kvinteta, 1921 i 1927; simfonijeta za 8 duhakih instrumenata, 1924. Sonat 2 za violinu i klavir, 1917 i 1923; za flautu, klarinet, violinu i v iolonelo, 192 za violinu, violonelo i klavir, 1951 i za 2 violine. Serenada za flautu, violini violonelo, 1936 i dr. Sonata, 1931, sonatina, 1951 i druge klavirske komp zicije. DRAMSKA: opera buffa Susanne, 1950. Jedanaest baleta, medu k jima: Benzin, 1930; Quarrtsiluni, 1938 (prvobitno orkestralno djelo; kao bal prvi put izv. 1942); Tolv med Poten 1939; Fugi Fonix, 1946; Etude (na teme kl virskih etida C. Czernvja), 1948 i Ballel royal, 1967. Scenska muzika. V( KALNA: kompozicije za zbor i orkestar (Dansk Salme, 1942); zborovi; sol -pjesme. Stabal Aiatcr za zbor i orkestar, 1968. Zbirka eseja Det usynli Meinster, 1957. LIT.: 5. Bcrg, Knudage Riisager, Kobenhavn 1950. G. Carritt, Knuda; Riisager, The Monthlv Musical Record, 1953. N. Schisrring, Knudage Riis ger, MGG, XI, 1963. V. Kappel, Contemporarv Danish Composers, 196

RIHTMAN, Cvjetko, etnomuzikolog i kompozitor (Rijeka, 4. V 1902 ). Muziku studirao na Konzervatorijumu u Pragu (J. Kfika, M. Doleil), Leipzigu (F. Ludvvig, S. Krehl, S. Karg-Elert) i na Scholi cantorum u Parizu (V. D'Indv); tamo je 1928

RIJAVEC, Andrej, muzikolog (Beograd, 4. III 1937 ' Na Univerzitetu u Ljubljani studirao pravo i germanistiku diplomirao iz njemakog i engleskog (196 0 i 1961). Studij hii toriie muzike na Akademiji za glasbo zavrio 1962, a dvije gc dine kasnije stekao doktorat muzikolokih nauka na Filozofsko:

RIJAVEC RIMSKA KONVENCIJA

fakultetu u Ljubljani. God. 196470 asistent, zatim docent i profesor na Muzikolokom odjelu ljubljanskog Filozofskog fakulteta. lan redakcije Muzikolokog zbornika (od 1965), Zvuka (od 1966) i Current Musicology (od 1966), suradnik znanstvenih i strunih publikacija i si. Njegov znanstveni interes najvie privlai povijest slovenske muzike.
DJELA. KNJIGE: Glasbeno delo na Slovenskem v obdobju protestantizma, 1967; Kompozicijske stavke komornih instrumentalnih del Slavka Osterca, 1972. RASPRA VE I LANCI (izbor): Glasba v olskih redih ljubljanske protestant ske stanovske sole, Muzikoloki zbornik, I, 1965; Ljubljanski mestni muziki, ibtd., II, 1966; Novejse kompozicije Milana Stibilja, Zvuk, 1966, 68; Slovene Music in the Tmentieth Century, ibid., 1967, 7778; Klavirski opus Slavka Osterca, Muzikoloki zbornik, IV, 1968; Primena moderne tehnologije u muzikologiji i muzikoj teor iji u Jugoslaviji, Zvuk, 1968, 87 88 (na engleskom Applications oj Modem Technology in Musicology and Music Theoryin Yugoslavia, Bloomington 1970); Sentence Darijana Boia, Zvuk, 1969, 99; Prvi i drugi kvartet Slavka Osterca, Arti musices, I, 1969; Gabriel Plavec und sein Flosculus vernalis (1622), Muica antiqua, III, 1972; Parthia in trije Concerti Johanna Adama Scheibla v arhivu Studijske knji -iice v Ptuju, Muzikoloki zbornik, VIII, 1972; Slavko Osterc und die slilistische Situation seincr Zeit, Kongresni izvjetaj, Bonn 1970, 1973; Novejsi slovenski godalni kvartet. Muzikoloki zbornik, IX, 1973. Studije; lanci; prikazi; komentari i dr. I. K.

205

pozitora i Percy Society koje je objavljivalo staru englesku poeziju. Od 1841 vodio Motet Society i u nakladi toga drutva obja vio djela Palestrine, O. di Lassa, Victorije i dr., s vlastitim prijevodima teksta prilagoenim potrebama anglikanske crkve. R. je mnogo pridonio oivljavanju zanimanja za englesku muziku XVI i XVII st., premda je u svojim sudovima i kritikim prika zima oitovao i dosta povrnosti. Vrijedne podatke sadre njegove knjige Bibliotheca Madrigaliana i Early English Organ Builders.
DJELA. SPISI: Bibliotheca Madrigaliana (bibliografija madrigalske poez i j e i muzike iz vremena Elizabete i Jamesa I), 1847; The Organ, Ils Hiilory and Construction, 1855; The Pianoforte, Its Origin, Progress and Construction . ., 1860; The Early Organ Builders and Their Works, 1865; J. S. Bach, 1869 IZDANJA: Cathedral Chants of the XVI, XVII and XVIII Centuries, 1844; A Collection of Anthetnsfor Voices and Instruments by Composers of the Madrigalian Era, 1845; The Book of Common Prayer, 1845; Cathedral Music (3 sv.), 1847; The Ancient Vocal Music of England, 1847; Cathedral Music... Selecttd frem the Books of the Different Cathedrals, 1847; The Rounds Cathches and Cancns of England (sa J. P. MetcaKeom), 1865; oratoriji Saul, Messiah i Sanson G. F. Handela; djela Th. Tallisa, Th. Batesona, W. Byrda, O. Gibbonsa, H. Purcel la (Didoand Aeneasi, Th. Morlevja i dr. Priredio klavirske izvatke mnogih engleskih opera. KOMPOZICIJE: opereta The Fair Maid of Perth, 1838; scenska muzika; kantata Country Life, 1878; solo-pjesme; anthems. Obra'dbe narodnih napjeva. LIT.: R. A. Harman, Edvvard Francis Rimbault, MGG, XI, 1963.

RIJAVEC, Josip, pjeva, tenor (Gradika na Soi, 10. II 1890 Beograd, 30. XII 1959). Muziku studirao na koli Glasbene matice u Gorici, zatim u Ljubljani, a 191114 na Konzervatoriju u Beu, i to pjevanje kod F. Forstena, harmoniju kod H. Graedenera i kontrapunkt kod F. Schrekera. Po zavretku studija, profesor teoretskih predmeta na Muzikoj koli u Lju bljani; 1916 zapoinje pjevaku karijeru na Zagrebakoj operi gdje ostaje do 1921. God. 1921 22 gostuje u ehoslovakoj, 192224 lan je opere u Beogradu, 192427 u Zagrebu, 1927 36 u Berlinu, a zatim u Pragu. Istodobno je i stalni gost Zagrebake i Beogradske opere. Za vrijeme okupacije (194145) ivi u Zagrebu, no ne nastupa. Od 1945 bio je profesor na Muzikoj akademiji u Beogradu. Kao pjeva rijetke muzike kulture i tehnike spreme R. je uspjeno nastupao i na opernoj pozornici i koncertnom podiju. Njegov lirski tenor barunaste mekoe odlikovao se voluminoznou i bojom dramatskoga karaktera pa je njegov repertoar bio veoma irok. U njegova najbolja operna dostignua idu Rodolfo, Cavaradossi i Pinkerton (Puccini, La Bohe-me, Tosca i Madame Butterfly), Riccardo i Alfredo (Verdi, Kra-buljni ples i La Traviata), Ta-mino i Don J. RIJAVEC Ottavio (Mozart, arobna frula i Don Giovanni), Des Grieux (Massenet, Manon), Julien (Charpentier, Louise), Samozvanac (Musorgski, Boris Godunov), Jurani (Zajc, Nikola ubi Zrinjski) i dr. Nastupao je u domovini, u Austriji, Njemakoj, ehoslovakoj, Madarskoj, Danskoj, vedskoj, panjolskoj, Argentini i dr. U dva maha (1935 i 1937) gostovao je u SSSR i tako bio prvi jugoslavenski umjetnik koji je sovjetsku publiku upoznao s vo kalnom lirikom naih kompozitora. Na koncertnom podiju istakao se osobito kao interpret tenorskih dionica u Devetoj simfoniji i Missi solemnis (Beethoven) i u Requiemu (Verdi).
LIT.: M. Graf, Josip Rijavec, uz 40- godinjicu prvoga nastupa na Zagre bakoj operi, Narodni list, 13. VI 1956. S. Dragutinovi, Josip Rijavec, Politika, 19. VII 1959. ... D. Co.

RIJAVEC, Mario, pijanist i araner (Zagreb, 17. V 1921 ). Klarinet uio kod J. Pomvkala u Zagrebu gdje je do 1941 svirao saksofon u jazz-sastavima (The Deiih). ;Od 1945 u Ljubljani lan Plesnog orkestra Radio -televfzjje%(i95254 dirigent); pijanist manjih ansambla (od 1955 u ljubljanskom jazz-ansamblu). R. je dirigent, araner i organizator zabavno -muzikih priredaba i festivala, a bavi se i kompozicijom. Najvie surauje s revijskim orkestrima i muzikom produkcijom RTV Ljubljana. M_ Maz. RIMBAULT, Edvvard Francis, engleski orgulja, muziki pisac i kompozitor (London, 13. VI 1816 26. IX 1876). Prvu poduku u muzici dobio od oca Stephena Francisa Rimbaulta, crkvenog orguljaa u Londonu, zatim je uio kod S. Wesleya i Crotcha. God. 1832 postao orgulja vicarske crkve u Sohou (London). Posvetio se studiju muzike historije, pa je od 1838 drao predavanja iz historije engleske muzike na un iverzitetima u Londonu, Edinburghu, Glasgowu, Liverpoolu i dr. God. 1840 utemeljio sa E. Tavlorom i W. Chappelom Musical Antiguarian Society sa zadaom da izdaje djela starih engleskih kom -

RIMSKA KONVENCIJA (punim naslovom Rimska konvencija o zatiti umjetnika interpreta ili izvoaa, proizvo aa fonograma i organizacija za radiodifuziju), prvi mnogostruki meunarodni ugovor o -> pravu umjetnika-izvoaa, -> pravu proizvoaa fonograma i -> pravu organizacija za radiodifuziju (-> autorskom pravu susjedna ili srodna prava). Na diplomatskoj konferenciji u Rimu, to su je sazvali Meunarodna organizacija rada, Organizacija Ujedinjenih naroda za odgoj, znanost i kulturu (UNESCO) i Meunarodna unija za zatitu knjievnih i umjetnikih djela (Bernska unija), ovu je konvenciju 26. X 1961 potpisalo 36 drava, medu kojima i Jugoslavija, ali ju je do poetka 1974 ratificiralo samo 14 drava i to: Aust rija, Brazil, ehoslovaka, Danska, Ekvador, Fidi, Kongo, Kostarika, Meksiko, Niger, Paragvaj, SR Njemaka, vedska i Ujedinjeno kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske. Konvencija razlikuje autorskom pravu susjedna i l i srodna prava od autorskog prava, istiui da zatita predviena konven cijom ne dira i ne utjee ni u kojem pogledu na zatitu autorskog prava. tovie ona priznaje prvenstvo autorskom pravu, jer do puta da joj pristupe samo one drave koje su vezane -> Univerzalnom konvencijom o autorskom pravu ili -> Bernskom konvencijom za zatitu knjievnih i umjetnikih djela. Umjetnici interpreti ili izvoai uivaju zatitu, prema Rim skoj konvenciji, bez obzira na njihovo dravljanstvo u dravi ugovornici, ako se njihova iva izvedba vri u nekoj drugoj dravi ugovornici, ili ako je njihova izvedba snimljena na fonogram koji je zatien konvencijom, ili ako je njihova izvedba emitirana u emisiji koja je zatiena konvencijom. Pod tim uvjetima oni ui vaju prava koja drava ugovornica, na ijem teritoriju se trai zatita, priznaje umjetnicima interpretima ili izvoaima koji su njezini dravljani (nacionalni tretman), ali ujedno i sama R. k. odreuje minimum zatite koji dolazi do primjene u sluaju ako bi nacionalni tretman u nek oj dravi ugovornici bio ispod tog nivoa. Minimum zatite, prema Rimskoj konvenciji, sainjava pravo umjetnika interpreta ili izvoaa da sprijei irenje u jav nosti emitiranjem putem radiodifuzije ili drugim nainom, svoje vlastite ive izvedbe, snimanje vlastite ive izvedbe na materijalnu podlogu i umnaanje snimljene izvedbe, ako je prvo sni manje izvreno bez umjetnikova pristanka ili ako je umnaanje izvreno u svrhe razliite od one za koju je postojao pristanak. Konvencija predvia i pravo umjetnika interpreta ili izvoaa na naknadu za tzv. sekundarno koritenje fonograma (-> prava proizvoaa fonograma) preputajui dravama ugovornicama da same odlue o primjeni toga prava. Proizvoai fonograma uivaju zatitu, prema Rimskoj kon venciji, u dravi ugovornici ako su dravljani neke druge drave ugovornice, ili ako je prvo snimanje zvuka izvreno u nekoj drugoj dravi ugovornici, ili ako je fonogram po prvi put ili istovremeno (unutar roka od 30 dana) stavljen na raspolaganje javnosti u dovoljnom broju primjeraka (objavljen) u nekoj drugoj dravi ugo vornici. Pod tim uvjetima oni uivaju prava koja drava ugovor nica, na ijem teritoriju se trai zatita, priznaje proizvoaima fonograma svojim dravljanima (nacionalni tretman), a minimum zatite je iskljuivo pravo proizvoaa fonograma da daje dozvolu za umnaanje svojih fonograma. Ukoliko je u nekoj dravi ugovornici zatita prava proizvoaa fonograma ili umjetnika interpreta ili izvoaa uvjetovana ispunjavanjem odreenih formalnosti, smatra se da su ti uvjeti ispunjeni ako svi primjerci objavljenog fonograma ili njihovi omoti nose napomenu u obliku znaka P uz navoenje godine prvog objavljivanja. Konvencija predvia

206

RIMSKA KONVENCIJA RIMSKA MUZIKA

i pravo proizvoaa fonograma, na naknadu za tzv. sekundarno tim zvunim lije vkom), budna (eljezni ili bronani dl koritenje fonograma, preputajui dravama ugovornicama da zavinuti rog), cornu (kratak rog), lyra i syrinx (istovetni i same odlue o primjeni toga prava. imenim grkim instrumentima), praporci, scabellum (drveni Organizacije za radiodifuziju uivaju zatitu, prema Rimskoj foni instrument u koji se udara nogom). Rimljani su oi konvenciji, u dravi ugovornici ako je sjedite organizacije u nekoj osobitu sklonost za sjaj, voluminoznost i raznolikost zvuk drugoj dravi ugovornici ili je emisija vrena putem odailjaa boja. Stoga su najraireniji bili limeni duhaki instrume koji sa n-ilazi na teritoriju neke druge drave ugovornice. Pod ostalima (lira, kitara, tibia) znatno su proirili opseg i \ tim uvjetima one uivaju prava koja drava ugovornica, na ijem mike mogunosti. teritoriju se trai z itita, priznaje organizacijama za radiodifuziju U doba republike (<- 509 do -< 29) Rim postaje vode ije se sjedite nalazi na njezinom teritoriju (nacionalni tretman), a litika snaga na s\ minimum zatite je iskljuTo je razdoblje rt no ivo pravo organizacije samostalnoga n za radiodifuziju da daje rimske muzike koje do dozvolu za istovremeno doba helenizma. emitiranje (reemisiju) ziari, instrumenta svojih vlastitih emisija, pjevai, pa i kompc snimanje vlastitih emisija bili su robovi. A su na materijalnu podlogu i od njih kod px uivali umnoavanje snimaka veliku pof nost. vlastitih emisija izvreMuzika pra teorija nih bez njezina pristanka bili su sas dio kao i umnaanje snimaka odgoja i obra nja. u svrhe razliite od one Grki utjecaj dire u za koju je postojao rimsku mi ve u <pristanak. III st., a p< no je Svaka drava ugoprevladao k; Rim ^vornica moe predvid jeti 146 politik korio svojim zakonodavstvom Grku. U iste jeme izuzetke od zatite jaa i utjecaj jenta, a sa zajamene Rimskom zapada panije. Rimski konvencijom, ako se radi o RIMSKA MUZIKA. Djeaci s muzikim instrumentima na rimskom reljefu in mentarij se tada privatnom koritenju ili koritenju gatio grkim instrumentima, kao to su kitara i njoj srodan 1 kraih odlomaka prilikom izvjetavanja o aktuelnim dogaajima ili bit os, varijante harfe pektis, magadis, psalterium i sambuca; o privremenom snimanju sredstvima organizacije za radiodifuziju ulaze i cymbalum (inele od dviju koljki), tympanum (bub za vlastitu emisiju (efemerne snimke) ili o koritenju iskljuivo u te hidraulike orgulje. Razvijaju se vee izvodilake sku) svrhu nastave ili znanstvenog istraivanja. patriciji uzdravaju zborove i orkestre robova (pueri od 20 godina, raunajui od kraja godine u kojoj je izvreno sni h i i ) Oi jj l Trajanje zatite prema Rimskoj konvenciji ne moe biti krae phoniaci). Oni pjevaju Katulove pjesme, odlomke iz Virgil manje, odnosno iva izvedba, odnosno emisija. ) p j j p j , g Eneie, Horacijeve ode. U Rimu u to doba cvate kitaroc Konvencija predvia da drave ugovornice mogu urediti monodija prema grkom uzoru. svojim zakonodavstvima zatitu protiv reemisija, pitanje snimanja za potrebe radiodifuzije, pitanje zastupanja ansambla, zatitu U III st. izvodile su se u Rimu grke tragedije prevei umjetnika koji ne izvode knjievna i umjetnika djela. na latinski. I u kasnijim izvornim latinskim dramskim dje Napokon konvencija sadri i druge odredbe kao npr. o primjeni znatan je udio imala i muzika (uvodni solo na tibiji; instrur njezinih odredaba, posebnim sporazumima, pristupanju konvenciji, talna p ratnja pjevakih umetaka cantica; kasnije medu stupanju na snagu, otkazivanju, reviziji, rjeavanju sporova, u kojima su nastupale hiljade statista, praene su muzikom rezervama i o meduvladinom komitetu koji se brine oko primjene hakih limenih instrumenata). U doba carstva razvila se iz mii i funkcioniranja ove konvencije. kominih predstava grko -orijentalnog podrijetla pc LIT.: A. Tournier, La Conf rencc de Rome, Revue internationale du droit mirna, raskona revijalna priredba koja je sluila zabavi. Iz d'auteur (RIDA), 1962. C. Masouve, Les Droits des artistes interpretes ou vremena potjee i jedini sauvani zapis rimske muzike. T executants dans la Convention de Rome, RIDA, 1965. V. Spaid, Teorija kratak odlomak iz komedije Hecyra (Svekrva) A. P. Terei autorskog prava i autorsko pravo u SFRJ, Sarajevo 1969. Z. Urem, Pravo izvoaa knjievnih i umjetnikih djela, Zagreb 1969. M. Janji, Industrijska (oko -(r- 195 do <- 159) popraen znakovima grke instrument svojina i autorsko pravo, Beograd 1973. A. FT angori, La Protection internanotacije. Stalno kazalite dobio je Rim <=- 54. U helenist tionale des droits voisins, RIDA, 1974. I. doba ukus se u muzici uvi Hg. pokvario. To dokazuju pc RIMSKA MUZIKA. O muprazne virtuoznosti i tra zikoj praksi antikog Rima, glavnog samo utilnih, kvantitativnih grada latinskih plemena naseljenih u kata. U tu svrhu upotrel srednjotalijanskoj pokrajini Laciju, vale su se, medu ostalim, i g nema pisanih spomenika. Iz me hidraulike orgulje u cirk literature i likovnih djela saznajemo ma i teatrima. da je Rim u kulturi i muzici bio pod Potkraj antike Rim je, utjecajem sjeverozapadnih susjeda Aleksandriju, sredite znan i Etrua-na. U legendarno doba umjetnosti, pa tako i naut kraljeva (do <- 509) sveenici su muzici. Rimska muzika teo usmenom predajom prenosili drevne koja se oduvijek temeljila na obredne napjeve (carmina). I nakoj, postala je osnov sred: rodna pjesma tog vremena bila je vjekovne muzike nauke. Te znatno razvijena i raznolika. su pridonijeli latinski tral< Svi instrumenti rimskog inDe muica crkvenog oca strumentarija do helenistikog doba Augustina (354430), De i poznati su iz muzikih prizora na bus ac disciplinis liberalium etruanskim freskama i terarum (s poglavljem De 1 skulpturama koje su jedini izvor za sica) rimskog teoretiara poznavanje etruanske mu zike. To Cassiodorusa (oko 485 su: tibia (svirala, naj ee 580) i De institutione mus dvostruka, srodna grkom aulosu), (5 sv.) rimskog filozofa i mi tuba (ravna kraa trublja), lituus cara Boethiusa. Neke elemt (trublja sa zavinurimske mu zike prakse preu; je rano kranstvo (himne m zrni i dr.).
RIMSKA MUZIKA. Pan sa siringo m i menada s aulosom, srebrna plitica, IV st. LIT. : R. VPestphal, Geschichte alten und mittelalterlichen Musik

RIMSKA MUZIKA RIMSKI-KORSAKOV

Breslau 1864. F. A. Gevaert, Histoire et theorie de la musique de l'antiquite, Gent 1875 1881. Isti, La Melopee antique, Gent 1895. A. Gasloue, Les Origines du chant romain, Pari 1907. F'. Celentano, La Muica presso i Romani,Roma 1913. H. Abert,T>\t romischeMusik.u djelu L. Friedlaendera, Uarstellungen aus der Sittengeschichte Roms (X izd.), Leipzig 1922. R. Paribeni, Cantoresgraecinell'ultimosecolodella repubblicainRoma, Milano 1925. P. Ducati, Etruria antica, Torino 1926. C. Sachs, Die Musik der Antike, Potsdam 1928. G. Pictzsch, Die Musik im Erziehungs- und Bildungsideal des ausgehenden Altertums und friihen Mittelalters, Halle 1932. G. A'ogarra, Gli Etrusci e la loro civilita, Milaro 1933- G. Wille, Die Bedeutung der Musik im Leben der Rbmer (disertacija), Tiibingen 1935. A. Machabey, Etude de musique pre-medioevale, Revue de musicologie, 1935 36. A. Degatii, La Muica nella preistoria e nelle antiche civilita, Reggio Emilia 1939. M. Bieber, The Historv of the Greek and Roman Theater, Princetcn 1939. T. F. Samona, La Filosofia della muica dall'antichita Greca al Cartesianesimo, Milano 1940. O. Tiby, La Muica in Grecia e a Roma, Firenze 1942. C. Sachs, The Rise of Music in the Ancient World, New York 1943. W. Beare, The Roman Stage, London 1950. H.-I. Aiarrou, Histoire de l'education dans 1' antiquite, Pari 1950. G. E. Duckzvorth, The Nature of Roman Comedv, Princeton 1952. L. Richter, Die Auffassung der Musik als Wissensc haft in der romischen Spatantike (disertacija), Berlin 1952. F. Bekn, Musikleben im Altertum und friihen Mittelalter, Stuttgart 1954. G. Wille, Zur Musikalitatder alten Rbmer, AFMW, 1954. A. Lie5s,Materialien zur romischen Musikgeschichte, AML, 1957. G. Wille, Rom, Antike, MGG, XI, 1963. R. A.

207

RIMSKA KOLA naziv za skupinu kompozitora vokalne crkvene muzike koji su od oko 1550 djelovali u Rimu. U skladu s idejama humanizma i protureformacije oni su u polifonoj a capella muzici nastojali posti i razumljivost teksta i ravnoteu rijei i tona. Izbjegavajui pretjeranu ekspresivnost oni su stvorili muziki izraz jedinstven po svojoj ozbiljnosti, miru i mistinom ugoaju. Sve tekovine nizozemske polifonije, proiene i pod utjecajem talijanskih vokalnih oblika (lauda, madrigal) pojednostavljene, dovela je r. . do umjetnikog vrhunca. Grego rijanski je koral ponovno postao ishoditem crkvenog pjevanja. esto su ga primjenjivali kao cantus firmus, a neki su se pri padnici kole bavili i revidiranjem i izdavanjem gregorijanskih napjeva (F. Anerio, F. Suriano, Palestrina). Sredinja linost rimske kole bio je Palestrina. Uz njega istakli su se G. M. i G. B. Nanino, G. Animuccia, M. A. Ingegneri, T. L. de Victoria, F. Suriano, R. Giovanelli, D. Mazzochi, F. Foggia, F. i G. F. Anerio, G. A. Dragani, A. Stabile, F. Guerrero. Kasniji pripadnici rimske kole (Agazzari, G. Allegri) mjestimice prihvaaju elemente baroknog koncertantnog stila koji zapravo vie ne pripada rimskoj koli u uem znaenju. Stil rimske kole smatra se klasinim za katoliku crkvenu muziku. On je bio temelj na kojem se potkraj XIX st. izgraivao cecilijanski pokret, te je ostao uzorom sve do naih dana.
LIT.: K. Jeppesen, Der Palestrinastil und die Disscnanz (disertacija), Leipzig 1923. O. Ursprung, Palestrina und Palestrina-Renaissance, ZFMW, 192425. K. G. Fellerer, Der Palestrinastil und se ine Bedeutung i n der vokalen Kirchenmusik des 18. Jahrhunderts, Augsburg 1929. H. Oslhoff, Einwirkungen der Gegenreformation auf die Musik des 16. Jahrhunderts, PJB, 1934. U. Sesini, Decadenza e resturazione del canto liturgico, Milano 1933. A. Liess, Materialien zur romischen Musikgeschichte des Seicento, AML, 1957. L. Feininger, Die katholische Kirchenmusik im Rom zwischen 1600 und 1800, Kongresni izvjetaj, Koln 1962. M. Kun.

RIMSKI-KORSAKOV, ruska porodica muziara. 1. Nikola) Andrejevi, kompozitor, muziki pisac i pedagog (Tihvin, gubernija Novgorod, 18. II I 1844 Ljubensk, gubernija Petrograd, 21. VI 1908). Sa est godina poeo uiti klavir, a sa jedanaest komponovati, ali se prema porodinoj tradiciji morao posvetiti vojnikoj karijeri pa je 1856 stupio u Vojno -pomorski korpus u Petrogradu. Usporedo je od 1859 uio klavir kod F. A. Canillea koji ga 1861 upoznaje sa M. A. Balakirevom i C. A. Cuijem. Ubrzo zatim R.-K. se prikljuio Balakirevljevom kruoku tzv. )- Petorice i pod njegovim nadzorom poeo komponovati svoju prvu simfoniju. Meutim, poto je 1862 zavrio Vojno-pomorski korpus, poslan je na trogodinji put br odom. Obiavi SAD, Brazil, Sredozemno more, paniju i Francusku, vratio se preko skandinavskih zemalja u Rusiju. Na tom putu zavrio je simfoniju; po njegovom povratku u Petrograd ona je izvedena pod vodstvom Balakireva (1865) na koncertu Besplatne muzike kole i pozdravljena kao prva ruska simfonija. Iduih godina komponuje niz novih dela: uvertiru na ruske teme, simfonijsku sliku Sadko, simfoniju Antar, svoju prvu operu Pskovitjanka (186871) izvedenu prvi put 1873, i drugo. God. 1871 pozvan je za pro fesora kompozicije i instrumentacije na neto ranije osnovan Konzervatorij u Petrogradu. Mada je jo uvek bio vezan slubom u mornarici, R. -K. je prihvatio to mesto i, da bi upotpunio svoje muziko obrazovanje, marljivo se posvetio studiju teorijskih muzi kih disciplina (harmonija, kontrapunkt itd.). God. 1872 oenio se pijanistkinjom Nadedom Nikolajev nom Purgold, a 1873 istupio je iz mornarike slube. Iste godine postavljen je na mesto inspektora vojno-pomorskih duvakih orkestara, koje je za njega ute meljeno. Tako je mogao da usavri svoje znanje i o duvakim instrumentima. God. 1874 debitovao je kao dirigent, a ubrzo zatim postao je direktor Besplatne muzike kole, nasledivi Balakireva. R.-K. tada obnavlja poznate Besplatne koncerte kole na kojima izvodi sasvim neobian repertoar, uglav -

nom dela Palestrine, Bacha, Handela, poneka prvi put u Rusiji. God. 1881 napustio je kolu, a 1884 i mesto Vojnog muzikog inspektora, zadravi samo profesorsku slubu na Petrogradskom konzervatoriju. Uz to je 188393 prihvatio poloaj drugog dirigenta Dvorske pe-vake kapele (uz Balakireva). Osamdesetih godina R.- N. A. RIMSKI-KORSAKOV K. uestvuje u stvaranju ruski nove grupacije koju pokree bogati mecena M. P. Beljajev. Nastavljajui ideje Petorice, taj tzv. Beljajevski krug razvija ogromnu delatnost: propagira rusku muziku prireujui koncerte i izdajui kompozicije ruskih autora. R.-K. je bio vodea linost Beljajevskog kruga i uitelj gotovo svih mlaih lanova predstavnika tzv. Nove ruske muzike kole. Od 1886 do 1900 R.-K. vodi Ruske simfonijske koncerte koje je Beljajev osnovao na njegovu pobudu, a 1889 s velikim uspehom diriguje nizom koncerata ruske muzike na svetskoj izlobi u Parizu, zatim nastupa 1890 u Bruxellesu. Tih godina, pored vlastitih kompozicija, zavrava i orkestrira dela svojih umrlih drugova A. Borodina (Knez Igor) i M. Musorgskcg (Hovanina), te prerauje operu Boris Godunov (1896). U tom periodu nastaju dva njegova popularna orkestarska dela: panski capriceio (1887) i eherazada (1887). Ali 189293 R.-K. proivljava duevnu i telesnu krizu pa je stvaralaki sasvim pasivan. Tek kada je kriza prebroena, posle 1894, zapoinje svoj poslednji period u kojemu komponuje veinom opere. Veliku aktivnost razvio je i kao pedagog, odgojivi itavu plejadu ruskih kompo zitora medu kojima su najpoznatiji: A. Ljadov, A. Greaninov, A. Glazunov, M. Ipolitov-Ivanov, A. Arenski, N. Mjaskovski i I. Stravinski. Za vreme revolucije 1905 R.-K. ne ostaje po strani; on podrava studente u zahtevu da se ostvari autonomija Konzervatorija. Zbog toga je morao da napusti profesuru, ali iste godine, u jesen, kada Glazunov postaje direktor Petrogradskog konzerva torija, vraa se R.-K. na svoje mesto. God. 1907 ponovo odlazi u Pariz da diriguje na koncertima ruske muzike koje je organizovao S. Djagilev. U to se vreme razboleo. Umro je 1908 na zenitu slave. Kao pripadnik tzv. Nove ruske muzike kole odnosno -* Petorice, R.-K. je jedan od glavnih predstavnika ruskog nacionalnog stila XIX st. Bio je vrlo aktivan i svestran muziki radnik. Kao dirigent borio se trajno za afirmaciju ruske muzike. Za rusku muziku kulturu vrlo je vaan i njegov pedagoki rad. Veliku vrednost imaju i njegova teoretska dela, a istaknuto mesto u historiji muzike pripada mu u prvome redu kao kompozitoru mnogobrojnih i raznovrsnih dela gotovo sa svih podruja muzike. Interes za narodnu umetnost u svim njenim vidovima obeleava svekoliko stvaralatvo Rimskog Korsakova. Njegovu panju privlae bajke i narodne legende. I njegova melodija, izgraena od kraih motiva, pevna i pristupana, esto poiva na melodici narodne pesme. Sklonost Rimskog Korsakova melodijskom virtuozitetu ispoljujer se u bogatoj ornamentaciji svih deonica: rezultat je osebujna i zanimljiva polifonija. Premda se harmonska graa njegovih dela kree unutar tonalnih okvira, R. -K. ipak obogauje tradicionalni evropski harmonijski jezik upotrebom celostepene lestvice, starocrkvenih modusa, prekomernih akorda i intervala, naroito tritonusa i dr. Majstorstvo Rimskog Korsakova ispoljuje se posebno u plastinoj, prozranoj i laganoj instrumen taciji bogatog i osebujnog kolorita. Kao stvaralac R.-K. je prvenstveno epik i liriar, a svoja najbolja dela dao je na podruju opere. U njima se esto sukobljuju elementi fantastike i realnosti. Slikovito prianje, poetinost i neposredna, iskrena lirinost, uz uspeno donete humoristike momente, glavne su odlike njegovog scenskog stvaralatva. Manje je uspevao u prikazivanju snanih dramatskih sukoba, premda je svoje junake u njihovim reakcijama na dogaaje znao prikazati ponekad pla stino i realistiki. Libreta svojih opera pisao je delimino sam. Gotovo sve njegove opere osnivaju se na sadrajima iz ruske istorije ili na slavenskim legendama i slavenskoj mitologiji. Na podruju opere-bajke, remek-delo Rimskog Korsakova je Sneguroka, napisana prema prii A. N. Ostrovskog. Poetski opisi prirode, oivljavanje starih obreda i plastino ocrtavanje lica daju tome delu izvanrednu slikovitost i ivost. Osobito se istie tragini lik Sneguroke, jedne od najupeetljivijih figura u nizu enskih likova to ih je R. -K. u svojim operama prikazao sa toliko psiho-

208

RIMSKI-KORSAKOV
On je dao osnove novijega ruskog kompozicionog stila, izj vrlo bogat harmonski jezik, a u pogledu orkestracije pokazao majstorstvo i moe se slobodno rei dao osnovu mo orkestracije. Njegova je orkestarska tehnika bila uzor ne njegovim uenicima nego daleko irem krugu koji se prote' Debussvja i Ravela. Posebna mu je zasluga to je vaspit?.o 200 ruskih muziara ime je pridoneo irenju profesionalni ruskoj muzici.
DELA. ORKESTARSKA. Tri simfonije: I, u es-molu op. 1, i8f (prer. u e-mol i nanovo instrumentirana, 1884); II, Aumap op. 9, 1868 1875 i ponovo 1897, a 1903 prozvana simfonijska svita) i III, u C -du 32, 1872 73 (prer. 1886). Simfonijeta na ruske teme op. 31, 1884 (prv za gudaki kvartet, 1879); simfonijska slika Cadno op. 5, 1867 (prer. ponovo 1892); simfonijska svita Illexepa3ada op. 35, 1888; koncert za u cis-molu, op. 30, 1882 83; koncert za trombon i duhaki orkestar, Uvertira na ruske teme op. 28, 1866 (prer. 1880); Fantazija na srpske tei 6, 1867 (prer. 1887); uvertira i intermezzo iz Pskovitjanke, 1877 (prer. Ct<a3Ka op. 29, 187980; Fantazija na ruske teme za violinu i orkesl 33, 1886; McnaucKOe Kanpuuuuo op. 34, 1887; Ceentjibiu npa3HUK CKpecuan yeepniH>pa), 1888; Souvenir de trois chants polanais za 1 i orkestar, 1888 92; Jiy6uHyuiKa op. 62, 1905 (sa zborom); suite iz i dr. KAMERNA. Gudaki kvarteti: I, u F -duru op. 12, 1875; Ij -molu na ruske teme, 1879 (prer. u Simfonij etu, 1884); I I I , u G-duru i kvartet na temu B-la-F (I stav R.-K., ostali stavovi A. Borodin, A. Lj A. Glazunov), 1886. Gudaki sekstet u A -duru, 1876; klavirski trio u c1897; kvintet za flautu, klarinet, fagot, horn i klavir u B -duru, 1876; k< 4 varijaci je za gudaki kvartet, 1885; nokturno za 4 horne, oko 1888; 2 1 rog, oko 1894; Canzonetta i tarantella za 2 klarineta, 1894?; Serenade za viol i klavir, 1903 i dr. KLAVIRSKA: varijacije na rusku temu, 1859 60 turno u d-molu, 1860; 6 fuga op. 17, 1875; 6 varijacija na temu B-A-C-H, 4 komada op. 11, 1876 77; Prelue -Impromptu i Mazurka op. 38, 1894: gretto, 1895 i dr. kompozicije za klavir 3-runo i 4 -runo. DRAMSKA. C IlcKosumnuKa (na vlastiti libreto prema L. A. Meju); 1868 72 (prer. i 1892); MaucKan HOHb (prema Gogoljevoj prii), 187779; Cuezy (prema igri Ostrovskog), 1880 81 (praizvedba, Petrograd 1882; jug. prer Zagreb, 28. VI 1921); M/tada (prema Gedeonovu i Krilovu), 1889 90; nepe Pootcdecm&oM (prema Gogolju), 189495; CaKO (libreto sa V. I. Bjelskim), 1894 96 (praizvedba, Moskva 1898; jug. premijera, Z 28. VI 1930); Motfapm u Ca/ibepu (Pukin), 1S97; BonpbMH Bepa IX (prema Meju), 1898 (prvobitno prolog za II verziju opere Psko> ka); IlapctuiH ueeecma (prema drami Meja), 1898 (praizvedba, Moskva jug. premijera, Ljubljana, 1. V 1924); CVaj/ca o yape Cajimane ( Bjelski prema Pukinu), 1899 1900; Cepettjiujt (prema Meju), 1900 Kauieii EeccMepntHbiu (prema E. M. Petrovskom), 1902; Han eoeeod F. Tjumenev), 190203; CKU3anue 0 MCSUUJUOM zpade Kume^ce u <t>eeponuu (V. I. Bjelski), 1903 -05 (praizvedba, Petrograd 1907; jug. mijera, Zagreb, 21. IX 193$); 3oAomou nemyuiOK (prema Pukinu), 07 (praizvedba, Moskva 1909). Opera-balet Nljiada (sa Borodinom, C Minkusom i Musorgskim, ostala nedovrena), 1872. VOKALNA. Ka Ceume3MHKat 1897; Plecnb 0 eeuieM Oneee (A. Pukin), 1899 i II3 fc 1901. Za zbor i orkestar: Cmux od Ajiencee dooKue.n ieA08Ket 1878 i CAasa, Horovi (4 varijacije i fughetta na rusku narodnu pesmu, 1875; 15 ruskih 1 nih pesama, 1879 i dr.); dueti op. 47 i op. 52; pesme za glas i orkestar ( op. 47, op. 49, op. 52b i op. 56). Oko 80 solo-pesama i romansa na stihov liitih pesnika: op. 2, op. 3, op. 4, op. 7, op. 26, op. 27, op. 40, o op. 52 i op. 55; na stihove A. Pukina: op. 8, op. 49 i op. 51; na stihove Tolstoja, op. 39, ciklus Becnou op. 43 i op. 46; na stihove H. Heinea 01 ciklus IloeMy op. 45, 1897. SPISI: Jlemonucb Moeii My3bixaAbHou :>* obj. 1909 (u redakciji N. N. Rimski-Korsakove; III, IV i V i; redakciji A. N. Rimski-Korsakova, 1928, 1932 i 1935; VI i VII izd. u rec A. V. Ostrovskog i V. N. Rimski-Korsakova, 1954 i 1955; prevedeno na cuski 1914 i 1937; na engleskom 1923; na nemakom 1928; na panskom i 1941); fJpaKmuHechuu yne6HUKzapMOHuu, 1884 (XVIII izd. 1952; na nemi 1895; na francuskom 1910; na italijanskom 1913; na engleskom 1930); O opKecmpotiKu (2 sv.), izdao M. O. Steinberg, 1913 (II izd. 1946; na n kom, 1913; franc. prevod 1914; engl. prevod 1922; skraeni engl. prevod ] Aiy3binaAbHbie cmatnbu u 3aMeniKu (Sabrani muziki lanci i skic 18691907), obj. N. Rimski-Korsakova, 1911. OBRADE: C6 PVCCKUX napodnbix necen (100 pesama), 1875 76; 40 Hapodubix (sabrao T. I. Filipov, harmonizirao R.-K.), 1882. IZDANJA: A. S. gomiski, opera Ka.MCHHbiu eocntb, instrumentirao R.-K., 1872. Instn tacija i muz. redakcija opera Musorgskog: XoaaHU{UHa> 1886; Eopuc Poc 1896 i ^enumbda, 1906. Borodin, opera I\HH3b Meop, R.-K. dovrio s Glazunovom, 1850 i dr. NOVA IZD.: celokupna dela Rimskog Korsakova izdaju se u Mi od 1946 do 1966 obj. 45 svezaka kompozicija i 6 sv. muz ikih spisa. Pisma skog Korsakova, A. Borodina i V. Jastrebcova obj. su u asopisu Py> MV3biKajibHaH raaeTa, 1909. Pisma V. V. Stasova i N. Rimskog Korsakov V. Karenina u PvccKan MbicJi, 1910; pisma C. Cuiju obj. u asopisu My: 1911; pisma M. Musorgskom, ibid., 1913; korespondenciju Rimskog Kors sa M. Balakirevom obj. S. Ljapunov, My3fciKajibiibiH coBpeMeHHHK, 1915 prepiska Rimskog Korsakova sa A. Ljadovom, ibid., 1916; korespond s P. I. ajkovskim obj. u CoBercKaH My3i>iKa, 1945; pisma Rir Korsakova J. Petrovskom, ibid., 1952; korespondenciju Rimskog Korsafc Balakireva sa B. Kalenskim obj. I. Belza, 1955. LIT.: B, B. Cmacoe, H. A. PuMCKHii-KopcaKOB (K 25- jieTHeAiy K>5H CaHKT neTep6ypr 1890. B. B. Hcmpeduoe, P HMCKHH KopcaKOB, CKBa 1900 (II izd. s popisom djela 1908). - H. <&. 'Pundemen, PH> KopcaKOB, CaHKT ITeTepoypr 1908. N. Van Gilse van der Pals, R: Korsakov (disertacija), Leipzig 1914- M. Montagu-Nathan, Rimsky Kors London 1916. B. B. flcmpetioe, MOH Bocnotfii laHtiH o P HMCKOM caKOBe (2 sv.), 1917 (novo izd. 1959 60). Af. PAB 6 OS (E. Acac, P HMCKHH KopcaKOB, IleTepovpr i Berlin 1923. R. Panoff, Der tionale Stil N. A. Rimsky-Korsakows (disertacija), Bonn 1926. B. A. tuanoe, PHMCKHH KopcaKOB, JleHHHrpafl 1928. N. Van Gilse van der Ri msky Korssakovvs Opernschaffen, Pari i Leipzig 1929. M. Baj Rimski - Korsakov, Zvuk, 1932 33, 10 u. Z. Grickat, N. A. Rimski sakov, Muziki glasnik, 1933,5 6 i 7 8. Ista, O Rimskom-Korsakovu, i rad, 1933. A. Soiovjev, Nacionalna stihija u stvaranju Rimskog Korsa Srpski knjievni glasnik, 1933, 5. 3. Caee'Aosa i T. /Iueanoea, YKa3 jinTepaTypbi o H. A. PHMCKOM-KopcanoBe, CoBe-rcKaH My3biKa, 1933. H. PuMCKuu-KopcaKoe, H. A. PiiMCKnii-KopcaKOB, )KH31II> H TBOPMCCTBO (: MocKBa i JleHHHrpaa 1933 46. /. Markezvitch, Rimsky Korsakov, 3935. s. Vrinjanin, N. A. Korsakov, Hrvatski enski list, 1940, 2. Troeger, Mussorgsky und Rimsky Korsakov, Breslau 1941- E- Acacfibee, h

loke vernosti. Zbog vanredne uravnoteenosti i harmonikog stapanja svih elemenata u celinu Sneguroka se ubraja u najbolje opere-bajke evropske muzike literature. U red znaajnijih opera Rimskog Korsakova ide i Sadko. Radnja te velianstvene pesme prirodi odvija se u doba ranog hrianstva u Rusiji, a uzeta je iz starih ruskih junakih epskih pesama -bilina. U njoj se obraduju doivljaji mladoga Sadka, narodnog guslara iz bogatoga grada Novgoroda, koji putuje u fantastino i aroliko morsko carstvo. Ovo delo obiluje grandioznim masovnim scenama, melodikom u duhu starinskih ruskih narodnih napeva i vanredno uspelim zvunim opisima mora. U njemu je R. -K. primenio poseban arhaini eklamacioni recitativ. Poslednju operu Zlatni petli komponovao je R.-K. po istoimenoj Pukinovoj prii. To delo, u stvari, je satira na tadanji carski autokratizam u Rusiji. U harmonskom pogledu ela ta opera kao da poiva na prekomernom trozvuku: delo njime i zavrava. Orkestracija je profinjena i b ogata bojama,

N. A. RIMSKI-KORSAKOV, autograf

a pojedine zvune slike ostvarene su potpuno impresionistiki. Izvoenje te opere R. -K. nije doiveo, jer je cenzura zahtevala izmene u libretu, a moskovski guverner je zabranio izvedbu. I u simfonijski m delirna, naroito programskim, R. -K. koristi ruske narodne i istonjake motive razvijajui bogatu i ivo pisnu orkestarsku paletu. Kompozicija panski capriccio prvobitno je zamiljena kao fantazija na panske plesne teme za violinu. To je majstorski instrumentirano delo, puno kolorita, sa nizom kadenca za pojedine instrumente ili instrumentalne grupe. Ritmikoj ivosti te virtuozne orkestarske pesme mnogo doprinose obilato i ukusno primenjene udaraljke. Najpopularnije simfonijsko delo Rimskog Korsakova svakako je svita eherazada, inspirisana orijentalnim, arobnim priama iz Hiljadu i jedne noi. Njena etiri stava etiri su arena platna puna svetlosti i prozranosti, arolije i radosti. Uticaj istonjake umetnosti ispoljuje se u melodijsko) liniji tema. Veliki majstor uspeva tu razliitim transformacijama dati svaki put novu sveinu i ivot. Tu opsenu svitu (dva su stava u sonatnoj formi) mnogi su koreografi postavili kao balet. Kamerna dela Rimskog Korsakova znalaki su napisana, formalno zaokru ena. Za stvaranje ruskog kamernog stila naroito su vani gudaki kvarteti i gudaki sekstet. Medu vokalnim kompozicijama najvanije su solo -pesme od kojih mnoge idu u red najlepih dela ruske vokalne literature. Prve njegove solo -pesme nastavljaju tradiciju lirskih deklamacionih romansi Glinke., Balakireva i Dargomiskog, a u kasnijima se sve vie ispoljavaju osobenosti izgraenog sopstvenog stila. Od teoretskih radova, uz vredan Udbenik harmonije, najvanije mu je delo Osnove instrumentacije. Taj prirunik, rairen i van granica Rusije, jo i danas ide u red najboljih knjiga iz ove oblasti. R.-K. tu pretpostavlja da uenici instrumentacije ve poznaju tehniku svakoga pojedinog instrumenta, pa tumai meusobne akustike odnose unutar pojedinih instrument alnih grupa, kao i medu veim orkestarskim skupinama i daje upute kako se odrava zvukovna ravnotea u tom najveem instrumentalnom ansamblu. Po tome je ovo njegovo delo potpuno novo i originalno. Autor uz to oituje ogromno znanje i bogato iskustvo, a kao primere navodi uvek odlomke iz sopstvenih dela za koje je imao dovoljno prilike da ih proveri. Autobiografska Kronika mojeg muzikog ivota veoma je vana knjiga za izuavanje i autorove linosti i umetnikih i drutvenih prilika njegovog doba, jednog od najinteresantnijih perioda ruske muzike. U tom pravcu vredni su i njegovi lanci sabrani i izdani pod naslovom Muziki lanci i beleke (1911). Rimski-Korsakov je krupno ime u istoriji muzike, naroito ruske s u prvome redu po svojoj irokoj i svestranoj d elatnosti.

RIMSKI-KORSAKOV RINUCCINI
Jiafi An^peeBim PHMCKHii-KopcaKOB, MocKBa i JIeHHHrpa;t 1944. G. Ab~ raham, Rimsky-Korsakov (s popisom dela), London 1945. R. Garcia Morillo, Rimsky-Korsakov, Buenos Aires 1945. IO. Ke/idbiiu, MCTOPHH pyccKoii My3bmn, II, MocKaa i JlemiHrpaji 1948. A. A. Cojiosuoe, H. A. PKM -CKni'iKopcaKOB, MocKBa 1948 ( I I izd. 1960). B. Enberg, Rimsky Korsa-kow, Stockholm 1948. G. A. Poljanowskij, Rimsky Korsakow, Potsdam 1948. V. Serov, Le Groupe des Cinq, Pari 1949. M. HUKOSCKUU, PH.MCKHH-KOPcah-OB H peBOjiiouHH 1905 rOAa, MocKBa i JleHHHrpa/i 1950. - A. E. Ka6a.iescKuu, A. B. OCCOBCKUU, H. B. Ty.anuua i Ai. O. HUKOBCKUU (urednici), PiiMCKiin-KopcaKOB, I-lccJie;iOBaunH, MaTepHajibi, njicbMa, 2 sv., MocKBa 1953 54. B. B, Cmacoe, OaTbH o PuMCKOM-KopcaKOBe (izd. B. A. KncejieB), MocKBa 1953. A. Cojiosuoe, CuroioHHMecKMe npon3BefleHHH PiiMCKoro-KopcaKosa, MocKBa 1953. AI. <. Vnecun, MbicJiH H BOcnoMHHaliMH o H. A. PiiMCKOM-KopcaKOBe, MocKBa 1956. A. Fo3eHnyd, H. A. PHMCKHH-KOPcaKOB, Te.Mbi n n;ieH ero onepnoro TBopMecTBa, MocKBa 1957. R. AI. Hofmann, Rimski- Korsakov. Sa vie, son oeuvre, Pari 1959. C. JI. Vun36ypt (red.), H. A. PiiMCKufi-KopcaKOB H My3biKanbHoe oopa3OBaHne, JleHHHrpa^ 1959. B. B. flcmpeduoe, H. A. PnCKHH-KopcaKOB, BocriOMHHaHHH, 2 sv., JleHHHrpaA 195960. JI. Jlanujieeun, riocjieAHHe onepi,i H. A. PHMCKoroKopcaKOBa, MocKBa 1961. C. C. Fpuiopee, O Mejio;inKe PiiMCKoro-KopcaKOBa, MocKBa 1961. A. A. CoAoeuoe, >KH3Hb H TBOp^ecTBO H. A. PHMCKOro-KopcaKOBa, MocKBa 1964. Ai. Feuer, Rimskij-Korsakov, Budapest 1966. D. Sn.

209

2. Andrej Nikolajevi, muzikolog (Petrograd, danas Lenjingrad, 17. X 1878-23. V 1940). Sin i uenik Nikolaja An drejevia; studirao filologiju i historiju u Petrogradu, Heidelbergu i Strasbourgu, gdje je 1903 promovirao. Osnovao i 191517 ureivao u Petrogradu asopis My3biKa/ibuuu cospeMenuuK, a 191840 bio je proelnik muzikog odjela biblioteke Saltikov-edrin u Lenjingradu.

RINALDO DI CAPUA, talijanski kompozitor (Capua ? izmeu 1700 i 1710 Rim ?, 1780 ?). O njegovu se ivotu ne zna gotovo nita poblie. God. 1737 prikazana je u Rimu njegova prva komina opera; 1740 boravio u Petrogradu, 1714 vr atio se u Rim. Njegove su se opere izvodile u Rimu, Firenci, Veneciji, Beu (1745), Parizu i Londonu. Kad ga je 1770 susreo Ch. Burnev, ivio je u bijedi. Njegova se djela, opere i kantate te 7 simfo nija, osim nekih malih fragmenata nisu sauvala, a nisu poznati ni svi naslovi. Prema miljenju E. J. Denta, R. di C. je najizvorniji i najbolji talijanski operni kompozitor svoga vremena. On je nesumnjivo mnogo pridonio razvoju opere buffe. Uz to ide medu prve kompozitore, koji su pisali recitativo accompagnato. Opera La Zingara (1753; novo izd. priredio R. Mojsisovics, 1928) sadri ariju Tre giorni son che Nina..., koji neki pripisuju G. B. Pergolesiju, neki V. L. Campiju, a Ph. Spitta Rinaldu di Capua. Uz nju je najvie uspjeha postigao operama Ciro riconosciuto (I737)J La Commedia in commedia (1738), Vologeso (1739), La Liberta nociva (1740) i La Donna superba (1752).
LIT.: Ph. Spitta, Rinaldo di Capua, VFMW, 1887. W. Barclay Squire, Tre Giorni son che Nina, Musical Times, 1899. E. J. Dent, Ensembles and Finales in 18" 1 Century Italian Opera, SBIMG, 1910 11. A. Della Corle, L'Opera comica italiana del ' 700, I, Bari 1923. F. Walker, Tre Giorni son che Nina, Musical Times, 1949. R. L. Rostian, The Works of Rinaldo di Capua (disertacija), Carolina 1961. D. Di Chicra, Rinaldo di Capua, MGG, XI, 1963.

DJELA. SPISI: Eopuc fodyHO8 AiycopzcKoeo, 1927 (sa E. Al. Brandom); MaKcuMunAuan Wmeun6epe, 1928; M. M. FnuHKa u ceo 3anucKm, 1930; H. A. PuMcKuu-Kopcarcoe, jKu3Hb u meopvecmeo, 5. sv., 193346; rocydapcmeeHnan IIvoAUHuaH 6uojiuomeKa UM. Ai. E. CanmbiKOea-IIIedpuHa s JlemiHipade. /VIy3wKaibHu coKpoguuta PyKonucuozo omdejienun, 1938. Studije i lanci (izbor): K dcmemuKe onepu u My3biKajibuou dpa.nu, CeBepHbie3aiiMCKn, 1914; Eanemu Hiopn CmpanuHCKOio, Anojinon, 1915 i JIuHHOcmb AI. II. I'AUHKU KaK nped.uem u3ynenUH, My3bii<aJibHwH neTOnnc, 1923. IZDANJA: uredio III (1928), IV (1932) i V (1935) izd. autobiografije svog oca Nikolaja Jlemonuc MOeu My3UKajibnou MCU3HU, uspostavivi autentini tekst izostavljen u ranijim izdanjima; AI. II. MycopzcKtiu. IIucbMa u doKyMenmbi, 1932 (sa V. D. Komarovom-Stasovom) i dr.

RINCK, Johann Christian Heinrich, njemaki orgulja i kompozitor (Elgersburg, 18. II 1770 Darmstadt, 7. VIII 1846). U Erfurtu uio kod J. Ch. Kittela, Bachova uenika. God. 17901805 gradski orgulja u Giessenu, a zatim u Darmstadtu, gdje je bio i muziki uitelj, dvorski orgulja (od 1813) i komorni muziar (od 1817). R. je jedan od najistaknutijih orguljaa i impro vizatora svoga vremena.
DJELA: 3 trio-sonate; 6 sonata za klavir i violinu; 8 klavirskih varijacija. - ORGULJSKA: Piices d'orgue; Der Choralfreund (7 godita i 2 dodatka), 1832 40; Vorspiele zu den gebrduchlichsten Choralen; Choralbuch fur Hessm, 1814; Allgemeincs Choralbuch..., 1829; 30 korala s preludijima i intcrludijirra; 30 koralnih obradbi; 12 koralnih preludija; 6 korala s varijacima; 236 preludija; 66 post ludija; 159 kraih kompozicija. CRKVENA : 3 kantate; misa; moteti; 61 koral obraen za etvoroglasni zbor. INSTRUKTIVNA: Praktische Orgelschule, 181921 (najnovije izd. priredio O. Dienel, 1881); VorscLule fur angehende Organistcn; Praktische Auszveichutigs-Schule iu 2 34 stimrnigen Beispielen; Theoretisch-praktische Anleitung zum Orgelspiti (3 dijela), 1839 40 (II izd. 1843). Selbstbiographie, 1833. LIT.: B. Chr. Natorp, Uber Rincks Praludien, Essen 1834. M. J. Folsing, Ziige aus dem Leben und Wirken des Dr. C. H. Rinck, Erfurt 1848. F. \V. Donat, Rinck und die Orgelmusik seiner Zeit (disertacija s pcpiscm djela), Heidelberg 1933. R. Sietz, Johpnn Christian Heinrich Rinck, MGG, XI, 1963.

3. Julija Lazarevna (rod. VVeisberg), kompozitorka (Orenburg, 6. I 1880 Lenjingrad, 1. III 1942). e na Andreja Nikolajevia; studij zavrila na Konzervatoriju Ta Petrogradu (N. A. Rimski-Korsakov, A. K. Glazunov), zatim se usavravala kod M. Regera u Njemakoj. God. 191517 i 192123 zajedno
s muem ureivala asopis My3biKa.ibHbiu coepeMenHUK.
DJELA. DRAAISKA: opere PycanouKa, 1923 i Ftojibnapa, 1935; ra d io -o pe ra M pm ea n ua pe en a, 19 37 ; d je ja o pe ra Vyc u -jie 6e du , 19 37 ; VOKALNA: Jlecnaduamb za zbor i orkestar, 1928; zborovi; solopjesme i dr. Prijevodi muzikolokih radova R. Rollanda.

4. Georgij Mihajlovi, kompozitor, muziki pisac i pedagog (Petrograd, danas Lenjingrad, 26. XII 1901 10. X 1965). Sin Andreja (unuk Nikolaja); studirao na Lenjingradskom konzerva toriju (M. Steinberg, S. Ljapunov, N. Sokolov) i na Institutu teatra i muzike (B. Asafjev). Od 1927 do 1962 predavao na kon zervatoriju u Lenjingradu, najprije muziku akustiku, od 1940 itanje partitura, a od 1953 instrumentaciju. God. 1923 osnovao drutvo za kultiviranje etvrttonske muzike, koju je neko vri jeme komponirao i dirigirao s ansamblom toga drutva (1926 32). Prouavao elektroakustike muzike instrumente i kon struirao tzv. emiriton za koji je komponirao nekoliko djela.
DJELA: simfonija u F-duru, 1925. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 192 6 i 1932; kvintet za violinu, violu, violonelo, klarinet i rog, 1925; oktet za 2 emiritona, 2 klarineta, fagot, violinu, violu i violonelo, 1932; etvrttonske kompozicije za 2 klavira, posebno ugodenu harfu, harmoniku i 2 roga, 1925 32; razne kompozicije za violinu i klavir, 1934 55; IIoSAta za violonelo i klavir, 1951; kompozicije za emiriton i klavir. KLAVIRSKA: 2 sonate, 1924 i 1932; 24 preludija, 1922 55; 8 etida i dr. DRAA'ISKA: scenska muzika Cmenan Pa3un (skupa s N. Malahovskim), 1924; Jlemtn (montaa, rad nekolicine autora), 1925. Filmska muzika. VOKALNA: kantata AlHmeotc, 1927; kompozicije za vokalni tercet i klavir; dvopjevi uz klavir; oko 100 romansa na stihove Pukina, Ljermontova, Jesenjina i dr.; djeje pjesme. Obradbe nar. pjesama. SPISI: Ooociioeanue Hemeepmumortoeoit My3btKajibnoii cucmeMu, zbornik Instituta kazalita i muzike, 1925; Paciuiubpoena Ceemoaou cmpoKM CKPROUHCKOZO IIpOMemeR ibid., 1926; O ebicome KOM6binauuoHHbix moHOS, ibid., 1927; AKycmimea<oe odocnosauue tneopuu nadoeoza pwn.ua, ibid., 1929; AIou dancKue u toHomecKue eocnOMUHamiH o HuuOAae Andpeesuue u Hadencde Hu~ KOjiaeene PuMCKux-Kopcai\oebix; Alejioduna PitMCKoeo-KopcaKoaa, 1944; OpttecmposKa PuMCKozo-KopcaKosa, 1946; PuMCKUu-KvpcaKos, 1951; OpKecmposan
IlOJlUtflPHUH, 1955.

RINFORZANDO (krat. rf., rfz. i rinf.; od tal. rinforzare pojaavati), oznaka za nagli i veliki crescendo. Za razliku od sforzanda r. se uvijek odnosi na krai niz tonova. RINGBOM, Nils-Eric, finski kompozitor i muzikolog (Turku, 27. XII 1907). Studirao na Abo akademi u Turkuu (doktorirao filozofiju 1955) i u inozemstvu (Pariz, SAD). God. 192733 violinist Gradskog orkestra u Turkuu, zatim u Helsinkiju kompozitor, muzikolog i muziki kritiar lista Nya Pressen. Od 1938 bibliotekar i od 1942 intendant Gradskog orkestra; 1951 60 bio je i umjetniki direkt or Sibeliusovih festivala.
DJELA. ORKESTRALNA: 4 simfonije, 1939, 1944, 1948 i 1962; Mala suita, 1932 (prer. 1946). KOMORNA: gudaki kvartet, 1951; duhaki sekstet, 1951; Prekinuli andante za violinu i klavir, 1931; Andantino za violinu i klavir, 1935; Romanza za violu i klavir, 1931; duo za violinu i violu, 1945. Kompozicije za klavir (tema s varijacijama, 1932). Kompozicije za orgulje. VOKALNA: kantate Tili livel, 1936 i Hynm lili Helsingfors, 1949; Vandrerska, 3 pjesme za sopran i orkestar, 1942; Fyra sanger za mezzosopran i orkestar, 1947; zborovi; solo-pjesme. SPISI: Helsingfors Orkeslerforetag 1882 1932, 1932 (vedski i finski); Saveltaide, 1946; Silbelius, 1948; Uber die Deulbarkeit der Tonkunst, 1955; Sibelius Sinfonien, Sinfonischt Dichtungen, Violinkonzcrt, Voccs inlimae", 1955 57; Dc tva versionerna av Sibelius'tondikt En saga, Acta Academiae Aboensis, 1956. Autobiografija, Suomen saveltajia, 1945 -

LIT.: G. Abraham, Rimski-Korsakov, 1. Nikolai Andrejewitsch, 2. Andrej Nikolajcwitsch, MGG XI, 1963.

RINALDI, Mario, talijanski muziki pisac (Rim, 1. XI 1903 ). Studirao na Univerzitetu u Rimu (F. Liuzzi, F. Torrefranca). Muziki kritiar (La Tribuna; II Corriere di Roma; II Messaggero od 1946); od 1941 profesor historije muzike i muzike estetike na Rimskom konzervatoriju; 195152 vodio ured za tampu rimske Opere.
DJELA: U Ane di Ildebrando Pizzetti e Lo Straniero, 1930; Aiusica e vurismo, 1932; Verdi e Shakespeare, 1933; !' Opera in muica, 1934; II Falstafft di Verdi, 1942; Antonio Vivaldi, 1943; Catalogo numerico temalico delle composizioni di A. Vivaldi, 1945; Verdi crilico, 1951; Arcangelo Corelli, 1953; La Aiusica nelle transmissioni radio-televisive, 1960; Verdiana, 1962; E. Porrino, 1965; F. Romani. Dal melodramma classico al melodramma romaniico, 1965; Lorenzo Perosi, 1967; Gli anni di galera' di G. Verdi, 1969; Ritratti e fantaste musicali, 1970. Stu dije i lanci u asopisima.

RINUCCINI, Ottavio, talijanski pjesnik i libretist (Firenca, 20. I 1562 28. I I I 1621), jedan od najistaknutijih lanova firentinske Camerate, libretist opere Dafne, prve u historiji. Dafne je po obliku i sadraju pastorala, srodna Tassovim djelima te vrste. Ni Euridice se ne udaljuje od arkadijskog pjesnitva za razliku od Arianne u kojoj su dramatski sukobi jasnije i snanije oblikovani. Rinuccinijevi stihovi, osobito u madrigalistikoj poeziji, ritmiki su neusiljeni i pjevni, ali se ne uzdiu iznad razine tadanjeg pjesnikog izraza.
DJELA. Operna libreta: Favola di Dafne, 1597 (J. Peri i J. Corsi, 1598; M. da Gagliano, 1608); L'Euridice, 1600 (J- Peri, 1600; G. Caccini, 1602); L'Arianna (C. Monteverdi, 1608); Narcisa, 1616. Libreta za balete, maskerade i intermedije: Maschere d'Amazzoni, 1579; Rinaldo e U Tasso, 1586; Balio (Aiascherata) dell'Ingralc (C. Monteverdi, 1608) i dr. Madrigali. NOVA IZD. Sva operna libreta obj. su: L. Fasso (Teatro del SeicentoS' razliiti autori (Drammi musicale di O. Rlnnucini, 1802) i A. Della Corte (O. Rinuccini: Drammi per muica, 1926); libreto opere Dafne obj. je u brojnim izdanjima; Euridice obj. su L. Idelcr (.Raccolta di Poesie Italiane, 1802) i E. Magni Duffocq (Aiusiche sopra l'Euridice dij. Peri, faksimil, 1934); maskerade, balete i melodrame obj. A. Solerti (Gli Albori del melodramma, 1905).

210

RINUCCINI RITAM
izabran je za dopisnog, a za redovnog lana SANU istaknuti javni kulturni r; R. je u dva maha bio prt nik Udruenja kompozito bije. Delima stvorenim uposlednje dve decenije izbio u red najistaknutiji goslovenskih simfoniara su dela zapaena i u ino stvu. U svom razvoju pro kroz tri faze. U prvoj (do on stvara u stilu dvanaestt i etvrttonske muzike, u d (do 1952) pribliava se fol: da bi u treoj (posle 195: tvario svoja najvanija na bazi sinteze stilskih o nosti M. RISTI prethodne dve faze. tiev individualni stil odlikuje se konciznou i jasnou fi ritmikom pregnantnou i atonalnou u sferi harmonske raa. Iako je majstor orkestracije, R. veu panju posveuje voju linija nego tonskom kolorizmu.
DELA. ORKESTARSKA. Osim simfo nija: I, 1941; II, 1951 (Bi 5. XI 1951); III, 1961 (Beograd, 6. VII 1961); IV, 1966 (Beograd, 7. XI V (Radio-Beograd, 10. X 1967); VI, 1968; VII, 1972 (Beograd, 14. VI 1 VIII, 1974; Sinfonietta, 1939; simfonijska poema ovek i rat, 1943 (Bi 4. XII 1967); Tri polifone studije, 1943; Svita, 1943; 2 Fantazije, 1943; fantazija, 1943; Svita giocosa, 1956 (Zagreb, 18. III 1957); Tri mi mada, 1957; Burleska, 1957 (Beograd, 3. X 1958); Simfonijske varijacij (Zagreb, 30. XII 1957); Galop, 1958; koncert za kamerni orkestar, 1958; bagatela, 1959 (Radio-Beograd, 26. IV 1960); Muzika za kamerni orkesta: (Zagreb, 15. V 1963); koncert za orkestar, 1963 (Beograd, 9. I 1964); C za gudae, 1969; Pet komada, 1970; etiri pokreta za gudae, 1971. Ko 2 za klavir, 1954 i 1973; za violinu, 1944 (Beograd, 14. X 1960); za kl 1964 (Opatija, 29. X 1965). KAAiERNA: 2 gudaka kvarteta, 1935 (pr 1973) i !94 2 ; duvaki kvintet, 1936; 24 fuge za razne ansamble, 1950 fuge za gudaki trio, 1958; 22 fuge bez oznake izvoaa; Deset epigrame instrumenata, 1970; Muzika za kvartet horni, 1970; Pet krokija za flautu, net, violu i harfu, 1971; Divertimcnto za klavirski trio, 1971; Pet karaki gudaki kvintet, 1972; Muzika za 11 instrumenata, 1974. Za violinu i Duet, 1931; Prelid i groteska, 1931; svita, 1937 i Duet, 1938. Za violinu vir: 2 sonate, 1943 i 1944 i Andante dramatico, 1944. Za violu i klavir: : 1945 i Scherzo, 1945. Za flautu i klavir: Fantazija 1945 i Jaha, 1945. U tonskom sistemu: svita za 4 trombona, 1938; Septet, 1938 i svita za rogu instrumenata, 1938. Duet za violinu i violonelo u estinotonskom sistemu KLAVIRSKA: 2 sonate, 1943 i 1944; 4 Impresionistika k omada, 12 prelida, 1942; Fantazija, 1943; 5 etida, 1944; 34 minijature, 1945; C I95I; 5 improvizacija, 1960; Svita za mlade, 1962; Scherzino, 1962; Mec i allegro, 1962; 4 skice, 1969; 7 kratkih komada; 1970 i 9 bagatela, 19 VOKALNA: Monolog Macbelha za bas-bariton i orkestar, 1945; Bu Kralja Lira) za bas i orkestar, 1946. Za recitatora i orkestar: Jablan, Kroz meavu, 1945. Pesma o sokolu za recitatora i gudaki kvintet, 194* narodne pesme (Starac Vujadin i Starina Novak i Deli Radivojej za reci obou i violu. Solo-pesme za bas i klavir: Ptiica boja, 1945 i Pesma : proletera, 1945. DRAMSKA: baleti Pepeljuga, 1943 i Tiranin, 1945. F muzika. Obrade narodnih kola; orkestracija solo-pesama I. Bajia, J. } kovia, S. Binikog, P. Markovca, V. Dordevia, K. Manojlovia, I. M Ronjgova i dr. LIT.: D. Skovran, Trea simfonija Milana Ristia, Zvu k, 1962, ; M. Koren, Simfonija u stvaralakom opusu Milana Ristia, ibid., 1966, Z. Kuukali, Milan Risti stvaralaki uspon i sazrijevanje. Povodoi - godinjice roenja, ibid., 1968, 90. V. Perii, Muziki stvaraoci u Beograd 1969. D.

LIT.: F. Meda, Ottavio Rinuccini, Milano 1894. A. Civila, Ottavio Rinuccini ed il sorgere del melodramma in Italia, Mantua 1900. F. Raccamadoro-Ramelli, Ottavio Rinuccini, studio biografico e critico, Fabriano 1900. A. Solerti, Le Origini del melodramma, Tor'no 1903. Isti, Gli Albori del melodramma (3 sv.), Milano 1905. Isti, Muica, balio e drammi alla corte Medicea dal 1600 al 1637, Firenze 1905. O. G. Sonneck, Dafne, the First Opera, SBIMG, 1913. A. Delia Corle, Ottavio Rinuccini libretista, Torino 1925. M. Schild, Die Musikdramen Rinuccinis(disertacija), Wiirzburg 1933. A. Momigliano, I Melodrammi del Rinuccini, Bari 1937 (II izd. 1953). IV. Pfannkuch, Ottavio Rinuccini, MGG, XI, 1963. M. Fabbri, La vera data di nascita di Ottavio Rinuccini, Spomenica Acadcmia musicale Chigicr.a, Fi renze 1963.

RIOTTE, Philipp Jakob, njemaki kompozitor (St. Wendel, Saar, 16. VIII 1776 Be, 20. VIII 1856). Uenik J. G. Arnolda u Frankfurtu na Majni i A. Andreja u Offenbachu. Od 1805 kapelnik kazalita u Gothi, Danzigu i Magdeburgu; od 1808 u Beu, najprije u kazalitu na Karntnerthoru i od 1818 u Theater an der Wien. R. je bio povezan s istaknutim linostima svoga doba (Beethoven, Schubert, nadvojvoda Rudolf, Esterhazv i dr.). Iako se preteno bavio scenskom muzikom, svoj je najvii domet ostvario u kompoziciji Die Schlacht bey Leipzig za klavir.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, op. 25 i 30. Koncerti: 3 za klavir; 3 za flautu; 2 za klarinet; za 2 klavira i dr. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta; 4 klavirska trija; septet; 8 sonata za violinu i klavir i dr. KLAVIRSKA: 11 sonata; 7 sonatina; Europens IVonnetag, 1810 (posveeno svadbi Napoleona i Marije Lujze); Die Schlacht bey Kulm; Die Schlacht bey Leipzig; plesovi; ko ranice i dr. DRAMSKA (oko 50 djela). Opere: Pielro und Elmira, 1805; Euphemie von Avogara, 1823; Eine Prise Tabak, 1825; Nurreddin, Prinz von Persien, 1825; Moisasurs Zauberjluch, 1827; Der Sturm oder Die Geisterinsel, 1833. Operete: Die Brandschatzung, 1805; Das Grenzsladtchen, 1809; Kasem oder Die Launen des Gliicks, 1818; Vetter Lukas von Jamaica, 1828; Die Lieb' in der Stadt, 1834. Singspieli; farse; muzike prie. Baleti: Der Berggeist, 1818; Policinello, 1826 i dr. VOKALNA: oratorij Der Sieg des Kreuzcs, 1852; kantata Die Farban, 1820; misa za soliste, zbor i orkestar op. 17. OBRADBE: klavirski izvaci oratorija Satnson G. F. Handela i Die Jahreszeiten J. Havdna te opere Turco in Italia G. Rossinija. LIT.: K. H. Schmitt, Dem Andenken eines Vergessenen, Heimatbuch des Kreises St. Wendel, 1948. A. Bauer, 150 Jahre Theater an der Wien, Zurich i Leipzig 1952. F. Goebels, Philipp Jakob Riotte, MGG, XI, 1963.

RIPIENO (tal. pun), 1. u orkestralnoj muzici XVII i XVIII st., naroito u concertu grossu oznaka za cjelokupni obligatni gudaki orkestar nasuprot solistima. Oznaka senza ripieni nije identina s orehestra silent ve upuuje na to da odreeni odlo mak izvode kao pratnju solistima samo odabrani svir ai odnosno manji ansambli gudaa. Ripienist nazivao se svira orkestralnog gudakog instrumenta. God. 1807 osnovao je K. F. Zelter u Berlinu kolu za ripieniste, to je ujedno prva kola za orkestralne instrumente. 2. U orguljakoj praksi termin r. identian je s izrazom -> ->
organo pieno.
LIT.: J. Fr. Reichardt, tjber die Pflichten des Ripienisten, Berlin i Leip zig, 1776. M. Kun.

RIPRESA (tal. ponavljanje), 1. tal. naziv za opetovanje, ponavljanje kompozicije ili jednog odlomka; isto to i ^> repriza. 2. U talijanskim vokalnim oblicima kao to su ballata, viJIa nella, frottola i si., r. je -> pripjev odnosno refren. 3. U plesovima XV i XVI st. (basse danse) naziv za karakte ristian dvostruki plesni korak. 4. U instrumentalnim plesnim oblicima XVI st. varirano po navljanje nekog plesa, osobito basse danse, u slijedu: osnovni ples - r. - osnovni ples - Nachtanz. Potkraj XVI st. r. se osamostaljuje, pa se u nizu stiliziranih plesova javlja i kao zaseban, tematski samostalan stavak (M. Waisselius: Passamezzo-Padoana-Sallarello-R., 1573). 5. U dvodijelnim stavcima francuske suite XVII st. r. je M Kun naziv za drugi dio. - RISOLUTO (tal. odluan), oznaka za interpretaciju. Upotrebljava se i uz naznaku tempa (Allegro r.), a gdjekad stoji samostalno i upozoruje izvodioca da oznaeni odlomak treba re alizirati markantno, ritmiki naglaeno i po karakteru odluno, energino. RISPOSTA (tal. odgovor), naziv za imitaciju kanonske teme (-> kanon), a u fugi za tzv. odgovor. Tema se u tom sluaju naziva
H> proposta.

RISTORI, Giovanni Alberto, talijanski kompozitor logna, 1692 Dresden, 7. II 1753). S oevom putujuom1 makom trupom doao 1715 u Dresden i tamo na dvoru imenovan kompozitorom talijanske muzike; uz to je 171S vodio novoosnovanu poljsku kapelu. God. 1733 postao je kon orgulja Friedricha Augusta II, 1746 crkveni kompozitt 1750 zamjenik dvorskog kapelnika.
DJELA. ORKESTRALNA : 3 simfonije; koncert za obou. DRAM Opere: Orlando furioso, 1713; Euristeo, 1714; Pallade trionfante in Ar 1714; La Cleonice, 1718; Calandro, 1726; Un Pazzo ne fa cento < Don Chisciotte, 1727; Le Fale, 1736; Arianna, 1736; La Didone c donata, 1737; II Temistocle, 1738; LAdriano in Siria, 1739; Nicandro; E Pigmalione; La Liberalita di Numa Pompilio, 1746; / Lamenti di Orfeo, Intermezzi: Delbo e Dorina; Fidalba e Artabano i dr. CRKVENA. C riji: La Deposizione della Croce di N. S., 1732; La Sepultura di Cristo, i La Vergine Annunziata. 15 misa; 3 rekvijema; 22 moteta; litanije i dr. : LIT.: C. R. Mengelberg, Giovanni Alberto Ristori . . . , Leipzig i D. Hartzvig, Giovanni Alberto Ristori, MGG, XI, 1963.

RISTI, Milan, kompozitor (Beograd, 18. VIII 1908 ). Aluzike studije poeo u Beogradu kod I. Brezoveka (klavir). God. 1927 kratko vreme boravio u Parizu gde pie svoje prve kompozicije. Po povratku u Beograd ui kompoziciju najpre kod M. Milojevia i zatim kod J. Slavenskog. Do 1937 pie preteno kamerna dela u dodekafonskom stilu te sa D. Bivolareviem i P. Stajiem obrazuje grupu av angardista GAK (Grupa atonalnih kompozitora). God. 193739 usavravao se na Konzervatorijumu u Pragu u klasi A. Habe. Saradnik je Radio-Beograda od njegovog posleratnog osnivanja do danas (194563 zamenik glavnog urednika muzikog programa, 196375 savetnik). Za svoj umetniki rad dobio je visoka priznanja (Oktobarska nagrada Beograda 1961, Sedmojulska nagrada SR Srbije 1974 i dr.); 1961

RITAM (gr. pufl-(j.6g tok, oblik od ps teem; engl. rhy franc. rythme, njem. Rhythmus, tal. ritmo), uzastopno ponavl dvaju ili vie razliitih, redovito kontrastnih elemenata. O se, npr., u otkucajima ljudskog srca, u redovitoj izmjeni i noi, u periodinom smjenjivanju godinjih doba i lic prirodnim pojavama. U muzici r. se javlja uzastopnim ponavljanjem skupin; dvaju ili vie razliitih zvukova, kontrastnih po jaini ili traj Te su skupine temeljne muziko-ritamske elije iz kojih se vijaju vee ritamske cjeline, muzike fraze i reenice.

RITAM RITMIKA
Muziki ritam odreuju odnosi izmeu zvukova razliite jaine i trajanja. Ako se u duljem vremenskom razmaku muziko-ritamske elije javljaju konstantno, one se bez veih potekoa mogu odrediti -> mjerom. Takav se r. zove vrsti r. ili r. pokreta (engl. strict rhythn, tal. giusto, lat. muica mensurata). Ako ritamske elije nastupaju posve slobodno i u veoma razliitim oblicima, takav se r. zove slobodan r. ili r. rijei (engl. freerhythm, tal. parlando, lat. muica plana). Kao osnov i prapoelo muzike umjetnosti r. je sutinski dio muzike, puls i ivotna snaga melodije i okosnica harmonijske izgradnje. Muzike se misli mogu izraziti bez harmonije (jednoglasje), pa i bez melodije (muziciranje na bubnju), ali ne bez ritma. R. povezuje i pokree zvukove. U pojedinim, posebno u manje razvijenim muzikim kulturama r. je najvanije izraajno sredstvo. Pojedina plemena centralne Afrike pravi su majstori na udaraljkama, posebno bubnju. Ritamski obrasci muzike pratnje njihovih plesova i pjesama esto su toliko promjenljivi, ivi i zamreni da ih je gotovo nemogue zabiljeiti evropskom notacijom. Veoma razraene ritamske ob rasce pokazuje i svirka na bubnju -> tapanu u makedonskoj narodnoj muzici. Bubanj je i najraireniji instrument medu Eski mima. Pravi su umjetnici u svirci na bubnju i ameriki Indijanci. Oni dopunjuju svoje pjevanje i plesanje ritamskom pratnjom koja se vrlo esto ne podudara s metrikom i ritmom teksta. Takav ritamski kontrapunkt poznaju i Arapi. Suptilnost i raznolikost ritma istonjakih naroda ne podnose sistematizaciju mjera i metrikih obrazaca uobiajenu u evropskoj muzikoj kulturi. U muzici gotovo svih naroda staroga vijeka r. ima takoer istaknutu ulogu. Sa uvani asirski i egipatski likovni spomenici s prikazima muzikih instrumenata donose najee udaraljke. Plesai, pa i pjevai, naglauju ritam pljeskanjem dlanom o dlan ili udaranjem noge o pod. Ritmu su znatnu panju posveivali i hebrejski, grki i rimski muziari. Posebno su grki teoretiari (Aristoksen) prouavali osobitosti ritma u poeziji, muzici i plesu. Gregorijansko pjevanje najizrazitiji je primjer slobodnoga muzikog ritma povezanog neposredno uz metrike znaajke teksta. U kasnijoj muzikoj praksi slobodan se r. pojavljuje u recitativima opere i oratorija. Narodna muzika srednjega vijeka, pa i one grane muzike umjetnosti u kojima je jak utjecaj narodnog duha (pjesme trubadura, Minnesangera i dr.) ve zarana primjenjuju vrsti r. Pojam mjere ulazi, meutim, u evropsku muziku te oriju u XII XIII st. (Leoninus i osobito Perotinus) pojavom -> modalne notacije. Daljnji razvoj dovodi do zamrenih kombinacija -> menzuralne notacije i u XVIII st. konano do primjene mjera u dananjem smislu. Vokalna polifonija i nagli razvoj instrumentalne muzike u doba baroka obogatili su muziku i novim ritmikim oblicima. Razliiti postupci u tehnici imitacije (aug mentacija, diminucija) temelje se na metrikim osobitostima muzikog ritma. U mnoge instrumentalne oblike unosi barok motorinost, a raznolikost kontrapunktskih spletova dovodi esto do zanimljivih metrikih nepravilnosti i suprotnosti (sinkopa). Simetrinost ritamske okosnice znaajka je klasine muzike ("Haydn, Mozart, Beethoven). Romantiari naprotiv primjenjuju zamrenije i ivlje ritamske obrasce. U djelima R. Schumanna ili J. Brahmsa nisu rijetke ni promjene osnovne ritamske sheme, obino bez promjene mjere. Sve se ee pojedine dobe iste muzike misli razliito dijele (na dva i tri dijela ili na etiri i est dijelova). U muzici F. Chopina i F. Liszta nisu rijetke ni skupine od 7, 9 ili io nota na jednu dobu. Nacionalne kole XIX st. obogauju muziku Evrope ritamskim osobitostima preuzetim iz folklora svog naroda ili izgraenim prema nael ima njihova jezika (Smetana, ruska Petorica i dr.). Kasni romantiari daju, meutim, gdjekad harmoniji i melodiji prednost pred izraajnom uvjerljivou ritma (Wagner). U muzici XX st. r. ponovo zadobiva dominantno znaenje. Ceste su promjene mjera, a ist odobno kombinacije razliitih metrikih i ritmikih obrazaca dovode do -> polimetrije i -> poliritmije. Izuzetno znaenje dobiva sinkopa; ona je bitni stilski element u jazzu, a obilno je primjenjuju ne samo ameriki muzi ari pod utjecajem muzike amerik ih Crnaca (Gershvvin, Copland, Gruenberg) nego i mnogi evropski kompozitori (Ravel, Honegger, Milhaud, Stravinski). Izraz r. upotrebljava se esto nepravilno i za neke druge pojmove. Najee se poistoveuje s mjerom, pa se govori npr. o troetvrtinskom ritmu bekih valcera, umjesto o troetvrtin skoj mjeri. Brzi i polagani r. pogrean je naziv za brzi, odnosno polagani -> tempo.
LIT.: R. Weslphal, Allgerruine Theorie der musikalischen Rhythmik seit J. S. Bach,- Leipzig 1880. R. Wallaschek, On the Difference of Time and Rhythm in Music, London 1895. K. Biicher, Arbeit und Rhythmus, 1897 (VI izd. 1924). H. Riemann, System der musikalischen Rhythmik und Metrik, Leipzig 1903. M. H. Glyn, Rhythmic Conception of Music, 1907. M.

211

Lussy, Short Treatise on Musical Rhythm, 1909. C. F. A. VPilliams, Rhythm of Modern Music, London 1909. A. Tacchinardi, Ritmica musicale, Milano 1910. Th. Wiehmayer, Musikalische Rhythmik und Metrik, Magdeburg 1917. O. L. Forel, Le Rythme, Leipzig 1920. E. Jaques-Dalcroze, Le Rythme, la musique et l'education, Basel 1922 (i na njem. i engl.). R. Dumesnil> Le Rythme musical, Pari 1921 (novo izd. 1949)- F. Densmore, Rhythm in the Music of the American Indian, Anali XX Kongresa u Rio de Janeiru, 1924. C. F. A. Williams, The Rhythm of Song, London 1925. R. Hoenigszuald, Vom Problem des Rhvthmus, Leipzig 1926. K. G. Fellerer, Die Deklamatirnsrhythmik in der vokalen Polyphonie des 16. Jahrhunderts, Dlisseldorf 1928. _ E. Norden, Logos und Rhythmus, Berlin 1928 (novi otisak 1966). G. Becking, Der musikalische Rhythmus als Erkenntnisquelle, Augsburg 1928 (novo izd. Stuttgart 1958). T. Taig, Rhvthm and Metre, Cardiff 1930. R. Steglich, Die elementare Dynamik des musikalischen Fhyihmus, Leipzig 1930. P. Servien, Le Rythme comme introduction physique a l'esthetique, Pari 1930. M. Austin, The American Rhythm, Boston i New York 1930. J. H. Levis, Fundamentals of Chinese Melody, Rhythm and Form, Peiping 1933.L. Klages, Vom Wessen des Rhythmus, Kampen 1934 (II izd. Zurich i Wien 1944). G. Flik, Die Morphologie es Rhvthmus (disertacija), Berlin 1936 (II izd. Zu rich i Wien 1944). E. Fogerty, Rhvthm, London 1937. E. Schmidt, Ober den Aufbau rhythmischer Gestalten.Miinchen, 1939. Ph. Bilon, Le Rythme musical, Geneve 1948. /. Kunst, Metre, Rhvthm and Multipart Music, Leiden 1950. J. L. Dunk, The Origine snd Structure of Rhvthm, London 5 C Sh Rhth dT N Yk C g 953 , phoo que, Pari 1954. P. Fraisse, Les Structures rythmiques, Leiden 1956. - R. Stockhausen, ...wie die Zeit vergeht ..., Die Reihe, Wien 1957. Kongresni izvjetaj Kategorien des musikaliscben Rhythmus in europaischer und aussereuropaischer Musik, Koln 1958. Th. G. Georgiadcs, Sprache als Rhj'thmus, Miinchen 1959. A. M. Jones, Studies in African Music, Oxford 1959. F. Neumann, Die Zeitgestalt. Eine Lehre vom musikalischen Rhvthmus (2 sy.), Wien 1959- G. W. Cooper i L. B. Meyer, The Rhythmic Structure of Music, Chicago 1960. F. Klugmann, Die Kategorie der Zeit in der Musik (disertacija), Bonn 1961. M. L. Perkins, Changing Concepts of Rhythm in the Romantic Era (disertacija), 1961. F. Neumann, Die Zeitgestalt als Grundbegriff des musikalischen Rhythmus, Kongresni izvjetaj, Kassel 1962. W. Durr, Untersuchungen zur poetischen und musikalischen Metrik (disertacija), Tiibingen 1962. E. Karkoschka, Zur rhythmischen Struktur in der Musik von heute, Kongresni izvjetaj, Kassel 1962. E. Jammers, Takt und Motiv. Zur neuzeitlichen musikalischen Rhj'thmus, AFMW, 1962-63. W. Diirr i W. Gerstenberg, Rhythmus, Metrum, Takt, MGG, XI, 1963. M. Rotharmel, Der musikalische ZeitbegrirT seit M. Hauptmann, Regensburg 1963. K. von Fischer, Das Zeitproblem in der Musik, Bern i Miinchen 1964. C. Dahlhaus, Probleme des Rhythmus in der Neuen Musik, Berlin 1965. J. Bez. i M. Kun.

RITAMSKI SLOGOVI upotrebljavaju se u nastavi solfeggia kao pomono sredstvo za ritmiko oitavanje vjebi ( -> Tonika Do). Bez obzira na vrstu mjere (etvrtinsk a, polovinska, osminska i dr.), pojedini ritamski slog oznauje uvijek jednako trajanje. Tako npr. slog ta odgovara uvijek trajanju jedne dobe; za notu koja traje dvije dobe produljuje se trajanje sloga ta na ta-a; po istom principu produljuje se taj slog za ton od 3, 4 ili vie dobi:

3 JJJN
Ta ta ta,

J 1 Jta-a, ta

II

ta-a,-a

Kad je trajanje dobe podijeljeno na dva dijela itaju se ti dijelovi dobe slogovima ta-te, a kad je podijeljeno na etiri, itaju se ta-fa-te-fe. Skupini triola odgovaraju slogovi ta-te-ti. Stanke se itaju slogom za (odnosno es), ili se dok one traju uti:

1
Ta-te (za,) ta-te-ii ta (es) te ta-fcu-te-fb ta- te- fe ta- te ta

Kad su spojene dvije note, kojima odgovaraju razliiti r. s., kod ritamskog se itanja isputa suglasnik drugoga ritamskog sloga, a zadrava se samoglasnik:

Ta,- te- fti

ta-e-fe Ta

1J nxn \\
ta-te- a- te M. Kun.

RITARDANDO (krat. rit., ritard.; od tal. ritardare zakasniti, odugovlaiti), oznaka za postepeno usporavanje tempa. Izrazom a tempo oznauje se prestanak usporavanja i vraanje na prvobitnu brzinu izvoenja. RITENENTE (od tal., ritenere zadravati), oznaka za usporavanje tempa. Umjesto r. ee se upotrebljava izraz -> ritardando. RITENUTO (krat. riten; tal. uzdrljiv), oznaka za naglo usporenje tempa, a ne postepeno kao kod -> ritardanda ili -> rallentanda. RITMIKI MODUS -> Modalna notacija RITMIKA (od gr. pu8 -(j.t>c6? skladan), 1. skup svih ritmikih osebina u odreenoj kompoziciji, u muzikom govoru pojedinog autora, stila ili razdoblja i u muzikoj kulturi poje dinog naroda. Do XIX st. i sinonim za -> ritam. 2. R. je i naziv za posebnu vrstu gimnastikih vjebi koje se upotrebljavaju u odgoju djece. To je plesna gimnastika uz prat-

212

RITMIKA RIVIER
168899 ponovo u Stockholmu, a zatim od 1704 u Ham! Ritteru je bio uzor H. Schiitz.
DJELA: 2 suite (u fis-molu i c-molu) za klavir; sonatina u d-mok gulje. Iris, ich komm' hier gcschritten za glas, 2 violine i b. c. CRK\ Gelobet sei der Name des Herren (Te Deum) za dvostruki 4-gl. zbor, ( i orgulje, 1672; arija za pokop Wie dank' ich gnugsam dir, mein Golt z centora, 4 glasa, instrumente i b. c, 1680; 17 kompozicija (kompoziciji kantati, moteti, duhovni koncerti) za 1- 5 glasova, medu njima 13 kom uz instrumentalni sastav i b. c. (odn. embalo, orgulje), a 4 samo uz b. c orgulje). LIT.: R. Buchmayer t Christian Ritter, ein vergessener deutscher j des 17. Jahrhunderts (s popisom djela), spomenica H. Riemannu, Leipzi, T. Norlind, Zur Biographie Ch. Ritters, SBIMG, 1910 11. D. Christian Ritter, MGG, XI, 1963. i

nju muzike, a cilj joj je njegovanje osjeaja za ritam, usavravanje muzikog pamenja i razvijanje skladnih pokreta. Prvi ju je primijenio J. H. Pestalozzi, a usavrio i razvio u suvremeni sustav E. Jaques-Dalcroze.
LIT.: E. Jaques-Dalcroze, La Rythmique (2 sv.; franc. i njem.), Lausanne 1907. /i, LE Rythme, lamusique et l'education, Basel 1922 (engl. i njem., ibid.). R. Bode, Musik und Bewegung, Kassc! 1930 (II izd. Berlin 1942). E. Feudel, Rhythmisch-musikalische Erziehung, Wolfenbuttel 1939 (III izd. 1956). T. Pfisferer, Moglichkeitten der musikalisch-rhvthmischen Erziehung in der Schule, Zurich 1948. H. Tauscher, Praxi" der rhythmisch-musikalischen Erziehung, Berlin i Darmstadt 1952 (TI izd. 1960). R. Steiner, Eurhythmie als sichtbaren Gesang, Dornach 1956.' E. Willems, Les Bases psychologiq ue s de l'e d uca tio n mus ica le, Pa ri 19 56. W. K d ler, Ein fii hru n g in Musik fur Kinder, Mainz 1963. M. Kun.

RITORNELLO (od tal. ritornare vraati se; franc. ritournelle), 1. talijanski naziv za -* pripjev. 2. U madrigalima s poetka XIV st. r. su posljednji stihovi kitice (13 stiha), metriki i muziki razliiti od ostalih stihova, koji se poput pripjeva periodiki ponavljaju. 3. U XVII i po etkom XVIII st. izraz r. oznauje krai od lomak koji se u vokalno-instrumentalnim djelima izvodio kao preludij, interludij i postludij i imao ulogu instrumentalnoga pripjeva. Takav se r. susree u madrigalima uz continuo (C. Monteverdi, H. Schiitz), svjetovnim i duhovnim kamatama (J. Rosenmuller, D. Buxtehude, J. Ph. Krieger, J. S. Bach) i u njemakom strofnom Liedu (A. Krieger, J. Pezel), esto te matski povezan s vokalnim odlomkom koji uokviruje. U operi tog a vremena r. je uvod i zakljuak arije i uz predigru jedina instrumentalna toka ranih opernih djela (prve opere C. Mon teverdi ja). 4. R. (ritournelle) je u XVII st. u francuskim baletima i ples u brzoj trodobnoj mjeri (J. B. Lullv, J. Ph. Rameau). 5. Katkada se r. nazivaju i pojedini odsjeci concerta grossa koji se ponavljaju u odreenim razmacima (nastupi tutti).
LIT.: K. Gudezoill, Ritorncll(o), MGG, XI, 1963. M. Sku.

RITTER, Frederic Louis, ameriki muziki p isac, di i kompozitor francuskog podrijetla (Strasbourg, 22. VI Antvverpen, 4. VII 1891). Studirao kod H. M. Schlet u Njemakoj, J. G. Kastnera u Parizu i ponovno u Njem Od 1856 u Cincinnatiju (SAD), gdje je organizirao pje drut vo Cedlia i Filharmonijsko drutvo. Od 1861 zborovi New Yorku, od 1874 direktor muzikog fakulteta na I Collegeu u Poughkeepsieu kraj New Yorka.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije; simfonijska pjesma StelL cert za klavir; koncert za violonelo; f antazija za bas-klarinet i orkestar; tira Othello. Gudaki kvartet; 3 klavirska kvarteta. Kompozicije za Kompozicije za orgulje. Solo-pjesme. Crkvene kompozicije z zbor i orkestar i za zbor. SPISI: A History uf Music in the Form of I (2 sv.), 1870 74 ( I I izd. 1880); Music in America, 1883; Music in E\ 1883; The Student's History of Music, 1884; Music in its Relalion to Inte, Life, 1891; Musical Diclation. A Practical Aiethodfor Instruclion of Choral (

RITTER, Alexander, njemaki kompozitor (Narva, Estonija, 7. VI 1833 Mlinchen, 12. IV 1896). Violinu uio u Dresdenu i na Konzervatoriju u Leipzigu (F. David). U Weimaru, gdje je 1854 56 bio drugi koncertni majstor dvorske kapele, uao u krug oko F. Liszta i prikljuio se Novonjemakoj koli. God. 1856 58 dirigent u Stettinu; od 1863 u Wiirzburgu; tamo je 1875 otvorio trgovinu muzikalija; 1882 86 lan dvorskoga orkestra u Meiningenu, gdje upoznaje mladog R. Straussa i odluno utjee na njegov stvaralaki razvoj. Od 1886 ivio je u Munchenu. Uz P. Corneliusa, R. je najdosljedniji i najsamos talniji pristaa R. Wagnera. Najznatnije su mu solo-pjesme, koje se odlikuju individualnim deklamacijskim stilom, a uz njih operne jednoinke. Njegove su simfonijske pjesme spona izmeu F. Liszta i R. Straussa.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Erotische Legende, 1890; Sursum corda. Eine Sturm- und Drang-Phantasie, 1894; Kaiser Rudolfs Ritt zum Grabe, 1895 i dr. KOMORNA: gudaki kvartet; klavirski kvintet; kom pozicije za violinu i klavir. Jednoinke Der faule Hans, 1885 i Wem die Krone?, 1890. Hymnen an das Licht za sole, zbor, orkestar i orgulje, 1884; oko 60 solo-pjesama. LIT.: 5. Hausegger, Alexander Ritter, Die Musik, Berlin 1908. O. Kaul, Alexander Ritter, MGG, XI, 1963.

RITTER, Hermann, njemaki violist i muziki pisac (Wi Mecklenburg, 16. IX 1849 Wiirzburg, 22. I 1926). Uei Joachima u Berlinu. Neko vrijeme violinist dvorske kap> Schvverinu, a zatim studirao povijest umjetnosti na Univer: u Heidelbergu. God. 1872 75 konstruirao instrument, nett od viole, ali bez karakteristinog nazalnog prizvuka, l koji je vao viola alta. Instrument je imao 4 ice (c, g, d , a 1 ) k 2 je R. 1898 dodao i petu (e .) Od 1879 bio je nastavnik na rr koj koli u Wurzburgu. Ritterov se instrument nije mnogo trebljavao, ali se jo danas pojavljuje pojedinano.
DJELA. SPISI: Viola alta, ikre Geschichte, ihre Bedculung und die zipien ihres Baues, 1876 (III izd. 1878); Der 3-fiissige odcr Normal-Geig 1890; R. \Vagner als Erzieher, 1891; Einiges uber das Theaterivesen, 1893 techismus der Musikinstrumente, 1894; Katechismus der Musikasthelik (I 1894); Allgemeine Enzyklopadie der Musikgeschichte (6 sv.), 1901'02. pozicije za violu altu. - Instruktivna djela {Das Studium der Viola alt* dijela). Preradbe za komorne sastave s violom altom. LIT.: G. Adcma, Hermann Ritter und seine Viola alta, u knjizi Gesan Aufsatze, Wiirzburg 1881. O. Kaul, Hermann Ritter, MGG, XI, 196:

RITTER, Peter, njemaki violonelist, dirigent i kompc (Mannheim, 2. VII 1763 1. VIII 1846). Kompoziciju uic G. J. Voglera. Od 1784 violonelist kazalinog orkestra u M heimu, 180323 dirigent. Sljedbenik mannheimske kole, t i pod utjecajem Havdna i Mozarta.
DJELA. INSTRUMENTALNA: koncerti za violonelo; kvarteti; 1 DRAMSKA (izbor). Opere: Der Eremil von Formentera, 1788, Die h IVeiber von Windsor, 1794 i Der Mandarin, 1821; Singspiel Der Zitherscl 1810. Oratorij Das verlorene Paradics (prema Miltonu), 1819; kantat Geburt Jesu, 1832. Crkvene kompozicije (pjesma Grosser Goti, dich zvir pjeva se jo danas u Njemakoj). LIT.: W. Schulze, Peter Ritter, Berlin 1895. G. Schmidt, Peter (disertacija), Miinchen 1924. E. Schmitt, Peter Ritter, MGG, XI, 1963

RITTER, August Gottfried, njemaki orgulja, kompozitor i muzikolog (Erfurt, 25. VIII 1811 Magdeburg, 26. VIII 1885). Uio u Erfurtu, Weimaru i Berlinu. Orgulja u Erfurtu (1831 43), Merseburgu (1843 47) i Magdeburgu (od 1847). Osobito se isticao kao improvizator. God. 184448 ureivao, sa G. W. Kornerom, muziki asop is Urania.
DJELA: simfonija u c-molu; koncert za klavir i druga orkestralna djela. Gudaki kvartet, Sonate i druga djela za klavir. ORGULJSKA: 4 sonate; Tonstiicke fur die Orgel zum Gebrauche beim dffentlichen Gottesdienst (6 sv.); Album fur Orgelspieler in 2 Abteilungen op. 29; Album fur Orgehpieler op. 38 i dr. Zborovi; solo-pjesme. Psalam; moteti. INSTRUKTIVNA: Theoretisch-practische Anzveisung im Orgehpiel, Kunst des Orgelspieh op. 10, 1844; Praclischer Lehrkurs im Orgelspiel, Kunst des Orgehpiels op. r5 (2 dijela), 1845 (III preraeno izd. 1846; IX izd. 1885; novo izd. 1953); Rhythmischer Choralgesang und Orgelspiel, prije 1857 i dr. SPISI: Zur Geschichte des Orgehpiels, vornehmlich des deutschen, im 14. bis zum Anfang des iS. Jahrhunderts, 1884 (ponovo izdao G. Frotscher, 1935 36; II I izd. 1969); studije u Monatshefte fur Musikgeschichte, Allgemeine musikalisehe Zeitung i drugim asopisima. IZDANJA: zbirke za orgulje (sa C. F. Reckerom i sa G. VV. Kornerom); klavirska djela J. S. Bacha; 4 zbirka protestantskih korala; zbirke vokalne mu zike za 1 i 2 glasa; zbirka duhovnih pjesama za zbor. Klavirski izvaci djela J. S. Bacha, G. F. Handela i G. B. Pergolesija. LIT.: P. Schmidt, In memoriam August Gottfried Ritter, Musik und Kirche, 1955. Isti, August Gottfried Ritter, MGG, XI, 1963.

RITUAL (lat. rituale, prema ritus obred), katoliki 1 giki prirunik namijenjen sveenicima, s molitvama i pjesn koje se izvode u obredima izvan mise (procesije, sprovodi, liiti sakramenti). U srednjem vijeku nastalo je nekoliko ri (Maiiuale, Sacerdotale, Agenda). Jedinstven rimski r. (lat. tnale Romanum) bio je u katolikoj crkvi propisan 1614 (d< njen 1752; posljednje izd. 1952). Nakon Drugoga vatikan koncila (1962 65) i uvoenja narodnoga jezika u bogos rimski r. vie nije u upotrebi, pa za odreena govorna .poi biskupije objavljuju posebne rituale. A. RIVIER, Jean, francuski kompozitor (Villemomble, P 21. VII 1896). Studirao na Konzervatoriju u Parizu (G. C sade, J. Gallon, M. Emmanuel, P. Braud, P. Bazelaire), je od 1947 profesor kompozicije. R. komponira u tradiciona] formalnim okvirima, ali se u tehnici s ukusom slui dostignut suvremene muzike. Njegova djela, uvijek uravnoteena, jas izraajna, odlikuju se specifino francuskom elegancijom.
DJELA. ORK ESTRALN A. Seda m simfo nija : I, 1932; II, za gu. 1937; III, 1938; IV, za gudae, 1941; V, 1950; VI, Les Presages, 1958 i VI Contrastes, 1961. Koncerti: za kiavir 1940; Concerto breve za klavir i gudae, ] za violinu, 1942; za saksofon, trublju i gudae, 1955; za flautu i gudae, j za klarinet i gudae, 1960; za fagot i gudae, 1963 i za obou i gudae, ] Concertino za violu ili saksofon, 1935; rapsodija za violonelo i orkestar, 1 koncert za limene duhae, timpane i gudae, 1963; Burlcsque za violinu kestar, 1929; Ouverture pour un Don Ouichotte, 1929; Ouverture pour operetle imaginaire za mali orkestar, 1930; Ouverture pour un drame, 1952; C funebre, 1927; Danse du Tchad, 1928; 3 Pastorales za mali orkestar, 1928; At za gudae, 1930; Le Voyage d'Urien za mali orkestar, 1931; 5 Mouvemenls I

RITTER, Christian, njemaki kompozitor (?, vjerojatno izmeu 1645 i 1650 ?, vjerojatno poslije 1725). Smatra se da je bio uenik Ch. Bernharda u Dresdenu. Oko 1665 doao na dvor u Halle, gdje se od 1672 navodi kao komorni muziar, a od 1677 i kao orgulja. Oko 1680 u vedskoj; na dvoru u Stockholmu spominje se 1681 kao orgulja, a 1682 kao drugi kapelnik. Od 1683 drugi dirigent i orgulja dvorske kapele u Dresdenu;

RIVIER ROBERTSON
1931; Musiqucs noclurnes, 1936; Paysage pour Jeanne d'Are d Domrmy, 1936; Divertissement dans le style operclte, 1947; Rapsodie provencale, 1949; Nocturnc, 1957; Musiques pour un ballet, 1958; Le Dejeuner sur Vherbe za mali orkestar, 1958; Drames, 1962; Resonances, 1966. KOMORNA; gudaki trio, 1933; 2 gudaka kvarteta, 1924 i 1939; sonata za violonelo i klavir, 1916; sonatina za violinu i klavir, 1937; sonatina za flautu i klavir, 1941 i dr. Klavirske kompozicije. Komina opera Vinilienne, 1937; balet Divcrtimento, 1960. VOKALNA: Ballade des amants desesperes za zbor i orkestar, 1945; Christus Rex za solo, zbor i orkestar, 1966; zborovi; solo-pjesme. Requiem, 1953; Psalam LVI, 1937. LIT.: P. Landormy, La Musique francaise apres Debussv, P ari 1943. A. Golea, Jean Rivier, MGG, XI, 1963.

213

RIZZI, Bernardino, talijanski kompozitor (Cres, 27. V 1891 Rivoltella del Garda, Brescia, 23. I 1968). lan reda franjevaca konventualaca; uz teoloki fakultet u Padovi, zavrio studij gregorijanskog pjevanja na Visokoj papinskoj koli za crkvenu muziku u Rimu (C. Dobici, L. Refice), a studij kompozicije na institutu Pollini u Padovi (O. Ravanello). God. 1922 32 djelovao u Poljskoj; u Krakovu utemeljio 1923 dva crkvena zbora, a zatim postao profesor kompozicije na Visokoj muzikoj koli Zelenski. Od 1932 u Bologni i od 1934 u Padovi, gdje je osnovao Scholu cantorum Padre Martini za djecu; 1940 64 crkveni kapelnik u Veneciji, od 1964 ivio je u Rivoltelli del Garda. R. je stvorio vlastiti harmonijski sistem pod nazivom pankordizam u kojemu se -u okviru temperiranog sistema svi prirodni i alterirani tonovi ljestvice mogu istodobno upotrijebiti u temeljnom akordu i u akordima koji slijede.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Carnaro, 1921; La Nostra stella, 1953; La Strega simfonijska slika, 1953; Impressioni di pioggia, 1956; / Pali telegrafici, 1956; I Falciatori, 1956; Sagra in Polonia, 1958; Ali di guerra, 1958; La Radio, 1958. KOAiORNA: septet Bolle di sapone, 1960; suita za gudaki kvartet, 1961; Melodia ed elegia za violinu i orgulje. Kompozicije za klavir i za orgulje. DRAMSKA. Crkvene drame: // Mislero di S. Ceeilia, 1957 i // Mistero della Passione. Filmska muzika. CRKVENA. Oratoriji: Santo Franccsco, 1956; Tritlico danteseo, 1956; II Santo, 1958; Via Crucis, 1962; / Vangeli delle domeniche di Quaresima (6 malih oratorija), 1962; Paolo di Tarso, 1966. Devetnaest misa, 1949 67; Melodie Sacre (2 sv.), 1950 i 1970; Vesperi (2 sv.), 1955 i 1963; Pastorali (II izd.), 1956; Responsori della Settimana Santa za 3 6 mukih glasova, 1954. Spis Pancordismo. Nuovi sviluppi del sistema tonale, 1954 (II izd.). LIT.: A. Toslo De Caro, Le Esperienze musicali del novecento e l'opera di P. Bernardino Rizzi, II Santo, 1964. V. Gamboso, Padre Rizzi, Messaggero di S. Antonio, 1968. F. Raji, Pankordizam Bernardina Rizzija, Sv. C, 1973, 24-

RJABUINSKA, Tatjana, amerika plesaica ruskog pod rijetla (Moskva, 23. V 1917). Uenica A. Volinjine i M. Ke sinske na Ecole russe de Pari; debitirala veoma mlada i odmah angairana kao prvakinja trupe Ballet russe de Monte-Carlo (1932 1942), a od 1944 American Ballet Theatre. Savrena tehniarka besprijekorne istoe, istakla se u baletima La Concurrence (Auric), Jeux d'enfants (Bizet), Francesca da Rimini (ajkovski) i Pepeljuga (Prokofjev). Nakon povlaenja s baletne scene posvetila se pedagokom radu.
LIT.: V. H. Swishcr, The Rcal Mirror A Portrait of Tatjana Rijabushinska, Dance Magazine, 1972, 4.

RJEBINKINA, Jelena, sovjetska plesaica (Sverdlovsk, 21. VIII 1941). Studij klasinog baleta zavrila 1959 na koli Ve likog kazalita u Moskvi, gdje je odmah i angairana. Usavrivi se zatim kod J. Gerdta postala je jedna od najboljih suvremenih plesaica. Podjednako se istie i u klasinom i u modernom repertoaru. RJEENJE, prijelaz iz disonance u konsonancu. Ostvaruje se ili nastupom nove, konsonantne harmonije:
TI

(do 1944 i kasnije ponovno), zatim s Dizzvjem Gillespiejem i Benny arterom (1944), Colemanom Havvkinsom (1945), Mile som Davisom (1948) i dr. God. 1949 sudjeluje na Festivalu jazza u Parizu (sa Ch. Parkerom), 1952 odlazi na turneju po Evropi u organizaciji Jazz At the Philharmonic, 1953 vodi kvartet, a 1954 osnovao je doskora uveni kvintet u sastavu s trubljaem Cliffordom Bro\vnom i pijanistom Richiejem Povvelom. Nakon njihove smrti, 1956, angaira za svoj kvintet saksofonistu Son nyja Rollinsa i mlade talentirane glazben ike poput trubljaa Bookera Littla. Od 1957, uz to, predaje na koli za jazz glazbu u Lenoxu (Massachusetts). Sudjelovao na Festivalu jazza u Newportu gdje je snimio i film Jazz On A Summer's Day (kao pratilac pjevaice Dinah Washington) i vie puta na evropskim festivalima (Berliner Jazztage, Montreux jazz-festival). Snimio velik broj ploa s najpoznatijim jazz glazbenicima, kao i pod vlastitim ime nom. Skupa s Oscarom Brownom ml. komponirao suitu Freedom Now po kojoj je snimljen i kratki film (1966). R. je, suraujui sa Ch. Parkerom, pridonio stvaranju Modernog jazza i uveo novi stil udaraljka koje postaju neizostavni sudionici solo-improvizacija odnosno razraivanja tema. ROBBINS, Jerome, ameriki plesa, koreograf i redatelj (New York, 11. X 1918 ). Klasini balet uio kod E. Daganove, H. Platove i A. Tudora, moderan ples na New Danse Leage, panjolske plesove kod H. Veola, a orijentalne plesove kod Yeichi Nimura; glumu studirao kod E. Kazana. Debitirao kao glumac 1937 u Yiddish Art Theatre, a kao plesa u Dance Contre. God. 193840 nastupao na Broadwayu u muzikim revi jama. Od 1940 lan, a od 1941 solist trupe American Ballet Theatre. Veoma plodnu i uspjenu koreografsku karijeru R. je zapoeo baletima L. Bernsteina Fancy Free (1944), On the Tozvn (musical, 1945) i Facsimile (1946), a najvei uspjeh postigao je 1945 baletom Interplay M. Goulda. Baletom The Guests (Blitzstein) zapoela je njegova dugogodinja suradnja sa trupom New York City Ballet u kojoj je uz Balan-ehinea bio i direktor. Tu se istakao koreografijama baleta The j. ROBBINS Cage (Stravinski), ThePiedPiper (Copland), Fanfare (Britten), VApres-midi d'un Faune (Debussy) i The Concert (Chopin). Svjetsku slavu postigao je 1957 s plesovima za musical West Side Story (Bernstein). God. 1958 osnovao i do 1962 vodio trupu Ballet USA za koju je koreografirao Moves, balet bez muzike pratnje, i plesove za niz musicala. Od 1969 koreograf je u New York City Theatre. Tu su nastali njegovi baleti na Chopinovu, Stravinskijevu i Bachovu muziku. Teme za svoj opsean opus Robbins crpi iz suvremenog amerikog ivota. Njegov je osebujan stil nastao kao sinteza elemenata klasinog baleta, suvremenog plesa i jazza, a osnovne su mu zna ajke ivotna snaga i radost. R. je dobitnik visokih meunarodnih priznanja i nagrada.
LIT.: L. Moore, Jerome Robbins, Chrvsalis, 1950. A. Chujoy, The New York City Ballet, New York 1953. J. Monahan, Robbins in Perspective, The Dancing Times, 1959. L. Lidova, Jerome Robbins, Les Saisons de la danse, 1969. P. Brinson i Cl. Crisp, Jerome Robbins, Ballet For Ali, London 1970.

V"(h bo

ili samo pomakom pojedinih glasova pri zadravanju iste har monije, kao to je to sluaj kod disonantnih sklopova koji nastaju upotrebom zaostajalica, te prohodnih i izmjeninih tonova:

ROBBONE, Joseph, talijanski kompozitor (Vercelli, 16. VI 1916 ). Zavrio studij matematike; muziku uio kod F. Alfana, A. Caselle i G. F. Ghedinija. God. 1938 49 srednjokolski profesor; 1948 utemeljio u Vercelliju meunarodno na tjecanje za muziku i ples G. B. Viotti, a od 1950 surauje na natjecanju Opera Stabile za mlade talijanske i strane umjetnike. Od 1955 direktor je kole Liceo Musicale u Vercelliju.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia da camera, 1951; Sinfonia concertante, 1951; Impressione guerresca, 1938; Passacaglia, 1952; Concerto grosso, 1954. KOMORNA: kvartet za udaraljke, 1960; gudaki trio, 1962; sonate: za violinu i klavir; za violonelo i klavir i za flautu i klavir. Kompozicije za klavir i za orgulje. DRAMSKA. Opere: Suor Beatrice, LaZia di Carlo i Terry Dugan. Balet Don Giovanni '61, 1960; muzika za film. VOKALNA. Za zbor i orkestar: Trittico sacro, 1946 (sa solistima); Requieyn per U partigiano ignoto, 1953. I Canti della Sermenza, 1954, 3 Canti della Resistenza, 1954; Corali della Valsesia Alta, 1955; Visilatio sepulcri, 1964 (sa solistima i recitatorima). Solo--pjesme.

R. je kao harmonijska pojava nuno uvjetovano razlikom izmeu disonance i konsonance. Ono se, prema tome, ne moe primijeniti u suvremenoj muzici gdje vie ne postoji takva razlika ( -> Konsonanca i disonanca). N. D. ROACH, Max (pravo ime Maxwell), ameriki jazz -bubnjar (Brooklvn, New York, 10. I 1925 ). Karijeru zapoeo u New Yorku 1942, svirajui u sastavu sa Charliejem Parkerom

ROBERTSON, Alec, engleski muzikolog i orgulja (South sea, Hampshire, 3. VI 1892). Studij orgulja zavrio na Royal Academy of Music u Londonu (S. Macpherson, H. W. Richards, F. Moore). Crkveni orgulja u Londonu, 192030 predava na

214

ROBERTSON ROCKSTRO
ROCHBERG, George, ameriki kompozitor (Pate New Jersev, 5. VII 1918 ). Studirao kompoziciju na M, School u New Yorku (G. Szell, L. Mannes, H. Weisse), a ; na Curtis Institute u Philadelphiji (R. Scalero, G. C. Men Usavravao se na Amerikoj akademiji u Rimu. Predava> Curtis Institute od 1948 do 1954. Od 1951 urednik izdava poduzea Th. Presser Company. Predaje na Eastman Scho Music u Rochesteru. R. je razradio poseban dodekafonski si; koji se znatno razlikuje od Schonbergova.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1949 (prer. 1957) i 1956; Si Fantasta, 1956; simfonijska pjesma Night Music, 1949; Conceri-Piece za 2 1 i orkestar, 1950; Chdtenham Concerto za mali orkestar, 1958; suita, 1947; tio Sacra, 1954; Time-Span I, 1960 i II, 1962; Apocalyptica za vojniku rr i udaraljke, 1964; Zodiac, 1965 (preradba 12 Bagatela za klavir); Black I za duhae, klavir i udaraljke, 1965; Music for the Magic Thcater za komor kestar, 1965 i dr. KOMORNA: 3 gudaka trija, 1946 47. Dva gu kvarteta: I, 1952 i II, sa glasom, 1961. Klavirski trio, 1963; trio za rog, kla klavir, 1947; Contra Mortem et Tempus za violinu, flautu, klarinet i klavir, Sinfonia da camera za 9 instrumenata, 1953; Deo concertante za violinu i v elo, 1955 (prer. 1959) i dr. KLAVIRSKA: 2 sonate, 1946 i 1948; si fantazija, 1956; 12 Bagatela, 1952; Bartokiana, 1959. apriccio za 2 k 1949. Fantazija Nach Bach za embalo, 1966. VOKALNA: kamata z: zbor i orkestar, 1949. Za glas i orkestar: David the Psalmist, 1954; Sa Innocence and Experience, 1957 i dr. Passions za sole, zbor i instrumente, Blakc Songs za sopran i komorni sastav, 1961; Sonus of Salomon za glas i I 1946. Tri psalma za zbor a cappella, T954. Spis The Hcxachord a Rclalion to the 12-Tone Row, 1955; lanci i predavanja. LIT.: A. L. Ringer, The Music of George Rochberg, MQ, 196c

pedagokom odjelu poduzea His Master's Voice, zatim u Rimu, a od 1940 ponovno u Londonu kao muziki urednik Britanskog radija (BBC); istodobno, od 1927, profesor na Royal Academy of Music.
DJELA: The Interpretation of Plain-Chant, 1937; Dvorak, 1945; Contrasts: the Arts and Religion, 1947; How to Listen to Music, 1948; Sacred Music, 1950; Music 1952, 1952; Music and Musicians, 1956; Music of the Catholic Church, 1961; More than Music (autobiografija), 1961; Pelican History of Music (3 sv.), 1960 68 (sa W. D. Stevensom) i dr. IZDANJA: The Golden Treasury of Recorded Music on His Master's Voice Records, 1928; Chamber Music, 1957. LIT.: J. Chisssell, Alec Robertson, The Musical Times, 1952. H. F. Redlich i J. M. Allan, Alec Robertson, MGG, XI, 1963.

ROBESON, Paul, ameriki pjeva, bas -bariton (Princeton, New Jersev, 9. IV 1898 Philadelpfia, 23. I 1976). Diplomirao pravo i filozofiju, ali se posvetio glumi i pjevanju. Karijeru zapoeo interpretiranjem crnakih duhovnih pjesama (negro spirituals) 1925, zatim se pojavio na opernoj sceni. Njegovi su uspjesi sve brojniji i vei, pa uskoro postaje najuvenijim crnakim pjevaem svijeta. Nastupao i u brojnim dramskim predstavama u SAD i Engleskoj (Shakespeareova Otela interpretirao samo u New Yorku vie od 300 puta). Njegovi pogledi na ivot, ljude i umjetnost uvijek su se isticali naprednou. God. 1952 dobio je Staljinovu nagradu za mir. Objavio autobiografiju Here I tand (1958).
LIT.: E. Goode Robeson, Paul Robeson Negro, London i New York 1930. *S. Graham, Paul Robeson, New York 1946. M. Seton, Paul Robeson, London 1958.

ROBENIK, Jure (Igor), pijanist, vibrafonist i kompozitor (Ljubljana, 28. III 1933 ). Zavrio Filozofski fakultet u Ljub ljani. Od 1949 bavi se jazzom, u vlastitom kvartetu kao pijanist i vibrafonist, kasnije u sastavu M. Sepea. Jedan od najistaknutijih slovenskih kompozitora zabavne muzike, osvojio je niz nagrada na festivalima. Djeluje kao urednik u muzikoj proizvodnji RTV Ljubljana.
DJELA. LAKA ORKESTRALNA: Concertino za tenor-saksofon i or kestar, 1965; Globocantabile za trombon i orkestar, 1967. -JAZZ: Festivalska tema, 1960; Nekega maglenega jutra, 1962; Bluesettc, 1965; Otok in struge, 1965; Kameniti nasmeh, 1965. ZABAVNE MELOD IJE: Orion; ez veliko let; Sel si mimo; Stolpne ure; Ples oblakov; Presenccnja; Mesto mladih; Clovek ki ga ni; Vojvoda; Pegasto dekle; Maja z biseri. M. Maz.

ROCHLITZ, Johann Friedrich, njemaki knjievnik i ziki pisac (Leipzig, 12. II 1769 16. XII 1842). Uenik Dolesa na koli sv. Tome u Leipzigu. God. 17981819 ure a do 1835 suradnik asopisa Allgemeine Musikalische Zeitun^ je jedan od najutjecajnijih muzikih pisaca klasinog i roi tinog doba. Poznavao je Mozarta, a osobito ga je cijenio ethoven, koji je u njemu gledao svog budueg biografa. R. nije napisao Beethovenovu biografiju, on je u svojim i nim lancima prvi upozorio na golemo znaenje Beethover djela. Tekstove Rochlitzovih pjesama uglazbili su Schu Weber i Spohr.
DJELA. SPISI: Blick in das Gebiet dcr Ktinsle und dcr prakt Philosophie, 1796; Einige Ideen u'ber Anzvendung des guten Geschmacks, Fiir Freunde der Tonkunst (4 sv.; biografije muziara), 182432. - Izdao / vokalnih kompozicija od G. Dufaya do M. Haydna Sammlung vorziit Gesangstucke (3 sv.), 1838 40. KOMPOZICIJE: klavirska djela; ne! kantata; zborovi; solo-pjesme; crkvena muzika. Napisao, medu os libreta za oratorije Die letztcn Dinge (1825) i Des Heilands lelzte Slunden ( L. Spohra, za kantatu Der erste Ton (1800) C. M. von Webera i dr. NOVA IZD.: korespondenciju R. Goethe obi. W. Biedermann ( R.-F. Schneideri W. Hosaus (1888); iz zbirke Fiir Freunde der Tonkunst J. Muller-Blattau lanke o J. S. Bachu (Wcge zu Bach, 1926), a H. J. Mi slijepim muziarima (Blinde Musiker, 1956). LIT.: E. Rychnowshy, L. Spohr und Friedrich Rochlitz, SBIMG, I 04. H. Ehinger, Friedrich Rochlitz als Musikschriftstellei, Leipzig 19 J. Muller-Blattau, Friedrich Rochlit z und die Musikgeschichte, Spon H. Albrechtu, Kasscl 1962. H. Ehinger, (Johann) Friedrich Rochlitz, > XI, 1963.

ROBI, Ivo, pjeva zabavnih melodija i kompozitor (Bje lovar, 29. I 1923 ). Muziku uio u Zagreb u; 1946 komponirao prvu zabavnu melodiju, a 1949 zapoeo kao pjeva snimati ploe. Od 1954 nastupa na festivalima zabavne muzike i koncertira u domovini i inozemstvu; gostovao u SAD s Pery Como Show. Njegovi svjetski pjevaki hitovi bili su Morgen i Sedamnaestogodinjoj. Dobitnik je brojnih nagrada u zemlji i svijetu; snimio je niz gramofonskih ploa za Jugoton, Supraphon i Polydor.
DJELA. Zabavne melodije: Rodni moj kraj; Samo jednom se ljubi; Ko njean cvijet; Moje plavo more; Srce, laku no; Plovi barko mala; Muzikai; No u mome gradu; Na rastanak; Jednog dana; Hej da smijem; Den se budi; Divno je; Moja kala; Za tobom eznem i dr. M. Maz.

ROBL.ES, Daniel Alomias, peruanski etnomuzikolog i kompozitor (Huanuco, 3. I 1871 Chosica, Lima, 17. VII 1942). Po roenju Indijanac, sakupljao i prouavao narodne melodije indijanskih plemena iz Perua, Bolivije i Ekvadora. Njegova su istraivanja pokazala da je pentatonika ljestvica bila temelj indijanske muzike prije evropskog osvajanja. ivio petnaest godina (1919-34) u SAD, zatim se vratio u Limu. Roblesove zapise obraivali su u svojim kompozicijama razliiti muziari, medu kojima i R. Holzmann.
DJELA. Orkestralne suite: El Resurgimiento de Los Andes; El Indio i Danza Huanca. Opereta El Condor Pasa. Kompozicije za klavir. Solo-pjesme. Misa. Sakupio vie od 600 indijanskih melodija (5 melodija obj. R. i M. d' Har court u La Musique des Incas et ses survivances, 1925).

ROCCA, Lodovico, talijanski kompozitor (Torino, 29. XI 1895 ). Zavrio pravo; muziku u io u Torinu i Milanu, u kompoziciji se usavravao kod G. Oreficea. God. 194066 bio je direktor Konzervatorija u Torinu. U svojim kompozicijama povezivao je utjecaje ruske muzike sa starom talijanskom tradicijom i tako stvorio izvoran muziki stil. Njegov a najuspjelija djela pripadaju muzikom kazalitu (opera // Dibuk).
DJELA. ORKESTRALNA: mala suita Chiaroscuri, 1920; simfonijska legenda La Cella azzurra, 1924; Interludio epico, 1924. Suita za violinu i klavir, 1928; Storiella za fagot, 2 trublje, klavir i harfu, 1935. Epitaffi za klavir, 1928. DRAMSKA. Opere: La Morte di Frine, 1920 (izv. 1937); La Corona di re Gaulo, 1923 (izv. 1936 nakon preradbe, pod naslovom La Terra di leggenda); II Dibuk, 1934; Monte Ivnor, 1939 i L'Uragano, 1951. Scenska verzija vokalnog djela Antiche iscrizioni, 1955. VOKALNA: Antike is crizioni za sole, zbor i orkestar, 1952; Dittico za glas i orkestar, 1921, Za glas i komorni sastav (katkad uz mali vokalni ansambl): Proverb: di Salomone, 1933; Salmodia (iz LVII psalma), 1934; Biribu ocehi di rana, 1937 i Schizsi francescani 1939. Solo-pjesme (5 Cantilene su tesli d'Orientc, 1922; 4 Melodie su epigrammi sepolerali greci. 1922). LIT R. Mariani, L. Rocca, RAM, 1938. F. L. Lunghi, L. Rocca, Rivista dell .-"ceademia di S. Cecilia, 1954. G. Gavazzeni, Paragrafi su L. Rocca, La M ica e il teatro, Pia 1954 - M. Bruni, L. Rocca, Milano 1963. A. Dam-!>ini, Lodovico Rocca, MGG, XI, 1963.

ROCK (engl. ljuljati se, njihati se), naziv kojim se naj oznaivalo, u afriko-amerikom folkloru, njihanje, zibanje pjevanju spirituala. Oko 1930 susree se i u naslovima jazz-1 pozicija (Solid Rock, Rocka-Bye-Basie itd.), a pedesetih dina vee se uz pojam muzike forme, tzv. -> rock and rol ROCK AND ROLL (rock'n'roll; engl. njihati se i va ljuljati), komercijalna varijanta svvinga, nastala poetkom p setih godina. Sastoji se od jednostavnih harmonija, naji bluesa i siromanih improvizacija na melodijsko -ritmike i tipa -> riff. Ritmiku karakterizira efekt njihanja postignu taj nain to ritamska sekcija i zvodi razdiobu temeljnih jedi mjere na osminske, punktirane triole. Pri plesanju se taj r prati zibanjem tijela. U melodijskoj grupi dominiraju elekti gitara, tenor-saksofon i pjevanje. Postanak rock and rolla v je uz popularizirane oblike jazza osobito -> rhythm and b Veliki intenzitet pojaanog zvuka i karakter shovva glavni obiljeja toga plesa koji je ezdesetih godina poprimio razrr masovne histerije medu omladinom. Najpoznatiji su inter] rocka bili, u poetku, Bili Haley, Jerry Lee Levvis, te od pje Elvis Preslev. Novije su varijante beat-music, soul, hard-ro slini tipovi.
LIT.: R. U. Kaiscr, Rock-Zeit. Stars, Geschaft und Geschicht neuen Pop-Musik, 1972. M. Ma

ROCKSTRO (Rackstravv), William Smith, eng muzikolog i kompozitor (North Cheam, Surrev, 5. I 1823 London, 2. VII 1895). Uio u Londonu i na Konzervatorij Leipzigu (F. Mendelssohn, M. Hauptmann, L. Plaidv). ( iZ^S 60 uitelj klavira u Londonu, zatim do 1891 u Torqi Od 1891 ponovo u Londonu, gdje je predavao na Royal Acac of Music i vodio klasu kontrapunkta i korala na Royal Colleg Music. Kao kompozitor i teoretiar ne uzdie se znatno i; prosjeka. Vrijedna su, meutim, njegova djela s podruja muz

ROCKSTRO ROESELING
historije, osobito engleske. U njima, uz niz novih podataka, iznosi i zanimljive i izvorne zakljuke.
DJELA. SPISI: A History of Music for Young Students, 1879; Life of Georg Frederick Handel, 1883; Mendelssohn, 1884; A General Hislory of Music 1886 (III izd. 1897); Jenny Lind, the Artist (2 sv., sa C. S. Hollandom), 1891; Jenny Lind, her Vocal Art and ulture (sa O. Goldschmidtom), 1894; lanci u Dictionary of Music and Musicians. IZDANJA: zbirka opernih klavirskih izvadaka The Standard Lyric Drama (sa J. M. Mouldom), 1847 52; Festival Psaller (sa T. F. Ravenshawom), 1863; Accompanying Harmonies to the Ferial Psalter (s istim), 1869; Harmonies for Additional Chants and the Ambrosial Te Deum; Emglish Carols of the Fifteenth Century (sa J. A. Fuller-Maitlandom), 1891. KOMPOZICIJE: uvertira; klavirska djela; oratorij The Good She-pherd, 1886; madrigali; balade; solo-pjesme. INSTRUKTIVNA: Prac-tical Harmony, 1881; A Key to Practical Harmony, 1881; Rules of Counterpoint, 1882. LIT.: R. A. Harman, William Smith Rockstro (Rackstraw), MGG, XI> 1963.

215

(F. Damrosch). Svoje muzike komedije (musicale) komponirao na tekstove L. Harta, a poslije njegove smrti (1943) na rijei O. Hammersteina. S njime je osnovao i nakladno poduzee Williamson. Sa svojim libretistima R. je ameriki musical, dotle povran i stereotipan, nas tojao ispuniti s vie smisla i sadraja. Muzika je organski srasla s tekstom. Rodgersove muzike komedije Oklahoma!, Carousel, South Pacific, The Sound of Music i dr. doivjele su izvanredno velike uspjehe.
DJELA. DRAMSKA. Oko 50 musicala. Na tekstove L. Harta: The Garrick Gaieties, 1925; The Girl Friend, 1926; Babes in Arm, 1937; / Married an Angel, 1938; Pal Joey, 1940; By Jupiter, 1924. Na tekstove O. Hammersteina: Oklahoma!, 1943 (izv. vie od 2200 puta); Carousel (prema komediji Liliom F. Molnara), 1945; South Pacific, 1948; The King and I, 1951; Me and kama: The Rodgers and Han Song Book, 1951 i The Rodgers and Hammerstein Song Book, 1958. LIT.: D. Taylor, Some Enchanted Evenings: The Story of Rodgers and Hammerstein, New York 1953. D. Ewen, Richard Rodgers (s popisom djela i bibliografijom Rodgersovih lanaka), New York 1957. N. Broder, Richard Rodgers, MGG, XI, 1963.

RODE, Jacques Pierre Joseph, francuski violinist i kompozitor (Bordeaux, 16. II 1774 Chateau de Bourbon kraj Damazona, 25. XI 1830). Uenik G. B. Viottija; solistiku karijeru zapoeo 1790 u Parizu. lan orkestra u parikom Theatre Feydeau i u Operi; 1794 na turneji po Nizozemskoj i sjevernoj Njemakoj. God. 17971803 predavao na Parikom konzerva toriju; 1799 koncertirao u panj olskoj, a 1803 08 bio solist na dvoru u Petrogradu. Nakon povratka nastupao u Parizu i Beu, u Madarskoj, ekoj, Njemakoj i vicarskoj. Rodeovo sviranje odlikovalo se sigurnou u svladavanju i najteih tehnikih pro blema, ljepotom tona i muzikalnim predavanjem. Njegove kompozicije pripadaju formalno bekoj klasici, premda ima u njima i romantiarskog isticanja osjeajnosti. U instruktivnim capriccima vrlo muzikalno rjeava pojedine tehnike probleme, pa se oni u nastavi violine primjenjuju jo i danas .
DJELA. ORKESTRALNA. Trinaest koncerata za violinu: I, u d -molu, 1794; II, u E-duru, 1795; I I I , u g-molu, 1796; iV, u A-duru, 1798; V, u D-duru, 1800; VI, u B-duru, 1800; VII, u a-molu, 1803; VIII, u e-molu, 1804; IX, u Cduru, 1804 08; X, u h-mo lu, 1804 08, XI, u D-duru, oko 1815; XII, u E-duru, oko 1815 i XIII, u fis-molu. Osam kompozicija za violinu i orkestar. KOMORNA: 12 gudakih kvarteta; 24 dueta za 2 violine; kompozicije za vio linu uz pratnju gudakog trija, klavira i li za violinu solo. etiri romance za glas i klavir; Petit air italien, 1804. INSTRUKTIVNA: 24 Caprices en forme d'etudes, oko 1815; 12 etida; sura ivao sa F. Baillotom i R. Kreutzerom na priruniku Parikog konzervatorija Methodc dc Violon..., oko 1803. NOVA IZD.: medu brojnim novim izdanjima istiu se redakcije pojedinih violinskih koncerata F. Davida, H. von Steinera (1926) i E. Saureta (5 koncera ta, 1928); 24 capriccia obj. su, medu ostalima, J. Hubay (1910), W. Davisson (1928; novo izd. 1951), F. Schmidtner (1953) i F. Spindler (prer. za violu, 1955); 12 etida M. Elman (1917) i K. Klingler (1926). LIT.: F. Moser, Pierre Rode, Berlin 1831. A. Pougin, Notice sur Rode, Pari 1874. H. Ahlgrimm, Pierre Rode (disertacija), Wien 1929. B. Sehzvarz, (Jacques) Pierre (Joseph) Rode, MGG, XI, 1963.

RODOLPHE, Jean Joseph - Rudolph (Rodolphe), Jo-hann Josef RODRIGO, Joaquin, panjolski kompozitor (Sagunto, Valencia, 22. XI 1902 ). Od djetinjstva slijep; muziku uio u Valenciji, kompoziciju studirao kod P. Dukasa na Ecole Normale de Musique u Parizu. Tamo se sprijateljio sa M. de Fallom, koji je znatno utjecao na njegovo stvaranje. Poslije kraeg bo ravka u panjolskoj (1934) ponovno je u Parizu, gdje je studirao historiju muzike kod A. Pirroa i M. Emmanuela. Od 1939 u Madridu; od 1948 profesor je povijesti muzike na Univerzitetu.
DJELA. ORKESTRALNA: Concierto heroico za klavir, 1942; Concierto de Estio za violinu, 1943; Concierto galame za violonelo, 1949; Concierto de Aranjuez za gitaru, 1939; Concierto-Serenata za harfu, 1954; 2 Piezas caballerescas za violonelo i orkestar, 1945; Fantasia para un gentilhombre za gitaru i orkestar, 1954; Zarabanda lejana y Villancico za gudae, 1930; Homenaje a la Tempranica, 1939; Soleriana, 1953 i dr. KOMORNA: impro mptu za harfu, 1943; capriccio za violinu solo, 1944 i dr. Za harfu: Sonata cspaiiola, 1968; Tiento antiguo, 1942; 3 Piezas espafiolas, 1954; Tonadilla za 2 gitare i dr. KLAVIRSKA: Sonada de adios, 1935; Cinco Sonatas de Caslilla, 1950 51; 4 Danzas de Espana, 1936; Crepuscolo sobre el Guadalquivir, 1946 i dr. Zar-zuela El Hijo Fingido, 1954. VOKALNA. Za solo (sole) i orkestar: Ausen-cias de Dulcinea, 1948; Triptic de Mosse'n Cinto, 1946; 4 Madrigalcs amatorios, 1948 i dr. Za zbor: Triste estaba el Rey David, 1950; 2 Canciones sefardies del siglo XV, 1951; Muica para un Codi ce Salmantino, 1953 i dr. Solo-pjesme. LIT.: F. Sopena, Joaquin Rodrigo, Madrid 1946. AJ. Querol, Joaquin Rodrigo, MGG, XI, 1963.

RODE, Wilhelm, njemaki pjeva bas -bariton (Hannover, 17. II 1887 Munchen, 1. IX 1959). Pjevanje uio u Hannoveru; na opernoj pozornici debitirao 1909 u Erfurtu kao Glasnik (Wagner, Lohengrin). Operni solist u Bremerhavenu (191214), Breslauu (191421), Stuttgartu (192122), Miinchenu (1922 30) i Beu (193032); 193245 bio lan Njemake opere u Berlinu (od 1935 intendant). Redovit gost opernih kazalita u Beu, Parizu, Dresdenu, Amsterdamu, Pragu, Londonu, Madridu, Barceloni i drugdje; nastupao je i na festivalima u Salzburgu i Miinchenu. Svoje najvee kreacije ostvario je u Wagnerovu repertoaru, posebno kao Hans Sachs (Majstori pjevai), Ukleti Holandez, Wotan (Prsten Nibelunga) , Kunvenal (Tristan i Izolda), Telramund (Lohengrin) i Amfortas (Parsifal), ali se istakao i kao Grof Almaviva (Mozart, Figarov pir), Simone Bocca-negra, Jago (Verdi, Otelio) i dr. RODER, Carl Gottlieb, njemaki tampar (Stotteritz kraj Leipziga, 22. VI 1812 Gohlis kraj Leipziga, 29. X 1883). Nakon desetogodinjega naukovanja u nakladi Breitkopf & Hartel u Leipzigu, otvorio je ondje 1846 vlastitu tampariju mu zikalija s posebnim odjeljenjem za urezivanje nota u ploe (njem. Nottenstecherei). Prvi je (od 1863) primjenjivao knjigotisak (njem. Schnellpressendruck) za muzikalije. Pod njegovim vodstvom poduzee se uskoro razvilo do jedne od najvanijih i najveih tamparija muzikalija na svijetu. God. 1876 preuzeli su upravu poduzea njegovi zetovi K. L. Hugo U^o///"(i8351915) i Christian Erdmann Rentsch (18361889); od 1889 vodio ju je Carl Johannes Reicliel (1853-1927), a 1930 postala je akcionarsko drutvo. Usprkos velike tete, koju joj je nanio Drugi svjetski rat, tamparija R. ubraja se jo i danas meu najbolje i tehniki najnaprednije dravne tamparije muzikalija u DR Njemakoj.
LIT.: Fcstschrift zur 50 jahrigen Jubelfeier des Bestehens der Firma C. G. Roder (u prilogu: H. Riemann, Notenschrift und Notendruck), Leipzig 1896. W. von zur Vi'esten, Musiktitel aus vier Jahrhunderten, Festschrift anlasslich des 75-jahrigen Bestehens der Firma C. G. Roder GmbH, Leipzig 1921. Th. IVohnhaas, Carl Gottlieb Roder, MGG, XI, 1963.

RODRIGUEZ DE HITA, Antonio, panjolski kompozitor (Kastilija, 1724 Madrid, 21. II 1787). Regens chori katedrale u Palenciji, od 1757 crkve samostana de la Encarnacion u Madridu. Od 1768, uz suradnju pjesnika i libretiste Ramon de la Cruza, posvetio se komponiranju kazaline muzike. R. de H. ide meu prve i najbolje panjolske kompozitore, koji su svoje zarzuele stvarali u narodnom duhu, uvodei u njih i narodne ple sove. Vrijedna i izvorna su i njegova teoretska djela u kojima donosi mnotvo novih, naprednih teza.
DJELA: zbirka instrumentalnih kompozicija Escala diatonico chromdtico enarmonica..., 1751. DRAMSKA. Zarzuele: Briseida, 1768; Las Segadoras de Vallecas, 1768; Las Labradoras de Murcia, 1769 i Scipion en Cartagena, 1770. CRKVENA: oko 10 misa; psalmi; Te Deum; 14 responzorija; zbirka Muica mothetica... i Muica de Romance. SPISI: Diapason instructivo, 1757; Consejos que daba a sus discipulos sobre el verdadero-conocimiento de la Muica antigua y moderna, 1787. LIT.: E. Cotarelo y Mori, Don Ramon de la Cruz (s muzikim primjeri ma), Madrid 1899. Isti, Historia de la Zarzuela, Madrid 1934. J. Subird, Historia de la Muica teatral en Espana, Madrid 1945. Isti, Repertorio teatral madrileno y resplandor transitorio de la Zarzuela (1763 1771), Boletin de la Real Academia Espaftola, 1959. Isti, Antonio Rodriguez de Hita, MGG, XI, 1963.

RODRIGUEZ DE LEDESMA, Mariano -> Ledesma, Mariano Rodriguez de RODZINSKI, Artur, ameriki dirigent poljskoga podrijetla (Split, 1. I 1892 Boston, 27. XI 1958). Pravo zavrio na Univerzitetu u Beu; muziku studirao na tamonjoj Muzikoj aka demiji (E. Sauer, F. Schalk, F. Schreker). Kao dirigent debitirao u Lavovu 1920, zatim bio do 1925 operni i orkestralni dirigent u Varavi. Tada ga je L. Stokovvski uzeo za asistenta u Philadel phijskom simfonijskom orkestru. God. 1929 postao je stalni dirigent filharmonije u Los Angelesu, a 1933 u Clevelandu; 194347 vodio je Njujorku filharmoniju. Nakon velikih umjetnikih uspjeha u Junoj Americi i Evropi nastanio se u Rimu. R. je bio jedan od prvaka suvremene umjetnosti dirigiranja.
LIT.: D. Brook, International Gallery of Conductors, Bristol 1951. H. Stoddard, Symphony Conductors of the USA, New York 1957 - ~.Z. i SMeyer, Jeszeze o Arturze Rodziiiskim Ruch Muzyczny, 1959- J- Ekiert, Artur Rodzinski, MGG, XI, 1963.

RODGERS, Richard, ameriki kompozitor (Hammels Station, Long Island, N. Y., 28. VI 1902 ). Studirao na Columbia \Jniversity i na Institute of Musical Art u New Yo>:ku

ROESELING, Kaspar, njemaki kompozitor i muziki pisac (Koln, 5. V 1894 1. I 1960). Pohaao uiteljski seminar u Siegburgu; kasnije zavrio studi j muzikologije u Kolnu. Naj-

216

ROESELING ROG

prije uitelj na osnovnoj koli u Kolnu, predavao zatim na srednjim kolama i od 1952 bio je profesor na Visokoj muzikoj koli i lektor na Univerzitetu.

Oblici roga koji su se razvili u starom vijeku nisu nad seobu naroda. U ranom srednjem vijeku susreu se jednos lagano zavinuti rogovi koji oponaaju oblik ivotinjskoga ali se ne zna da li su sluili i muzikoj praksi, ili samo signali DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1944; koncert za gudae, 1955 56; Ein Totentanz, 1940. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta; Divertimento Anglosaske minijature iz VIII i X st. prikazuju rogove s rup za flautu, obou, fagot i violonelo, 1957. Sonate: za violinu, za violonelo; za ili, ponekad, rogove na kojima svira dri ruku pred zvi blokflautu i dr. Kompozicije za klavir i za orgulje. DRAMSKA. Opere: otvorom, to bi moglo znaiti da se na njima izvodilo ne. Niobe, 1940; Dionysos besucht die Untervielt, 194555; Cenclit ttber Reineke Fuchs, tonova. U srednjovisokonjemakim tekstovima r. se spe 1948. CRKVENA: Alissa Puer Jesust za sopran, zhor i gudaki kvar tet, 1953; Missa in honorem St. Trium Regum za zbor a cappella, 1954, MLsa in kao lovaki, vojniki i viteki instrument. Bogato izrezi honorem St. Ursulae, 1957; S. Pii X. Proprium Missae, 1957; Kreisspiel von der olifant signalni r. od slonovae, unesen u Evropu iz B Geburt Christi za soliste, djeji zbor i mali orkestar. Disertacija Beitrage zur upotrebljavao se u X i XI st. U kasnom srednjem vijek Untersuchung der Crundhaltung romantischer Melodik, Koln 1930; Selbstportrait, Muica Sacra, 1959. javljuju se i instrumenti s kruno zavinutom cijevi. Uz instrumente koji se nose preko ramena grade se i mali koji; LIT.: P. Mies, Begegnungen mit Kaspar Roeseling, Zeitschrift fiir Kirchenmusik, 1954. Isti, Kaspar Roeseling: Drei Messenkompositionen, Muica kao potanski rogovi. Sacra, 1959. H. Lemacher, Kaspar Roeseling zum 65. Geburtstag, ibid., 1959Muziki pisci XVI i XVII st. opisuju nekoliko tipov; \V. Stockmeier, Kaspar Roeseling, MGG, XI, 1963. lovakog roga (razliitih c i ROESGEN - CHAMPIveliina) koji su se kao sij ON, Marguerite (pseudonim instrumenti upotrebi ja val Jean Delvsse), vicarska pijavlastito u lovu. Jednostavr nistica, embalistica i kompozitor nalni instrumenti zvua (eneva, 25. I 1894 ) grubo i tupo; na njima SE gao Studiralaklavir na Konzervatoriju izvoditi samo jedan 1 u enevi, a kompoziciju kod E . ritmikim slijedovima. D ui Blocha i E. Jaques-Dal-crozea instrumenti doputa izvedbu (diplomirala 1913). Preselivi se u veega broja parci tonova. Pariz, nastupala kao pijanistica, a Prema Mersenneu, su na zatim se posvetila embalu. Kao razliito udeenim vima embalistica priredila je brojne svirali vieglasno. S ne koncerte u Francuskoj i drugim lovakih rogova javlja prvi zemljama. God. 191526 put u opernoj litei 1637 u predavala je na Konzervatoriju u Erminia sul Giordat A. enevi. Rossija, 1639 u Le b di DJELA. ORKESTRALNA: 3 TetiePeleo F. Cavallija i u simfonijske pjesme Faunesgues, 1929; 3 Princesse d' Elide J. B. L ja. koncerta za klavir; 4 koncerta za embalo (Concerlo moderne, 1931); koncert za Glavni tip roga u XV] je harfu, 1944; Poeme za vio-linui orkestar; trompe de chasse, sa 2l/2 kruno simfonijska suita Aqua-relles, 1927. zavinutom cijevi, c ak KOMORNA: trio za obou, klavir i violonelo, 1931; 2 koncerta za saksofon, najmanje 7 stopa; pr< stavlja embalo i fa go t, 1 93 8 i 19 4 2; so na ta se da se u Franci pojavio za vio li nu i k la vir, 19 45 ; s o nata za oko 1660. Uslijed oblika fla ut u i klavir, 1948; Liturgie za flautu i embalo, 1966; Louanges za violinu i (uska menzura, n promjer embalo, 1967; Ofjrande mystique za zvunice, usnik u liku harfu i fla utu, 1967. Kla vir-ske kotlia) r. je i zvuk i u kompozicije 2-runo, 4 -runo i za 2 klavira. Etudes de sonorites za embalo, tehnikom postupku blizak 1967. VOKALNA: Nymphes chasseresses za zbor i orkestar, 1926. Za glas i orkestar: ROG, romaniki reljef, Capitol - in Bages, panjolska trublji, pa je izv na jednom ili Cinq poemes, 1937; Georgiques ) 1943; Psau-mes~Lecons drugom ini d'apres Job, 1946; Trois psauntes sa gudaima. Solo-pjesme. Crkvena djela mentu esto bila preputena slobodnom izboru (u partituran (.Alleluia za glas, flautu, violinu, harfu i b. c, 1967). susree oznaka tromba o corno). Tipovi koji se sve do pojave ve ROG (franc. cor, cor a pistom, cor chromatique; engl. horn, nog roga upotrebljavaju i susreu u partiturama pod razliitin French horn; njem. Horn, Ventil-Horn; tal. corno; panj. trompa), ivima (kod J. S. Bacha: corno, corno da caccia, corno par i limeni d uhaki instrument s usnikom. Ima dugaku i usku ko - corno da tirarsi), zapravo su varijante instrumenta koji se ot nino buenu cijev, viestruko kruno zavinutu. Pri donjemu naziva prirodni r. (engl. natural horn, franc. cor d'harmonie, r kraju cijev se znatno proiruje u lijevkastu zvunicu. Tri ventila Naturhorn ili Waldhorn, tal. corno naturale). Na prirodnom omoguuju izvoenje svih kromatskih polustepena. Usnik ima moe se izvesti ogranien broj tonova: odreenim nainom s unutarnje strane oblik lijevka. Ton se proizvodi tako da se hanja, tj. prepuhivanjem, dobivaju se tonovi parcijalnog zrana struja, koju svira puhanjem dovodi u cijev, prekida tre - rodnog) niza onog osnovnog tona na koji je instrument ugc perenjem njegovih usana pritisnutih na usnik. Ugodba, odnosno osnovni ton, ovisi o duljini cijevi. Prvi se tzv. pedalni ton, moe izvesti samo u izuzetnim sluaje \ Primitivni rogovi, iz kojih se kroz mnoge varijante razvio niza, Mogunosti prirodnog roga su skuene: za sekundne poi dananji instrument, seu u pretpovijesna vremena, a susreu prikladan je samo dio opsega iznad osmoga lana parcijal se i danas, osobito u mnogim izvanevropskim zemljama. Takvi niza. primitivni oblici nainjeni su od ivotinjskoga roga ili zuba (slo Vie se puta pokuavalo poboljati tehnike mogunosti 1 novog, mamutovog), od koljke, pua, drva, kore drveta, gline ili npr. 1715) dodavanjem posebnih zavinutih. cijevi (ut metala. Otvor i usnik za puhanje nalaze se veinom na uem za- su se (oko u gornji dio roga, a u njih se umetao usnik), s pomou 1 vretku cijevi, katkad pokraj njega sa strane; rijetkokad svira se mijenjala duljina i osnovna udezba instrumenta; time s pue u iri kraj cijevi. U izvanevropskim zemljama r. slui magiji, mijenjali i tonovi parcijalnoga niza. Umjesto da, kao dotad, c obredima i ceremonijama; upotrebljava se na sveanostima plod - denoj udezbi odgovara odreen instrument, sad su se na jed nosti i obnove i u kultu mrtvih. Medu staroegipatskim iskopinama te istom rogu, dodavanjem cijevi u raznim kombinacijama, m jo iz doba I dinastije (kraj < - IV i poetak -^ III milenija) nalaze postii razne udezbe. Sredinom XVIII st. konstrukcija roga se 2 se rogovi ili predmeti u obliku roga. Najstariji prikazi roga u no mijenja: njegova cijev postaje konina, zvunica dc Mezopotamiji potjeu iz doba oko <- 2700 ili <- 2600. Kod vjer- vei promjer, a usnik se izrauje ujae obliku lijevka. Time je z skih obreda starih Jevreja upotrebljavao se instrument ofar, donedavno prilino svijetao i prodoran, postao mekan i zamag nainjen od ovnujskog roga. Najstariji r. od pueve kue vjero - Instrument, nazvan Inventionshorn, izumio je A. J. Hampe jatno je asirskog podrijetla. Takav se instrument spominje u konstruirao ga je po njegovim uputama J. Werner (sredi knjigama Rig-Veda (-<- II milenij) pod imenom bakura, dok XVIII st.). se u dananjoj Indiji naziva ankha. Cijevi za promjenu udezbe, koje dotle nisu bile si U Evropi je vr lo star bronani lur iz sjevernih krajeva tene spretno, na ovome se instrumentu nalaze na unutra; (- 3000); tisuu godina mladi je keltsko -galski karnyx, takoer strani kruga. Razvoj tehnike priguivanja umetanjem desne u od metala. Rimljani su izraivali metalne rogove (budna, cornu), zvunicu roga takoer se pripisuje Hampelu. Raznim nair a upotrebljavali su ih u vojnikoj muzici, kod pokopa, bakanala i djelominog ili potpunog zatvaranja cijevi rukom, svira cirkuskih igara. dobivao dijatonske i kromatske medustepene koji su nedost izmeu tonova parcijalnoga niza. Klasina orkestralna litera

ROG ROGER-DUCASSE
upotrebljava rogove najvie u njihovu srednjem registru; oni su instrumenti za popunjavanje harmonije. Karakteristine su ~+kvinte rogova i sekste te pedalni tonovi u oktavama. Znatniju melodijsku ulogu u orkestru dobiva r. u djelima L. van Beethovena (III, VI, VII, VIII, IX simfonija). Zanosno poetski zvuk roga otkrila je r omantika (Weber). Solistika literatura za r. (rani su primjeri 2 koncerta za 2 roga A. Vivaldija) sve se vie razvija (Mozart, Beethoven, Weber). Brojni virtuozi (npr. W. Stich, zvan Punto) razvijaju tehniku sviranja na rogu. Jedna od velikih tekoa bila je zvukovno izjednaivanje otvorenih tonova (koji sainjavaju prirodni niz) i onih koji su se izvodili zatvaranjem cijevi rukom (njem. gestopft; franc. bouche). Najea udezba rogova za so listiku upotrebu bila je in D, Es, E i F. R. je napokon potpuno usavren pronalaskom mehanike s ventilima. Ventilni r. izumio je H. Stolzel (prvi tiskani podatak 0 tomu 1815). Neki tvrde da vremenski prioritet tog izuma pri pada F. Bluhmelu, to, meutim, nije dokazano. Obojica su model sa 2 ventila patentirali zajedniki 1818. Izum je usavrio F. Sattler 1819; on je izradio mehaniku sa 3 ventila koji su snizivali tonove za cijeli stepen (I ventil), polustepen (II) i 1V2 stepena (III), pa je ukljuivanje i meusobno kombiniranje ven tila omoguilo izvoenje cijeloga kromatskoga niza u iskljuivo otvorenim tonovima (bez zatvaranja cijevi rukom). Sattlerov je model ostao do danas u osnovi nepromijenjen (varijabilan je samo nain menzuriranja i konstrukcija ventila). Ventilni r. se veoma polagano uvodio u orkestar romantinoga doba prvi put uHalevvjevoj operi Lajuive, 1835. Schumann i Wagner isprva piu za dva prirodna i dva ventilna roga; tek se od 1849 posve prelo na ventilni r. (Wagner, Lohengrin; Liszt, Tasso); iste godine Schu mann pie i prva solistika djela za ventilni r. Od prirodnih rogova do danas se jo upotrebljavaju rog ti B za visoke dionice 1 rog u F za duboke dionice. Mnogo se upotrebljava tzv. dvostruki rog u FjB, na kojemu se moe posebnom polugom brzo izmje njivati udezba od F na B. Danas se u orkestru openito upotrebljava ventilni rog u F. Dionice za rog biljee se u g - kljuu i u f-kljuu, a realni ton na rogu u F zvui za kvintu nie, ako je dionica pisana u g-kljuu, a za kvartu vie, ako je pisana u f - kljuu. Opseg ventilnoga roga2 u F, koji obuhvaa realno zvuee tonove (kromatski) od t H do / , biljei se prema tome ovako: Pie se: = = = & o itd. Zvui: Na ventilnom rogu mogu se izvoditi dijatonske i kromatske skale i pasae, rast avljeni akordi, veliki intervalski skokovi, trileri i glissanda. Po tehnikim i izraajnim mogunostima r. je prikladan za solistiko, komorno i orkestralno muziciranje. Mogu se postii najrazliitije dinamike nijanse od njenoga piana do prodornoga fortea. Boja tonova moe se i modificirati pa se uz obine, otvorene tonove mogu izvoditi i zatvoreni tonovi, koji se danas veinom dobivaju potpunim zatvaranjem zvunice akom desne ruke. Posebni zvuni efekti postizavaju se na rogu upotrebom sor-dine. U sastavu suvre menog simfonijskog orkestra standardan je sastav od etiri ro ga. Velik napredak u tehnici sviranja omo guio je kompozito rima da daju rogu u orkestru sve veu ulogu: srednji glasovi neobino su pokre tljivi; iskoriuju se krajnje visine do (re alnog) p a2; rogu ROG, njemaka skulptura, oko 1530 zr

217

se povjeravaju otri ritmovi, teme u stilu fanfare; pronalaze se neobine, tvrde boje zvuka. U komornim djelima r. se iskoriuje slino kao drveni duhai. Solistika literatura ostala je blia tradicional noj idiomatici roga. Melodije u velikim lukovima, zov ROG S VENTILIMA roga u kvartnom intervalu i punktirani ritmovi pripadali su rogovima kroz stoljea i dalje ive u djelima dananjega doba.
LIT.: V. C. Mahillon, Les Instruments a vent, II, Le Cor, Bruxelles 1907. J. Antonini, Cenni storici e biografici sul corno da caccia, Nicosia 1910. F. Piersig, Die Einfuhrung des Horns in die Kunstmusik und seine Verwendung bis zum Tode J. S. Bachs, Halle 1927. E. Paul, Das Horn und seine Entwicklung vom Natur- zum Ventilinstrument (disertacija), Wien 1932. G. Ritter von Freiberg, Das Waldhorn, Potsdam 1938. G. Karstdt, Das Horn und seine Aufgaben im heutigen Orchester, AUgemeine musikalische Zeitung, 1939. R. Morley-Pegge, The Orchestral French Horn, Music Book, VII, London 1952. D. Ceccarossi, II Corno attraverso il suo sviluppo tecnico e coloristico, Milano 1957. W. Stauder, H. Hickmann i G. Karstdt, Horninstrumente, MGG, VI, 1957. H. Kunitz, Das Horn, Leipzig 1957. R. Gregory, The Horn, London 1961. G. Schuller, Horn Technique, London i New York 1962. A. To. i B. A.

ROGALSKI, Theodor, rumunjski kompozitor i dirigent (Bukuret, 11. IV 1901 Ziirich, 2. II 1954). Kompoziciju studirao na konzervatorijima u Bukuretu (A. astaldi, D. Cuclin) i Leipzigu (S. Karg-Elert); usavravao se u Parizu kod V. d' Indyja (kompozicija, dirigiranje) i M. Ravela (orkestracija). Od 1926 u Bukuretu, najprije zborovoda i 193050 dirigent Opere i od 1950 dirigent filharmonije G. Enescu; uz to je od 1948 predavao na Konzervatoriju instrumentaciju.
DJELA. ORKESTRALNA: Orcheslerstuck, 1923; Doud dansuri romdnesti, 1926; sveani mar; Inmormintare la Pdtrunjel, 1929; 2 capriccia, 1932; 3 rumunjska plesa, 1950. KOMORNA: gudaki kvartet, 1925; suita za violinu i klavir; 3 stavka za violonelo i klavir i dr. Kompozicije za klavir (sonata, 1920; suita). Balet Frescd anticd, 1923. Filmska muzika. VOKALNA. Tri balade za tenor i orkestar: lancu Jianu, 1940; Toma Alimos, 1940 i Mihu Copilul, 1940; solo-pjesme i dr. LIT.: Gh. Firca, Theodor Rogalski, MGG, XI, 1963. Z. Vancea, Theodor Rogalski, Muzica, 1966, 5.

H'

r itd.

ROGATIS, Pasqual de -> De Rogatis, Pascual ROGEL, Jose, panjolski kompozitor i dirigent (Orihuela, Alicante, 24. XII 1829 Cartagena, 25. II 1901). Muziko obrazovanje zapoeto u Orihueli nastavio u Valenciji (P. Perez); uz to zavrio studij prava u Madridu. Ve u ranoj mladosti kompo nirao valcere i passo doble; od 1854 do smrti napisao muziku za vie od 80 zarzuela. Djelovao kao kazalini dirigent te uitelj klavira i pjevanja.
DJELA (izbor). Zarzuele: Loa a la libertad, 1854; Revista de un muerto, 1855; Soy yo, 1855; La Farsanta, 1861; De Verano, 1861; Ferrando el Caldero, 1861; Una Tia en Indias, 1861; Roquelaure, 1862; Per sorpresa, 1864; Las Amazones del Tormes, 1865; Suplicio de un hombre, 1866; El Lago de las Serpientes, 1866; El Joven Telemaco, 1866; El General Bum Bum, 1868; Un Canto republicano, 1869; El Rey Midas, 1870; La Creacion refundida, 1872; Un Viaje de mil demonios, 1873; El Comandante Leon, 1874; La Vuelta al mundo, 1875. Plesovi i koranice za vojniku muziku. Crkvena djela. LIT.: J. Subird, Jos.e Rogel, MGG, XI, 1963.

ROGER, Gustave Hippolvte, francuski pjeva, tenor (La Chapelle St. -Denis, Pariz, 17. XII 1815 12. IX 1879). Studirao je na Parikom konzervatoriju (J. B. Martin). Debitirao 1838 i do 1848 pjevao u kazalitu Opera-Comique; od 1849 bio je lan Parike opere, a od 1859 pjevao je u Thedtre-Italien i Opera-Comique u Parizu te u Bruxellesu, Londonu, Antvrerpenu, Parizu i dr. dok se nije 1861 povukao sa scene. Od 1869 predavao je na Parikom konzervatoriju. Privlaive pojave, velike inteli gencije i osobito dara za glumu, R. je bio ljubimac i publike i opernih kompozitora. Osobito se istaknuo kreacijama u operama G. Meverbeera (Le Prophete, Les Huguenots), Aubera (L'Enfant prodigue), Rossinija (Guillaume Teli) i dr. Napisao je memoare Le Carnet d'un tenor (1880).
LIT.: A. Laget, G. H. Roger, Pari 1865.

ROGER-DUCASSE, Jean Jules Aimable, francuski kompozitor (Bordeaux, 18. IV 1873 Le Taillan Medoc kraj Bordeauxa, 19. VII 1954). Poslije studija knjievnosti uio muziku na Parikom konzervatoriju kod Ch. de Beriota (klavir), E. Pessarda (harmonija), G. Faurea (kompozicija) i A. Gdalgea (kontrapunkt i fuga). God. 1902 dobio drugu Prix de Rome. God. 190935 inspektor za nastavu pjevanja u parikim kolama i zatim generalni inspektor za muziku; 1935 45 bio je profesor kompozicije na Parikom konzervatoriju. Beskompromisan u svome odbacivanju sentimentalnih izljeva kasne romantike i njenih konzervativnih ablona, R. -D. se dr ao po strani i od izrazito modernih

218

ROGER-DUCASSE ROGOVSKA HRISTI

(Goetz); debitirala 1863 u Torinu kao Isabella (Me; Robert le diable). Nastupala u operi i na koncertnom p> Engleskoj i drugim evropskim zemljama, od 1871 u SAD. se i pedagogijom; od 1902 bila je nastavnik pjevanja r England Conservatory u Bostonu. Ogledala se i kao kom i
DJELA: The Philosophy of Singing, 1893; Dreaming True, 1899; I and I, 1910; English Diction in Song and Speech, 1912; The Voice ir 1915; Aiemories of a Aiusical Career, 1919; The Story of Tivo Lives, 1%

strujanja. Razvijao je svoj stil na elementima novije francuske muzike, koristei tekovine Debussvjeva impresionizma i profi njene Faureove lakoe, ali je ipak bio od njih i vrlo razliit. Njegove su kompozicije najee inspirirane prirodom, i to njenim vedrim, svijetlim, sunanim stranama, ali on se ne zadrava na slikovitoj anegdoti, niti se eli izraziti vanjskim efektima. Napro tiv, muzika Roger-Ducassea sva je u jasnim i i stim linijama, uravnoteena, briljivo podvrgnuta zakonima reda i logike.
DJELA. ORKESTRALNA: Symphonie de Pdques; Sumphonie sur la Ca thedrale de Reims (nedovrena); Poeme symphonique sur le nom de G. Faure, 1923; simfonijska pjesma u tri dijela Marche francaise, Calme de la Paix i Appel aux Armes, 1914; romanca za violonelo i orkestar, 1919; Variations plaisantes sur un theme grave za obligatnu harfu i orkestar, 1909; Suite francaise, 1909; Petite suite, 1911; Suite pour petit orchestre, 1919; Prelude d'un ballet, 1911; scberzo Le Joti jeu de furet, 1912; Nocturne de Printemps, 1919; Nocturne a" Hiver, 1922; Pice pour orchestre, 1922; Le Petit Faune, 1954. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1909 i (posthumno) 1956; klavirski trio; klavirski kvartet, 1 9J2; duhaki trio; kompozicije za violinu solo (sonata); kompozicije za harfu. KLAVIRSKA: 4 barkarole; 7 preludija, 1908 i J913; romanca, 1924; Chant de r aube; Impromptu; Noels des roses; Arabesgues; etide i dr. Djela za klavir 4-runo. Pastorale za orgulje. Komina opera Cantegril, 1926; mimodrama sa zborovima Orphee, 1914. VOKALNA: simfonijske pjesme Au Jardin de Marguerite, 1914 i Epithalame, 1923 za zbor i orkestar; simfonijska pjesma Sarabande za glas i orkestar, 1911; simfonijska pjesma Ulysse et les Sirenes za 2 enska glasa i orkestar, 1938; 2 zbora za djeje glasove i orkestar ili klavir, 1910; Sur quelques vers de Virgile za enski zbor i orkestar ili klavir, 1910; zbo rovi; madrigal za vokalni kvartet, 1924; solo-pjesme. Crkvena djela. INSTRUKTIVNA: 40 dictees graduees d 2 voix, 1909; Ecole de la dictee: 400 exercices gradues, 1910; Exercices e virtuosite pour le piano (prema Balakirevu, ajkovskom, Chopinu, Czernvju, Faureu, Lisztu. Rubinsteinu, Schumannu), 1910; Recueil de 140 dictees a 1 et a 2 voix, 1913; Etudes d 4 mains pour un com-mencant (2 sv.), 1918; Recueil de 50 dictees a 2 voix (2 sv.;, 1925 i 1934; 8 Lecons de solfege a changement de cles, 1933; Ecole de la dictee: 140 dictees progressives a 2 voix, 1937 i dr.

ROGERI, 1. Giovanni Battista (nazvan Bon), talijanski graditelj gudakih instrumenata (Bologna, prije 1650 Brescia, poslije 1730). esto ga u literaturi krivo povezuju s graditeljskom obitelji -> Ruggieri iz Cremone. I njegov je nadimak Bon, ranije krivo tumaen (od buono dobar), a zapravo je kratica od Bononiensis, to upuuje na njegovo podrijetlo iz Bologne. R. je uio u Cremoni kod N. Amatija u isto vrijeme kada i Stradivari. Poslije naukovanja, vjerojatno ve 1670, nastanio se u Bresci. Bio je preteno pod utjecajem N. Amatija (veliki model,/ -otvori) te Stradivarija. Na etiketama se potpisivao razliito: Rogerius, Ruggerius, Rugerius. Xz instrumente je upotrebljavao uvijek najkvalitetnije drvo. Lak mu je zlatnosmed ili svjetlocrven i izvanredno sjajan. Osobito su cijenjena njegova violonela, snana zvuka. Kao istaknuti majstor cremonske kole R. je uveo u Bresciu cremonski stil i time prekinuo dotada vrstu Magginijevu tra diciju u tome gradu. 2. Pietro Giacomo, graditelj instrumenata (?, oko 1675 Brescia, poslije 1735). Sin Giovannija Battiste; na etiketama se potpisivao kao uenik N. Amatija (de Nicolai Amati Cremonensis) koji je umro 1684 pa je Pietro R. u tom sluaju roen prije 1675. U Cremoni je svakako potkraj XVII st. ivio i ve samostalno radio. Kasnije se preselio u Bresciju. U nainu rada i stilu pribliava se svom ocu, ali ga po kvaliteti dostie samo u pojedinim instrumentima, poglavito violonelima.
LIT. : W. L. von Liltgendorff, Die Geigen- und Lautenmacher vom Mittelalter bis zur Gegenwart (2 sv.), Frankfurt am Main 1922 (VI izd.). W. Henley, Dictionarv of Violin and Bow Makers (5 sv.), Brighton 1959 60. IV. Senn, Rogeri, 1. Giovanni Battista, 2. Pietro Giacomo, MGG, XI, 1963.

ROGERS, Shortv (pravo ime Milton M.Rajonski), ai jazz-trublja, kompozitor i dirigent (Great Barrington, chusetts, 14. IV 1924). Trublju studirao na High School 0 And Art u New Yorku, kompoziciju na Konzervatoriju Angelesu (W. La Violette). Svirao u orkestrima Reda1 (192443), Woodyja Hermana (194551, s prekidima), Stona i Charliea Barneta (1947), Stana Kentona (1950Hovvarda Rumseva (195354); 195455 vodio vlastiti < sastav. Od 1955 muziki direktor diskografske tvrtke y Record, od 1956 radi za tvrtku RCA Victor. Uz to nastupa s vlastitim sastavima Working Group i Giants i surauje na Snimio niz ploa. Jedan je od glavnih predstavnika tzv Coast jazza. Znaajnije su mu kompozicije: simfonija Rod (sa M. Nesmithom), 1968, Keen an Peachv i Back Talk Keeper of the Flame (1948), Short Stop (1953), Diablo's Morpo, Pirouette i Mambo Del Crozv (1954), Lonely Dreamsi ROGET PUIG, Henriette, francuski kompozitor ( Korzika, 9. I 1910 ). Studirala na Konzervatoriju u (M. Dupre, H. Busser). Orgulja u Parizu (192952), ] tica Francuske radiodifuzije i televizije, profesor Konzen (od 1957).

LIT.: A. Machabey, Portraits de trente musiciens francais, P A. Laffaille, Henriette Puig-Roget, MGG, XI, 1963.

ROGERS, Bernard, ameriki kompozitor (Nevv York, 4. II 1893 Rochester, New York, 24. V 1968). Studirao arhitekturu; muziku je uio kod P. Goetschiusa (New York), E. Blocha (Cleveland), N. Boulanger (Pariz) i F. Bridgea (London). Od 1929 predavao na Eastman School of Music u Rochesteru (1963 proelnik odjela za kompoziciju i orkestraciju). Amat er-slikar, on je kolorist i u tonovima. U simfonijama i drugim kompozicijama apstraktnih naslova izbjegava tradicionalnu formu; naginje upotrebi malih motiva koji se vie varirano ponavljaju nego razvijaju. Njegovo je najbolje djelo oratorij The Passion, dramatski snaan i ekspresivan.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: Adonais, 1925: II, 1928; III, 1936; IV, 1945 i Africa, 1959. Uvertira Amphitryon, 1946; Soliloquy za flautu i orkestar (najpopularnije djelo), 1922; Soliloquy za fagot i orkestar, 1938; Alle-gory za 2 flaute, marimbu i orkestar, 1961; Prelude to Shakespeare's Hamlet, 1926; The Supper at Emmaus, 1937; The Colours of War, 1939; The Song of the Nightingale, 1939; Dance Scenes, 1952; Nezo Japanese Dances, 1961 i dr. KOMORNA: gudaki kvartet, 1 928; sonata za violinu i klavir, 1961; Mirage za marimbu, 1956 i dr. DRAMSKA. Opere: The Marriage of Aude, 1931; The IVarrior, 1947; The Veil, 1952 i The Nightingale, 1956. VOKALNA: oratoriji The Passion, 1944 i Light of Man; kantate The Raising of Lazarus, 1927 i The Exodus, 1932; Leaves from the Tale of Pinocchio za recitatora i mali orkestar, 1950; kompozicije za zbor. Prirunik The Art of Orchestration, 1951. LIT.: D. Diamond, Bernard Rogers, MQ, april 1947. A r . Broder, Bernard Rogers, MGG, XI, 1963.

ROGNER, Eva Maria, vicarska pjevaica, sopran (j 31. V 1928). Pjevanje uila na Konzervatoriju u Ziiric Gahwiller); debitirala 1955 u Luzernu. Od 1957 solistica 2 opere, 1958 60 na Dravnoj operi u Miinchenu, a zat brojnim njemakim opernim pozornicama, na Covent G u Londonu, Dravnoj operi u Beu i dr. Koloraturni s ostvarila je niz opernih kreacija, medu kojima su Rosina (R Seviljski brija), Suzana i Kraljica noi (Mozart, Figaroz arobna frula), Norina i Lucia (Donizetti, Don Pasquale i di Lammermoor) i dr. Njezin reper toar sadri i mnoge u djelima suvremenih kompozitora (P. Boulez, H. W. Hen Dallapiccola, W. Killmaver, A. Zimmermann). R. je es mnogih festivala, a nastupa na radiju i televiziji. ivi u Mirni ROGNONI, Luigi, talijanski muzikolog (Milano, 27. 1913 ). Studirao muziku kod A. Caselle, filozofiju na TJ zitetu u Milanu. Osnovao 1935 i ureivao mjesenik Vita tura musicale, bio glavni redaktor RMI od 1936 i muziki nik RA Iod 1945. Sa F. Ballom osnovao 1937 komorni 01 koji je izvodio suvremenu muziku. Uz to se bavio i filmom suosniva Cineteca italiana). Nakon rata otvorio u Milai davako poduzee Minuziano u kojem je objavljivao ra djela s podruja estetike. Od 1957 profesor je muzike . rije na Univerzitetu u Palermu. Tu je i direktor Muzika instituta u kojem od 1963 ureduje zbirke mikrofilmova janske muzike XVI i XVII st., i Centra za muziku psiho Djeluje i kao filmski i operni reiser.
DJELA: UOca del Cairo di Mozart, 1937; Ritratto di Louis 1 1941; // Mandarino meraviglioso" di Bartok e Anfione di Hone gger. La Passione secondo S. Matteo^ di J. S. Bach, 1944; // Concerto in 1 di Mozart, 1944; Espressione e dodecafonia, 1954 ( I I izd. 1966); Rossin (II izd. 1968); Fenomcnologia della muica radicale, 1966; studije i la Priredio nova izd. djela G. Rossinija i F. Schuberta; uredio talijanski p djela Vom musikalisch -Schonen E. Hanslicka, 1945 i Lehrbuch dcr Zzi''lftor, H. Eimerta, 1954.

ROGERS, Clara Kathleen (rod. Barnett), engleska pjevaica, sopran (Cheltenham, 14. I 1844 Boston, 8. III 1931). Na Konzervatoriju u Leipzigu uila klavir, a u Berlinu pjevanje

ROGOVSKA HRISTI, Ksenija, pevaica, sopran ava, 7. IV 1896 Beograd, 22. I 1960). ena Stevana Hr: umetniku karijeru poela na sceni opere Zimina u Moskvi, kinja (1920 27) i stalni gost (1929 43) opere u Beogradt: nica Ruske opere u Parizu. Mladodramski sopran plemi zvuka i prijatne boje, umetnica koja je statinu opersku J umela da oseni intimnijim doivljajem psihol oke sutine 1 R. je ostvarila niz kreacija, od kojih se naroito istiu Tatj, Evgeniju Onjeginu i Liza u Pikovoj dami (ajkovski), Jarosla Knezu Igoru (Borodin), Elsa u Lohengrinu (Wagner), Pa Sutonu (Hristi), naslovne partije u operama Aida (Verdi), (Puccini), Manon i Thais (Massenet). B-j

ROGOWSKI ROKOKO
ROGOVVSKI, Ludomir Michal, poljski kompozitor i dirigent (Lublirij 3- X 1881 Dubrovnik, 13. III 1954). Poslije zavrenih muzikih studija kod Z. Noskovvskog, R. Statkovvskog i E. Mlvnarskog u Varavi, studirao je u Leipzigu kod H. Riemanna (kompozicija) i A. Nikischa (dirigiranje), a zatim u Miinchenu, Parizu i Rimu (akustika). Od 1909 predaje na orguljakoj koli u Vilnu (Vil'njusu), gdje 1910 osniva i do 1912 vodi i simfonijski orkestar, zatim do 1914 boravi u Varavi. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata odlazi u Francusku i Belgiju. God. 1919 vraa se u Poljsku; 192126 dirigira u varavskoj Maloj operi; 192226 poduzima koncertne turneje u mnoge evropske zemlje. Od 1926 ivio u Dubrovniku povueno (od 1928 u samostanu sv. Jakoba). Prolost i prirodne ljepote Dubros'nika ostavili su traga u mnogim njegovim kompozicijama tog perioda, pa ak i proznim djelima (Iz zemlje sestre Tuge). Kao kompozitor R. je veoma plodan i svestran, s naglae nom tenjom prema velikim simfonijskim i muziko-scenskim formama. U ranim djelima nalazi se pod utjecajem francuskog impresionizma, dok kasnije nalazi inspirativni izvor u slavenskom poganstvu i u orijentalizmu. esto upotrebljava folklorne ljes tvice, pa i orijentalne (perzijske), kao i cjelostepeni ljestvini niz. Zauzimao se za slavensku ljestvicu koju je konstruirao ukrtavanjem perzijske sa cjelostepenom ljestvicom (c d e fis g a b c). R. je i izraziti otmiar, te u njegovim kompozicijama nailazimo na originalne, esto folkloroidne ritmove i na uz nemiren odnos metrike i ritmike. Kao orkestrator izraziti je kolorist.
DJELA. ORKESTRALNA. Sedam simfonija: I, Ofiarna, 1926; I I , Radosna, 1938; II I, 1939; IV, 1943; V, 1947; VI, Na zvarsztacie, 1949 i VII, 1951. Simfonijske poeme: Siedem ksicniczek pols kich (u 7 simfonijskih slika); Opoivie roinj.ntyczna, 1924 i Poeme du travail, 1936. Concert bucolique za violinu, 1946; Les Sourires, 3 simfonijska stavka za violinu i orkestar, 1933; Krakoiviak na tsms F. Ciiopina za klavir i orkestar. Suite: Bialoruska; Villa/ranca, 1919 i Les Saisons, 1939. Obrazki sloneczne -za mali orkestar, 1918; 3 groteske za mali orkestar, 1932; Obrazki mojej corki, 1939; abama zu pilkc, 1939; 3 slike Legenda celcycka, 1943. ^tiri rapsodije: Partizanska, Bosanska, Dalmatinska i Bjeloruska, 1939 49; Trzy tance zvschodnie za mali orkestar, 1946; Dubrovake impresije za mali orkestar, 1950; Bljesci po moru (Pet pria s Jadrana), 1952?; Poganske vizije. KOMJRNA: 2 gudaka kvarteta (I, Z rtnvnin oiazozvicckich; II, 1936); Alfditation za 4 violonela, 1913; Poljska suita za violinu i klavir, 1939; Cinq moments lyrique za violinu i klavir (ili mali orkestar): Kujazviak, 1930; Primavera, 1931; A l'antique, 1933; Chaason noire, 1936 i Chant nostalgique, 1936. Ukrainka za obou, klarinet i gudaki kvartet, 1939; Z albumu prababki za 9 instrumenata, 1939 i dr. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Tamara, 1918; IVielkie zmartwienie malej Ondyny, 1920; groteskna opera Serenada, 1920; Na postoju, 1923; muzika komedija Syrena, 1924 i Kraljevi Marko, 1930 (izgubljena). Baleti: Bajka, 1923; Kupala, 1926 i Z ogrodozv Harun-al-Raszyda. Pantomima Korozoaj. Opereta Legionistka, 1912. Scenska muzika medu ostalim za Vojnoviev Ekvinocijo i za Drievu Novelu od Slanca. Muzika za radio. VOKALNA: misterij udo sv. Vlaha, 1926; kantate piacy rycerze i Sveana', simfonijska pjesma Obloki za zbor i orkestar, 1914; Pjesma radu za zbor i orkestar; Pjesma o nepoznatom junaku za zbor i orkestar; Phantasmagorias za mezzosopran (bez teksta) i mali orkestar, 1919; 4 pjesme za bariton i orkestar, 1934; Koiysanka Feti za sopran i mali orkestar, 1939; ala za sopran i mali orkestar, 1946; Pieni poganskie za muki zbor, 1922; Molitva (tekst staroslavenski) za mjeoviti zbor, 1938; Pet starih dubrovakih pjesama za muki vokalni kvartet, 1935; Chansons d'automne za sopran i violu, 1916; Caprices za sopran, violu i klavir, 1922; Pieni morza za bariton, 2 roga i klavir, 1940; solo-pjesme. CRKVE-NA: 2 katolike himne za zbor i mali orkestar, 1922; Veni Crcator za solo, zbor i orkestar, 1939; Hymn zvietego Antoniego za zbor i gudae, 1939; pravoslavna liturgija za muki zbor; boine i uskrsne pravoslavne pjesme za mjeoviti zbor i dr. Obradbe poljskih, bjeloruskih, hrvatskih i srpskih te partizanskih pjesama. Spis Muzyka przyszloi. Refleksije o sztuce i vciu, 1922 (takoer na ruskom, franc. i njem.). Knjievna djela (novele, eseji, feljtoni). LIT.: K. Kovaevi, L. M. Rogowski, Muzike novine, 1947, 12 (20). G. Brilli, Ljudomir-Mihael Rogowski, Savremeni akordi, 3. Ruch muzyczny, 1948 (popis djela). J. Aiorazvski, Ludomir Michal Rogowski, MGG, XI, 1963. /. Vesclinovi, ivot i rad Ludomira Mi haela Rogovvskog, diplomski rad ar hiv Muzike akademije u Sarajevu, 1964. R.

219

ROJE, Ana, plesaica i koreograf (Split, 17. X 1909) Uenica N. Legata na Visokoj baletnoj koli u Londonu. Sa O. Harmoem od 1928 prireivala samostalne koncerte te nastupala i bila pedagog u trupama Ballets Russes de Pari, Ballets Ritsses de Monte Carlo i Ballets Russes de Bas.il na turnejama po Evropi, Australiji, Novom Zelandu i Aziji. Od 1941 vodila je s Harmoem balet Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu, a 1953 59 vlastitu meunarodnu baletnu kolu u Katel -Kambelovcu i bila primabalerina i ef baleta u Splitskoj operi.

A. ROJE Povremeno je odlazila na turneje i gostovanja, 1954 drala je 6-mjeseni teaj na operi Metropolitan u New Yorku, a od 1959 pouavala je na svojoj Baletnoj koli u Bostonu, SAD, i vodila stalne ljetne teajeve na Bermudskim otocima. Od 1970, ponovno sa O. Harmoem, vodi vlastitu Baletnu kolu u Primotenu. Svoje vrhun ske plesne kreacije R. je ostvarila najvie u baletima koje je koreografirao O. Harmo: eherazada (Rimski-Korsakov), Petruka (Stravinski), Labue jezero (Cajkovski), Bahisarajska fontana (Asafjev), Romeo i Julija (Prokofjev), Giselle (Adam), Carnaval (Schumann), Fantastina simfonija (Berlioz), V simfonija (Cajkovski), Licitarsko srce (Baranovi), avo u selu (Lhotka), Ohridska legenda (Hristi) i Dinarka (Gotovac). R. se uspjeno bavila i koreografijom, a kao pedagog nastavljajui tradiciju svog uitelja Legata odgojila je u tradiciji ruskog baleta niz plesaa. Za svoja umjetnika dostig nua u vie je navrata dobila visoka priznanja, odlikovanja i nagrade. K. KO. ROJE, Nando (Ferdinand), operni redatelj i kompozitor (Split, 14. V 1913 ). Diplomirao pravo; violinu, ko mpoziciju i dirigiranje studirao na Muzikoj akademiji u Zagrebu. Od 1935 lan Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu: 193545 lan opernog orkestra (violina), 194547 pomoni redatelj i 194767 operni redatelj; uz to 1949 50 tajnik Dramskog studija, 1953 58 intendant i 1958 67 operni dramaturg. God. 1967-74 direktor Narodnog kazalita u Splitu. Bavio se mu zikom kritikom i ogledao se kao kompozitor. Kao redatelj de bitirao 1946 postavljanjem na scenu Rossinijeva Seviljskog brijaa u Zagrebu. U svojoj umjetnikoj karijeri ostvario niz veoma zapaenih dostignua, medu ko jima su reije opera jugoslavenskih kompozitora: Porin (Li-sinski), Nikola ubi Zrinjski (Zajc), Alorana, Ero s onoga svijeta i Dalmaro (Gotovac), Stari mladi (Vidoi) i Ek-vinocij (Brkanovi), te uz to vie od 20 djela iz standarnog opernog repertoara starijeg i novijeg datuma. Osim u Zagrebu i Splitu, reirao je na Rije ci, u Mariboru, Subotici, na Ljetnim igrama u Dubrovniku i u inozemstvu. Za svoja umjetnika dostignua dobio je vie visokih odlikovanja i nagrada. DJF.LA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Pjesma opustjelog a la. Za revijski orkestar: Dalmatinska rapsodija i Smijeh Duje balavca. VOKALNA: kantata Povratak borca za bariton, mjeoviti zbor i orkestar; zborovi. Scenska muzika. K. Ko.

ROHLOFF, Ernst, njemaki muzikolog i orgulja (Graudenz5 17. IV 1899). Studirao u (franc. rococo, Leipzigu, orgulje na Konzervatoriju (K. Straube) ROKOKO. N. Lancret, Ples u prirodi izvedeno od rocaille ROKOKO hrpa kamenia)., pojam koji u i muzikologiju na Univerzitetu (H. Abert, Th. umjetnostima oznauje stilsko razdoblje to se izravno Krover); promovirao 1926. Od 1927 u Weissenfelsu srednjokolski likovnim nastavlja na barok. Pojedini muziki pisci upotrebljavaju ga kao nastavnik, od 1943 crkveni orgulja i nastavnik. naziv za istodobno stilsko razdoblje u muzici, koje se nadovezuje DJELA: Studien zum Musiktraktat des Johannes de Grocheo, 1930; Die na barok i prethodi klasici. Meutim, iako se u muzici toga Emstimmigen Weisen des Lochamcr Liederbuches, 1953; Der sehone Mai ist gerazdoblja, izmeu 1740 i 1770, javljaju obiljeja slina pojavama kommen, 1955; studije i lanci. Izdao Nctdharts Sangzveiscn (2 sv.), 1962. u likovnim umjetnostima, kao npr. ornamentiranje, graciozna LIT.: \V. Brennecke, Ernst RohlorT, MGG, XI, 1963. razigranost muzikih motiva, idilini ugoaji i si., ipak postoje bitne razlike: dok su u likovnim umjetnostima oblici rokokoa izravno proizili iz kasnobaroknih forma,

220

ROKOKO ROLLAND
Izvrstan pedagog i pisac profinjena stila R.-M. ide i kao kom] u red najistaknutijih francuskih muziara svoje generacije
DJ ELA. O RK ES TRALN A: s i mfo n ij ske p jes me Le Har em d u 1919 i Tempo di balio, 1924; koncert za klavir, 1938; suita Pena di Fracia, KOMORNA: gudaki trio, 1917; Suite dans le goitt espagnol za obou trublju i embalo, 1933. Klavirske kompozicije. DRAMSKA Isabdle etPantalon, 1922 i Le Diable amoureux, 1929. Baleti: Le Tournoih 1924; VEcran des jeuncs fillcs, 1929 i Elvire, 1934. Scenska i filmska mu VOKALNA: oratoriji Jcannc d'Arc, 1937 i Cantique de la sagesse, 1951 dictiones za djeji zbor, 1938; solo -pjesme. SPISI: M. Ravel et son 1914; A. Honegger, 1925; M. Ravel et son oeuvre dramatique, 1928; M. a 1930; M. Ravel, 1938; hitroduetum d l'histoire de VestJietique de la musiq caise, Muica aeterna, 1947; zbirka tekstova za seriju radio -emisija na FK radiodifuziji Plaisir de la musique (4 sv.), 194955; Sonate, que me v> 1957; Descartes et l'expression musicale, 1957; Reflexions sur l'arl muica lanci. Uredio Histoire de la musique, 1, 1960. LIT.: A. George, Roland-Manuel, RM, 1924. D. Milhaud, Roland cl, ibid., 1930. H. Jourdau-Aiorhange, Mes Amis musiciens, Pari I 1. Handman, Alexis Roland-Manuel, MGG, XI, 1963.

dotle se muzika toga doba po svojim glavnim obiljejima, postup cima, a i tenjama, bitno razlikuje od barokne te pripravlja i neposredno prelazi u klasiku. U tom su vremenu ve u osnovi izgraeni oblici i kompozicijska sredstva klasike (dominacija i izrazitost melodije nad akordikom pratnjom itd.) pa se u novijoj muzikoj historiografiji to razdoblje naziva ranoklasitio ili pretklasino doba. Pojedine karakteristine stilske pojave unutar toga ranoklasinog razdoblja oznauju se jo i pojmovima -> galantni stil i
osjeajni stil (-> Klasika).
LIT.: E. Biicken, Die Musik des Rokokos und der Klassik, Potsdam 1932, V. Vukovi, Muziki rokoko, Izbor eseja, Beograd 1955. /.. Hoffmann-Erbrecht, Der Galante Stil in der Musik des 18. Jahrhunderts, STMW, 1962. I. A.

ROKOVI, Bora (Borivoje), pijanist i kompozitor (Veliki Bekerek, danas Zrenjanin, 19. VII 1925 ). Muziku karijeru zapoeo u Novom Sadu. Poslije Osloboenja vodi u Beogradu vlastiti mali sastav, a takoer svira u Zabavnom orkestru Radio -Beograda. Od 1954 u Njemakoj, najprije u orkestru H. Weglin skog i od 1963 u ansamb lu K. Edelhagena. Bio je takoer lan Yugoslav Export Jazz Starsa (197174) i orkestra Nezvport-Beograd (1972). Jedan od najistaknutijih predstavnika jugoslavenske jazz-muzike, stekao je velika priznanja kao kompozitor i araner.
DJELA (izbor): Ruan san , 1961; Portret jednog drutva, 1971; Hil a Beat, 1972; Saudi pripoveda, 1972; Faunus, 1972; ivot, 1974; Tri stavka, 1974. M. Maz.

ROKSETH, Yvonne (rod. Rihouet), francuski muzikolog i kompozitor (Strasbourg, 17. VII 1890 23. VIII 1948). Orgulje i kompoziciju uila u Parizu na Konzervatoriju i na Scholi cantorum (A. Decaux, A. Roussel, V. d'Indv). Na Sorbonnei diplomirala prirodne znanosti i filozofiju; 1930 doktorirala iz muzikologije (A. Pirro). Orgulja protestantske crkve Uskrsnua u Parizu i od 1937 profesor Univerziteta u Strasbourgu. Za Drugoga svjetskog rata sudjelovala je u pokretu otpora. Ogledala se i kao kompozitor. Njezini radovi, pisani jasnim i lako razumljivim jezikom svjedoe o velikoj otroumnosti u analizi i o neobinoj sposobnosti sinteze. Izuzetno su vrijedna neka poglavlja knjige posveene orguljskoj muzici XV i s poetka XVI st.
DJELA. SPISI: La Musique d'orguc au XV siecle et au debul du XVI' (disertacija), 1930; Gneg, 1933; La Contrepoint double vers 1248, Melanges de musicologie ofterts a M. L. de La Laurencie, 1933; Les Femmes musiciennes du XII e au XV e siecle, Romania, 1935; Antonio Bembo, Composer to Louis XIV, MQ, 1937; Histoire de la musique et des musiciens de la cour de Bourgogne, 1939; Andre Pirro, Revue de musicologie, 1944; Danses cle'ricales du XIII e siecle, Molanges 1945 des Publications de la Faculte des Lettres de Strasbourg, 1947; La Polyphonie parisienna du treizieme siecle, Les Cahiers techniques del'art 1947; Aimer la e musique ancienne, Polyphonie, 1949; La Liturgie de la Passion vers la fin du X siecle, Revue de musicologie, 1949 50; Les premiers ehants de Veglise calviniste, ibid., 1954; The Instrumental Music olf the Middle Ages and E arl y X VI t h Cent ury, New Oxfo r d H ist or v o f Mus ic, I I I sv. , 1960. Pr ije vo d djela Einfuhrung in die Musikgeschichte K. Nefa, 1925. IZDANJA: Deux livres dyorgue parus chez P. Attaingnant en 1531 , Publication de la Societe fran-caise de musicologie, 1925; Trois chansonniers francais du XVe siecle, I (suraivali E. Droz i G. Thibault), 1927; Treize motets et un prelude pour orgue parus chez P. Attaingnant en 1531, Publications de la Societ francaise de musicologie, 1930;e Motets a iouer sur le pipeau, 1934 (kasnije ponovo izd. u Polyphonies du XIII siecle) ; Polyphonies du XIII e siecle. Le Manuscrit H. 196 de la Faculte de medeine de Montpellier (4 sv.), 1935 48 (sadrava faksimile, transkripcije i ko e mentar); Motets du XIII siUcle, 1936 (s predgovorom; istih 7 moteta izd. u Polyphonies du XIIIe siecle); Lamentations de la Vierge au pied de la Croix. XIII e siicle, 1937. LIT.: G. Thibault, Yvonne Rokseth, Revue de musicologie, 1948. F. Lesure, Bibliographie de l'oeuvre musicologique d'Yvonne Rokseth, ibid. V. Fe'dorov, A Pirro... und Yvonnc Rokseth, MF, 1950 (bibliografiju sastavio F. Lesure). G. Thibault, Yvonne Rokseth, MGG, XI, 1963.

ROLDAN, Amadeo, kubanski kompozitor i violinist 12. VII 1900 Habana, 2. III 1939). Studirao u Madri Konzervatoriju (P. Hernandez, A. Solter, A. F. Bordas) vatno (C. del Campo). U Habani uio kod P. Sanjuanao i s\ nizu orkestara i ansambla. Od 1924 koncertni majstor, a ot dirigent Orquesta Filarmonica u Habani. Suosniva i nas Escueia Normal de Mlisica (1931); od 1935 predavao na t njem Konzervatoriju. God. 1927 osnovao Cuarteto de bana. Istaknuo se i kao organizator koncertnih priredaba, kompozicije pie pod utjecajem impresionizma, a zatim izg vlastiti muziki izraz na osnovi kubanskog folklora, te ide osnivae suvremene kubanske nacionalne kompozitorske ;
DJELA. ORKESTRALNA: Obertura sobre lema cubanos, 1925; quenos poetnas, 1926; Tres Toques za komorni orkestar, 1931. KOMC Poema negro za gudaki kvartet, 1930; A Chango za kvartet lutnja, 1928. cas: IIV, za 5 gudakih instrumenata i klavir, 1930 i VVI, za kubanske 1 ke. Dos canciones populares cubanas za violonelo i klavir. Kompoz klavir. Balet La Rebambaramba, 1928; afriki misterij El Milagro i quille, 1929. Scenska muzika. VOKALNA: Curujey za zbor, 2 klavir; raljke, 1931; Danza negra za glas i 7 instrumenata, 1928; Motivos de son 1 II instrumenata, 1930; Fiestas galatites (P. Verlaine), J923. LIT.: C. Valdes Guerra, Amadeo Roldiin, Revista de Muica, Habar A. de Lcon, Las Obras para piano de Amadeo Roldn, Habana 1960 Ferdinand, Amadeo Roldan, MGG, XI, 1961.

ROLLA, 1. Alessandro, talijanski kompozitor, violinisi list i dirigent (Pavia, 6. IV 1757 Milano, 15. IX 1841 1782 violist, zatim koncertni majstor dvorskog orkestra u ] Od 1803 dirigent milanske Scale. Na tom je poloaju ost desetljea; uz to od 1805 solo -violinist talijanskoga po Eugena Beauharnaisa, te od 1808 nastavnik violine i vic Konzervatoriju u Milanu. Istaknut pedagog, osnovao je lo: dijsku violinistiku kolu. R. je prvi muziar koji se specija! za violu; svojim je kompozicijama pridonio da taj instri tehniki i izraajno postane ravnopravan violini. Uivao j najboljeg violiste u Evropi.
DJELA. INSTRUMENTALNA. tampana: 3 koncerta za viol koncerta za violu; Concertino za violu; Adagic e tema variato za violinu i o 9 koncertantnih trija (6 za violinu, violu i bas); 6 gudakih kvarteta; kvintet; 4 sonate za violu S3 violinom; serenata za 6 dionica; 3 Terze 2 flaute i violu; brojni opusi dueta za violinu i violu i za 2 violine; sei divertimenti za violinu i violu. U rkp.: 3 simfoniie; 7 koncerata za ' 12 koncerata za violu i dr. DRAMSKA. Baleti: Adclasia, 1779; . e Zachinda, 1802; Eloisa e Roberto o 11 Conle d'Essex, 1805; Pizzarro, 0 Conquista del Peru, 1807; Abdul, 1808 (s Bellolijem) i Achille in Sciro Arijete, romance, canzonette. INSTRUKTIVNA: 12 lntonazi Cadenze; 24 Scale; Studii i 6 Solfcggi uz pratnju II violine. LIT.: G. Zampieri, L' Epoca e 1' arte di Alessandro Rolla, Pavi: II Musicista pavese Alessandro Rolla, Pavia 1941.

ROLANDI, Ulderico, talijanski muziki historiar i kriti ar (Rim, 23. VII 1874 3. XII 1951). Lijenik; sudjelovao u pokretu futurista i 192223 upravljao muzikom sekcijom grupe Brigata degli Indiavolati u Rimu. Sakupio oko 30 000 opernih libreta i 2000 partitura. Suraivao u nekoliko asopisa.
DJELA: // Librettista del Matrimonio Segreto, 1926; Didascalie sceniche in un raro Hbretlo dclV Euridice del Rinuccini, RMI, 1926; La Prima commedia musicale a Roma, Nuova Antologia, 1927; E. de' Cavalieri, U Granduca Ferdinanda e V Inferigno, RMI, 1927; Virgilio, fonte di libretli per muica, 1930; Muica e musicisti in Malta, 1932; Per una bio-bibliografia di D. Scarlatti, 1935; Riflessi oraziani nei libretti per muica, 1938; Libretti e librettisti verdiani, 1944; // Libretto per muica attraverso i tempi, 1951 i dr. LIT.: E. D' Arborea, II Dott. Ulderico Rolandi nel suo regno, Pompei 1929. G. Biscottini, La Biblioteca musicale Rolandi e la sua collezione di libretti per muica, Accademie e biblioteehe d' Italia, 1942.

2. Giuseppe Antonio, violinist i kompozitor (M 18. IV 1798 Dresden, 19. V 1837). Sin i uenik Alessandra, je zapoeo koncertirati i postao lan Accademije Filarn Fortini u Paviji. Od 1820 u Bologni, nastavnik na Liceo Mu kapelnik crkve 5. Petronio i kazalini dirigent (nasljednik Radicatija); od 1822 bio je prvi violinist orkestra Tali opere u Dresdenu.
DJELA. Za violinu i orkestar: koncert u a-molu op. 7; Varialions br u A-duru op. 8; Variations brillantes na temu M. E. Carafe op. 9; Imro, e variazioni na temu Gazza Ladra op. 14; Terzo rondo alla polacea ( Variazioni brillanti za violu i orkestar op. 13 i dr. INSTRUKTIV^ petits exercices progressifs za violinu solo; 12 Studii za violinu; Cadenze za ^ LIT.: F. Golhel, Alessandro i Giuseppe Antonio Rolla, MGG, XI

ROLAND-MANUEL, Alexis (pravo ime Roland Alexis Manuel Levy), francuski kompozitor i muzikolog (Pariz, 22. III 1891 1. XI 1966). Uio na parikoj Scholi cantorum (A. Roussel, V. d'Indv) i kod M. Ravela. Muziki kritiar revija L'Ecair, RM, Monjoie i, nakon 1945, Combat. Od 1947 profesor estetike na Parikom konzervatoriju i tajnik francuske sekcije meunarodnoga drutva za suvremenu muziku, od 1949 preda vao i pedagogiju. Bio je i predsjednik muzike komisije UNESCO.

ROLLAND, Romain, francuski muzikolog i knji (Clamecv, Nievre, 29. I 1866 Vezelav, Yonne, 30. XII : Studirao istoriju na Ecole normale superieure u Parizu (1883 i dve godine arheologiju na Ecole franfaise u Rimu. U studen danima u Parizu upoznaje Spinozino i Tolstojevo delo i od ljava se za muziku. U Italiji mu se otkriva genij Wagnera i f schea i lepota italijanske umetnosti. Doktorirao muzikole tezom na Sorbonni 1895. Predavao na Ecole normale supe od 1897; god. 1902 jedan je od osnivaa Ecole des hautes < sociales, gde vodi muziko odeljenje; od 1904 profesor is

ROLLAND
muzike na Sorbonni. Pedagoku delatnost naputa 1912. Za vreme Prvog svetskog rata radi u Crvenom krstu u enevi; objavljuje proturatnu brouru Au-dessus de la melee (1915) kojom izaziva mrnju Nemaca, ali i Francuza. God. 192238 provodi u Svajcarskoj, zatim do smrti ivi povueno u Vezelayu. Na poetku karijere R. usmeruje interes prvenstveno na pozorite. Pod uticajem Tolstojevih mi sli, on zagovara dramu pristupnu narodu, zadojenu etikim idejama, pa 1903 objavljuje studiju Le Theatre du peuple. Njegove drame obraduju religijsku ili revolucionarnu tematiku (ciklusi Les Tragedies de la foi i Le Theatre de la revolution). Izbor umetnika kojima R. posveuje svoje prve biografije (Beethoven, 1903; Michelangelo, 1905; Handel, 1910; Tolstoj, 1911) takode svedoi o njegovoj veri u snane linosti koje slue najviem etosu i deluju na budunost. Istovremeno (1904-12) stvara i veliki romanciklus Jean-Christophe, za koji 1916 dobiva Nobelovu nagradu za knjievnost. Ubrzo posle Prvog svetskog rata on objavljuje i drugi roman Colas Brengnon (1919). Posle Oktobarske revolucije R. gaji prijateljske oseaje za SSSR i u mnogim svojim napisima kritikuje buroasko drutvo. Zanima se za indijsku filozofiju i pie nekoliko radova s toga podruja. God. 1927 deklarira se kao pristaa komunizma. R. ROLLAND irina i vrednost Rollandove muzikoloke delatnosti moe se shvatiti i oceniti samo ako se ima na umu dubina i sadraj-nost njegova opteg mislilakog stava o problemima umetnosti, o uzajamnim uticajima velikih istorijskih linosti i drutvenih sredina. R. je bio obdaren retkom sposobnou da analizira po jedinu istorijsku situaciju, da sagleda njene ire aspekte i otkrije njene korene. Kao izvrstan stilista, on istorijske studije pie esejistiki, ne kloni se analogija i smelih poredenja i svaki estetski problem tretira uvek kao deo kompleksne drutvene i istorijske problematike odreene epohe i sredine. Sam je pisao da je velika istorijska uloga umetnosti u tome da nas stavi u kontakt sa srcem jedne epohe, da nam omogui da dotaknemo dno njene oseajnosti. Najee se bavi portretiranjem pojedinaca, tih heroja umetnosti, kako ih je rado nazivao. To su velikani koji nalaze sreu jedino usreujui druge. Ta misao pribliuje Rollanda Beethovenu koji ga privlai vie od svih ostalih umetnika. Njemu posveuje, pored biografije iz 1903, kapitalnu studiju u sedam tomova. Oaran lepotom muzike R. se uvek inspirie na poetskim dubinama ose -aja. Sva njegova dela odiu iskrenim zanosom plemenita umetnika. Delujui i kao literata i kao muziki esejista, R. je i teorijski i praktino traio srodnost izmeu knjievnosti i muzike. Njegovi muziki eseji imaju veliku knjievnu vrednost, a u nekim nje govim knjievnim delima osnovna je tema muzika. Medu njima se istie roman Jean Christophe, o ivotu jednog genijalnog nemakog kompozitora, u kojemu je upotrebio grau iz autentinih biografija. Opisujui ivotni put svog junaka, R. uz vanredno uspeli prikaz muzikih zbivanja daje i sliku optih kulturnih i umetnikih prilika u Evropi krajem XIX i poetkom XX v. U romanu Colas Breugnon - po miljenju nekih, najboljem Rollandovom literarnom ostvarenju proza je dinamizirana muzikalnim elementima izraza. Ali Rollandovo interesovanje nije ogranieno samo na literaturu i muziku. On na irem planu trai veze medu umetnostima, pa se medu njegovim literarnim portretima pored Beethovena, Handela ili Berlioza nalazi i Michelangelo, u ijim freskama i kipovima on otkriva svojevrsnu muziku likovnih formi. A temelj itavom tom velianstvenom naunom delu je mislilaki humanizam o kome M. Gorki kae: Mene zadivljuje nepoko lebljivost ljubavi R. Rollanda prema svetu i prema oveku ... Ja ga ne smatram optimistom, on je idealan stoik ... Hrabro, ne zatvarajui oi pred onim bezbrojnim patnjama koje mue ljude ... R. Rolland sa uverenjem vri svoje delo pesnika i mi slioca. U svojim muzikolokim radovima R. povezuje egzaktno prouavanje izvora s kritiko -istoriskom ocenom i poetinim izlaganjem.
DELA (muzikoloka): Les Origines du thentre lyrique moderne. L'Histoire de l'opera en Europe avant Lully et Scarlatti (disertacija), 1895; La Vie de Beelhoven, 1903; Pari als Mu sikstadt, 1904; roman Jean-Christophe (10 sv.j, 1904 12; zbirke eseja i studija Musiciens d'autre/ois, 1908 (mnoga nova izd.) i Musiciens d'auiourd'hui, 1908 (mnoga nova izd.); La Vie de Haendel, 1910 (novo izd. priredio F. Raugel, pod naslovom Haendel, 1951); zbirka eseja i studija Voyage

ROLLINS

221

musical au pays du passe, 1919; Beethoven. Les grandes epoques cre'atrices (7 sv.)> 1928 57 (I, De VHeroique a VAppassionata; II, Goethe et Beethoven; III, Le Chant de la Resurrection: La Messe Solennelle et les dernieres sonates; IV, La Cathedrale inlerrompuc La Neuvieme symphonie; V, La Cathedrale interrompue Les derniers quatuors; VI, La Cathedrale interrompue Finita Comoedia i VII, Les Aimes de Beethoven ( Supplements et comple'ments). (Sva Rollandova dela prevedena su na vie jezika. Zbirke Aiusiciens d'autrefois i Musiciens d'aujourd'hui prevedene su i kod nas.) Muzike kritike u Revue de Pari, od 1899; studije, rasprave i lanci u Revue d'histoire et de critique musicale (1901 03; 1904 12 kao La Revue musicale) i drugim asopisima te u Encvclopedie de la musique et dictionnaire du Conservatoire A. Lavignaca, 1913 39. Drutvo Association des Amis de Romain Rolland, u Cahiers Romain Rolland, izdaje neobjavljene spise i dopisivanje. Muzik oloki su vani sv. I, Choix dc lettres a M. von Meysenbug, 1948 i I I I , R. Slrauss et R. Rolland (izd. priredio G. Samazeuilh), 1951. LIT.: 5. Zweig, Ro ma in Ro lla nd, der Mann und das Werk, Fra nk furt a. M. 1921. E. Lerch, Romain Rolland und die Erneuerung der Gesinnung, Munchen 1926. V. Vukovi Romen Rolan, Muziki portreti, Beograd 1939 (obj. i u Izbor Eseja, Beograd 1955). J. W. Klein, Romain Rolland, Music and Letters, 1944. M. Descotes, Romain Rolland, Pari 1948. W. Th. Starr, A Critical Bibliographv of the Published Writings of Romain Rolland, Evaston (111.) 1950. G. Samazeuilh, Romain Rolland et la musique, Cahier Romain Rolland, III, Pari 1950. W. Reich, Richard Strauss und Romain Rolland, Melos, 1951. D. Plava, Romain Rolland i muzika, Savremeni akordi, 1955. H. Fahnrich, Romain Rolland als Musikwissenschaftler, MF, 1956. 10. A. KpeMjies, PoMen PonjiaH My3biK0Be, Bonpocbi My3tiK03HaHHa, 11, MocKBa 1956. R. Josimovi, Rolland o Wagneru, Zvuk, 1959. H. Fahnrich, Romain Rolland, MGG, XI, 1963. D. Sices, Music and the Musician in Jean-Christophe: the Harmonv of Contrasts, Cambridge (Mass.) i London 1968. D. Pl.

ROLLE, Johann. Heinrich, njemaki kompozitor, violinist i orgulja (Quedlinburg, 23. XII 1716 Magdeburg, 29. XII 1785). God. 174046 violinist i violist dvorske kapele u Berlinu; od 1746 u Magdeburgu orgulja crkve sv. Ivana i od 1752 kantor i muziki direktor; 1764 utemeljio javne koncerte. R. je proto tip graanskog umjetnika svojega vremena. Preteno komponirao oratorije, koje je nazivao muzikim dramama. Pisao pod utjecajem kr uga berlinskih muziara; u kasnim se djelima pri bliio stilu J. A. Hassea.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 2 simfonije; vie koncerata za klavir; uvertira; 5 trija; sonata za klavir i violinu; 5 sonata za klavir; djela za orgulje. Opera Der Slurm auf die bezauberle Insel, 1782; Singspiel Melida, 1784. VOKALNA. Brojni oratoriji: Das befreyete Israel, vjerojatno 1761; Messias, 1764; David und jonathan, 1766; Der Tod Abels, 1769; Die Taten des Herkules, 1770; Hermanns Tod, 1771; Die Leiden Jesu, 1776; Mehala, die Tochtcr Jephta, 1781; Die Feyer des Todcs Jesu, 1783 i dr. Duhovne i svjetovne kantate; solo-pjesme (Sammlung geistlicher Lieder fu'r Liebhaber eines ungekiinstelten Gesangs, 1775; Lieder nach dem Anakreon, 1775). Misa; moteti; himne. LIT.: R. Kdstner, Johann Heinrich Rolle (disertacija), Konigsberg 1931. E. Valentin, Johann Heinrich Rolle, Jahrbuch Sachsen und Anhalt, 1933. Isti, Johann Heinrich Rolle, MGG, XI, 1963.

ROLLI, Paolo Antonio, talijanski knjievnik i libretist (Rim, 13. VI 1687 Todi, Perugia, 20. III 1765). Od 1715 u Londonu uitelj talijanskog jezika i od 1719 slubeni pjesnik kazalita Royal Academy of Music; kasnije preao u suparniko kazalite koje je utemeljio Handel. Od 1744 ivio u Todiju kraj Perugie. Do smrti je bio u ivom pismenom kontaktu s istaknutim tali janskim i engleskim ljudima svoga vremena.
DJELA. Oko 20 libreta. Za G. F. Handela: Floridanle, 1721; Scipione, 1726; Alessandro, 1726; Admeto, 1726; Riccardo I re d'Inghilterra, 1727 i Deida-mia, 1741. Za G. Bononcinija: Astarto, 1720; Crispo, 1722 i Griselda, 1722. Za N. Porporu: Ariadne in Naxus, 1733; Enea nel Lazio, 1734; Polifemo, 1735; Ifigenia in Aulide, 1735; Feta d'Imeneo, 1736 i oratorij David e Belsa-bea, 1735. Pojedinano: Narciso, 1720 (D. Scarlatti); Penelope, 1741 (Galu-ppi); Parlhenius, 1738 (F. Veracini) i dr. LIT.: /. Luisi, Un Poeta editore del Settecento, Miscellanea in onore di G. Mazzoni, Firenze 1907. 5. Fazzini, Paolo Rolli contro Voltaire, Giornale storico della Letteratura italiana, 1907. Isti, II Melodramma italiano a Londra, Milano 1914. C. Calcaterra (red.), Liriche con un saggio della melica ita liana della 2 a meta del 500 al Rolli e al Metastasio, Milano 1926.

ROLLIG, Karl Leopold, njemaki kompozitor i konstruktor instrumenata (Hamburg, oko 1754 Be, 4. III 1804). God. 176473 muziki direktor Ackermannove kazaline trupe u Hamburgu; 1780 88 koncertirao na glasharmonici. Od 1791 ivio je u Beu, gdje je od 1792 do smrti bio inovn ik Dvorske knjinice. R. je konstruirao dva nova instrumenta i prozvao ih Orphika i Xdnorphika.
DJELA. KOMPOZICIJE: 4 koncerta za orkestar s harmonikom; Kleine Tonslucke fur die Harmonika oder das Pianoforte . . ., 1789; VI Deutsche Lieder mit leichter und angenehmer Begleitung der Orphica oder des Klaviers, 1797; Kleine und leichte Tonstiicke fur die Orphika . . . , 1797. SPISI: Ober die Harmonika, 1788; Versuch einer musikalischen Intervallentabelle zur Zusammensetzung aller ublichen Tonleitern . . . , 1789; Geschichte des von Hans Hayden 1610 erfundenen Gambenwerkes, Journal des Luxus und der Moden, 1801; Orphika, ein musikalisches Instrument erfunden von K. L. Rollig, 1795 i dr. LIT.: R. Federhofer-Konigs, Karl Leopold Rollig, MGG, XI, 1963.

ROLLINS, Sonny (pravo ime Theodore Walter), ameriki saksofonist i kompozitor jazz-muzike (New York, 7. IX 1929 ). Uio isprva klavir, zatim alt - saksofon. Karijeru zapoeo 1946 u New Yorku kao tenor-saksofonist; svirao najvie u sastavu s predstavnicima be-bopa, Fatson Navarrom, Artom Blakevem, Teddom Dameronom i Budom Powellom, zatim u kvintetu Maxa Roacha (195657). God. 1957-59 vodi vlastite combo-sastave (veinom trio bez klavira). Od 1961 ponovno nastupa s vlastitim sastavima. Gostovao vie puta po Evr opi (1974 u

222

ROLLINS ROMANI
Aires I94 1 * E. Garrido, Versiones Dominicanas de romances es Ciudad Trujilo 1946. M. Espinosa, Romancero de Nueva Mexico, 1953- R- Menendez Pidal, Romancero hispanico-portugues, amer sefardi (2 sv.), Madrid 1953. M. Querol, El Romance polifonico en XVII, Anuario Musical, 1955. M. Ouerol, H. Gougelot i S. Goslich, Ri MGG, XI, 1963. E. Gerson-Kizvi, On the Musical Sources of the Hispanic Romance, MQ, 1964.

Jugoslaviji) te u Japanu. Snimio niz ploa, a 1968 je o njemu snimljen u SAD film. Jedan od glavnih predstavnika stila hard -bop, u svojim improvizacijama, veinom na vlastite teme, ide u velike melodijske, harmonijs ke i ritmike slobode, ali ih povezuje sa svojim vanredno kontroliranim, posve individualnim nainom sviranja. Time je stekao sljedbenike i stvorio kolu. Snimio je niz ploa. Znaajnija su mu djela: muzika za engleski film Alfie, te jazz-kompozicije Oleo, Airegin (1954), Saint Thomas, Doxy, Blues Waltz, Valse Hot, Pent tip House, Blue Seven i Paul's Pol (1956). ROMAN, Johan Helmich, vedski kompozitor (Stockholm, 26. X 1694 Haraldsmala kraj Kalmara, 20. XI 1758). Od 1711 violinist i oboist dvorskog orkestra u Stockholmu. God. 171521 usavravao se u Londonu, vjerojatno kod J. Ch. Pepuscha. Od 1721 drugi i od 1727 prvi kapelnik dvorske kapele u Stockholmu; od 1745 ivio na dobru Haraldsmala. R. je reorganizirao dvor sku kapelu i stvorio izvrstan zbor i orkestar, a istakao se i kao pedagog. Kao jedan od prvih istaknutih vedskih kompozitora, prozvan je ocem vedske muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: 17 simfonija; 4 koncerta za violinu; koncert za obou i gudae; koncert za obou d'amore i gudae; 4 uvertire; 10 suita (Golovin~mnsiqtien ; Drotttiingholms-Alusiauen) i dr. KOMORNA: 13 trio-sonata za 2 violine i b. c.; trio-sonata za violinu, violonelo i b. c.; 12 sona ta za flautu, violone i embalo; 5 sonata za 1 melodijski instrument i b. c.; 15 Assaggi a violino solo; 2 uvertire za violinu solo. Dvanaest sonata i nekoliko drugih kompozicija za klavir. VOKALNA: prigodne kantate; 2 solo-kantate s talijanskim tekstom; oko 100 kompozicija na duhovne tekstove za 1 i l i 2 glasa i b. c. i l i (izuzetno) guda-e (glasu je ponekad dodana obligatna violina); solo -pjesme. CRKVENA. Za sole, zbor i orkestar: Svenska Mcssan; Jubilate; Te Deum i dr. Prijevodi na vedski: A Complete Method for Attaining to Play a Thorough Bass G. Kellera; L'Armonico prattico al cimbalo F. Gasparinija; svezak vjeba iz djela Graus ad Parnassum J. J. Tuxa; A Treatise on Harmony J. Ch. Pepuscha i predgovori psalmina B. Marcella. LIT.: P. Vretblad, J. H. Roman 1694 '1758, Svenska musikens fader (2 sv.), Stockholm 1914. C.-A. Moberg, J. H. Roman-den svenska musikens fader, Svensk tidskrift for musikforskning, 1944. /. Bengtsson, Johan Helmich Roman och hans instrumentalmusik, Kall-och stilkritiska studier, Uppsala 1955. Isti, Johan Helmich Roman, MGG, XI, 1963.

2. Instrumentalna r. je stavak slobodna oblika lirskog tera. Orkestralne romance komponirali su sredinom XVI medu prvima F.-J. Gossec i K. D. von Dittersdorf (srednji simfonija), zatim W. A. Mozart (polagani stavci, najpoznatij: stavak Klavirskoga koncerta u d-molu, K. V. 466). U vi koncert uveo je romancu I. M. Jarnovi. Poznate su i Dv mance za violinu i orkestar L. Beethovena. U doba rom r. je i klavirska minijatura ili kraa kompozicija za solistii strument i klavir (F. Mendelssohn, Lieder o/ine Worte; R. mann, 3 romance za klavir).
LIT.: W. Kahl, Romanze (D. Die instrumentale Romanze), MG 1963. M. I

ROMANESCA, melodijski obrazac tipa soprano os rjee basso ostinato, uobiajen u plesnim stavcima, arij; razliitim oblicima varijacija u XVI i XVII st. Postanak n: i podrijetlo naziva jo nisu razjanjeni. Najraniji primjeri se u panjolskim zbirkama za lutnju (Narvaez, 1538; Mu 1546; Valderrabano, 1547) pod naslovom Romanesca o dame las vacas. U njima je r. tema nad kojom se niu vat srodne passacaglii ili chaconni. Temelj je melodijske linije : tetrakord e-d-c-h odnosno a-g-f-e. Uz panjolce romanes najee primjenjivali talijanski muziari. Susreu se i u passamezzima, a i u djelima kasnijih autora (G. Frescobal Landi, G. Caccini, S. Rossi).
LIT.: J. M. VCard, Romanesca, MGG, XI, 1963. M.

ROMANCA (engl.; franc. i panj. romance, njem. Romanze, tal. romanza), 1. panjolska strofna pjesma, jedan od najkarakteristinijih panjolskih knjievnih i muzikih oblika. Kao narodna pjesma javlja se u drugoj polovini XV st. U poetku joj je sadraj epski i opisuje historijske dogaaje i doivljaje iz ivota narodnih junaka. Izgraena je u polustihovima esnaesterca koji se kasnije razvijaju u samostalne osmerce. I muzika struktura prvih uglazbljenih r. s kraja XV st. (Cancionero musical de Palacio) slijedi tu strofnu shemu. Obino je komponirana za 2 do 3 glasa na tekst umjetnike romance. Najvei broj vieglasnih r. i z XVI st. sadre zbirke Cancionero de la asa de Medinaceli i Villancicos y canciones J. Vazqueza (1551). Tradicionalni puki napjevi sauvani su u tabulaturama vihuelista (L. Milan, L. Narvaez, A. Mudarra, M. de Fueullana, E. Daza) ili kao tema za differencias ili kao obradbe za glas i pratnju s instrumentalnim uvodom i meu igrama. Krajem stoljea prodiru u romancu lirski elementi, pa ona sve vie postaje ljubavna, idilina, pa i satirina pjesma. Uz to joj se dodaje pripjev estribillo koji se pjeva nakon ili prije nekih kitica. U XVII st. on postaje sve dulji i izraajniji pa se tako r. pribliuje -> villancicu i u XVIII st. nestaje kao samostalan oblik. Stare panjolske puke romance ive, meutim, i dalje sve do danas prenoene usmenom predajom. Preko Jevreja protjeranih 1492 iz panjolske, r. se udomaila i kao naredna pjesma sauvala i u Maroku, Grkoj i na Prednjem istoku. I ro mance June Amerike sadre mnoge znaajke narodne panjolske romance, a esto se sadrajno na njih i oslanjaju. U drugoj polovini XVIII st. proirila se r. i u Francuskoj. Literarno srodna panjolskoj, muziki je blia airu. U XIX st. esto se susree u francuskoj opernoj literaturi. Izraz r. upotreblja vaju Francuzi katkad i za epske ehansone trouvera XII i XIII st. U Njemakoj su krajem XVIII st. I. W. L. Gleim i J. G. Herder preveli niz panjolskih romanca i time potakli njemake pjesnike na stvaranje slinih djela (A. W. Schlegel, G. A. Biirger, W. Goethe). Njihove su romance po sadraju i obliku zapravo krae balade. Uglazbljene su najee kao solo -pjesma za glas i klavir.
NOVA IZD.: brojne panjolske romance obj. su u najvanijim panjolskim zbirkama * Cancionero; vei broj romanca obj. su: R. Gil (Romanceiro judeo-espahol, 1911); J. B. Almeida-Garret (Romanciero, 2 sv., 1904); Th. Braga (Rotnanceiro Geral portuguez, 3 sv., 1906 09); E. Martinez Torner {Cancionero musical de la Urica popular asluriana, 1920; II izd. 19401 Collecion de vihuelistas espanoles del siglo XVI, 2 sv., 1923); P. Benichon (Romances judeo-espa/ioles de Marruecos, 1944 45 i 1946); M. Garcia Matos, J. Rouen Figueras, M. Schnei der i J. Tomas {Cancionero musical de la provincia de Madrid, 3 sv., 195160); M. Querol (Romances y letras, 1956) i dr. Francuske romance obj. su F. A. Ge-vaert i G. Pari (Chanson du XVe siecle, 1875) i H. Gougelot (La Romance francaise, 4 sv., 1938 43). LIT.: V. T. Mendoza, El Romance espanol y el corrido mejicano, Mexico J 939- J- Tial y Gay, Romances y villancicos espanoles del siglo XVI, Mexico !939- R' Mene'ndez Pidal, Los Romances tradicionales de America, Buenos

ROMANI, Felice, talijanski operni libretist, pjesnik i evni kritiar (Genova, 31. I 1788 Moneglia, La Spezia, 1865). Studirao u Genovi i Pii, isprva pravo, zatim knjiei diplomirao 1805. Od 1814 ivio u Milanu; 183449 i od 18 rektor novina Gazzetta Ufficiale Piemontese u Torinu. Po se u Monegliju 1864. R. je bio jedan od najsposobnijih talija libretista svoga vremena.
DJELA. Devedeset libreta, medu kojima za G. Rossinija: Aureh Palmira; U Turco in Italia i ianca e Faliero ossia II Consiglio dei tre. Bellinija: // Pirata; La Straniera; Zaira; I Gapuleti e i Montecchi (izvorn lietta e Romeo); La Sonnambula; Norma i Beatrice di Tcnda. Za G. oni La Regina di Golconda; Anna Bolena; L' Elisir d' Amore; Parisina; Lucrezi gia; Rosmonda d' Inghiherra i dr. Za J. S. Mayra: La Rosa Bianca e I Rossa; Medea i dr. Za S. Mercadantea: Adele ed Emerico ossia U Posto donato; I Normanni in Parigi; Emma d'Antiochia i dr. Za G. Verdija: Un di Regno (izvorni naslov // finto Stanislao). LIT.: L. Lianovor.ani, Saggio bibliografico relativo ai melodrammi lice Romani, Milano 1878. E. Branca, Felice Romani ed i piu riputati r di muica del suo tempo, Torino 1882. C. Paschetto, Felice Romani, ' 1907. F. Lippmann, Felice Romani, MGG, XI, 1963. M. Rinaldi, Romani dal melodramma classico al melodramma romantico, Roma 1965.

ROMANI, Teodor, dirigent (Bjelovar, 4. III 1921 Studij dirigiranja zavrio na Muzikoj akademiji u Zag Od 1952 dirigent kazalita August Cesarec u Varadinu, 1956 u Sarajevu, operni dirigent te uporedo nastavnik, a u godina redovni profesor kan Muzike akademije 1973 direktor je araj* opere. Kao dirigent pokaz naroiti afinitet prema si menoj muzici, ostvarivi zanimljivih operskih i bale predstava, medu kojims Otmica Lukrecije (Britten), rogi eir (De Falla), Rhaf in blue (Gershwin), Oi (Henze),Jenufa (Janaek), 1 nik (Kelemen), Salata ( haud), C'est la guerre (P vi), Petruka i Zar (Stravinski), Kontrasti ( i Allamistakeo (Viozzi); u je na koncertima Saraje filharmonije i Simfonijskoj kestra Radiotelevizije Sar; ostvario niz djela doma
T. ROMANI

stranih suvremenih kompo ra. Gostovao je u Bugarskoj, Francuskoj, Italiji, Madar: Poljskoj, Rumuniji i SSSR. Od 1970 vodi i kamerni orkestar < jevske Muzike akademije. Istaknut drutveni i javni radnji svoje umjetnike domete dobio visoka odlikovanja i nagrade (( aprilska nagrada grada Sarajeva). M. P(

ROMANOV ROMANTIZAM

223

ROMANOV, Boris Georgijevi, rusko-ameriki plesa i Engleskoj, Njemakoj i Francuskoj, najprije u knjievnosti, a koreograf (Petrograd, 22. III 1891 New York, 30. I 1957). zatim u likovnim umjetnostima i muzici u kojoj je naao svoj sadrNa Carskoj baletnoj koli u Petrogradu bio uenik N. Legata, ajno najjai izraz. Ali u muzici se s romantizmom nisu u biti M. Obukova, A. Skirajeva i M. Fokina; diplomirao 1909 i iste izmijenili kompozicijska sredstva i oblici to ih je izgradila kla godine debitirao u Marijinskom kazalitu. Ubrzo se istakao kao sika ve su promijenjeni sadraj i izraaj. Osim toga se tokom izvanredan interpret karakternih uloga. Svoje prve balete, La XIX st. pored izrazito romantikih pojava susreu i klasicistike. Tragedie de Salome (Schmitt, 1913) i Le Rossignol (Stravinski, Stoga se u novije doba r. u muzici obraduje kao dio veeg, sloenog 1914), postavio je za trupu S. Djagileva u Parizu kojoj je pripa- klasino-romantikog razdoblja (F. Blume). dao 1911'14. Zatim je sa svojom buduom suprugom, plesa Pojava i procvat romantizma uvjetovani su estetskim, a jo icom A. Smirnovom, na Marijinskom kazalitu u Petrogradu vie politikim i socijalnim zbivanjima krajem XVIII i poetkom kreirao nekoliko kratkih eksperimentalnih, tzv. minijaturnih ba- XIX st. R. se javlja nakon klasike i klasicizma, kao reakcija na leta. Direktor Manjinskog kazalita od 1918, napustio je Rusiju prosvjetiteljski racionalizam i na formalizam XVIII st. te na 1921 i 1922 osnovao u Berlinu Russisches Romantisches Ballett. S tim drutvene odnose koji su sputavali slobodu pojedinca. R. eli je ansamblom iduih pet godina gostovao na najveim baletnim osloboditi ovjeka, zadovoljiti njegovu snanu potrebu da se pozornicama srednje i zapadne Evrope. Djelovao zatim kao baletni identificira s prirodom ili da stvori svijet razliit od ovozemaljskoga. pedagog u Buenos Airesu (1928-34) i uz to u Jugoslaviji (1930 Unutarnji ivot i ljudski konflikti nalaze se u sreditu zanimanja. 31), Parizu, Monte Carlu, te 1934 38 u Milanu (Scala) i Rimu, Klasian duh, prema racionalistikom idealu, teio je za tim da 193842 i 194550 u New Yorku (Metropolitan). Njegova su oslobodi openito od osobnog, individualnog; romantiki duh, najvrednija koreografska ostvarenja Petruka i Pulcinella naprotiv, trai osloboenje osobnog od openitog. (Stravinski) te Giselle (Adam) koju je od 1924 vie puta Njemaki knjievnici, pion iri romantizma, Novalis, L. Tieck, obnavljao. braa Schlegel i dr., proglasili su primat muzike nad ostalim ROMANS (rus. poMauc prema panj. romance), u ruskoj umjetnostima. O, vi, koji volite, ne zaboravite nikada: ako elite muzikoj terminologiji naziv za -> solo-pjesmu; pod njim se pod- svoje osjeaje povjeriti rijeima to se uope moe njima iskarazumijeva umjetniki sloenija, solistika vokalna kompozicija s zati? Muzika, tajanstvena , duboka umjetnost, ona jedina moe pratnjom. Izraz se u Rusiji uveo poetkom XIX st. izrei ono posljednje pie L. Tieck. Istu misao izraava knji ROMANTIZAM. Pojmovi romantika, romantian sloenog su i evnik i kompozitor E. T. A. Hoffmann: Muzika je najromantinija od svih mnogostranog znae nja. umjetnosti, ona je ak, Openito se tim izrazima moglo bi se rei, jedina isto oznauje nain osjeanja ili romantina umjetnost, jer izraavanja u kojem njezina je tema samo senzibilnost i fantazija nedokuivo. Muzika je dominiraju nad razumom, u romantina u sutini svojim kojemu se oituje snana indeter-miniranim, sklonost individualizmu, sugestivnim karakterom. melankoliji, matovitosti. Ona moe, vie od svih Sam izraz romantian izveden drugih umjetnosti, izraziti je iz rijei roman (na svijet naih strasti, ideala i engleskom romantic jo u mate i postati govor X V I I s t . ) i u vo d i se u podsvijes-noga. XVIII st. najprije u knjievnosti, da bi se njime Teko je definicijom oznailo djelo u kojem se obuhvatiti pojam muzikog zbiva neto nestvarno, romantizma. U tom su se fantastino. Od poetka razdoblju u muzici ispoljile, X IX st. taj se izraz jae nego ikad ranije, proirio i u muzici suprotnosti; one su uoljive poprimivi mnogoznani ve u opreka-ma izmeu smisao; isprva su pridjevi linosti koje ga romantiki, romantian reprezentiraju; to su: CM. prigodice naznaivali poblie Weber(iyS6i 826), sadraj ili karakter djela.C.M.Weber je ROMANTIZAM. Kuno muziciranje u Stockholmu, akvarel, 1825 F. Schubert (17971828), H. Berlioz npr. svoju operu Freischiitz (1820) (18031869), F. Mendelssohn (18091847), R. Schumann (1810 nazvao romantinom operom. Tek se kasnije pojam romantika i 1856), F. Chopin (18101849), F. Liszt (18111886), R. Wagner romantizam odnosio i na stil, umjetniku koncepciju, a najzad i na (18131883), G. Verdi (1813 1901), C. Franck (18221890), A. razdoblje, zadravi do danas i svoj opi, iri smisao. R. zapravo Bruckner (18241896), J. Brahms (18331897). Ve sama imena predstavlja trajnu mogunost, vremenski neogranieni nain pokazuju kako su u istom okviru ujedinjene velike suprotnosti koje umjetnikog izraavanja. Romantino se poistoveuje s afektivnim, se ipak potpuno ne iskljuuju. Jednu od takvih suprotnosti subjektivnim, s prevlau sadraja nad formom, a takvih predstavljaju apsolutna i pro-gramna muzika, a F. Mendelssohn i romantikih tendencija bilo je u svim vremenima i razdobljima. H. Berlioz dali su gotovo idealne primjere za te dvije vrste. Cjelokupna muzika umjetnosti Zapada razvijala se, poevi Premda su roman tiari smatrali da apsolutna muzika, zbog svoje od srednjega vijeka nadalje, unutar dvaju suprotnih polova: neodreenosti, odgovara roman-tikom idealu, ipak se upravo tada vjetine konstruiranja i tenje za izraajnou. Ukoliko su kao jedna od karakteristinih suprotnosti njeguje i programna jedanput prevladavala nastojanja za objektiviranjem izraza, i muzika, inspirirana vanmu-zikim ugoajima, linim muzika se umjetnost razvijala u jasno ocrtanim linijama i kon- doivljajima ili zbivanjima preuzetim iz knjievnog djela. strukcijama, drugi put su muziari svoje tenje za izraajnou R. je sam po sebi vezan uz pojam subjektivnog doivljaja, pa je oitovali sluei se istananijim muzikim sredstvima, posebice razumljiva sklonost romantiara za male forme lirsku minijanpr. kromatskim koloriranjem zvuka. Tako se izraajno naglaena turu i solo-pjesmu. Kao plod trenutanog nadahnua, prenesen muzika Gesualda da Venose nalazi u suprotnosti s polifonikim, na instrument, u prvome redu klavir, takve su kompozicije izraajno suzdranijim konstrukcijama njegovih suvremenika. ozvuile i uobliile jedan osjeaj, ugoaj ili asovito raspoloenje. Premda XX st. donosi snana antiromantika strujanja, ravnotea Dragocjeni su primjeri klavirskih minijatura Impromptus i izmeu intelekta i emocije, forme i sadraja, odnosno klasino g Moments musicaux F. Schuberta, Lieder ohne Worte F. i romantikog ostaje i nadalje vjeiti umjetniki problem; time Mendelssohna, preludiji, fantazije, scherza, nokturni i druga su i granice romantizma u irem smislu vremenski neodredive. djela F. Chopina, te poetiki ciklusi Kinderszenen Carnaval, Meutim, u jednom je razdoblju prevladao romantiki duh u Davidsbundlertanze i Kreisleriana R. Schumanna. I tome se, tolikoj mjeri da je odredio karakter itavog tog razdoblja koje se meutim, javlja suprotnost u izrazito briljantnoj klavirskoj naziva romantikim u uem smislu. To novo doba u povijesti muzici C. M. Webera, u virtuoznom stilu pijanista-kompozitora ljudskoga duha zapoinje oko 17901800 i prodire u sva podruja F. Liszta, u gotovo legendarnoj violinistikoj vjetini N. Pagaivota: u umjetnost, filozofiju, pa i politiku, te zahvaa sve na - ninija i u bogatoj orkestralnoj paleti H. Berlioza i R. Wagnera. cije Evrope, iako ne svugdje s istim intenzitetom (sjevernjaci su Po novom stavu prema drutvu i svijetu, po otporu slobodnog ro mantizmu podloniji od junjaka). R. se najranije pojavio u pojedinca protivu nasilja bilo koje vrsti, postao je L. van Beetho-

u***..

224

ROMANTIZAM

ven uzor prema kojemu su romantiari izgradili svoje shvaanje i Winterreise F. Schuberta, Frauenliebe und Leben i Di umjetnika. Izdiui individualizam do ekstrema, muziar ro - liebe R. Schumanna), a u drugoj polovici XIX st. razvij solomantizma sve se vie udaljuje od drutva, sve se vie osamljuje pjesma uz orkestar s jae naglaenim dramskim akcf (H. ili pokuava da mu se suprotstavi, ponosei se svojom izolira - Wolf). Pored solo-pjesme njeguje se i zborna pjesma, nou. Osama romantikoga muziara, njegova tenja za stva - obojena i namijenjena pjevakim drutvima. ranjem izvan vremena i prostora, odrazuje se i na karakteru nje- Muziar romantizma trai poticaje u srodnim umjetno u govih djela. Romantiki umjetnik na stoji da pobjegne od svoje poeziji i likovnoj umjetnosti; tako Berlioza nadahnjuje r< stvarnosti, iz vlastitih drutvenih okvira i okova tradicije. On tika strave V. Hugoa, poezija Bvrona, proeta svjetskim t tei za dalekim zemljama koje proiruju horizonte njegovih ma - i drame W. Shakespearea, a F. Liszt nalazi inspiraciju ne, tanja; njega osobito privlai Orijent. esto isticani ar Orijenta u literarnim djelima (V. Hugo, A. Lamartine, F. Schiller, i egzotike, arhainog i barbarskog ima svoj dublji korijen u anti- Goethe, Dante, Shakespeare) nego i u likovnima (Orcagna klasinom duhu romantiara. Racionalne aktivnosti ne mogu, Kaulbach). Odatle potjee i duhovita definicija J. Chantav po sudu romantika, manifestirati unutarnji ovjekov ivot. Ro - Muzika romantika je partitura kojoj je literarna romantil mantiari rijetko trae, za razliku od klasiara, svoje sadraje u an- pisala libreto. Literarni utjecaji pribliili su naroito njei tikom svijetu Grke ili Rima. Orijent, daleke sjeverne zemlje, sred- kompozitore nadnaravnom i fantastinom, a muziko oblike nji vijek sa svojim legendama, i sagama, izvori su njihovih sadraja. tog elementa donijelo je neslueno obogaenje muzikoga g> Sve romantiare, poev od C. M. Webera i F. Schuberta, U razdoblju romantizma briu se granice ne samo iz pribliuje ono to privlai i prividne antipode, kao to su R. Wagner poezije i muzike, nego i izme u muzike i likovnih umjei i J. Brahms, a to je novi odnos prema zvuku. Ve s prvim roman- Ph. O. Runge, ije su slike oduevljavale romantiare, n; ticima boja zvuka dobiva novi smisao i postaje snaan imbenik je raspravu o analogiji boja i tonova. Nestajanju otrih g u muzici, snaniji nego ikada prije. Neposredni rezultat toga medu umjetnostima pogodovala je i uestala pojava vie; novog odnosa je razvitak orkestra u XIX st. U razdoblju nadarenih muzikih umjf romantizma. Tako je E. Hoffmann romantizma nastalo je prvo stvorio vrijedna zika, vano didaktiko djelo o inknjievna i likovna C. M. strumentaciji: Berliozov Trai-te Weber se uz m bavi d'instrumentation et d'orcrtanjem, litografijon chestration (1844). Novi tretman literarnim radom. R. Schut instrumenata, obogaenje i koji se u mladosti kolebf razvitak romantikog orkestra, medu muziarskog i liter; dolaze do izraaja ve u tradizvanja, razvija kasnije i cionalnim oblicima simfonije i zivnu djelatnost kao mi koncerta (C. M. Weber, F. pisac, kritiar i urednik Schubert, F. Mendelssohn, R. Berlioz nije samo kompi Schumann J. Brahms), a jo nego i darovit pisac la vie u programnoj simfonijskoj kritika i zanimljivih merr F. muzici (H. Berlioz, F. Liszt) i Mendelssohn, klavirski tuoz, romantikoj operi (R. Wag-ner). dirigent, kompozil Premda je grada gudakih organizator, ujedno je i v instrumenata ve ranije usavrena crta. Mnogostruko nadar i i nije se u osnovi mijenjala, neki su F. Liszt, pijanistiki vir od tih instrumenata, osobito kompozitor, dirigent, ped violina i violonelo, doivjeli u muziki pisac i filozof. F. piri doba romantizma virtuoznije je bio natprosjeno 1 ren tretiranje, uliterarno i likovno, Wagner je ne samo kompc nego i pjesnik, savrenjem tehnike sviranja, i ROMANTIZAM, Matineja kod F. Liszta, rad J. Kriehubcra, 1846 pisac, operni redatelj, kritiar i drugaiju zvukovnu diferencija ciju. filozof. Kod duhakih se instrumenata tek tada usavruje mehani zam, a Tjenja povezanost muzike s drugim umjetnostima do time i zvuni raspon. U romantikom orkestru do bivaju sve vaniju ulogu klarinet, engleski rog, bas -klarinet, kontrafagot, a do izraaja osobito u romantikoj operi u kojoj se prepleu osobito limeni duhairog, trublja, trombon, tuba, pa i saksofon. mate, vila, nadnaravnih sila i svijet stvarnosti, legenda i pov S njima ulaze u orkestar nove, ive i intenzivne boje koje motivi, dobro i zlo, a muzika je most koji sve te kompoi poveavaju snagu i punou njegova zvuka; oni uz to ostvaruju ujedinjuje. Tenja za sjedinjavanjem literarnih, likovnih i to ravnoteu izmeu dominantnih gudaa i ostalih sku pina elemenata rodila je najzad i ideju o stvaranju sveobuhv instrumenata. R. obogauje orkestar u cjelini, a pojedinano umjetnikog djela (njem. Gesamtkunstiverk), kao sinteze iskoriuje i izdvaja instrumente prema reljefnosti i izraajnosti srodnih umjetnosti. Tu je ideju razvio i realizirao R. Wag> njihova specifinog timbra, da bi to sugestivnije doarali ka - svojoj muzikoj drami. rakter lika ili ugoaja. Odumiranje aristokratskih dvorskih pri Unoenje literarnih, likovnih i drugih vanmuzikih elemi redbi, uvoenje javnih koncerata u sve veim dvoranama, na - u muziku izazvalo je naruavanje naslijeenih oblika, pos poleonska pompa koju imitira veina evropskih metropola, e - simfonije. To se oituje ponajprije u Berliozovoj Sympl stina romantikih emocija sve to izazivlje veliko poveanje fantastique, episode de la vie d'un artiste (1830) koja im orkestra (Te Deum F. J. Gosseca, Rekvijem H. Berlioza). stavaka, umjesto klasina etiri, ali se u njezinoj formalnoj ; Klavir najvie duguje romantizmu, on postaje pojam roman - jo prepoznaju konture klasine simfonije. Meutim, izvannru tikog instrumenta. Usavruje se mehanika klavira, on dobiva sadraj nametnuo je potrebu da se svi stavci povezu u ej vei opseg, zvuni volumen, tehniku bravuru i jau izraajnost. jedinstvenom tematikom (tzv. idee fixe). F. Liszt se nadovi Briljantnost klavirskih kompozicija C. M. Webera ve pretpo - na Berlioza i ide dalje te posve naputa formu klasine vi stavlja drukiju instrumentalnu tehniku nego sonate J. Haydna vane simfonije, i stvara, u razdoblju 184958, novu fo: a s djelima Schuberta, Schumanna, Chopina i Liszta stvoren je simfonijsku pjesmu, inspiriranu najee poetskom, vanmuzi posve novi, romantiki, bogato izdiferencirani klavirski slog idejom. Taj formalno nevezan, slobodniji oblik doputao je i stil k oji dalje izgrauju i obogauju J. Brahms, C. Franck, mantiarima da prilagode muziku gradu odreenom sadr P. I. ajkovski, M. Regcr i niz drugih majstora. da dadu maha svojoj fantaziji i nadahnuu, pa ga mnogi prihvs I u ljudskom glasu se otkrivaju nove mogunosti, potpuno poev od C. Francka, B. Smetane preko P. I. ajkovskog i razliite od herojskog sjaja i tehnikih bravura dotadanje vo - Rimski-Korsakova, sve do R. Straussa. kalne tehnike, osobito operne. Izraajna deklamacija, profinjeno Tendencija za maksimalnom izraajnou oitovala se' nijansiranje i dramski intenzitet postaju najvanije osobine pje vanja, osobine to ih je donio procvat solo pjesme, osobito nje - dasve u melodici romantiara (F. Schubert, R. Schumann makog Lieda, jednog od glavnih oblika romantizma. U solo-- Mendelssohn, F. Chopin). Premda je njihova melodika zadi klasinu periodinost, ona je gipkija, pjevnija, irega daha. pjesmi su se sjedinili ljudski glas, poetski tekst i klavir kojemu je, poput orkestra u romantikoj operi, povjereno da potcrta U oblikovanju tematike karakteristina je sklonost ras i dopuni ugoaj i da izrazi ono to rijei i pjevanje ne mogu danju dugih, sloenih perioda i irokih melodijskih linija po u: izrei. Pojedini kompozitori slau svoje solo -pjesme u cikluse na melodiku pjesme. Takav tip prevladava u gradi tema i prema jedinstvenom ugoaju ili tematici (Die schone Miillerin romantike instrumentalne muzike poev od najmanjih ol

ROMANTIZAM ROMBERG
klavirske minijature do simfonije. Tome duguje instrumentalna muzika romantizma svoj preteno lirski karakter. U tenji za intenziviranjem izraaja i za tonskim slikanjem romantiari su osobito obogatili harmonijsku gradu izgradivi koloristiki raskoan harmonijski jezik, pun napetosti i vrlo ekspresivan. Klasini tonalni okviri nisu pri tome naputeni, ali su proireni do krajnjih granica sve eom upotrebom disonantnih suzvuka, alteracija, kromatskih i enharmonijskih promjena, modulacija u udaljene tonalitete. Ope drutvene promjene, te nacionalistike struje i pokreti izazvali su u doba romantizma i u muzici promjene u meusob nim odnosima i ulozi pojedinih naroda. Dok su u ranijim razdobljima evropskom muzikom dominirali Talijani, Francuzi i Nijemci, sada je probuena nacionalna svijest potaknula i po dreene narode da se osamostale i izgrade vlastiti muziki je zik, crpei iz domaih izvora i vlastitog nasljea. Takav se nacionalno obiljeen izraz razvija u ruskoj muzici poev od M. I. Glinke preko Petorice (M. Balakirev, A. Borodin, C. Cui, M. P. Musorgski, N. Rimski-Korsakov) i P. I. ajkovskog do kasnih romantiara, u Poljskoj ga zastupaju ponajprije F. Chopin pa S. Aioniuszko i dr., u ekoj B. Smetana i A. Dvorak, u skandinavskim zemljama N. Gade, E. Grieg, u Madarskoj F. Erkel, M. Mosonyi pa i F. Liszt, u Hrvatskoj V. Lisinski, zatim /. Zajc, u Sloveniji B. Ipavec, A. Foerster, F. Gerbi i u Srbiji K. Stankovi i J. Marinkovi. Muziki je r. zahvatio sve zeml je, ali u nejednakoj mjeri; najjae i najizrazitije se razvio u Njemakoj, pa su se utjecaji njemakih romantiara proirili i na druga podruja i linosti. U Francuskoj se pored romantike struje koju reprezentiraju H. Berlioz i C. Franck javlja tokom XIX st. i neoklasicistika (Ch. Gounod, C. Saint-Saens). U Italiji se r. uklapa u autonomni razvitak talijanske muzike, vezan na vlastito nasljee i podneblje to se jasno vidi u liniji koja ide od G. Rossinija preko Donizettija i
Bellinija do Verdija.

225

ROMANTIZAM. Kuni koncert, engleski crte, 1815 romantiques, Pari 1946 (nje m . prijevod Musiker der Romantik, 1950). W. Oehlmann, Musikgeschichte des 19. Jahrhunderts, Berlin 1953. T. Marix-Spire, Les Romantiques et la musique, Pari 1954. F. Siegmann, Die Musik im Leben und Schaffen des russischen Romantiker, Berlin 1954. G. H. Barfuss, Buhne und Musik in der Neuromantik (disertacija), Koln 1955. L. Guichard, La Musique et les lettres au temps du romantisme, Pari 1955. J. Chantavoine i J. Gaudefroy-Demombynes, Le Romantisme dans la musique europeenne, Pari 1955. W. Mellers, Romanticism and the Twentieth Centurv, Man and His Music, IV, London 1957. H. Husmann, Die Stellung der Ro mantik in der Weltgeschichte der Musik, Kongresni izvjetaj, Warszawa 1960. G. Knepler, Die Bestimmung des Begriffs Romantik, ibid., 19 60. Ili, Musikgeschichte des 19, Jahrhunderts (2 sv.), Berlin 1961. K. Stephenson, Romantik in der Ton-Kunst, Koln 1961. H. Engel, Die Grenzen der romanti schen Epoche und der Fali Mendelssohn, Festschrift O. E. Deutsch, Kassel 1963. E. Lichtenhahn, Uber einen Ausspruch Hoffmanns und iiber das Ro mantische in der Musik, Festschrift L. Schrade, Koln 1963. J. Al. Barsum, Berlioz and his Centurv. An Introduction to the Age of Romanticism, Glou cester (Massachusetts) 1964. K. Ph. Bernet Kempers, Der Dichter und die romantische Musik, Festschrift H. Engel, Kassel 1964. /. Bengtsson, Romantisch-nationale Stromungen in deutscher und skandinavischer Musik, u ediciji Norddeutsche und nordeuropaische Musik, Kassel 1965. F. Blume, Classic and Romantic Music, New York 1970. V. Man.

U Njemakoj je nakon prvog romantikog vala koji pred stavljaju, uz ve spomenute i L. Spohr, H. Marschner, C. Loezoe, A. Lortzing, O. Nicolai, F. Flotozv, zapoelo oko 1850 razdvajanje putova. Jedni se priklanjaju programnoj muzici i tee za muzikom budunosti; tu ideju zastupa tzv. Novonjemaka (Weimarska) kola okupljena oko F. Liszta (H. Biilozv, P. Cornelius, J. Raff). Drugi, kojima je uzor J. Brahms, nalaze u uvanju tradicija izlaz iz kaosa do kojega, po njihovu miljenju, vode ekstremna shva anja pristalica Novonjemake kole. Njemaki r. dostie kulminaciju u R. Wagneru koji je izvrio golem utjecaj na cjelokupnu evropsku muziku. I u doba kasnog romantizma javlja se itav niz znaajnih linosti iako se ta faza u znatnoj mjeri razlikuje od prve. Period punoga cvata i zrelosti nuno je morao ustupiti mjesto dekadenciji. S djelima H. Wolfa, G. Mahlera, M. Regera, H. Pfitznera i R. Strqussa r. dobiva svoj posljednji muziki izraz. Rastvaranje i nijansiranje melodijske linije pri svretku XIX st. vodi k i mpresionizmu, realistiki elementi Wagnerovih opera prelaze u verizam, upotreba konsekutivnih disonantnih suzvuka prerauje u ekspresionizam. Sloboda modulacije razvija se u politonalnost, zatim ide do atonalnosti, a kult srednjega vijeka utire put obnovi kontrapunktske linearnosti. Muzika XX st., koja je tako energino proklamirala svoj antiromantiki karakter, zapravo je logina reakcija na muziki romantizam.
LIT.: R. Huch, Die Romantik. Ausbreitung, Blutezeit und Verfall, Tiibingen 1902 (novo izd. 1951). D. G. Mason, The Romantic Composers, 1906. E. htcl, Die Blutezeit der musikalischen Romantik in Deutschland, Leipzig 1909 ( I I izd. 1921). E. Glockner, Studien zur romantischen Psvchologie der Musik (disertacija), Bonn 1909. W. Hilbert, Die Musikasthetik der Friihromantik, 1911. A. Schering, Aus den Jugendjahren der musikalischen Neuromantik, PJB, 1917 (novo izd. u djelu Vom musikalischen Kunst werk, 1949). . E. Kurth, Romantische Harmonik und ihre Krise in Wagners Tristan, Bern i Leipzig 1920 (II izd. 1927). A. W. Locke, Music and the Romantic Movement in France, London 1920. F. Baldcnsperger, Sensibilite musicale et romantisme, Pari 1925. R. Bern, Die deutsche Romantik, Leipzig 1927 (II izd. 1956). K. Roeseling, Die Grundhaltung romantischer Melodik (disertacija), Koln 1928. C Laforet, La Vie musicale aux temps romantiques, Pari 1929. M. Friedlan, Zeitstil und Personlichkeitsstil in den Variationenwerken der musikalischen Romantik, Koln 1930. F. Torrefranca, Le Origini italiane del romanticismo musicale, Torino 1930. J. Tiersot, La Musique aux temps romantiques, Pari 1930. G. Maresca, I grandi innovatori nel romanticismo musicale, Torino 1930. A. Miiller, Die Kunstanschauung der Friihromantik, 1931. H. Eckardt, Die Musikauffassung der franzosischen Romantik (disertacija), Heidelberg 1932. R. L. Evans, Les Romantiques francais et la musique, Pari 1934. P. Egert, Die Klaviersonate im Zeitalter der Romantik, Rosenheim 1934. E. Biicken, Romantik und Realismus, Festschrift A. Schering, Berlin 1937. S. Goslich, Beitrage zur Geschichte der deutschen romantischen Oper, Leipzig 1937. A. Schering, Kritik des romantischen Musikbegriffs, PJB, 1937. R. Rudorff, Aus den Tagen der Romantic, Leipzig 1938. K. Reiber, Volk und Oper, das Volkstiimliche in der deutschen Oper (disertacija), Wurzburg 1942. A. Damerini, Classicismo e romanticismo nella muica, Firenze 1942. R. Dumesnil, La Musique romantique lrancaise, Pari 1945. W. Reich, Musik in tomantischer Schau (2 sv.), Basel 1946 47. A. Einstein, Music in the Romantic Era, New York 1947 (njem. prijevod Die Romantik in der Musik, 1950; tal. prijevod La Muica nel periodo romantico, Firenze 1952; franc. prijevod La Musique romantique, Pari 1959). F. Wohlfahrt, Die Musikalitat der Romantik, Muica, 1948, -3 4. R. Pitrou, Musiciens

ROMBERG, 1. Andreas Jakob, njemaki violinist i kompozitor (Vechta, Munster, 27. IV 1767 Gotha, 10. XI 1821). Sin i uenik Gerharda Heinricha R. Nastupao ve u sedmoj godini s bratiem, violonelistom Bern hardom, a zatim su obojica sa svojim oevima krenuli na koncertne turneje; sva etvorica naila su 178 -485 na priznanje na Concerts spirituels u Parizu. Od 1790 Andreas je s Bernhardom lan dvorskog orkestra u Bonnu. Od 1793 obojica su lanovi opernog ork estra u Hamburgu, gdje i koncertiraju. God. 1795 putuju po Italiji, a 1797 99 ponovo djeluju u Hamburgu; 1801 njihovi se putovi razilaze. A. J. je 180215 ivio u Hamburgu, bavio se i dirigiranjem; 1815 naslijedio je L. Spohra na poloaju dvorskog kapeln ika u Gothi. Od njegovih djela najvrednije su komorne kompozicije.
DJ ELA. O RK ES TRALN A: 6 s i mfo n i ja ; o ko 2 0 k o nce ra ta za vio li nu; 2 dvostruka koncerta za 2 violine; 2 dvostruka koncerta za violinu i violonelo; dvostruki koncert za violinu i klarinet; kompozicije za violinu i orkestar; 3 uvertire. KOMORNA: 19 gudakih kvarteta; 2 gudaka kvinteta; klavirski kvar tet; 7 kvinteta za flautu i duhake instrumente; kvintet za klarinet i duhake instrumente;3 sonate za violinu i klavir;3 sonate za violinu solo; dueti. DRAMSKA. Osam opera: Der Rabe, 1794; Don Mendoza, 1801; Pointdebruit, 1810; Die Ruinen von Paluzzi, 1811; Die Grossmut der Sdpio, 1816. VOKALNA: oratorij Idamant oder das Geliibde; kantata Froh zvali' ich zum Heiligtume. Za zbor i orkestar: Das Lied von der Glocke (Schiller), 1808 (najpoznatije djelo); Der Messias (Klopstock); Der Erbarmer (isti) i Die Harmonie der Sphdren. Za glas i orkestar: Monolog aus Schillers Jungfrau von Orleans; Sehnsucht i dr. Zborovi; solo-pjesme. CRKVENA: misa; psalmi; Te Deum; Pater nosler.

2. Bernhard Heinrich, violonelist i kompozitor (Dinklage kraj Vechte, n. ili 12. XI 1767 Hamburg, 13. VIII 1841). Brati Andreasa Jakoba; sin i uenik Bernharda Antona R.; uio jo kod J. K. Schlicka u Miinsteru. Do 1801 dijelio ivotni put sa svojim bratiem. Poslije koncertnog putovanja po pa njolskoj prihvatio mjesto nastavnika na Konzervatoriju u Parizu, ali je ve 1802 otiao u Berlin, gdje 1805 postaje lanom kraljev ske kapele. Od 1816 bio je dvorski kapelnik u Berlinu; od 1820 do smrti ivio u Hamburgu, s prekidom 182631, kada djeluje ponovno u Berlinu. Romberga smatraju utemeljiteljem njemake violonelistike kole. Njegovi koncerti za violonelo sadravaju sva tehnika dostignua onoga doba na tom instrumentu te su vjerno ogledalo i tadanje izvodilake prakse i njegovih izvanrednih osobnih sposobnosti. R. je bio jedan od prvih virtuoza koji su na koncertima svirali napamet.
DJELA. ORKESTRALNA: 4 simfo nije; 10 koncerata za vio lonelo; koncert za flautu; Concerlino za violonelo; Concertino za 2 roga; koncertantna simfonija za violonelo, violinu i orkestar; oko 50 kompozicija za violonelo

ROMBERG RONDEAU
LIT.: H. Saxe Wyndham, Sir Landon Ronald, The Musical Times, H. F. Redlich i J. M. Allan, Sir Landon Ronald, MGG, XI, 1963.
TC

* ^iiui\.a

i\Jiuu^ig,

JJV,1111I<11U

i\UlllUtl g

G. Fellerer), Koln 1960. K. Stephen hard Heinrich, MGG, XI, 1963,

RONCAGLIA, Gino, talijanski muzikolog (Modena, 1883 27. XI 1968). Studirao klavir, violinu i kompo: (L. Sinigaglia), a zatim se posvetio muzikolokom radu. djelovao u Modeni. Objavio je vrijedne monografije i st veinom o linostima iz muzike prolosti toga grada. Og se i kao kompozitor.
DJELA: Appunti musicali, 1905; E. Panzacchi e la muica, 1907; Gi Verdi, 1914 (novo izd. 1940); La Rivoluzione musicale ilaliana, 1928; Di musicisti modenesi, 1929; L. A. Aluratori e U maggior compositore modem suo tempo (Giov. Bononcini), 1933; // Melodioso settecento italiano.

ROMBERG, Sigmund, ameriki kompozitor madarskog podrijetla (Szeged, 29. VII 1887 New York, 9. XI 1951). Poto je apsolvirao studij tehnike u Bukuretu i Beu, posvetio se muzici. Od 1909 ivio u New Yorku. Nastupao kao pijanis t i dirigent u kavanama i restoranima. God. 1912 osnovao salonski orkestar, s kojim je izvodio beku operetnu muziku u svojoj ob radbi. Uspjeh ga je potakao na komponiranje opereta, muzikih komedija i revija. Njegova djela odravaju duh beke operete, koj i je R. uspio pribliiti amerikom ukusu. Tridesetih godina pisao filmsku muziku u Hollywoodu.
DJELA. DRAMSKA. Vie od 70 opereta i musicala: The Midnight Girl, 1914; The Blue Paradise, 1915 (sa E. Eyslerom); Follom Me, 1916; Over the Top, 1917; Maytime, 1917; The Magic Melody, 1919; Blossom Time, 1921 (na melodije F. Schuberta); The Rose of Stamboul, 1922 (sa L. Fallom); The Student Prince, 1924; The Desert Song, 1926; My Maryland, 1927; The Nezv Monn, 1928; East Wind, 1931; Forbidaen Melody, 1936; Sunny River, 1941 i Up in Central Park, 1945. Revije. Filmska muzika. Zbirka pjesama The Sigmund Romberg Song Album, 1955. LIT.: E. Arnold, Deep in My Heart (romansirana biografija), New York 1949. N, Broder, Sigmund Romberg, MGG, XI, 193.

Duomo di Modena, 1957; Galleria verdiana, 1959; studije; rasprave;

RONCONI, Giorgio, talijanski pjeva, bariton (M 6. VIII 1810 Madrid, 8. I 1890). Sin i uenik Domenica conija; debitirao 1831 u Paviji u operi La Straniera (Be Pjevao na evropskim muzikim pozornicama i u SAD (1866 a zatim do smrti bio uitelj pjevanja na Konzervatoriju u dridu. Isticao se kao interpret uloga u Donizettijevim i Ve vim operama. Donizetti je za njega komponirao opere // F alVisola di San Domingo, Torauato Tasso i Maria di Rohan, i kvaliteta Ronconijeva glasa, njegov sugestivni nain frazir iroka izraajna s kala, uz dramatsku snagu njegove glume, su vremena vrijedili kao uzor. Bio je nenadmaivi Rigoletto (\
LIT.: R. Celletti, Giorgio Ronconi, Enciclopedia dello spettacolo Roma 1961. H. Kiihner, Giorgio Ronconi, MGG, XI, 1963.

ROMERO, Mateo (nazvan Maestro Capitan; pravo ime Mathias Rosmarin), panjolski kompozitor flamanskog pod rijetla (Flandrija, ? Madrid, 10. V 1647). Od 1594 lan zbora na kraljevskom dvoru u Madridu i uenik Ph. Rogiera kojega je 1598 naslijedio kao dvorski zborovoda. Zareen 1609, bio kapelan na burgundskom dvoru; 1624 33 djelovao na dvoru u Toledu. Niz godina uz to i inspektor zborova na kraljevom dvoru u Madridu. Vrstan polifoniar s izrazitim smislom za boju tona i za melodijsku raznolikost uspij evao je ostvariti sklad rijei i tona, pa su ga suvremenici cijenili kao najveeg majstora. Uz C. Patirioa R. je najvaniji panjolski kompozitor svoga vremena.
DJELA: kompozicija za orgulje. Devet romanca, 2 folia; 1 seguidilla; 7 canciones', I decimas i 2 novenas. CRKVENA: Liber Missarum; 7 misa za 8 i 9 glasova; Magnificat za 8 glasova; Litania za 5 glasova; Miserere za 8 glasova, 2 violine, 2 flaute i fagot; moteti. NOVA IZD.: motet Libera obj. D. H. Eslava (Lira Sacro-Hispana, 1869); 9 romances, seguidilla, canciones i 2 folia obj. J. Aroca (Cancionero musical y poetico del siglo XVII, 1918); 2 kompozicije obj. F. Pedrell (Cancionero musical popular espanol, 191922); nekoliko djela obj. J. Bal y Gay (Treinta Canciones de Lopc de Vega pucstas en Muica, 1930). LIT.: F. Haberl, Mateo Romero, MGG, XI, 1963. P. Becquart, Musiciens neerlandais en Espagne. Philippe Rogier et son ecole a la Cour de Madrid (diser tacija), Bruxelles 1967.

RONDEAU (franc. pjesma u krugu), 1. jednoglasni i glasni vokalni oblik u francuskoj muzici srednjega vijeka. Uz j glasni r., poznat i pod nazivom rondel (starofranc), po svoj se i plesalo. Susree se osobito u XIII st. u muzici truv vie puta i kao sastavni dio srednjovjekovnog moteta. R. j najee izgraen na kitici od osam stihova u kojoj se neki s ponavljaju pa im pripada znaenje pripjeva. No r. je m veoma homogen, jer se i ostali stihovi pjevaju na napjev pri Oni se od njega razlikuju samo time to donose novi tekst.' cimo li pripjev (koji se redovito javlja ve u prva dva stiha deaua) sa AB, a ostale stihove koji na melodiju pripjeva d nov tekst, sa a i b, dobit emo ovak vu strukturu rondeaua a A ab AB. Evo primjera: /

n-v

M-

1 1

i.j 1 1

1 -T1_i1

7. En ma

dame ai

mis mon

cuer 2. Et

mon pen-

ROMERO DE (Y) A VILA, Manuel Geronimo, panjolski ko mpozitor i muziki teoretiar (Toledo, ? 15. XII 1779). lan djeakog zbora u Toledu, gdje je stekao obrazovanje u gregorijanskom i figuralnom pjevanju, kao i u cantus eugenianus (ili meloicus) koje se od 1504 odralo samo u tamonjoj katedrali. Sveenik; 1749 postao Racionero daustrero i Maestro de melodia te do smrti bio kapelnik djeakog zbora.
DJELA: 10 misa i druge crkvene kompozicije. SPISI: Ane de canto-llano y organo, 1761; Memoria, o mozarapskom pjevanju na kastilskom jeziku (rkp.); Cantus Eugeniani seu melodici explanatio, u Breviarium gothicum secundum regulam beatissimi Isidori . . . ad usum sacelli mozarabum F. A. Loren zane, 1775. LIT.: F. R. Piqueras, Muica y Musicos Toledanos, Toledo 1922. W. Thoene, Manuel Geronimo Romero de (y) Avila, MGG, XI, 1963.

3. Nbn par- ti- roi

nui

fuer,

4. En ma

dameai

m/s

cuer,

5. Si m'ont sor- pris

si

vair

oeii B. Ri- ant

et

clair

rt An

m_____________ ___________ . B

. _________

=
7. En ma dame ai mis mon cuer 8. Et

P
mon pen ser.

RONA, Viktor, madarski plesa (Budimpeta, 17. VIII 1936 ). Klasini balet uio u Budimpeti (F. Nadassi) i u Lenjingradu (A. Pukin); debitirao 1945. God. 1955 angairan u Budimpetanskoj operi. Najzapaenije su mu uloge u bale tima Undine (Egk), Drveni princ (Bartok) te Spartakus (Haaturjan). Nastupao je i kao glumac na filmu. RONALD, Landon (pravo ime L. R. Rusell), engleski dirigent i kompozitor (London, 7. VI 1873 14. VIII 1938). Uenik F. Tavlora (klavir) i Ch. H. Parrvja (kompozicija) na Royal College of Music u Londonu. God. 1894 u SAD klavirski pratilac pjevaice N. Melbe. God. 18981902 dirigent u londonskom Lyric Theatre i 190914 u London Nezv Symphony Orchestra. Od 1910 direktor Guildhall School of Music u Londonu. Bio jedan od najpopularnijih engleskih dirigenata na prijelazu u XX st. Posebno se zauzimao za Elgarovu muziku. Bavio se muzikom kritikom, a ogledao se i kao kompozitor.
DJELA: simfonijska pjesma A Winler's Night i A Birthday Overture za orkestar. Kompozicije za klavir. DRAMSKA: baleti Britannia's Realm, 1902 i Entente cordiale, 1904. Opereta A Capital Joke. Dramatske scene za glasove i orkestar Adonais i The Lament of Shah Jehan; scenska muzika. Vie od 300 solo-pjesama. SPISI: autobiografija Variations on a Personal Theme, 1922 i Myself and Others, 1931. Redigirao VCho's Who in Music, 1937.

U starijoj fazi razvitka r. se pjevao na kitici od 6 sti sheme a A ab AB. I tada i kasnije pripjev (AB) redovito vodila skupina pjevaa, a ostale stihove (ab, tzv. additan pjevali su solisti. R. se obino nije biljeio u cijelosti. Zap se samo pripjev. Vieglasni r. razvio se u XIV XVI st jedan od oblika francuskog chansona; komponirali su ga B. dier, G. de Machault, G. Dufay, G. Binchois, A. Busnc Ockeghem i mnogi drugi. U vieglasnom rondeauu, najei 34 glasa, jednu ili dvije dionice izvodili su instrumenti, srodnost s vieglasnim rondeauom pokazuju talijanske frc Vie starofrancuskih rondeaua objavio je F. Gennrich {Rone Virelais und Balladen, 2 sv., 192127). 2. Instrumentalni oblik iz XVII st. koji se sastojao od mjeninih nastupa stalnog pripjeva (refraina) i raznovrsni pleta, prema shemi: ABACAD...A. Ovaj r. za koji nije dok da je na bilo koji nain povezan sa srednjovjekovnim, e: susree u djelima francuskih clavecinista, tako kod J. Ch. de C bonnieresa, L. i F. Couperina, J. Ph. Rameaua i drugih, a se i u orkestralnoj i opernoj muzici toga doba. I pripjev i k imaju svaki po 8 ili 16 taktova. Dok se pripjev kree uvijek u tonalitetu, kupleti su pisani i u drugim tonalitetima (u 1

nantnom, u paralelnom duru ili molu i si.). Taj je tip ron nesumnjivo utjecao na izgraivanje ist oimenog oblika iz

ROMANTIZAM

VEERNJE MUZICIRANJE. M. Versteegh, ulje na platnu, oko 1830

RONDEAU RONDO
klasine, klasine i romantike instrumentalne muzike ( - Rondo). Elementi rondeaua uli su i u ranobaroknu kantatu, osobito kod rimskih kompozitora u razdoblju 1630 50, pa se taj poseban tip kantate i naziva rondo-kantata.
imenom -> rondeau ili rondel.

227

znaenju: kao naziv za refrenski oblik poznatiji pod francuskim

LIT.: M. F. Bukofzer, Studies in Medieval and Renaissance Music, New York 1950. L. A. Dittmer, An Engli sh Discantuum Volumen, Muica Dis ciplina, 1954. Isti, Beitrag zum Studium der VCorcester-Fragmente, Die Musikforschung, 1957. E. Apfel, Studien zur Satztechnik der mittelalter lichen englischen Musik (2 sv.), 1959. F. L. Harrison, Rota and Rondellus in English Medieval Music, Proceedings of the Royal Musical Association, 1959 60. Isti, Rondellus-Rota, MGG, XI, 1963. I. A.

NOVA IZD.: po nekoliko jednoglasnih srednjovjekovnih rondeaua obj. su F. Gennrich (Rondeaux, Virelais und Balladen, 2 sv., 1921 i 1927) i H, Angles (La Muica de las Cantigas..., z sv., 1943 i 1958). Vieglasne rondeaue obj. su: G. Adler i O. Koller (DTO, 1900 i 1904); J. Wolf (J. Obrecht, 30 sv., 1912 21); E. Droz i G. Thibault (Poetes el Musicicns du XV siecle, 1924); F. Ludwig CG. RONDO, instrumentalni oblik koji se razvio iz instrumentalnog de Machaut, 3sv., 1926 29; novi otisak 1945); E. Droz, Y. Rokseth i G. Thibault rondeaua (-> Rondeau, 2.) (Trois Chansonniers du, XVe stide, 1927); K. Jeppensen (Z)er smanjenjem broja kupleta. Ko-penhdgenerChansonnier, 1927); Prema tomu je i za ovaj H. Besseler (G. Dufay, 1932); J. rondo prije svega kaMarix {Les Musiciens de la cour e ! Bourgogne au XV siecle, 937); H. rakteristino ponavljanje Hewitt (Odhecaton A, 1942); H. glavne teme. Iako se javlja Besseler (G. de Machaut, 1943; II i u djelima pret-klasiara izd. 1954); W. Apel (French Secular Mu-sic of the XIV"> (klavirske sonate J. Ch. Century, 1950); Ch. van den Bacha i Ph. E. Bacha, rane Borren (Pieces polyphoniques... du sonate J. Havdna), njega je XV' siecle, 1950); G. Reanev {Early Fifteenth-Century Mu-sic,z definitivno izgradila kola sv., 195559); W. Rehm (Die beke muzike klasike od Chansons von G. Bin-chois, 1957). koje su ga preuzeli LIT.: F. Ludwig, Die mehrstimmige Musik des 14. romantiari. Rondo se Jahrhunderts, SBIMG, 1902 najee primjenjuje u 03. P. Aubry, Refrains et rondeaux du XIIIC siecle, zavrnim stavcima simSpomenica II. Riemannu,Lei-pzig fonija, koncerata, sonata i 1909. C. L. W. Boer, drugih komornih djela, jer Chansonvormen, Amsterdam 1938. Ch. van den Borren, je po karakteru vedar, Etudes sur le XVe siecle musical, ivahan, virtuozan i Antwerpen 1941. F. Gennrich, briljantan pa je veoma Mittelalterlichen Lieder mittextloser Melodie, prikladan za e-fektan, AFMW, 1952. G. Reaney, bravurozan finale. No The BaUads, Rondeaux and instrumentalni rondo se Virelais of G. de Machaut, AML, 1955. M. A. Baird, Changes in vie puta susree i kao the Literarv samostalna kompozicija, th Texts of the Late i 5 and uglavnom za klavir. Early l6 t h Centuries, as Shown in the Works of RONDO, freska A. Lorenzettija, detalj, Siena, XIV st the Chanson Composers ..., Muica Disciplina, 1961. Izmeu pojedinih ponavljanja glavne F. Gennrich, Das einteme rondoa javljaju se epizodni prijelazi ili sporedne teme stimmige Rondeau des Mittelalters, MGG, XI, 1963. G. Reaney, Das koje sadrajno kontras -tiraju s glavnom. Glavna tema ima oblik mehrstimmige Rondeau des Mittelalters, ibid., 1963. F. Gennrich, Rondeaux, Virelais und Balladen, Langen 1963. J. As. periode, male dvodijelne ili trodijelne pjesme. Ona je uvijek u

RONDELLUS, srednjovjekovni naziv za kompoziciju zasnovanu na tehnici izmjene glasova, koja je na izgled slina krunom kanonu ( -> rota), ali se od njega razlikuje po istodobnom nastupu svih glasova. Naziv je uveo engleski teoretiar W. Odington (De speculatione musices, oko 1320) i prema njegovom opisu r. je vrsta diskanta, a sastoji se od slobodno komponirane dionice cantusa (temeljna melodija) kojoj se istodobno prikljuuju jo dvije dionice oblikujui jedan odlomak kompozicije (Et si quod unus cantat, omnes per ordinem recitent vocatur hic cantus Rondellus...). Taj se odlomak izmjenom dionica (njem. Stitnmtausch) moe ponoviti jo dva puta npr. c b a b a c a c b Nakon toga slijedi novi muziki odlomak ili se predanji opetuje, ali s novim tekstom. Kod rondellusa s tekstom (cum littere) seli se, zajedno s melodijom, i tekst pojedinog odlomka kroz sve dionice (ali svi glasovi ne moraju imati ispisani tekst). Kompozicije tipa rondellusa, troglasne a i dvoglasne, susreu se u en gleskim dokumentima ve u XII st., a u XIII i XIV st. tehnika izmjene glasova ubraja se medu osobitosti diskanta u Engleskoj, pa r. predstavlja specifinu englesku vrstu vieglasja. U toj je tehnici graen tzv. pes, dvoglasna ostinatna podloga poznatog engleskog estoroglasnog Ljetnog kanona (Sumer is icumen -in, oko 1300). U rukopisnom fragmentu iz Worcestera(XIIIXIV st.) nalazi se vie kompozicija u obliku rondellusa; ima primje raka u kojima se jedan te isti odlomak opetuje, ali vei je broj rondellusa u kojima se redaju neprestano novi odlomci s izmjenom dionica. Pri tom su uvodni ili zavrni dio kompozicije (ili oba) slobodno komponirani, neovisni o izmjeni. Osim rondellusa, kao kompozicije zasnovane u cijelosti na naelima izmjene dionica, ima i kompozicija drugaijeg tipa, npr. conductusa, u kojima su pojedini dijelovi graeni kao rondellusi, a ima i oblika u kojima se samo n eke dionice, primjerice dvije gornje, kreu u tehnici izmjene glasova (tzv. rondellus-motet). Na kontinentu se tehnika izmjene glasova njeguje osobito u okviru organuma kole Notre-Dame, a susree se pod nazivom color. Sam izraz r. upotrijebio je na kontinentu jedino Franko iz Kolna, ali u posve drugaijem

glavnom tonalitetu, dok su sporedne teme u drugim, vie ili manje udaljenim tonalitetima. Prema broju tema razlikuje se nekoliko vrsta rondoa. R. s jednom temom nema izrazite druge teme. Ponavljanja glavne, tj. ovdje jedine teme, povezana su epizodnim prijelazima za koje je karakteristino motiviko razraivanje elemenata teme, ali i novih elemenata uz primjenu moduliranja. Tema se javlja 3 4 puta. Na kraju ronda obino je coda u kojoj se obraduju elementi teme. Shema toga tipa je AE1 AE2...A + coda (sa E su obiljeeni epi zodni stavci). Kako sama shema odaje, ta je vrsta ronda najblia baroknom rondeauu francuskih clavecinista. U rondu sa dvije teme postoji pored glavne jo jedna tema izrazite fizionomije. Ona je kontrast glavnoj temi jer je ponajee mirnijeg toka. Obino j e u dominantnom ili paralelnom tonalitetu. Kad se druga tema ponovi, ne mora uvijek nastupiti u istom tonalitetu. Shema je takva ronda: ABABA + coda. Nastupima tema redovito prethode prijelazi koji ih pripremaju. U rondu sa tri teme trea je tema po karakteru drukija od prvih dviju, a pojavljuje se i u novom tonalitetu. Shema je toga tipa: ABACA + coda. Umjesto druge teme susree se ponekad samo epizodni prijelaz bez tematske fizionomije. R. sa tri teme moe imati i proireni oblik po shemi: ABACABA + coda. Ima ronda i s vie od tri teme, a ima ih i znatno skraenih koji nisu drugo nego obine trodijelne pjesme pa im naziv nije dovoljno opravdan. Posebna je vrsta ronda tzv. sonatni rondo koji preuzima neke elemente sonatne forme. Zovu ga i r. vieg tipa za razliku od dosad nabrojenih ronda koji spadaju u nie tipove. U sonatnom rondu druga tema (B) javlja se prvi put u dominantnom, a drugi put u glavnom tonalitetu (dakle kao druga tema u sonatnom obliku). Umjesto tree teme (C) nalazi se ponekad provedba elemenata A i B pa se time r. jo vie pribliuje sonatnoj formi. R. se ne susree samo u finalnim stavcima klasine instru mentalne muzike, nego vie puta i u polaganim stavcima. Manji r. naziva se rondino. R. je est u itavoj muzici XIX st., a moe se nai i u muzikim djelima naega stoljea. Pojedini muziari tretiraju ga slobodnije, osobito u kompozicijama programnoga karaktera (npr. simfonijska pjesma Tili Eulenspiegel R. Straussa).
LIT.: W. Chrzanoviski, Das instrumentale Rondo und die Rondo -Formen des 18. Jahrhunderts (disertacija), Leipzig 1911. F. Piersig, Das Rondo, Musikalische Formen in historischen Reihen, IV sv., Berlin-Lichterfelde 1931. 5. Clercx, La Forme du Rondo chez C. Ph. E. Bach, Revue de Musicologie,

228

RONDO ROOY
SKA. Opere: Agnete, 1914; De lachende Cavalier i Samum. Ko za zbor; dueti; solo-pjesme. SPISI: Grieg, 1930; nekoliko studij DANJA: Brahmsim Brieftoechsel mit Th. W. Engelmann, 1918. OB Boerenliedjes en Contradansen (4 sv.); P. Localelli, 2 sonate za violini: lendaal, 4 sonate za violonelo; J. Bach, djela za klavir. LIT.: J. H. van der Meer, Julius Rontgen 1855 1932, Med Gemeentemuseum van Den Haag, X, 1955. Isti, Julius Rontgei XI, 1963.

1935. Af. Bedbur, Die Entwicklung des Finales in den Symphonien von Haydn, Mozart und Beethoven (disertacija), Koln 1953. H. Engel, Rondeau und Rondo seit 1600, MGG, XI, 1963. H. Tischler, Eine Form-Analyse von Mozarts Klavicrkonzertcn, Brooklyn (New York) 1966. J. As.

RONG, \Vilhelm Ferdinand, njemaki kompozitor (Trii benvvasser kod Traurenaua, 5. VIII 1759 Biitzow, 13. XI 1842). Od 1781 lan kapele i od 1786 komorni muziar princa Heinricha Pruskog u Rheinsbergu; od 1800 u Berlinu uitel j muzike i nakladnik vlastitih djela. Od 1812 kuni uicelj u Bellinu kraj Giistrowa i Liitgenhofu kraj Dassovva, a zatim od 1724 do smrti u Biitzowu.
-SK

DJELA. INS TRU MENTALN A: 3 s imfo nije; ko ncert i za vio linu i za violu; 22 varijacije za violinu; zbirka kora nica i plesova. DRAMSKA: Alma und Selmer, 1793; prizor Volks-Freude za sole, zbor i klavir, 1796. VOKALNA: vie od 100 kompozicija za zbor i soliste, 180032; Taschenbuch voli Scherz und Laune mit Melodien, 1795; Die Romanze aus den Gemeihten des fruchtbaren Bundes za glas, klavir i flautu (violinu); Der Schone Abend in Sans-Soucy za alt, klavir i flautu (violinu); solo-pjesme i dr. CRKVENA: Missa solemnis; Salve Regina; Ode auf den 7'od Jesu za glas, klavir i flautu (violinu). SPISI: Ele-mentarlehre am Clavier, 1786; Modulationstabellen, 1800; Theoretisch-praktisches Handbuch der Tonarten-Kennlnis, 1800; Zzuei musikalische Gesellschaftspiele, 1800. LIT.: Ch. Schubart, Wilhelm Ferdinand Rong, MGG, XI, 1963.

ROOS, Robert de, nizozemski kompozitor (Hag, 1907). Studirao kod J. Wagenaara, D. Milhauda, Ch. Ko P. Monteuxa, H. Scherchena, I. Philippa i S. Dresden; 1946 56 kulturni atae na nizozemsko m poslanstvu u od 1957 prvi sekretar nizozemskog poslanstva u Car; 196367 savjetnik poslanstva u Londonu. Svojim br raznolikim opusom R. se uvrstio u najistaknutije suvren zozemske kompozitore. Proavi razliite faze oitovao j nost linearnom oblikovanju i vio suzdranom lirskom
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, Sinfonia romantu II, 1952 i III, Sinfonia in due moti, 1968. Simfonijeta, 1943. Koncerti: z 1939; za violu, 1940 i z a klavir, 1943. Concertino za violinu i orkest; 5 etida za klavir i mali orkestar, 1929; Danses za flautu i orkestar, T940 ment symphonique, 1930. KOMORNA: 5 gudakih kvarteta, 1 klavirski trio, 1968; Incontri za duhaki kvintet, 1966; Incidenze za fla lonelo i embalo, 1967; sekstet za duhake instrumente i klavir. Bal spel, 1934; scenska muzika. VOKALNA: 2 oratorija I, Advent, i> 1948; De Getemde Mars za zbor i orkestar, 1948; solo-pjesme. LIT.: F. Onnen, Robert de Roos, MGG, XI, 1963. '

RONGA, Luigi, talijanski muzikolog (Torino, 19. VI 1901 ). Studirao knjievnost na Univerzitetu u Torinu, a muzikologiju u Dresdenu. Predavao na Konzervatoriju u Palermu (1926 30), zatim na konzervatoriju Santa Cecilia i Institutu za crkvenu muziku, a od 1938 na Univerzitetu u Rimu. God. 1928 29 urednik asopisa Rassegna Musicale, 195455 asopisa Rivista musicale italiana. Pristalica B. Crocea, napisao veinu svojih studija pod njegovim utjecajem. Najbolje djelo mu je historijsko-estetska studija o G. Frescobaldiju.
DJELA: Per la critica zvagneriana, 1928; G. Frescobaldi, 1930; Rossini, 1939; Lineamenti del romanticismo musicale, 1945-; La Muica nell'antichita, 1945; C Debussy e Vimpressionismo musicale, 1946; // Dramma musicale di R. Wagner, 1947; Arte e gusto nella muica. DalVars nova a Debussy, 1956; Bach, Mozart e Beethoven, 1956; The Meeting oj Poetry and Music, 1956; Tasso e la muica, 1957; L'Esperienza storica della muica, 1960; Storia della muica, 196263; L'Opera metastasiana, u djelu P. Metastasio, Opera, 1968. Prijevod spisa R. Schumanna Scritti sulla muica e sui musicisti, 1925 (II izd. 1942). LIT.: Af. Mila, Luigi Ronga, MGG, XI, 1963.

ROOT, 1. George Frederick, ameriki kompozitor i r. (Sheffield, Massachusetts, 30. VIII 1820 Bailev's Maine, 6. VIII 1895). Muziku uio u Bostonu i Parizu. Na 1 orgulja u Bostonu i New Yorku; 1853 otvorio muziku Chicagu. Ondje je 1859 postao suvlasnik muzikog izd; poduzea Root & Cady, koje je djelovalo do 1871. Za Grads rata R. je bio osobito poznat kao kompozitor borbenih j (esto na vlastite tekstove).
DJELA. VOKALNA. Kantate: Daniel, 1853; The Pilgrim Fathe, The Haymakers, 1857 i Balshazzar's Feast, 1860. R odoljubive pjesme. biografija The Story of a Musical Life (s popisom djela), 1891.

RONGER, Florimond -> Herve (Florimond Ronger) RONSARD, Pierre de, francuski pjesnik (dvorac La Poissonniere, Vendomois, n. IX 1524 Saint-Cosme-les-Tours, 27. XII 15&5). Vodea linost pjesnike kole Plejada (La Pleiade). R. je bio velik ljubitelj muzike. Tvrdi se da je sam svirao lutnju, ali je ve u mladim godinama postao nagluh. Svoje misli o muzici i o njenoj povezanosti s poezijom iznio je u dva spisa: u predgovoru knjizi Mellange (1560) i u Abrege de Vart potique fran(oys O565), u kojima nadovezuje na neoplatonske ideje. Drao je da je muzika nuna dopuna poeziji, a od kompozitora je traio da potuje tekst. Svoje ode, chansone, sonate i himne, to ih je napisao preteno kao mladi, koncipirao je tako da se mogu komponirati. Njegovi muzikalni stihovi privukli su mnoge kompozitore. God. 1552 humanist M. A. Muret prvi je komponirao muziku na Ronsardovu pjesmu; iste godine izilo je, u prilogu Ronsardove knjige soneta Les Amours, 10 kompozicija za 4 glasa C. Janequina, P. Certona, M. A. Mureta i C. Goudimela; bilo je zamiljeno da te kompozicije poslue kao muzika podloga za vie od 150 soneta. To je jedini Ronsardov pjesniko-muziki eksperiment, ujedno i usamljen pokuaj te vrste u Francuskoj. Kasnije je vie od 30 francuskih, nizozemskih i njemakih kompozitora uglazbilo oko 200 Ronsardovih pjesama.
LIT.: L. Perceau i G. Thibault, Bibliographie des poesies de P. de Ronsard mises en musique au XVI e siecle, Pari 1941. Ch. Comte i P. Laumonier, Ronsard et les musiciens du XVI e siecle, Revue d'histoire litteraire de la France, 1900. J. Tiersot, Ronsard et la musique de son temps, Pari 1902. C.Photiade's, Ronsard et son luth, Pari 1925. R. Lebegue, Ronsard et la musique, Musique et Poesie au XVle siecle, Pari 1954. F. Lesure, Pierre de Ronsard, MGG, XI, 1963.

2. Frederick VVoodman, kompozitor i orgulja (] 13. VI 1846 Chicago, 8. XI 1916). Sin i uenik Georgi dericka; studirao klavir (B. C. Blodgett, W. Mason, R. Gol orgulje (J. Flint) i pjevanje. Od 1865 u Chicagu, najprije orgulja, zatim urednik asopisa Song Messenger i nasta\ American College of Musicians; 187985 bio je dirigent A< sohn Choral Cluba.
DJELA. KOMPOZICIJE: kantata The Landing of thc Pilgrim opereta; zborovi; solo-pjesme; crkvena djela. SPISI: A Study of Taste; The Technic and Art of Singing; Melhodical Sight-Singing; Intt Lessons in Voice Culture; The Polychrome Lessons in Voice Culture; ' American Music; Resources of Musical Expression i dr.

ROOTHAM, Cyril Bradley, engleski orgulja i kom (Bristol, 5. X 1875 Cambridge, 18. III 1938). Stud muziku na Univerzitetu u Cambridgeu i na Royal Coi Music u Londonu (Ch. V. Stanford, W. Parratt). Od 189! lja u Londonu, od 1901 orgulja i kapelnik crkve sv. I Cambridgeu, gdje je 191136 i dirigent univerzitetskog; zikog drutva, a od 1913 i nastavnik muzike na Unive Izvrstan zborovoda ija najbolja djela pripadaju vokalne ici. Osobito je u kompozicijama za glas i orkestar pokaz; zetan smisao za sklad rijei i tona .
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, 1932 i II, sa boroi uvertira pirit of Comedy, 1907. Tri rapsodije: I, A Passer-By, 1910; 1912 i III, On the Tune Lazarus za gudaki orkestar ili orgulje, 1924. S Suite, 1921; Miniature Suite, 1921; Psalm of Adonis, 1930. KOM 2 gudaka kvarteta; gudaki kvintet, 1909; klavirski trio, 1931; septet za kvintet, violu i harfu, 1930; sonata za violinu i klavir, 1925. Orguljs pozicije. Opera The Two Sisters, 1922. VOKALNA. Za soliste ( i orkestar: Andromeda, 1908; Coronach, 1908; In Highland and Meadoi The Quest, 1911; For the Fallen, 1915; Brozvn Earth, 1921; City in ti 1936. Zborovi. Crkvene vokalne kompozicije. LIT.: C. B. Colles, The Music of Cyril Rootham, The Eagle 50, Ca: I937 38. Ch. L. Cudvionh, Cyril Bradley Rootham, MGG, XI, 196

RONTGEN, Julius, nizozemski pijanist, kompozitor i dirigent (Leipzig, 9. V 1855 Bilthoven kraj Utrechta, 13. IX 1932). U Leipzigu studirao klavir (L. Plaidv, K. Reinecke), harmoniju i kontrapunkt (M. Hauptmann), a u Miinchenu kompoziciju (F. Lachner). Od 1878 nastavnik muzike kole (od 1884 Konzerva torij) u Amsterdamu (1912 24 direktor). Bio je i zborovoda, a neko je vrijeme dirigirao orke stralne koncerte drutva Felix Meritis. Izvrstan pijanist, istakao se i kao komorni muziar (pra tilac J. Stockhausena, J. Messchaerta i P. Casalsa); prije Prvoga svjetskog rata osnovao sa svoja dva sina Rontgen-Trio. Kao kompozitor pripada kasno-romantinoj koli.
DJELA. ORKESTRALNA: 21 simfonija; 7 koncerata za klavir; 2 koncerta za violinu; 2 koncerta za violonelo; dvostruki, trostruki i etvorostruki koncerti; Ouverture tot een Oud-Hollands Blijspel; suite Oud-Nederland i Boertige i dr. KOMORNA: 16 gudakih trija; 19 gudakih kvarteta; 2 gudaka kvinteta; gudaki sekstet; 11 klavirskih trija; 2 klavirska kvarteta; 3 klavirska kvinteta; trio s klarinetom; 5 sonata i dr. za violinu i klavir; 3 sonate za violu i klavir; 14 sonata za violonelo i klav ir; sonata za obou i klavir; serenada i dr. za duhaki sastav. Kompozicije za klavir. Kompozicije za orgulje. DRAM-

ROOY, Anton van, nizozemski pjeva, bas-bariton (1 dam, I. I 1870 Miinchen, 28. XI 1932). Pjevanje uio Stockhausena u Frankfurtu na Majni. Umjetniku karijeru eo kao koncertni pjeva, ali se na nagovor F. Weingan Cosime Wagner opredijelio za opernu pozornicu; debit: 1897 na Sveanim igrama u Bavreuthu kao Wotan (Prst belunga) i odmah se uvrstio u najistaknutije interprete Wag repertoara. Od 1898 bio je istodobno solist londonskog Gardena, njujorkog Metropolitana i berlinske Dravne Od 1913 ivio je u Mtinchenu. Pjeva izvanrednih gla mogunosti, dramske izraajnosti i smisla za scensko obliki svoj je najvii domet ostvario kao Hans Sachs i Holandez (V( Majstori pjevai i Ukleti Holandez), Escamillo (Bizet, Cc Valentin (Gounod, Faust) i dr. Nastupao je i kao koncertni ]

ROPARTZ ROREM
ROPARTZ, Guy (Joseph-Guy-Marie), francuski kompozitor (Guingamp, Cotes du Nord, 15. VI 1864 Lanloup par Plouha, Cotes du Nord, 22. XI 1955). Studirao na Parikom konzervatoriju (Th. Du-bois, J. Massenet) i kod C. Francka, koji je snano utjecao na njegov stvaralaki rad. Kao direktor Konzervatorija i Simfonijskih koncerata u Nancvju (1894 1919) i Strasbourgu (191929) zauzimao se za izvoenje francuske klasine i suvremene muzike. Jedan je od najznatnijih predstavnika francuske muzike poslije C. Francka. Glavni izvor inspiracije bila mu je bretonska narodna pjesma i legenda.

229

G. ROPARTZ DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, Symphonie sur un choral breton, 1895; II, 1900; III, sa zborom, 1906; IV, 1911 i V, 1945. Pethe symphonie za komorni orkestar, 1943; Pastorala et Danses za obou i orkestar, 1907; Ro-manza i Scherzino za violinu i orkestar, 1926; rapsodija za violonelo i orkestar, 1928; koncert, 1930; suita Dimanche breton, 1893; mala suita za gudae, 1937; Le Convoi du fermier (kasnije prozvano La Cloche des morts'), 1887; A Mirie endormie, 1887 (prer. 1912); Marche de fete, 1888; Les DJELA. VOKALNA: 5 knjiga madrigala za 5 glasova, 1542, 1544, 1548, Landes, 1888; 5 Piices brives, 1889; serenada, 1892; fantazija, 1897; La Chasse du prince Arthur, 1912; Soir sur les chaumes, 1913; 2 divertimenta, 1915 i 1947; Serenade champitre, 1932; Bourrees bourbonnaises, 1939; 3 Pastorales, 1953. KOMORNA: gudaki trio, 1935; 6 gudakih kvarteta: I, 1893; II, (Madrigali za 4 glasa tampani i u partituri pod naslovo m Tutti i madrigali., a 4 v. 1912; III, 1925; IV, 1933; V, quasi una fantasta, 1940 i VI, 1951. Fanlaisie brive Spartiti et accomodati per sonar d'ogni sorte d'Istrumento perfetto & per za gudaki kvartet, 1893; klavirski trio, 1918; Prelude, marine et chansons za qualunque studioso di Contrapunti, 1577.) Osam chansona (2 u vlastitoj zbirci flautu, violinu, violu, violon elo i ha rfu, 1928; Enlrata et scherzetto za duhaki madrigala iz 1550, ostali u zbirkama raznih autora). CRKVENA: 5 misa trio, 1936; 2 kompozicije za duhaki kvintet, 1924; 3 sonate za violinu i klavir, (2 u zbirkama raznih autora, 3 u rkp.); pasija po Ivanu, 1557; knjiga psalama, 1907, 191711927; 2 sonate za violonelo i klavir, 1904 i 1919; sonatina za flautu i 1554 (s Jachetom iz Mantove; Roreov 1 Magnificat i 5 psalama); 1 Magnificat klavir, 1930 i dr. KLA-VIRSKA: uvertira, varijacije, finale, 1904; suita Dans I' u rkp.; 4 knjige moteta, 1544, 1545, 1549 i 1563; 2 knjige Sacrae Canliones ombre de la montagne, 1913; Musiques au jardin, 1916 17; Croauis d'ete, (moteti), 1573 i 1595; 7 moteta u raznim publikacijama onoga vremena; brojni 1918; Croauis d'automne, 1929 i dr. Petites piices za klavir 4-runo, 1903; Piece moteti za 4 8 glasova u rukopisu. en si mineur za 2 klavira, 1898. Djela za orgulje. DRAMSKA: opere Le NOVA IZDANJA: B. Meir obj. I I I knjigu madrigala (Cipriani Rore Diable couturier, 1893 i Le Pays, 1912. Dovrio operu Guercoeur A. Magnarda, Opera Omina, I I I , 1961) i motete iz knjige I, II i I I I (ibid., I, 1959); madrigale 1931. Legenda Le Mystire de Saint Nicolas za sole, zbor i orkestar, 1905. Baleti Un za 3 i 4 glasa obj. G. Smith (Smith College Music Archives, VI, 1943); 3 madrigala prelude dominical et six piices a danser pour chaque jour de la semaine, 1931 i obj. W. Wiora (Das Chorwerk, V, 1930); 1 ehanson obj. F. Lesure (Anlhologie L'Indiscret, 1943. Scenska muzika. VOKALNA : Nocturne za zbor i orkestar, de la ehanson parisienne, 1953); pasiju po Ivanu obj. R. Schmitz (Oberilalienische 1928. Za glas i orkestar: 4 Poemes d'apres Intermezzot d'Henri Heine, 1899; Le Figuralpassionen des 16. Jahrhunderts, 1955); 1 motet obj. H. Osthoff (Das ChorReve sur le sable, 1913; 4 Odelelles, 1914; Les Heures propices, 1927 i dr. Cantique werk, LIV, 1956). a Sainte Jeanne d'Arc za bariton, zbor i orgulje, 1910; zborovi i solo-pjesme. LIT.: J. C. Hol, Cipriano de Rore, Festschrift K. Nef, Zurich i Leipzig CRKVENA : 3 mise; rekvijem za sole, zbor i orkestar, 1938; psalam CXXXVI 1933- J- Musiol, Cyprian de Rore, Breslau 1933. A. Einslein, Cipriano de za zbor i orkestar, 1897; De Profundis za glas, zbor i orkestar, I94i;moteti. INSTRUKTIVNA: Lecons d'harmonie donnes au Concours du Conservatoire de Rore and the Madrigal, Bulletin of the Nancy, 1902; Lecons de solfige a changements de def, CipIM. American Musicological Society, 1942. C HTO W. Weyler, De Teksten on de 1903; Vocalise--Etude, 1907; Ecole de style: Soixante lecons de solfige a changements de def (3 sv.), 190912; Rore's Madrigalen, Vlaamsch Jaarboek Enseignement du sol-fege (3 sv.), 1926; Ecole voor Muziekgeschiedenis, 1942. A. de style: petits exercices d'harmonie, 1930. H. Johnson, The Masses of Cipriano de Rore, Journal of the American LIT.: F. Lamy, Joseph Guy Ro-partz, Musicological Society, 1953. Isti, Pari 1948. L. Kornprobst, Joseph Guy The Liturgical Music of Cipriano de Ropartz, Strasbourg 1949. Rore (disertacija), New Haven 1954 J. Ibert, Notice sur la vie el les travaux de Guy Ropartz, 1864 1955, (rkp.). E. T. Ferand, Anchor che Pari 1956. G. Ferchauh, Guy col partire. Die Schicksale eines beCJoseph-Guy-Marie) Ropartz, MGG, MO guttr'Mon't'nfu !r (rte Sra* OOMrml Amtr'J&f gvtTTkrl riihmten Madrigals, Festschrift K. G. Fellerer, Regensburg 1962. A. H. XI, 1963. Razni autori, Livre du Johnson, Cipriano de Rore, MGG, centenaire de Guy Ropartz, Pari 1967. XI, 1963. L. D. Nuernberger, The J5,, Djetnil, Joseph Guy Ropartz ou Five-Voiced Madrigals of Cipriano de Aeftert fcottt v rkettndo fiert Uortt Vt tuttt la reherche d'une vocation, l'oeuvre Rore (disertacija, 2 sv.), Ann Arbor li tteraire du maitre et ses resonances 1963. musicales, Le Mans 1967. - L. DaROREM, Ned, ameriki vies, C. Franck and His Circle, Lon kompozitor (Richmond, Indi-ana, don 1970. B. A.

RORE, Cipriano de, nizozemski kompozitor (Machelen ?, 1516 Parma, VIII ili IX 1565). Ne zna se gdje je dobio prvu muziku poduku ni kad je stigao u Italiju. Sigurno je da je bio uenik A. Willaerta i da je pripadao grupi muziara koji su e trdesetih godina XVI St. djelovali u Veneciji. Od oko 1547 bio je kapelnik na dvoru u Ferrari; od 1559 na dvoru u Bruxellesu; 156163 na dvoru u Parmi, a 1563 u bazilici sv. Marka u Veneciji, no ve idue se godine vraa u Parmu i ondje ostaje do smrti. Njegov je uenik bio L. Luzzaschi. U Roreovim misama vidi se njegova povezanost sa starijom generacijom (3 od njegovih 5 misa su parodije kompozicija Josquina des Presa); u motetima se zamjeuje utjeca, njegova ui telja Willaerta. Rore se proslavio svojim madrigalima. Tekstove za prva tri sveska uzeo je iz Petrarkine poezije ili suvremenog sonetnog pjesnitva, kasnije (poevi od 1550) crpi iz madrigalske poezije svojih suvremenika. Strastven i slikovit jezik tih stihova poticao je na emocionalan nain muzikog izraavanja. Meutim, R. prihvaa tadanja gledanja o muzikoj interpretaciji teksta samo u granicama koje ne naruavaju muziku cjelovitost djela. Roreov stil je nov, ali ne i revolucionaran. U njegovu opusu madrigal je doivio svoj prvi procvat. Sva madrigalska muzika XVI st. koja polae pravo na istinsko dostojanstvo ovisna je o Roreu. ... R. ima klju cjelokupnog razvoja talijanskog madri gala poslije 1550 (A. EinsteinV

23. X 1923 ). Studirao na ROPAS, Zora, pjevaica (alt) i Juilliard School of Music u Nevv pjevaki pedagog (Novo Mesto, 20. Yorku i privatno kod A. Coplanda i IX 1893 ). Muziku uila najprije met&utitnchttomf* Intel mg* prnfifr t'vmt* V. Thompsona. Nakon nekoliko kod I. Hladnika u Novom godina provedenih u Evropi Mestu, na (195155) vraa se u SAD i ivi koli Glasbene matice u J taiti'opi 10 milu Ljubljani, na Konzervatoriju u itimi Pfnir i'cgilmlonllt //'> ni u New Yorku. Najvrednije su mu Zagrebu i na konzervatoriju solo-pjesme po kojima je postigao ugled C. DE RORE, Datemi pae, stranica iz knjige madrigala, 1551 Glasbene matice u Ljubljani, zatim kao jedan od najizvornijih suvremenih 192122 u Pragu. Od 1920 lanica Ljubljanske opere, 1929 na amerikih kompozitora. Zanimljive su i njegove opere pisane za opsenoj kon-certnoj turneji u SAD, 193136 direktor i neuobiajene vokalno -instrumentalne ansamble. zborovoa Glasbene matice u Novom Mestu, 193637 u DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, 1950; II, 1956; III, za Glasbenoj matici u Celju, a 193741 nastavnik na koli Glasbene drvene duhake instrumente i udaraljke, 1956 i IV, 1957. Simfonijska pjesma Eagles, 2 koncerta za klavir, 1950 i 1951; Design, 1953; Ideas, r96i; Lions, matice u Mariboru. God. 194151 profesor pjevanja na Srednjoj 1962. Za1958; gudaki orkestar: Lento, 1950; Pilgrims, 1958. KOMORNA: 2 gudaka muzikoj koli u Ljubljani, a zatim neko vrijeme u Kopru. Sada ivi kvarteta; trio za flautu, violonelo i klavir, 1960; Concertino da Camera za emu Ljubljani. Kao vrstan pjevaki pedagog odgojila niz istaknutih balo i septet, 1946; u Studies for 11 Players, 1959; Lovers za embalo, obou, i udaraljke, 1964; 2 sonate za violinu i klavir, 1949 i 1961. KLAVTRslovenskih pjevaa. Istakla se na opernoj sceni i na koncertnom violonelo Tri sonate: I, 1948; II, 1950 i III, 1954; A Quiel Aflernoon, 1949; 3 podiju. U njene najbolje uloge idu Grofica (ajkovski, Pikova SKA. barkarole, 1949; Slovi Waltz, 1950; tokata, 1950. DRAMSKA. Opere: A dama), Filipjevna (ajkovski, Evgenij Onjegin), Martinka Childhood Miracle, 1955; The Robbers, 1958; Last Day, 1959; The Anniversary, 1962 i Miss Julie, 1965. Baleti: Melos, 1951; Ballet for Jerry, 1951; Dorian (Smetana, Hubikd) i dr. Gray, 1952; Early Voyagers, 1959; Eleven by Eleven, 1963; Antics for Acro!>

RORANTISTI -* Cappella Rorantistarum

D. Co.

bats, 1963 i Excursion, 1964. Scenska muzika za mnoga kazalina djela. VOKALNA: A Sermon on Miracles za z bor i gudaki orkestar, 1947; The Poets' Requiem za sopran, zbor i orkestar, 1955; Laudemus Tempus Actum za zbor i or-

230

ROREM ROSENBERG
a zatim studirao u Italiji. God. 172544 orgulja crkve sv. ' gea u Londonu. Posljednje godine ivota proveo u Dl U Londonu je stekao velik ugled kao orgulja, kompo nastavnik. U kompozicijama za instrumente s tipkama 01 se kao inventivan muziar koji je po stilu sasvim razliit od suvremenika.
DJELA: 12 kompozicija (Solos) za flautu i b. c, oko 1730. ZA IN MENTE S TIPKAMA: koncert za embalo; 8 suita (suits of lessons) balo i li spinetu, oko 1725; voluntaries i fuge za orgulje ili embalo, ok 6 dvostrukih fuga za orgulje ili embalo, oko 1750. Opera Phaedra anc litus, 1753. Dvanaest kantata za 2 glasa, oko 1735; vie pjesama. Anti IZDANJA : 42 sonate za embalo D. Scarlat tija (2 sv.), s Roseingraveo\ zikim uvodom, 1739. NOVA IZD.: 15 voluntaries i fuga za orgulje izd. A. V. Butcr god.); 10 kompozicija za orgulje izd. P. Williams (1961). LIT.: C. Lambert, Thomas Roseingrave, Proceedings of the Royal Association, 1932. V. Butcher, Thomas Roseingrave, Music and ; 1938. V. Duckles, Thomas Roseingrave, MGG, XI, 1963. <

kestar, 1964; zborovi; brojne solo-pjesme. Music and People, 1968; studije; lanci. LIT.: W. S. North, Ned Rorem as a Tvventieth Century Song Composer (disertacija), Ann Arbor 1965.

ROSALIA, doslovno ponavljanje melodijske formule na razliitim ljestvinim stupnjevima, osobito ono koje izaziva mo duliranje na veliku sekundu:
Rosalia mia cara

Naziv r. potjee o d talijanskoga narodnog napjeva Rosalia mia cara koji je graen na takvu sekvenciranju. Takvi postupci susreu se esto kod manje nadarenih kompozitora u razdoblju 17501850 i slue za udobno, ali neinventivno popunjavanje pojedinih odlomaka u kompoziciji. Sekvenciranje dijatonskog karaktera koje ne ukljuuje stalno moduliranje djeluje mnogo svjeije te se susree i kod najveih majstora, osobito u vrijeme muzikog baroka. U njemakoj muzikoj terminologiji naziva se r. Schusterfleck, a i Vettermichel. j. As. ROSARIO (pravo ime Florencia Pere Poilla), panjolska plesaica i koreograf (Sevilla, 11. XI 1918 ). Nakon zavrenog kolovanja nastupala redovito s plesaem Antoniom i za jedno s njime stekla veliku popularnost. Plesala zatim 1953 54 sa R. Iglesiasom. Tada je osnovala vlastitu trupu za koju je koreografirala brojna djela, medu kojima su najuspjelije: Ritmo, Grada et Sentimento (Infante), Capriccio espagnol (Rimski-Korsakov), El Diablo en la playa i Cafe del Barrero (oba na andaluzijske narodne napjeve). Dobitnica je brojnih meunarodnih priznanja. ROSATI, Carolina (rod. Galletti), talijanska plesaica (Bologna, 13. XII 1826 Cannes, V 1905). Uenica C. Blasisa. Debitirala 1841 u Rimu te nastupala u Trstu i Parmi, a 1846 postigla velik uspjeh na milanskoj Scali. God. 1847 angairana u Her Majesty's Theatre u Londonu gdje je kreirala glavne uloge u nizu koreografija P. Taglionija. God. 1853 prvi put nastupila u Parikoj operi i tamo pravi trijumf postigla 1856 u glavnim ulogama Adamovih baleta Le Corsaire i Marco Spada. Od 1859 djelovala u Petrogradu; tu se 1862 proslavila u baletu La Fille du Pharaon (C. Pugni; koreografija M. Petipa). Iste se godine nastanila u Cannesu. ROSBAUD, Haas, austrijski dirigent (Graz, 22. VII 1895 Lugano, 29. XII 1962). Uio na koli Muzikog drutva u Grazu i na Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu na Majni. Od 1921 direktor Gradske muzike kole i dirigent u Mainzu; 192837 predstojnik muzikog odjela i prvi dirigent Radio -stanice te dirigent Museumskonzerta u Frankfurtu na Majni; 1937 41 generalni muziki direktor u Miinsteru, 194144 u Strasbourgu. God. 1945 preuzeo umjetniko vodstvo filharmonije u Munchenu, a 1948 postao ef -dirigent velikog orkestra radija u Baden-Badenu; 1957 preuzeo vodstvo orkestra Tonhalle u Ziirichu. Bio je ne samo izvrstan dirigent klasinog i romantinog repertoara nego i oduevljeni propagator suvremene muzike. Redovito je nastupao na festivalima u Donaueschingenu i Aix-en-Provenceu.
LIT.: K. Wagner, Doppelportrat: Weisbach und Rosb aud, Muica, 1955. W. Reich, Hans Rosbaud, SMZ, 1963. R. Schaal, Hans Rosbaud, MGG, XI, 1963-

ROSEN, Elsa Marianne, vedska plesaica, koreo pedagog (Stockholm, 21. IV 1927). Studij klasinog zapoet kod V. Aleksandrove, A. Kozlovskog i J. Hasse zavrila na baletnoj koli Kraljevskog danskog baleta u I< havnu (O. Preobraenskaja, V. Volkov); debitirala 1941. gostovanja u razliitim vedskim gradovima, Parizu i Lc angairana u trupi Ballet Russe de Monte Carlo, zatim u Theatre u Stockholmu. Suosniva (1950) i prva plesaica an: The Szvedish Ballet, 195159 prvakinja vedskog kralj baleta u Stockholmu, a 1959 61 s vlastitom trupom i naviska Ballet gostovala u Njemakoj, Francuskoj, Italiji : donu. Djeluje i kao pedagog u vlastitoj koli koju je otvc Kobenhavnu. Uz to je bila 1970 71 direktor baletnog an: u Goteborgu. Istakla se u baletima Froken Julie (Rangst Medea (Bartok). U njene najuspjelije koreografije idu Irene (Lumbve, 1960), Teenagers (J. S. Bach, 1961), Tatiana ( ski, 1951) i Friskt Mod (Buxtehude, 1965). ROSEN, Heinz, njemaki plesa, koreograf i redatelj nover, 3. VII 1908 Kreuzlingen, XII 1972). Uenik I bana, K. Joossa i V. Gsovskog; debitirao u trupi Ballet Od 1951 baletni majstor u Baselu gdje je koreografirao Von Krieg zum Frieden (Rothmuller), Den Opfern (Villa-Lc UIndifferent (Haug). Od 1953 djelovao kao koreograf u Mlin Tu je postigao svjetsku slavu baletom La Dame a la I (Chaillev), a bavio se i reijom musicala, opera i drama. 195969 direktor baleta Bavarske dravne opere. Medv govim koreografijama istiu se Josephslegende (R. Strauss) mina Burana, Catulli Carmina i Trionfo di Afrodite (Orff) von Zarissa (Egk), La Buffonata (Killmaver), Les Noces vinski) te film Das tanzende Herz. ROSENBERG, Hilding Constantin, vedski komt (Bosjokloster, 21. VI 1892 ). Uio violinu, klavir i o: kasnije studirao na Muzikoj akademiji u Stockholmu (1914 18, R. Anderson) i kompoziciju (1915, E. El Zatim se usavravao kod W. Stenhammara, pa u Berlinu : i Parizu te kod H. Scherchena. God. 193234 dirigent O Stockholmu, a od 1951 profesor je na Muzikoj akademi; Univerzitetu u Uppsali. Dirigirao u drugim evropskim zer i u SAD. Proavi fazu razliitih utjecaja, osobito predst vedske muzike romantike te Regera i Sibeliusa, prona osobni izr az, ponekad neoklasian i u sutini antiromai uz primjenu elemenata atonalnosti i slobodno shvaene di fonije. Rosenberga ve odavna smatraju prvakom novije ' muzike.
DJELA. ORKESTRALNA. Sedam simfonija: I, 1917; II, Sinfonii 192835; III, De fyra livsdldrarna, 1939; IV, Johannes uppenbarelse s vt solistima i zborom, 1940; V, Ortagardsmdsteren s vokalnim solistima i 2 1944; VI, Sinfonia semplice, 1951 i VII, 1968. Dvije Sinfonia da chies Cprer. 1950) i 1924; Sinfonia da camera, 1923; Sinfonia concertante za ' violu, obou, fagot i orkestar, 1935. Koncerti: 2 za violinu, 1924 i 1951; za 1928; za violu, 1942; za klavir, 1950 i za violonelo, 1953. Varijacije z^ i orkestar, 1929; koncert, 1949; The Louisville Concert, 1954; Overtura 1942; Overtura bianca-nera, 1948. Za gudaki orkestar: koncert, 1946 1946; Rifiesioni 1 3, 1960; Melamorfosi sinfoniche, 1963. KOMC 12 gudakih kvarteta, 192057; Diverlimento za gudaki trio, 1936; violinu, violu i flautu, 1921; trio za obou, klarinet i fagot, 1927; kvintet za obou, klarinet, fagot i rog, 1959; serenada za flautu, violinu i violu, 19 nata za violinu, 1959; suita za violinu i klavir. Klavirske kompozicije nate i vie kraih djela). Djela za orgulje. DRAMSKA. Opere tili Amerika, 1932; Marionetter, 1939; De tvd Kungadoltrarna, 1940; Lyc tetens o, 1945; Kaspers Fettigsdag, 1953; Portrdltct, 1956; Salome, 1963, Yttersta domen, 1929; Orfeus i sta'n, 1938 i Babels tom, 1966. Scenska i muzika. VOKALNA. Oratoriji: Juloratorium, 1936; Perserna, 193 vudskalleplatsen, 1938; Svensk Lagsaga, 1942 i tetralogija Josef och ham (prema Th. Mannu), 1945 48. Kantate: Romano's Julhymn, 1941; Hy ett evakuerat Nationalmuseum, 1942 i At jordgudinnan, 1948. Melodram rovi; solo-pjesme. Moteti. Objavio W. Stenhammar, Musikmi 1943 i P. Lindbergh och den skapande musiker, En bok om P. Lindberg LIT.: R. Hove, Hilding Rosenberg, 1942. M. Pergament, Hildi senberg: a Journev in Modern Swedish Music, Music and Letters, l< K. Dale, Hilding Rosenberg, Listener, 1949. B. VVallner, Hilding Cor Rosenberg, MGG, XI, 1963. ]

ROS, Arnold Josef, austrijski violinist rumunjskog podrijetla (Iasi, 24. X 1863 London, 25. VIII 1949). Studirao na Konzervatoriju u Beu (K. Heissler), d ebitirao u Geviandhausu u Leipzigu 1879. God. 1881 1938 koncertni majstor orkestra Beke opere i Beke filharmonije; 188896 takoer koncertni majstor Sveanih igara u Bavreuthu. Predavao na bekoj Muzi koj akademiji 1893 1901 i 190S 24. Od 1938 u Engleskoj gdje je nastupao do 1945. God. 1882 osnovao kvartet Rose (A. J. Rose, J. Egghard, A. Loh, E. Rose), koji je stekao svjetsku umjetniku reputaciju, osobito 1905 - 20 (lanovi A. J. Rose, P. Fischer, A. Ruzitska, F. Buxhaum).
LIT.: Das Rose-Quartett (s predgovorom J. Korngolda), Wien 1931. A. Boult, Rose and the Vienna Philharmonic, Music and Letters, 1951. H. Jancik, Arnold Josef Rose, MGG, XI, 1963.

ROSEINGRAVE, Thomas, engleski kompozitor i orgulja (Winchester, 1690 Dublin, 26. VI 1766). Prvu muziku poduku dobio od oca, orguljaa i kompozitora, Daniela Roseingravea,

ROSENBERG-RUI ROSER
ROSENBERG-RUI, Vjekoslav, kompozitor (Varadin, 29. IV 1870 Zagreb, 16. II 1954). Prvu poduku u klaviru i violini dobio od oca, uitelja muzike u Varadinu; 188591 studirao na Konzervatoriju u Beu violinu (J. Griin), klavir (F. L6we) i kompoziciju (J. N. Fuchs). God. 189195 u Splitu, nastavnik na Muzikoj koli, dirigent pjevakog drutva Zvonimir i regens chori katedrale, 18951910 u Varadinu, gradski kapelnik, direktor Muzike kole i zboro-voda pjevakog drutva Vila i 191035 u Zagrebu direktor kole HGZ (od 1922 Muzika V. ROSENBERG- RUI akademija), gdje je uz administrativne poslove pouavao violi nu, klavir i dr. te vodio kolski orkestar. Uz to je bio i dirigent Drutvenog orkestra HGZ. Jedan od najistaknutijih predstavnika iz Zajeva k ruga, R.-R. je svojim djelima, osobito s podruja klavirske muzike, ispunio praznine u dotadanjem razvoju hrvatske muzike. Svoj muziki stil povezao je uz kasnu njemaku romantiku u vrijeme kada se u Hrvatskoj pojavljuju nove stilske tendencije, pa su njegova djela danas ve uglavnom zaboravljena. Izuzetak ine donekle solo-pjesme i klavirske sonate koje odaju solidno tehniko znanje u svladavanju muzike forme, a mjestimice i spon tanu invenciju. R.-R. je bio u Hrvatskoj posljednji svestrano obrazovan mu ziar, koji je s podjednakim uspjehom pouavao klavir i violinu, nastupao kao zborovoda i dirigent i bavio se kompozicijom.
DJELA. ORKESTRALNA: Sveana uvertira op. 2, 1893; Hrvatska uvertira op. 17; Valse intermezzo i dr. Koranice i dr. za duhaki orkes tar. KLAVIRSKA. etiri sonate: I, u As -duru op. 10, 1891; II, u D-duru op. 45, 1900; III, u b-molu op. 67, 1915 i IV, u D-duru op. 69, 1920. Niz kraih kompozicija. DRAMSKA. Opere: Kralj od Silbe op. 59 i Lijepa Klementina op. 43 (nedovrena). VOKALNA: kantata Kameni svatovi (A. enoa). Za zbor i orkestar: Na majinom krilu; Poslujmo sestrice i dr. Zborovi; oko 50 solo-pjesama; 6 dueta uz klavir i dr. INSTRUKTIVNA: kola za klavir, I II; kola za vio linu (10 sv.); Mali pijanista (2 sv.); Mali pijanista za klavir 4-runo; Album hrvalsko-slovenskih pjesama (2 sv. za violinu i klavir i 2 sv. za 2 violine); Biserje jugoslavenskih narodnih pjesama (4 sv.); Album dvopjeva za sopran i alt i dr. LIT.: J. Andreis, Vjekoslav Rosenberg-Rui (18701950), Muz ika revija, 1950, 5. K. Kovaevi, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. K. Fili, Glazbeni ivot Varadina, Varadin 1972. K. Ko.

231

stveno komorne i operne). Talijanski utjecaji naziru se u promjenljivim harmonijskim bojama, u sklonosti kromatici koju R. rado upotrebljava ne samo u basu nego i u melodici; njegovi se polagani stavci odlikuju neposrednou melodijskog izraza, nepoznatog u dotadanjoj njemakoj instrumentalnoj muzici. Nasuprot tomu, u jasnim ritmovima i u vedroj melodici njegovih plesnih stavaka iskrsava izrazita puka naivnost njegovih ranijih suitnih plesova. Rosenmiillerov se razvoj najjasnije ogleda u posljednjoj zbirci sonata iz 1682 (to je njegovo najznatnije djelo). U pojedinim sonatama postignuto je tematsko jedinstvo ponavljanjem- neto izmijenjenih tema u razliitim stavcima, a formalne suprotnosti ostvarene su izmjenjivanjem polaganih homofonih i brzih polifonih stavaka. R. je isto tako vaan i kao crkveni kompozitor. Osobito su vrijedni njegovi dijalozi na njemake tekstove i latinska kon certantna crkvena djela. Rosenmiillerovu pogrebnu pjesmu Welt ade, ich bin dein miide uvrstio je J. S. Bach u svoju ksntatu br. 27.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Paduanen, Alemanden, Courantcn, Balletten, Sarabanden za 3 glasa i b. c, 1645; Studienten-Music mit drey und fiinff Violen oder auch andern Instrumenten zu spielen (suite), 1654; Sonate da camera cioe Sinfonie, Alemande, Correnti, Balletti, Sarabande da suonare con 5 stromenti da arco, et altri, 1670; Sonate a 25 Stromenti da arco ed altri, 1682; nekoliko pojedinanih djela u rkp. CRKVENA: 2 mise; Kern-Spriiche, Mehrentheils aus heiliger Schrifft za 3 7 glasova i b. c, 1648; Andere Kern-Spriiche, 1652 53; oko 175 kompozicija, veinom sveani duhovni koncerti, dijalozi (sauvano 12 dijaloga), duh ovni koncerti i dr. NOVA IZD.: 1 suitu iz zbirke Studenlen-Music obj. A. Schering (Perlen alter Kammermusik, II, 4, 1914); 2 suite iz Studenten-Music obj. F. Hamel (Nagels Musik-Archiv, 61, 1930); 11 Sonate da camera iz zbirke tampane 1670 obj. K. Nef (DD T, I, 18, 1904); 1 sonatu iz iste zbirke obj. A. Egidi (1928); 2 sonate iz iste zbirke obj. E. F. Schmid (1930); 12 sonata iz zbirke tampane 1682 obj. E. Patzold (1954 56); 2 sonate iz iste zbirke obj. F. Saffe (Nagels Musik-Archiv, 29 i 30, bez god.); 1 sonatu za 2 violine i b. c. obj. J. Mertin C1934); 8 pogrebnih kompozicija za 5 glasova obj. F. Hamel (1930); 9 kompo zicija iz zbirke Kern-Spriiche, I, obj. D. Krtiger (bez god.); 8 kompozicija iz zbirke Kern-Spriiche, II,obj. A. Tunger; misu d obj. F. Commer {Muica sacra, 24, 3, 1863) i E. Manolt (bez god.); Lamentationes Jeremiae obj. F. Hamel (Nagels Musik-Archiv, 27 i 28, 1929); pojedinane crkvene kompozicije obj. F. Commer, M. SeifTert i F. Hamel. LIT.: A. Hornefjer, Johann Rosenmuller (disertacija), Berlin 1898. F. Hamel, Gestaltungs- und Stilprinzipien in der Vokalmusik Johann Rosenmullers, Nebst einem vollstandigen thematischen Verzeichnis seiner Werke, 1930 (rkp.). Isti, Die Psalmkompositionen Johann Rosenmullers (disertacija), Giessen 1930, obj. Leipzig, Strasbourg i Ziirich 1933. M. Geck, Johann Rosenmuller, MGG, XI, 1963. B. A.

ROSENBOOM, David, ameriki kompozitor (Fairfield, Iowa, 9. IX 1947 ). Na University of Illinois studirao kompoziciju (G. Binkerd, S. Martirano) te eksperimentalnu i kompjutersku muziku (L. Hiller); 197071 privatno uio indijsku muziku (Pandit Pran Nath). Composer-in-residence na Univerzitetu u Buffalu (196768), zatim 196870 nastavnik elektronskog studija Univerziteta u Torontu; 1969 utemeljio Neurona Co. za istraivanje elektronskog i multimedia stvaralatva; uz to je umjetniki direktor servisa Electric Ear u New Yorku. Ide meu najistaknutije propagatore ? muzikog teatra.
DJELA (izbor): Contrasts za violinu i orkestar, 1963; trio za klarinet, trublju i kontrabas, 1966; Caliban upon Setebos za orkestar, 1966; Pocket Pieces za flautu, saksofon, violu i udaraljke, 1966; The Thud, Thud, Thud of Suffocating Blackness za instrumente, vrpcu i svjetlo, 1967; To That Predestined Dancing Place za kvartet udaraljka, 1967; Then We Wound Our Way through an Aura of Golden Yellow Gauze za svirae i glumce, 1967; She Loves Me, She Loves Me Not, kazalini komad, 1968; Urboui za vrpcu i film, 1968; And Come Up Dripping za obou i kompjuter, 1968; 6 Hoto Much Belter if Plymouth Rock Had Landea on the Pilgrims za elektronske i tradicionalne instrumente, 1969 71; Exology of the Skin, eksperimentalna kompozicija, 1970. SPISI: Saturation in Mulli-Media, The Continuum, 1968, 1; . . . the future of art and power. For the Last Several Million Years, The Composer, 1970.

ROSENTHAL, Manuel, francuski kompozitor i dirigent (Pariz, 18. VI 1904 ). Studirao na Parikom konzervatoriju i kod M. Ravela. Nakon uspjenog debija 1928 s Concerts Pasdeloup vodio Orchestre Symphonique de Pari, a 1935 39, 194446 i od 1963 Orchestre National de la Radiodiffusion francaise. Gostovao u mnogim zemljama Evrope, u Izraelu, SAD i Junoj Americi. Od 1948 profesor kompozicije na College of Puget Sound u Tacomi (SAD), 1949 51 dirigent simfonijskog orkestra u Seattleu, a po povratku u domovinu od 1962 profesor dirigiranja na Parikom konzervatoriju i od 1964 dirigent u Liegeu. Kompozicije mu se odlikuju finim osjeajem u kombiniranju instru mentalnih boja.
DJELA. ORK ESTRALN A: s imfo nija , 1949; simfo nijska pjes ma Ma ~ gic Manhattan, 1948; Aesopi convivium za violinu, klavir i orkestar, 1948. Suite-Les petits metiers, 1936; Musique de table, 1941; Noe villageoise, 1941 i Sympho~ nie de Noel, 1947. Komorne kompozicije. Suita za dva klavira. DRAM' SKA. Opere Rayon des Soieries, 1930; Les Femmes au tombeau, 1957 i Hop' Signor, 1962. Muzika komedija La Poule noire, 1937; baleti Un Baiser pour rien, 1936 i Que le diable Vemporte, 1948; koreografska poema La Fete du Vin, 1937; opereta Les Bootleggers, 1933. VOKALNA: oratorij Saint Francois a"Assise za zbor, orkestar i vibrafon, 1939; kantata Pour le temps de la Nalivite, 1944; solo-pjesme. Misa Deo gratias, 1941. LIT.: G. Ferchault, Manuel Rosenthal, MGG, XI, 1963.

ROSENMULLER (Rosenmiller), Johann(Giovanni), njemaki kompozitor (Olsnitz, Vogtland. Saska, oko 1619 Wolfenbiittel, pokopan 12. IX 1684). God. 1640 student teologije na Univerzitetu u Leipzigu, gdje je 1642 postao pomoni uitelj u koli sv. Tome, kasnije i Baccalaureus funerum i zamjenik kantora T. Michaela; uz to od 1651 orgulja u crkvi sv. Nikole. Optu en zbog nedolina ponaanja, morao je 1655 pobjei iz Leipziga. ini se da je jo neko vrijeme boravio u Njemakoj, moda u Hamburgu, a zatim je mnogo godina ivio u Italiji. Premda o tom vremenu nema tonih podataka, smatra se da se najkasnije 1660 nastanio u Veneciji, gdje je bio uitelj J. Ph. Kriegera. Potkraj ivota, vjerojatno od 1682, bio je dvorski kapelnik u Wolfenbiittelu. R. je jedan od najznatnijih njemakih instrumentalnih kompo zitor a prije Bacha i Handela. U svojim djelima on je uspjeno stapao u vlastiti muziki izraz stilske elemente njemake tradicio nalne polifone umjetnosti i suvremene talijanske muzike (prven-

ROSENTHAL, Moriz (Maurycy), poljski pijanist (Lavov, 18. XII 1862 New York, 23. IX 1946). Uenik Konzervatorija u Lavovu (K. Mikuli) te R. Joseffvja u Beu i F. Listza u Weimaru i Rimu. Od 1876 koncertirao i ve 1890 bio jedan od najznamenitijih svjetskih pijanista. ivio je u Beu, odakle je poduzimao brojne turneje po cijelome svijetu. God. 1938 nastanio se u SAD. R. je s neusporedivom lakoom svladavao najtee tehnike probleme svoga instrumenta i slovio na poetku svoje karijere kao najvei tehniar klavira, ali se s vremenom razvio u dubokog izraajnog interpreta klavirske muzike. Objavio je Schule des hoheren Klavierspiels (sa L. Schvtteom, 1892). Komponirao je djela za klavir (plesove, varijacije i dr.).
LIT.: W. Niemann, Meister das Klaviers, Berlin 1919. R. Sietz, Moriz Rosenthal, MGG, XI, 1963.

ROSER, Franz de Paula, austrijski pjeva (tenor), dirigent i kompozitor (Naarn, 17. VIII 1779 Budimpeta, 12. VIII 1830). Sin i uenik Johanna Georga, kapelnika katedrale u Linzu; 1789 kratko vrijeme uio kod W. A. Mozarta u Beu, a zatim se usavravao kod G. Pastervvitza i J. G. Albrechtsbergera. Ka pelnik u Freibur gu (Breisgau) i opernih druina u Parizu i Ve roni; kao tenor nastupao u Klagenfurtu i Peti. Od 1811 kazalini kapelnik u Linzu, Beu (181223) i Peti (182425). Svoje najvie domete ostvario je na muziko -scenskom podruju.

232

ROSER ROSSELLINI
Opere: Psiche e amore, 1797; La Forza delVamore, 1798; Elisene. Pr von Bulgarien, 1807; / Custode di se stesso, 1808; L Assassino per vendett i dr. Singspiel Die Felsen bei Arona; pantomime Der durch Zauberei gl Schriffbruch des Harlequins, 1796 i Das Zauberhornchen, 1796. VOK. Kantate: // Cyclope; Marte; Auf Mozarl's Tod, 1798; solo-pjesme (Ir tomba oscura). LIT.: H. Engel, Der angeblich Beethovensche Klavierkonzertsatz, Beethoven-Jahrbuch, 1925. J. Buiga, Johann Josef Rosler, MGG, X

DJELA. DRAMSKA (izbor). Opere: Das Waldweibchen, 1800; Florindo a Cordona, 1810; Melchyora, die Wassernixe von Muhllacken, 1812; Der unterirdischer Gang, 1812; Die Kosaken in Leipzig, 1813; Die blaue Katze, 1824 i Die Hochzeit zu Pistoia, 1828. Opereta Vierfaches Ungliick, 1812. Singspieli: Der Vngliicksvogel, 1819 i Die Geschzuister auf dern Lande, 1819. Igrokazi s muzikom: Der Kampf fiirs Vaterland, 1815; Kuno von Werningen, 1815; Die Befreytmg von Holland, 1816; Die Hohle Soncha, 1828 i Der Leopard und der Hund, 1829. Muzike prie: Die Prinzessin Farakunkel, 1814; Das Geistergelage der sieben Briider, 1816; Die Wunderlampe, 1817; Kupfer, Silber und Gold, 1823; Die Fee aus Frankreich, 1823; Der Barbier und der Waldgeist, 1823; Der Wolfsbrunnen, 1823; Die Elfeninsel, 1824; Die Verbannung aus dem Zauberreiche, 1828; Der Alpenhonig und die Mutter, 1829 i Der Tod am Hochzeitstage, 1829. ORKESTRALNA: 2 koncerta za rog; Douze allemandes, 1817; plesovi. CRKVENA: 19 misa; Tantum erge za soliste i komorni sastav; graduali; ofertoriji i dr. LIT.: O. Wessely, Das Linzer Musikleben in der ersten Halfte des 19. Jahrhunderts,Jahrbuch der Stadt Linz, 1953. A. Bauer, Opern und Operetten in Wien, Graz-Koln 1955. O. Wessely, Franz de Paula Roser, MGG, XI, 1963.

ROSETTI, Francesco Antonio -> Rosler, Frantiek Antonin ROSING, Vladimir, ruski pjeva, tenor (Petrograd, 23. I 1890 Los Angeles, 24. XI 1963). Uenik J. de Reszkea, G. Sbriglie i G. Povvera, na opernoj pozornici debitirao 1912 u Petrogradu kao Lenski (ajkovski, Evgenij Onjegin). Od 1915 u Londonu, nastupao kao operni i koncertni pjeva, a 1921, nakon gostovanja u Parizu i Madridu, emigrirao u SAD, gdje je 1923 postao direktor operne kole na Eastman School of Music u Roche-steru. Veoma agilan organizator, osnovao je operne druine American Opera Company i British Music-Drama Opera Compa-ny (1936) s kojom je gostovao u londonskom Covent Gardenu, a 1939 utemeljio je i vodio Southern California Opera Association u Los Angelesu. Uz to je djelovao kao redatelj i direktor vie opernih poduzea u New Yorku i Chicagu. ROSLAVEC, Nikolaj Andrejevi, ruski kompozitor (Suraj, ernigovska gubernija, 5. I 1881 Moskva, 23. VIII 1944). Studirao na Konzervatoriju u Moskvi (J. Hfimalv, S. N. Vasilenko). U mladenakim radovima primjenjivao je moderna sredstva izraavanja. Njegova violinska sonata iz 1913 jedan je od prvih pravih primjera atonalne muzike u Rusiji. Uvjereni marksist, borio se da politiki i estetski opravda tekovine tadanje evropske avan garde. Krae je vrijeme vodio Dravnu nakladu i Konzervatorij u Harkovu. Kasnije je napustio moderni pravac i pokuao pisati laku kazalinu muziku, masovne pjesme i koranice; u tim vrstama nije postigao uspjeh, pa se njegovo ime nakon 1930 vie ne susree u javnom ivotu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1922; simfonijske pjesme ovjek i more, 1921 i Konac svijeta, 1922; koncert za violinu, 1925. KOMORNA: 5 gudakih kvarteta; 2 klavirska tria; kvintet za harfu, obou, 2 viole i violonelo; 5 sonata za violinu i klavir; 2 sonate za violonelo i klavir. Dvije sonate i dr. kompozicije za klavir. Scenska muzika. Solo-pjesme. LIT.: G. Waldmann, Nikolai Andrejewitsch Roslawetz, MGG, XI, 1963. D. Gojowy, N. A. Roslawetz, ein Fiihrer der Zwolftonkompositionen, MF, 1969.

ROSPIGLIOSI, Giulio (papa Klement IX), tal pjesnik i libretist (Pistoia, 28. I 1600 Rim, 9. XII 1669) ziki i knjievno vrlo obrazovan. U Rimu stupio u slubu nali F. i A. Barberinija, mecena koji su sagradili i 1632 c svoj privatni Teatro delle quattro Fontane, prvo rimsko d kazalite, u kojem je R. suraivao kao dramski pjesnik i libretist. God. 1644 52 bio apostolski nuncij na kralje dvoru u Madridu, a 1667 postao je papa. Bio je pokrovite ziara, knjievnika i pjevaa. Njegova libreta, nastala pod nim panjolskim utjecajem (Calderon, Lope de Vega), su zaboravljena, ali su historijski vana, osobito po tome, to c na scenu komine operne likove.
DJELA. Libreta: Sant' Alessio (muzika S. Landi), 1632; Erminia si dano (prema Tassu; muzika M. Rossi), 1633; // Falcone (prema Bot V. Mazzocchi), 1637 (II proirena verzija, pod naslovom Chi soffre, sj Mazzocchi i M. Marazzoli, 1639); // Palazzo incantato (// Palazzo d\ prema Ariostu; L. Rossi), 1642; Dal male U bene (prema Calderonu; Abbatini i M. Marazzoli), 1653; La Comica del cielo ovvero La Baltesara Abbatini), 1668 i dr. LIT.: J. Sanesi, Poesie musicali di Giulio Rospigliosi, Pistoia 1! U. Rolandi, La prima commedia musicale rappresentata a Roma ne Nuova Antologia, 1927. 6\ Reiner, Collabration in Chi soffre sper Music Review, 1961. H. Kiihner, Giulio Rospigliosi, Papst Cleme MGG, XI, 1963.

ROSLER (Rd ssler), Frantiek Antonin (Franz Anton poznat i kao Rosetti, Francesco Antonio), eki kompozitor (Mimon, Litomefice, krten 26. X 1746 Ludwigslust, 30. VI 1792). Muziku uio u Kutnoj Hori, Znojmu i Olomoucu. God. 177389 kontrabasist (od 1780 i dirigent) u slubi kneza Ottingen-Wallensteina. Za boravka u Parizu (1781) upoznao Ch. W.Glucka i N. Piccinija. Od 1789 dvorski dirigent u Ludwigslustu. U svojim djelima, medu kojima se trajnom vrijednou istiu gudaki kvarteti i neke simfonije, sjedinjuje elem ente baroka i klasike. U vrlo uspjelim polaganim lirskim stavcima esto je blizak ekoj i austrijskoj narodnoj pjesmi.
DJELA. ORKESTRALNA: 44 simfonije; oko 30 simfonija u rkp.; Sinfonia concertante za 2 violine; 2 Sinfonie concertante za 2 roga. Koncerti: 4 za klavir; 11 za flautu; 4 za klarinet; 8 za rog; 1 za 2 roga i 2 za fagot; oko 40 koncerata za razliite instrumente u rkp.; nokturni; 12 menueta. KOMORNA: 25 gudakih kvarteta; 37 klavirskih trija; nekoliko divertimenta za trio; Harmonie za duhaki oktet; 12 partita za duhae; 27 sonata za klavir i violinu. Klavirske sonate. Opera Das Winterfest der Hir ten, 1789; muziki igrokaz La Matinee des artistes, 1789. VOKALNA. Oratoriji: Der sterbende Jesus, 1786; Jesus in Gethsemane, 1792 i Der Tod Jesu. Kantata Hallelujah, 1791; 3 rekvijema. NOVA IZD.: 5 simfonija s tematskim katalogom obj. O. Kaul (DTB, 1912); Pastoralnu simfoniju obj. H. Schultz (1936); koncert za rog obj. S. Beck (1942) i H. Fitzpatrick (1961); koncert za fagot obj. D. Stevens (1955); nokturno za orkestar obj. V. Belsky (1957); izbor iz komorne muzike z a duhae, gudakih kvarteta i koncert za rog obj. O. Kaul (DTB, 1925); partitu za duhae obj. F. Kneusslin (Fu'r Kenner und Liebhaber, 1954); izbor klavirskih djela obj. H. Giinther (Beitrag zur Klaviermusik, 1936 i Fur Kenner und Liebhaber, 1954); odlomke jz oratorija obj. A. Brandenburg (1910 i 1915). LIT.: O. Kaul, Die Vokalvverke A. Rosslers, Kbln 1911. H. Fitzpatrick, Alias Antonio Rosetti A Biographical Precis, Music and Letters, 1962. Isti, Rosler Franz Anton, MGG, XI, 1963. Isti, Thematisches Ver^eichnis der Instrumentalvverke von Anton Rosler, Wiesbaden 1968.

ROSS, Herbert, ameriki plesa i koreograf (Brc N. Y., 13. V 1926 ). Klasini balet uio kod H. Platoi Leslie i D. Humphrev. God. 1947 debitirao kao koreograf trajniji uspjeh postigao 1950 na Broadwayu baletom Ca{ (Bartok). Sa J. i R. Wardom osnovao Ballet d'Action (19: koji je koreografirao djela Paean (Safina lirika, muzika E. C son), Ovid Metamorphoses (Schonberg) i Tristan (Wagner to je od 1954 s velikim uspjehom reirao nekoliko musicala ( of Flozvers, 1954; Body Beautiful i Wonderful Tozvn, 195* nian's Rainbozv, 1960), kao i plesne toke u filmu Carmen Na festivalu u Spoletu sudjelovao 1959 s koreografijama Dark Songs (Kfenek), Serenade for Seven Dancers (Bernst Angel Head (jazz-muzika). God. 1960 sa svojom supn plesaicom N. Kave, osnovao trupu Ballet of Two Wo kojom je gostovao i na mnogim evropskim festivalima. ROSSEAU, Norbert, belgijski violinist i kompozitor ( 11. XII 1907 ). udo od djeteta, ve 1915 zapoeo nas kao violinist u Italiji, a 1919 kao dirigent u Belgiji. Mi obrazovanje stekao na konzervatoriju Santa Cecilia u Rim R. Silvestrija (klavir), C. Dobicija (fuga) i F. Germanija (orj a usavravao se kod G. Mulea i O. Res pighija. Ranjen 1 desnu ruku, ostavio koncertantnu karijeru i posvetio se kc ziciji. Njegova iroko zasnovana djela imaju osebujna stilski ljeja koja odudaraju od standardnih znaajka muzike X
DJELA. ORKESTRALNA : simfonija, 1954; Suite agreste op. 20, simfonijske pjesme Rousslane, 1936 i H 2 O, 1939; koncert za orkestar, Pieces symphoniques op. 38, 1949; preludij i fuga za orgulje i gudae, koncert za duhaki kvintet i orkestar. KOMORNA: gudaki kvartet, duhaki kvintet, 1955; Trois jouets za duhaki trio, 1955; sonatine za klavir i za klarinet i klavir, 1956. DRAMSKA: opera Sicilienne, 1947 certna opera Les Violons du Prince, 1954; balet Le dernier rendez-vous VOKALNA. Oratoriji: Inferno, 1940; L'An mille, 1946 i Maria v Kerselaar, 1952. Kantate Incantations, 1951 i (djeja) Zeepbellen, 1961. -pjesme: Stornello romano, 1928; Gij zijt een kind maar, 1953; L'Eau passe CRKVENA: Sinfonia liturgica za zbor i orkestar; misa op. 40, 1948; solemnis op. 46, 1953; La Messe des Morts a Is, 1960; Stabat Mater. LIT.: R. Wagnermee, La Musique belge contemporaine, Bruxelles A. van der Linden, Norbert Rosseau, MGG, XI, 1963.

ROSLER (Rdssler), Jan Jozef, slovaki kompozitor (Banska tiavnica, 22. VIII 1771 Prag, 29. I 1813). Prvu muziku poduku dobio od oca, a zatim bio samouk, posv etivi se muzici protiv volje roditelja. Od 1795 bio je kazalini kapelnik u Pragu; od 1805 u Beu, najprije dvorski kapelnik, zatim pijanist u slubi kneza Lobkovvitza.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 3 simfo nije; koncert za klavir; 3 gu daka kvarteta; 2 sonate z a violinu i klavir; kompozicije za klavir. DRAMSKA.

ROSSELLINI, Renzo, talijanski kompozitor i muzik tiar (Rim, 2. II 1908 ). Brat filmskog reisera Roberta dirao kod G. Salustija i na Konzervatoriju i akademiji . Cecilia u Rimu. God. 1933 34 vodio Liceo Musicale u seu, 194042 predavao kompoziciju na Konzervatoriju u Pc od 1942 profesor je kompozicije na Konzervatoriju u Rimu je i muziki kritiar lista // Messaggero. Njegova se djela od jasnoom, lirskom invencijom i potivanjem tradicije. U s nijskim djelima esto dolaze do izraaja ritmiko-melodika ljeja talijanskog folklora. U operi trai suvremeniji izraz tako u La Guerra unosi iskustva iz neorealistikog filma.
DJELA. ORKESTRALNA: Suite in tre tempi, 1931; suita-rapsodij; gar, 1932; PreludioalVAminta del Tasso, 1933; tampe della vecchia Roma, Terra di Lombardia, 1938; Stornelli della Roma bassa, 1946; Canzoni della alta, 1948; Canzone del ritorno, 1956. KOMORNA: klavirski trio, La Fontana malata za violonelo i klavir, 1928. Kompozicije za klavir (s 1943). DRAMSKA. Opere: La Guerra, 1956; II Vorlice, 1958; La I 1958; Uno Sguardo daVponte, 1961; // Linguaggio dei fiori, 1963; La Let del ritorno, 1966; L'Avventuriero, 1968 i L'Annonce faite a Marie, 1970.

ROSSELLINI ROSSI LEMENI MAKEDON

vizijska opera La Campane, 1959. Baleti: La Danza di Ddssine, 1934; Racconto d'inverno, 1947; Canti del Goljo di Napoli, 1954; Poemetti pagani, 1960 i // Ragazzo e la sua ombra, 1966. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: oratoriji La Suora degli emigranti, 1947 i Santa Caterina da Siena, 1947; kantata Roma cristiana, 1940; solo-pjesme. Del mio teatro, Muica d'oggi, 1961. LIT.: N. Piccinelli, II Teatro di Rossellini, Muica d'oggi, 1961. A. Damerini, Renzo Rossellini, MGG, XI, 1963.

233

ROSSI, Lauro, talijanski kompozitor i dirigent (Macerata, 19. II 1810 Cremona, 5. V 1885). Studij zavrio 1829 na Collegio S. Sebastiano u Napulju (G. Crescentini, G. Furno, N. Zingarelli). Dirigent rimskog Teatro della Valle, 183543 vodio opernu druinu u Meksiku, s kojom je gostovao u Habani i New Orleansu. God. 1850 71 bio je direktor Konzervatorija u Milanu, a 1871 78 u Napulju. Kasnije se nastanio u Cremoni.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Le Contesse villane, 1829; Costanza e Oringaldo, 1830 (sa P. Raimondijem); Lo Sposo al lotto, 1831; La asa in veridita, 1831; La Scommessa di matrimonio, 1831; Baldovino, liranno di Spoleto, 1832; // Maestro di scuola, 1832; // Disertore svizzero, 1832; Le Fucine di Bergen, 1833; La asa disabitata, 1834; Amelia, 1834; Leocadia, 1835; Giovanna Shore, 1836; // Borgomastro di Schiedam, 1844; Dotlor Bobolo, 1845; Cellini a Parigi, 1845; Azema di Granata, 1846; Bianca Contarini, 1847; // Domino nero, 1849; Le Sabine, 1852; L'Alchimista, 1853; La Sirena, 1855; Lo Zingaro rivale, 1867; // Maestro e la cantante, 1867; Gli Artisti alla fiera, 1868; La Contessa di Mons, 1874; Cleopatra, 1876 i Biom, 1877. Scenska muzika i dr. Prirunik Guida a un corso di armonia pratica orale, 1858. LIT.: G. Radiciotti, Elenco delle opere di Lauro Ricci, Macerata 1910. G. Pannain, 800 musicale italiano, Milano 1952. U. Prota-Giurleo, Lauro Rossi, MGG, XI, 1963.

Santa Cecilia. God. 193744 dirigent orkestra Maggio Musicale Fitrentino u Firenci te ujedno operni dirigent u razliitim talijan skim gradovima. Od 1946 dirigent simfonijskog orkestra Radija u Torinu, s kojim je gostovao u Engleskoj, Belgiji, vicarskoj i Francuskoj. Uz to predaj e dirigiranje na tamonjem Konzer vatoriju. Jedan od najistaknutijih talijanskih opernih i koncertnih dirigenata, uiva veliki ugled i izvan domovine.
LIT.: C. Righini, Mario Rossi, Enciclopedia dello spetcacolo, VIII, Roma 1961. R. Schaal, Mario Rossi, MGG, XI, 1963.

ROSSI, Michelangelo (zvan Michelangelo del Violino), talijanski kompozitor i violinist (Genova, oko 1602 -Rim,7. VII 1656). O njegovu ivotu ima malo podataka. God. 1624 u slubi kardinala Maurizija di Savoia u Rimu; 1629 boravio u Torinu, 1633 izvodi se u Rimu njegova opera Erminia sul Giordano; 1638 u slubi dvora u Modeni; od 1639 kapelnik u Forliju. Rossijevi suvremenici cijenili su ga u prvom redu kao virtuoza na violini. Kao operni kompozitor ide medu predstavnike raskone barokne rimske kole XVII st. Meutim, njegovo trajno znaenje je u djelima za embalo i orgulje. Deset njegovih velikih tampanih tokata iznenauje bogatstvom i originalnou gradnje i invencije. Uz virtuozne figuracije, ponavljanja i sekvenciranje primjenjuje i stile recitativo; disonance i nagle modulacije u slubi su mu zikog izraza.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Toccate e corenti d' intavolatura d' organo e cimbalo, III izd. (?), 1657. U rukopisu: 4 tokate; 4 Partite sopra la Romanesca; 2 verseta. Opera Erminia sul Giordano, 1633 i Andromeda, 1638. Dvije arije za sopran i b. c. (rkp.). NOVA IZD.: zbirku tokata iz 1657 obj. L. Torchi (L y Arte musicale in Italia nei secoli XIV XVIII, III); cjelokupna djela za instrumente s tipkama obj. A. Toni (Raccolta nazionale delle musiche italiane, l i o 113, 1920); po jedine kompozicije obj. G. Tagliapietra, F. Boghen, B. Bartok i dr. LIT.: A. Toni, Michelangelo Rossi, Cenni biografici, Bollettino Bibliogra fico Musicale, 1927. U. Rolandi, L'Andromeda musicata da Michelangelo Rossi, Rassegna Dorica, 1932. O. Mischiali, Michelangelo Rossi, MGG, XI, 1963. G. Rose, Purcell, Michelangelo Rossi and J. S. Bach: Problems of Authorship, AML, 1968.

ROSSI, Luigi (Aloysius De Rubeis), talijanski kompozitor (Torremaggiore, Foggia, 1598 Rim, 19. II 1653). Uenik G. de Macquea u Napulju. Od 1620 u Rimu u slubi princa Borghesea i od 1641 virtuoso da camera kardinala Barberinija; u njegovom ka zalitu izvodi 1642 svoju operu // Palazzo incantato, a 1647 u Parizu operu Orfeo. Posljednje godine ivota (vjerojatno od 1650) proveo je u Rimu. R. je jedan od najveih majstora kantate u poetku njena procvata; uz G. Carissimija, on je najznatniji predstavnik rimske kole. Komponirao je preteno solo -kantate, od kojih su neke vrlo kratke i sastoje se samo od recitativa i ariette. No, u njegovim rukama kantata postaje i sloena forma, u kojoj se recitativ, arioso i arija slobodno izmjenjuju, da bi izgradi li 2, 3, pa ak i 14 dije lova; posebnu vanost pridaje izgradnji recitativa. R. je izvoran melodiar. Njegova je nadarenost preteno lirska. Kao operni kompozitor nije odigrao znatniju historijsku ulogu, ali je putem svojih kantata utjecao na povezivanje recitativa i arije u razvijene prizore.
DJELA: opere // Palazzo incantato (II Palazzo a"Atlante), 1642 i Orfeo^ 1647. VOKALNA. Oratoriji: Oratorio per la settimana santa; Santa Caterina alla rota i Gioseppe figlio di Giacobe. Kantate: 199 za 1 glas i b. c.; 65 za 2 glasa i b. c; 23 za 3 glasa i b. c. i 3 za 4 glasa i b. c. Kantate nesigurne atribucije: 109 za 1 glas, 24 za 2 glasa, 4 za 3 glasa i 1 za 4 glasa. Duhovne arije; ariette. Osam moteta: 3 za 1 glas i b. c.; 2 za 2 glasa i b. c.; 1 za 3 glasa i b . c; 1 za 4 glasa i b. c. i 1 za 3 glasa, violinu, harfu i orgulje. NOVA IZD.: dijelove iz opere Orfeo obj. H. Goldschmidt (Studien zur Geschichte der italienischen Oper im 17. Jahrhundert, 2 sv., 1901 i 1904); 2 kantate obj. F.-A. Gevaert (Les Gloircs d'Italie, 1864); 1 kantatu obj. E. J. Dent (Italian Chamber Cantatas, The Musical Antiquary, II, 1911); 1 kantatu obj. W. Apel i A. T. Davison (Historical Anthology of Music, II, 1949); 2 canzone obj. L. LandshorT (Alte Meister des Bel canto, 5 sv., 191227); 1 ariju da capo obj. H. Riemann (Handbuch der Musikgeschichte, II izd. 1922). LIT.: R. Rolland, Notes sur L'Orfeo de Luigi Rossi et sur les musiciens italiens a Pari sous Mazarin, Revue d'histoire et de critique musicales, 1901. Isti, Le premier opera a Pari, Musiciens d'autrefois, Pari 1908. A. Wotauenne, Etude bibliographique sur le compositeur Luigi Rossi, Bruxelles 1909. A. Cametti, Alcuni documenti inediti su la vita di Luigi Rossi, SBIMG, 1912 13. H. Prunieres, Notes bibliographiques sur les cantates de Luigi Rossi au Conservatoire de Naples, ZIMG, 1912 13. Isti, L'Opera italien en France avant Lully, Pari 1913. A. Ghislanzoni, Luigi Rossi (s popisom djela), Milano i Roma 1954. Isti, Tre oratori e tre cantate morali di Luigi Rossi, Revue Belge de Musicologie, 1955. W. C. Holmes, Luigi Rossi, MGG, XI, 1963. E. Caluori, Luigi Rossi, The Wellesley Edition Cantata Index Series, III (2 sv.), Wellesley 1965. B. A.

ROSSI, Salomone, talijanski kompozitor i violinist (Mantova, oko 1570 oko 1630). U svojim kompozicijama uvijek se potpisuje // Ebreo; ponekad svoje ime pie u originalnom hebrejskom obliku Shlomoh Me-ha-Adumim (Salamon od Crvenih). God. 1587 1628 u slubi vojvoda Gonzaga u Mantovi, vjerojatno kao violinist; ravnao i ansamblom idovskih instrumentalista. Poslije smrti posljednjeg vojvode iz obitelji Gonzaga i poto su 1630 carske trupe opljakale Mantovu, gubi mu se trag. Njegova muzika slijedi ideal mirne ljepote, u njoj nema dramatskih uzbuenja. Uz G. G. Gastoldija, A. Striggia, L. Viadanu, C. Monte verdija i druge R. je jedan od osnivaa mantovske violinistike kole. Jedan je od prvih koji u instrumentalni m djelima kombinira polifoniju i homofoniju i pie varijacije na poznate ostinatne basove {Aria di Ruggiero, Romanesca i dr.).
DJELA. INSTRUMENTALNA: U l libro delle Sinfonie e Gagliarde za 3 5 gl. za 2 viole ili 2 korneta i chitarrone ili koji drugi ins trument, 1607; // 2 libro delle Sinfonie e Gagliarde za 3 5 gl. za 2 viole i chitarrone, uz nekoliko canzona za 4 gl., 1608; // JJ libro de varie Sonate, Sinfonie, Gagliarde, Brandi e Corrente za 2 viole i chitarrone ili slian instrument, II izd. 1623; U 4J libro de varie Sonate... za 2 violine i chitarrone ili slian instrument, 1622. Balleito za prikazanje G. B. Andreinija La Maddalena, 1617. VOKALNA: II i libro delle Canzonette za 3 gl., 1589; 5 knjiga madrigala za 5 gl. od II do V knjige uz b. c, 1600, 1602, 1603, 1610 i 1622; madrigali za 4 gl. i b. c, 1610; Madrigaletti za 2 gl. i b. c, 1628. Salmi e cantici ebraici, 28 kompozicija za 4 8 gl., 1622 (originalni hebrejski naslov Ha Shirim Asher LV Shlomoh). NOVA IZD.: Salmi e cantici ebraici obj. V. d' Indy (Cantiaues de Salomon Rossi, 1877; isto izd. nanovo obj. Sacred Music Press, 1954); kompozicije koje su izostavljene u d'Indvjevu izdanju obj. E. Werner (1956); izbor madrigala obj. V. d' Indy (Cantiques de Salomon Rossi, 1877); 6 dueta obj. L. LandshorT (Alte Meister des Bel-Canto, 1912 27); pojedine instrumentalne kompozicije obj. P. Nettl (Alte jiidische Spielleute und Musiker, 1923) i S. Lovvenherz (1937). LIT.: E. Birnbaum, Jiidische Musiker am Hofe zu Mantua von 1542 1628, Wien 1893. P. Nettl, Alte jiidische Spielleute und Musiker, Praha 1923. A. Einstein, Salomone Rossi as Composer of Madrigals, Hebrew Union College Annual, 195(3 51. H. Weissgall, The Synagogue Music of Salomone Rossi, New York 1953. P. Nettl, Salomone Rossi, MGG, XI, 1963.

ROSSI, Luigi Felice, talijanski kompozitor i muziki pisac (Brandizzo, Torino, 27. VII 1805 Torino, 20. VI 1863). Uenik Padra S. Matteija u Bologni, studirao zatim u Napulju kod P. Raimondija i N. A. Zingarellija na konzervatoriju 5". Pietro a Majella. Nastavnik muzike u Torinu, bio je suradnik vie strunih publikacija (Gazzetta Musicale di Milano).
DJELA: opera Gli Avventurieri, 1835. CRKVENA: mise (Crescentino; Alessandria; Corio; Settimo i dr.); rekvijemi; 6 Tantum ergo; Te Deum; psalmi; laude; vespere; litanije; moteti; himne i dr. SPISI: Memoriale del metodo di lettura musicale e canto elementare..., 1852; Metodo di lettura musicale e canto elementare applicato alVinsegnamento simultaneo, 1854; Esercizi pratici del metodo di lettura musicale ali' insegnamento simultaneo (2 izdanja); Memoriale del metodo di canto corale . . . Seconda edizione . . .; Metodo pratico per Vinse gnamento simultaneo del canto corale (vie izdanja); Metodo per contrabasso d'orchestra (sa G. Angloisom) i dr, Preveo na talijanski: Corso di contrappunto e fuga L. Cherubinija; Corso di compozisione musicale A. Reiche; Trattato elementare d"armonia F.- J. Fetia; Breve trattato di contrapunto W. A. Mozarta i Studi di Basso generale L. van Beethovena.

ROSSI, Mario, talijanski dirigent (Rim, 29. III 1902 ). Studirao na konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu (O. Respighi, G. Setaccioli). God. 1926 36 zamjenik B. Molinarija u Augusteu u Rimu; 193136 predavao dirigiranje na konzervatoriju

ROSSI, Tino, francuski pjeva zabavne muzike (Ajaccio, 29. IV 1908 ). Kao chansonnier debitirao u Marseilleu, a zatim pjevao s velikim uspjehom u Parizu (L'A.B.C. i Casino). Popularnost u cijelom svijetu stekao je osobito pjesmom Corse, ile d'amour. Nastupao je u brojnim muzikim filmovima za koje je esto sam pisao scenarije. ROSSI LEMENI MAKEDON, 1. Nicola, talijanski pjeva, bas (Carigrad, 6. XI 1920 ). Uio u Veroni, a na op ernoj pozornici debitirao 1946 u Veneciji kao Varlaam (Musorgski, Boris Godunov). Ubrzo se uvrstio medu najpoznatije suvremene pjevae, pa nastupa na svim velikim opernim pozornicama Evrope i SAD (Metropolitan). Njegove su najbolje kreacije Boris Godunov (Musorgski), Mefistofele (Boito) i Don Giovanni (Mozart). 2. Virginia (rod. Zeani), pjevaica, sopran (Bukuret, 21. X 1928 ). ena Nicole; rodom Rumunjka, pjevanje uila u Bukuretu i Milanu (A. Pertile); na opernoj pozornici debitirala 1948 u Bologni. Li rski sopran izvanredne izraajnosti, ostvarila

234

ROSSI LEMENI MAKEDON ROSSINI

je niz kreacija, medu kojima treba posebno istai ulogu Violette recitativo secco nadomjestio recitativom uz pratnju orkesti (Verdi, La Traviatd), u kojoj je nastupila vie od 500 puta. Uz citativo accompagnato, stromentato). Bio je to slijedei stu uloge u Bellinijevim i Donizettijevim operama, njezin repertoar razvoju Rossinijeva opernog stila i njegov novi trijumf. Goc obasee i niz drugih opernih likova, kao to su Mirni (Puccini, ostvaruje s kominom operom Barbiere di Siviglia (najpi La Boheme), Margareta (Boito, Mefistofele), Manon i Thals vedena u Rimu s naslovom Almaviva, ossia L' inutile prea (Massenet) i dr. Osim u Italiji, nastupa u Beu, Parizu, Lisa- djelo trajne umjetnike vrijednosti. Trajnost je ove mu bonu, Londonu i drugim evropskim gradovima. njenom melodijskom i jo vie ritmik om bogatstvu. Sad je u skladu s Rossinijevim umjetnikim temperam ROSSINI, Gioacchino, ta- ona je njegove duhovitosti, vitalnosti i ivotnog optimi lijanski kompozitor (Pesaro, 29. II Odraz se i libretom knjievne vrijednosti (C. Sterbini 1792 Pariz, Passy, 13. XI odlikuje koji mu je omoguio d? stvori stilski jedir 1868). Sin sviraa i pjevaice, Beaumarchaisu) u svim dijelovima ujednaenu operu. Vedra dramska radnja rano upoznao talijanske operne i i socijalnih kontrasta dobila je u Rossinijevu s prilike obilazei s roditeljima psiholokih izrazu snanu i izvornu muziku karakterizaciju, a steri provincijska kazalita u kojima je nom dotadanjih komedija nadomjetena su ivou se otac svirao rog i trublju, a majka lica realizma. (R.: Kompozitor mora umjetniki prilagoditi k pjevala. U djetinjstvu poznat mali muzike dramskom sadraju i nai posve novi ritam i akc virtuoz, pomae roditeljima dojam kojim e izraziti karakter drame, najistaknuti zaraujui kao maestro al embalo, novi i strasti.) S ovim Rossinijevim remek-djelom tal svira razliitih instrumenata u situacije opera dosie svoj vrhunac, a evropska dobiva je( orkestru ili pjeva u crkvama i u komina ajboljih djela te vrste. Opera seria doivjet e punu zn kazalitu. Tako prvu muziku n G. Verdija, ali njoj i u Rossinijevu stvaranju { poduku (G. Prinetti, G. Malerbi i muzici mjesto. Muziku tragediju (prema Shakespearei A. Tesei) dopunjuje uenjem u istaknuto Otellu (1816), prilagoujui je zahtjevima vremena, praksi. Razdoblje sistematskog u pjesme gondoliera i posti e lokalni kolorit, a ] studija poinje za njega 1806, poznate recitativa obogauje i duhakim instrumentima. Operna kada se upisuje na Liceo musicale u Cenerentola (1817) samo zbog slabosti libreta zaostaje za G. ROSSINI Bologni, gdje mu je od njegovim boljim djelima u koje se moe ubrojiti La Gazza 1807 uitelj kontrapunkta S. Mattei. Tada je R. mnogo radio i sam. drama iz graanskog ivota s elementima kominog, drarr Prouavao je djela D. Cimarose i G. Paisiella, zatim J. Haydna i tragi nog i finim jedinstvom vokalne i orkestralne n i naroito W. A. Mozarta, koga je osobito volio i iji se utjecaj Mose in Egitto (1818), opera-oratorij biblijskog sadraja, La opaa u Rossinijevim ranijim djelima. Konzervatorij je napustio del Lago (prema W. Scottu) s harmonijom lirskih, epskih i 1810 u elji da to prije postane operni kompozitor i da slobodno skih elemenata, kao i Maometto II (kasnije nazvana Le S stvara. Strano mu je bilo kolsko i svako dogmatsko shvaanje Corinthe) pripadaju herojsko-historijskom, odnosno legendarr muzike. On e svojim slobodnim shvaanjem tradicije stvarno pu opere u kojima je osnovna tema borba za nezavisnost i sli unijeti nov muziki izraz u konvencionalnu talijansku operu, a Zelmira je izvedena u Beu gdje je Rossini 1822 gostovao uvoenjem scenskog realizma oznaiti novu etapu u historiji janskom opernom druinom i svojom enom, pjevaicor njezina razvitka. bellom Colbran, glavnom interpretkinjom veine nj U prvim operama jo se ne razlikuje mnogo od suvremenika opera. U Beu se Rossinijev uspjeh pretvorio u veliko slavlj (La Cambiale di matrimonio, V'Equivoco stravagante, Gro in mu je navodno i Beethoven tom prilikom rekao da samo Babilonia), ali ve .1VInganno felice (1812), a pogotovo u Tancredi pie opere poput Seviljskog brijaa. Stmiramide (1823), oituje bitne karakteristike svog stila svjeinu inspiracije i izvrsnim ali meusobno neujednaenim dijelovima, za Venei mnogostranost muzikog i scenskog izraza. Ne zanemarujui suvie germanska, zavrava njegov talijanski period, belkanto, R. je u talijansku operu unio dramatinost i psiholoku kraeg boravka u Londonu odlazi R. u Pariz (1824) i ] karakterizaciju. Po rijeima R. Wagnera posjedovao je melo - direktor talijanskoga kazalita, a zatim premier compositi roi i dijsku invenciju visokog stupnja i uroeni dramski i scenski inspeeteur general du ehant en France. U Parizu je s hom instinkt. Izvornost njegovih djela oitovala se i u novim rit - izvodio svoja djela (Le Comte Ory), preradio neka a 1829 mikim, melodikim i harmonijskim vrijednostima, u instrumen - napisao veliku herojsku operu Guillaume Teli (pre Schilleru). taciji i osobitoj upotrebi orkestra, ponekad jedinog tumaa zbi - U liku legendarnog revolucionarnog junaka o R. ljubav vanja na sceni. Opera seria Tancredi, nova po dramskoj snazi, prema slobodi i domovini. U tom znaajnom on je, uoi rodoljubnom sadraju i sugestivnom melodijskom lirizmu (arija revolucionarne 1830, istakao znaenje oslob kih ustanaka Di tanti palpiti), donijela mu je u Veneciji 1813 prvi velik uspjeh. i potrebe za unitenjem tiranije. Jednostavni menite Jo vei odjek iste godine postie komino -groteskna opera Ita- melodije te opere u potpunom su skladu s her sadrajem; liana in Algeri, dotada nepoznate ivosti i originalnosti buflfo -- uz glavna lica vanu ulogu imaju narod i zbiv prirodi zbog stila. S njima je R. postao najomiljeniji kompozitor u Italiji, a ega je R. osobito razvio dramatski govor z orkestra. Muzika se istii uskoro i u Evropi. Za njima su se izvodila u kratkim vremenskim potom motiva, novou i razmacima i ostala Rossinijeva djela. Pisao je brzo i mnogo, s lacija, bogatstvom harrru legendarnom stvaralakom naroito izvrsnom instr lakoom. Ipak, ponekad ga je tacijom. 'Guillaume Teli, kratkoa vremena u kojem je Rossinijevo remek-djelo, morao zavriti opere (13 do 20 francuska velika opera dana) prisiljavala da upotrijebi rijsko-herojskog tipa, sna uvertire ili fragmente iz svojih utjecalo na evropsku c ranijih djela. muziku. Ali nakon ove I Od 181215 R. komponira komponirao vie nijednu najvie za kazalita Venecije i Ve u 37. godini ivota, Milana (S. Moise, Teatro Fe-nice, jatno iscrpljen prevelikom La Scala), a od 181523 (po tou brzog i intenzivnog ugovoru sa D. Barbajom) za ranja i zamornim naino operne kue Napulja i Rima. God. vota, on se povlai iz k; 1815 izvedena je u na-puljskom nog svijeta i komponira kazalitu San Carlo opera povremeno klavirska" Elisabetta, regina d' Inghilterra. U vokalne kompozicije (. de njoj je osobito naglaeno vieillesse), Stabat M, Petite dramatsko osjeanje tnesse solennelle. i pojaana uloga orkestra. R. je Rossinijeve kompozicije tada prvi put ispisao melodijske razdoblja upotrijebili su ukrase i prekinuo tradiciju po kojoj je njihovo izvoenje bilo preputeno G. ROSSINI, prizor iz opere // barbiere di Siviglia kestrirali O. Respighi u La Boutique Fantasque, i u suiti pjevaevoj improvizaciji. Takoer je Rossiniana, te B. Britten u ^ Musicales i Matinees tradicionalni Musicales.) God. 183655 ivio je Italiji (Bologna, Firenca), a od 1855 do smrti ponovno u

ROSSINI
CUSkoj. Bio je najpopularniji muziar SVOga vremena. Sa SVO-

235

Bollettino del primo centenario rossiniano, 1892; R. Pagliera, Rossiniana from

jom muzikom izvanredne zvukovne _ ljepote, snanog i ^^Td^T^re^k^ ^TS^^l Maton,, Si Rossini. Lettere inedite, Rassegna nazionale, 1902; A. d'Angeli, Lettere inedite votnog optimizma i radosnog ritmikog brija osvajao je svakoga, di Giuseppe e Gioacchino Rossini, Cronaca Musicale, 1908, 11 i 12; A. De Rensis, pa i najistaknutije linosti tadanjeg kulturnog ivota (Stendhal, Rossini intimo. Lettere alV amico Santocanale, Muica d'oggi, 1931; W. Klefisch, Heine, Hegel, Schopenhauer, Wagner i dr.). A znao je to postii i Rossini. Ausgezvahlte Briefe, 1947; F. Schlitzer, dotad neobjavljena pisma, Bolduhovitom i vjetom konverzacijom, smislom za alu i humorom. lettino del Centro Rossiniano di Studi, 1955 56. LIT.: Stendhal, Vie de Rossini, Pari 1823 Cengl. Memoirs of Rossini, London 1824, novo izd. pod n aslovo m The Life of Rossini, Lond on 1956 Njegova je kua u Parizu bila stjecite umjetnikih krugova i i New York 1957;nije proireno izd. muzikog u 2 sv., 1824; njem. Leipzig 1824; novo R. ide U red najveih kompozitora talijanske opere. Kla onda R. vie bio u franc. sreditu zbivanja. frankada c iz - d. priredio H. Prunieres, 1923; ruski prijevod, Lenjingrad 1936; tal.
prijevod, Milano 1949). J. d' Ortigue, De la guerre des diletanti ou de la revolution operee par M. Rossini dans 1' opera francais, Pari 1829. P. Brieg-Stavnik sinom istoom svoganovog muzikog izraza on je U posljednji pred settecenta, a osjeanjem vremena, izraenog henli, Della muica rossiniana e del suo autore, Bologna 1830. J. Feti, Bio-poetskom, kominom, dramatskom i grotesknom, prvi je pred grafija G. Rossinija, Temps, Journal du progres (na tal. preveo A. Tosi u Rivista
teatrale), 1832. L. Michelant, Notice sur Rossini, Pari 1839. Van Darnme, Vie de Rossini, Anvers 1839. J. d' Ortigue, Lo Stabat de Rossini, 1841. A. Aulagner, Quelques observations sur la publication du Stabat mater de Rossini, Pari 1842. R. Wagner, Rossinis Stabat Mater, Gesammelte Schriften, I, 7. G. Raffaelli t Rossini, Modena 1844. G. L. Pizzoli, Cenni filosofici sopra ili cav. G. Rossini, Bologna 1847. G. Planche, Rossini, sa vie et ses oeuvres, Pari 1852, M. i L. Escudier, Rossini, sa vie et ses oeuvres, Pa ri 1854. W. Neumann, G. Rossini, Kassel 1854. E. de Mirecourt, Rossini, Pari 1856. E. Montazio, G. Rossini, Torino 1862. A. Azevedo, G. Rossini. Sa vie et ses oeuvres, Pari 1864. P. Gherardi, G. Rossini, Cenni biografici, Urbino DJELA. ORKESTRALNA: simfonija (uvertira) u D-duru, 1808; Sinfonia 1868. M. Cristal, Rossini, Pari 1868. G. di Maro, Del genio di G. a piii strumenti obligati, 1809; varijacije u F-duru za obligatne instrumente i Rossini, Palermo 1869. M. Taccone Gallucci, G. Rossini e la muica ita orkestar, 1809; varijacije u liana nel secolo XIX, Napoli C-duru za klarinet i orkestar; 1869. M. Baldacchini, A serenada, 1829; 3 koranice, Gioacchino Rossini, iscrizio-ni e 1837; Aiarcia militare, 1853. discorsi, Napoli 1869. KOMORNA : 5 gudakih kvarteta, 1806 08; 6 sonata Pa ri 1869. F. Donati, In za 2 violine, violonelo i kon lode di G. Rossini, Urbino trabas, 1804; 6 kvarteta za .,_. * j 1869. flautu, klarinet, rog i fagot, U^^ 1^ i h<-?*? *?*? Life of Rossini, London 1869. 180809; tema s varijacijama za flautu, klarinet, rog i fagot, Etudes biographiques, Pari 1812; dueti za 2 roga, prije 1870. 1806; 12 valcera za 2 flaute, Notes, impressions, souvenirs, 1827. Valcer u e-molu za commentaires, Pari 1871. klavir, 1823; scherzo za klavir, F. 1808. Djela za klavir etvoro vata di G. Rossini. Memorie runo. Kompozicije iz inedite, Imola 1871. A. zbirke Peches de vieillesse (oko Moutoz, Rossini et son Gui 180 stavak a za klavir, razliite llaume Teli, Bourg 1872. instrumente i pjevanje): Al L. S. Silvestri, Della vita e bum de la chaumiere; Album opera di G. Rossini, Milano pour les enfants adolescents; Al 1874. G. Bozzo, Elogio di bum des enfants degourdis pour G. piano; Album de chdteau; Un G. Paglia, Sulla muica rossi peu de tout-Quatre hors d'oeniana, Bologna 1875. A. uvre et quatre mendiants pour Zanolini, Biografia di G. Ro piano; Miscellanee pour piano; ssini (s popisom djela), Bo Quelques riens pour album; Al logna 1875. P. G. Calissabum pour piano, violon, violonno, Rossini compositore di cello, harmonium et cor. muica, Siena 1876. C. DRAMSKA. Opere: DemetMagnico, Rossini e Wagner, rio e Polibio, 1806 (izv. 1812); Torino 1877. F. Argirrano, farsa La Cambiale di matriRossini e l'arte musicale in monio, 1810; opera buffa V Italia, Roma 1879. B. Equivoco stravagantey 1811; Labet, Quelques mots sur le farsa L'Inganno felice, 1812; Stabat de Rossini, Pari 1879. Ciro in Babilonia, 1812; farsa La Scala di seta, 1812; melo lodie populaire dans l'opera dramma giocoso La Pietra del Guillaume Teli de Rossini, paragone, 1812; farsa// OccaPari 1879. H. S. Edward, sione fa il ladro, ossia II CamRossini and His School, Lon G. ROSSINI, Guillaume Teli, autograf don 1881. J. Sittard, Gi bin della valigia, 1812; farsa // Signor Bruschino, ossia II figlio per azzardo, 1813; melodramma eroico Tancoacchino Antonio Rossini, Leipzig 1882. G. 5. Scipioni, G. Rossini, redi, 1813; melodramma giocoso VItaliana in Algeri, 1813; Aureliano in Palmira, Pesaro 1884. A. Montanelli, Rossini e il melodramma in Italia, Carrara 1813; opera buffa // Turco in Italia, 1814; Sigismondo, 1814; Elisabetta t regina 1892. A. Kohut, Rossini, Leipzig 1892. lerro (G. Piccini), G. Rossini d* Inghilterra, 1815; opera semiseria Torvaldo e Dorliska, 1815; dramma giocoso // e la sua famiglia, Firenze 1894. L. Dauriac, La Psvchologie dans l'opera Barbiere di Siviglia (prvobitno Almaviva ossia V inutile precauzione), 1816 (jug. fran<;ais. Auber, Rossini, Meverbeer, Pari 1897. E. Checchi, Rossini, premijera, Zagreb, 2. XII 1874); opera buffa La Gazzetta, 1816; Otelio o II moro Firenze 1898. - G. Tebaldini, Da Rossini a Verdi, Napoli 1901. R. Rolland, di Venezia (prema W. Shakespeareu), 1816; drama giocoso Cenerentola, ossia La Rossini, Revue d'histoire et de critique musicale, 1902. E. Michotte, Souvenirs bonta in trionfo, 1817; opera semiseria La Gazza ladra, 1817; Armida, 1817; Adepersonnels. La visite de R. Wagner a Rossini, Pari 1906. L. Dauriac, Rossini, laide di Borgogna, 1818; azione tragico-sacra Mos in Egitto, 1818; farsa Adina o Biographie critiqu e, Pari 1907. E. Corradi, Rossini, Roma 1909. N. Bianchi> II califo di Bagdad, 1818; Ricciardo e Zoraide, 1818; azione tragica Erminione, II Barbiere di Siviglia e il sentimento patrio di G. Rossini, Roma 1916. A. 1819; La Donna del lago, 1819; Bianca e Faliero, ossia il Consiglio dei tre, 1819; Cametti, La Muica teatrale a Roma cento anni fa (sadri analize mnogih Rossi Maometto II, 1820; opera semiseria Matilde di Shabran, 1 8 2 1 ; Zelmira, 1822; nijevih djela), Roma 1917 30. L. Neretti, I due inni patriotici di G. Rossini, Semiramide, 1823; opera buffa // Viaggio a Reims ossia Valbergo del giglio d'oro, 1918. A. Della Corte, La Cenerentola di G. Rossini, Arte e Vita, Torino. 1825; Le Siege de Corrinthe (preraen a opera Maometto II), 1826; Moise (preF. Vatielli, Rossini a Bologna, Bologna 1918. A. Berni-Canani, G. Rossini raena opera Mose in Egitto), 1827; opera comica Le Comte Ory, 1828 i Guillaume ed il Barbiere di Siviglia, Roma 1918. H. de Curzon, Rossini, Pari 1920. Teli, 1829 (jug. premijera, Zagreb, 12. V 1887). Pasticcio sastavljen iz odloG. Radiciotti, II signor Bruschino ed il Tancredi di Rossini, RMI, 1920. maka vlastitih djela Edoardo e Cristina, 1819. VOKALNA. Kamate: // Pianto Isti, G. Rossini pianista e compositore per piano, II Pianoforte, 1920, 8. /. d'Armonia sulla morte d' Orfeo, 1808; La Morte di Didone, 1811; Egle ed Irene, Pizzetti, L'Immortalita del Barbiere di Siviglia, Intermezzi critici, Firenze 1814; Le Nozze di Teti e di Peleo, 1817; Igea, 1819; Partenope, 1819; La 1921. G. M. Gatti, Le Barbier de Seville de Rossini, Pari 1925. B. Bertii> Riconoscenza, 1821; La santa alleanza, 1822; // vero omaggio, 1822; L'Augu-rio Lo Spirito di Rossini, Pesaro 1928. G. Radiciotti, G. Rossini, vita documenfelice , 1822; // Bardo, 1822; Omaggio pastorale, 1823; // Pianto delle Muse per tata, opera ed influenza su l'arte (3 sv.; s popisom djela i bibliografijom), Ti voli la morte di lord Byron, 1824; Cantata, 1827; // serto votive, 1829 i Cantata ad 1927 29. Isti, Aneddoti e motti rossiniani autentici, Roma 1929. G. onore del sommo pontefice Pio IX, 1846. Himne i zborovi; Inno delV indipcn-denza, Biamonti, II Barbiere di Siviglia di G. Rossini, Roma 1929. Isti, Guglielmo 1815; Voto filiale, 1812; Grido di esultazione riconoscente al sommo pontefice Pio Teli di G. Rossini, Roma 1929. J. F. Cooke, G. Rossini, a Short Biographv, IX, 1846; Inno alla pae, 1851; Le Chant des Titans, 1861; Choeur de Philadelphia 1929. A. Bonaventura, Rossini, Firenze 1934- L - Derzuent, chasse, 1862; Hymne a Napoleon III, 1867; The antional hymn, 1867 i dr. Tri Rossini and Some Forgotten Nightingales, London 1934 (franc. prijevod, Pari kvarteta, 1826 27; Animali parlanti del giorno za 4 soprana, 1858; 8 arietta i 4 1936). F. Toye, Rossini, A Study in Tragi-Comedy, London 1934 (novo izd. dueta Les Soirees musicales, 1835; cavatina Dolci aurette che spirale za tenor i 1955; tal. prijevod, Milano 1959). H. Faller, Die Gesangskoloraturen in orkestar, 1809; melodije; arije; kompozicije iz zbirke Peches de vieillesse (Album di Rossinis Opern und ihre Ausfuhrung (disertacija), Berlin 1935. G. Monaldi, canto iialiano, A Ibum francais; Morceaux reservis, Miscellanee de musique G. Rossini nelFarte, nella vita, negli aneddoti, Milano 1936. M. Limonelli, vocale, Musique anodine). CRKVENA: Messa solenne, 1819; Petite messe II Barbiere di Siviglia, Napoli 1937.' E. Albini, Rossiniana, Milano 1940. solennelle, 1863; Chant de requiem, 1864; Stabat Mater, 1832 (nova verzija 1841); R. Bacchelli, Rossini, Torino 1941 (III izd. Milano 1954). A. Struth, Ros Cantemus Domino za oktet i klavir; Tantum ergo za tenor i bas, 1847 i dr. sini, sein Leben, seine Werke und Charakterziige, Lei pzig. A. Fraccaroli, Udbenik pjeva nja Gorgheggi e solfeggi per soprano, 1827 (II izd. Metodo praRossini, Milano 1941. A. Lancelotti, G. Rossini, Roma 1942. Rossiniana, tico di canto moderno). Bologna 1942. E. Stacchiotti, Commemorazioni di G. Verdi e G. Rossini, NOVA IZD.: od 1954 obj. se u Pesaru dotad neobjavljena djela u zbirci Milano 1942. G. Roncaglia, Rossini Tolimpico, Milano 1946 (II izd. 1953). Quaderni Rossiniani. Rossinijeva pisma objavili su: G. Mazzatinti, Lettere G. Confalonieri, Rossini Cenerentola, Milano 1946. Brigante Colonna, Vita ineditie e rare di G. Rossini, 1892 (proireno izd. G. Mazzatinti i G. F. Manis, di G. Rossini, Firenze 1947. K. Pfister, Das Leben Rossinis: Gesetz und 1902); A. Allmayer, Lettere inedite di G. Rossini, 1892; Le'tere inedite di G, Rossini, Triumph, Wien, Zurich i Berlin 1948. C. von Berkel, Rossini, Harlem 195.

stavnik romantinog ottocenta. Obogatio je talijansku operu novim izraajnim sredstvima i originalnim muzikim govorom u arijama, recitativu, polifonoj kombinaciji glasova, harmonijama, instrumentaciji, upotrebi orkestra i u primjeni dramskog i scenskog realizma. Izvrio je velik utjecaj na svoje suvremenike V. Bellinija. G. Donizettija pa i G. Verdija, na talijansku i francusku operu.

N.

M.

Mord

Ross

E. va

-***r*=:M'*RK,"

236

ROSSINI

ROTHMULLER
ROSWAENGE, Helge, danski pjeva, tenor (Kobe 29. VIII 1897 Munchen, 19. VI 1972). Studirao na \ tehnikoj koli u Kebenhavnu; pjevanje uio priv atno u E i Njemakoj. Nastupao na opernim pozornicama u Neusti Baselu i Kolnu, 1929 45 na Dravnoj operi u Berlinu, 19. na Operi u Beu. Gostovao na festivalima u Salzburgu (o< redovito), Bavreuthu (1934 i 1936) i Bregenzu, u Loi Rimu, Parizu i Kairu. Posljednjih se godina bavio operne ijom. Ide i u red najpoznatijih danskih koncertnih p; Napisao je autobiografiju Skratta Pajazzo (1945, njem. pi 1953) i Mach es besser mein Sohn (1962). Nastupao i u nt muzikih filmova (opera Martha F. Flotovva). ROTA (lat. kolo), srednjovjekovni naziv za kanonsku poziciju, posebno za kruni ili beskonani -> kanon. Taj se osobito njegovao u XIII i XIV st. u Engleskoj gdje se 1 susree pod imenom -> round. Poznati je engleski primje tzv. Ljetni kanon (Sumer is icumen in, zabiljeen oko 130 je estoroglasna kompozicija u kojoj se etiri gornje dionice u krunom kanonu (s kanonskom uputom: Hane rotam c possunt quatuor socii), nad dvoglasnom ostinatnom pod (tzv. pes), graenom u tehnici izmjene glasova (->roni
LIT.: F. L. Harrison, Rota and Rondellus in English Medieval Proceedings of the Royal Musical Association, 1959 60. I.

i?. Fauchois, Rossini , Pari 1950. La Rassegna musicale posvetila je Rossiniju br. 3, 1954. F. Bonafe, Rossini et son oeuvre, Le Puy-en-Velay 1955. Gozzano, Rossini, Torino 1955. F. Schlitzer, Rossiniana, contributto all'epistolario di G. Rossini, Siena 1956. L. Rognoni, Rossini (s bibliografijom), Modena i Parma 1956. F. Schlitzer, Rossini e Siena e altri scritti rossiniani, Siena 1958. Isti, Un piccolo carteggio inedito di Rossini, Firenze 1959. A. acchelli, Rossini e esperienze rossiniane, Milano 1959. F. Lippmann,Gioacchino Antonio Rossini, MGG, XI, 1963. M. Pet.

ROSTAL, Max, austrijski violinist (Teschen, 7. VIII 1905 ). Uenik A. Rosea u Beu i C. Flescha u Berlinu. God. 191728 koncertni majstor Filharmonijskog orkestra u Oslu, 1928 30 asistent C. Flescha i 1930 33 profesor na Visokoj muzikoj koli u Berlinu. Uz to koncertirao kao solist ili s vlastitim guda kim kvartetom. Od 1934 ivio u Engleskoj, 194458 profesor na Guildhall School of Music u Londonu. Od 1957 profesor na Muzikoj akademiji u Kolnu, a od 1958 na Konzervatoriju u Bernu. Dri teajeve za violinu i violu u Engleskoj, Salzburgu i dr. Propagator je moderne muzike. R. ide u red najistaknutijih violinista dananjice. Izdao je violinski koncert G. Tartinija koji je i pronaao; komponirao je gudaka trija i kvartete, violinske etide i solo-pjesme. ROSTAND, Claude, francuski muziki historiar i kritiar(Pariz, 3. XII 1912 Villejnif, 9. X 1970). Studirao pravo na Sorbonnei i u Cambridgeu, a muziku teoriju i historiju privatno (N. Du fourcq, J. Fevrier). Suradnik Francuske radio-difuzije i od 1945 mnogih strunih asopisa (Melos-, Musical America). Od 1963 i stalni muziki kritiar revija Le Monde i Le Figaro Litteraire. R. je 1958 u parikom Thedtre National Populaire organizirao vrlo uspjenu seriju koncerata pod naslovom Musique d'aujourd'hui. Jedan je od najiiglednijih suvremenih francuskih muzikih pisaca.
DJELA: L'Oeuvre de Cabriel Faure, 1945; R. Strauss, 1949; Les Chefs-d'oeuvre du piano, 1950; Les Chefs-d'oeuvre de la musique de chambre (sa A. Coeuroyem), 1952; Entretiens avec D. Milhaud, 1952; La Musique francaise contemporaine, 1952 (III izd. 1961; engl. prijevod 1957); Entretiens avec F. Pulenc, 1954; Brahms (2 sv.), 1954 '55; O. Messiaen, 1957; P.-O. Ferroud, 1957; Liszt, 1960; La Musique allemande, 1960; R. Strauss, 1964; H. IVolf, 1967; A. VCebern, 1969; Dictionnaire de la musique contemporaine, 1969; studije; lanci; kritike.

ROTA, Nino, talijanski kompozitor (Milano, 3. XII 19] Studirao na Konzervatoriju u Milanu (G. Orefice, I. Pizz Rimu (A. Casella); 1929 diplomirao na konzervatoriju 5. C Studij nastavio 193032 na Curtis Institute u Philadelph; Scalero, F. Reiner). Od 1939 profesor je na Konzervato Bariju (od 1950 direktor). Kao kompozitor pridrava se trs nalnih klasinih forma; djela mu se istiu izvanrednom is stila, lirikom i profinjenim humorom.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1939; II, 1942 i III Koncerti: za harfu, 1948; za orkestar, 1958; za klavir, 1960; Concerto za klavir, 1961; za gudae, 1964 i za trublju, 1967. Fantazija na temu i: Don Giovanni W. A. Mozarta za klavir i orkestar, 1962; suita Balli, 1932; za komorni orkestar, 1939; Serenata, 1939; varijacije, 1953. KOMC gudaki kvartet, 1947; trio za flautu, violinu i klavir, 1958; kvintet za obou, violu, violonelo i harfu, 1935; Piccola offerta musicale za duhaki \ 1943; nonet, 1958; Canzona za n instrumenata, 1935. Sonate: za violu i 1935; za violinu i klavir, 1937 i za flautu i harfu, 1937. Klavirske variji ime B-A-C-H, 1950; 15 klavirskih preludija, 1964. Sonata za c 1965. DRAMSKA. Opere: // Principe porcaro, 1926; Ariodante, 194: quemada, 1943; / due timidi, 1950; // Cappello di paglia di Firenze) 19 Notte di un neurastenico, 1959; Lo Scoiattolo in gamba, 1959; Scuola di 1959; Aladino e la lampada magica, 1968 i La Visita meravigliosa, 1970. La Rappresentazione di Adamo ed Eva, 1957 i La Strada, 1966. Scenska i muzika. VOKALNA : oratoriji L'Infanzia di S. Giovanni Battista, Myslerium, 1962; solo-pjesme. CRKVENA. Tri mise: I, Mariae 1960; II, Messa breve, 1961 i III, Adventska, 1962. Canti sacri (nekoliko si za glas i orgulje, 1945 68. LIT.: A. Aeschlimann-Rochat, Nino Rota, SMZ, 1956. M. Mila Rota, MGG, XI, 1963.

ROSTHIUS (Rhost, Rost), Nicolaus, njemaki kompozitor (Weimar, oko 1542 Kosma kraj Altenburga, 22. XI 1622). Od 1560 lan gradskog zbora u Altenburgu, zatim kratko na dvoru u Schvverinu (1563), pa ponovno u Altenburgu i o d 1579 uitelj muzike u Linzu. Toan redoslijed njegova ivotnog puta ne moe se ustanoviti; oko 1583 bio je na dvoru u Heidelbergu, 1593 dvorski kapelnik saskog kneza u Altenburgu i zatim u Weimaru. Od 1602 bio je sveenik u Kosmi.
DJELA: Froliche neuie teulsche Gesdng, so zum Theil geistlich, zum Theil auch sonst kurtziveilig, mit 4, 5 und 6 Stimmen componiert, 1583; XXX nevjer lieblicher Galliardi, mit schonen lusligen Texten mit 4 Stimmen (2 dijela), 1593; Die trostreiche Historia von der frolichen Auferstehung unsers lieben Herrn und Heilandes Jesu Christi, 1598 (rkp.); Psalmus 127, a 8 v., 1603; Klagelied aus Esaia 56. Cap. a 5 v., 1603; Cantioncs selectissimae (Motectae j, fondibus ex Sionis derivatae . . . 6 et 8 v., 1613 14; moteti. LIT.: J. Lobe, Geschichte der Kirchen und Schulen des Herzogtums Sachsen-Altenburg, I, Altenburg 1886. A. Aber, Die Pflege der Musik unter den Wettinern und wettinischen Ernestinern, Biickenburg i Leipzig 1921. W. Blankenburg, Nicolaus Rosthius (Rhost), M GG, XI, 1963.

ROSTROPOVI, Msti slav Leopoldovi, ruski violonelist (Baku, 27. III 1927 ). Otac mu je bio nastavnik violonela na Konzervatoriju u Baku, a mati pijanistica. God. 1937 upisao se na Moskovski konzervatorij (violonelo S. M. Kozolupov, kompozicija V. ebalin). Diplomiravi (1948) postao asistent na tom zavodu, a J 957 profesor. Koncertima u evropskim i amerikim zemljama stekao meunarodni ugled te brojna priznanja i nagrade. R. je nesumnjivo najdarovitiji violonelist svoje generacije. Mnogi suvremeni autori (Prokofjev, Kabalevski, ostakovi, Mjaskovski, Britten) namijenili su mu svoja djela. Nastupa i kao klavirski pratilac na koncertima svoje ene pjevaice Galine M. L. ROSTROPOVI Vinjevske, a od 1967 i kao operni dirigent. Komponirao je dva klavirska koncerta (1944 i 1946), gudaki kvartet (1949), klavirska djela i solo -pjesme. Od 1974 ivi izvan SSSR.

ROTHENBERGER, Anneliese, njemaka pjevaica, s (Mannheim, 19. VI 1924 ). Pjevanje studirala na Visoko; zikoj koli u Mannheimu i privatno; na opernoj pozornu bitirala 1943 u Koblenzu. God. 1946 56 lanica Dravne u Hamburgu, zatim u Njemakoj operi na Rajni (Diisse" Duisburg) i od 1958 na Dravnoj operi u Beu. Jedan oc istaknutijih lirskih i koloraturnih soprana svoje generacij je u kratko vrijeme ostvarila svjetsku umjetniku karijeru, vala je na festivalima u Salzburgu i Edinburghu, gostova milanskoj Scali, od 1960 na njujorkom Metropolitanu, nast na filmu (imi 1955), istiui se podjednako u operi i na certnom podiju.
LIT.: W.-E. v. Levjinski, Anneliese Rothenberger, Hannover I

LIT.: JI. Fuu36ypz, McTiicjiaB JI. PocTponOBH 1 !, MocKBa 1963. B. Bjiacoe, McTucnaB JI. PocTponoBH^, CoBeTCKaH My3biKa, 1964, 8. T. FaudaMoeuH, McTHCjiaB JI. PoCTponoBiii, ibid., 1964, 12. Isti, McTHCnaB JI. PoctponoBim, MocKBa 1969.

ROTHIER, Leon, francuski pjeva, bas (Reims, 26. 1874 New York, 6. VII 1951). Studij pjevanja zavr Konzervatoriju u Parizu i tamo 1899 debitirao u Opera co kao Vulcain (Gounod, Philemon et Baucis). Pjevao na pa Operi, u Bruxellesu, Monte Carlu, Nici i dr., a zatim je ] 30 godina bio lan njujorkog Metropolitana, na kojemu j stupio vie od 1200 puta u stotinu uloga (na 5 jezika). Lj Rothierova glasa, koji je sauvao svjeinu do kraja njegove umjetnike karijere, dolazila je najvie do izraaja u francu opernom repertoaru. Snimio je vie gramofonskih ploa, : ostalim i kao partner E. Carusa. ROTHMULLER, Marko, pjeva (bariton) i kompc (Trnjani kraj Slavonskog Broda, 31. XII 1908 ). Pje uio kod J. Oufednika, a kompoziciju na Muzikoj akaden Zagrebu; kolovanje nastavio u Beu kod F. Steinera (pjev i A. Berga (kompozicija); na opernoj pozornici debitirao u Hamburgu kao Ottokar (Weber> Strijelac vilenjak). God. 15 35 operni solist u Zagrebu, 193547 u Ziirichu, zatim u Lon i Beu i od 1960 na Metropolitanu u New Yorku. Sada je pro

ROTHMULLER ROUSSEAU
pjevanja na Univerzitetu u Bloomingtonu, Indiana. Njegova se blistava meunarodna karijera odvijala na velikim svjetskim opernim pozornicama, od londonskog Covent Gardena, festivala u Edinburghu i Glvndebourneu do Bea, Berlina i New Yorka. R. je dao vie zapaenih kreacija medu kojima su Figaro (Rossini, Seviljski brija), Luna i Macbeth (Verdi, Trubadur i Macbeth), Scarpio (Puccini, Tosca), Escamillo (Bizet, Carmen), Telramund i Amfortas (Wagner, Lohengrin i Parsifal), Jochanaan (R. Strauss, Saloma) i Wozzeck (Berg). N astupao kao koncertni pjeva i snimio je vie gramofonskih ploa.
DJELA. KOMORNA: gudaki kvartet; Rapsodijski quartettino za gudae; U spomen H. N. Bjaliku za gudaki kvartet; gudaki trio. Tri pjesme na tekst V. Nazora i dr. Obradbe narodnih napjeva. Objavio Die Musik der Juden, 1951 (novo izd.1958; engl. prijevod 1952). K. Ko.

237

1794; Premier Recueil de 24 hymnes..., 1796; Chant des vengeances, 1798; Chant du combat, 1800; 50 Chants francais, 1825; Hymne a la Raison, 1828; romance za glas, klavir i violinu (4 sv.). Libreta za opere Bayard dans Bresse S. Champeina, 1751; Cecile et Ermance A.-M. Gretryja, 1792; Jacquot ou l'ecole des meres D. Della Marie, 1798 i Macbeth J. B. Chelarda, 1827. Napisao Essais en vers et en prose, 1796. LIT.: J. Tiersot, Rouget de L'Isle, Pari 1892. A. Kockert, Rouget de L'Isle, Leipzig 1898. A. Lanier, Rouget de Lisle, Besancon 1907. M. de la Fuye i E. Gue'ret, Rouget de Lisle, inconnu, Pari 1943. G. de Froidcourt, Gretry, Rouget de Lisle et la Marseillaise, Liege 1945. B. Bardet, Claude-Joseph Rouget de Lisle, MGG, XI, 1963.

ROTROUENGE (rotruenge, provansalski refroencha; moda od lat. retroientia ponavljanje), francuski pjesniko -muziki oblik strofne pjesme koju su u XII XIII st. njegovali truveri, a i trubaduri. Strofa se sastojala od tri ili veinom pet jednakih rimovanih stihova (deseteraca ili jedanaesteraca) i pripjeva. Melodija je oblikovana u skladu s gradom strofe, pa se na jednake stihove pjevala jedna te ista melodijska fraza (a a a ...), a pripjev je imao drukiju frazu (B B). Dok je stihove pjevao solist, pripjev su, prema tadanjoj praksi, izvodili vjerojatno prisutni sluatelji zborno. S vremenom je pripjev dobio veu vanost i postao opseniji pa se i njegova melodija proirila i povezala sa stihovima, tako da je melodijska zavrnica posljednjega stiha bila ujedno poetak pripjeva: a a a b (posljednji stih) b B (pripjev). R. je bio rairen osobito u XII st.
LIT.: F. Gennrich, Die altfranzosische Rotrouenge, Halle 1925. Istu Rotrouenge, MGG, XI, 1963. I. A.

ROULADE (franc. kotrljanje, valjanje), vokalni ukras francuskoga podrijetla; brza, vie ili manje virtuozna pasaa, gotovo glissando; povezuje dva tona, veinom u intervalu oktave, a najmanji je interval kvarta. ROUND (engl. krug), engleski naziv za vokalnu kompoziciju u obliku krunog ili beskonanog kanona. Glasovi nastupaju jedan za drugim u tono propisanim i podjednakim razmacima, izvodei istu melodiju u unisonu ili u oktavi. Prvi glas, koji pred vodi, zavrava r. u istom asu kada je posljednji glas dovrio prvi odlonak kompozicije. Slobodnih dionica nema. Melodijski vrlo jednostavan i razmjerno kratak r. moe se pjevati neogranieno dugo, tako da svaki glas po zavretku posljednjeg odlomka pone iznova od poetka. Prvi put se u kompoziciji susree naslov r. oko 1515. Potkraj XVI st. uz r. se javlja i slian kanonski oblik -9- catch i isprva se ta dva oblika smatraju identinima. Meutim, uskoro se pojam catch odnosi samo na kanonsku kompoziciju sa aljivim, dvosmislenim tekstom. R. je bio popularan u Engleskoj osobito u XVI i XVII st., a pjeva se i danas, iako od XVIII st. rijetko nastaju nove kompozicije.
LIT.: J. Stevens, Rounds and Canons from an Early Tudor Song Book, Music and Letters, 1951. J. Vlasto, An Elizabethan Anthology of Rounds, MQ, 1953. Isti, Round, MGG, XI, 1963. I. A.

ROTSCH, Hans Joachim, njemaki pjeva (tenor) i di rigent (Leipzig, 25. IV 1929). Na Institutu za crkvenu muziku Visoke muzike kole u Leipzigu studirao orgulje (D. Hellmann, E. Tietze, G. Ramin), klavir (A. Webersinke) i pjevanje (P. Losse, F. Polster). Od 1953 u Leipzigu nastavnik pjevanja na koli sv. Tome, od 1962 takoer i predava na Visokoj muzikoj koli. Kao koncertni i oratorijski pjeva koncertirao u Njemakoj, vicarskoj, Austriji, SSSR, Poljskoj, ehoslovakoj i drugim evropskim zemljama te snimio vie gramofonskih ploa; od 1961 bio je stalni gost Leipzike opere. Od 1972 je kantor crkve sv. Tome. ROTTA (staronjem.; starofranc. rote; latinizirano rota; galoromanski chrotta), srednjovjekovni trzalaki instrument tipa citre, trouglasta oblika sa icama napetim s jedne ili s obje strane drvenog rezonatora; pri sviranju se drao okomito, poput harfe. Isprva je imao 11 ica, a kasnije i do 30. R. se ponekad u doku mentima poistoveuje sa -> psaltirom. Naziv r. se odnosio i na razliite varijante srednjovjekovnog icanog instrumenta tipa lire koji su se trzali ili svirali s gudalom; neke od njih odrale su se do u XIX st., kao velki -> crzoth i vedska strdkharpe.
LIT.: H. Panum, Middelalderens Strenge-instrumenter og deres Forlobere i Oldtiden, K0benhavn 1915 (na engl. obj. J. Pulver, 1940). O. Andersson, Strakharpan. En studie i nordisk instrumenthistoria, Stockholm 1923. Isti, The Bowed Harp. A Study in the Historv of Early Musical Instruments. London 1930. J. Werner, Leier und Harfe im germanischen Fruh-Mittelalter, Festschrift Th. Mayer I, Konstanz 1954. O. Andersson, The Shetland Gue : the Welsh Crwth, and the Northern Bowed Harp, Budkavien I IV, Abo 1956. E. Emsheimer, Die Streichleier von Danczk, Svensk Tidskrift for Musikforskning, 1961. H. Steger, David rex et propheta, Niirnberg 1961. Isti Die Rotte, Deutsche Vierteljahrsschrift flir Literaturwissenschaft und Geistes geschichte, 1961. W. Bachmann, Die Anfange der Streichinstrumentenspiels, Leipzig 1964. I. A.

ROUART, LEROLLE & CIE., francusko nakladno poduzee sa sjeditem u Parizu. Osnovao ga je 1905 Alexis Rouart (18691921), otkupivi poduzee Meuriot i Baudoux. God. 1908 postao je suvlasnik tvrtke Jacques Lerolle koji je poduzee pro irio nakladom Gregh (utemeljena 1840). Nakon Rouartove smrti vodstvo je preuzeo Lerolle. Naklada R., L. & C., koju su vlasnici 1942 prodali poduzeu Salabert, istakla se objavljujui djela francuskih kompozitora V. d'Indvja, H. Duparca, E. Chaussona, A. Roussela, E. Satiea, F. Poulenca, G. Aurica i dr. te izdavajui otiske kompozicija starih majstora. ROUGET DE LISLE (L'Isle), Claude Joseph, francuski pjesnik i muziar (Lons-le-Saulnier, 10. V 1760 Choisy-le-Roy, 27. VI 1836). Za boravka u garnizonu u Strasbourgu, kad je Francuska 1792 objavila rat prusko-austrijskoj koaliciji, napisao je rijei i muziku koranice Chant de guerre pour l'armee du Rhin koja je pod nazivom La Marseillaise postala 1792 himnom republike, a 1795 francuska nacionalna himna (-> Marseljeza). Za vrijeme vladavine Robespierrea R. de L. bio je, kao pristaa rojalista, baen u tamnicu, a nakon Robespierreova pada 1794 puten na slobodu.
DJELA. VOKALNA: Chant de guerre pour l'armee du Rhin (Marseillaise), 1792; Hymne dilhyrambique sur la conjuralion de Robespierre et la revolution,

ROUSSEAU, Jean Jacques, francuski filozof, knjievnik i muziar (eneva, 28. VI 1712 Ermenonville kod Pariza, 2. VII 1778). Kao i u drugim oblastima, R. je i u muzici uglavnom bio samouk. Jedinu strunu poduku primio je zimskih meseci 1729 30 od kapelnika katedrale u Annecvju J. L. N. Le Maitrea, dok je sudelovao u deakom horu. Iako nedovoljno spreman, R. se okuava u kompoziciji, a bavi se i poduavanjem muzike u Lausannei i Neuchatelu, kao i prepisivanjem nota. God. 173337 to mu postaje glavno zanimanje. U neto docnije vreme padaju prvi pokuaji Rousseaua da pie muziku tragediju, prvo Iphis et Ana-xorete, zatim La Decouverte du Nouveau Monde. To je prvi sluaj u istoriji da operski kompozitor pie muziku i na sopstvene stihove. God. 1741 odlazi u Pariz gde 1742 ita svoj rad Projet concernant de nouveaux signes pour la musigue pred Akademijom nauka, koja odbija njegov predlog. God. 1743 R. J. J. ROUSSEAU objavljuje tu raspravu o novom sistemu muzike notacije pod nazivom Dissertation sur la musigue moderne. Posle jednogodinjeg boravka u Veneciji u svojstvu ataea poslanstva, R. se vraa kao oduevljen pristalica italijanske muzike. U stalnom kontaktu sa grupom pisaca oko Enciklopedije R. po narudbi Dide-rota pie 174850 lanke o muzici za Enciklopediju (lanci su izazvali javnu kritiku J. Ph. Rameaua i Rousseauov odgovor). Kasnije je ove lanke, proirene i dopunjene,izdao pod naslovom Dictionnaire de musigue (1767). To je prva francuska muzika enciklopedija. God. 1750 R. pie za kon kurs Akademije u Dijonu svoju Raspravu o naukama i umetnosti koja ga je uinila uvenim. Posle toga nastaje njegovo jedino vanije muziko delo Le Devin du village (Seoski vra), seoska idila u jednom inu. R. je i autor teksta. Ono je prvi put prikazano 1752 u Fontainebleauu i pred dvorom do- ivelo golem uspeh. Posle predstave R. je odbio da primi kraljev poziv i penziju, te je odabrao zanimanje prepisivaa nota da bi mogao da ivi u nezavisnosti. Ovo skromno zanimanje nije otada napustio. Prema proverenim podacima R. je u sedam godina prepisao 11 000 stranica. Uspeh Seoskog vraa nastavio se i na sceni Opere u Parizu gde je delce izvedeno 1753; otada je kroz 76 godina davano 400 puta. Posle 1753 R. uestvuje u muzikom ivotu vie kao polemiar i pisac n ego kao kompozitor. On je jedan od najeih pobornika realizma italijanske opere

.*,

238

ROUSSEAU ROUSSEL
Cotte i A. Bruvere; uvertiru, pesme i plesove iz igrokaza Le Devin d ponovo je instrumentirao H. Schvvartz; klavirski izvadak tog dela obj. C (predgovor G. Doret; 1924), a partituru R. Cotte; uvertiru melodrame P preradio za klavir W. Schuh (Schweizer Mnsikbuch, 1939), a ela partil je 1953. Pojedine romance i chansone izd. su J. - B. Th. Weckerlin i 1 (1958). LIT.: A. Jansen, Rousseau als Musiker, Berlin 1884. A. Chuq, Rousseau, Pari 1901. A. Pougin, J. J. Ro usseau musicien, Pari E. Istel, J. J. Rousseau als Komponist seiner lvrischen Scene Pvgmalion, 1901. E. v. Hausegger, Rousseau und Wagner, M, 1902. A. . Le Devin du village von Jean-Jacques Rousseau und die Parodie, Les de Bastien et Bastienne, SBIMG, 1902 03. E. Hirschberg, Die Enc disten und die franzosische Musik im 18. Jahrhundert, 1903. F. . Jean-Jacques Rousseau et la psvchologie a l'orchestre, Feuillets d'hisK sicale francaise, Pari 1903. H. Kling, Jean-Jacques Rousseau et se sur l'armonie et le contrepoint, RMI, 1905. E. Schiitte, Jean-Jacques R Seine Personlichkeit und sein Stil, Leipzig 1910. J. Tiersot, J. J. R Pari 1912. Isti, Jean-Jacques Rousseau, musicien, Le Guide Music (6 nastavaka). G. Becker, Pvgmalion de Jean-Jacques Rousseau e Geneve 1912. P. M. Masson, Les Idees de Rousseau sur la musiqi 1912. E. Faguet, Rousseau artiste, Pari 1913. M. M. Moffat, I et la Querelle du theatre au XVIII siecle, Pari 1930. R. Gerin, Jean Rousseau, Pari 1930. A. Pochon, Jean-Jacques Rousseau, Montreux E. Kisch, Rameau et Rousseau, Music and Letters, 1941. G. Caccio clusioni su J. J. Rousseau musicista, Milano 1949. J. Senelier, Bibli generale des oeuvres de J. J. Rousseau, Pari 1949. G. Taylor, Rc Conception of Music, Music and Letters, 1949. E. Appia, Une celebre, Rameau et Rousseau, SMZ, 1952. A. Bruyere, Les Muses g musique de Jean Jacques Rousseau, RM, 1952. J. van den Veen, Le Mt musical de Rousseau au romantisme, 's Gravenhage 1955. R. C011 -Jacques Rousseau, MGG, XI, 1963. A. Whittall, Rousseau and Tr of Opera, Music and Letters, 1964. E. Fubini, II Concerto di nature della muica italiana nel pensiero di Jean -Jacques Rousseau, Rivista di 1965. A. Pr. i .

:1

buffe u borbi -> buffonista i antibuffonista, ustroj polemici koja se vodila izmeu pristalica francuske i italijanske mu zike u Parizu. R. nastavlja da pie o muzici sve do smrti, bilo u posebnim ra dovima, bilo u pismima, bilo u okviru drugih svojih dela. Rad na kompoziciji svodi se otada na prigodna dela. Najvanije Rousseauovo muziko delo svakako je Devin du village. Izvoran i ovde, kao u svemu, R. je stvorio nov tip opere, uzor nove umetnike vrste kojom je dao podstreka za razvoj francuske komine opere. On je eleo da stvori proste, prirodne likove i muziku jednostavnu i pristupanu. I ovde on sprovodi svoju osnovnu misao vraanja prirodi. Muzika je zaista originalna, sa mnogo ljupkosti i dodirnih taaka sa starom francuskom na rodnom pesmom. Prvenstveno melodijska, ona ima samo jednostavne homofone harmonije i vie se oslanja na nadahnue i sve inu invencije kompozitora nego na tehniku vetinu koja je Rousseauu nedostajala. R. dovodi na scenu obine graane na suprot istorijskim i mitolokim likovima koji su jedini imali pri stup na scenu francuske opere. On unosi svezi ton i oseajnost koja se obraa srcu nasuprot visokoparnosti muzike tragedije i opere-baleta. No R. ipak slika isto tako vetake seljake likove kao to to ini i Boucher na svojim slikama. Njegova lica pripadaju rokokou koji je sve uinio galantnim i ljupkim. Od mnogih autora koji su se ugledali na Rousseauov komad spominjemo samo W. A. Mozarta (Bastien et Bastienne, 1768). R. je vaan i kao propagator novih misli u muzici. Svojim delom Pygmalion (Lyon 1770) stvorio je melodram. R. je napisao za ovu scenu reci, dok je muzika od lvonskog kompozitora-amatera Horacea Coigneta (R. je komponovao uvertiru i jedan odlomak). Kao muziki pisac R. iznosi mnoge zanimljivosti, misli i zapaanja, naroito u vezi sa muzikim pozoritem svoga vremena. U uvenom zakljuku o francuskoj muzici (u Lettre sur la musique fran(aise) R. je analizirao njene dobre i slabe strane, ustavi pro tiv visokoparnosti, neprirodnosti i izvetaenosti francuske opere, gde su izmeani preko reda bogovi, marionete, udovita, kra ljevi, pastiri, vile, uas, radost, vatra, ples i bal. R. je bio protiv polifonih vetina, prevlasti harmonije, a za pretenu ulogu me lodije, za jednostavnost i prirodnost oseanja. Razumljivo da je italijanska opera buffa bila blie njegovoj zamisli od starinske francuske muzike koja je predstavljala prol ost. R. utire put novoj izraajnosti melodije, pripremajui muziku koja e postati umetniki izraz novoga graanskog drutva. Muzika misao Rousseauova prela je izvestan razvoj. U poetku oduevljen francuskom muzikom, on postaje pristalica italijanske mu zike, a u polemici oko Glucka prelazi na stranu gluckista. R. je uvek na strani napretka. Jedna od osnovnih njegovih teoretskih postavki je teza da se melodija stvara podraavanjem fleksija prirod noga govora. Melodija pesme nije drugo do podraavanje ak cenata glasa u govoru. Odatle teza da prozodija jezika namee svoj karakter nacionalnoj muzici. Koren Rousseauovih zabluda o francuskoj muzici bio je upravo u ovoj misli, ali on istovremeno proroanski predvia estetiku i muziku jednoga Musorgskog i Janaeka. Njegove misli o podreenosti teksta muzici u muzikoj drami nagovetavaju ne samo Glucka ve i Wagnera. On je prvi uvideo vanost orkestra u muzikoj drami i njegovo uestvovanje u scenskoj radnji. R. govori o muzici i muziarima i u drugim svojim de lima nastalim izvan muzikog podruja (Confessions, La nouvelle Heloise, Smile, Lettre a d'Alambert). Vaan kao kompozitor i mu ziki pisac, kao pedagog i sociolog novih pogleda, R. je nesum njivo jedan od najistaknutijih likova u evropskom kulturnom ivo tu iz druge polovine XVIII v. I on je bio meu onima ije su ideje polagano i sigurno utirale put Francuskoj revoluciji.
DELA: Airs za 2 klarineta. Opera-balet Les Muses galantes, 174345; nedovrena opera Daphnis et Chloe; igrokaz Le Devin du village, 1752 (za ovo delo komponovao je R. 1779 jo 5 arija); melodram Pygmalion, 1770 (muzika H. Coigneta; uvertiru i 1 odlomak komponovao R.). Chansons italiennes (12 ladarskih pesama), 1753; zbirka od oko 100 arija, romanca i dueta Les Consolations des miseres de ma vie (obj. posth. 1781). Crkvena dela (Salve Regina, 1752; Ecce sedes hic tonantis, 1757; motet Quam dilectatabernacula, 176768; Quomodo sedet sola civitas, 1772). SPISI (o muzici): Projel concernant de nouveaux signes pour la musique, itano pred Akademijom nauka 1742 (obj. pod nazivom Dissertation sur la musique moderne, 1743); Lettre a M. Grimm au sujet des remarques ajoutees a la Letlre sur Omphale, 1752; Lettre d'un symphoniste de l'Academie royale de musique a ses camarades d'orchestre, 1753; Letlre sur la musique Jrancaise, 1753; Letlre d Ai. Vabbe Raynal au sujet d'un nouveau mode de musique invente par M. Blainville, 1754; Examen de deux principe* avances par M. Rameau dans sa brochure inlitule'el Brreurs sur la musique dans V Encyclopedie, 1755 (obj. 1781); Essai sur Vorigine des langues ou U est pari de la melodie et de Vimitalion musicale, 1760; Dictionnaire de musique, 1767 (nova izd. do 1825; engl. prevod 1770); Lettre a M. Burney sur la musigue, avec fragments d'observation su VAlcesle italienne de M. le Chevalier Gluck. NOVA IZD.: sva Rousseauova dela o muzici obj. je Du Pevron u 4 sv. u okviru izdanja celokupnih njegovih radova (35 sv.; 1782 90); sva posthumna dela, ukljuujui i muzika, izdana su u 12 sv. (178283 ; nemaki prevod u 11 sv. 178699); Th. Dufour i P. Plan obj. su Correspondance generale (20 sv.; 1924 30). Pojedine menuete preraene za violinu i klavir obj. M. Elman i C. Brison; pojedine airs U. Delecluse i R. Cotte te H. Becker (1954). Klavirski izvadak opere-baleta Les Muses galantes obj. I. Tiersot (ZIMG, 1912), a partituru R.

ROUSSEL, Albert, francuski kompozitor (Tourcoi IV 1869 Rovan, 23. VIII 1937). U mladosti je kao po oficir plovio po dalekim morima Azije i Afrike; na moru je i da komponuje. Kad su prvi njegovi kompozitorski pc i pored sasvim razumljivih nevetina, dobijali povoljne muzikih strunjaka, R. j osetio da muziku voli \ pomorstva. Stoga 1894, vie od est godina, n brod i more i poinje da muziku (1894 9^ kod . gouta). Uskoro susree V dyja i 1896 postaje jed prvih njegovih aka na 1 osnovanoj Scholi cantorun 190213 predaje na toj tuciji kontrapunkt (neko je bio profesor i ak jed meno). Medu njegovim 1 istiu se E. Satie i E. A God. 1908 poseuje Indiju. Za vreme Prvog skog rata slubuje u Cr krstu. Od 1920 ivi veij svojoj vili u SainteMarg -sur-Mer nedaleko Va villea komponujui svoja 1 lija i najbolja dela. Rousselovo stvaranje deli se obino u tri perioda. U \ periodu, ve ubrzo po stupanju na Scholu, R. je imao uspi Dva madrigala, nekim klavirskim kompozicijama i naro najznaajnijim delom iz tog razdoblja, sa simfonijom Le de la Foret, u kojoj se na zanimljiv nain stapaju tipine o Debussvjeve i d'Indvjeve muzike. Po konstrukciji, po trel i ulozi tonaliteta, i po klasinom rigorizmu u voenju linija se osea blizina d'Indvjeva i Franckova dela. Ali u to res vanje forme i tonalnosti R. je uneo mnogo impresionisti toresknosti, koja je tada, u svom trijumfalnom usponu 1 da oduevi svakog mladog kompozitora. R. je sreno u opasnosti impresionistike neodreenosti oblika i izvesne noe harmonije, ne samo drei se u koli nauenih pouka pouzdavajui se i u svoj uroeni smisao za simfonijsko 0 vanje. Slikovitost te muzike potie ne samo iz impresion tehnike, nego jo vie iz autorove ljubavi prema prirodi. I delu nema ulnih zanosa ni zamaha, sa jakim harmonskim bc to je racionalno organizovana muzika po uzoru francuske kl tradicije. Iako je u zamisli Le Poeme de la Foret harmonski na, ipak je kontrapunktsko oseanje osobito istaknuto: v tada je kontrapunkt kao misao, kao stil, kao duh ua nano i nepovratno u samu sr muzike ovog velikog pro kontrapunkta. Velike, znaajne, a i potpuno neoekivane novine ur R. u svoje stvaranje potkraj prve dekade XX v. Taj druj riod poinje pod jakim uticajem putovanja u Indiju. Dc utisci s ranijih plovljenja po morima nisu Roussela insr. ni na najmanju sliku ili scenu mora, put u Indiju proiz^
A. ROUSSEL

ROUSSEL ROZKONY
krupne i trajne promene u njegovoj umetnosti. On je posegao za egzotinim temama, da bi se to bolje oslobodio jo preo stalih tragova impresionizma i da svo ju tehniku obogati, ojaa, proiri i uvea novim lestvicama, linijama, bojama i ritmovima. Svedoanstva tog novog stila sadravaju Evocations i opera-balet Padmavati, koja je Rousselu, ve zrelom stvaraocu, donela ugledno mesto u avangardi savremene muzike. Ali ni usred orijentalnih uticaja R. nije zaboravio dejstvo polifonije. Na poetku treega stvaralakog razdoblja R. u Drugoj simfoniji istrauje i ispituje izraajne mogunosti razliitih savremenih kompozicijskih teh nika, a u svom odlinom moda i n ajboljem delu Suite en Fa izgrauje u punoj zrelosti i sigurnosti osebine svoga neoklasinog stila. Iz svake od tih faza kroz koje je proao, R. je poneto zadrao u svom konanom stilu. Iz prvog perioda mu potie baza: zdravo potovanje arhitekture, solidna konstrukcija, smisao za dramatsko simfonijsko razvijanje, ali i za postupke lirskoga tematskog razraivanja, postepenog nastajanja i izrastanja ideja u njihovu toku. Iz drugoga, tzv. orijentalnog razdoblja, preuzeo je dragocenu sklonost, vetinu i ljubav prema valovitoj i elastinoj melodijskoj liniji i sve vee interesovanje za sloene, gipke poskone ritmove. U poslednjem periodu isprobao je, u nekoliko srenih opita, savremenu politonalnost (i polimodalnost), koju primenjuje uvek kao sredstvo za odreen umetniki cilj. Rousselov jezik zavisi uvek prevashodno od samog upotrebljenog materijala. On nije namerni kolorist, ni lovac efekata. Kod njega svest, izgleda, pretee nad oseanjima, a iskrenost nad matom. Trea i etvrta simfonija pokazuju vrhunce njegova razvoja u stvaranju nove francuske mere i ukusa. Zanimljiva su njegova reenja u dejstvu bitematskoga klasino-romantinog "simfonizma i barokne monotematike. Veoma su popularni i njegovi baleti pisani s velikom elegancijom. Medu solo-pesmama naroito se istiu one koje su nastale na prevode iz kineske lirike sa uzdranom, setnom ironijom. R. je, odolevi uticaju impresionizma i vrativi ponovo va nost principima formalne izgradnje, odigrao veliku ulogu. On je odrao kontinuitet francuskog si mfonizma XIX v. sa zrelim delima D. Milhauda i A. Honeggera.
DELA. ORKESTARSKA. etiri simfonije: I, Le Poeme de la Foret op. 7, 1904 06; II, u B-duru op, 23, 1919 21; III, u g-molu op. 42, 1929 30 i IV, u A-duru op. 53, 1934. Simfonijeta za gudaki orkest ar, 1934; simfonijska poema Pour une FHc de Printemps, 1920; koncert za klavir u G-duru, 1927; Concertino za violonelo i orkestar, 1936; koncert za mali orkestar, 192627; simfonijski preludijum Resurrection (prema Tolstoju), 1903; Suite en Fa, 1926; Petite suite, 1929; Rapsodie fiamande, 1936; Fanfare pour un sacre paien za du-vaki orkestar i timpane, 1921; A Glorious Day za duvaki orkestar, 1932. KAMERNA: gudaki trio, 1937; gudaki kvartet op. 45, 1931 32; klavirski trio, 1902; trio za flautu, violu i violonelo, 1929; Diverlissemenl za duvaki kvintet i klavir, 1906; serenada za flautu, violinu, violu, violonelo i harfu, 1925. Dve sonate za violinu i klavir: I, u d-molu op. 11, 1907 08 i II, op, 28, 1924. Joueurs de Flutc za flautu i klavir, 1924; andante i scherzo za flautu i klavir, 1934; arija za klarinet i klavir, 1928; duo za fagot i kontrafagot (ili violonelo), 1925; impromptu za harfu, 1919; Segovia za gitaru, 1925. KLAVIRSKA: sonatina, 1912; svita, 190910; DesHeurespassent, 1898; Cbnle a lapoupee, 1904; Rustiques, 190406; Doute, 1919; L'Accueil des Muses, 1920; preludijum i fuga Hommage d Bach, 193234; Troispieces, 1933. Preludij .i fugeta za orgulje. DRAMSKA : opera-balet Padmavati, 191418 ; opera La Naissance de la Lyre u I inu, 1922 24; opera buffa Le Testament de la Tante Caroline, 193233. Tri baleta: Le Festin del' Araigne'e u 1 inu, 1912; Bacchus et Ariane, 1930 i Acneas u 1 inu sa horovima, 1935. Scenska muzika za dramu Le Marchand de sable qui passe G. JeanAubryja, 1908. VOKALNA: Evocations za sole, hor i orkestar, 1910 12; La Menace za glas i orkestar, 1908; 2 madrigala za hor a cappePa, 1897; Madrigal aux Muses za 3-gl. enski hor, 1923. Oko 40 solo -pesama. Katalog svih Rousselovih dela obj. J. Weterings (uz saradnju kompozitorove udovice), Bruxelles 1947. LIT.: Roland-Manuel, Albert Roussel, RM, 1922. L. Vuillemin, Albert Roussel et son oeuvre, Pari 1924. G. Pannain, Albert Roussel, RAM, 1929. asopis RM posvetio je Rousselu posebne brojeve 1929 i 1937. H. Prunieres, Albert Roussel and the 8o lh Psalm, MQ, T930, 1. R. Dumesnil, V Oeuvre symphonique de Albert Roussel, Musique francaise, 1933. L. Cortese, Albert Roussel, RMI, 1937. R. Petit, Albert Roussel, Modern Music, 1937. A. Hoeree, Albert Rouss el, Pari 1938. E. Lockspeiser, Roussel and Ravel, Music and Letters, 1938. L. Landormy i R. Chalupt, Albert Roussel, MQ, 1938. E. Evans, Albert Roussel, The Chesterian, 1938. N. Demuth, Albert Roussel: a Study, London 1947 (novo izd. 1969). R. Bernard, Albert Roussel, Pari 1948. A. Van der Linden, A. Roussel et O. Maus, Revue Belge de Musicologie, 1950. M. Pincherle, Albert Roussel, Geneve T957 (nem. prevod Frankfurt a. M. 1962). B. Deane, Albert Roussel, London 1961. M. Pincherle, Albert Roussel, MGG, XI, 1963. A. Surchamp, Albert Roussel, Pari 1967. P. B.

239

ROUSSIER, Pierre-Joseph, francuski muziki pisac (Mar seille, 1716 Ecouis, Normandija, oko 1790). Sveenik, od 1754 kanonik u Ecouisu. U muzici samouk, obrazovao se studirajui sistem J. Ph. Rameaua.
DJELA: Sentiment d'un harmoniphile sur difjerents ouvrages de musique, 1756; Traite des accords et le leur succeasion..., 1764; Observations sur differcnts points de l'harmonie, 1765; Memoire sur la musique des anciens..., 1770; U Harmonie pratique, 1775; Notes et observalions sur la musique des Chinois, 1779; Memoire sur la nouvelle harpe de M. Cousineau, 1782; Memoire sur le clavecin chromatique, 1782. Komponirao Psalam CL, 1766. LIT.: G. Birkner, Pierre-Joseph Roussier, MGG, XI, 1963. R. D. Osborne, The Theoretical Writings of Abbe Pierre-Joseph Roussier (disertacija), Ann Arbor 1966.

ROVETTA, Giovanni, talijanski kompozitor (Venecija, oko 1596 23. X 1668). Uenik C. Monteverdija, odgojen u dje akom zboru crkve sv. Marka u Veneciji, gdje je 1627 postao drugi, a 1644 prvi dirigent (Monteverdijev nasljednik). R. ide u znaajnije majstore koncertantnog stila. On gradi na principima vokalne polifonije, ali je ona protkana solistikim nastupima, a javljaju se i dvoglasni odlomci.
DJELA: Opera Ercole in Lidia, 1645 i Argiope, 1649 (dovrio A. Leardini). VOKALNA. 3 knjige madrigala: I (madrigali i kantata) za 2 6 glasova i 2 violine, 1629; II (madrigali i kantata) za 2 8 glasova i 2 violine, 1640 i III, za 2 4 glasa, 1645; 4 knjige moteta: I (moteti, Litanije lauretanske, misa) za 2 5 glasova, 1635; II, za 2 3 glasa, 1639; III, za 2 3 glasa, 1647 i IV, za 2 4 glasa, 1650; 4 knjige psalama: I (psalmi i moteti) za 5 6 glasova, 1626; II (psalmi i misa) za 5 8 glasova i 2 violine, 1639; III (psalmi i nekoliko misnih stavaka) za 3 4 glasa i 2 violine, 1642 i IV, za 8 glasova, 1644. Bidnia sacra za 2 glasa, 1648; Manipulus e messe za 23 glasa, 1648; Gemma musicalis diversis cantionibus sacris za 3, 4 i 5 glasova, 1649; Novi concertus sacrae philomelae.. . za 24 glasa, 1653. LIT.: D. Arnold, Giovanni Rovetta, MGG, XI, J963.

ROWBOTHAM, John Frederick, kotski muziki histo riar i pjesnik (Bradford, 18. IV 1854 Sutton-Chenev, Leicestershire, 20. X 1925). Muziku i klasine jezike studirao u Oxforu; usavravao se zatim na Sternovu konzervatoriju u Berlinu, u Dres denu, Parizu i Beu. God. 1891 zareen za sveenika. Djelovao u razliitim mjestima Engleske, krae vrijeme i u Madarskoj. Puno je putovao, a bavio se i knjievnou. O muzici je pisao u nizu asopisa, a 1910 pokrenuo je i ureivao asopis The Bard. Svoju historiju muzike zapoeo je vrlo opi rno i dokumentirano, pa je u 3 sveska uspio obraditi njen razvoj do XI st. R. je prvi prouavao muziku primitivnih naroda na temelju njihovih opih etnolokih znaajki. U poglavljima o postanku instrumenata i o antiknoj grkoj muzici donosi obilje novih po uzdanih podataka uz zanimljive i izvorne zakljuke. Ogledao se i kao kompozitor.
DJELA: A History of Music (3 sv.), 1885 87; How to VCrite Music Correctly, 1889; A Short History of Music, 1893; The Private Life of Greal Composers, 1892; The Troubadours and the Courts of Love, 1895; A History of Music to the Time of the Troubadours , 1899; Story Lives of Great Musicians, 1908. LIT.: H. G. Farmer, Johan Frederick Rowbotham, MGG, XI, 1963.

ROWLEY, Alec, engleski kompozitor, orgulja i pijanist (London, 12. III 1892 n. I 1958). Nakon studija kompozicije kod F. Cordera na Royal Academy of Music u Londonu postao 1920 profesor na Trinity College of Music i Royal College of Orga-nists, a od 1934 na Royal Academy of Music. Istakao se kao kon-certni pijanist (esto u duetu sa E. Movjem) i osobito kao autor instruktivnih djela, koja se upotrebljavaju i izvan njegove domovine.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir i gudaki orkestar, 1938; Miniature concert za klavir, 1947; koncert za obou; koncert za kl avir (ili embalo) i komorni orkestar, 1956; rapsodija za obou i orkestar, 1936; Dream Fanlasy za celestu i gudae, 1936; Legend za violinu, klavir i gudae, 1949; suite; 5 scena The Boyhood of Christ, 1953. KOMORNA. Dva gudaka kvarteta: Phyllis and Corydon, 1932 i From Faerie; Water Colours za klavirski kvartet, 1928; Nocturne za 4 violonela, 1958; Pastel Portraits za klavirski trio, 1928; Lyric Sonata za violu, violonelo i klavir, 1929; trio za klavir, obou i flautu, 1930. KLAVIRSKA: sonata, 1939; Five Lyric Pieces, 1934; Aquarelles, 1956; Bagatelles, 1957; Country Sketches, 1957; brojne instruktivne kompozicije. Balet The Princess Who Lost a Tune, 1927; djeji igrokaz The Magic Shoes, 1927. VOKALNA: kantata Robin Hood, 1932; zborovi; solo-pjesme. Crkvene kompozicije. SPISI: Four Hands One Piano. A List of Works for Dud Players, 1940; Practical Musicianship. A Handbook for Teachers and Students, 1941; A Pocket Pronouncing Musical Dictionary, 1944; Do's and Donl's for Musicians. A Handbook for Teachers and Performers, 1951; Extetnporisation. A Treatise for Organists, 1955. LIT.: W. E. \Villiamson, Alec Rowley, MGG, XI, 1963.

ROUSSELIERE, Charles, francuski pjeva, tenor (St. -Nazaire, 17. I 1875 u. III 1950). Pjevanje uio na Konzervatoriju u Parizu i tamo 1900 debitirao u Operi kao Samson (Saint-Saens, Samson i Dalila). U nastavku svoje karijere pjevao naizmjence u Parizu i Monte-Carlu, sudjelujui na praizvedbama opere Les Barbares (Saint-Saens, 1901), Atnica (Mascagni, 1905), L'Ancetre (Saint-Saens, 1906), Penelope (Faure, 1913) i Julien (Charpentier, 1913). God. 190607 gostovao je na Metropolitanu u New Yorku, gdje se proslavio kao Romeo (Gounod, Romeo i Juliju), 1909 na milanskoj Scali, u Palermu i Buenos Airesu. Napustivi opernu djelatnost, posvetio se pjevakoj pedagogiji. Njegov tenor posebno se isticao u Wagnerovu repertoaru. Snimio je i vie gramofonskih ploa.

ROY, Adrian - Le Roy, Adrian ROZKONY, Josef Richard, eki kompozitor (Prag, 21. IX 1833 3. VI 1913). Uio klavir kod J. Jiraneka i V. Tomaeka. Nakon koncertne turneje (Trst, Budimpeta, Srbija, Ru munjska) studirao u Pragu kompoziciju kod J. B. Kittla. Bankovni inovnik, djelovao uz to kao dirigent zbora Lumir (1869 75) i redaktor asopisa Hudebni listy. Stil njegove muzike je eklektian. On povezuje raspjevanost romantine melodike (utjecaj Smetane, Gounoda i Mendelssohna) s majstorski sigurnom kompozicijskom. tehnikom.
DJELA. INSTRU MEN TALNA: si mfonijske pjes me Odysseus, 1884 i Sen lasky, 1886; simfonijski scherzo, 1886; komorne i klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Mikuld, 1870; Svatojanske proudy, 1871; Mladi pytlaci, 1878; Popelka, 1885; Stoja, 1894; erne jezero, 1906 i dr. VOKALNA: kantata Lumir, 1881; zborovi; solo-pjesme. Misa, 1856; ofertoriji.

240

ROZKONY RUBBRA
gudake instrumente. Kompozicijom se poeo rano bavi utjecajem Novih akorda, u kojima je bio jedan od prvih nika, prihvatio je neke elemente novoromantikih stilski ljeja, ali je ipak uglavnom ostao kasni romantiar. Bav problemima metodike, osobito s podruja muzike teorije i
DJELA: alna fantazija za orkestar. KOMORNA. Za violi vir: Giga; 2 Menueta; Romanca i Canzonetta. Za violonelo i klavir: Giga; Rigaudon. VOKALNA. Solo-pjesme: Mlade viole; Padaju se; Pismo. D

RZSA, Miklos, ameriki kompozitor madarskoga pod rijetla (Budimpeta, 18. IV 1907). Studirao na Konzervatoriju (H. Grabner) i Univerzitetu (Th. Krover) u Leipzigu. Kao filmski kompozitor u Londonu (193539) i u Hollywoodu (od 1940) surauje s najboljim engleskim i amerikim reiserima. Od 1945 profesor kompozicije na University of Southern California u Los Angelesu. Koncertirao kao pijanist i dirigent. Njegove orkestralne i komorne kompozicije inspirirane madarskim fol klorom odaju utjecaje B. Bartoka i Z. Kodalva. R. ide u red najboljih i najpoznatijih autora filmske muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1930; Sinfonia concertante, 1966. Koncerti: za violinu, 1954; za violonelo, 1956 i za gudae, 1943; uvertira, 1957; serenada, 1950. KOMORNA: gudaki kvartet, 1950; klavirski kvin tet, 1928; serenada za klavirski trio, 1927; sonata za 2 violine, 1933. Klavirske kompozicije (sonata, 1948). DRAMSKA : balet Hungaria, 1935. Muzika za vie od 50 filmova. Madrigal of Spring; solo-pjesme. LIT.: E. Camuzio, La Carriera di Miklos Rozsa, L'Eco del Cinema, 1954. J. S. Weissmann, Miklos Rozsa, MGG, XI, 1963.

LIT.: V. Lebl, 125 let od narozeni J. R. Rozkoneho, Hudebni rozhledy, 195S. J. Buiga, Josef Richard Rozkony, MGG, XI, 1963.

RODESTVENSKI, Genadij Nikolajevi, sovjetsl gent (Moskva, 4. V 1931 ). Sin i uenik N. Anosov Rodestvenske, studij dirigiranja i klavira (L. Oborin) na Moskovsko

R6ZSAVt)LGYI, Mark (Markus), madarski violinist i kompozitor (Balassagvarmat, 1787 ili 1789 Budimpeta, 23. I 1848). Violinu uio u Pragu. P o povratku u domovinu bio u Budimpeti orkestralni violinist neke madarske kazaline trupe. God. 1813 33 ivio u Baji, zatim do smrti u Budimpeti. Os novao i vodio vlastiti orkestar s kojim je polazio na turneje po Madarskoj, a 1835 i do Bea. Ostavio oko 100 verbunkosa, ardaa, etvorostavanih suita madarskih plesova i scensku muziku za dva kazalina djela (sabrane kompozicije obj. 184446). Uz G. Bernata R. je prvi autor ardaa.
LIT.: Z. Gdrdonui, Mark Rozsavolgvi, MGG, XI, 1963.

G. N. RODESTV ENSKI

R6ZSAVOLGYI ES TARSA (Rozsavolgyi & Comp.), madarsko muziko nakladno poduzee. Osnovali su ga 1850 u Budimpeti Gyula R6zsavlogyi (182261), sin Marka, i Norbert Grinzzveil (182390). Nakon Rzsavolgvjeve smrti suvlasnikom je postao Johann Nepomuk Dunkl koji je preuzeo vodstvo podrunice u Beu, a 1866 i vodstvo matinoga poduzea u Budimpeti. God. 1900 vlasnici naklade postali su Gustav Bdrczy, Bela v. Angydn i Viktor Alberti. Oni su joj pripojili vie drugih poduzea, pa je firma R. & C. postala najveom madarskom muzikom nakladom s podrunicama u Berlinu, Leipzigu i Londonu. Ovo je poduzee prireivalo muzike festivale i organiziralo koncerte domaih i stranih umjetnika. God. 1949 je nacionalizirano. ROYCKI, Ludomir, poljski kompozitor (Varava, 6. XI 1884 Katovvice, 1. I 1953). Kompoziciju uio kod Z. Noskowskog. Nakon dovrenoga studija u Varavi (1903) usavravao se 1904 08 kod E. Humperdincka u Berlinu, a 1908 prihvatio mjesto dirigenta Opere i profesora na Konzervatoriju u Lavovu. God. 1912 nastanio se u Varavi odakle je polazio na turneje po Njemakoj, vicarskoj, Italiji i Francuskoj. Od 1930 predavao kompoziciju na Varavskom konzervatoriju, a od 1945 teoriju, kompoziciju i dirigiranje na Muzikoj koli u Katowicama. Uz K. Szymanowskog, A. Szeluta i G. Fitelberga R. ide u glavne predstavnike nove nacionalne kole nazvane Mlada Poljska. Kompozitor je izrazito programnih sklonosti, s razvijenim smislom za dramatiku; njegov snaan talent za ocrtava nje karaktera dolazi do izraaja osobito u scenskim djelima. Zaodije vajui svoje kompozicije u zapadno -evropsko harmonijsko ruho i blistavu instrumentaciju, R. je ostvario osebujan vlastiti stil, kod ega ni romanska raspjevanost melodijskih linija, ni a rhitektonika klasinih uzora nisu mogle potisnuti slavensku osjeaj nost i oduzeti nacionalni karakter njegovoj muzici.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Stanczyk, 1903; Bo-leslav) mialy, 1906; Pan Twardowski, 1906; Anhelli, 1909; Krol Kofetua, 1910; Warszazvianka, 1910; Mona Lisa Gioconda, 1911 i Warszawa zvyzzvolona, 195. Dva koncerta za klavir, 1918 i 1942; koncert za violinu, 1944; balada za klavir i orkestar, 1904; Polonez uroczysty, 1946. KOMORNA: gudaki kvartet, 1916; klavirski kvintet, 1913; sonata za violinu i klavir, 1903; sonata za violon elo i klavir, 1906. KLAVIRSKA: 2 sonate, 1903; varijacije, 1905; 5 preludija; Quatre Impromptus; Contes d'une horloge, 1905; Tance polskie; Italia. DRAAiSKA. Opere: Boleslazu mialy, 1909; Meduza, 1912; Eros i Psyche, 1917; Casanova, 1923; Beatrix Cenci, 1927; Mlyn diabelski, 1931; Lili chce pievja, 1933 i Pani Walewska (nedovrena). Baleti: Pan Tzvardozvski, 1921 i Apollo i dziewczyna, 1938. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: kantata, 1912; Dzwony za glas i orkestar, 1944; Narzeczona z Koryntu za recitativ i orkestar, 1918; zborovi; oko 40 solo-pjcsama. LIT.: A. E. Chybiriski, Piesni L. Kamieiiskiego i Ludomira R6yckiego, Lwow 1907. Isti, R6ycki jako tworca dramatu muzika Boleslaw Smial y, Lwow 1909. A. Wieniazvski, Ludomir R6ycki, Warszawa 1928. M. Kaminski, Ludomir R6ycki, Katovvice 1951. J. Kanski, Ludomir R6ycki, Kra kova 1955. 5. Turska, L. R6yckiego Pan Twardowski, Krakow 1959. Z. Lissa, Ludo mir R6ycki, MGG, XI, 1963. LIT.: Z. Gdrdonyi, R6zsavolgyi es Tarsa, MGG, XI, 1963.

zervatoriju. niku karijeru eo jo za stuc dirigent baleta kovskom Velik zalitu. Njego' zetna nadarene cizna tehnika i pamenje otve mu put i na ko: podij, pa je 19 stao ef-diriger fonijskog o Radio-televizij kva, a dvije kasnije povjere je istodobno muziko vodstvo Velikog kazalita. Kao diri u klavirskom duu s Viktorijom Postnikovom gostovao je i gosl aviji. Od 1975 je ef -dirigent Filharmonije u Stockhol RUBATO (tal. ukraden; tempo rubato), oznaka za kojom autor u odreenom odlomku preputa interpretu ( mjenjujui razliite agogike slobode neznatno smanji ili brzinu izvedbe. Takav slobodni r. spominje ve G. Fresc (1614); R. Schumann i F. Chopin oznauju ga estom upoi ritardanda i rallentanda. Tempo r. znaajan je za Wag muziku. Prema F. Nietzscheu on je potreban da bi se uvje izrazile razliite psihike napetosti, uzbuenja i osjeaji izraajno sredstvo romantike, muzika XX st. odbacuje r. C je neprikladan u muzici motorikoga karaktera, u jazzu avangardnim suvremenim pravcima. U XVII i XVIII st. tempo r. (tzv. vezani r.) susree izvodilaka manira: neznatno produenje ili skraenje i trajanja primjenjuje se samo u melodiji dok se bas i akc pratnja kreu i nadalje u propisanom tempu. Vezani ter opisali su L. Zacconi (1592), J. Peri (1600), G. Caccini ( izraz r. spominje prvi P. F. Tosi (1723), a poznaju ga i J. F, cola, J. Quantz, L. i W. A. Mozart.
LIT.: /. J. Paderezvski, Tempo rubato, Succes in Music and Hc Won (redaktor H. Finck), London 1909. L. Kamienski, Zum tempo AFMW, 1918. H. T. Finck, Musical Progress : the Disgraceful Tempo Muddle, Philadelphia 1923. J. A. Johnstone, Rubato, London 1925 i 1 J. B. McEzven, Tempo rubato or Tempo-variation in Musical Performam don 1928. B. Bruck, Wandlungen des Begriffs tempo rubato (die Erlangen 1928. J. B. McEwen, Tempo rubato, London 1928. A. / slone, Rubato, London 1931. A. Kreutz, Das Tempo rubato bei Chop Musikleben, 1949. Th. Fielden, Tempo rubato, Music and Letter* H. H. Eggebrecht, Tempo rubato, Studien zur musikalischen Termii Mainz 1955. M. I

ROANC, Mihael, kompozitor (Trst, 25. XI 1885 Ljubljana, 23. VIII 1971). Zavrio uiteljsku kolu u Ljubljani; ondje je polazio i kolu Glasbene matice. Kao eljezniki inovnik radio je do 1946, a zatim je na Muzikoj koli u Kamniku predavao

RUBBRA, Edmund, engleski pijanist i kompozitor ( hampton, 23. V 1901 ). Uenik C. Scotta i G. Holsta u Lor od 1920 studirao na Royal College of Music (R. O. Morris) vravao se kod J. Irelanda, E. Goossensa i R. Vaughana Wil: Izvrstan pijanist, koncertirao s vlastitim klavirskim trijom. 194768 bio je docent za muziku na Univerzitetu u Ox Suzdrani lirizam i harmonijska struktura koja naginje poli nosti, podloga su njegova individualnog muzikog izraza, gove se simfonije ubrajaju meu najbolja djela te vrste u menoj engleskoj muzici.
DJ ELA. O RK ES TRALN A. Osa m s i mfo n ij a : I, 19 36 ; II, 1 93 1939; IV, 1941; V (sa zborom), 1948; VI, 1954; VII, 1956 i VIII, 196

fonia concertante za klavir i orkestar, 1943. Koncerti: 2 za klavir, 1934 za violu, 1954 i za violinu, 1959. Rapsodija za violinu i orkestar, 1934; S' za violonelo i orkestar, 1944; Double Fugue, 1924; Triplc Fuguc, 1929; u 1948; 3 nokturna, 1954 62. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I II, 1951 i III, 1962; klavirski trio, 1950; Lyric Movement za klavirski 1 1929; nokturno za duhaki kvartet, 1962. Za violinu i klavir: 2 so nat* i 1931; sonatina, 1952 i varijacije, 1961. Sonata za violonelo i klavir, i< Kompozicije za klavir (8 preludija, 1968) i za orgulje. DRAMSKA: Bee-Bee-Bei, 1933; balet Prism, 1938; scenska muzika. VOKALNA tate: La Belle dame sans merci, 1925; The Morning Watch, 1941; Song o 1953 i Cantata pastorale, 1962. Zborovi; solo-pjesme uz orkestar (Ba Tristram), uz razne instrumentalne sastave i uz klavir. CRKVEN mise: I, Missa Cantuariensis, 1945; II, Missa in honorem S.Dominici, l$t 1958. Te Deum, 1951; moteti; psalmi. Monografija Gustav Holst, Counlerpoint, a Survey, 1960; brojni lanci. '*

RUBBRA RUBINSTEIN
LIT.: E. Evans, Edmund Rubbra, The Musical Times, 1945. A. Frank, Modem British Composers, London 1953. F. Paine, Some Aspects of Rubbra's Style, Music Review, 1955. P. Bingulac, Edmund Rubbra, Savremeni akordi, 1955, I. G. Sharp, Ed mund Rubbra, MGG, XI, 1963.

241

RUBIDO ERDODY, Sidonija, pjevaica (Zagreb, 7. II 1819 Gornja Rijeka kraj Kalnika, 17. II 1884). Pjevanje je uila u Zagrebu kod lanice njemake opere Karlitzkvjeve i berlinske dvorske pjevaice Ennesove. U martu 1833, na koncertu u zagrebakoj Streljani, ona je po nagovoru Lj. Gaja pjevala na hrvatskom jeziku. Kad je A. triga organizirao (28. III 1846) izvoenje prve hrvatske opere Ljubav i zloba V. Lisinskog, kreirala je ulogu Ljubice. Nastupala je esto na dobrotvornim priredbama na kojima je pjevala ilirske pjesme.
LIT.: F. . Kuha, Ilirski glazbenici, prilozi povijesti hrvatskog Preporoda, Zagreb 1893. K. Ko. S. RUBIDO ERDODV

RUBIN, MarceI (Marcell), austrijski kompozitor i muziki kritiar (Be, 7. VII 1905 ). Studij kompozicije zavrio na Visokoj muzikoj koli u Beu (F. Schmidt), a zatim se usavravao kod D. Milhauda u Parizu; uz to diplomirao pravo. Od 1931 u Beu vodio koncerte Musik der Gegemuart, 1938 emigrirao u Pariz, a 1943 47 djelovao u Mexico Cityju. Od 1947 ponovno u Beu; 1964 dobio naslov profesora.
DJELA. ORKESTALNA: 4 simfonije (II, Erde, 1937; IV, Krieg und Frieden, 1946); koncert za violinu, 1941; Eine bsterreichische Ouvertiire, 1948; varijacije Kraft der Jugend; suita Die Stadt wartet. KOMORNA: gudaki kvartet, 1926 (nova verzija 1961); gudaki trio, 1927 (nova verzija 1962); sona tina za klarinet i klavir. KLAVIRSKA: 3 sonate; 4 stavka, 1957. DRAMSKA', opera Prinzessin Brambilla; balet Die Stadt tvartet, 1933. Scenska muzika. VOKALNA: ciklus pjesama Gegenzvart za glas i orkestar, 1948; ciklusi solo-pjesama uz klavir (Dorfbilder, 1957) i dr. LIT.: F. VPildgans, MarceI Rubin, Osterreichische Musikzeitschrift, 1948.

RUBINI, Giovanni Battista, talijanski pjeva, tenor (Ro mano kod Bergama, 7. IV 1795 2. III 1854). Debitirao 1814 u Paviji u operi Lagrime d'una vedova P. Generalija. Kao tenor izvanredna glasa i muzikalnosti nastupao je u svim velikim gradovima Italije, u Parizu, Londonu, Madridu, Bruxellesu, Petrogradu, Moskvi i drugdje, uvijek s velikim uspjehom. Bio je izvrstan interpret Rossinijevih likova i mnogo pridonio uspjehu Donizettijevih i Bellinijevih opera, koji je za njega napisao vie uloga (Biancae Fernando; La Sonnambula; I Puritani). Objavio je album pjesama L' Addio i Dodici lezioni di canto moderno per tenore 0 soprano.
LIT.: C. Traini, II Cigno di Romanno: Giovanni Battista Rubini, Bergamo 1954- H. Kiihner, Giovanni Battista Rubini, MGG, XI, 1963.

RUBINSTEIN (Rubintejn), 1. Anton Grigorjevi, ruski pijanist, kompozitor i dirigent (Vvhvatinec, Podolija, 28. XI 1829 Peterhof (Petrodvorec), 20. XI 1894). Od 1837 ui klavir kod moskovskog peda goga A. Villoinga. Neobino nadaren, nakon prvoga javnog nastupa (1839) odlazi 1840 sa uiteljem u Parizu da bi se upisao na Konzervatorijum, ali ga iz nepoznatih razloga nisu primili. Ipak boravak u Parizu, pa koncertne turneje po Nemakoj, Austriji, Holandiji, En gleskoj, vedskoj i susreti sa Lisztom, Chopinom i drugim istaknutim muziarima onoga vremena proirili su njegov kulturni vidokrug. God. 1844 odlazi u Berlin, gde u klasi S. Dehna studira kompoziciju. Potkraj 1848 vraa se u Ru A. G. RUBINSTEIN siju i u Petrogradu ubrzo postaje

jedan od najaktivnijih pokre taa muzikog ivota. Uz brojne pijanistike nastupe on u to vreme debitira kao dirigent. Meutim, pod nepovoljnim prilikama reima Nikolaja I on naputa 1854 Rusiju i sve do 1858 koncertira po zapadnoj Evropi. Uoi re forme iz 1861 drutvene prilike u Rus iji postaju povoljnije i R. tada sa velikom energijom sprovodi u delo ve ranije zaetu ideju 0 stvaranju organizacije ruskih profesionalnih muziara. Ta je zamisao ostvarena poetkom 1859 kada se osniva Rusko Muziko Drutvo. Uavi u upravu R. u stvari postaje vodea linost -udru enja; on dirigira simfonijskim koncertima Drutva, sudeluje kao solist na orkestarskim i kamernim koncertima i vodi klase za muziko obrazovanje koje je Drutvo otvorilo. Plodna delatnost drutva dovela je 1862 do osnivanja prvoga ruskog Muzikog konzervatorijuma u Petrogradu. Time su udareni temelji inten zivnijem razvitku muzikog ivota u Rusiji. Ubrzo je po ugledu na Petrograd stvoreno u Rusiji jo nekoliko konzervatorijuma, medu kojima i Moskovski, koji je vodio Antonov brat Nikolaj. Petrogradski konzervatorijum R. je vodio u nekoliko mahova, uz dugotrajne prekide. Sem toga bio je profesor klasa za klavir, komorne ansamble, orkestar i za instrumentaciju. Meutim, R. se u svojemu radu neprestano sukobljavao sa protivnicima (osobito sa krugom oko M. Balakireva) koji su mu predbacivali da je u svojim muziko-drutvenim pothvatima i u svom stvaranju zanemario rusku nacionalnu tradiciju i da imitira strane uzore, poglavito nemake. Tim sporovima pridruila su se i njegova razmimoilaenja sa profesorima Konzervatorijuma (oni su smatrali da su njegovi muziko -pedagoki kriteriji previsoki), pa R. 1867 naputa domovinu i iduih godina uglavnom samo koncertira po Evropi i Americi. God. 188586 izvodi po veim evropskim gradovima (Be, Berlin, London, Pariz i najzad Moskva i Petro grad) ciklus istorijskih koncerata (u 7 veeri) na kojima prikazuje razvoj klavirske muzike od njenih poetaka do dela savremenih ruskih majstora. Vrativi se u domovinu prihvaa se 1887 ponovo rada na Petrogradskom konzervatorijumu, organizira popularne simfonijske koncerte (u okviru Ruskoga muzikog drutva) i, od vlastitih sredstava, meunarodne konkurse pijanista i kom pozitora (prvi je odran 18 90, poslednji 1910). God. 1891 odlazi u Dresden i vraa se u Rusiju tek potkraj ivota. Rubinsteinova delatnost, izvanredna po irini i intenzivnosti, bila je od najvee vanosti za razvoj ruske muzike kulture. On je uveo u nastavu evropsku metodu strunog muzikog obrazo vanja i razvio izvoaku vetinu na visokom, umetnikom nivou. Njegov izvoaki stil naroito se odlikovao izrazitou interpre tacije. Isprva sledbenik Lisztovih pijanistikih principa R. je kasnije izgradio svoj, posve individualni na in interpretiranja. Paralelno sa svom tom obimnom izvoakom, pedagokom i organizatorskom delatnou R. se mnogo bavio i komponovanjem. Rubinsteinov stil nosi u sebi crte umerenog tradicionalizma 1 ne odlikuje se izrazitim novatorstvom i original nou. Oblikujui se pod snanim uticajem voe i osnivaa leipzike umereno -konzervativne kole muzikog romantizma Mendelssohna R. je nasledio njegovo duboko potovanje prema velikim uzo rima prolosti i nesklonost prema savremen im radikalnim novatorskim strujanjima (J. Keldi). U Rubinsteinovoj se muzici klasina jasnoa strukture i formalna uravnoteenost sjedinjuju sa kontemplativnom lirskom pevnou i sa deskriptivnim ele mentima. Najpoznatije Rubinsteinovo delo je lirska opera JJeMOH raena prema poemi Ljermontova. Kao klavirski kompozitor R. je epigon Lisztove i Mendelssohnove kole. Vei znaaj imaju njegove solo-pesme, esto obojene diskretnim, ali nekad i ti piziranim, istonjakim koloritom. Meutim, R. je znaajan u prvom redu po tome to je svojim kompozitorskim radom prvi u Rusiji ukazao na vanost temeljitog i sistematskog savlada vanja kompozicione tehnike, poglavito u sloenim simfonijskim formama.
DELA. ORKESTARSKA. est simfonija: I, u F -d uru op. 40; II, Onean u C-duru op. 42; III, u A-duru op. 56; IV, JjpaMamuvecKaa u d-molu op. 95; V, u g-molu op. 107 i VI, u a-molu op. 111. Simfonijske pesme <X>aycm op. 68; UeaH rp03Hbiu op. 79; MOH Kuxom op. 87 i Poccun. Pet koncerata za klavir: I, u e-molu op. 25; II u F-duru op. 35; III, u G-duru op. 45; IV, u d-molu op. 70 i V, u Es-duru op. 94. Koncert za violinu u G-duru op. 46; 2 koncerta 2a violonelo u a -molu op. 65 i u d-molu op. 96; 2 fantazije za klavir i orkestar; 4 uvertire. KAMERNA: 10 gudakih kvarteta, po 3 u op. 17 i 47, po 2 u op. 90 i 106; gudaki kvintet u F - duru op. 59; gudaki sekstet u D -duru op. 97; 5 klavirskih trija; klavirski kvartet u C-duru op. 66; klavirski kvintet u g- molu op. 99; kvintet za klavir i duhae op. 55; oktet za gudae, duhae i klavir op. 9; 3 sonate za violinu i klavir; sonata za violu i klavir; 2 sonate za vio lo ne lo i kla vir. KLAVIRSK A. etiri so nate : I, op. 12; I I , op. 20; III, op. 41 i IV op. 100. Svita; etide op. 23 i op. 81 ; zbirka plesova KaMeHHbiu ocmpoe; preludijumi; serenade; fantazije i dr. Sonata za klavir 4 -runo op. 89. DRAM SKA. etrnaest opera: MMumpuu HOHCKOU, i852;<PoMKa HypanoK, 1853; Memu cmeneu, 1861; <t>epaMopc, 1863; ffeMOH, 1875; MaKKaeeu, 1875, Kyneu KanautHUKoe, 1880; ropioiua, 1889 i dr. VOKALNA. Oratorijumi: IlomepHHHUu pad, 1855 (kao duhovna opera, 1875); BatUAOHCKoe cmo/inomeopemte, 1870; Moucea, 1887 i Xpucmoc, 1888 (kao duhovna opera 1895). Kantate: Cmuxu u peKeueju MuHKHe za sole, hor i klavir; horovi; oko 160 romansa i solo-pesama

242

RUBINSTEIN RUDORFF
Music Society u Los Angelesu, gdje je osnovao i vodio i udruenja American Musicological Society. Podruje njeg< traivanja bilo je kasni srednji vijek.
DJELA: Pierre de la Rue als Messenkomponist (disertacija), 1937; Sources of Secular Music in Italy c. 1500, 1943; Descriptive Music for . Screen, 1949; La Muica nella vita sociale degli Stati Unili, RMI, 194' graphy of Books and Articles on Music in Film and Radio (sa R. U. Ni 1949 50; The Ballad Burlesques and Extravaganzas, MQ, 1950; Music in Italian Libraries, 1951; The Jovial Crezv, History of a Ballad Opt greni izvjetaj, Koln 1958; Mr. Seedo, Ballad Opera and the Singsp menica H. Anglesu, 1958 61; Scottish and English Music of the Ri in a Nevj-Discovered Ms., Spomenica H. Bessleru, 1962; Chanson and . 1480 IS30 (sa D. Heartzo m i H. M. Browno m), 1964.

meu kojima ciklus IJepcudcKue necnu op. 34. Katalog tampanih kom pozicija objavljen 1889. SPISI: Aemo6uoipa<puHecKue eocnOMunanun, 1829 1889 zi., 1889 (na engleskom 1890, na nemakom, 1893); MyibiKa u ee npedcmaeumeAU, 1891 (na nemakom IV izd. 1892, na engleskom 1891, na francuskom 1892, na panskom 1922); predavanja o istoriji klavirske muzike (1888 89) obj. S. Kavas-Dehtereva pod naslovom A. F. PyouHiumeuH, EuozpafiuvecKUu ovepK u My3bmaAbmie ACKUUU , 1895 (novo izd. priredio C. Cui 1911; na ne makom 1899); MUCAU U atfopujMbi, 1903 (prvotno izd. na nemakom kao Anton Rubinsteins Gedankenkorb obj. H. Wolff, 1897). Hi6paHHbie nuCbMa obj. (sa komentarom) L. A. Barenbojm, 1954. D. Pl.

2. Nikolaj Grigorjevi, pijanist i dirigent (Moskva, 14. VI1835 Pariz, 23. III 1881). Brat Antona; klavir uio u Moskvi (A. Villoing) i Berlinu (Th. Kullak)., gdje je studirao i kompoziciju 1844 46 (S. Dehn). Vrativi se u Moskvu studirao pravo do 1855, a od 1858 ee prireivao pijanistike koncerte. God. 1860 osnovao je odjel Ruskoga muzikog drutva u Moskvi, kojega je i dirigent, a 1866 Moskovski konzervatorij na kojemu je predavao klavir i kompoziciju te bio direktor do kraja ivota. Njegovi su najpoznatiji uenici S. Tanjejev, A. Siloti i E. Sauer. Mnogo je pridonio razvoju muzikog ivota u Moskvi.
LIT.: B. Vogel, Anton Rubinstein, Leipzig 1888. A. Soubies, Anton Rubinstein, Pari 1895. /. Martinoff, Episodes de la vie de Rubinstein, Bruxelles 1895. H. <PuHdeu3en> AHTOH FpjiropbeBH*! Py5nHiiiTeHH, MocKBa 1907. N. Bernstein, Anton Rubinstein, Leipzig 1911. A. Harvey, Anton Rubinstein, London 1913. C. Preiss, Anton Rubinsteins pianistische Bedeutung, Leipzig 1914. II. FACSOB, AHTOH rpnropbeBHi PvoHHuiTeiiH B ero My3brKajiiHoft AeflTejibHocTH H OT3breax coBpejvreHHHKOB (18291929), MocKBa 1929. C. S. P. Bowen, Free Artist: the Story of Anton and Nicholas Rubinstein, New York 1939. A. AjieKceee, AHTOH Py6nHuiTeHH, MOCKB3 i JleHHHrpau 1945. A. CoAoetfoa, HiiKOJiaft Py6nHuiTeiiH, MocKBa i JlemiHrpaji 1946. T. Koiau, PyoHHiiiTeHH nnaHHC-r, CoBeTCKan My3i>iKa, 1954, II. JI. Bapsn6ouM, AHTOH rpnropeBH<i Py6nHuiTeKH (2 sv.), MocKBa i JleHHHrpaji 1957 62. C. llleun, JleMOH A. V. Py6nHiiiTeHHa, II izd., MocKBa 1961. T. Xonpaea, A. I\ PvoHHurreHH, MocKBa 1963. G. Waldmann, Anton Grigorjewitsch i Nikolai Grigorjewitsch Rubinstein, MGG, XI, 1963.

RUCKPOSITIV (njem. leni pozitiv), male orgulje se od XVI do XVIII st., osobito u Njemakoj, ugra ogradu crkvenih korova. Orgulja je bio licem okrenut pri likim orguljama, a te su se male orgulje nalazile iza r lea. Kod orgulja sa 3 manuala R. je obino bio najni manual i s velikim je orguljama bio povezan trakturom, smj( ispod orguljaeve klupe. Sluio je za posebne zvune u za obinu pratnju pukoga pjevanja. Danas se R. vie ne u ljava, ali je u Njemakoj naziv ipak zadran kao oznaka ili drugi manual.
l

RUBINSTEIN, Arthur (Artur), ameriki pijanist poljskoga podrijetla (Lodz, 28. I 1887 ). Uio kod A. Rovckog u Var avi, H. Bartscha i R. M. Breithaupta u Berlinu te kod I. Paderewskog u Morgesu. Debitirao 1898 na orkestralnom koncertu pod vodstvom J. Joachima u Berlinu. Koncertirao na turnejama po Evropi, Sjevernoj i Junoj Americi. ivi u Beverly Hillsu (California). Njegova je igra tehniki bravurozna, temperamentna i poetina, ali su njegove A. RUBINSTEIN precizne i jasne. Njegov udar ima punou i snagu i veliko bogatstvo zvukovnih gradacija. Izvrstan interpret F. Chopina i panjolskih kompozitora. Koncertirao i u duu s E. Ysaijem, J. Heifetzom i G. Piatigorskim. Komponira komornu i klavirsku muziku
LIT.: B. Gavoty i R. Hauert, A. Rubinstein, Geneve 1955. J. Ekiert, Artur Rubinstein, MGG, XI, 1963. W. E. von Leioinski, Arthur Rubinstein, Berlin 1967. A. Forsee, Arthur Rubinstein, King of the Kevboard, New York 1969.

RUDHYAR, Dane (pravo ime Daniel de Chennt ameriki kompozitor, slikar i pisac francuskoga podrijetla 23. III 1895). Studirao na Sorbonnei i na Parikom vatoriju. Od 1916 u SAD bavi se orijentalnom filozofijom logijom, slikanjem i komponiranjem; uz to dri preda muzici i drugim, umjetnostima. Sa E. Vareseom i H. Cc osnovao 1921 International Cotnposer's Guild, drutvo za suvremene napredne muzike. Njegov je stil disonantan matian, blizak muzici kasnijih djela A. Skrjabina.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta, 1928; simfonijska pjes Fire, 1920; Metaphoric Poeni, 1914; Vision Vegetale, 1917; Dithyran Duranos (sa 3 klavira), 1919 26; Lyrical Trilogy, 1920 21; Six . 1920 59; trilogija The Surge of Fire, 1921; Threnody, 1929; Herc 1930; Epithalatniutn, 1934; Emergence, 1953. Komorne kompoziciji ski kvintet; sonata za violinu i klavir). KLAVIRSKA. Ciklusi: Ton Tetragrams; Chants of Formation. Filmska muzika. Solo-pjesme. The Rebirth of Hindu Music, 1926; Liberation trough Sound, 1931; Man's Conflicts, 1948. LIT.: A. Morang, Dane Rudhyar, Pioneer in Creative Synthes York 1939.

RUBINSTEIN, Ida Ljvovna, ruska plesaica i koreograf (Har'kov, 5. X 1888 Vence, Alpi Marittime, 20. IX 1960). Uenica M. Fokina. Od 1909 ivjela u Parizu. Tu je kao lan trupe Ballets Russes (190911) postigla izvanredan uspjeh u eherazadi N. Rimski-Korsakova (koreografija M. Fokin). Osnovala zatim vlastiti baletni ansambl s kojim je izvela Martyre de Saint Sebastien (libreto G. d'Annunzio, muzika C. Debussv, koreografija M. Fokin). Neko je vrijeme nastupala kao dramska i filmska glumica, a 192829 i 193134 ponovno je vodila vlastitu trupu. Gostovala u Londonu (Covent Garden, 1931). Na premijeri oratorija Jeanne a"Are au bucher A. Honeggera 1938 u Baselu interpretirala naslovnu ulogu. Bila je nadarena i vrlo inteligentna plesaica lijepe pojave s naglaenim smislom za plastinost. RUBSAMEN, Walter Howard, ameriki muzikolog (New York, 21. VII 1911 Los Angeles, 19. VI 1973). Studirao flautu i muzikologiju u New Yorku na Univerzitetu Columbia (P. H. Lang); muzikoloki studij nastavio u Miinchenu kod R. v. Fickera i O. Ursprunga; doktorirao 1937. Od 1938 predaje na Univerzitetu u Los Angelesu (od 1955 redoviti profesor, od 1965 proelnik muzikog odjela). Uz to kao gost odrao niz predavanja na ljetnim teajevima Univerziteta u Chicagu (1947), univerziteta Columbia u New Yorku (redovito 1950 57) te na Univerzitetu u Bernu (!95758). Bio neko vrijeme predsjednik drutva Renaissance

DJELA. ORKESTRALNA: simf onija; simfonija za violonelo i Sinfonietta Bajuvarica; koncert za violinu; koncert za klavir; suite; Sch Musik; Romantische Serenade za gudae. KOMORNA: 2 gudaka 2 klavirska trija; trio za violu, saksofon i klavir; Divertimento za duha tet; sonata za violinu i klavir; Nordisches Fest za 3 citre. Klavirske koi (2 sonate). Djela za orgulje. DRAMSKA: opera Tegernseer im operna pria Konig Folkivart; djeje opere Berschtesgadener Sagensp sikantenkomodie i dr. VOKALNA: oratorij Tannenberg, 1939; ciklus solo-pjesama Sancta Marta. Dvije mise. Obradbe narodnih LIT.: L. Gerheuser, Gottfried Rudinger, ZFM, 1-934. A. Gottfried Rudinger, Trosterin Musika, Munchen 1941. A. Wurz, 1 Rudinger, MGG, XI, 1963.

RUDINGER, Gottfried, njemaki kompozitor (I 23. VIII 1886 Gauting kraj Miinchena, 17. I 1946). S kompoziciju kod M. Regera na Konzervatoriju u Leipzi 1910 ivio u Miinchenu gdje je od 1920 bio profesor na M akademiji. Prva djela pie pod utjecajem svoga uitelja, a stvara vlastiti kompozitorski izraz, oslanjajui se na duh 1 pjesme i tradicionalne crkvene muzike. interpretacije uvijek

RUDOLPH (Rodolphe), Johann Josef (Jean J< francuski virtuoz na rogu, violinist i kompozitor (Stra 14. X 1730 Pariz, 18. VIII 1812). Od 1744 uio u Pari linu kod J. M. Leclaira. Neko vrijeme lan orkestra u Boi i Montpellieru, boravio je od 1754 u Parmi i tamo uio ziciju kod T. Traette; od 1758 bio je kornist vojvodsko] skog orkestra. God. 1760 65 kornist na dvoru u Stu gdje se usavravao u kompoziciji kod N. Jommellija, 2 kapeli princa Contija u Parizu. Tu je od 1767 solist Op 1770 lan kraljevske kapele, a od 1784 uz to nastavnik '. zicije na Scole Royale de Chant, 17981802 profesor si na novoosnovanom Konzervatoriju, a zatim je poduav vatno. R. je svojim baletima znatno pridonio razvoju drai baleta (ballet d'action) iji je zaetnik J. G. Noverre.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 2 koncerta za rog i orkestar; 24 za 3 roga; Fanfares faciles za 2 roga; dua za 2 violine; etide za violinu. SKA: 3 opere. Baleti: Renaud et Armide, 1761; Psyche et l'Amour, ] Mort d'Hercule, 1762; Medee et Jason, 1763 i Appelles et Campaspe, INSTRUKTIVNA: Solfeges..., 1768; Theorie d'accompagnement et d, sition, 1799. NOVO IZD.: baletnu muziku obj. H. Abert(DDT, 1913; novi otisa LIT.: E. Stiefel, Johann (Jean) Joseph Rudolph (Rodolphe), Ml 1963.

RUDORFF, Ernst Friedrich Karl, njemaki kom i pijanist (Berlin, 18. I 1840 31. XII 1916). Uenik W. I (klavir, kompozicija), studirao 1859 61 na Konzeri u Leipzigu (I. Moscheles, L. Plaidv, J. Rietz) i zatim jo p

RUDORFF RUGGLES
kod M. Hauptmanna (kompozicija) i C. Reineckea (klavir). God. 186569 nastavnik na Konzervatoriju u Kolnu, gdje je 1867 osnovao Bachovo drutvo; 18691910 profesor klavira na Visokoj muzikoj koli u Berlinu, a 188090 i dirigent tamonjega Sternova pjevakog drutva. R. je bio profinjen i sv estrano obrazovan muziar. Njegova su djela izraajno bliska Mendelssohnovoj 1 Schumannovoj muzici. Bio je i izvrstan klavirski pedagog.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, u B-duru op. 31; II, u g-molu op. 40 i III, u h-moiu op. 50. Dvije romance: I, z a violonelo i orkestar i II, za violinu i orkestar. Uvertire: Der blonde Ekbert; Otlo der Schiitz i Romantische Ouverture; 2 serenade; varijacije. Gudaki sekstet. KLAVIRSKA: fantazije; varijacije; etide; Kinderwalzer za 2 klavira. VOKALNA: Der Aufzug der Romanze za sole, zbor i orkestar; Gesang der Sterne za zbor i orkestar; 2 b o ro v i; s o lo - p je s me . M e mo a r i Au s d e n Ta g e n d e r Ro m a n ti k ( re d . E. Rudorff) 1938; lanci. Suraivao u izdavanju sveukup nih djela W. A. Mozarta, 1876 1907; sa J. Brahmsom obj. djela F. Chopina; redigirao i obj. korespondenciju C. M. von Webera sa H. Lichtensteinom, 1900. Rudorffovu korespondenciju sa J. Brahmsom obj. W. Altmann, 1907 (II izd. 1913), a sa J. Joachimom A. Moser (sv. 3.), 1913. LIT.: /. Fellinger, Ernest Friedrich Karl Rudorff, MGG, XI, 1963.

243

RUFFO, Titta (pravo ime Ruffo Cafiero Titta), talijanski pjeva, bariton (Pia, 9. VI 1877 Firenca, 5. VII 1953). Studirao na akademiji Santa Cedlia u Rimu i kod L. Casinija u Milanu. Pjevao na svim velikim opernim pozornicama Evrope, June i Sjeverne Amerike {Metropolitan, 192229). Njegove najvee kreacije bile su glavne baritonske uloge u Verdijevim operama te uloge Hamleta (A. Thomas) i Figara (Rossini, // Barbiere di Siviglia). Njegov glas velikog raspona imao je karakteristian timbar, pastozan, sjajan, a istodobno i barunast. Objavio memoare La mia parabola (1937).
LIT.: M. A. Barrenechea, Titta Ruffo, notas de psicologia artistica, Buenos Aires 1911. F. W. Gaisberg, The Music Goes Round, New York 1943. G. Lauri-Volpi, Voci parallele, Milano 1955.

RUDZlSSKI, Witold, poljski kompozitor i muziki pisac (Sebe, 14. III 1913 ). U Vilniusu diplomirao 1936 na Univerzitetu slavistiku, a 1937 na Konzervatoriju kompoziciju. Zatim je do 1939 boravio u Parizu gdje je studirao kompoziciju (N. Boulanger, Ch. Koechlin) i gregorijansko pjevanje na Institut Gregorien. God. 1938 42 predavao na Konzervatoriju u Vilniusu, a 1945 47 na Konzervatoriju u Lodu. Otada ivi u Varavi. Tu je 194853 bio direktor muzikoga odjela naklade Czytelnik, 194849 umjetniki direktor Filharmonije i Opere, 195253 urednik asopisa Muzyka, a od 1955 je profesor na Visokoj muzikoj koli. Vrlo aktivan i kao organizator, bio je 195051 predsjednik udruenja poljskih kompozitora, a 196062 festivala
Varavska jesen.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1938 i 1944; 2 koncerta za klavir, 1936 Cprer. 1947) i 1947; Aiusica concertante za klavir i komorni orkestar, 1959; Muica profana za flautu, klarinet, trublju i gudae, 1960; Divertimento za gudae, 1940; Ouverture Baltica, 1948; Suita folcloristica, 1945; simfonijska suita, 1958; Les Irnages des Montagnes de la Sainte Croix, 1965. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1935 i 1941; trio za flautu, obou i klavir, 1934; kvintet za flautu i gudaki kvartet, 1954; nonet, 1947. Sonate: za flautu i klavir, 1934; za violinu i klavir, 1937 i za violonelo i klavir, 1946. Sonatine: za flautu i klavir, 1934 i za klarinet i klavir, 1935; partita za violu i klavir, 1940; varijacije i fuga za udaraljke, 1966. Largo, arija i tokata za harfu, t968. Klavirske kompozi cije. DRAMSKA. Opere: Janko Aluzykant, 1951; Komendant Paryza Jaroslazv-Dtjbrozvski, 1957; Odprazva poslom greckich, 1962 i Sulatnita, 1964- VOKALNA. Oratoriji: Chlopska droga, 1952; Dach iwiata, 1960; Gaude Mater Polonia, 1966 i Lipce, 1968. Cantate ecdesiastique, 1939; Na serdeczna nule za zbor i orkestar, 1945; Piesni kurpiozvskie za zbor i orkestar, 1947; Deux Portraits des femmes za glas i gudaki kvartet, 1960; solo -piesme. SPISI: Lekcje sluchania muzyki, 1947; Muzyka dla wszystkich, 1948; Almanach Moniuszkoiaski (sa J. Prosnakom), 1952; Halka S. Moniuszki, 1954; Co to jest opera?, 1955; Straszny dzvor S. Moniuszki, 1956; 5. Moniuszko (2 sv.), 1957 61; Warsztat kompozylorski B. Bartoka, 1965; Listy zebraneS. Moniuszki (saM. Stokowskom), 1969; O Muzyce przy gloiniku, 1969; brojni lanci. LIT.: Z. Lissa, Witold Rudzinski, MGG, XI, 1963.

RUFFO, Vincenzo, talijanski kompozitor (Verona, oko 1510 Sacile kod Udina, 9. II 1587). Crkveni dirigent u Savoni (od 1528), Veroni (1550 oko 1555), Milanu (1563 73), Pistoji (157278) i Sacileu (od 1580). Neko vrijeme u slubi markiza d'Avalos u Milanu (od 1542) i maestro di muica na Accademia filarmonica u Veroni (155152). Njegovi su uenici G. M. Asola, A. Rossi i T. Ingegneri. Do 1560 komponirao preteno madrigale u kojima je pokazao vjetinu u kontrapunktu. Zatim pisao crkvenu muziku u duhu protureformacije; izbjegavao je svjetovne uzore i tehniku sloenost te se pribliio akordikom slogu. Ide u red najsvestranijih i najvrednijih crkvenih kompozitora sjeverne Italije svog vremena.
DJELA: zbirka instrumentalnih kompozicija Capricci in muica za 3 glasa, 1564. VOKALNA: knjiga madrigala za 4 glasa, 1545; 3 knjige Madrigali cromatici za 4 glasa: I, 1552; II, 1555 i III, 1560; knjiga madrigala za 5 glasova, 1554; 3 knjige madrigala za 5 glasova: I, 1553; II, 1553 i III, 1555; knjiga madrigala za 6, 7 i 8 glasova i 5 canzona, 1554; Opera Nuova di muica intitolata Armonia Celesle (25 madrigala za 5 glasova), 1556; 32 madrigala za 3 do } gla sova u razliitim zbirkama. CRKVENA: zbirka misa za 4 glasa, 1574; 2 zbirke misa za 5 glasova: I, 1580 i II, 1592; pojedinane mise; 2 knjige moteta: I, za 5 glasova, 1542 i II, za 6 glasova, 1555; 21 motet u razliitim zbirkama; 3 knjige psalama: I, za 4 glasa, 1568; II, za 5 glasova, 1574 i III, Falsi bordoni per Cantar Salmi za 4 glasa, 1575; Sacrae modulationes za 6 glasova, 1583; 2 magnifikata za 5 glasova, 1559 i 1578; responzoriji za Veliki tjedan za 5 glasova, 1586. NOVA IZD.: 2 misna stavka, 2 madrigala i 1 psalam (sve za 5 glasova) obj. L. Torchi (Ly Arte Musicale in Italia, 1897); misu za 4 glasa obj. E. Bruning (1950); misu za 5 glasova obj. R. J. Snowin {Muica liturgica, 1958). LIT.: A. Einstein, Vincenzo Ruffos Opera nuova di muica. Journal of the American Musicological Societv, 1950. W. Wtorczyk, Die Madrigale Vincenzo Ruffos (disertacija), Berlin 1955. L. Lockwood, Vincenzo Ruffo, MQ, 1957. A. Schmitz, Bemerkungen zur V. Ruffo's Passionskomposition, Spomenica H. Anglesu, II, Barcelona 1961. L. Lockwood, Vincenzo Ruffo, MGG, XI, 1963. Isti, The Counter-Reformation and the Masses of Vincenzo Ruffo, Venezia 1970.

RUE, Pierre de la -> La Rue, Pierre de RUELLE, Charles- mile, francuski muzikolog (Pariz, 24. X 1833 15. X 1912). Tajnik muzikologa A. J. H. Vincenta i 18981905 direktor biblioteke Ste Genevieve u Parizu. Prouavao stare muzike teoretiare.
DJELA: Emploi du quart de ton, 1863; Notice et variants d'un manuscrit grec relatif d la musiaue..., 1871; Fragments anonymes sur la musique et sur l'accentuation grecque..., 1875; Etudes sur Vancienne musiaue grecque..., 1875; De la musique des Grecs et en particulier de leur musique ecclesiastique, 1876; Le Congres europeen d'Arezzo..., 1884; Le Diagramtne musical de Florence, SBIMG, 1905 06; Le Musicograpke Arislide Quintilien, ibid., 190910; brojne studije i lanci. Preveo muzike spise Aristoksena, Aristotela, Nikomaha, Euklida, Alipija, Gau dencija, Kleonida i dr. (u djelu Collection de sauteurs grecs relatifs a la tnusique, 187098). LIT.: G. Birkner, Charles-Emile Ruelle, MGG, XI, 1963.

RUFER, Josef Leopold, austrijski muziki teoretiar (Be, 18. XII 1893 ). Studirao u Pragu (A. Zemlinski) i 1919 22 u Beu (A. Schonberg). God. 192533 asistent A. Schonberga na Akademiji umjetnosti u Berlinu, 192840 muziki kritiar dnevnika Berliner Morgenpost. Nakon Drugoga svjetskog rata potaknuo osnivanje ustanove Internationales Musikinstitut u Berlinu (direktor 194549). U Berlinu izdavao 194750, sa H. H. Stuckenschmidtom, asopis Stimmen; tu od 1950 predaje muziku teoriju na Univerzitetu i uz to od 1956 dodekafoniju na Visokoj muzikoj koli, a 195759 je lektor izdavakoga poduzea Bote un Bock. God. 1956 odrao niz predavanja na ljetnim teajevima u Darmstadtu. Njegovi su uenici bil i P. Gradenwitz, G. Klebe, C. Ballif i E. Miller. R. je najistaknutiji teoretiar Schonbergove beke kole. Njegova knjiga Die Komposition mit zzvolf Tonen (1952; prevedeno na engl. i japanski, a 1962 i na tal.) kapitalno je djelo o dodekafoniji, a u knjizi Das Werk A. Schonberga (1959; prevedeno na engl.) uz temeljito obraenu biografiju kompozitora po prvi puta donosi i potpun katalog njegovih djela. Uz brojne lanke i kritike objavio je i Musiker tiber Musik (1955).
LIT.: H. K. Stuckenschmidt, Josef Leopold Rufer, MGG, XI, 1963.

RUGGIERI (Rugieri), talijanska obitelj graditelja gudakih instrumenata u XVII i XVIII st. iz Crerr.one. Svi su se lanovi obitelji, izuzevi Antonija, potpisivali s nadimkom // per (dijalektalno od pero kruka), moda da bi se razlikovali od graditeljske obitelji -> Rogeri. Prvi poznati lan je Francesco (? Cremona, poslije 1720). Radio je u Cremoni, vjerojatno od 1645 do 1718 (prema signaturi na sauvanim instrumentima). Po stilu i nainu rada bliz je N. Amatiju, pa ga smatraju njegovim uenikom, iako je Francescov model neto iri. Na etiketama se potpisivao Ruggeri, Rugeri, Rudger, Rugier detto U per, Cremona. Lak njegovih instrumenata izvanredno je dotjeran, sjajan, prozraan i prelijeva se u zlatnoutim ili crvenkastosmeim nijansama. Uz violine i manji broj viola izradio je najvie violonela koji se odlikuju plemenitim, punim tonom. Njegov sin Giacinto (? ?) gradio je takoer preteno violonela, ugledajui se u oca, ali ga nije dostigao. Sauvani instrumenti s njegovim imenom potjeu iz 1692 do otprilike 1700 . Giacintov sin Antonio (? ?) radio je u Cremoni od 1718 do 1726 i nije se potpisivao s nadimkom // per. lanovi obitelji su jo: Giovanni Battista, koga esto poistoveuju s Giacintom, a radio je u Cremoni oko 166593 i takoer se ugledao u Francesca; Vincenzo (? Cremona, poslije 1735), koga smatraju sinom Francesca i uenikom N. Amatija. Vincenzo je djelovao u Cremoni 16851735 i njegovi instrumenti svakako odaju Francescov utjecaj, a po briljivoj izradbi ga i nadmauju. Jednu njegovu violu (iz 1690) posjedovao je Beethoven.
LIT.: F. Hamma, Meisterwerke italienischer Geigenbaukunst, Stuttgart 1933- Cozio di Salabue, Carteggio (obj. R. Bacchetta), Milano 1950. W. Henley, Dictionarv of Violin and Bow Makers (5 sv.), Brighton 1959 - 60. W. Senn, Ruggieri, 1. Francesco, 2. Giacinto, 3. Antonio, 4. Vincenzo, 5. Giovanni Battista, MGG, XI, 1963.

RUGGLES, Carl, ameriki kompozitor (Marion, Massachussetts, 11. III 1876 Bennington, Vermont, 24. X 1971). Studirao na univerzitetu Harvard (W. Spalding, J. K. Paine); 1908 utemeljio i vodio simfonijski orkestar u Winoni (Minnesota), od 1912 bavio se samo kompozicijom. God. 1937 prihvatio je mjesto profesora suvremene kompozicije na univerzitetu Miami

244

RUGGLES RUMUNJSKA MUZIKA

svijeta), ona se posebno u posljednje vrijeme istie kao he Wagnerovu repertoaru (Elza u Lohengrinu, Elizabeta u Te seru, Eva u Majstorima pjevaima, Sieglinda u Walkiiri est gost prvih evropskih i amerikih opernih kazalita (n Scala, napuljski San Carlo, londonski Covent Garden, I opere u Beu, Hamburgu, Berlinu i dr.)., R.-F. se istie oratorijska pjevaica. Za svoje umjetnike domete dobila nagrada. K RULOFFS, Bartholomeus, nizozemski orgulja, kom i libretist (Amsterdam, X 1741 13. V 1801). Od 1757 sterdamu prvi violinist i od 1773 dirigent kazalita; uz to c crkveni orgulja. R. je od 1791 vodio koncerte Felix 1 Potkraj ivota dirigirao je u kazalitu samo baletnim p vama. Svestrano muziki nadaren, ogledao se kao pjesnik vodilac francuskih kazalinih komada.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Les Recreations d'Apollon, 3 si 1780; Marsch, Retraite en Vaandelmarsch za orkestar, 1785 (takoer z; i klavir); De Veldslag za orkestar; 6 klavirskih trija op. 1, oko 1760; tnilitaire za 2 klarineta, 2 roga i fagot, oko 1785. DRAA1SKA: Sing bruiloft van Kloris en Roosje, oko 1800; pantomime Arleguin herbergie rtjesbakker, 1785 i De triumph der liefde. . .; muzika za kazaline kon VOKALNA: kantate (djelomice na vlastite tekstove); zbirke solo-pjesai ziekstukjes voor De Proeve van kleine Gedigten voor Kinderen van H. van Muzikaale Verlusliging, oko 1790 i Zangwijzen tot de nagelatene Stichtelijk. gen van Bernard Elikink (sa J. Mederom). Preveo libreta: Die En aus dem Serail i Die Zauberflote (Mozart); Oberon (Wranitzky); Do, Apotheker i Das rote Kappchen (Dittersdorf) kao i tekstove poznatih opera comiques za koje je komponirao novu muziku. LIT.: A. N. Verveen, Bartholomeus Ruloffs (1741 1801), Amstelo 1962 (i u Men en Melodie, 1962). Isti, Anthologie Ziesenis en Barth Ruloffs, Ons Amsterdam, 1962. J. H. van der Meer, Bartholomeus MGG, XI, 1963.

u Floridi, gdje je 1954 postao lan Instituta umjetnosti i zna nosti. Od 1966 ivio je u Benningtonu. Posljednjih decenija ivota bavio se slikarstvom.
DJELA (izbor). ORKESTRALNA: Men and Angeh za 5 trublja, bas-trublju i orkestar, 1921 (II verzija pod naslovom Angeh za limene duhae ili gudae, 1943; III verzija 1960); Men and Mountains za komorni orkestar, 1924 (II verzija za orkestar, 1936); Suntreader, 1931 32; Organum, 1947- KLAVIRSKA: 4 Evocations, 1937 45; Polyphonic Composition za 3 klavira, 1940. Vox clamans in deserto za glas, zbor i komorni orkestar. LIT.: Ch. Seeger, Carl Ruggles, MQ, 1932. L. Harrison, About Carl Ruggles, New York 1946. Isti, Carl Ruggles, The Score, 1955. M. J. Ziffrin, Angels-Two Vievvs, The Music Review, 1968.

RUHNKE, Martin, njemaki muzikolog (Koslin, Pommern, 14. VI 1921 ). Studij muzikologije s doktoratom zavrio 1954 na Univerzitetu u Kielu (F. Blume). God. 1954 64 asistent A. Adrija i privatni docent na Univerzitetu u Berlinu, od 1964 profesor i ef katedre u Erlangenu. lan je komisije za izdavanje muzikih spomenika Das Erbe Deutscher Musik, od 1960 urednik djela G. Ph. Telemanna; od 1968 predsjednik je Drutva za muziko istraivanje (Gesellschaft fiir Musikforschung).
DJELA. Knjige: J. Burmeister. Ein Beitrag sur Musiklehre um 1600 (disertacija), 1955; Beitrdge zu einer Geschichte der deutschen Hofmusikkollegien im 16. Jahrhundert, 1963. Studije: Aus der Musikgeschichte der Stadt Luneburg, Aus Liineburgs looo-jahriger Vergangenheit, 1956 (sa F. Blumeom); Moritz Hauptmann und die Wiederbelebung der Musik J. S. Bachs, Festschrift F. Blume, 1963; Telemann im Schatten von Bach?, Hans AIbrecht in Memoriam, 1962; G. Ph. Telemanns Klavier-Fugen, Muica, 1964; Teletnann-Forschung 1967, 1967; Telemann ah Musikverlager, Festschrift Voterle, 1968 i dr.

RUKAVINA, Fridrik (Friderik), dirigent (Sv. Juraj kraj Senja, 28. X 1883 Novi Marof, 26. X 1940). Uio na muzikoj koli HGZ i privatno kod I. Zajca u Zagrebu, studij nastavio 190003 na Konzervatoriju u Pragu i kod A. Boita u Milanu. Umjetniku karijeru zapoeo kao operni korepetitor u La-vovu i 1905 u Ljubljani. God. 190609 bio je operni dirigent u Lavovu i zatim dirigent Filharmonije u Varavi i opernih stagiona u Italiji (1912 gostovao u San Franciscu, Los Ange-lesu i dr.), 1914 18 dirigent i zamjenik direktora opere u Zagrebu. God. 191825 direktor Ljubljanske opere, 1925 26 intendant Hrvatskog narodnog kazalita u Osijeku, 1927 29 direktor Zagrebake opere i 192938 u Pragu, dirigent opere i Filharmonije. Od 1939 ponovno u Zagrebu, ali se ubrzo razbolio i umro. Njegov je repertoar obasezao vie od stotinu F. RUKAVINA standardnih opernih djela koja je ostvarivao u stilski vjernoj i umjetniki dotjeranoj inter pretaciji. Istakao se kao organizator i dirigent simfonijskog kon certa Mladih hrvatskih skladatelja (1916 u Zagrebu) koji obilje uje prekretnicu u razvoju hrvatske muzike. K. KO. RUK-FOI, Boena, pjevaica, sopran (Zagreb, 31. X 1937 ). Pjevanje uila na muzikoj koli Vatroslav Lisinski u Zagrebu (Z. ir) i kod F. Lunzera na Mozarteumu u Salzburgu; na opernoj pozornici debitirala 1954 u Sarajevu kao Jelena (ajc, Nikola ubi Zrinjski). Profesionalnu umjetniku ka rijeru zapoela 1960 u Baselu, 196265 lanica Gradske opere u Grazu i od 1965 prvakinja Zagrebake opere (prvi nastup u naslovnoj ulozi Verdijeve Aide). Dramski sopran velike izraajne snage, zvonkih visina i profinjene muzikalnosti, R.-F. ostvarila je niz kreacija kojima se uvrstila u vrh svjetske pje vake elite. Podjednako zapa ena kao interpret glavnih en skih likova u Verdijevim opera ma (Aida, Leonora u Mo sud bine i Trubaduru, Desdemona . . B u Oteliti, Elizabeta u Don Car- RUK-FOCIC losu), kao o -o -San, Mirni i Tosca (Puccini, Madame Butterfly, La Boheme i Tosca), Micaela (Bizet, Carmen), Liza (ajkovski, Pikova dama), Jaroslavna (Borodin, Knez Igor), Arabella (R. Strauss) i ula (Gotovac, Ero s onoga

RUMBA, drutveni ples u dvodobnoj mjeri, umjerene 1 Potjee s otoka Kube, ali ritam i zamrene sinkope upu njegovo afriko podrijetlo. Najee se sastoji od 4 ili 8 t koji se mnogo puta ponavljaju. Oko 1914 r. se pojavila u p dvoranama New Yorka, a oko 1930, obogaena elementima rairila se po SAD i u Evropi. Susree se i u djelima D. Mi (balet La Creation du Monde, 1923; Drugi klavirski koncert, RUMUNJSKA MUZIKA. Narodna muzika veoma j lika zbog raznolikog sastava stanovnitva. U njoj je, uz i romanske znaajke, jak i utjecaj susjednih naroda, osobito s skih. Sauvani drevni napjevi najee su eleginog i nostal sadraja. Tonalno se temelje na starim nainima (dorskoi gijskom, hipodorskom, miksolidijskom), ili na razliitim cima pentatonske ljestvice, ili na pojedinim orijentalnim ( skim) varijantama dura i mola. Jednoglasne su i bogato uk melizmima i ornamentima koji, kao i povremena primjei veane sekunde, svjedoe o bizantskom i istonjakom ut Pjesme su izgraene u parnim taktovima (dvodobna ili e dobna mjera), a u plesovima se susreu i nepravilno s ritmike cjeline. Doina je skupni naziv za pjesme pastora melankolinog raspoloenja, redovito u molu. Tekst im movan, esto u kiticama od 5 stihova s pripjevom. Balade \ 0 junatvima iz narodne prolosti, osobito iz vremena 1 Turcima. Boine pjesme kolinde veinom su strofne, sa stiha u kitici. Izvode se psalmodijski. Najstariji i najrai ples je hora. On je umjereno brzog tempa, u molu, a po je srodan rondu. Bri i ivahniji ples, takoer u obliku je sarba (sirba). U njemu je oit prizvuk slavenske me] Plee se uz pratnju cobze. Od ostalih plesova poznatiji su 1 ardeleana. Od instrumenata najpoznatiji su cimpoinu (j flaut, fluer, tilinca i kaval (razliiti oblici flaute), bucium ( rog), cobza (varijanta lutnje), nai ili muskal (panova frula] liite udaraljke i gudaki instrumenti. Od davnine su p ansambli profesionalnih narodnih sviraa tzv. leustari, (la i narodni orkestri tarafi. Umjetnika muzika. Prvi pisani spomenici potjeu iz 2 To su crkvene knjige notirane srednjobizantinskim neumam munjska crkvena muzika potjee od bizantske pri emu su bal] Slaveni, djelomice, odigrali ulogu posrednika. Od polovine Z do polovine XIX st. rumunjska se muzika razvija pod utjec s njemakog kulturnog podruja, osobito iz Bea. U Mo i Vlakoj djeluju doseljeni muziari, medu ostalima Ion 1 Wachmann (18071863), Francisc Serafin Caudella (1812 i Ludzvig A. Wiest (18191889) koji je u svojim violinskim zijama pokuavao obraivati rumunjske narodne melodije; 1 ove kneevine gostuju talijanske, njemake i francuske c druine. God. 1834 osnovano je Filharmonijsko drutvo u . retu, 1835 u Iasiju. Konzervatorij u Iasiju osnovan je 1861 Bukuretu 1864. Sredinom XIX st. javlja se i prva auto generacija muziara: Alexandru Flechtenmacher (1823: prvi direktor Konzervatorija u Bukuretu, autor Ouvertui tionale moldave i opere Baba-Hirca; George Stephanescu (1

RUMUNJSKA MUZIKA RUNGENHAGEN

1925), osniva operne druine Opera Romana (1885) koja je pjevala na rumunjskom i autor prve rumunjske Simfonije (1869); Eduard Wachman (18361908;, utemeljitelj (1868) i dirigent filharmonijskog orkestra u Bukuretu; Eduard Caudella (1841 1924), autor opere Petru Rares; Constantin Dimitrescu (1847 1928), kompozitor komorne muzike. Od druge polovine XIX st. razvija se sve vie i zanima nje za bogat i zanimljiv rumunjski muziki folklor koji esto inspirira rumunjske kompozitore. Gavriil Musicescu (18471903), osniva katedralnoga zbora u lasiju (1876), mnogo je uinio za propagiranje narodnih rumunj skih napjeva koje je obraivao i izvodio sa svojim zborom na brojnim turnejama. Zborsku kulturu propagiraju jo Dumitru Kiriac-Georgescu (18661928), utemeljitelj zbora Carmen (1901) u Bukuretu, Gheorghe Dima (18471925), Ciprian Porumbescu (18531883), Ioan Vidu (18631931). Generacija rumunjskih kompozitora roenih pri kraju XIX st. stjee solidno tehniko znanje na Konzervatoriju u Bukuretu, osobito otkada je 1905 osnovan kompozicijski razred pod vodstvom Alfonsa Castaldija (18741942), te u velikim inozemnim muzikim centrima (Pariz3 Berlin, Leipzig, Be). Njihova je muzika preteno nacionalnog obiljeja no folklorni elementi dobivaju univerzalnije znaenje zbog njihovih originalnih talenata i suvremenog vladanja suvremenom tehnikom. Na elu te generacije je George Enescu (1881 1955), slavljeni svjetski violinski virtuoz, pedagog i dirigent, najvei rumunjski kompozitor do danas. Razvoju rumunjske muzike pridonio je, izmeu ostalog, osnivanjem (1912) fonda za nagraivanje najuspjelijih rumunjskih kompozicija. Njegove kompozicije bilo kozmopolitskog karaktera, bilo nadahnute rumunjskim muzikim folklorom djela su visokog umjetnikog savrenstva. Od ostalih kompozitora nacionalne kole istiu se Stan Golestan (1875-1956), u ijim se kompozicijama nalaze tipini narodni melodijski obrasci, Ion Nonna Otescu (18881940), osniva operne druine CI9I9) iz koje se razvila dravna opera, Mihail Jora (1891-1971), Alfred Altssandrescu (1893-1959), Sabin Drdgoi (18941968), Mihail Andricu (1894), Marcel Mihalovici (1898). Nacionalni pravac nastavljaju kompozitori koji su izali iz klase M. Jore na konzervatoriju u Bukuretu: Paul Constantimscu (19091963), Constantin Silvestri (1913 1969) i dr. I kompozicije proslavljenog pijanista Dinu Lipattija (19171950) pokazuju karakteristine rumunjske crte. Poslije Drugoga svjetskog rat a vei broj mlaih kompozitora stvara u skladu sa zahtjevima socijalistikoga realizma: Alfred Mendehokn (19101966), Ion Dumitrescu (1913 ), Gheorghe Dumitrescu (1914), Constantin Palade (1915), Anatol Vieru (1926), Radu Paladi (1927), Roman Vlad (1919), muziki pisac i kompozitor, ivi u Rimu. Neke vrste pretea rumunjskih muzikologa je Dimitrie Canlemir (16731723), moldavski vlastelin, koji je istraivao tursku muziku. U Beu je djelovao Eusebie Mandicevschi {Mandyczewski; 18571929). Rumunjsku narodnu i umjetniku muziku prouava George Breazul (18871961) koji je s kompozitorom Tiberiu Brediceanuom (1877 1968) osnovao (1927) fonogramski arhiv u kojem je do danas sakupljeno vie od 8000 rumunjskih narodnih napjeva. Istaknuti je folklorist Constantin Brdiloiu (1893-1958), utemeljitelj folklornog arhiva Drutva rumunjskih kompozitora. eno Vancea (1900 ) vodi muzikoloku sekciju Saveza rumunjskih kompozitora. Narodnu muziku u Transilvaniji, koja je prije Prvoga svjetskog rata pripadala Austro-Ugarskoj, prouavao je B. Bartok. On je sakupio, notirao i fonografirao oko 3500 melodija, od kojih je 371 izdala Rumunjska akademija (1913). Savez rumunjskih kompozitora i muzikologa, osnovan 1949, izdaje reviju Muica. Muziki ivot u Rumunjskoj vrlo je r azvijen. U Bukuretu postoje tri muzike pozornice (Opera i balet, Opereta i Estradni teatar); operu ima i Timisoara i Iasi, a rumunjsku i madarsku operu i Cluj. Dravna filharmonija George Enescu koja se razvila iz Wachmanova orkestra, osnovanog 1868, obuhvaa simfonijski orkestar, vie komornih ansambla (gudaki kvartet), mjeoviti zbor i orkestar narodnih instrumenata Barbu Lautaru. Dva simfonijska orkestra djeluju na radio-stanici u Bukuretu, a vie simfonijskih orkestara i u drugim mjestima. Poslije Drugoga svjetskog rata razvili su se brojni amaterski zborovi i orkestri kao i folklorni ansambli. Vrlo je razgranata mrea muzikih kola; najvaniji su konzervatoriji Ciprian Porumbescu u Bukuretu i George Dima u Cluju. Istaknuti su rumunjski dirigenti G. Georgescu, dirigent Dravne filharmonije, E. Massini, A. Ciolan, J. Bobescu, I. Conta, M. Popa, C. Bugeanu i M. Brediceau. A. Alessandrescu dirigent je simfonijskog orkestra rumunjskog radija, a meunarodni glas postigli su Sergiu Celibidache (1912 ) i Constantin Silvestri (1913 ). Uz Claru Haskil (1895 1960) i Dinu Lipattija, pijaniste koji su postigli svjetski ugled, vaniji su V. Gheorghiu, M. Fotino, A. Demetriad, Gh. Halmos, C. Gheorghiu, S. Cosma i M. Katz; meu violinistima istiu se

245

/. Voicu, S, Gheorghiu, S.' Ruha, M. Constantimscu, medu violonelistima D. Dinicu, R. Aldulescu, G. Iarosevici i /. Fotino, a medu pjevaima Z. Palli, A. Florescu, I. Marculescu i D. Iorddchescu, N. Herlea, D. Chanesian, N. Florei, F. Cernei i /. Dacian.
LIT.: O. Wagner, Das rumanische Volkslied, SBIMG, 1902. N. Iorga, La Musique roumaine, Pari 1925. B. Bartok, Die Melodien der rumanischen Colinde, Wien 1935. C Brdiloiu, Die Musikerziehung in Rumanien, Bucuresti, 1930. L. Schmidts, Die Musikkultur in Rumanien, 1938. C. Brdiloiu, La Musique populaire roumaine, RM, 1940. M. Friedzvagner, Rumanische Volkslieder aus der Bukowina, Wurzburg 1940. E. Rieger-Dinu, Das rumanische Volkslied, Berlin 1943. G. Breazul, Studii de folklor muzical, Bucuresti 1947. A. Buepy, IlyTfa pa3BnTHH My3biKajibHoro TaopnecTBa B PyMBmcKOH Hapo^HOH Pecny5jinKe, CoBe-rcKaH My3tiKa, 1951, 7.C. B. Jlpazou, HoBoe napoflHoe TBDpieCTBO B Py.wbiHHH, ibid., 1951, 11. E. Miiller von Assozo, Rumanische Musik, 2FMW, 1951. L. Cassini, Music in Rumania, London 1954- H. Mapmunoe, My3biKa HOBOro Mupa, MocKBa 1955. Ch. Ciobanu i V. D. Nicolescu, 200 cintece si doine, Bucuresti 1955 (II izd. 1962). T. Brediceanu, 170 melodii populare rominesti din Maramures, Bucuresti 1956. Ch. Ciobanu iA.C. Amzulesscu, Vechi cintece de viteji, Bucuresti 1956. T. Alexandru, Instrumentele muzicale ale poporului roman, Bucu resti 1956. Theater, Oper, Ballett in Rumanien, Bucuresti 1957. Z. Vancea, Die sozialen Grundlagen der rumanischen Kunstmusik, Kongresni izvjetaj, Graz 1958. C. Brdiloiu, Vie musicale d'un village, recherches sur le repertoire de Dragus, Roumain 1929 32, Pari 1960. E. Comisel, Le Folklore musical roumain depuis 1945, AML, 1960. J. Cocisiu, Cintece populare romanesti, Bucuresti 1960 (III izd. 1966). D. Kiriac-Georgescu, Cintece populare romanesti (redaktor V. Popovici), Bucuresti 1960. V. Cosma, Figuri de lautari, Bucuresti 1960. T. Alexandru, The Study of the Folk Musical Instruments in the Rumanian People's Republic, Journal of the International Folk Musik Council, 1960. O. L. Cosma, Opera romaneasca (2 sv.), Bucuresti 1962. P. Carp i A. Amzulescu, Cintece si jocuri din Muscel, Bucuresti 1964. N. Slonimsky, Modern Co mposition in Rumania, MQ, 1965. Ch. C. Chenec, Din trecut culturii musicale romanesti, Bucuresti 1965. V. Cosma (redaktor), Compozitori si musicologi romani, Bucuresti 1965 (novo izd. 1970). E. Cernea, V. D. Nicolescu, M. Brdtulescu i N. Rddulescu, Cintece si strigaturi populare noi, Bucuresti 1966. R. A.

RUNG, 1. Henrik, danski kompozitor i zborovoa (Koben havn, 31. III 1807 12. XII 1871). Kontrabasist dvorske kapele u Kobenhavnu, kompoziciju uio kod L. Zincka; 183740 u Beu, Milanu i Rimu, gdje je studirao pjevanje i metodiku vo kalne nastave. Od 1842 bio je nastavnik pjevanja na Dvorskoj operi u Kobenhavnu, a 1851 utemeljio je Cecilijino drutvo za njegovanje stare polifone muzike i talijanskih oratorija. Njegovi su uenici bili C. Hansen, P. Schram i N. J. Simonsen. Rungova bogata biblioteka sa oko 2500 inkunabula i rukopisa nalazi se od 1955 u Dravnoj knjinici u Kebenhavnu.
DJELA. Za gitaru: Six Pieces op. 1; 2 poloneze op. 2; Petites lecons progressives op. 3; Qualre Solos op. 4. DRAMSKA. Opere: Svend Dyrings Hus, 1837; Svanenhammen, 1841; En Bolero, 1843 i Stormen paa Kobenhaven, 1845. Singspieli; scenska muzika. VOKALNA. Solo-pjesme: Romancer og Sange (2 sv.), 1872; Tilloeg til Weyses Choralbog, 1857 i dr.

2. Freerik, kompozitor i dirigent (Kobenhavn, 14. VI 1854 22. I 1914). Sin i uenik Henrika; studij zavrio na Kon zervatoriju u Kobenhavnu (N. W. Gade, J. P. Hartmann). Od 1872 zborovoa i od 1884 dirigent Dvorske opere u Kobenhavnu; tamo je 1881 93 bio profesor na Konzervatoriju, a 1893 1906 na konzervatoriju Horneman. God. 1877 naslijedio oca na polo aju dirigenta Cecilijina drutva, u kojem je 1887 osnovao poseban zbor za njegovanje madrigala.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u d molu op. 25; rapsodija; Danse des papillons ; 2 suite i dr. KOMORNA : 2 gudaka kvarteta; klavirski kvintet; sonata za violinu i klavir; Serenada za 9 duhakih instrumenata. DRAMSKA: opere Det hemmelige Selskab, 1888 i Den trekantede Hat, 1894. Baleti Adili, 1880 i En Karnevahspag i Venedig, 1890. Scenska muzika. Zborovi; solopjesme. IZDANJA: zbirke Musik fra den danske Skueplads (4 sv.) i Sangmusik fra det iy. og 18. Aarhundrede (sa Th. Laubom). LIT.: C. Thrane, Caeciliaforeningen og dens Stifter, Kobenhavn 1901. N. Schiorring, Henrik i Freerik Rung, MGG, XI, 1963.

RUNGE, Paul, njemaki muzikolog (Heinrichsfeld, 2. I 1848 Kolmar, 4. VII 1911). Studirao je u Berlinu na Institutu za crkvenu muziku i kod J. J. Schneidera. Od 1873 uitelj pje vanja i orgulja u Kolmaru. Naroito se bavio istraivanjem umjet nosti trubadura i Minnesangera, te je zasluan za deifriranje njihove notacije, za koju je utvrdio da je koralna. Njegove ras prave s toga podruja i njegove redakcije srednjovjekovnih na pjeva imaju veliku znanstvenu vrijednost.
DJELA. SPISI: Die Sangeszveisen der Colmarer Handschrift und die Liederhandschriften Donaueschingen, 1896; Die Musik als Hilfszvissenschaft der Philologie in Bezug auf das mittelalteriche Lied, MFM, 1904; Die Notation des Meistergesangs, Kongresni izvjetaj IMG, 1907; Maria muter reinu tnait, Spomenica H. Riemannu, 1909; Der Marienleich Heinrich Laufenbergs, Spomenica R. von Liliencronu, 1910; lanci. IZDANJA: Die Lieder und Melodien der Geissler des Jahres 1349 (prema zapisima Huge von Reutlingena), 1900; Die Lieder Muelichs von Prag (sa R. Batkom), 1905; Die Lieder des Hugo von Monfort mit den Melodien des Burk Mangolt, 1906. LIT.: R. Schaal, Paul Runge, MGG, XI, 1963.

RUNGENHAGEN, Karl Friedrich, njemaki kompozitor (Berlin, 27. IX 1778 21. XII 1851). Od 1801 lan zbora, za tim od 1815 drugi, a od 1833 prvi dirigent berlinske Pjevake akademije (nasljednik K. F. Zeltera); ujedno od 1833 i profesor kompozicije na Umjetnikoj akademiji. Vrstan pedagog i istaknut zborovoa, kao kompozitor nije pokazivao veu izvornost.

246

RUNGENHAGEN RUSHING
filma JNA i 195153 profesor Muzike kole Mokranjac kratkog boravka u Ljubljani, 195472 bio je urednik A produkcije Radio-Beograda. U Ljubljani, Skopju i Be dirigovao horovima i orkestrima, nastupao kao orgulja i pi bavio se muzikom kritikom i drao predavanja o muzici je nastupao kao glumac i pozorini reditelj. U kompozitorskom stvaralatvu poao od novoroi (Pesma mrtvih proletera), da bi preko impresionizma (Ne suncu) doao pod uticaj klasika XX v. S. Prokofjeva i I. S skog (Himna mira). Komponuje u slobodnoj formi, biton politonalnim harmonijama, u recitativnim vokalnim deoni sa orkestrom punim boje. Za svoj stvaralaki rad dobio priznanja i nagrada.
DELA. ORKESTARSKA: 2 simfonije, 1935 i 1947 49. Sin poeme: U sumraku sudbine, 1941; Iz mog ivota, 1943 44 i Ne prkos za 2 recitatora i duvaki orkestar, 1971. Uvertire: Romantina, 1934; turna, 1937 i Uvertira mladosti, 1940. Svite: Muzike impresije iz Isu Makedonska svita, 196061 i Omladinska svita, 1972. Rapsodija Posei Simfonijski mar, 1953; Simfonijska igra, 1957; Scherzo, 1961. Mo za gudaki kvartet, 1945. KLAVIRSKA: Elegija, 1934; Melanhol cer, 1935; Deja svita u starom stilu, 1935. ORGULJSKA: sonat Elegija, 1932; Fuga, 1933; Preludium, 1935; Prolog i fuga, 1936. VOh Kantate: Naa zastava za hor i orkestar, 1934; Veernja pesma za so orkestar, 1936; Plava grobnica za recitatora, meoviti hor i orkestar, l< Pesma mrtvih proletera za hor i orkestar, 1946 47; Znala si gde noe recitatora, duvaki orkestar i meoviti hor, 196 6 i Himna mira za meoi orkestar. Za glas i orkestar: Balada 0 Sutjesci, 1969 i Balada o Lenjir Horovi: Seljanka, 1936; Duhovne pesme, 193238; Konjuh planinom Pesma majke triju partizana, 1946; Vetar za enski hor, 1944; 10 dejih 1946. Masovne pesme za hor i orkestar. Solo-pesme Usled samoe, 1939 i 1945. Filmska muzika. Zabavna muzika. R,

DJELA. SPISI: simfonije. Klavirske kompozicije. etiri opere. Tri oratorija; vie kantata; 30 zborova; oko 1000 solo -pjesama. Misa; Stabat Mater za 2 soprana i alt; Te Deum; 6 moteta.Nachrichten aus detn Leben und iiber Musikwerke C. M. von VPebers, 1826; memoari Aus meinem Leben (rkp.). Izbor njegovih zborova objavljen je u Hoppeovu zborniku Lieder der Geselligkeit, 1932. LIT.: Th.-M. Langner, Karl Friedrich Rungenhagen, MGG, XI, 1963.

RUNZE, Maximilian, njemaki muziki pisac (Woltersdorf, 8. VIII 1849 Berlin, 9. V 1931). Studirao filozofiju i teologiju u Greifsvvaldu i Berlinu. Profesor na akademiji Humboldt u Berlinu. Prouavao i izdavao djela K. Loewea.
DJRLA. SPISI: Carl Loezve, eine asthetische Beurteilung, 1884; Loevje redi-

IZDANJA; arije iz neobj. Loeweovih opera i oratorija (3 sv.), 1892; LoezveHohenzollern-Album (2 sv.), 1898; cjelokupno izdanje Loeweovih balada, legenda i pjesama (17 sv.), 1899 1903.

RUNJANIN, Josip, muziki amater (Vinkovci, 1821 Novi Sad, 2. II 1878). Oficir; muzikom se bavio kao diletant. Kao kadet, u rodoljubnoj atmosferi glinskog garnizona, napisao 1846 melodiju za pjesmu Horvacka domovina A. Mihanovia. Runjaninovu melodiju prvi je za muki zbor harmonizirao 1861 V. Lichtenegger (objavljena u II sv. Sbirke razliitih etvero-pjevah mukoga sbora, Zagreb 1862). Pjesma je ubrzo postala popularna, a slubenom hrvat skom himnom, pod naslovom Lijepa naa domovina, postala je 1891 prigodom izlobe Hr-vatskoslavonskog gospodarskog drutva u Zagrebu. R. je ishit-rio i napjev za nekad veoma popularnu pjesmu Ljubimo te naa diko... Motiv je uzet iz Donizettijeve opere Ljubavni napitak.
J. RUNJANIN
LIT.: F. Kuha, Ilirski glazbe nici, Zagreb 1893.

RUPEL, Fea, flautist (Ljubljana, 12. III 1937 ). Studij zavrio na Akademiji za glasbo u Ljubljani (B. Campa), a zatim se usavravao kod G. Crunella na &ole normale de musique u Parizu i 1961 dobio diplomu Licence de concert. Solist u orkestru Slovenske filharmonije, lan ansambla Slavko Osterc i Ljubljanskega pihalnega trija (R., I. Karlin, V. erne) i od 1964 profesor za komornu muziku na Akademiji za glasbo. Nastupa solistiki i kao komorni muziar; u njegovu repertoaru osobito se istiu djela suvremenih slovenskih kompozitora. S ansamblom Slavko Osterc gostovao u Austriji, Italiji, Njemakoj, Francuskoj, Rumunjskoj i drugim evropskim krajevima. K. Be. RUPEL, Karlo, violinist (Trst, 5. XII 1907 Ljubljana, 17. IX 1968). Violinu studirao na Konzervatoriju u Ljubljani, zatim u Parizu i na majstorskoj koli O. evika u Pisku (e-hoslovaka). Profesor violine na Akade miji za glasbo u Ljubljani i dirigent komornog ansambla Slovenski solisti kojemu je bio i utemeljitelj. Kao violinist velike tehnike spreme odlikovao se odnjegovanim zvukom. Svo jim koncertantnim djelovanjem mnogo je pridonio razvoju vio linske reprodukcije u Sloveniji. Koncertirao je u domovini, u Francuskoj i Italiji. Objavio je K. RU PEL krau studiju Tehnika loka (I949)D. Co. RUPNIK, Ivan, kompozitor i dirigent (Logatec, 29. VIII 1911). Diplomirao klavir i orgulje 1935 na Dravnom konzervatorijumu u Ljubljani, Majstorsku klasu iz kompozicije i dirigovanja zavrio 1936 na Novom konzervatorijumu u Beu; privatno uio dirigovanje kod B. Waltera i kompoz iciju kod A. Berga. God. 193741 u Skopju, regens chori katedrale te direktor Muzike kole i dirigent hora Mokranjac. Od 1942 u Beogradu, profesor Muzike kole Stankovi, od 1947 osniva i prvi dirigent hora Doma JNA, zatim naelnik Muzikog odeljenja Zastava

RUS, Marjan, pjeva, bas -bariton (Kranj, 10. VII I 26. VIII 1974). Studirao na Konzervatoriju u Ljubljani, zapoeo umjetniku karijeru. Bio je lan Ljubljanske i b ake opere, a zatim Dravne opere u Beu. Bas -bariton pjevake kulture, veoma je muzikalno iskoritavao pr svojega snanog i opsenog glasa; istakao se i kao gluma gova najbolja ostvarenja bila su uloge: Orest (R. Strauss, E Klingsor (Wagner, Parsifal), Don Pasquale (Donizetti) Basilio (Rossini, Seviljski brija). Uspjeno je nastupao i n certnom podiju. D RUSAN, Ferdo, K. muziki amater (Pavlin Klotar, 10. X: Ko. Virje, 2. V 1879). Niz godina kao oficir boravio liitim mjes tima, a nakon umirovljenja 1842 nastanio se movcu u Podravini. Tu je pisao stihove i napjeve za ve pjesama (dijelom izrazito prigodna karaktera) proetih roi nim osjeajima. Muziku nije nikad uio te nije znao ; svoje napjeve; pomagao mu je bjelovarski orgulja V. Flei-scher. Najpoznatije Rusanove pjesme obraivali su i drugi ilirski kompozitori (V. Lisinski). Najvei uspjeh imale su Rusanove patriotske budnice: Brod nek uti udarca, Nosim zdravu miicu, Slono, slono brao mila, Liepa moja rodna Podravina i Da, da na polje junaci! Pokuavao je komponirati i vea djela spjevoigra Zarui, 1845) ali bez uspjeha. God. 1849 osnovao i vodio u Virju glumako drutvo za koje je sam napisao nekoliko djela (Tri mladoenje na F. RUSAN jedan put ili Laac u svoje vrieme).
LIT.: F. Kuha, Ilirski glazbenici, Zagreb 1893. F. Fancev, Pri povodom 100- godina roenja F. Rusana, Izdanje Brae hrvatskog zrr Zagreb 1911. M.

RUSHING, Jimmy (pravo ime James Andrew), ai jazz-pjeva i pijanist (Oklahoma City, 26. VIII 1903 York, 8. VI 1972.) Uio violinu i klavir u Oklahomi. Kao debitirao 1925 te nastupao sa sastavom Waltera Pagea Devils, 192728), Bennvja Motena (1929), a 193550 s ork Counta Basieja s kojim se proslavio i postao jedan od pot Kansas City jazza. God. 1950 52 nastupa s vlastitim seks a poslije s razliitim orkestrima i malim sastavima, gostuj Evropi (1958 s orkestrom Bennvja Goodmana), Australiji panu (1964 s trupom AH Stars Eddieja Condona). Sudjelo svim vanijim festivalima jazza. Snimio velik broj ploa, se medu najbolje interprete bluesa u posebnom urlatoi stilu (tzv. Shout-stil). Napisao je tekstove mnogih pop\ kompozicija: Good Morning Blues, Goin to Chicago Blues, in the Dark (1938), Baby Don't Teli on Me i Sent for You Yes (1939)-

RUSKA MUZIKA

247

RUSKA MUZIKA. Do kraja XVII st. U Kijevskoj Rusiji iezava ubrzo nakon prodora Mongola i propadanja Kijeva kao muzika je umjetnost igrala znatnu ulogu u razliitim priredbama. kulturnog sredita. U svojim domovima velikai su esto uzdravali ansamble sviraa Kad se u XIII st. Kijevska Rusija pretvorila u niz samoui pjevaa koji nisu potjecali samo iz Rusije nego i iz drugih, su - pravnih jedinica (iz njih e se razviti Velika Rusija, Mala sjednih zemalja. O pojedinostima tadanjega muzikog ivota u Rusija i Bijela Rusija) u narodu se stvaraju nove epopeje, Rusiji doznajemo prilino mnogo podataka putem sauvanih velianstvene epske pjesme koje e kasnije, u XIX st., dobiti naziv likovnih spomenika. Kijevska Rusija doivljuje doba svog procvata biline (rus. 6buinHa od 6bijioe prolost). Biline su se recitirale na u prvoj polovini XI st. Pobjedonosni zavreci vojnih pohoda i jednostavnoj melodijskoj liniji kratka opsega, uz neprekidno herojstva pojedinaca povod su tada i kasnije postanku pjesama ponavljanje os novne melodijske formule (kao kod naih epskoga karaktera. Stvara se u to doba i tip putujueg pjevaa, guslara). sviraa, glumca, plesaa, lakrdijaa koji jako podsjea na zapadnoU sreditima novih jedinica i dalje se, prilino autonomno, evropske onglere. U Rusiji ga nazivaju skomoroh (CKOMOPOX). gaje umjetnosti, pa tako i muzika. Javljaju se lokalne pjevake On sudjeluje u narodnom veselju, u pokladnim povorkama pa kole s posebnim nainima izvoenja. Medu ruskim gradovima u obredima poganskoga karaktera, a susree se i na dvorovima istie se tada Novgorod koji je sauvao tradicije drevne ruske kulkneeva. No, kao to je na Zapadu crkva progonila onglere koji ture. Novgorod je bio znaajno trgovako sredite u kome su se su joj s vie razloga bili nepoudni, tako je i crkva u tadanjoj uzgajali i svjetovni oblici umjetnosti. Tu su se skomorohi dalje Rusiji osuivala nastupe skomoroha. usavravali u svojim vjetinama. Oni se bave kazalitem lutaka, Crkvena se muzika usporedo s uvoenjem kranstva (od a kultiviraju i instrumentalnu muziku, osobito na guslima, in988) snano razvija. Kijevski su knezovi potpomagali crkvu i strumentu nalik na citru, pa na gudoku, jajoliku gudakom instrupridonosili vanjskom sjaju i bljetavilu obreda, pri emu je i na mentu. Novgorod je vodio glavnu rije i na podruju crkvene muziku otpadao vaan udio. U Rusiju dolaze tada strunjaci u muzike. Njegova je pjecrkvenom pjevanju iz Bizanta pa se tako stvaraju temelji provaka crkvena kola uifesionalizmu. Uskoro su se bizantski liturgijski tekstovi poeli vala veliki ugled, osobito prevoditi na crkvenoslavenski, a uz njih su u osnovi prihvaena i u XVI st., u doba svoga procvata. U Novgorodu se izvode i naela bizantskog svojevrsne vjerske drame, liturgijskog pjevanja kao i donekle srodne sistem od osam crkvenih zapadnoevropskim tonova, tzv. osmo-glasnik. misterijima. Slavu toga Tako je rusko starocrkveno grada potamnit e meutim pjevanje, poput bizantskog, silan i brz uspon moskovske isto vokalno i isprva iskljudrave. Moskva e, nakon ivo jednoglasno, a inpobjede nad Mongolima strumenti su u liturgiji (1380), preuzeti funkciju zabranjeni. Meutim, Novgoroda. bogosluje je na Kijev-skom U Moskvi muzika dvoru bilo do XIII st. dobiva vanu ulogu na dvojezino: celebranti carskom dvoru gdje se za su izvodili liturgijske vladavine Ivana III (1462 tekstove na grkom, a zbor je 1505) osniva, uskoro pjevao na glasovita crkvena pjevaka crkvenoslavenskom, ustanova, Carev pjevaki unosei pri tom u preuzete zbor (rus. Focydapeeu neenue napjeve elemente vlastitog dbn-KU), kasnije preureen u narodnog pjevanja. Carsku dvorsku kapelu (u Najstariji sauvani rukopisni dokumenti ruskog crkvenog MOSKVA u XV st. XVIII st.), koji je djelovao do Oktobarske pjevanja potjeu iz XII st. (Stiherarion iz 1157). Oni su revolucije. Po uzoru na Carev zbor, utemeljen je 1589 pisani posebnim, ruskim neumatskim notnim pismom bez crtovlja, Patrijarijski pjevaki zbor (rus. Tlampuapiuue neeuue dbXKu)ko')i se, tzv. krjuki-notacijom, nazvanom tako prema grafikom obliku najvie od 1721 kao Moskovski sinodalni zbor, takoer odrao do 1917. upotrebljavanog znaka (rus. KpiOKH kukice). Tokom stoljea je Podizanju svjetovne i crkvene muzike osobito je pridonio Ivan krjuki-notacija doivjela razliite promjene pa su nastale razne IV Grozni (1533 84) i sam poznat kao pjevaki majstor, koji je njezine varijante i tipovi koji su se dijelom upotrebljavali istodobno. pozvao u Moskvu itav niz istaknutih muziara i pjevaa. Meu U doba Kijevske Rusije razvio se temeljni oblik starog rusinstrumentalistima na carevu dvoru i u slubi boljara spominju kog crkvenog pjevanja, tzv. znameni raspjev (rus. mameHHuii se tada i orguljai. pacnee), odnosno znamensko pjevanje iji su napjevi zabiljeeni U tom su se razdoblju (XV i XVI st.) u crkvenom pjevanju krjuki-notacijom (sam naziv izveden je iz staroslavenske rijei razvile, po red ve tradicionalnog znamenskog pjevanja, nove 3HaMH znak). Postanak toga pjevanja nije posve rasvijetljen. Pret- vrste: tzv. demestveni raspjev (rus. deMecmeeHHbiu pacnee) ili postavlja se da se razvilo na prvobitnoj bizantskoj osnovi kao po- demestiko pjevanje (od demestnika ili demestvenika upravitelja sebna samostalna vrsta ruskog crkvenog pjevanja i to u XII st. crkvenog pjevakog zbora), s vrlo razvijenim melizmatikim nakada se kranstvo proirilo u narodu i kada su na bizantske oblike pjevima, a bilo je namijenjeno sveanim zgodama. Ta vrsta, koja poeli djelovati utjecaji ruskog narodnog muzikog jezika. Zna- se nije uklapala u sistem osmoglasnika, spominje se od XV st. mensko pjevanje bilo je izgraeno u okviru sistema osmoglasnika. (BocKpeceHCKaH jieTonHct iz 1441); ona se proirila iz NovgoroOsam glasova, tj. tonskih vrsta, s utvrenim melodijskim for - da i od XVI st. biljeila vlastitom varijantom neumatske notacije. mulama i odgovarajuim himnikim tekstovima, sainjavali su Poetkom XVI st. razvija se jo jedna vrsta, putevi raspjev (rus. stolp, tj. ciklus koji se ponavljao svakih 8 tjedana; po tome se zna- nymeeuu pacnee), ili putovo pjevanje, takoer s vlastitim tipom mensko pjevanje naziva katkad i stolpovim. Melodijske formule krjuki-notacije i s napjevima koji su se kretali u okviru sistema (zapravo jedna vrsta tropa) bile su kratki dijatonski motivi u ras- osmoglasnika, ali su se od znamenskog pjevanja razlikovali mnogoponu terce ili kvarte, a od 34 takvih melodijskih fraza oblikovao brojnim sinkopama i melizmatikom. Tokom XVI i XVII st. se jedan napjev, tzv. poglasica. Napjevi su imali preteno silabiku ove su se vrste njegovale zajedno sa znamenskim pjevanjem, a u grau. Dalji razvitak i preobraaji znamenskog pjevanja, koje se svakoj od njih javljale su se mnoge varijante, nazvane po mjestu neprestano prilagoivalo ruskom jeziku, mogu se slijediti sve do postanka ili po pjevakom majstoru; najpoznatiji su Vasilij RoXVII st. gov (od 1589 mitropolit Rostova), majstor demestvenog pjevanja, Usporedo se u doba Kijevske Rusije njegovala i druga vrsta pa /. ajdurov (kraj XVI st.), pjeva i teoretiar koji je usavravao crkvenog pjevanja, blia bizantskom, tzv. kondakarno pjevanje, krjuki-notaciju, zatim 5. Basakakov, Longin Korozva, Radilov virtuoznog, melizmatikog tipa koje se prakticiralo pri izvo - i dr. U doba cara Alekseja Mihajlovia (16451676) provedena enju sveanijih kondaka (himni) u sabornim crkvama. Re- je temeljita reforma znamenskog pjevanja i odgovarajue stolp-pertoar kondakarnog pjevanja zabiljeen je posebnom notacijom notacije; po carevu nalogu osnovana je komisija s muzikim uikoja se dosad nije uspjela posve deifrirati. Kondakarno pjevanje teljem A. Mezenecom na elu. Tada su novi tekstovi i prijevodi prilagoeni starim kanonskim melodijama znamenskog pjevanja, koje se nisu mijenjale, a sistem neumatskih znakova je neto izmijenjen i usavren; u tom ga obliku jo i danas upotrebljavaju starovjerci.

248

RUSKA MUZIKA
gavali ruglu mnoge nezdrave pojave iz ivota, ne tedei ni iz redova vladajue klase, ni sveenstvo. Znaajna je jo jedna pojava. Javlja se sve vee zanimi zapadnoevropsku kulturu i obiaje, popraeno naputanjem r starih ruskih obiaja. U Rusiju dolaze muziari iz drug malja (Poljska). God. 1672 osniva se Dvorsko moskovsko liste koje izvodi komade pounoga karaktera, esto s mu tokama. No sva je ta muzika izgubljena, a i samo je ks ve nakon dvije godine prestalo djelovati, uglavnom zbc tiska onih krugova koji nisu odobravali ugledanje na Za Osamnaesto stoljee. U razvoju ruske kulture i dra ie doba novih tekovina. P etar Veliki provodi dalekose: forme kojima iroko otvara vrata Rusije evropskoj civil Nauka se sve snanije razvija (Lomonosov), jaaju veze s nutim evropskim uenjacima i filozofima. Napredni ti francuski mislioci (Voltaire, Rousseau, Diderot i dr.) se dopisuju s predstavnicima ruske nauke, iako ba prei potivanje i oponaanje zapadnoevropske kulture i civi ima i nezgodnih posljedica, jer je plemstvo poelo gubit s kulturnim tekovinama i tradicijama svoga vlastitog r Uz to su u zemlji klase i dalje otro podvojene. Nezadov ponovo poprimaju oblike ustanaka (Jemeljan Pugaev). Reforme Petra Velikog osjetile su se i na polju muzike nosti. On je utemeljio vojne duhake ansamble, brinuo djelatnost dvorskog zbora koji je iz Moskve premjestio u Peti Na dvorovima velikaa razvija se kuno muziciranje uz si vanje privatnih orkestara koji izvode djela uvenih one evropskih kompozitora. Mnogo se njeguje i solo-pjesma. Veoma je vana pojava muzikoga kazalita koje uzv dvorske sveanosti i aludira na sjaj i veliinu vladarovu. D se opera javlja tek u doba Petrovih nasljednika koji ang poznate umjetnike iz Italije. God. 1736 izvodi se opera ljubavi i mrnje koju je komponirao Talijan F. Araja. prva operna izvedba u Rusiji. Za njom su slijedile i dnij dovito povezane u z sveana dvorska zbivanja. Vrijedno jt ljeiti da je u ruskoj operi zbor igrao mnogo zamaniju ulog u tadanjim talijanskim operama, osobito u onima napi tipa. Donekle je to i shvatljivo, jer su u zbornim nastupim ivjele plodne i bogate tradicije ruskoga zbornog pjevanja toga su ba zborne mase omoguivale da se postignu mon talni uinci veliine i sjaja. Nakon Araje dolazili su na d krae vrijeme u Rusiju i drugi talijanski majstori: B. G; T. Traetta, G. Paisiello, G. Sarti, D. Cimarosa. Rusko pl< upoznaje pored opere serije i kominu operu. Uz to, nel janski kompozitori djeluju i kao muziki pedagozi. Pri kraju st. prodire na rusku opernu pozornicu francuska opera c te ak i potiskuje interes za talijansku operu. Imena fran kompozitora, kao to su F. A. Philidor, A. E. M. Gretr Dalavrac postaju veoma popularna. Sredinom stoljea dol vana dogaaja: otvara se prvo javno operno kazalite u

Sredinom XVI st. uvodi se u rusku crkvenu muziku i vie glasje, isprva u jednostavnom dvoglasnom ili troglasnom obliku (tzv. cmpOHHoe neuue prema CTPOKH reci); napjev je poinjao u unisonu, a zatim bi se glasovi (gornji, katkad i donji) kretali u paralelnim kvartama, kvintama, a i sekundama oko sredinje dionice koja je izvodila temeljnu melodiju (poput cantus firmusa), obino uzetu iz znamenskog pjevanja. Bilje io se posebnom kazanskom neumatskom notacijom, sloenom od elemenata demestike i stolp-notacije. Meutim, to se pjevanje nije uspjelo razviti u izrazitiju polifoniju, jer ga je uskoro istisnuo iz prakse dotjeraniji oblik, proiren najprije u junim kraj evima zemlje, oko Kijeva. On je nastao pod utjecajima zapadnoevropske polifonije, kao tzv. par tesno pjevanje (rus. napmecHoe neuue prema lat. partes pjevake dionice).

U historiji Rusije, XVII st. doba je ekonomskog napretka Moskovske drave, ali i klasni h sukoba. Pritisak feudalizma izaziva seljake ustanke (ustanak Stjenke Razina), pa u narodnu pjesmu ulazi nova tematika povezana s revolucionarnim dogaajima u zemlji. Narodna se pjesma obogauje specifinim vieglasjem (tzv. podgoloski). Crkveno vieglasje sve se snanije uvruje u obliku partesnog pjevanja za ije se biljeenje uvodi novi notni sistem, vrsta koralne notacije s petolinijskim crtovljem i tzv. kijevskim kvadratnim znakovima. Uvodi se uz dotadanje troglasje i zborno etvoroglasje. Obino je u partesno pjevanje ulazila kakva melodija iz znamenskog pjevanja; povjeravala se tenoru kao cantus firmus, ali se vie puta teko mogla pratiti zbog kretanja susjednih glasova. Katkada je (kao i na Zapadu) za cantus firmus duhovnih kompozicija znala posluiti i svjetovna melodija. U partesnom se pjevanju mogu razlikovati dva tipa: jedan je jednostavniji, struktura mu je akordika ili umjereno polifona; drugi je namijenjen sveanim crkvenim obredima, pa je monumentalan i dekorativan, a i polifono bogatiji. Taj je tip nosio i poseban naziv. Bili su to duhovni koncerti (slinih je naziva u to vrijeme bilo i na baroknom Zapadu: concerti ecclesiastici), pisani za ovei broj glasova (do 24). Kompozitori su se rado u njima sluili efektima vokalnoga kolorizma, suprotstavljajui pojedine skupine glasova drugima. Jedan je od najistaknutijih predstavnika duhovnoga koncerta V. Titov (oko 16501710). U njegovim se koncertima zamjeuje odmjenjivanje manjeg vokalnog sastava s veim, to podsjea na analogne postupke u baroknom instrumentalnom concertu grossu. Od sredine XVII st. razvija se novi oblik vieglasja, kant (od lat. cantus pjesma), zapravo podvrsta partesnog pjevanja; to je strofna, obino troglasna pjesma, isprva na duhovne tekstove, a kasnije u XVIII st. i na stihove svjetovnog sadraja, patriotske, lirsko-ljubavne i si. Na podruju svjetovnoga muziciranja u tom stoljeu valja zabiljeiti iezavanje skomoroha koje su dravne vlasti, pod utjecajem crkvenih, nemilosrdno proganjale i prisiljavale da se povuku daleko na sjever. Tome se ne treba uditi, jer su upravo skomorohi bili slobodoljubivi elementi, koji su u satirikim pjesmama izvr -

TV

Ar

' 'Y*~

>

ts?

JL

PC
t 1*

4 AAU k > bkf TS"B' Kf/\etA AAAAA

v
E A 14

i
v -

S>^Z^ \

-V
M fi M i> & i>

T AHH

1 ta

00000

una

1 a

a* na

aA
^ ^ \ v s .

KONDAKARNO PJEVANJE

DEMESTI C KO PJEVANJE

.'*.*?;

RUSKA MUZIKA
C K U

249

AMORE E DELL' ODIO

DRAMA rp.K oftsiac

dpAHMk JU KJT1KK* rt***. TIftTp>

SACRA IMPERIAL MAESTA

I

ANNA \ GIOVANNONA
1MPERATRICE TVTTE LE RVSSIE t

AHHbl
IOAHHOBHU

F. Araja, La Forza dell'amore e delVodio, naslovna strana libreta na talijanskom i ruskom jeziku, Petrograd 1736

gradu (1756), a kasnije i u Moskvi. Raaju se postepeno i tenje da se s ruske pozornice uje i ruska rije. Arajin Cefal i Prokris, izveden 1755, prva je opera komponirana na ruski tekst. Talijanski muziari u slubi ruskoga dvora piu i kompozicije za dvorski orkestar. U tak vim se djelima ve pokuava ubaciti po nekad kakva narodna melodija, tako u radovima talijanskog violinista L. Madonisa. Oko sredine stoljea sve brojniji postaju kadrovi sviraa koji potjeu iz kmetskih redova, a odgajaju ih struni muziari. Od kmetova-sviraa sastoje se veinom privatni orkestri plemia-veleposjednika. Ima i kurioziteta: sredinom toga stoljea pojavljuju se, jedino u Rusiji, orkestri sastavljeni od rogova razliite veliine (tzv. pozo&ou opnecmp). Svaki od tih instrumenata mogao je proizvesti samo jedan ton. Na ideju da sloi takav orkestar doao je eki muziar J. A. Mare koji je sluio na dvoru. Orkestri ro gova dugo su se odrali iako je sviranje u njima bilo veoma na porno, jer je iziskivalo neobinu koncentraciju i preciznost. Su sreu se jo do polovine XIX st. (-> Ruski rogovi). U drugoj polovini stoljea javljaju se i javne koncertne priredbe uz su djelovanje stranih umjetnika, a povremeno i domaih. U XVIII st. narodna pjesma prodire u grad a putem kmetova-muziara i u plemi ke dvorove. U dodiru s gradom ruske narodne pjesme kao i pjesme drugih naroda esto gubi svoje izvorne obrise, pridonosei, meutim, stvaranju varokoga muzikog folklora. Ruske se narodne melodije tada ve prikupljaju i izdaju. Zbornike narodnih napjeva objavljuju M. D. ulkov, I. I. Novikov, V. F. Trutovski i eh /. Pra (Pratsch). Postepeno se bude i domae stvaralake snage. Kompozitori zarana osjeaju potrebu da se izraavaju jezikom koji e biti blizak ruskom ovjeku, ali esto padaju pod utjeca je talijanske i francuske muzike. Forme kojima se oni bave uglavnom su jednostavne: pjesma za glas uz klavir, zborna muzika, instrumentalna muzika plesnoga karaktera ili tipa teme s varijacijama. Pojedinci okuavaju snage i na muzikoj sceni, dok drugi preteno njeguju crkvenu muziku. U muzikom kazalitu ruska je opera u poetku odraz francu ske opera comique, tj. ona je igrokaz s pjevanim i govorenim tokama. To je forma u kojoj se izgraivalo realistiko muziko kazalite s tematikom iz svakidanjice graanskog i narodnog ivota i u drugim okolinama, tako u Njemakoj, Francuskoj, Italiji, Engleskoj, panjolskoj. Prva ruska opera te vrste, Anjuta, izvedena je 1772, ali joj se muzika nije sauvala, a ne zna se ni za ime kompozitora. Stoga se prvom znaa jnijom ruskom operom smatra Mlinar, arobnjak, varalica i stari svat. Izvedena je 1779, a komponirao ju je Mihail Sokolovski (oko 1756 ?). Ovu je operu kasnije preradio J. Fomin. U njoj ima iskoritenih narodnih napjeva, kao i u operi Petrogradski bazar (1779), satiri na mane ondanjega ruskoga trgovakog stalea. To je djelo komponirao Mihail Matinski (1750oko 1820); kasnije ga je preradio Vasilij Pakevi (oko 17421797), autor i drugih muziko-scenskih djela. Znaajniji od ove dvojice bio je Jevstignjej Fomin (1761-1800), uenik Padra Martinija u Bologni. Njegovi Amerikanci odaju vladanje stilom talijanske opere buffe. U jednoinki Koijai oponaa ruski muziki folklor i njegove polifonike osebujnosti. Solo-pjesma toga vremena (koju kasnije, u XIX st., u Rusiji nazivaju romans, to odgovara njemakom izrazu Lied) odrazuje elegika uvstva, sjetu i melankoliju to joj podaje ranoroman tiki prizvuk. Istaknutiji su njeni predstavnici Fjodor Dubjanski

(17601796) i Jozef Kozlovski (17571831), podrijetlom Poljak koji je u Rusiju uveo polonezu. Na polju zborne muzike duhovnog smjera, razvio je svoju, djelatnost najdarovitiji ruski kompozitor XVIII st. Dmitrij Bortnjanski (17511825), uenik B. Galuppija. Pisao je opere, solo-pjesme, klavirske sonate i druga djela, ali je najpoznatiji po crkvenim kompozicijama, brojnim duhovnim koncertima. U njima ima monumentalnosti i zvukovne raskoi, ali i izbjegavanja ispraznog virtuozi teta; Bortnjanski uku sno vlada polifonim slogom i snano proivljuje raznovrsna raspoloenja u tekstu. U instrumentalnoj muzici nema mnogo istaknutijih imena. Ivan Handokin (ol&t 17471804) pisao je varijacije, ali i sonate za violinu-solo, koje se stilski nalaze izmeu baroka i klasike. Devetnaesto stoljee. To je doba u kojemu Rusija silnim zamahom izgrauje svoju kulturu na svim podrujima. Ve u prvoj polovini stoljea javljaju se velika imena Pukina, Ljermon tova, Gogolja, a u muzici Glinke. Znatno se obogauje drutveni ivot. Napredni mislioci: Hercen, Bjelinski, ernievski i drugi, pripremaju tlo za sazrijevanje revolucionarnih ideja u graan skim krugovima. Romantiki val zahvaa i Rusiju. Produbljuje se sve vie interes za ivot i stvaranje naroda pa se jedan za dru gim pojavljuju deseci zbornika narodnih nap jeva. Romantika raspoloenja pogoduju sve intenzivnijem kultiviranju solo -pjesme koja dobiva nove, darovite predstavnike. Meu njima su Nikolaj Titov (18001875), Aleksandr Aljabjev (17871851), autor popularnog Slavuja, Aleksandr Varlamov (1801 1848) iji je Crveni sarafan postao narodnom pjesmom i Aleksandr Guriljev (18031858). U muzikom kazalitu istie se viestruka djelat nost to ju je razvio Talijan Caterino Cavos (17761840), dirigent, pedagog i organizator. Njegova je najpopularnija opera Ivan Susanjin koju je tek istoimeno Glinkino djelo potisnulo u zaborav. U tom prelaznom razdoblju k pravoj ruskoj nacionalnoj operi treba zabiljeiti i radove Alekseja Verstovskog (17991862) ije je najbolje operno djelo Askoljdov grob. Kompozitori se bave i instrumentalnom, preteno klavirskom muzikom, kultivi rajui ponajvie romantiku klavirsku minijaturu (I, Laskovski). Raa se i ruska muzika nauka koju u prvoj polovini stoljea zastupaju A. Ulibiev, V. Lenz i V. Odojevski. Prvi klasik ruske muzike, Mihail Glinka (18041857) udara tada temelje ruskom nacionalnom muzikom smjeru i postaje plodnim uzorom za budunost. Njegov Ivan Susanjin (1836) prva je ruska nacionalna opera. Za njom je Glinka napisao jo i operu Ruslan i Ljudmila. Obje te opere putokazi su razvitku operne umjetnosti u Rusiji: ona je, tragom Ivana Susanjina, herojsko-epska, u stilu i veliini opernih djela Musorgskog Boro dina, ili se razvija kao operna pria koju e nakon Ruslana i Ljudmile vrlo uspjeno njegovati N. Rimsk i-Korsakov. Prilino

Veliko kazalite u Petrogradu, bakrorez, 1812

mnogostran, Glinka je utemeljio i rusku simfonijsku muziku nizom djela meu kojima je na prvom mjestu Kamarinskaja. On je autor prouenih lirskih pjesama od kojih su osobito uspjele one na Pukinove stihove. Aleksandr Dargomiski (18131869) drugi je znaajni predstavnik novoga ruskog nacionalnoga muzi kog smjera. Aktivan na podrujima opere (Kameni gost), instrumentalne muzike i solo-pjesme, isticao je proturjeja stvar nog ivota. On je prvi ruski muziar koji putem svoje umjetnosti prosvjeduje protiv nezdravih drutvenih odnosa, protiv ugnje tavanja i izrabljivanja. Njegova tenja k realizmu i izraavanje u okvirima osebujne melodike deklamacije najavljuju umjetnost Musorgskoga.

250

RUSKA MUZIKA

U drugoj polovini XIX st. ruska kultura doivljuje doba Rimski-Korsakov je majstor ruske operne prie, velik pozi punog procvata. Uenjaci, knjievnici i umjetnici zadivljuju svijet orkestracije i najtemeljitije obrazovani muziar medu lai i pribavljaju Rusiji velik ugled. U opem zamahu i preobraa - Petorice. Njegova Snjeguroka ide u vrhunska dostignua vanju kulturno-umjetnikog stvaranja obogatila se i muzika operne umjetnosti, dok su eherazada i panjolski caj kultura i dobila nove smjernice i pobude. God. 1859 osniva se u remek-djela kasnoromantine koloritne orkestralne muziki Petrogradu Rusko muziko drutvo (idue godine i u Moskvi) neracije evropskih kompozitora uile su iz njegova priru koje preuzima u svoje ruke organiziranje koncertne djelatnosti. instrumentaciji. God. 1862 otvara se u Petrogradu Konzervatorij pod rukovodModest Musorgski (18391881) svakako je najdarovitij stvom A. Rubinsteina: nekoliko godina kasnije, 1866, utemeljen napredniji, najrevolucionarniji meu svojim suborcima. O je Moskovski konzervatorij. Sve te ustanove, uz" koje treba spo- realist, dao je u svom stvaranju prednost operi i solo-pjesm menuti i petrogradsku Besplatnu muziku kolu (1862), ispunit jui da e u tim oblicima moi najuspjenije ostvariti svoje e osjetne dotadanje praznine u ruskomu muzikom ivotu i On je elio sredstvima svoje umjetnosti prikazivati likove i zl stvoriti preduvjete za iroku obnovu na produktivnom i reproduk - iz ruskog ivota i ruske prolosti. U tom je nastojanju dao ni tivnom polju. No postepeno dolazi do podvojenosti na ideolokom krupnih radova: velianstvenu historijsko-epsku kroniku planu. Dok je jedan dio muziara zagovarao potrebu muzikog Godunov u kojoj su oba glavna lica, car Boris i ruski naroc stvaranja na Glinkinim principima, snano istiui nacionalnost bino uvjerljivo tonski karakterizirana u svim fazama n u sveukupnosti muzikoga stvaranja, drugi su smatrali da treba radnje, do careva ludila i smrti, kao i do trijumfa narodnih prvenstveno svladati muziku tehniku zapadne Evrope. Taj poneto historijsku operu vanina; niz izv no uspjelih pjes: koje idu i akademski pravac nije uzmo-gao uoiti znaenje narodnoga stvaranja uveni Djeja i priznati njegovu golemu sobica, Bi ca, i vanost u pobudama koje je Pjesme i smrti. mogao dati kompozitorima. Velik ps smion u U tom razmimoilaenju, izboru 1 nija, nacionalni muziki smjer genijalan u vanju iznio je pobjedu pa je melodijsko tativnih jedan od njegovih najislinija, M ski je taknutijih predstavnika, N. nagovjetava vremena Rimski-Korsakov, 1871 i nove si Suvremenici postao nastavnikom za s ko, bez mnogo r kompoziciju ba na ljanja uvrstili Petr Petrogradskom konzerkovskog (18401! vatoriju, u kojemu se protivnike nacion akademski tabor okupljao smjera. Meutim, oko A. Rubinsteina. ljitije upoznavanj1 Izgraivanje naciogovih brojnih d nalnog pravca povezano je kojima su zastu] svi uz djelovanje Petorice. U muziki ogran( drugom taboru nalazili su lodano pokazuje se A. Rubinstein i P. I. duboko proeta < ajkovski. Po strani odvijao ruske muzike ( lom, se rad A. Sjerova, pukog i on se popi: ziara iz tribuna naprednih ideja u Petoric vremeno ruskoj muzikoj kulturi sluio ci iz ruskoga (G. Hubov). muzik klora). Dok je Aleksandr ajkovski Sjerov (1820 1871), lankolina, elegina izvrstan kritiar i muziki pisac, autor priroda; u dui pesimist, sklon opera (Judita, Mo neprijateljstva), M. P. Musorgski, Boris Godunov, Veliko kazalite u Moskvi vjer< da je sreu nemogue postao prvim propagatorom Wagnerove umjetnosti u Rusiji, dostii, takvim je raspoloenjem ] svoja djela, bez obzira Anton Rubinstein (1829 1894) istakao se kao veoma darovit pripadaju li simfonijskom, kome vokalnom ili opernom pijanist i zasluan organizator. Njegova bogata ostavtina, u podruju. U vrhunce stvaranja to; denog melodiara idu kojoj se istie opera Demon i simfonija Ocean, upuuje na etvrta, Peta i esta simfonija, Kom violinu, Koncert za eklektiku prirodu kojoj je F. Mendelssohn jedan od uzora. klavir u b-molu te opere Evgenij Onji Pikova dama. uvenu skupinu Petorice, odnosno mone gomilice (kako ju I idua generacija dala je nekoliko istaknutih imena ruski je u prikazu jednoga koncerta nazvao njezin daroviti ideolog i ici. Anatolij Ljadov (18551914) najvie je uspio u kolo suborac V. Stasov) sainjavaju Balakirev, Cui, Borodin, Rimski- orkestralnim minijaturama (Baba Jaga, Zaarano jezero Korsakov i Musorgski. Milij Balakirev (1837 1910), dua toga kimora), dok je Aleksandr Glazunov (18651936) pr kruoka, dalje je razvijao naela koja su vodila Glinku. Nje gova su simfoniar i kompozitor komornih djela, s istananim osji najkarakteristinija djela orkestralne kompozicije, osobito za ravnoteu forme i tematsko razraivanje. Ovaj veliki k simfonijska pjesma Tamara i Uvertira na tri ruske teme. punktiar dao je svoju moda najbolju simfonijsku komp' U toj skupini razmjerno je kao kompozitor najmanje znaajan u estoj simfoniji. Sergej Tanjejev (18561915), pijanist i Cezar Cui (Kjuj; 18351918) koji zapravo i nije Rus. Istaknut pedagog, vjet polifoniar, ostavio je niz instrumentalnih publicist i polemiar, nesebino se borio za ostvarenje ideala medu kojima treba na prvom mjestu spomenuti njegovi svojih drugova. Ostavio je, meu ostalim, opera, instrumentalnih gudakih kvarteta od kojih etvrti ide u naju spjelije radove djela, solo-pjesama. komorne literature. Njegova operna trilogija Oresteja o Aleksandar Borodin (1833 1887), zanosan kemiar, nije antiki svijet. Poznatiji izvan granica Rusije bio je Sergej mnogo komponirao jer ga je u tomu prijeila ljubav prema na - manjinov (18731943), sjajan pijanist koji je od 1918 ivio u uci. Iako je pokazao vie sklonosti za instrumentalnu U bogatoj njegovoj ostavtini panju privlae u prvom redi : muziku i solo-pjesmu, i njegova je opera Knez Igor djelo za klavir i za klavir uz orkestar. Na specifinoj, zasienoj zvu velike vrijednosti u kojemu je neobino uspjeno znao muziki svoga klavirskog sloga Rahmanjinov je u brojnim minijat razgra niiti oba ambijenta dramske radnje, ruski i azijski svijet. (preludiji) oivio veoma razliita, osebujna raspoloenja, Nekoliko njegovih kompozicija odavna ve pripada standardnom dramska pa i epska. Meu njegovim klavirskim koncertimi repertoaru simfonijske i komorne muzike: Simfonija u h-molu, ku popularnost na svim kontinentima uiva onaj u c -moh skica U srednjoj Aziji, Gudaki kvartet u D -duru. Mnogostra- je vrijedna i Rapsodija na Paganinijevu temu, takoer za niji od Borodina bio je Nikola] Rimski-Korsakov (18441908), i orkestar. Za sebe stoji Aleksandr Skrjabin (18721914), kompozitor, dirigent, pedagog i teoretiar. U ruskom muzikom od najsmjelijih, najradikalnijih harmoniara to ih je dotai ivotu on je igrao krupnu ulogu i onda kad se kruok Petorice ruska i evropska muzika. I sam koncertni pijanist, pisao raziao, jer je postao sredinjom linou u krugu to ga je os - klavirska, jo jedino orkestralna djela. Njegovo je stvaranje novao veleindustrijalac i muziki amater M. Beljajev (18361904), njegova pogleda na ivot i svijet. Filozof -mistik, Skrjabir mecena i zagovornik ondanjih, osobito mladih ruskih kompozitora. esto stremi k ekstatinim ugoajima, k zanosu koji uzdie i

RUSKA MUZIKA
baa ovjekov duh. Takav je on u kl avirskim minijaturama, u brojnim klavirskim sonatama i u svojoj najuspjelijoj orkestralnoj kompoziciji Le Poeme de 1' extase u kojoj se ovaj ekspresionist posluio i impresionistikim postupcima. U ostale ruske kompo zitore toga razdoblja idu Mihail Ipolitov-Ivanov (18591935; orkestralne Kavkaske skice), Sergej Ljapunov (18591924; tehniki visoko razvijene klavirske kompozicije, osobito 12 kon certnih etuda), Anton Arenski (18611906; epigon ajkovskoga, autor klavirske, komorne, orkestralne muzike, vokalnih i scenskih djela, teoretskih radova), Aleksandr Greanjinov (18641956; klavirska djela, crkvena muzika, solo-pjesme, omladinska literatura), Vasilij Kalinikov (18661901; Simfonija u g-molu), Vladimir Rebikov (18661920; simfonijska i klavirska djela u kojima ima zanimljivih eksperimenata); Nikolaj erepnjin (18731945), Nikolaj Metner (18801951; neoromantine sone klavirske kompozicije). Dvadeseto stoljee. S Oktobarskom revolucijom zapoelo je u povijesti ruskog naroda veoma znaajno novo razdo blje. Preobraaj ivota i drutvenog ureenja to ga je revolucija iza zvala bio je toliko dubok i mnogostran da su se njegove posljedice morale osjetiti na svim podrujima pa i na umjetnikom. Dva su se problema tada nametnula kao najhitnija: trebalo je, omasoviti umjetnost i pribliiti je irim narodnim slojevima, a usporedo s tim nastojati da se u umjetnikom stvaranju odrazi novo gledanje na funkciju umjetnosti u drutvu. Trebalo je, dakle, povesti borbu za umjetniki realizam. Ona je dugo trajala, a moe se rei da nije ni do danas zavrena. Oktobarska revolucija zatekla je kod veine muziara stav u kojemu nije bilo mnogo simpatija za klasike ruske muzike i za stvaranje u okvirima nacionalnog smjera. Upravo tada su periferne ruske pokrajine udarale temelje svojoj nacionalnoj muzikoj kulturi izgraujui je na obiljejima folklora; uz to se u to vrijeme snano razvija masovna pjesma, jednostavna i esto veoma izvorna. Ona e postati jedinstvenom specifinou sovjetske muzike i sovjetskoga muzikog ivota. U toku nekoliko decenija sovjetske vlasti podignut je ve lik broj muzikih kola, osnovana su mnogobrojna reproduk tivna drutva i ustanove, s posebnom se panjom propagirala muzika umjetnost meu radnicima i seljacima, odravale su se smotre i festivali, goleme naklade djela iz klasine ruske muzike prolosti omoguile su lak i neposredan dodir s velikanima ruske muzike. Popularizaciju ruske muzike kulture znatno su olakali i brojni muzikolozi i muziki pisci svojim knjigama, brourama, lancima i predavanjima. Od Oktobarske revolucije do danas afirmirao se u Sovjetskom Savezu znatan broj kompozitora. Nikolaj Mjaskovski (18811950), ugledan pedagog, autor je veeg broja gudakih kvarteta i drugih komornih djela, ali je prvenstveno poznat kao simf oniar. Nje govih 27 simfonija odaje majstora orkestracije i simfonijske strukture; u njima se odrazuje i njegov stvaralaki put koji ga je vodio od zakopanosti subjektivizma do neposrednijeg dodira s aktu alnim ivotnim zbivanjima, do vjere u narod i i vot. Nakon duljeg izbivanja u inozemstvu u Sovjetski Savez se vratio i u njemu do smrti djelovao Sergej Prokofjev (18911953) nesumnjivo najdarovitiji sovjetski kompozitor. Autor je velikog broja djela iz svih ogranaka: opera, baleta, simfonija, koncerata, komornih i klavirskih kompozicija, kantata. Sklon grotesknosti, muzikom humoru, motorinosti i neoklasici, ali i lirskim raspo loenjima, kao i upotrebi smjelo disonantnih sklopova, Prokofjev je znao sve te raznorodne elemente povezati u jezik osobnog peata, nove svjeine i izvornosti. U njegova najuspjelija ostvarenja idu opera Zaljubljen u tri narane, baleti Romeo i Julija i Pepe'juga, Prva tzv. Klasina i Peta simfonija, Trei klavirski koncert, Sedma klavirska sonata, Visions fugitives za klavir, kantata Aleksandar Nevski. Uz Prokofjeva najistaknutiji je predstavnik suvremene sovjetske muzike Dmitrij ostakovi (19061975), umjetnik poneto neujednaene evolutivne linije na kojoj ima i uspona i padova, velikih uspjeha i neoekivanih promaaja. ostakovi je svakako najvei sovjetski simfoniar. Od njegovih 15 simfonija posebnom se izraajnom snagom istiu Prva, Peta, Sedma (tzv. Lenjingradska), Osma i Dvanaesta. Poput Prokofjeva, izvrstan pijanist, posvetio je klaviru prilian broj radov a (24 preludija i fuge); brojna su i njegova komorna djela, meu njima duboko izvoran Klavirski kvintet. Veoma je zapaena njegova opera Katarina Izmajlova (Lady Macbeth mcenskog okruga). Umjetnost Arama Haaturjana (1903 ) izrasla je iz armenskoga folklora koji joj podaje naroitu obojenost i dra. Taj umjet nik ne pie mnogo ni brzo te umije posvuda ouvati individualnost govora. Veoma su popularni njegovi koncerti za klavir, za violinu, za violonelo, Druga simfonija, balet Gajane. Istaknut je li k Jurij aporin (18871966), preteno vokalni kompozitor. On

251

Veliko kazalite u Moskvi

crta velike, monumentalne freske oivljujui presudne trenutke iz ruske prolosti i sadanjosti. O tome govore ve sami naslovi: simfonija-kantata Na polju Kuljikovu, oratorij Povijest o bitki za rusku zemlju (rije je o staljingradskoj bitki), opera Dekabris ti. Dmitrij Kabalevski (1904 ) pie neusiljeno i pristupano. Iz njegove opere Colas Breugnon zrai neunitivi optimizam i upornost u savladavanju zapreka. Majstorsko je djelo njegov Drugi klavirski koncert. Visarion ebaljin (19021963), darovit simfoniar i komorni kompozitor, u ponekom je djelu zakuast i ap straktan, dok u drugima prevladava jasnoa i jednostavnost izraza. Ivan Dzerinski (1909 ) prvi je meu sovjetskim kompozitorima napisao operu koja se najvie pribliuje ciljevima sovjetskoga scensko- muzikog realizma. To je Tihi Don (prema romanu M. olohova) u kojemu se prikazuju doivljaji sovjetskih ljudi u presudnim danima Oktobarske revolucije i graanskoga rata. Uz ove, umnogoemu najistaknutije sovjetske kompozitore, djelovao je ili djeluje velik broj drugih, starijih i mlaih. Meu njima su: Sergej Vasiljenko (18721956), Reinhold Gliere (1875 1956; balet Crveni mak), Aleksandar Goedicke (18771957), braa Grigorij (1879 1955) i Aleksandar Krejn (1883 1951) koja su izgraivala svoj umjetniki izraz na obiljejima hebrejske muzike, kao i Mihail Gnjesin (18831957); Boris Asafjev (1884 J949)> autor velikoga broja baleta, posebno se istakao kao veoma spreman muzikolog (pisao je pod pseudonimom Igor Gljebov); Anatolij Aleksandrov (1888) pie neoromantike klavirske kompozicije, a tako i Samuel Fejnberg (18901962) u ijim je djelima zamjetljiv utjecaj A. Skrjabina. Lev Knipper (1898) je, uz ostakovia, najplodniji ivui sovjetski simfoniar (14 simfonija); Aleksandr Veprik (18991958) gradi na elementima hebrejske meloike, a Nikolaj emberdi (19031948) na obiljejima folklora perifernih nacionalnih sovjetskih republika; Marijan Kovalj (1907 1971) se istakao ciklusima solo-pjesama i oratorijem Jemljan Pugaov, Nikolaj Rakov (1908), Valerij elobinski (1913 1946), Mihail Matvejev (1912), Tihon Hrenjikov (1913), Jurij Sviridov (1915), Vladimir Jurovski (1915), Mojsej Vajn-berg (1919), Geljmer Sinisalo (1920), German Galinin (1922), Kiril Molanov (1922), Jurij Jefimov (1923), Arnold Brening (1924), Revol Bunin (1924), Tatjana Nikolajeva (1924), Nikolaj ahmatov (1925), Vitalij Kirejko (1926), Evgenij Svetlanov (1928), Andrej Petrov (1930), Nikolaj Karetnikov (1930), Aleksej Nikolajev (1931), Rodion edrin (1932), Andrej Volkonski (1933), samo su neki iz velikog broja sovjetskih kompozitora srednje i mlade generacije. Posebnu skupinu predstavljaju kompozitori koji gaje preteno masovnu pjesmu. Medu njih idu daroviti i popularni operetni kompozitor Isak Dunajevski (19001955), Anatolij Novikov (1896), Matvej Blanter (1903), Vasilij Solovjov-Sjedoj (1907), Valentin Makarov (19081952) i drugi. Ukrajina je ve u drugoj polovini prologa stoljea dala jednog od svojih najistaknutijih kompozitora i folklorista. Bio je to Mikola Lisenko (18421912), autor opere Taras Buljba, kantata, zborova, klavirskih djela. Stanislav Ljudkevi (1879), sakuplja i izdava ukrajinskih narodnih napjeva, teoretiar i organizator, rodoljub i borac za narodnu slobodu, autor je monumentalnog ciklusa kantata Kavkaz. Melograf i folklorist je i Levko Revucki (1889). Jedan od najdarovitijih je Boris Ljatoinski (18951968), autor velikoga broja radova (opera ors, Ukrajinski kvintet). Dok je Aleksandar Davidenko (18991934), preteno vokalni kompozitor, Aleksandr Mosolov (1900) je meunarodni uspjeh

252

RUSKA MUZIKA
Znameniti su ruski baletni umjetnici A. Pavlova, V. Nii S. Lifar, T. Karsavina, G. U lanova, M. Plisecka, M. Lavi N. Besmertnova. Iako su se prvi ruski muziki pisci pojavili u prolom st< ruska se muzikologija razvila u XX st. zahvaljujui plodnim : janjima bogatog niza muzikologa, pisaca i publicista koji su ljito prouavali muziku prolost i sadanjost svoje zemlje, po: jui znaajne radove ruskoj i sovjetskoj muzici kao cjelini, dinim ruskim nacionalnim republikama i ruskim kompozit i reproduktivnim umjetnicima. Upravo je sovjetska muzike otvorila nove putove evropskoj i izvanevropskoj muzikoj povezujui u uzrone odnose pojave iz muzike kulture s istod drutvenim razvitkom. U tom su smislu posebno zanimljive s koje sovjetski muzikolozi posveuju inozemnim kompozil i muzikim razdobljima. Meu predstavnike sovjetske m nauke idu: N. Findejzen, B. Asafjev, R. Gruber, V. Ft T. Livanova, J. Keldi, A. Aljvang, L. Ginzburg, S. Gin I. Belza, A. Rabinovi, I. Sollertinski, J. Kremljov, I. Nestj Danilevi, G. Hubov, G. Poljanovski, A. S olovcov, A. Ah, J. Hohlov, B. Jarustovski, A. averdjan, V. Lakovljev, D. mirski, I. Martinov i drugi.
Konzervatorij P. I. Cajkovski u Moskvi
LIT.: C. Cui, La Musique en Russie, Pari 1880. A. <t>a.uUHiiUH MOPOXH Ha Pycn, CaHKT-rieTepoypr 1889. Isti, JIo.Mpa, CaHKT-rieTep6yp B.Cmacos, jJ,Ba,iu.aT nHTb JieT pyccKoro HCKyccTBa, Hama /ny3foiKa (S diela I), CaHKT-fIeTep6ypr 1894. C. Ceemjioe, PvccKaF onepa B VIL E>Kero/irfHK MivmepaTOpcKHXTeaTpoB, 189798. A. Soubies, Precis del' 1 de la musique russe, Pari 1898. C. CMOjiencHuu, O ,apeBHepyccKlo *iecKHX HOTaLrnflx, CaHKT-rleTep5ypr 1901. A. Bruneau, Musique de Pari 1903 (njem. Berlin 1905). A. Pougin, Essai historique sur la m en Russie, Pari 1904 (engl. London 1915). H. <Pundeu3eH, PyccKaH >KeciueHHaH necHa (poManc), MocKBa 1905. B. xlewuxuH, HCTOPHH p onepbi (c 1674 no 1903 r.), MocKBa 1905. M. D. Calvocoressi, La que russe, Pari 1907. //. KaiuKUH, OiepK HCTOPHH PVCCKOH w MocKBa 1908. O. Riesemann, Die Notationen des altrussischen Ki gesanges (disertacija), Moskva 1908 i Leipzig 1909. B. Memaa/ioe Kan ceMHorpaf^HH, MocKBa 1912. R. Nezvmarch, The Russian London 1914 (franc. Pari 1922). M. Montague-Nathan, A Hist Russian Music, London 1914. Isti, An Introduction to Russian Boston 1916. J. Kfika, Ruska hudba, Praha 1922. A. Kacma. OcooeHHocTii HapoA io-pycCKOH My3biKajib'ioii CHCTeiubi, MocKBa i I rpa,T 1923 (novo izd. 1948; odlomci na engl. obj. u Music and Letters, 19 A . <>unaeuH, PyccKaa HapoflHan necHH, fleTPorpa/i 1923. J. Andri, opera, Zagreb 1923. O. Riesemann, Monographien zur russischen' (2 sv.), Miinchen 1923 26. JI. Ca6aneee, HcTopna pyccKofi My3faiKH,' KBa 1924 (obradio i preveo na njem. O. Riesemann, Leipzig 1926). Tlpeo6paoiceHcKuu, KyjibTOBaH My3b,Ka B POCCHH, JleHHHrpa^ 1924. CrnojinRHCKuu, CTaptiH fleTep5ypr, My3biKa H My3HHHpOBa me B < neTepovpre, Jlem-im-pa/i 1925. E. Acaifibee (red.), My3biKa H My3biKa. 6biT CTapOH Pocc-iH, JleHHHrpafl 1927. L. L. Sabanejew, Modern F Composers (red. J. A. JofTe), New York 1927. H. <PuHdeu3eH, Ojep HCTOPHH My3blKH B P OCCHH no Koinia XVIII B . (2 dijela u 7 sv.), Me Jle.iHlirpaa 1928 29. B. Acatfibee (red.), PyccKnii poroaHc, JleHHH MocKBa 1930. Isti, PyccKan wy3biKa OT jiavajia XIX CTOJICTHH , M O JleuHHrpaji 1930 (amer. prijevod Ann Arbor 1953). A. Pougin, JV Russian Composers, London 1930. R. A. Mooser, L'Opera-cc francais en Russie au XVIII siecle, Geneve 1932 (II izd. 1954). Al. AUH , Aly3biKa u oajier B P OCCHH B XVIII B ., JleHHHrpafl 1935. G. ham, Studies in Russian Music, London 1935. Isti, Masters of Russian 1 New York 1936. Isti i M. Calvocoressi, Masters of Russian Music, L 1936. Z. Nejelji, Sovtska hudba (2 sv.), Praha 1936. T. Jlut O^epKH 11 MaTepHajibi no HCTOPHH pyccKOH My3bmajibH0H KyjitTypbi, A' 1938. G. Abraham, On Russian Music, London 1939 (njem. Basel I9< K. Schindler, A Century of Russian Song, New York 1939. H. Fap6y MHororojiocmi pyccKOH HapoaHOfi necHH, MocKBa i JleHiiHrpa 1939. BoedaHOa-Eepe3O6CKuu, CoBeTCKaH onepa, JleHHHrpaa 1940. A. Vot -Shiraeff, Russian Composers and Musicians. A. Dictionary, New York ic T. Jlueanoea, HCTOPHH pyccKOH My3t.iKH, MocKBa i JIeHHHrpa;i 1940. J. Swan, The Znamenny Chant, MQ, 1940. C FuH36ypz, HciopjiH Koii My3biKH B HOTHHX npHJwepax (3 sv.), MocKBa i JleHHHrpa^ 194 M. IleKenuc (red.), HCTOPHH pyccKoii My3biKH (2 sv.), MocKBa 19. E. Samlai, Muzika u Sovjetskoj Uniji, Zagreb 1940. G. Abi Eight Soviet Composers, London 1943. /. Boelza, Handbook of Soviet cians, London 1943 ( I I izd. 1944). M. C. Calvocoressi, A Survey of R Music, Harmondsworth 1944. A. Bush, Music in the Soviet Union, L 1944. R. A. Mooser, Operas, intermezzos, ballets, cantates, oratorios en Russie durant le XVIII siecle, Geneve 1945 (III izd. 1964). R. Hol Un Siecle d'opra russe. De Glinka a Stravinsky,. Pari 1946. B. Ja Die Musik in der Sowjetunion, Berlin 1946 (engl. London 1946). /. Ma, Muziki ivot u Sovjetskom Savezu, Beograd 1946. F. Zagiba, Tvori vietskych komponistiv, Bratislava 1946. D. Brook, Six Great Russian posers, London 1946. E. Acaifbes, fIyTb pa3Bnra COBCTCKOH My3biKH, KBa 1947. M. D. Calvocoressi, Panorama della muica russa, Milano 19. /O. Kejidbiui, HCTOPHH pycCKOH My3biKH (3 sv.), MocKBa 1947 54 (njen jevod D. Lehmann, Leipzig 1956). Sovjetski balet, Beograd 19^ Ojepi<n coBeTCKoro My3b[KajibHoro TBOpiecTBa, I, MocKBa i JleHHHrpa ic R. A. Mooser, Annales de la musique et des musiciens en Russie au X siecle (3 sv.), Geneve 1948 51. A. PauHoauu, PyccKaH onepa AO : KH, MocKBa 1948. A'. BepmKoe, PyccnaH poroBan My3biKa, MocKBa HHHrpaA 1948. A. AneKceeB, PycCKHe nnaHHCTH, MocKBa 1948. II., jiesuu, My3biKa Ha (J>poHTax BeJiHKOH OTeMecTBeHHOH BonHbi, MocKBa HHHrpa^ 1948. f. Kozan, CoBeTCKoe nnaHHCTHHecKoe HCKyccTBO H py xyAomecTBeHHbie TpajiHiiHH, MocKBa i JleHHHrpaA 1948. A. Kacmaji OcuoBbi HapOAHoro MHororojiocnH (posth. obj. V. M. Beljajev), MocKBa H. I'ap6y308, ZlpeBrfoe pyccnoe HapoAHOe MHOrorojrocHe, MocKBa i JI rpa^ 1948. H. Epfocosa, PyccKan Hapojinaa necHH B pyccKOH Kjiacct cOBeTCKOH My3blKe, MocKBa i JleHHHrpaA 1948. A. v. Andreevskij, Die gende Volksseele. Eine Geschichte der russischen Musik, Innsbruck 194 M. Umno, Pycci<aH ceMHCTpyHuafl rHTapa, MocKBa i JleHnurpa^ 194 B. My3ajie(tCKuu y PyccKa (bopTennaimaH My3biKa, MocKBa i JleHHHrpaa - Af. EpancHUKoe, IIyTn pa3BHTHK H 3aAaMH paciuHtppOBKH 3HaMeHHorc neBa XII XVIII BC KOB , JleHnurpa^ i MocKBa 1949. PyccKa KOMe;

doivio orkestralnom kompozicijom Ljevaonica. Medu ostale ukrajinske kompozitore idu Boris ehter (19001961), Andrej togarenko (1902), Julij Mejtus (1903; uspjela opera Mlada garda), Viktor Bjeli (1904), Arkadi] Filipenko (1912), Jurij Levitin (1912), German ukovski (1913), Mihail Mejerovi (1920), Jurij Vladimirov (1925), Jurij Znatokov (1926), Mark Kopitman (1929). Znatan broj kompozitora ruskoga podrijetla ivi izvan Rusije. Veina ih je napustila domovinu nakon Oktobarske revolucije i nastanila se u drugim evropskim zemljama, i, osobito, u Sjedinjenim Dravama Amerike. Medu njima je daleko najznatniji Igor Stravinski (18821971), nesumnjivo jedan od najveih kompozitora to ih je dalo XX st. U dugogodinjoj i veoma plodnoj stvaralakoj djelatnosti toga umjetnika ogleda se sav razvojni put evropske muzike od Prvoga svjetskog rata do danas. Stravinski je neprekidno evoluirao, ne smirujui se nikada u okvirima jednoga strujanja. Preao je faze impresionizma, ekspresionizma, neobaroka i dodekafonikoga konstruktivizma. Zapoeo je u tradicijama ruske Petorice i nacionalnoga ruskog muzikog smjera obogativi ih prodorima u politonalnost i atonalnost (baleti Petruka i Posveenje proljea, Svadba). Naputajui taj stil ve s Priom o vojniku, neko je vrijeme pokuavao stvarati uz pomo neobaroknih elemenata, podsjeajui na postupke iz Bachovih vremena, a kasnije i iz opere XVIII st. (ivot razvratnika). U posljednjem deceniju sve je otvorenije pristajao uz tehniku dodekafoniara, oitujui rijetku vitalnost i stvaralaku energiju. Od ostalih ruskih kompozitora koji ive izvan Rusije poznati su: Nikolaj Obuhov (1892 1954)) autor goleme kantate Knjiga ivota, Vladimir Vogel (1896) u ijim se djelima istie snaan oratorij Thyl Claes, Aleksandr erepnjin (1899 ), Nikolaj Lopatnikov (1903 ), Nikolaj Nabokov (1903), Igor Markevi (1912), vrlo ugledan dirigent, i drugi. U XIX st. a osobito u XX, odgojio se u Rusiji, i kasnije u Sovjetskom Savezu, veoma velik broj reproduktivnih muzikih umjetnika koji su uvelike pomagli da ruska muzika kultura dosegne razinu na kojoj se danas nalazi. Mnogi meu njima postigli su znatne meunarodne uspjehe, a stanovit je broj potraio izvan Rusije drugu domovinu. Poto je A. Rubinstein utemeljio rusku pijanisti ku kolu, istaknuti su pedagozi, meu njima A. Goljdenvejser, K. Igumnov i G. Nejgauz, dali naobrazbu generacijama pijanista od kojih su mnogi poznati i daleko izvan granica Rusije, tako L. Oborin, V. Sofronicki, S. Rihter, E. Gileljs, N. Jemeljanova. U inozemstvu djeluju A. Siloti, A. Borovski, A. Brajlovski, N. Magalov, A. Uninski. Izvrsnih je pijanista bilo i meu ruskim kompozitorima (N. Skrjabin, S. Tanjejev, S. Rahmanjinov). U naem stoljeu pojavilo se vie ruskih umjetnika na violini: D. Ojstrah i njegov sin /. Ojstrah, zatim L. Kogan i nekoliko violinista koji su napustili Rusiju: N. Milstein, M. Elman, J. Heifetz, I. Stern. Meu violonelistima znaajni su G. Pjatigorski i M. Rostropovi. Predstavnici su ruske pjevake kole meu ostalima O. Petrov, D. Leonova, F. aljapin, A. Njedanova, G. Pirogov, Z. Doluhanova. Istaknuti su dirigenti 5. Kussewitzky, A. Gauk, J. Mravinski, K. Kondrain, G. Rodestvenski. Znatnih priloga dala je Rusija i evropskom baletu, kako klasinom tako i suvremenijem. uveni su baletni ansambli Velikoga kazalita u Moskvi pa svojedobno po itavoj Evropi poznata baletna trupa S. Djagileva (-> Ballets russes) za koju je vie najistaknutijih evropskih kompozitora pisalo balete.

RUSKA MUZIKA RUST

KOMHMecKan onepa XVIII Bena (zbornik), MocKBa 1950. E. Fopdeeea, H3 HCTOPHH pyccKO My3bmajibHOH KpHTHKH XIX Bena, MocKBa i JleHHHrpaA 1950. 5. Lifar, Histoire du ballet russe depuis les origines jusqu'a nos jours, Pari 1950 (engl. prijevod L ondon 1954). K >. C A O H U M C K U U , C oB eTC K H H SajieT, M ocKB a i JleH HH rpa^ 1950 (engl. N ew Y ork). E. M ahler, A ltrussi sche Volkslieder aus dem Pecoryland, Basel 1951. M. Cooper, Russian Opera, London 1951. M. HMnoAbCKuu, PyccKoe CKpnnw*iHOe HCKVCCTBO, I, MocKBa i JleHHHrpafl 1951. A. v. Andreevsky, Dilettanten und Genies. Geschichte der russischen M usik, Berlin i Halensee 1951. T. JIueatioea i P yccK3H MV 3biKajibHan KyjibTypa XVIII Bena B ee cBH3ax c jiHTepatvpoH, TeaTpoM H 6 BI TOM (2. sv.), MocKBa 1952 53. E. HpycmoecKuu, JIpaMaTVprHH pvccKOft onepHOH KnacCHKH, MocKBa 1952 (njem. prijevod R. E. Riedt, Berlin 1957). ~ J. H andsc hin, L e C hant ecclesi asti q ue russe, A M L, 195 2. H . K axuK u n y CiaTbH o pyccKOH My3bine H My3biKaHTax (posth.), MocKBa 1953. Probleme der sowjetischen Musik (zbornik), Halle -Saale 1953. P. Souvtschinsky (red.) M usiq ue russe (2 sv. ), P ari 19 53. C oB eT C K an onepa (zb orni k), M ocK B a 195 3. C . Stief, S tudies in the R ussi an Historic al S ong, K 0ben ha vn 195 3. K). KpeMAee, PvccKan MBICJII. o MV3biKe (3 sv.), MocKBa 1954 60. F. Op/ioe, CoBeTCKHH (fropTeriHaHHbiii KOfluepT, MocKBa 1954. G. Oulanova, Ballets sovietiques, Pari 1954. CoBeTCKaH My3biKa, TeopexnMecKne H KpHTHMecK^e CTaTbH ^zbornik), MocKBa 1954. R. Sacharov, Sowjetisches Ballet, Berlin 1954. A. O lkhovsky, M usic Under the Soviets, N ew York 1954 i L ondon 1955. F. Siegm ann, Die M usik im Leben und S charT en der rusisch en R om antike r, B erlin i W ies ba den 1 954. - V. G ontc ha rov a, A f. La rion ov i P. Vorms, Les B allets russes, Pans 1955. A. X O X A O 6 KU H CI , C oBcrcK aa opaiopiin H KaHTaTa, MocKBa 1955. E. Schmitz, Das machtige Hauflein, Leipzig 1955. HcTopna pvccKoii coseTCKOH My3t>iKH (3 sv.; kolektivni rad), MocKBa 1956 59. M. MpycKuH i K>. KeAdbiui (red.), O*iepKH no HCTOPHH pyccKOH MV 3 LIKH 1770 1825, JleHHHrpaA 1956. E. Fpouieea, CoBeTCKan onepera, MoCKBa 1956. --- K>. X0XA08y COBeTCKHH CKplinHHHbIM KOHUepT, MoCKBa 1956. J R. A. Leonard, A History of Russian Music, London 1956. CoBeTCKan My3biKa. CTaTbH H MaTepHaJibi I,MOCKB3 1956. PvccKan My3biKaJibHaH KyjibTypa XIX Bena (nepBUH ieTBepTi>), MocKBa 1956. B. Bacuua-FpoccMaH, P VCCKHH KJiaccH^iecKHH poivia ic XIX Bena, MocKBa 1956. R, Hofmann, La Musique en Russie des origines a nos jours, Pari 1956. II. fpanee, OiepKH no HCTOPHH pvccKoii My3biKH, JleHHrirpa^; 1956. G.

253

W. Meyer, Tonale Verhaltnisse und Melodiestruktur im ostslawischen Volks lied, Leipzig 1956. C Eeceee, yqe<3nHK no pvccKoii Hapo^HOH nojincboHHH, MocK3a 1956 (II izd. 1960). F. EepHaudm i A. JJoAotcaHCKuu^ CoBeTCKHe KOMno3HTopbi, MocKBa 1957. E. BoAbMau, PvccKiie HOTHbie ii3Aa^HH XVIII Bena, JlemiHrpaA 1957. L. Danilezvitsch, /. Nestjev i M. Sobinina, Die Sowjetische Musik, Moskva 1957. IO. Kendmu, IO. Kopee i T. Flonoea, PC*i>CP, MocKBa 1957. My3biKajitHan KyjibTypa yKpaiiHCKOH CCP, MocKBa 1957. H CTOPHH pyccKOH My3biKH (3 sv.; kolektivni rad), MocKBa 1957. F. LJum oeun i //. Hucneeun, BejiopyccKaa CCP, II dop. izd., MocKBa 1958. K. Laux, Die Musik in R ussland und in der Sow jetunion, Berlin 1958. D. Lehm an n, R usslands O per und S ingspie! in der zvveiten Halfte des 18. Jahr hunderts, Leipzig 1958. L. Pestalozza, La Scuola nazionale russa, Milano 1958. M. JlpycKun, PyccKan pesoJiioiiHOHHaH necHH, JleHHHrpafl 1959 A. Fo3eHnyi}^ My3hiKajibHbiH TeaTp B P OCCHH. O T HCTOKOB J\O T JIHHKH, JleHHHrpaA 1959- tO- Kpe.vtAce, ScTeTK^iecKHe npoGneMbi COBCTCKOH My3biKH, JleHHHrpa^ 1959. A. Coxop, PyccKaH cosercKaH necHH, JleHHHrpa^ 1959. B nepsbie TOAH coBeTCKoro My3biKajibHoro CTpOHTejibCTBa (zbornik), JleHHHrpa^ 1959. M. O. Zetlin, The Five. The Evolution of the R ussian School of M us i c, N e w Y or k i L o n d on 1 9 5 9. C . H o p ki ns o n, N ot e s o n R u s si an M u sic Publichers, Cambridge 1959. M. H KOHHUKOB , M CTOPHH PVCCKOH COBCT CKOH My3tIKH (4 SV.), MoCKBa 1959 ----- 63. ----Ai. JJpyCKUHf IlCTOpHH H COBpeMeHHOCTb, JleHHH rpaji 1960. M. Velimirovi, The B yzantine Elements in Early Slavic Chant (2 sv.), Kebenhavn 1960. M. < Ppaw onyAo y C O BCT CK H H 6aneT, Jle HHHrpa^ 1960. H. FopzeuHyK > VKpaiiHcKaa coBeTCKan My3biKa, K HIB 1960. E. Fopdeeea, MoryMan Ky^Ka,MocKBa 1960. F. Hpon, O JIIOOHMOM >KaHpe (o sovjetskoj opereti), MocKBa 1960. IO, KeAbiiu, PyccKHe K0wn03HT0pbi BTOPOH noJioBHHbi XIX BeKa, MocKBa 1960. B. HamaucoH, LTpoiiiJioe pyccK oro n nanH 3M a X III H ab ano X I X B ., M ocK B a 1 960. A. C oA osif oe, KHHra o pycci<oe onepe, MocKBa 1960. VKpanHCKaa coBeTCKan My3bma. CTa TbH, KHIB 1960. F. JIueaHoea, My3biK3JibHaa GnGjiHOrpacpHH pycci<HX nepnoawwecKHX neMaTH XIX Bena (3 sv.), MocKBa i JleniiHrpa^ 1960 66. E. BoAbAtan, FHTapa B P OCCHH , JIe*innrpaA 1961. B. Buuoepadoe, Bonpocbi pa3BHTHH Hau.HOHajibHbix My3biKaJibHbix KyjibTyp B CCCP, MocKBa 1961. B. My3a,AeecKuu, PyccKoe diopTennaHHoe HCKyccTBO XVIII nepBoii noJiOBHHe XlXcTOJieTHH, JleHHHrpaA 1961. My3biKajibHan nyjiTypa VKpanHH (zbornik), M ocK B a 19 61. L. Poly ak ova, S ovie t M usi c, L ond on 196 1. JI. Pa ad en, MHCTpyMeSTajibHbiii ancaM6Jib B pyccKoii My3biKe, MocKBa 1961. JI. JJauuAeeuu, KHHra o COBCTCKOH My3biKe, MocKBa 1962. K). KpeMA'e, O cneUH(J)HKe pyccKoro HaunoHaJibHoro Ha^ajia B KJiaccHMecKOH H coBeTCKOH My3biKe, MocKBa 1962. F. EepHatidm, OiOBapb onep (1736 1959), MocKBa 1962. B. Ee/inee, ITa.MHTHHKH APBHepyccKOH MV3biKajibH0H nncbA^eHHOCTH, Moc KBa 1962. <>. Py6tfoe, HHioHauHOH.^bre CBH3H B neceHHOM TBOpMecTBe cnaBHHCKHX Hapo/iOB, JleHHHrpaA 1962. B. EeAnee, O*iepKH no HCTOPHH wy3biKH HapOAOB CCCP (2 sv.), MocKBa 1962 63. D. Lehmann, K. Laux,

vatoriju u Milanu (A. Leoni); na opernoj pozornici debitirala 1903 u Bologni kao Mirni (Puccini, La Bohetne) i Amelija (Verdi, Krabuljni ples). Jo iste godine nastupa la u milanskom Teatro Dal Verme i u Lisabonu, a 1904 pjevala sa E. Carusom u Aidi (Verdr) na londonskom Covent Gardenu; od svog prvog nastupa 1905 u milanskoj Scali (Elizabeta u Wagnerovu Tannhauseru i Grofica u Mozartovu Figarovu piru)., stalni lan te ugledne ustanove. God. 190608 u Americi, najvie u Buenos Airesu i New Yorku (Manhattan Theatre), poglavito kao Gioconda (Ponchielli), Santuzza (Mascagni, Cavalleria rusticana) i Donna Anna (Mozart, Don Giovanni). Dramski sopran velike izraajne snage, ost varila je niz uzornih kreacija, od kojih je najvie u sjeanju ostala Norma (Bellini), snimljena i na gramofonskoj ploi. RUSSOLO, Luigi, talijanski kompozitor i slikar (Portogruaro, Venecija, 1. V 1885 Cerro di Laveno, Varese, 4. II 1947). Prikljuivi se 1909 Marinettijevu futuristikom pokretu, konstruirao je niz mehanikih i elektrikih naprava za proiz vodnju razliitih umova i dao im zajedniki naziv intonarumori. S tim spravama {scoppiatore, ululatore, sibilatore, ronzatore, crepitatore, rombatore, stropicciatore i dr.) prireivao je koncerte u Italiji (Modena, Milano) i u inozemstvu (Pariz), izazivajui po svuda skandale i burno reagiranje sluatelja. U svom futuristikom manifestu, to ga je objavio 1913, govori iscrpno o futuristikom orkestru, u kojemu je, uz neke instrumente iz tradicionalnog orkestralnog sastava, predvidio est skupina instrumenata za pro izvodnju umova (ukljuivi praskanje, jecaje, krikove). God. 1929 konstruirao je rumorarmonio (nazivan i russolophone), instrument na ko me se moglo izvesti 7 razliitih umova u raznim grada cijama. Njegove futuristike kompozicije nose karakteristine naslove: Sastanak automobila i aviona, Buenje jednoga grada i si. Svoja gledita na futuristiku muziku objavio je R. 1916 u djelu UArte dei rumori (novo izd. na franc. V Art de bruits, 1954; na engl. The Art of Noise, 1967).
LIT.: F. K. Prieberg, Muica ex machina, Berlin 1960. J. C. Waterhouse, A Futurist Mystery, Music and Musicians, 1967. M. Kirby, Futurist Performance, New York 1971.

RUST, 1. Friedrich VVilhelm, njemaki violinist i kompozi tor (W6rlitz kraj Dessaua, 6. VII 1739 Dessau, 28. II 1796). Studirao pravo u Halleu gdje je uio i muziku kod Wilhelma Friedemanna Bacha. Studij klavira, violine i kompozicije nastavio u Zerbstu (K. Hoeckh) i Berlinu (C. Ph. E. Bach, F. Benda). Od 1765 muziar na dvoru u Dessauu s kojim je 176566 boravio u Italiji. Tu se u violini usavravao kod J. Bende, G. Tartinija i G. Pugnanija. Djelovao i kao pedagog i operni di rigent. U njegovim klavirskim sonatama ima dramatske snage i romantinog poleta. Unuk Wilhelm R. objavio je nekoliko nje govih sonata za klavir te za violinu i klavir, preradivi ih s mno gim dodacima. Sudei po stilskim obiljejima tih dodataka, a ne znajui da potjeu od W. Rusta, neki su muzikolozi proglasil i F. W. Rusta Beethovenovim preteom.
DJELA: sonate za violinu i klavir; sonate za violinu i lutnju; sonate za violinu solo; sonate za 2 violine. Sonate, fuge, varijacije i dr. za klavir. Opera Tom Jones; scenska muzika; monodrame i duodrame. Kantate; 2 zbirke oda i pjesama, 1784 i 1796. Psalam za sole, zbor i orkestar; crkvene kantate. NOVA IZD.: popis djela obj. Wilhelm R. (1853 92) koji je izdao i 3 sonate za violinu solo (1853), 7 sonata za klavir (oko 1890), klavirske varijacije (oko 1890) i 4 sonate za klavir i violinu (oko 1895); 12 sonata za klavir s opsenim predgovorom obj. V. d'Indv (oko 1915); 6 sonata za lutnju obj. H. Neemann (1926); 2 sonate za violinu i klavir obj. W. Borissowsky (1935); triosonatu i sonatu za violinu i klavir obj. C. Kint (1936 i 1937); izbor instrumentalnih kompozicija obj. M. Schneider i R. Czach (1943); duo za 2 violine obj. P. Bormann (Meisterduette der Friih-klassik, 1950); sonatu za violu i 2 roga te sonatu za violu i klavir obj. K. Janetzky (1950 i 1935.)

I. Keldysch i V. Winogradow, Russland, MGG, XI, 1963. T. Jlueanoea, CoBeTCKoe My3biK03HaHne o pyccKnx KJiaccnKax XIX Bena, MocKBa 1963. M. Slonim, Russian Theatre From the Empire to the Soviets, London 1963. V. Seroff, Das machtige Hauflein, Ziirich 1963. J. von Gardner i E. Koschmieder, Ein handschriftliches Lerrrbuch der altrussischen Neumenschrift, Miinchen 1963. A. Anexceee, PyccnaH cbopTenbHHHaa My3bina, MocKBa 1963. A. Paaoeu, CoBercKan KaMepHOHJCTpyMeHTajibHaH My3biKa, MocKBa i Jle HHHrpaA 1963. JX. JIOKIUUH, 3aMeHaxejibHbie pyccKne xopbi H HX A"pH>Kepbi, MocKBa 1963. E. CMOAbCKuu, BejiopyccKHii My3bmajibHbiH TeaTp, MocKBa 1 9 6 3 . A . J. S z v a n , D i e r u s s i s c h e M u s i k i m 1 7 . J a h r h u n d e r t , J a h r b u c h f i i r Geschichte Osteuropas, 1964. <P. Py6tfoe, OcHOBbi JiaAOBoro CTpoeHna pyccKOH HapoAHOH necHH, JleHHHrpaA 1964. K. Gilbelli, Storia della muica

sovietica (2 sv.), Pavia 1964 65. B. Schzvarz, Soviet Music since the Second World War, MQ, 1965. F. K. Prieberg, Musik in der Sowjetunion, Koln 1965. D. Gojowy, Moderne Musik in der Sowjetunion bis 1930 (disertacija), Gottingen 1965. J. As.

RUSKI ROGOVI (rus. OXOTHHHHC porn), rogovi od mjedi, ravni ili svinuti, koji su u ruskoj vojsci bili raireni od 1751 do polovine XIX st. Njihov je konstruktor bio ->J. A. Mare. Na svakom se instrumentu mogao izvesti samo jedan ton (drugi parcijalni ton). R. r. su se upotrebljavali u ansamblima sastavljenim iskljuivo od tih instrumenata; u njima je sudjelovalo 3060 muziara. RUSS, Giannina (rod. Cerri), talijanska pjevaica, sopran (Lodi, 27. III 1873 Milano, 28. II 1951). Studirala na Konzer-

2. Wilhelm, kompozitor i muzikolog (Dessau, 15. VIII 1822 Leipzig, 2. V 1892). Unuk Friedricha Wilhelma;uenik F. Schneidera u Dessauu. Od 1849 u Berlinu podu avao klavir, pjevanje i kom poziciju. Tu je bio i orgulja u crkvi sv. Luke (od 1861), dirigent Bachova drutva (1862 RUSKI ROG

75) i profesor

na Sternovu konzervatoriju (1870 78). Od 1878 u Leipzigu orgulja u crkvi sv. Tome i nastavnik na Konzervatoriju, a od 1880 kantor kole sv. Tome. Njegovo je najvanije djelo redakcija 26 svezaka (1855 81) u cjelokupnom izdanju Bachovih djela, to ga je objavilo to drutvo. R. j e komponirao klavirska, vokalna i crkvena djela (ukupno 48 opusa).

iviainmonio par mauuna, IJ^Z ; i^a ivioitnara ai \jenniiy, 1794; i-e fin ossia La pupilla bizzarra, 1794; / tre desideri ossia II taglialegna, 179^

RUST RUYNEMAN
candiere deluso, 1795; Balestruccto medico, 1795; Cecco da Varlungo, Finto medico per amore, 1796; // Raggiri amorosi, 1796; Lo Sposo po 1796; // Gazzettiere olandese, I797J II Malato itntnaginario, 1797; La 1 fortun della
danno, i /ya , ti i trnu tu runu, x / y o , ^ ( i uure jununcu, i/ yo, ^e uu'nne s

LIT.: E. Prieger, Friedrich Wilhelm Rust, ein Vorganger Beethovens, Koln 1894. Isti, Rustiana, M, 1912 13. E. Neufeld, Der Fali Rust, ibid., 1912 13. V. d Indy, Le Cas Rust, RM, 1913. 5. Leoni, Le Sonate per pianoforte di F. G. Rust, II Pianoforte, 1921. R. Czach, Friedrich Wilhelm Rust (disertacija), Berlin 1927. F. Gothel, Friedrich Wilhelm i VCilhelm Rust, MGG, XI, 1963.

RUST (Rusti, Rusth), Giacomo, talijanski kompozitor (Rim, 1741 Barcelona, 1786). Uio je na konzervatoriju della Pieta u Napulju i kod Rinalda da Capue u Rimu. Od 1763 u Veneciji, 177678 preuzeo od D. Fischettija poloaj kapelnika u Salzburgu, a onda se vratio u Veneciju. Od 1783 bio je kapel nik katedrale u Barceloni.
lunatici, 1774', L'Amor bizzarro, 1775; Li Due atnanli in inganno, 1775 (sa V. Rauzzinijem); Alessandro nelle Indie, 1775; // Barone di Terra asciutta, 1775; // Socrale immagionario, 1776; Calliroe, 1776; // Giove di Creta, 1776; Li Due

sempre at peggio, 1799; La Locandiera, 1800; Gli Amanti in collera, Secreto, 1802; La asa in vendita, 1803; La Contadina contrastata, 1803; 1 maestro di cappella a'Radicofani, 1817; Polissena, 1817; La Donna solo II campo militare, 1817; La Principessa pescatrice, s. a. LIT.: F. Torrefranca, Giovanni Maria Rutini, RMI, 1919. Isti, . maestro di W. A. Mozart, ibid., 1936. M. Pedemonte, Un Soggiorno di G. M. Rutini, Rassegna Dorica, 1937 38. L. F. Tagliavini, ( Maria i Ferdinando Rutini, MGG, XI, 1963. M. Fabbri, Incontro dinando Rutini il dimenticato figlio musicista del primo maestro di Le Celebrazioni del 1963, Firenze 1963. H. Illy, Una rara Opera Giovanni Maria Rutini, Nuova Rivista Musicale Italiana, 1969.

fortunata, 1782; La Caccia di Enrico, 1783; Vlncontri inaspettati, 1783; // rito indolete, 1784 i Berenice, 1785.

RUTHARDT, 1. Julius, njemaki violinist i dirigent (Stutt gart, 13. XII 1841 Constanza, 13. X 1909). Studirao u Parizu (D. Alard, F. Halevv). Violinist u Stuttgartu, Ziirichu i KSnigsbergu, a zatim je djelovao kao operni dirigent u Rigi (1871 82), Leipzigu (188284), Berlinu (188493 i 189899) i Bremenu (189398). Istakao se osobito kao interpret Wagnerove muzike. Komponirao je zborove, solo pjesme i scensku muziku za dramu Hulda B. Bjornsona. 2. Adolf, pijanist i kompozitor (Stuttgart, 9. II 1849 I2IX 1934). Brat Juliuse; studirao na Konzervatoriju u Stuttgartu (S. Lebert, L. Stark). Klavirski pedagog u enevi (186885) i profesor Konzervatorija u Leipzigu (1885 1914). Kao pijanist R. je meu prvima propagirao djela J. Brahmsa i M. Regera. U nizu lanaka (enevski Musikalisches Wochenblatt, SMZ) zalagao se zaWagnerovu umjetnost. Bio je odlian poznavalac pijanistike literature i tehnike i u svoje vrijeme najpoznatiji klavirski pedagog.
DJELA: komorne kompozicije. KLAVIRSKA: 2 sonatine; preludiji; preludiji i fuge; Nordisches Standchen; varijacije; Charakterstiicke, valceri; ronda; sonata za 2 klavira. INSTRUKTIVNA: Trillerstudien; Oktavenstudien; Tonleiterstudien; EUmentar Klavierschule; 15 Studien in gebrochenen Akkoren; 12 Klavieretiiden; Gelaufigheitsetiiden; Terzenetuden; Sextenetiiden; Pedalstuden; Die viichtigsten ta'glichen Obungen; Poetische Studien fiir die Jugend; Studien und Stiicke fiir die linke Hand. SPISI: Das Klavier. Ein geschichtlicher Abriss, 1880; Wegweiser durch die Literatur des Mdnnergesanges, 1888; Chormeisterbiichlein, 1890. IZDANJA: Wegweiser durch die Klavierlileratur J. K. Eschmanna (III izd.), 1888 (X izd. 1925); 32 etide J. B. Cramera, 1909; antologija Alte Ttinze 1680 1830 (2 sv.), 1913; zbirka kompozicija nordijskih autora Klavierbuch (2 sv.), 1913; Grosse Klavierschule S. Leberta i L. Starka, 1914; Praktische Klavierschule L. Kohlera (najnovije izd. 1951). LIT.: R. Sietz, Ruthardt, 1. Julius, 2. Adolf, MGG, XI, 1963.

RUTKOWSKI, Bronislavv, poljski orgulja i mu: (Komaje, 27. II 1898 Leipzig, 1. VI 1964). Studij, zapo na Konzervatoriju u Petrogradu (J. Handschin, V. Ki zavrio 1924 na Konzervatoriju u Varavi (J. Sur zvnski, tel, R. Statkowski, H. Melcer), a zatim se u Parizu usa' u orguljama (L. Vierne) i muzikologiji (A. Pirro). Od Varavi, profesor orgulja na Konzervatoriju (192639), sjednik drutva za staru muziku, direktor ljetne muziki i 1927 35 orgulja u katedrali. Od 1946 bio je profesor muzike kole u Krakovu (od 1955 direktor). Nastupao ka certant na orguljama, bio je glavni urednik asopisa A Polska, Gazeta Muzyczna i Ruch Muzyczny, a bavio se i k zicijom. Izdao je Hymni ecclesiastici J. Rovckog (1947! Regina S. S. Szarzvriskog (1963) i Missa paschalis G. Gore: (1963). RUTZ, Hans, austrijski muzikolog (Weissenbrunn, 1 1909 ). Studirao na Akademie fiir Kirchen- und Schulm Berlinu te na univerzitetima u Berlinu i Beu. Muziki V u Berlinu (Musik- Woche) i Beu (Neues Wiener Tagblatt je od 1946 referent za tampu u Konzerthausgesellschaft 1951 muziki urednik na radio -stanici u Salzburgu i ] 58 na istom poloaju u Kolnu, od 1958 vodi proizvodni od duzea Deutsche Gramophon-Gesellschaft u Hamburgu. N spisi istiu se preciznou podataka te preglednim i jasnim s
DJELA: J5 Jahre Allgemeiner Deutscher Musikverein, 1936; H. I 1938 (II izd. 1949); Neue Oper: G. von Einem und seine Oper Danton 1947; Musik 1947: ein Wiener Jahrbuch, 1947; Taschenbuch fiir Musik Osterreichs grosse Musiker in Dokumenten der Zeit, 1949. U seriji Dok ihres Lebens und Schaffens obj. studije: W. A. Mozart, 1949; J. Haydn L. van Beethoven, 1951; F. Schubert, 1952 i C. Debussy, 1952.

RUTZ, Ottmar, njemaki psiholog i fonetiar (1 15. VII 1881 Garmisch, 8. IX 1952). Sin pjevakih ped Josepha i Klare Rutz. Na osnovu zapaanja svog oca iz; teoriju prema kojoj poloaj tijela (grlo, trbuh, ruke) kod j; 1 pjevanja utjeu na izraajne mogunosti. R. razlikuje ; (tzv. Rutz-tipovi): talijanski, francuski i njemaki. Na nj teoriju nadovezao je germanist E. Sievers (Schallanalyse) Becking u svojim tipolokim istraivanjima (Beckingkurvt
DJELA: Neue Entdeckungen von der menschlichen Stimme, 1908; Wort und Korper als Gemiitsausdruck, 1911; Sprache, Gesang und Korperh Handbuch zur Typenlehre Rutz, 1911; Typenstimmbildung (s Klarom R.). Menschheitstypen und Kunst, 1921; Vom Ausdruck des Menschen, 1921.

RUTINI, 1. Giovanni (Marco, Maria Placido), talijanski kompozitor (Firenca, 25. IV 1723 7. XII 1797). Studirao na Conservatorio della Pieta dei Turchini u Napulju (L. Leo, N. Fago). God. 174862 embalist i muziki uitelj u Pragu, Dres denu, Berlinu i Petrogradu. U Italiju se vratio 1762 te boravio u Bologni, Firenzi, Veneciji, Livornu, a 1766 74 djelovao na dvoru kneza od Modene. Bio je prijatelj padra Martinija. Vaan je po svojim sonatama za embalo koje se istiu ritmikom i melodikom raznolikou te dramatskom snagam izraza. R. je, kao i G. Platti, pridonio razvoju sonatne forme time to je, umjesto dotada uobiajene jednostavane sonate, komponirao sonate u tri stavka (shema: brzo - polagano - brzo).
DJELA. INSTRUMENTALNA: Sei sonate per embalo, 11 sv. (u svemu 66 sonata), op. 1 9 i op. 12 i 13, 1748 1782; Sei sonate per U embalo e violino a piacere op. 10, 1776; Sei sonate per cimbalo e violino obbligato op. n, 1778; Tre sonate da embalo e violino obbligato op. 14, bez god.; Divertimenti facili e breviper cimbalo a 4 mani 0 arpa e cimbalo op. 18, bez god.; Rondo per ilpiano-forte da sonarsi a solo e con tutta Vorchestra op. 19, 1795. DRAMSKA. Oko 20 opera i intermez za, meu njima sauvane: Semiramide, 1753; Gli Sposi in maschera (prvobitno / Matrimoni in maschera), 1763; VOlandese in Italia, 1765; Le Contese domestiche, 1767; Gli Sponsali di Faloppe, bez god.; L'Amor per raggiro, 1773; Vologeso re de'Parti, 1776. VOKALNA: 4 kantate za sopran i instrumentalni ansambl, 1754 64; brojne arije. Crkvene kompozicije. NOVA IZD.: 3 sonate za embalo obj. E. Pauer (Alte Meister: novo izd. priredio G. Benvenuti, Clavicembalisti italliani del Settecenlo, 1926); 12 sonata za embalo (op. 1 i op. 2) obj. F. B. Pratella (/ Classici della Muica Italiana, 1921); 3 sonate za embalo iz op. 3 i 2 sonate iz op. 5 obj. C. Perinello (1922).

RUYNEMAN, Daniel, nizozemski kompozitor i pi (Amsterdam, 8. VIII 1886 25. VII1963). Studirao kratko vi na Konzervatoriju u Amsterdamu (B. Zweers), no uglavne razvio kao samouk. Gorljiv propagator suvremenih muziki stojanja. Jedan od osnivaa drutva Nederlandsche Vereer, tot bevordering de moderne scheppende toonkunst (1918), kc 1922 prelo u nizozemsku sekciju SIMC. God. 193040 g urednik asopisa De Moderne Muziek. U njegovim starijim dj odrazuje se utjecaj grupe Jeune France i javanske muzike. Prou je javanske instrumente i neke od njih upotrebio u svojim ko zicijama. Posljednjih godina ivota bavio se i razliitim efa mentima osobito u odnosu na boju tona.
DJELA. ORKESTRALNA: Symphonie br'eve, 1927; simfonija, 1953 cert za klavir, 1939; koncert za violinu, 1941; uvertira Amphitryon, 19* gudaki orkestar: Parlita, 1943 i Amatarasu, 1953. KOMORNA: 4 gi kvarteta; 4 stavka za 4 violonela. Za duhaki kvintet: Nightingale, 1949 flexions 4, 1961. Hieroglyphen za 3 flaute, harfu, celestu, klavir, 2 mane 2 gitare i niz bakrenih zvonia, 1918; Divertimento za flautu, klarinet, klavir i rog, 1927. Sonate: za violinu i klavir, 1931; za flautu i klavir, 194 violinu s olo. Fantazija za violonelo i klavir, 1960. KLAVIRSKA: 9 si 5 Sonatines melodiques, 1947; 3 Pathematologieen, 1914. DRAMSKA. C De gebroeders Karamasoff (prema Dostojevskom), 1928; Le Mariage (d muzike M. P. Musorgskog, prema Gogolju), 1930; De Clozvn (psihoeksp nistika igra za vokalno -instrumentalni sastav), 1915; Jeu de Robin et M

2. Ferdinando, kompozitor (Moderna, 1767 Terracina, 13. XI 1827). Sin i uenik Giovannija Marca. Kazalini kapelnik u Firenci i Urbinu, od 1812 crkveni kapelnik u Macerati, od 1815 u Rietiju i od 1816 na istom poloaju u Terracini.

RUYNEMAN RZAEV
1925. VOKALNA: L'Appel-Le Chant des voyelles za mjeoviti zbor, 1918; sonata za komorni zbor, 1931; solo-pjesme. Studija De Componist Jan Ingenhoven, 1938. LIT.: A. Petronio, D. Ruvneman et son oeuvre, Liege 1922. A. Hoeree, D. Ruyneman, RM, 1949. W. Paap, Nederlandse Componisten: D. Ruvneman, Mens en Melodie, 1950. J. IVouters, D. Ruvneman, Sonorum Speculum, 1962. J. de Molenaar, Daniel Ruvneman, MGG, XI, 1963.

255

RUDJAK, 1. Vladimir, pjeva (bariton), operni redatelj i kompozitor (Zagreb, 21. IX 1922 ). Studij pjevanja zavrio 1946 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (M. Reizer) i tamo iste godine debitirao na opernoj sceni kao Gianni Schicchi (Puccini). Gol. 1947.54 solist Zagrebake opere, 195472 na Dravnoj operi u Hamburgu (1969 dobio poasni naslov Kammersdnger) i istodobno 196264 lan Metropolitima u New Yorku. Od 1970 redovni je profesor na Muzikoj akademiji u Zagrebu. Dob itnik je visokih priznanja i nagrada u zemlji i inozemstvu. Pjeva iroke muzike kulture, R. i na opernoj sceni i na kon certnom podiju svoju interpretaciju izgrauje na striktnom po tivanju muziko-psiholokih i stilskih strana kompozicije. Barunasto-meki prizvuk njegova glasa u lirskim epizodama, poprima na dramatinim stranicama potresnu izraaj nost, to mu omoguuje da podjednako uspjeno nastupa u ulogama razlici takaraktera. Posebno Ru-djaka valja istaknuti kao pjevaa Luda. Na tom se podruju njegova umjetnost uzdie do savrenstva. U nizu njegovih opernih kreacija osobito se istiu Rigoleto (Verdi), Germont, Renato i Posa (Verdi, La Tra-viata, Krabuljni ples i Don Carlos), Evgenij Onjegin (ajkovski), Knez Igor (Borodin), Rangoni (Musorgski, Boris Godunov), Figaro (Rossini, Seviljski brija), Golaud (Debussv,
Pelleas i Melisanda*), Prinz von

RYCHNOWSKI, Ernst, eki muzikolog (Janovice, 25. VI 1879 Prag, 25. IV 1934). Studirao pravo i muzikologiju (H. Rietsch) na Univerzitetu u Pragu. Muziki kritiar lista Prager Tagblatt (od 1921), suradnik berlinskoga asopisa Signale fiir die musikalische Welt u kojem je objavio niz prikaza o ekoj muzici.
DJELA: Katalog der Autographen-Sammlung Donebauer, 1900; Johann Friedrich Kittl (2 sv.), I90405; Lio Blech, 1905; Bibliographie iiber das geistige Leben der Deutschen in Bohmen, 1906 09; Joseph Haydn, 1909; Robert Schumann, 1910; Franz Liszt, 1911; Smetana, 1924; Vom Kunstzverk R. Wagners, 1927.

RYDMAN, Kari, finski kompozitor i muziki pisac (Helsinki, 15. X 1936 ). U kompoziciji samouk. Djeluje u Helsinkiju kao nastavnik muzike i od 1964 kao kritiar dnevnika Kauppalehti. R. je urednik muzikog asopisa Rondo.
DJELA. ORKESTRALNA: Serenade a Diamila Boupacha, 1963; Syrinx, 1964; Onnamai, 1966; Khoros 2, 1966; Rondeaux des nuils blanches d'ete, 1966; Symphony of the Modem Worlds, 1968. KOMORNA: 5 gudakih kvarteta, 1959, 1963, 1964, 1964 i 1966; klavirski kvintet, 1960; trio za violinu, violon elo i udaraljke, 1961; Khoros 1 za instrumentalni ansambl, 1964. Devet sonata: I, za 3 violine, violu, violonelo, klavir i udaraljke; II, za violinu, violu, gitaru i udaraljke; IV, za violinu, klarinet, gitaru i udaraljke, 1963; VI, za violonelo i udaraljke ad libitum, 1964; IX, za 14 instrumenata. KLAVIRSKA: Composition, 1959; Etude sur Vevolution lonale, 1960. VOKALNA: Declamalory Songs za recitatora i vrpcu, 1961; suita za recitatora i n muziara, 1962; zborovi (Sancta Maria ora pro nobis, 1957; Dona nobis pacem, 1963; O Crux ave unica, 1963); solo-pjesme (3 Songs) . SPISI: Sdvelten maailma (Svijet muzike), 1956; Musiikin vaiheet (Nestalnost muzike), 1959; Mestarien Musiikkia (Muzika majstora), 1963. Muziki udbenici za kolu i dr.

RYELANDT, Joseph, belgijski kompozitor (Brugge, 7. IV 1870 29. VI 1965). Uenik E. Tinela u Bruxellesu. God. 1924 45 direktor Konzervatorija u Bruggeu; uz to je 1929 39 predavao kontrapunkt i fugu na Konzervatoriju u Gentu. Najbolja su mu vokalna djela, posebno oratoriji s majstorski izraenim zborskim stavcima i solo-pjesme u kojima je poetino i uvjerljivo uspio doarati i lirska i dramatska raspoloenja.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfo nija: I, 1897; II, 1904; III, 1908; IV, 1913 i V, 1934. Simfonijska pjesma Gelhsemam; 3 uvertire. KOMORNA: 4 gudaka kvar teta; 2 klavirska trija; 2 klavirska kvinteta. Sonate: 7 za violinu i klavir; 3 za violonelo i klavir; za obou i klavir i za klarinet i klavir. Klavirske (11 sonata, 6 nokturna) i orguljske kompozicije. Opera Cecilia, 1907; misterij La Parabole des Vierges, 1894. VOKALNA. Oratoriji: Purgatorium, 1904; De komst des Heeren, 1906; Maria, 1909; Agnus Dei, 1911 i Christus rex, 1922. Sedam kantata; oko 70 solo -pjesama. CRKVENA: 5 misa; Psalam XII s orkestrom; Te Dcum za sole, zbor i orkestar, 1927 (prer. 1930 povodom 100. obljetnice belgijske nezavisnosti). LIT.: M. Boereboom, Baron Joseph Rvelandt, MGG, XI, 1963.

Homburg (Henze) i naroito Nikola ubi Zrinjski (Zajc). Od 1965 R. se bavi opernom reijom i na tom je podruju svratio V. RUDJAK pozornost operama Pelleas i Melisanda (Debussv), Pepeljuga (Rossini), Carmina burana (Orff), La Traviata (Verdi), Porin (Lisinski) i Nikola ubi Zrinjski (Zajc). Kao operni i koncertni pjeva R. je gostovao u brojnim evropskim, amerikim i azijskim gradovima (Covent Garden u Londonu, San Carlo u Napulju, Veliko kazalite u Moskvi), kao i na festivalima u Edinburghu, Amsterdamu, Beu, Spoletu, Dubrovniku, Ljubljani i dr., a snimio je i vie gramofonskih ploa (Jugolon, Supraphon, MusicaHamburg, Columbia). Uz razgranam pjevaku, redateljsku i pedagoku djelatnost uspjeno se ogledao kao kompozitor, oslanjajui se u svojim djelima na elemente iz narodnog melosa.
DJELA: suita za mali orkestar, 1948. Duhaki kvintet, 1949; Concertino za glas i gudaki kvartet. Muzika bajka Jeeva kuica. VOKALNA: Croatorum musicae origines za bariton, zbor i orkestar, 1970; Suita antiaua croata za glas i gudaki kvartet. Za zbor i orkestar: Istarska suita, 1948; None pjesmice (P. Preradovi), 1950 i Prigorske pjesme, 1951. est makedonskih pjesama za mjeoviti zbor; Jugoslavenske narodne pjesme za muki zbor. Solo -pjesme: Balada o vojnicima, 1947; etiri balade (kajkavske), 1948; Kineska lirika, 1949; Pjesme Bore Dria, 1957 i Pjesme sa djecu, 1960. CRKVENA: misa za muki zbor i orgulje; moteti i dr. OBRADBE: opera Orfej C. Monteverdija za sole, zbor i orkestar; est sonata za violinu i bas S. Spadine, 1974. Obradio vie jugoslavenskih narodnih napjeva i crnakih duhovnih pjesama za razliite sastave. LIT.: 5. G., Uz 25. oblje tnicu umjetnikog rada Vladimira Rudjaka, Sv. C, 1972, 2. K. Ko.

RYSANEK GROSSMANN, Leonie, austrijska pjevaica, sopran (Be, 14. XI 1926 ). Uila kod A. Jergera i R. Grossmanna na Bekom konzervatoriju. Pjevala u Innsbrucku (1949), Saar briickenu (195052); lanica Dravne opere u Miinchenu (1952 54), a zatim na Dravnoj operi u Beu. Gostuje u Milanu (Scala), Rimu, Parizu, Londonu, New Yorku (Metropolitan), San Franciscu, Chicagu, te na festivalima u Bavreuthu i dr. Njezin topli blistavi i plastini sopran dolazi osobito do izraaja u izvanrednim kreacijama Wagnerovih uloga.
LIT.: W. Bollert, Kunstler von Heute: Leonie Rvsanek, Neue Zeitschrift fiir Musik, 1956.

RYTEL, Piotr, poljski kompozitor i muziki kritiar (Vilnius, 20. IX 1884 Varav'a, 2. I 1970). Studij kompozicije zavrio 1908 na Konzervatoriju u Varav "(Z. Noskowski, R. S tatkowski), na kojemu je zatim 1911 52, s kraim prekidom, bio pro fesor klavira i kompozicije (195051 zamjenik direktora); 195262 vodio je Konzervatorij u Sopotu. Bavio se i dirigiranjem. Njegovi su uenici A. Tansmann, P. Perkovvski, A. Panufnik i dr .
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1909; II, Mickiewiczowska sa tenorom i zborom, 1949 i III, posveena uspomeni J. Slowackog, 1958; Sinfonia concertante za flautu, klarinet, rog, harfu i orkestar, 1960; koncerti za klavir, 1907 i za violinu, 1950. Simfonijske pjesme: Grayna, 1908; Poemat, 1510; Korsarz, 1911; Sen Dantego, 1911; wi(ty gaj, 1913; Legenda 0 zvietym Jerzym, 1918 i elazozua Wola, 1951. KOMORNA : varijacije za gudaki kvartet, 1906; za klarinet i klavir: Romanza, 1947 i varijacije, 1950. KLAVIRSKA: 2 sonate, 1906 i 1907; varijacije; 6 studija; preludij i tokata. DRAMSKA. Opere: Ijola, 1929; Krzyowcy, 1941 i Andrzej z Chelmna, 1947. Baleti: Faun i Psyche, 1954 i Slaski pierscich, 1956. VOKALNA: kantate Hymn za sopran, tenor i orkestar, 1908 i Grob Agamemnona za bariton, zbor i orkestar, 1959; zborovi; oko 30 solo-pjesma. Prirunik Podrecznik Harmonii, 1930. LIT.: Z. Lissa, Piotr Rytel, MGG, XI, 1963.

2. Marko, kompozitor (Zagreb, 9. VII 1946 ) Sin Vladimira; na Muzikoj akademiji u Zagrebu zavrio 1968 studij kla rineta, a 1972 i kompozicije (M. Cipra); 1973 74 usavravao se u kompo ziciji kod I. Maleca i P. Schaeffera u Parizu. ivi u Zagrebu.
D J E L A : C a n t i c u t n c o l u m n a r u m z a d u h a k i o r k e s t a r, 1 9 7 4 ; Pi s t e za orkestar, 1974. KOMORNA: Divertissement za komorni sastav, 1971; za duhaki kvintet: Prospelti MS, 1973 i Ben misurato, 1975; Volastra za gu daki kvartet, 1974. Vitae arbor za orgulje, 1971. VOKALNA: Trois chansons de geste za glas i orkestar, 1972; Rota za zbor i komorni ansambl, 1972; Diaphana za zbor i gudaki orkestar, 1972. K. Ko.

RUIKA, Jovan, violinista i pedagog (Vaan L., ehoslovaka, 12. II 1876 Beograd, 9. II 1945). Uio violinu privatno kod J. Hellmesbergera u Beu. Koncertni majstor u operskom orkestru u Budimpeti (1897), a zatim u Beogradskoj operi. Profesor Muzike kole u Beogradu od njena osnivanja (1899) do smrti; u okviru kole muzicirao u kamernim ansamblima. Jedno vreme dirigovao kolskim orkestrom. R. pej.

RZAEV, Azer Husein, sovjetski kompozitor i violinist (Baku, 15. VII 1930). Studirao na konzervatoriju U. Hadibekov u Bakuu. Od 1953 koncertni majstor komornog ansambla toga konzervatorija na kojem predaje i violinu. Njegov Violinski koncert koncipiran je u tradiciji ruskoga klasinog koncerta, no pokazuje i tenju za organskom sintezom narodne melodike.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 koncerta za violinu, 1953 i 1956; koncert za klavir, 1964; Poema za violinu i orkestar, 1950; uvertira, 1950; dvostruka fuga, 1952. KOMORNA: gudaki trio, 1950; gudaki kvartet, 1955; Pjesma za gudaki kvartet, 1947; kompozicije za violinu i klavir; kompozicije za rog. KLAVIRSKA: sonatina, 1949; Pria, 1946; scherzo, 1947; koranica za 2 klavira, 1948. Opera Putovanje Hadi Kerima na mjesec, 1962. Solo-pjesme. LIT.: A3ep P3aeB, MocKBa 1958.

256

RZEPKO RZEWSKI
Kantate: 2niwa na Podolu, 1898; Legenda o wietym Jerzym, 1902; Treny zborovi; solo-pjesme. CRKVENA: Missa brevis, 1888; Missa A, 1911; Msza 7ubileuszowa; 3 latinske mise za glas i orgulje; Requiem, 1905; Mater, 1903'i dr. INSTRUKTIVNA : Szkola na melodykon lub fisha, 1893; Zasady nauki piezvu oparte na podstavile fizjologii, 1903, Muzy przezvodnik zespolozv; Podrecznik gry skrzypcowej- 1912; Katechizm r, 1912; pievmik dla szkol poczqtkowych, ochron, sal zajt i kursu) pe, cznych, 1912; pieumik szkolny trzyglosowy a cappella, 1913; pievmik k< dla mlodzieiy katolickie], 1916.

RZEPKO, i. Adolf, poljski kompozitor, pijanist i oboist ekoga podrijetla (Prag, 3. IV 1825 Varava, 31. I 1892). Muziku uio u Pragu kod V. J. Tomaeka (klavir i orgulje) i F. D. Webera. Od 1846 u Varavi, zborovoa, oboist, pijanis t 1 orgulja; od 1869 bio je lan Velikog orkestra.
DJELA. KOMORNA: 14 kompozicija za 2 violine, violu, violonelo i orgulje; 6 kompozicija za 4 roga. Za violinu i klavir: Ave Maria; Moment lyrique, Poegnanie; mazurke; polke i dr. Za violu (viola d'amore) i klavir: Elegia; Kolysanka; Modlitztia. Za obou i klavir; za harmoniku i klavir idr. Kompozicije za klavir, za harmonij i za orgulje. CRKVENA: 6 misa za glas i orkestar (orgulje); Requiem i dr. Prirunici Zasad tnuzyki, 1869 i'Szkola na fortepian.

2. Wladyslaw, kompozitor, violinist i dirigent (Piorkow, 21. IV 1854 Varava, 19. IV 1932). Sin Adolfa; studirao na Konzervatoriju u Varavi (A. Katski, K. Studzinski, S. Mo niuszko); usavravao se u dirigiranju (Castagnieri), pjevanju (J. Quattrini) i u sviranju na violi i violi d'amore (E. Stiller). God. 188083 violinist Velikog orkestra u Varavi, a 188589 predavao je pjevanje na muzikoj koli. Istaknuti koncertant i kompozitor, bavio se i muzikom publicistikom.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 koncerta za violonelo, 1908, 1923 i 1929; 2 suite za gudae, 1896 i 1903; Rondo-Menuet, 1890; Polonez, 1891; Fanfara, 1928 i dr. za komorni orkestar. KOMORNA. est gudakih kvarteta: I, 1884; II, 1889; III, 1928; IV, 1928; V, 1929 i VI, 1929; 29 klavirskih trija; sonate: za violinu i klavir, 1901; za violu i klavir, 1883; za violonelo i klavir, 1930; dueti i dr. KLAVIRSKA: 5 sonata, 1906 15; 2 suite; varijacije. Sonata za klavir 4- runo, 1890. Kompozicije za orgulje. - VOKALNA.

RZEWSKI, Frederic, ameriki kompozitor (Wes Massachusetts, 13. IV 1938). Muziku studirao na unive tima Harvard (R. Thompson, C. Spies) i Princeton (O. Str teajeve za novu muziku pohaao u Kolnu (196364, 197c rimskom studiju Muica Elettronica Viva. Od 1971 djeli New Yorku. Inspiraciju za svoje stvaralatvo nalazi esto 1 sima H. Marcusea, kao i u djelima J. Cagea, D. Tudora Stockhausena.
DJELA (izbor): Preludes za klavir, 1957; Poem za klavir, 1959; sol 2 klavira, 1960; Study za klavir, 1960; Dreams za klavir, 1961; oktet, 196 Violin za violinu solo, 1962; Requiem za zbor i komorni ansambl, 196 Composition for 2, 1964; Speculum Dianae za 8 instrumenata, 1964; Se trait za jednu osobu i zvukove, 1964; Nature morte za komorni ansambl. Zoologischer Garten za vrpcu, 1965; Impersonation za 2 solista, 4 stereoms fona i mikser, 1966; Projector-Piece za 2 grupe muziara i plesaa s pri rom, 1966; Portrait za glumca itd., 1967; Work Song, 1967 69; Les A. de Panurge za vie melodikih instrumenata; Last Judgement za trombon, Monumenti za glas i klavir, 1970, Music for Children za dvokanalni magn( Falling Music za klavir i vrpcu, 1971; Corning Together za recitatora i mente, 1972.

S, kratica za: 1. sopran; 2. -s- segno (tal. znak), znak kod ponavljanja odlomka kom pozicije (Dal S., D. S. = -> dal segno; al S. = -> al segno); 3. sinistra (tal. lijeva; m. s. = mano sinistra lijeva ruka); 4. subdominanta (oznaka funkcije prema H. Riemannu). SAAL, Anton Wilhelm Caspar, njemaki harfist i kompozi tor (Tiefurt kraj Weimara, 25. VI1763 Rostock, 1.11855). Violist i kasnije harfist u dvorskoj kapeli vojvode od Mecklenburg-Schwerina (1782-1802); od 1802 zakupnik pote u Wismaru i od 1805 u Rostocku, gdje se od 1808 posvetio muzikoj pedagogiji, pa je od 1823 predavao i na Univerzitetu.
DJELA. INSTRUMENTALNA: sonata .za harfu i klavir, oko 1800; 25 kompozicija za harfu, 1800 i dr. SPISI: Vber den Werth und Nutzen des Gesangs sozvie iiber die V ernachldssigung desselben in Mecklenburg-Schzverin, 1808; Ein Wort zu seiner Zeit. Bei Gelegenheit des Reformationsfestes in Rostock am 31. Oktober I 8 IJ, 1817; Vber den Nutzen und die Nothmendigkeit, die Jugend in Schulen, vorziiglich in den Landschulen im Singen der Chorabnelodien zu unterrichten . . . , 1820. LIT.: E. Schenk, Anton Saal, ein mecklenburgischer Schulmusiker des Vormarz, Mecklenburgische Monatshefte, 1935. D. Hartivig, Anton Wilhelm Caspar Saal, MGG, XI, 1963.

je u Njemakoj, Parizu, Londonu, New Yorku, a poslije 1945 u Villeneuve-Loubetu u Francuskoj (Alpes-Maritimes). Vani su njegovi radovi o ruskoj muzici, meu kojima se istiu historija ruske muzike i monografija o Skrjabinu.
DJELA. SPISI: R. Wagner i sinteza umjetnosti, 1913; Evolucija harmonijskog shvaanja, 1913; N. Medtner, 1913; Odnos boje i tonova, 1914; Skrjabin, 1916 (II prer. izd. 1925); Ritam, 1917; Muzika ljestvica od 53 stupnja, 1921; C. Debussy, 1922; Muzika jezika, 1912; Historija ruske muzike, 1924 (njem. 1926); Jevrejska nacionalna kola u muzici, 1924 (njem. 1927); Opa historija muzike, 1925; Modem Russian Composers, 1^27; What is Music, 1929; i\ /. Tanjejev, 1930; Musical Tendencies in Contemporarv Russia, MQ, 1930; Music for the Pilms, IP35. KOMPOZICIJE: simfonijska pjesma Flots d'Azur, 1936; dva klavirska trija, 1907 i 1923; sonata za violinu i klavir 1924; sonata i dr. za klavir; balet L'Aviatrice, 1928; solo-pjesme. LIT.: V. Feorov, Leonid Leonidowitsch Sabanejevv, MGG, XI, 1963.

SABATA, Victor de -s- De Sabata, Victor SABATIER, Caroline -> Unger, Karoline SABBATINI, Galeazzo, talijanski kompozitor (Pesaro, oko 1595.. 6. XII 1662). Sveenik; u muzici uenik V. Pellegrinija. Kapelnik katedrale u Pesaru, 163036 na dvoru vojvode od Mirandola, zatim u Bergamu i od 1641 ponovno u Pesaru, kanonik u katedrali.
DJELA. SVJETOVNA: II I libro di madrigali concertati a 2-4 v. op. 1, 1625; // 11 libro di madrigali concertati a 2-4 v. con la risposta a 4 v. e 2 VI. op. 2, 16^; Madrigali concertati a 5 v. con alcune canzoni concertate con sinfonie e ritornetli op 4. libro III, 1627; Madrigali concertati a 2-5 v. con alcune canzoni op. S libro IV, 1630; Madrigali concertati con alcune canzonette op. 6 libro V, 1636, CRKVENA: Sacrae laudes 2-5 v. concinendae cum b. c. pro org. op. 3 Iiber I, 1626; Sacrarum laudum 2-5 v . . . Iiber II op. 7, 1637; Deiparae Virginis Laudes cum 3-6 v. op. VIII, 1638; Sacrav lodi concerto a voe sol a con la parte continua da sonare op. 9, 1640. Spis Regola fadle e breve per sonare sopra U Basso continuo . . . prima parte, 1628. LIT.: G. Radiciotti, La Cappella musicale del Duomo di Pesaro, Santa Cecilia, 1914. F. T. Arnolrl, The Art of Accompaniment from a Thorough-Bass, London 1931. F. Oberdorffer, Galeazzo Sabbatini, MGG, XI, 1963.

SAAR, Louis Victor (Franz), ameriki kompozitor nizo zemskog podrijetla (Kralingen kraj Rotterdama, 10. XII 1868St. Louis, Missouri, 23. XI 1937). Muziku uio na Konzervatoriju u Miinchenu (J. Rheinberger) i krae vrijeme kod J. Brahmsa u Beu. Od 1894 u New Yorku, najprije korepetitor na Metropolitanu, a od :89c nastavnik teorije na Nacionalnom konzervatoriju i na College of Music, 1906J7 u Cincinnatiju, 191733 u Chicagu i od 1933 do smrti u St. Louisu.
DJELA. ORKESTRALNA: Rococo Suite, 1915; From the Mounlain Kingdom of the Great North West, 1922; Along the Coluntbia River, 1924; suita Old German Masters za gudae, 1922; Gondoliere za violinu i gudae i dr. KOMORNA: gudaki kvartet; klavirski kvartet; kvartet za klarinet, rog, violonelo i klavir; klavirski trio. Sonate: za violinu i klavir; za violonelo i klavir i za rog i klavir; sonatina za violinu i klavir i dr. Kompozicije za klavir i za orgulje. VOKALNA. Za zbor i orkestar: Das Hohelied der deutschen Kunst i A Song of Consolation. Zborovi: Hallow'en Night; Ave Maria i dr. Solo-pjesme (zbirka Persian Love-Songs). Obradbe za muki zbor: Sivedish Folk-Songs; Cyclc of Somerset Folk-Songs; Old English Songs i dr.

SABADINI (Sabadino, Sabatini), Bernardo, talijanski kompozitor (Venecija, sredinom XVII st. Parma, 26. XI1718). Sveenik; od 1673 kapelnik katedrale u Urbinu, od 1681 u Parmi dvorski orgulja i od 1689 do smrti dvorski kapelnik. Kao kompozitor najvie se istakao na podruju opere.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Furio Camillo, 1686; Didio Giuliano, 1687; Zenone U tiranno, 1687; Hierone tiranno di Siracusa, 1688; // Favore degli dei, 1690; La Gloria d'amore, 1690; Pompeo continenle, 1690; Diomede punilo aa Alcide, 1691; Circe abbandonata da Ulisse, 1692; II Massimino, 1692; Taleslri innamorata di Alessandro Magno, 1693; // Riso nato fra U pianto, 1694; Demetrio tiranno, 1694; L'Eraclea 0 II ratto delte Sabine, 1696, La Virtit trionfante dell'inganno, 1697; L' Eusania ovvero La Dama stravagante, 1697; IlDomizio, 1698; // Ruggiero, 1699; Gli Amori di Apollo e Dafne, 1699; // Meleagro, 1705. Preradio vie opera drugih kompozitora. VOKALNA: oratorij / Disegni della divina Sapienza, 1698; vie kantata; 5 arija za sopran i basso continuo i dr. LIT.: N. Pelicelli, Musicisti in Parma nel secolo XVII, Note d'Archivio, 1932 34. W. Diirr, Bernardo Sabadino, MGG, XI, 1963.

SABBATINI, Pietro Paolo, talijanski kompozitor (Rim, oko 1600poslije 1657). Umjetniku karijeru zapoeo vjerojatno kao lan djeake kapele, jer je 1614 nastupio na izvedbi Amor'pudico u rimskom Palazzo della Cancelleria. Iz naslovnih stranica njegovih djela razaznaje se da je 1628 bio Maestro di Cappella dell'Arciconfraternitd della Morte et Oratione, a od 1630 musices moderatore u crkvi 5". Luigi dei Francesi; 1650 biljei se kao Professore della Muica.
DJELA. SVJETOVNA: II esto di. . . Villanelle op. 8, 1628; // terzo di. . . Villanelle, 1631; // quarto di Villanelle, 1631; Varii Caprici canzonette a 1 e 3 v. da cantarsi, 1641; Prima scelta di Villanelle a 2 v . . . Da sonarsi, 1652. CRKVENA: Intermedii spiriluali. . . Libro I op. 9, 1628; Psalmi, Magnificat cum 4 Antiphonis ad Vespera, cum Lettaniis B. V. octonis vocibus una cum Basso ad organum decantandi . . . Liber I op. 12, 1630; Canzoni spiriluali ad 1, a 2 et a 3 v. da contarsi et sonarsi sopra qualsivoglia istromento, libro II op. 13, 1640; Villanelle Spirituali a 1 e 2 v. in diversi stili da cantarsi in oualsivoglia Istromento. Libro IV op. 20, 1657; Ariette spirituali a 1-3 v. . . . Libro X op. 21, 1657. - Prirunik Toni ecclesiastici colle sue intonationi, all'uso romano. Modo per sonare U basso continuo, chiavi corrispondenti alValtre chiavi generali, et ordinarie. Libro I op. 18, 1650. LIT.: P. Kast, Pietro Paolo Sabbatini, MGG, XI, 1963.

SABANJEJEV, Leonid Leonidovi, ruski muziki pisac i kompozitor (Moskva, i. X 1881 Antibes, 3. V 1968). Studirao matematiku i prirodne znanosti na Moskovskom univerzitetu; uz to uio klavir i kompoziciju (S. I. Tanjejev, N. Rimski -Korsakov). Suosniva (1920) i predsjednik znanstvenog komiteta Dravnog muzikolokog instituta u Moskvi. God. 1926 emigrirao. ivio

SABUERES, Jean de Granouilhet, francuski kompozitor (La Vacquerie, Languedoc, 1627 Pariz, oko 1700). Od 1652 u slubi vojvode od Anjoua, kasnijeg vojvod e od Orleansa (brat Ljudevita XIV); od 1669 bio je Maitre, et intendant de musique de la Chambre de Monsieur.
DJELA: Airs a 2 voix, obj. u 2me Livre d'airs de differents autheurs, 1659;

258

SABLIERES SACHS
operama, glavno je izraajno sred stvo melodika, izvorna, prozrana i klasino jednostavna.
DJELA. DRAMSKA. Opere serije: Andromaca, 1761; Alessandi

LIT.: F. Lesure, La Manuscrit Lavergne et le repertoire des maitres du SudOuest de la France vers 1750, Spomenica Fellereru, Regensburg 1962. D. Launay, Jean Granouilhet, sieur de Sablieres, MGG, XI, 1963.

SABLON, Jean, francuski kompozitor i ansonjer (Nogent-sur-Marne, 1906 ). Sin kompozitora Adelmara ablona (1871 1928). Po obiteljskoj tradiciji o predijelio se za glumaku i pje vaku karijeru i sa sedamnaest godina nastupao uz Jeana Gabina (Dama u dekolteu) i zatim u kazalitu Le Vieux Colombier. Jedan od najznaajnijih inovatora francuske ansone 30 -tih godina, kada nastupa novi val. God. 1937 dobio Prix du Disgue, suraivao s jazz- muziarima (Django Reinhardt) i medu prvima nastupao na novi nain s mikrofonom (1936). Umjesto dotadanjeg ansonjera koji je bio preteno zabavlja on uvodi stil pjevaa koji pjeva sotto voe, te stvara novi tip ansone, tzv. jazz-romansu. Za rata nastupao u Americi, stekavi meunarodnu reputaciju kao francuski trubadur. Nakon rata vraa se u Francusku, gdje dalje radi, najveim dijelom kao interpret, a povremeno i sam pie tekstove i komponira (C'est le printemps; Rodgers; Cigales). SABLJI, Mladen, operski reditelj (Bosanska Gradika, 6. IV 1923 ). Muzike studije zavrio 1949 na Muzikoj akademiji u Beogradu; reiju studirao na Dravnom institutu za pozorinuumet nost u Moskvi. Od 1949 stalni je reditelj u Beogradskoj operi (1965 69 direktor). Bio je osniva i 195265 prvi rukovodilac Operskog studija na Muzikoj akademiji, sa kojim je izveo niz klasinih opera. U Beogradskoj je operi reirao velik broj opera, ispoljavajui izrazite naklonosti prema modernom muziko-scenskom izrazu: Don Quichotte (Massenet), Zaljubljen u tri narane i Kockar (Prokofjev), Kaca Kabanova (Janaek), Pikova dama (ajkovski) i dr. Kao gost reirao u mnogim jugoslovenskim operskim kuama, a na evropskim operskim scenama (Rim, Atina, Barcelona, Dublin, Palermo, Genova, Nica, Monte Carlo, Hannover, Saarbriicken i dr.) postavio operska dela, medu kojima sa naroitim uspehom Borisa Godunova i Hovaninu (Musorgski), Ivana Groznog (Rimski-Korsakov), Fau sta (Gounod) i Mo sudbine (Verdi). s. D. K. SABRA, Wadi', libanonski kompozitor, orgulja i muzikolog (Beirut,23.IIi876 11. IV1952). Studij muzike zapoet u Beirutu, nastavio 1893 na Konzervatoriju u Parizu kod C. F. Lenepveua (kompozicija), Ch. M. Widora, A. Guilmanta (orgulje) i dr. Crkveni orgulja u Parizu (190210 u St.-Esprit); 1911 vratio se u domovinu i osnovao muziku kolu, ali je u suradnji sa G. Lvonom nastavio istraivati arapsku muziku i 1922 dao konstruirati klavir ugo den prema arapskoj ljestvici. God. 1925 postao je direktor Nacionalnog konzervatorija u Beirutu, 1932 organizirao je Kongres arapske muzike u Kairu, a 1944 Meunarodni muziki kongres u Beirutu.
DJELA: koncert za klavir. DRAMSKA : turska opera Pastiri iz Canaana ; arapska opera Dva kralja i francuska opera L'Emigre. VOKALNA : oratorij Le Chanl de Moise; kantata Les Voix de Noel; narodni libanonski napjevi. SPISI: Congrs de musique arabe du Caire: considerations et conclusions, 1932; Nuouvelle unite de mesur s des intervalles musicaux: gamme universelle, bez god.; Expose d'un nouveau systeme perfectionne de partage des 12 demi~tons de Vodove, 1940; La Musique arabe: base de l'art occidentat, 1941; Congris Musical Univer-sel, 1944; Tonalites en usage sous la dynastie abbasside et recherches des orientalistes sur la matiere, 1947.

Perseo, 1774; Nitteti, 1774; Montezurna, 1775; Didone abbanona, Erifile, 1778; Enea e Lavinia, 1779; Dardanus, 1784; Oedipe a Colot
M ' . r\ J_ _ n fi * v 1 j*t" 1 * ' V1 _ 1 1 ' ' -

tr mezzi: Fra Donato, 1756; // Giocatore, 1757; La Vendemmia, 1760 pazzo per amore, 1765; La Contadina in corte, 1775. VOKALNA. Gesu presentato al tempio, 1761; L'Umilta esaltata, 1764; L'Abban ricchezze di S. Filippo Neri, 1766; // Popola di Giuda liberato dalla intercessione delta regina Ester, 1768; Machabaeorutn Aiater, 1770; J crificium, 1771; Nuptiae Ruth, 1772; Juditta, 1786. INSTRUMEN 2 simfonije; 6 trija op. 1; 6 gudakih kvarteta op. 2; 12 sonata za emt linu; 12 sonata za embalo op. 3 1 4 . Crkvena djela. LIT.: A. Jullien, La Cour et l'opera sous Louis XVI: Marie / et Sacchini, Pari 1878. J. G. Prod'homme, L' rieritage de Sacchi 1908. Isti, Un Musicien napolitain a la cour de Louis XVI, Le A 1925. V. Morelti, Antonio Sacchini, Vita musicale italiana, 1926. ta Giurleo, Sacchini non nacque a Pozzuoli, Napoli 1952. F. Schh tonio Sacchini, Siena 1955. D. Di Chiera, Antonio Maria Gaspare MGG, X I, 1 9 63

SACHER, Paul, vicarski dirigent (Basel, 28. IV 1 Studirao u Baselu na Univerzitetu (K. Nef) i Konzet (R. Moser, F. Weingartner). Tamo je 1926 osnovao 1 orkestar, 19

p.

SACHER

morni zbor,
Scholu CantOi siliensis s t

SACCHETTI, Liberius Antonovi, ruski muziki pisac (Kenzar, gubernija Tambov, 30. VIII 1852 Petrograd, 10. III 1916). Uenik Konzervatorija u Petrogradu (K. J. Davidov, J. E. Johannsen, N. A. Rimski-Korsakov), na kojemu je i sam od 1886 bio profesor iz muzike povijesti i estetike; 188994 predavao je iste discipline na Akademiji za umjetnost. Od 1895 bio je bibliotekar Carske javne biblioteke.
DJELA: OnepK eceo6uieu ucmopuu My3binu, 1883 (IV izd. 1912); KpaniKoe pvKoeodcmeo K meopuu My3biKu. SneMeumapuan meopun, lapMouun, KOHmpany?iKm, (popMu uHcmpyMewna/ibHou u aoKajibnou My3binu, 1896 (III izd. 1909); KpamKajt ucmopuuecKan My3biKa/ibuan xpecmoMamun c dpeeneuuiux epeMeu do XVII eena eK/itoHumenbHo, 1896 (II izd. 1900); II3 onacmu 3cmemuHu u My3biKU, 1896; OcmemuKa e o6ufedocmynHOM u3jiooKenuu, 1905. Studije i lanci. LIT.: H. fp. t&undemeH, JIiiBepHH AHTOHOBHM CaKKeTTH, PvccKafl MV3bn<ajibHa ra3eTa, 1898, 8.

SACCHINI, Antonio Maria Gaspare Gioachino, talijanski kompozitor (Firenca, 14. VI 1730 Pariz, 6. X 1786). Studirao na konzervatoriju 5. Maria di Loreto u Napulju. Na tom je zavodu od 1756 tnastriciellox a od 1761 drugi dirigent. God. 1768 postaje nastavnik, zatim direktor konzervatorija Ospedaletto u Veneciji. Iduih godina komponira opere za M unchen i Stuttgart, a 1772 odlazi u London gdje ostaje sve do 1782. Zbog razliitih intriga odlazi 1782 u Pariz, gdje se isprva teko probija, ali najzad osvaja publiku operama Dardanus (1784) i Oedipe a Colone (1786) koje komponira pod utjecajem Glucka. S. je u Parizu nehotice uvuen u sukob gluckista i piccinnista: nasuprot pristaama Glucka i talijanske opere sa N. Piccinnijem na elu, parika je javnost formirala treu grupu oko Sacchinija (sacchinisti), koji uistinu spaja stilske elemente ovih dvaju majstora. Sacchinijeve rane opere u stilu su napuljske kole; u kasnijima, pod utje cajem Glucka, pojedine su operne toke vie povezane, a recitativi i zborovi pokreu dramsku radnju. Meutim, u svima njegovim

zbirkom sta strumenata (1 u sklopu 1 akademije). T 1911 preuze stvo novoosi komornog Collegium 1 Ziirich. S. na od vrlo n nihdirigentsk sti dananjice manje poznal starih majsto guje i suvremi ziku, pa su m utjecaj nastal ga uvena djf stora XX st. rigent gostuje zemstvu. Bavi se i muzikom publicistikom. Objavio je granju Adolf Hamm (1882 1^38), Organist am Mu'n Basel (1942; sa A. Geeringom, E. Refardtom) i dr.
LIT.: W. Schuh, Zu Programmen des Basler Kammerorcheste Jahre Basler Kammerorchester, 1936. Isti. Kompositionsauftrage, Neue Musik. Das Basler Kammerorchester (Kammrrorchester und Karr unter Leitung von Paul Sacher 1926 1951, Ziirich 1551. E. Mo gentenportrat: Paul Sacher, Alusica, 1952. P. Mieg, Paul Sacher, I woche, 1952. R. Kelterborn, Der Dirigent Paul Sacher, Musikalischi 1958. W. Schuh, Der Dirigent Paul Sacher, Zwanzig Jahre Colleg sicum Ziirich 1941 1961, Ziirich 1961. E. Mohr, Paul Sacher, M 1963.

SACHS, Curt, njemaki muzikolog (Berlin, 29. VI New York, 5. II 1959). U Berlinu studirao u poetku < umjetnosti, zatim muzikologiju kod O. Fleischera. DQ

1904 iz povijesti umjetnosti, kasnije uio dalje muzikolog H. Kretzschmara i J. Wolfa. God. 1919 postao direktor 1 zbirke starih instrumenata u Berlinu i nastavnik na Visol za muziku; iste godine poeo predavati i na Berlinskom zitetu kao privatni docent (1922 profesor). God. 1933 su mu nacisti sve funkcije. Otada do 1937 ivio je u Pari je predavao na Sorbonnei i radio u Etnolokom muzeju. C boravio u SAD. Predavao je na New York University i lumbia University, bio je i savjetnik njujorke Public (193752). Glavna djela ovoga mnogostranog uenjaka pripadaji o instrumentima i etnomuzikologiji. Njegov Reallexil Musikinstrumente kapitalno je djelo, i danas jo jedins nezamjenljivo. Sa E. v. Hornbostelom S. je prvi razradi matiku instrumenata prema suvremenim znanstvenim p ma, a dao je i veoma korisnih pobuda i rezultata kompa muzikologiji. Drugo njegovo vano djelo, Eine Weltgi des Tanzes, osvjetljuje razvoj plesa u historiji; ples je ovdje ne samo kao vrsta i oblik pokreta, ve i kao posebna ma ija ivota u kolektivu. Veoma su vrijedni i Sachsovi si radovi o muzikoj kulturi antike.

SACHS
DJELA. KNJIGE: Musikgeschichte der Stadt Berlin bis zum Jahre 1800, 1908; Musik und Oper am kurbrandenburgischen Hof, 1910; Reallexikon der Musikinstrumente, 1913 (novo izd. 1962); Die Musikinstrumente Indiens und Indonesiens, 1915 (II izd. 1913); Handbuch der Musikinstrumentenkunde, 1920 (II izd. 1930); Die Musikinstrumente des alten Agyptens, 1921; Staatliche Musikinstrumentensammlung, 1921; Die Musikinstrumente, 1923; Die modernen Musikinstrumente, 1923; Das Klavier, 1923; Musik des Altertums, 1924; Die Musik der Antike, 1928; Geist und Werden der Musikinstrumente, 1929; Vergleichende Musikzvissenschaft, 1930; Eine Weltgeschichte des Tanzes, 1933 (engl. 1937; franc. 1938; panj. 1944; hebrejski 1953); Les Instruments de musique de Madagascar, 1938; The History of Musical Instruments, 1940; The Rise of Music in the Ancient World, 1943; The Commonwealth of Art, 1946; Our Musical Heritage, 1948 (II izd. 1955); Rhythm and Tempo, 1953; The Wellsprings of Music. An Introduction to Ethnomusicology, 1962. STUDIJE: Vber eine bosnische Doppelfiote, SBIMG, 190708; Prinzessin Amalie von Preussen als Musikerin, Hohenzollern-Jahrbuch, 1910; Systematik der Musikinstrumente (sa E. v. Hornbostelom), Zeitschrjft fur Ethnologie, 1914; Die Musikinstrumente Birmas und Assams im Koniglichen Ethnographischen Museum zu Milnchen, Sitzungs-berichte der Akademie der Wissenschaften, Miinchen 1917; Die Maultrommel, Zeitschrift fur Ethnologie, 1917; Die altdgyptischen Namen der Harfe, Fest-schrift. H. Kretzschmar, 1918; Kunstgeschichtliche Wege zur Musikzvissenschaft, AFMW, 1918 19; Die Tonkunst der alten Agypter, ibid., 1919 20; Altti-gyptische Musikinstrumente, Der alte Orient, 1920; Die griechische Instrumental-notenschrift, ZFMW, 192324; Die Entzifferung einer babylonischen Noten-schrift, Sitzungsberichte der Akademie der Wissenschaften, Berlin 1924; Die griechische Gesangsnotenschrifl, ZFMW, 192425; Ein babylonischer Hym-nus, AFMW, 1925; Die Tonkunst von Bali, Bulletin de la Societe Union Musi-cologique, 1925; Anfange der Musik, ibid., 1926; Musik und bildende Kunst im Rahmen der allgemeinen Kunstgeschichte, Festschrift J. Schlosser, 1926; Der Ursprung der Saiteninstrumente, Festschrift P. W. Schmidt, 1928; Zzveikldnge im Altertum, Festschrift J. Wolf, 1929; Antike, u Handbuch der Musikgeschichte G. Adler, II izd. 1930; Prolegomena zu einer Geschichte der In-strumentalmusik, Zeitschrift fur vergleichende Musikwissenschaft, 1933; La Signification, la tdche et la technique museographiaue des collections d'instru-ments de musique, Mouseion, 1934; Prolegornnes d une prehistoire musicale de VEurope, Revue de Musicologie, 1936 (u engl. prijevodu obi. u MQ, 1938); The Mystery of the Babylonian Notation, MQ, 1941; The Orient and Western Music, The Asian Legacy, 1945; Chromatic Trumpets in the Renaissance, MQ, 1950; Muses and Scales, Essavs on Music in Honor of A. Th. Davison, 1957 (u njem. prijevodu obj. u Deutsches Jahrbuch der Musikwissenschaft, 1956) i dr. aS. je nadalje izdao zbornik The Evolulion of Piano Music, 1350 1700, 1944, uredio je zbirke gramofonskih ploa 2000 Jahre Musik (1930) i Antho-logie sonore (193437; suraivali F. Agostini i B. Steele). Popis Sachsovih znanstvenih radova obi. K. Hahn, AML, 1957. LIT.: E. Hertzmann, Alfred Einstein and Curt Sachs, MQ, 1941. E. VCerner, Curt Sachs, MGG, XI, 1963. J. As.

SADLO

259

S. je... prodro do same jezgre te muzike i omoguio da je upoznamo u njezinom idejnom i nadahnutom bogatstvu... (J. Racek). S istananim osjeajem za muzike stilove, S. je traio od izvodilaca maksimalno zalaganje. Zbog strogosti i ozbiljnosti kojima je prilazio notnom tekstu, njegova su ostvarenja dostizala visok umjetniki nivo. Sachsove interpretacije su iz kamena isklesane. Rezultat drugog intenzivnog studija... one su u svom definitivnom obliku sublimat njegova ogromnog znanja, sasvim vanrednog osjeaja za stil i duboko ljudskog veselja za muziciranje (M. Bai). Osobito su uspjele bile Sachsove kreacije opera Smetane, Dvo-faka i Janaeka, M . SAC HS Wagnerovih Majstora pjevaa i Parsifala, Straussove Salome, Verdijeva Otella i Stravinskova The Rake's Progresa; u koncertnom su se repertoaru isticale Beethovenove simfonije (posebno IX), Smetanim ciklus Moja domovina, te Berliozov i Verdijev rekvijem. S. se uspjeno ogledao i kao kompozitor.
DJELA: simfonijska pjesma Pjesma o srei. Gudaki trio u G -duru; gudaki kvar tet u D-duru; Pjesma i ples za violinu i klavir. Komina opera Furijanti, 1945; scenska muzika za drame. etiri pjesme zaglas i klavirski kvintet; solo-pjesme uz klavir i orkestar (Molitva, Zlatna aa, aa vina, Stara malko, Cigansko kolo, Djevojica rue brala. Ranjena djevojka); masovne i borbene pjesme. Harmonizacije narodnih napjeva. Zbirka djejih pjesama na vlastiti tekst Miko medu ivotinjama. LIT.: J. Racek, Leo Janaek, Olomouc 1938. D. Rubin, Milan Sachs ovjek i umjetnik, Kazaline vijesti, 1952 53, 9. K. Kovaevi, Milan Sachs, Muzike novosti, 1953, 7. Isti, Milan Sachs, u povodu 80-godinjice ivota, Telegram, 27. XI 1964. K. Ko.

SACHS, Hans, njemaki Meistersinger (Niirnberg, 5. XI 1494 19. I 1576). Po zanimanju postolar, spjevao je 4275 kolskih, 1700 epskih i 208 dramskih pjesama, koje se po poletu i svjeini izdiu iznad prosjeka obinog amaterizma. Njegova je linost u sreditu radnje opera Die Meistersinger von Niirnberg (Wagner) i Hans Sachs (Lortzing).
NOVA IZD.: napjeve najuspjelijih Sachsovih pjesama obj. su C. Mey (Der Meistergesang in Geschichte und Kunst, II izd. 1901) i G. Mun-zer (Das Singebuch des Adam Puschmann, 1906). Tekstove svih pjesama obj. su A. von Keller i E. Goetze (26 sv.), 1870 1908. Pojedine melodije obj. su A. Schering, 1931; W. Apel i T. Davison, 1947; F. Gennrich, 1951 i dr. LIT.: W. Sommer, Die Metrik des H. Sachs, Halle 1872. C. Schzvei-tzer, Un poete allemand au XVIe 1 HANS. S*CH5ZABBTi-IMli siecle, Nancy 1889. K. Drescher, Stu-dien zu H. H. SACHS. Drvorez iz 1545 Sachs, Mar-burg 1891. R. Gennee, H. Sachs und seine Zeit, Leipzig 1894 (II izd. 1901). R. Suphan, H. Sachs, Humanitatszeit und Gegenwart, Weimar 1895. H. Holzschuher, H. Sachs in seiner Bedeutung fur unsere Zeit, Berlin 1906. R. Mirbt, Hans Sachs, Die grossen Deutschen, I, Berlin 1935. C. L. R. Esbert, Hans Sachs, Music and Letters, 1936. F. H. Ellis, H. Sachs Studies, Bloomington 1941. E. Geiger, Der Meistergesang des H. Sachs, Bern 1956. H. Husmann, Hans Sachs, MGG, XI, 1963.

SACHSSE, Hans, njemaki kompozitor (Bautzen, 3. VIII 1891 Munchen, 1. VII1960). Inenjer arhitekture; muziku uio u Dresdenu i na Muzikoj akademiji u Miinchenu (S. Hausegger, W. Courvosier, H. W. v. Waltershausen). U Miinchenu 1925 40 dirigent Graanske pjevake bratovtine; 192935 predavao na Trappovu konzervatoriju i 193557 bio je profesor kompozicije na Visokoj koli za muziku.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfo nije: I, u d -mo lu, 1924; II, u amolu, 1938; III, u c-molu, 1950 i IV, u g-molu, 1958; Concertino za klavir 1 orkestar; Varijacije na Schubertovu temu, 1928; Vorspiel zu einer Tragodie, 1929; Musik fiir StrHchorchester, op. 39, 50 i 67; Feierliche Musik; Meditation uber Lassos Nunc cognosco za komorni orkestar; Sinfonietta za gudae: 4 sorbische Tanze. KOMORNA: 12 gudakih kvarteta, 1928 58; klavirski trio; 2 klavirska kvinteta; Die Eisblume za obou i gudaki kvartet; trio za 2 violine i klavir; sonata za violinu i klavir. Kompozicije za klavir (sonata, 1915). DRAMSKA: radio-opera Weg in den Nebel, 1936. Muzika za film i radio: Das Opfer; Das blaue Licht; 12 goldene Ndgel; Die Elfe. VOKALNA: oratorij Der Morgen, 1933. Kantate: Das Mittleid; kantata za glas, zbor i orkestar op. 53; Carossa-Suite; Der neue Dom. Serenade za sopran, muki zbor i komorni ansambl; Partita za bariton, violinu i klavir; Lieder einer Mutter za sopran i gudaki kvartet; zborovi; solo -pjesme (7 Lieder aus der Heimat; C. F. Meyer Lieder). CRKVENA: 2 moteta op. 11; 3 Geislliche Gesdnge; Missa brevis; Ernsle Spriiche nach Angelus Silesius i dr. LIT.: A. Wiirz, Hans Sachsse, MGG, XI, 1963.

SACHS,. Milan, dirigent (Liov kraj Budejovica, 28. XI 1884 Zagreb, 4. VIII 1968). Studij violine zavrio 1905 na Konzervatoriju u Pragu i zatim postao lan eke filharmonije. God. 190710 koncertni majstor kazalinog orkestra u Beogradu, 191011 nastavnik Muzike kole u Novom Sadu, 1911 prihvatio je mjesto koncertnog majstora i korepetitora u Zagrebakoj operi, gdje je jo iste godine (1. X) zapoeo i dirigirati. Uz prekide 193238, kada je bio direktor Opere u Brnu, i za okupacije zemlje 194145, S. je do smrti bio operni dirigent u Zagrebu (191921, 1926 i 194555 direktor). Istaknuti ope rni i koncertni dirigent, S. je uivao meu narodni ugled osobito kao interpret Janaekovih opera. Svojom interpretacijom S. upravo namee novo shvaanje Janaeka i drukije osvijetljuje odnos prema razvoju eke muzike drame.

SACK, Erna Dorothea, njemaka pjevaica, koloraturni sopran (Spandau kraj Berlina, 6. II 1898 Mainz, 2. III 1972). Studirala pjevanje u Pragu i Berlinu; prvi put nastupila na opernoj pozornici u Charlottenburgu. Solist Opere u Wiesbadenu (od 1932), Bresaluu (od 1935) i Dresdenu. Gostovala na svim veim njemakim, talijanskim i engleskim opernim pozornicama. Redovito sudjelovala na Festivalu u Salzburgu. U SAD priredila prvi niz koncerata 1937; 1954 66 ivjela u Americi, zatim u Wiesbadenu. God. 1953 poduzela koncertnu turneju po Australiji. Odlikovala se izvanrednom tehnikom i velikim opsegom glasa (do c4). SAD, muzika -> Sjedinjene Amerike drave SADIE, Stanley John, engleski muzikolog (Wembley, Middle-sex, 30. X1930). Studirao muziku na St. Paul's School u Londonu i na Gonvilleand Caius Collegeu u Cambridgeu (Th. Dart, P. Hand-ley, Ch. Cudworth); doktorirao 1959. God. 195765 profesor na Trinity Collegeu u Londonu i od 1967 direktor asopisa The Musical Times; bavi se i muzikom kritikom. Glavni je urednik VI izdanja Groveova Dictionary of Music & Musicians.
DJELA: Handel, 1962; Mozart, 1963; The Opera Guide, 1963 (sa A. Jacobsom); Beethoven, 1964; Handel, 1964; lanci; kritike. Izdao djela J. Ch. Bacha, L. Bocherinija, W. Bovcea, G. F. Handela i dr.

SADLO, Milo (pravo ime Zatvrzsky), eki violonelist (Prag, 13. IV 1912 ). Zavrio studij violine, a zatim se kao samouk posvetio violonelu; 1928 postao uenik K. P. Sadla

250

SADLO SAINT-FOIX
uenici klavira bili su A. S krjabin, N. K. Metner, J. Lhev L. V. Nikolajev i A. F. Goedike, a u komornoj muzici K. Igu i A. B. Goljdenvejzer.
LIT.: R. Paeunep, B. H. CacboHOB, CoBeTCKan MvatiKa, 1952. BaCHJiHH Hjifcirt CacboHOB, MocKBa 1959. G. Waldmann, Wassili Iljit fo nov, MGG, XI, 1963.

i idue godine preuzeo njegovo prezime. Tada zapoinje razgranatom koncertantnom djelatnou po mnogim evropskim zem ljama. God. 1931 33 lan Prakoga gudakog kvarteta, od 1944 u klavirskom triju sa A. Plocekom i J. Paleniekom. Od 1949 je solo-elist eke filharmonije. Redovit gost brojnih evropskih i amerikih muzikih sredita, snimio je na gramofonske ploe gotovo cjelokupnu literaturu za violonelo. SADNIK, Dragica, pjevaica, mezzosopran (Prebold, 8. X 1919). Pjevanje studirala na Dravnom konzervatoriju u Ljubljani, u Mariboru (M. Mrinik) i na Visokoj koli za muziku i kazalinu umjetnost u Beu. Na opernoj pozornici debitirala 1944 u Ljublja ni i otada je solistica Mariborske opere; nastupa i na koncertnom podiju. Meu njezinim opernim kreacijama posebno su zapaene: Azucena i Amneris (Verdi, Trubaduri Aida), Carmen (Bizet), Charlotte (Massenet, Werther), Grofica (ajkovski, Pikova dama) i Doma (Gotovac, Ero s onoga svijeta). K. Be. SAENZ, Pedro, argentinski kompozitor (Buenos Aires, 4. V 1915). Kompoziciju studirao u Buenos Airesu; usavravao se u Parizu (D. Milhaud, A. Honegger, J. Rivier). Vrativi se u domo vinu razvio ivu pedagoku aktivnost u Buenos Airesu kao direktor Gradskog konzervatorija, profesor kontrapunkta na Nacionalnom konzervatoriju i dekan fakulteta Muzike umjetnosti i znanosti Katolikog univerziteta.
DJELA. ORKESTRALNA: Vals brillante, 1959 (posveen ajkovskom); Movimientos sinfonicos, 1963. -KOMORNA: klavirski kvintet, 1942; gudaki trio, 1955; Juguetes za flautu, obou, fagot, violinu i violonelo, 1943; Divertimento za obou i klarinet. Za violinu i klavir: sonata, 1952; Pastoral y Burlesca, 1957 i dr. KLAV'IRSKA : Preludio y fuga a la maniera de J. S. Bach, 1938; 3 Piezas Epigramdticas, 1938; Juguetes, 1943; Variazioni su un tema originale, 1947; Preludio inja, 1949; Capricho za 2 klavira; 6 kratkih kompozicija za em balo, 1966. 3 Canciones, 1957.

SAGITTARIUS -> Schiitz, Heinrich SAIKKOLA, Lauri, finski violinist i kompozitor (Viipui III 1906). Violinu studirao na Konzervatoriju u Viipuriju. vravao se kod O. evika u Pragu, zatim u Beu i Londonu; ko ziciju uio kod D. Akimova u Viipuriju. God. 192834 pre< violinu na Muzikoj koli i svirao violu u Gradskom orkestru 1 puriju; od 1935 violist je Gradskog orkestra u Helsinkiju.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, Sinfonia campale,' II, Sinfonia tragica, 1946; III, 1949; IV, 1951 i V, 1953 58; suita za g 1931; 3 simfonijska prizora, 1932; Partita, 1935; Pastorale, 1936; Kuvit jalasla, 1940; Karjala palaa, 1940; Nocturno za violonelo i orkest ar, koncert za violinu, 1952; Concerto di miniatura za violonelo i komorni or 1953; komorni koncert za klavir i komorni orkestar, 1955. KOMC Tri gudaka kvarteta: I, 1931; II, Ouartetto burlesco, 1937 i III, 1945; I mento za duhaki kvintet, 1952; trio za flautu, violu i kontrabas, 1938. Sol za violinu i klavir, 1949 i za violu i klavir, 195c. Kompozicije za kla Opera Ristin, 1959. VOKALNA: Joukahaisen kosto za tenor, muk i orkestar, 1938 (redigirao 1957); Taivaaseen menija za soliste, zbor i or 1950; zborovi; solo-pjesme (ciklus Sairas) i dr. LIT.: N.-E. Ringbom, Lauri Saikkola, MGG, XI, 1963.

SAEVERUD, Harald Sigurd Johan, norveki kompozitor (Bergen, 17. IV 1897 ). Studirao na Muzikoj akademiji u Bergenu (B. Holmsen) i na Visokoj muzikoj koli u Berlinu (F. E. Koch). Radi u domovini kao kompozitor i dirigent. U mladim danima komponira u kasnoromantinom stilu pod jakim utjecajem R. Nordraaka i norvekoga narodnog melosa. Kasnije bsuvremenjuje svoj muziki izraz. Glavna su obiljeja njegove muzike dijatonika i na glaena ritmika, pa je donekle sljedbenik B. Bartoka i I. Stravinskoga.
DJELA. ORKESTRALNA: 9 simfonija, 1920 66 (najpopularnije: VI, Sinfonia dolorosa i VII, Salme, sa zborom). Koncerti: za klavir, 1950; za violinu, 1956; za violonelo, 1930 i za obou, 1938. Divertimento za flautu i gudae, 1939; simfonijski plesovi Siljusldtten i Galdresldtten i dr. Gudaki kvartet, 1969; 20 Srna violinduetter, 1951. KLAVIRSKA: sonata, 1921; 6 sonatina, 1950; Sldtter og stev fra *Siljust0li (5 sv.), 194145 i dr. Balet Ridder blaskjeggs Mareritt, 1960; scenska muzika (Peer Gynt H. Ibsena, 1948). Pastorala za zbor, 1952. LIT.: S. Lind, Harald Saeverud (s popisom djela), Nordisk Musikkultur, 1952. T. Fischer, Saeverud's klavermusik, ibid., 1956. O. Gurvin, Harald Sigurd Johan Saeverud, MGG, XI, 1963.

SAINETE, naziv za vrst kominog kazalinog komada ( s muzikom, srodnog opereti, koji je bio osobito popularan u njolskoj. U Francuskoj ga je njegovao Herve, pod imenom sa ili musiquette; kod njega su to komadi sa svega dva lica, puni lesknih obrata, pa i frivolnih elemenata. SAINT-AMANS, Louis-Joseph-Claude, francuski kom tor (Marseille, 26. VI1740 Pariz, 1820). embalist i kapelnil janske operne druine, 1769 doao u Pariz, gdje je izvedbom rr Cantate Domino na Concerts Spirituels i komine opere Alvar et 1 cia na dvoru zapoeo uspjenu karijeru opernog kompozitc Comedie Italienne. God. 1778-84 direktor Opere u Bruxellesu, 91 profesor muzike i pjevanja na cole royale de chant u Pa 1798 imenovan je profesorom novoosnovanog Parikog konz torija, ali je reformom dvije godine kasnije to mjesto izgubio, lovao je zatim u Brestu, a 181014 bio je inovnik parike Charenton.
DJELA. KOMORNA: Concerto za embalo (kla vir) i b. c; Qu, pour clav. 4-runo, 1773; Recreation lyrique, arija s varijacijama, poslije Ariettes choisies des operas za harfu i klavir, 1770; 2 sonate za klavir s vic ad lib., 1775. Tri sonate za klavir 4-runo. DRAMSKA. Opere: et Mancia, 1770; La Coquette de village, ou le baiser pris et rendu, 1771; L rier, 1772; Le Medicin de Vamour, 1773; La Foret enchantee, opera-balet, Le Faux vieillard, 1774; Oroes, 1776; pastorala Daphnis et Themire, 1778; L sion, 1778; La Fausse veuve, 1778; pastorala Psychi et VAmour, oko 177 Rosiere de Salency, oko 1778; Emirene, prije 1780 (neizv.); La Fete de 1784; Le Prix de Vare, 1785; Sdne d'Alcyone, 1789; Laurence, 1790; I" d la cour ou Bertholde a la ville, 1791; L'Heureux dementi, 1794; Aspasie, La pauvre homme, 1797; La Tireuse de cartes, 1799; L'Acteur dans son m vodvilj, 1799 ili 1800; L'Isle deserte, 1801; Chacun a son plan, 1802; L< urgele, 1803; La Lecon litteraire, 1807. Baleti: Pas de trois, 1771 i La Mort, don, 1776. VOKALNA. Oratoriji: David et Goliath, 1777; La Destruct Jericho, 1804 i Oratorium maconniaue, 1806. Arije; romance i dr. CR. NA: moteti Laudate pueri Dominum za 3 glasa i pratnju; Cantate /} 1769; O salutaris, 1783; O Filii za 3 glasa i zbor, 1804; Te Deum, 1807. SI: Table elementaire des aceords . . . , 1802 i Solfege a 3 parties (rkp.). LIT,: M. Briauet, Louis-Joseph-Claude Saint-Amans, MGG, XI,

$AFl-al-DlN, 'Abd al-Mu'min ibn Yusuf ibn Fahir alUrmawI, arapsko-perzijski muziki teoretiar (?, oko 1230 Bagdad, 28. I 1294). Odgojen vjerojatno u Urmiji (Perzija), bio je dvorski muziar i bibliotekar posljednjeg bagdadskog kalifa; nakon njegove smrti (1258) preao u slubu uzurpatora Hulagua, a zatim postao pisar obitelji Guvvaini u Bagdadu. Poto su njegovi zatitnici 1284 izgubili vlast, pao je u nemilost i umro u siromatvu. Safl al-DIn posljednji je veliki arapski muziki teoretiar; nazvan je Zarlinom orijenta. On je autor tzv. Systematists theory po kojoj se oktava dijeli na 17 intervala (redom: limma-limma-komma), to po miljenju H. Helmholtza predstavlja znaajan napredak prema pitagorejskom sistemu.
DJELA. Traktati: Kitdb al-adtvdr (Knjiga o ljestvicama); Risdlat al-Sarafiyya fi nisdb alta'lifyya (Traktat za arafaddina o harmonijskim odnosima) i Fi l~'ulum al~ drud zoa'l-qawdfi zua'l-badi' (o prozodiji, sroku i retorici). LIT.: H. G. Farmer, Arabic Musical Manuscripts in the Bodleian Librarv, London 1925. Isti, Historv of Arabian Music, London 1929. Isti, Studies in Oriental Musical Instruments, I, London 1931. Isti, 'Abd al-Mu'min ibn Yusuf ibn Fahir SafI al-DIn, MGG, XI, 1963.

SAFONOV, Vasilij Ilji, ruski pijanist i dirigent (Icjurskaja stanica, Kavkaz, 6. II 1852 Kislovodsk, 27. II 1918). Uenik Th. Leschetitzkog, od 1878 studirao na Konzervatoriju u Petrogradu (L. Brassin, N. I. Zaremba), na kojem je zavodu 1881 85 i sam poduavao. God. 18851905 profesor Moskovskog konzervatorija (od 1889 direktor); tamo zapoeo dirigentsku karijeru kao voditelj simfonijskih koncerata Ruskog muzikog drutva, na kojem je podruju stekao veliku umjetniku reputaciju. Na pustivi 1905, iz politikih razloga, poloaje u Moskvi, bio je 190609 u Nevv Yorku dirigent Filharmonije i direktor Nacionalnog konzervatorija. Od 1909 ponovno u Rusiji, gdje nastupa kao dirigent i pijanist. Na brojnim evropskim i amerikim tur nejama znatno je pridonio promicanju ruske muzike, osobito djela P. I. ajkovskog. Napisao je instruktivno djelo za pijaniste Hoean (jiopMyjia, 1916 (engleski prijevod pod nazivom A Nezv Formula for Piano Teacher and Piano Student, 1916). Njegovi

SAINT DENIS, Ruth (pravo ime Ruth Dennis), ame plesaica i koreograf (Newark, Nevv Jersev, 20. I 1877 H wood, 21. VII 1968). Studirala glumu i recitaciju; kratko vri uila klasini balet (M. Bonfanti). God. 1906 izvela u Nevv "V svoju prvu plesnu toku orijentalnog stila. Kao i I. Duncan > je ples osloboditi strogih pravila akademske igre. Pod utjec Delsartrova uenja i istonjakog plesa, osobito ritualnog, rila je vlastiti stil slobodnih ekspresivnih pokreta (The Ini The Cobras, The Nautch i Yogi), kojim se proslavila ne sar SAD ve i na turnejama po Evropi. God. 1909 koreografira balet Egypta, a 1913 japanski balet O-Mika s govornim teks Sa svojim muem Ted Shawnom osnovala je 1915 u Los Ang' plesnu kolu Denishazvn; podrunice te kole postojale su u gc svim amerikim gradovima i iz njih su izili najvei ame pobornici moderne plesne umjetnosti: M. Graham, D. Hump! Ch. Wiedman i dr. S. D. koreografirala je takoer za film i viziju. Svoje glavne plesne kreacije ostvarila je u djelima: Jap Flozver Arrangement, White Jade, The Peacoch, The Dam the Black and Gold Sari, Kivannon, Thirteenth Century i dr. C vila je autobiografiju An Unfinished Life (1939).
LIT.: T. Shamn, Ruth Saint Denis. Pioneer and Prophet, Los A: 1920. A. Todd, Denishawn-Cradle of American Dance, 25 Years of Am Dance, New York 1954. W. Terry, Miss Ruth The More Living of Ruth Saint Denis, New York 1969.

SAINT-FOIX, Marie Olivier Georges Poulain, fram muzikolog (Pariz, 2. III 1874 Aix-en-Provence, 26. V 11 Studirao muziku kod V. d'Indyja na Scholi Cantorum u Pa

SAINT-FOIX SAINT-MARTIAL
U opsenoj monografskoj studiji o ivotu i djelu W. A. Mozarta, koju poinje u suradnitvu sa Th. de Wyzewom, a nakon njegove smrti (1917) nastavlja sam, oitovao je temeljito poznavanje ne samo Mozartova opusa, nego i sveukupne muzike kulture onog vremena.
DJELA: Un Maitre inconnu de Mozart (J. Schobcrt), sa Th. de Wyzewom, ZIMG, 1908 09; Les Premiers Concertos de Mozart, 1909; Contribution a l'histoire de la symphonie francaise vers 1750 (sa L. de La Laurenciejem), L'Annee musicale, 1911; W. A. Mozart, sa vie musicale et san oeuvre, essai de biographie critique (5 sv.): I i II (sa Th. de Wyzewom), 1911; III, 1936; IV, 1939 i V, 1946; Chronologie de Voeuvre instrumentale de J. B. Sammartini, SBIMG, 1913 14; Mozart et le jeune Beethoven, RMI, 1920; Les Oeuvres inedites de Beethoven, 1926; Boccherini, 1930; Les Symphonies de Mozart, 1932 (engl. 1946); Mozart en Mozart, 1947; Considerations nouvelles sur quelques elements de l'art italien, 1954. LIT.: M. Pincherle, In memoriam G. de Saint-Foix, RMI, 1954, 36. F. Raugel, Marie-Olivier-Georges Poulain Saint-Foix, MGG, XI, 1963.

261

SAINT-GEORGES, Joseph-Boulogne, francuski violinist i kompozitor (Guadeloupe, 1739 Pariz, 9. ili 10. VI 1799). Uenik J. M. Leclaira; bio na glasu kao izvanredan i vrlo ekscen trian violinski virtuoz. God. 1773 preuzeo od F. J. Gosseca vodstvo parikih Concerts des Amateurs. Kao kompozitor (vjerojatno uenik F. J. Gosseca) medu prvima je u Francuskoj pisao gudake kvartete.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, oko 1780; 6 Symphonies concertantes: 2 op. 6, 1775; 2 op. 9, 1777; op. 12, 1777 i op. 13, 1782; 2 Symphonie, concertantes za vie instrumenata op. 10, 1779; 12 koncerata za violinu: 2 op. 2, 1773; 2 op. 3, 1774; op. 4, 1775; 2 op. 5, 1775; 2 op. 7, 1782; op. 8, 1777 i 2 bez opusa, 1774 i 1777. KOMORNA: 12 gudakih kvarteta op. 1 i 14, 1773 i 1785; 6 koncertantnih kvarteta, 1777; 3 sonate za embalo (klavir) uz pratnju obligatne violine, 1781; 6 sonata za violinu uz pratnju druge violine. DRAM SKA: Ernestine, 1777; La kflsse, 1778; L'Amant anonyme, 1780; Le Droit du Seigneur, oko 1784; La Fille garcon, 1787; Le Marchand de marrons, 1788; Guillaume tout coeur, 1790. \ LIT.: L. de la Laurencie, L'Ecole francaise de violon, II, Pari 1923. B. S. Brook, Joseph Boulogne Saint-Georges, MGG, XI, 1963.

SAINT-HUBERTY, Antoinette-Cecile, francuska pjevaica, sopran (Strasbourg, 15. XII 1756 London, 22. VII 1812). Pjevanje uila kod J. B. Lemoynea u Varavi i tamo 1775 debitirala u njegovoj operi Bouquet de Colette i zatim na dvoru u Gretrijevoj Zemire et Azor. Nastupala zatim u Berlinu i Strasbourgu, a 1777 pjevala je ulogu Melisse na prvoj izvedbi Glukove Armide u Parikoj operi. U svojoj bogatoj umjetnikoj karijeri ostvarila je niz kreacija, osobito kao tragetkinja, a gostovala je u Milanu, Beu, Petrogradu, Londonu i na drugim opernim pozornicama.
LIT.: A. Jullien, L'Opera secret au XVIII" siecle, Pari 1880. E. de Goncourt, Mme Saint- Huberty, Pari 1885.

SAINT-LON, Arthur (pravo ime Charles-Victor-Arthur Michel), francuski plesa, koreograf, violinist i kompozitor (Pa riz, 17. IX 1821 2. IX 1870). Balet uio kod svoga oca u Stuttgartu i usavravao se u Parizu (F. D. Albert). Uz to uio violinu kod J. Mavsedera i N. Paganinija. Debitirao kao violinist 1835 u Stuttgartu, a kao plesa iste godine u Munchenu. Od 1838 prvi plesa kazalita u Bruxellesu. Nakon boravka u Torinu i Milanu, nastupio 1840 u Beu sa balerinom Fannv Cerrito, svojom kasnijom enom. S njom je zatim gostovao u svim veim evropskim gradovima. Nakon to je 1843 u Rimu zapoeo svoju koreografsku djelatnost bio je 185456 koreograf kazalita 51. Carlos u Lisabonu, 1859 69 Carskog kazalita u Petrogradu. Uz to je od 1863 redovito gostovao u Parikoj operi kao koreograf i kao profesor na teajevima za usavravanje. Plesa sjajnih sko kova i prirodne elevacije istakao se u baletima Giselle (Adam), La Fille de marbre i Stella (C. Pugni). Od njegovih tridesetak koreografija najvei su uspjeh postigle Diavolina (Pugni, 1863), La Source (Minkus i Delibes, 1866) i Coppelia (Delibes), koja se do danas odrala na repertoaru u toj, u osnovi neizmjenjenoj, postavi. Od 1861 bavio se samo koreografijom i kompozicijom. God. 1852 objavio je sistem plesne notacije Stenochoregraphie ou Art d'ecrire prompitement la danse; napisao je i knjigu De l'etat actuel de la dame (1856).
DJELA: koncert za violinu u e-molu, 1845. Vei broj kompozicija za violinu i klavir. Baletna muzika: O Triumvir amoroso, 1856 i Saltarello, 1855. Koreografije za 25 baleta i 9 baletnih divertissementa. LIT.: /. Guest, The Ballet of the Second Empire, London 1955. Th. d'Erlanger, Charles-Victor-Arhur Saint-Leon, MGG, XI, 1963.

je rukopisima zajedniko tipino junofrancusko ili tzv. akvi tansko neumatsko notno pismo. Prema sadraju, rukopisi se dijele u dvije skupine. Prva obuhvaa 23 zbirke tropa i sekvenca (tro pariji i sekvencijari) s jednoglasnim napjevima; ti su rukopisi nastali veinom u XI st.; izravno za St.-M. pisane su zasigurno samo 3 zbirke, nainjene potkraj IX i u X st. (oko 1000 god.) i moda jo 2 iz XI st. Ostali su rukopisi naknadno doneseni i dijelom preraeni odnosno prilagoeni potrebama repertoara St. Martiala a potjeu najvjerojatnije iz susjednih, tada takoer vanih muzikih sredita Limogesa ili june Francuske, kao to su npr. opatije St. Yrieix, Aurillac i Moissac. Zbirke su vrijedni izvori za upoznavanje klasinih sekvenca i tropa karolinkog doba a kako dijastematska akvitanska notacija omoguuje tono de ifriranje melodija (za razliku od adijastematskih neuma) to one imaju i ire znaenje. Utvreno je, naime, da se u prilinom broju engleskih, njemakih i talijanskih sekvenca zapravo radi o teksti ranju zapadnofranakih melodijskih shema bilo preuzetih doslovce ili preraenih, pa tako repertoar St. -Martiala daje uvid u praksu ireg podruja. Drugu skupinu sainjavaju 3 rukopisne zbirke iz St. -Martiala, takoer moda izravno ili naknadno unesene u repertoa r, te jedan kodeks s podruja Apta (juna Francuska) ili Katalo nije (uva se u British Museumu u Londonu). Ta 4 kodeksa, na stala od kraja XI do poetka XIII st., obuhvaaju preteno mu ziku praksu XII st. i sadravaju ukupno 94 dvoglasna i 92 je dnoglas na muzika priloga, napisana akvitanskim neumama. Toj se skupini prikljuuju, na temelju zajednikih obiljeja, a mjestimice i podudarnosti, jo dva rukopisa: tzv. Codex Calixtinus, pisan sredinom XII st. u srednjoj Francuskoj s posebnim srednjofrancuskim neumama (uva se u arhivu katedrale u San tiagu de Compostela), i tzv. Mlada pjesmarica iz Cambridgea (Cambridge, Universitv Librarv), pisana moda u Engleskoj u prvoj polovini XIII st. s notacijom bliskom kvadratnoj. Repertoar ovih 6 rukopisnih zbirki s ainjen je preteno od nove vrste strofnih latinskih pjesama, nazvanih versus (otuda se i zbirke zovu versarius), kasnije poznatih pod imenom > conductusa. Tekstovi su duhovnog i svjetovnog sadraja, namijenjeni sve anoj liturgiji i svakodnevnim molitvama, a graa im je raznolina: od jednostavne do umjetniki dotjerane, rimovane strofne. Dio pjesama je jednoglasan, a dio dvoglasan. Muzika graa im je jo raznolinije oblikovana od teksta: pored jednostavnih, puki obojenih napjeva, nalaze se u zbirkama i sloeni prokomponirani oblici. Kod dvoglasnih je versusa cantus (odnosno cantus firmus, tj. liturgijska melodija) redovito donja dionica, a vox organalis gornja. Glasovi se kreu uglavnom u intervalima oktave, kvinte i kvarte, izuzetno i u paralelnim ter cama. Izvedba je preteno solistika. Vieglasje je kod niza versusa u tehnici nota protiv note, no veinom se mijeaju tehnika diskanta i novijeg organuma, mjestimice (u novijim rukopisima) s vrlo razvijenim ritmiki pravilno graenim i odmjerenim melizmima zavretaka (klauzula). Osim versusa, u kodeksima se nalazi u dvoglasnom slogu jo 10 sek venca, 5 jednostavnih (netropiranih) stavaka na Benedicamus Domino, manji broj lekcija, tropa na napjeve ordinarija i dr., a u kodeksu Calixtinus jo 5 responzorija kod kojih se solistike partije pjevaju vieglasno. Poseban su oblik superponirani ili simultani tropi (5) koji se susreu u sve 3 zbirke iz St. -Martiala i u pjesmarici iz Cambridgea svaki na jedan cantus Benedicamus Domino: istodobno s melodijom i rijeima cantusa pjeva se odgovarajui versus koji parafrazira tekst cantusa. Ta se vrsta su perponiranog tropa smatra praoblikom srednjovjekovnog moteta. Cjelokupni vieglasni repertoar St. -Martiala glavni je sauvani izvor za prouavanje vieglasmh tehnika XII st. koje neposredno prethode razvijenijim oblicima parike kole -> Notre-Dame.
LIT.: J. Handschin, Uber die mehrstimmige Musik der St. Martialipoche sowie die Zusammenhange zwischen Notre Dame und St. Martial und die Zu sammenhange zwischen einem dritten Stil und Notre Dame und St. Martial (habilitacija), Basel 1924. H. Spankc, Die Londoner St. Martial-Conductushandschrift, Butlleti de la Biblioteca de Catalunya 1928 32 (i separat, Bar celona 1935). H. Angles, La Muica del Ms. de Londr es, BM Add. 36881, ibid., 1928 32 ( separat, ibid.). H. Spanke, St. Martialstudien, Zeitschrift fiir franzosische Sprache und Literatur, 1930 31. O. Schumann, Die jiingere Cambridger Liedersammlung, Studi medievali, N. S. XVI, 1943 50. -W. Apel, From St. Martial to Notre Dame, Journal of the American Musico logical Society, 1949. R. L. Crocker, The Repertoire of Proses at Samt Mar tial de Limoges (10 th and 11 th Centuries), disertacija, Yale University, New Haven 1957. J. Chailley, Les Anciens tropaires et sequentiaires de l'Ecole de Saint-Martial de Limoges (Xe-XIe siecles), Etudes Gregoriennes, 1957. W. Apel, Bemerkungen zu den Organa von St. Martial, Miscelanea en home naje a H. Angles, I, Barcelona 1958 61. A. Machabey, Notations musicales non modales (XIIe XIIIe siecles), Pari 1959. J. Chailley, L'Ecole musicale de Saint-Martial de Limoges jusqu'a la fin du XIe siecle, Pari 1960. J. M. Marshall, Hidden Polyphony in a Ms. from St. Martial de Limoges, Journal of the American Musicological Society, 1962. H. Angles, Die Mehrstimmigkeit des Calixtinus von Compostela und seine Rhvthmik, Festschrift H. Besseler, 1962. G. Schmidt, Strukturprobleme der Mehrstimmigkeit im Repertoire von St. Martial, MF, 1962. - B. Sldblein, Modale Rhythmen im Saint-Martial-Repertoire?, Festschrift F. Blume, Kassel 1963. Isti, Saint-Martial, MGG, XI, 1963. L. Treitler, The Polyphony of St. Martial, Journal of the American Musicological Society, 1964. I. A.

SAINT-MARTIAL, benediktinska opatija u Limogesu, koja je od kraja IX st. do poetka XIII st. bila vano sredite srednjovjekovne muzike pa su po njoj uvedeni pojmovi muzika kola Saint-Martial ili muzika kola Saint-Martiala od Limogesa (J. Chaillev). Opatija je utemeljena 848 (1535 sekularizirana), a njezin se muziki repertoar sauvao u veem broju rukopisnih zbirki koje su dijelom pisane izravno za St.-M., a dijelom su dospjele onamo kasnije osobito zaslugom Bernarda Itiera, koji je bio od 1204 bibliotekar St.-Martiala. Rukopisi su 1730 prodani Kraljevskoj biblioteci u Parizu (dananja Nacionalna biblioteka) i tako sauvani od unitenja; opatija je 179297 razruena. Svim

li
262 SAINTON SAINT-SAENS
svojim brojnim puto\ obiao je skoro ceo svet:. Aziju i obe Amerike. Osii nih kompozicija i napisa ici S.-S. je objavio vie stihova, pozorinih komj unih i filozofskih ra: Prilikom 50 godinjice nastupa S.-S. briljantno svoj Peti klavirski k pisan naroito za ovu 1 God. 1871 osniva, zaje pevaem R. Bussineorr Franckom, udruenje ; govanje i unapreenje fra muzike Societe Nation Musique, pod devizom gallica. Jo za ivota S. -S. j CH. C. SAINT-SAENS glaen klasikom, ali su i savremenici esto si nazadnim i prevazienim. Pretrpevi raznovrsne uticaje, or nije iskljuiv, nije sledbenik nijednog pr avca, nije pristal jedne kole. Sam je to najbolje osvetlio recima: U uti ni Bach, ni Beethoven, ni Wagner onaj koga volim, ve( umetnost sama. Ja sam eklektik. Svojim veoma obimnin som obuhvatio je sve rodove i sve muzike vrste. No, vi njegovih dela v eoma je nejednaka. Kompozitor savren nata, virtuozne tehnike, svoje je veliko znanje esto sta^ slubu osrednjih ideja. Odlika Saint-Saensove muzike je jasnoa crtea, logi matskog razvijanja, ekonomija sredstava i ravnotea oblika izrazito latinski duh iznad svega je cenio jasnu i otmenu No, koren njegovih slabosti je upravo u preterivanju fon kvaliteta. I suvie racionalna, njegova umetnost, koja je pre teila savrenstvu oblika i istoti stila, zanemarivala je e emocionalnosti, duboko svojstven muzici. Ipak, njegova j' rijska zasluga nesumnjiva: svojim smislom za istotu i rav oblika on je uspostavio te u njegovo vreme prilino zaner elemente muzike umetnosti u svojoj zemlji i doprineo s procvatu nove francuske muzike kole krajem XIX v. La ironina i vedra umetnost Saint-Saensa obogatila je frai muziku smislom za fantastino, nervozno, kapriciozno, eg5 te za humor i parodiju. S.-S. je prvenstveno instrumentalni kompozitor, nas klasine tradicije simfonijske i kamerne muzike, koja je u polovini XIX v. u Francuskoj bila potpuno zanemarivana, najbolje radove daje u III simfoniji s orguljama, u kojoj pol genij zvunog arhitekta (J. Combarieu), te u instrumen koncertima, koncertnim komadima i simfonijskim poemai kojih je najpopularnija Danse macabre. U njima najveor bodom i iskrenou razvija svo bogatstvo svoje orname fantazije, naklonost za arabesku, smisao za orkestarske za tehniku instrumenta, bez tete po jasnou i meru oblik kamerne muzike treba spomenuti Prvi klavirski trio, Kl; kvartet, Prvu sonatu za violinu i klavir, Prvu sonatu za viol i klavir te sonate za duvake instrumente i klavir. Najpoznatija i najuspelija opera Saint-Saensa je Sam Dalila, snano delo, puno zanosnog romantinog ara. Prvi je bila zamiljena kao oratorij, a kasnije je preraena u < To je remek-delo u elom Saint -Saensovu opusu.
DELA. ORK ESTARSKA. Pet s i mfo nija : I, u Es -d uru op. 2, 18 u a-molu op. 55, 1878; III, u c-molu (sa orguljama) op. 78, 1886 i 2 sii bez op. koje je S.-S. kasnije odbacio (u F-duru, 1856 i D-duru, 1859), simfonijske poeme: Le Rouet d'Omphale op. 31, 1871; Phaeton op. 39 Danse macabre op. 40 1875 i La Jeunesse d'Hercule op. 50, 1877. Pet ko za klavir: I, u D-duru op. 17, 1858; II, u g-molu op. 22, 1868; III -duru op. 29, 1869; IV, u c-molu op. 44, 1875 i V, u F-duru op. 103 Tri koncerta za violinu: I, u a-molu op. 20, 1859; II, u C-duru op. 5! i III, u h-molu op. 61, 1880. Dva koncerta za violonelo: I, u a -molu 1873 i II, u dmolu op. 119, 1902. Za klavir i orkestar: Rhapsodie d'Au 1884 i fantazija Africa, 1891. Za violinu i orkestar: Caprice Andalou, Introduction et Rondo capriccioso, 1870. Cypres et Lauriers za orgulje star, 1919; Ouverture de Fete, 1910; Suite balgerienne, 1879; Rhapsodie b (obradba motiva iz rapsodije za orgulje); zooloka fantazija u 14 stav' Carnaval des animaux za 2 klavira, gudaki kvintet, flautu, klarinet i k i orkestar, 1886 i dr. KAMERNA. Dva gudaka kvarteta: I, u e -iru 112, 1899 i II, u Gduru op. 153, 1919; 2 klavirska trija: I, u F -duri i II, u c-molu, 1892; klavirski kvartet u B-duru, 1875; klavirski kvi a-molu, 1858; septet, 1881; serenada za klavir, orgulje, violinu i vio; (ili violu), 1865. Sonate: 2 za violinu i klavir, u d-molu op. 75, 1885 i -duru op. 102, 1896; 2 za violonelo i klavir, u c -molu op. 32, 1873 i u ] op. 123, 1905; za obou i klavir op. 166, 1921; za klarinet i klavir op. 16* i za fagot i klavir op. 168, 1921. Za violinu iklavir: Berceuse, 1874; Ha; (obraena i za orkestar); Triplych, 1912 i dr. Za violonelo i klavir: suiti i dr. KLAVIRSKA: 6 bagatela, 1855; 3 mazurke, 1868 82; Alb pieces), 1884; Souvenir d'Italie, 1887; Les cloches du soir, 1889; 6 fuga, 4 zbirke po 6 etida: op. 52, 1877; op. 111, 1899; op. 135 (za levu ruku) CH. C. SAINT-SAfiNS, prizor iz opere Samson i Dalila. Gravira, 18

SAINTON, i. Prosper Philippe Catherine, engleski violinist i kompozitor francuskog podrijetla (Toulouse, 5. VI 1813 London, 17. X 1890). Muziku studirao na Konzervatoriju u Parizu (F.-A. Habeneck) i tamo bio lan opernog orkestra. Kon certirao u Italiji, Njemakoj, Rusiji i drugim evropskim zem ljama; 1840 44 profesor na Konzervatoriju u Toulousei. Od 1814 djelovao u Londonu kao profesor na Royal Academy of Music, 184456 komorni virtuoz kraljice Viktorije i koncertni majstor filharmonije (184654), te opernih orkestara u Covent Gardenu (184771) i Her Majesty's Theatreu (187180); 1883 priredio je svoj oprotajni koncert u Albert Hallu. Njegov je uenik bio A. Mackenzie.
DJELA. Za violinu i orkestar: koncert op. 9; Solo e concert op. 16; Rondo-Mazurka op. 17; Theme italien varie op. 10. Niz fantazija na teme iz popularnih opera. Kompozicije za violinu i klavir.

2. Charlotte (Helen), roena Dolby, pjevaica (alt), kompozitor i pjevaki pedagog (London, 17. V 1821 18. II 1885). ena Prospera Philippea; studij pjevanja zavrila na Royal Academy of Music u Londonu (D. Crivelli); debitirala 1841 i posvetila se gotovo iskljuivo oratorij skoj muzici i promicanju djela engleskih kompozitora. Mendelssohn je za nju napisao altovsku ulogu u svom oratoriju Elias i posvetio joj svezak svojih pjesama op. 57. Na vrhuncu slave udala se 1860 za Saintona, ali je pjevaku karijeru nastavila sve do 18 70. God 1872 utemeljila je vlastitu Pjevaku akademiju.
DJELA. Kantate: The Legend of St. Dorothea, 1876; The Story of the Faithful Soul, 1879; Florimel, 1885. Solo-pjesme. kola za pjevanje. LIT.: E. van der Stracten, The Historv of the Violin, London 1933. F. Go'thel, Prosper Philippe Catherine Sainton, MGG, XI, 1963.

SAINT-SAENS, Charles Camille, francuski kompozitor (Pariz, 9. X 1835 Alir, 16. XII 1921). Ve sa pet godina s virao je klavirske sonate i pisao manje kompozicije. God. 1846 izvodi javno s orkestrom, u parikoj koncertnoj sali Pleyel, petnaesti klavirski koncert W. A. Mozarta. Sa trinaest godina primljen je na Konzervatorij u Parizu, prvo u klasu orgulja F. Benoista, zatim u klasu kontrapunkta i fuge J.-F. Halevvja. God. 1853-57 orgulja crkve Saint Merry, zatim 185877 uvene crkve St. Madeleine; samo etiri godine bio je nastavnik klavira na mu zikoj koli Niedermeyer (186165), gde su meu ostalima bili njegovi uenici G. Faure, A. Messager i E. Gigout. Nezavi san duh, S.-S. obavlja ove slube kao dopunu svoje svestrane slobodne delatnosti kompozitora, koncertanta, dirigenta, knjievnika. Njegovo interesovanje bilo je iroko i svestrano, i na

SAINT-SAENS SAKRITE OKTAVE I SAKRITE KVINTE

i op. 152,1919; valceri. Kompozicije za klavir 4-runo i za 2 klavira. ORGULJSKA: Trois Rhapsodies bretonnes, 1866; Benediclion nuptiale, 1866; 3 fantazije, 1875 1919; 2 zbirke po 3 preludijuma i fuge, 1894 i 1897; 7 improvizacija, 1898 i dr. Kraa dela za harmonijum. DRAMSKA. Dvanaest opera: La Princesse jaune, 1872; Le Timbre d'argent, 1877; Samson et Dalila, 1877 (Weimar, 2. XII 1877; jug. premijera Ljubljana 30. X 1908); Etienne Marcel, 1879; Henry Vili, 1883; Proserpine, 1887; Ascanio (Benvenuto Cellini), 1890; Phryne, 1893; Les Barbares, 1901; Helene (na vlastiti tekst), 1904; L'Ancetre, 1906 i Dejanire, 1911. Dovrio Guiraudovu operu Fredegonde, 1895. Balet Ja-votte, 1896. Scenska muzika. - VOKALNA. Tri oratorijuma: Oratorio de Noel za sole, hor, gudaki orkestar, harfu i orgulje, 1863; Le Deluge, 1876 i The Promised Land (komponovano za festival u Gloucesteru), 1913. etiri kan -tate: Les Noces de Promethee, 1867; Le Feu celesle za recitatore, sopran, hor, orkestar i orgulje, 1900; La Gloire de Corneille, 1906 i La Gloire za sole, muki hor i klavir. Chanson de grand-pere i Chanson d'ancelre (V. Hugo) za bariton, muki hor i orkestar (klavir); La Lyre et la Harpe (V. Hugo) za sole, hor i orkestar, 1879; Ode a Sainte Cerile za glas i orkestar, 1852; La Fiancee du timbalier za muki sopran i orkestar, 1887; nekoliko horskih dela uz klavir ili a cappella. Ciklusi solopesama: Melodies Persannes (A. Renaud), 1870 i La Cendre rouge (G. Ducquois), 1915; oko 100 solo-pesama. CRKVENA: Messe solennelle za sole, hor, orkestar i orgulje, 1856; rekvijem za sole, hor i orkestar, 1878; Psalam XVIII za sole, hor i orkestar, 1865; Psalam CL za dvostruki hor, orkestar i orgulje, 1908; 36 moteta i nekoliko kraih crkvenih kompozicija. SPISI: Materialisme et musique, 1882; zbirka studija Harmonie et melodie, 1885 (prevedeno na nem. 1902; II izd. 1905); Notes sur les decors de thedtre dans Vantiquite romaine, 1886; Notice sur H. Reber, 1886; Introduction sur Niedermeyer, 1892; Charles Gounod et le Don Juan de Mozart, 1893; Problemes et mysteres, 1894; Portraits et souvcnirs, 1899; Essai sur les lyres et cithares antiQues, 1902; Ecole buissonniere, 1913; AuCourant de la Vie, 1914; Germanophilie, 1916; Les Idees de M. Vincent d l lny, 1919. Uz to napisao 2 komedije, a obja vio i zbirku lirskih pesama Rimes familieres (2 sv.). Redigovao izdanje klavirskih sonata W. A. Mozarta, 1915 1 uestvovao u izdavanju celokupnih dela J. Ph. Rameaua; objavio je i niz dela klasine i romantin e klavirske literature. Opi i tematski katalog Saint -Saensovih dela obj. izdavako preduzee Durand u Parizu (novo izd. 1908). LIT.: C. Kit i P. Loanda, Musique savante. Sur la musique de M. Saint -Saens, Lille 1889. Ch. Gounoud, Ascanio de Saint-S aens, Pari 1889. Ch. Th. Malherbe, Notice sur Ascanio, Pari 1890. Blondel, Camille Saint-Saens et son cinquantenaire artistique, Pari 1896. E. Soleniere, Camille Saint- Saens, Pari 1899. C. Bellaigue, Camille Saint- Saens, Pari 1899. O. Neitzel, Camille Saint-Saens, Berlin 1899. asopis Le Monde musical posvetio je 31. X 1901 cijeli broj C. Saint-Saensu. E. Baumann, Les grandes formes de la musique. L'Oeuvre de Saint - Saens, Pari 1905. asopis Mu ica posvetio je C. Saint -Saensu 1907 br. 6. R. Rolland, Camille Saint-Saens, Musiciens d'aujourd'hui, Pari 1908 (srpskohrvatski prevod pod naslovom Da nanji muziari, Zagreb 1952). A. de Lassus, Camille Saint- Saens, Pari 1914. J. Bonnerot, Camille Saint- Saens. Sa vic et son oeuvre, Pari 1914 (II izd. 1922). J. Montargis, Camille Saint-Saens, L'oeuvre et l'artiste, Pa ri 1919. Zbirka eseja Funerailles de Saint-Saens, Pari 1921. J. Chantavoine, L'Oeuvre dramatique de Camille Saint-Saens, Pari 1921. A. Hervey, Saint-Saens, London 1921. W. Lyle, Camille Saint-Saens, His Life and Art, London 1923. G. Servieres, Camille Saint- Saens, Pari 1923 (II izd. 1930). H. Collet, Samson et Dalila de Camille Saint- Saens, Pari 1922. A. Dandelot, La Vie et l'oeuvre de Camille Saint-Saens, Pari 1930. J. Handschin, Camille Saint-Saens, Zurich 1930. Normand, Camille Saint-Saens, 1930. /.. Schneider, Une Heure avec Saint-Saens, Pari 1930. J. Langlois, Camille Saint-Saens, Moulins 1934. R. Dumaine, Les Origines normandes de Camille Saint-Saens, Rouen 1937. P. Aguetant, Saint-Saens par lui-meme. D'apres les lettres..., Pari 1938. R. Fauchois, La Vie prodigieuse de Ca mille Saint- Saens, Pari 1938. J. Chantavoine, Camille Saint- Saens, Pari 1947- J- Bonnerot, Un visiteur illustre aux Canaries, Camille Saint-Saens, Teneriffa 1951. M. Briguet, Charles-Camille Saint -Saens, MGG, XI, 1963. J. Harding, Saint-Saens and his Circle, London 1965. A. Pr.

263

obliku. Korak dalje u tom pravcu je njegova elektronska Synthana. Uz opsean ciklus pod zajednikim nazivom Bellatrix-Alleluja (Bellatrix-Alleluja za glas, Sial za narodne instrumente, Umbrana za 12 vokalnih dionica, Matrix-simfonia i Syn-thana),u kojemu se izmjenjuju strukturalno odreeni odsjeci na slobodnim aleatorikim dijelovima, panju privlai Sakaev Omaggio za zbor, violinu solo i udaraljke na stihove iz Danteova Raja, medu koje je inter-polirao i vlastiti tekst.
DJELA. O RKES TRALNA: Sim fonija 0 mrtvom vojniku, 1951; Ma-trix-Symphony, 1972; Serenada za gudaki orkestar, 1947; Preludij i scher-zo, 1952; simfonijska slika SAKA Oluja, 1957; Uvertira, 1961; Epizode, 1963; Prostori, 1965 ;suita Veliko putovanje, 1969; Turm-Musik, 1970. Za komorni orkestar iSerenata, 1948 (1973 nove verzije za duhaki kvintet i za gudaki kvartet); Structures I, 1965; Sonet, 1965; Syndrome, 1966; Solo I za violinu solo i komorni sastav, 1968; Bellalrix-Alleluia, 1970; Sial,1910; Barasou za glas i komorni sastav, 1971; Scena za ansambl, 1971; A Play, 1973. KOMORNA. Za gudaki kvartet: kvartet, 1940; Koralni kvartet, 1966 67 (sa M. Miletiem); Doppio, 1968 i Serenata, 1973. Dva preludija za flautu, harfu i klavir, 1945; Uspavanka (Pavana) 2 SL flautu i klavir, 1954; Pastorale za flautu i klavir, 1954; 2 minijature za flautu, harfu i udaraljke, 1963; Studija I za klavir i udaraljke, 1963; Attitudes za violonelo i klavir, 1969 70; Serenata za duhaki kvintet, 1973; Vario za violinu solo, 1968; Pezziper violoncello solo, 1970. KLAVIRSKA: Noveletta, 1946; Image, 1952; Koral - Varijacija - Koral ad lib., 1953; Tema, 1953; Prizme (Aleatoriki preludij), 1961; Studija II, 1964; Ad litteram, 1970; Studije za preparirani klavir, 1970; Sei epigrammi za 2 klavira, 1966. EKSPERIMENTALNA. Sintetska: Tri sintetske poeme, 1959; Svemirski pejza, 1961 i Jahai apokalipse, IC 6 I. Elektronska: Synlhana, 1973. DRAMSKA. Fonoplastiki muziki teatar: Diana Nemorensis, 1969 i Songelu, 1972. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: kantata Ne zbor i no (J. Katelan) za zbor, recitatore i orkestar, 1968; Tri meimurske za enski zbor i komorni orkestar, 1943; Omaggio, - Canto dalla Commoedia (Dante i vlastiti tekst) za zbor, violinu solo i udaraljke, 1969. Zborovi: Putnika (Romarska), 1944; Za tiho m noi i Njiva od lana (V. Nazor) za enski zbor, 1957; Sedam stavaka (bez teksta) za mjeoviti zbor, 1963; Umbrana (bez teksta) za 12 vokalnih solista, 1971. Solo-pjesme: No (D. Domjani); Silen, Pejza i Adieu (V. Vidri), 1944; Sijeno u noi, Patnja i Sve tee (G. Krklec), 1946 52. Studije; lanci; kritike. LIT.: K. Kovaevi, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. Isti, Muziko stvaralatvo u Hrvatskoj 1945 1965, Zagreb 1966. K. Ko.

SAKA, Branimir, kompozitor (Zagreb, 5. VI1918). Studij kompozicije zavrio 1941 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (F. Dugan st.). Profesionalnu muziku karijeru zapoeo 193739 kao dirigent Grafikog gudakog orkestra u Zagrebu. God. 194145 profesor na srednjoj koli Muzike akademije, 194648 muziki urednik i dirigent Radio-Zagreba, a zatim, nakon to je kratko vrijeme bio direktor Instituta za narodnu umjetnost (1948), 194950 ef muzikog odjela Radio-Rijeke. Od 1950 ponovno u Zagrebu ef redakcije ozbiljne muzike na Radiju i 1951-6l profesor na Dravnoj muzikoj koli. Utemeljitelj (1964) i do danas direktor Jugoslavenske muzike tribine u Opatiji, u ijem je okviru osnovao Muziki informativni centar (danas u sastavu Koncertne direkcije Zagreb); uz to 196173 stalni suradnik Zagrebakog muzikog biennala (1972-73 umjetniki direktor), a od 1975 redovni je profesor Akademije umetnosti u Novom Sadu. Uz stvaralaki rad bavio se muzikom publicistikom i kritikom (Vjesnik, Politika), odrao velik broj predavanja i ciklusa emisija na radiju, osobito s podruja suvremene muzike. God. 1965 osnovao eksperimentalnu grupu FON AT s kojom je 1967 na Muzikom biennalu u Zagrebu prikazao rezul tate vlastitih istraivanja kompleksne umjetnike ekspresije zvu ka, svjetla, pokreta i prostora, koju je nazvao -> fonoplastikom. Za svoja umjetnika ostvarenja dobio je vie priznanja, meu kojima i nagradu Vladimir Nazor (1969). Umjetnik iroka interesa, ije stvaralatvo odaje izrazitu te nju za traenjem osebujnih rjeenja, S. se uspjeno ogledao na raznim muzikim podrujima. Mnogo je izvornosti pok azao u tonskom tumaenju dramatsko - psiholokih situacija povezanih uz literarne sadraje, to se podjednako odnosi na Simfoniju o mrtvom vojniku, ostvarenu tradicionalnim muzikim govorom, kao i na Omaggio, Canto dalla commedia, u kojemu dolaze do izraaja tekovine suvremenog muzikog zbivanja. Naputajui tradicionalni zvuk, S. je u Tri sintetske poeme, prvoj jugoslavenskoj konkretnoj kompoziciji, uspio postii novu ekspresiju bez primjene muzikih instrumenata i ljudskih glasova u izvornom

SAKRITE OKTAVE I SAKRITE KVINTE (engl. hidden octaves and hidden fifths, exposed octaves and exposed fifths ili covered octaves and covered fifths, franc. octaves directes et quintes directes, njem. verdeckte Oktaven und verdeckte Quinten, tal. ottave nascoste e quinte nascoste), nastaju kad se dva glasa kreu paralelnim pomakom iz nekog drugog intervala u oktavu, odnosno u istu kvintu. Sakrite oktave izbjegavaju se tamo, gdje mogu proizvesti uinak, slian uinku paralelnih oktava, kao u pojedinim slua jevima, kad nastupaju u vanjskim glasovima, i to skokom u oba glasa ili samo u gornjem glasu:

ili kad nastaju paralelnim pomakom sa septime ili none, dakle s intervala koji su oktavi najblii:
^ ^

I sakrite kvinte se takoer izbjegavaju u pojedinim sluaje vima kad nastupaju u vanjskim glasovima:

(o- Paralelne oktave i paralelne kvinte, -> Kvinte rogova).

N. D.

264

SAKSOFON SALDONI
Francis S.). Tada je proiril a djelatnost i na objavljivanje si mene francuske muzike (A. Honegger, F. Poulenc, D. Milh Nakon smrti Francisa nakladu vodi njegova udovica. Od djeluje i podrunica u New Yorku. SALAMAN, Charles (Kensington), engleski pij; kompozitor i dirigent (London, 3. III 1814 23. VI 1901). nik E. Rimbaulta, Ch. Neatea i H. Herza; kao klavirski vi i kompozitor debitirao ve 1828 u Londonu. God. 1833 nastupao svake godine u londonskoj dvorani Hanover S Room, izvodei po prvi put u Engleskoj klavirske koncen Mendelssohna, C. M. Webera i W. A. Mozarta; od 1831 1 se i podukom. Bio je utemeljitelj i prvi tajnik drutva M\ Society of London (1858) i Musical Association (1874; ks pod nazivom Royal Association of Music). U prijateljskim c sima s Meverbeerom, Chopinom, Mendelssohnom, Moschel i drugim muzikim umjetnicima svoga doba, S. je znatno p nio podizanju muzikog ukusa u Engleskoj. Njegova crk djela izvodila su se u sinagogama kao i u kranskim crkv a od solo-pjesama, koje je komponirao na sedam jezika (tak i na latinskom i hebrejskom), najveu je popularnost stet Arie from Dreams of Thee.
DJELA. ORKESTRALNA: uvertira u D-duru 1830; Grand F; March in Honour of Victor Hugo, 1885. Opera Pickviick, 1889. VOKAi zborovi (Jubilee Ode in Memory of Shakespeare, 1830); oko 200 solo-pje idovski duhovni napjevi. LIT.: N. M. Temperley, Charles (Kensington) Salaman, MGG, XI,

SAKSOFON (engl. i franc. saxophone, njem. Saxophon, tal. sassofono), limeni duhaki instrument to ga je oko 1840 konstruirao A. Sax u Bruxellesu (patentiran je 1846 u Parizu). Instrument ima koninu cijev iroke menzure savijenu poput lule koja na donjem kraju zavrava ljevkastom zvunicom; na gornjem je kraju cijevi usnik s jednostrukim udarnim jezikom kao u klarineta. Du cijevi rasporeene su rupe (ima ih 1821) sa sistemom poklopaca. Budui da je cijev konino buena, na saksofonu se prepuhuje u oktavu (kao kod oboe). Zvuk saksofona veoma je izraajan i varijabilan: po timbru na granici izmeu zvuka limenih (roga) i drveni h duhakih instrumenata; snaniji je i puniji od klarineta, osobito u srednjim i niim registrima, te mjestimice poprima senzualni, sjetni karakter. Tehnike su mu mogunosti velike: prikladan je za izvoenje kanti lena, ukrasa (trilera), brzih pasaa, rastavljenih akorda i dinamikih gradacija. S. se gradi u razliitim veliinama, s razliitim osnovnim tonom. Potpuna porodica saksofona obuhvaa obino 7 instrume nata, i to: sopranino, sopran, alt, tenor, bariton, bas i kontrabas. Svi saksofoni su transpo-nirajui instrumenti. Za ples ne i vojne orkestre upotrebljavaju se saksofoni u Es i B, a za simfonijske orkestre u F i C. Opseg svakoga pojedinog instrumenta obuhvaa dvije i pol oktave, a zvui: na sopraninu (u Es), od des1 do ges3; na sopranu (u TENOR-SAKSOFON B) od as 2do des3; na altu (u Es) od 2 des do as ; na tenoru (u B) od As do es ; na baritonu (u Es) od Des do b1; na basu (u B) od xAs do des1; na kontrabasu (u Es) od x Des do as. Najvie se upotrebljavaju alt, tenor i bariton saksofon (soprani n o, bas i kontrabas veoma rijetko). Saksofoni se esto susreu u vojnim orkestrima, i to u Francuskoj i Belgiji (gdje ima 4-8 instrumenata u orkestru) te u Engleskoj i SAD. U simfonijskom orkestru upotrebljava se rjee, uglavnom za izvoenje solo partija (npr. u Ravelovoj instrumentaciji Slike s izlobe M. Musorgskog, u epizodi Stari dvorac); s. se najee pojavljuje u djelima fran cuskih kompozitora (npr. G. Bizeta, J. Masseneta, A. Thomasa, C. Saint-Saensa i dr.). Najira je primjena saksofona u plesnim i jazz sastavima.
LIT.: J. Kool, Das Saxophon, Leipzig 1931. E. Rosenkaimer, Das Sa xo p ho n in se ine n Fr iihz e ite n, M, 12. L. K oc hn it zky, Ad o lp he Sa x and His Saxophone, New York 1949. M. Perrin, Le Saxophone. Son his to ire, s a tec hn iq ue et s o n utilisa tio n da ns l'o rc hes t re, Pa ri 1 9 53. G. Karstadt, i>axinstrumente, MGG, XI, 1963. A. To.

SALAS VIl5, Vicente, ileanski muzikolog panjolskog' rijetla (Madrid, 29. I 1911 Santiago da Chile, 2. IX i< Studirao na Konzervatoriju u Madridu (R. Halffter); 1936 grirao u Francusku. Od 1939 u ileu; 1945 utemeljio i do ureivao asopis Revista Musical Chilena, a 194052 bio t Instituta de Extension Musical Muzikog fakulteta u San: (195258 direktor); od 1958 bio je direktor Instituta de Im gaciones Musicales.

DJELA: Sentimenta y expresion en la Muica, 1944; Musicos moden Chile, 1944; La iillima luz de Mozart, 1949; La Creacion musical en Chile 795/, 1952; Momentos decisivos en la muica, 1957; studije i lanci.

SALA, Nicola, talijanski kompozitor (Tocco-Caudio, Benevento, 7. IV 1715 Napulj, 31. VIII 1801). Uio! kod N. Faga i L. Lea na napuljskom Conservatorio della Pieta dei Turchini. Na istoj koli doao na glas kao izvrstan pedagog i u nizu godi na odgojio brojne napuljske muziare meu kojima G. Tritta, G. Farinellija, V. Fioravantija i G. Spontin ija. Meu njegovim djelima vredniji su instruktivni radovi, osobito kanoni.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Vologeso, 1737; Zenobia, 1761; Demetrio, 1762 i Merope. VOKALNA: oratorij Giuditta; 4 kantate; serenata. Crkvene kompozicije. INSTRUKTIVNA: solfeggi; traktat Regole di contrappunto (3 sv.), 1794; kanoni. LIT.: U. Prota-Giurleo, Musicisti sanniti, Samnium, 1928, 1. D. Di Chiera, Nicola Sala, MGG, XI, 1963.

SALAZAR, Adolfo, panjolski muzikolog i kompo, (Madrid, 6. III 1890 Mexico, 27. IX 1958). Muziku kod B. Perez Casasa i M. de Falle u Madridu i kod M. Ri u Parizu. God. 1914 18 glavni urednik asopisa Revista Mi Hispano-Americana; 191836 muziki kritiar mad ridskog El Sol. Utemeljio Sociedad nacional de muica, kojemu je godina bio sekretar (1915 22). God. 1938 39 kulturni i panjolske ambasade u Washingtonu, a zatim ivio u Me kao profesor historije muzike i muziki pisac. Raspon Salaza znanstvenog interesa nije se ograniavao samo na problemi panjolske muzike. Vie je radova posvetio odnosima mu; umjetnosti i drutvenoga razvoja. Temeljito je prouavao i ziku naega stoljea.
DJELA. SPISI: Andromeda. Ensayos criticos, 1921; Muica y mus ic hoy, 1928; Sinfonia y ballet, 1929; La Muica contempordnea en Espana, La Muica actual en Europa y sus problemas, 1935; El Siglo romdntico, (novo izd., pod naslovom Los grandes compositores de la epoca romdntica, 1 La Muica en el siglo XX, 1936; Muic a y sociedad en el siglo XX, 1939 grandes estructuras de la muica, 1940; La Rosu de los vientos eh la muica em 1940 (novo izd. pod naslovom Conceptos fundamentales en la historia de la m 1954); Forma y expresion en la muica, 1941; Los grandes periodos en la hi de la muica, 1941; Introduccion a la muica actual, 1942; La Muica en la soc europea (4 sv.; najvanije Salazarovo djelo), 1942 46; La Muica moc 1944 (engl. Music in Our Time, 1946); Sintesis de la historia de la muica, (II izd. 1947); La Danza y el ballet, 1949 (II izd. 1950, III izd. 1955); La sica como proceso historico de su invencion, 1950 (II izd. 1953); J. S. Bach, ] En torno a J. S. Bach, 1951; La Muica de Espana. La Mitsica en la cultura nola, 1953; La Muica en Cervantes y otros ensay os, 1961 (psthumno) i d KOMPOZICIJE: simfonijska pjesma Don Juan en los infiernos; Paisaj, orkestar; Eslampas za orkestar; Rubaiyat za gudaki kvartet; Arabia za I i gudaki kvartet; sonata za violinu i klavir; Zarabanda za flautu, violu i f preludiji za klavir; Romancillo za gitaru; 4 Letrillas de Cervantes za zbor. LIT.: M. Ouerol, Adolfo Salazar, MGG, XI, 1963.

SALA, Oskar, njemaki umjetnik na trautoniumu i kompo zitor (Greiz, Tiiringija, 18. VII 1910 ). Od 1930 suraivao sa F. Trautvveinom na izgradnji trautoniuma. God. 1949 52 razvio je S. taj instrument dalje i dao mu naziv Mixtur-Trautonium. Za ovo glazbalo pisali su kompozicije razni autori, meu njima P. Hindemith i H. Genzmer.
DJELA. Za elektronski orkestar: Concertino, 1953; Konzertante Variationen, 1953; Musik fiir elektronisches Schlagzverk, 1954; Musik fiir elektrisches Orchester, *954; koncert za Mixtur~trautonium i elektronske udaraljke, 1954; Elektro~ nische Tanzsuite, 1955.

SALDONI, Baltasar, panjolski kompozitor i muzik (Barcelona, 4. I 1807 Madrid, 3. XII 1889). Muziku u samostanu Montserrat, u Barceloni (M. Ferrer, F. Queroi Madridu (R. Carnicer). Od 1830 predavao na Konzervatorij Madridu, gdje je od 1840 bio profesor solo-pjevanja; neke godina vodio je orkestar u Teatro Espanol.
DJELA: simfonija A mi patria za vojniki orkestar i orgulje. Kom ije za klavir i za orgulje. DRAMSKA. Opere: Saladino e Ctotilde, ) Ipermnestra, 1838; Cleonice regina di Siria, 1840; Boabdil, 1846 i Guzm, bueno, 1855. Opereta El Triumfo dei amor, 1826. est zarzuela: El Rey y la turera, 1853; La Corte de Mdnaco, 1857; Los Maridos en las mdsearas, ] VOKALNA: kantate; himne; zborovi; solo-pjesme; dueti i dr. CRK NA: mise; moteti; Miserere; Stabat Mater; Rosario en cataldn i dr. SP Resena historica de la Escolanta de la Virgen de Montserrat, 1856; Efemerid musicos espanoles, 1860; Diccionario biogrdfico de efemerides des musicos espa (4 sv.): I, 1868; II, 1880; III i IV, 1881. Prirunici: Nuevo metodo de sol) canto i 24 Vocalizaciones. LIT.: A. Pena y Goni, La Opera espafiola y la muica dramatica en paiia, Madrid 1881. E. Cotarelo y Mori, Historia de la zarzuela, Madrid 1 J. Subird, Historia de la mui ca espafiola e hispanoamericana, Barce 1953. Isti, Baltasar Saldoni, MGG, XI, 1963.

SALABERT, francusko muziko nakladno poduzee. Osno vao ga je Edouard Salabert 1895 u Parizu. Nakon njegove smrti (1901) vlasnikom je postao njegov sin Francis (1884 1946) koji je poduzee u znatnoj mjeri poveao prekupivi postepeno tridesetak drugih francuskih muzikih naklada. U poetku na klada je objavljivala obradbe klasinih djela. Neto kasnije stekla je popularnost kao izdava chansona M. Chevaliera i Mistingu ette. God. 1927 postala je akcionarsko drutvo (predsjednik

Lijevo: KENTAUR S ROGOM. Portal crkve u Deanima, oko 1335; desno: SVIRA ROGA. Manastir Deani

RUSKA MUZIKA

I"

n
o a

SALES SALLE
SALES, Pietro Pompeo, talijanski kompozitor (Brescia, 1729 Hanau, 21. XI 1797). Kapelnik talijanske operne druine koja je medu ostalim gostovala u Kolnu, Bruxellesu i Lilleu; 1756 preuzeo vodstvo dvorske kapele kneza-biskupa u Augsburgu, odakle je zbog izvoenja vlastitih djela putovao u Italiju i Englesku, kao i u brojne njemake gradove. Poto je biskup bio istodobno i izborni knez od Triera, S. se sa dvorom preselio u Ehrenbreitstein i 1786 u oblinji Koblenz. S. je u drugoj polovini XVIII st. bio jedan od najuglednijih talijanskih kompozitora i kapelnika koji su djelovali na njemakim dvorovima.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 3 simfonije; 4 koncerta za embalo; sonata za embalo. DRAMSKA. Opere: Massanissa oder Die obsiegende Tren, 1752; Le Cinesi, 1757; L'Isola disabitata, Singspiel, 1758; Le Nozze di Amore e di Norizia, 1765; Antigona in Tebe, 1767; Antigono, 1769; Achille in Sciro, 1774; // re pastore. VOKALNA. Oratoriji: Oratorio per la feta del Santo Natale, 1756; Giefle, 1762; Passionsoratorium, 1772; Giuseppe riconosciuto, 1780; Gioas re di Giuda, 1781; La Betulia liberala, 1783; Affectus amantis, 1784; 5. Elena, 1791 i dr. Arije. Crkvene kompozicije. NOVA IZD.: sonatu za embalo obj. G. Benvenuti {embalisti Italiani del Setteeento, X, 1926). LIT.: F. Collignon, Aus dem Leben des Kurt ierischen Kapellmeisters Pietro Pompeo Sales, Festausgabe des Coblenzer General -Anzeigers, 1925. A. Layer, Pietro Pompeo Sales (de Sala), MGG, XI. 1963.

265

pozicije na bekom dvoru pa je vjerojatno iz toga potekla pria da je S. dao Mozarta otrovati. Na tu priu napisao je Pukin dramu prema kojoj je N. RimskiKorsakov komponirao operu Mozart i Salieri, 1898.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije.Koncerti: 2 za klavir; za violinu, violonelo i obou; za flautu i obou; za orgulje. Sonate za emba lo. DRAMSKA. 39 opera: Armida, 1771; La Fiera di Venezia, 1772; La Calamita dei cuori, 1774; La Scuola dei gelosi, 1778; La Dama pastorella, 1780; Der Rauchfangkehrer (Singspiel), 1781; Semiramide, 1782; Les Danaides, 1784; La Grolta di Trofonio, 1785; Prima la muica A. SALIERI. Rad F. Rehberga e poi le parole, 1786; Les Horaces, 1786; 1821 Tarare, 1787 (u talijanskom prijevodu L. Da Pontea kao Axur re d'Ormus, 1788); // Pastor fido, 1789; Palmira, regina di Persia, 1795; Falstaff, ossia le treburle, 1799; Annibalein Capua, 1801 i Die Neger, 1804. VOKALNA. Oratoriji: La Passione di Gesu Cristo, 1777; Le Jugement dernier, 1788 i Gesu al limbo, 1803. Vie kantata; terceti; dueti; 28 Divertimenti vocali uz klavirsku pratnju; Scherzi armonici (2 sv.) 2 4 glasni ka noni; arije. CRKVENA: 6 misa; rekvijem; 4 Te Deuma; moteti; litanije; psalmi i dr. ^ LIT.: I. Mosel, tJber das Leben und die Werke des Antonio Salieri, Wien 1827. A. Hermann, Antonio Salieri, Wien 1897. C. Serini, Antonio Salieri, RMI, 1926. K. Nutzlader, Salieri als Kirchenmusiker, SMW, 1927. G. Magnani, Antonio Salieri musicista legnaghese, Legnago 1934. A. Della Corte, Un Italiano all'estero, Antonio Salieri, Torino 1936. E. J. Luin, Documenti inediti sul Salieri, RMI, 1936. G. Barblan, II primo operista della Scala, La Scala, 1950. R. Haas, A. Salieris vergessene Familie, Festschrift M. Schneider, 1955. A. Bonaccorsi, Antonio Salieri e il suo Falstaff ossia Le tre buole, Volti musicali di Falstaff, Siena 1961. Isti, Antonio Salieri, RAM, 1963. O. Wessely, Antonio Salieri, MGG, XI, 1963. H. P.

SALEZA, Albert, francuski pjeva, tenor (Bruges kraj Ba yonne, 28. X 1867 Pariz, 26. XI 1916). Pjevanje studirao na Konzervatoriju u Parizu i tamo 1888 debitirao na Opera-Comiaue kao Mylio (Lalo, Le Roi d'Ys); jo iste godine nastupio na parikoj premijeri Verdijeva Otella u Operi. Gostovao u Bruxellesu, Monte Carlu, Nici, na londonskom Covent Gardenu (1898 1902), njujorkom Metropolitanu (18991901) i drugim svjetskim opernim pozornicama. Osobito se proslavio glavnim tenorskim ulogama u operama Romeo i Julija i Faust (Gounod), Otelio (Verdi) 1 Carmen (Bizet). SALGADO, Humberto Luis, ekvadorski kompozitor, pijanist i dirigent (Cavambe, 10. XII 1903 ). Sin i uenik Josea Francisca Salgadoa Ayale na Konzervatoriju u Quitou, gdje mu je u klaviru uitelj bio S. Duran; diplomirao 1928 i odmah za poeo karijeru koncertnog pijaniste i dirigenta. God. 193468 profesor na Konzervatoriju u Quitou (od 1952 direktor), od 1969 profesor na tamonjem Inter-American Institute za crkvenu muziku. Suradnik asopisa El Comercio i El Diario del Ecuador. Kao kompozitor bio je pod utjecajem impresionista i Schonber-gove dodekafonske tehnike.
DJEL A (izbor). ORKESTRALNA. Sedam simfonija: I, Ecuatoriana, 1945 (prer. 1949); II, Sintetica, 1949; III, A. D. H. G. E., 1955; IV, 1957; V, Neorromantica, 1958; VI, za gudae i timpane, 1968 i VII, 1970. Simfonijske pjesme: Alborada za zbor i orkestar, 1936 i Sismo, 1949. Koncerti: za violinu, 1953; za violu, 195556; 3 koncerta za klavir: I, Consagracion de las virgines del Sol, 1941; II, Conderto fanlasia, 1948 i III, 1958 59. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1943 i 1958; duhaki kvintet, 1958; kompozicije za violinu i klavir i za violonelo i klavir. KLAVIRSKA. 2 sonate: I, Sonata dramalica, 1950 i II, 1951; 5 rapsodie ecuatoriane, 1932 47 i dr. DRAMSKA. Opere: Cumanda, 194054 i Eunice, 195657 (prema Sienkiewiczevu romanu Quo vadi?). Opera-balet Escenas de corpus, 1949. Baleti: ElAmano, 1947; Lidsca, 1949 i Et Dios Tumbal, 1952. Scenska muzika. Zborovi; solo-pjesme. Na pisao La Muica vernacular ecuatoriana, 1952.

SALICUS (od lat. salire skakati), u neumatskoj notaciji ukrasna neuma za uzlazni niz od tri, etiri ili vie tonova. U sred njovjekovnim rukopisima biljeila se -n ili -^ . U koralnoj notaciji razlikuje se od scandicusa odijeljenim poloajem prve note i ritmikom istaknutou druge note. U liturgikim knjigama vatikanskog izdanja biljei se i SALIERI, Antonio, talijanski kompozitor i dirigent (Legnago kraj Verone, 18. VIII 1750 Be, 7. V 1825). Uio u Veneciji, kod G. Pescettija i F. Pacinija, a od 1766 kod F. L. Gassmanna koji ga vodi u Be, brine se i za njegovu opu naobrazbu i uvodi ga u dvorsku kapelu. U Beu se usavrava kod Glucka, nastojei da usvoji njegov stil; 1774 postaje dvorski kompozitor i dirigent talijanske opere. God. 177880 boravi u Italiji i komponira ope re za kazalita u Rimu, Veneciji i Milanu. Iduih godina S. postie sve vee uspjehe u Parizu i Beu, kamo se vraa 1788 i postaje dvorski dirigent i direktor opere. U Beu je S. bio na glasu kao izvrstan pedagog. Kod njega su uili L. v. Beethoven, pa F. Schubert, F. Liszt, J. Weigl, J. N. Hummel i dr. Kao Gluckov sljedbenik S. je usvojio principe i karakteristike njegova stila, ali je zadrao i neke tipino talijanske crte. Tako se njegova najbolja opera Les Danaides odlikuje smislom za dramatski razvoj (to odaje utjecaje Gluckovih reformnih ideja) i jasnoom melodijskih linija koje dominiraju itavom muzikom strukturom djela. Njegove crkvene kompozicije, pisane u stilu beke klasike, odaju majstora u vladanju kontrapunkt skom tehnikom. Salierijev odnos prema Mozartu nije posve rasvijetljen. Pretpostavlja se da je S. intrigirao protiv Mozarta bojei se za svoje

SALIGNAC, Eustase Thomas, francuski pjeva, tenor (Ge nerac kraj Nimesa, 19. III 1867 Pariz, 1945). Uio na Konzervatoriju u Parizu (E. Duvernoy) i tamo 1893 debitirao na Opera-Comique. God. 1896 1903 solist njujor kog Metropolitana i 18971904 londonskog Covent Gardena, 191314 bio je direktor Opere u Nici. U Parizu je sudjelovao na praizvedbama opera Les Picheurs de Saint-Jean (Widor), Le Chemineau (Leroux), La Habanera i La Jota (Laparra), La Brebis egaree (Milhaud) i El Retablo de Maese Pedro (De Falla). God. 1926 postao je umjetniki direktor parike Opera-Comique; uz to je 192333 predavao pjevanje na Amerikom konzervatoriju u Fontainebleauu i od 1924 bio profesor deklamacije na Konzervatoriju u Parizu. S. je 1922 utemeljio i do 1939 ureivao muziki asopis Lyrica, 1925 organizirao je prvi Pjevaki kongres, a 193337 vodio je natjecanja mladih pjevakih umjetnika. SALIMBENI, Felice, talijanski pjeva, sopran, kastrat (Mi lano, 1712 Ljubljana, potkraj VIII, 1751). Pjevanje uio kod N. Porpore u Napulju; na opernoj pozornici debitirao 1731 u Rimu u Hasseovoj operi Cajo Fabrizio i odmah zapoeo uspjenu umjetniku karijeru u Milanu, Veneciji i drugim talijanskim gradovima. God. 173339 pjevao je u Beu, 174350 na dvoru Friedricha Velikog u Berlinu i zatim u Dresdenu. Umro je u Ljubljani na proputovanju u domovinu. Svoje najvee kreacije ostvario je u operama Demetrio (Gluck), Catone in Utica (Graun), Ipermnestra i Didone abbandonata (Duni), Alessandro nelle Indie i Leucippo (Hasse). SALINAS, Francisco de, panjolski muziki teoretiar (Burgos, 1. III 1513 Salamanca, 13. I 1590). Slijep od desete godine; muziku studirao na Univerzitetu u Salamanki. Od 1538 u Rimu; 1558 postao orgulja kapele panjolskog vicekralja u Napulju. U panjolsku se vratio 1561; 156787 bio je profesor muzike na Univerzitetu u Salamanki. Tamo je 1577 izdao traktat De muica libri VII, in quibus ejus doctrinae veritas tam quae ad harmoniam, quam quae ad rhytmum pertinet juxta sensus ac rationis judicium demonstratur... (faksimil objavio M. S. Kastner 1958). U tom djelu S. samostalno razrauje ideje G. Zarlina, osobito dualistiki princip u harmoniji i poglavlje o starim to nusima. Ta je rasprava vana za upoznavanje panjolske muzjke XVI st. i narodnih napjeva, koje je S. u panjolskoj prvi zapisivao.
LIT.: J. B. Trend, Francisco de Salinas: a Sixteenth -Century Collector of Folksongs, Music and Letters, 1927. E. Lowinsky, A Treatise on Text Underlag by a German Disciple of Francisco de Salinas, Festschrift H. Besseler, Leipzig 1961. C. V. Palisca, Francisco de Salinas, MGG, XI, 1963.

SALL, Marie, francuska plesaica (?, oko 1707 Pariz, 27. VII 1756). Ki akrobata, nastupala ve kao dijete u pantomi mama u Londonu; kao plesaica debitirala 1718 na sajmu Saint -Laurent u Parizu. Klasini balet uila kod F. Prevost i prvi put nastupila na pozornici Parike opere 1727. Njezina sjajna umjet nika karijera odvijala se istodobno na Parikoj operi i londonskom Covent Gardenu, gdje se 1734 posebno istakla u baletnoj pantomimi

266

SALLE SALOMON
za sopran, 4 violonela i udaraljke; Requiem profanum za soliste, orgulje, i gudaki orkestar, 1969. Zborovi (Catullus amans, 1965; Kuun kasvot, solopjesme: Lenore, 1964; 3 francuske pjesme, 1964. White Label za mai fonsku vrpcu. SPISI: Vuosistamme musiikki (Muzika naega stoljea), Sointuanalyysi (Harmonijska analiza), 1968; Das musikalische Material um Behandlung bei Ligeti, 1969.

Pygmalion. Tom je prilikom zamijenil a teki barokni kostim laganom muslinskom tunikom. Bio je to revolucionaran potez kojim je S.^ uz ostalo, eljela reformirati baletnu umjetnost. Iako ju je nekolicina velikih umjetnika podupirala, njene ideje nisu nailazile na razumijevanje u Parizu. Izuzetnu popularnost stekla je vie profinjenou interpretacije nego tehnikim umijeem pa se smatra pionirom tzv. ballet d'action. Istakla se u francuskim baletima Fetes venitiennes i L'Europe galante (Campra), Les Indes galantes (Rameau), a u Londonu osobito u Handelovim operama.
LIT.: E. Dacier, Mile Salle, Pari 1909. C. W. Beaumont, Three French Dancers of XVIIIth Century, London 1934. P. Migel, Marie Salle, The Ballerinas, New York 1972.

SALMHOFER, Franz, austrijski kompozitor (Be, 1900 22. IX 1975). Studirao u Beu na Muzikoj akademi Schreker, F. Schmidt) i na Univerzitetu (G. Adler). God. 19 45 dirigent bekoga Burgtheatera, od 1945 direktor Dravne < i J95563 Volksopere. Nastavljajui kasnoromantinu trad S. u svojim kompozicijama obiluje pjevnom metodikom i zr kom, rafiniranom orkestracijom te postie uspjele dram efekte, a mjestimice, osobito u melodici, dah puke svjein
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1948 i 1955; koncert za vi 1950; koncert za violionelo i komorni orkestar, 1927; dvostruki konc violinu i violonelo; koncert za trublju, 1922; uvertire; Kammersuite i > KOA1ORNA: gudaki trio; 6 gudakih kvarte ta, klavirski kvartet i dr. nata za klavir. DRAMSKA. Opere: Dame im Tranm, 1935; Izvan '. senko, 1938; Das Werbekleid, 1943 i Dreikb'nigsoper, 1945. Baleti: Das lo Phantom, 1927; Der Taugenichts in Wien, 1930; Osterreichische Bauernho 1933 i Weihnachtsmarchen, 1933. Scenska muzika za vie od 300 dramskih Filmska muzika. Simfonijska melodrama Der geheimnisvolle Tron 1924; solo-pjesme {Das heitere Herbarium, 1951). LIT.: E. VCerba, Franz Salmhofer, Osterreichische Musikzeits 1947. R. Stnckhanmer, Franz Salmhofer, MGG, XI, 1963.

SALLINEN, Aulis (Heikki), finski kompozitor (Salmi, 9. IV 1935 ). Studij kompozicije zavrio 1960 na akademiji Sibelius u Helsinkiju (A. Merikanto, J. Kekkonen). God. 1960 70 nadzornik Simfonijskog orkestra Finskog radija u Helsinkiju, od 1965 predaje kontrapunkt na akademiji Sibelius.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za komorni orkestar; koncert za violinu, 1968; varijacije za violonelo i orkestar, 1961; Me'tamorphoses za klavir i komorni orkestar, 1964; Mauermusik, 1962; 14 Juventas Variations, 1963; Chorali za duhaki orkestar. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, 19 58; 11, Canzona, 1960 i III, Some Aspects of Peltroniomi Hendriks* Funeral March, 1969; Serenata za 2 duhaka kvarteta, 1963; Ouattro per quattro za obou, vio linu, violonelo i embalo, 1964 65; Elegy for Sebastian Knight za violonelo solo, 1964; Cadenze za violinu solo, 1965. Notturno za klavir. Chaconne za orgulje, 1970. Balet Variations sur Mallarme, 1967.

SALMANOV, Vadim Nikolajevi, sovjetski kompozitor (Petrograd, 4. XI 1912 ) Studij klavira zavrio na muziko-pedagokom institutu Gnjesin u Moskvi i tamo zapoeo 1945 nastavniku karijeru kao asistent. Sada (1975) je profesor na Konzervatoriju u Lenjingradu.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1952; II, 1959 i III. 1963; JlemCKan cuMtftouun, 1962; koncert za violinu, 1964; sona ta za gudaki orkestar 1 klavir, 1961; simfonijska slika Jlec, 1948; suita tlojmuuecKue KapmunKu (po H. Ch. Andersenu), 1955; CnaaHHcKuu xopoeod, 1952. KOMORNA. e tiri gudaka kvarteta: I, 1945 (prer. 1956); II, 1947; III, T961 i IV, 1963; 2 klavirska trija, 1946 i 1948; klavirski kvintet, 1947. Za violinu i klavir: sona ta, 1946; 5 lirskih kompozicija, 1954 i dr. Kompozicije za klavir. Balet tJenoeeK, 1964. VOKALNA: oratorij Heehtaduamb (po A. Bloku), 1957; simfonijska pjesma 3oji za sopran i orkestar 1951; zborovi; solo -pjesme. Scenska i filmska muzika.

SALMINGER (Salbinger, Salblinger), Sigmund, maki muziki nakladnik XVI st. U Augsburgu objavljivao z kompozicija, meu kojima se nalaze i djela manje poz autora. Prvi izdao potpunu zbirku psalama na njemakom, pisao i teoretsko djelo Gradatio sive Scala principiorum t musicae. \
LIT.: M. Schletterer, Sigmund Salminger, MFM, 1889. F. Kraut Sigmund Salminger, MGG, XI, 1963.

SALMEN, Walter, njemaki muzikolog (Paderborn, 20. IX 1926 ). Muzikologiju studirao u Heidelbergu, doktorirao 1949 na Univerzitetu u Miinsteru. God. 1950 55 asistent u Arhivu za njemaki narodni melos u Freiburgu im Breisgau; od 1961 docent na Univerzitetu u Saarbriickenu; od 1967 profesor i direktor Muzikolokog instituta Univerziteta u Kielu. Meu suvremenim njemakim folkloristima S. je jedan od naj istaknutijih. Njegov znanstveni interes obuhvaa sva razdoblja u razvitku njemakog folklora, kao i folklor drugih zemalja.
DJELA. SPISI: Das Lochamer Liederbuch, 1951; Vermeintliches und vjirkliches Volkslied im spdten Mittelalter, Kongressbericht Luneburg, 1950; Weihnachtsgesdnge des Mittelalters in zvestfdlischer Aufzeichnung, KMJB, 1952; Die Schichtung der mittelalterlichen Musikkultur in der ostdeutschen Grenzlage, 1954; Tovjards the Exploration of National Idiosyncrasies in Wandering Song -tunes, Journal of the International Folk Music Council, 1954; Die Bedeutung Niirnbergs fiir das ostmitteleuropdische Musikleben im 15. und 16. Jahrhundert, Zeitschrift fiir Ostforschung, 1954; Werdegang und Lebensfulle des Oswald von Vfolkenstein, Muica Disciplina, 1953; Die Tanzmusik im deutschen Mittelalter (sa W. Wiorom), Zeitschrift fur Volkskunde, 1953; Zur Melodik des spdthofisch-Burgerlichen Minnesanges, Rheinisch-Westfalische Zeitschrift fiir Volkskunde, 1954; F. Schuberts Verhdltnis zur Volksmusik, Forschungen und Fortschritte, 1955 i Die internationale Wirksamkeit slamischer und magyarischer Musiker vor 1600, Svntagma Friburgense, 1956; Das Erbe des ostdeutschen V olksgesanges, 1956; Das Volkslied in Westfalen, Der Raum Westfalen, 1958; Der fahrende Musiker im europdischen Mittelalter, 1960; Herder und Reichardt, Herderstudien, 1960; European Song 1300 -7530, New Oxford Historv of Music, III, 1960; Goethe und Reichardt, jahrbuch der Sammlung Kippanberg, 1963; Geschichte der Musik in Westfalen bis 1800, 1964; Zur Gestaltung der Themes russes in Beethovens op. 59, Spomenica W. Wiora, 1967; Beitrdge Spaniens und Portugals zur Musikentzvicklung in Mitteleuropa, Studia Musicologica, 1969 i dr. IZDANJA: Liederbuch der Anna von Kbln, 1954 (sa J. Koeppom); Ostdeutscher Minnesang, 1958 (sa M. Langom); Gesamtausgabe der Goethe Vertonungen von J. F. Reichardt, Das Erbe deutscher Musik, LVIII LXIX; Die Lieder Oswalds von Wolkenstein, 1962 (sa K. K. Kleinom) . Ureivao brojne kolek tivne publikacije, medu njima Festgabe fiir J. Muller-Blattau zum 65. Geburtstag, 1960 i Der soziale Status des Berufsmusikers vom 17. bis 19. Jahrhundert, 1970.

SALMON, Thomas, engleski muziki teoretiar (Lor 24. VI 1648 Mepsal, pokopan 1. VIII 1706). U svom 1 An Essay to the Advancement of Musick... predlae kao no da se tonovi biljee na crtovlju, ne notnim znakovima nege etnim slovima imena tonova (to je ve bio pokuao Guido dV zo u XI st., jo prije nego to je utemeljio modernu nota* Bavio se i problemom ugodbe.
DJELA: An Essay to the Advancement of Musick, by casting away th plexity of different Cliffs, and uniting ali sots of Musick in one universal cha\ 1672 (latinski pod naslovom De augenda muica, 1667); A proposal to p> Musick in Perfect and Mathematical Proportions, 1688; The Theory of Reduced to Arithmetical and Geometrical Proportions, Philosophical Transa* 1705. LIT.: i?. A. Herman, Thomas Salmon, MGG, XI, 1963.

SALO, Gasparo da -> Gasparo da Salo SALOMAN (Salomon), Siegfried, danski violinist i 1 pozitor (Tonder, 2. X 1816 Dalaro, vedska, 22. VII li Sin i uenik Isaca Salomona, kantora sinagoge u Kobenha nastavio je studij kod H. S. Paullija, F. Frohlichea i J. P. E. I manna (kompozicija) i kasnije kod K. Lipinskog (violina) u I denu. Od 1843 u Kebenhavnu, pedagog i kompozitor, od na koncertnim turnejama kao violinist, a od 1850 kao pr< svoje ene, pjevaice Henriette Nissen, u Rusiji, vedskoj, skoj, Njemakoj i vicarskoj. Od 1859 ivio je u Petrogradu, je njegova ena postala profeso r pjevanja na Konzervatc Poslije njezine smrti (1879) preselio se u Stockholm.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Ouverture du'poeme Frithjofs Sa, E. Tegner; Romance za violinu i klavir. DRAMSKA. Opere: Tordens i Dynekilen, 1844; Diamantkorset, 1847; Das Korps der Rache, 1850; Flyk fran Estrella, 1867; Karpatska rua (na ruskom), 1868; / Bretagne i Le Lifvet. Solo-pjesme i dr. LIT.: D. Frykhmd, Henriette Nissen, Siegfried Saloman, Halsinj 1929. N. Schierring, Siegfried Saloman (Salomon), MGG, XI, 1963.

SALMENHAARA, Erkki, finski kompozitor (Helsinki, 12. III 1941 ). Kompoziciju studirao kod J. Kekkonena na akademiji Sibelius u Helsinkiju i kod G. Ligetija u Beu; diplomi rao 1964; studij muzikologije s doktoratom zavrio 1967 u Hel sinkiju (E. Tawaststjerna). Od 1963 muziki kritiar dnevnika Helsingin Sanomat, a od 1966 lektor Muzikolokog instituta Uni verziteta u Helsinkiju.
DJ ELA. O RK ES TRALN A. Tri s i mfo nij e : I, Cresc en d i 1 96 2; II, 1 96 3 66 i III, 1964; Chacona; koncert za klavir; koncert za 2 violine i 2 recitatora; Le Bateau ivre za komorni orkestar, 1965; simfonijska pjesma La Fille en mini-'jup, 1967. KOMORNA: Elegy 1 za 3 flaute, 2 trombona i bas, 1963; Elegy 2 za 2 gudaka kvarteta, 1963; duhaki kvintet, 1964; Composition za gudaki kvartet, 1963; Composizione 3 za violinu, klarinet, gitaru i udaraljke, 1963; gudaki trio, 1961; sonata za violonel o i klavir, 1960; Elegy 3 za violonelo solo, 1965. Kompozicije za klavir i za orgulje. ELEKTRONSKA: Pan and echo; Information Explosion, 1967. VOKALNA: kantata La Clarte vibrante

SALOMON, Johann Peter, njemaki violinist i ko mpo (Bonn, krten 20. II 1745 London, 25. XI 1815). Poslije likih uspjeha postignutih na turneji 1765, postao je kono majstor orkestra princa Henrika Pruskog u Rheinsbergu. < 1781, nakon to je orkestar rasputen, S. odlazi u Pariz i z u London. Ondje na stupa solistiki i kao koncertni maj svira u gudakim kvartetima i dirigira orkestrima. S. je utemeljio samostalne operne koncerte i 1813 bio jedan od ( vaa Filharmonijskog drutva. On je prvi upoznao londo: publiku s djelima Havdna i Mozarta. Salomonu je Haydn svetio svoje tzv. Londonske simfonije, a napisao je za njega i s posljednje kvartete.
DJELA: 6 sola i 6 sonata za violinu i violonelo. DRAMSKA. O Les Recruteurs, 1770; Le Se'four du bonheur, 1774; Titus, 1774; La Rei Golconde, 1776 i The Fair Maid of Kent, 1795. VOKALNA : oratorij Hi manje kompozicije za pjevanje i dr. LIT.: H. C. R. Landon, The Symphonies of J. Haydn, London 195 Isti, The Collected Correspondance and London Notebooks of J. Haydn, don 1959. E. Badura-Shoda, Johann Peter Salomon, MGG, XI, 191

SALOMON, Karei (Karl), izraelski kompozitor, dirige pjeva (Heidelberg, 13. XI 1897 Jerusalem, 15.1 1974)- U

SALOMON SALVIOLI
Ph. Wolfruma u Heidelbergu i R. Straussa u Berlinu. God. 192026 bio je dirigent u Hamburgu; 193132 nastupa na njemakim scenama kao glumac i pjeva (bariton). Od 1933 muziki direktor Univerziteta u Jeruzalemu, od 1936 direktor muzikog odjela Palestinskog radija, a od 1948, poslije proglaenja izraelske drave, Radio-Izraela (Kol Yisrael), na kojemu je od 1958 vodio inozemnu sekciju. Kao kompozitor inspirira se folklorom mediteranskih naroda.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1949 i 1950. Koncerti: za klavir, 1947; za violonelo, 1948 i za Glocksnspiel, 1948. Arija i plesovi za violinu i orkestar; Yavneh Overture, 1948; partita za gudae, 1948 (takoer u verziji za violinu i orkestar); rapsodija Dahlia, 1954; varijacije Eli-Eliyahu, 1958 i dr. Divertimento za gudaki kvartet i dr. komorne kompozicije. Klavirske kompozicije. Opere David und Goliath, 1930 (nova verzija 1956) i Nedarim, 1955. Zborovi; solo-pjesme. Obradbe narodnih pjesama.

267

SALONSKA MUZIKA, vrst muzike za razonodu. Vreme njena procvata pada od druge etvrtine XIX do poetka XX v. i podudara se sa periodom prosperiteta graanskog drutva, iji je ona produkt. Nastala je kao umetniki manje vredni izdanak kamerne muzike aristokratskih salona XVIIXVIII v. U poslednjim decenijima naglo je potiskuje novija komercijalizovana zabavna muzika. Salonsku muziku karakteriu uglaenost, sladunjava sentimentalnost, a ukoliko se radi o solistikoj muzici (naroito za klavir i za violinu oko 18301860) i virtuozni sjaj bez dublje sadrine. Tipini predstavnici salonskog virtuoziteta bili su pijanisti Kalkbrenner, Herz, Hiinten (protiv kojih je Schumann ratovao perom u Neue Zeitschrift fiir Musik), a i Liszt mu je priloio obol svojim galopima i operskim fantazijama. v. Pe. SALONSKI ORKESTAR, manji instrumentalni ansambl namenjen izvoenju salonske muzike. Njegovo jezgro ine klavir i violina, ili klavirski trio, ili klavirski kvartet. S vremenom su se oformila tri razliita tipa salonskog orkestra: beki sastav: klavir, harmonijum, prva violina, obligatna violina, violonelo ad libitum i udaraljke; berlinski sastav: klavir, harmonijum, violina I (even tualno i II), viola, violonelo, kontrabas, flauta, klarinet, kornet, trombon i udaraljke i pariki sastav: klavir (bez harmonijuma), violina, violonelo, kontrabas, flauta, kornet i udaraljke. U veli kim sastavima pojedini od ovih instrumenata mogu biti viestruko zastupljeni, ili im se dodaju i drugi, u novije vreme pre svega saksofoni i limeni duvaki instrumenti, jer zabavni ansambli obino sviraju i muziku za igru. V. Pe. SALPHINX (salpinks), duhaki instrument antikne Grke, srodan idovskom ofaru i rimskoj tubi, pretea dananje trublje. SALTARELLO (saltarella; od tal. saltare skoiti, skakati), brz, ivahan ples u 6/8 mjeri, podrijetlom iz srednje Italije, ra iren u Italiji, panjolskoj i drugim zemljama zapadne Evrope, osobito oko 140a1600. S. je -> Nachtanz i plesao se redovito nakon passamezza, rjee nakon pavane. Najstariji sauvani pri mjeri potjeu iz XIV st. S. je est u tabulaturama za lutnju i drugim zbirkama instru mentalne muzike (Fitzzvilliam Virginal Book). Kao narodni ples neto je polaganiji, a zadrao se u Italiji sve do XIX st. Melodije narodnih saltarella upotrijebili su meu ostalima F. Men delssohn (finale Talijanske simfonije, 1833) i H. Berlioz (Harold en Italie, 1834 i Le Carnaval romain, 1844).
LIT.: C. Gozi, E'Saltarel Sammarines, San Marino 1937. M. V. Trasi, II Saltarello nelle sue forme e nei suoi aspetti, Ricreazioni, 1950. L. Moe, Saltarello, MGG, XI, 1963. M. Kun.

i drugdje te stekla veliki ugled kao izrazita wagnerijanka. God. 191113 proslavila se u Bavreuthu kao Sieglinde (Walkiira) 1 Kundrv (Parsifal), a u Londonu jo kao Izolda. Do 1914 bila je prvakinja Opere u Chicagu, a onda se zbog bolesti povukla iz javnog muzikog ivota te je ivjela u Milanu. SALVADOR, Henri (pravo ime Henri Gabrielle), francuski kompozitor i ansonjer (Cavenne, Francuska Gvajana, 18. VII 1917). Od 1924 u Parizu, studira muziku te zapoinje ka rijeru kao bubnjar i gi tarist. God. 1935 angairan kao pjeva i gitarist u orkestru Raya Venture s kojim odlazi 1942 na turneju po Americi. Poslije rata proslavio se kao interpret ansona i filmski glumac (komiar). Svestran i duhovit, postao je jedinstvenim show-manom francuskih pozornica, po karakteru blii ameri kom i latinsko-amerikom tipu pjevaa-zabavljaa. Zajedno s Borisom Vianom S. je meu prvima u Francuskoj (pod pseudo nimom Henri Cording), lansirao rock'n'roll. Pored komponiranja pie i tekstove; najpoznatije su mu ansone: Ma doudou, Maladie d'amour, Le petit Indien, Dans mon ile, Le Loup, La Biche et le chevalier i L'Abeille et le papillon.
LIT.: F. Schmidt, Das Chanson, Ahrensburg i Pari 1968.

SALVADOR-DANIEL, Francesco, francus ki muziki pisac panjolskog podrijetla (panjolska, oko 1831 Pariz, 24. V 1871). Sin muzikog pisca, autora nekoliko prirunika, studirao na Kon zervatoriju u Parizu; 1853 66 boravio u Aliru kao nastavnik na arapskoj koli i proputovao Maroko, Tunis i Egipat. Od 1866 organizirao u Parizu koncerte orijentalne muzike u Maison Pompeienne, kao i popularne koncerte u ulici St.-Denis. Po uvjerenju socijalist, pisao je u ljeviarskim listovima, borei se za Komunu, koja ga je 13. V 1871 imenovala direktorom Konzervatorija. Nekoliko dana kasnije poginuo je na strani pobunjenika u ulici Jakob.
DJELA: La Musique arabe, ses rapports avec la musique grecque et le chant gregorien, 1863; Le Personnage regnant, 1867; La Complainte de Vogre, 1867. lanci: Essai sur l'origine et les transformations de quelques Instruments, Espana artistica, 1858; Fantaisie sur une flute double: instrument arabe, Revue Africaine, 1866; Notice sur la musiaue kabyle, Poesies populaires de la Kabvlie de Jurjara, 1867 i dr. Kompozicije za orkestar, za violinu i klavir; zborovi. LIT.: J. B. Weckerlin, Francesco Salvador-Daniel, Le Menestrel, 1871. A. de Ternant, The Director of the Pari Conservatoire of Music during the Commune, British Bandsman, 1889. H. G. Farmer, Francesco Salvador-Daniel, MGG, XI, 1963.

SALVATORE, Giovanni, talijanski kompozitor i orgulja (Castelvenere, Benevento, oko 1610 Napulj, oko 1688). Uio vjerojatno kod G. M. Sabina. Sveenik; djelovao u Napulju, od 1641 kao orgulja u crkvi 5. Severino i kasnije kapelnik i orgulja u crkvama 5. Lorenzo i Del Carmine. Uz to je 1662-73 predavao na Conservatorio della Pietd dei Turchini i od 1675 do smrti na Conservatorio dei Poveri di Gesti Cristo. Smatra se da mu je uenik bio A. Scarlatti.
DJELA. ORGULJSKA: 2 tokate; Ligature Durezze; Capriccio dei I tono. CRKVENA: Ricercari a 4 v. Canzoni francesi, toccate et versi per rispondere nelle Alesse con l'org. al choro, libro 1, 1641; mise za 4 i 5 glasova; Stabat Mater; 2 Salve Regina; psalmi; moteti; Canticum trium puerorum a 4 chori concertati, 1657; Responsorij de' tre Notturni dell'Uffisio dei Defonti za 4 glasa i b. c. LIT.: U. Prota-Giurleo, Due campioni della scuola musicale napoletana (Don G. Salvatore, Don G. Strozzi), L'Organo, 1962. O. Mischiali, Giovanni Salvatore, MGG, XI, 1963.

SALTATO (saltando; tal. saltare skoiti, skakati; franc. sautille), vrsta staccata na gudakim instrumentima; postie se kratkim potezima sredinom gudala. S. je vrlo briljantan efekt, a moe se izvesti i glasno i tiho. Obiljeava se tokom ispod ili iznad notne glave. Klasina violinska literatura ne poznaje saltato. Prvi ga je primijenio N. Paganini. ALTER, Lionel Paul, en gleski pijanist, embalist i mu ziki pisac (London, 8. IX 1914 ). Studirao na Royal Academy of Musie u Londonu i na St. John's Collegeu u Cambridgeu; postigao akademske stupnjeve Bachelor of Music (1936) i Master of Arts (1939). Nastupao kao solist na radiju i televiziji u Engleskoj, Francuskoj, Italiji i vedskoj; 195055 direktor programa Festivala u Edinburghu i 195667 muziki producent engleskog radija i televizije. Bavi se i muzikom kritikom (The Gramophone, The Music Teacher, Musical Times, The Listener).
DJELA. KOMPOZICIJE: Schottish Reel za 2 klavira i orkestar, 1946; 14 Miniatures za klavir, 1951; zborovi; solo-pjesme. SPISI: Going to a Con-cert, 1950; Going to the Opera, 1952; The Musician and his World. Preveo na engleski libreta Turandot (Busoni) i Seraphina (Sutermeister). Izdao djela F. Cavallija, D. i A. Scarlattija, J. Gibbsa i G. F. Handela.

SALTZMANN-STEVENS, Minnie, amerika pjevaica, sopran (Bloomington, Illinois, 17. III 1874 Milano, 25. I 1950). Pjevanje uila kod J. de Reszkea u Parizu; debitirala 1909 na Covent Gardenu u Londonu kao Briinnhilda (Wagner, Walkiird). Gostovala u Parizu, Berlinu, Bruxellesu, Madridu, Lisabonu

SALVI, 1. Lorenzo, talijanski pjeva, tenor (Bologna, 4. V 1810 16. I 1879). Debitirao u manjoj ulozi 1830 u Napulju (Donizetti, Diluvio universale), a zatim pjevao u Zadru, Rimu i Genovi; 1839 prvi put nastupio u Milanskoj Scali (Ricci, Duello sotto Richelieu) i tamo sudjelovao na praizvedbama Verdijevih opera Oberto conte di S. Bonifacio (1839) i Un Giorno di regno (1840). God. 1843 gostovao je prvi put u parikom The'atre-Italien kao Edgardo (Donizetti, Luda di Lammermoof), svojoj naj uspjelijoj opernoj kreaciji, nakon ega slijede njegovi nastupi u Petrogradu (184548), Londonu (1847), New Yorku (1850) i Habani (1850 51). U SAD odrao je jo niz koncerata (1851) i tada se povukao s pozornice. 2. Adelina (rod. Spech), pjevaica, sop ran (Milano, 18. VIII 1811 Bologna, VIII 1886). ena Lorenza; kazalinu ka rijeru zapoela ve sa 14 godina, te je zauzimanjem znamenite M. F. Malibran debitirala u Londonu kao Pa (Rossini, Conte Ory). Golemi uspjeh otvorio joj je vrata talijanskih opernih po zornica, pa je u kratko vrijeme ostvarila niz velikih kreacija, po sebno u operama Mjesearka (Bellini), Torauato Tasso (Donizetti), Nina pazza per amore (Paisiello), Vestalka (Spontini), / Briganti i // Giuramento (Mercadante) i Norma (Bellini). God. 1840 po vukla se iz javnog umjetnikog ivota i nastanila u Bologni, gdje je niz godina bila traeni uitelj pjevanja. SALVIOLI, Giovanni (pseudonimi Livio Nisio Galvani i Luigi Lianovosani), talijanski muziki pisac (Venecija, 13. V 1814 9. I 1893). Ljubitelj muzike, sakupio je golemi broj opernih libreta i zapoeo sastavljati katalog talijanskih opera, izvedenih od poetka te muzike vrste do njegova vremena. Djelo

268

SALVIOLI SAMBA
DJELA: The Enchanted Ile za harfu i orkestar, 1919. KO A koncert za harfu i 7 duhakih instrumenata, 1926; Bolmimerie za 7 har 4 Preludes to the Afternoon of a Telephone za 2 harfe, 1921; sonata za klavir, 1925; Pentacle, pet kompozicija za 2 harfe, 1928; Preambule ei harfu i 9 instrumenata, 1929. Brojne kompozicije za harfu solo (suita P, 1937). " Zborovi; pjesme uz pratnju komornog sastava. Instrukti' za harfu. Transkripcije za harfu tuih djela. LIT.: N. Broder, Carlos Salzedo, MGG, XI, 1963. /. Petri, instrument savremene muzike? (Carlos Salzedo in memoriam), Zvuk,?

SALZBURG

SALZMAN, Eric, ameriki kompozitor (New York, *933 ) Kompoziciju studirao na Columbia University Yorku (O. Luening, V. Ussachevskv), na Princeton Ui (R. Session, M. Babbitt) i na akademiji Santa Cedlia \ (G. Petrassi). God. 1958 66 muziki kritiar u The Ne Timesu i New York Herald Tribune, od 1962 istodobno i asopisa Stereo Reviezv, zatim muziki direktor radio-stanice u New Yorku (196263 i 1968 -71) i nastavnik na njuj Queens Collegeu. Organizirao niz koncerata suvremene a 1970 je osnovao ansambl za multimedia -> muziki te, poetku pod utjecajem Ch. Ivesa, E. Varesea, C. Ruggl Covvella i J. Cagea, S. od 1960 najvie primjenjuje zvukovi binacije ljudskih glasova, elektronskih sredstava, instrumt skupina i vizuelnih elemenata.
DJELA (izbor): Cummings set za glas i orkestar (klavir), 1953; I za orkestar, 1957 59; The Owl and the Cuckoo za sopran, gitaru i kon sambl, 196364; Verses and Cantos (Foxes and Hedgehogs) za 4 glasa, ansambl i elektronske instrumente, 1963 67; Oueens Collage za ma; 1966; Larynx Music za glas i magnetofon, 1967; The Peloponnesian U ziki teatar, 196768; Feedback, prostorna kompozicija, 1967 -68; / Hedgehogs za magnetofon i elektronske zvukove, 1967; The Nude Pa mon, muziki teatar, 1968 69; Can Man Survive?, prostorna korr 1969; StropheJAntistrophe za embalo i magnetofon, 1969 71. SPi New American Music, The New American Arts, 1965; Tzventieth Cent sic, 1967; The Revolution in Music, New American Review, VI. LIT.: J. Goodfriend, Eric Salzman, Stereo Review, 23, 1.

je ostalo u rukopisu, tek je pojedine dijelove objavio njegov sin Carlo. S. je suraivao u vie muzikih asopisa (Gazzetta Musicale di Milano, Archivio Veneto, Archivio Musicale di Napoli) i afirmirao se kao muziki pisac.
DJELA: Serie cronologica delle Opere teatrali, Cantate e Oratori del maestro G. Patini, bez god.; Saggio bibliografico relativo ai melodrammi di F. Romani, bez god.; Bibliografia melodrammatica di L. Romanelli, bez god.; Serie degli Spettacoli dati dalta primavera 1792 a tuno U Carnevale 1876, al Teatro La Fenice di Venezia, bez god.; Saggio di rettifiche e aggiunte al Supplemento Feti di A. Pougin, I, bez god.; / Teatri musicali di Venezia nel sec. XVII, bez god.; Saggio di drammaturgia veneziana, 1879; Intorno al poeta G. Bertati: saggio di notizie, 1880; Saggio di rettifiche e aggiunte al II volume del Supplemento al Feti, 1882.

SALZBURG, SVEANE IGRE. Salzburg je austrijski grad na rijeci Salzach, rodno mjesto W. A. Mozarta. U njemu je 1870 osnovano meunarodno udruenje Mozarteum. Tada su prireeni prvi festivali posveeni Mozartovoj uspomeni (18771910 odrano je 7 sveanih igara). God. 1917 utemeljen je Salzburger Festspielhausgemeinde; u prvom umjetnikom vodstvu tog udru enja bili su H. von Hofmannsthal, M. Reinhardt, F. Schalk i R. Strauss. Time zapoinje povijest redovitih ljetnih festivalskih priredbi u Salzburgu (194345 prekinuti zbog rata). Od 1921 djeluje Das grosse Salzburger Welttheater, 1926 sagraeno je veliko festivalsko kazalite, a 1960 otvorena nova festivalska zgrada. Na festival ima u Salzburgu izvode se klasina i suvre mena dramska djela; operni raspored igara sadri uvijek i neko liko Mozartovih djela, koju operu R. Straussa, a redovito donosi i prvu izvedbu muziko-scenskog rada kojega suvremenog autora. Uz simfonijske i komorne koncerte, na kojima sudjeluju najvei svjetski umjetnici (B. Walter, A. Toscanini, F. Weingartner, F. Busch, W. Furtwangler, O. Klemperer, Th. Beecham, E. Kleiber, H. von Karajan, H. Knappertsbusch, J. Krips, L. Matai i mnogi drugi), organiziraju se u Salzburgu i mnogi ljetni muziki teajevi. Ljepota i slikovitost staroga srednjovjekovnog grada i visoka razina reprodukcije na festivalskim priredbama privlai svakoga ljeta brojne posjetioce iz svih zemalja. Sveane igre u Salzburgu idu meu najpoznati je na svijetu.
LIT.: C. Schneider, Geschichte der Musik in Salzburg von der altesten Zeit bis zur Gegenwart, Salzburg 1935. H. von Hofmannsthal, Festspiele in Salzburg (sabrani lanci), Wien 1938. A. Kutscher, Vom Salzburger Barocktheater zu den Salzburger Festspielen, Diisseldorf 1939. P. Hirsch, The Salz burg Mozart Festival 1906, Musical Review, 1946. R. Tenschert, Salzburg und seine Festspiele, Wien 1947. Official Guide to the Salzburger Festspiele (19191953). F. Hadomowsky i G. Resh (redaktori), Salzburg, Ausstellungskatalog 1842 1960, Salzburg 1960. J. Kant, Festspiele in Salzburg, Salzburg 1965M. Kun.

SAMARAS, Spyros, grki kompozitor (Krf, 29. XI 1 Atena, 7. IV 1917 ). Uio na konzervatorijima u Ateni i (L. Delibes). Dulje vremena ivio u Italiji i komponirao o talijanska kazalita. Od 1911 u Ateni, gdje je reorganizirao G kazalite. Jedan od posljednjih predstavnika kole koja poetka XIX st. djelovala na Jonskim otocima i koja je ko talnoj Grkoj poslije njena politikog osloboenja (1828) p: tekovine zapadnoevropske muzike. Stvorio je niz uspjelih v kih opera talijanskoga smjera. U nekim djelima upotr bizantske i grke narodne melodije.
DJELA: sonata za violinu i klavir; klavirske kompozicije. DRA Opere: Flora mirabilis, 1886 (najuspjelija); Medge, 1888; Lionella, 1 Martire, 1894; La Furia domata, 1895; Storia d'amore, 1903 (pod ri La Biondinetta, 1906); Mademoiselle de Belle-Isle, 1905 i Rhea, 1908. Op' Kompozicije za zbor i orkestar i za glas i orkestar; solo-pjesme. LIT.: M. E. Daunias, Spvros Samaras, MGG, XI, 1963.

SAMAROFF (rod. Hickenlooper), Olga, ameriki nitica i muziki pisac (S. Antonio, Texas, 8. VIII 1882 York, 17. V 1948). Studirala na Konzervatoriju u Parizu E. Jedliczke u Berlinu; kao pijanistica debitirala 1905 1 Yorku. Koncertirala u SAD, Kanadi i Evropi; 1927 29 n kritiar Evening Posta u New Yorku i zatim profesor kla\ Juilliard School of Music i na Konzervatoriju u Philadi
DJELA: The Layman's Music Book, 1935 (novo izd. pod naslov Listencr's Music Book, 1947); The Magic World of Music, 1936; A Mune . 1937; An American Musician's Story, 1939.

SALZEDO, Carlos, ameriki harfist i kompozitor francus-kopanjolskog podrijetla (Arcachon, Francuska, 6. IV 1885 Waterville, Maine, SAD, 17. VIII 1961). Po zavretku studija na Parikom konzervatoriju (Ch. -W. de Beriot, klavir; A. Hasselmans, harfa) koncertirao 1901 -05 po Evropi. Od 1909 u SAD prvi harfist orkestra opere Metropolitan u New Yorku; 1913 sa G. Barrereom (flauta) i P. Keferom (violonelo) osnovao Trio de Lutece. God. 1921 utemeljio sa E. Vareseom Meunarodno udruenje kompozitora (International Composer's Guild) ; 1921 33 ureivao asopis za suvremenu muziku Eolus (izlazio do 1933). Djelovao i kao pedagog na Guilliard School of Music u New Yorku i na Curtis Institute of Music u Philadelphiji, a 1931 otvorio u Camdenu (Maine) ljetnu kolu za harfiste, na kojoj je poduavao do smrti. Od 1941 vodio je komorni sastav Salzedo Concert Ensemble. S. je tehnike mogunosti sv iranja na harfi unaprijedio brojnim izumima; njegove u ritmikom pogledu veoma sloene kompozicije naginju virtuoznosti. Mnogi od najboljih amerikih harfista njegovi su uenici.

SAMAZEUILH, Gustave, francuski kompozitor i n pisac (Bordeaux, 2. VI 1877 Pariz, 4. VIII 1967)- ^ studij prava; poslije dueg boravka u Njemakoj, uio 1 niju kod E. Chaussona i studirao na parikoj Scholi Ca, (V. d'Indv). Djelovao u Parizu kao muziki kritiar. Kao prevodilac osobito se zauzimao za kasnoromantinu nje muziku. Elegancija i tehnika zrelost odlike su njegovih k zicija. Veoma su vrijedne i njegove brojne preradbe za tuih djela.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Nuit,. 1925; 1 sement za musette i mali orkestar, 1903; suita za gudae, 1944; Elude symp 1907; Naiades au soir, 1926; koreografska poema L'Appel de la dense, dr. KOMORNA: Suite en trio za gudake instrumente, 1937; gudaki 1899; Cantabile e capriceio za gudaki kvartet, 1948; sonata za violinu 1903 i dr. Klavirske kompozicije (sonata, 1902). Preludij za orgulje, : VOKALNA: Cercle des heures za zbor i orkestar, 1933; simfonijska pje Sommeil de Canope za sopran i orkestar, 1908; Chant d'Espagne za s orkestar, 1925; solo-pjesme. SPISI: Un Musicien francais: Paul Dukas 1913 (II prer. izd. 1936); Musiciens de mon temps, 1947. Studije i lanci. 125 klavirskih izvadaka simfonijskih djela, medu njima Chabriera, Cha Debussyja, Dukasa, Duparca, Faurea, Francka, Ravela i R. Straussa. jevodi libreta i tekstova solo-pjesama. LIT.: R. Dumesnil, Gustave Marie Victor Fernand Samazeuilh, MG 1963.

SAMBA, ples brazilskog podrijetla. Razvio se iz -> , a naglaene sinkope u pratnji upuuju na utjecaj crnake m S. je redovito umjerena tempa u 2/4 ili 4/4 mjeri; u Bra: plee za vrijeme poklada. God. 1938 prodire s. kao dru ples u plesne dvor ane New Yorka. Ubrzo se iri i u Evro

SAMBA SAMPAYO RIBEIRO

S. je i naziv posebne, veoma ive i temperamentne zborne pjesme brazilskih Crnaca uz pratnju bubnja. SAMBER, Johann Baptist, austrijski muziki teoretiar (Salzburg, krten 10. V 1654 pokopan 19. IX 1717). Uenik A. Hofera, kapelnika katedrale u Salzburgu, i G. Mufata, neko vrijeme pohaao i Univerzitet; stekao je naziv Musicus auliais. God. 1693 naslijedio je H. J. Raiffa na poloaju orguljaa kate drale u Salzburgu; bavio se i poduavanjem.
DJELA: Aianuductio ad organum, das ist grundlich - und sichere Handleitung durch die hochst-nothwendige Solmisation su der edlen Schlagkunsl, 1704; Continuatio ad manuductionem, das ist Fortsetzung zu der Manuduction oder Handleitung zum Orgl-Schlagen, 1707; Elucidatio musicae choralis, das ist griindliche und wahre Erlduterung oder Unterweisung, zvie die edle und uralte Choral-Music fundamentaliter nach denen zvolgegriindten Rcgeln mit leichter Muhe moge erlchrnet werden, 1707. LIT.: C. Schneider, Geschichte der Musik in Salzburg, Salzburg 1935. A. Kellner, Musikgeschichte des Stiftes Krems miinster, Kassel 1956. H. Federhofer, Johann Baptist Samber, MGG, XI, 1963.

269

SAMINSKY, Lazare, ameriki kompozitor, dirigent i mu ziki pisac ruskoga podrijetla (kraj Odesse, 8. XI 1882 Port Chester, New York, 30. VI 1959). Na Konzervatoriju u Petrogradu studirao kompoziciju (N. Rimski-Korsakov, A. Ljadov) i dirigiranje (N. erepnin). U vrijeme Prvoga svjetskog rata ravnao simfonijskim koncertima u Tbilisiju, gdje je 1917 18 bio i direktor Konzervatorija. Napustivi Rusiju 1919, nastanio se 1920 u New Yorku. Suosniva amerikog Saveza kompozitora (1923); od 1924 muziki ravnatelj sinagoge Emanu-El; utemeljio (1936) i vodio Three Choirs Festival u New Yorku. Mnogo je nastupao kao dirigent, ne samo u Americi, ve i u Evropi. U svojim kompozicijama blizak je romantici; hebrejske teme esto ga privlae, 1 on ih obrauje na veoma osebujan nain. Objav io niz publika cija o muzici, matematici i filozofiji.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, Of the Great Rivers, 1914; II, Symphonie des Sommets, 1918; I I I , Symphony of the Seas, 1924; IV, 192^ i V, Jerusalem, City of Solomon and Christ sa zborom, 1930. Chassidic Suite za violinu ili violonelo i mali orksstar, 1937; suita East to West za violinu i orkestar, 1943; suita Ausonia, Italian Pages, 193c; simfonijski triptih Vigiliae, 1913; Ta a New VCorld, 1932; Three Shadoms, 1935; Pueblo, a Moon Epic, 1936; Stilled Pageant, 1937. Serenada Venice za 10 instrumenata, 1927. Klavirske kompozicije. DRAA1SKA. Opere: Arijelova vizija, 1915; Gagliarda of a Merry Plague, 1925; The Daughter of Jephta, 1928 i Julian, the Apostate Caesar, 1938. Balet Lament oj Rachel, 1920. VOKALNA: Songs of the Three Queens za sopran i komorni orkestar, 1936; Litanies of IVomen za glas i 10 instrumenata, 1925; suita Eon Hours za 4 glasa i 4 instrumenta, 1935; Rye Seplet za glas i instrumente, 1942; A Sonnet of Petrarch za 3 glasa i 3 instrumenta, 1947; zborovi. Crkv:na hebrejska muzika. SPISI: Music of Our Day, 1932; Music of the Ghetto and the Bible, 1934; Living Music of the Americas, 1949; Physics and Metaphysics of Music and Essays on the Philosophy of Mathematics, 1957; Essmtials of Conducting, 1958. Obradbe jevrejskih i ruskoistonjakih na rodnih napjeva. LIT.: R. Petit, Lazare Saminskv et la Musique Hebraique, RM, 1929. Lazare Saminskv, Composer and Civic Worker (zbornik s prilozima razliitih autora), New York 1930. N. Slonimsky, Lazare Saminskv, Modern Music, I935-

martinijeve simfonije idu u red najranijih orkestralnih djela u kojima su sve manje uoljive znaajke suite i u kojima se ve jasno naziru obrisi klasine simfonije. One su najee trostavane po obliku iste kao talijanska uvertira s logino uravnoteenom dispozicijom stavaka : prvi je brz i ivahan, drugi polagan i pjevan, esto sasvim kratak, zamiljen kao prijelaz na brz i vedar trei stavak (obino menuet). Teme su jasno oblikovane s izrazitom melodikom i ritmikom fizionomijom. S. je majstor u razradi G. B. SAMMARTINI tematskog materijala, premda jo ne poznaje princip provedbe. Najvie njeguje gornju melodijsku liniju, a basovu dio nicu oslobaa od skuenosti generalbasa i razvija je samostalno, povezujui je motiviki s ostalim glasovima. S. pie najee za gudaki orkestar ko jemu gdjekad dodaje i dva roga. S pravom ga smatraju jednim od najvanijih pretea J. Havdna. Sammartinijeva je muzika izvrila velik utjecaj na njegove suvremenike, i to ne samo u Italiji nego takoer u Njemakoj i Francuskoj. Neki elementi njegov a muzikog govora susreu se u djelima Ch. W. Glucka, mladog Mozarta i ranoga Havdna. Broj Sammartinijevih djela nije mogue tono utvrditi. Mnoge su njegove kompozicije objavljene pod imenima njegova brata Giuseppea, F. Dall'Abaca i dr., a njemu se pak pripisuju i neki tui opusi.
DJELA. INSTRUMENTALNA: simfonije (24 obj. za ivota autora); Concerti grossi (esto s gudakim kvartetom kao Concertinom); koncerti za violinu; 6 trio- sonata op. i, 1744; brojne pojedinane trio -sonate; Sei sonate notturne za 2 violine i b. c. op. 7, oko 1760; sonate za flautu, 2 violine i b. c. op. 9; dueti za 2 flaute; sonate za embalo. DRAMSKA. Opere: Memet, 1732; L'Ambizione superala delta virtii, 1734 i Agrippina, moglie di Tiberio, 1743. VOKALNA: 2 oratorija (Gesii bambino adorato, 1726). Brojna crkvena djela (mise, psalmi, moteti), preteno uz instrumentalnu pratnju. NOVA IZD.: Sammartinijeve simfonije obj. su R. Sondheimer (1937), N. Jenkins (1953 i 1956), E. Bonelli (1956) i dr.; komorna i klavirska djela obj. su C. Perinello (1919), R. Sondheimer, M. Berger (1961) i dr. LIT.: F. Torrefranca, Le Origini della sinfonia: Giovanni Battista Sammartini, RMI, 1913. Isti, Le Sinfonie dell'imbrattacarte (G. B. Sammarti ni), RMI, 1913 15. G. de Saint-Foix, Les Dbu ts milanais de Gluck, Gluck Jahrbuch, 1913. Isti, La Chronologie de l'oeuvre instrumentale de G. B. Sammartini, SBIMG, 1913 14. G. Cesari, Sei sonate notturne di G. B. Sammartini, RMI, 1917. R. Sondheimer, G. B. Sammartini, ZFMW, 1920. G. de Saint-Foix, Histoire musicale: Une decouverte, RMI, 1921. Isti, Decouverte de l'acte de deces de Sammartini, RM, 1921. R. Sond heimer, Die forma le Entw ick lung d er vo rk lass ische n Sinfo nie, AFMW, 1922. G. Roncagtia, Una Sonata inedita di G. B. Sammartini, RMI, 1938. Isti, Ancora attorno a una sonata di G. B. Sammartini, ibid., 1939. G. de Saint-Foix, Sammartini et les ehanteurs de son temps, ibid., 1939 - LI. Mishkin, Five Autograph String Quartets by G. B. Sammartini, Journal of the American Musicological Societv, 1953. G. Barblan, Sammartini e la scuola sinf. milanese, Musicisti lombardi e emiliani, Siena 1958. H. G. AHshkin, The Published Instrumental Works of G. B. Sammartini, MQ, 1959 - C. Sartori, Giovanni Battista Sammartini e la sua corte, Muica d'oggi, 1960. Isti, Sa mmartini post-mortem, H. Albrecht in memoria m, Kassel 1962. G. Barblan, La Muica strumentale e cameristica a Milano nel '700, Storia di Milano, XVI, 1962. Isti, Contributo alla biografia di G. B. Sammartini alla lue de i documenti, Festschrift E. Schenk, Wien 1962. R. Allorto, La Muica sacra a Milano: Giovanni Battista Sammartini, La Scala, 1962. W. S. Nezoman, The Sonata in the Classic Era, Harvard Universitv, 1963 - B. Churgin, The Svmphonies of Giovanni Battista Sammartini (disertacija), Harvard University, 1963. B. Churgin i N. Jenkins, Giuseppe i Giovanni Battista Sammartini, MGG, XI, 1963. B. Churgin, New Facts in Sammartini Biographv: The Autentic Print of the String Trios Op. 7, Journal of the Ame rican Musicological Societv, 1967. R- A.

SAMMARCO, Giuseppe Mario, talijanski pjeva, bariton (Palermo, 13. XII 1868 Milano, 24. I 1930). Studirao pjevanje u Palermu (A. Cantelli) i Milanu (F. Emerich); na opernoj pozornici debitirao 1894 u milanskoj Scali. Pjevao u mnogim talijanskim gradovima i gostovao na najveim opernim pozornicama Evrope i Amerike; 1907 10 lan Manhattan Opera House u New Yorku, zatim Chicago Opera Company. God. 1918 prestao nastupati. Rad je nastavio kao pjevaki pedagog. Pjevao je sve istaknute baritonske uloge talijanskoga standardnog opernog repertoara. SAMMARTINI, 1. Giuseppe (nazvan Londonski), talijanski oboist i kompozitor (Milano, oko 1693 London, prije 24. VI 1751). Od 1727 djelovao u Londonu, najprije kao oboist opernog orkestra, a zatim (od 1744) kao dvorski muziar princa od Wa lesa. God. 173244 prireivao je uz to etvrtkom, sa C. Arrigo nijem, poznate koncerte u Hickford's Roomn. Bio je izvrstan oboist i plodan kompozitor vrijedne instrumentalne muzike; u Engleskoj su se njegova briljantna i tehniki zrela djela mnogo izvodila.
DJELA: 12 Conccrti grossi za gudaki kvartet i orkestar; koncerti za vio linu; koncerti za embalo; 8 uvertira; vie od 30 trio -sonata; 12 sonata za violinu i b. c, 1740; sonate za flautu i b. c; 6 sonata za 2 flaute, 1738; dueti za 2 flaute; kompozicije za flautu. Oratorij La Calunnia delusa, 1724. NOVA IZD.: po jedan Sammartinijev Concerto grosso obj. su H. Prunieres (1923), A. Carse (1952) i A. Casella. Zbirku od 12 sonata obj. F. J. Giesbert (1935).

2. Giovanni Battista, kompozitor (Milano, 1700-01 15. I 1775)- Brat Giuseppea; cijeli je ivot proveo u Milanu sudjelujui veoma aktivno u muzikom ivotu toga grada kao orgulja, dvorski dirigent i kompozitor mnogih milanskih plemikih porodica. Velik ugled uivao je i kao pedagog. Njegov uenik bio je Ch. W. Gluck (173741). U mladosti S. je komponirao veinom crkvenu muziku. God. 1734 napisao je prvu simfoniju i otada se sve vie bavi orkestral nom muzikom stekavi na tom podruju velike zasluge. Sam -

SAMOPOMO, studentsko kulturno -umjetniko drutvo os novano 1936 u Podgorici (dananji Titograd); imalo je u svom sastavu horsku, recitatorsku i dramsku sekciju i orkestar od 7 lanova. Do 1941, kada je prestalo radom, drutvo je bilo pod direktnim uticajem Mjesnog komiteta Komunistike partije, to se odraavalo i na programima. Orkestrom je rukovodio Stevo Kraljevi koji je u njemu svirao violinu. G. Kr. SAMPAYO RIBEIRO, Mario Luis de, portugalski muzikolog i arheolog (Lisabon, 4. XII 1898 13. V 1966). Studirao na Konzervatoriju u Lisabonu. Bio je urednik zbirke Opera; 1941 utemeljio pjevako drutvo Polyphonia s kojim je izvodio djela starih portugalskih kompozitora. Suraivao je u dnevnicima A Voz i A Epoca, te u asopisima Ocidente, Broteria i Biblos. Bio je aktivan i kao drutveni radnik.

DJELA: A Obra Musical do Padre Antonio Pereira de Figueirido, 1932; No Centendrio da Morte de M. Portugal, 1933; Damiao de Goes, na Livraria Real de Muica, 1933; Do justo valor da Cancdo Popular, 1935; A Muica em Portugal nos Seculos XVIIIe XIX, 1936; As Guitarras de Alcdcer e a Guitarra Portuguesa, 1936; Utilidades de Muica atraves dos Tempos, 1940; Aspectos Musicais da Exposicdo de Os Primitivos Portugueses, 1943; Luisa de Aguiar Todi.

270

SAMPAYO RIBEIRO ~ SANDERS

vaju Hosannom, u gregorijanskim i polifonim misama h je u muzikom pogledu u oba sluaja istovetna, ali se u vrijeme susreu i djela, u kojima je svaki Hosanna drukije ol
LIT.: A. Gastoue, Le Sanctus et la Benedictus, Revue du ehant g 1635. K. Levy, The Bvzantine Sanctus and Its Modal Tradition and West Annale Musicotogiques 195863 P J Thannabaur I

Cultura Artistica, Esiudos Diversos, 1943; O Estilo Expressivo, Raiz de Muica Polifnica Portuguesa, 1943; Livraria de muica de el Rei Don Joao IV; Estudo musical historico e bibliogrdfico, 1967.

SAMTSOVA, Galina, plesaica ruskog podrijetla (Staljingrad, 17. III 1937). Studij klasinoga baleta zavrila na Koreografskom uilitu u Kijevu i tamo angairana u baletnom ansamblu. N akon udaje preselila se u Kanadu i od 1961 bila solistica ansambla National Ballet. Neto kasnije postala je solistica londonske trupe Festival Ballet. Podjednako briljantno interpretira uloge klasinog repertoara (Gluck, Pas-de-deux; Dvorak, Varijacije) kao i modernog (Prokofjev, Pepeljuga). Dobitnica je vie meunarodnih nagrada.
LIT.: E. Herf, Galina Samtsova, Ballet Today, 1966.

SAMUEL, Adolphe-Abraham, belgijski kompozitor i muziki kritiar (Liege, 11. VII 1824 Gent, 11. XI 1898). Studirao na Konzervatoriju u Liegeu i Bruxellesu; kasnije se usavravao u Leipzigu, Berlinu, Dresdenu, Beu, Pragu i dvije godine u Italiji. Od 1850 predavao harmoniju na Konzervatoriju u Bruxellesu, a 1871 postao direktor Konzervatorija u Gentu; uz to muziki kritiar i publicist. Bio je muziar visoke kulture; u njegovim kompozicijama zapaa se utjecaj Berlioza, Liszta i Wagnera.
DJELA. ORKESTRALNA: 7 simfo nija (VII, Christus sa zborovima, 1894); simfonijska pjesma Roland a Roncevaux; 2 uvertire. Dva gudaka kvarteta. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: // a reve, 1845; Giovanni da Pracida y 1848; Madeleine, 1849; Les Deux Pretendants, 1850 i L'Heure de la retraite, 1854. Scenska muzika. VOKALNA: oratorij Amor lex aeterna; 10 kantata; solo-pjesme; moteti. PRIRUNICI: Cours d'ac compagnement de la basse chiffree, 1849; Cours d'harmonie pratique t 1861 ; Livre de lecture musicale, 1886; Se solfeges melodiques, 1893. LIT.: A. Mathieu, Notice sur Adolphe Samuel, Bruxelles 1922. A. Vander Linden, 'Adolphe-Abraham Samuel, MGG, XI, 1963.

SANDBERGER, Adolf, njemaki muzikolog (Wu: 19. XII 1864 Miinchen, 14. I 1943). God. 1881 8 kompoziciju u Wiirzburgu i Miinchenu; 1883 87 studirac kologiju u Miinchenu i Berlinu (Ph. Spitta); doktorira u Wiirzburgu. Boravio zatim na studijama u Austriji, Francuskoj, Engleskoj i Rusiji. God. 1889 postao konz muzikog odjela Dravne biblioteke u Miinchenu, gdje 1894 bio privatni docent na Univerzitetu (1900 29 pr< God. 190031 pod njegovim je, veoma uspjenim vo. izlazila zbirka Denkmdler der Tonkunst in Bayern. Od i; 1942 ureivao Neues Beethoven-Jahrbuch (10 sv.). Kao utemeljitelj miinehenske muzikoloke kole S. je velikih zasluga prouavajui ivot i rad O. di Lassa, J. I i L. v. Beethovena. Osobito je vano njegovo otkrie nizs znatih Havdnovih djela. Kao pedagog uivao je S. velik au Njegovi su uenici bili Th. Krover, L. Schiedermair, E. Si O. Ursprung, E. Biicken, A. Chybinski, H. Engel, K. G. I i A. Lorenz. Bavio se i kompozicijom.
DJELA: Leben und Werke des Dichtermusikers Peter Cornelius ija), 1887; P. Cornelius' Cid, 1893; E. Chabriers Gwendoline, 1893;: zur Geschichte der bayerischen Hofkapelle unter Orlando di Lasso (I i' II nije objavljen), 1894 95; Zur Geschichte des Haydnschen Streichc, 1899; Bemerkungen zur Biographie H. L. Hasslers und seiner Briidei 1904; Uber zwei ehedem Mozart zugeschriebenen Messen, 1907; Aus Aufsdtze zur Musikgeschichte: I, 1921 (pregl. izd. New York 1948) i sehungen, Studien und Kritiken zu Beethoven und zur Beethoven-Literath Zur venetianischen Oper, PJB, 1924; Beziehungen der Konigin Chris Schzoeden zur italienischen Musik, insbesondere zu M. A. Cesti, Bullet Societe Union Musicologique, 1925, 2; Orlando di Lasso und die geisti mungen seiner Zeit, 1926; Das Erbe Beethovens und unsere Zeit, Neues venJahrbuch, 1927; Neue Haydniana, PJB, 1933; Zur Einbiirgerung di J. Haydns in Deutschland, Neues Beethoven-Jahrbuch, 1935; Zu den unb Symphonien von J. Haydn, ibid., 1937; Zu Mozarts Miinchener und Mai Aufenthalten, Neues Mozart-Jahrbuch, 1941 i dr. Sa F. Haberlom ljao izdavanjem cjelokupnih djela O. di Lassa (21 sv., 1894 1927, eno). Objavio djela E. F. Dall'Abaca, A. Steffanija, J. Havdna, f; prvog izdanja opere Orfeo C. Monteverdija (1927) i Havdnovu biog: Frohlicha iz 1828 (1936). S. je ostavio p rilian broj kompozicija: ovV i komorna djela, klavirske radove, opere Ludzvig der Springer i Der Tod 1 sers, zborove, solo-pjesme. U ast Sandbergerovu izdana je 1918 Spe Druga Spomenica predana mu je u rukopisu 1929. LIT.: L. Schiedermair, Adolf Sandberger, ZFMW, 1935. Isti Sandberger, AFMW, 1943. E. I. Luin, In memoria di Adolf Sanc RMI, 1943. L. Schiedermair, Musikalische Begegnungen, Koln i 1948. H. Engel, Adolf Sandberger, MGG, XI, 1963. J

SANCAN, Pierre, francuski pijanist i kompozitor (Mazamet, 24. X 1916 ). Studirao na Konzervatoriju u Parizu (klavir kod Y. Nata); 1943 osvojio Prix de Rome. Od 1956 profesor klavira na Parikom konzervatoriju. Koncertirao u mno gim evropskim zemljama, u Sjev ernoj i Junoj Americi, u Egiptu, Izraelu i Turskoj.
DJELA. ORKESTRALNA: Symphonie blanehe za gudae, 1962; kon cert za klavir, 1955; Concertino za klavir i komorni orkestar, 1963; Ouverture joyeuse, 1945. KOMORNA: koncert za violinu i klavir, 1962. Sonatine: za flautu i klavir, 1956- za obou i klavir, 1957 i za violonelo i klavir, 1961. KLAVIRSKA: tokata, 1940; Caprice romantique (samo za lijevu ruku), 1947; Dusting, 1947; Pieces enfantines (2 sv.), 1948 i dr. DRAMSKA', opera Ondine, 1962. Baleti: Commedia dell'Arte, 1952; Marche aux Puces, 1962 i Les Fourmis, 1966. Kantata (lirska scena'O Icare, 1943. INSTRUKTIVNA: La Tech-nique des octaves, 1962.

SANCES (Sanci), Giovanni Felice, talijanski kompozitor i pjeva (Rim, oko 1600 Be, 24. XI 1679). Vjerojatno uenik R. Michielija; od 1614 pjeva u Rimu, zatim u crkvi 5. Petronio u Bologni, pa u Veneciji i Padovi. Od 1637 u Beu, tenorist u dvorskoj kapeli Ferdinanda III, od 1649 prvi zamjenik kapelnika i od 1669 do smrti kapelnik. S. je bio jedan od prvih kompozitora koji su upotrijebili naziv kantate za vlastita djela.
DJELA. DRAMSKA. Opere: L'Erminiona, 1636; / Trionfi d'amore, 1648; La Roselmina fatta canora, 1662; Mercurio esploatore, intermezzo, 1662; Apollo deluso, 1670; Aristomene Messenio, 1670. VOKALNA. Oratoriji: Le Lacrime di S. Pietro, 1666; Sette consolazioni a Maria Vergine per la morte di Cristo, 1670; // Trionjo della croce, 1671; II Paradiso aperto per la morte di Cristo, 1672 i L'Ingiustizia della sentenza di Pilato, 1676. Cantate . . . a v. sola . . . libro II, parte I, 1633; Cantate . . . a doi v. . . . libro II, parte II, 1633; Cantate ed arie a v. sola, libro IV, 1636; Motetti a 1-4 v., 1638; Motetti a v. sola, 1638; Antifone e litanie della Beatissima Vergine a piit v., 1640; Motetti a 2-5 v., 1642; Salmi a 8 v. concertati, 1643; Salmi brevi a 4 v. concertate, 1647; Antiphonae sacrae Beatae Mariae Virginis . . . una v. decentandae, 1648; Capricci poetici . . . a 1-3 v., 1649; Trattenimenti musicali per camera 2, 3, 4, 5 . . . libro I op. VI, 1657 i dr. LIT.: O. Wessely, Giovanni Felice Sances (Sanci), MGG, XI, 1963. P. Webhofer, G. F. Sances. Biographisch-bibliographische Untersuchung und Studie uber sein Motettenwerk, Innsbruck 1965.

SANDBY, Herman, danski violonelist i kompozi tor ( by, Holbaek, 21. III 1881 K0benhavn, 14. XII 1965). zapoet u Kobenhavnu zavrio 1900 kod H. Beckera (viole i I. Knorra (kompozicija) u Frankfurtu na Majni. Od 1901 certni violonelist na turnejama po skandinavskim zem Njemakoj i Engleskoj. Od 191 2 solist orkestra u Philad i od 1916 u New Yorku. Vrativi se u domovinu 1930 ns solistiku karijeru, a nastupao je i kao dirigent.
DJELA. ORKESTRALNA: 5 simfonija, 1930 54; trostruki za violinu, violu i violonelo; dvostruki koncert za violinu i violonelo koncert za violonelo, 1916; koncert za violinu. KOMORNA: 3 g kvarteta; gudaki sekstet; gudaki kvintet; klavirski kvintet; klavirski DRAMSKA: opera Haermaendene paa Helgeland; balet; scenska muz kola za violonelo.

SANCHEZ DE FUENTES, Eduardo, kubanski kompozitor (Habana, 3. IV 1874 7. IX 1944). Uenik A. Quirionesa, C. Ankermanna i kasnije J. Servantesa; uspjeno se bavio mu zikom pedagogijom. Od njegovih kompozicija najpopularnija j'e solo-pjesma Tu koju je objavio u osamnaestoj godini. Temeljito je prouavao kubanski folklor, pa je o njemu pisao rasprave.
DJELA: simfonijska pjesma Anacaona, 1928. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Yumuri, 1898; El Ndufrago, 1901; Enoch Arden, 1901; La Dolorosa, 1910; Doreja, 1918; El Caminante, 1921 i Kabelia, 1942. Balet Dione, 1944. Oratorij Navidad, 1924; Bocetos cubanos za sopran, enski zbor i orkestar, 1922; solo-pjesme. SPISI: El Folklore en la muica cubana, 1923; Folklorismo, 1928; Viejos ritmos cubanos, 1937 i dr. LIT.: O. Martinez, Eduardo Sanchez de Fuentes; in Me moria m, Ha vana 1944. M. Guivel, Un grande musicografo y compositor cubano: Eduardo Sanchez de Fuentes, Havana 1944. H. Ferdinand, Eduardo Sanchez de Fuentes, MGG, XI, 1963.

SANCTUS (lat. svet), dio ordinarija mise, koji se nadovezuje neposredno na predslovlje. Nakon trostrukog ponavljanja izraza Sanctus slijedi Hosanna in excelsis, izraajni vrhunac teksta. U srednjem se vijeku stavak S. povezivao s narednim Benedictusom, ali se od XV st. zbog opsenije polifone obradbe, a i zbog prikladnosti teksta liturgijskom momentu, S. pjeva prije, a Benedictus poslije podizanja. Budui da i S. i Benedictus zavra-

SANDERLING, Kurt, njemaki dirigent (Arys, danas ( u Poljskoj, 19. IX 1912 ). Muziku studirao u Berlinu i 1931 zapoeo umjetniku karijeru kao korepetitor na Gr operi. God. 1936 41 korepetitor i dirigent Moskovskog i 194259 direktor Lenjingradske filharmonije. Od 19; novno u domovini, dirigent Gradskog simfonijskog orke: Berlinu i 196374 direktor Dresdenske dravne kapele, r repertoar obasee cijeli niz velikih ostvarenja od Bacha i dela, preko Debussvja, Mahlera i R. Straussa do djela naih Posebno je ostala zabiljeena nj egova kreacija War Rei B. Brittena u Dresdenu. S. je gostovao i u Jugoslaviji. SANDERS, Dick, nizozemski plesa i koreograf (Java, Klasini balet uio kod K. Jossa. Od 1952 djeluje u Pariz plesa i koreograf razliitih baletnih trupa te na filmu i tel< Povremeno koreografira i izvan Francuske. S. je smjeli ek mentator i ide u red najpoznatijih avangardnih plesaa. N; je panju pobudio koreografijama djela L'Echelle (Z. Ti Maratona di Danza (H. W. Henze) i Hopop (pop muzi SANDERS, Job, nizozemski plesa i koreograf (Amste 1929 ). Klasini balet uio kod A. Gavrilova i u Amstei gdje je debitirao kao lan trupe Ballet Society. Nastupao na;

SANDERS
wayu, te s trupama Ballet Russe de Monte Carlo i American Festival Ballet. God. 1961-67 solist i koreograf Nizozemskog plesnog kazalita, od 1971 direktor ansambla Ballet Classico u Meksiku. Medu ostalim koreografirao balete: Danses concertantes (Stravinski), Wedding Cake (Saint-Saens), Screenplay (Mingos), Impressies (Schuller), Summernight (Schonberg). SANDERS, Robert L., ameriki kompozitor, dirigent i mu ziki pedagog (Chicago, 2. VII 1906 Debray Beach, 26. XII 1974). Studirao je na Bush Conservatory u Chicagu, zatim u Rimu kod O. Respighija, A. Bustinija i L. Dobicija te u Parizu kod G. de Lioncourta i P. Branda. Pomoni dirigent Chicago Civic Orchestra; dirigirao kao gost velikim amerikim orkestrima. Predavao na Bush Conservatory u Chicagu i na Meadville Theological School. Od 1938 vodio muziku kolu na Indiana University u Bloomingtonu, a od 1947 predavao je na Brooklin College u New Yorku. Bio je crkveni zborovoa u Chicagu. Njegova prva djela naginju kasnom romantizmu, zatim prelazi na neoklasicizam. Forma njegovih djela postaje tada saetija, a harmonijski jezik osniva se na diso nantnoj dijatonici.
DJELA. O RKES TR ALN A: s imfo nija , 1955; 3 ma le s imfo nije, 193 7, 1954 i 1963; simfonija za vojniku muziku, 1943; 2 koncerta za violinu, 1935 i 1936; suita za orkestar i obligatni klavir, 1928; koreografska suita Scenes of Poverty and Toil, 1935 i dr. KOMORNA: gudaki kva rtet, 1929; klavirski trio, 1926; suita za kvartet limenih duhakih instrumenata, 1949; kvintet za limene duhake instrumente, 1942. Sonate: za violinu i klavir, 1928; za \ iolonelo i klavir, 1931 i za trombon i klavir, 1945 i dr. Kompozicije za orgulje. Balet L'Ag'ya, 1944. VOKALNA: kantata A Celebration of Life, 1956; djela za glas, zbor i orkestat, za glas i orkestar, za zbor i orgulje; zborovi. Psalam za sopran i orgulje.

SANTI

271

og Ingdomslag, 1930 i Sangbok for Middelskolen (Realskolen) og Gymnasiet (sa O. Koppangom), 1932. LIT.: Festskrift til Ole Mork Sandvik (izd. O. Gurvin), Oslo 1945 (s po pisom djela). O. Gurvin, Ole Mork Sandvik, MGG, XI, 1963.

SANDERSON, Sybil, amerika pjevaica, sopran (Sacra mento, Kalifornija, 7. XII 1865 Pariz, 15. V 1903). Pjevanje studirala u San Franciscu i na Konzervatoriju u Parizu (M. Marchesi de Castrone, G. Sbriglia); na opernoj pozornici debitirala 1888 u Hagu (Massenet, Manon). Oduevljen njezinim glasom Massenet je za nju napisao opere Esclarmonde i Thais, a C. Saint-Saens joj je posvetio operu Phryne. Osim u Parizu i na drugim evropskim opernim pozornicama (Covent Garden u Londonu) nastupala je i na njujorkom Metropolitanu. Posljednji je put javno pjevala 19023 u Philadelphiji. Njezin glas obasezao je pune tri oktave (g g ), a zvuio je u svim registrima podjednako dobro.
LIT.: J Massenet, Mes souvenirs, Pari 1912.

SANDONI, Pietro Giuseppe, talijanski kompozitor i em balist (Bologna, oko 1680 ?, oko 1748). Uenik G. Bononcinija u Bologni, ve je u svojoj trinaestoj godini postao tamo crkve ni orgulja (S. Giacomo in Monte, S. Giacomo Maggiore). God. 1702 postao lan u Accademia Filarmonica (171345 u etiri navrata principe). Izvanredan embalist, koncertirao je u Beu, Munchenu, Parizu i Londonu, gdje su njegovu umjetnost u improviziranju usporeivali s Handelovom. Oko 1740 djelovao je kao embalist, kompozitor i orgulja u Amsterdamu. Njegova je ena bila znamenita primadona Francesca Cuzzoni, poznata zbog suparnitva s Faustinom Bordoni u Londonu.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 3 Sonate per U embalo, 1728; 6 Setts of Lessons for the Harpsichord, oko 1745; sonate za orgulje i za embalo.DRAMSKA. Opere: Artaserse, 1709; L'Oltmpiade, 1733; Adriano in Siria, 1734; Issi-pile, 1735. VOKALNA. Oratoriji: La Pulcella d'Orleans, 1701; Gli Oracoli ella grazia, 1704; // Martirio di Santa Benedetta, 1704; L'Italia difesa da Maria, 1705; // Trionfo della grazia, 1706; Lo Sposalizio di S. Gioseffo con Maria Ver-gine, 1706 i Santa Caterina V. e M. 6 Cantate da camera, 1726. LIT.: L. Pibernik Pruett i L. F. Tagliavini, Pietro Giuseppe Sandoni, MGG, XI, 1963.

SANGALLI, Rita, talijanska plesaica (Milano, 1850 Carpesino d'Arcellasco, Erba, Como, XI 1909). Klasini balet uila kod A. Husa; debitirala 1865 u milanskoj Scali. Nakon turneje po mnogim evropskim zemljama, nastupila 1866 u New Yorku u muzikom igrokazu The Black Crook. Zatim je do 1870 s vlastitom trupom od 6 balerina gostovala u mnogim gradovima SAD. Vrativi se u Evropu, bila je od 1872 solistica Parike opere. Najvei uspjeh postigla je u baletima La Source (Minkus i Delibes), na praizvedbama baleta Sylvia (Delibes, 1876), Yedda (Metza) i Namouna (Lalo, 1882). Autor je knjige o baletu Terpsicho~e (1875)SANKOVSKA, jfekaterina Aleksandrovna, ruska plesaica (Moskva, 1816 28. VIII 1878). Studij klasinog baleta zavrila 1836 na Moskovskoj baletnoj koli; usporedo studirala i glumu. Izvanredno nadarena plesaica, njezine su kreacije bile i izraajno veoma uvjerljive zahvaljujui velikom dramskom talentu. God. 1837 plesala naslovnu ulogu u baletu La Sylphide (Chopin) na prvoj moskovskoj izvedbi, a zatim glavne uloge u romantinim baletima Giselle (Adam), Esmeralda (Pugni) i La Fille du Danube (Adam). S. je prva ruska plesaica koja je gostovala u inozemstvu. Postigla je toliki uspjeh da je dobila nadimak ruska Taglioni. God. 1854 povukla se s baletne scene. SANTA CRUZ, Wilson Domingo, ileanski kompozitor (La Cruz, Valparaiso, 5. VII 1899 ). U Santiagu diplomirao pravo i studirao muziku (E. Soro); u kompoziciji se usavravao kod C. del Campa u Madridu. God. 1927 napustio diplomatsku karijeru i posvetio se muzici. Aktivno je sudjelovao u muzikom ivotu svoje zemlje ve od 1917, kada je osnovao Sociedad Bach (to je drutvo reorganizirao 1924 i vodio ga do 1933). Od 1928 profesor kompozicije i povijesti muzike na Conservatorio Nacional de Muica u Santiagu; 1932 dekan Faculdad de Bellas Artes, 1934 Faculdad de Muica pri Univerzitetu (rektor 194851). Utemelj itelj vie strunih ustanova i muzikih ansambla, ure ivao je strune publikacije (Revista de Arte, Revista Musical Chilena), propagirajui stvaranje ileanskih kompozitora; isticao se i kao vrstan dirigent. God. 196061 profesor muzike na Carnegie Technical Institute u Pittsburghu (Pennsvlvania); 1965 predavao i na drugim univerzitetima u SAD. Njegove kompozicije imaju neoklasicistika obiljeja, ali i znaajke ileanskog melosa.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, za gudae, 1946; II, za gudae, 1948 i III, In memoriam, s altom, 1965. Sinfonia concertante za flautu, klavir i gudae, 1945; Variaciones za klavir i orkestar, 1943; Cinco Piezas breves za gudae, 1937; Tres Preludios dramdticos, 1946. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta, 1930 59; kvartet i fuga z a gudake instrumente, 1923; duhaki kvin tet, 1960; 3 kompozicije za violinu i klavir, 1937. KLAVIRSKA: Vinetas, 1927; Cinco Poemas trdgicos, 1929; Imdgines infantiles, 1932 i dr. VOKALNA: Cantata de los Rios de Chile za zbor i orkestar, 1941; Egloga za sopran, zbor i orkestar, 1949; Endechas za tenor i komorni sastav, 1960; zborovi; solo-pjesme. Te Deum za sole, zbor, gudae i orgulje, 1919 i dr. LIT.: N. Slonimsky, Music of Latin America, New York 1945. O. Mayer-Serra, Muica y Musicos de Latin o-america, Mexico 1947. Posebni broj asopisa Revista Musical Chilena, 1951. V. Salas Vili, La Creacion musical en Chile 1900 1951, Santiago 1952. K. Paklen, Wi!son Domingo Santa Cruz, MGG, XI, 1963.

SANDSTR5M, Sven-David, vedski kompozitor (Motala, 30. X 1942 ). U Stockholmu studirao na Univerzitetu muzikologiju i povijest umje tnosti, na Visokoj muzikoj koli diplo mirao 1972 iz kompozicije i na toj ustanovi djeluje kao asistent.
DJELA. ORKESTRALNA: To You, 1970; AroundaLine, 1971; Through, and Through, 1972. Za klarinet, trombon, violonelo i udaraljke: Concertato, 1969 i Jumping Excursions, 1971. Bildcr za udaraljke i orkestar, 1969; Disturbances za limene duhake instrumente, 1971. KOMORNA: Under the Surface za 6 trombona, 1972; In the Meantime, 1971; Concentration, 1972; Close to... za klarinet i klavir, 1972; Out of za fagot i violinu, 1973; Disjointing za trombon, 1971; Closeness za klarinet, 1972; Convergence za fagot, 1973. High Above za klavir, 1972; Concentration 2 za 2 klavira, 1972. The Way za orgulje, 1973. VOKALNA: Lamento za 3 zborske skupine i 4 trombona, 1971; Invencija za 16 solista, 1969; Just a Bit za sopran, fagot, violinu i harfu, 1973.

SANDVIK, Ole Mork, norveki muzikolog (Nes, Hedmark, 9. V 1875 ?). Studirao teologiju; iz muzikologije doktorirao 1922 u Oslu. Tamo je predavao liturgiju i crkvenu muziku na Univerzitetu. U sklopu univerzitetske biblioteke osnovao muziki odjel. God. 193761 bio je urednik godinjaka Norsk Musikkgranskning.
DJELA. SPISI: Norsk Kirkemusikk, 1918; Folkemusikk i Gudbrandsdalen, 1919 (II izd. 1948); Norges Musikkhistorie (sa G. Schjelderupom), 1921 22; Norsk Folkemusikk (disertacija), 1922; Norsk Koralhistorie, 1930; Kingotona, 1941; Osterdalsmusikken, 1943; Gregoriansk Sang, 1945; Olam og Agathc Bac-kerGrondahl, 1948; L. M. Lindeman og Folkemdodienc, 1950; Setesdalsmtlodier, 1952; Norske religiose Folketoner, 1960. IZDANJA: Gradual za norveku crkvu, 1925 (II izd. 1957); pjesmarice Tonar at Sven Morens. Sangbok at Skular

SANTI, Nello, talijanski dirigent (Adria, Rovigo, 22. IX 1931 ). Studij dirigiranja zavrio na Liceo Musicale Pollini u Padovi (B. Coltro) i tamo debitirao 1951 (Verdi, Rigoletto). Od 1952 angairan u Rimu, a zatim u Bologni, Firenci i Veneciji, od 1958 u Ziirichu i od 1965 u Hamburgu. Gostovao u Munch enu, Beu, Salzburgu, na vicarskoj i talijanskoj televiziji, na njujorkom Metropolitanu i dr. S. je vrlo istaknuti dirigent svoje generacije. SANTI, Piero, talijanski dirigent i muziki kritiar (Milano, 20. I 1923 ) Diplomirao studij knjievnosti; muziku uio na Konzervatoriju u Milanu (G. C. Paribeni, A. Crepax) i na akademiji Santa Cecilia u Rimu (B. Molinari, F. Previtali) te pohaao teajeve dirigiranja kod P. van Kempena na akademiji Chigiana u Sieni i na Meunarodnim ljetnim teajevima u Darmstadtu. Od 1959 predavao na Konzervatoriju u Firenci i na muzikoj koli Morlacchi u Perugiji, od 1965 profesor za scensku umjetnost u Firenci i od 1969 na Konzervatoriju u Torinu; 1961 67 bio je istodobno muziki kritiar dnevnika Avantif, a 1967 69 u mjetniki suradnik na Piccola Scala u Milanu. Nastupa kao operni i koncertni dirigent u mnogim talijanskim gradovima; suradnik je vie enciklopedija i asopisa.
DJELA: Due tempi di R. Malipiero, 1964 (sa C. Sartorijem). lanci: Possibilitd d'una critica musicale realista, Incontri Musicali, 1958; Senso comune e vocalitd nel melodramma pucciniano, RAM, 1958; // Teatro di G. F. Malipiero, L'Approdo Musicale, 1960, 9; // tPoint de Scala* di Satie, Chigiana, 1966; La Giovanne scuola, La Scala, 1966; Municipio bolognese, Teatro Comunale, Liceo Filarmonico, Due secoli di vita musicale. Storia del Teatro Musicale di Bologna, 1966; Nei cieli bigi . . . , Nuova Rivista Musicale Italiana, 1967. Revidirao i izdao 5 koncerata i 4 simfonije G. Torellija, UImpressario delte Ca-narie G. B. Martinija i Livietta e Tracollo G. B. Pergolesija.

272

SANTINI

SARABANDA
Od svoje pete godine u Sao Paolu (Brazil), gdje je na Koi toriju bio uenik A. Cantua i L. Baldija. Dobivi uru; stipendiju studirao u Napulju (G. Fusella) i Londonu (, towsky). God. 1925 31 violist u Cuarteto Paulista i Si: skom orkestru u S3o Paolu i lan kazalinog orkestra u Janeiru. Od 1931 u Montevideu (Urugvaj) solist i od i< rigent radio-orkestra; od 1948 profesor na Instituto de 1 Superiores i direktor Escuela Norma! de Muica, a od 1955 c Opere.
DJELA (izbor). ORKESTRALNA: simfonija, 1960; Cancion L 1930; Sonata-Fantasia za violu i orkestar, 1938; Vida de Artigas, 1951 dios Sinfonicos, 1953; Rapsodia criolla, 1960. Koncerti: za violu, 1933; ; 1939; za fagot, 1959; za violinu, 1962; za orkestar, 1964; za 2 gitare, 10 instrumenata, 1966; za 4 roga, 1967; za 4 violine i gudaki orkestar i tino za gitaru, 1942. KOMORNA: kvintet za 4 flaute i klavir, 1945; kvartet, 1957; kvartet za gitaru, flautu, violu i violonelo, 1961; trio (violinu), klarinet i gitaru, 1964; duhaki k vintet, 1966; trio za flauti] klavir, 1969; sonata za violinu, violu i klavir, 1928; Diptico za violu 1970. Kompozicije za gitaru. KLAVIRSKA: sonata, 1939; sonatin Improvviso burlesco, 1929 i dr. VOKALNA: Agonia za alt i orkesu Muica para El Juicio finah za glumce, plesae, zbor i orkestar, 1960; a Artigas za recitatora, zbor i orkestar, 1965; Os tres misterios da noitt recitatora i orkestar, 1966; ciklus pjesama 5 Jmdgenes musicales, 1935. LIT.: N. Slonimsky, Music of Latin America, New York 1946 Ferdinand, Guido Santorsola, MGG, XI, 1963.

SANTINI, Gabriele, talijanski dirigent (Perugia, 20. I 1886 Rim, 13. XI 1964). Muziku studirao u Perugiji i Bologni i tamo diplomirao iz kompozicije (M. G. Minguzzi, P. Micci). Dirigentsku karijeru zapoeo 1906 na Teatro Colon u Buenos Airesu i Rio de Janeiru, a zatim u Chicagu i New Yorku. Na poziv A. Toscaninija vratio se 1925 u Italiju; bio je dirigent milanske Scale (192529, 193344, 196064), Rimske opere (1944 47 direktor), napuljskog San Carla i dr., a gostovao je i u brojnim evropskim zemljama. SANTLEY, Charles, engleski pjeva, bariton (Liverpool, 28. II 1834 London, 22. IX 1922). Uio kod G. Nave.u Milanu i M. Garcije ml. u Londonu; tu je 1859 debitirao na operi Covent Garden. Do 1862 bio solist na toj ustanovi i istodobno (1859 68) na Her Majesty's Theatre. Pjevao zatim u Barceloni, Manchesteru, na turneji po SAD (1871) i kao solist operne trupe Carl Rosa Company 187576 u Londonu. Otada nastupao iskljuivo kao oratorijski i koncertni pjeva. Posljednji puta javno pjevao 1915 na dobrotvornom koncertu u Covent Gardenu. Njegov voluminozan i izraajan glas bio je osobito prikladan za interpre taciju muzike dramatskog karaktera.
DJELA: Student and Singer, 1892; The Singing Master, 1900; The Art of Singing, 1908; Reminiscences of My Life, 1909. LIT.: J. N. Levien, Sir Charles Santley, London 1930.

SANTOLIQUIDO, i. Francesco, talijanski kompozitor (San Giorgioa Cremano kraj Napulja, 6. VIII 1883Anacapri, 26. VIII 1971). Studirao na konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu. Od 1912 ivio u Tunisu (selo Hammamet); u gradu Tunisu osnovao talijan sko-francusko muziko drutvo, zatim, u okviru talijanskog drutva Dante AHghieri, muziki odjel Giuseppe Verdi (1927), koji je kasnije dobio rang konzervatorija. God. 1933 se stalno nastanio u Anacapriju (otok Capri). Nastojanja avangardne muzike nisu se odrazila u njegovu stilu. S. gradi na solidnoj kontrapunktskoj podlozi. Zvukovno se oslanja na Debussvja u simfonijskim i komornim djelima, dok u operama slijedi veristiku tradiciju. Ponegdje se primjeuju utjecaji arapske narodne muzike.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, u F-duru, nello stile classico, 1916 i II, u D-duru; suita Acquarelli, 1914; simfonijske skice Crepuscolo sul Mare, 1910 i // Profumo delle oasi sahariane, 1915; elegija La Sagra dei morti, 1920; Grotte di Capri, 1925 (nova verzija 1943); Santuari asiatici, 1951 i dr. KOMORNA: gudaki kvartet; sonata za violinu i klavir, 1924; Aria antica za violonelo i klavir i dr. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: La Favola di Helga, 1910; L'Ignota; Ferhuda, 1919 i La Porta verde, 1953. Pan tomima La Bajadera della Maschera gialla, 1923. Preludij drami La Mort de Tintagiles M. Maeterlincka, 1907. VOKALNA: kantata L'ultima visione di Cassandra, 1908; L'Harmonie du soir za sopran i mali orkestar, 1909; solo-pjesme. - Misa, 1925. Spis // dopo-Wagner: Debussy e Strauss, 1909. LIT.: A. Bertini, Francesco Santoliquido, MGG, XI, 1963. 2. Ornella

SANZOGNO, Nino, talijanski dirigent i kompozitor ija, 13. IV 1911). Studirao kompoziciju kod F. de Gua i M. Agostinija na konzervatoriju Benedetto Marcello u V usavravao se u kompoziciji kod G. F. Malipiera i u diri kod H. Scherchena u Bruxellesu. Operni dirigent kazali Fenice u Veneciji (od 1937) i orkestra Radio-stanice u J od 1939 u milanskoj Scali (1962 65 stalni dirigent). N; i u brojnim drugim talijanskim opernim kuama, kao i zemstvu. Uz tradicionalni repertoar njeguje i djela XX st, vinski, Malipiero, Bartok, Nono i dr.).
DJELA: simfonijske pjesme I quattro Cavalieri dell'Apocalisse, 1931 tas, 1931; koncerti za violu, 1935 i za violonelo, 1937. Oktet, 193. duzione za 10 instrumenata, 1936.

(roena Puliti), pijanistica (Firenca, 4. XI 1906) ena Francesca; studirala na Konzervatoriju u Firenci (A. Brug-noli) i kod A. Caselle u Rimu; usavravala se kod A. Cortota u Parizu. Koncertira po Evropi i SAD kao solist ili lan komornih ansambla (u triju sa A. Pelliccijom i M. Amfiteatrofom; u ansamblu Collegium Musicum Italicum, u Quartetto di Roma koji je 1956 i osnovala). Od 1939 profesor klavira na konzervatoriju 5. Cecilia u Rimu. SANTORO, Claudio, brazilski kompozitor, violinist i dirigent (Manaos, 23. XI 1919 ). Studirao na Konzervatoriju u Rio de Janeiru, gdje je po zavretku studija nastavnik violine, zatim harmonije. Solist i lan Brazilskog simfonijskog orkestra. Sa H. J. Koellreutterom i drugima osnovao grupu Muica Viva, koja se bavila propagiranjem nove muzike u Brazilu. Za petogodinjeg boravka u Evropi dirigirao u mnogim velikim gradovima; po povratku u domovinu 1962, direktor muzikog odjela Univer ziteta u Brasiliji. U poetku pristaa dodekafonike tehnike, ka snije svoj stil usmjeruje prema brazilskom folkloru (III simfonija). U iduoj fazi pod utjecajem novih dojmova iz Evrope, osobito iz elektronskih studija, S. pokuava narodni izraz proeti serijelnim principom.
DJELA. ORKESTRALNA: Osam simfonija: I.zagudae, 1940; II, 1945; III, 1948; IV, Da Paz, 1953; V, 1955; VI, 1958; VII, Brasilia, 1960 i VIII, 1963. Simfonija za komorni orkestar, 1941. Koncerti: 3 za klavir, 1951, 1959 i 1960; 2 za violinu, 1951 i 1958; za violinu i komorni orkestar, 1943 i za violon elo, 1961; Abertura trdgica, 1958; Divertimento, 1943; Muica za gudae, 1946; Brasiliana, 1954; Introducdo e allegro za gudae, 1963; Agrupamento n. IO, 1967; 3 Abstracoes, 1968 i dr. KOMORNA: 7 gudakih kvarteta, 194366; duhaki trio, 1946; duhaki kvintet, 1942. Sonate: 5 za violinu i klavir, 1940 57; 2 za violonelo i klavir, 1943 i 1963; za flautu i klavir, 1941; za trublju i kla vir, 1046 i za violinu solo, 1940. Divertimento za 7 instrumenata, 1941 i dr. KLA VIRSKA: 5 sonata, 1942 57; Sonata infantil, 1946; 2 sonatine, 1948 i 1964; 2 serije preludija, 1946 50 i 1957 63 i dr. DRAMSKA: marionetska opera Ze Brasil, 1949. Baleti: A Fdbrica, 1947; Ballet Simples, 1947; Anticocos, 1952; O Cafi, 1953; Icamiabas, 1959; Zuimaaluti, 1960 i Preludios, 1962. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: oratorij Berlin, 13 de Agosto, 1962; Ode a Stalingrado za zbor i orkestar, 1947; zborovi; solo-pjesme. LIT.: A. Ea6adoKaHRH, KjiavflHO CaHTopo, CoBeTCKan MvnbiKa, 1955. H. Ferdinand, Claudio Santoro, MGG, XI, 1963.

SANJINA, Mira, baletska igraica i koreograf (; 16. I 1924 ). Baletske studije zapoete kod Ane Ma Zagrebu nastavila kod Kurta Joosa u Engleskoj; ve 19: redila solistiki koncert u Zagrebu, Beogradu i Ljublj vlastite koreografije. Za lanica Kazalita narodi lobodenja pri Vrhovnorr. Posle rata solist Baleta nog pozorita u Beogra kreira niz uloga kara] anra, medu ostalim 1 tima eherezada i Spat priccio (Rimski-Korsakolaa 0 jednoj srednjovj ljubavi i avo u selu (L Trorogi eir i Ljubav a (De Falla); istakla se u ulozi Hristieve Ohrid gende (Biljana), koju je c 360 puta na naim i inos scenama. Bavila se i kor skim radom. Penzionisan kada je osnovala svoj Sti _ j, moderni ples. Osnovne njene igrake individv su
^

SANTRSOLA, Guido, urugvajski kompozitor i violist talijanskog podrijetla (Canosa di Puglia kraj Barija, 18. XI 1904 ).

senzibi dramska izraajnost. K terpretator stilizovanih nih igara (jugoslovenski i panski folklor) pokazuje sm: ritmiku raznovrsnost i dinamiku pokreta. Sa Beogradsk letom gostovala je na meunarodnim festivalima u Evi Egiptu i Japanu. M. : SAQUEBOUTE (franc. smisao je gurni-povuci; engl but; panj. sacabuche), prvotno koplje s kukom koje je kao p; sko oruje sluilo skidanju s konja neprijateljskih jahaa, nesenom smislu, kao naprava na muzikim instrumentim; se susree prvi put u drugoj polovini XV st., kad je tn saicaueboute trublja s povlakom (njem. Zugtrompete). J. Ti oko 1484 izjednauje izraze s. (ispustivi imenicu tror i trompone i njima oznauje -> trombon. SARABANDA, ples orijentalnog podrijetla. Na p XVI st. prodire u panjolsku, a odatle se iri i u ostale e \ zemlje. U Francuskoj se javlja 1588, u Engleskoj po' XVII st. U panjolskoj je s. pod nazivom zarabandc poetku solistiki ples lascivnog i izrazito erotskog sadr ne uiva ugled ozbiljne umjetnosti. Za vrijem e Filipa : je s. ak neko vrijeme i zabranjena. U doba renesanse i -j

M. SANJINA sugestivnost,

SARABANDA SARGEANT
postaje popularni dvorski drutveni ples, a oko 1650 prvi put u djelima J. J. Frobergera ulazi u instrumentalnu suitu kao stalni stavak izmeu plesova courante i gigue. S. je polagani i dostojanstveni ples u 3/2 ili 3/4 mjeri s naglaskom ili agogikim akcentom na drugoj dobi | J J iJ | J <J Melodijska linija se razvija nad ravnomjernim slijedom akorda i bogato je ukraena improvizacijskim ornamentima. S. se naj ee sastoji od tri velike reenice (svaka od 8 taktova) od kojih prve dvije zavravaju plagalnom kadencom. Sarabande su pisali svi majstori barokne suite. Najvredniji primjeri nastali su u sklopu instrumentalnih suita J. S. Bacha. S. ima u suiti istu ulogu kao polagani stavak u sonati, pa neki muzikolozi pretpostavljaju da je s. utjecala i na uvoenje adagia u cikliki sonatni oblik. Operni kompozitori baroka primje njivali su oblik sarabande i u izgradnji arija (G. F. Handel). SARABHAI, Mrinalini, indijska plesaica, koreograf i pe dagog (Madras, 1923 ). Ples je uila u vicarskoj, na Tago rinoj koli u Indiji, na Akademiji za dramsku umjetnost u New Yorku te kod Srimati Ruhmini; debitirala 1939 u Madrasu. God. 1948 osnovala u Ahmadabadu vlastitu akademiju za ples, dramu i muziku Darpana. Svjetski ugled postigla 1949 na turneji s Darpana Dance Company koja je izvodila njezine koreografije. Od 1955 direktor je novoosnovane akademije Sangit Natah. Objavila knjigu This Alone is True (1952). SARACENI, Adelaide, argentinska pjevaica, sopran (Rosa rio de Santa Fe, 25. IX 1895 ). Pjevanje uila na Konzerva toriju u Pesaru (E. Ghibaudi); na opernoj pozornici debitirala 1922 kao Rosina (Rossini, Seviljski brija). Lirski sopran izvanredne ljepote, S. je u kratko vrijeme ostvarila bogatu umjetniku karijeru, nastupajui na milanskoj Scali, napuljskom Teatro San Carlo, u veronskoj Areni, kao i u inozemstvu. U njezine najvee kreacije ubrajale su se uloge Norina (Donizetti, Don Pasquale), Liu (Puccini, Turandot) i glavni enski likovi u Mascagnijevim operama Amico Fritz i Zanetto. Napustivi opernu pozornicu bavila se pjevakom pedagogijom u Milanu. SARAJEVSKA FILHARMONIJA, osnovana 1923 kao muziko drutvo izvoaa i ljubitelja simfonijske muzike iji je cilj bio njegovanje narodne i opte muzike umjetnosti, tj. oplemenjivanje muzikog ukusa (Statut Filharmonije); izrasla je iz Filharmonijskog udruenja Oblasne muzike kole i Kvarteta filharmonijskog udruenja (J. Hladek, J. Goldberg, J. Sternberg, B. Jungi). Or kestar je bio sastavljen od nastavnika Oblasne muzike kole, lanova Vojnog orkestra divizijske oblasti, muziara-amatera i uenika. Prvi dirigenti bili su Aleksander Lukini i Josip Rodjalovski, a u prvom razdoblju, do 1941, koncertima su dirigovali jo Edo Kfenek, Maks Unger, Belu Jungi i Oskar Danon. Na repertoaru su bila preteno djela bekih klasiara i ranih romantiara, a medu solistima su se istakli Klemens Men ik, Nina Mesterhazi, Hella Regl, Juro Tkali, Leo Hofmann, Petar Stojanovi, Jovan Mokranjac, Josef Jiranek, Vaa Prihoda, Melita Lorkovi, Ljudevit Dobronji i Anka Humo. Rat i okupacija zemlje prekinuli su djelovanje Sarajevske filharmonije. Njezin rad obnovljen je 1948 (do 1953 pod nazivom Simfonijski orkestar NRBiH) pod dugogodinjim vodstvom direktora Tihomira Miria. Prvim koncertom dirigovao je Oskar
LIT.: R. Stevenson, Sarabande, MGG, XI, 1963. E. A. S.

273

Danon, a kao solist nastupio je Antonio Janigro (20. X 1948). Repertoar Sarajevske filharmonije zasnovan je uglavnom na standardnim djelima iz svjetske i jugoslovenske orkestarske mu zike literature, pri emu se posebno vodi rauna o izvoenju novih djela bosansko-hercegovakih i drugih jugoslovenskih kompozitora. Orkestar usko sarauje sa Muzikom omladinom i drugim organizacijama i ustanovama, a nastupa i izvan Sara jeva, naroito u gradovima Bosne i Hercegovine. Pod vodstvom dirigenata Borisa Papandopula, Mladena Pozajia, Ivana tajcera, Teodora Romania, Radivoja Spasia, Nikole Debelia, Miroslava Homena, Julija Marica i drugih jugoslovenskih i stranih umjet nika, S. f. razvila se u znaajno muziko tijelo, koje igra vanu ulogu u kulturno-umjetnikom ivotu Sarajeva i Bosne i Herce govine. S. p. SARANGI, opi naziv za gudake instrumente Indije. Naziv se odnosi posebno na stariji obl ik s jako uvuenim srednjim izrezima na ormariu za rezonanciju. S. ima 3 (ili 4) crijevne i u (ili 14) simpatetikih ica, a gdjekad i jednu mjedenu koja slui kao bordun. Na tom instrumentu izvodi se preteno pratnja za ples.
LIT.: 5. M. Tagore, Short Notices of Hindu Musical Instruments, Calcutta 1877. C. R. Day, The Music and Musical Instruments of Southern India, London 1891.

SARASATE, Pablo de (punim imenom Pablo Martin Meliton de Sarasate y Navascuer), panjolski violinist i kom pozitor (Pamplona, 10. III 1844 Biarritz, 20. IX 1908). Na Parikom konzervatoriju uio violinu kod D. Alarda i kompozi ciju kod N. H. Rebera. este i veoma u spjele koncertne tur neje vode ga kroz ci jelu Evropu, Sjevernu i Junu Ameriku, sje vernu Afriku i Bliski Istok. Plemenitost to na, osjeaj za istou stila, virtuozna teh nika i temperament bile su odlike toga velikog violinista, ko me su mnogi istak nuti autori posvetili svoja djela (C. Saint-Saens, M. Bruch, E. Lalo i dr.). S. je P. DE SARASATE napisao brojne bri ljantne i virtuozne kompozicije za violinu i orkestar {Ciganski napjevi, capriccio Peteneras, ples Jota de San Fermin i dr.) te 4 sveska kraih djela za violinu i klavir (preteno virtuozne obradbe panjolskih ple sova).

LIT.: M. L. Vorst, P. Sarasate, Scribners Magazine, 1896. J. Altadill, Memorias de Sarasate, Pamplona 1909. L. Zarate, Sarasate, Barcelona 1945. G. Woolhy, Pablo Sarasate: His Historical Significance, Music and Letters, 1955. juli- A. Sagardia, P. Sarasate, Plasencia 1956. F. GSthel, Pablo de Sarasate, MGG, XI, 1963.

SARDANA, katalonsko narodno kolo u brzoj 6/8 mjeri s raznolikim i zamrenim plesnim figurama; izvodi se uz pratnju ansambla narodnih instrumenata (cobla). Premda se s. prvi put spominje u XVI st., arhaiki karakter plesnih koraka i me lodijski obrati pjesama upuuju na starije podrijetlo, vjerojatno jo na pretkransko doba.
LIT.: J. Grahit, Les Sardanas (II izd.), 1920. Isti, Recull sardanistic, 1916. A. Capmany, Como se balla la sardana, 1924. Isti, La Sardana a Catalunya, Barcelona 1948. M. Schneider, Sardana, MGG, XI, 1963.

SARDO, Ada, pjevaica, sopran (Trst, 29. IX 1929 ). Pjevanje uila u Trstu; na opernoj pozornici debitirala u Mariboru kao Aida (Verdi) i 1957 tamo angairana. Njezine se kreacije odlikuju izraajnim rasponom kultiviranoga glasa i glumakim talentom. Ostvarila je niz prvih opernih uloga, medu kojima se posebno istiu Abigaila, Leonora i Aida (Verdi, Nabucco, Tru badur i Aida), Tosca i Manon Lescaut (Puccini), Tatjana i Liza (ajkovski, Evgenij Onjegin i Pikova dama), Dulcinea (Massenet, Don Kihot), Monica (Menotti, Medij), Marta (d'Albert, U dolini) i Jaroslavna (Borodin, Knez Igor). Gostovala je u Ljubljani i na Rijeci. K. Be. SARGEANT, Winthrop, ameriki muziki kritiar i violinist (San Francisco, 10. XII 1903 ). Violinu i kompoziciju studirao u San Franciscu, Parizu i Beu. God. 192230 lan Simfonijskog orkestra u San Franciscu te njujorkih Simfoniara i Filharmoniara pod vodstvom W. Damroscha i A. Toscan inija.
SARABANDA. Bakrorez, Niirnberg, 1716

274

SARGEANT SAS (ORCHASSAL)

vodi konzervatorij Ospedaletto u Veneciji; zatim je zborovo tedrale u Milanu (do 1784), gdje mu je uenik L. Chei U tom razdoblju komponira svoje najbolje opere Giulio . i Fra i due litiganti. God. 1784 odlazi u Petrograd (na Katarine II) i dobiva slubu dvorskoga dirigenta i kompo 1787 91 u slubi je kneza Potemkina, a 1793 1801 j je dvorski kompozitor u Petrogradu. Za boravka u Rusiji bio vrlo aktivan kao pedagog; njegovi su uenici bili S. A. D jov, S. I. Davidov, D. N. Kain i dr. S. je konstruirao spr brojanje titraja tonova i uveo je petrogradski komorni tor titraja u sekundi za ton a 1). Kao operni kompozitor S. slijedi talijanske tradicije. N je melodika svjea, spontana; vokalne partije odaju i u ; enijim kombinacijama tehniku vjetinu i lakou; pc scene graene su efektno.
DJELA. Simfonije. Sonate za violinu. Sonate za embalo. I SKA. Oko 75 opera: // Re pastore, 1753; Vologeso, 1754; Gram og Sigm Armida, 1759 (prer. kao Armida e Rinaldo, 1786); Ipermestra, 1766; La dina fedele, 1771; Le Gelosie vitlane, 1776; Farnace, 1776; Achille in Scin Giulio Sabino, 1781; Fra i due litiganti U terzo gode, 1782; Gli Amanti a 1784; Castore e Polluce, 1786; HauanhHoe ynpaejienue O/ieea (na tel tarine II, u suradnji sa C. Canobbiom i V. A. Pakeviem), 1790; Les et VAnglaise, 1794; Enea nel Lazio, 1799. VOKALNA: 2 oratorija 1 tekst, 1785 i 1792; vie kantata na talijanske i ruske tekstove; ode; himr rovi. CRKVENA: 3 mise; rekvijem; Te Deum; moteti i dr. ~. raspravu o grkom sistemu ljestvica, 1790 i Trattato del basso generale. LIT.: G. Pasolini-Zanelli, Giuseppe Sarti, Faenza 1883. G. Giuseppe Sarti in Kopenhagen, SBIMG, 1901 02. G. Rivalta, G: Sarti, Faenza 1928. R. A. Mooser, Annales de la musique et des mi en Russie au XVIII siecle, II, Geneve 1951. F. Mompello, La C del Duomo dal 1714 ai primi decenni del '900, Storia di Milano, Milan D. Di Chiera, Giuseppe Sarti, MGG, XI, 1963.

Od 1931 muziki publicist i kritiar u Musical America (1931 34), Daily Eagle (1934 -36), American (1936 37) i urednik u Time Magazine (193739); od 1949 muziki je kritiar u New Yorkeru.
DJELA: Jazz: Hot & Hybrid, 1938; Geniuses, Godesses and People, 1949; Listening to Music, 1958.

SARGENT, Harold Malcolm Watts, engleski dirigent (Stamford, Lincolnshire, 29. IV 1895 London, 3. X 1967). Studirao na Royal College of Organists; doktorat iz muzike stekao na Univerzitetu u Durhamu (1919). Najprije orgulja; kao diri gent debitirao 1921 na Promenadnim koncertima u Londonu. Bio vie godina dirigent Royal College of Music i British National Opera Company; djelovao takoer u D'Oyly Carte Opera Company (1926 -27) i u Ruskim baletima S. Djagileva (1927 -30); od 1928 dirigent londonskog Royal Choral Sodety. Sa Th. Beechamom vodio muziki festival u Leedsu. Nakon prekida djelovanja zbog teke bolesti, 193943 dirigent orkestra Halle u Manchesteru; 195057 glavni dirigent simfonijskog orkestra BBC i Promenadnih koncerata. S. je jedan od najmarkantnijih dirigentskih lino sti XX st. u anglosaksonskim zemljama. Sa M. Cooperom objavio je knjigu The Outline of Music (1962).
LIT.: D. Brooke, International Gallery of Conductors, London 1951. H. F. Redlich, Sir Harold Malcolm Watts Sargent, MGG, XI, 1963.

SARI, Ada (pravo ime Jadvviga Schayer Szajerowna), poljska pjevaica, sopran (Lavov, 29. I 1889 Ciechocinek, Toruii, 12. VII 1968). Studirala u Beu (Piz zimano) i Milanu (A. Rupnik); debitirala 1910 u Rimu kao Margareta (Gounod, Faust). Pjevala na velikim evropskim pozornicama i u Americi. Poslije Drugoga svjetskog rata ivjela u Varavi, gdje je predavala na Konzervatoriju. Svoja najvia dostignua ostvarila je u koloraturnim ulogama, kao to su Gilda i Violetta (Verdi, Rigoletto i La Traviatd), Lakme (Delibes) i dr. Kritiari su posebno isticali njezinu tehniku staccata. SARNETTE, ric, francuski kompozitor (Tarbes, 28. XI 1898 ). Uio na Konzervatorij u u Marseillesu, Nimesu i Parizu (G. Caussade, P. A. Vidal, E. Gigout). Dopunio studij u Beu, gdje je dobivao savjete od A. Schonberga i uio orkestraciju kod A. Saxa ml. God. 1925 36 profesor harmonije na &ole normale superieure de musiaue u Parizu; 194245 orgulja parike crkve Ste-Clotilde; od 1942 urednik asopisa Musique et radio. Bavio se problemima akustike i radiofonije i izumio specijalne tehnike naprave. Na osnovi njegovih istraivanja izraeni su neki posebni instrumenti.
DJELA. ORK ES TRALN A: s imfo nija, 1931; 2 simfo nijske pjes me ; koncert za 2 klavira; koncert za orgulje; 2 simfonijske rapsodije za orgulje i orkestar, 1929 i 1930. KOMORNA: gudaki kvartet; kvartet za tube, 1936; sonata za violonelo i klavir. Dvije sonate za klavir. SPISI: L'Esthetique musicale (s predgovorom Ch. Widora), 192-2; Eslhetique et ethique, 1925; La AJusique et le Micro, 1934; L'Orckestre moderne a la radio, 1940.

SARTORI, Claudio, talijanski muzikolog (Brescia, 1913 ). Studirao u Paviji (F. Vittadini) i Strasbourgu Gerold). 1939 42 bibliotekar na Konzervatoriju u Bolo 194758 u Milanu; od 1963 radi u Biblioteca Nazionale Brc u Milanu. Dao je nekoliko veoma vrijednih priloga talij muzikoj bibliografiji. Bavio se i muzikom kritikom; su u talijanskim i stranim muzikolokim asopisima.
DJELA: La Notazione italiana del Trecento, 1938; // Regio Conse: 'G. B. Martini'di Bologna, 1942; Bibliografia delte opere musicali stam, Ottuviano Petrucci, 1948; Bibliografia della muica strumentale italiana st in Italia fino al 1700, 1952; Nuove aggiunte alla bibliografia del Petrucci, tanea Historiae Musicae, 1953; Monteverdi, 1953; // quarto codice di C non del tuno seomparso, Collectanea Historiae Musicae, 1953; Josquin cantore del duomo di Milano, 1459 1472, Annales musicologiques, 1956; da Perugia e B. Feragut, Acta musicologica, 1956; Riccardo Malipiero, ] P. Santijem); Catalogo delle musiche aella cappella musicale del duomo di . 1957; Organs, Organ Builders, and Organists in Milan, MQ, 1957; Du degli Editori musicali italiani, 1958; Puccini, 1958- asa Ricordi iHoS Profilo storico, 1958; La Musicologia italiana dal 1945 a oggi, Acta musio 1959; Puccini, Svmposium, 1959; Assisi. La Cappella della Basilica di S ceseo. Catalogo del fondo musicale nclla Biblioteca comunale di Assisi, 19' bliografia della muica strumentale italiana, II, 1968. Uredio Diziona cordi della muica e dei musicisti, 1959 i Enciclopedia Ricordi (4 sv.), I9< Suraivao sa G. Benvenutijem u izdavanju serije stare talijanske muzik sii Musicali Italiani, 1941 43.

SARRETTE, Bernard (Bordeaux, 27. XI 1765 Pariz, li. IV 1858). Kao kapetan Nacionalne garde u Parizu organizirao 1789 muziki ansambl Nacionalne garde koji je 1791 imao 78 lanova. God. 1792 utemeljio je besplatnu muziku kolu, Institut national de musiaue, koja je 1795 prerasla u Conservatoire. Upravljajui zavodom, S. je stekao velikih zasluga z a njegov razvoj i plodnu djelatnost.
LIT.: P. Constant, Bernard Sarrette et les origines du Conservatoire Na tional de Musique et de Declamation, Pari 1895. B. Bardet, Bernard Sarrette, MGG, XI, 1963.

SARTORIO, Antonio, talijanski kompozitor (Veneciji 1620 5. I 1681). God. 166675 dvorski dirigent u Hann od 1676 crkve sv. Marka u Veneciji. Vaan predstavnik y janske opere poslije F. Cavallija i A. Cestija.
DJELA. Oko 15 opera: Gli Amori infruttuosi di Pirro, 1661; i 1666; La Prosperitd d'Elio Seiano, 1667; La Caduta d'Elio Seiano, VAdelaide, 1672; Orfeo, 1672 (najuspjelija); Antonino e Pompejano, La Flora (sa M. A. Zianijem), 1681. Zborne i solo kantate; canzone Moteti; psalmi za 8 glasova u 2 zbora. NOVA IZD.: 2 arije iz opere La Flora obj. M. Zanon (Raccolta di : 1914); 1. prizor iz opere Adelaide obj. A. Schering {Geschichte der Al Beispielen, 1931); vie primjera iz opera Adelaide, Antonino e Pompejan Flora obj. H. Ch. Wolff {Die venezianische Oper in der ziveiten Halfte Jahrhundert, 1937); uvertiru operi Adelaide obj. M. Bethan, I938;faksin zora iz Orfeja obj. S. T. Worsthorne (Venetian Opera in Seventeenth C 1954)LIT.: H. Ch. Wolff, Die venezianische Oper in der zweiten Halfte Jahrhundert, Berlin 1937. 5. T. Worsthorne, Venetian Opera in the Sevei Centurv, Oxford 1954. O. Mischiati, Antonio Sartorio, MGG, XI

SARRI (Sarro, Sarra), Domenico Natale, talijanski kompozitor (Trani, 24. XII 1679 Napulj, 25. I 1744). Uio na Conservatorio di S. Onofrio u Napulju (A. Durante). Vicekapelnik i od 1737 kapelnik kraljevske kapele u Napulju; od 1728 vodio takoer gradsku kapelu. Njegova se djela odlikuju vokalnim virtuozitetom. U intermezzima S. pokazuje smisao za stil buffo, po emu je pretea G. B. Pergolesija. S uspjehom je njegovao i muziku komediju na napuljskom narjeju. S. je 171825 vladao napuljskom opernom pozornicom.
DJELA: koncerti za flautu. DRAMSKA. Vie od 20 opera: La Par-tenope, 1722; Didone abbandonata, 1724; L'Alessandro nelle Indie, 1736. Osam intermezza (Dorina e Nibbio, 1724). Muzike komedije (Gli Amanti generosi, 1735). VOKALNA: 8 oratorija; vie od 10 serenata. Crkvena djela. LIT.: U. Prota-Giurleo, Breve storia d el teatro di corte e della muica a Napoli n;i secoli XVII-XVIII, Napoli 1952. H. Hucke, Die beiden Fassungen der Oper Didone abbandonata von Domenico Sarri, Kongresni iz vjetaj, Hamburg 1956, Kassel i Basel 1957. U. Prota-Giurleo, Domenico Sarro, Archivi, 1959. H. Hucke, Die neapolitanische Tradition in der Oper, International Musicological Societv, Report of the Eighth Congress, New York 1961, Kassel 1961. Isti, Domenico Natale Sarri, MGG, XI, 1963.

SARUSOFON (engl. i franc. sarrusophone, njem. Sarrusi tal. sarrusofono), limeni duhaki instrument; ima koninu savijenu kao u fagota i pisak sa dvostrukim jezikom. Ko irao ga je 1856 francuski vojni kapelnik Sarrus, po koje] dobio i ime, a trebao je u limenim sastavima zamijeniti c fagot. Gradi se u 9 razliitih veliina od kontrabasa (u B) < pranina (u Es). Najee je ugoen u B, a rjee u C. U franc se orkestrima kontrabas-s. upotrebljava umjesto kontrafagi
LIT.: H. Becker, Sarrusophon, MGG, XI, 1963.

SARTI, Giuseppe, talijanski kompozitor (Fa enza, krten 1. XII 1729 Berlin, 28. VII 1802). Uio vjerojatno kod padra Martinija ili kod F. A. Vallotija u Padovi. Doavi na glas kao operni kompozitor, pozvan je u Kobenhavn gdje je 1755 75 dvorski dirigent i direktor talijanske opere. Primoran da napusti Dansku (zbog politikih nemira) vra a se u domovinu i 1775 79

SAS (ORCHASSAL), Andres, peruanski violinist i kc zitor francusko-belgijskoga podrijetla (Pariz, 6. IV 1900 26.VII 1967). Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu; usavj se zatim u violini (A. Marchot, J. Schmit) te kontrapunktu (M. Imbert). Od 1924 profesor violine i direktor koncerata k< ne muzike na Muzikoj akademiji u Limi (Peru). Poto je otiao u Belgiju i u Ninoveu osnovao Gradsku muziku

SAS (ORCHASSAL) SATIE

vraa se u Limu, gdje sa svojom enom, peruanskom pijanisticom Lily Rosay, utemeljuje i vodi Academia de Mitska de Sas-Rosay. Veoma aktivan kon certni solist, dirigent, predava i istraiva muzikog folklora; sa spisateljicom M. Wiesse de Sabogal osno vao muziki asopis Antara (193556).
DJ ELA. O RK ES TRALN A: Rec uer d os z a vio lin u, k la vir i orkes ta r, 1327; Rapsodia Peruana za violinu i orkestar, 1928; La Parihuana za violinu i orkestar, lt.52, Fantasta romdntica za trublju i orkestar, 1950; Cancion India, ICJ 27; Tres'Estampas del Peni, 1936; Poema Indio, 1941; Dama Gitana, 1944; La Parihuana, arija i ples, 1946. KOMORNA: gudaki kvartet, 1938; so -natafantazija za flautu i klavir, 1934; Serenata za violinu i klavir, 1525 i dr. KLAVIRSKA: Sonatina Peruana, 1946; Suite Peruana, 1931; Aires y danzas del Peru, 1030; Aires y danzas del p eni del Cuzco, II serija, 1945 i dr. DRAMSKA. Baleti: Sueiio de Zamba, 1943; La Patrona del pueblo, 1946; Las seis cdades de la tia Conchita, 1947 i La Leyenda de la ista de San Lorenzo, 1949- Plesni auto sacramental El Hijo prodigo, 1948. Scenska muzika. VOKALNA: Santa Rosa de Lima za muki zbor i orgulje, 1947; zb orovi; solo-pjesme. lanci. Instruktivno djelo Curso de gramutica musical (5 sv.), od 1935- " Preradbe tuih djela. Izdao (sa C. Carvallo de Nunezom) zbirku Canciones infantiles peruanas, 1942.

275

SASS (Sax, pravo ime Saxe), Marie-Constance, belgijska pjevaica, sopran (Gen t, 26. I 1838 Auteuil kraj Pariza, 8. XI 1907). Pjevanje uila na Konzervatoriju u Bruxellesu i privatno u Parizu i tamo 1859 debitirala u Thedtre Lyrique kao Susanna (Mozart, Figarov pir) i idue godine u Operi (Meverbeer, Robert le Diable). Do 1869 redovito nastupala u Parizu i Baden-Badenu, a 1870 prvi put gostovala u Petrogradu. Osim toga pjevala je u Kairu, Lisabonu, Madridu, Sevilli, Barceloni i na drugim svjetskim opernim pozornicama. Svoje najvie domete ostvarila je u operama G. Donizettija (Lucrezia Borgia i Anna Bolena), G. Meverbeera (Afrikanka), G. Verdija (Don Carlos, Sicilijanske veernje, Krabuljni ples, Trubadur), J. F. Halevvja (idovka) i dr. Objavila je knjigu Souvenirs d'une artiste (1902). SASSANO, Matteo (nazvan Matteuccio), talijanski pjeva, sopran, kastrat (Sansevero, Foggia, 1667 Napulj, 15. X 1737). Uenik G. Salvatorea na Conservatorio dei Poveri di Gesu Cristo u Napulju i tamo zapoeo umjetniku karijeru sopraniste u dvor skoj i katedralnoj kapeli. God. 1693 sudjelovao za velikog tjedna na crkvenim sveanostima u Rimu, a 1695 oduevio svojim pjevanjem dvor u Beu. Na opernoj pozornici nastupio prvi put 1697 u Bologni uz bok najveim pjevaima onoga doba; 1697 98 angairan u napuljskom kazalitu San Bartolomeo. Na vrhuncu slave prihvatio poziv na panjolski dvor, a zatim preao na dvor u Beu. U Napulj se vratio tek 1709, kada je Napuljska kraljevina dola pod austrijsko gospodstvo. Uzdignut na ast markiza, S. otada nastupa samo prigodice i to u crkvi, zadravajui ljepotu i svjeinu glasa do kraja ivota.
LIT.: C. Ricci, Figure e figuri del mondo teatrale, Milano 1920. B. Croce, I Teatri di Napoli, Bari 1926. U. Prota-Giurleo, II Teatro di Corte del Palazzo reale di Napoli, Napoli 1952. A. Heriot, The Castrati in Opera, London 1956 (talijanski Milano 1963). U. Prota-Giurleo, Matteo Sassano. genannt Matteuccio, MGG, XI, 1963. Isti, Matteo Sassano, detto Matteuccio (Documenti napoletani), Rivista Italiana di Musicologia, 1966.

SASSE, Konrad, njemaki muzikolog (Wernigerode, Harz, 3. X 1926 ). Studij muzikologije zavrio na Univerziteta u Halleu (Saale) i tamo 1962 doktorirao (M. Schneider, W. Siegmund-Schultze). Od 1956 direktor Handelova muzeja u Halleu, veoma je aktivan suradnik tamonjih Handelovih sveanih igara 1 Handelova drutva.
DJELA: Das Hdndel-Haus in Halle, 1958; Katalog zu den Sammlungen des Handel-Hauses (2 sv.), 1961 i 1963; Handel-Bibliothek, 1963. Studije: Die Texte der Londoner Opern Hdndels in ihren Gesellschaftlichen Bezie hungen, Festschrift der Handel-Festspiele, Halle 1955; Hdndels Stellung zu den gesellschaftlichen Problemen in England, Handel-Ehrung der DDR, 1959-

e ivjeti do smrti. Postepeno S. dolazi do sasvim drukijih umjetnikih spoznaja. Njegovo novo, jedinstveno, nekonvencionalno gledanje na umjetnost i na muziku, posebno francusku, njegov antiimpresionistiki stav okuplja oko njega ne samo niz mladih kompozitora, ve i druge predstavnike suvremenog francuskog umjetnikog ivota, tako S. Djagiljeva, J. Cocteaua, P. Picassoa. Zajedno s posljednjom dvojicom i s Massineom napisao je 1916 balet Parade i prikazao ga kao kubistiki manifest. Satijevo ime postalo' je u to vrijeme simbolom revolucionarnosti, ruenja dotrajalih dogmi i njihova ismijavanja. estorica (A. Honegger, D. Milhaud, F. Poulenc, G. Auric, G. Tailleferre i L. Durey) odmah E. SATIE su ga 1918 priznala svojim duhovnim vodom, a kompozitori H. Sauguet, R. Desormiere, M. Jacob i H. Cliquet-Pleyel osnovali su 1923, u ast Satijevu, umjetniku grupu Ecole d' Arcueil. Taj neobini ovjek i umjetnik, koji je svoja djela pretvarao u persiflau, grotesknu ironiju i satiru, zapravo je ipak vie ruio nego gradio. On je otvarao oi, upozoravao na dotrajale vrijednosti, na nepotrebnu preciznost i izvjetaenost, na povrnost malo gradantine. U muziku tehniku i praksu je unosio novosti: izo stavljao je predznak uz kljueve, naputao oznake za mjeru, taktne crte i spojnice, igrao se slobodno tonalitetima i pokuavao da u orkestar uvede sprave za proizvodnju umova (sirene, pisai stroj, revolver, kolo za izvlaenje lutrijskih sreaka!). Put k pravoj, istinskoj umjetnosti esto ipak nije nalazio. Osebujni, neobini i neuobiajeni naslovi njegovih klavirskih i drugih djela (Napjevi koji tjeraju u bijeg, Pravi mlohavi preludiji za nekoga psa, Birokratska so-natina, Naopaki plesovi, Osueni embrioni, Gledajui desno i lijevo [bez naoara] i dr.) vie obeavaju nego to muzika tih kompozicija moe ostvariti. Danas, poto je od Satijeve smrti prolo punih pet decenija, moe se sa prilinom sigurnou ustvrditi da je S. upravo historijski lik, ovjek koji je u pravom asu upozorio da treba ii dalje, novim putovima. Trajne uzore .novoga jezika i- stila ipak nije dao.
DJELA. ORKESTRALNA: En habit de cheval: deux chorales et deu fugues, 1911; Cinq grimaces pour le Songe d'une nuit d'e'te, 1914 (orkestrirao D. Milhaud); Trois petites pieces monlees, 1919; La Belle excentrique, 1920. Choses vues a droite et a gauche (sans lunettes) za violinu i klavir, 1912. KLA VIRSKA: Valse Ballet, 1885; Fantaisie-Valse, 1885; Ogives, 1886; Trois saraban des, 1887; Trois gymnopedies, 1888 (orkestrirao C. Debussy); Trois gnossiennes, 1890; Les Sonneries de la Rose-Croix, 1892; Danses gothiques, 1893; Quatre preludes, 1893; Prelude de la porte hiroique du del, 1894; Pieces froides (sadri Airs d faire fuire i Danses de travers), 1897; Prelude en tapisserie, 1906; Passacaille, 1906; Veritables preludes flasques, 1912; Descriptions automatiques, 1913; Croquis et agaceries d'un gro bonhomme en bois, 1913; Chapitres tournes en tous sens, 1913; Enfantines, 1913; Vieux sequins et vieilles cuirasses, 1914; Heures seculaires et instantanees, 1914; Trois valses du precieux digoute, 1914; Sports et divertissements, 1914; Les Pantins dansent, 1914; Avant-dernieres pensees, 1915; Nocturnes, 1919; Premier menuet, 1920. Za klavir 4-runo: Trois morceaux en forme de poire, 1903; Apercus desagreables, 1908 i En habit de cheval, 1911. DRAMSKA. Baleti: Uspad (balet chretien), 1892; Jack in the Box, 1899 (pantomima za klavir; orkestrirao D. Milhaud 1929; izv. kao balet 1936); Parade, 1917; Mercure, 1924; Reldche, 1924; igra lutaka Genevieve de Brabant, 1899. Scenska muzika Le Fils des etoiles (1891) i Le Prince de Byzance (1891) S. Peorkestar, 1918; solo pjesme. Messe des pauvres za zbor i orkestar, 1895 (orkestrirao D. Diamond). Spis Memoires d'un amnesiaue, Bulletin de la Societe Internationale de Musique, 1912. LIT.: C. Van Vechten, Erik Satie, Interpreters and Interpretations, New York 1917. R. D. Chenneviire, Erik Satie and the Music of Ironie, MQ, I9 I9 . . u/. W. Roberts, The Problem of Satie, Music and Letters, 1923. Ch. Koechlin, Erik Satie, Von neuer Musik, Koln 1925. W. Danckert, Der Klassizismus Erik Saties und seine geistesgeschichtliche Stellung, ZFMW, I929 30. p. D. Tamplier, Erik Satie, Pari 1932. C. Lambert, Erik Satie and His Musique d'ameublement, u Music Hol, London 1934. W. H. Mellers, Erik Satie and the Problem of Contemporarv Music, Music and Letters 1942. R. H. Myers, The Strange Case of Erik Satie, The Musical Times,

SASTAV (nem. Besetzung), izbor instrumentalnih ili vokalnih izvaaa koji sainjavaju ansambl (- Komorna muzika, -* Orkestar, -> Zbor). Dvojni, trojni, etvorni sastav orkestra (a due, a tre, a guattro) znai da je u duvakom korpusu svaka po rodica drvenih instrumenata zastupljena sa 2, 3 ili 4 instrumenta kojima se pridruuje odgovarajui broj lim enih instrumenata. Klasini orkestar ima dvojni s.: 2 flaute, 2 oboe, 2 klarineta, 2 fagota uz 2 (retko 4) roga i 2 trube. Veliki (romantini) orkestar ima trojni s.: 2 flaute + pikolo, 2 oboe + engleski rog, 2 klarineta + bas-klarinet, 2 fagota + kontrafagot uz 4 roga, 3 trube, 3 trombona i tubu, a kod poznih romantiara (R. Wagner, G. Mahler, R. Strauss) katkad i etvorni s.: 3 flaute + pikolo, 3 oboe + engleski rog, 3 klarineta + bas-klarinet, 3 fagota + kontrafagot uz 6 8 rogova, 4 trube, 3 4 trombona i tubu.
V. Pe.

SATIE, Erik, francuski kompozitor (Honfleur, 17. V 1866 Pariz, 1. VII 1925). God. 188384 pohaao Pariki konzervatorij, ali je napustio redoviti studij i prehranjivao se svirajui klavir po kavanama i kabaretima Montmartrea. Koncem osamdesetih godina sprijateljio se s Debussvjem. God. 1905 08 uio je kontrapunkt mScholi Cantorum kod V. d'Indvja i A. Roussela. Ve prije toga nastanio se 1898- u mjestu Arcueil kod Pariza gdje

276

SATIE SAURET
kompozitorima iz grupe estorice G. Auricom, A. Poulencom. i D. Milhaudom. Upoznao E. Satieja i pod njegovim pokroviteljstvom osnovao 1923, sa R. Desormiereom, M. Jacobom i H. Clicquet-Pleyelom, grupu ticole d'Arcueil. S. je bio glavni predstavnik ove grupe. Zapa ene uspjehe postie od 1927, kad Ruski baleti S. Djagileva izvode njegov balet La Chatte. Bavio se i muzikom kritikom. Sam se smatra tradicionalistom, ali izrazito antiakade-mikim.
DJ ELA. O RK ES TRALN A: Sym phonie expiatoire, 1945; SytHphonie allegorique Les Saisons (sa solistom, zborom i djejim zborom), 1949; III simfonija, 1955 ; Troisieme age (IV sim fonija); I koncert za klavir, 1934; Reverie concertante za klavir (II koncert), 1948; Concert des tnondes souterrains za H. SAUGUET klavir ( I I I koncert), 1963; Concerto d'Orphee za violinu, 1953; Melodie con; certante za violonelo, IQ53; suits Portrait de Pari, 1950 ;Stele symphonique,' simfonijski stavak Les trois Lys, 1954; Deux mouvcmmts za gudae, \<)f>\;Syr, nie de Marches, 1966. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1941 i 1948 haki trio, 1946; sonata za violonelo solo, 1956; sonatina za flautu i t 1923; Sonatine bucolique za alt-saksofon i klavir, 1964: suita za klarinet i I 1935; Barcarolle za fagot i harfu (violonelo i klavir), 1936; Plainte za lan nore i klavir, 1949; balada za violonelo i klavir, 1960; Pres du bal, divertir za 3 drv ena duhaka instrumenta i klavir, 1929; Cinq images pour Saint za flautu, obou i embalo, 1941; b intcrludija za orgulje, tami 1942; Golden Suite za 5 limenih DJELA: opera Tajda, gitaru 1927. i duhakih instrumenata, 1963; Divertisi de chambre za flautu, klarinet, violu, fagot i klavir, 1931; Bocages, 3 cap: sa 3 uvodne fanfare za 9 duhakih instrumenata i harfu, 1949; Chant de V qui n'existe pas za flautu solo, 1957; Soliloque za gitaru, 1958. KLAVIR. sonata, 1925; Pieces Poetiques za djecu (2 zbirke), 1933 i 1934; Le Bestia petit No'e, 10 djejih kompozicija, 1965 66 i dr. Kompozicije za 2 klavira. royale za embalo, 1962. Chant nuptial za orgulje, 1931. Konkretn zika (Mouvement symphonique, 1957). DRAMSKA. Opere: Le Pluir, Colonel, 1924; La Contrebasse, 1930; La Chartreuse de Parme, 1939; La Gi imprevue, 1944; Les Caprices de Marianne, 1954. Baleti: Les Roses, 192 Chatte, 1927; David, 1928; Pris du bal, 1929; La Nuit, 1930; Fastes, Le Dompteur dompte, 1935; La Cigale et la fourmi, 1941; Cartes postales, Image d Paul et Virginie, 1944; Les Mirages, 1943; Les Forains, 1945; La R tre, 1948; Pas de deux classique, 1951; Les Saisons, 1951; Cordelia, 1952; et magie, 19^2; Le Cardinal aux Chats, 1952; Songes Romantiques, 195 Cameleopard, 1956; Les Cinq Etages, 1957; La Dame aux camelias, 195 Solitude, 1958; L'As de coeur, 1960; Plus loin que la nuit et le j'our, koreog kantata, 1961; Pari, 1964; Le Prince et le mendiant, balet-mimodrama, Scenska muzika za trupu L. Jouveta, J. L. Barraulta i dr. Muzika za vie filmova. VOKALNA: oratorij Chant pour une vitle meurtrie, 1966. Ka La Voyante, 1932; Les Ornbres du jardin, 1938 i VOiseau a vu tout ela, Manetle de la nuit za djeji zbor i mali orkestar, 1961; kompozicije za : glasa i orkestar; Madrigal za sopran i 5 instrumenata, 1942; zborovi; solo-pjesama na tekstove Schillera, Jean Paula, Holderlina, L. Labe, I lairea, Mallarmea, Laforguea, Eluarda, M. Jacoba, Michauxa i dr. Ci djela. Obradbe narodnih pjesama. LIT.: M. Schneider, Henri Sauguet, Pari 1949. M. R. Clouzot,, Sauguet, MGG, XI, 1963. F. -Y. Bril, Henri Sauguet, Pari 1967. B.,

juli 1934. D. Milhaud, Notes sur Erik Satie, Les Oeuvres nouvelles, New York 1946. R. H. Myers, Erik Satie, London 1948 (franc. prijevod 1958). V. Jankelevitch, Le Nocturne, Pari 1957. J. Cocteau, Erik Satie, Liege 1957- H. H. Stuckenschmidt, Erik Satie, Schopfer der neuen Musik, Frank furt a. M. 1958. La Revue musicale posvetila je Satiju posebne brojeve u martu 1924 i januaru 1952. J. Roy, Erik Satie, MGG, XI, 1963. V. Terenzio, Erik Satie: un bilancio, Muica d'Oggi, 196 3. P. Collaer, II Gruppo dei Sei, L'Approdo Musicale, 1965, 20. P. Santi, II Point de depart di Satie, Chigiana, 1966. A. Golea, Erik Satie, Neue eitschrift fur Musik, 1966. J. As.

SATTNER, Hugolin, kompozitor (Kandija kraj Novog mesta, 29. XI 1851 Ljubljana, 20. IV 1934). God. 1867 stupio u franjevaki red i teoloke studije zavrio u Ljublja'ni; muziku uio kod I. Gnidovca i M. Hubada. Uitelj pjevanja na gimnaziji u Novom mestu (1874 90). Od 1890 u Ljubljani; vodio je franjevaki pjevaki zbor i predavao koral u bogosloviji. Plodan kompozitor, osobito je zasluan za razvoj oratorija i kantate u Sloveniji. Po lazei od romantikih tradicija, S. je u svoja djela mjestimice unosio i obiljeja novoroman-tinog stila, odavajui pri tome zapaenu invenciju, kako u melodijskoj raspjevanosti, tako i u harmonijskoj bujnosti. Bavio se i pisanjem muzikih lanaka.
H. SATTN ER VOKALNA. Oratoriji i kantate: Jefte-jeva prisega, 1911; Assumptio, 1912; Oijki, 1914; Soi, 1917; V pepelnini noi, 1921; Ob nsvihti; V kripti sv. Cedlije, 1931. Zborovi; solo-pjesme. ' CRKVENA: Missa seraphica, 1910; Slovenska misa, 1930; krae crkvene kompozicije. LIT.: 5". Premrl, P. Hugolin Sattnerjeve skladbe, Cerkovni glasbenik, 1931. D. Cvetko, Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem, III, Lju bljana 1960. D. Co.

SAUDADE (portugalski udnja, enja), brazilski naziv za plesove nostalgina karaktera. Naslov s. nose i neke kompozi cije H. Villa-Lobosa i D. Milhauda (Saudades do Brazil). SAUER, Emil, austrijski pijanist i kompozitor (Hamburg, 8. X 1862 Be, 28. IV 1942). Studirao na Moskovskom konzervatoriju klavir kod N. Rubinsteina, a 1884 85- usavravao se u Weimaru kod F. Liszta. Brojne koncertne turneje, koje poduzima 18821936, vode ga kroz cijelu Evropu i SAD. Precizna tehnika te stilski vjerna i nenametljiva interpretacija, bile su odlike njegove umjetnosti.
DJELA: 2 koncerta za klavir, u e mo l u i u c - mo l u. K LA VIR - SKA: 2 sonate,u D-duru i u F-duru; Suite moderne; 33 koncertne etide, 1900 i dr. Knjiga uspomena Meine \Velt, Bilder aus dem Geheimfach mei-ner Kunst und meines Lebens, 1901. LIT. : R. S i e t z , E mi l Sa ue r, MGG, XI, 1963.

SAUER, Wilhelm, njemaki orguljar (Schonbeck, Fried-land, 23. III 1831 Frankfurt na Odri, 9. IV 1916). Sin i uenik Ernsta Sauera, nauk izuavao u Alzaciji, vicar skoj, u Parizu, u Engleskoj i Rusiji. Od 1857 u Frankfurtu na Odri, gdje je 1866 E. SAUER otvorio vlastitu radionicu; 1910 prepustio je upravljanje svom suradniku Paulu Walckeru (1846 1928) iz obitelji znamenitih orguljara u Ludvvigsburgu. Sauerovi instrumenti spadaju u skupinu tipinih njemakih simfonijskih orgulja koje je osobito cijenio K. Straube. Do 1882 S. je konstruirao 370 orgulja, a zatim je izgradio niz velikih instrumenata, meu ostalim u Leipzigu (Thomaskirche, 85 registara, 1889), Bremenu (Katedrala, 78 registara, 1894), Berlinu (Gedachtniskirche, 94 registra, 1895), Breslauu (jahrhunderthalle, 200 registara, 1913), Halleu, Konigsbergu, Hamburgu i dr.
LIT.: W. Gurlitt, K. Straube als Vorkampfer der neueren Orgelbewe gung, Festschrift Karl Straube, Leipzig 1943.

SAUNDERS, Arlene, amerika pjevaica, sopran veland, Ohio, 5. X 1935 ). Studirala na Baldwin Wallace ( geu; na opernoj pozornici debitirala 1958 u North Carolin Rosalinda (J. Strauss, imi). Od 1960 angairana u Mih Cincinnatiju, od 1962 na Metropolitanu u New Yorku i od na Dravnoj operi u Hamburgu. Uz to gostovala u Beu, Miii nu, Rimu, San Franciscu, Glvndebourneu, Edinburghu, Be i dr. U njezinom se opsenom repertoaru posebno istiu ije uloga: Fiordiligi, Donna Elvira i Grofica (Mozart, Cos tutte, Don Giovanni i Figarov pir), Mimi (Puccini, La Bol Arabella (R. Strauss) i Louise (Charpentier). SAURET, Imile, francuski violinist i kompozitor C -le Roi, Cher, 22. V. 1852 London, 12. II 1920). Posij uenik Ch. A. de Beriota u Bruxellesu, u kompoziciji se usa vao kod S. Jadassohna u Leipzigu. Koncertirao u Franci Italiji, Austriji, Engleskoj, SAD i Njemakoj. Predavao vi u Berlinu na Kullakovoj akademiji (188081) i Sternovu ko vatoriju (1881 91), na Royal Academy of Music u Lon (18911903) i na Chicago Musical College (190306); p kraih boravka u enevi i Berlinu, preuzeo 1908 katedru v na Trinity College u Londonu. Njegova je tehnika bila izvani razvijena, a ton neobino snaan; odlikovao se strastvenom, burnom interpretacijom. Dok se Sauretove koncertne i sali kompozicije rijetko izdiu iznad prosjenosti, njegove su dragocjen prilog instruktivnoj literaturi za violinu. i
DJELA. ORKESTRALNA. Za violinu i orkestar: koncert u d -1884; Souvenir de Moscou; Rhapsodie russe; Rhapsodie suedoise i dr. K< zicije za violinu i klavir; suita u g-molu za violinu solo, 1907. Komp za klavir. INSTRUKTIVNA: Vingt grandes etudes, 1886; Douze artistiques, 1888; Gradus al Parnassum du violoniste (4 sv.), 1896; Vingt-etudes caprices, 1902 03. Izdanje djela za violinu. LIT.: F. Gothel, Emile Saurrt, MGG, XI, 1963. .

SAUGUET, Henri (pravo ime Henri-Pierre Poupard), francuski kompozitor (Bordeaux, 18. V 1901 ). Od 1918 uio neko vrijeme kod J. anteloubea u Montaubanu; 1921 preselio se u Pariz; tu je studirao kod Ch. Koechlina i sprijateljio se s

SAUVAGE SAVIN
SAUVAGE, Catherine (pravo ime Janinc Saunier), francuska ansonjerka i glumica (Nancy, 25. IX 1929 ). Debitirala 1948 na pozornici Boeuf sur le toit u Parizu i iste godine angairana za snimanje ploa. Ubrzo se proslavila interpretacijom ansona L. Ferrea (Tu n'en reviendras pas; Est-ce ainsi que les hommes vivent} ; La Maffia i dr.), B. Brechta (Nana's Lied; Surabaya Johnny; Le Chanson de Mandalay), G. Vigneaulta (Monpays; Fer et Titan) i dr. God. 1962 dobila Grand Prix national (Prix Francis Carco) francuske Academie du Disque za interpretacije ansona L. Ferrea. Pjeva redovito samo uz pratnju klavira. Od njezinih ansona najpoznatije su: Et je cousais; Han Coolie; Toi qui disais; Les Canuts i Le Grand monsieur blond (posveena Ch. Trenetu). Kao glumica istie se osobito kreacijama u djelima B. Brechta i P. Claudela.
LIT.: F. Schmidt, Das Chanson, Ahrensburg i Pariz 1968. J. Charpentreau, Nouvelles vieillees en chanson, Pari 1970.

277

SAUVEUR, Joseph, francuski akustiar i matematiar (La Fleche, 24. III 1653 Pariz, 9. VII 1716). Usprkos potpunoj gluhoi posvetio se istraivanju akustikih problema. Kasnije je pokazao velike sposobnosti za matematiku i fiziku. Prvi je izraunao apsolutni broj titraja tonova i znanstveno obrazloio pojavu alikvotnih tonova. God. 1696 izabran je za lana Francuske aka demije.
DJELA: Principes d'acoustique et de musique, 1700; Application des sons harmoniques a la composition des jeux d'orgue, 1702; Methode generale pour former des systemes temperes de musique..., 1707; Table generale des systemes temperes de musique, 1711; Rapports des sons des cordes d'instruments de musiaue aux fleches des cordes et nouvelle determination des sons f\xes, 1713. LIT.: F. Winckel, Joseph Sauveur, MGG, XI, 1963.

SAUZAY, Eugne, francuski violinist i kompozitor (Pariz, 14. VII 1809 24. I 1901). Na Konzervatoriju u Parizu studirao violinu (Ch. Guerin, P. Baillot) i kompoziciju (A. Reicha). Drugi violinist i zatim violist u kvartetu Baillot, od 1840 solist Louis-Philippea i zatim voda drugih violina u orkestru Napoleona III. God. 1860 92 bio je profesor na Konzervatoriju. Veoma cijenjen kao violonist i uitelj, ostavio je vie kompozicija od kojih panju privlai samo komedija -balet Le Sicilien.
DJELA. KOAiORNA: trio za violinu, violu i klavir op. 7; gudaki trio op. 8; Iskia Samaisi za klavir 4-runo, violinu i violonelo; Etudes et pre'ludes harmoniques za violinu uz pratnju druge violine op. 14. Za violinu i klavir: Fan-taisie sur Zampa op. i; Allegro et rondo op. 2; kompozicije op. 6; Romance op. 8b; Primavera op. 12. Kompozicije za violinu solo. KLAVIRSKA: 3 Anciennes chansons op. 11; La Princesse jaune; kompozicije za klavir 4-runo. Komedija-balet Le Sicilien ou L'amour peintre, 1881; scenska muzika za Geor-ges Bandin J.- B. Molierea. VOKALNA: Fragments des choeurs d' Athalie et d' Esther de Raine op. 5; Sweet home fair irlandais) op. 3; Trois romances sur des paroles de Ronsard op. 4; 3 Anciennes chansons op. 9; Chanson ancienne mise en musique pour chanson et vcl. SPISI: Etude sur la avatuors de Haydn, Mozart et Beethoven, 1861; Ucole de l'accompagnement, 1869; Le Violon harmonique, 1889. NOVA IZD.: Etudes harmoniaues op. 14 obj. Th. Laforge (1907) i G. Catharine (1924). LIT.: A. Wirsta, Eugene Sauzay, MGG, XI, 1963.

SAVAGNONE, Giuseppe, talijanski dirigent i kompozitor (Palermo, 27. XI 1902 ). Orgulje i kompoziciju studirao u Palermu; profesionalnu karijeru zapoeo 1925 kao zborovoda ka zalita Greco u Siracusi. God. 192835 korepetitor Rimske opere, zatim nastavnik na Konzervatoriju u Palermu i od 1940 profesor na Konzervatoriju u Rimu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1934; Sinfonia in Do Alfa, 1967; simfonijska pjesma Augusto, 1937; koncert za violinu, 1940; 2 preludija {A Leopardi i Rifrangenze), 1937 i 1965; Variazioni sinfoniche e fuga su uno sauillo di caccia, 1957. KOMORNA: Divertimento za 11 instrumenata, 1944; trio za fl autu, violinu i violu, 1960; sonata za violinu solo, 1962; kvartet za duhae i magnetofonsku vrpcu, 1969; Variazioni su unantica melodia siciliana za violinu i klavir, 1969. Kompozicije za klavir. DRAMSKA : opere // Carro di Dioniso, 1930 i Millesima seconda, 1949; muzika komedija Ne tempo neluogo, 1961. Baleti: // Drago rossa, 1935; Giufd, 1959 i L'Attesa, 1961. VOKALNA: Cantata a Bellini za sopran i orkestar, 1935; 3 Storie di Trilussa za 3 solista i mali orkestar, 1942; Notturno di Arianna za glas i klavir, 1941. Spis Prisma-timo musicale, 1956 (II izd. 1966).

SAVEZI MUZIKIH ORGANIZACIJA JUGOSLAVIJE. Neposredno nakon Osloboenja osnovana su u pojedinim re publikama struna udruenja muziara. Njihov je cilj bio da smiljenom i organiziranom djelatnou usmjere razvoj muzike kulture jugoslavenskih naroda i narodnosti potrebama socijalistikog drutvenog poretka, da stvaralaki i izvodilaki muziki ivot u Jugoslaviji podignu na to viu umjetniku razinu, da svojim lanovima osiguraju to bolje uvjete rada i da kao jedinstvene dobrovoljne asocijacije organizacija muziara istupaju i u zemlji i u inozemstvu. Republika drutva i udruenja muziara, kojima su se kas nije prikljuila i udruenja autonomnih pokrajina, stekla su znatan ugled, pa se uskoro pokazala potreba da se njihov rad meusobno uskladi. Tako je 1950 utemeljen Savez kompozitora Jugoslavije (od 1975 Savez organizacija kompozitora Jugoslavije), koji u svojim redovima okuplja i muzikologe i muzike pisce. Republika udruenja muzikih umjetnika udruila su se 1950 u Savez mu-

zikih umjetnika Jugoslavije, a 1953 osnovan je Savez orkestralnih umjetnika Jugoslavije. Njima su se kasnije pridruili Savez zborskih umjetnika Jugoslavije i 1958 Savez muzikih pedagoga Ju goslavije. Sjedita svih saveza su u Beogradu, a predsjednici se biraju izmjenino iz svih republika i pokrajina. Neko vrijeme dje lovao je Koordinacioni odbor muzikih saveza Jugoslavije sa zadatkom da usklauje napore pojedinih saveza na razvijanju muzike kulture naroda i narodnosti Jugoslavije. R. SAVI, arko, peva (Zemun, 20. VIII 1861 Chicago, 18. I 1930). Studirao u Beu. lan opera u Berlinu, Liibecku, Dresdenu, Freiburgu, Badenu, Dusseldorfu, Stuttgartu, Rigi i Hamburgu. U Beogradu vodio 1909 II sopstvenu opersku ustanovu, 1911 14 bio je upravnik Srpskog narodnog pozorita u Novom Sadu. Za vreme Prvog svetskog rata vokalni pedagog opere u Hamburgu, gde je objavio instruktivno delo Der Weg zum freien Ton (1915). Od 1920 boravio u SAD bavei se vokal nom pedagogijom. Kao koncertni peva nastupao u jugoslovenskim gradovima i u inostranstvu, a naroito uspeno 1896 u Rusiji zajedno sa S. Mokranjcem, koji je za njega pisao svoje solo-pesme. S. je bio basist neobine glasovne lepote i izvanrednoga dramskog talenta. Imao je veoma irok repertoar, od buffo - partija u klasinim delima preko kreacija u domaim operama (S. Biniki, I. Baji) do velikog niza uloga u Wagnerovim muzikim dramama. s.D.K. SAVILLE, Frances, amerika pjevaica, sopran (San Fran ciseo, 6. I 1862 Burlingame, California, 8. XI 1935). Uenica Mathilde Marchesi u Parizu; na opernoj pozornici debitirala 1892 u Bruxellesu kao Julija (Gounod, Romeo i Julija). God. 1895 99 lanica njujorkog Metropolitana i istodobno stalni gost londonskog Covent Gardena, 1899-1903 solistica Beke opere; uz to nastupala u Parizu, Petrogradu, Varavi i dr. osva jajui publiku izvanredno kolovanim koloraturnim sopranom u brojnim ulogama toga faha. SAVIN, Dragutin, kompozitor i dirigent (Split, 29. IX 1915). Uenik J. Hatzea u Splitu, studij kompozicije i dirigi ranja zavrio 1938 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (F. Dugan, K. Odak, F. Lhotka); usavra vao se u kompoziciji kod P. Mascagnija u Rimu (1942 43). God. 194042 operni dirigent u Splitu, a zatim, nakon internacije, vodio simfonijske koncerte za saveznike vojne snage u Italiji. God. 194771 dirigent Opere u Osijeku (1961 71 direktor); 1955 57 bio je dirigent Zagrebake opere i 197175 direktor Splitske opere. S. je bio utemeljitelj meunarodnog Annala komorne opere i baleta u Osijeku (1970) i muziki rukovodilac Splitskog ljeta. U stalnom dodiru s kazalitem, S. je i sam osjetio po trebu da se okua kao kompo zitor na muziko-scenskom podruju. U poetku su to bili krai baletni umeci, scenska muzika i si., ali D. SAVIN ve 1954 nastaje njegov cjeloveernji balet Balada, a desetak godina kasnije i opera Tena. Meutim, Savinova prava domena je vedro muziko kazalite, na kojem se podruju uvrstio u najistaknutije jugoslavenske predstavnike. Tome su podjednako pridonijeli vlastiti Savinovi tekstovi, koji se preteno temelje na renesansnoj dubrovakoj knjievnosti, kao i njegova muzika s melodikom kratka daha, u kojoj se osjea prizvuk narodnog melosa junjako -mediteranskog tipa. Vaan faktor Savinovih kompozicija je bujna i sona instrumentacija. S. je ne samo istaknuti muziki stvaralac i libretist, nego i operni redatelj, scenegraf, pa i koreograf.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonielta legera, 1956; koncert za klavir, 1960; Capriccio, 1955; Koncertne improvizacije, 1956; Tri orkestralne slike, 1956; Rapsodija, 1956; Varijacije, 1956; Baletne skice, 1957; Nadigravanje, 1957; Igra, 1957; Nokturno. 1958. DRAMSKA : opera Tena, 1967 (libreto Nada Murat prema J. Kozarcu; Osijek, 6. XII 1967); baleti Balada, 1954 (Osijek, 5. VI 1954) i Mile Lily, 1965. Radio-opere: Ljubavnici, 1954; Tripe, 1955; entflorijanci, 1956; Scherzo, 1963. Scenska i filmska muzika. Kompozicije za revijske sastave; aranmani i dr. LIT.: K. Kovaevi, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. Isti, Muziko stvaralatvo u Hrvatskoj 1945 1965, Zagreb 1966. K. Ko.

SAVIN, Francisco (Vasquez), meksiki dirigent i kompo zitor (Mexico, 18. XI 1929 ). Zavrio studij filozofije i estetike na Univerzitetu u Mexicu; muziku uio na Muzikoj akademiji

278

SAVIN SAX
Ljudskega gledalia, Celje 1948 49. D. Cvetko, Risto Savin, osebr delo, Ljubljana 1949. Isti, ivot i rad kompozitora Riste Savina, B 1958. Isti, Risto Savin, Zgodovina glasbene umetnosti na Slovensken Ljubljana 1960. Isti, Risto Savin, MGG, XI, 1963. D.

u Pragu i privatno kod J. F. Velasqueza (klavir), H. Scherchena i J. Giardina (dirigiranje) i R. Halfftera (kompozicija). Dirigent simfonijskih orkestara u Mexicu (1959-62) i Veracruzu (1963 67), od 1967 profesor i direktor Nacionalnog meksikog konzervatorija; od 1972 vodi muziki odjel na Nacionalnom institutu za lijepe umjetnosti. Kompozitor post-dodekafonikog smjera, u svojim djelima primjenjuje i tekovine elektronske muzike.
DJELA (izbor): Quetzacodtl za 2 recitatora i orkestar, 1957; Metamorfosis za orkestar, 1963; Formas pldsticas za duhaki kvintet, 1965; 3 Liricas za srednji glas, flautu, klarinet, violu, klavir i udaraljke, 1966; Concrecion za orkestar i elektronske orgulje, 1969; Monologia de las delicias za 4 enska glasa i orkestar, 1969. LIT.: G. V. Maldonado, Francisco Savin, un dinamico, Hoy en dia, 1967, 3.

SAVIN, Risto (pravo ime Friderik Sirca), kompozitor (alec, 11. VII" 1859 Zagreb, 15. XII 1948). Oficir, brigadni general; muziku uio kod Fuchsa u Beu te F. Hesslera i K. Knittla u Pragu. Jedan od najznaajnijih predstavnika slovenske muzike s kraja XIX i u prvim decenijima XX st., S. je ve svojim solo-pjesmama nastalim u razdoblju od 1895 do 1900 (Tri Akereve H ^> balade, Skala v Savinji, PredBRp ^ ^ . smrtnica I, Zimska idila) dao P"' Bt prve izrazite primjere novorojjf ^Bt mantinog smjera u Sloveniji. IMi^^^k. <^^^t Pet Pes'ni Otona upania j^^HH^HB" J^^B ( I 94) novl su vrhunac u nje-i^^f^BF^ 'l9B govu umjetnikom razvoju. Tim ostvarenjem on je jo sigurnije i bolje nego prije zahvatio u podruje solo-pjesme, unosei poput A. Lajovica iroko izraajne linije u vrstu i dovrenu formu, te je dao znaajne doprinose toj muzikoj vrsti u Sloveniji. Uz solo-pjesme vano mjesto u Savinovu stvaralatvu zauzimaju opere. Oslan jajui se na folklor u R. SAVIN smislu modernoga muzikog nacionalizma, on je posebno njegovao narodnu operu, u kojoj je uzimao sadraje iz historije prolosti slovenskog naroda pri emu se rado zadravao i na socijalnim problemima. Prvenac u toj muzikoj vrsti bila je ve Posljednja straa na tekst A. Akerca. U operi Lepa Vida posegao je za balkanskim folklornim, obiljejem i sadrajno obradio jedan od najljepih motiva iz slovenske narodne poezije. U operi Gosposvetski sen radnja se temelji na legendi o ustolienju korukih vojvoda na Gosposvetskom polju, a u Matiji Gupcu, svom najsubjektivnijem i najsnanijem opernom djelu, u sreditu je hrvatsko-slovenska kmetska buna iz 1573. Libreta za svoja scenska djela pisao je najvie sam, pa tako i scenarij za balet Plesna legendica, sastavljen prema prii G. Kellera. Djelovanje R. Savina proteglo se kroz decenije kada su mlade kompozitorske generacije unosile u slovensku muziku redom nove poglede. No, on se nije zaustavljao, nego je preko klasike i romantike uao u novoromantike vode, prihvatio zatim neke tekovine modernih shvaanja, da bi na kraju stao u borbene redove oko S. Osterca, koji je zastupao najsuvremenija strujanja. Tako je S. kao jedini pripadnik svoje generacije pristao uz pokret, koji je u razvoju slovenske muzike odigrao tako vanu ulogu. Od svojih ranih uzora, R. Wagnera, J. Brahmsa, B. Smetane i R. Straussa, S. je zadrao samo ono to je doista odgovaralo njegovu umjetnikom stremljenju, a sam je naao vlastiti izraz, koji je obuhvaao veliki raspon od lirske raspjevanosti do epske irine, od njene izraajnosti do dramatske napetosti. Invencija mu je bila uvijek svjea, bogata, razigrana i uvjerljiva.

SAVINE, Alexander (obiteljsko ime Gini), pjevaki dagog (Beograd, 26. IV 1881 Chicago, 19. I 1949). Uk 5. Mokranjca u Beogradu i na Konzervatoriju u Beu. 190507 operni dirigent u Berlinu, 190812 nastavnik na zikoj akademiji u Winnipegu (Kanada), 192224 vodio o odjel na Institute of Musical Art u New Yorku, od 1929 I pjevaki pedagog u Chicagu. Bavio se i kompozicijom (4 simfoi pjesme, opera Xenia, 1919, zborovi, solo-pjesme). K. SAVINIO, Alberto (pravo ime Aurea De Chirico^ lijanski kompozitor, slikar i pisac (Atena, 25. VIII 1891 6. V 1952). Brat slikara Giorgia De Chirica; studirao na Ko vatoriju u Ateni i kod M. Regera u Miinchenu. U svojim s! skim i knjievnim djelima priklanja se nadrealizmu, u muz: bliz je Stravinskomu. Kao autor libreta, kompozitor, scen i kostimograf u svojim je scenskim djelima postigao izvani sklad svih elemenata. Kao muziki kritiar isticao se pronica' originalnim pogledima.
DJELA. DRAMSKA. Opere: II Tesoro del Rampsenita (nedovi Carmela, 1950 i Orfeo vedovo, 1950. Radio-opere Agnezia Fix, 1950 i Cri Colombo, 1952. Baleti: Perseo, 1924; Ballata delle stagioni, 1925; La M, Niobe, 1925; Vita delVuomo, 1951 i Due amori nella notte. SPISI: N uomini la vostra storia, 1942; Scatola sonora (muzike kritike), 1955; ^ Casella (sa spisima B. Barillija), 1957.

DJELA. ORKESTRALNA,: Scherzo, 1894; Serenada, 1894; suita, 1897. KOMORNA: gudaki trio u d -molu, 1893; klavirski trio u g-molu, 1893; gudaki kvartet, 1895; sonata za violonelo i klavir, 1920; 2 Intermezza za violinu i klavir, 1905; Balada u Des-duru za violinu i klavir, 1919. KLAVIRSKA: sonata, 1905; Pavliha na potovanju, 1894; Dve pesmi, 1904; Romanca, 1940. DRAMSKA. Opere: Lepa Vida, 1907 (Ljubljana, 18. XII 1909); Gosposvetski sen, 1921 (Ljubljana, 1. XII 1923) i Matija Gubec, 1922 23 (Ljubljana, 30.1X1936). Baleti Plesna legendica, 1918 (Ljubljana, 11. II 1922) i ajna punka, 1922 (Ljubljana, 14. III 1959). VOKALNA. Zborovi: Tri nove pesmi potujoega tovariSa, 1898; Dva meana zbora po narodnih motivih, 1926; Dva meana zbora s klavirjem, 1935; Pet mladinskih zborov, 1940 41; Dva deklika zbora, 1946. Solo-pjesme: Tri Akereve bala de, 1895; Zimska idila, 1900; Predsmrtnica I i II, 1902; Skala v Savinji; Pet pesmi O. upania, 1904; Tri pesmi O. upania, 1918. LIT.: A. Lajovic, Risto Savin: Lepa Vida, Novi akordi, 1910. R. Savin, Kako je nastala opera Matija Gubec, Nova muzik a, 1928, 11 12. V. Ukmar, Pogled na nae glasbeno ustvarjanje. Kronika I. F. Oni, Razgovor s skladateljem Ristom Savinom, Celjski kulturni teden, 1938, 14. M. Kogoj, O razvoju slovenskega samospeva, Dom in svet, XXXV. 5. Osterc, Ob 80-letnici Rista Savina, Jutro, 1940. i?. Gerlanc, Risto Savin, Gledaliki list

SAVOV (Savo*F), Sava, vicarski pijanist bugarskog rijetla (Varna, 23. II 1909 ). Studij klavira zapoet 192 Konzervatoriju u Lelpzigu (M. Pauer), zavrio 1934 na '. zervatoriju u Kolnu (E. Erdmann). God. 193439 konc pijanist u Berlinu, 193944 nastavnik na Konzervatoriju u beku i zatim u vicarskoj. Od 1948 vodio je klasu za konc pijaniste u Luzernu, a od 1959 profesor je na Muzikoj akad i Konzervatoriju u Zurichu (do 1965 direktor). Nastavi; tradiciju njemake klavirske kole (Gieseking-Schnabelmann) S. je izgradio vlastiti stil koji se odlikuje preciznom nikom, ljepotom tona, emocionalnou i dubokim ponira u notni tekst. SAVREMENI AKORDI, list za muzika pitanja revijal karaktera, osnovan u Beogradu 1. marta 1954. Pokrenula j grupa beogradskih kompozitora i muzikologa, a glavni i c vorni urednik bio je D. Plava. Osnovan je s ciljem da ] podrku svima onima koji na bazi trezvenog odnosa prema diciji tee da prokre nove puteve muzikoj umetnosti. Li izlazio neredovno od 1954 do 1961; u 1954 izalo je 12 bro I 955 Pet brojeva, 1956 nije izlazio, 1957 izdata su 4 broja, est, 1959 jedan broj, 1960 list nije izlazio, a 1961 izaao je j broj. List je donosio eseje, lanke, reportae, vesti i inform iz svih oblasti naeg i stranog muzikog ivota. D. SAVVALLISCH, Wolfgang, njemaki dirigent (Mune 26. VIII 1923 ). Uenik W. Ruoffa (klavir) i H. Sachssea (i pozicija), zatim studirao na Visokoj muzikoj koli u Miinchenu (J. Haas, W. Georgii); u meuvremenu uio i kod H. Rosbauda. God. 194753 korepetitor i dirigent Gradskog kazalita u Augsburgu; od 1953 generalni muziki direktor u Aachenu i od 1958 u Wies-badenu. Od 1960 profesor na Visokoj muzikoj koli u Kolnu i ef dirigent Bekih simfoniara, a od 1961 generalni muziki direktor Hamburke filharmonije; sa oba ansambla poduzima turneje u Evropi, Americi i Japanu. Od 1971 umjetniki je direktor Dravne opere u Miinchenu. Cijenjen kao jedan od najuglednijih njemakih dirigenata svoje generacije, istie se kao interpret djela klasinog i romantinog razdoblja. W. SAWALLISCH SAX, 1. Adolphe (Antoine-Joseph), belgijski klarineti graditelj duhakih instrumenata (Dinant, 6. XI 1814 Pi 7. II 1894). Sin istaknutog graditelja duhakih instrume Charles-Josepha Saxa (17911865), studirao na Konzervatc u Bruxellesu klarinet i flautu. God. 1842 dolazi u Pariz s no limenim duhakim instrumentom vlastite konstrukcije, koj nazvao saksofon. Novi instrument, velike i trajne budun kojemu su se uskoro pridruili njegovi srodnici saxhorn i si

SAX SCALABRINI
tromba, naiao je na priznanje suvremenih kompozitora (H. Berlioz, G. Bizet, G. Rossini), te ga oni uvruju u svoje partiture. Od 1857 predaje S. saksofon na Konzervatoriju, a objavljuje i kolu za taj instrument. 2. Alphonse, flautist i graditelj instrumenata (Bruxelles, 9. V 1822 Pariz, 26. VI 1874). Brat Adolphea; muziku studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu. Od 1844 u Parizu radio s bratom; nakon boravka u Londonu otvorio u Parizu vlastitu radionicu. Objavio je Gymnastique es poumons; la musique instrumentale au point de vue de l'hygiene et la crea-tioti des orchestres feminis, 1865.

279

na opernoj pozornici debitirao u napuljskom San Carlu 1853 i tamo dulje vremena angairan. Od 1865 u SAD, gdje je na stupao s Adelinom Patti, Adelaide Phillips i drugim znamenitim umjetnicima onoga doba. Od 1875 bio je uitelj pjevanja u Parizu, gdje je odgojio niz velikih pjevaa. Njegovi su uenici bili braa de Reszke, Lillian Nordica, Sybil Sanderson, P.-H. Plancon i dr. SCACCHI, Marco, talijanski kompozitor (Gallese, Viterbo, T602 ?, 16811687). Uenik F. G. Anerija, koji ga je vjero jatno poveo sa sobom u Varavu, kada je 1623 imenovan dvorskim kapelnikom. Od 1626 S. je bio dvorski kompozitor i dvije godine kasnije postao je kapelnik, na kojem je poloaju ostao 20 godina. U Gallese se vratio 1649, gdje mu je uenik bio G. Gabrieli. Scac chijeve kompozicije odavaju njegovo majstorsko vladanje naslijeenim uenim kontrapunktskim stilom, kao i dobro poznavanje novih monodijskih i koncertantnih tekovina njegova doba. O tome svjedoi i njegov pamflet Breve discorso sopra la muica moderna.
ADOLPHE SAX
DJELA: Missarutn 4 v. liber 7, 1633; Madrigali a 5 concertati, 1634; Cantilenae 5 v. lacrimae sepulchrales J. Stobaei, 1647; 3 moteta. U rkp.: opera Le Nozze d'Amore e Psiche, 1634; oratorij 5. Cecilia, 1637; 3 mise; 5 moteta; 3 Magnificata; crkveni koncerti i dr. SPISI: Cribrum musicum ad triticum Syjertinum seu examinatio succincta Psalmorum, 1643; Lettera per maggiore informazione a chi leggera U mio Cribrum, 1644; Judicum cribri muici, bez god.; Breve discorso sopra la muica moderna, 1649. LIT.: H. Feicht, Przyczynki do dziejow kapeli krolweskiej w Warszawie za rzadow kapelmistrzowschich M. Scacchiego, Kwartalnik Muzyczny, 1928 29. C. V. Palisca, Marco Scacchi, MGG, XI, 1963. H. Federhofer, Marco Scacchis Cribrum Musicum (1643) und die Kompositionslehre von Christoph Berngard, Festschrift H. Engel, Kassel 1964.

LIT.: O. Comettant, Histoire d'un inventeur du XIX e siecle, Pari 1860. Th. Lajarte, Instruments Sax et fanfares civiles, Pari 1876. A. Remy, La Vie tourmentee d'Adolphe Sax, Bruxelles 1939. P.Gilson. Les Geniales inventions d'Adolphe Sax, Bruxelles 1939. L. Kochnitzky, A. Sax and his Saxophone, New York 1949. L. G. Langmill, An index of musical Wind-instrument makers, Edinburgh 1960. J.Douillez, Sax, 1. Charles-Josephe, 2. Antoine-Joseph, nazvan Adolphe i 3. Alphonse, MGG, XI, 1963.

SAXHORN, limeni duhaki instrument to ga je izmeu 184245 konstruirao A. Sax. Ima koninu zavinutu cijev, iroku zvunicu, dubok usnik i tri ventila. Opseg mu je oko dvije i pol oktave. Srodan je -> Biigelhornu ali ima briljantniju boju zvuka. Prema jednom jedinstvenom modelu Sax je sagradio itavu porodicu saxhorna (razliitih po veliini i udezbi) koja se obino sastoji od 7 instrumenata: sopranino, sopran, alt, tenor, bariton, bas i kontrabas; udeeni su u Es i u B naizmjenino, poevi od najviega sopranina. Svi su saxhorni transponirajui instrumenti. Dodavanjem etvrtoga ventila (basu i kontrabasu) omoguena je izvedba potpune pedalne oktave. S. se upotrebljava u prvom redu u duhakim (vojnim) orkestrima, a u simfonijskom orkestru samo u izuzetnim sluajevima. A. To. SAXOTROMBA, limeni duhaki instrument to ga je kon struirao A. Sax (patentirao ga 1845). Ima koninu cijev, usnik 1 ventile, a zvuk mu je slian zvuku trublje ili trombona. Gradio se u 7 veliina, od instrumenta visokoga sopranskog registra do kontrabas saxotrombe; udeeni su u Es i B. Saxotrombe su bi le namijenjene vojnoj muzici, ali se nisu odrale; oko sredine XIX st. zamijenjene su saxhornama. SAYAO, Bidu (pravo ime Baldvvina de Oliveira S.), brazilska pjevaica, sop ran (Rio de Janeiro, 11. V 1902). Nakon studija u koli H. Theodorini usavravala se u Nizzi kod J. de Reszkea; debitira 1926 u Rimu kao Rosina (Rossini, Seviljski brija) i doivljava golem uspjeh. God. 192752 pjevala na Metropolitanu u New Yorku. Uz nastupe na svim veim evropskim opernim pozornicama, vodile su je turneje i u Junu Ameriku. Posebno su bile zapaene njezine kreacije lirskih uloga, Violette (Verdi, La Traviata), Mirni (Puccini, La Boheme), Manon (Massenet) i dr. SAYGUN, Ahmed Adnan, turski kompozitor i etnomuzikolog (Izmir, 7. IX 1907 ). Uio isprva u domovini, zatim kod V. d'Indvja i P. Le Flema na parikoj Scholi Cantorum. Predavao na koli za muzike uitelje u Ankari i na Konzervatoriju u Istanbulu; od 1946 profesor je kompozicije na Konzervatoriju u Ankari. Njegova se djela temelje na turskom folkloru.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, op. 29 i 30; koncert za klavir, 1952; koreografska suita A Tale of the Woods, 1943; Divenimento, 1930; Zeybek, Interlude and Horon, 1936 (nova verzija 1950); Halay of Sivas, 1943. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1947 i 1958; kvartet za klarinet, saksofon, uda raljke i klavir, 1933; sonata za violinu i klavir, 1942; sonata za violonelo i klavir, 1935; suita za violinu i klavir, 1958; partita za violinu solo, 1963; Intuitions za 2 klarineta, 1932. Klavirske kompozicije (sonatina, 1938). DRAMSKA. Opere: Feridun ili Ozsoy, 1934; Tasbebeh, 1934 i Kerem, 1953. Scenska muzika. VOKALNA: oratorij Yunus Emre, 1946; Uski iislupta K^ntat, 1941; Manastir turkiisii za zbor i orkestar, 1933; zborovi; solo-pjesme. Nekoliko studija o turskoj narodnoj muzici.

SCACCIATI, Bianca, talijanska pjevaica, sopran (Firenca, 3. VII 1894 Brescia, 15. X 1948). Pjevanje uila u Firenci i tamo 1917 debitirala kao Margareta (Gounod, Faust). U prvom razdoblju svoje umjetnike karijere ostvarila je niz kreacija lirskog faha, kao to su Mimi i Tosca (Puccini, La Boheme i Tosca), Manon (Mas-senet) i osobito Margareta i Helena (Boi-to, Mefistofele), s kojima se proslavila u junoj Americi i na londonskom Covent Gardenu. Preavi na dramski fah istakla se posebno kao Leo-nora i Amelija (Verdi, Trubadur i Krabuljni ples) i Margareta (Meverbeer, HugeBARITON-SAXHORN noti). S operne pozornice povukla se 1942 i ivjela je u Bresci. LIT.: G. Lauri
parallele, Milano 1955.

Volpi, Voci

SCAGLIA, Carlo Elia, talijanski kompozitor (Mede, Pavia, 20. VII 1863 Alessandria, 25. XII 1965). Studirao na Konzervatoriju u Dresdenu (F. Draeseke, Th. F. Kirchner, R. Buchmayer) i na Visokoj muzikoj koli u Miinchenu (J. Rheinberger, L. Thuille). Vodio je Societd Corale Internazionale u Milanu, a zatim je 189496 i 190129 bio direktor muzike kole u Alessandriji, gdje je osnovao gudaki kvartet i pjevako drutvo. Umro je u svojoj 103. godini.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1909; Poema lirico, 1911; Poema sinfonico. VOKALNA: Sinfonia di maggio za soliste i gudaki orkestar, 1902; Mistero za 5 mukih glasova i orkestar, 1903; Ode alla muica za sopran, muki zbor i orkestar, 1907; Mattino alpestre za soliste, zbor i klavir, 1895; Scene di Faust za bariton, zbor i klavir, 1902; zborovi; solo-pjesme. SPIS/: L'Ambi-ente musicale italiano e le responsabilitd dei Conservatorio, 1910; Guida allo studio delle direzione d'orchcstra, 1929; Guida allo studio delle forme musicali strumen-tali, 1930 i dr. LIT.: A. Tafuri, La Vita musicale di Alessandria 1729 1968, Alessandria 1968.

SAZ, u Bosni i Hercegovini, Makedoniji i na Kosmetu najvea vrsta tambure. S. ima dug vrat oko kojega su omotane pre nice od crijeva. Broj ica na sazu razliit je (616, najee 8, 10 ili 12), a sve su ugo ene na podjednaku visinu. Sazlija prati pjevanje ili svira solistiki udarajui istodobno po svim icama da bi postigao to veu zvunost. U nekim bosanskim krajevima sazlije su najugledniji tamburai. SBRIGLIA, Giovanni, talijanski pjeva, tenor (Na pulj, 23. VI 1832 Pariz, 20. II 1916). Pjevanje uio kod De Roxasa;

SCALABRINI, Paolo, talijanski kompozitor (?, 1712 ili 1713 Lucca, 28. II 1806). Njegovo se ime prvi put spominje 1742, kada je u Veneciji izveo svoj vlastiti oratorij; iste godine pridruuje se opernoj druini brae Mingotti, pa kao kapelnik nastupa u Italiji, u Grazu, Hamburgu, Bratislavi, Pragu i osobito u Dresdenu. Od 1748 djelovao je u Kobenhavnu kao dvorski kapelnik i od 1753 kao kompozitor opera, intermezza i Singspiela.

280

SCALABRINI SCARLATTI
DJELA. VOKALNA: II primo libro delle Canzoni Napolitane 4 1 Newe und lustige zveltliche Deudsche IJedlein mit 4, 5 und 6 Stimmen, secondo libro delle Canzoni Napolitane 4-5 v., 1577; kompozicije prigodi anja (epithalamia).-CRKVENA : Passio, Das Leyden unsers Herrn J< sti nach dem II. Evangelisten Johanne, 1561 (obj. 1621); Gaudii pasch Christi redivivi in Gloriosissimae Resurrectionis eius laetam celebratior, 1573 (ili 1568?, obj. 1612); 9 misa za 5 6 glasova (2 u rkp.; za prote liturgiju Missa 6 v. super Epitaphium... Mauritii Ducis et Electoris t 1558); Nezue Teutsche Liedlein mit 4 und 5 Stimmen, 1568; Newe sch serlesene Geistliche Deudsche Lieder mit 5 und 6 Stimmen, 1575. ] kompozicija (Magnificat za 2 zbora, moteti, pjesme) sauvano je u zbirkama onoga vremena i u rukopisu. ) NOVA IZD.: Pasiju obj. O. Kade {Die dltere Passionskomposition Jahre 1631, 1893); Historija o Uskrsnuu obj. u II izd. 1959 (separat j iz Handbuch der evangelischen Kirchenmusik, izd. K. Ameln, Chr. Mah W. Thomas i C. Gerhardt, od 1937); isto djelo obj. i 1960 (Geistlich musik, serija II, sv. VIII); Missa super Epitaphium Mauritii obj. L. Hc Erbrecht (Das Chormerk, 1958); pojedina kraa djela obj. u mnogim zl LIT.: O. Kade, Die altere Passionskomposition bis zum Jahre 16 tsrsloh 1893. R. Kade, A. Scandellus, SBIMG, 1913 14. F. Bh evangelische Kirchenmusik, Potsdam 1931. H. Schnoor, Dresden, 41 deutsche musikkultur, Dresden 1948. D. Harttvig Antonio Scandello XI, 1963. B

Nakon boravka u drugim zemljama vratio se 1768 u Dansku, gdje je vodio vlastitu opernu druinu sastavljenu u Italiji, a 1775 ponovno je preuzeo poloaj dvorskog kapelnika. God. 1781 preselio se u Luccu.
DJELA. DRAMSKA: Sirbace, 1742 (kolektivno djelo); La Semiramide riconosciuta, 1743; Cajo Fabricio, 1743; Artaserse, 1743; Adelaide, igrokaz, 1744 (sa F. Finazzijem); Venceslao, 1744; Demetrio, 1744; Antigono, 1744; Arminio principe de' Cauci, 1744; Angelica, 1746; Didone abbandonata, 1747; Den Betonnede Koerlighed ili De Troe elskende, 1752; Den forliebte Skildrer, 1756; Analgida, 1772; Koerlighed uden Stremper, 1773; Orakler, 1776. Oratorij Giuseppe riconosciuto, T742; 6 simfonija. LIT.: E. H. Mu'ller, Die Mingottisc he n Ope rnunte rne hmu nge n 1732 1756, Dresden 1915. Isti, Angelo und Pietro Mingotti, Dresden 1917. T. Krogh, Zur Geschichte des danischen Singspiels im 18. Jahrhunderts, Kabenhavn 1524. N. Schiorring, Paolo Scalabrini, MGG, XI, 1963.

SCALCHI, Soria, talijanska pjevaica, alt (Torino, 29. XI 1850 Rim, 22. VIII 1922). Uenica Auguste Bocc abadati; na opernoj pozornici debitirala 1866 u Mantovi kao Ulrica (Verdi, Krabuljni ples). Nastupala je najprije na talijanskim opernim kazalitima, a 186890 bila je stalni gost londonskog Covent Gardena. Od 1882 pjevala je u Americi; 1883 na otvorenju njujorkog Metropolitana nastupila je u ulozi Siebela (Gounod, Faust), a odmah zatim u Ponchiellijevoj Giocondi; na Metropolitom* je pjevala jo 1884 i 189196. Uz to je 187281 i 188990 gostovala u Petrogradu. Iz javnog muzikog ivota povukla se 1896; ivjela je najprije u Torinu i od 1921 u Rimu.
LIT.: G. B. Shaw, London Music, London 1950. P. G. Hurst, The Age of J. de Reszke, London 1958.

SCANDICUS (lat. scandere penjati se, uzlaziti), u matskoj notaciji znak za tri ili vie uzlaznih tonova. U rteurr rukopisima biljeio se . a u koralnoj notaciji j il i f

SCALERO, Rosario, talijanski violinist i kompozitor (Moncalieri kraj Torina, 24. XII 1870 Montestrutto, Ivrea, 25. XII 1954). Studirao na Liceo Musicale u Torinu, kod C. Siverija u Genovi, A. Wilhelmja u Londonu i E. Mandyczewskog u Beu. Predavao na akademiji .S. Cecilia u Rimu, gdje je osnovao So-cieta del Quartetto. Od 1919 predavao violinu na David Mannes School u New Yorku, a od 1928 kompoziciju i teoretske predmete na Curtis Institute of Music u Philadelphiji. Njegovi su uenici S. Barber, G. C. Menotti i L. Foss. U Scalerovim komornim djelima oituje se utjecaj njemake romantike, a u zborovima utjecaj starih talijanskih majstora.
DJELA: Sinfonia rapsodica, 1917; simfonijska pjesma La Divina foresta, 1933; koncert za violinu; Rondo pastorale, 1907 i Tre pezzi, 1909 za violinu i orkestar; suita za gudaki kvartet, 1910. Za violinu i klavir: sonata u d-molu; 14 varijacija; preludiji. Kanoni i druge kompozicije za klavir; Danzeitaliane za klavir 4- runo. Vokalne kompozicije. Moteti. LIT.: N. Broder, Rosario Scalero, MGG, XI, 1963.

SCANDICUS FLEXUS (od lat. scandere penjati se, 1 i flexus zavoj), neumatski znak scandicus proiren silaznim tumom. Pisao se , , odnosno u koralnoj notaciji 3 SCARABELLI DIAMANTE, Maria (nazvana La1 mantina), talijanska pjevaica (Bologna, 9. X 1675 Debitirala je gotovo sigurno 1692 u Legrenzijevoj operi Pa na dvoru u Mantovi, kojemu je zatim dugo pripadala kao cica. God. 1695 96 nastupala je u Torinu i Bologni i ta idue godine postigla svoj najvei umjetniki uspjeh u operi nepoznatog autora koji joj je posvetio svei stihova pod nas ha Maniera del Diamante. U Bologni je pjevala jo 1699 i a 170316 susree se u Veneciji kao interpret mnogih O] uloga iz pera Zambeccarija, Lottija, Pollarola, Caldare i ( kompozitora. Nakon toga nema podataka o njoj; zna se sai je 1725 u njezinoj kui odrana jedna akademija.
LIT.: L. Frati, Donne musiciste bolognesi, RMI, 1930.

SCALETTA, Orazio, talijanski kompozitor i muziki teo retiar (Crema, oko 1550 Padova, 1630). Umjetniku karijeru zapoeo 1585 kao kapelnik u Milanu, odakle ga je put vodio u Veneciju (1590) i jo iste godine u Lodi, zatim u Bergamo (1595), Cremu (1601) i Salo (160811). Boravio je zatim u Bresciji (1615); da li je kasnije bio kapelnik crkve sv. Antuna u Padovi, ne moe se utvrditi. Umro je od kuge. Od njegovih je spisa veoma popularan bio Scala di muica, muziko-teoretski prirunik za po etnike, koji je doivio brojna izdanja.
DJELA. KOMPOZICIJE: II I libro de madrigad a s v., 1585; Amorosi pensierri. II II libro de madrigaletti a 5 v .......... 1590; Vilanelle al'a romana a 3 v., libro I, 1590; Diletto musicale. Il I libro de madrigali a 4 v., 1593; Effetti d' amore. Canzonette a 4 v .. . . libro I, 1595; Affettuosi affetti. Madrigali a 6 v., 1604; Partitura della cetra spirituale accordata a 2-4 v. per concertare nell'organo, 1605; Sacra armonia da 4 a 8 v. con il suo b. c. per gli organisti, 1610; Timpano celeste a 1-4 v. con il b. c. per l'organo, 1611; Messa et il Vespro . . . 3 v per concertar nell'organo. Con alcuni Motetti . . . , 1 6 1 5 1 dr. SPISI: Scala di muica molto necessaria per principianti, 1585 (do 1647 obi. 14 puta; 1652 85 u preradbi M. Grancina doivjela je takoer vie izdanja); Primo scalino della scala di contrapppunto, 1622. LIT.: P. D. Calvi, Scena letteraria degli scrittori bergamaschi, Bergamo 1664. A. Geddo, Bergamo e la muica, Bergamo 1958. W. Diirr, Orazio Scalctta, MGG, XI, 1963.

SCANDELLO (Scandellus), Antonio (Antonius), talijanski kompozitor (Bergamo, 17. I 1517 Dresden, 18. I 1580). Od 1549 lan dvorske kapele u Dresdenu; isprva instrumentalist, od 1566 vicekapelnik i od 1568 do smrti kapelnik. Kao kompozitor ugledao se najvie na svoje prethodnike u slubi, Walthera i Le Maistrea. Poto je upoznao suvremenu njemaku i nizozem sku muziku te preao na protestantsku vjeru, poeo je stvarati u duhu njemake reformacije. Slikovitost i neposrednost, ali i strogost njegova stila djelovala je na njemaku crkvenu muziku jo duboko u XVII st. Scandellova Pasija po Ivanu (1561), koja stoji izmeu responzorijske i prokomponirane pasije prvi je pri mjer te vrste u Njemakoj. Historija o Uskrsnuu pretea je istoimenog djela H. Schiitza, to se vidi po nekim obiljejima teksta i muzike. Najvei dio Scandellova stvaranja posveen je vieglasnoj duhovnoj i svjetovnoj pjesmi. Dok u duhovnim pjes mama vlada duh njemake protestantske muzike, u svjetovnima se pojavljuje stil talijanskih madrigala i villanella; time je S. pridonio da se talijanska vokalna umjetnos t udomai i u Njemakoj i da doe do karakteristinog spajanja stilova u njemakoj vokal noj polifoniji.

SCARLATTI, 1. Alessandro (Pietro Gaspare), itali kompozitor (Palermo, 2. V 1660 Napulj, 22. X 1725). iz muziarske porodice (sestra Anna Maria bila je pevaicE Francesco violinista i kompozitor, a najmlai brat Tor peva). Otac se zvao Pietro Scarlata, a sam Alessandro na je kao Scarlata na svojoj ranoj kantati Sventurati miei pt ali skoro u svim kasnijim dokumentima belei se Scarlatti ili lati. Nije utvreno kod koga je uio. Oko 1672 doselio se s trama u Rim pa neki smatraju da je tu uio kod G. Caris (koji je umro 1674). Drugi njegovi biografi misle da je deti proveo u Napulju gde je po svoj prilici uio kod F. Prover Svojom prvom operom Gli Eguivoci nel sembiante on postii redan uspeh (posle Rima delo se izvodi u Bologni, Nap Beu) te postaje kapelnik bive vedske kraljice Kristine, je kapelnik u Oratorio di San Marcello, a oko 1680 u San lamo della Caritd. To ga potie da komponuje vie crkvenil i oratorija. God. 1683 odlazi u Napulj gde vodi opernu tri kazalitu 5. Bartolomeo, a 1684 postaje prvi dirigent kral kapele. Ostavi na tom poloaju do 1702, kom ponuje niz opera koje se izvode i u drugim italijanskim gradovima; sen 1689 predaje na napuljskom konzervatoriju Santa Maria c reto. God. 170203 odlazi preko Firence u Rim gde je : zamenik, a zatim kapelnik ( bazilike Santa Maria Maj. 1706 postaje, zajedno s Corellijem i B. Pasquh pod imenom Terpandro Pc lan akademije dei;li A istovremeno preuzima vi kapele kardinala OttoDonij poziv napuljskoga vicei vraa se 1708 u Napulj, j ponovo prvi dirigent kralj kapele te ujedno i vodea li napuljskog muzikog ivoi do 1716 kada njegova doi ija prestaje. God. 171", boravi najvie u Rimu gi izvode poslednje njegove o od 1722 ivi povueno u J> A. SCARLATTI

SCARLATTI
Bio je znaajan i veoma plodan kompozitor; priznat ve za ivota, a uz to je uivao glas izvrsnog dirigenta, embaliste, or guljaa i pedagoga; uenici su mu bili sin Domenico, F. S. Ge miniani, J. A. Hasse i dr. Scarlattija neki istoriari smatraju osnivaem tzv. napuljske operne kole; budui da je stilski vie vezan na tradicije itali-janske opere XVII v., on je u stvari najistaknutiji predstavnik prelaznog perioda iz venecijanske u napuljsku opernu kolu. Njegovo se opersko stvaralatvo zasniva na razradi i usavravanju onih stilskih elemenata opere koji se javljaju poevi od Monteverdija. Skladnost formalnih odnosa, izraajnih kontrasta, od

281

A. SCARLATTI, Quante

jaavaju monumentalnost dvorskih sveanosti. Scarlattijev opersk stil zasniva se na sasvim oiglednom nastojanju da prikae ljudske strasti; tom krajnjem cilju on podreuje arij u da capo, recitativ, melodijsku invenciju, harmonske boje, sredstva instrumentacije, pa ak i vokalni virtuozitet. Stilski elementi i vrednote to ih sadre Scarla-tijeve opere sadrani su i u njegovim kamernim kantatama. On je pos-lednji veliki majstor te vrste i jedan od najplodnijih kompozitora kan-tate uopte. U svojim instrumentalnim delima i crkvenoj muzici S. je zadrao uglavnom trale grazie son, 1703 dicionalni, zastareli stil pa nije dostigao one svoje savremenike koji su pripremili razvoj majstora klasike.
DELA: 12 Sinfonie di concerto grosso, 1715. KAMERNA: Sonate a quattro za gudaki kvartet (prer. kao koncerti za gudae); sonate za flautu, 2 vio line i b. c. u f-molu; sonata za 2 flaute, 2 violine i b. c. u a -molu; sonata za 3 flaute i b. c. u f-molu; 2 s uite za flautu i embalo. Tokate, preludiji i fuge za embalo ili orgulje. DRAMSKA. Oko 115 opera (od toga oko 80 izgubljeno); znaajnije su: Gli Equivoci nel sembiante, 1679; L'Onesta negli amori, 1680; T-utto U male che vien non vien per nuocere, 1681 (kasnije pod naslovom Dal male il bene); 11 Pompeo, 1683; La Psiche o vero Amore innamorato, 1683; Clearco in Negroponte, 1686; // Flavio, 1688; L'Amazone corsara ovvero L'Alvilda, 1689; Gli Equivoci in amore ovvero La Rosaura, 1690; La Statira, 1690; L'Umanila nelle fiere ovvero II Lucullo, 1691; // Bassiano o vero II Maggior impossibile, 1694; // Pirro e Demetrio, 1694; Penelope la easta, 1696; La Caduta de'decemviri, 1697; Gl'Inganni felid, 1699; Odoardo, 1700; Laodicea e Berenice, 1701; Arminio, 1703; Ludo Manlio l'imperioso, 1705; II gran Tamerlano, 1706; II Mitridate Eupatore, 1707; // Trionfo della liberta, 1707; // Teodosio, 1709; La Fede riconosciuta, 1710; // Ciro, 1712; Scipione nelle Spagne, 1714; // Tigrane ovvero L'egual impegno d'amore e d i fede, 1715; // Trionfo delVonore, 1718; Telemaco, 1718; Cambise, 1719; La Griselda, 1721 i La Virtii negli amori, 1721. Intermezzi; pasticci; itd. VOKALNA. Oko 20 oratorija: Agar e Ismaele esiliati, 1683; // Aiartirio di Santa Teo-dosia, 1685; La Giuditta, oko 1690; / Dolori di Maria sempre Vergine, 1693; Davidis pugna et victoria, 1700; II Sacrifido d'Abramo, 1703; // Trionfo del valore, 1709; San Casimiro re di Polonia, 1713; La Vergine addolorala, 1722 i dr. Oko 660 kantata veinom za solo glas i b. c. i oko 60 uz pratnju instrumenata; oko 20 serenada; 6 madrigala. CRKVENA: oko 200 misa za 4 10 glasova; Passio secundum loannem, 1708; Stabat Mater za 2 glasa uz instrumentalnu pratnju; vie moteta; psalmi i dr. SPISI: Studio a quattro sulla nota ferma; Varie partite obbligate al basso; Regole per principianti; Discorso sopra un caso particolare. LIT.: E. J. Dent, Alessandro Scarlatti: his Life and Works, London 1905 (II izd. uz dopune F. Walkera, 1960). Ch. van den Borren, Alessandro Scar latti, Pari i Bruxelles 1921. P. Striiver, Die cantata da camera A. Scarlattis (disertacija), Munchen 1924. U, Prota Giurleo, Alessandro Scarlatti il Palermitano, Napoli 1926. A. Lorenz, Alessandro Scarlattis Jugendoper (2 sv.), Augsburg 1927. E. Zanelti, Gl'Inganni felici in una sconosciuta raccolta d'arie di A. Scarlatti, RAM, 1951. L. Ronga, Motivi critici su Ales sandro Scarlatti, RMI, 1954. Isti, Arte e gusto nella muica, Milano i Na poli 1956. P. M. Alasson, Inventaire des manuscrits des oeuvres d'Alessandro Scarlatti conserves a la Bibliotheque du Conservatoire de Pari, Gazzetta Musicale di Napoli, 1957. F. Hoioes, Alessandro Scarlatti, London 1957. Poseban zbornik u povodu 300. godinjice roenja A. Scarlattija (autori poje dinih spisa G. Confalonieri, M. Labroca, U. Prota-Giurleo i dr.) u izdanju Radiotelevisione Italiana, 1960. Al. Fabbri, A Scarlatti e il Principe Ferdinando de'Medici, Firenza 1961. E. Hanley, Alessandro Scarlatti, MGG, XI, 1963. R. Pagano i L. Bianchi, Alessandro Scarlatti, Torino 1972 (s popi som djela, bibliografijom i diskografijom). D. Sn.

elegancija melodijskih linija, primena uzdranog lirizma do dramskih akce-nata to su osnovne odlike njegovog operskog stila. U Scarlat-tijevom opsenom opernom delu ogleda se vanredna raznolikost oblika i strukture to je rezultat njegova upornog nastojanja da izbegne onu, u njegovo doba sve oitiju, tendenciju za formalnom ukalupljenou opere. U prvom periodu svog stvaralatva (167994) S. se dri tradicionalnih formi italijanske barokne opere; libreta su uglavnom konvencionalna, arije su praene najee samo continuom, a orkestar (preteno gudaki) upotrebljava najee u ritornelima koji su tematski povezani s arijom. Recitativo accompagnato obino je pisan na duge drane akorde gudaa, ljubavni dueti su esti, tkivo je uglavnom homofono, sa uzdranom primenom polifonije. Za njegov drugi napuljski period (16941702) karakteristina je orijentacija na popularniji stil; melodije su umilnije, prevladava arija u formi da capo, recitativi su redi i krai, kontrast lirskog i dramskog izraza zaotrava se, dramatika prelazi u pate tiku. U ovom periodu primenjuje i narodne napeve, pa molske tonalitete i napuljske sekstakorde. Napuljsko-rimski period stvaralatva, od 1703 do kraja ivota, odlikuje se zrelim majstorstvom vokalne i instrumentalne fakture. Orkestar ovog perioda sadri kompletnu gudaku grupu, zajedno sa duvakim instrumentima flautama, oboama, fagotom i hornom i predstavlja sastav koji se odrao sve do ranih klasiara. S. izgrauje ariju da capo u skladnu i zaokruenu celinu i ne doputa da uniformnost njezine strukture oslabi snagu dramat skog izraza. Aria da capo kod Scarlattija razvija se u p lastian, izrazit, kontrastirajui oblik. Trei deo, repriza prvoga, esto je bogato variran koloraturama i ukrasima. Raspevanim arijama i uzdranim lirskim ariozima S. suprotstavlja ive, vibrantne recitative koje karakteriu smeli melodiski i harmonski o brti. Recitativo accompagnato S. koristi za pojaavanje dramatskog izraza; to postie primenom zadrica, tremola i ivog ritma, pa njegovi recitativi esto podseaju na recitative Handelova tipa. Zanimljivi su i primeri spajanja arija, arioza i recitativa (opere Rosaura, Attilio Regolo) to kasnije ine i Handel i Gluck. U mnogim svojim operama S. koristi melodiku i ritam italijanskog narodnog melosa (takve odeljke obino izvode lica iz naroda) te na taj nain uvelike obogauje i muziki i scenski stil svoj ih dela. U operi Tigrane komine su scene napisane bolonjskim dijalektom. Scarlatti je mnogo doprineo razvoju opere i instrumentalne muzike usavravajui uvertiru -simfoniju italijanskog tipa (tzv. italijanska simfonija). Promenljivu formu dotadanjih itali janskih opernih uvertira S. je definitivno odredio izgradivi uvertiru -simfoniju jedinstvenog, trodelnog oblika sa rasporedom odseka: brzi lagani brzi. Prvi odsek je ivahan, brz i veinom gra en na kratkim motivima, drugi, polagani, esto je izrazi to lirski, a trei namesto ponavljanja prvog, obino donosi novi materijal plesnog karaktera. Scarlattijevu uvertiru preuzeli su ubrzo i drugi operni kompozitori i ona je za idue generacije postala pravilo. Sem toga je uticala i na razvoj klasinog sonatnog ciklusa. Orkestar A. Scarlattija poiva na razraenoj i funkcionalno upotrebljenoj gudakoj grupi. To se oituje u irokim, raspevanim melodijama, brzim pasaima, dobro postavljenim polifonim odsecima, tre molima i ukrasima. Uz gudaku grupu S. upotrebl java po 2 flaute, oboe, fagot i 2 roga. Duvaki instrumenti su dodue tretirani veinom kao obligatni instrumenti (iznimke su kasne opere), no zanimljivi su primeri u kojima S. esto koristi upravo duvae, da bi doarao ili potcrtao odreenu atmosferu. Tako npr. fagoti podravaju komine scene, a rogovi, trube i uz njih timpani po -

2. Domenico (Giuseppe), kompozitori embalista (Napulj, 26. X 1685 Madrid, 23. VII 1757). Sin i uenik Alessandra; verovatno je zatim studirao kod G. Greca. God. 1706 u Veneciji postao uenik F. Gasparinija. Tu se upoznao sa B. Marcellom i prvi put se sreo sa G. F. Han-delom. Medu njima se odmah razvilo prijateljstvo, zasnovano na meusobnom potovanju i razumevanju. Neposredno posle njihovog susreta u Veneciji kardinal Ottoboni, zatitnik Handela i obojice Scarlattija, priredio je u Rimu takmienje izmeu njih u sviranju na e mbalu i na orguljama. Dok su u sviranju na embalu bili podjednako dobri, S. je dao prednost Handelu na orguljama, izjavljujui da nije mo gao ni zamisliti da je takvo sviranje mogue. Od 1709 poinju Scarlattijeva brojna putovanja koja e sa raznim prekidima trajati sve do kraja njeD. SCARLATTI. Rad A. Wegera

282

SCARLATTI SCENSKA MUZIKA

patricku (1953), S. je napisao ukupno 555 sonata, od toga veliku veinu 2 balo, a samo nekoliko za violinu i b. c. (embalo); fuge za orgulje. L SKA. Opere: VOuavia restiluita al trono, 1703; II Giustino, 1703; 1 1704; La Silvia, 1710; Tolomeo et Alessandro, 1711; L'Orlando, 1711; in Sciro, 1712; Iftgenia in Aulide, 1713; Ifigenia in Tauri, 1713; Amor d'un 1714 (prer. pod naslovom Narcisa, 1720); Ambleto, 1715 i Berenice re Egitto (sa N. Porporo m), 171S. VOKALNA. Oratorijumi: La Com di Clodoveo, 1709; Applauso devoto al Nome D. M. SS., 1712; Applauso liaco, 1714 i Festeggio armonico, 1728. Cantata di Natale za sole, hor i oi 1714; vie od 20 kantata za glas i instrumentalnu pratnju; serenata z a 1 instrumentalnu pratnju; zbirka 10 arie a una e piu vod, 1712; nekolil za glas i instrumentalnu pratnju. CRKVENA: 2 mise; 2 Miserere za 1 2 Stabat Mater; Salve Regina i dr. NOVA IZD.: sveukupna dela za embalo izdao je A. Longo (u sv.),f 37; pojedine sonate objavili su: C. Czernv (2 sv., oko 200 sonata), 18 Farrenc u zbirci Le Tresor des Pianistes (oko 130 sonata), 1864; E. (oko 50 sonata); G. Nottebohm (60 sonata); L. Kohler (12 sonata); G. 1 u zbirci / Classici della muica italiana (elu zbirku Essercizi...), 1919; li (25sonata); P. Dukas (zbirku Essercizi...); H. Hubsch (2 sv.), 1950 (II izd. R. Kirkpatrick (60 sonata u 2 sv.), 1953; W. Georgii (10 sonata), 1956; H. i W. Weismann (3 sv.), 1958; B. Bartok (2 sv.), 1958 i mnogi drugi. Tt katalog svih dela D. Scarlattija objavljen je u nakladi Ricordi, 1937. Svei dela za embalo u faksimilu (prema rukopisima i prvim izdanjima( < R. Kirkpatrick (Complete Kevboard Works, 18 sv., 1972). LIT.: A. Longo, Domenico Scarlatti e la sua figura nella storia della r Napoli 1913. 5. A. Luciani, Domenico Scarlatti, creatore del sinfo Muica d'oggi, 1926. G. F. Malipiero, Domenico Scarlatti, MQ, L. Bauer, Die Tatigkeit Domenico Scarlattis in Spanien (diser Munchen 1933. W. Gerstenberg, Die Klavicrkompositionen D01 Scarlattis, Regensburg 1933. Ph. Radcliffe, The Scarlattis: Alessand Domenico, The Heritage of Music, Oxford 1934. U. Rolandi, Per ui -bibliografia di Domenico Scarlatti, Bollettino dei musicisti, 1935. Sitwell, A Background for Domenico Scarlatti, London 1935. R. 1* The English Cult of Domenico Scarlatti, Music and Letters, 1936. ' labrega, II Clavicembalista Domenico Scarlatti: il suo secolo e la sua Modcna 1937 ( I I izd. 1955). S. A. Luciani, Domenico Scarlatti, ' 1939- Gli Scarlatti, Note e documenti sulla vita e sulle opere (red. S. . ciani), Siena 1940. M. Bontempelli, Gli Scarlatti, Roma 1940. K Hours with Domenico Scarlatti, Music and Letters, 1941. C. Sarto Scarlatti a Napoli, RMI, 1942. H. M. Siccardi, Domenico Scarlatti a de sus sonatas, Buenos Aires 1945. O. Tiby, La Famiglia Scarlatti, J of Renaissance and Baroque Music, 1947. Isti, La Famiglia Scarlatti, 1947. R. Kirkpatrick, Domenico Scarlatti's Harmonv, The Score, 195 R. Benton, Form in the Sonates of Domenico Scarlatti, Music Revie\v R. Kirkpatrick, Domenico Scarlatti, Princeton i London 1953. A gianckino, L'Arte clavicembalistica di Domenico Scarlatti, Roma 19 H. Keller, Domenico Scarlatti, Leipzig 1957. R. Kirkpatrick, Doi Scarlatti, MGG, XI, 1963. D.

gova ivota. God. 170014 nalazi se u slubi poljske kraljice Marije Kazimire; za njeno pozorite u Rimu pie nekoliko opera, koje su bile povoljno primljene. Od 1715, iako razmer no mlad, S. je bio i horovoa crkve sv. Petra. Iz tog perioda su brojne crkvene kompozicije, nastale za potrebe bogoslube. No, Scarlattija ne privlai jednoliki i jednostrani ivot crkvenog orguljaa. Od 1717 uspeva da dobije dozvolu za odlazak i pro vodi nekoliko godina u Londonu kao embalista itali janske operske trupe koja izvodi i njegovog Narcisa. U Londonu obnavlja i produbljuje prijateljstvo sa Handelom, koii ba tada slavi svoje najvee uspehe; 1720 ili 1721 S. u Lisabonu postaje dvor ski embalista i uitelj muzike princezama. Na mnogim dvor skim muzikim veerima S. je izazivao divljenje svojim svira njem na embalu i ubrzo je postao kraljev ljubimac. Obuzet nostalgijom vraa se 1725 u Napulj i ee nastupa kao embalista. Kad se jedna od portugalskih princeza, njegova ranija uenica, udala za panskog prestolonaslednika, pozvala je Scarlattija u Madrid da na njenom dvoru bude maestro di muica. Godine 172954 su najvaniji i najznaajniji period njegovog ivota. Podstaknut obavezama dvorskog kompozitora i uitelja muzike on posveuje najvei deo vremena komponovanju dela za em balo, koja je nazvao vebama (Essercizi per gravicembalo) ; one su esto inspirisane igrama i pesmama panskog folklora. God. 1754 iveo je u Napulju, ali nije poznato kada se vratio u Madrid. Prema dokumentima arhive madridskog dvora umro je u svojoj kui u Madridu, a ne u Napulju, kako se ranije pretpostavljalo. S. se sa pravom naziva prvim osnivaem savremene tehnike sviranja na instrumentima sa dirkama. U stvari, reproduktivna embalska umetnost dostie u njegovim de lima svoj poslednji vrhunac, jer ona zatim postepeno ali neizbeno ustupa pred novim mogunostima klavira. Scarlattijevih 555 sonata vanredno pri kazuju embalsku literaturu rokokoa u svim njenim vidovima i promenama. U njima taj instrument postie svoj os obeni i autohtoni izraz, uslovljava tehniku koja proizlazi iz njegove prirode i savreno joj odgovara; ta se tehnika definitivno oslobaa uticaja orgulja, tog do tada dominantnog instrumenta sa dirkama. U Scarlattijevim sonatama se povremeno susreu i el ementi barokne polifonije. No, mnogo ee je S. primenjivao do tada nepoznatu i originalnu tehniku, ije su karakteristine osobine prevashono virtuoznog obeleja: veliki intervalski skokovi preko oktave u obe ruke, sviranje ukrtenim rukama, briljantni pasai sastavljeni od naglih promena lestvice, raznoliki naini sviranja rastavljenih akorada u obe ruke, neuobiajene formule' i sekvence, brzo po navljanje istog tona, sviranje nizova nota u oktavama, tercama ili sekstama, zanimljivi zvuni efekti izazvani naizmeninim izvoenjem oktava i terci (ili seksti) u meusobno udaljenim registrima, specifina upotreba non legato naina; svi ti postupci zajedno uzrokuju karakteristinu nepredvidenost u Scarlattijevim so natama, posvedoujui neiscrpljivost kompozitorove mate, koja nikad ne zamenjuje eleganciju, ukus i duhovitost povrnou i ispraznom igrom tonova (J. Andreis). Njegove sonate pisane su po pravilu u dvodelnoj formi, iji se drugi (nekad i prvi) deo ponavlja. Prvi donosi najpre jedan motiv (nekad i dvatri slina), koji se slobodno razvija, i eli deo zavrava na dominanti ili u dominantnom tonalitetu. Drugi deo poinje variranjem I I K ' l / 1 1 1 . 1 ! ( J U \ \ M ' l M H U > ranijeg materijala, najee u 1 dominantnom tonalitetu, ali ima i sluajeva c \< t ' Mi donoenja novih motiva, koji se mogu smatrati kao pretee druge .SKKKNJS.SIMI rRLNCIl'K < I'HI -.N'CH'KS.SA teme. Drugi deo sonate zavrava skraenom reprizom prvog dela u osnovnom tonalitetu. Ovaj oblik predstavlja jednu od klica iz kojih e se kasnije kod kompozitora klasinog perioda razviti pravi sonatni oblik. Scarlattijeve opere, kao i crkvena muzika od koje je Salve Regina za sopran solo njegovo poslednje delo nadahnute su i uspele kompozicije, ali ne i majstorski primeri svog vremena. D. SCARLATTI, Essercizi per gravicembalo,
naslovna strana, London 1738 DELA. INSTRUMENTALNA: 12 koncerata za 4 violine, violu, violon elo i b. c.; zbirka sonata 30 Essercizi per gravicembalo, izd. 1738; prema R. Kirk-

Paralelne kvinte i par SCARLATTIJEVE KVINTE oktave SCAT SINGING (bop singing), u jazzu, improvi pjevanje nepovezanih slogova kojim se oponaaju instrumer fraze. Susree se i u religioznim crnakim napjevima sho negro spiritualima i dr. Popularizaciji scat singinga znatr pridonijele gramofonske snimke L. Armstronga i njegov; stava Hot Five tridesetih godina XX st. S. s. se u novije vr susree pod nazivom bop singing iji je najznaajniji inte EUa Fitzgerald. SCELSI, Giacinto, talijanski kompozitor (La Spezia, 1905 ). Muziku studirao u Rimu (G. Sallustio, O. Res] A. Casella), Beu i Parizu. Pod utjecajem A. Schonberga \ jio nakon 1930 dodekafoniki sistem komponiranja. God. organizirao u Rimu sa G. Petrassijem niz koncerata suvrei muzike. Bavi se i knjievno u.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta, 1934; Concertino za klavir, balada za violonelo i orkestar, 1945; Anahit za violinu i orkestar, 1965; uv 1934; Notturno, 1931; Rapsodia romantica, 1931; Poema romano, 1933 ludio, Arioso e Fuga, 1936; Muica za gudae, 1944; Rotative za 3 klavir hae i udaraljke, 1929; Angdmin za 12 gudakih instrumenata, 1964; za 16 gudakih instrumenata, 1966; Natura renovatur za 11 gudakih i menata, 1967 i dr. KOMORNA: 4 gudaka kvarteta, 1944 64; 2 kk trija, 1936 i 1939; sonata za violinu i kjavir, 1935; Pioill za flautu solo, Xnoybis za violinu solo, 1964; duo za flautu i klarinet, 1968; Okanagon za kontrabas i tam-tam, 1968 i dr. KLAVIRSKA: sonata, 1942; tokata^ Quatre poemes, 1934; 48 preludija i dr. La Naissance du verbe za sole,' orkestar, 1948; solo-pjesme i dr. vokame kompozicije. Muziki eseji.

SCENARIJ, okosnica libreta nekoga muziko-scenskog < s opisom karaktera glavnih lica, situacija u pojedinim scei i sa svim ostalim uputama potrebnim za valjano postavi djela na pozornicu. S. sadri katkada i potpuni tekst libre, svim oznakama za inscenaciju. SCENSKA MUZIKA (engl. incidental music, franc. mu de scene, njem. Buhnenmusik, Schauspielmusik, Inzidenzn, tal. muica di scena), izvodi se uz neko scensko djelo da se p' djelovanje zbivanja na pozornici. S. m. je najee instrument a svirai su smjeteni ili na pozornici, ili iza nje, ili u prostoi orkestar. Igrokaz uz muziku pratnju ide u red najstarijih scenskih lika. Poznaju ga primitivni narodi, stara Kina, Japan i ija grka tragedija izvodila se djelomice uz muziku. I srednjovjel misterij, renesansne maskerade, engleske masques i kolske d: po obliku su igrokazi s pjevanjem. Pri pojavi opere s. m. pr meno gubi vanost, no ve veliki dramatiari XVII i XVII (Shakespeare, Lope de Vega, Calderon, Corneille, Raine i 1

SCENSKA MUZIKA SCHAFER

liere) esto izriito trae da se njihova djela prikazuju uz scensku muziku. Knjievnik G. E. Lessing i kompozitor J. A. Scheibe nastojali su jasno definirati pojam i ulogu scenske muzike. J. Haydn i W. A. Mozart pisali su povremeno popratnu muziku za kazaline predstave. L. van Beethoven stvorio je scenskom muzikom za Goetheovu dramu Egmont djelo koje je postalo uzorom za tu vrstu muzike. Ideologija romantike pogodovala je udruivanju knjievnih scenskih oblika s muzikom. U to je vrijeme nastao niz scenskih kompozicija, gdjekad i za slabija dramska djela, koje su se, zbog svoje velike umjetnike vrijednosti, odrale, u obliku suita, u koncertnim dvoranama do danas. U najistaknutije autore scenske muzike XIX st. ubrajaju se F. Schubert, F. Mendelssohn, R. Schumann, G. Bizet, F. Flotow, S. Moniuszko, M. Balakirev, E. Grieg, E. Humperdinck i C. Debussv. Uz Shakespearea, Goethea i Schillera autore scenske muzike u to doba najee su inspirirali H. Ibsen, A. Strindberg, M. Maeterlinck i ruski pisci. U prvim desetljeima XX st. interes za scensku muziku donekle opada. Oivljuje istom u novije vrijeme (A. Ho negger, H. Pfitzner) kada s. m. nalazi primjenu na radiju, filmu i televiziji. Tu ona esto preuzima ulogu zvune kulise pa gubi karakter ravnopravne komponente u ostvarivanju umjetnike za misli, jer je podreena elementima teksta i glume. Konkretna i elektronska muzika osobito su prikladne za ovakvu primjenjenu muziku umjetnost. Klasina s. m. za kazalino djelo sadri obino uvertiru, ne koliko medustavaka, zakljuni stavak i nekoliko popratnih mu zikih toaka za razliite scene dramske radnje (za sve ili samo za neke). Izrazom s. m. nazivlju se i pojedini odlomci opernih djela koji su dio operne radnje, npr. plesovi u operama Traviata i Krabuljni ples (Verdi), Carmen (Bizet), Prodana nevjesta (Smetana) i Ero s onoga svijeta (Gotovac). Pojmu scenske muzike jo se vie pribliuju instrumentalni odlomci opera koji se izvode na po zornici (ili iza nje), npr. menuet iz opere Don Giovanni W. A. Mozarta ili valcer iz opere Kavalir s ruom R. Straussa.
LIT.: E. Istel, Schauspielmusik, Das literarische Echo, Berlin 1907. N. O'Neill, Music to Stage Plays, Musical Times, 1914. E. von Waldthausen, Die Funktion der Musik im klassischen deutschen Schauspiel (disertacija), Heidelberg 1921. H. Tiessen, Die Tonkunst im Rahmen der Schauspielbiihne, Berlin 1921 22. R. Batz, Schauspielmusik zu Goethes Faust (di sertacija), Leipzig 1924. A. Aber, Die Musik im Schauspiel, Leipzig 1926. O. Riemer, Musik und Schauspiel, Ziirich 1946. H. Wirth, Biihnenmusik, MGG, II, 1952. P. Si.

283

LIT.: 5. Fdrber, Das Regensburger fiirstliche Thurn und Taxische Hoftheater und seine Oper, Regensburg 1936. A. Scharnagl, Theodor Schacht, MGG, XI, 1963.

SCHAEFFER, Pierre, francuski kompozitor (Nancy, 14. VIII 1910). Diplomirao na Ecole Polytechnique i na Ecole des Telecommunications de la Radioiffusioti-Television-Francaise (RTF). God. 1942, sa J. Copeauom, u Parizu osnovao Studio d'Essai, iz kojega je 1946 nastao Club d'Essai Francuske radio-difuzije i televizije. Od 1948 Sch. je, najprije na gramofonskim ploama, zatim na magnetofonskim vrpcama, pravio pokuse s elektroakustikom obradbom i montaom umova, da bi pronaao nove kompozicijske mogunosti i proirio muzika izraajna sred stva. Novu umjetnost zvukova nazvao je Musigue concrete (-> Konkretna muzika), a grupa koju Sch. vodi dobiva ime Groupe de Recherches de musique concrete. On je sam, i u suradnji sa P. Henryjem, komponirao na osnovu te tehnike. Od 1954 generalni direktor drutva koje je osnovalo Ministarstvo za prekomorsku Francusku. God. 1958 reorganizirao eksperimentalnu skupinu u Groupe de Recherches musicales de l'ORTF, a od 1960 vodi je kao Service de la Recherche de l'ORTF. Uz to je od 1968 profesor eksperimentalne muzike na Parikom konzervatoriju.
DJELA. KONKRETNA MUZIKA: Etude aux Chemins de Fer, 1948; Concert de bruits, 1948; Suite pour quatorze instruments, 1949; Variations sur une flute mexicaine, 1949; Symphonie pour un homme seul (sa P. Henrvjem), 1950; opera Orphee 53 (sa P. Henrvjem), 1953 (nova verzija 1966); Etude aux allures, 1958; Etude aux objets, 1959 i dr. SPISI: A la recherche d'une musiaue concrete, 1952; Traite des objets musicaux, 1966; lanci. Uredio poseban broj RM Vers une Musigue experimentale J 1957. LIT.: /. Malec, Ciljevi i dostignua konkretne muzike, Zvuk, 1958, 17 18. Y. Xenakis. Pierre Schaeffer, MGG, XI, 1963. M. Pierret, Entretiens avec Pierre Schaeffer, Pari 196 9. S. Brunet, Pierre Schaeffer, Pari 1969. /. Malec, Musique Concrete 1948 1968, Melos, 1969, 2.

SCHAEFFNER, Andre, francuski etnomuzikolog (Pariz, 7. II 1895). U Parizu studirao kompoziciju (na Scholi Cantorum kod V. d'Indvja), arheologiju, etnografiju i znanost o religiji. Proelnik odjela za etnomuzikologiju u parikom Musee de VHomme (192965). Najvei dio svoga rada posvetio je instrumentima i muzici primitivnih naroda, ije socijalno, ritualno i religiozno znaenje smatra njenim najvanijim obiljejima.
DJELA. SPISI: Le Jazz (sa A. Coeutovom), 1926; Strawinsky, 1931; Origine des instruments de musique, 1936 (II izd. 1968); Les Kissi: une societe noire et ses instruments de munque, 1951; mnogo studija i lanaka u razliitim strunim asopisima i drugim publikacijama. IZDANJA : F. Couperin, Concerts Royaux i Gouls reunis, 1933; III francusko izd. Riemannova leksikona, Dictionnaire de Musique, 1931; E. T. A. Hoffmann, Kreisleriana, 1949; F. Nietz-sche, Lettres a Peter Gast, 1957; Segalen et Debussy (dopisivanje), 1961.

SCHAAL, Richard, njemaki muzikolog (Dortmund, 3. XII 1922 ). Muzikologiju studirao u Marburgu, doktorirao 1946. Dirigiranje uio u Miinchenu. Od 1947 slobodni suradnik izda vakog poduzea Barenreiter i raznih znanstvenih drutava, od 1951 i kazalinog muzeja u Miinchenu (195758 bibliotekar). Posebno se bavi problemima muzike bibliografije.
DJELA. SPISF: Hugo Kaun, Leben und Werk (disertacija), 1946 (obj. 1948); Das Schrifttum zur musikalischen Lokalgeschichtsforschung, 1947; Deutsche Musikbibliotheken, 1947; Zur Methodik quellenmdssiger Datierung der Werke Pierre de la Rues, Kongressbericht Liineburg 1950, 1951; Zur Musikpflege im Kolegiatstift St. Moritz zu Augsburg, MF, 1954; tand und Aufgaben der mu sikalischen Lokalforschung in Deutschland, ibid., 1957; Die vor 1801 gedruckten Libretti des Theatermuseums Munchen, ibid., 195761; Verzeichnis deutschsprachi-ger musikwissenschaftlicher Dissertationen, 1963; Das Inventar der Kantorei St. Anna in Augsburg, 1964; Quellen und Forschungen zur Wiener Musiksammlung von Aloys Fuchs, 1966; Die Musikhandschriften des Ansbacher Inventars von 1686, 1966; Abkiirzungen in der Musik-Terminologie. Eine Vbersicht, 1969 i dr. IZDANJA: J. F. Reichardt, J. A. P. Schulz, 1948; J. G. Walther, Musicalisches Lexicon, 1953; F. v. Schlichtegroll, Musiker-Nekrologe, 1954; Ch. Burney, Tagebuch einer musikalischen Reise, 1959 i dr.

SCHAFER, Karl, njemaki kompozitor (Rosbach, Rheinland, 29. VII 1899 Osnabriick, 25. VI 1970). Studij zavrio na Bavarskom dravnom konzervatoriju u Wtirzburgu (H. Zilcher). Od 1924 nastavnik muzike i kritiar u Bambergu i Bavre uthu, od 1938 direktor Gradskog konzervatorija u Osnabriicku, koji je 1954 ponovno izgradio, pripojivi mu muziku kolu za omladinu.

SCHACHT, Theodor, njemaki kompozitor (Strassburg, 1748 Regensburg, 20. VI 1823). Plemi; muziku uio u Regensburgu (J. J. Kuffner, J. Riepel) i Stuttgartu (N. Jomelli). Od 1771 u slubi dvora u Regensburgu, 1773 postao intendant dvorske muzike, a 177478 vodio talijansku operu koju je sam osnovao. Opera se nije odrala, jer ju je potisnulo njemako kaza lite, pa je Sch. opet preuzeo druge dvorske dunosti. Meutim, 178486 ponovno je utemeljio talijansku operu, kojoj je stajao na elu kao dirigent. Nakon definitivnog rasputanja dvorskog kazalita vodio je dvorsku kapelu kao intendant i muziki direk tor. God. 180512 boravio je u Beu; tamo je susreo Napoleona (1809), koji je od njega naruio est sveanih misa, a upoznao je i nadvojvodu Rudolfa. Od 1812 ivio je u dvorcu Scheer (Wurttemberg), a od 1819 u Regensburgu. Ostavio je oko 200 djela meu kojima se istie muzika za kazalite; u njoj se Sch. oituje kao poklonik talijanskog opernog stila.
DJELA. ORKESTRALNA: 25 simfonija; 30 koncertata, serenada, suita, divertimenta, plesova i dr. KOMORNA: XII Sonates de clav. avec accomp. d'un vi. et vcl. t bez god.; 7 gudakih kvarteta; kvinteti; trija i dr. Drei Marsche fiir das Klavier, bez god. VOKALNA: Sei Notturni za soliste i embalo ili druge instrumente; Terzettini a cantarsi ancora da canoni uz embalo (gitaru); 84 kanona Divertimento del belsesso nel soggiorni di Boden, 1811. DRAMSKA: opera La Rosiire de Salency; intermezzi Baccocco e Serpilla, 1775 i // Tutore deluso, oko 1780; 4 baleta (Saro; Lausus und Lydia). CRKVENA: oratoriji Die sieben Worte Christi am Kreuz, 1818 i S. Elena al Calvario; rekvijem; mise; Stabat Mater; Te Deum i dr.

DJELA. ORKESTRALNA: 2 koncerta za orkestar, 1951 i 1953; koncert za gudae, 1954; 2 koncerta za klavir, 1936 i 1962; Concertino za violinu i orkestar; suita za violinu i komorni orkestar, 1938; Divertimento iiber ein Thema von C. Paumann za violu i komorni orkestar, 1937; Fantasie iiber ein Thema von Szoeelinck za violonelo i gudae, 1952; Musik su einem Mdrchenspiel za flautu i gudae, 1955; Musik za gudae, 1942; Lamentation und Choralfuge, 1948; Divertimento nach Klavier-Stucken aus dem Notenbuchtein der A. M. Bach, 1954' KOMORNA: kvintet s klarinetom, 1930; gudaki kvartet, 1951; gu daki trio, 1958; klavirski trio. 1959; Trifolium za embalo i udaraljke, 1962. KLAVIRSKA: Spielmusik, 1928; Kleine Sonate, 1942; Miniaturen, 1949; Burlesken, 1959. Concertino za 2 klavira, 1957. Kompozicije za orgulje. VOKALNA: Musik iiber einen Choral za sopran, zbor, 2 trublje i orgulje, 1929; Die Kelter za soliste i zbor, 1937; Vier Gesdnge za bariton, flautu, violu i klavir, 1953; Das Mass der Dinge za sopran, recitatora i zbor, 1954; zborovi (Seht, wie Ihr lebt, 1961); solo-pjesme {Vier Gesdnge, 1954). LIT.: E. Limmert, Karl Scha fer 60 Jahre, Muica, 1959. Festschrift 25 Jahre stadtischen Konservatoriums Osnabruck, Die Poggenburg, 1961. O. Kaul, Karl Schafer, MGG, XI, 1963.

SCHAFER, Robert Murray, kanadski kompozitor (Sarnia, Ontario, 18. VII 1933 ). Na Konzervatoriju u Torontu studirao klavir (A. Guerreri) i kompoziciju (J. Weinzweig), a zatim 1956 62 boravio na studijskom putovanju u Austriji i Engleskoj. Od 1962 u Kanadi, 196365 Artist-in-Residence na Memorial University (St. John's, Newfoundland) i od 1965 profesor na Simon Fraser University (Burnaby, Columbia Britannica), gdje je utemeljio Studio for Sonic Research and Electronic Music. Surauje s Kanadskom radio-televizijom.
DJELA (izbor). ORKESTRALNA: Canzoni for Prisoners, 1961; Invertible Material for Orchestra N. 1, 1963; Unlitled Composition for Orchestra N. 1, 1963; Son of Heldenleben uz magnetofon, 1968; No Longer than Ten (10) Minutes, 1970; East, 1973. Za gudae: In memoriam: Alberto Guerrero, 1959; Dithyramb, 1961; Partita, 1961. KOMORNA: gudaki kvartet, 1970; koncert za embalo i 8 duhakih instrumenata, 1954; Divisions for baroaue Trio za flautu, obou i klarinet, 1963. DRAMSKA: televizijska opera LovingjToi, 1965; opera Patria, 1967. VOKALNA: kantate St. Jean de Brebeuf, 1961 i The Judgement of Jael, 1961; Protest and incarceration za mezzosopran i orkestar, 1960. Za glas i instrumentalnu pratnju: Minnelieder za mez zosopran i duhaki kvintet, 1956; 5 Studies on texts by Prudentius za sopran i 4 flaute, 1962; Requiems for the Party Girl (iz opere Patria), 1966; Gita za zbor, 8 limenih instrumenata i magnetofon, 1967; Sappho za mezzosopran, harfu, gitaru, klavir i udaraljke, 1970; Music for theMorning of the World za mezzosopran i 4-kanalni magnetofon,

284

SCHAFER SCHAUFFLER
koji su uivali veliku popularnost (Lagertha, Rolf Blaaskaeg, . og Giulietta, Macbeth) ; komponirao uz to i Singspiele, ko za violinu, komorna djela i pjesme.
LIT.: J. Friedrich, Claus Schall als dramatischer Komponist (die Berlin 1930. N. Schiorring, Claus Nielsen Schall, MGG, XI, 1963.

SCHAFFER, Boguslaw poljski kompozitor i muziki pisac (Lavov, 6. VI 1929 ) U Krakovu studirao kompoziciju na Visokoj muzikoj koli (A. Malawski) i muzikologiju na Univer zitetu (Z. Jachimecki). Od 1956 asistent i od 1963 profesor kompozicije na Visokoj muzikoj koli i Krakovu. Kao muziki teore tiar i kompozitor pobornik avangardnih stremljenja u muzici, Sch. je znatno pridonio razvoju suvremenog muzikog stvarala tva u Poljskoj. Njegova knjiga Nozva muzyka prvo je djelo u poljskoj muzikolokoj literaturi o kompozicijskoj tehnici najno vijih pravaca. Njegov Nocturn za gudae (1953) prva je "poljska dodekafonska kompozicija, Tertium datur (1958) zabiljeena je grafikom notacijom, a Equivalenze sonore (1959) prva kompozicija za udaraljke napisana u Poljskoj. Sch. je lan skupine Grupa Krakozvska', 195461 djelovao je kao muziki kritiar {Ruch Muzycznyi Tygodnik Powszechny> Znak, ycie Literackie, Prze glqd Kulturalny, Wsp6lczesno i dr.).
DJELA (izbor). ORKESTRALNA: simfonija za elektronske instrumente, 1966; Nocturn za gudae, 1953; Topofonica za 40 instrumenata, 1960; Mala symfonia: Scultura, 1960; Muica ipsa, 1962; Monosonata za 24 instrumenta, 1959; Equivalenze sonore za komorni orkestar udaraljki, 1959; Kody za komorni orkestar, 1961. Za instrumentalne soliste i orkestar: 4 Movimenti za klavir, 1957; Tertium datur za embalo, 1958; Concerto breve za violonelo, 1959; Concerto per 6 e 3 za razliite soliste, 1960; Muica za embalo, 1961; S'alto za alt-saksofon, 1963; koncert za flautu, 1963; koncert za violinu, 1963; koncert za klavir, 1967. KOMORNA: Muzyka za gudaki kvartet, 1954; Permutacj'e, 1956; Ekstrema za 10 instrumenata, 1957; gudaki kvartet, 1957; koncert za gudaki kvartet, 1959; Konstrukcje laczne za gud ae, 1960; Montaggio za 6 izvodilaca, 1960; gudaki kvartet u 1/4 tonskom stilu, 1964; Muzyka zvizualna za 5 izvodilaca, 1966; Herakliiiana za ro izvodilaca i magnetofon, 1970; Synectics za 3 izvodioca, 1970. KLAVIRSKA: Studium w diagramie, 1956; Nonstop, 1960; Model I-V, 1959. 1957, 1961, 1963 i 1965. 4H/1P za klavir 4- runo, 1966. EKSPERI MENTALNA: Monodram za magnetofon, 1968; Theme-Electronic Music za magnetofon, 1970. DRAMSKA. Muziki teatar: TIS MW2 za glas, instru mente, 2 glumca i balerinu, 1963; Scenariusz za glumca, 1963; Fragment za 2 glumca i violonelo, 1968; Comunicazione audiovisiva, 1970. VOKALNA: Cantata za 50 glasova i orkestar, 1966; Music for MI za sopran, vibrafon, jazz-ansambl i orkestar, 1963; zborovi. SPISI: Almanach polskich kompozytorow wspolecznych y I9s6 (sa M. Hanuszewskom; II izd. 1966); Nozva muzyka, problemy ivsplczesnej techniki kompozytorskiej, 1958 (II izd. 1969); Maly informator muzyki XX ivieku, 1958; Klasycy dodekafonii (2 sv.), 1961 i 1964; Praexistente und inexistente Strukturen, 1963; Leksykon kompozytorozo XX zvieku (2 sv.), 1964 i 1966; Wychowawcze funkcje profesora komposycji, 1965; A. Malaioski, 1969; Uvod u kotnpoziciju, 1972. LIT.: B. Pociej, Boguslaw ScharTer. Studia na temat wspoleczsnej muzvki, Ruch Muzyczny, 1958. Z. Wachowicz, Muzvka Boguslawa Schaffera, ibid., 1960. Z. Lissa, Boguslaw Schaffer, MGG, XI, 1963. J. Hodor i B. Pociej, Boguslaw Schaffer and His Music, Glasgow 1974 K. Ko.

1970. Zborovi; solo-pjesme; 3 Contemporaries: B. Britten, P. Klee, Ezra Pound^ 1954 55; Kinderlieder, 1958 i dr. SPISI: British Composers in Interviezv, 1963I The Composer in the Classroom, 1965; Ear Cleaning, 1967; The New Soimdscape. A Handbook for the Modem Music Teacher, 1969. lanci i studije.

SCHALMEI - + almaj SCHARNAGL, August, njemaki muzikolog (Stra Bavarska, 1. VI 1914 ). Muzikologiju studirao u Miir (A. Lorenz, O. Ursprung) i Wiirzburgu (O. Kaul), gdje jt promovirao; usavravao se kod B. Stableina na Institutu z zikoloka istraivanja u Regensburgu. God. 195155 pn muziku na Teolokom fakulte tu u Regensburgu; od 1955 je Proskeove muzike biblioteke. Sch. je jedan od uteme Drutva za bavarsku muziku povijest.
DJELA: F. X. Sterkel, ein Beitrag sur Musikgeschichte Mainfranh sertacija), 1943; Die Regensburger Tradition, ein Beitrag sur Geschichte c holischen Kirchenmusik im 19. Jahrhundert, 1962. Izdao djela C. Ca L. Viadane i dr., kao i zbirke Gesdnge alter Meisier fiir die Karwoche i * alter Meister in der Chorsammlung.

SCHARVVENKA, 1. Philipp, njemaki kompozitor i gog poljskoga podrijetla (Szamotulv, 16. II 1847 Bad Nei 16. VII 1917). Studirao na Kullakovoj Novoj akademiji u B (R. Wiierst, H. Dorn), gdje je od 1868 i sam bio nastavnik t Od 1881 predavao je kompoziciju na Konzervatoriju svoga Xavera u Berlinu. Nakon bratova odlaska u SAD (1891) upi kolom zajedno sa H. Goldschmidtom.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u d-molu op. 96; Symphonu u Es-duru op. 115; simfonijske pjesme Friihlingszvogen i Tratim und W keit; koncert za violinu u G-duru; Arkadische Suite. KOMORNA. Tri ka kvarteta: u d-molu op. 117; u D-duru op. 120 i u G-duru op. 122; 2 kl trija, u cis-molu i u D-duru; klavirski kvintet; sonate za violinu i kls KLAVIRSKA: 3 sonate i manje kompozicije (Album polonais). VOKi Djela za sole i orkestar: Herbstfeier i Sakuntala (prireena i za poze solopjesme.

SCHAFHAUTL, Karl Franz Emil, njemaki geolog, fiziar i muzikolog (Ingolstadt, 16. II 1803 Miinchen, 25. II 1890). Od 1841 u Mlinchenu; 1843 postao profesor geologije i rudar stva na Univerzitetu, 1849 direktor Sveuiline knjinice. Mnogo se bavio problemima akustike; najvaniji su rezultat njegovih istraivanja nove spoznaje o uzrocima boje zvuka (njem. Klang-farbe).

2. Xaver, pijanist i kompozitor (Szamotulv, 6. I 18; Berlin, 8. XII 1924). Brat Philippa; studirao klavir kod R. K i kompoziciju kod R. Wliersta na Kullakovoj Akademiji u Be gdje je 186874 bio nastavnik klavira. God. 1881 osnovao titi Konzervatorij u Berlinu, a 1891 u New Yorku, koji je do 1898. Vrativi se u Berlin, ponovo ulazi u upravu svoga zervatorija, koji se 1893 fuzionirao sa kolom K. Klindv u Klindworth-Scharwenka Konservatorium. God. 1914 os: je sa W. Petzetom novu muziku kolu sa seminarom za n; nike klavira. Od 1869 prireivao je s uspjehom pijanistike certe u Evropi i SAD, pri emu se isticao kao interpret Chop muzike. Scharwenkine kompozicije, koje esto odaju nj poljsko podrijetlo, istiu se izrazito ritmikom i melodikoi vencijom.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u c-molu op. 60; 4 klavirsk certa: u b-molu op. 32; u c -molu op. 56; u cis-molu op. 80 i u f-mc 82. KOMORNA: 2 klavirska trija; klavirski kvartet; sonata za vi> klavir u d-molu op. 2; sonata za violonelo i klavir u g-molu op. 46. VIRSKA: 3 sonate: u as-molu op. 6; u Es-Duru op. 36 i op. 52; balac rijacije; poloneze; Polnische Tanse; Polnische Rhapsodie. Opera Matasi 1894. Solo-pjesme. SPISI: Methodik des Klavierspieh, 1908 (sa A nuthom); autobiografija Kldnge aus meinem Leben, 1922. LIT.: H. Leichtentritt, Das Konservatorium Klindworth-Schan Berlin 1931. R. Sietz, Philipp i Xaver Scharwenka, MGG, XI, 1963

des Universal-Vibrations-Phonometers, Abhandlungen der Koniglich bayrischen

DJELA: Kirchenmusik des katholischen Kultus, Allgemeine musikalische 1888 i dr. LIT.: R. Schaal, Karl Franz Emil von Schafha ult, MGG, XI, 1963.

SCHALK, Franz, austrijski dirigent (Be, 27. V 1863 Edlach, 3. IX 1931). Uenik A. Brucknera na Konzervatoriju u Beu. Operni dirigent u Grazu (188995), Pragu (1895 98), New Yorku (opera Metropolitan, 1898 99), Berlinu (1899) i Beu (od 1900). Od 1918 direktor beke Dravne opere (1919 24 sa R. Straussom). Pod Schalkovim je vodstvom Beka opera, poslije uvene Mahlerove ere (18971907), ponovno stekla visoki umjetniki sjaj i domet. God. 1904 21 Sch. je dirigirao i koncertima Drutva prijatelja muzike. Napisao je knjigu Briefe und Betrachtungen (obj. 1935). Osobito je bio cijenjen po interpretaciji Brucknerovih djela.
LIT.: L. Schalk (izdava), Briefe und Betrachtungen, Wie n 1935. H. Jancik, Franz Schalk, MGG, XI, 1963.

SCHAT, Peter, nizozemski kompozitor (Utrecht, 5 1935 . ). Na Konzervatoriju u U trechtu studirao kompo (K. van Baaren) i klavir (J. Callenbach); usavravao se ko Seibera u Londonu i P. Bouleza u Baselu. Djeluje u An damu u kolektivnom studiju za elektroniku STEIM. U po pod utjecajem K. Stockhausena i A. Weberna, kasnije je ost vlastit i stil u kojemu pokuava sintetizirati najnovija zvul i izraajna sredstva, od elektronike do instrumentalteatra. liku panju privukla je Schatova totalna opera Het Laby izvedena prvi put 1966 u amsterdamskom cirkusu.
DJELA (izbor). ORKESTRALNA: Mozaiken, 1959; Concerto da a 1960; On escalation za 6 udara ljki i orkestar, 1968 (posveeno Che Gui Thema za obou i orkestar, 1970. KOMORNA: septet za flautu, obou klarinet, rog, klavir, violonelo i udaraljke, 1957; 2 Pieces za flautu, VJ trublju i udaraljke, 1959; Improvisations and Symphonies za duhaki k' 1960; Entelechie No. 1 za 5 grupa instrumenata, 1961; Entelechie No. 2 izvodilaca, 1961; Signalement za 3 kontrabasa i 6 perkusionista, 1961; Int tie en Adagio in oude stijl za gudaki kvartet, 196265; First Essay on elec tion za violinu, gitaru i metalne udaraljke, 1966; sekstet za 3 glumca i 3 i mentalista, 1970. KLAVIRSKA: Inscripties, 1959; Anathema, 1969. C. za 31tonske orgulje, 1962. DRAMSKA: totalna opera Het Labyrinth, kolektivna opera Reconstructie, 1969; kazalini komad Het Vijfde Seizoen, VOKALNA: Cryptogramen za bariton i orkestar, 1959; The Fali za 1 sova, 1960. LIT.: H. Vogt, Neue Musik seit 1945, Stuttgart 1972.

SCHALL, Claus Nielsen, danski kompozitor, dirigent, violinist i plesa (Kobenhavn, 28. IV 1757 Kongens Lyngby kraj Kabenhavna, 9. VIII 1835). Od 1772 plesa na Kraljevskom kazalitu u K0benhavnu; uz to se bavio muzikom i razvio u vrsnog violinista; od 1775 lan dvorske kapele. Od 1776 korepetitor i dirigent baletnih predstava. Istodobno nastavlja karijeru violi nista: 1779 postaje dvorski violinist, a 1792 koncertni majstor u operi. Od 1795 je dvorski plesni kompozitor, 1818 34 glavni dirigent opere. Kao kompozitor uglavnom samouk, bio je prvi vaniji danski kompozitor XVIII st. Napisao oko 20 baleta,

SCHAUFFLER, Robert Haven, ameriki muziki (Brno, 8. IV 1879 New York, 24. XI 1964). Studirao na verzitetima u Princetonu i Berlinu.
DJELA: The Musical Amateur, 1911; Fiddler's Luck, the Gay Adve of a Musical Amateur, 1920; Beethoven: The Man who Freed Music, 1929 eno izd. The Mad Musician, 1932; novo izd. 1937); The Unknozvn Brahms, The Magic of Music, an Anlhology, 1935; Florestan: The Life and Worh 0 bert Schumann, 1945; Franz Schubert: The Ariel of Music, 1949 i dr. ;

SCHAUFUSS SCHEIDT
SCHAUFUSS, i. Frank, danski plesa, koreograf i peda gog (Kobenhavn, 13. XII 1921 ). Klasini balet studirao na koli Kraljevskog danskog baleta (B. Bertholini) u Kobenhavnu. God. 1941 70 djelovao u Kraljevskom danskom baletu (od 1945 solist, 1956 58 baletni majstor); uz to sa svojom enom Monom Vangsaa niz godina direktor Danske baletne akademije i Danskog baletnog kazalita. Gostovao u trupama Metropolitan Ballet, Ballets de Pari i Grand Ballet du Marquis de Cuevas. Isticao se vanrednom elegancijom pokreta; Sch. je i vrstan pedagog. 2. Peter, plesa (Kebenhavn, 26. IV 1949 ). Sin Franka; studij baleta zavrio na koli Kraljevskog danskog baleta u K0benhavnu i tamo 1965 debitirao. Gostovao u trupama National Ballet of Canada, Danischen Ballet Theatre i u Hrvatskom Narodnom Kazalitu u Zagrebu (1971) u baletu Giselle (Adam). Od 1970 solist je ansambla London Festival Ballet. Koreografijom se bavi od 1970 {Homo, Little Things, Folklore Beat i dr.). SCHEFF, Fritzi (pravo ime Anna Yager), amerika pjevaica austrijskog podrijetla, sopran (Be, 30. VIII 1879 New York, 8. IV 1954). Ki i uenica operne pjevaice Hortense Scheff, studij nastavila kod Schroder-Hanfstaenglove u Miinchenu i na Konzervatoriju u Frankfurtu na Majni; tamo je debitirala 1897 kao Julija (Gounod, Romeo ijulija). God. 18981900 u Miinchenu i 1900 03 na Covent Gardenu u Londonu i na Metropolitanu u New Yorku, gdje se proslavila kao Marzelline (Beethoven, Fidelio), Zerlina (Mozart, Don Giovanni), Musetta (Puccini, La Boheme), Nedda (Leoncavallo, I Pagliacci) i Elsa (Wagner, Lohengrin). Nakon toga posvetila se opereti i muzikoj komediji, po stavi zvijezda na Broadwayu, osobito kreacijama u operetama Boccaccio CSuppe), Girofle-Girofla (Lecocq) i Mademoiselle modiste (Herbert). Nastupala je i kao dramska glumica. SCHEIBE, Johann Adolf, n jemaki kompozitor, muziki pisac i teoretiar (Leipzig, krten 5. V J708 Kobenhavn, 22. IV 1776). Sin leipzikoga graditelja orgulja Johanna Scheibea; 1740 postao dvorski kapelnik markgrofa Brandenburg-Kulmbacha, a 1744 kraljevski danski dirigent u Kobenhavnu. Umirovljen 1758. Od 1737 do 1740 izdavao u Hamburgu tjednik Der critische Musicus (u 6. svesku I dijela, 1738, otro je napao J. S. Bacha); 1745 priredio novo, poveano izdanje toga tjednika. Sch. je prvi postavio tezu o podrijetlu vieglasja koje prema njegovu miljenju treba traiti medu sjevernjakim narodima. Svojim opernim libretom Thusnelda (1749) elio je pobuditi oivljavanje velike njemake opere epsko -nacionalnih obiljeja. Sch. je uz to, ve u ono vrijeme, isticao potrebu tijesne uzaja mne povezanosti opere i njezine uvertire. U svojim brojnim, korektno pisanim, ali poneto hladnim kompozicijama, Sch. se uglavnom nije izdizao iznad prosjeka.
DJELA. SPISI: Eine Abhandlung von den musicalischen Intervallen und Geschlechtern, 1739; Abhandlung vom Ursprung und Alter der Alusik, insonderheit der Vokalmusik, 1754; Beantzvortung der unparteiischen Anmerkungen .. iiber eine Stelle des Critischen Musicus, 1758; Abhandlung iiber das Rezitativ, Der critische Musicus, 97 117 (obj. i u Bibliothek der schonen Wissenschaften und freien Kiinste, 1764 65, 11 12); Uber die musikalische Composition, Die Theorie der Melodie und Harmonie, 1773 (prvi od etiri zamiljena sveska; ostala tri nije napisao); Compendium musices theoretico-praclicum (rkp.). Od njegovih mnogobrojnih kompozicija (30 koncerata za violinu, 150 koncerata za flautu, kvarteti, trija, sonate, oratoriji, oko 200 crkvenih djela) obj. su samo 3 sonate za flautu i klavir, 6 sonata za flautu i b. c, sve pod naslovom Alusika-lische Erguickungstunden, pa slobodnozidarske pjesme, neke kantate i djeje pjesme. LIT.: E. Reichel, Gottsched und J. A. Scheibe, SBIMG, 1900 01. E. Rosenkaimer, J. A. Scheibe als Verfasser des Critischen Musicus (diserta cija), Bonn 1923. K. A. Storch, J. A. Scheibes Anschauungen von der rausikalischen Historie, Wissenschaft und Kunst (disertacija;, Leipzig 1923. H. H. Eggebrecht, Scheibe gegen Bach im Notenbeispiel, Das Musikleben, 1952. P. Denary, J. A. Scheibes Compendium Musices, MF, 1957- Isti, Die deutsche kompositionslehre des 18. Jahrhunderts, Leipzig 1961. C. Berger i H. G. Hoke, Johann Adolf Scheibe, MGG, XI, 1963.

285

ken koji je 1663 preuzeo nj egovo orguljako mjesto. Sch. je jedan od istaknutih Sweelinckovih sljedbenika u sjevernoj Njemakoj.
DJELA. Za orgulje: 20 kcralnih obradba; 8Magnificata; 12 Praeambula; Fuge; Tokata; Canzone; 12 motetskih obradba. Vie plesnih stavaka za instru mente s t ipkama (sauvano sve u rkp., u bibliotekama u Clausthal Zellerfeldu i Liineburgu). Za ivota obj. 10 melodija u zbirci Neue himlische Lieder J. Rista, 1651 i 24 melodije u Die verschmahete Eitelkeit, 1658. NOVA IZD.: 15 preludija i fuga za orgulje obj. M. Seiffert (Organum, 1925); Die Liineburger Orgeltabulatur KN 208 obj. M. Reimann, 1957; 10 ko-ralnih obradbi obj. G. Gerdes (46 Chorale fiir Orgel von J. P. Szveelinck und seinen deutschen Schiilern, 1957); tokatu in G obj. H. J. Moser i T. Fedtke (Choralbearbeitungen und freie Orgelstiicke der deutschen Sweelinck-Schule, 1955) i dr. LIT.: M. Seiffert, J. P. Sweelinck und seine direkten Schuler, VFMW, 1891. G. Gerdes, Choralvariationen J. P. Sweelincks und seiner Schuler (disertacija), Freiburg i. Br., 1956. W. Apel, Neu aufgefundene Klavierwerke von Scheidemann, Tunder, Froberger, Reinken und Buxtehude, AML, 1962. G. Fock, He inric h Sc he ide ma nn, MG G, XI, 196 3. W. Breig , Die Orgehverke von Heinrich Scheidemann, Wiesbaden 1967. W. Apel, Geschichte der Orgel- und Klaviermusik bis 1700, Kassel 1967.

SCHEIDEMANTEL, Karl, njemaki pjeva, bariton (Wei mar, 21. I 1859 26. VI 1923). Uio kod B. Borchersa; na oper noj pozornici debitirao 1878 u Weimaru kao Wolfram (Wagner, Tannhauser) gdje je pjevao do 1886. U pjevanju se usavravao 188183 kod J. Stockhausena u Frankfurtu. Od 1886 dugi niz godina stalan gost sveanih igara u Bavreuthu. God. 18861911 lan Opere u Dresdenu, 191120 predavao na Visokoj koli za muziku u Weimaru, a 192022 vodio Dresdensku operu. U nekoliko mahova gostovao u Londonu. Napisao Stimmbildung, 1907 (VII izd., 1920) i Gesangsbildung, 1913 (engl. prijevod, 1913); obj. instruktivnu zbirku pjesama Meisterioeisen (6 sv.), 1914.
LIT.: P. Trede, Karl Scheide mantel, Dresden 1911. \V. Altmann, Karl Scheidemantel, Deutsches Biographisches Jahrbu ch, Berlin 1930. H. Kiihner, Karl Scheidemantel, MGG, XI, 1963.

SCHEIBLER, Johann Heinrich, njemaki akustiar (Mon schau kraj Aachena, n. XI 1777 Krefeld, 2C. XI 1837). Bavio se metodama mjerenja zvuka. Pronaao je tzv. Scheiblerovu me todu ugaanja i konstruirao aparat (Tonmesser) koji olakava temperirano ugaanje. Ve 1834 predlagao je 440 dvostrukih titraja za komorni ton (a1)DJELA: Der physikalische und musikalische Tonmesser, 1834; Anleitung* die Orgel vermittelst der Stosse (vulgo Schzoebungen) und des Metronoms kor rekt gleichschzvebend zu stimmen, 1834; Uber mathematische Stimmung, Temperaturen und Orgelbaustimmung nach Vibrationsdifferenzen oder Stossen, 1835; Mitteilung iiber das Wesentliche des musikalischen und physikalischen Tonmessers, 1835. God. 1838 izdana su sva ta djela pod naslovom H. Scheiblers Schriften iiber musikalische und physikalische Tonmessung. LIT.: R. Haase, Johann Heinrich Sc heib ler und seine Bedeutung fiir die Akustik, Koln 1957. Isti, Johann Heinrich Scheibler, MGG, XI, 1963.

SCHEIDEMANN, Heinrich, njemaki orgulja i kompozitor (W6hrden, oko 1596 Hamburg, 1663). Uio kod svog oca Hansa Scheidemanna i kod J. P. Sweelincka u Amsterdamu. God. 1625 naslijedio je oca kao orgulja u crkvi sv. Katarine u Hamburgu. Njegovi su uenici bili W. Fabricius, M. Weckmann i J. A. Rein -

SCHEIDL, Theodor, njemaki pjeva, bariton (Be, 3. VIII 1880 Tubingen, 22. IV 1959). Pjevanje uio u Beu i tamo debitirao 1910 na Volksoperi kao Glasnik (Wagner, Lohengrin). Operni solist u Olomoucu, Augsburgu, Stuttgartu (1913 21), na Dravnoj operi u Berlinu (192132) i Pragu (1932 37). Od 1937 profesor na Visokoj muzikoj koli u Miinchenu i od 1944 profesor pjevanja u Tiibingenu. Istaknuti wagnerijanac, proslavio se u Bavreuthu svojim kreacijama Klingsora i Donnera (Prsten Nibelunga), Amfortasa (Parsifal) i Kurwenala (Tristan i Izolda); gostovao je u Londonu, Parizu, Bruxellesu, Beu, Amsterdamu, Miinchenu i drugim evropskim opernim sreditima. Bio je i izvrstan interpret balada i koncertni pjev a. Snimio je vie gramofonskih ploa. SCHEIDT, njemaka obitelj pjevaa, braa. 1. Selma, sopran (Bremen, 26. XI 1874 Weimar, III 1959)- Pjevanje uila u Hamburgu (H. Bollhoff) i kod Th. Ber trama; na opernoj pozornici debitirala u Elberfeldu kao Agathe (Weber, Strijelac vilenjak). Od 1892 operni solist u Essenu, Diisseldorfu, Aachenu, Bonnu i na Theater des Westens u Berlinu, od 1900 prvakinja Opere u Weimaru, gdje je kroz vie od 25 go dina ostvarila niz prvih sopranskih uloga. God. 1958 postala je poasnom graankom grada Weimara. 2. Julius, bariton (Bremen, 29. VIII 1877 10. XII 1948). Debitirao 1899 u Kolnu i tamo angairan do 1916. God. 1916 24 solist Njemake opere u Berlinu i 192430 prvi bariton na Dravnoj operi u Hamburgu; kasnije se bavio pjevakom pe dagogijom. Njegove su najbolje kreacije bile Hans Sachs (Wagner, Majstori pjevai) i Falstaff (Verdi). Snimio je vie gramofonskih ploa, medu kojima i duete sa svojom sestrom Selmom. 3. Robert, bariton (Bremen, 16. IV 1879 Frankfurt na Majni, 10. IV 1964). Dramski glumac; pjevanje studirao na Kon zervatoriju u Kolnu i tamo 1897 debitirao na opernoj pozornici. Operni solist u Kolnu, Hamburgu (1903 12) i Frankfurtu na Majni (191240). Ve 1904 sudjelovao na Sveanim igrama u Bavreuthu kao Biterolf (Tannhauser), Donner (Prsten Nibe lunga) i Klingsor (Parsifal). U svojoj bogatoj umjetnikoj ka rijeri izgradio opsean operni repertoar koji je sadravao i djela suvremenih kompozitora. Sch. je pjevao na praizvedbama Schrekerovih opera Die Gezeichneten (1918) i Der Schatz-gra'ber (1920) u Frankfurtu na Majni. Njegov je glas ostao sauvan na gramofonskim ploama. SCHEIDT, Samuel, nje maki kompozitor i orgulja (Halle an der Saale, krten 3. XI 1587 24. III 1654). God. 160308 orgulja u crkvi St. Moritz u Halleu, 160809 uio s. SCHEIDT

286

SCHEIDT SCHELLENBERG
broj koncertantnih glase jaava ulogu instrumt razrauje formu na ta to ukljuuje, fakultativ: rove. Scheinovo posled: seno vokalno delo, Ci iz 1627, prva je protes pesmarica u kojoj se ja\ neralbas. Razvoju samostalne, mentalne muzike Sch. j' go pridoneo svojim 01 skim svitama u varijacior mi. Polifona graa tih de redno je sloena i zaok:
DELA: 20 instrumentali Banchetto Musicale... za 4nica, 1617. VOKALNA Krantzleinza 5 glasova (17 nj J. H. SCHEIN sova od kojih jedna 6-gl. c 1609; Balletto pastorale za sa, 1620; Muica divina za 8 24 glasova, 1620; Muica bos WaldLiedelein, auf Italian-Villanellische Invention za 3 glasa (3 sv., 1 50 nemakih pesama u raznim varijantama sastava uz b. c. ili bez n jegi 1626 i 1628 (u izd. iz 1644 Scheinovi tekstovi zamenjeni su anonim hovnim tekstovima); madrigali za 5 glasova, 1623; Diletti pastorali z; sova i b. c. (15 nemakih pesama), 1624; Villanelle za 3 glasa, 1625; St -Schmauss za 5 glasova (5 nemakih pesama), 1626; veliki broj prigodn pozicija. CRKVENA: 58 duhovnih koncerata Opella nova... za 3 sova i b. c, 2 knj., 1618 26; Das te Deum laudamus mit 24 Stimmei Cymbalum Sionium za 5, 6, 8, 10 i 12 glasova (u svemu 30 latinskih i n moteta i jedna 5-gl. instrumentalna canzona), 1615; Fontana d'Israei eine sonderbare anmutige Italian-Madrigalische Manier za 56 glasovi (moteti), 1623; Cantional oder Gesangbuch Augspurgischer Confession glasova (u svemu 312 pesama), 1627. NOVA IZD.: celokupno izd. u redakciji A. Priifera, K. Hassea 1 gelkea (nedovreno; tampano 8 sv.), 190123. Novo, celokupno izd., dinanim sv., redigira A. Adrio od 1963. LIT.: A. Priifer, Johann Hermann Schein (sa popisom dela), 1895. Isti, Johann Hermann Schein und das weltliche deutsche j Publikationen der Internationalen Musikgesellschaft dodatni sv. II, 1 Isti, Schein's Cvmbalum Sionium, Festschrift Liliencron, 1910. Brauer, J. Regnart, J. H. Schein und die An^ange der deutschen Baro Deutsche Vierteljahrsschrift fiir Literaturwissenschaft und Geistesges !939- I' Hueck, Die kunstlerische Entwicklung Johann Hermann (disertacija), Freiburg i. Br. 1943. H. Rauhe, Dichtung und Musik i lichen Vokalwerk Johann Hermann Scheins (disertacija), Hamburg 1 W. Gurlitt, Ein Autoren privileg fiir Johann Hermann Schein von 162I sehrift K. G. Fellerer, Regensburg 1962. W. Reckziegel, Das Cantio J. H. Schein, Berliner Studien zur Musikwissenschaft 5, 1963. A. Johann Hermann Schein, MGG, XI, 1963.

kod J. P. Sweelincka u Amsterdamu. Zatim ponovno u Halleu, crkveni i dvorski orgulja (od 1620 dvorski dirigent) markgrofa Christiana Wilhelma od Brandenburga, a 1628 30 i gradski muziki direktor. Najistaknutiji uenik J. P. Sweelincka. Scheidtova je umjet nost ukorijenjena u kontrapunktskoj tehnici XVI st. U sutini konzervativan, vrlo je oprezno preuzimao nove tekovine: instrumentalne figure virginalista, koncertantni stil, generalbas i izraajnu interpretaciju teksta. Sch. je historijski vaan po svojim kompozicijama za orgulje. Tabulatura nova tehniki i sadrajno tliko oplemenjuje, produbljuje i obogauje njemaki kontrapunktski orguljski stil da oznauje poetak dugoga niza velikih djela za orgulje njemakih majstora. Naslov oznauje nov nain notira nja za instrumente s tipkama: umjesto tadanjih njemakih, or guljskih tabulatura, pisanih slovima, ovdje se muzika biljei no tama na nain partiture, svaki glas na zasebnom petorolinijskom sistemu. Njegove iscrpne upute za registriranje kod orguljskoga korala (s istaknutim koralnim cantus firmusom) neobino su vrijedne, jer pojaavaju plastinost strogih kontrapunktskih li nija orguljskog stavka. Do Scheidta njemaki su orguljai pola stoljea ablonski kolorirali melodije. Sch. dokrajuje to mehani ko umijee svojom istinskom umjetnou.
DJELA. KOMORNA: Paduana, Galliarda, Couranta, Alemande, Intrada, Canzonetto za 4 5 dionica i b. c, 1621; LXX. Symphonien auff Concerten manir ... Vornemlich auff Violinen zu gebrauchen die geviohnliche Tonos ... za 3 dionice i b. c. (za liturgijsku upotrebu), 1644. Zajedno sa J. P. Sweelinckom: varijacije Paduana Hispanica (2, 4. i 6. varijacija od Scheidta) i Von der Fortuna werd ich getrieben (4 6. varijacija od Scheidta). ORGULJSKA: Tabulatura nova; 3 sv. (sv. 1 2: obradbe korala, svjetovnih pjesama i plesova u formi varijacija, fantazije, tokate, fuge, eha; 12 kanona; sv. 3: obradbe protestantsk ih liturgijskih melodija), 1624; Tabulatur-Buch (100 protestantskih crkvenih melodija u 4-gl. harmonizaciji), 1650; nekoliko pojedinanih kompozicija. VOKALNA: Cantiones sacrae,39 dvozbornih moteta za 8 glasova, 1620; Concertus sacri za 212 glasova, instrumente i b. c, 1621: Nezve Geistliche Concerten za 2 3 glasa i b. c. (4 sv.), 1634, 1635 i 1640; Liebliche Krafft-Bliimlein aus der Heyligen Geistes Lustgarten abgebrochen, duhovni koncerti za 2 glasa i b. c, 1635. NOVA IZD.: Sveukupna djela izlaze u izdanju G. Harmsa (1923 34), Ch. Mahrenholza (1934 53) i A. Adrioa (1957 64), objavljeno sv. I XI. LIT. : A . VCerner, Samuel und Gottfried Scheidt, SBIMG, 1899 1900. Isti, Neue Beitrage zur Scheidt-Biographie, ibid., 1911 12. Ch. Mahrenholz, Samuel Scheidt, sein Leben und Werk, Leipzig 1924. R. Hunicken, Samuel Scheidt, ein althallischer Musikus, sein Leben und Wirken, Halle 1934. A. Schering, W. Serauky i R. Hunicken, Festschrift Samuel Scheidt, Wolfenbuttel i Berlin 1937. W. Serauky, Samuel Scheidt in seinen Briefen, Halle 1937. Samuel Scheidt, eine Gedenkschrift, Leipzig 1954. Ch. Mahrenholz, Aufgabe und Bedeutung der Tabulatura nova Samuel Scheidts, Muica, 1954- Isti, Samuel Scheidt und die Orgel, Musik und Kirche, 1955. F. Miiller, La Tchnique de la realisation variee dans la Tabulature de Gbrlitz, Kongressbericht, Koln 1958. E. Gessner, Samuel Scheidts geistliche Konzerte. Ein Beitrag zur Geschichte der Gattung, Berlin 1961. L. Schierning, Quellengesc hic htlic he Stud ie n z ur Or ge l- und Kla vie rmus ik in De utsc hla nd aus der ersten Halfte des 17. Jahrhunderts, Kassel 1962. Ch. Mahrenholz, Sa muel Scheidt, MGG, XI, 1963. W. Braun, Samuel Scheidts Bearbeitungen alter Motetten, AFMW, 1963. B. A.

SCHEIFFELHUT, Jakob, njemaki kompozitor (Augsburg, krten 19. V 1647 2. VII 1709). Uenik T. Kriegsdorfera u Augsburgu gdje je zatim instrumentalist i regens chori u crkvi sv. Ane (167397) i u Barfusserkirche (od 1697). Uz J. Fischera ide meu prve njemake kompozitore orkestralne suite francus koga tipa.
DJELA: Lieblicher Fruhlings-Anfang oder Musicalischer Saytenklang (suite u 7 stavaka s preludijem i arijom), 1685. Musicalischer Gemuts-Ergotzungen erstes Werck (suite u 6 stavaka sa sonatom za 2 violine i b. c), 1684; Musicalisches Kleeblatt (kompozicije u francuskom stilu za 2 violine ili flaute te violinu ili fagot), 1707. Godinjak kantata M. N. Rauners heiliger Jesus und Sonntags-Freud sa 2 diskanta ili tenor, 2 violine, violone i b. c, 1682 84. LIT.: L. Gerheuser, Jakob Scheiffelhut und seine Instrumentalmusik (disertacija), Zeitschrift des Historischen Vereins fiir Schvvaben und Neuburg, 1933- A. Layer, Jakob Scheiffelhut, MGG, XI, 1963.

SCHELBLE, Johann Nepomuk, njemaki dirigent, i pedagog (Htifingen, Schwarzwald, 16. V 1789 Fra na M., 6. VIII 1837). Muziki studij zapoetu samostanu A thal, nastavio u Donaueschingenu (Weisse) i Stuttgar L. Krebs) i tamo je 1812 angairan kao dvorski pjeva i nas na kraljevskom muzikom institutu. Od 1813 bio je operni u Beu, a 181736 direktor M uzike akademije u Fran na M. God. 1818 osnovao muziko drutvo (od 1821 pod in Cacilienverein), kojim je do smrti upravljao. Drutvo je iz djela Mozartova, Handelova, Palestrinina, Scarlattijeva a 1829 i Bachov Matthauspassion (za koji je Sch., kao t predstavnik bidermajera, napisao ljupkije recitative!). Ka stavnik uveo je specijalnu metodu za usavravanje sluha.
LIT.: O. Bormann, Johann Nepomuk Schelble (disertacija), Fr; n. M. 1926. G. Feder, J. N. Schelbles Bearbeitung der Matthaus] J. S. Bachs, MF, XII, 1959. Isti, Johann Nepomuk Schelble, MGG, XI

SCHEIN, Johann Hermann, nemaki kompozitor (Griinhain, 20. I 1586 Leipzig, 19. XI 1630). Od 1607 studirao na Univerzitetu u Leipzigu. God. 1613 15 uitelj i muziki direktor pri vatne kapele G. Wolffensdorfa u Weissenfelsu, 1615 dvorski dirigent u Weimaru, a od 1616 do kraja ivota kantor kole i crkve sv. Tome u Leipzigu. Sch. ide medu osnivae i najznaajnije predstavnike ranog muzikog baroka u Nemakoj. Usvojivi tekovine italijanskoga ranoga muzikog baroka (generalbas, koncertantni stil), on ih u svom delu povezuje sa nemakom muzikom (polifonom) tradicijcm. Meu Scheinovim svetovnim vokalnim kompozicijama, pisanima preteno u italijanskom madrigalskom stilu, ima i ho mofonih horskih pesama pukog karaktera (zbirke Venuskrantzlein i Studenten-Schmauss) i 3-gl. ili 5-gl. pesama kod kojih je generalbas postao sastavni deo kompozicije (zbirke Muica boscareccia i Diletti pastorali). Sch. je sam spevao i veinu tekstova za svoje vokalne kompozicije. Za ranu istoriju nemake barokne pesme vane su njegove izvodilake upute u predgovoru zbirci Muica boscareccia; tu Sch. doputa alternative u sastavu, meu ostalima, umesto troglasja, sopran solo i continuo. U svojim duhovnim koncertima Sch. isprva sledi Viadanu pa se dri malog sastava. Meutim, u zbirci iz 1626 poveav a

SCHELLE, Johann, njemaki kompozitor (Geising, : krten 6. IX 1648 Leipzig, 10. III 1701). lan djeakog u Dresdenu i Wolfenbiittelu, a nakon mutiranja (1664) po u Leipzigu kolu sv. Tome i kasnije Univerzitet. Od 1670 1 u Eilenburgu, 1677 naslijedio S. Knupfera na pol oaju k sv. Tome u Leipzigu. Njegovi su uenici bili Ch. Graup R. Keiser, a naslijedio ga je J. Kuhnau, neposredni preth J. S. Bacha.
DJELA: 2 latinska moteta uz instrumentalnu pratnju; 46 njemaki teta ili kantata za glas i instrumentalnu pratnju; kanon za 6 glasova; 30 za glas i b. c. u zbirci Der anddchtige Student J. Fellera, 1682. NOVA IZD.: A. Schering obj. crkvene kantate Lobe den Herrn, Seele, Vom Himmel kam Engel Schar, Barmherzig und gnddig ist der Herr mein herzliebes Jesulein (DDT, 58 59, 1918; novi otisak H. J. Moser, kamatu Christus ist des Gesetzes Ende obj K. Straube (Ausgevidhlte Gesdi Thomanenchores, II, 1929). LIT.: A. Schering, Ueber die Kirchenkantaten vorbachischer Thom toren, Bach-Jahrbuch, 1912. Isti, Die alte Chorbibliothek der Thomas in Leipzig, AFMW, 1919. Isti, Musikgeschichte Leipzigs, Leipzig F. Graupner, Das Werk des Thomaskantors Johann Schelle (diser Berlin i Wolfenbuttel 1929. P. Hauschild, Johann Schelle, MGG, XI,

SCHELLENBERG, Arno, njemaki pjeva, bariton, lin, 16. VI 1903 ). Pjevanje studirao na Visokoj muzikoj u Berlinu (J. v. Raatz-Brockmann); na opernoj pozornici 1

SCHELLENBERG SCHERCHEN
tirao 1929 u Diisseldorfu. God. 1930 31 solist Opere u Kolnu i od 1932 na Dravnoj operi u Dresdenu; 1950 postao profesor na Visokoj muzikoj koli u Berlinu; uz to je vodio majstorske teajeve na Mozarteumu u Salzburgu. Gostovao u Parizu, Beu, Rimu, Stockholmu i na festivalu Maggio Fiorentino; snimio vie gramofonskih ploa. SCHEI.LING, Ernest (Henry), ameriki pijanist i kompo zitor (Belvidere, Nevv Jersev, 26. VII 1876 New York, 8. XII I939)' Uio na Parikom konzervatoriju kod G. Mathiasa, zatim kod A. Moszkowskog, H. Hubera, Th. Leschetizkog i I. Paderewskog. Koncertirao u Evropi i Americi solistiki i u komornim ansamblima. Njegove kompozicije Impressions from an Artist's Life (varijacije, od kojih svaka crta po jedrfbg umjetnika, kompozitorova prijatelja), A Victory Bali i Fantastic Suite idu meu najpopularnija djela amerikog orkestralnog rep ertoara.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u c-molu; simfonijske pjesme A Victory Bali, 1923 i Morocco, 1927; koncert za violinu, 1916; Ligendes symphoniques; Fantastic Suite za klavir i orkestar, 1905; Impressions from an Artist's Life za klavir i orkestar, 1913. KOMORNA: Tarantella za gudaki kvartet; divertimenti za gudaki kvartet i klavir; sonata za violinu i klavir. Klavirske kompozicije. Solo-pjesme.

287

SCHENK, Johann Baptist, austrijski kompozitor i pedagog (Wiener-Neustadt, 30. XI 1753 Be, 29. XII 1836). Uenik G. Ch. Wagenseila. Od 1794 kapelnik princa Carla von Auersperga; bavio se i privatnom podukom, pa je i Beethovena 1793 94 instruirao u kontrapunktu. Popularni Schenkovi Singspieli izvodili su se niz decenija u Njemakim kazalitima. Najuspjeliji, Der Dorfbarbier, proet je zdravim humorom u muzici i tekstu.
DJELA: 10 simfonija; 4 koncerta za harfu. Trija; 5 gudakih kvarteta. Singspieli: Die Weinlese, 1785 (preraeno u Der Erntekranz, 1791); Die Weihnacht auf dem Lande, 1786; Im Finstern ist nicht gut tappen, 1787; Das unvertnutete Seefest, 1788; Das Singspiel ohne Titel, 1789; Achmet und Almanzine, 1795; Der Dorfbarbier, 1796; Der Bettelstudent, 1796; Die Jagd, 1797; Der Fassbinder, 1702. Kantate Die Huldigung, 1719 i Der Mai, 1719. Misa; Stabat mater. Autobiografija (iz 1830) obj. u SMW, 1924. LIT.: F. Staub, Johann Schenk, Wiener Neustadt 1900. E. Rosenfeld-Romer, Johann Schenk als Opernkomponist, Wien 1921. F. K. Rieger, Johann Schenk, St. Polten 1944. H. Federhofer, Johann Baptist Schenk, MGG. XI, 1963.

SCHELLING, Friedrich Wilhelm Joseph, njemaki fi lozof (Leonberg, Wurttemberg, 27. I 1775 Bad Ragaz, vi carska, 20. VIII 1854). Profesor univerziteta u Jeni, Wiirzburgu, Erlangenu, Munchenu i Berlinu. Od njegovih djela s muzikom je najvie povezano Philosophie der Kunst (predavanja iz 1802 03, obj. 1809). Schelling se smatra utemeljiteljem filozofije identiteta, prema kojoj su subjekt i objekt, miljenje i bitak, pri roda i duh polariteti jedne te iste stvarnosti, dakle u biti identini. Priroda je vidljivi duh, a duh je nevidljiva priroda. U svom sistemu transcendentalnog idealizma (System des transcendentalen Idealismus, 1800), Sch. zastupa tezu o umjetnosti kao naj viem stupnju duhovne djelatnosti, jer je u njoj najpotpunije ostvareno jedinstvo subjekta i objekta, konanog i beskonanog, svjesnog i nesvjesnog, idealnog i realnog. Idealnim umjetnostima smatra liriku, epiku i dramatiku, a muziku najrealnijom medu realnima. Nju slijedi slikarstvo kao idealna umjetnost unutar realnog, dok plastika odraava identitet muzike i slikarstva. Naelo identiteta Sch. prenosi dalje na melodiju kao jedinstvo ritma i modulacije (muzike odredivosti tonova). Ritam je muzika u muzici, vladajua snaga muzike. Najsavrenije sjedinjenje sviju umjetnosti nalazi Sch. u antikoj grkoj drami koja u pje vanju sjedinjuje elemente muzike i poezije, a u plesu slikarstva i kiparstva. Opera mu se stoga ini karikaturom grkog ideala. Negirajui tonsko slikanje, tj. deskriptivnu muziku, Sch. smatra da bi se umjetnik koji stvara morao uzdii u svijet istih pojmova. Svojom je idealistikom, spekulativno orijentiranom filozo fijom Sch. odluujue utjecao na filozofsko miljenje i umjetniku estetiku njemakih romantiara. Njegova su cjelokupna djela objavljena u 14 sv., 1856 61 (novi otisak 1966 73).
LIT.: W. Hilbert, Die Musikasthetik der Friihro ma ntik, Remscheidt 1911. P. Riesenfeld, Schelling als Musikphilosoph, AM, 1913. W. Bud~ d eke, Schellings Metaphvsik der Musik in ihrem svstematischen Zusammen hang dargestellt (disertacija), Jena 1914. P. Moos, Die Philosophie der Musik von Kant bis E. von Hartmann, Stuttgart 1922 (II izd.). A. Steinkriiger, Die Asthetik der Musik bei Schelling und Hegel. Ein Beitrag zur Musikasthetik der Romantik (disertacija), Bonn 1927. M. Becher, Der Einfluss der Philo sophie Schellings auf Richard Wagner, ZFMW, 1931 32. H. M. Schnelhr, Schellings Theorv of the Metaphvsics of Music. The Journal of Aesthetics and Art Criticism, 1956 57. W. Lidke, Friedrich Wilhelm Joseph Schelling, MGG, XI, 1963. I. A.

SCHENKER, Heinrich, austrijski muziki teoretiar (Vi nevik, Ukrajina, 19. VI 1867 Be, 13. I 1935). Uenik A. Brucknera na bekom Konzervatoriju. Izgradio vlastitu metodu analitikog prouavanja muzi kih djela od razdoblja kasnog baroka do romantike (poglavito djela Bacha i Beethovena), po kojoj se svaka kompozicija dade, s pomou procesa reduciranja poje dinih njezinih slojeva, svesti na primarnu strukturu (tzv. Ursatz). Ova primarna struktura iz koj e raste itava kompozicija uvjetuje, po Schenkerovu miljenju, jedinstvenost i cjelovitost majstorskog djela. Svoje postavke izvodio je iz odreenih kompozicijskih postupaka, osobito Beethovenovih, ije skice potvruju rast kompo zicije iz jedne primarne strukture. Stoga je Sch. i naglaavao vanost temeljita prouavanja muzikih autografa i 1927 potaknuo u Beu osnivanje arhiva fotokopija autografa vrijednih kompozi cija. Otar i polemiki ton Schenkerovih spisa i njegovi neosnovani sudovi o pojedinim umjetnicima (A. Bruckner, M. Reger, R. Wagner), izazvali su negativne ocjene njegove u osnovi pozitivne analitike metode. Schenkerovo nauavanje prihvatili su i pro micali brojni njegovi uenici, meu kojima O. Vrieslander, H. Roth, J. P. Dunn, A. van Hoboken i O. Jonas. Sch. se bavio i kompozicijom.
DJELA: SPISI: Neue musikalisehe Theorien und Phantasien (glavno djelo), 3 sv., 1906, 1910 22 i 1935; Beethovens neunte Symphonie (monografija), 1912; Der Tonmillc, to sv., 1921 24; Das Meisterzuerk in der Musik, 3 sv. (godi njaci), 1925, 1926, 1930; Eine Rettung der klassischen Musiktexte: Das Archiv fur Photogramme in der National-Bibliothek Wien, Der Kunstwart, 1929; Fu'nf Urlinien-Tafeln, 1932. IZDANJA: Klavierwerke von Ph. E.Bach, 1902 (s uvodom Ein Beitrag zur Ornamentik, 1903); Chromatische Phantasie und Fuge von J. S. Bach, 192021; faksimile autografa Beethovenove sonate u cis-molu op. 27, 1921; Klaviersonaten L. van Beethovens, 1934 (II izd. 1954, revidirao E. Ratz); Oktaven und Ouintenstudien von Brahrns, 1933 i dr. LIT.: L. Citkozvitz, The Role of H. Schenker, Modern Music, 1933. O. Jonas, Das Wesen des musikalischen Kunstwerkes; eine Einfiihrung in die Lehre H. Schenkers, Wien 1934. M. Mann, Schenker's Contribution to Music Theorv, Music Review , 1949. F. Salzer, Structural Hearing (prikaz razvoja Schenkerove teorije), 2 sv., Nevv York 1952. H. Federhofer, Die Funktionstheorie H. Riemanns und die Schichtenlehre H. Schenkers, Kongre sni izvjetaj, Wien 1956. Isti, Heinrich Schenker, Festschrift A. v. Hoboken, Mainz 1962. O. Jonas, Heinrich Schenker, MGG, XI, 1963. 5. Slatin, The Theories of Heinrich Schenker in Perspective (disertacija), Ann Arbor 1967.

SCHENK, Erich, austrijski muzikolog (Salzburg, 5. V 1902 Be, 11. X 1974). Muziku studirao na Mozarteumu u Salzburgu te u Munchenu na Muzikoj akademiji i na Univerzitetu (A. Sandbeirger); promovirao 1925. Poslije krae djelatnosti u Salzburgu nastavlja studij u Italiji, Beu i Berlinu. Od 1929 predaje na Univerzitetu u Rostocku, gdje osniva Muzikoloki institut (od 1936 direktor). Od 1940 bio je profesor muzikologije na Bekom univerzitetu. Svojom plodnom djelatnou Sch. je mnogo pridonio podizanju nivoa austrijske muzikologije, posebno u prouavanju i izdavanju muzike starijih autora.
DJELA. SPISI: A. Paganelli. Sein Leben und seine Werke nebst Beitragen zur Musikgeschichte Bayreuths, 1928; Johann Strauss, 1940; Musik in Kdrnten, 1941; Beethoven zvrischen den Zeiten, 1943; 9SO Jahre Musik in Osterreich, 1946; Kleine Wiener Musikgeschichte, II izd. 1947; Ein unbekannter Brief Leopold Mozarts, Sitzungsberichte der Osterreichischen Akademie der Wissenschaften, 1947; W. A. Mozart. Eine Biographie, 1955 (engl. 1959); Mozart and his Times, 1959; Ausgeuiahlte Aufsdtze, Reden und Vortrage, 1968; studije i dr. IZDANJA: djela D. Fridericija (Landschaftsdenkmale des Erbes deutscher Musik, 1942; sa W. Vollo.m), J. J. Fuxa (DTO, 1947), G. Muffata (ibid., 1953), J. H. Schmcl -zera (ibid., 1958, 1963 i 1965) i H. I. F. Bibera (ibid., 1960 i 1963); trio -sonate brojnih kompozitora (u raznim spomenicima); autobio grafija J. W. Hertela, 1957- Redigirao: izvjetaj s Mozartova kongresa u Salzburgu 1931 (izd. 1932) i u Beu 1956 (izd. 1958); DTO, od 1947; Veroffentlichungen der Kom-mission fur Musikoforschung der Osterreichischen Akademie der Wissenschaften, od 1947; spomenica R. Lachu, 1954; STMW, od 1955; Wiener Beitra'ge zur Musikzvissenschaft, od 1955. God. 1962 objavljena je spomenica u Schenkovu ast (STMW). LIT.: O. Wessely, E. Schenk, Musikerziehung, 1957 58. Isti, E. Schenk, Osterreichische Musikzeitschrift, 1974.

SCHEPPAN, Hilde, njemaka pjevaica, sopran (Forst kraj Lausitza, 17. IX 1908 - Bavreuth, 24. IX 1970). Pjevanje studirala u Berlinu na Visokoj muzikoj koli i kod Erny v. Stetten; na opernoj pozornici debitirala 1934 u Darmstadtu. Ve 1935 po stala lanica Dravne opere u Berlinu, na kojoj je do 1954 ostva rila niz briljantnih kreacija; uz to je 1937 43 i od 1951 bila stalan gost Sveanih igara u Bavreuthu. God. 195257 prvakinja Dravne opere u Stuttgartu i od 1957 profesor na Konzervato riju u Niirnbergu. Gostovala je u Amsterdamu, Beu, Hamburgu, Munchenu i Dresdenu; snimila je vie gramofonskih ploa. SCHERCHEN, Hermann, njemaki dirigent i kompozitor (Berlin, 21. VI 1891 Firenca, 12. VI 1966). U muzici samouk; 190710 violist u berlinskim orkestrima; 1912, na turneji koju je poduzeo sa Schonbergom, dirigirao njegove kompozicije; 1914 dirigent orkestra u Rigi. Po povratku iz ruskog zarobljenitva osniva u Berlinu 1919 Neue Musikgesellshaft, 191921 sa H. Grafom izdaje asopis Melos. Djeluje zatim kao dirigent u Leipzigu., Frankfurtu na Majni (Museumskonzerte, od 1922), Winterthuru (od 1923, s prekidima, do 1947), Konigsbergu (1928 31). God. 1933-46 ivio izvan Njemake kao dirigent, nastavnik i publicist; muziki direktor radio -stanica Ziirich i Beromiinster 1944 50. Uz to izdaje 193336 u Bruxellesu asopis Muica viva, a 1950 osniva u Ziirichu nakladno poduzee Ars viva (1953 preuzima ga naklada B. Schott's Sohne u Mainzu). Od 1945 vodi dirigentske teajeve na razliitim evropskim ljetnim seminarima, gostuje u svima veim gradovima i organizira festivale. God. I954_utemeljio institut za elektroakustika istraivanja u Gravesanu (vicarska) i izdavao asopise Gravesaner Bldtter i Vierteljahrschrift fur musikalisehe, elektroakustisehe und schallzvissenschaftliche Grenzprobleme. Od 1956 bio je dirigent bekog simfonijskog orkestr a, a

1959-60 filharmonije u Herfordu (Vestfalija). Sch. je bio jedan od najtemeljitijih poznavalaca i najgovorljivijih pobornika suvremene

1928; Kiinstler, Kenner und Liebhaber der Musik im Zeitalter Haydns una

288

SCHERCHEN SCHIASSI
ibid., 1931; Die Erkenntnis des Tonzverks, ibid., 1933; Ober den Begrifj numentalen in der Musik, ibid. 1934; Kritik des romantischen Mus, ibid., 1937; Bemerkungen zu J. Haydns Programmsinfonien, ibid., 1939 IZDANJA: nova izd. djela H. Sc hiitza, J. Kuhnaua, Palestri Bacha, G. F. Handela, G. B. Pergolesija i dr. Objavio zbirke Perlen sangsmusik (5 sv.); Perlen alter Kammermusik (32 sv.); Alte Meister de. piels, 1909; Alte Meister aus der Friihzeit des Orgelspiels, 1913. G izdana je Spomenica Scheringove 60-godiniice. Odabrane Scheringov obj. K. A4. Komma pod naslovom Vom V/esen der Musik, 1974. LIT.: H. Osthoff, Arnold Schering, AFMW, 1941. 117. Gurlitt Schering, Musik und Kultur, 1941. Isti, Pogovor Scheringovoj zb Das Symbol in der Musik, Leipzig 1941. H. Osthoff, Arnold Scherinj XI, 1963.

muzike, pa i one ekstremnih pravaca; promicao je i elektronsku muziku. U vlastitim kompozicijama oituje tehniku vrlo srodnu Schonbergovoj.
DJELA. KOMPO ZICIJ E: gudak i k vartet u E -d uru, 1920; k la virsk i trio u a-molu. Sonata za klavir op. 5. - Tsigane dans la lune za alt i violinu; solo-pjesme. SPISI: Lehrbuch des Dirigierens, 1929 (novo izd. 1956; engl. 1933 i 1956; panjolski 1950); Vom Wesen der Musik, u djelu Das moderne Musikempfinden, 1546 (separat 1955; amer. izd. 1950, engl. 1956); Musik fiir Jedermann, 1950 (II izd. 1955). Preradbe za gudaki orkestar starih engleskih plesova za viole; obradbe njemakih, engleskih i ruskih narodnih pjesama za zbor. LIT.: W. Reich, H. Scherchen, The Chesterian, 1936. Isti, H. Scherchen und Melos, Melos, 1951. O. Mayer-Serra, Los grandes direetores: H. Scherchen, Polifonia, 1953. F. Htrzfeld, Magie des Tacktstocks, Berlin 1953 (novo izd. 1959). E. Kroll, Hermann Scherchen, MGG, XI, 1963. H. Curjel, Gedenkrede fur H. Scherchen, Zurich 1967.

SCHERING, Arnold, njemaki muzikolog (Breslau, 2. IV 1877 Berlin, 7. III 1941). Studij violine zapoet u Dresdenu (H. Petri) nastavio 1896 na Visokoj koli za muziku u Berlinu kod j. Joachima. Od 1898 studirao na berlinskom Univerzitetu muzikologiju (O. Fleischer, C. Stumpf), knjievnost i filozo fiju. Kasnije uio na univerzi tetima u Miinchenu (A. Sand-berger, Th. Lipps) i Leipzigu (H. Kretzschmar) gdje je 1902 doktorirao. Muziki referent asopisa Neue Zeitschrift fiir Musik (190305 urednik), Leipziger Neueste Nachrichten i Signale fiir die musikalisehe Welt. Od 1907 univerzitetski profesor u Leipzigu, od 1920 u Halleu, od 1928 u Berlinu. God. 190439 urednik i suradnik godinjaka BachJahrbuch, obilno je suraivao i u godinjaku Jahrbuch der Musikbibliothek Peters. Opsena Scheringova djelatnost A. SCHERING odvijala se u nekoliko pravaca. On je dao veoma vrijednih doprinosa prouavanju Bachove umjetnosti i Bachova vremena s posebnim obzirom na povijest muzikoga ivota u Leipzigu. Njegovi prikazi razvoja koncerta i oratorija ubrajaju se u prva vana sintetika djela o tim muzikim oblicima. Sch. je nastojao da i muziko -estetska razmatranja postavi na novu osnovu (putem psiholoki motivirane simbolike) pa su u tom smislu osobito zanimljiva iako ne uvijek i uvjerljiva njegova tumaenja Beethovenovih kompozicija (klavirskih sonata i gu dakih kvarteta) koje esto dovodi u neoekivanu vezu s pojedinim djelima iz svjetske knjievnosti (osobito sa Shakepeareovim . dramama). Privlaivi su i argumenti kojima objanjava zato je Schubertova simfonija u h-molu ostala nedovrena. Scheringova povijest muzike u primjerima prijeko je potrebna nadopuna svakom priruniku muzike povijesti i izvrstan uvod u poznavanje muzikih stilova. Sch. se bavio i kompozicijom.
DJELA. KNJIGE: Bachs Textebehandlung, 1900; Geschichte des Instrumentalkonzerts bis A. Vivaldi (disertacija), 1902; Geschichte des Instrumentalkonzerts (proirena disertacija), 1905 (II izd. 1927); Geschichte des Oratoriums, 1911; Musikalisehe Bildung und Erziehung zum musikalischen Horen, 1911 (IV izd. 1924); Die niederlandische Orgelmesse im Zeitalter des Josquin, 1912; Deutsche Haus- und Kirchenmusik im 16. Jahrhundert, 1912; Studien zur Musikgeschichte der Friihrenaissance, 1914; Tabellen zur Musikgeschichte, 1914 (V izd. 1962, tal. prijevod 1941); Deutsche Musikgeschichte im Umriss, 1917; Gegenzvartsund Zukunftsaufgaben unserer Kirchenmusik, 1922; Die metrisch-rhythmische Grundgestalt unserer Choralmelodien, 1924; Musikgeschichte Leipzigs (2 sv.), 1926 41; Auffuhrungspraxis alter Musik, 1931; Geschichte der Musik in Beispielen, 1931 (novo izd. 1955; engl. 1950); Beethoven in neuer Deutung, 1934; Beethoven und die Dichtung, 1936; J. S. Bachs Leipziger Kirchenmusik, 1936 (II izd. 1954); Zur Erkenntnis Beethovens, 1938; F. Schuberts Symphonie in H moli und ihr Geheimnis, 1939; Von grossen Meistern der t Musik (zbirka eseja), 1940; Das Symbol in der Musik (studije i eseji), 1941; Ober Kantanten J. S. Bachs, 1942 (II izd. 1950); Vom musikalischen Kunstzverk (studije i eseji) 1949 (II izd. 1951); Humor, Heldentum, Tragik bei Beethoven, 1955, STUDIJE: Zur BachForschung, SBIMG, 1902/03 1903/04; G. Mahler als Liederhomponist, Neue Zeitschrift fiir Musik, 1905; Zur instrumentalen Verzierungskunst im 18. Jahrhundert, SBIMG, 1905 06; Die Musikdsthetik der deutschen Aufkldrung, ibid., 190607; Die Lehre von den musikalischen Figuren, KMBJ, 1908; Ein zviederaufgefundenes V/erk von H. Schillz, ZIMG, 1908 09; Zur Geschichte der Solosonale in der ersten Halfte des 27. Jahrhunderts, Festschrift H. Riemann, 1909; Das kolorierte Orgelmadrigal des Trecento, SBIMG, 191011; Aus den Jugendjahren der musikalischen Neuromantik, PJB, 1917; Die expressionistische Bezvegung in der Musik, Einfiihrung in die Kunst der Gegenvrart, 1919; Takt und Sinngliederung in der Musik des 16. Jahrhunderts, AFMW, 1919 20; Ober Bachs Parodieverfahren, Bach-Jahrbuch, 1921; (jber Musikhoren und Musikempfinden im Mittelalter, PJB, 1921; Evangelische Kirchenmusik, u G. Adlerovu Handbuch der Musikgeschichte, 1924; Die musikalisehe Ausgestaltung des evangelischen Gottesdienstes, 1924; Das Problem einer Philosophie der Musikgeschichte, Kongressbericht Basel, 1924; Historische und nationale Klangstile, PJB, 1927; Aus der Geschichte der musikalischen Kritik in Deutschland, ibid.,

SCHERZANDO (seherzoso; tal. igrajui, aljiv, ne oznaka za muziku vedra i nestana karaktera. Upotrebi za pojedine fraze, ali i za cijele stavke. Kao dodatna ozna esto uz allegro ili allegretto, osobito u treim stavcima i simfonija.
x

SCHERZO (tal. ala, igra), instrumentalni stavak prj a esto i humoristikog karaktera. Naziv s. susree se ve st. U to je vrijeme to veinom oznaka za vedre svjetovne ( mentalne ili vokalne) stavke bliske capriceima kao npr. 5 seherzi... (1608) A. Troila, Scherzi musicali (1607) C. Mo dija, Scherzi e canzonette (1622) B. Marinija i Scherzi r (1692) J. Schenka. Zbirke pod naslovom Scherzi sacri (X\ dokazuju da se naziv s. povremeno upotrebljavao i na pc duhovne muzike. S. je i naziv nekih stavaka u instrumei suitama J. S. Bacha. Danas se izraz s. sus ree najee kao oznaka za brzi koji u ciklikom sonatnom obliku odjeljuje obino polagani od finala. Razvio se iz menueta, a prvi put se pojavljuje u ranim klavirskim sonatama i gudakim kvartetima J. H U doba rane klasike nije uvijek mogue jasno odredi ti izmeu menueta i seherza. Istom L. van Beethoven daje i. oblik i utvruje poloaj seherza unutar ciklikog sonatnog (simfonija, klavirska sonata, gudaki kvartet i dr.). Po ob je, kao i menuet, najee sloena trodijelna pjesma shs (scherzo)-i? (trio)-^4 (seherzo). Broj i smjetaj trija nije, me uvijek isti. U IV i VII simfoniji Beethoven trijom odjelji tri nastupa seherza, F. Mendelssohn pie seherza bez trij nekim scherzima (simfonije u B-duru i u C-duru) R. Schu nalaze se i po dva trija. S. je u veoma brzom tempu, u 3/4 ili 3/8 mjeri. Brzina je g tolika da metrika jedinica postaje cijeli takt. U seherzu se dijska linija sastoji od kratkih motiva, este su nagle dini suprotnosti, neoekivani akcenti i sinkope. U simfonijsl teraturi istiu se uz djela L. van Beethovena i scherzi F. berta i A. Brucknera. Pripadnici slavenskih nacionalnih XIX st. unose u seherzo i ritmika obiljeja folklorne r svoga naroda. F. Chopin i J. Brahms pisali su i seherza kao samostaln nostavane klavirske kompozicije u kojima esto prevlada rakter fantastike i groteske, ali i dramatike. U literaturi i XX st. nisu rijetka ni samostalna orkestralna djela prog: skog sadraja po karakteru srodna seherzu.
LIT.: G. Becking, Beethovens Scherzothema, 1921. A. Adrio, 1 und Seherzo, Der Musikerzieher, 1940. W. Kahl, Seherzo, MG 1963. E. i

SCHEURLEER, Daniel Fran?ois, nizozemski muz (Hag, 13. XI 1855 6. II 1927). Imuan bankar, sakupi jednu muziku biblioteku i veliku zbirku muzikih instrur (sada u Gradskom muzeju u Hagu). Dugogodinji preds (1896 1927) Vereeniging voor Nederlands Muziekgesch i utemeljitelj drutva Union musicologigue (1921), napisao j zapaenih studija s podruja muzike bibliografije i raspi nizozemskoj muzici.
DJELA: Twee Titanen der 19. eeuzv: Hector Berlioz en Antoine 1878; Mozarts verbliff in Nederland en het muziekleven aldaar in dc helft der i8e eeuzv, 1883 (prer. 1909); Catalogus der Muziekbibliotheek Vorzameling van muziekinstrumenten (2 sv.), 188587; Catalogus tler h bibliotheek, 1893 (2 suplementa 1903 i 1910); Catalogus der Tentoou van muziekinstrumenten, prenten, photographien..., 1893; Catalogus v, Tentooustellung van Kunstbindzverk, 1896; De Souterliedekens, 1898; Hi ardingsche Zanzverschil 177578, 1902; Bijdragen tot een repertorium d derlandsche muziekliteratur, I, 1902; Mozartiana, 1903; Het Muzieklt Amsterdam in de 17 de eeuzv, 1904; Michiel Adriaensz de Ryuter, 1907; H ziekleven in Nederland in de tzveede helft der l8e eeuzv in verband mit A verbliff aldar, 1909; Het Muziekleven te' s-Gravenhage in de tzveede hi l8e eeuzv, 1911; Nederlandsche Liedboeken, 1912 i dr. Objavio pjes iz 1539 Een dvoot ende Profitelijk Boexken, 1889; Ecclesiasticus J. Fn 1898 i dr. LIT.: Gedenkboek Scheurleer, Den Haag, 1925. M. H. Charba niel Francois Scheurleer, stichter van het muziekmuseum Scheurleer, M lingen van de Gemeentemuseum van Den Haag, X, 1955. C. Lind> Daniel Francois Scheurleer, MGG, XI, 1963.

SCHIASSI, Gaetano Maria, talijanski violinist i ko zitor (Bologna, 10. III 1698 Lisabon, 1754). lan akad dei Filarmonici u Bologni; violinist u slubi vojvode A. C

sr*

SCHIASSI SCHIFRER-NAVIGIN
-Malaspine i (vjerojatno od 1727) na dvoru Landgrafa u Darmstadtu. Od 1735 do smrti bio je lan dvorske kapele u Lisabonu, gdje je osnovao Academiju de Muica de Trinidade.
DJELA. INS TRUM ENTALN A: Tratlenimenti musical i per camera a vi. e vcl. o clav., 1724; XII Concerti a vi. principal, vh primo di ripieno, vi. secondo obbl., allo vla, vcl. e cimbalo, 1737; Divertimenti da camera; Pastorale per U SS. Natale di Nostro Signore; 2 Sinfonie a vi. primo, secondo, vcl. eb. DRAMSKA. Opere: La Rosinda, 1726; La Zanina finta contessa, 1728; Stratonice, 1732; II Demelrio, 1732; L'Amor fra'nemici, 1732; La Fede ne'tradimenti, 1732; Alessandro nelle Indie, 1734; // Demofoonte, 1735; Didone abbandonala, 1735 (najuspjelija); Le Vicende amorose ili L'Enigma disciolto, 1735; Artaserse, 1737. CRKVENA. Oratoriji: Geremia in Egitto, 1727; Maria Vergine al Calvario, 1735; 11 Sacrificio d'Isaac; Giuseppe riconosciuto; La Passione di Gesii; Gioas re di Giuda i dr. LIT.: G. Vecchi, Gaetano Maria Schiassi, MGG, XI, 1963.

289

u Miinchenu i kod H. W. von Waltershausena. God. 1946 56 docent za teoriju muzike na Miinchenskom univerzitetu. U sreditu njezina stvaralatva bile su solo -pjesme.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1924; Schottische Tanzsuite za mali orkestar, 1938; Passacaglia und Choralfuge iiber das Magnificat za orkestar (ili 2 klavira), 1939. KOMORNA: gudaki kvartet, 1918; klavirski trio, 1930; sonata za violinu i klavir, 1926; sonata za violonelo i klavir, 1941. Klavirske kompozicije. Passacaglia i fuga za orgulje, 1924. Opera Severina, 1939; 3 baletne pantomime; scenska muzika. VOKALNA: oratorij Welt der Liebe, 1931; kantate Der Einsame an Gott, 1927 i Von unvergdnglicher Liebe, 1942; Bretonischer Totengesang za mjeoviti zbor i orkestar, 1928; Gesprdche mit Gott, 3 pjesme za bariton i orkestar, 1929; ciklusi za zbor; ciklusi solo -pjesama uz pratnju gudakih instrumenata; vie od 20 ciklusa pjesama uz klavir. lanci; udbenici; Deutsch-englisches Musikzuorterbuch (sa H. Leuchtmannom), 1964. LIT.: A. \Viirz, Philippine Schick, ZFM, 1941. A. Ott, Philippine Schick, MGG, XI, 1963.

SCHIAVAZZI, Piero, talijanski pjeva, tenor (Cagliari, 14. III 1875 Rim, 25. V 1949). Pjevanje uio na Liceo musicale u Pesaru (N. Alberti); na opernoj pozornici debitirao 1899, najprije na kolskoj priredbi i odmah zatim u Persicetu kraj Bo logne kao Rodolfo (Puccini, La Boheme). Pjevao je u Cagliariju, Ferrari i u napuljskom San Carlu, a 1902 pod vodstvom O. Mascagnija gostovao u SAD. Nastupao je na najveim evropskim i amerikim opernim kazalitima sve do 1924. Uspjeno se ogledao i kao operni impresarij. Njegov je repertoar obasezao i niz opernih uloga suvremenih talijanskih kompozitora. Objavio je knjigu uspomena Piero Schiavazzi racconta (1936). SCHIAVETTO, Julije -> Skjaveti, Julije SCHIBLER, Armin, vicarski kompozitor (Kreuzlingen na Bodenskom jezeru, 20. XI 1920). Diplomirao na Konzervatoriju u Ziirichu teoriju (1942) i klavir (1943); uenik W. Brukharda 194245; 194953 polazio ljetne teajeve u Darmstadtu (E. Kfenek, W. Fortner, R. Leibowitz, O. Messiaen). Od 1944 nastavnik muzike na Kantonalnoj gimnaziji u Ziirichu. Mnogostran kompozitor, veoma zainteresiran za problematiku suvremene muzike, teio je za vlastitim stilom, iskoriujui pri tom utjecaje s raznih strana. Ranija je djela komponirao u neobaroknom stilu, zatim se u fazi neoromantinog e kspresionizma oslanja na kasnoromantine uzore. Poslije Darmstadta bavi se vie godina dodekafonijom, ali se novim kompozicijskim meto dama slui na vlastiti nain koji naziva dvanaesttonskim tonalitetom. Uz to se posveuje studiju ritmiko-plesnih elemenata.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, quasi una fanlasia u I stavku op. 17, 1946; II, op. 35, 1953 i III, Sinfonia notturna, op. 44, 1957. Koncert za klavir, 1962; koncert za violinu, 1960; Konzertante Fantasie (koncert) za violonelo, 1951; Lyrisches Konzert za flautu, 1953; Concerlo 1959 za trublju, rog, trombon, klavir, harfu, udaraljke i dvostruki gudaki orkestar, 1959; kon cert za trublju, 1960; koncert za udaraljke i orkestar, 1960; koncert za udaraljke, klavir i gudae, 1963; Concertino za klavir i komorni orkestar, 1943; Concertino za violinu, violonelo i gudae, 1944; Concertino za klarinet i gudae, 1957; Concertino za violonelo, 1960; Prologue, Invocation et Danse za rog i orkestar, 1956; Signal, Beschivorung und Tcnz za trombon i orkestar, 1958; Passacaglia, 1949; simfonijske varijacije, 1950; Metamorphoses Ebrietatis, 1966; Jam manet ultima spes za gudae, 1970 i dr. KOMORNA: 4 gudaka kvarteta (IV sa sopranom), 1945 60; Kaleidoscop za duhaki kvintet, 1954; sonata za flautu solo, 1 944; suita za violonelo solo, 1945; Kammermusik 1960 za flautu, trombon, 3 udaraljke, klavir, Ondes Martenot, violinu, violu i violonelo, 1960 i dr. Klavirska djela. Kompozicije za orgulje. DRAMSKA. Opere: Der spanisehe Rosenstock, 1949; Das Bergzuerk von Falun, 1953; komorna opera Die spdte Suhne (Metamorphosen einer Rache), 1954; Der Teufel im Winterpalais 1954: Die Fiisse im Feuer, 1955; Blackmood und Co., djelo s muzikom za pjevae i plesae, 1958; baletna opera Das Jubilaeurnsbett, 1958; djeja opera Urs und Flurina, 1960; Antoine und Caemela, djelo za glumce, pjevae i instrumentalni ansambl, 1963. Baleti: Der Raub des Feuers, 1954; komorni baleti Le Prisonnier, 1957 i Curriculum vitae, 1958; Musik zu einem imagindren Ballett, 1958; Concert pour le temps pre'sent s komornim instrumentalnim sastavom, 1960; Selene und Endymion, komorni balet s recitatorom, 12 solo-instrumenata i embalom, 1962; Contrastes, 1967. VOKALNA: oratorij Media in vita, 1958; vie kantata (Glockenliederkantate, 1949); zborovi uz klavir i a cappella; solo-pjesme. Grosser Psalm za sole, zbor i orkestar, 1045. SPISI: Zur Auffuhrung meiner Oper Der spanisehe Rosenstock, SMZ, 1950; Selbstportrdt, Musik der Zeit, 1553; Aus dem Szenarium zu Der Raub des Feuers, SMZ, 1956; Betrachtungen beim Instrumenlieren einer Opernpartitur, ibid., 1958; Pddagogische Fragen im Bereich der Neuen Musik, ibid., 1960. LIT.: K. H. Worner, Armin Schibler, Amriswil 1953 (s popisom djela). P. Mieg, Armin Schibler, u knjizi 40 Schweizer Komponisten der Gegenwart, Amriswil 1956. E. Mohr, Armin Schibler, MGG, XI, 1963. B. A.

SCHIDLOWSKI GAETE, Leon, ileanski kompozitor (Santiago, Chile, 21. VII 1931 ). Na Nacionalnom konzervatoriju u Santiagu zavrio studij klavira (R. Duncker); kompoziciju uio privatno kod J. A. Allendea i F. Fockea; usavravao se na Visokoj muzikoj koli u Detmoldu (Njemaka) i kod H. Jelineka u Barsbtittelu. Od 1955 u Santiagu, profesor na Hebrejskom institutu (1955 61) i lan grupe Tonus, od 1961 direktor Instituta de Extension Musical ileanskog univerziteta i od 1966 profesor kompozicije na Nacionalnom konzervatoriju.
DJELA. ORKESTRALNA: Triptico, 1959; Erstrato za orkestar udaraljki, 1963; Llaqui, s recitatorom 1965; Nueva York, 1965; Epitafio a H. Scherchen, 1967; Kadisch za violonelo i orkestar, 1967. KOMORNA: trio za flautu, violonelo i klavir, 1955; Cuarteto Mixto za flautu, klarinet, violinu i violonelo, 1956; Conderto za 6 instrumenata, 1957; Soliloquios za 8 solista, 1961; gudaki kvartet, 1967; Eclosion za 9 instrumenata, 1967; 2 Visiones za 12 gudaa, 1967; duhaki kvintet, 1968; 6 Herdforos para Juan Manuel za 48 udaraljki, 1968. KLAVIRSKA: 3 Trozos, 1952; 6 Miniaturas, 1952; 8 Estrucluras, 1955; 5 Piezas, 1956; 4 Episodios, 1966 i dr. VOKALNA: Requiem za sopran i orkestar, 1955; Caupolicdn za bariton, recitatora, zbor, 2 klavira, celestu i udaraljke, 1958; Oda a la Tierra za soliste i orkestar, 1958; Sinfonia La Noche de Cristah za tenor, zbor i orkestar, 1961; Invocacion za sopran, recitatora, gudae i uda raljke, 1964; Monumenlo a Bolivar za recitatora, zbor i orkestar, 1966; Aiemento za recitatora i orkestar, 1966; Jeremias za 8 vokalnih solista i gudae, 1966; Deut-sches Tagebuch za recitatora, zbor i orkestar, 1966. Za glas i instrumentalni ansambl: Zwei Psalmen za alt, 1954; 3 Canciones biblicas za sopran, 1954; 6 Japa-nisehe Lieder za sopran, 1954; 3 Canciones za sopran, 1955; Cantata negra za alt, 1956; Epitafio a Vicente Huidobro za sopran, 1959; 2 Lieder za tenor, 1962; Amatorias za tenor, 1963; De Profundis za sopran, alt i tenor, 1963; 3 Versos del Capitdn za tenor, 1966. Zborovi: 3 Coros Hebreos, 1966; Imprecaciones, 1967; Requiem za 12 vokalnih solista, 1969. Solo-pjesme: 2 Lieder vom Tode za alt, !952; 3 Liebeslieder za tenor, 1953; 5 Kompositionen za sopran, 1954; Estudiante baleado, 1967. Nadmento, konkretna muzika, 1956. LIT.: M. E. Grebe, Leon Schidlowsky Gaete, Revista Musical Chilena, 1968.

SCHIEDERMAIR, Ludwig, njemaki muzikolog (Regens burg, 7. XII 1876 Bensberg kod Kolna, 30. IV 1957). Muzikologiju studirao u Miinchenu (A. Sandberger); doktorirao 1901 u Erlangenu. God. 1903 04 uio jo kod H. Riemanna u Leip zigu i H. Kretzschmara u Berlinu. Nakon studijskoga boravka u Italiji predavao od 1906 na Univerzitetu u Marburgu, od 1909 u Bonnu. Tu je osnovao Reethoven-Archiv koji je uskoro postao meunarodnim aritem za prouavanje Beethovenova ivota i rada, i to navlastito zbog bogate zbirke fotokopija Beethovenovih rukopisa i skica njegovih kompozicija. Literaturi o Beethovenu dao je sam Sch. veoma vrijedan doprinos svojim glavnim djelom Der junge Beethoven. U svojoj generaciji Sch. je svakako jedan od najistaknutijih njemakih muzikologa, podjednako vrijedan i kao pedagog i kao organizator. Bavio se i kompozicijom.
DJELA: Kiinstlerische Bestrebungen um Hofe des Kurfursten Ferdinand Maria zu Bayern (disertacija), 1901; Gustav Mahler, 1901; Beitrage zur Geschichte der Oper um die Wende des 18. und 19. Jahrhunderts (Simon Mayr), 2 sv., 190710; Die Bliitezeit der Ottingen-Wallerstein' schen Hofkapelle, SBIMG, 1907 08; Bayreuther Feslspiele im Zeitalter des Absolutismus, 1908; Die Oper an den badischen Hbfen des 17. und 18. Jahrhunderts, SBIMG, 1912 13; Briefe J. Ph. Kafers, Festschrift A. Sandberger, 1918; Einfuhrung in das Studium der Musihgeschichte, 1918 (IV izd. 1947); Mozarl, 1922 ( I I izd. 1948; tal. pr i jevod 1940); Der junge Beethoven, 1925 (III izd. 1951); Die deutsche Oper, 1930 (III izd. 1943); Beethoven, 1930; Die Gestaltung zaeltanschaulicher Ideen in der Vokalmusik Beethovens, 1934; Musik am Rheinstrom, 1947; Musikalische Begeg-nungen. Erlebnis und Erinnerung, 1948; Deutsche Musik im europdischen Raum, I954- Sch. je obj. veoma vano izdanje pisama W. A. Mozarta i njegove obitelji {Die Briefe W. A. Mozarts und seiner Familie, 5 sv., 1914). Uredio je 10 sv. Veroffentlichungen des Beethovenhauses in Bonn, 192034 i zbornik Sinfo-nien um Beethoven, 1951. U njegovu ast izdane su dvije spomenice: Beethoven und die Gegenwart, 1937 i Studien zur Musikgeschichte des Rheinlandes, 1956. Trea spomenica, ureena 1946, nije bila tampana. IAT.-.J. Schmidt-Gorg, Ludwig Schiedermair, MF, 1957. Isti, Ludwig Schiedermair, MGG, XI, 1963.

SCHICHT, Johann Gottfried, njemaki kompozitor i pijanist (Reichenau kod Zittaua, 29. IX 1753 Leipzig, 16. II 1823). Od 1776 u Leipzigu pratilac i koncertni pijanist na koncertima J. A. Hillera (Liebhaber Konzerle); 1781-85 nastupao u Geviandhausu kao pijanist, a od 1785 kao dirigent. Od 1810 bio je kantor crkve sv. Tome.
DJELA: koncert za klavir. Sonate i capriceia za klavir. VOKALNA. Oratoriji: Die Feier des Christen auf Golgatha, 1785; Moses auf Sinai, 1790 i Das Ende des Gerecluen, 1790. CRKVENA: 3 mise; kantate; 4 Tedeuma; Der 14$. Psalm; vie koralnih moteta; devet 4 - i 8-gl. stavaka za Miserere L. Lea. Grundregeln der Harmonie, 1812. Izdao historijski vanu zbirku koralnih melodija Choralbuch, 1819 (sadri 1285 melodija; Sch. je mnoge sam komponirao) i motete J. S. Bacha. LIT.: A. Priimers, Beriihmte Thomaskantoren und ihre Schuler, Langensalza 1908. A. Schering, Musikgeschichte Leipzigs, III, Leipzig 1941. G. Hempel, Johann Gottfried Schicht, MGG, XI, 1963.

SCHICK, Philippine, njemaki kompozitor (Bonn, 9. II 1893 Miinchen, 13. I 1970). Studirala na Muzikoj akademiji

SCHIFRER-NAVIGIN, Fran, pjeva (bas) i pjevaki pe dagog (Ljubljana, 14. VI 1897 6. I 1970). Muziku studirao na koli Glasbene matice u Ljubljani i (192729) na Conservatorio Martini u Bologni, a zatim jo pjevanje kod L. Buccari ni (193132). God. 193235 bio je njezin asistent u Pragu, Dresdenu i Berlinu. Zatim je djelovao kao pjevaki pedagog i koncertni pjeva u Teplice -anovu, Olomoucu, na Deutsche Musikbuhne u Berlinu, na Gradskom kazalitu u Rostocku, u Innsbrucku, Nurnbergu i na Dravnoj operi u Miinchenu. God. 194547 solist Ljubljanske opere, 1947 49 docent na Muzikoj akademiji u Zagrebu, a od 1949 profesor pjevanja na Akademiji za glasbo

290

SCHIFRER-NAVIGIN SCHINELLI
muziki direktor; 191925 intendant Pruske dravne < Berlinu. Od 1926 rukovodio je festivalima u Zoppotu, postao je intendant Gradske opere u Berlinu. Kao kon najvie se istakao na opernom podruju. Osobitu je pop postigla njegova opera Mona Lisa, izvedena na mnogim nicama u Evropi i Americi. Sch. je u njoj majstorskom izgradio bogate kontraste renesansnoga doba: raskoni i mediejskom dvoru i hladnu askezu Savonaroline misli, r; nost karnevalskih dana i trijeznu pepelniku zvonjavu neobuzdane strasti i naivnu radost ivota.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violinu op. 25, 1910; Eii sprdeh za violinu, violo nelo i mali orkestar op. 8, 1898; simfonijski Sofoklova Kralja Edipa op. 11, 1900; 2 simfonijske fantazije Meergruss gen op. 6, 1895. KOMORNA: gudaki kvartet u e -molu op. lb, li 1903); gudaki kvintet op. 32, 1917; kompozicije za violinu i klavir Klavierstucke op. 36, 1933. DRAMSKA. Opere: Ingzvelde, 1894; De tag, 1899 (prer. 1931); Moloch, 1906 i Mona Lisa, 1915. VOKALA Verklarten za bariton, zbor i orkestar op. 21, 1905; Vier Glockenliedcr orkestar op. 22, 1907; Hochzeitslied za sole, mjeoviti zb or i orkesta 1910; Die Perle za soliste i orkestar op. 33; 4 pjesme iz Goetheova Wc Divan za sopran, tenor i orkestar op. 34, 1918; muki zborovi; bro pjesme. Melodrami za recitatora i pratnju klavira ili orkestra: Kassan Eleuische Fest; Das Hexenlied op. 15, 1902 (veoma uspio) i balada J op. 28, 1911. Popis svih Schillingsovih djela objavio J. Beck, 1933. LIT.: R. Louis, Max von Schillings, Leipzig 1909. A. Richard, Schillings, Miinchen 1922. W. Raupp, Max von Schillings, Hambi M. Ottich, Max von Schillings, MGG, XI, 1963. J. Geunich, sehrift Max von Schillings, komponist und Dirigent. Zum 100. Ge Diiren 1968.

u Ljubljani. Koncertirao je u Njemakoj, Austriji, ehoslovakoj, Danskoj i u Americi. Njegova su se ostvarenja odlikovala veoma kulturnom i muzikalnom interpretacijom. Najvii domet u operi postigao je kao Vodenjak (Dvorak, Rusalka), Don Alviso (Ponchielli, Gioconda), Mefisto (Gounod, Faust) i Don Basilio (Rossini, Seviljski brija). D. Co. SCHIKANEDER, Emanuel (pravo ime Johann Joseph Schickeneder), njemaki glumac, pjeva i pjesnik (Straubing, i. IX 1751 Be, 21. IX 1812). Glumac i upravitelj putujue glumake druine s kojom obilazi sve vee gradove Austro-Ugarske. God. 1784 dolazi u Be i tamo 1801, zajedno s trgovcem Zitter barthom, osniva kazalite An der Wien i vodi ga do 1806. Autor je mnogobrojnih libreta. Sch. je najpoznatiji kao pisac teksta za Mozartovu operu Die Zauberflote. Na premijeri ovog djela Sch. je pjevao ulogu Papagena.
LIT.: E. von Komorzynski, E. Schikaneder, ein Beitrag zur Geschichte des deutschen Theaters, Berlin 1901 (III izd. Wien 1951). E. J. Dcnt, The Magic Flute, it's History and Interpretation, 19 11. A. Bauer, Opern und Operetten in Wien (s potpunim popisom Schikanederovih libreta), Graz i Koln 1935. O. E. Deutsch, Das Freihaustheater auf der Wieden, 1787 1801, Wien 1937. E. von Komorzynski, Der Vater der Zauberflote: Emanuel Schikancders Leben, Wien 1948. Isti, Emanuel Schikaneder, Wien 1951. E. J. Dent, E. Schikaneder, Music and Letters, 1956. W. Senn, Schikaneders Weg zum Theater, Acta Mozartiana, 1962. W. Schuh, II Flauto magico, Festschrift F. Blume, Kassel 1963. W. Pfannkuch, Emanuel Schikaneder, MGG, XI, 1963. /. Chailley, La Flute enehantee, Pari 1968.

SCHILHAWSKY, Paul, austrijski pijanist (Salzburg, 9. XI 1918 ). Klavir i dirigiranje studirao na Mozarteumu u Salzburgu i na Univerzitetu u Munchenu. Karijeru zapoeo kao kon certni pijanist 1942. God. 1945 48 operni dirigent u Salzburgu i 1952 58 proelnik Opernog studija na Mozarteumu, gdje od 1958 vodi klasu za interpretaciju Lieda (od 1971 rektor). Od 1972 vodi i Meunarodnu ljetnu akademiju Mozarteuma. SCHILLING, Gustav, njemaki muziki pisac (Schie\vegershausen, kod Hannovera, 3. XI 1805 Nebraska, SAD, III 1881). Studirao teologiju u Gottingenu i Halleu; 1830 postigao doktorat filozofije i preuzeo vodstvo Stopelove muzike kole u Stuttgartu. Tu je razvio ivu spisateljsku i izdavaku djelatnost, osobito kao redaktor godinjaka Njemakog drutva za muziku i njene zna nosti (183942). God. 1857 preselio se u Ameriku; ivio je po vueno u New Yorku, Montrealu i konano u Nebraski. Njegovo glavno djelo, Enzyklopadie der gesammten musikalischen Wissenschaft . . . , vano je zbog obilja podataka o suvremenim muzi arima. Ostali radovi vrlo su nejednake vrijednosti.
DJELA: Enzyklopadie der gesammten musikalischen Wisscnschaften oder Universal-Lexikon der Tonkunst (6 sv.), 183538 (II izd. u 7 sv., 1840 42); Versuch einer Philosophie des Schonen in der Musik, 1838; Lehrbuch der allgetneinen Musikvjissenschaft, 1840; Der musikalisehe Sprachmeister, 1840; Geschichte der heutigen oder modernen Musik, 1841; Das musikalisehe Europa..., 1842; Aiusikalische Dynamik oder die Lehre vom Vortrag in der Musik, 1843; Der Pianist oder die Kunst des Klavierspielens, 1843; Franz Liszt, 1844; Sicherer Schliissel zur Klaviervirtuositat, 1844; Die sehone Kunst der Tone, 1847; Musikalisehe Didaktik..., 1851; Allgemeine Volksmusiklehre, 1852 i dr. Obj. revidirano izdanje Versuch u'ber die wahre Art das Klavier zu spiclen C. Ph. E. Bacha, 1857. LIT.: H. E. Eggebrecht, Gustav Schilling, MGG, XI, 1963.

SCHINDLER, Anton (Felix), austrijski muziki (Meedel, Moravska, 13. VI 1798 Bockenheim kod Fra na M., 16. I 1864). Za vrijeme studija p rava u Beu razv dobrog violinistu, pa je ve 1814 svirao u orkestru prigodoi enja Beethovenovih djela. Uz to je radio u advokatski celariji Beethovenova zastupnika J. B. Bacha te se zbliio s umjetnikom i od 181924 bio neka vrst njegova privatnog i pomonika. Nakon kraeg prekida, kada je bio violinist i k kazalita Josephstadt i Kdrntnertor u Beu (1825), pon< kraja 1826 do Beethovenove smrti u martu 1827 stalno je ui God. 183135 muziki direktor katedrale u Munsteru; 37 u Aachenu, a zatim uitelj muzike u razliitim mjestirr vie u Bockenheimu. U svakodnevnom saobraaju s Beethovenom Sch. je dc mnogih podataka, koji su mu omoguili da napie prvu r biografiju, temeljno djelo puno tonih i vrijednih pojei Drugo Schindlerovo djelo, koje je kasnijim izdanjima bi' priklopio kao dodatak, odnosi se na Beethovenova djela iz na Concerts spirituels u Parizu. Schindlerova zaostavtina pc uz Beethovenov ivot i rad (biljeke, mnogi sauvani Beethc sveii za razgovor, skice i dr.) koja se uva u Dravnoj teci u Berlinu, vrlo je vaan izvor, osobito za prouavai sljednjih godina umjetnikova ivota.
DJELA. SPISI: Biographie von Ludzuig van Beethoven. Mit dttti Beethovens und ziuei Facsimilen, 1840 (II izd. 1845; III izd. 1860; no 1 obj. A. Kalischer, 1909 i F. Vo lbach, 1927; skraeno izd. obj. S. Le novo izd. uredio E. Klemm, 1970; engl. prijevod I.Moscheles, 1841); ven in Pari... ein Nachlrag zur Biographie Beethovens, 1842; lanci u zeitung i dr. Schindlerov dnevnik Das Tagebuch seiner Pariscr und Reisen in den Jahren 184143 objavila M. Becker, 1939. KOMPO2 gudaki kvartet (1822), klavirska sonata (1833), zborovi, solo -pjesme i LIT.: E. Hiiffer, A. F. Schindler, der Biograph Beethovens (disc Miinster 1909. R. Sietz, Anton Schindler und Ferdinand Hiller personlichen Beziehungen, Spomenica L. Schiedermairu, Koln 1956 Schmidt-Gorg, Anton Felix Schindler, MGG, XI, 1963.

SCHILLINGER, Joseph, ameriki dirigent, kompozitor i teoretiar ukrajinskoga podrijetla (Harkov, 31. VIII 1895 New York, 23^ III 1943). Studirao na Konzervatoriju u Petro gradu (N. N. erepnin, J. J. Wihtol). God. 192529 kompozitor Dravnog akademskog dramskog kazalita u L enjingradu. Od 1929 ivio u SAD. U New Yorku predavao na Novoj koli za so cijalna istraivanja, Amerikom institutu i nastavnikom semi naru univerziteta Columbia. Osnovao je i teajeve na kojima je predavao vlastitu metodu komponiranja koja se temeljila na matematikim principima. Ta je metoda utjecala na mladu genera ciju amerikih muziara (G. Gershwin), osobito na kompozitore lake muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: North Russian Symphony za harmoniku i orkestar, 1931; simfonijska rapsodija za klavir i orke star; First Airphonic Suite za theremin i orkestar. KOMORNA : sonata za violinu i klavir, 1922; sonata za violonelo i klavir; 3 kompozicije za kontrabas i klavir. Dvije sonate, op. 5 i op. 17 za klavir; suita Excentriade za klavir. Balet The People and the Prophet, 1931. Merry Ghost za 2 muka glasa i 5 instrumenata; solo -pjesme. Udbenik Kaleidophonc. Schillingerovu metodu obj. su L. Dovvling, A. Schaw i C. Fisher: The Schillingcr System of Musical Composition (2 sv.), 1946 i The Mathemalical Basis of the Arts, 1947. LIT.: V. Duke, Gershvvin, Schillinger and Dukelskv, MQ, 1947. F. Schillinger, J. Schillinger, a Memoir by His Wife, New York 1949. A. Truslit, Kommt das Zeitalter der svnthetischen Musik?, Muica, 1950. N. Slonimsky, Joseph Schillinger, MGG, XI, 1963.

SCHINDLER, Kurt, ameriki kompozitor i dirigent n koga podrijetla (Berlin, 17. II 1882 New York, 16. XI Kompoziciju i klavi r uio u Berlinu (C. Ansorge, L. ] F. Gernsheim, L. C. Wolf) i u Munchenu (L. Thuille). O< ivio u New Yorku; do 1907 pomoni dirigent na Metropc zatim do 1909 lektor izdavake kue Schirmer Inc. God. osnovao zbor Mac Dowell Chorus (od 1912 Schola Can s kojim je (do 1927) razvio ivu djelatnost. Izvodio je novi suvremenih kompozitora, mnoge manje poznate i zabon kompozicije starih majstora i narodnu muziku razliitih 1 (osobito rusku i panjolsku). Bio je uz to pedagog i orgulji
DJELA: oko 80 solo-pjesama i vie zbornih kompozicija (A Mi St. Raymond; A Miracle of Virgin Mary). Izdao zbirke: A Century sian Song from Glinka to Rachmaninov, 1911; The Development of Opera A. Cappella Choruscs from the Russian Liturgy, 191317; Songs of the People, 1915; Old Spanish Sacred Aiotets, 1918; Modem Spanish Choral 1918; 60 Russian Folk-Songs (3 sv.), 1918 19. lanci o M. P. Muso i A. Schonbergu.

SCHILLINGS, Max von njemaki kompozitor i dirigent (Diiren, Rajnsko podruje, 19. IV 1868 Berlin, 24. VII 1933). U Bonnu uio violinu kod O. von K6nigslowa, a klavir i kompozi ciju kod K. J. Brambacha. Od 1892 muziki asistent sveanih igara u Bavreuthu (od 1902 zborovoa) , kasnije u Munchenu dirigent i nastavnik (kod njega je tada uio W. Furtwangler). God. 1908 nastanio se u Stuttgartu gdje je 1911 18 generalni

SCHINELLI, Achille, talijanski kompozitor (Breme L lina, Pavia, 3. X 1882 Milano, 8. IX 1969). Na Liceo cale u Torinu zavrio studij kompozicije (G. Bolzoni) i c (R. Remondi) i uz to u Parmi diplomirao iz zbornog pje Nastavnik muzike; od 1932 na Konzervatoriju u Milanu pr zbornog pjevanja i od 1939 vokalne kompozicije; 1940 4 je direktor instituta za crkvenu muziku Ambrosiano u M

SCHINELLI SCHLESINGER
DJELA. KOMORNA: gudaki kvarteti; s onata za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir. Kompozicije za orgulje i za harmonij. DRAMSKA: opere La Leggenda di Giuliana, 1914 i La Challant, 1922; crkveno prikazanje La Santa Notte; vie opereta; scenska muzika. CRKVENA: mise; moteti i dr. SPISI: Teoria e pralica per l'insegnamento della muica e del canto corale (8 sv.), 1921; L'Anima musicale della patria (2 sv.), 1929; Storia della muica, 1940; Brevi cenni di storia della muica, 1958. IZDANJA: Canzonicre Nazionale (slubeno iz danje), 1929; Canzoniere del Popolo Italiano; Cansoniere dei fanciulli (6 sv.); 200 Corali di J. S.Bach, 1938; 3S Canti popolari italiani, 1952; Collana di composizioni polifoniche vocali sacre e profane (3 sv.), 1955. Preveo na talijanski Le Forme nelle opere musicali S. Jadassohna, 1906. LIT.: II Ricordo del Maestro Achille Schinelli, Milano 1970.

291

(1865-1958), neak Gustava I. Uz kompozicije amerikih autora on je objavio opsene zbirke zborske literature, niz prirunika za nauku o harmoniji, muzikoj teoriji i muzikoj estetici. SCHISKE, Karl, austrijski kompozitor madarsko ga podrijetla (Gyor, 12. II 1916 Be, 16. VI 1969). U Beu studirao kompoziciju (E. Kanitz) i muzikologiju (1942 dr phil.). Od 1952 profesor kompozicije na Bekoj muzikoj akademiji. Kao kom pozitor sjedinjuje utjecaje Schonberga, Hindemitha i Stravinskog s utjecajima polifone umjetnosti starih Nizozemaca. Majstorska kompozicijska tehnika, strogo potivanje forme i jako isticanje kontrapunktskog elementa glavna su svojstva njegova stila.
DJELA. ORKESTRALNA: 5 simfonija, 1942, 1948, 1951, 1955 i 1962; koncert za klavir, 1939; koncert za violinu, 1952; 2 koncerta za gudae, 1941 i 1945; Trompetermusik za limene duhae i udaraljke, 1940; Divertimento za 10 instrumenata ili komorni orkestar, 1963 i dr. KOMORNA: 6 gudakih trija; 2 gudaka kvarteta, 1936 i 1945; sekstet za klarinet, gudake instrumente i klavir, 1937; duhaki kvartet, 1945; sonata za violinu i klavir, 1948 i dr. KL A V IRSKA : sonata, 1936; sonatina, 1953; tema, 8 varijacija i dvostruka fuga, 1936; sonata za klavir 4-runo, 1949 i dr. Kompozicije za orgulje. VOKALNA: oratoriji Vom Tode, 1948 i Denk es, o Seele; kantate Reitjagd, 1938 i Candada, 1956; zborovi; solo-pjesme. Misa, 1954. LIT.: R. Stockhammer, Karl Schiske, MGG, XI, 1963. LIT.: N. Broder, Schirmer, MGG, XII, 1965.

SCHIPA, Tito (pravo ime Raffaele Attilio Amadeo S.), talijanski pjeva (tenor) i kompozitor (Lecce, 2. I 1889 New York, 16. XII 1965). Uenik A. Gerunde i E. Piccolija; 1911 debitirao na kazalitu u Vercelliju. Pjevao na evropskim opernim pozornicama (Milano, Rim, Napulj, Lisabon, Madrid i dr.), u Junoj Americi (kazalite Colon u Buenos Airesu), od 1920 i u SAD (u Auditoriumu u Chicagu do 1932; na Metropolitanu u New Yorku 193235 i 194041). Poslije 1958 posvetio se pedagokom radu. Osobito se istaknuo kreacijama lirskih uloga u operama La Travlala i Rigoletto (Verdi), Tosca (Puccini) te Don Pasquale i Luda di Lammermoor (Donizetti). Bio je izvrstan interpret napuljskih i panjolskih pjesama. esto je nastupao i u fil movima.
DJELA: klavirske kompozicije. Opereta Principessa Liana, 1929. Pjesme (canzone i romance). Misa i druga crkvena djela. LIT.: R. Celletti, Tito Schipa, Muica e dischi, 1957.

SCHIPPERS, Thomas, ameriki dirigent (Kalamazoo, Mi chigan, 9. III 1930 ). udo od djeteta, ve je u svojoj 14. go dini nastupao kao orgulja. Studirao na Curtis Institutu u Philadelphiji i na Juilliard School of Music u New Yorku; kao dirigent debitirao 1948. U Philadelphiji je 1950 dirigirao praizvedbom Menottijeva Konzula; otada je Menottijev stalni suradnik u Nevv Yorku (City Center) i Spoletu (festival Dne Mondi). Od 1951 dirigent je njujorke City Opere. Od 1955 nastupa na Metropolitanu i s Njujorkom filharmonijom, a 1963 je prvi put gostovao u Bavreuthu. Sch. zauzima istaknuto mjesto meu suvremenim amerikim dirigentima. SCHIRA, Francesco Vincenzo, malteki kompozitor (Malta, 21. VIII 1809 London, 15. X 1883). Uenik F. Basilyja na Konzervatoriju u Milanu. Direktor kazalita San Carlos i nastavnik na Konzervatoriju u Lisabonu. Od 1844 u Londonu direktor kazalita Drury Lane (184448 i 185234) i cpere Convent Garden (184852); poduavao je i pjevanje.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Elena e Malvina, 1832; // Fanatico per la muica, 1835; / Cavalieri di Valenza ossia Isabel de'Lara, 1837; Mina, 1849; Theresa or The Orphan of Geneva, 1850; Niccolo de'Lapi ossia L'assedio di Firence, 1863; Alina, 1871; Selvaggia, 1875; Lia, 1876; Kenilworth, 1848. Baleti: // Masnadiero degli Abruzzi, 1841 i La Rivolta delle donne nel serraglio, 1841. Operete i dr.

SCHJELDERUP, Gerhard (Rosenkrone), norveki kompozitor i muziki pisac (Christiansand, 17. XI 1859 Benediktbeuren, Bavarska, 29. VII 1933). Studirao filologiju u Kristijaniji (danas Oslo), a onda se posvetio muzici. Uitelji u Parizu (187888) bili su mu A. J. Franchomme (violonelo) i J. Alassenet (kompozicija), u Karlsruheu F. Mottl. ivio 18921916 u Dresdenu, zatim do 1920 u Miinchenu i konano u Benediktbeurenu. Schjelderupova djela odavaju profinjena umjetnika kasnoromantinog smjera, koji je stvarao pod utjecajem R. Wagnera. Tek mjestimino pribliavao se norvekom nacionalnom smjeru. Svoje muzike drame komponirao je na vlastita libreta.
DJ ELA. O RK ES TRALN A. D vij e s imfo nij e : I, 18 81 i II, TU Nor ge, 1924; simfonijske pjesme Bine Sotmnernacht auf dem Fjord, 1904 i Brand (prema Ibsenu), 1914; Weihnacht~Suite, 1901; Norzvegische Suite; Sonnenaufgang u'ber Himalaya, 1903. Gudaki kvartet; klavirski trio; 2 suite za violonelo i klavir, 1904. Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Opere: Jenseits von Sonne und Mond, 1890; Sonntagsmorgen, 1893; Norzvegische Hochzeit, 1900; Friihlingsnacht, 1908; Opal, 1915 i Slurmvogel, 1926. Dramska pria Sampo Lappelill; balet Wunderhorn, 1905. Scenska muzika. Kantata Hoifjeldsliv (H. Ibsen), 1904; oko 40 solo-pjesama. SPISI: E. H. Grieg, 1903 (proireno njem. izd. sa W. Niemannom, 1908); R. Vfagner, 1907 (njem. izd. 1913); lanci. LIT.: O. M. Sandvik, G. Schjelderup, SMZ, 1948. O. Gurvin, Gerhard Rosenkrone Schjelderup, MGG, XI, 1963.

SCHIRMER G. INC., jedna od najveih i najvanijih ame rikih muzikih naklada. Osnovao ju je u Nevv Yorku Gustav Sch. (182993). On je od 1854 bio direktor trgovine muzikalijama Kerksieg and Breusing, od 1861 suvlasnik, a od 1866 vlasnik toga poduzea kojemu je tada promije nio naziv u Sch. Objavljivao je djela suvremenih evropskih kompozitora, osobito muziara iz Lisztova weimarskog kruga; medu prvima je podupirao Wagnerove planove za izgradnju kazalita u Bavreuthu. Gustavov sin Gustav II (18641907) otvorio je 1885 samostalno nakladno poduzee Boston Music Company koje je postiglo ugled osobito izdavanjem djela E. Nevina. On je uz to do 1885 sudjelovao i u upravi tvrtke u New Yorku. Njegov brat Rudolph Edivard (1859 1919) ivio je 187375 u Weimaru. Od 1885 djelovao u oevu poduzeu, kojemu je od 1893 bio predsjednik, a od 1907 jedini vlasnik. Naslijedio ga je Gustav III (1890 ), sin Gustava II, koji je nakon smrti svoga oca vodio i poduzee u Bostonu. Bio je vlasnik i naklade Willis Music Co. iz Gincinnatija. God. 1921 postao je predsjednik kue u Nevv Yorku \V. Rodman Fay (potpredsjednik O. Sonneck), 192944 C. Engel, a od 1949 vodi je Rudolph Edivard II (1919), sin Rudolpha Edvvarda I. Od 1916 naklada Sch. ima vlastitu tiskaru u kojoj se tiskaju i izdanja drugih poduzea. Katalog Sch. obuhvaa oko 40 000 djela medu kojima se istiu: zbirke Library of Musical Classics (od 1892), Collection of Operas (klavirski izvaci s originalnim i engleskim tekstom) i American Folk-Songs Series. zatim Baker's Biographical Dictionary of Musicians (1900; VI izd. 1965), History of Music W. S. Pratta te vrijedan muzikoloki asopis The Musical Quarterly (urednici: O. Sonneck, 1915 29; G. Engel, 1929 44; G. Reese, 1944 45 te P. H. Lang) kao i djela mnogih ameri kih kompozitora. Prigodom stogodinjice postojanja objavljena je spomenica One Hundred Years of Music in America (1961; red. P. H. Lang). Pod nazivom E. C. Schirmer Music Company djeluje zasebno, samostalno poduzee koje je 1921 osnovao Ernest Charles Sch.

SCHLEHAN, Karla, pjevaica, sopran (Gorska vas kraj Novoga mesta, 31. X 1915). Pjevanje studirala na Muzikoj akademiji u Zagrebu (N. Eder-Berti, A. Quinz) i kod M. Bevi lacque u Trstu; na opernoj pozornici debitirala 1940 u Ljubljani kao Lucia di Lammermoor (Donizetti). God. 1942 45 lanica Zagrebake opere; od 1945 u Italiji, nastupa u Rimskoj operi, u Veneciji, Napulju (San Carlo), Palermu i Milanu (La Scala). U meuvremenu se sve vie posveuje koncertnoj djelatnosti, pa 1952 pod vodstvom B. Waltera pjeva u Mahlerovoj IV simfoniji i Brahmsovu Njemakom rekvijemu, zatim sa H. von Karajanom nastupa u Rimu kao Kraljica noi (Mozart, arobna frula), gostuje na opernim pozornicama i koncertnim podijima u Beu, Frankfurtu na Maj ni, Amsterdamu, Hagu, Bruxellesu, Bruggeu, Parizu, Barceloni, Madridu, Lisabonu i dr. s dirigentima S. Celibidacheom, V. Guijem, N. Sanzognom, L. Maazelom, P. van Kempenom i dr. God. 1960 osnovala je u Milanu poduzee Arcophon za objavljivanje djela starih talijanskih majstora na gramofonskim ploama koje je, meu ostalim, s njom kao prvim sopranom izdalo svih 115 madrigala G. da Venose (Grand Prix akademije Charles Gross u Parizu) i operu Euridice J. Perija {Artist Prie u Tokiju). Od 1972 Sch. je docent za solo-pjevanje u Meunarodnom centru Muzike omladine Jugoslavije u Gronjanu. Za svoje umjetnike domete dobila je vie meunarodnih nagrada i priznanja. K. Ko. SCHLEMM, Anny, njemaka pjevaica, sopran (Neu -Isenburg kraj Frankfurta na Majni, 22. II 1929 ). Pjevanje uila u Berlinu (E. Westerberger); na opernoj pozornici debitirala 1946 u Halleu (S aale). Od 1949 lanica Dravne i Komine opere u Berlinu, od 1951 solistica je na Operi u Frankfurtu na Majni i stalni gost opernih kazalita u Munchenu, Hamburgu i Berlinu. Osim u lirskom opernom fahu istie se kao koncertna pjevaica. Snimila je vie gramofonskih ploa. SCHLESINGER, ime dviju muzikih naklada. I. Schlesinger'sche Buch-und Musikhandlung. Utemeljio ga je 1810 u Berlinu Adolph Martin Sch. (17691838). Naklada se ubrzo razvila u veliko poduzee, pa je meu ostalim prva tampala djel a C. M. Webera (operu Freischiitz), L. v. Beethovena (opuse 108112, 132, 135), F. Mendelssohna, G. Meverbeera, F. Chopina, F. Liszta, L. Spohra i H. Berlioza, a 1830 iz dala prvu tiskanu partituru Bachove Muke po Mateju. Objavlji-

292

SCHLESINGER SCHMELZER
DJELA: Una inedita relazione di Saverio Mattei sul Conservau Pieta dei Turchini, 1938; G. B. Pergolesi, 1943; Annali delle opere di . rosa, 1950; Goethe e Cimarosa, 1950; Traetta, Leo, Bellini. Notizie e a 1952; Cjimeli Belliniani, 1952; Inediti verdiani nelV Archivio delV / Chigiana, 1953; L'ultima pagina della vita di G. Donizetti, 1953; L\ G. Donizetti, 1954; Mondo teatrale delVOttocenlo, 1954; Ricerche su ( 1954; Frammenti biografici di G. Spontini, 1955; A. Sacchini, schede e 1955; Rossiniana, 1956; Intorno alla Dori di A. Cesti, 1957; Rossini 1958; Circostanze della Vita di G. Spontini, 1958; Un carteggio inedito , con un impresario italiano a Vienna, 1959; lanci.

vala je i Zeitung fu'r Theater und Musik (182123) iz kojega se razvio asopis Berliner Allgemeine musikalische Zeitung (1824-30; red. A. B. Mara), zatim Berliner Conversations-Bldtter (182738) i Berliner Kunst-Blatter (od 1828). Nakon smrti Adolpha Martina poduzee je vodila njegova udovica Philippine, a od 1844 sin Heinrich (181079). Uz Lisztova, Chopinova i Wagnerova djela on je tampao i nova izdanja klasine muzike. Objavljivao je asopis Echo (185365). God. 1864 naklada Sch. prela je u vlasnitvo Roberta Emila Lienaua. 2. Edition Maurice Schlesinger. Nakladu je utemeljio 1821 u Parizu Moritz (Maurice) Aolph Schlesinger (1797 1871), najstariji sin A. M. Schlesingera. On je u Francuskoj popularizirao muziku bekih klasika (objavio je klavirske izvatke Mozartovih opera te sva Beethovenova klavirska djela), a velikih je zasluga stekao i izdavajui kompozicije suvremenih francuskih autora, medu ostalim H. Berlioza i G. Meverbeera. Svoju djelatnost nije ograniio samo na tiskanje muzikalija; on je 1834 osnovao asopis Gazette musicale koji je 183580 izlazio u proirenom obliku pod naslovom Revue et Gazette musicale i znatno utjecao na pariki muziki ivot. Medu suradnicima bili su H. Berlioz, F.-J. Feti, F. Liszt, A. B. Marx, L. Rellstab, George Sand, R. Schumann i R. Wagner. Za boravka u Parizu (1839 42) Wagner je za nakladu M. Sch. izraivao klavirske izvatke tuih scenskih djela i prireivao za tampanje tue partiture. God. 1846 poduzee su kupila braa Louis i Gemmy Brandus.
LIT.: R. H. Lienau (redaktor), Die Schlesinger'sche Buch- und Musikhandlung in Berlin, Leipzig 1910. - A. Kalischer, L. v. Beethoven und seine Verkger... A. M. Schlesinger in Berlin. Ihr Verkehr und Briefvvechsel, Berlin 1921. R. Elvers (redaktor), Spomenica Adolf Martin Schlesinger-Robert iienau, Berlin 1810 1960, Berlin 1960. Isti, Adolph Martin, Heinrich i Moritz Schlesinger, MGG, XI, 1963.

SCHLOEZER, Boris Fjodorovi de, francuski i pisac ruskoga podrijetla (Vitebsk, 8. XII 1881 Pari? 1969). Studirao u Moskvi, Bruxellesu i Parizu (doktorirac Muziki kritiar, pisac i predava u Moskvi i Kijevu; 0 ivio stalno u Parizu. Suraivao u svim veim muzikirr rarnim asopisima (nekoliko godina tajnik urednitva Revue Musicale). Prouavao djela A. N. Skrjabina i I. 5 skoga, s kojima ga je vezalo i osobno prijateljstvo, a sa Skrjal rodbinska veza. Sch. je stvorio vlastitu fenomenologiju 1 Problematiku muzikoga govora, izraza, strukture, oblik; bleme koje muzika postavlja kao sredstvo komunikacije i druga pitanja, S. je istraivao s filozofskog aspekta, sluei s, no jasnom terminologijom.
DJELA: A. CKPRSUH, 1923; /. Stravinsky, 1929; Introduction a J. 1947; Problemes de la musique moderne, 1959 (zajedno sa M. Skrjab: Brojni eseji u muzikim i drugim asopisima, osobito u La nouvelle re^ caise. Prijevodi ruskih knjievnih djela na francuski.

SCHLETTERER, Hans Michael, njemaki kompozitor, muziki pisac i zborovoda (Ansbach, 29. V 1825 Augsburg, 4. VI 1893). Muziku uio u Ansbachu, Kasselu (L. Spohr) i Leipzigu (F. David, E. F. Richter). Djelovao u Zvreibriickenu (1847 54), na Univerzitetu u Heidelbergu i od 1858 do smrti u Augsburgu. Tu je stekao velike zasluge naroito kao zborovoda i organizator. Vodio je zbor protestantske crkve sv. Ane i bio nastavnik na Stettenovu institutu. Osnovao je prvi profesionalni orkestar u tom gradu (1865), Oratorijsko drutvo (1866) i Mu ziku kolu (1873); sa R. Eitnerom uredio i katalogizirao muzika lije vie augsburkih arhiva i knjinica.
DJELA. KOMPOZICIJE: djeja opera Dornroschen; operne bajke. Kantate; zborovi; solo-pjesme. Crkvena muzika. Instruktivne kompozicije i prirunici. SPISI: Zur Geschichte drdmatischer Musik und Poesie in Deutschland (I, Das aeutsche Singspiet), 1863; J. F. Rdchardt, I, 1865 (II izd. 1879); Geschichte der geistlichen Dichtung und kirchlichen Tonkunst, I, 1869; Die Entstehung der Oper, 1873; R. Wagners Biiknenfestspiele, 1876; Katalog in der Kreisund Stadtbibliothek... zu Augsburg befindlichen Musikiverke (a R. Eitnerom), 1879; L. Spohr's Werke, 1881; Studien zur Geschichte der franzosischen Musik, 188485 (3 sveska; preteno plagijat J. Castil -Blazeova djela Chapelle-musique des Rois de France); Biografske skice: G. B. Pergolesi, 1880; J. J. Rousseau; L. Spohr, 1881; L. Boccherini, 1882. IZDANJA: zbirke Das Friedliebende Teutschland i Das Friedjauchzende Teutschland J. Rista, 1864; antologija njemakih protestantskih pjesama Muica sacra (2 sv.), 1887 i 1891 (II izd. obradio F. W. Trautner, 1908; III izd. priredio R. v. Saalteld, 1928); obradbe klavirskih kom pozicija XVII i XVIII st. LIT.: E. Stiefel, Hans Michael Schletterer, MGG, XI, 1963.

SCHLUSNUS, Heinrich, njemaki pjeva, bariton (Br a. Rh., 6. VIII 1888 Frankfurt a. M., 18. VI 1952) kod L. Bachnera u Berlinu; debitirao kao koncertni pj' Frankfurtu 1912, a kao operni u Hamburgu 1915. lan C Niirnbergu 1915 17 i Dravne opere u Berlinu od 191 Pjevao na svim veim opernim pozornicama Evrope i u Cl Koncertirao na turneji u SAD. Isticao se kao interpret uloga, solo-pjesama i oratorija.
LIT.: E. v. Naso, Heinrich Schlusnus, Hamburg 1957.

SCHLICK, Arnolt, njemaki kompozitor i orgulja (vjero jatno Heidelberg, prije 1460 Heidelberg ?, poslije 1521). O njegovom kolovanju nema nikakvih podataka. Slijep od mla dosti, stekao je ugled najboljeg njemakog strunjaka za orgulje svog vremena; bio je i vrlo cijenjen orgulja. Kolaudirao je or gulje i koncertirao u mnogim njemakim i holandskim gradovima. Sch. je jedan od najistaknutijih kompozitora rane instrumentalne muzike. Po kompozicijsko-tehnikim postupcima njegove orguljske kompozicije pripadaju krugu oko J. Obrechta. Idu u red najranijih i najzrelijih primjera izvorno koncipirane muzike za instrumente u kojoj su potisnuta vokalna izraajna sredstva. Sch. je autor prve njemake tampane tabulature za orgulje (Tabulaturen etlicher Lobgesang vnd Lidlein vff die Orgeln vn Lauten, 1512); u rukopisu je sauvao 8 orguljskih verseta (kanona) na koral Gaude Dei genitrix, I bicinium i orguljski stavak (desetorogla-san) Ascendo ad Patrem meum. Prirunik Spiegel der Orgelmacher und Organisten (1511) prvo je tampano njemako djelo o gradnji i sviranju orgulja. U njemu Sch. vrlo pregledno, iscrpno i znalaki obrauje sva podruja orguljarskog i orguljakog umijea.
NOVA IZD.: Tabulaturen etlicher Lobgesang... obj. G. Harms (1924; II izd. 1937); 10 verseta obj. M. S. Kastner i M. Querol Gavalda (Honimage a l'empereur Charles-Ouint, 1954); Spiegel der Orgelmacher... obj. R. Eitner (MFM, 1869), s prijevodom na suvremeni njemaki jezik E. Flade (1931 i 1951), a fak simil uz transkripciju P. Smets (1959). LIT.: R. Kendall, Notes on A. Schlick, AML, 1939. W. Braun, Ein Hallesches Exemplar... von A. Schlicks Spiegel, MF, 1954. K. Berg-Koterba, Arnolt Schlick, MGG, XI, 1963.

SCHLUTER, Erna, njemaka pjevaica, sopran (' burg, 5. II 1904 Hamburg, 1. XII 1969). Debitirala 19 altistica na Zemaljskom kazalitu u Oldenburgu. God. 19: solistica Mannheimske opere; tamo se razvila u dramski ; Od 1930 lanica Opere u Dusseldorfu i 194056 na Di operi u Hamburgu. Povukavi se s operne scene bavila : vakom pedagogijom u Hamburgu . Gostovala je u Bar na londonskom Covent Gardenu, Dravnoj operi u Beu i Drugoga svjetskog rata na njujorkom Metropolitanu, g proslavila svojim kreacijama Briinnhilde i Izolde (Wagner kura i Tristan i Izolda); na Sveanim igrama u Salzburg je osobito za paena kao Leonore (Beethoven, Fidelio). od najznaajnijih njemakih visokodramskih sopranistic; jega doba, pjevala je ulogu Ellen Orford na njemakoj pri Brittenove opere Peter Grimes (1947). SCHMALSTICH, Clemens, njemaki dirigent i k zitor (Poznan, 8. X 1880 Berlin, 15. VII 1960). Studi Visokoj muzikoj koli u Berlinu (E. Humperdinck, E. Ru Od 1906 u Berlinu dirigent kazalita Neues Schauspielhaus, ] 20 korepetitor i dirigent Dravne opere; 193145 vodi gentsku klasu i operni studio na Visokoj muzikoj koli. 1 znatije su njegove elegantne salonske kompozicije, veini klavir.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 2 simfonije, 1921 i 1955; 2 kom klavir, 1905 i 1952; koncert, 1957; komorne i klavirske kompozicije.-I SKA: opere Beatrice, 1938 i Die Hochzeilsfackel, 1942; operete Die 7 aus Liebe, 1919 i Wenn die Zarin lachelt; djeja bajka Peterchens Mo> 1911. Scenska i filmska muzika. Zborne kompozicije; solo-pjesme.

SCHLITZER, Franco, talijanski muzikolog (Napulj, 23. VII 1909 15. III 1963). Posebno se bavio prouavanjem pro losti talijanske opere.

SCHMEDES, Erik, danski pjeva, tenor (Gjentofte Kebenhavna, 27. VIII 1868 Be, 23. III 1931). Uio k< Padille u Parizu; debitirao u Wiesbadenu 1891. Pjevao u ] bergu, Hamburgu i Dresdenu. God. 18981924 lan opere; 18981906 gostovao redovito u Bavreuthu, 190 na operi Metropolitan u New Yorku. Osobito uspjeno pretirao uloge u Wagnerovim operama. Pjevao je i na mi bekim praizvedbama suvremenih djela (G. Puccini, J Pfitzner, Armer Heinrich i Palestrina; R. Strauss, Salome). SCHMELZER, Johann Heinrich, austrijski kompoz violinist (?, oko 1623 Prag, izmeu 4. II i 15. III 1680 1649 instrumentalist carske kapele u Beu, kasnije kon majstor; od 1665 baletni kompozitor austrijskoga dvora, od drugi i od 1679 prvi dvorski kapelnik. Sch. je glavni m staroaustrijske violinistike kole prije H. I. F. Bibera i na niji beki baletni kompozitor XVII st. Njegovi plesovi s talijanske i francuske uzore, ali obiluju i austrijsko-bavai melodikom. O razvijenosti njegove instrumentalne tehnike potpunije svjedoe sonate za violinu uz pratnju continua.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Duodena selectarum sonatai 1659 (12 sonata i sonatina: I-VI za 2 violine, VII-IX za violinu i violu da

SCHMELZER SCHMIDT
X-XII za 2 violine i violu da gamba, sve uz b. c); Sacroprofanus concentus musicus..., 1662 (13 sonata za 2-8 glasova); Sonatae unarum fidium, seu a violino solo, 1664 (6 sonata za violinu i b. c). DRAMSKA : najmanje 90 baleta, preteno baletnih umetaka u operama (osobito u operama A. Draghija), nadalje baleta na konjima (ballctto a cavallo) i dr. Serenate; sepolcri; pjesme. Crkvena djela (mise). NOVA IZD.: Sonatae unarum fidium i Duodena selectarum sonatarum obj. E. Schenk (DTO, 1958 i 1963); 14 baleta i 2 pjesme obj. P. Nettl (DTO, 1921); plesove (Ariej za balet na konjima iz 1667 obj. E. Wellesz (Die Ballett--Suiten von J. H. und A. A. Schmelzer, 1914). LIT.: E. IVellesz, Die Ballett-Suiten von J. H. und A. A. Schmelzer, Sitzungsbericht der Wiener Akademie der Wissenschaften, Wien 1914. P. Nettl, Die Wiener Tanzkomposition in der 2. Halfte des 17. Jahrhunderts, STMW, 1921. Isti, Zur Geschichte der kaiserlichen Hofmusikkapelle von 1636 1680, II-IV, ibid, od 1930. H. Federhofer, Johann Heinrich, Schmelzer, MGG, XI, 1963.

293

DJELA: Th. Koschat, der Sdnger des Kdrntner Volksliede, 1887; Edmund Kretschmer, 1893; Bunte Blatter, 1893; Das sachsische Konigshaus in selbstschopferischer musikalischer Betatigung, 1900; Musik und Weltanschauung. Die bohmisehe Altmeisterschule Czernohorskys und ihr Einfluss auf den V/iener Klassizismus, 1901; Festschrift zur 50 jdhrigen Jubelfeier des Dresdner Tonkiinstlervereins, 1904; J. M. Haydn, 1906; Geschichte der Dreyssigschen Singakademie, 1907; Merkbldtter der Musikgeschichte, 1912; Die Heimstdtten der Sdchsischen -Landestheaters mit Beriicksichtigung ihrer inneren Geschichte, 1919; R. Wagners Opern und Musikdramen in Dresdsn, 1919; Der Mozart-Verein zu Dresden 1896 1921, 1921; C. M. v. Weber und seine Opern in Dresden, 1922; Die Sachsische Staatskapelle in Dresden (1548 1923) und ihre Konzert-Tatigkeit, 1923; Geschichte der Staatsoper in Dresden (2 sv.), 1926^27. Izdao Ausgewdhlte Orgelzverke altbomischer Meister (2 sv.), 1900 i Musik am sdchsischen Hofe (10 sv.). LIT.: K. Laux, O. Schmid, MGG, XI, 1963.

SCHMID, Anton, austrijski muziki pisac (Pihl blizu Leipe, eka, 30. I 1787 Salzburg, 3. VII 1857). Od 1844 do smrti kustos dvorske biblioteke u Beu, gdje je ure dio, sistematizirao i poveao muziki arhiv (dananja muzika zbirka Narodne biblioteke). Suraivao u razliitim austrijskim muzikim i knjiev nim asopisima. Ubraja se medu pionire ranoromantine muzike znanosti u Beu.
DJELA: Ottaviano dei Petrucci da Fossombrone, der Erfinder des Musiknotendruckes mit bezoeglichen Metalltypen, 1945; Joseph Haydn und Niccolb Zingarelli, 1847; Christoph Willibald Ritter von Gluck, 1854 (prva vanija Glu ckova biografija). LIT.: O. Wessely, Anton Schmid, MGG, XI, 1963.

SCHMIDL, Carlo, talijanski muziki pisac i izdava mu zikalija (Trst, 7. X 1859 7. X 1943). Od 1872 radio u izdavakoj kui Vicentini u Trstu, a 1889 otvorio ondje vlastito izdavako poduzee. Uz to je 1901 osnovao i do 1906 vodio filijalu izdavake kue Ricordi u Leipzigu. Od 1922 do smrti bio je kustos kazalinog muzeja u Trstu. Vrijedan je njegov istraivaki i sakupljaki rad (rijetka muzika izdanja, stari instrumenti) na podruju talijanske i svjetske muzike historije. Njegov lek sikon ide meu najpoznatija djela te vrste.
DJE LA: Di zi onari o uni versale dei musici sti ( 2 sv.), 1887 89 ( I I izd. 1926 29, dodatak 1938; I I I izd. u 3 sv. 1938); Robert Schunlann, 1890; Cenni bio- grafici su

SCHMID, Erich, vicarski kompozitor i dirigent (Balsthal, Solothurn, 1. I 1907 ). Studirao na Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu na Majni i na majstorskoj koli Akademije umjet nosti u Berlinu (A. Schonberg). Od 1934 muziki direktor u Glarusu; od 1949 vodio Tonhalle-Orchester, od 1950 i mjeoviti zbor u Zurichu; od 1957 glavni dirigent Radio-Beromiinstera; od 1962 vodi i muki zbor u Zurichu. Od 1963 profesor je diri giranja na Muzikoj akademiji u Baselu. Istie se kao interpret suvremenih djela. Komponira na osnovi dodekafonije.
DJELA: suita za duhae, 1931; 3 kompozicije za orkestar, 1930. KOMORNA: gudaki kvartet, 1931; Mura, trio za flautu, violinu i violonelo, 1955; trio za klarinet, violonelo i klavir, 1931; nokturno za obou, klarinet, violin u i violonelo, 1935 i dr. Klavirske kompozicije. VOKALNA: Rilke-Suite za glas i komorni orkestar, 1936; zborovi; Kleine Hausmusik za glas, gudaki kvartet i klavir, 1940; Michelangelo-Gesange za glas i klavir. Preradba za orkestar Six epigraphes antiques C. Debussvja (sa E. I. Kahnom). LIT.: W. Schuh, Erich Schmid, MGG, XI, 1963.

G. S. Mayr, 1901. LIT.: G. Cesari, Cent'anni di vita di uno stabilimento Musicale Triestino, Le Origini dello stabilimento C. Schmidl e Co., Trieste 1913. V. Levi, Carlo Schmidl, MGG, XII, 1965.

SCHMIDT, Franz, austrijski kompozitor (Bratislava, 22. XII 1874 Be, 11. II 1939). Studirao klavir, orgulje i violonelo na Konzervatoriju u Beu; u kompoziciji uenik A. Brucknera. Djelovao u Beu; 18961911 elist u orkestru dvorske opere, uz to nastavnik violonela, klavira i kompozicije na Muzikoj akademiji (od 1927 Visoka kola za muziku i kazalinu umjetnost), kojoj je 192531 stajao na elu. Schmidtova muzika uglavnom slijedi tradicije bekoga romantizma. Monumentalni oratorij Das Buch mit sieben Siegeln odaje njegov smisao za boju tona. Sve klavirske dionice svojih djela Sch. je napisao samo za lijevu ruku, namijenivi ih pijanistu P. Wittgensteinu (za dvije ruke preradio F. Wiihr). Sch. je bio istaknuti pijanist i klavirski pedagog-

SCHMID, Ernst Fritz, njemaki muzikolog (Tiibingen, 7. III 1904 Augsburg, 20. I 1960). Muzikologiju studirao u Freiburgu (Breisgau), Beu i Tubingenu (promovirao 1929). Predavao muzikologiju u Grazu (193435) i Tubingenu (1935 37). Od 1948 ivio u Augsburgu; 1951 utemeljio Deutsche Mozartgesellschaft. Uspjeno je prouavao ivot i stvaranje W. A. Mozarta. Od 1954 do smrti bio je glavni urednik Neue Mozart-Ausgabe.
DJELA. SPISI: C. Ph. E. Bach und seine Kammermusik (disertacija), 1929 (obj. 1931); Joseph Haydn 1732 1932, spomenica prigodom 200- godinjice roenja, 1932; W. A. Mozart, 1934 ( I I I izd. 1955); Joseph Haydn, ein Buch von Vorfahren und Heimat des Meisters, 1934; Die Orgeln der Abtei Amorbach, 1938; Ein schvjdbisches Mozartbuch, 1948; Musik am Hofe der Fiirsten von Lozvenstein-\Vertheim-Rosenberg (1720 1750), 1953; Musik an den schzudbischen Zollernhofen der Renaissance, 1962; studije i lanci. Izdanja djela C. Ph. E. Bacha, A. Brucknera, J. Havdna, L. Lechnera, L. Mozarta, J. Rosenmullera i dr. Priredio vie svezaka novog izdanja cjelokupnih Mozartovih djela. LIT.: In memoriam E. F. Schmid (1904 1960), Recklinghausen 1961. H. F. Deininger, In memoriam Dr. E. F. Schmid, Zeitschrift des historischen Vereins fur Schwaben, 1962. W. Slrnad, Ernst Fritz Schmid, MGG, XI, 1963.

DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, u E -duru, 1899; II, u Esduru, 1913; III, u A-duru, 1928 i IV, u C-duru, 1933. Koncert za klavir, 1934; varijacije na temu L. van Beethovena za klavir i orkestar, 1924; varijacije na husarsku pjesmu, 1930; chaconne, 1931. KOMORNA: 2 gudaka kvar teta, 1925 i 1929; klavirski kvintet, 1926; 2 kvinteta za klarinet, violinu, violu, violonelo i klavir, 1932 i 1938 i dr. Dvije sonate za klavir; tokata za klavir il i harfu, 1938. Brojne kompozicije za orgulje. Opere Notre Dame (prema V. Hugou), 1914 i Fredigundis, 1922. Oratorij Das Buch mit sieben Siegeln, 1938. LIT.: Rob. Wagner s Das musikalisehe Schaffen von Franz Schmidt (disertacija), Wien 1938. A. Liess, Franz Schmidt. Leben und Schaffen, Koln 1949 (I I izd., Graz 1951). A. Arbeiter, Studien zur Vokalmusik von Franz Schmidt (disertacija), Wien 1954. H. Haupt, Verzeichnis des Schrifttums uber Franz Schmidt, Musikerziehung, 1955 (separat Wien 1955). C. Nemeth, Franz Schmidt, Wien 1957. R. Scholz, Strukturelle und kompositionsteehnisehe Untersuchung an ausgewahlten Orgelwerke n von Franz Schmidt (disertacija), Wien 1962. A. Liess, Franz Schmidt, MGG, XI, 1963.

SCHMID, Heinrich Kaspar, njemaki kompozitor i pija nist (Landau, 11. IX 1874 Miinchen, 8. I 1953). Uio na Muzikoj akademiji u Miinchenu (18991903) kod L. Thuillea i H. Bussmevera. Profesor Muzike akademije u Miinchenu (190521); direktor Konzervatorija u Karlsruheu (192124) i Augsburgu (192432). Koncertirao kao pijanist na turnejama u Austriji, Skandinaviji i Rusiji. Sch. je uz A. Reussa najznatniji predstavnik tzv. Miinchenske kole. Nadovezujui na novoromantiki pravac izgradio osebujni, sasvim slobodni stil izraavanj a, u kojemu vanu ulogu igraju elementi iz bavarske narodne muzike.

SCHMIDT, Gustav Friedrich, njemaki muzikolog i kompozitor (Rostock, 11. VIII 1883 Fiirstenfeldbruck, gornja Bavarska, 19. XII 1941). Uio na univerzitetima u Rosto cku i Berlinu, na Sternovu konzervatoriju u Berlinu i na Univerzitetu u Miinchenu, gdje je 1910 promovirao. U klaviru i kompoziciji bio u Miinchenu uenik A. Schmid -Lindnera i H. Pfitznera. Od 1922 predavao na Univerzitetu u Miinchenu. Ua podruja njegovih istraivanja bila su Minnesang, njemaka opera XVII XVIII st. i C. M. Weber.
DJELA. SPISI: G. C. Schilrmann, Sein Leben un seine Werke... (disertacija), 1910 (obj. 1913); Die dlteste deutsche Oper in Leipzig, spomenica A. Sandebergeru, 1918; Zur Geschichte, Dramaturgie und Statistik der fruhdeut -schen Oper, ZFMW, 1922 -24; Neue Beilrdge zur Geschichte der Musik und des Thealers am Herzoglichen Hofe zu Braunschweig-Wolfenbiittel, 1929; Die friihdeutsche Oper und die Musikdramatische Kunst G. K.. Schiirmanns (2 sv.), 1934. KOMPOZICIJE: djela za duhake sastave (njem. Turmmusikeri); opera Das tapfere Schneiderlein, 1936; balada Die Kb'nigskinder za sole, zbor i orkestar, 1934 i dr. vokalna djela. Izdanja stare muzike. LIT.: E. Schenk, Gustav Friedrich Schmidt, M, 1937. E. Valentin, Gustav Friedrich Schmidt, MGG, XI, 1963.

DJELA: simfonija; koncert za violonelo. Gudaki trio i kvartet; kla virski trio; duhaki kvintet. Sonate: za violinu i klavir; za violinu i orgulje te za violonelo i klavir op. 46 i d r. Klavirske i orguljske kompozicije. Igrokaz Finden und Meiden; misterij Das Vilsbiburger Liebfrauenspiel. Zborovi; solopjesme. Tri mise. LIT.: H. Roth, Heinrich Kaspar Schmid, Miinchen 1921. W. Zentner, Heinrich Kaspar Schmid, Neue Musikzeit schrift, 1949. Isti, Heinrich Kaspar Schmid, Muica, 1953. A. Ott, Heinrich Kaspar Schmid, MGG, XI, 1963.

SCHMID, Otto, njemaki muziki historiar i kritiar (Dresden, 6. V 1858 12. IX 1931). Studirao pravo; muziku uio kod E. Kretschmera u Dresdenu. Muziki kritiar dnevnika Dresdner Journal i Sachsische Staatszeitung. God. 1905 imenovan profesorom; 1912 24 predavao povijest muzike na Konzervatoriju u Dresdenu.

SCHMIDT, Joseph, austrijski pjeva, tenor ,(Dawideny, Rumunjska, 4. III 1904 Hinwil, vicarska, 16. XI 1942). lan djeakog zbora sinagoge u ernovcima (danas SSSR); pjevanje uio na Konzervatoriju u Be u. Kao solist debitirao 1928 na Berlinskom radiju u Mozartovu Idomeneu. U nastavku svoje blistave umjetnike karijere svjetsku je slavu stekao na ra diju, tonfilmu i gramofonskim ploama. Javno je pjevao samo na koncertima, jer zbog izuzetno maloga rasta nije mogao nastupati na opernim pozornicama. Gostovao je u brojnim evropskim i amerikim zemljama. Njegov lirski tenor izuzetno sjajan i nosiv u najviim registrima i njegov izrazit smisao za muzikalnu inter pretaciju uvrstili su ga u najvee vokalne umjetn ike njegova doba.

294

SCHMIDT SCHMITT
Komina opera Hassan gewinnt, 1928; scenska muzika. Solo-pjesr Die Einjiusse der Italiener auf die Instrumcntierung von Mozarts Juget (disertacija), 1923.

Vrhunac popularnosti u Evropi stekao je filmom Ein Lied geht um die Welt (1932). Spasivi jedva glavu 1940 nakon okupacije Belgije, umro je uskoro u vicarskom logoru za izbjeglice.
LIT.: K. Ney~Nowotny, Joseph Schmidt, das Leben und Sterben eines Unvergesslichen, Wien 1967.

SCHMIDT, Leopold, njemaki muziki pisac (Berlin, 2. VIII 1860 30. IV 1927). Uio na Visokoj koli za muziku u Berlinu, a uz to studirao i filozofiju. Dirigent u Heidelbergu (1887), Berlinu (188889), Zurichu (1891) i Halleu (1895 97). Od 1897 u Berlinu muziki kritiar t e profesor historije muzike na Sternovu konzervatoriju (190012) i na konzervatoriju Klindworth-Scharwenka (od 1912). Ide u red najutjecajnijih kritiara svoga vremena. Posebno se zalagao za afirmaciju djela R. Straussa. Bavio se i kompozicijom.
DJELA: Zur Geschichte der Mdrchenoper (disertacija), 1895; G. Aieyerbeer, 1898; J. Haydn, 1898; Zur Einfuhrung im J. S. Bach's hohe Aiesse, 1899; Geschichte der Musik im 19. Jahrhundert, 1901; Moderne Alusik, 1904; Aus dem Musikleben der Gegentvart, 1909; Meister der Tonkunst des 19. Jahrhunderts, 1909; W. A. Mozart, 1912; Beethoven, 1914; Gesammelte Kritiken (3 sv.), 1908, 1913 i 1922. Objavio pisma L. Beethovena, 1908 i 1922 i J. Brahmsa, 1909 (7 sv.) i redigirao Almanach fiir die musikalische Welt t 1912 14. LIT.: B. Stockmann, Leopold Schmidt, MGG, XI, 1963.

SCHMIEDER, Wolfgang, njemaki muzikolog i b tekar (Bromberg, sada Bvdgoszcz, 29. V 1901 ). Sti. muzikologiju kod Th. Krovera i H. J. Mosera na Univerzil Heidelbergu; promovirao 1927 disertacijom Die Lieder Ne, von Reuentals; bibliotekarsku izobrazbu stekao u Dresdi Leipzigu. God. 193342 arhivar i muziki bibliotekar izda kue Breitkopf & Hdrtel u Leipzigu, 1942 ^63 savjetnik nie i upravitelj muzikog odjela (koji je on osnovao) u dra sveuilinoj knjinici u Frankfurtu na Majni. Njegovo je na; nije djelo veliki tematsko-sistematski katalog kompozicija Bacha, nenadoknadivo pomagalo za svakoga tko se teme bavi Bachovom umjetnou.
DJELA.: Knjige: Musikerhandschriften in drei Jahrhunderten, 1939 matisch~systematisches Verzeichnis der musikalischen Werke von Johann Se, Bach, 1950 (III izd. 1961); 5 svezaka Bibliographie des Musikschrifttums (1 59), 1954 63. Studije i lanci: Zur Melodiebitdung in Liedern von Nt von Reuental, STA1W, 1930; Ein Beitrag zur Verzvaltung von Briefautogr spomenica M. Bollertu, 1936; Das Archiv des Hauses Breitkopf & Hdrtel 1938; J- S. Bach als Briefschreibcr, Bach-Jahrbuch, 1940 48; Bemeri zur Bachquellenforschung, Bericht iiber die Wissenschaftliche Bachtagung, Zur Katalogisierung der Muica practica, Zentralblatt tur Bibliotheks' 1950; Die Rolle der Alusik an zvissenschaftlichen Bibliotheken, NachrichTi wissenschaftliche Bibliotheken, 1951; dva popisa Das Bachschrifttuni (19/ i 1953 57), Bach-Jahrbuch, 1953 i 1958; Musikbibliographische Prc Ein Beitrag zur Theorie der Verzeichnung von Buchern iiber Musik, kon izvjetaj, Bamberg 1953; Musikbibliographie, AFMW, 1955; Aphorisme Aiusikdokumentation, H. Albrecht im memoriam, 1962 i dr. IZDA Lieder von Neidhan von Reuental, DTO, XXXVII, 1, sv. 71, 1930 (sa E. snerom); Ph. Spitta, J. S. Bach (skraeno izd.), 1935.

SCHMIDT, Ole, danski dirigent i kompozitor (Kabenhavn, 1928 ). Na Konzervatoriju u Kebenhavnu studirao kompoziciju (N. F. Hoffding, V. Holmboe, N. V. Bentzon) i dirigiranje (S. Ch. Felumb); u dirigiranju se usavravao kod A. Wolffa, N. Grevilliusa i R. Kubelika. Od 1958 dirigent Danskog baleta; od 1965 djeluje kao slobodan umjetnik, nastupajui u Kobenhavnu na Radiju i u Operi. Kao dirigent gostovao u Njemakoj, vedskoj, Norvekoj i SSSR.

vertimento za klavirski kvartet; oktet op. 23. Kompozicije za klavir. DRAAfSKA. Baleti: Bag Taeppet, 1954; Feber, 1957 i Ballet in D, 1961. Scenska i filmska muzika.

SCHMITT, Aloys, njemaki pij anist i pedagog (Erler a. M., 26. VIII 1788 Frankfurt na M., 25. VII 1866). Mi uio kod J. A. Andrea u Offenbachu. Od 1816 do smrti u klavira u Frankfurtu, izuzevi razdoblje od 182029 ko proveo najprije u Berlinu, zatim kao dvorski orgulja u Ha veru. Njegov uenik bio je F. Hiller. Schmittova instruk klavirska djela esto se i danas upotrebljavaju u nastavi.
DJELA: 4 koncerta za klavir. Komorne kompozicije. KLAVIR, sonate; sonatine; ronda; rapsodije; studije; etide; instruktivna djela. opera. Dva oratorija; mise. Aiethode des Klavierspieh. LIT.: //. Henkel, Leben und Wirken von Dr. Aloys Schmitt, Frai 1873. R. Sietz, Aloys Schmitt, MGG, XI, 1963.

SCHMIDT-GARRE, Helmut, njemaki muzikolog i kompozitor (Diisseldorf, 23. VI 1907 ). Kompoziciju uio kod A. Berga i E. Wellesza; studij muzikologije s doktoratom zavrio 1930 na Univerzitetu u Beu (R. von Ficker). Od 1932 muziki kritiar u Munchenu (od 1947 u Miinchner Merkur).
DJELA. KOMPOZICIJE: koncert za gudae, 1939; kvintet za duhae i klavir, 1936; Musik za trublju, klarinet i klavir, 1940; kompozicije za klavir. SPISI: Die drei- und vierstimmigen Organa, 1933; Harmonielehre, 1950 (sa W. Gebbhardtom i W. Jacobijem); Ballett. Vom Sonnenkonig bis Balanchine, 1966. Izdao Drei Benedicamus Domino-Organa, 1933.

SCHMIDT-GORG, Joseph, njemaki muzikolog (Riidinghausen, Westfalen, 19. TII 1897 ). Muzikologiju studirao u Bonu (L. Schiedermair); doktorirao 1926. U tom gradu predaje od 1930 muzikologiju na Univerzitetu. Od 1945 je i direktor Beethovenova arhiva. Mnoge svoje radove posvetio je istraivanju Beethovenova ivota i stvaranja. Sa P. Miesom ureuje Beethoven-Jahrbuch (od 1953). U njegovu ast objavljene su dvije spome nice: 1957 (red. D. Weise) i Colloguium amicorum, 1967 (red. S. Kross i H. Schmidt).

DJELA: Die Messen des Clemens non Papa, ZFA1W, 192627 (ulomak iz disertacije); Unbekannte Manuskripte zu Beethovens weltlicher und geistlicher Gesangsmusik, 1928; Clemens non Papa ah Messenkomponist, Gregoriusblatt, 192829 (drugi dio iz disertacije); Akustische Probleme der modernen Orchesterbehandlung, AML, 1932; Probleme und Methoden musikalischer Klangfarbenforschung, ZFMW, 193233; Das rheinische Volkslied, Rheinisches Volksturn (red. K. Meisen i H. Naumann), 1934; Katalog der Handschriften des Beethoven-Hauses und Beethoven-Archivs Bonn, 1935; N. Gombert, 1938; Niederldndische Musik des Mittelalters und der Renaissance, 1942; Ludwig van Beethoven, 1943 (II izd. 1946); Palestrina und Lasso, 1944; Musik der Gotik, 1946; Mism solemnis, 1948; Die Sequenzen der heiligen Hildegard, 1956; Beethoven: Die Geschichte seiner Familie, 1964 i dr. IZDANJA: sabrana djela N. Gomberta, Corpus Mensurabilis Musicae, od 1951 (dosad 6 sv.); u okviru VerofTentlichungen des BeethovenHauses in Bonn, Neue Folge, od 1951: Beethoven, Skizzen und Entzoiirfe^ erste kritische Gesamtausgabe; Beethoven, ausgezvdhlte Handschriften in FacsimileAusgabe; Beethoven, drei Skizzenbucher zur Missa solemnis. I: Ein Skizzenbuch aus den Jahren 1819 20; Beethoven, dreizehn unbekannte Briefe an Josephine Grafin Deym, geborene Brunszaik.

SCHMIDT-ISSERSTEDT, Hans, njemaki dirigent i kompozitor (Berlin, 5. V 1900 Hamburg, 28. V 1973). Studirao muzikologiju (promovirao 1923); u kompoziciji uenik F. Schre kera na Visokoj muzikoj koli u Berlinu. Kazalini dirigent u Wuppertalu, Rostocku i Darmstadtu; 1934 vodi Deutsche Musikbuhne; 193542 prvi dirigent Dravne opere u Hamburgu, od 1943 Berlinske opere (1944 generalni muziki direktor); 1945 71 direktor simfonijskog orkestra Sjevernonjemakoga radija u Hamburgu, a od 1956 istodobno i glavni dirigent filharmonijskog orkestra u Stockholmu. Gostovao je u brojnim muzikim metro polama svijeta. Zauzimao se za stvaralatvo svih epoha. Bio idealan interpret Mozartove muzike.
DJELA: Symphonia concertante za violinu, violu i orkestar, 1924. Gudaki kvintet; sonata za violinu i kla vir; serenada za 8 instrumenata, 1926.

SCHMITT, Florent, francuski kompozitor i muziki tiar (Blamont, 28. IX 1870 Neuilly-sur-Seine, 17. 1958). Studij muzike zapoeo u Nancvju, a nastavio 188' Parikom konzervatoriju gdje su mu nastavnici bili Th. Di i A. Lavignac iz harmonije, A. Gedalge iz kontrapunkta i te J. Massenet i G. Faure iz kompozicije. Nakon etir i neus pokuaja osvojio je 1897 Prix de Rome s kantatom Semir, God. 190104 boravio u Rimu gdje je nastao niz njegovih vr nih djela (Psalam XLVII, stavci Klavirskoga kvinteta). Od boravio je u Parizu i aktivno sudjelovao u radu Societe Mm Independente od njena utemeljenja (1909). Pariku djelat prekinuo je jedino 1921 24, kad je vrio dunost direktora I zervatorija u Lyonu. God. 1919 39 pisao je zapaene mu; kritike u listu Le Temps, Meu neposrednim nasljednicima Debussvjeve gener Sch. je jedan od najistaknutijih. ovjek neobino otvoren, ve iskren i poten, pokazivao je rijetku stvaralaku upornost pred kraj svojega dugog ivota: u dubokoj starosti, na rubu gr doivio je prvu izvedbu svoje jedine simfonije koju je ki prije toga dovrio. Sch. nije pripadao nijednoj koli. Razvija u doba cvata francuskoga muzikog impresionizma, ali je stvaralac ostao samostalan. Smisao za vrstou i reljefnost ol i za izgraivanje epski m< mentalnih prizora odvraat je od gdjekad boleive se mentalnosti, njenosti i tra; mekoe mnogih impresio tikih djela. Sch. se otvoi uklanja i tipino impresio tikim postupcima: upot poveanih akorda i cijelo penih ljestvica. Slui se tr cionalnim akordima koje protstavlja i zdruuje vrlo ii vidualno, pa esto posti; politonalno - disonantne efe Njegovi akordiki spletovi puta su rezultat slobodnog enja dionica. Od istih 1 zikih impresionista Sch. razlikuje i po svom izrazi smislu za kontrapunktiku F. SCHMITT nearnost. Njegova je ritn

SCHMITT SCHMITZ
bogata, esto neobino asimetrina, udruena s uspjenim povremenim zalaenjem u podruje muzikog humora u kojemu mu je uzor svakako E. Chabrier. Sch. nije polagano sazrijevao. Do vrhunca svoga stvaranja dopro je kao mlad umjetnik, napisavi tri nadasve vrijedna djela: Psalam XLVII, Klavirski kvintet i balet La Tragedie de Salome. Psalam je pun monumentalnih izraza vjerskih kliktaja, zanosa i radosnog velianja, a kvintet je jedno od djela na kojima se osniva obnova i izgradnja novije francuske komorne muzike, pa mu je mjesto uz Debussvjeva, Faureova i Ravelova komorna djela. Schmittov balet, nastao nedugo nakon Straussove Salome, dokaz je kako se i na drugi nain, drukijim sredstvima, ali ne manje uvjerljivo, moe na pozornici oivjeti izopaenost koja razdire i upropauje duu protagonista u tim bib lijskim zbivanjima. U Salominoj tragediji na poseban se nain oitovalo i Schmittovo majstorstvo u orkestraciji.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1958; simfonija Janiana za gudaki orkestar, 1941; Symphonie concertante za klavir i orkestar, 1932; Schcrzo vif za violinu i orkestar, 190310; J'entcnds dans le loinlain za klavir i orkestar, 1917 (izv. 1930); Habeyssee za violinu i orkestar, 1947; suita za trublju i orkestar, 1955; En e'te, 1894; Musique de plein-air, 189759; Le Palais hante, 190004; Feuillets de voyage, 1903 13; Trois rhapsodies, 1903 04; 8 valcera Reflets de VAllemagne, 1905; divertissement Selamlik za duhaki orkestar, 19C6; Pup-pazzi, 1906; Dionysiaques za duhaki orkestar, 191425; Mirages, 1921; Fonction-naire MCMKII (Inaction en musique), 1924; Danse d'Abisag (postavljeno i kao balet), 1925; Ronde burtesque, 1927; Cancunik, 1930; Suite sans esprit de suite, 1937; Enfants za mali orkestar (ili klavir), 1938; Branle de sortie, 1939. KOMORNA: gudaki trio, 1944; gudaki kvartet, 1945 48; klavirski kvintet, 190108; kvartet za flaute, 1944; kvartet za saksofone, 1941; kvartet za klarinete, 1953; kvartet za 3 trombona i tubu, 1946; Sonate libre za violinu i klavir, 1919; Sonatine en trio za flautu, klarinet i embalo, 1935; Quatre pieces za violinu i klavir, 1901; suita za flautu i klavir, 1953; Scherzo-pastorale za flautu i klavir, 1889; andante i scherzo za harfu i gudaki kvartet, 1906; Suite en rocaille za flautu, violinu, violu, violonelo i harfu, 1934; Minorites za flautu, violinu i klavir, 1938; Masards za violinu, violu, violonelo i klavir, 1939; A iour d'anches za flautu, klarinet, fagot i klavir, 1939. KLAVIRSKA: 10 preludija Soirs; Musiques intimes (2 serije), 18901900 i 18981904; Ballade de la neige, 1896; Pieces romantiques, 190008; Nuits romaines, 1901; Feuillets de voyage (takoer za orkestar), 1903; Reflets de VAllemagne (takoer za orkestar), 1905; Puppazzi (takoer za orkestar), 1907; Trois danses, 1935; Suite sans esprit de suite (takoer za orkestar), 1937; suita Clavecin obtemperant, 1945. DRAMSKA. Baleti: La Tragedie de Salome, 1907; Le Petit Elfe Ferme-Voeil, 1924 i Oriane la sans--egale (kasnije pod naslovom Oriane et le Prince d'amour), 1938. Scenska muzika (simfonijski fragmenti) za Antoine et Cleopdlre (prema Shakespeareu), 1920. Muzika (7 simfonijskih epizoda) za film Salambo, 1925. VOKALNA: Tri-stesse au jardin za zbor i orkestar, 1897 1908; Musique sur l'eau za zbor i orkestar, 1898; Danse de Devadasis za solo, zbor i orkestar, 1900 08; Psaume XLVI1 za sopran, zbor, orkestar i orgulje, 1904 (izv. 1906); Chant de guerre za tenor, muki zbor i orkestar, 1914; Fete de la lumiere za sopran, zbor i orkestar, 1936; L'Arbre entre tous za zbor i orkestar, 1939; Le Chant de la nuit za mjeoviti zbor i orkestar, 1949; Kerob-Shal za tenor i orkestar, 1920 24; A contrc-voix za gias i instrumentalni kvintet s klavirom, 1949; zborovi a cappella; solo-pjesme. Misa za zbor i orkestar, 1958; motcti. LIT.: M. D. Cahocoressi, Oeuvres de Florent Schmitt, L'Art moderne, 1907. P. O. Ferroud, Autour de Florent Schmitt, Pari 1927. E. Blom, Florent Schmitt, The Chesterian, mart 1932. Y. Hucher, Florent Schmitt, l'homme et l'artiste, Pari 1953. H. Jourdan-Morhange, Mes Amis musiciens, Pari 1955. J. Bruyr, Florent Schmitt, musicien de l'humour et de la grandeur, Muica, 1956. M. Marceron, Florent Schmitt, Pari 1959. E. Bondeville i J. Carlu, Notice sur la vie et les travaux de Florent Schmitt, Pari 1959. Y. Hucher, L'Oeuvre de Florent Schmitt (katalog djela u suradnji sa M. Raveauom), Pari 1960. Isti, Florent Schmitt, MGG, XI, 1963. J. As.

295

u kojoj je objavljivao najvie djela bekih klasika. Od 1782 lan masonske loe, 178891 vodio je muziku sekciju u drutvu Felix Aleritis. Neki leksikografi zamjenjuju Schmitta s Carlom Josephom Schmidtom, kasnije koncertnim majstorom u Frankfurtu. Schmittova su djela bila veoma popularna potkraj XVIII st. esta primjena flaute u njima navela je neke muzikologe da ga proglase flautistom. Vie njegovih kompozicija, nastalih prije 1771, bila su pripisana J. Havdnu.
DJELA. ORKESTRALNA: 20 simfonija; Concertino za 2 violine, 2 viole, violonelo i 2 roga, 1774; koncert za 2 flaute, 1778; Concerto grosso, oko 1778; Marche a plusiers inslrumenls, 1785. KOMORNA: 2 kvinteta; vie kvarteta; trija; 6 sonata za 2 violine i violonelo, 1770; 6 dua za 2 violine ili violinu i vio lonelo, oko 1774. CRKVENA: 4 Misse solemnis; Requiem; Te Dcum; Melodijen tot de liuangelische Gezangen voor Godzoekende Christenen, 1785. LIT.: H. C. R. Landon, Doubtful and Spurious Quartets and Quintets attributed to Haydn, The Music Review, 1957. A. Dunning, Joseph Schmitt. Leben und Kompositionen des Eberbacher Zisterziensers und Amsterdamer Musikverlcgers (1734 1791), Beitrage zur mittelrheinischen Musikgeschichte, I, Amsterdam 1962. A. Gottron i A. Dunning, Joseph Schmitt, MGG, XI, 1963-

SCHMITTBAUR, Joseph Aloys, njemaki kompozitor (Bamberg, vjerojatno 8. XI 1718 Karlsruhe, 24. X 1809). Odgojen kod dvorskog orguljara J. Ph. Seufferta u Wiirzburgu, kasnijervuio, vjerojatno, kod N. Jommellija u Stuttgartu. Od 1753 P i violinist i zatim kapelnik dvorskog orkestra u Rastattu, od 1772 koncertni majstor opernog orkestra u Karlsruheu. God. 1775 77 bio je kapelnik katedrale u Kolnu i 1777 1804 na istom poloaju u Karlsruheu; uz to je predavao i na gimnaziji. Njegova je uenica bila Marianne Kirchgessner, znamenita slijepa umjetnica na glasharmonici.
DJELA. ORKESTRALNA: oko 25 simfonija; koncerti za trub lju, za flautu, za fagot, za rog, za violinu i za obou. KOMORNA: 7 divertmenta i partita za 6 10 duhakih instrumenata; Six Quatuors za flautu, 2 violine i violon elo op. I; Six Ouartetto concertant dal Signor Haydn op. 25; /// Ouatuors za flautu, violinu I i II i b. c. op. 3; trija; kvarteti i dr. Kompozicije za klavir (Blumenlese fu'r Klavier-Liebhaber, 178284) i orgulje. DRAMSKA. Opere: L'Isola disabitata, 1762; Hercules auf dem Octa, 1772; Die Insel der Liebe, 1773; Endymion, 1774; Betrug aus Liebe, 1790. Singspieli. CRKVENA: Drci K6nigsmesse, 1781; 4 mise; 2 rekvijema; 14 ofertorija; Stabat Mater; Salve Re-gina; 6 Ave Regina; 7 Regina coeli; litanije; moteti i dr. LIT.: K. F. Leucht, Die badische Hofmusik und ihr Reorganisator Joseph Aloys Schmittbaur (disertacija), Wien 1933. P. Mies, Zur Kirchenmusik der Kolner Domkapellmeister J. A. Schmiujaur und F. I. Kaa, KMJB, 1953. K. W. Niembllcr, Das Schaffen J. A. Schmittbaurs und seine Wurdigung im 18. Jahrhundert, Festschrift K. G. Fellerer, Regensburg 1962. Isti, Joseph Aloys Schmittbaur, Koln 1962. Isti, Joseph Aloys Schmittbaur, MGG, XI, I963.

SCHMITT, Friedrich, njemaki pjevaki pedagog (Frankfurt na M., 18. IX 1812 Berlin, 17. I 1884). Klavir uio kod A. Schmitta u Frankfurtu, a pjevanje kod Charlotte Mangold u Darmstadtu i J. H. Stuntza u Miinchenu. Operni pjeva (tenor) u Magdeburgu, Leipzigu i Dresdenu. God. 1867 nastavnik na Konzervatoriju u Munchenu, kasnije pjevaki pedagog u Beu i Berlinu. Sch. je jedan od prvih pjevakih pedagoga koji je traio da se metodiki principi u nastavi pjevanja temelje na zakonima izgovora pojedinih glasova u govoru. Njegovu je metodu dalje razradio njegov uenik J. Hey.
DJELA: Grosse Gesangschule fiir Deutschland, 1854; Die Auffindung der voix mixte, 1868; Vorschlag zu einem verbesserten Leseunterricht in den Schulen nebst einer Einleitung des A. B. C, 1870 (II izd. kao System zur Erlernung der deutschen Aussprache, 1874). LIT.: A. Nageli, tjber den Verfall des dramatischen Gesangs in Deutschland und Friedrich Schmitt, Leipzig 1864. H. Biehle, Friedrich Schmitt, MGG, XI, 1963.

SCHMITT, Hans, njemaki klavirski pedagog ( Koben, eka, 14. VII 1835 Be, 14. I 1907). Uenik Prakoga konzervatorija, 186062 ui klavir i na Bekom konzervatoriju (J. Dachs), na kojemu je profesor 18751900. Schmittove kompozicije za klavir veinom su vrlo savjesno izraena instruktivna djela.
DJELA: koncertna kompozicija za violinu. Kompozicije za klavir. Opera Bruna. Pjesme. INSTRUKTIVNA: 300 Etiiden ohne Oktavenspan-nung; Vademecum; Fundament der Klaviertechnik; Zirkeliibungen in Skalen und Akkorden; 12 kleine Vortragsstucke; Repertoirestudien; Schule des Gehors. Studija Das Pedal des Klaviers, 1875. Objavio Gradus ad Parnassum M. Clementija i nekoliko svezaka etida C. Czernvja. LIT.: O. Chmel, Hans Schmitt, MGG, 1963.

SCHMITT-WALTER, Karl, njemaki pjeva, bariton (Germersheim am Rhein, 23. XII 1900 ). Pjevanje studirao na Konzervatoriju u Niirnbergu i kod R. Trunka u Munchenu; na opernoj pozornici debitirao 1923 u Niirnbergu. Operni pjeva u Oberhausenu, Saarbruckenu, Dortmundu, Wiesbadenu (1929 35) i na Njemakoj operi u Berlinu. Od 1950 u Munchenu solist na Dravnoj operi i istodobno profesor na Visokoj muzikoj koli. Gostovao u Beu, Hamburgu i Parizu, na Covent Gardenu u Londonu, zatim u Bruxellesu, Amsterdamu, Barceloni i drugdje; velike je uspjehe postigao na festivalima u Salzburgu i Nizozemskoj, a sve do 1961 nastupao je i na Sveanim igrama u Bavreuthu, gdje je bio nenadmaeni Beckmesser (Wagner, Majstori pjevai). Njegov tamno obojeni bariton bio je na pozornici kao stvoren za Wagnerov i Verdijev repertoar, a u koncertnoj dvorani za oratorijsku muziku. Istakao se i kao koncertni pjeva. SCHMITZ, Eugen, njemaki muzikolog (Neuburg, Bavarska, 12. VII 1882 Leipzig, 10. VII 1959). U Munchenu studirao kompoziciju kod A. Beer-Walbrunna, a muzikologiju kod A. Sandbergera i Th. Krovera; doktorirao 1905. Do 1908 muziki kritiar lista Munchner Zeitung i urednik asopisa Neue musikalische Rundschau; od 1910 predavao na Munchenskom univerzitetu. God. 191415 bio direktor Mozarteuma u Salzburgu, 191539 u Dresdenu, muziki urednik dnevnika Dresdener Nachrichten, nastavnik (od 1916) muzikologije na Visokoj tehnikoj koli i 192439 na Konzervatoriju. God. 1939 53 bio je upravitelj muzike biblioteke Peters. Sch. je jedan od najsvestranijih i najobrazovanijih muzikih historiara. Istakao se kao odlian poznavalac talijanske komorne kantate i njemake muzike XIX st.

Richard VCagner, 1909 (II izd. 1918); Harmomelehre als Theone, 1911; Geschicht der Kantate und des geistlichen Konzerts, I (Geschichte der iveltlichen Solo-kan tate), 1914 (II izd. 1955); G. P. Palestrina, 1914 (II izd. 1954); Musikdsthetik, 1915 (II izd. 1925); O. di Lasso, 1915 (II izd. 1954); Klavier, Klaviermusik u n d
K l a v i e r s p i e l , 1 9 1 9 ; D a s M a d o nn e n - I d ea l i n d e r T on k u n s t , 1 9 20 ; V o r u n d hinter dem Vorhang, 1928; Richard Wa '' ' - -

SCHMITT, Joseph, njemaki kompozitor i nakladnik (Gernsheim, Rhein, krten 18. III 1734 Amsterdam, 28. V 1791). Od 1757 cistercit u samostanu Eberbach i tamo 1763 71 regens chori. Iziao iz reda 1771 i u Amsterdamu otvorio izdavaku kuu
D J E L A. S P I S I . K n j i g e : D e r N i i r n b e r g e r O r g a n i s t J . S t a d e n ( d i s e r t a c i j a ) ,

296

SCHMITZ SCHNEBEL
vicarsku gdje u Tremozzu, na jezeru Como, dri uvene lje ajeve koji su uvrstili njegov ugled kao pedagoga. Iza 193 je u New Yorku, ali je poslije Drugoga svjetskog rata esto t u Evropi. Nastupao je u komornim sastavima s violinist Fleschom te u triju sa A. Wittenbergom (violina) i A. Hekl (violonelo). Kao solist koncertirao je na brojnim tur po Evropi i Americi, izvodei preteno djela njemakih Velikom izraajnom snagom, poetskom interpretacijom nikim majstorstvom, Sch. je postao jednim od najistak pijanista svog vremena, idealan tuma Beethovenovih, Se tovih i Brahmsovih djela. U svojim kompozicijama Sch. g! beskompromisnoj atonalnosti ekspresionistikih obiljeja.
DJELA: 3 simfonije (I, 1940); koncert za klavir; rapsodija za c 1948. KOMORNA: gudaki trio; 5 gudakih kvarteta; klavirski trio; \ kvintet, 1916. Sonate: za violinu i klavir, 1935; za violinu solo, 1920 i lonelo solo. Klavirske kompozicije (sonata). Solo-piesme (17), 1904. SPISI: Reflections on Music, 1933; Music and the Line of Most Re 1942; My Life and Music (posth.), 1961; lanci. Izdao Beethovenove k sonate, 1924 27, a u suradnji sa C. Fleschom violinske sonate W. A. J ( I 912) i J. Brahmsa (1928). LIT.: R. Kastner, Beethovens 32 Klaviersonaten und Artur Se Berlin 1933- C. Saerchinger, Artur Schnabel, London 1957. F. Artur Schnabel, MGG, XI, 1963.

versuch, AFMW, 1942; Bachs h-moll~Messe und die Dresdener Katholische Kirchenmusik, Bericht iiber die wissenschaftliche Bachtagung, Leipzig 1950; Fortngesetze in Mozarts Zauberflote, Spomenica Maxu Schneideru, 1955 i dr. IZDANJA', izbor djela J. Stadena, DTB, 1906 07; kvintet i dvostruki kvartet L. Spohra, 1950 i 1951; izvoran tekst tzv. mannheiniskih soneta W. A. Mozarta, 1951; Illustrierte Musikgeschichte E. Naumanna, 1907 (X izd. 1934); Versuch einer Asthetik der Tonkunst J. F. Mosela, 1910; Anleitung zum Vortrag Beethovenscher Klavierzverke A. B. Marxa, 1912 te autobiografije, K. v. Dittersdorfa, 1940 i L. Spohra (2 sv.), 1954 55- Komponirao djela za zbor i balade za bariton i klavir. LIT.: G. Hausszvald, Eugen Schmitz, Muica, 1957. H. Gru'ss, Eugen Schmitz, MF, 1960. R. Schaal, Eugen Schmitz, MGG, XI, 1963. J.As.

SCHMITZ, Franz Arnold, njemaki muzikolog (Sablon kod Metza, 11. VII 1893). Muziku i muzikologiju studirao u Bonnu, Miinchenu i Berlinu (muzikologiju kod L. Schiedermaira, A. Sandbergera, Th. Krovera, J. Wolfa i M. Friedlandera); promovirao 1919 u Bonnu. Od 1921 predavao na Univerzitetu u Bonnu, 1925 29 na Konzervatoriju u Dortmundu; od 1929 bio je profesor na Univerzitetu u Breslauu, gdje uz to vodio Institut za crkvenu muziku. Nakon Drugoga svjetskog rata 1946 61 "profesor muzikologije na Univerzitetu u Mainzu, gdje je osnovao Muzikoloki institut.
DJELA. SPISI: Untersuchungen iiber des jungen Schumann Anschauungen vom musikalischen Schaffen (disertacija), 1919 (tiskana djelomino u ZFMW, 1919 21); Kolner Jesuiten-Musik im 17. Jahrhundert (habilitacija), 1921 (tiskana djelomino u AFMW, 1921 i u ZFMW, 1921 22); Beethovens Zvei Prinzipei. Ihre Bedeutung fiir Themen- und Satzbau, 1923; Cherubinis Einfiuss auf Beethovens Ouverturen, Neues Beethoven-Jahrbuch, 1925; Das romantische Beethovenbild, 1927; Italienische Quellen zur Figuralpassion des 16. Jahrhunderts, spomenica M. Schneideru, 1935; Ein schlesisches Cantional aus dem 1 j. Jahrhundert, AFMF, 1936; Zur Frage nach Beethovens Weltanschauung und ihrem musikalischen Ausdruck, spomenica L. Schiedermairu, 1937; Der Alythos der Kunst in den Schriften R. Wagners \ Beitrage zur christlichen Philosophie, 1948; Die oratorische Kunst J. S. Bachs Grundfragen und Grundlagen, kongresni izvjetaj, Liineburg 1950; Die Bildlichtkeit der zuortgebundenen Musik J. S. Bachs, 1950; Die Figurenlehre in den theoretischen WerkenJ. G. Walthers, AFMW, 1952; Die Kadenz als Ornamentum musicae, kongresni izvjetaj, Bamberg 1953 (tiskano 1954); Zur motettischen Passion des 16. Jahrhunderts, AFMW, 1959 i dr. IZDANJA: Beethoven. Unbekannte Skizzen und Entzourfe, Veroffentlichungen des Beethovenhauses Bonn, 1924; Oberitalienische Figuralpassionen des 16. Jahrhunderts, Akademie der Wissenschaften und der Literatur in Mainz, Musikalische Denkmaler, I, 1955 (s opirnim uvodom").

SCHNADERHUPFL (Schnadahupfl; od njem. sehi brbljati i hiipfen skakutati), bavarsko-austrijski narodni napjev, koji se prije ponavljanja pripjeva esto prekida im ziranim humoristikim tekstovima. Melodija u 3/4 mjeri, kr gotovo iskljuivo izmeu tonike i dominante. Sam ples, r Schnittertanz, varijanta je austrijskoga -> Landlera.
LIT.: K. Rotter, Der Schnadahupfl-Rhvthmus ('disertacija), Berlir

SCHNAPPER, Edith Betty, njemaki muzikolog (I furt na Majni, 31. X 1909 ). Studij muzikologije s dokto zavrila 1937 u Bernu; 1938 emigrirala u Englesku i tamo s vodstvom E. J. Denta posvetila istraivalakom radu na Nez Collegeu u Cambridgeu. Od 1950 izdaje, kao nasljednica Deutscha, British Union Catalogue of Early Music. j
DJELA: Die Lieder des jungen Schubert (disertacija), 1937; The Union Catalogue of Early Music (2 sv.), 1957; One in AH' an Anthology 1 gion, 1952; The Inzvard Odyssey, the Concept The Way in the Great R of the World, 1963. LIT.: Ch. L. Cudworth, Edith Betty Schnapper, MGG, XI, 196

SCHMITZ, Hans-Peter, njemaki muzikolog i flautist (Bres lau, 5. XI 1916). Na Visokoj koli za muziku u Berlinu uio flautu, a muzikologiju na Univerzitetu u Halleu, gdje je doktorirao (M. Schneider). God. 194350 solo-flautist Berlinske filharmonije, od 1953 profesor na Muzikoj akademiji u Detmoldu. U svojim znanstvenim radovima bavi se problemom muzike interpretacije openito, a posebno izvodilakom praksom XVIII st.; rezultate istraivanja praktiki osvjetljava svojim sviranjem.
DJELA. SPISI: Prinzipien der AuffiXhrungspraxis Alter Musik, 1950; i)ber die Wiedergabe der Musik J. S. Bachs, 1951; Querflote und Querflotenspiel in Deutschland tvdhrend des Barockzeitalters^ 1952 (II izd. 1959); Die Tontechnik des Pere Engramelle, 1953; Die Kunst der Verzierung im 18. Jahrhundert, 1955; Ober die Verzvendung von Floten des 18. Jahrhunderts in unserer Zeit, spomenica M. Schneideru, 1955; Zu Hdndels Sonatenkunst, Muica, 1959 i dr. INSTRUKTIVNA: Flo'tenlehre I i II, 1955 (drugo izd. I djela 1959). IZDANJA : J. J. Quantz, Versuch einer Aniveisung die Flote traversiere zu spielen (faksimil III izd. iz 1789), 1953 (II izd. 1958); G. F. Handel, 11 sonata za flautu i ifrirani bas, Hallische Handel -Ausgabe, 1955 i dr.

SCHMtJGEL, Johann Christoph, njemaki orgulja i kompozitor (Pritzier, Mecklenburg, krten 13. I 1727 Molln, Lauenburg, 21. X 1798). Sin i uenik orguljaa Johanna Christopha Schmiigela st., potpuno muziko obrazovanje stekao kod G. Ph. Telemanna u Hamburgu. Od 1758 orgulja u Liineburgu i od 1766 do smrti orgulja i (od 1784) kantor u Mollnu. Njegov j e uenik bio J. A. P. Schulz.
DJELA. KOMORNA: Divertimento za flautu gudaki kvartet; gudaki kvarteti; kvarteti s flautom; trio za 3 flaute. ORGULJSKA: Preludes, Fugues et autres pieces op. i; 24 preludija, 1784. VOKALNA: Sing-und Spieloden vor musikalische Freun-de, 1762; 4 kantate za soliste, zbor i instrumente; zborovi i dr. LIT.: H. Fey, Schleswig-Holsteinische Musiker von den altesten Zeit e n b is z u r G e g e n w a r t , H a mb u r g 1931. H. Rentzozv, Die mecklenburgischen Liederkomponisten des 18. Jahrhunderts, Hannover 1938. G. Karlstadt, Johann Christoph Schmu-gel, MGG, XI, 1963.

A. SCHNABEL

SCHNABEL, Artur, austrijski pijanist i kompozitor (Lipnik, 17. IV 1882 Morschach, vicarska, 15. VIII 1951). U Beu uio klavir kod H. Schmitta i A. Jessipove, a teoriju kod E. Mandyczewskog. Studij klavira nastavio 1891 97 kod Th. Leschetizkog. God. 192533 predavao na Visokoj muzikoj koli u Berlinu, a zatim bjeei pred nacistima, odlazi u

SCHNEBEL, Dieter, njemaki kompozitor i muziki (Lahr, Baden, 14. III 1930 ). Na Visokoj muzikoj koli u burgu (Breisgau) diplomirao 1952 iz klavira; na Univerzitetu u Tubingenu promovirao 1955 iz muzikologije i idue godine zavrio studij teologije. Od 1956 evangelik i sveenik u Kaiserslauternu, a 1960 preao u nastavniku slubu. Od 1963 predavao je vjeronauk u Frankfurtu na Majni; od 1970 ivi u Miinchenu. Schnebelova se djela mogu svrstati u nekoliko skupina. U prvoj su Pokuaji (Versuche), nastali 195364. Njihova su zajednika obiljeja: serijelna kompozicijska tehnika, tenja za veoma sloenim ritmikim i metrikim oblikovanjem, akus-tiko iskoritavanje prostora putem meusobno udaljenih iz-vodilaca, solistika uloga dirigenta, instrumentalno tretiranje ljudskog glasa. Druga se skupina sastoji od vokalnog ciklusa D. SCHNEBEL, Das Urteil, st iz partiture fiir stimmen fiir (... missa est), 195969, s karaki tinom redukcijom izvornog teksta i dodavanjem rijei na gim jezicima, nakon ega se nadovezuju instrumentalne Ko predigre (Choralvorspiele). U skupini Projekata (Projekte), 19; verbalno su definirani, ali ne i kompozicijski dovreni radovi skupini Sporedni produkti {Abfalle I-II), 196062 i 1964, nastala od otpadaka veih kompozicija. Posljednja su skupina deli Izvedbe (ModelleAusarbeitungen), 1962, dramske v; za instrumentaliste i vokaliste, u kojima je Sch. realizirao ranije i verbalno definirane koncepte i projekte.
DJELA (navode se prema popisu Schnebelova nakladnika B. Se

SCHNEBEL SCHNEIDER
prirodne pjevake glasove, ostale zvune izvore i publiku, 1959; Glossolalic za govornika i instrumentaliste, 1959-60 i Glossolalie 61 za 34 recitatora i 34 instrumentalista, 1960 61. Abfalle I-II: reactions za 1 instrumentalistu i publiku, 1960 61; visible music I za 1 dirigenta i 1 instrumentalistu, 1960 62; stoj za 3 instrumentalista, od 1964 i Icctiones za 4 recitatora i sluaoce, od 1964. Modelle-Ausarbeitungen: nostalgie (visible music II) za jednog dirigenta, 1962; espressivo (visible music III), muzika drama za jednog izvodioca na instrumentu s tipkama, 1961 63; concert sans orchestre za jednog pijanistu i publiku, 1964; fali +-* out, pasija za jednog vokalistu i publiku, 1965; anschldge ausschldge, scenske varijacije za 3 instrumentalista, 196566. Gehorgange:ki-no, nona muzika za projektore i sluaoce, 196367; MO-NO, Musik zum Lesen, 1969; Horfunk I (Radiophonien),1969 70; Horfunk II (Storung), 1972. SPISI. Knjige: Studien sur Dynamik Arnold Schonbergs (disertacija), 1955; MO-NO, 1969; Mauricio Kagel, 1970; Denkbare Musik, 1972. lanci: Karlheinz Stockhausen, Die reihe, 1958, 4; . . . .Brouillards. Tendenzen bei Debussy, ibid., 1960, 6; Abzvege. Konsequenzen der jiingsten Musik, Neue Musik, 1962; Kommentar zu neuer musik, Collage, 1964; Bericht von neuer Orgelmusik, Festschrift W. Gerstenberg zum 60. Geburtstag, 1964; Das Spdtzuerk als Neue Musik, u monografiji Gustav Mahler, 1966; Om Kagel, Nutida Musik, 1966; Mahlers Spa'tzverk als Neue Musik, Collage, 1966; Sprache als Musik in der Musik, Schweizer Monatshefte, 1966; Geistliche Musik heute, Musik und Kirche, 1967; Muica sacra ohne Tabus, Melos, 1968, 10; Sichtbare Musik, u knjizi Musik auf der Flucht vor sich selbst, 1969; Alta ricerca del tempo liberato, Lo Spettatore musicale, 1970; Auf der Suche nach befreiten Zeit. Versuch uber Schubert, NZFM, 1970; Das angegriffene Material (Zur Gestaltung bei Beethoven), Beethoven 70, 1970; Komposition von Sprachesprachliche Gestaltung der Musik in Adornos Werk, Theodor W. Adorno zum Gedachtnis, 1971; Mauricio Kagel, Humboldt 44, 1971; Erdachte Musik, 1972 i dr. Redigirao i izdao Karlheinz Stockhausen, Tekste zur Neuen Mu s ik (3 sv.), 196371. LIT.: H. Pauli, Fur wen komponieren Sie eigentlich, Frankfurt a/M. 1971. H. Vogt, Neue Musik seit 1945, Stuttgart 1972. E. Karkoschka, Schnebels Musik zum Lesen, Melos. 1974, 6. K. Ko.

297

direktora Fonogramskog arhiva dravnih muzeja u Berlinu, zatim direktor. God.- 1944 nastanio se u Barceloni, u poetku kao osniva i direktor etnomuzikolokog odjela Muzikolokog insti tuta; od 1947 predaje na tamonjem Univerzitetu. God. 195568 predavao etnomuzikologiju na Univerzitetu u Kolnu.
DJELA. KNJIGE: Die Ars nova des 14. Jahrhunderts in Frankreich und Ita lien (disertacija), 1930 (obi. 1931); Geschichte der Mehrstimmigkeil (2 sv.), 1934 35 (II izd. 1964); El Origen musical de los animales-simbolos en la mitologia y la escultura antiguas, 1946; La Danza de espadas y la tarantela, 1948; Consideradones acerca del canto gregoriano, 1949; El Mito de Don Juan, 1951; Candonero de la provincia de Madrid (2 sv.), 1951 -52; Singende Steine. Rhythmus-Studien an drei katalanischen Kreuzgdngen romanischen Stils, 1955. STUDIJE: Der Hochetus, ZFM7, 1928 29; Zur Satztechnik der Notre-Dame-Schule, ibid., 193132; Der Wechsel der Mjdalitatsbestimmung, KMJB, 1935; Ethnologische Musikforschung, u knjizi K. Th. Preuss, Lehrbuch der Volkerkunde, 1937; Uber die Verbreitung afrikanischer Chorformen, Zeitschrift fiir Ethnologie, 1937; Kaukasische Parallelen zur europdisch-mittelalterlichen Mehrstimmigkeit, AML, 1940; Los Cantos de lluvia en Espana. Estudio etnologico y comparativo sobre la ideologia de los ritos de pluviomdgia, Anuario Musical, 1949; Die historischen Grundlagen der musikalischen Symbolik, MF, 1951; Ist die vokale Mehrstimmigkeit eine Schopfung der Altrassen?, AML, 1951; Die Bedeutung der Stimme in den alten Kulturen, Tribus, 1952 53; Les Fondements intellectuels et psychologi-ques du ehant magique , Colloques de Wgimont, 1952; Primitive Music, u knjizi New Oxford Historv of Music, I, 1957; Die musikalischen Grundlagen der Sphd-renharmonie, AFMW, 1960; Klagelieder des Volkes in der Kunstmusik der ita-lienischen Ars nova, AML, 1961; Wurzeln und Aufdnge der abendlandischen Mehrstimmigkeit, kongresni izvjetaj, New York 1961 i dr.

SCHNEEGASS, Cvriacus, njemaki muziki teoretiar (Bufleben kraj Gothe, 5. X 1546 Friedrichroda, 23. X 1597). Sveenik; od 1568 ili 1569 upnik u Tambachu i od 1573 u Freidrichrodi. Muziki teoretiar, pjesnik i kompozitor, svojim je radovima privukao panju muzike javnosti onoga doba.
DJELA. SPISI: Nova & exquisita Monochordi dimensio, 1590; Isagoges Musicae libri duo, tam theoreticae quam Practicae studiosis inseruire iussi, 1591; Isagoges Musicae, non ila pridem in lucem editae, Methodus, 1591; Deutsche Muica fur die Kinier und andere, so nicht sonderlich Latein verstehen, 1592.-Napisao tekstove i melodije za kompozicije J. a Bureka (XV Psalmi Graduum, 1595) i za druge zbirke. Izdao zbirku Geistliche Liedcr und Psalmen fiir einfeltige frome Hertzen zugerichtet, 1597. LIT.: C. Dahlhaus, Cvriacus Schneegass, MGG, XI, 1963.

SCHNEEVOIGT, Georg, finski violonelist i dirigent (Viipuri, 8. XI 1872 Malmo, 28. XI 1947). Uio violonelo u Helsinkiju, Sondershausenu (C. Schroder), Leipzigu (J. Klengel), Bruxellesu, Dresdenu i Beu (R. Fuchs). Nekoliko godina solist filharmonijskoga orkestra i nastavn ik violonela na muzikim kolama u Helsinkiju. Od 1901 iskljuivo dirigira. Djelovao u Rigi, Miinchenu (190408 vodio orkestar Kaim), Kijevu (1908 09)) ponovo u Rigi, Helsinkiju, Stockholmu (1915 24 prvi dirigent simfonijskog orkestra), Oslu (191927), Diisseldorfu (1924 26), Los Angelesu, Malmou (193047 prvi dirigent simfonijskog orkestra) i u Helsinkiju. Stalno angairan za ljetne sezone u Rigi (190114) i Scheveningenu (1918 28). Gostovao u veim evropskim, amerikim i australskim gradovima.
LIT.: N. E. Ringbom, Georg Schnevoigt, MGG, XI, 1963.

SCHNEIDER, Max, njemaki muzikolog (Eisleben, 20. VII 1875 Halle, 5. V 1967). Na Univerzitetu u Leipzigu studirao muzikologiju kod H. Riemanna i H. Kretzschmara, uz to i kompoziciju na Konzervatoriju, kod S. Jadassohna. God. 1897 1901 dirigent Gradskoga kazalita u Halleu i (u ljetnim mjese cima) Theater des \Vestens u Berlinu. Nastavio muzikoloki studij 1901 u Leipzigu, a 1904 otiao sa H. Kretzschmarom u Berlin, gdje je 1907 14 radio u muz ikom odjelu Kraljevske biblio teke. Od 1909 predavao je instrumentaciju i sviranje partitura na Institutu za crkvenu muziku. U Berlinu je 1917 doktorirao. Jo prije toga (1915) postao je Sch. u Breslauu profesor na Univerzitetu i na Institutu za crkvenu muziku. Od 1928 do 1960 bio je profesor na Univerzitetu u Halleu (Saale). Sch. je jedan od najistaknutijih njemakih muzikologa svoje generacije. Najvie se bavio muzikom baroka, posebno obitelju Bach, kojoj je posvetio vie veoma zapaenih studija. Meu nje gove najvrednije rasprave ubraja se disertacija o poecima bassa continua, koja je i do danas ostala temeljnim djelom za proua vanje tog izrazito baroknog muziko -tehnikog postupka.
DJELA: Die alte Choralpassion in der Gegenmart, ZIMG, 1904 05; iehnis der bisher erschienenen Literatur uber J. S. Bach, Bach-Jahrbuch, 1

des Basso continuo und seiner Bezifferung (disertacija),

SCHNEIDER, Artur, historiar umjetnosti (Zagreb, 26. VIII 1879 10. III 1946). Studij historije umjetnosti zavrio 1902 u Beu. Srednjokolski nastavnik, direktor Grafike zbirke Sveuiline knjinice, profesor Univerziteta (od 1922) i direktor Strossmaverove galerije JAZU u Zagrebu. Uz znanstveni rad u svojoj uoj struci bavio se muzikom publicistikom i kritikom. Kao dugogodinji glavni tajnik HGZ u Zagrebu, organizirao u Zagrebu Intimne muzike veeri i nedjeljne Matineje, koncertne priredbe koje su odigrale vanu ulogu u muzikom ivotu grada. Suraivao je u asopisima i dnevnicima (Savremenik, Prosvjeta, Hrvatska smotra, Sv. Cedlija, Obzor, Narodne novine, Jutarnji list i dr.), a u mladim se danima ogleda o i kao knjievnik. Od njegovih radova s muzikog podruja najvanija je opsena bio grafija hrvatskog violiniste i kompozitora I. M. Jarnovia.
DJELA (izbor): Oprema opere, Hrvatska prosvjeta, 1916; Jedna stara francuska balada u Hrvatskom Zagorju, Sv. C, 1924; Najstarije zapisano kolo na jednom bakrorezu niirnberkog bakroresca 3. G. Puschnera, ibid., 1926; Neostvaren boravak Beethovenov u Hrvatskoj, ibid., 1942; Ivan Mane Jarnovi, hrvatski gusla -virtuoz i skladatelj 18. stoljea, ibid., 1943 (separat obj. HGZ, 1944). K. Ko.

1931; Zum Weihnachtsoratormm von H. Schutz, Spomenica Th. Kroyeru, 1933; Beitrage zu einer Anleitung Clavichord und embalo zu spielen, 1934; Ein Braun.. i _ _ . - ____ T7 _______ / _ . _ - * . ' -7 __._ J ___ < *_ * -. .-y -n c * _____ - - ___ . : ___ \ t c? ICC*.* * _____ -* n**O .

Z^. j

heimom ureivao 191216 Miscellanea musicae bio-bibliographica; 1918 27 urednik asopisa Archiv fiir Musikivissenschafl; 1934 35 ureivao Zeitschrift fiir Musikzvissenschaft; od 1935 Beitrage zur Musikforschung; 1948 61 su urednik asopisa Die Musikforschung; 194852 ureivao Bach-Jahrbuch-^-~o& 1955 sa R. Steglichom ureivao novo izd. cjelokupnih djela G. F. Handela (Hallische Hdndelausgabe) i Handel-Jahrbuch. U njegovu ast objavljene su dvije spomenice: 1935 (red. H. J. Zingel) i 1955 (red. W. Vetter). LIT.: G. Schweizer, Max Schneider, ZFM, 1950. W. Vetter, Max Schneider, MF, 1955. R. Schaal, Max Schneider, MGG, XI, 1963. J. As.

SCHNEIDER, Bernhard -> Krazoc, Bjarnat SCHNEIDER, Louis, francuski muziki pisac (Lyon, 23. VI 1861Grenoble, 21. VIII 1934). Kritiar vie asopisa i listova (La Paix, Gaulois, New York Herald, Revue de France).
DJELA: Schumann (sa M. Marechalom), 1905; Massenet, 1908 (II izd. 1926); Claudio Monteverdi, 1921; Offenbach, 1923; Les Maitres de Voperette francaise (2 sv.): I, J. Offenbach, 1923 i II, Herve, Ch. Lecocq, 1924; Une Heure de tnusique avec Offenbach, 1930; Une Heure de musique avec Lecocq, 1930; Une Heure de musique avec Saint-Sae'ns, 1930; Une Heure de musique avec Chopin, 1930; humoristike muzike kronike (pod pseud. Le Pompier de service).

SCHNEIDER, Urs Peter, vicarski kompozitor (St. Gal len, 16. V 1939). Kompoziciju i klavir studirao na Konzervatoriju u Bernu (S. Veress, W. Lang), na Visokoj muzikoj koli u Kolnu (K. Stockhausen, B. Seidlhofer), na Muzikoj akademiji u Beu i na ljetnim teajevima u Darmstadtu. Od 1966 predaje klavir na Konzervatoriju u Bernu i od 1968 vodi ansambl Neue Horizonte. Koncertni pijanist, u svojim kompozicijama oitovao se kao pristalica avangardnih stremljenja.
DJELA (izbor): 20 Situationen za 1 do 4 izvodioca na razliitim izvorima zvuka, 1960-69; Babel za 1 do 13 izvodioca, 1961 67; Kreuze za ksilofon, klavir, flautu i orgulje, 1964 67; Abendfiillendes za 4 optika i 4 akustika izvora, 1966 69; Kirchtveih, 1964 71; Auf Anhieb za 15 gudaa, 1968; Umkehr za orkestar i elektronske instrumente, 1969 70; Handzverk za jednoga pijanistu, 1970. LIT.: K. Keller, Theatralische Aspekte in der Musik von Urs Peter Schneider, Dissonanz, 1970, 1. R. Oehlschlagel, Urs Peter Schneider ein Schweizer Kagel, Neue Musikzeitung, 1970, 2 3.

SCHNEIDER, Marius, njemaki muzikolog (Hagenau, Alzacija, 1. VII 1903 ). Muzikologiju studirao u Strasbourgu, Parizu i Berlinu, gdje je 1930 doktorirao. God. 1932 34 zamjenik

298

SCHNEIDER SCHNITGER
SCHNELLER (njem. schnell brz), u instrumentalnoj XVIII st. melodijski ukras srodan, a esto i identian s -> trillerom. Sastoji se u jednokratnoj ili viekratnoj izmjeni nog tona s njegovom gornjom sekundom (malom ili vel SCHNERICH, Alfred, austrijski muzikolog (Treviso, 1859Be, 29. IV 1944). Studirao u Beu povijest umjetnost movirao 1888. God. 18891923 vodio Odjel za umjetnost i kologiju Beke sveuiline biblioteke. Prouavao je crkvenu r XVIII i XIX st., te stvaranje J. Havdna.
DJELA: Der Messentypus von Haydn bis Schubert, 1892 (1909 pi pod naslovom Messe und Reguiem seit Haydn und Mozari); Die Frage form der katholischen Kirchenmusik, 1901; Unsere Kirchenmusik und P. AJ I91 I; Das niedero'sterreichische Zeit und Lokalkolorit bei Mozart und 1914; Geschichte der Alusik in Wien und Niederosterreich, 1921; Jos. Ha. seine Sendung, 1922; J. Haydn. Leben und IVirken des grossen Meisten Die liturgische Tonkunst, 1927. Obj. Mozartov rekvijem u faksimilu od 1924 izdavao zbirku Denkmaler liturgischer Tonkunst.

SCHNEIDER, Wilhelm, njemaki muziki teoretiar i orgu lja (Neudorf kraj Annaberga, Saska, 21. VII 1783Merseburg, 9. X 1843). Muziko obrazovanje stekao u Annabergu i Leipzigu. Od 1807 orgulja u Zschopauu, a od 1823 u Merseburgu, gdje je uz to bio muziki direktor i nastavnik pjevanja na gimnaziji. U svojim se spisima zauzimao za unapreenje tehnike sviranja na orguljama.
DJELA: Was kat der Orgelspieler beim Gottesdienst zu beobachtcn, 1823; Lehrbuch, das Orgelspiel kennen, erhalten, beurteilen und verbessern zu lernen, 1823; Lehrbuch, das Orgehmrk nach allen seinen Theilen kennen, erhalten, seinen Bau gehorig beurtheilen und kleine Fehler verbessern zu lernen, 1823; Gesanglehre fiir Land- und Burgerschulen, 1825; Ausmahl von Choralvorspielen fiir die gevjohnlichen Dur- und Molltone mit beigefiigter Bemerkung des Registerzuges . . . aus der Sammlung der besten dlteren und neuen Kompo nislen, 1825; Musikalisches Hiilfsbuch beim Kirchendienst, zundchsl fiir Landschullehrer, Organisten und Cantoren, 1826; Anzveisung zu Choralvorspielen mit eingewebter Melodie fiir verschiedene Formen, in 50 Vorspielen iiber 90 der gangbarsten Kirchenmelodien, 1829; Ausfiihrliche Beschreibung der Dom-Orgel zu .Merseburg, nebst eines Planes, 1829; Choralkenntnis nebst Regeln und Beispielen zu richtigem Vortrag des Altar-Gesangs, 1832; Instruktiver Wegweiser zur Prdludirkunst fiir angehende Orgelspieler, 1833; Musikalisches Fiihrer fiir diejenigen, welche den Weg zum Schulfach betreten und sich auf dasselbe vorbereiten zvollen, 1835; Historisch-technisehe Beschreibung der musikalischen Instrumenten, ihres Alicrs, Tonumfanges und Baues, ihrer Erfinder, Verbesserer, Virtuosen und Schulen, 1834; Musikalische Grammatik oder Handbuch zum Selbsstudium musikalischer Theorie, in zvelehem das Logier'sche System teilzueise mit dem friiheren zvieckgemass verbunden ist, 1834; Das Moduliren oder leicht fassliche Anzveisung durch einen einzigen Accord schnell und naturlich in die na~ hen und entferntesten Tonarten auszu-VJeichen, 1835; Die Orgelregister, deren Enstehung, Name, Behandlung, Beniit-zung und Mischung, 1835. LIT.: D. Hartwig, Wilhelm Schneider, MGG, XI, 1963.

SCHNEIDERHAN, Wolfgang Eduard, austrijski violinist (Be, 28. V 1915 ). Uio kod O. evika u Piseku i kod J. Winklera u Beu. God. 193337 koncertni majstor Bekih simfoniara, a 193748 Bekih filharmoniara. God. 193948 predavao violinu na bekoj Dravnoj muzikoj akademiji, a 193856 na ljetnim teajevima u Mozarteumu u Salzburgu. Od W. E. SCHNEIDERHAN 1949 dri ljetne majstorske teajeve u Luzernu, gdje je 1956 sa R. Baumgartnerom osnovao komorni orkestar Festival Strings Lucerne. God. 193751 koncertira s vlastitim gudakim kvartetom, 194960 sudjeluje u klavirskom triju sa E. Fischerom i E. Mainardijem. Koncertirao u Evropi, SAD, Kanadi, Indiji i Australiji.
LIT.: A. Fassbind, Wolfgang Schneiderhan Irmgard Seefried, eine Kiinstler- und Lebensgemeinschaft, Bern, Stuttgart i Wien 1960. R. Federhofer-Konigs, Wolfgang Eduard Schneiderhan, MGG, XI, 1963.

SCHNEIDER-TRNAVSKtf, Mikula, slovaki kompozitor (Trnava, 24. V 1881 Bratislava, 28. V1958). Studirao na Konzervatoriju u Budimpeti (H Koes-sler), u Beu (H. Gradener) i Pragu (K. Stecker, J. Klika). Zborovoa u Velikom Beke-reku, od 1909 dirigent katedralnog zbora u Trnavi. Bavio se i poduavanjem te je od 1918 neko vrijeme bio i inspektor muzikih kola u Slovakoj. Najistaknutiji kompozitor u generaciji slovakih kasnih romantiara. Znatnu umjetniku i nacionalnu ulogu odigrale su ve od poetka stoljea njegove pjesme od kojih su mnoge postale veoma popularne.
fonija, 1956; simfonijska pjesma Pri-binov sl'ub, 1933; Veselohernd predoh-ra, 1930; Dumka a tanec, 1909; Valcer, 1930; 2 koranice, 1949 i 1953. Humoreska za gudaki kvartet, 1930; sonata za violinu i klavir, 1904. Slovenska sonatina za klavir, 1938. Opereta Bellarosa, 1941. VOKALNA: zborovi. Ciklusi soloM. SCHNEIDER-TRNAVSK? pjesama: Drobne kvety, 1907; Slzy aiismevv, 1912; Zo srdea, 1921; Plesne 0 malke,1950. CRKVENA: 24 mise; 4 rekvijema; offertoriji; moteti. Obradbe slovakih narodnih pjesama. LIT.: Z. Bokesovd, Mikula Schneider -Trnavsky, Bratislava 1952. J. amko, Vyzna m tvorbv M. Schneidera-Trnavskeho, Bratislava 1957. Isti, Mikula Schneider - Trnavsky, ivot a dielo, Bratislava 1963. Isti, Mikula Schneider -Trnavsky, Bratislava 1965.

DJELA. ORKESTRALNA: sim-

SCHNITGER (Schnitker), Arp, njemaki graditelj c (Schmalenfleth, Oldenburg, 2. VII 1648 Hamburg-Neuer pokopan 28. VII 1719). Izuio stolarski zanat kod svog oca, a ljarski u radionici svog roaka Berendta Hussa u Gliickstadtu stein). God. 1679 nastanio se u Neuenfeldeu (predgrae Ha: ga), a 1682 preselio u Hamburg gdje je uskoro izgradio dva vf stvena djela: orgulje u crkvi St. Nicolai (dovrene 1687) sa 6' stara i 4 manuala i do danas sauvane orgulje u crkvi St.Jakobi 93) sa 60 registara (na tim je orguljama svirao 1720 J. S. ] Za hamburke je crkve osim toga izradio jo dvadesetak orgul todobno se krug njegove orguljarske djelatnosti irio sve da sjevernoj Njemakoj i inozemstvu. Nakon to je konstruirao lje za kapelu dvorca u Charlottenburgu, 1706, imenovan je pr dvorskim graditeljem orgulja. U njegovoj su se radionici izn instrumenti i za Englesku, panjolsku, Portugal i Rusiju. U s se moe utvrditi oko 160 Schnitgerovih radova, najvie po sjei Njemakoj i Nizozemskoj. Vanije su mu jo orgulje: u crkvi St geri u Nordenu (Frizija) sa 46 registara (168688); u crkvi i hannis u Magdeburgu sa 62 registra (168995); u katedrali \ menu sa 50 registara (169398); u Akerkuu Groningenu sa gistra (169497) j u crkvi St. Stephani u Bremenu sa 42 re (169598); u katedrali u Liibecku sa 45 registara (168699): kvi St. Ulrich u Magdeburgu sa 49 registara (1698-1700); u St. Petri u Buxtehudeu sa 36 registara (16991701); u St. i toris u Clausthal-Zellerfeldu sa 55 registara (16991702); u demiekerku u Groningenu sa 33 registra (170002); u crkvi S kolai u Berlinu sa 40 registara (170608); u Martinikerku u S: (Frizija) sa 36 registara (171011) i u crkvi St. Michaelis u '. burgu sa 52 registra (171215). Sch. je doveo do vrhunca sjevernonjemako orguljarsko un baroka. Njegov tip orgulja plod je razvoja kojemu su dali smjer stori brabantske kole, pa obitelji Scherer i Fritzsche. Vei Se gerovi instrumenti posjeduju i do pet korpusa (s odgovarajuin vijaturama): glavni (Hauptmerk), pa leni (Ruckpositiv), j (Oberzverk), prsni (Brustzverk) i pedal. Svoje je suvremenike nadmaio vanredno smiljeno izvedenom dispozicijom djela, cipali (od 32' do 1') su mu snani i plemeniti, flaute zvukovne noline i pune, a jezinjaci vrlo karakteristinih boja. Mnogob mjeanice daju zvuku njegovih orgulja svijetli, srebrni sjaj. I ito kombiniranje svih tih registara omoguio je Sch. posel svojom vjetinom menzuriranja koja se temelji na promjeni menzurama: istovrsne svirale su, ovisno o poloaju u dispo svaki put drukije oblikovane. Kuite njegovih instrumenat; samo grandiozna fasada nego sutitrajui rezonator zvuka. Sch. je odgojio priblino 40 uenika koji su dalje nastavili n vu tradiciju. Njegovi su sinovi takoer bili orguljari: Johann < (Jiirgen; 1690poslije 1734) i Franz Caspar (16931729) pr su, nakon oeve smrti (1719), radionicu u Zvrolle u Nizozen gdje su izgradili nekoliko vrijednih instrumenata. Poslije s Franza Caspara njegova se udova vjenala s orguljarem Albi Antoniusom Hinschom koji je poduzee prenio u Groningen vodio sa Franzom Casparom Schniigerom mladim. Radioni Groningenu postojala je sve do 1863.
LIT.: S. Meijer, Bijdragen tot het gesehiedenis van het orgelmaken, cilia, 1853 54 (novi otisak obj. C. Edskes u Het Orgel, 1958 59). W. Die Orgel im Dom zu Lubeck, Lubeck 1923. P. Rubardt, Arp Schr Bericht iiber die dritte Tagung fttr deutsche Orgelkunst, Kassel 1928. Mehrkens, Die Schnitger-Orgel in der Hauptkirche St. Jacobi zu Ham Kassel 1930. G. Fock, Aus den Akten der Schnitgerorgel zu Charlotten Musik und Kirche, 1931. F. Piersig, Die Orgeln der Bremischen Stadtki im 17. und 18. Jahrhundert, Bremisches Jahrbuch, 1935- G. Fock, Arp Se gers Beziehungen zu Neuenfelde, u djelu 900 Jahre Neuenfelde, Han 1959. Isti, Zur Geschichte der Schnitgerorgel in St. Jakobi in Ham Festschrift aus Anlass der Wiederweihe, Hamburg 1961. W. Kauft Die Orgeln des alten Herzogtums Oldenburg, Oldenburg 1962. G. Arp Schnitger, MGG, XI, 1963. Isti, Der historisehe Orgelbau im KO gebiet zwischen Hamburg und Groningen, Acta organologica, I, 1967. A. Schnitger en zijn werk in het Groningerland, Groningen 1969. I. A

SCHNOOR SCHOECK
SCHNOOR, Hans, njemaki muzikolog (Neumiinster, Kiel, 4. X 1893 Bielefeld 15. I 1976). Studirao u enevi i Leip zigu (H. Riemann, A. Schering); doktorirao 1919. Nastavnik Konzervatorija i 194549 kustos Weberova arhiva u Dresdenu. God. 1949 preselio se u Bielefeld. Posebno se bavio studijem djela C. M. Webera. Muziki kritiar listova Dresner 'Anzeiger (192645) i IVestfalenblatt (Bielefeld, od 1949).
DJELA: Das Buxhcimer Orgelbuch (disertacija), 1919 (djelomino obj. u ZFMW, 1921 22); Die Musik der germanischen Volker im XIX und XX Jahrhundert, 1929; Oratorien und tveltliche Chormerke, u Fiihrer durchden Konzertsaal H. Kretzschmara, V prer. izd., 1939; IVeber auf dem Welttheater, 1942; Weber, ein Lebensbild aus Dresner Sicht, 1947; Dresden 400 Jahve deutsche Musikkultur, 1948; Kldnge und Gestalten, 1951; Geschichte der Musik, 1953; Weber: Gestalt und Schopfung, 1953; Oper, Operetle, Konzert, 1955 (IH izd. 1970); W. Furtwangler, 1957; Harmonie und Chaos, 1962; Die Stunde dcs Rosenkavaliers. Dreihundert Jahre Dresner Oper, 1968; Rororo-Musikfiihrer. Oper, Operette Musical, Konzert, 1969. Izdao Deutsche Musiker-Briefc, Berichte, Urkunden (sa K. Amelnom), 1956.

299

Komponirao je sonate za klavir solo i za druge instrumente s klavirom, ali uvijek s razraenom klavirskom dionicom. Kasnije proiruje sastav, pa uz sonate za violinu i klavir pie trija i kvar tete, u kojima sve vie osamostaljuje dionicu violonela. Schobertova su djela zapravo klavirske sonate, u kojima gudaki instrumenti slue kao dopuna, na to upuuje i oznaka ad libitum. Sch. je utjecao na mladog Mozarta, ija su prva etiri koncerta za klavir (K. V. 37; 39) 4 -i 41) studije na njegove sonate.
' DJELA: 6 simfonija za e mbalo uz pratnju violine i 2 roga ad libitum, 3 kao op. 9 i 3 op. 10; 5 k oncerata za embalo uz instrumentalni ansa mbl: op. 11, 12, 13, 15 i 18; 3 sonate za embalo, 2 violine i violonelo, op. 7; 3 so nate za embalo, violinu i bas ad lit). , op. 6; 31 sonata za embalo uz pratnju violine ad libitum: po 2 op. 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 19; 6 op. 14; po 4 op. 16 i 17 te 3 op. 20. Opera buffa Le Garde-chasse et le braconnicr, 1765. NOVA IZD.: izbor obj. H. Riemann (DDT, 1909 i 1914); 6 simfonija obj. G. Becking {Das Erbe deutscher Musik, 1960); 1 simfoniju obj. W. Georgii (Musik aus alter Zeit, 1954); 1 sonatu za embalo, 2 violine i bas obj. H. v. Da meck; po 1 sonatu za embalo, violinu i bas obj. M. Schumacher (Nagels -Musik- Archiv, 1937) i A. Karsch (ibid., 1958); 2 sonate za embalo i violinu obj. E. Reeser (1939). LIT.: G. de Saint-Foix, J. Schobert, RM, 1922. K. Schalscha, Zur Wiirdigung Schoberts (disertacija), Munchen 1923. H. T. David, Johann Schobert als Sonatenkomponist, Kassel 1928. K. A. Fischer, Schobert und Schubart, ZFMW, 1934. E. Reeser, Johann (Jean) Schobert, MGG, XII, 1965.

SCHNORR VON CAROLSFELD, i. Ludvvig, njemaki pjeva, tenor (Munchen, 2. VII 1836 Dresden, 21. VII 1865). Uio kod J. Otta u Dresdenu, na Konzervatoriju u Leipzigu i kod E. Devrienta u Karlsruheu, gdje je 1854 primio prvi angaman. Od 1860 bio je solist Dresdenske opere. Bio je jedan od najboljih interpreta Wagnerovih junaka. 2. Malvina (rod. Garrigues), pjevaica, sopran (Kobenhavn, 7. XII 1825 Karlsruhe, 8. II 1904). ena Ludwiga; studirala u Parizu kod M. Garcie. Pjevala u razliitim njemakim gradovima. Istakla se osobito u Wagnerovim operama kao partnerica svoga mua s kojim je nastupila i na praizvedbi Tristana i Izolde. Nakon muevljeve smrti bavila se u Braunschweigu i Karlsruheu pedagokim radom.
LIT.: R. Wagner, Meine Erinnerungen an Schnorr von Carolsfeld, Gesamtausgabe der Schriften und Dichtungen, VIII, Leipzig 1871 89 (V izd. 1911). C. H. N. Garrigues, Ein ideales Sangerpaar, Kobenhavn 1937. R. Sietz, Ludwig i Malvina Schnorr von Carolsfeld, MGG, XI, 1963.

SCHNYDER VON WARTENSEE, Franz Xaver, vicarski kompozitor (Luzern, 18. IV 1786'Frankfurt na Majni, 27. VIII 1868). Muziku uio u Beu kod J. Ch. Kienlena. Nastavnik na Pestalozzij evu institutu u Yverdonu i od 1817 muziki pedagog u Frankfurtu na Majni, gdje je 1828 osnovao pjevako drutvo Liederkranz. God. 1847 utemeljio zakladu za unapreivanje umjetnikog i znanstvenog rada, koja postoji jo i danas. Svestrano obrazovan, bavio se i filozofijom, estetikom i prirodnim znanostima; bio je i muziki kritiar. Sch. ide u red najznatnijih kompozitora vicarske muzike prolosti. Vrstan kontrapunktiar i umjetnik bujne mate ostavio je niz vrijednih solo-pjesama, u kojima je pokazao osobiti smisao za psiholoku karakterizaciju; njegove su opere bliske Mozartu i Cherubiniju, a odlikuju se majstorskom instrumentacijom. Prijatelj J. G. Nagelija, Ch. Kavsera i J. Gersbacha uivao je veliki ugled i kao
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, 1813 (prer. 1822); II, Erinnerung an Haydn, 1835; III, Sytnphonie militaire, 1848 i IV, u C-duru. Simfonija za 2 violine, violu, bas i 8 djejih instrumenata, 1868; koncert za 2 klarineta, 1819; Proteus oder verdndertes Thema za klavir i janjiarsku muziku, 1812; uvertira, 1818. KOMORNA: fantazija Der durch Musik ubermmdme Wiitrich za glas harmoniku i gudaki kvartet; sonata za violinu i klavir, 1825. KLAVIRSKA: 2 sonate, 1814 15; invencije; kanoni; fuge; kadence za Mozartove i Beethovenove klavirske koncerte. DRAMSKA. Opere: Ubaldo, 1811; Estelle oder leichter Sinn und Liebesnacht, 1825 i Fortunat mit dem Sdckel und IViinschhullein, 1831. Opereta HeimU'eh und Heimkehr, 1855. VOKALNA: Pestalozzi-Kantate, 1817; Preussenlied za sole, zbor i orkestar. Za muki zbor i orkestar: Die Mordnacht von Luzern, 1811 i Zeit und Ewigkeit (Klopstock), 1838. Muki zborovi: Sechs Gedichte von Goethe, 1829; Zwolf Schzueizerlieder, 1833; Acht Lieder, 1844; Drei Trinkchb're, 1855; Das deutsche Lied, 1856 i dr.; mjeoviti zborovi. Solo-pjesme: Die Uhlandschen Lieder, 1817; Acht deutsche Gesdnge, 1823; Geistliche Lieder nach Novalis, 1823 27; Blume der Ergebung i dr. SPISI: Worte zum Andenken an Beethoven, 1827; Aesthetische Betrachtungen iiber die Schopfung von Joseph Haydn, 1861; Aesthetische Betracktungen iiber die Jahreszeiten von Joseph Haydn, 1861; prirunik Formenlehre der Instrumentalmusik (red. njegov uenik B. Widmann), 1862. Nekoliko autobiografskih lanaka i skica. NOVA IZD.: Symphonie militaire obj. O. P. Schneider (1963); 3 klavirska stavka W. Frey i W. Schuh (Schiveizer Klaviermusik aus der Zeit der Klassik und Romantik, 1937; II izd. 1957); operu Fortunat red. i obj. P. O. Schneider i M. Terpis (1941); 4 pjesme iz ciklusa Sechs Gedichte von Goethe obj. s tekstom na njem. i franc. P. O. Schneider; Die Uhlandischen Lieder W. Schuh (1940). Po jedine autobiografske lanke obj. G. Weber (SMZ, 1884), H. Weber (1887; skraeno H. Hesse, 1920) i W. Schuh (1940). Izbor pisama obj. B. Widmann (1869), W. Schuh (1940), P. O. Schneider (1941, 1955 i 1962) i H. P. Schanzlin (1962). LIT.: Ph. Spitta, F. X. Schnvder von Wartensee, Musikgeschichtliche Aufsatze, Leipzig 1894. H. Scherchen, Ein Schweizer Musiker, F. X. Schnvder von Wartensee, Die Tat, 1939. W. Schuh, F. X. Schnyder von Wartensee und Th. Frohlich als Liederkomponisten, Neue Zuricher Zeitung, 1940. P. O. Schneider, Franz Xaver Schnvder von Wartensee, MGG, XI, 1963. M. Kun.

SCHOCK, Rudolf, njemaki pjeva, tenor (Duisburg, 4. IX 1915). Pjevaku karijeru zapoeo 1933 kao lan opernog zbora u Duisburgu;prvi solistiki angaman imao 1937-40 u Braunschweigu. Nakon prekida 194045 nastavio karijeru u Hannoveru, a 1946 postao lan Dravne opere u Berlinu. U to vrijeme zapoinju njegove turneje i veliki uspjesi na londonskom Covent Gardenu i 1949 u Australiji. Od 1948 nastupao je na festivalu u Salzburgu, od 1952 na festivalu u Edinburghu i od 1959 na Sveanim igrama u Bavreu thu. U meuvremenu, od 1951 lan je Dravne opere u Beu i istodobno stalni gost Njemake opere na Rajni i Dravnih opera u Miinchenu i Hamburgu. Najveu je popularnost Sch. stekao muzikim filmovima Du bist die Welt fiir mich, Die Stimme der Sehnsucht, Der frohliche Wanderer i Schon ist die Welt. Tenor blistavih visina i profinjene izraajnosti, Sch. se podjednako istakao u operi i opereti, kao interpret Lieda i zabavnih melodija. Njegove su najvee kreaci je bile Walther (Wagner, Majstori pjevai) i Tamino (Mozart, arobna frula). Snimio je veliki broj gramofonskih ploa. SCHOECK, Othmar, vicarski kompozitor i dirigent (Brun nen, 1. IX 1886 Ziirich, 8. III 1957). Dvije godine uio na Kon zervatoriju u Ziirichu (F. Niggli, R. Freund), zatim jednu godinu na Konzervatoriju u Leipzigu (kod M. Regera). God. 1909 15 u Ziirichu zborovoa mukog zbora Aussersihl, a 191117 vodio je tamonje Uiteljsko pjevako drutvo. Od 1917 do 1944 ravnao je simfonijskim koncertima u St. Gallenu. Sch. je jedan od najistaknutijih predstavnika novije vicarske muzike. U prvom razdoblju teite je njegova stvaranja na solo -pjesmi (op. 215); u drugom razdoblju vie ga privlai muziko kazalite. Sch. je svakako najdarovitiji vicarski autor solo -pjesama. Napisao ih je oko 380, i to na Goetheove, Eichendorffove, Uhlandove, Hebbelove, Spittelerove, Dehmelove, Kellerove, Lenauove, Morikeove stihove kao i na tekstove drugih pjesnika. U biti kasni romantik, Sch. stvara u poetku djelomice pod utjecajem H. Wolfa; pri tome zadrava gotovo schubertov sku toplinu i usrdnost izraza. Kasnije je u svojim pjesmama suzdrano opor i zakopan. Izraajno -sadrajni raspon Schoeckovih pjesama ve oma je velik, a snaga izraza poiva katkada na neobino jakom ekonomiziranju sredstvima. Sklad izmeu teksta i muzike o stvaruje Sch. neobino uspjeno, posebno snagom doivljavanja pjesnikove rijei. U vrhunce Schoeckove umjetnosti na podruju solopjesme ubrajaju se ciklusi Elegie, Wandsbecker-Liederbuch i Das holde Bescheiden. Vrijedan je i Scho:ckov doprinos vi carskoj muzikoj pozornici. Njegova moda najuspjelija opera je Penthesilea (prema Kleistu), djelo zgusnute dramske napetosti, koja nalazi muziki odraz u smjelosti harmonijskih spletova i grandioznosti orkestracije.
DJELA. ORKESTRALNA. Koncerti: za violinu (quasi una Fantasia) u Bduru op. 21, 1911 12; za violonelo i gudae u A -duru op.6l, 1947 (izv. 1951) te za rog i gudae op. 65, 1951. Uvertira Ratcliff, 1908; suita u As-duru za gudaki orkestar, 1945; serenada za mali orkestar, 1907; pastoralna idila Sommernacht za gudaki orkestar, 1945; Festlicher Hymnus, 1950. KOMORNA. Dva gudaka kvarteta; I, u D -duru op. 23, 1912 13 i II u C-duru op. 37, 1923. Tri sonate za violinu i klavir; I, 1908, II, op. 16, 1909 i III op. 46, 1931; sonata za violonelo i klavir, 1956; sonata za bas-klarinet i klavir op. 41, 1928. Klavirske kompozicije: Consolation und Toccata op. 29, 1919 20; Ritornellen und Fughetten op. 68, 1954. DRAMSKA. Opere: komina opera Don Ranudo de Coiibrados, 1919; Venus, 1922; Penthesilea, 1927 (prer. 1942); Massimila; oni, 1937; Schloss Durande, 1943. Scenska i pantomima Das Wandbild, 1921, igrokaz Erwin und Elmire, 1916; scenska kantata Vom Fischer un syner Frul 1930. VOKALNA: Eichendorjf-Kantate, 1933; Der Postillon za tenor, muki zbor i orkestar, 1909; Dithyrnmbe za dvostruki zbor i orkestar, 1911; Wegelied za muki zbor i orkestar, 1913; Trommelschldge za mjeoviti zbor i orkestar, 1915; Fiir ein Gesangsfest im Fruhling za muki zbor i orkestar, 1942; Vision za muki zbor, gudaki orkestar , trublju, 3 trombona i udaraljke, 1949. Zborovi a cappella. Ciklusi pjesama za glas i orkestar: Elegie, 1022 23; Lebendig begraben, 1926; Befreite Sehnsucht, 1952 i Nachhall, 1955. Ciklusi za glas i mali komorni sastav: Gaselen, 1923; Wanderspruche, 1928 i Notturno, 1921 33. Oko

SCHOBERT, Johann (Jean), njemaki embalist i kompo zitor (leska?, oko 1740 Pariz, 28. VIII 1767). Od 1760 dvorski embalist princa Contija u Parizu; umro je od otrovanja glji vama (zajedno sa enom, djetetom i etiri prijatelja). Utemeljitelj komorne muzike s klavirom i proslavljeni embalist parikih salona, Sch. je po stilu svojih kompozicija bio vrlo blizak J. V. A. Stamitzu, iako nije poznato da je imao neke veze s Mannheimom.

300

SCHOECK SCHOLZ
nju ubrzo prodire i svjetovna muzika te kola prerasta u superieure de musigue i postepeno dobiva meunarodno znai Gregorijansko pjevanje, renesansna polifonija, sviranje orgi kompozicija ostali su, meutim, do danas sredinje disci u nastavi te kole. Ustanove (zborovi ili kole) s nazivom s. c. postoje i u r drugim gradovima (New York, Basel). One preteno nj staru duhovnu muziku.
LIT.: F. X. Haberl, Die rdmische Schola Cantorum und die papsi KapellsSnger bis zur Mitte des 16. Jahrhunderts, Regensburg 1887 i I 1888. R. Casimiri, Cantantibus organis, Roma 1924. H. Hucke, Die tion des Gregorianischen Gesangs in der romischen Schola Cantorum, Iz II meunarodnog kongresa za katoliku crkvenu muziku, Wien 1954. Smits van Waesbcrghc, Neues iiber die Schola Cantorum, ibid., 1954. M. j

30 solo-pjesama za glas i klavir: op. 2 15, 17, 19, 20, 24, 30 35, 44, 51 te ciklusi Wanderung im Gebirge op. 45, 1930; Wandsbecker~Liederbuch op. 52, 1936 37; Unter Sternen op. 54, 1941 42; Spielmannszueisen op. 56, 1955; Der Sanger op. 57, 1944; Das stille Leuchten op. 60, 1946; Das holde Bescheiden op. 62, 1948. Popis djela do 1937 obj. W. Schuh (O. Schoeck, Verzeichnis samtlicher Werke, 1937; nastavak popisa u SMZ, 1948, 5). Tematski popis izdao W. Vogel (Zurich 1956). Spomenicu o 50-tom roendanu kompozitora uredio W. Schuh, 1936. LIT.: E. Isler, Fiihrer durch Penthesilea, Zurich 1928. W. Schuh, Der harmonische Stil O. Schoecks, Neue Musik-Zeitung, 1928. H. Corrodi, Othmar Schoeck, Frauenfel d 1931 (pro. izdanja 1936 i 1956). W. Schuh, Othmar Schoeck, Zurich 1934. A. Honegger, Souvenirs sur Othmar Schoeck, SMZ, 1946. W. Vogel, Wesenszuge von Othmar Schoecks Liedkunst, Zurich 1950. H. Corrodi, Othmar Schoeck's Songs, Music and Letters, 1948. Isti, Othmar Schoeck. Ein Riickblick auf sein SchaiTen, SMZ, 1950, 5. O. Fries, Schoeck als Opernkomponist, SMZ, 1957, 4. Othmar Schoeck im Wort. Ausserungen des Komponisten mit einer Auswahl zeitgenossischer Bekenntnisse, St. Gallen 1957. W. Schuh, Othmar Schoeck, MGG, XII, 1965. W. Vogel, Othmar Schoeck in Gespra'ch, Zurich 1965. H. Vogt, Othmar Schoeck Lebendig begraben, SMZ, 1966. SMZ posvetila je 1931, 1943, 1946 i 1956 posebne brojeve O. Schoecku. J. As.

SCHOEMAKER, Maurice, belgijski kompozitor (Anderlecht, Bruxelles, 27. XII 1890 Etterbeek, Bruxelles, 24. VIII 1964). Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu (Th. Ysaye, M. Brusselmans, M. Lunssens, P. Gilson). Ugledni flamanski kompozitor, lan i sa M. Pootom i drugima jedan od utemeljitelja (1925) skupine De Synthetisten (Les Synthetisles) koja se orijentirala prema suvremenom muzikom izrazu. U svojim djelima primje njivao elemente flamanske narodne melodike.
DJELA. ORKESTRALNA: simfo nija , 1946; Symphonie de chambre, 1929; Symphonie breve, 1938; simfonijske pjesme Feu d'artifice, 1924, Legende de Sire Halezvi/n, 1930 i Medee la tnagicienne, 1936; koncert za fagot, 1947; Recit, Aria et Final za violinu i orkestar, 1920; Romance za violonelo i orkestar, 1920; Piece concertante za trombon i orkestar, 1939; varijacije za rog i orkestar, 1941; Ouverture romane, 1947; Petite suite dans le style rococo, 1936; Vlaamse rapsodie, 1931; Variaties op een volkslicd, 1937; Scenes espagnoles, 1943; Twee Vlaamie dansen, 1944 i dr, KOMORNA: gudaki kvartet, 1945; klavirski trio, 1934; Suite champetre za obou, klarinet i fagot, 1940; sonata za violonelo solo, 1940; Sonate du souvenir za violonelo i klavir, 1953; Morceuu de concert za trublju i klavir, 1949 i dr. Klavirske kompozicije (sonata, 1935). Piece heroique za orgulje, 1937. DRAMSKA: opera Szvane, 1933; muzika bajka Arc-en-ciel, 1937; komina opera De Toverviool, 1954. Baleti Breughel, 1928 i Pan, 1937. Scenska muzika. Trois poemes za sopran, klavir i violinu, 1938; solopjesme na flamanske i francuske tekstove. LIT.: M. Boereboom, Maurice Schoemaker, MGG, XII, 1965.

SCHOLES, Percy Alfred, engleski muzikolog (L 24. VII 1877 Vevey, vicarska, 31. VII 1958). Studira univerzitetima u Oxfordu, Cambridgeu i Londonu. Do crkveni orgulja, zatim nastavnik na univerzitetima u j chesteru, Oxfordu, Londonu i Cambridgeu. God. 1908 osr drutvo Home Music Study Union; do 1921 izdavao asopis drutva Music Student i Music and Youth. Muziki kritia tova London Evening Standard (191320), Observer (15 27), i britanskog radija BBC (192329); muziki redaktor Radio Times (193236). Pisac velike erudicije, izvrstan s
DJELA: The Listener's Guide to Music, 1919 (X izd. 1942); Musical s ciation in Schools. Why-and Hozv?, 1920 (IV izd. 1925); The Complete B the Great Musicians (3 sv.), 1923 (XV izd. 1937); New Works by Modem 1 Composers (2 serije), 1921 i 1924; The Listener's History of Music (3 sv.), 1 29; The (First and Secondj Book of the Gramophone Record, 1924 25; 1 boy's Guide to Broadcast Music, 1925; The Appreciation of Music by . of the Pianola and Duo Art, 1925; A Miniature History of Music, 192 izd. 1955); A Miniature History of Opera, 1931; The Puritans and Mi England and Nezu England, 1934; leksikon The Oxford Companion to j 1936 (IX rev. izd. 1955); The Mirror of Music (2 sv.), 1947 (izvaci iz a The Musical Times, 1844 1944); The Great dr. Burney (2 sv.), 1948; Tht cise Oxford Dictionary of Music, 1952; The Life and Activities of Sir John kins, 1953; The Osford Junior Companion to Music, 1954; Dr. Burney's AJ Tours in Europe (2 sv.), 1959. Izdavao Audiographic Series of Pianol, Duo Art Rolls (1925 30); The Golumbia History of Music Through Eye an (5 albuma gramofonskih ploa s komentarima), 1930 38. LIT.: J. Rozolands, Percy Alfred Scholes, MGG, XII, 1965. .'

SCHOENEFELD, Henry, ameriki pijanist i kompozitor njemakoga podrijetla (Mihvaukee, 4. X 1857 Los Angeles, 4. VIII 1936). Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (R. Papperitz, A.. Richter, H. Schradieck) i kod E. Lassena u Weimaru. Od 1879 u Chicagu pijanist, nastavnik i dirigent pjevakog dru tva Gertnania (18911902), a od 1904 u Los Angelesu dirigent pjevakih drutava i enskog simfonijskog orkestra, Sch. je jedan od prvih kompozitora, koji su u svoja djela unijeli citate iz indijanskog folklora.
DJELA. ORKESTRALNA: Rural Symphony, 1892; Springtime Sym-phony. Koncerti: za klavir; za violinu i za violonelo. Dvije uvertire; 2 Indian Legends; 2 American Rhapsodies. Sonate za violinu i klavir i za violonelo i klavir. Opera Atala; pantomima Wachicanta. VOKALNA: The Three Indians; Easter Idyl; Salvum fac regem za zbor i orkestar; solo-pjesme.

SCHOLLUM, Robert, austrijski orgulja, pijanist i kon zitor (Be, 22. VIII 1913 ). Studirao u Beu na Muzi akademiji, na Novom konzervatoriju i privatno (kompoz kod J. Marxa i E. Lustgartena). God. 193238 orgulja, pij: 1 nastavnik u Beu. Od 1945 u Linzu zborovoda i gradski mu: direktor (195153); od 1959 profesor je na Visokoj muzi koli u Beu.
DJELA. ORKESTRALNA: 4 simfonije, 1956 67; koncert za kl 2 koncerta za violinu, 1944 i 196 2; koncert za violonelo, 1954; Goncerto & za klarinet i orkestar, 1948; sonata za orkestar; serenada; Toccata nach Ft baldi, 1951; Kontraste, 1957; Acht Augenblicke, 1958 i dr. KOMOR 2 gudaka kvarteta; oktet, 1959; sonate i sonatine zarazne instrumente i 1 i dr. Djela za klavir i za embalo. DRAMSKA: opere Der Bieder, Elend i Mirandolina', komorna opera Nacht der Verzoandlung, 1952; Das 1 za plesaicu i 7 instrumenata, 1954. VOKALNA: kantata Gesang au Nacht, 1957; Alle Musik ist Stimme, 6 pjesama za sopran i orkestar; zbo solo-pjesme. Kompozicije namijenjene laikoj izvedbi (njem. Spielmusik SPISI: Musik in der Volksbindung, 1962; E. Wellcsz, 1963; Die Wiener St 1969.

SCHOFFLER, Paul, njemaki pjeva, bariton (Dresden, 15. IX 1897). Pjevanje studirao na Konzervatoriju u Dresdenu (Staegemann), Berlinu i Milanu (M. Sammarco); na opernoj pozornici debitirao 1925 u Dresdenu kao Glasnik (Wagner, Lohengrin) i tamo angairan do 1937. Od 1937 kroz vie od 25 godina lan Dravne opere u Beu. Redoviti gost Sveanih igara u Bavreuthu, gdje se istakao posebno kao Hans Sachs (Majstori pjevai) i Ukleti Holandez, festivala u Salzburgu, kao i brojnih svjetskih opernih pozornica (parika Opera, londonski Covent Garden, milanska Scala, njujorki Metropolitan, Teatro Colon u Buenos Airesu, dravne opere u Miinchenu, Hamburgu i dr.). U njegovu opsenom repertoaru posebno su mjesto zauzimale glavne baritonske uloge u operama arobna frula i Cosi fan tutte (Mozart), Majstori pjevai (Wagner) i ena bez sjene (R. Strauss), koje je snimio i na gramofonske ploe. SCHOLA CANTORUM (lat. pjevaka kola), 1. prvobitno naziv za rimski papinski crkveni zbor i pjevaku kolu u kojoj su se pitomci pouavali u crkvenom pjevanju. Prema predaji s. c. je postojala ve u IV st., no njezino djelovanje dobiva punu vrijednost tek u VI st., poto je papa Grgur Veliki (590604) proveo reformu crkvenoga pjevanja. Tada pjevai papinske kapele odlaze i u druge zemlje zapadne Evrope i osnivaju scholae cantorum u veim samostanima i uz pojedine katedrale. Te su pjevake kole bile sredita iz kojih se njegovanje gregorijanskoga korala irilo po svima kranskim krajevima. Najistaknutija i najugled nija schola cantorum ostaje, meutim, i nadalje vatikanska Cappella Sistina (punim naslovom // Collegio dei Cappellani Cantori della Cappella Pontiftcia; -> Sikstinska kapela). 2. Naziv muzike kole koju su 1896 osnovali u Parizu Vd'Indv, Ch. Bordes i A. Guilmant u nastojanju da obnove francusku duhovnu muziku. Premda je zam iljena iskljuivo kao sredite za njegovanje i pouavanje liturgijskoga pjevanja, u

SCHOLZ, Anton, graditelj orgulja .(XVIII st.). Njegov 2 i rad jo su prilino neistraeni. Rodom Sloverac, zanat je iz vjerojatno u radionici poznatog celjskog orguljara I. F. janei (gradio izmeu 1726 i 1777 u Hrvatskoj), s kojim je po nai gradnje vrlo srodan. Posljednjih desetljea XVIII st. djelova Sch. u Celj u. U Hrvatskoj je mnogo radio izmeu 1780 i r pa i time nastavlja tradiciju svog uitelja. Izgradio je po hrvats mjestima itav niz orgulja i pozitiva, od kojih se sauvalo neko vrlo lijepih primjeraka: u dvorcu u Bistri (oko 1780), u E Pribikom (1782), Poljanici (1784), Volavju (1785), Gotalo (1787), Novakima (1794), franjevakom samostanu u Kotaj (1797) i u Nedelji kraj Samobora (1799).
(

LIT.: P. Kovaevi - Vrbani, Orgulje u Bistri, Sv. C. 1922, 5.

L.

SCHOLZ, Bernhard, njemaki kompozitor i dirigent (Ma: 30. III 1835 Munchen, 26. XII 1916). Uenik E. Pau (klavir) i S. Dehna (teorija). Od 1856 predavao teoriju na Kom vatoriju u Miinchenu. Bio zatim dirigent kazalita u Zurich Niirnbergu, na dvoru u Hannoveru (1859 65), drutva Cherut u Firenci (186571), Filharmonije i Cecilijanskoga drutva Berlinu, gdje je predavao na Sternovu konzervatoriju te u Br lauu (187183). God. 18831908 direktor Hochova konzer torija u Frankfurtu na Majni. Penzioniran, ivio je do 1914 Firenzi, zatim u Miinchenu. Bliski prijatelj J. Brahmsa, zastuj je ideje njegova kruga te je 1860 s njim, J. Joachimom i J. Grimmom potpisao manifest protiv tendencija novonjemai kole. Tehnika dotjeranost i iskrenost osnovne su znaa; Scholzove muzike. Usprkos estoj primjeni polifonije o na izrazito romantina. Sch. je bio izvrstan dirigent i pedagog.

SCHOLZ SCHONBERG
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije; koncert za klavir; uvertire. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta; gudaki kvintet; klavirski trio; klavirski kvartet; klavirski kvintet; 3 sonate za violinu i klavir; 4 sonate za violonelo i klavir. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Desetak opera od kojih su najuspjenije bile Zietensche Husaren, 1869 i Golo (Genofefa), 1875. VOKALNA. Za sole, zbor i orkestar; Das Siegesfest; Das Lie von der Glocke i Sylvesterglocken; zborovi; solo-pjesme. Rekvijem. SPISI: Lehre vom Kontrapunkt und den Nachahmungen, 1897; Wohin treiben urir?, 1897; Aiusikalisches und Personliches, 1899; Verklungene Weisen (uspomene), 1911. Izdao: Lehre vom Kontrapunkt, dem Kanon und der Fuge S. Dehna, 1859 (II izd. 1883). LIT.: R. Sietz, Bernhard Scholz, MGG, XII, 1965.

301

SCHONBACH, Dieter, njemaki kompozitor (Stolp, Pommern, 18. II 1931). Kompoziciju studirao na Visokoj muzikoj koli u Detmoldu (G. Bialas) i na Dravnoj visokoj muzikoj koli u Freiburgu (W. Fortner). Od 1959 u Bochumu muziki rukovodilac kazalita i direktor Instituta za elektronsku i konkretnu muziku. Sch. se istie svojim eksperimentalnim radovima na podruju filma, audiovizuelnih i drugih medija.

DJELA (izbor): gudaki kvartet, 1957; Canticum psalmi resurrectionis za sopran, 2 flaute, trublju, 2 viole, gitaru i udaraljke, 1957; Farben und Klangen za orkestar, 1958; koncert za klavir, 1958; Come Santo Francesco predico agli uccelli, koncert za sopran i 16 instrumenata, 1959; Kammermusik 1960 za 14 instrumenata, 1960; Ritornelle za orkestar, 1961; Lyrische Gesdnge I za sopran i komorni ansambl, 1961; Pour Varsovie za orkestar, 1962; Lyrische Gesdnge II za sopran i 2 klavira, 1963; Entre za orkestar, 1963; Hoquctus za 8 duhaa, 1964; Canticum psalmi ad laudes za sopran i komorni ansambl, 1964; Chant liturgique za zbor i orkestar, 1964; 3 Canzone da sonar: 1, za 16 gudaa, 1965; II, za 13 instrumenata, 1965 i III, za blokflautu, preparirani klavir i dvokanalni magnetofon, 1966; Canzona e strophi ($4 mal Orgel) za orgulje, 1966; Concerto in D (prema D. Scarlattiju) za trublju i komorni orkestar, 1966; Canzona da sonar 4 za komorni ansambl, 1967; Die Geschichte von einem Feuer, opera multimedia, 196768; Hysteria Paradies schtvarz, opera multimedia, 1971 ; Hymnus 2, multimedia - show, 1972. LIT.: H. Krellmann, Die verschmolzenen Medien. Zur Musik Dieter Schonbachs, Muica, 1970, 6.

SCHONBERG, Arnold, austrijski kompozitor (Be, 13. IX 1874 Los Angeles, 13. VII 1951). Kad mu je bilo osam godina, poeo je svirati violinu. Iz tog vremena potjeu prvi po kuaji komponiranja. Neto kasnije preao je na studij violonela. U svladavanju obaju instrumenata, kao i u usvajanju gotovo svih praktinih i teoretskih muzikih disciplina, bio je samouk. Jedini koji su mu pomogli strunim savjetima bili su prijatelji koje je oko 1890 susretao kao lan orkestralnog drutva Polyhymnia, osobito A. Zemlinskv. Sa kolskim drugovima gajio je ko mornu muziku. Uz Wagnera, ija je djela vrlo rano temeljito upoznao, njegov je ideal Brahms. Zbog tekih materijalnih prilika Sch. je 1891 postao inovnik neke privatne banke. Od 1895 posvetio se iskljuivo muzici. Borba za opstanak prisilila ga je da se godinama bavi instrumentacijom lagera i opereta. God. 1901 namjestio se u Berlinu kao dirigent Uberbrettla (kabareta to ga je osnovao E. Wolzogen), a posredstvom R. Straussa dobiva Lisztovu stipendiju i mjesto nastavnika kompozicije na Sternovu konzervatoriju. Po povratku u Be 1903 izvodi se prvo opseno djelo Schonbergovog ranog, jo tonalnog razdoblja, gudaki sekstet Verklarte Nacht (nastao 1899). Tada poinje i Schonbergova iroka i sistematska pedagoka djelatnost. Njegove teajeve za kompoziciju (190308) na muzikoj koli naprednih eksperimentalnih tendencija, Schwarzwald-Schule, polaze oduevljeni mladi muziari, medu njima A. Berg, A. Webern, E. Stein i E. Wellesz. Schonbergova Harmonielehre (1911) dokument je njegovih praktinih i teoretskih, stvaralakih i estetskih raspravljanja s tim neobino darovitim uenicima. God. 1907 poeo je Sch.

A. SCHONBERG. Radna soba u Los Angelesu

slikati. Za relativno kratko vrijeme nastao je niz veoma udnih slika: maska, autoportreta, vizija fantastinih svjetova, ko jima je V. Kandinski posvetio studiju, veoma zanimljivu za analizu Schonbergove linosti. God. 1906 nastaje djelo kojega su posljedice za modernu muziku bile dalekosene: Komorna simfonija op. 9 za petnaest solo-instrumenata. Praizvedba 1907 popraena je neuvenim skandalom. Od 1911 Sch. se po drugi put nalazi u Berlinu i ponovo predaje na Sternovu konzervatoriju. Berlin je 1912 doivio praizvedbu jednog od reprezentativnih atonalnih djela XX st.: Pierrot Lunaire. Gur-relieder, A. SCHONBERG kompozicija za golemi vokalni i orkestralni sastav, komponirana 1900bi, koje je instrumentacija meutim dovrena tek 1911, izvedena je prvi put u Beu 1913. Ta je kompozicija doivjela velik uspjeh, uskraen tolikim drugim Schonbergovim djelima. God. 1915 Sch. se vratio u Be. Bio je mobiliziran dva puta, 1915-16 (godinu dana) i 1917 (pola godine). Izmeu 1916 i 1923 Sch. nije objavio ni jedno djelo. Poto je postepeno bio osvojio iroku, ali i opasnu domenu slobodne atonalnosti, sazrijevala je u toj utnji spoznaja 0 novom konstituiranju tonskog materijala, o dvanaesttonskoj muzici. God. 1917-20 odravao je teajeve kompozicije, isto kao nekad u okviru beke Schwarzwald-Schule. Izmeu 1921 1 1924 dovrena su prva djela u kojima je Sch., djelomino ili potpuno, primijenio svoj novi nain komponiranja, dodekafoniju: Pet klavirskih kompozicija op. 23, Serenada op. 24, Klavirska suita op. 25, Duhaki kvintet op. 26. God. 1924, poslije smrti F. Busonija, Sch. je pozvan da preuzme Busonijevu majstorsku klasu za kompoziciju na Akademie der Kiinste u Berlinu. Time poinje nov odlomak Schonbergova ivota, doba internacionalnog priznanja (ne toliko njegova kompozitorskoga, koliko pedagokoga rada) i materijalne nezavisnosti. Oko 1930 poela su se u Njemakoj primjeivati kulturno -reakcionarna strujanja, proizila iz antimodernistike estetike na cionalsocijalista. Kad je Ilitler 1933 preuzeo vlast, Sch. je bio dvcstruko ugroen: zbog idovskoga podrijetla i zbog avangar dnog umjetnikoga stava. Iste je godine napustio Njemaku, te se nakon kratkog boravka u Francuskoj odazvao pozivu konzervatorija Malkin u Bostonu i New Yorku i nastanio u SAD. Poslije teke bolesti 1934 naputa New York iz zdravstvenih razloga i odlazi u Los Angeles, gdje 1935 predaje na University of Southern California, a 1936-44 je profesor muzike na University of California. Na narudbu jedne idovske organizacije nastaje 1938 Kol Nidre (Sch., koji je sa osamnaest godina preao na protestantizam, vratio se u Parizu 1933 religiji svojih otaca). Doivljaji ratnih godina odraavaju se u djelu Ode to Napoleon Buonaparte (1942) na Bvronove strofe, uperene protiv svake carske samovolje. Posljednje djelo veih dimenzija bilo je A Survivor from Warsaw (1947), izazvano nacistikim progonima iz Drugoga svjetskog rata. Nijedan muziar XX st. nije bio toliko napadan kao Sch., niti je ijedan toliko uznemirio muziki svijet. Sch. nije nikada bio spreman ni na kakve ustupke publici ili kritici. Uvjeren u svoju misiju, nije se ni od jednoga neuspjeha dao zbuniti. Schonberga mnogi smatraju velikim revolucionarom, ali on se sam pozivao na njemaku tradiciju: na Bacha i Mozarta, Beethovena, Brahmsa i Wagnera, Schuberta, Mahlera, Straussa i Regera. Govorio je: Nisam stao na onome to sam vidio: ja sam to stekao da bih to i posjedovao; to sam vidio, razradio sam i proirio i to me dovelo do novog. Uvjeren sam da e se jednom spoznati koliko je to novo vrsto povezano s onim najboljim to nam je sluilo kao uzor. Ja sebi prisvajam zaslugu da sam pisao istinski novu muziku; kao to je proizila iz tradicije, tako je i sama odreena da postane tradicija. Sch. je sredstva muzikoga govora, na koja je naiao u asu kad je poeo stvarati, eljeznom konzekventnou doveo do krajnjih granica njihova razvoja i u tom asu napravio odluan korak: dao je tonskom materijalu novi, dodekafoniki red, u kojemu su tradicionalne muzike tekovine (polifonija, tehnika variranja, forma) dobile nov smisao. Stilski je Sch. kroz sve faze svojega stvaranja, a osobito u vrijeme slobodne atonalnosti, uvjetovan ekspresionizmom. Prva se Schonbergova djela nadovezuju na kasni njemaki romantizam, na Wagnera i Brahmsa. Sekstet Verklarte Nacht,

302

SCHONBERG
Raskrstivi radikalno sa svima pravilima obaveznim d< muzici, Sch. to nije uinio hirovito, nego logino i doslj Svjestan da je slobodna atonalnost sinonim za muziko be nje, traio je novi zakon kojemu bi se tonski materijal podvi isto onako kao prije zakonu tonaliteta. Taj novi zakon, novi komponiranja Sch. je donio u dodekafoniji. On nije jedini prvi koji je poeo komponirati na osnovi niza od dvanaesl matskih tonova, ali je prvi izgradio tu metodu tako svesti potpuno, daleko izvan granica ostalih pionira dvanaesttonskf zike (-> Dodekafonija). Sch. se dodekafonikom metodom : na mnogo razliitih naina: od njene gotovo akademske prii u prvim isto dvanaeststepenim djelima iz 192124, pa d verene slobode izraza unutar te stroge tehnike u kasnijim dji npr. u etvrtom gudakom kvartetu (1936), ili One to Naj Buonaparte (1942), od aforistiki kratkih klavirskih kompc do reprezentativnih dimenzija nedovrene opere Moses und , Tonalna djela, koja je Sch. u kasnijim godinama pisao naizrr. s dodekafonskim (to su, osim Suite za gudae: Kol Nidre, I komorna simfonija, Varijacije za orgulje op. 40 i Tema s v cijama za duhaki orkestar, odnosno za normalni orkesta 43A i 43B), savreno se uklapaju u njegov csobni stil. Se i u njima slazi kompozicijskom tehnikom steenom na dvat tonskim djelima. Schonbergovoj se muzici esto predbacivala cerebra i iskonstruiranost; kompozitor je, naprotiv, u svojim iski isticao ulogu inspiracije, intuicije, unutarnje prinude i stvara spontanosti. S druge strane, nije nipoto potejenjivao va intelekta. Da li je Sch. doista velika stvaralaka linost, o danas postoje razlina miljenja. Jedno je, meutim, nedvojl njegovo golemo znaenje kao zaetnika nove kompozicijske teli
DJ ELA. O RK ES TRALN A. D vij e k o mo r ne s i mfo n ije : I, u E -d u 15 instrumenata op. 9, 1906 (prva prer. za orkestar oko 1914; nova prer. ; kestar op. 9B, 1935) i II, op. 38, 1939. Simfonijska pjesma Pelleas und sa"tde op. 5, 1903; koncert za klavir op. 42, 1942; koncert za violinu op. 36, suita u G-duru za gudae, 1934; Gavotle und Alusette za gudae, 1897; Orchesterstiicke op. 16, 1909 (revidirana verzija za manji sastav, 1949); tri kompozicije za komorni orkestar (trea nedovrena), 1910; varijacije za or op. 31, 1928; Begleitmusik su einer LAchtspielszene op. 34, 1930; tema s varijac za duhaki orkestar op. 43A, 1943 (verzija za orkestar op. 43B, 1943). MORNA: gudaki trio op. 45, 1946; gudaki kvartet u D -duru, 1897. gudaka kvarteta: I, u d -molu op. 7, 1905; II, u fis-molu op. 10 (u 3. i 4. s sudjeluje sopran), 1908; III, op. 30, 1927 i IV, op. 37, 1936. Presto za gi kvartet (ili gudaki orkestar), iz ranih godina; gudaki sekstet Verkla'rle . op. 4, 1899 (prer. za gudaki orkestar, 1917; revidirano 1943); koranit eiserne Brigade za klavir i gudaki kvartet, 1916; Weihnachtsmusik za 2 V] violonelo, klavir i harmonij, 1921; duhaki kvintet op. 26, 1924; ser za klarinet, bas- klarinet, mandolinu, gitaru, violinu, violu, violonelo i b op. 24 (IV stavak: Petrarkin sonet), 1923; suita za 2 klarineta, bas -klarinei linu, violu, violo nelo i klavir op. 29, 1926; fantazija za violinu i klavir 0 1949. Osamnaest kanona od toga 16 za guiaki kvartet, 192245. KLA SKA: Sechs Stu'cke fu'r Klavier vierha'ndig (postoje samo tri), 1894; Alla A u Es duru, iz ranih godina; Drei Klavierstuke op. 11, 1909; Sechs kleine vierstilcke op. 19, 1911; Fiinf Klavierslu'cke op. 23, 1923; suita op. 25, Klavierstuck op. 33a, 1928; Klavierstiick op. 33b, 1931. Variationen u'b Rezitativ za orgulje op. 40, 1941. DRAMSKA. Opere: monodrama B tung (libreto M. Pappenheim) op. 17, 1909 (Prag, 1924); Von heute auf n. (Al. Blonda) op. 32, 1929 i Moses und Aron (vlastiti libreto, nedovrena), (prva koncertna izvedba Hamburg 1954; prva scenska izvedba Zurich 1 Drama s muzikom Die gluckliche Hand (vlastiti tekst) op. 18, 1913. VO1 NA: oratorij Die Jakobsleiter za sole, mjeoviti zbor i orkestar (nedov 1917 (poslije Schonbergove smrti partituru izradio W. Zillig); Gurrelied P. Jacobsen) za sole, zbor i orkestar, 1911; Kol Nidre za recitatora, mje zbor i orkestar op. 39, 1938; Prelude za mjeoviti zbor i orkestar op. 44 kompozicije u kojoj je, na narudbu N. Shilkreta, sudjelovalo nekoliko 1 cara, medu njima i I. Stravinski), 1945; A Survivor from IVarsam za recit; muki zbor i orkestar op. 46, 1947; Moderner Psalm (nedovren) za reciti mjeoviti zbor i orkestar op. 50C, 1950; Sechs Orchesterlieder op. 8, 1904; Lieder za glas i orkestar op. 22, 1916; Herzgezvachse za visoki sopran, li celestu i harmonij op. 20, 1911; 21 melodra ma Pierrot Lunaire (A. G u prijevodu O. E. Hartlebena) za recitatora i 8 instrumenata (pet svira a 21, 1912; Ode to Napoleon Buonaparte za recitatora, klavir i gudaki k \ op. 41, 1942. Zborovi: Friede auf Erden za mjeoviti zbor op. 13, 1907; deutsche Michel za muki zbor, 1916?; Vier, Stu'cke za mjeoviti zbor op 1925; Drei Satiren za mjeoviti zbor op. 28, 1925 (br. 3, Der neue Klassizi mala kantata uz pratnju viole, violonela i klavira); Sechs Stu'cke za muki op. 35, 1930; Drei M2I Tausend Jahre za mjeoviti zbor op. 50A, 1949. I pjesme: In hellcn Traumu hab ich dich o/t gesehaut, 1893; Elf Lieder (11

Gurrelieder i simfonijska pjesma Pelleas und Melisane pisani su napredno, ali smionou ne nadilaze ono to u to vrijeme piu ostali suvremeni muziari kao Reger, Mahler, R. Strauss, Debussv ili Skrjabin. Karakteristian je za Schonberga, meutim, radikalizam njegovih postupaka. U tim ranim tonalnim djelima iscrpio je sve mogunosti kasnoro-mantine hipertro-firane osjeajnosti i slikovitosti, iskoristio sva sredstva neprekidne kromatske alteracije iz koje se raa nov osjeaj za polifoniju i nova samostalnost unutarnjih Kritiar, rad A. Schonberga glasova. Schonbergova melodika ve ovdje pokazuje svoj karakteristian profil koji se nee mijenjati do kraja njegova stvaranja. Njena je bit ekspresivnost. Gurrelieder doseu krajnje mogunosti zvukovnog volumena i u tomu nadilaze i samoga Mahlera. Simfonijska pjesma Pelleas und Melisane donosi prvi put akorde sastavljene od istih kvarta, koji e igrati vanu ulogu u nekim kasnijim Schonbergovim djelima. Premda se kvartni akord ovdje jo tonalno interpretira, samo njegovo postojanje naruava Rameauov harmonijski sistem, koj i se temelji na akordu sagraenom od terca. Dok su dotadanja djela bila vezana za literarne programe, gudaki kvartet op. 7 prvi je pokuaj u apsolutnoj muzici; Sch. se oslanja na klasinu formu, posebno na Beethovenova djela. Komorna simfonija op. 9 (1906) nastala je kao reakcija na goleme suvremene orkestre. To je kronoloki prvo djelo za solistiki postavljen orkestar u novoj muzici. Usporedno s redukcijom izvodilakog tijela ide i redukcija trajanja {Gurrelieder, npr., traju jedan sat, Komorna simfonij a je za polovinu kraa), a u izrazu ima mnogo manje patosa. Kriza, dotad latentna u svim Schonbergovim djelima, izbija u kvartetu u fis-molu op. 10 ("1908) i u petnaest pjesama na tekst S. Georgea op. 15 (1909). U ova dva djela Sch. je preao u atonalnu mu ziku. Dok se u kvartetu harmonija samo povremeno kree izvan granica tradicionalne tonalnosti, u pjesmama je tonalitet likvidiran, a umjetnik je napisao u program praizvedbe: Svjestan sam da sam probio pregrade jedne minule estetike. Uz tonalnu harmoniju naputa se i tradicionalan oblik. Muzika se nalazi u stadiju slobode. Idua djela oslobaaju se i svake tematske vezanosti ona su atematina; sloboda vlada i u ritmu. Monodrama Eruiartung (1909) prvo je Schonbergovo kazalino djelo; ono duhovno pripada tipu ekstraktno komprimirane muzike dramatike, kakvu je mogao zamisliti samo poznavalac najmodernije psiholoke analize, samo siguran vodi u podruju sna i podsvijesti (H. H. Stuckenschmidt). U melodramama Pierrot Lunaire (1912) organizira se slobodno atonalna muzika u pogledu forme: Sch. se vraa tradicionalnim oblicima, kao to su dvodijelna i trodijelna pjesma, fuga i passacaglia. Dionica govornika tono je ritmiki fiksirana, a tonska visina govornog melosa zapisana je notama (-> Sprechgesang).

4L,j*y ,Jb27>'t

A. SCHONBERG, IV gudaki kvartet, autograf

SCHONBERG SCHORR
dovren), oko 1896; Lied der Schniuerin; Mddchenfriihling, 1897; Nicht doch!; Zwei Gesdnge op. 1, 1898; Vicr Liedcr op. 2, 1898 1900; solo-pjesma bez naslova, 1899; Sechs Lieder op. 3, 18991903; Gruss in die Ferne, 1900; Ecloge; Waldesnacht; Mannesbangen; Acht Breltcllieder, 1901; Deinen Blick mich zu bcquemcn, 1903; Acht Lieder op. 6, 190305; Zwei Balladen op. 12, 1907; Zwei Lieder op. 14, 1907 08; Fiinfzehn Gedichte aus Das Buch der hdngenden Garten von Slefan George op. 15, 1908 09; Am Slrandc, 1909; Drei Lieder op. 48, 1933. Dvanaest kanona (jedan za 2 glasa, tri za 3 glasa, osam za 4 glasa), 1905 49. Psalam CXXX De Profundis za 6-gl. mjeoviti zbor a cappella op. 50B, 1950. SPISI. Teoretsko-instruktivni: Harmonielehre, 1911 (VII izd. 1966; engl. 1947); Der musikalisehe Gcdanke und die Logik, Technik und Kunst seiner Darstellung (nedovreno), 1936; Models for Beginners in Composition, 1942; nauka o kontrapunktu (na engleskom; od 3 predviena sveska dovren samo I sv.), 1942; Fundamentals of Musical Composition, 1948; Instrumentationslehre (nedovreno), 1949; Structural Functions of Harmony, 1954 (njem., pod naslovom Die formbildenden Tendenzender Harmonie, 1957); Preliminary Exercises in Coun-ter point (izd. priredio L. Stein), 1963. Studije, lanci i dr.: Style and Idea, zbirka studija, predavanja i dr. (medu ostalim i prijevod lanka Das Verhaltnis zum Text, iz 1912), 1950; Schopferische Konfessionen, 1964; brojni doprinosi u zbornicima, asopisima i novinama. Schonbergova pisma ( Ausgewahlte Briefe) obj. E. Stein, 1958. PRERADBE I OBRADBE: G. M. Monn, koncert za embalo, prer. u koncert za violonelo, 1932; G. F. Handel, Concerto grosso o p. 6 br. 7, prer. u koncert za gudaki kvartet i orkestar, 1933; Drei deutsche Volkslieder, obradbe za mjeoviti zbor a cappella, 1928; Vier deutsche Volkslieder, obradbe za glas i klavir, 1929; Drei Chore (njemake narodne pjesme iz XV i XVI st.) op. 49, obradbe za mjeoviti zbor a cappella, 1948; G. M. Monn, koncert u g- molu za violonelo i orkestar, realizacija continua, 1911, i kadenca, 1912; F. Tuma, Sinfonia a quattro (1. stavak) i dvije Partite a tre, realizacija continua. Preradbe za orkestar i druge sastave djela J. S. Bacha (dvije koralne predigre te preludij i fuga za orgulje u Es -duru), J. Brahmsa (klavirski kvartet u g-molu op. 25), F. Busonija, C. Lowea, F. Schuberta, J. Straussa i B. Zeplera. NOVA IZD.: U toku je izdanje cjelokupnih Schonbergo vih djela (urednik J. Rufer; suradnici R. Hoffmann, R. Kolisch, L. Stein i E. Steuermann). Do 1966 obj. I sv. (Lieder mit Klavierbegleitung, priredio J. Rufer), 1965 i I I I (Klavier- und Orgelmusik, priredio E. Steuermann), 1965. LIT.: A. Berg, P. Gutersloh, K. Horviitz, H. Jalometz, W. Kandinsky, P. Koniger, K. Linke, R. Neumann, E. Stein, A. VCebern i E. VCellesz, Arnold Schonberg, Munchen 1912. E. Wellesz, Arnold Schonberg, Leipzig, Wien i Zurich 1921. P. Stcfan, Arnold Schonberg, Wien 1924. Arnold Schonberg zum 50. Geburtstag, poseban broj Musikblatter des Anbruch, Wien 1924. E. Stein, Pierrot lunaire, II Pianoforte, 1924. K. Westphal, Arnold Schonbergs Weg zur Zwolftone-Musik, M, 1928 29. Arnold Schonberg zum 60. Geburtstag, Wien 1934. L. Danz, Arnold Schoenberg, New York 1937. E. Krenek, Uber neue Musik, Wien 1937. H. Jalozuetz, On the Spontaneitv of Schoenberg's Music, MQ, 1944. Schonbergu je posveen po jedan broj asopisa Modern Music, 1944 i MQ, 1944. P. Gradenwitz, The Idiom and Development in Schoenberg's Quartets, Music and Letters, 1945. R. Leibozvit, Schoenberg ct son ecole, Pari 1947 (engl. New York 1952). D. Nezvlin, Bruckner, Mahler, Schoenberg, New York 1947 (njem. Wien 1956). Th. W. Adorno, Philosophie der neuen Musik, Tiibingen 1949. Schonbergu je posveen jedan broj asopisa Stimmen, 1949. H. H. Stuckenschmidt, Ar nold Schonberg, Zurich i Freiburg im Breisgau 1951 (II proireno izd. 1957; franc. Monaco 1956; jap. 1959; engl. London i New York 1959). Isti, Neue Musik zwischen den beiden Kriegen, Berlin 1951. W. H. Rubsamen, Schoen berg in America, MQ, 1951. G. Perle, Schoenberg's Late Style, The Music Review, 1952. J. Rufer, Die Komposition mit zwolf Tonen, Berlin i Wunsiedel 1952. E. Wellesz, The Origin of Schoenberg's I2-Tone-System, Washington 1958. J. C. Paz, Arnold Schonberg o el fin de la era tonal, Buenos Aires 1958. J. Rufer, Das Werk Arnold Schonbergs (detaljan bibliografski prikaz cjelokupnog Schonbergova opusa), Kassel 1959. K. H. \Vorner, Gottes\vort und Magie. Die Oper Moses und Aron von Arnold Schonberg, Heidel berg 1959. J. Rufer, W. Reich, H, A. Fiechtner, R. Timper, II. Kaufmann, G. Ligeli, F. Cerha, H. Eimert, Die Wiener Schule, Wien 1961. G. Perle, Serial Composition and Atonalitv. An Introduction to the Music of Schoenberg, Berg and Webern, Berkelev 1962. W. Rogge, Das Klavierwerk Arnold Schon bergs, Regensburg 1965. H. H. Stuckenschmidt, Arnold Schonberg, MGG, XII, 1965. J. Maegaard, Studien zur Entwicklung des dodekaphonischen Satzes bei Arnold Schonberg (3 sv.), Munchen i Frankfurt a. M. 1972. E. Freitag, Arnold Schonberg in Selbstzeugnissen und Bilddokumenten, Reinbek bei Hamburg 1973. H. H. Stuckenschmidt, Schonberg- Leben, Umvvelt, Werk, Zurich i Freiburg 1974. Muzika, T974, 5. Broj posveen Schonbergu sa prilozima M. Cipre, N. Devia, M. Kelemena, R. Kleina, O. Kol leritscha, W. Pussa, P. ivica, P. Bouleza i E. Krpan. B. A. SCHONEVVOLFJ Karl, njemaki muzikolog i kritiar

303

2 uvertire; 6 suita i dr. Tri gudaka kvarteta op. 1, 4 i 10; gudaki septet op. 5; sekstet za obou, harfu i gudaki kvartet op. 11. Sonata i druge kompozicije za klavir. DRAMSKA: balet Hotel Sacher, 1957; operete Deutschmeisterkapelle, 1958 i Bombemualzer, 1968; djeji musical Flori Quietschvergniigt, 1958. Am Christkindlmarkt za zbor i orkestar, 1952; Geschichten fiir kleine Leute za recitatora i orkestar, 1954; solo-pjesme.

SCH)NZELER, Hans -Hubert, engleski dirigent i muzikolog njemakog podrijetla (Leipzig, 22. VI 1925 ). Studirao dirigiranje kod E. Goossensa na Konzervatoriju u Sydneyu, 1949 52 kod R. Kubelika i 1953 54 na Parikom k onzervatoriju, gdje je 1954 diplomirao; usavravao se kod C. Zecchija na teaju u Hilversumu i kod P. van Kempena u Sieni. God. 1956 62 savjetnik londonskog poduzea Music in Miniature Films Ltd. 1 r95762 istodobno ef-dirigent ansambla Tzventieth Century; od 1967 zamjenik efa dirigenta XVest Australian Symphony Orchestra u Perthu. Kao dirigent gostuje u Australiji, Evropi i Ka nadi, te dri predavanja o njemakoj muzici. Ogledao se kao kom pozitor, a objavio je i biografiju Bruckner (1970). SCHOP, Johann, njemaki violinist i kompozitor (vjerojatno Hamburg ili donja Saska, oko 1590 Hamburg, ljeto 1667). Instrumentalist na dvoru u Wolfenbiittelu i Kobenhavnu (1615 19) gdje se sprijateljio sa W. Bradeom; od 1621 do smrti bio je direktor gr adske muzike, orgulja i dirigent u Hamburgu. Ve su ga suvremenici veoma cijenili kao violinista i kompozitora instrumentalnih djela. J. Mattheson ga naziva nedostiivim stvaraocem rane instrumentalne muzike. Sch. je, prihvativi elemente i engleske i talijanske muzike s toga podruja, stvorio izvorna djela koja idu u najvrednije primjerke rane njemake violinske literature.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Erster (Zzcciter) Theil nemer Padua-nen, Galliarden ... za 3 do 6 glasova i b. c, 1633 i 1635 (oba sv. zajedno , 1641; oba izgubljena); 3 plesa za 3 glasa u Hochzcitmusik fiir D. Penshorn, 1640; 19 stavaka za violinu i b. c. u zbirci T'Uitnement Kabine ... P. Mathvsza, 1646. CRKVENA: Erster Theil geistlicher Concerlen za 1 do 8 glasova i b. c, 1644; 13 svadbenih kompozicija za nekoliko glasova i b. c. 1627 52; 118 pjesama u zbirkama J. Rista (50 u Himmlischc Lieder, 164142; 20 u Daphnis aus Cimbrien Galathee, 1642 i 48 u Frommer und Gottseliger Christen ..., 1654); 38 pjesama u suvremenim zbornicima. NOVA IZD.: 1 duhovni koncert obj. A. Strube (Nagels Musik Archiv); 2 duhovna koncerta obj. isti (Mit Freuden zart, 1953). LIT.: A. Aloser, Johann Schop als Violinkomponist, Spomenica H. Kretzschmara, Leipzig 1918. K. Stephenson, Johann Schop (disertacija), Halle 1924. S.Fornacon, Johann Schop, Der Kirchenmusiker, 1955. K. Stephenson, Johann Schop, MGG, XII, 1965.

(Frankfurt na Majni, 12. XII 1894 Berlin, 28. VIII 1962). Klavir i kompoziciju uio na Konzervatoriju u Kolnu, studij muzikolo gije s doktoratom zavrio 1923. Muziki kritiar u Ruhrskom podruju, Dresdenu, Hamburgu i Breslauu. Po povratku iz ratnog zarobljenitva od 1947 muziki kritiar i pisac u Berlinu.

SCHOPENHAUER, Arthur, njemaki filozof (Danzig, 22. II 1788Frankfurt na Majni, 21. IX 1860). Studirao filozofiju. Promovirao 1811 u Jeni, habilitirao se 1820 u Berlinu, a u meuvremenu, u Weimaru i osobito Dresdenu, bavio se koncipiranjem i prvom razradbom vlastita filozofskog sustava. Od 1831 ivio kao slobodni uenjak u Frankfurtu na Majni. Svoju muziku estetiku objavio je u III knjizi djela Die Welt ah Wille und Vorstellung (1819), u XXXIX poglavlju, Zur Metaphysik der Musik, II svezak drugoga proirenog izdanja istoga djela (1844) i u XIX poglavlju, Zur Metaphysik des Schonen und Asthetik, II svezak djela Parerga und Paralipomena (1851). Na Schopenhauerovu filozofsku misao, pa i na njegovu filozofiju umjetnosti, odluno su utjecali Platon, Kanti indijska vedan tinska filozofija. Prema Schopenhaueru, apsolutno, stvar po sebi jeste besciljna i bezrazlona volja. Volja se objektivira u stupnjevima koje Sch., oslanjajui se na Platona naziva idejama. Umjetnost, kao i filozofija, jedan je od oblika spoznavanja svijeta ideja. Posebno mjesto zauzima muzika. Ona nije, kao druge umjetnosti, samo oblik spoznaje ideja nego inkarnacija same volje i gotovo se poistoveuje s njom. Sch. kao predstavnik pesimistikog voluntarizma snano je utjecao na R. Wagnera.

DJELA: Ludzvig Tieck und die Musik (disertacija), 1923; Franz Schubert, ein grosser Volkskiinstler, 1953; Beethoven in der Zeilzvende (2 sv.), 1955; studije i lanci. Izdao Konzertbuch (2 sv.), 1958 60 (IV izd. 1964 65; novo izd. u 3 sv. od 1974). SCHONHERR, I . Wilhelm, austrijski dirigent (Maribor,

4. VIII 1902 Munchen, 14. I 1975). Odrastao u muzikoj obitelji, ve je u mladosti sudjelovao kao violonelist u komor nim i orkestralnim sastavima. Muziku studirao na Muzikoj akademiji u Beu (J. Mara); 1927 zavrio studij prava s doktoratom u Grazu. Kazalini dirigent u Jihlavi i Znojmu, zatim u Beu (Theater an der Wien) i u Sibiu (Rumunjska); od 1934 u berlinskom Theater am Nollendorfplatz. God. 193845 glavni muziki direktor u Coburgu, od 1951 u Niirnbergu dirigent opere i 1952 62 profesor dirigiranja na Konzervatoriju. 2. Max, dirigent i kompozitor (Maribor, 23. XI 1903 ). Brat Wilhelma; uio na Konzervatoriju u Grazu (H. Frisch, R. Mojsisovics). Dirigent kazalita u Grazu i Beu (Theater an der Wien; Volksoper); 193169 dirigent simfonijskog orkestra Ra-diostanice u Beu. Bavi se i muzikolokim radom.
DJELA. ORKESTRALNA: komorna simfonija op. 3; Concertino za klavir, 1964; Introduktion und Allegro giocoso za 2 violonela i komorni orkestar, 1957;

LIT.: F. v. Hausegger, R. Wagner und A. Schopenhauer, Leipzig 1878. H. Dingcr, Die Weltanschauung Wagners in den Grundgedanken ihrer Ent wicklung, Leipzig 1893. Ai. Seydel, A. Schopenhauers Methaphvsik der Musik (disertacija), Leipzig 1894. Th. Lessing, Schopenhauer, Wagner, Nietzsehe, Munchen 1906. A. Mdcklenburg, Schopenhauer und seine Stellung zur Musik, M, 1908. E. J. Wagner, Beitrag zur Wiirdigung der Musiktheorie Schopenhauers (disertacija), Bonn 1910. A. v. Gottschalk, Beethoven und Schopenhauer, Blanckenburg 1912. L. D. Green, Schopenhauer and Music, MQ, 1930. J. Bakst, A Comparative Study of Philosophy of Music in the Work of Schopenhauer, Nietzsche and Tolstoi (disertacija), New York 1942. V. Bennett, Referring to Schopenhauer, Music Review, 1950. A. Hubscher, Schopenhauer und Wagner, Schopenhauer -Jahrbuch, 1956. H. Harlmann, Schopenhauer und die Musikphilosophie, Muica, 1960. H. Hcimsoeth, Arthur Schopenhauer, MGG, XII, 1965.

SCHORR, Friedrich (Fritz), ameriki pjeva (bas -bariton) madarskog podrijetla (Nagy Varad, 2. IX 1888 - Farmington, Connecticut, 14. VIII 1953). Pjevanje uio u Beu (A. Robin son); na opernoj pozornici debitirao 1911 u Grazu kao Wotan (Wagner, Walkiira) i tamo angairan. U to vri jeme nastupao u manjim ulogama na Operi u Chicagu. Od 1916 solist Njemake opere u Pragu i od 1923 na Dravnoj operi u Berlinu. God. 1924 43 bio je lan Metropolitana u New Yorku, na kojem je ostvario niz prvih uloga svoga faha; tamo je nastupio na prvim amerikim izvedbama opera Jonny spielt auf (Krenek) i Gajda vana (Weinberger). Od 1924 bio je redovit gost londonskog Covent Gardena,

304

SCHORR SCHRAMMEL
Barotjue Music (194647), Annales Musicologiques (od i< Archiv fiir Musikmissenschaft (od 1958). Medu njegovim bi radovima posebno se istiu studije posveene muzikim p mirna srednjega vijeka, renesanse i baroka.
DJELA. SPISI: Die dltesten Denkmaler der Orgelmusik (disertacija' Eine Einfuhrung in die Musikgeschichtsschreibung dherer Zeit, Die Musikerz 1930; Das Bildungsethos in der Musikerziehung, ibid., 1931; Die hane Hsche Oberlieferung der dltesten Instrumentalmusik, 1931; Mozarl und t mantiker, Kongresni izvjetaj, Salzburg 1931 (obj. 1932); Das Haydn-den dltesten Biographien, Die Musikerziehung, 1932; Von der Maniera de position in der Musik des 16. Jahrhunderls, ZFMW, 1934; H. Schu'tz ah der deutschen Musik, Deutsches Volkstum, 1935; Die Messe in der Org des 1$. Jahrhunderts, AFMF, 1936; Beethoven in France The Growt, Idea, 1942; The Venelian Organ Music in the Lutheran Church, The 1 Heritage of the Church, 1946; Monteverdi, Creator of Modem Music. Das Rdtsel des Rhythmus in der Musik, Melos, 1951; Das Librello der m Oper, ibid., 1953; Bach, The Conflict betzveen the Sacred and the Secular Sulla natura del ritma baroceo, RMI, 1954; Ch. E. Ives, The Yale Review Les FStes du mariage de Francesco dei Medici et de Bianca Cappello, Le: de la Renaissance, 1, Kongresni izvjetaj, Rovaumont 1955 (obj. 1956 Chronology of the Ars Nova in France, Les Colloques de Wegimont, I] (obj. 1959); J. Gochlaeus, Musiktheoretiker in Koln, Spomenica L. Se mairu, 1956; Ph. de Vitry, MQ, 1956; Diabolus in muica. Melos, 19 Represcntation d'Edipo Tiranno.., 1960; Tragedy in the Art of Music, W. A. Mozart, 1964; Beethoven in Frankreich, 1964 i dr. IZDAN] Milan, Libro de muica de vihuda... (Publikationen alterer Musik, 19: Virdung, Muica getutscht (faksimile, 1931); C. Monteverdi, Vespro delta Vergine i Magnificat (1953); zbirka Polyphonic Music of the I4lh Centu 1956; obj. 4 sv.); A. Gabrieli, zborovi za tragediju Edipa Tiranno (1960) LIT.: P. Sacher, R. Stamm, E. Lichtenhalm i A. Schmitz, Leo Si in memoriam, Bern 1966.

a pjevao je i u Bavreuthu. Povukavi se 1943 s pozornice predavao je pjevanje na Manhattan School of Music. SCHOTT (B. Schott's Sdhne), njemaka muzika naklada. Osnovao ju je 1770 u Mainzu Bernhard Sch. (1748 1809). On je studirao muziku u Mainzu, Mannheimu i Strasbourgu, a 1773 uio je u Parizu klarinet kod J. Beera. Nagli uspon naklade omoguio je izum litografije (1796) koju je Sch. primijenio 1799, prvi medu muzikim nakladnicima. Bernharda su naslijedili sinovi Johann Andreas (17811840), Johann Joseph (17821855) i Adam Joseph (17941840). Tada tvrtka dobiva dananji naziv B. Schott's Sdhne i stie meunarodni ugled kao jedna od najve ih i najpoznatijih muzikih naklada. Bernhardovi sinovi obja vili su vie Beethovenovih kasnih djela (Missa solemnis, Deveta simfonija, gudaki kvarteti op. 127 i 131), mnoge repertoarne talijanske i francuske opere, prvo izdanje Biographie generale de la musique F.-J. Fetia te asopise Signals de musigue (181014), Caecilia (182448), Siiddeutsche Musikzeitung (184969). Otvorili su podrunice u Leipzigu (1819), Antwerpenu (1823), Parizu (1826), Bruxelle su (1830; kasnije je toj podrunici pripojena podrunica iz Antwerpena te djeluje samostalno pod nazivom Schott freres; medu ostalim izdaje asopise Le Diapason i Le Guide musical), Londonu (1835; od 1924 samostalna naklada Schott and Co. Ltd.) i Rotterdamu (1853). Neto kasnije osnovane su podrunice u Svdnevu, Melbourneu i Frankfurtu na Majni (1864). Od 1855 vlasnik poduzea je Franz Philipp Sch. (1811 1874), sin Johanna Andreasa. Stalno nastojanje kue Sch. da prati i pomae rad suvremenih muziara on j e potvrdio objavlju jui Wagnerove opere Prsten Nibelunga, Majstori pjevai i Parsifal. Gradskoj biblioteci u Mainzu poklonio je Beethovenova pisma upuena nakladi Sch. Njegov nasljednik Ludzvig Strecker (1853 1943) nastavio je s izdavanjem muzike kompozitora iz Wagnerova kruga (E. Humperdinck, P. Cornelius, F. Liszt). Nakon Prvoga svjetskog rata firmu vode sinovi Ludwiga Streckera Ludivig Emanuel Strecker (1883 ) i Willy Strecker (18841958). Posebnu panju posveuju tampanju djela suvremenih kompozitora, medu kojima P. Hindemitha, I. Stravinskog, J. M. Haasa, H. Reuttera, C. Bresgena, J. Francaixa, H. Sutermeistera, A. Schonberga i dr. Osim toga, poduzee izdaje zbornu, pedago ku, omladinsku i dr. literaturu. Meu muzikim prirunicima istie se novo izdanje djela Musiklexikon H. Riemanna (3 sv. u redakciji W. Gurlitta, 1959 67; I sv. dodatka, 1972; II sv. dodatka, 1975). Naklada Sch. objavljuje vlastite asopise Melos, Musik im Unterricht, Das Orchester i od 1955 Neue Zeitschrift fiir Musik (utemeljio R. Schumann, 1834; od 1975 izlazi ujedinjen sa asopisom Melos). E. Istel obj. je 11 Lisztovih pisama nakladi Sch. (M, 190506), a W. Altmann je izdao R. \Vagners Briefzvechsel mit seinen Verlegern, II Briefmechsel mit B. Schott's Sdhne (1911). Od 1952 nakladu vode, kao suvlasnici, Ludwig Emanuel Strecker i njegov zet Heinz Schneider-Schott (1906 ). Oni su 1974 predali vodstvo poduzea Arnu Volku (1914), Giintheru Schneider-Schottu (1939) i Peteru Hanser-Streckeru (1942). Poduzeu je 1955 pripojena naklada Ars viva, a 1974 i gramofonska tvrtka Wergo.
LIT.: M. Seiffert, Das Hans Schott, AMZ, 1893. B. Ziegler, Zur Geschichte des Privilegium exclusivum des Mainzer Musikstechers Bernhard Schott, Spomenica G. Leidingeru, Miinchen 1930. E. Laaff, B. Schott's Sohne, MGG, XII, 1965. K. Ko.

SCHRADIECK, Carl Franz Henrv, njemaki vio (Hamburg, 29. IV 1846 Brooklvn, 25. III 1918). Uio H. Leonarda u Bruxellesu i F. Davida u Leipzigu. Krae me solist drutva Privatkonzerte u Bremenu, 186468 prc violine na Moskovskom konzervatoriju, zatim naslijedio L. / kao koncertni majstor Hamburke filharmonije, a 1874-82 na istom poloaju u orkestru Gezvandhaus u Leipzigu. Ta< preselio u SAD. Tu je bio profesor na Konzervatorijima u Ci natiju (188298), Nevv Yorku (189899) i Philadelphiji (18 1912), a zatim do smrti na American Institute of Applied A u New Yorku. Sch. je stekao meunarodni ugled kao ped; On je medu prvima sistematski razradio metodiku violine, a jim instruktivnim djelima znatno obogatio violinsku literatu
DJELA. INSTRUKTIVNA (za violinu): Tonleiterstudien, 1876; Ani zum Studium der Akkorde, 1876; Die Schule der Violintechnik (3 sv.), 25 Grosse Studien fiir Geige allein (2 sv.), 1877; Der junge Violinspieler za 2 line, 1882: The First Position, 1897; Chord Studies. IZDANJA: vio koncerti F. Mendelssohna, L. Spohra, W. B. Moliquea i G. B. Viottija; B. Campagnolija, R. Kreutzera i G. B. Poliedra. LIT.: F. Giithel, Carl Franz Henry Schradieck, MGG, XII, 1965.

SCHRAMM, Melchior, njemaki kompozitor (Miinsterl leska, oko 1553 Offenburg, Baden, 6. IX 1619). Od lan djeakog zbora dvorske kapele nadvojvode Ferinanc Pragu i Innsbrucku i tamo od 1569 uio orgulje kod S. Ro God. 157172 crkveni orgulja u Hallu (Tirol), 157494 pelnik i 1594 1605 orgulja na dvoru u Sigmaringenu, od 1 bio je gradski orgulja u Offenburgu. Sch. je jedan od najvar pretea H. L. Hasslera na podruju njemakog madrigal;
DJELA: Sacrae cantiones 5 et 6 v, tum viva voe, twn omnis generis instru tis cantatu commodissime, 1576; Neuzve ausserlesene Teutsche Gesdng mit 4 tit zu singen und auf allerley Instrumenten zu gebrauchen, 1579; Cantionc lectae auas vulgo moteetas appelant, 5, 6 et 8 v. ita compositae, ut tam instrun tnusicis quam humanae vod commodissime applicari possint, recenter divuk in lucem editae . . . , 1606; Cantiones seleetae . . . , II dio, 1612. LIT.: W. Senn, Aus dem Kulturleben einer siiddeutschen Kleins Musik, Schule und Theater der Stadt Hali in Tirol in der Zeit vom 15. bis 19. Jahrhundert, Innsbruck, Wien i Miinchen 1938. Isti, Musik Theater am Hof zu Innsbruck, Innsbruck 1954. J- M. Fasbender, Kirc musikpflege in Heiliger Kreuz, 540 Jahre Heilige Kreuz-Kirche zu Offent Erolzheim 1955. E. F. Schmid, Musik an den Schsvabischcn Zollernh der Renaissance . . . , Kassel 1962. Th. Wohnhaas, Melchior Schramm, M XII, 1965.

SCHOUVVMAN, Hans, nizozemski pijanist, pjeva (bariton) i kompozitor (Gorinchem, 8. VIII 1902 Hag, 8. IV 1967). U Hagu zavrio studij klavira, a zatim uio jo pjevanje (C. van Zanten) i kompoziciju (P. Anroov). Najprije klavirski pratilac, kasnije se posvetio studiju nizozemske muzike XVII i XVIII st., nastupajui sa W. Noskeom, P. Nijlandom i C. van Leeuvven -Bonkampom u ansamblu za staru muziku Sonata da Camera. Uz to koncertirao kao pjeva i predavao na konzervatorijima u Rotterdamu i Hagu.
DJELA. KOMORNA: 2 sonate za obou i klavir, op. 21 i 38; Romanca i humoreska za fagot i klavir; 3 stare nizozemske arije za obou, klarinet i klavir op. 42. Kompozicije za klavir. DRAMSKA : muziki prizor De stukge-danste balschoentjes; scenska muzika za Uit het leven der Oranje's B. van Evssel-steina. VOKALNA: kantata Van liefden comt groet liden. Solo-pjesme: 5 Dierenliedjes; Heidenstemmingen ; In't vroege voorjaar; Nederlendse steden; Fries-land i dr. Obradbe starih nizozemskih napjeva za vokalno-instrumentalne sastave.

SCHRADE, Leo, njemaki muzikolog (AUenstein, Istona Pruska, 13. XII 1903 Speracedes, Alpes Maritimes, 21. IX 1964). Studirao muzikologiju u Heidelbergu (H. Halbig), Miinchenu (A. Sandberger) i Leipzigu (Th. Krover), gdje je doktorirao 1927. Predavao na univerzitetima u Konigsbergu i Bonnu, a zatim (1938) emigrirao u SAD, gdje je 1939 58 profesor na Yale University. Od 1958 profesor na Univerzitetu i direktor Muzikolokog instituta u Baselu; 196263 predavao na Harvard University. Osniva i urednik (194758) Yale Studies in the History of Music; urednik serije Collegium Musicum univerziteta Yale (od 1955); urednik asopisa Journal of Renaissance and

SCHRAMMEL, i. Johann (Hanns), austrijski violinist i k< pozitor (Neulerchenfeld kraj Bea, 22. V 1850Be, 17. VI 18' Uenik Konzervatorija u Beu (J. Hellmesberger, K. Heissler). kestralni muziar u bekim kazalitima i u salonskom orkestru Margolda; 1878 pridruio se bratu Josephu te s njime i gitarist A. Strohmaverom osnovao zabavni trio koji se dolaskom klarinet G. Danzera proirio na kvartet poznat kao Schrammel -Quar (1893 klarinet je zamijenila harmonika). Taj je ansambl s velil uspjehom nastupao u mnogim njemakim gradovima. Sch. je za komponirao oko 150 koranica, valcera, polki i drugih plesova. C javio je i zbirku Alte osterreichische Volksmelodien aus der Zeit /< 1860 (3 sv., 1890). 2. Joseph, violinist i kompozitor (Ottakring kraj Bea, 3. 1852Be, 24. XI 1895). Brat Johanna; violinu uio 186567 1 J. Hellmesbergera. Zatim je proveo 17 mjeseci na koncertnoj t neji po Orijentu. Vrativi se osnovao 1878 zabavni trio (kasnije kv tet) koji je vodio do smrti. Komponirao je valcere i pjesme. Zabavni ansambl Sch. bio je vrlo popularan. Cijenili su ga, n du ostalim, H. Richter, J. Brahms i J. Strauss. Izvodio je muzi

SCHRAMMEL SCHROEDER
blisku narodnoj i lako pristupanu i to uvijek u tehniki i umjetniki uzornoj interpretaciji.
LIT.: H. Mailler, Schra mme l-Quartett, Wien 1943. R. A. Meissl, Die Schrammel-Dynastie, St. Polten 1943. H. Jancik, Johann i Joseph Schrammel, MGG, XII, 1965.

305

SCHRECK, Gustav Ernst, njemaki kompozitor (Zeulen roda, 8. IX 1849 Leipzig, 22. I 1918). Uitelj; zavrio studij na Konzervatoriju u Leipzigu (B. R. Papperitz, L. Plaidv, S. Jadassohn, H. Langer). God. 1870 74 nastavnik muzike na gimnaziji u Viborgu (Finska); od 1874 u Leipzigu, gdje je 1887 postao nastavnik muzike teorije na Konzervatoriju, a 1892 preuzeo mjesto kantora u crkvi sv. Tome. SCHREIER, Peter, njemaki pjeva, tenor (Meissen, 29. VII 1935). lan djeakog zbora u Dresdenu (Kreuz-chor), pjevanje uio u Leip zigu i na Visokoj muzikoj koli u Dresdenu (195659). Na opernoj pozornici debitirao 1957 u Dresdenu kao Paolino (Ci-marosa, Tajni brak) i tamo 1961 angairan. Ve idue godine pobudio veliku senzaciju svojom kreacijom Tamina (Mozart, Otmica iz Seraja), te je 1963 postao lan Dravne opere u Berlinu (1964 P. SCHREIER Kanimersanger). Lirski tenor izvanredne mekoe glasa i velike scenske sugestivnosti, nastupa na prvim svjetskim opernim pozornicama, istiui se posebno kao interp ret Mozartovih likova. Podjednako je cijenjen kao Evanelist u Bachovim pasijama, kao i na podruju solo-pjesme. Snimio je brojne gramofonske ploe, a nastupa i kao dirigent.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Phantasie und Doppelfuge za orgulje i orkestar, 1893; Divertimento za 2 flaute, obou, 2 klarineta, 2 roga i 2 fagota, 1905; sonate za fagot i klavir i za obou i klavir. -Kompozicije za klavir i za orgulje. VOKALNA', oratorij Christus der Auferstandene, 1892; kantate: Konig Fjalar; Der Falken-Rainer vom OberlandfS^vum fac regem i dr. Zborovi; solo-pjesme. IZDANJA: Ausgetvdhlte Gesdnge der Thomanerchores zu Leipzig (16 sv.); Stabat Mater G. B. Pergolesija; himna Mor'mein Bilten F. Mendelssohna i dr. LIT.: F. Lampadius, Die Kantoren der Thomasschule zu Leipzig, Leipzig 1902. F. Kemmerling, Die Thomasschule zu Leipzig, Leipzig 1927. G. Hempel, Gustav Ernst Schreck, MGG, XII, 1965.

vierk, 1915); Die Gezeichneten , 191215; Der Schatzgrdber, 191619; Irrelohe, 1919 -24; Der singende Teufel, 1928; Der Schmied von Gent, 1932 i Christophorus oer Die Vision einer Oper, 1932. Tri baleta: Der Geburtstag der Infantin (prema O. Wildeu), 1908 (II verzija Spanisches Fest, 1923); Rokoko (obj. s naslovom Kleine Suite im alten Stil), 1908 i Der Wind, 1908. VOKALNA: Der 116. Psalm za enski zbor, orgulje i orkestar, 1896; Schzvannengesang za zbor i orkestar, 1903; Vom ezoigen Leben za sopran i orkestar, 1929; 23 solo-pjesme. Transkribirao za orkestar Drugu madarsku rapsodiju F. Liszta, 1932 i 2 pjesme H. Wolfa. LIT.: P. Bekker, Franz Schreker: Studie zur Kritik der mod'irnen Oper, Deutsche Buhne, 1917 (separat Berlin, 1919). R. S. Hofjmann, Franz Schreker, Leipzig 1921. -J. Kapp, Franz Schreker, Miinchen 1921. F. X. Bayerl, Franz Schr ekers Opernwerk (disertacija), Erlangen 1928. Musikblatter des Anbruch, 1928, posveen 50 - godinjici Schrekerova ivota. G. Neutuirth, Franz Schreker, Wien 1959. E. H. Miiller v. Asom, Franz Schreker im Urteil P. Hoffers, Neue Zeitschrift fur Musik, 1960. T. W. Adorno, Schreker, Frankfurt a. M. 1953. G. Neumirth, Franz Schreker, MGG, XII, 1965. K. Ko. SCHRODER, I . Karl (Carl), njemaki violonelist, diri -

gent i kompozitor (Quedlinburg, 18. XII 1848 Bremen, 22. IX !935)- Uenik K. Drechslera i F. Kiela u Dessauu; violone list u Sondershausenu, Petrogradu i Parizu. God. 1869 osnovao, sa svoja tri brata, Hermannom, Franzom i Alwinom, gudaki kvartet; od 1872 dirigent Krollova kazalita u Berlinu, od 1874 u Leipzigu, nastavnik na Konzervatoriju i solist orkestra Gevjanhaus; 1881 1907 dirigent u Rotterdamu, Berlinu, Hamburgu i od 1890 u Sondershausenu, gdje je 1883 osnovao konzervatorij. God. 1911 21 predavao je na Sternovu konzervatoriju u Berlinu. Schroder je bio jedan od najboljih violonelista svog vre mena. H. Biillow cijenio ga je i kao dirigenta.

DJELA: 3 simfonije; 6 koncerata za violonelo. Gudaki trio; 2 gudaka kvarteta; kompozicije za violonelo solo. Klavirske kompozicije. Opere Aspasia, 1892 (prer. pod naslovom Die Palikaren, 1905) i Der Asket, 1893. Solopjesme. Instruktivne kompoz icije za violonelo. SPISI: Katechismus des Dirigierens, 1889; Katechismus des Violoncellspieles, 1890, Katechismus des Violinspieh, 1899; Der Vortrag der Brahmsschen Orchesterzuerke.

2. Alwin, violonelist (Neuhaldensleben, 15. VI 1855 Boston, 17. X 1928). Brat Karla; studirao isprva klavir (J. B. Andre) i violinu (H. de Ahna), a kasnije kao samouk uio violon elo. Od 1875 prvi violonelist u Liebigovu orkestru; od 1880 djelovao je u istom svojstvu u orkestru Geivanhaus u Leipzigu; ondje je i pred avao violonelo na Konzervatoriju. Od 1891 ivio je u SAD, gdje je uz prekide do 1925 solist Simfonijskog orkestra u Bostonu. Neko je vrijeme boravio i u New Yorku, a povremeno je djelovao i u Evropi. Bio je lan mnogih komornih ansambla i izvrstan pedagog.
DJELA: Violoncello Studies; Technical Studies; Nev) Studies in Scaleplay ing. Zbirke klasinih kompozicija preraenih za violonelo: Kammermusikstudien (3 sv.) i Klassisches Album (2 sv.). LIT.: R. Sietz, Karl i Ahvin Schroder, MGG, XII, 1965.

SCHREKER, Franz, austrijski kompozitor (Monaco, 23. III 1878 Berlin, 21. III 1934). Na Bekom konzervatoriju uio violinu (A. Rose, S. Bachrich) i teoretske discipline (R. Fuchs, H. Gradener). Po zavretku studija o njemu se nije mnogo ulo sve do 1908, kad je svojim baletom Der Geburtstag der Infantin izazvao ivu diskusiju. Te godine utemeljio je i Beki filharmo nijski zbor, s kojim je izvodio mnoga suvremena djela. God. 190708 Sch. je djelovao na Volksoperi uBeu, a 1912 prihvatio je mjesto profesora kompozicije na Muzikoj akademiji. Od 1920 u Berlinu, direktor Visoke muzike kole, a 192333 vodio je tamo majstorsku klasu u Pruskoj akademiji umjetnosti. Umirovljen od strane nacistikog reima, koji je zabranio i izvoenje njegovih djela, umro je 1934 ogoren i osamljen. Markantna figura evropskog muzikog ivota u prvoj tre ini XX st., Sch. se posebno istakao u godinama poslije Prvoga svjetskog rata, kad se oko njega u Beu i Berlinu okupila gene racija mladih, naprednih muziara, koji su djelomice kao njegovi osobni uenici (E. Kenek, A. Haba i dr.) eljeli da se oslobode naslijeenog romantinog balasta i krenu novim putovima. I sam vana karika u razvoju evropske muzike, jer je svo jim osebujnim kasno-impresionistikim romantizmom prethodio novoj objektivnosti skupine P. Hindemitha, E. Kfeneka, K. Weilla i drugova, on je proglaujui punu slobodu umjetnike fantazije pridonio obogaivanju muzike izraajnosti. Schrekerov stil fascinirao je u ono vrijeme svojevrsnim prepletanjem veristikih i impresionistikih elemenata. Njegov harmonijski govor temeljio se esto na principu politonalnosti, a izraaj njegove muzike bio je izrazito subjektivan, uvijek u zanosnom iivljavanju. Rafinirana instrumentacija omoguila mu je da u svojim operama, koje je komponirao na vlastita libreta, mistine sadraje, esto inspirirane ulnou i erotikom, zaodjene u bogato koloristik o ruho.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1899; Kammersinfonie za 23 instrumenta, 1916. Uvertire: Ekkehard, 190102; Fantastische Ouvertiire, 1903 i Vorspiel zu einem Drama, 1913 (izvodi se uz operu Die Gezeichneten). Romantische Suite 1903, Kleine Suite, 1928. Sonata za violinu i klavir, 1897. - Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Devet opera: Flammen, 1902; Der ferne Klang, 1903 09; Das Spielvierk und die Prinzessin, 1913 (II verzija Das Spiel-

SCHR)DER-DEVRIENT, VVilhelmine, njemaka pjevaica, sopran (Hamburg, 6. XII 1804 Coburg, 26. I 1860). Glumu uila od svoje majke poznate dramske glumice Sophie Biirger- Schroder. Nakon studija pjevanja u Beu (J. Mo zatti) debitirala 1821 na tamonjoj operi kao Pamina (Mozart, arobna frula). Slavna postala prilikom ponovne izvedbe Beethovenova Fidelija (Be 1822), koji je njezinom zaslugom doivio velik uspjeh. God. 1823 1847 pjevala je na Dresdenskoj operi uz gostovanja u Parizu i Londonu. Kad se povukla s pozornice, nastupala je na koncertima; osobito je bila cijenjena kao interpret Schubertovih i Schumannovih pjesama.Njezin repertoar bioje veoma irok iraznolik.

LIT.: C. von Glu'mer, Erinnerun-gen an W. Schroder-Devrient, Leipzig 1862 (III izd. 1905). A. von Wolzo-gen, W. SCHRODER-DEVRIENT Wilhelmine Schroder-Devrient, Leipzig 1863. J. Bab, Die Dev-rients, Berlin 1932. E.v. Baudissin, Wilhelmine Schroder-Devrient, 1937. A. M. Lingg, Que^n of Tears, Opera News, 1960. H. Kuhner, Wilhelmine Schroder-Devrient, MGG, XII, 1965.

SCHROEDER, Hermann, njemaki kompozitor (Bernkastel an der Mosel, 26. III 1904 ). Na Univerzitetu u Innsbrucku studirao muzikologiju, a na Visokoj muzikoj koli u Kolnu or gulje, kompoziciju i dirigiranje. Nastavnik muzike i orgulja u Trieru, od 1946 profesor na Visokoj muzikoj koli u Kolnu; od 1946 istodobno lektor na Univerzitetu u Bonnu i 1956 -61 na Univerzitetu u Kolnu. God. 194762 bio je dirigent Bachova drutva u Kolnu, a 195861 vodio je i Rajnski komorni orkestar. Dobitnik je vie nagrada.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u d- molu; koncert za gudae; Simfonische Hymnen, 1943; Festliche Musik, 1955; Sinfonia piccola, 1957; Veni

306

SCHROEDER SCHUBERT
SCHROTER, Leonhart, njemaki kompozitor (Torgi oko 1532 Magdeburg, oko 1601). Kantor u Saalfeldu i 157c u Magdeburgu. Sch. je najznatniji muziar stare magdsb kole. Njegove polifone duhovne pjesma idu u red najt djela s toga podruja.
DJELA: zbirka 55 geistliche Lieder, 1562; Cantiones suavissimae 4 sv.), 157680; Der schone Lobgesang Te Deum laudamus, durch Doktor . Luther verdeutscht, 1576; Der 12. und 124. Psalm Davids, 1576; Ein Ho gesang, 1577; Canticum Sanctorum Ambrosii et Augustini Te Deum lau 1584; Nezoe VCeihnacht Liedlein, 158687; Hymni Sacri, 1587; Epit> cantilena, 1587; Drey Weihnachten Lieder, 1595 i dr. NOVA IZD.: Te Deum laudamus obj. O. Kade (Geschichte der , V, 1911); Neue Weihnachtsliedelin obj. B. Engelke, 1914 (II izd. 1953); 5 s iz Hymni Sacri obj. F. Riegel i L. Schoberlein (Schatz des liturgischen und Gemeindegesangs, II, 1868); Psalam Wo der Herr nicht das Haus bau G. Hofmann, 1933 (III izd. 1953). LIT.: G. Hofmann, Leonhart Schroter, ein lutherischer Kantor zu bi burg (disertacija), Freiburg i. Br. 1934. -Isti, Die freien Kompositionen i ters, ZFMW, 1934. M. Geck, Leonhart Schroter, MGG, XII, 1965.

Creator, 1961. Koncerti: za violonelo, 1937; za orgulje, 1938; za obou, 1955; za violinu, 1956 i za flautu, 1958; Concertino za klavir op. 42. KOMORNA: sekstet za duhake instrumente i klavir, 1957; 2 gudaka kvarteta, 1939 i 1952; 2 gudaka trija, 1933 i 1942; klavirski trio, 1954; trio za violinu, rog i klavir; trio za klarinet, violonelo i klavir; duo za violinu i klavir i dr. KLA VIRSKA : 2 sonate; 3 sonatine; Minnelieder. Kompozicije za orgulje (2 sonate). Opera Hero und Leander, 1947. VOKALNA: kantata Carmen mysticum, 1949 i Leben und Bestehen. Zborovi (Romische Brunnen, 1950; Morike-Chore, 1951). CRKVENA. Oko 20 misa: Missa dorica, 1932; Missa Regina coeli, 1950; Missa gregoriana, 1959; Missa figuralis, 1959 itd. Te Deum, 1932; Hymni ad processionem in Feto Corporis Christi; Magnificat, 1951 i dr. INSTRUKTIVNA (sa H. Lemacherom): Lehrbuch des Kontrapunkt*, 1952; Generalbassiibungen, 1954; Harmonielehre, 1957 (V izd. 1968); Formenlchre (II izd.), 1968. LIT.: H. Lemacher, Herma nn Schroeder, MGG, XII, 1965.

SCHROTER, njemaka obitelj muziara. 1. Johann Friedrich, oboist (Eilenburg, Saska, 1724 Kassel, 1881). Do 1754 oboist u vojnoj muzici grofa Briihla, preselio se s obitelji u Varavu i 1763 u Leipzig, poduzimajui brojne turneje po evropskim zemljama (177174 po Nizozemskoj i Engleskoj). Od 1779 u slubi na saskom dvoru, od 1786 djelo vao je u Kasselu. Vrstan muziar, istakao se kao muziki odgo jitelj svoje djece. 2. Corona (Elisabeth VVilhelmine), pjevaica (sopran) i kompozitor (Guben, 14. I 1751 . Ilmenau, 23. VIII 1802). Ki i uenica Johanna Friedricha; studij pjevanja nastavila u Leipzigu; tamo 1765 debitirala na koncertu u Gezvandhausu i ubrzo zauzela istaknuto mjesto u muzikom ivotu grada. S ocem proputovala Nizozemsku i Englesku i tamo svoj najvii domet ostvarila na koncertima Bach-Abel (1772). Na Goetheovu prepo ruku postala je 1776 komorna pjevaica na dvoru u Weimaru, gdje je glumila u pjesnikovim dramama i komponirala muziku na njegove tekstove. Od 1787 bila je sprijateljena sa Schillerom. Od 1801 ivjela je u Ilmenauu.
DJELA: scenska muzika za Singspiel Die Fischerin, 1782 (Goethe). Solopjesme: 25 Lieder. In Musik Gesetzt, 1786; Gesang mit Begleitung des Fortepiano ... zweyte Sammlung, 1794; Canzonetta romana u Teutscher Merkur, 1780. Pjesme na stihove F. Schillera (izgubljeno).

SCHRYARI (Schreierpfeife), 1. drveni duhaki instru tipa oboe sa dvostrukim jezicem i zranom kapsulom, te sa 8 ca na cijevi. Izraivao se u razliitim veliinama, a ime je dobio reske, otre boje tona. Spominje se u XVI i poetkom XVII instrumentariju pojedinih njemakih gradskih i dvorskih kapeli Praetorius ga opisuje (Syntagma musicum, II, 1916) u 4 udesbe skant, alt, tenor, i bas. Svirao se solistiki i u sastavu s drugir strumentima. 2. U starim orguljama visoki registar, mjeanica.
LIT.: G. Kinsky, Doppelrohrblatt-Instrumente mit Windkapsel, AF 1925.

3. Johann Samuel, pijanist i kompozitor (Guben, 1750 ili 1752 London, 2. XI 1788). Brat Corone; ve 1765 nastupio kao sopranist, a dvije godine kasnije kao pijanist na koncertima u leipzikom Gezoandhausu. S ocem i sestrom koncertirao po Nizo zemskoj i Engleskoj. Ostavi u Londonu, najprije kao crkveni or gulja, stekao veliku popularnost kao pijanist i uitelj klavira; 1782 naslijedio J. Ch. Bacha na poloaju pijaniste i kapelnika kraljice Charlotte. Javnu umjetniku karijeru prekinuo enidbom za svoju uenicu Rebeccu, o kojoj nema bliih podataka. Njegov je uenik bio J. B. Cramer.
DJELA: 2 serije po 6 koncerata za embalo ili klavir op. 3 i 5, 17 74. KOMORNA: 6 sonata za klavir ili embalo uz violinu i continuo op. 2, oko 1772; 6 sonata za klavir uz flautu ili violinu op. 4, oko 1772; Petits airs d'une execution fadle za klavir uz violinu ili flautu ad libitum, oko 1780; 6 sonata za klavir uz vio linu ili violonelo op. 6, oko 1785; 2 sonate za klavir uz violinu op. 7, oko 1789; sonata za klavir, violinu i violonelo op. 11, 1788; 2 kvinteta za em balo (klavir), flautu, violinu, violu i violonelo, oko 1778. est sonata za embalo op. 1, oko 1771. VOKALNA: Epithalamium occasioned by a Worthy Pair celebrating their fiftythird anniversary of their nuptials, oko 1784; 12 favorite Scotch Songs za glas, klavir i violinu (flautu), oko 1785 i dr. NOVA IZD.: klavirski koncert op. 3 br. 3 obj. K. Schul tz-Hauser, 1964. LIT.: H. Diintzer, Charlotte von Stein und Corona Schroter, Stuttgart, 1876. P. Pasig, Goethe und Corona Schroter, Ilmenau 1902. H. Stiimcke, Corona Schroter, Bielefeld 1904. W. Brennecke, Schroter, Familie, MGG, XII, 1965. Isti i Ch. Cudivorth, Johann Samuel Schroter, ibid.

SCHUBART, Christian Friedrich Daniel, njen pjesnik, muziki pisac i muziar (Obersontheim, Schwa 24. III 1739 Stuttgart, 10. X 1791). U muzici preteno sam Orgulja i uitelj u Geislingenu (176369) i Ludvvigsbi. gdje se istaknuo i kao briljantan pijanist. God. 1772 protj iz Wiirttemberga, zapoeo nestalan ivot, boravei u ra; junonjemakim gradovima i rezidencijama. Od 1774 izd asopis Deutsche Chronik u Augsburgu i Ulmu. Prireiv koncerte i predavanja. God. 1777 87 zatvoren u tvi Hohenasperg (Wiirttemberg), preteno iz politikih razloga, stao je za cijelu Njemaku simbolom graanske borbe pi tiranske samovolje. Od 1787 u Stuttgartu dvorski i kazalini pje vojvode od Wiirttemberga i urednik asopisa Vaterldndische C nik. Sch. je po sv ojoj umjetnikoj egzistenciji olienje St und Dranga. U svojim lancima u asopisu Deutsche Chr dotakao se mnogih pitanja muzike i muzikoga ivota. Nje su sudovi otri, slobodni i svjesno subjektivni. U svojoj est Sch. zastupa gledite da se u muzici prije svega mora odr umjetnikovo subjektivno unutranje stanje; izraz je zlatn oko koje se vrti estetika muzike. Kao kompozitor vaan j< razvitak njemakoga Lieda; pregnantna melodija i jednoste pratnja uinile su njegove pjesme gotovo narodnima (Se zvohl,
du Himmelsknabe du; Die Henne).
DJELA: klavirske kompozicije (sonate). Solo-pjesme (sauvane) pjesma (na vlastiti tekst), 1759 90. SPISI (muziki): Ideen zu einer Ast der Tonkunst, 1784 (obj. 1806); Musikalische Rhapsodien, 1786 (predgovori z solo-pjesama u 3 sv., tiskanoj pod tim naslovom); Schubarts Leben und G nugen; von ihm selbst im Kerker aufgesetzt (autobiografija), III izd. 1791; l LIT.: E. Nagele, Aus Schubarts Leben und Wirken, Stuttgart 1888 E. Holzer, Schubartstudien, Ulm 1902. Isti, Schubart als Musiker, Stuti 1905. R. Hammerstein, Ch. F. D. Schubart, Ein Dichter-Musiker der Gos eit (disertacija), Freiburg im Breisgau 1940. Isti, Christian Friedrich niel Schubart, MGG, XII, 1965.

SCHROTER, Christoph Gottlieb, njemaki orgulja, muziki teoretiar i kompozitor (Hohnstein u Saskoj, 10. VIII 1699 Nordhausen, 20. V 1782). lan djeakog zbora na Kreuzschule u Dresdenu; tamo od 1718 privatni kopist kod A. Lottija. U slubi nekoga barona proputovao 172024 Njemaku, Englesku i Nizozemsku, nakon ega se zadrao u Jeni, gdje je drao predavanja o muzici. God. 1726 postao je orgulja u Mindenu, a od 1732 do smrti vrio je tu dunost u Nordhausen u. Sch. je 1717 konstruirao klavir s batiima (opisao ga u Umstdndliche Beschreibung eines neuerfundenen Clavierinstruments..., 1763) koji su za razliku od Cristoforijeva sistema slobodnih batia bili vrsto povezani s tipkama. Bavio se i kompozicijom.
DJELA. SPISI: Epistola gratulatoria de muica Davidica et Salomonica, 1716; Sendschriften an Herrn M. Lorenz Mizler, 1738; Christliche Beurteilung des von Herrn Bidermann... im Monat Mai des 1749. Jahres edirten Programmatis de vita muica, 1749; Deutliche Anmeisung zum Generalbass in bestandiger Verdnderung des uns angebohrenen harmonischen Dreyklanges, 1772; Letzte Beschdfligung mit musikalischen Dingen; nebst 6 Temperaturplanen und einer Notentafel, 1782; Historie der Harmonie und Melodie (izgubljeno) i dr. Studije (u Neueroffnete musikalische Bibliothek): Die Nothmendigkeit der Mathematik bey grundlicher Erlernung des musikalischen Composition, 1746 47; Der musikalischen Intervallen Anzahl und Sitz, 1752; Beurtheilung des neuen musikalischen Systems Herrn Telemanns, 1752 i dr. Christoph Gottlieb Schroters umstdndliche Beschreibung seines 1717 erfundenen Clavierinstruments, auf vielchem man in unterschiedenen Graen stark und schwach so leicht als auf einem Clavichord spielen kann, u Kritische Briefe uber die Tonkunst F. W. Marpurga, III, 1763. LIT.: F. T. Arnold, The Art of Accompaniment from a Thorough-Bass, London 1931. J. Schdfer, Nordhauser Orgelchronologie, Halle i Berlin 1939. F. Oberdorffer, Christoph Gottlieb Schroter, MGG, XII, 1965.

SCHUBERT, 1. Ferdinand Lukas, austrijski kompoz (Himmelpfortgrund kraj Bea, 18. X 1794 Alsergrund 1 Bea, 26. II 1859). U roditeljskoj kui nauio svirati klavi violinu. Kasnije uio kod M. Holzera i J. Drechslera. Djelo' kao uitelj i uz to od 1838 predavao orgulje na Bekom konz vatoriju. Uvijek prisno povezan s bratom Franzom, naslije je njegovu umjetniku ostavtinu. Kao kompozitor nije se uzdij iznad tadanjeg prosjeka.
DJELA (oko 90 opusa): Singspieli namijenjeni djeci Der kleine Schaden, i Die Ahrenleserin. Oko 30 zborova; zbirke pjesama Der kleine Sanger^ 1 i Melodien zu den Liedern des I // Sprach- und Lesebuches, 1855 56. ( mise uz orkestar; rekvijem; 2 Salve Regina; 2 Tantum ergo. Deutsche Tra\ messe Franza Sch. dugo se pripisivala Ferdinandu Sch. LIT.: /. IVeinmann, Ferdinand Lukas Schubert, MGG, XII, 1965.

2. Franz Peter, kompozitor (Lichtenthal kod Bea, ; I 1797 Be, 19. XI 1828). Brat Ferdinanda i dvanaesto diji uitelja iz bekog predgraa Lichtenthal, Franza Theodc Schuberta, podrijetlom iz Moravske. Ve u ranom djetinjs t Sch. je pokazivao izvanrednu muziku nadarenost. Otac ga pod ava u sviranju na violini, a brat Ignaz upoznaje ga s temeljii pijanistikog umijea. Neto kasnije ui pjevanje, orgulje i osno harmonije kod M. Holzera, orguljaa crkve u Lichtenthal God. 1808, poloivi prijemni ispit, postaje pitomac Carsko djeakog konvikta i lan Djeakog zbora beke katedrale

SCHUBERT
kojemu pjeva sopransku dionicu. U kolskom orkestru sudjeluje kao violinist u izvoenju Havdnovih i Mozartovih djela i ranih Beethovenovih simfonija, a povremeno zamjenjuje i dirigenta. U muzici ga u konviktu pouava J. Evbler. Uoivi izuzetnu muzikalnost svog uenika, alje ga 1812 uglednom muziaru A. Salieriju na pouku iz generalbasa. U to doba Sch. ve marljivo komponira, ali se veina tih djela izgubila. Najranija sauvana solopjesma je Hagars Klage (mart 1811). God. 1812 umire mu majka i tada pie Eine kleine Trauermusik za nonet. U konviktu nastaju i etiri uvertire namijenjene kolskom orkestru i nekoliko crkvenih kompozicija. S prijateljem J. von Spaunom posjeuje prvi put kazalite. Muzika scena snano privlai njegovu romantinu matu i otada mu je najvea elja da postane operni kompo zitor. God. 1813 Sch. mutira i naputa djeaki konvikt. Vraa se ocu koji se upravo te godine ponovno oenio. U kui uitelja Schuberta mnogo se muziciralo. Za potrebe obiteljskoga kvarteta (braa Ferdinand i Ignaz svirali su violinu, Franz violu, a otac violonelo) Sch. je napisao svoje prve gudake kvartete. Na oev nagovor, a i zbog toga to su uitelji bili osloboeni viegodinje vojne obaveze, Sch. zavrava preparandiju i 181417 vri dunost pomonog uitelja na oevoj koli. U tim se godinama prvi put snanije oituje stvaralaka snaga njegova genija. Ve 1814 na staju prva remek-djela na podruju solo-pjesme. Adelaide, An Emma, Das Alddchen aus der Fremde i osobito Gretchen am Spinnrade, toliko su nove i po sadraju i po obliku, da je godina njihova postanka doista roendan solo-pjesme (O. Bie). Erlkonig, Heidenroslein, Die Spinnerin, Der Wanderer, Die Forelle, Der Tod und das Aiddchen i mnoge druge popularne pjesme nastale su u sobi pomonog uitelja. I kao simfoniar Sch. u to vrijeme stvara prvo svoje vee djelo. To je Simfonija u c-molu nazvana traginom. Komponira tada i prvu cjelovitu misu, a 181314 pie muziko-scensko djelo Des Teufels Lustschloss, prvu svoju potpunu opernu partituru. /Mladi umjetnik doivljuje i prvu ljubav. Schubertovu panju privlai Therese Grob, pjevaica (sopran) u crkvenom zboru, koji je esto izvodio njegova djela. Da bi osigurao svoju budunost, Sch. se 1816 natjee za nastavnika muzike na njemakoj koli u Ljubljani. Molba mu je odbijena, a Therese Grob bira za mua ovjeka sigurnije egzistencije. Na nagovor prijatelja F. von Schobera, Sch. protiv oeve volje naputa uiteljsku slubu. Otada ivi kao slobodan i nezavisan umjetnik. Stanuje kod kojeg od svojih prijatelja, a jedina mu je zarada nestalan i skroman prihod od tampanja kompozicija. Neumorno radi i bez predaha stvara jedno djelo za drugim. Komponira po nekoliko pjesama dnevno; pie izravno u istopis i esto se tui na nestaicu notnog papira. Odmor od intenzivnog stvaralakog rada nalazi u ugodnom i vedrom druenju s odanim prijateljima. S njima pr ovodi veeri u prijatnim etnjama po bekoj okolici, u malim gostionicama, gdje esto za klavirom prati ples svojih drugova, ili u domu kojega od njih. Oni su i prvi oduevljeni sluaoci Schubertovih pjesama, a neki osobito F. von Schober pomau ga i materijalno. Pripadnici toga prijateljskog kruga oko Schuberta nazivali su svoje sastanke schubertijade. Uz ve spomenute, J. von Spauna i F. von Schobera, bili su to meu ostalima i prvi interpreti Schubertovih pjesama: ugledni operni pjeva M. V ogl i barun K. von Schonstein, pjesnici J. Mavrhofer, E. von Braunfeld i F. Grillparzer, slikari L. Kupelvvieser i M. von Schwind, muziar F. Lachner, braa Josef i Anselm Hiittenbrenner i L. von Sonnleithner. Premda je pratio politiki i drutveni ivot svog vremena i pristajao uz napredna strujanja, borbenost jednog Beethovena nije posjedovao.

307

Sch. je rijetko naputao Be. Odlazio je jedino na kraa putovanja u manja austrijska mjesta, a 1818 i 1824 proveo je ljeto u Madarskoj- u Zselizu, na imanju grofa Esterhazvja, pouavajui grofove kerke klavir. God. 1825 ponueno je Schubertu mjesto drugoga dvorskog orguljaa, to on odbija. Idue godine natjee se za drugoga dvorskog dirigenta, a 1827 za dirigenta kazalita Kdrntnerthor, ali uvijek bez uspjeha. Tako i nadalje ivi od rijetkih i malih honorara iz davaa, a javna priznanja doivljuje tek povremeno. Sve te nedae, F. P. SCHUBERT meutim, ne umanjuju njegovu stvaralaku energiju i ne slabe nevjerojatno plodnu invenciju. Uz ciklus Die schone Miillerin i golemi broj solo-pjesama, do 1824 nastalo je i sedam simfonija (meu njima i tzv. Nedovrena), nekoliko klavirskih sonata, znameniti Forellenquintett, niz scenskih radova (muzika za igrokaz Rosamunde) i pet misa. Svoja djela Sch. poklanja prijateljima, esto na njih zaboravlja, pa se mnoga i gube. Neka su pronaena nakon mnogo godina, a neka e vjerojatno zauvijek ostati nepoznata. Dva su velika suvremenika pobudila Schubertovo divljenje: L. van Beethoven i J. W. Goethe. Premda su ivjeli u i stome gradu, Beethoven i Sch. se nisu upoznali. Istom u posljednjoj godini ivota Beethoven je vidio neke Schubertove solo -pjesme i pohvalno se izrazio o nadarenosti njihova autora. Ni s Goetheom Sch. nije imao vie sree. U dva navrata (1816 i 1825) posla o mu je po nekoliko svojih solo-pjesama komponiranih na njegove tekstove, ali nijednom nije dobio ni odgovora. ivotne su nedae poele postepeno nagrizati Schubertov organizam. Stao je ee pobolijevati, a njegova mirnoa i vedrina povremeno ustupaju mje sto tuzi i osjeaju naputenosti, to pojaava i odlazak nekih prijatelja iz Bea. Kao da predosjea blisku smrt on stvara grozniavom brzinom. Pie veliku Simfoniju u C-duru, posljednje gudake kvartete, ciklus solo -pjesama Winterreise, posljednje mise sve remek-djela zrela genija. Napokon je 26. III 1828 prireen u Beu prvi i za Schubertova ivota jedini koncert njegovih djela. To je njegov najvei uspjeh u javnosti koji mu je donio i neto materijalne dobiti. Tada je tek nekoliko mjeseci prije smrti mogao kupiti klavir. Sch. nije stekao muziku naobrazbu redovitim i sistemat skim uenjem. Bio je u velikoj mjeri samouk. Istom nekoliko dana pred smrt, kada je ve zapravo dovrio svoj bogat i vrijedan opus, koji mu je osigurao jedno od najistaknutijih mjesta u historiji muzike, zamolio je poznatoga teoretiara S. Sechtera da ga primi kao uenika iz kontrapunkta. Umro je u 31. godini ivota od trbunog tifusa u stanu svoga brata Ferdinanda. Pokopan je u blizini Beethovenova groba. Bio je ne samo velik umjetnik nego i ovjek vrsta i ispravna karaktera, povuen i nenametljiv, iskren i odan prijatelj; strana mu je bila svaka sebinost i zavist. Gotovo sva svoja djela Sch. je napisao za Beethovenova i vota; umro je svega godinu dana nakon smrti stvaraoca Eroice. Ali roen 27 godina poslije Beethovena on ve pripada potpuno novoj generaciji. Prvi u nizu velikih muziara romantizma, Sch. uvodi u muziku umjetnost nove pojmove, nove estetske vrijednosti i stvara temelje novoga romantikog izraavanja. Kasniji e muziari toga razdoblja izgraivati svoj stil na zna ajkama Schubertova muzikoga govora. Schubertovu matu zaokupljaju misli i osjeaji razliiti od pitanja koja su rjeavali klasiari. On nije arhitekt velianstvenih muzikih oblika, ve je blii slikarstvu, pa boja i raspoloenje privlae njegovu panju vie od dramatskih sukoba. Sch. je iz raziti lirik, osjeaj mu je vaniji od razuma. Voen, meutim, zdravim smislom za mjeru, on ne upada u ispraznu sentimentalnost, nego u svojim najboljim radovima ostvaruje ravnoteu sadraja i oblika. Kao veliki i suptilni pjesnik prirode i ljudskih osjeaja Sch. je oitovao i znatan dar za psiholoku karakteriza ciju i ukusno realistiko doaravanje ugoaja. Izvorna, zaokruena i jasna melodija najistaknutiji je element Schubertove muzike. Ona tee slobodno, pjevna je i u vokalnoj i u instrumentalnoj muzici, a jednostavnost i neposrednost osi gurale su joj popularnost u irokom krugu slualaca. Okosnica Schubertove melodije uvijek je pravil an i jasno odreen ritmiki puls. To je tipino austrijska melodika, premda se ne temelji

Rodna kua F. P. Schuberta

308

SCHUBERT

gesang. Die sehone Mullerin je romantina pria u pjesma: na doslovnim citatima austrijske narodne pjesme. Ponegdje se oituje i utjecaj madarske narodne muzike koju je Sch. upoznao nesretnoj ljubavi mladoga mlinara. Sadraj tih pjesama izi je lirski, a okvir im je proljetno zelenilo prirode i um pc neposredno u Zselizu i posredno preko nekih Havdnovih djela. Velik je Sch. i u podruju harmonije. Ve od najranijih djela Najuspjelije su pjesme toga ciklusa Wohin?, Der Neugi Ungeduld, Morgengruss, Die bose Farbe i Trockne Blume, privlai ga prouavanje harmonijskih odnosa meu akordima. Voli nagle skokove iz dura u istoimeni mol (i li obratno), esto ciklusu Winterreise prevladava tmurno raspoloenje. To je : iskoriuje mogunosti koje prua terena srodnost, ukusno pri - optuba protiv svijeta u kojemu ljudi moraju trpjeti (Kne Gotovo svi su tekstovi u ovom ciklusu prokomponirani. Kla\ mjenjuje napuljski sekstakord ili smanjeni septakord, a modulacije su mu za ono doba i neuobiajene i smione, ali logine i oprav - pratnja je samostalnija, a harmonija oituje izvanrednu istan ukusa. Od pjesnikih vizija ledene pustoi ogoljele zime dane. Sch. istie boju akorda vie od njegove funkcionalnosti i time otvara nove putove daljnjem razvoju harmonijskog miljenja. spomenuti pjesme Die Wetterfahne, Erstarrung, Der Lindenl esto pojedinu muziku misao preobraava i mijenja, osvijetlju - Die Post, Die Krahe, Letzte Hoffnung, Der Wegweiser, M Der Leiermann. f posljednje jui je razliitim harmonijama. ! Schube pjesme idu Der Dc Sch. je neobino brzo ganger, Liebesbotst { stvarao. Prema rijeima Der Atlas, Ihr Bild Stadt i F. Liszta vrijeme je za Am Meer. Sch. je ostavio i nj postajalo dvostruko storske zborove, os dulje. Godine su se stezale u muke, a njegove crl mjesece i premda rano kompozicije idu u otrgnut svojoj umjetnosti najboljih ostvarenja uzmogao je doivjeti romantike. I u njin Sch. zrelost svoga genija. Nije prvenstveno a od svih velik samo broj njegovih velikana losti na njegovu djela, ve ona sadravaju i crki muziku najvie je 1 zauujue obilje muzikih cao W. A. Mozart. du misli i ideja. Franz Schubertovim cr nim Schubert manji je artist od djelima, mise u -duru i u drugih velikih majstora; ali Es-duru ic najpoznatije on je naslijedio najvee radove ih je dala muziko bogatstvo. Rasipao crkvena, zika ga je irokom rukom i romantizma, te, pravljaju dobrotom srca tako da e djela Brahr Brucknera. muziari jo nekoliko Usprkos pojedinim stoljea moi troiti od uspjelijim stranicama, njegovih misli i ideja. U njegovim djelima nalazi se blago Schubertovo vele. Rad M. von Sclnvinda Schubertova zalina djela ostaju neuspjeli pokuaji. Izuzetak je jedino scei muzika za neiskoritenih zamisli; drugi e nai svoju veliinu igrokaz Rosamunde iz koje se nekoliko orkestra odlomaka u njihovu troenju (F. Nietzsche). izvodi u koncertnim dvoranama j o i danas. Sch. je veoma rano postigao savrenstvo u vokalnoj muzici, Veoma se esto s nepravom uzdiu Schubertove solo -pje u prvome redu na podruju solo -pjesme. Svoju umjetnost on nadovezuje na tradiciju njemakoga Lieda iz ranijih stoljea, iznad njegove instrumentalne muzike. Schubertove simfo osobito na balade berlinskog muziara R. Zumsteega. Asimilira ili gudaki kvarteti procjenjuju se mjerilom klasika i u nj utjecaje vokalnog stila Havdna i Mozarta i obogauje melodiku se pronalaze nedostaci koji su zapravo obiljeja novog romar svjeinom austrijske narodne muzike. Time nije samo udahnuo nog sadraja i znaajke Schubertova osobnog stila. Iskustt nov ivot i dao konaan oblik solo -pjesmi svoje zemlje, nego ju saznanje koje je stekao u vokalnoj lirici Sch. prenosi i na tlo je podigao na umjetniki vrhunac koji e ona jo samo izuzetno strumentalne muzike. I kao simfoniar on je pjesnik, a ne ( matik. Teme su mu pjevne i romantiki osjeajne, meu nj dosei. nema otrih suprotnosti, a prema tome ni dinamine drama Ostavio je preko 600 solo-pjesama. Privlaili su ga razliiti u provedbama koje se pretvaraju u lirske meditacije. Osobit tekstovi, od velikih ostvarenja J. W. Goethea, F. Schillera i mla- prvim djelima sonatnog oblika Sch. slae muzike misli jei doga H. Heinea do prosjenih stihova osredn jih pjesnika. Sch. do druge kao slike u mozaiku. Nisu jasno istaknuti ni kontr nije bio filozof i njegova veliina nije u analizi sadraja pjesnikoga medu stavcima; oni se redaju, zadravajui osnovno raspoloe teksta nego u genijalnoj transpoziciji pjesnikog ugoaja u muziki cijele kompozicije. Sch. je instrumentalnu muziku obog; jezik. Majstor je u doaravanju atmosfere, u jezgrovitu prikazu osobito u harmoniji i koloritu. Medu njegovim instrumentali dramatskih dogaaja i osobito u opisivanju ljudskih osjeaja. djelima najvanije mjesto pripada simfonijama, gudakim k \ Vokalna melodijska linija pokazuje sklad rijei i tona; klavirska tetima, klavirskim sonatama i klavirskim minijaturama. pratnja nenametljivo istie osnovnu misao pjesme. Schubertove U nizu od devet simfonija Sch. ne prolazi kroz poste] pjesme nagovjeuju sav potonji razvoj evropske solo -pjesme u razvoj, kao npr. u solo-pjesmama ili gudakim kvartetima. C XIX st. Mnoge pripadaju tipu strofnih pjesama. U nekima su nejednake Prvih est oituju utjecaj majstora I primjenjuje jednostavnu strofnu izgradnju s doslovno jedn?kim sike. Izuzetak vrijednosti. je donekle etvrta simfonija, tzv. tragina, p kiticama (Heidenroslein), a u drugima ponavlja samo opu osnovu vrhunac u Schubertovu opusu. To je ujedni kitica unutar koje se muzike misli razvijaju slobodno. Na taj prva izrazito romantina,simfonijskom lirska simfonija u povijesti muzi nain potpunije ilustrira razliite tekstove kitica, a postie i skladnu Naziv tragina pripada joj zbog tmurnog sadraja koji od simetrinost oblika. Jedan od najranijih primjera takve varirane rezignacijom; u njoj nema borbene dramatike. Peta simfor strofne pjesme, koja je na prijelazu izmeu strofnog i prokom- u B-duru odraz je Schubertove ljubavi prema prirodi. God. li poniranog oblika, je Gretchen am Spinnrae. Taj tip Schubertove Sch. pi e Simfoniju u h -molu, izvorno remek-djelo koje r lirike prihvatit e kasnije, meu ostalima, i J. Brahms. Sch. pie nikada uo. Rukopis je poklonio drutvu Gesellschaft der Mus svoje pjesme i u trodijelnom obliku, a velik je i broj prokompo- freunde u Grazu. Partituru je u arhivu drutva pohranio niranih pjesama od kojih mnoge idu u red njegovih najvred- bertov prijatelj A. Hiittenbrenner i istom 1865 pronaaoSef ju nijih djela (Erlkonig, ciklus Winterreise). Ovaj e tip osobito ondje beki dirigent Herbeck i jo iste godine izveo u Beu. Ka njegovati R. Schumann. Da bi postigao drama tsku snagu, slui je dotad bilo poznato sedam Schubertovih simfonija, ova se Sch. u nekim pjesmama i razliitim oblicima recitativa i de - istom pronaena, izvela kao Osma. Simfonija u h -molu ii klamacije. Najizrazitiji primjeri su Der Doppelganger i Kriegers samo dva stavka: Allegro moderato i Andante con moto. P. Ahnung iz ciklusa Schzoanengesang. Tip recitativne solo-pjesme, je stavak melankolian i tmuran, a drugi proet blagom i svijetle u kojoj je teite na izraajnosti teksta, razvijat e dalje u drugoj lirikom. Dugo se vjerovalo da su to samo prvi dijelovi simfon polovini XIX st. H. Wolf i slavenski autori (M. P. Musorgski, kojoj manjkaju zavrni stavci, pa je dobila naziv Nedovret L. Janaek). Danas prevladava miljenje da je taj simfonijski diptih uravn Na tekstove pjesnika W. Miillera, svoga suvremenika, Sch. teena, zaokruena cjelina i da ga je autor namjerno komponir je napisao dva ciklusa. To su Die sehone Mullerin (1823) i VCinterreise samo u dva stavka. S tim u vezi pokuao je A. Schering prili (1827). Nakon Schubertove smrti sabrane su pjesme iz posljednje uvjerljivim navodima dokazati, da je Simfonija u h-molu zapra godine njegova ivota u zbirku poznatu pod naslovom Schmanen-

SCHUBERT
muzika dopuna Schubertove autobiografske skice Mein Traurn, nastale takoer 1822. Simfonija u h-molu nosi sva obiljeja Schubertova genija. Njezina romantina raspjevanost, ali i dramatinost, iskrenost i neposrednost muzikih misli, jedinstvo tematike i harmonijsko bogatstvo uinili su je najvrednijim simfonijski m djelom nastalim u vrijeme Beethovenova simfonijskog stvaralatva. Posljednju Simfoniju u C-duru pronaao je R. Schumann u biblioteci Schubertova brata Ferdinanda. Prvi ju je kao Sedmu simfoniju izveo F. Mendelssohn 1839 na koncertu orkestra Getvandhans u Leipzigu. To drugo Schubertovo simfonijsko remek-djelo nosi obino naziv Velika simfonija. Uobiajena etiri stavka zamiljena su rapsodiki i idu u red dotad najopsenijih simfonijskih ostvarenja. Za razliku od Simfonije u h-molu u Velikoj simfoniji vlada optimizam i vedrina, bliska je narodnom du hu, a sjetna raspoloenja pojavljuju se samo povremeno. U njoj je jae istaknut ritmiki element, osobito u posljednjem stavku gdje sve buja u vitalnoj ivosti ritmikih pokreta. Simfonije u hmolu i u C-duru prva su simfonijska remek-djela rane romantike. One su osigurale Schubertu u povijesti muzike mjesto uz najvee simfoniare. U gudakim kvartetima Schubert je postepeno postizavao zrelost. Zapoeo je na tradiciji Havdna i Mozarta. Prvi put je stroge okvire klasike napustio u Kvartetu u a-molu (1824) te tako i na tom podruju utro put romantici. Majstorstvo je dosegao u Kvartetu u d-molu (1824). U tom djelu, po raspoloenju bliskom Simfoniji u h-molu, Sch. je u drugom stavku kao temu za varijacije upotrebio motiv iz svoje solo-pjesme Der Tod und das Mddchen, pa je kvartet poznat i pod tim naslovom. Kvartet u dmolu i Gudaki kvintet u C-duru (1828) vrhunska su dostignua rane romantike na podruju komorne muzike. Medu ostalim Schubertovim komornim djelima istiu se Klavirski kvintet u Aduru (1819"), tzv. Forellenquintett s temom za varijacije iz istoimene Schubertove solo-pjesme i 2 klavirska trija iz 1827. Sch. je bio vrstan pijanist, pa je klaviru posvetio velik dio svoga stvaranja. U sreditu je njegove klavirske muzike skupina od 17 dovrenih son ata. Prve od njih vezane uz klasini so natni kalup pokazuju esto nesklad izmeu sadraja i forme. Postepeno i u klavirsku sonatu prodire Schubertov romantini nain slobodnog, ali loginog oblikovanja te u djelima nastalim 1823 i kasnije on ostvaruje tip izrazito romantine sonate. Kao i u simfonijama, i u njima prevladava pjevna melodika i lirsko raspoloenje. Najbolja klavirska djela dao je, meutim, Sch. u klavirskim minijaturama. On je prvi majstor tih saetih slika trenutnih raspoloenja ostvarenih s mnogo iskrenog osjeaja i istananog ukusa. Njegovi impromptus, moments musicaux, plesovi, etvororune koranice i ronda idu u red najljepih primje raka kunoga muziciranja. Kasnije e, nadovezujui na Schubertovu umjetnost, upravo klavirska minijatura postati jednim od najrairenijih kompozicijskih oblika romantike. Sch. je za ivota bio iroj javnosti gotovo nepoznat. Ali ubrzo nakon smrti njegovo je djelo postiglo velik ugled. Postao je uzorom mladim suvremenicima, kao i kasnijim romantiarima. Premda vrijeme raa toliko mnotvo ljepote, ono nee vie nikada donijeti jednoga Schuberta rekao je R. Schumann.
DJELA (prema tematskom katalogu O. E. Deutscha Sch. je napisao 998 kompozicija). ORKESTRALNA. Devet simfonija ("kronoloki): I, u D -duru, 1813; II, u B-duru 1815; III, u D-duru, 1815; IV (tzv. tragina), u c-molu, 1816; V, u B-duru, 1816; VI, u C-duru, 1818; VII, u E- duru (sauvana samo u skicama i djelominoj Schubertovoj instrumentaciji; instrumentirali su je J. F. Barnett, 1883 i F. Weingartner, 1934), 1821; VIII (u dva stavka; tzv. nedovrena) u h-molu, 1822 (prvi put izvedena 1865); IX, tzv. Gasteiner-Symphonie ili Velika simfonija, u C-duru, 1828 (redovito se izvodi kao VII, prvi put izvedena 1839). Rondo za violinu i orkestar, 1816; Polonaise za violinu i orkestar, 1817. Jedanaest uvertira: I, u D-duru, 1811; II, u c-molu, 1811; III, u D-duru, 1812; IV, u B-duru, 1812; V, u D-duru, 1812; VI, u B-duru, 1816; VII, u D-duru, 1817; VIII, talijanska, u D-duru, 1817; IX, talijanska, u C-duru, 1817; X, u c-molu, 1819 i XI, u D- duru. Pet menueta sa 6 trija i 5 njemakih plesova sa 7 trija, 1813. KOMORNA: gudaki trio u B -duru, 1817. esnaest sau vanih gudakih kvarteta: I, u B-duru, 1811; II, u C-duru, 1812; III, u C--duru (nedovren), 1812; IV, u B-duru, 181221; V, u C-duru, 1813; VI, u D-duru, 1813; VII, u B-duru, 1813; VIII, u D-duru, 1814; IX, u c-molu, 1814; X, u B-duru, 1814; XI, u g-mo-lu, 1815; XII, u E-duru, 1816; XIII, u c-molu (nedovren), 1820; XIV, u a-molu, 1824; XV, Der Tod. und das Mddchen, u d-molu, 1824 i XVI, u G-duru, 1826. Gudaki kvintet u C --duru, 1828. Tri klavirska trija: I, u B-duru, 1812; II, u Bduru, 1827 i III, u Es-duru, 1827; nokturno za klavirski trio, vjerojatno 1827; adagio i koncertni rondo za klavirski kvartet, 1816; klavirski kvintet (Forellenguin-tett), u A-duru, 1819; oktet u F-duru, 1824; Eine kleine Trauermusik za nonet, 1813. etiri sonate za violinu i klavir: I, u D-duru, 1816; II, u a-molu, 1816; III, u g-molu, 1816 i IV,u

309

A-duru, 1817. Sonata za klavir i arpeggione . 1824 (G. Cassado obradio za violonelo i klavir), 1824. est Landlera za violinu, 1816. KLAVIRSKA. Sedamnaest sonata: I, u E-duru, oko 1815; II, u a-molu, 1817; III, u As -duru, 1817; IV, u e-mo lu, 1817; V, u Des-duru, 1817; VI, u Es-duru, 1817; VII, u H-duru, 1817; VIII, u C-duru, 1818; IX, u A-duru, 1819; X, u a-molu, 1823; XI (Reliquiae), u C-duru, 1825; XII, u a-molu, 1825; XIII, u D-duru, 1825; XIV (Fantasta), u G-duru, 1826; XV, u c-molu, 1828; XVI, u A-duru, 1828 i XVII, u B-duru, 1828. Nekoliko nedovrenih son ata; 2 seherza, 1817; fantazija Wanderer, 1822; 4 impromptus, 1827; 4 Mrnents muncaux, 1823 28; 3 kompozicije, 1828; varijacije; oko 400 plesova (valceri, landleri, menueti, schottische, galopi, i dr.). Za klavir 4-runo: 2 sonate, u B -duru, 1818 i u C-duru, 1824; Divertissement a la hongroise, 1824; Divertissement a la francaise, 1825;- 3 niza varijacija; 5 uvertira; 2 ronda; 4 fantazije; 10 polonaisa; 4 landlera; 16 koranica; valceri. DRAMSKA. Opere: Des Teufels Lustschloss (A. Kotzebue), 1813 14; Adrast (J. Mavrhofer, nedovreno), 1815; Die Biirgschaft (prema pjesmi F. Schillera, nedovreno), 1816; Sakuntala (J. Ph. Neumann; nedovreno), 1820; Alfonso und Estrella (F. von Schober), 1821 -22 (izv. 1854) i romantina opera Fierabras (prvobitno Fierrabras; J. Kupelwieser prema Calderonu), 1823 (izv. 1897). Muzika komedija Die Zauberharfe (G. E. von Hofmann), 1820. Singspieli: Der vierjahrige Poten (T. Korner), 1815 (izv. 1896); Fernando (A. Stadler), 1815 (izv. 1918); Claudine von Villa Bella (J. W. Goethe; nedovreno), 1815; Die Freunde von Salamanka (J. Mavrhofer), 1815 (izv. 1928); Die Zzoillingsbriider (G. E. von Hofmann), 1819; Die Verschmorenen (kasnije nazvan Der Hdusliche Krieg; I. F. Castelli prema Aristofanovoj Lysistrati), 1823 (izv. 1861); scenska muzika z,a igrokaz Rosanunde von Cypern (H. von Chezy), 1823 i Der Graf von Gleichen (E. von Bauernfeld; nedovreno), 1826 (izv. 1861). Dodatni brojevi za operu La Clochette L. F. Herolda pod naslovom Das Zaubergldckchen* 1821. VOKALNA: nekoliko prigodnih kantata; Miria>ns Siegesgesang za sopran, mjeoviti zbor i klavir, 1828; Glaube, Hojfnung und Liebe (F. Reil) za mjeoviti zbor i orkestar, 18 28; Begrdbnislied (F. Klopstock) za mjeoviti zbor i klavir, 1815; Hymne an den Unendlichen za mjeoviti zbor i klavir, 1815; Im Gegenzvdrtigen Vergangenes (J. W. Goethe) za mjeoviti zbor i klavir, 1821; Nachtgesang im Walde (J. G. Se idl) za mjeoviti zbor i 4 roga, 1827. Za muki zbor i klavir: Gondelfahrer (J. Mavrhofer), 1824; Punschlied itn Norden zu singen (F. Schiller), 1815; Fruhlingsgesang, 1822; Stdndchen (F. Grillparzer; prer. i za enski zbor i klavir) i Mjndenschein, 1822. Gott in der Natur (E. hr. von Kleist) za enski zbor i klavir, 1822; Christ ist crstandzn (zbor anela iz drame Faust J. W. Goethea) za mjeoviti zbor,, 1816. Za muki zbor a cappella: Ge~ sang der Geister iiber den Wassern (J. W. Goethe), 1816 (prer. za zbor i orkestar, 1820); Sensucht (J. W. Goethe), 1819; Liebe (F. Schiller), oko 1822; Trinklied, 1825; Schlachtlied (F. Klopstock), 1827 i niz kraih djela. Tropjevi, dvopjevi i arije. Ciklusi solo-pjesama: Die sehone Miillerin (20 pjesama; W. Miiller), 1823; Winterreise (24 pjesme; W. Miiller), 1827 i Schivanengesang (zbirka od 14 pjesama na stihove L. Rellstuba, H. Heinea i J. G. Seidla; pjesme su okupljene u ciklus istom nakon Schubertove smrti pa naslov ne potjee od nje ga), 1828. Vie od 550 pojedinanih solo -pjesama od kojih su najpoznatije Adelaide (F. von Matthisson), An Emma, Das Mddchen aus der Fremde (obje na tekst F. Schil lera) i Gretchen a*n Spinnrade (J. W. Goethe), 1814; balada Erlkonig, Geheimnis, Heidenroslein, Rastlose Liebe, 2 pjesme Mignon (Nur wer die Sehnsucht kennt i Kennst du das Land), Die Spinnerin (sve na Goetheov tekst) i balada Die Burg~ schaft (F. Schiller), 1815; Fruhlingslied, Klage (obje na tekst L. Holtvja), Cronan (Ossian), Die Einsiedelei (J. Salis), Geheimnis (J. Mavrhofer), Drei Gesdnge des Harfners (J. W. Goethe), Das grosse Halleluja (F. Klopstock), Der Wanderer (G. P. Schmidt) i Wiegenlied (H. Claudius), 1816; Elysium, Gruppe aus dem Tartarus (obje na Schillerov tekst), An die Musik (F. Schober), Die Forelle (C. F. D. Schubart), GanymedQ. W. Goethe), Der Tod und das Mddchen (H. Claudius), Der Jungling und der Tod (J. Spauh) i Am Strome (J. Mavrhofer), 1817; Der Blumenbrief (A. Schriber), Einsamkeit (J. Mavrhofer) i Litanei auf das Fest Aller Seelen (J. G. Jacobi), 1818; An die Freunde (J. Mavrhofer) i Promeiheus (J. W. Goethe), 1819; Orest auf Tauris, Der entsiihnte Orest, Freizvilliges Versinken (sve tri na tekst J. Mavrhofera) i Im Walde (F. Schlegel), 1820; 2 pjesme Mignon (Heiss mich nicht reden i So lasst mich seheinen), 2 pjesme Suleika i Grenzen der Menschheit (sve na Goetheov tekst), 1821; An die Entfernte (J. W. Goethe), Frilhlingsglaube (J. L. Uhland), Die Liebe hat gelogen (A. von Platen) i Nachtviolen (J. Mavrhofer), 1822; Dass sie hier gezvesen (F. Riickert), Drang in die Ferne (C. G. von Leitner), Du bist die Ruh (F. Ruckert) i Der Zzverg (M. von Collin), 1823; Fischerzveise, Totengrdberzvcise (obje na tekst F. von Schlechta), Dithyrambe (F. Schiller), Greisengesang (F. Ruckert) i Im Friihling (E. Schulze), 1824; Der blinde Knabe, Junge None, Totengrdbers Heimzveh (sve tri na tekst J. N. Craighera), Allmacht i Das Heimzveh (obje na tekst J. L. Pvrkera), 1825; Fischerzveise (F. von Schlechta) i Stdndchen (W. Shakespeare iz djela Cymbelin), 1826. CRKVENA. Sedam misa za sole, zbor, orgulje i orkestar (kronoloki): I, u F -d uru, 1814; II, u G-d uru, 1815; III, u B -d uru, 1815 ; IV, u C-d uru 1816 ; V, u As-duru, 1819 ^22; VI, Gesdnge zur Feier des heiligen Opfers der Messe (tekst J. Ph. Neumann), 1826 27, i VII, u Es-duru, 1828. Deutsche Trauermesse za vokalni kvartet i orgulje, 1818; 5 Kyrie, 1812 '22; Sanctus, 1813; 2 Benedictus, 1815 i 1828; 5 ofertorija, 1813 28; Magnificat za sole, zbor i or kestar, 1816; 5 Salve Regina, 1812 24; 6 Tantum ergo, 1816 28; 2 Stabat Mater, 1815 i 1816; 6 antifona za Veliki tjedan, 1820; Psalam XXIII (njem. tekst M. Mendelssohn) za enski zbor i klavir, 1820; Psalam XCII za bariton i mje oviti zbor, 1828; niz kraih crkvenih kompozicija. NOVA IZD.: sveukupna Schubertova djela (21 serija, 41 sv.) objavila je naklada Breitkopf und Hartel 1885 -97 u redakciji E. Mandyczewskog, J. Brahmsa, I. Briilla, A. Doora, J. Epsteina, J. Hellmesbergera, J. N. Fuchsa i J. Gans bachera; novi otisak u 19 sv., od 1965 nadalje); Meunarodno Schubertovo drutvo objavljuje Neue Ausgabe Sdmtlicher Werke u redakciji W. Gerstenberga

F. P. SCHUBERT, Die Forelle, autograf

310

SCHUBERT SCHUH
noe, <3>paHii IIIvoepT. )KM3'JI, H TBOPH^CTBO B 0KyMeHxax H MaTep MOCKB3 1963. Isti (rediktor), BocnoMiriaHiin o IIIvoepTe, MocKBa 1 M. J. E. BroTon, H. F. Redlich, K. Hortschansky i W. Pfannkuch, MGG, XII H Gal, Franz Schubert oder die Melodie, Frankfurt a. M. 1970 (eng don 1974). R. Tenschert, Franz Schubert, Wien 1971. J. Reed, bert, London i New York 1972. S TU D IJ E O SC HU B E R TO V IM D J E LI M A. O S O LO - PJ E SM J. Risse, Franz Schubert in seinen Liedern (2 sv.), Erfurt 1872. H. de C Les Lieders de Franz Schubert, Pari 1899. M. Gallet, Schubert et lt Pari 1907. H. Bauer, Die Lieder Franz Schuberts (predvieno 2 sv., obj. Leipzig 1915. H. von Pfordten, F. Schubert und das deutsche Lied, L 1916 (III izd. 1928). O. E. Deutsch, Die Originalausgaben von Sci Goethe-Liedern, Wien 1926. F. von Kraus, Beitrage zur Erforschu malenden und poetisierenden Wesens in der Begleitung von F. Schuberts L (disertacija), Miinz 1928. K. Kobald, Der Meister des deutschen I Franz Schubert, Wien i Leipzig 1928. F. V. Damian, F. Schuberts I kreis Die schone Miillerin, Leipzig 1928. C. Lafite, Das Schubertlie seine Sanger, Wien 1928. F. Gunther, Schuberts Lied, Stuttgart 19 C. E. Le Massena i H. Merx, The Songs of Schubert: a Guide, New York H. Biehle, Schuberts Lieder als Gesangsproblem, Langensalza 1928. Schuberts Lieder in Kritik und Literatur, Berlin 1928. F. Giinther, Sch Lied: eine asthetische Manographie, Stuttgart 192S. P. Mies, Schub< Meister des Liedes, Berlin 1928. R. Capell, Schubert's Songs, London New York 1929 (II izd. 1957). H. Bosch, Die Entwicklung des Romant in Schuberts Liedern (disertacija), Leipzig 1930. E. Schnapper, Die G< des jungen Schubert vor dem Durchbruch de> romantisehen Liedprinzipes, 1937. E. G. Porter, The Songs of Schubert, London 1937. A. Cc Les Lieder de Schubert, Pa ri 1948. H. Haas, IJber die Bedeutung de: monik in den Liedern F. Schuberts, Bonn 1957. E. G. Porter, Schi Song Technique, London 1961. M. Bortolotto, Introduzione al Lied r tico, Milano 1962. A. Craig Bell, The Songs of Schubert, London Th, G. Georgiades, Schubert, Musik und Lyrik, Gottingen 1967. D. tovali, Schubert's Heins Songs (disertacija), Austin (Texas) 1967 Fischer-Dieskau, Auf den Spuren der Schubert-Lieder, VCiesbaden 197 W.-J. Diiring, Erlkonig-Vertonungen, Regensburg 1972. O OSTALIM KOMPOZICIJAMA: O. Wissig, F. Schuberts Messe sertacija), Leipzig 1909. W. Wells-Harrison, Schubert's Compositio: Piano and Strings, New York 1915. W. Kahl, Das Iyrische Klavie Schuberts, AFMW, 1921. R. Krott, Die Sinfonien Schuberts, Wien H. Koltzsch, F. Schubert in seinen Klaviersonaten (disertacija), L 1927. R. Wickenhauser, Schuberts Sinfonien, Leipzig 1928. K. Hh D3S Siebengestirn der grossen Schubert'schen Kammermusikwerke, Pril 1928. Ph. Ruff, Die Streichquartette F. Schuberts (disertacija), Wien H. J. Therstappen, Die Entwicklung der Form bei Schubert, dargestt den ersten Satzen seiner Sinfonien (disertacija), Leipzig 1931. E. Lac Schuberts Sinfonien (disertacija), Wiesbaden 1933. A. Schering, Franz berts Symphonie in h-moll (Unvollendete) und ihr Geheimnis, Wiir 1939. E. Brande, Schubert et la symphonie inachevee, Saint-Etienne M. J. E. Brozan, Schubert's Variations, London 1954. G. Winkler Problem der Polvphonie im Klavierschaffen Franz Schuberts, Wien 19; N. Loeser, Schubert's klangwereld, Delft 1957. H. M. Sachse, F. Schi Streichquartette (disertacija), Miinster 1959. R. Rhein, Franz Schi Variationswerke (disertacija), Saarbriicken 1960. E. Laaff, Schuberts \ C-dur Symphonie, Spomenica F. Blumeu, Kassel 1963. R. Weber, Dit fonien Fr. Schuberts (2 sv.), Miinster 1971 72. M. K

L. Nowaka (predvieno 8 serija, oko 50 sv.; od 1964 nadalje). M. Friedlander obj. je sve Schubertove solo-pjesme {Schubert-Album, 1884 i u mnogim novim izdanjima) te neke i pojedinano. P. Mies je priredio nova izdanja plesova za klavir (Sdmtliche Tame, 2 sv., 1960), Impromptus i Moments musicaux (1960) i klavirske sonate (od 3 predviena obj. su 2 sv., 1962). Klavirske sonate obj. E. Ratz (2 sv., 1953); O.E. Deutsch i K. H. Fiissl obj. su Unvollendete Synphonie (i959); izbor opernih arija obj. J. Laska (1958). O. E. Deutsch izdao je Fra-iz Schuberts Briefe und Schriften (1919; IV izd. 1954; e ngl. 1958 i 1970) i faksimil Schubertova dnevnika (1928); izbor iz Schubertove korespondencije obj. J. -G. Prod'homme (1928). LIT. BIBLIOGRAFIJE I KATALOZI: G. Nottcbohm, Thematisches Verzeichnis der im Druck erschienen Werke von Franz Schubert, Wien 1874. H. de Curzon, Bibliographie critique de Franz Schubert, Bruxelles 1900. O. E. Deutsch, Die historische Bildnisse Franz Schuberts, Wi:n 1922. W. Kahl, Verzeichnis des Schrifttums iiber Franz Schubert, 1828 1928, Regensburg 1938. A. Orel, Franz Schubert. Sein Leben in Bildern, Leipzig 1939- H. Werle, Franz Schubert in seinen Briefen und Aufzeichnungen, Leipzig 1948 (IV izd. 1955). O. E. Deutsch (u suradnji sa D. R. Wakelingom), Schubert: Thematic Catalogue of Ali His Works in Chronological Order, Lon don 1951 (dopune i ispravci Music and Letters, 1953; novo izd. 1970). R. Petzoldt, Schubert. Sein Leben in Bildern, Leipzig 1953. E. Novotny, Zu einem Bildnis F. Schuberts, Muica, 1951. R. Klein, Schubertstatten, Wien 1972. BIOGRAFIJE I MONOGRAFIJE: H. Kreissle von Hellborn, F. Schubert, Wicn 1861 (II proireno \i&, 1865; -ngl. London 1866). La Mara, Franz Schubert, Leipzig r868 (XVII izd. 1929). A. Reissmann, Franz Schubert. Sein Leben und seine Werke, Berlin 1873. M. Friedlander, Beitrage zur Biographie Franz Schuberts (disertacija), Berlin 1887 (novo izd. Leipzig 1928). A. Niggli, Schubert, Leipzig 1890 (novo izd. 1925). H. Ritter, Franz Schu bert, Bamberg 1896. F. Skalla, Franz Schubert, Praha 1897. M. Fried lander, Franz Schubert zu seinen 100. Geburtstage, Berlin 1897. H. Frost, Schubert, London 1899. R. Heuberger, Franz Schubert, Berlin 1902 (HI izd. 1920). M. Zenger, F. Schuberts Wirken und Erdenwallen, Langensalza 1902. M. Vancsa, Schubert und seine Verleger, Wien 1905. O. E. Deutsch, Schubert-Brevier, Berlin 1905. E. Duncan, Schubert, London 1905 (rev. izd. New York 1934)- H7 - Klatte, Schubert, Berlin 1907. L. A. Bourgalt-Ducoudray, Schubert, Pari 1908 (novo izd. 1935). H. Antcliffe, Schubert, London 1910. W. Dahms, Schubert, Berlin 1912 (V izd. 1918; novo prer. izd. 1920 i 1923; ruski prijevod 1928). G. H. Clutsam, Schubert, New York 1912. O. E. Deutsch, Franz Schubert. Dokumente seines Lebens und Schaffens (3 sv.), Miinchen 1913 14 (I i II sv. engl. London 1 New York 1947) i doda tak Die Erinnerungen seiner Freunde, Leipzig 1957 (engl. London i New York 1958). J. A. Lux, Franz Schuberts Lebenslied, Leipzig 1915. K. Kobald, Franz Schubert, Wien 1921 (V izd. 1948). Th, Gerold, Schubert, Pari 1923. G. R. Kruse y Franz Schubert, Bielefeld i Leipzig 1924 (II izd. 1928). O. Bie, Schubert, Berlin 1925 (engl. London 1928 i New York 1929). A. Orel, Franz Schubert, Altotting 1926. F. Bac, Franz Schubert: sa vie et ses oeuvres, Pari 1927. M. Vukdragovi, Franc ubert, Misao , 1928, 1 -2. C. Whitacker-Wilson, Franz Schubert, London i New York 1928. J. - G. Prod' homme, Schubert raconte par ceux qui I'ont vu, Pari 1928. E. H. Bethge, Franz Schubert, Leipzig 1928. H. Eulenburg, Schubert und die Frauen, Hellerau 1928. B. Paumgartner, Die Schubertianer, Wien 1928. H. Sittenberger, Schubert, Ziirich 1928. P. Landormy, La vie de Schubert, Pari 1928 (novo izd. 1942). R. Pitrou, Schubert, sa vie intime, Pari 1928. E. Roggeri, Schubert. La Vita, Le opere, Torino 1928 (IV izd. Milano 1946). A. Weiss, Franz Schubert, Wien 1928. J. F. Cooke, Franz Schubert, Philadelphia 1928. K. Kobald, F. Schubert und seine Zeit, Ziirich 1928 (novo i'.d. 1948; engl. New York 1928). P. Stefan, Franz Schubert, Berlin 1928 (novo izd. Wien 1947). N, Flozver, F. Schubert: the Man and His circle, London i New York 1928 (novo izd. 1949). F. Weingartner, Schubert und sein Kreis, Zurich 1928. K. Manojlovi, Franc ubert, Nova muzika, 1928, 11. P. Markovac, 100-godinjica od Schubertove smrti, Rije, 1928, 2 67. K. Ky3HetfO8 (redaktor), BeHOK IIIy6epTy 1828 1928, MocKBa 1928. A. K. F/ta3yHoa, IIIvoepT, JleHHHrpaA 1928. asopisi M, MQ, ZFMW, Music and Letters i dr. posvetili su F. Schubertu pojedine brojeve u povodu 100. godine njegove smrti, 1928. <S. Osterc, Franz Schubert, Nova muzika, 1929, 1. D. Plamenac, O stogodinjici smrti Franza Schuberta 1828 1928, Hrvatska revija, 1929, 1. Bericht iiber den Internationalen Kongress fiir Schubertforschung, Augsburg 1929. A. Farinelli, Beethoven e Schubert, Torino 1929. E. Epaydo, Illvoepr, MocKBa 1929. M. Tibaldi Chiesa, Schubert, La Vita e l'opera, Milano 1931 (novo izd. 1955)- M^. Vetter, Franz Schubert, Potsdam 1934. H.Eschmann, Schubert Beethoven, Koln 1934- R.Bates, Franz Schubert, London 1934. I. Gy~ omai i St. Manier, La Vie tendre et poetique de Franz Schubert, Pari 1936. G. Schiinemann (redaktor), Erinnerungen an Schubert, Zurich 1936. B.Buenzod, Franz Schubert, Pari 1937 (II izd. 1946). J. Bruyr, Franz Schubert, Bruxelles 1938. A. Silvestrelli, Franz Schubert. Das wahre Gesicht seines Lebens, Salzburg 1939. E. Blom, Schubert, London 1939. J. Bruyr, Franz Schubert, Bruxelles 1939- A. Orel, Der junge Schubert, Wien i Leipzig 1940. W. Jaspert, Franz Schubert, Frankfurt a. M. 1941 (II izd. 1947). A. Kolb, F. Schubert, sein Leben, Stockholm 1941 (franc. Pari 1952). H. Hocker, Wege zu Schubert, Regensburg 1942. B. Paumgartner, Franz Schubert, Zurich 1943 (III izd. 1960). /. Maione, Profili della Germania romantica, Palermo 1943. R. Tenschert, Du holde Kunst: Ein kleiner Schubert-Spiegel, Wien 1943- A- IViteschnik, Franz Schubert. Ein Lebensbild, Wien 1944. G. Varin, Schubert, Bruxelles 1945. A. Hutchings, Schubert, London 1945 (III izd. 1956). W. i P. Rehberg, Franz Schubert, Zurich 1946 (II izd. 1950)- O. E. Deutsch, Schubert. A Documentarv Biographv, London 1946 (II izd. 1947). G. Abraham (reiaktor), The Music of Schubert. A Sympo sium, London 1947 (III izd. 1956). C. Weingartner-Studer, Franz Schubert, Olten 1948. H. Malherbe, Franz Schubert: son amour, ses amities, Pari 1949. R. H. Schauffler, Franz Schubert The Ariel of Music, New York I949- V. Tienot, Schubert, Par i 1950. G. Grove, Beethoven-Schubert-Mendelssohn, London 1951. A. Einstein, Schubert, London i New York 1951 (njem. Ziirich 1953; franc. Pari 1959). H. Rutz, Schubert, Dokumente seines Lebens und Schaffens, Miinchen 1952. E. JleeuK, Sparni IIIvoepT, JleKUHH, MocKBa i JIeHHHrpa.3 1952 (njem. Leipzig 1953). B. Koneu, IIIvoepT, MocKBa 1953 (II izd. 1959). W. Vetter, Der Klassiker Schubert (2 sv.), Leipzig 1953. K. Schonezvolf, Franz Schubert, ein grosser Volkskiinstler, 1953. E. Schmitz, Schuberts Auswirkung auf die deutsche Musik bis zu Hugo Wolf und Bruckner, Leipzig 1954. H. Goldschmidt, Franz Schubert ein Lebensbild, Berlin 1954 (II izd. 1958; ruski prijevod Moskva 1960). P. Mies, Franz Schubert, Leipzig 1954. O. E. Deutsch, Neue Schubert-Dokumente, Zurich 1954. Schubert visto da chi lo conobbe, Milano 1955. R. Tramond, Franz Schubert, Pari 1955 - M. Schneider, Schubert, Pari 1957 (njem. 1958; engl. New York 1959). F. Hug, Franz Schubert, Frankfurt 1958. M. J, E. Brozvn, Schubert, a Gritical Biographv, London i New York 1958. J. Miiller-Blattau, Ein Lebensbild Franz Schuberts, Konigstein 1959. P. Bourtembourg, La Vie passionnee de Schubert, Pari 1960. J. Laufer, Schubert, Pari 1961. K. Kusche, Franz Schubert. Dichtung und Wahrheit, Munchen 1962. IO. Xox-

SCHUBIGER, Anselm (Joseph Aloys), vicarski muzit i kompozitor (Uznach, St. Gallen, 5. III 1815 Einsiec 14. III 1888). Benediktinac; od 1835 u samostanu Einsie orgulja i muziki direktor. Zasluan je kao istraiva pov: srednjovjekovne muzike.
DTELA: Die Sdngerschule St. Gallens vom 8. bis 12. Jahrhundert, Zur Pflege des Kirchengesanges und der Kirchenmusik in der deutschen kathol Schmeiz, 1873; Musikalische Spicilegien iiber das liturgische Drama, Org und Orgelspiel, das ausserliturgische Lied und die Instrumentalmusik des N. alters, 1876; Heinrich III. von Brandis, Abt zu Einsiedeln und Bischof zu stanz und seine Zeit, 1879. Kompozicije. Zbirke solo-pjesama: Hymni 1844; Marienrosen, 1845; Das Lob Gottes im Mun der Unschuld, 1849; La Dominum, 1852. Izdao Katholisches Gesang- und Gebetbuch, 1860 (II i LIT.: W. Inenkauf, Anselm Schub iger, MGG, XII, 1965.

SCHUCH, Ernst, austrijski dirigent (Graz, 23. XI 184 Dresden, 10. V 1914). Uio kod E . Stoltza u Grazu, O. Desj u Beu i K. Dumonta u Bratislavi. God. 186772 kazalini rigent u Bratislavi, Grazu, Wurzburgu i Baselu. Od 1872 smrti dirigent Dresdenske opere (1882 direktor), od 1877 u vljao i kraljevskim orkestrom. Zalagao se za izvoenje djela postavljenih ili jo nepoznatih autora. Pod njegovom upra 1 doivjela su praizvedbu brojna kapitalna djela 6nog razdc (R. Strauss: Feuersnot, 1901; Salorne, 1905; Elektra, 1909 i Ro kavalier, 1911; djela M. Regera, H. Pfitznera, E. Elgara i <
LIT.: L. Hartmann, Ernst Schuch und das moderne Kapellmeister Nord und Sud, 1896. P. Sakolowsky, E. Schuch, Leipzig 1901. 1 Schuch, Richard Strauss, Ernst Schuch und Dresdens Oper, Leipzig (II izd.). F. Gothel, Ernst von Schuch, MGG, XII, 1965. ;

SCHUCHTER, Wilhelm, njemaki dirigent (Bonn, ' XII 1911 Dortmund, 27. V 1974). Studirao u Kolnu Abendroth) i kod H. von Karajana; debitirao 1937 u Cobu (Mascagni, Cavalleria rusticana i Leoncavallo, / Pagliacci tamo angairan. Operni dirigent u Wiirzburgu (1940-. Aachenu (194143) i Berlinu (194345), 194659 na Sjever njemakom radiju u Hamburgu i 195962 ef-dirigent u Tok Od 1962 glavni muziki direktor i umjetniki rukovodilac ope] Dortmundu. Nastupao je na Sveanim igrama u Bavreuthu i tovao u mnogim evropskim zemljam a. SCHUH, Willi, vicarski muzikolog i kritiar (Basel, ' XI 1900 ). Muziku uio u Aarauu (E. Kutschera), i Be: (E. Papst),zatimu Munchenu (W. Courvoisier) i na Muzikoj a demiji (A. Beer-Walbrunn); muzikologiju studirao u Miinche

SCHUH SCHULZ
i Bernu, gdje je doktorirao kod E. Kurtha. Od 1927 u Ziirichu, od 1928 muziki kritiar lista Neue Ziircher Zeitung (od 1944 urednik) i 194168 urednik asopisa Schmeizerische Musikzeitung koji je pod njegovim vodstvom stekao meunarodni ugled; istodobno 193044 profesor na Konzervatoriju. Drao je teaje ve na Muzikoj koli u Winterthuru, na Handelshochschule u St. Gallenu i na Volkshochschule u Ziirichu. Sch. je jedan od vodeih evropskih muzikih kritiara. Iz vrstan dar zapaanja, veliko iskustvo i znanje omoguuje mu da trijezno i objektivno prosuuje muzike pojave iz bilo kojega podruja, udubljujui se u njihovu analizu i ne upadajui u felj tonistiku povrnu literarnost. Sch. se mnogo i uspjeno bavio problemima vicarske muzike, suvremene muzik e i stvaranjem R. Straussa, iju umjetnost danas moda najbolje poznaje.
DJELA. SPISI: Formprobleme bei Heinrich Schiitz (disertacija), 1928; Das Volkslied in der Schiaeiz, 1932; Othmar Schoeck, 1934; Ludmig Senfl, Grosse Schweizer, 1938; Vber Opern von Richard Strauss, 1947; Zeitgenbssische Musik (zbirka kritika), 1947; Schweizer Musik der Gegenzoart (zbirka kritika), 1948; In memoriam Richard Strauss, 1949; Zum Melodie- und Harmoniestil der R. Strauss'schen Spdtiuerke, SMZ, 1949; Die Entstehung des Rosenkavaliern, Trivium, 1951; Von Neuer Musik, 1955; Richard Strauss, Die grossen Deutschen, 1954; predgovor knjizi /. Strazuinsky, Leben und Werk von ihm selbst, 1957; Richard Strauss, Letzte Aufzeichungen, 1957; Ein paar Erinnerungen an Richard Strauss, 1958; Renoir und Wagner, 1959. IZDANJA. Dopisivanje R. Straussa u zbirkama: R. Strauss H. v. Hofmannstahl, Briefzvechsel, 1952 (II dopunjeno izd. 1964); R. Strauss, Briefe an die Eltern, 1954; II. v. Biilozv R. Strauss, Correspondence (sa F. Trennerom), 1955; R. Strauss 5. Zzveig, Briefzaechsel, 1957 i R. Strauss C. Krauss, Briefzvechsel (sa G. K. Kendeom), 1963. Obj. nadalje: Die Briefe R. Wagners an J. Gautier, 1936; Schzveizer Musikbuch (2 sv., sa E. Referdtom i H. Ehingerom), 1939 40; Erinnerungen X. Schnyders von Wartensee, 1940; R. Strauss, Betrachtungen und Erinnerungen, 1949 (proireno izd. 1957; franc. prijevod 1951; engl. prijevod 1953) i dr. Uredio spomenicu Othmar Schoeck. Festgabe der Freunde, 1936; Richard Strauss-Jahrbuch, 1954 i 1959 60. Izdao niz djela starijih vicarskih kompozitora.

311

pravce izmeu dva rat a (dodekafonija). Poseban je afinitet pokazivao za jazz i muziku grotesku.
DJELA. ORKESTRALNA. est simfo nija; I, 1925; II, 1932; III, 1935; IV, panjolska, 1936; V, 1938 i VI, Symfonie svobody, 1941; simfonijske pjesme Landschaften, 1918 i Menschheit, 1919; 32 varijacije na vlastitu temu, 1919; suita za komorni orkestar, 1921. Koncerti: 3 za klavir, op. 12, 43 i 72; za flautu 1 klavir, 1927 i za gudaki kvartet i duhaki orkestar, 1930. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1924 i 1925; gudaki sekstet; Concertino za flautu, violu i kontrabas; Divertissement za obou, klarinet i fagot. Sonate: za violinu solo, 1926; 3 za violinu i klavir, op. 60, 63 i 77; za violonelo i klavir op. 16; za flautu i klarinet, 1927 i za alt-saksofon i klavir, 1930. KLAVIRSKA: 5 sonata, 1912, 1918, 1924, 1926 i 1927; Variationen iiber ein eigenes Thema op. 10; Neuen kleine Reigen op. 13; Fu'nf Grotcsken op. 21; Fiinf Arabesken op. 29; Partita, 1922; 5 Etudes de jazz, 1926; Esquisses de jazz, 1927; Hot Music, 1928; Suite dansante en jazz, 1931; 3 suite. DRAMSKA: opera Plameny, 1932; baleti Ogelala, 1925 i Die Mondsiichtige, \^11 '; scenska muzika za drame. VO KALNA: jazz-oratorij HMS Royal Oah, 1930; kantata Manifest, 1932; solo-pjesme. LIT.: V. Stara, Ervin Schulhoff. Vzpominkv, studie, dokumentv, Praha 1958. R. Quoika, Julius i Erwin Schulhoff, MGG, XII, 1965.

SCHULLER, Gunther, ameriki kornist i kompozitor (Jackson Heights, New York, 22. XI 1925 ). Uio u New Yorku na Manhattan School of Music; prvi put javno nastupio 1945 uz Cincinnati Symphony Orchestra kao solist u vlastitom koncertu za rog. Godinu ranije postao prvi hornist u orkestru opere Metropolitan u New Yorku. Od 1959 bavi se iskljuivo stvaralatvom. Nadareni kompozitor avangarde, osobito se zanimao za jazz sudjelovao na koncertima i festivalima, suraivao sa J. Levvisom u Modem Jazz Quartet. Istraujui mogunosti kako da se spoji jazz sa simfonijskom muzikom, uvodi pojam jazza tzv. tree struje Third Stream. Predaje na Manhattan School of Music u New Yorku i na Yale University.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1964; simfonija za limene duhae i udaraljke, 1950. Koncerti: za klavir, 1962; za violonelo, 1945 i za rog, 1944. Concertino za jazz-kvartet, 1959; Capriccio za tubu i orkestar, 1960; Movements za flautu i gudae, 1961; Threnos za obou i orkestar, 1963; Dramatic Overture, 1951; Vertiges d'Eros, 1945; Alonal Jazz Study, 1948; Symphonic Tribute to Duke EHington, 1955; 12 by 11 za komorni orkestar i improvizacije jazza, 1955; Seven Studies on Themes of Paul Klee, 1959; varijacije na temu J. Lewisa i T. Monka, 1960; Journey into Jazz s recitatorom, 1962; American Triptych: Three Studies in Texture, 1965; Shapes and Designs, 1969 i dr. KOMORNA: gu daki kvartet, 1957; kvartet za 4 kontrabasa, 1947; Fantasy Ouartet za 4 violon ela, 1959; adagio za flautu i gudaki trio, 1953; duhaki kvintet, 1958; Perpe-tuum Mobile za 4 roga i fagot ili tubu, 1948; 5 kompozicija za 5 rogova, 1952; kvintet za limene duhake instrumente, 1961; dvostruki kvintet za drvene i limene duhake instrumente 1961; Lines and Contrasts za 16 rogova, 1960; trio za obou, rog i violu, 1948; sonata za violonelo i klavir, 1946; sonata za obou i klavir, 1951; Night Music za bas-klarinet, gitaru, 2 kontrabasa i udaraljke, 1962; Automation za flautu, klarinet, fagot, rog, harfu, udaraljke, klavir, violinu i kontrabas, 1963 i dr. DRAA1SKA: opera The Visitation, 1966; djeja opera The Fisherman and his Wife, 1970; balet Variants, 1961. Six Renaissance Lyrics za tenor i 7 instrumenata, 1962; solo-pjesme s klavirom. Instruktivno djelo Horn Technioue, 1962.

SCHUHPLATTLER (njem.), grubi pantomimiki ples snubljenja iz Gornje Bavarske i Tirola. Ime je dobio po karakteristinim figurama: momci u plesu uz muziku -> Landlera udaraju rukama o bedra, koljena i o potplate na cipelama (njem. platteln). Prvotno ples u parovima, koji se oko 1900 pretvorio u grupni ples.
LIT.: H. Flemming, Tanzbeschreibungen oberbavrischer Schuhplattler, Berlin 1925. K. Horak, Der Schuhplattler in Tirol, Jahrbuch des osterreichischen Volksliedwerkes, 1961.

SCHULE, Bernard, vicarski orgulja i kompozitor (Ziirich, 22. VII 1909 ). Studirao na Konzervatoriju u Ziirichu te u Parizu kod P. Dukasa, N. Boulanger, A. Cortota i J. Bonneta. Od 1935 stalno u Parizu, gdje je do 1939 predavao na Ecole normale de musique; 1939 45 orgulja u bazilici sv. K lotilde, a zatim orgulja i zborovoda na britanskoj ambasadi. Od 1961 ivi u enevi. Formalna zaokruenost i istanan osjeaj za boju tona, uz esti interes za indijsku muziku, osnovne su oznake Schuleove umjetnosti.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violinu i komorni orkestar; koncert za harfu i duhaki orkestar; uvertira Le Tourniquet, 1964; suite Horizons d'or, 1952 i Suite valaisanne, 1954; serenada za gudae, 1943; Musiaue de con-cert za gudae, 1953. KOMORNA: Suite de six pieces brives za gudaki kva rtet; klavirski kvintet; Resonances za kvintet limenih duhakih instrume nata, 1962; sonata Diptychon za violinu solo; sonatina za flautu i gitaru i dr. Kompozicije za klavir. Kompozicije za orgulje. Dva baleta, mnogo filmske muzike. VOKALNA: boini oratorij Pardonnez-nous nos demences, 1963; kantate Lasset die Kindlein zu mir kotnmen i Aliroirs contrastes, 1954; Alariae Sehnsucht La Vierge au jardin za sopran, flautu i gudaki orkestar; Klage der Menschheit za recitatora, solistu i orkestar, 1959; zborovi; solo-pjesme. Rekvijem. LIT.: H. Ehinger, Bernard Schule, 40 Schweizer Komponisten der Gegenwart Amriswil 1956. W. Tappolet. Bernard Schule, SMZ, 1961.

SCHULTHESS, VValter, vicarski dirigent i kompozitor (Ziirich, 24. VII 1894 23. VI 1971). Studirao kod V. Andreaea i P. Mockela u Ziirichu, A. Schmid-Lindnera i W. Courvoisiera u Miinchenu i C. Ansorgea u Berlinu. Na Visokoj muzikoj koli u Berlinu polazio klasu dirigiranja. Od 1928 bio je umjetniki direktor Koncertnog drutva u Ziirichu, koje je i osnovao. U svojim je kompozicijama prvobitno pod utjecajem M. Regera i O. Schoecka. U kasnijim godinama povezuje impresionistike har monijske manire sa snanom ekspresivnou sadraja i nalazi svoj osobni izraaj.
DJELA. ORKESTRALNA: Concertino za violinu; simfo nijske varija cije za violonelo i orkestar; serenada. KOMORNA: serena da za gudaki trio; gudaki kvartet u d -molu; 2 sonate za violinu i klavir, u G-duru i u F-duru; sonatina za violinu i klavir; passacaglia za 2 violine. Klavirske kompozicije. Zzvei Gedichte von Eichendorff za muki zbor i orkestar; Buddha Gautama za recitatora, bariton, muki zbor, 2 klavira, flautu i udaraljke; brojne solo -pjesme. LIT.: W. Schuh, Walter Schulthess, MGG, XII, 1965.

SCHULHOFF, i. Julius, eki pijanist i kompozitor (Prag, 2. VIII 1825 Berlin, 13. I II 1898). U Pragu uio klavir (S. Kisch, J. Tedesco) i teoriju (V. Tomaek). God. 1843 prvi put svirao u Dresdenu i Leipzigu, a onda otiao u Pariz, gdje na stavlja studij i javno nastupa pod pokroviteljstvom F. Chopina. Nakon koncertnih turneja po Austrij i, Engleskoj, panjolskoj i junoj Rusiji, klavirski pedagog u Parizu, Dresdenu i Berlinu. Komponirao je brojna klavirska djela salonskog karaktera koja su stekla veliku popularnost.
DJELA. KLAVIRSKA (izbor): 3 nokturna op. 2; Grande Valse brillanle op. 6; 3 impromptua op. 8. 2 impromptua op 14; 3 idile op. 23; Le Carneval de Venise op. 22; Souvenir de Vienne op. 28; Caprices sur des themes hongrois op. 31; Ballade op. 41; 3 serenade op. 58 i dr.

SCHULTZ, Helmut, njemaki muzikolog (Frankfurt na Majni, 2. XI 1904 Waldenburg, Saska, 13. IV 1945). Studij muzikologije s doktoratom zavrio 1938 na Univerzitetu u Leip zigu (Th. Kroyer). Od 1928 asistent Muzikolokog instituta, 1933 naslijedio Krovera na poloaju profesora i direktora In stituta i Muzeja muzikih instrumenata u Leipzigu. Njegov ue nik bio je K. Kovaevi.
DJELA: Fiihrer durch das musikwissenschaftliche Instrumentenmuseum der Universitdt Leipzig, 1929; Johann Vesque von Puttlingen (disertacija), 1930; Die Karl Straube-Orgel des musikwissenschaftlichen Instituts und Instrumenten-

2. Ervin (Erwin), pijanist i kompozitor (Prag, 8. VI 1894 koncentracioni logor Wiilzburg, Bavarska, 18. VIII 1942). Praunuk Juliusa; studirao na Konzervatoriju u Pragu (J. Kaan), kod W. Therna u Beu, M. Regera u Leipzigu i na Konzervato riju u Kolnu. Zajedno sa A. Habom bavio se etvrttonskom muzikom te je na Prakom konzervatoriju predavao sviranje etvrtstepenog klavira. Od 1935 djelovao na radio -stanicama u Pragu, Moravskoj Ostravi i Brnu. Kao pijanist izvodio je djela suvremenih kompozitora; bio je najpoznatiji interpret etvrtste pene muzike. U svojim kompozicijama, proetim elementima politonalnosti i atonalnosti, oslanjao se na ekstremne muzike

j. ___ _ ,___ , ,sj_, . .^. T -, -.onceri za violinu, cemoaio i guuace u r-uuru i Kla virski izvadak L'Incontro improvviso J. Havdna, 1937 i 1939; kompozicije za embalo J. J. Frobergera, J. Pachelbela i F. Couperina, 1935, 1937 i 1938; Lieder (4 sv.) i Scherzo und Finale za orkestar H. Wolfa, 1936 i 1940;. Sinfonia pastorale u D-duru A. Rosslera, 1936; Deutsche Blasermusik vom Barock bis zur Klassik, 1941. LIT.: W. Gerstenberg, Helmut Schultz, MF, 1949. R. Eller, Helmut Schultz, MGG, XII, 1965.

SCHULZ, Johann Abraham Peter, njemaki kompozitor i muziki pisac (Liineburg, krten 31. III 1747 Schvvedt, 10. VI 1800). Uenik J. Ph. Kirnbergera u Berlinu.God.176873 kuni

312

SCHULZ SCHUMANN
stival Ovcrture, 1939; William Billings Overture, 1943; Circus Overture^ Praytr in Time of War, 1943; Credendum, 1955; Nezo England Triptycht' koreografski poem Judith, 1950; To Thee Old Cause, 1968. Djela za duhaki ori KOMORNA: gudaki trio, 1964. etiri gudaka kvarteta: I, 1936; II, III, 1939 i IV, 1950. Quartettino za 4 fagota, 1939. KLAVIRSKA: Score Set, 1943; Voyage, 1953; Three Moods, 1958. DRAMSKA: The Mighty Casey, 1953. Baleti Undertozu, 1945; Night Journey, 1948 ;j 1950 i The VCitch of Endor, 1965. Filmska muzika. VOKALNA: tate This is Our Time, 1940 i A Free Song, 1942; Prologue za zbor i ori 1939; Holiday Song za zbor i klavir, 1942; zborna djela; solo-pjesme. Deum za zbor a cappella, 1944. LIT.: N. Broder, The Music of William Schuman, MQ, 1945. Schreiber i V. Persichetti, William Schuman, New York 1954. N. B \Villiam Hovvard Schuman, MGG, XII, 1965.

uitelj klavira poljske princeze Sapiehe, s kojom je proputovao Francusku, Italiju i Austriju; od 1773 u Berlinu, 1780 87 u slubi pruskog princa Heinricha u Rheinsbergu i 178795 dvorski dirigent u Kobenhavnu. Od 1795 bio je u Njemakoj dirigent putujue operne druine. Sch. ide u red najvanijih predstavnika njemake vokalne lirike u drugoj polovici XVIII st. i u prve njemake kompozitore koji su se inspirirali narodnom umjet nou. Mnoge od njegovih solo-pjesama (Bliihe, liebes Veilchen; Der Mond ist aufgegangen; Des Jahres letzte Stunde) bile su tako popularne da su ih smatrali narodnim popijevkama.
DJELA. KLAV1RSKA: sonata u Es-duru, 1782; Six diverses pieces, 1778; Musikalische Belustigung, 1792; Musikalische Badinage; Musikalischer Luftball i dr. DRAMSKA: opera Aline, reine de Golconde, 1787. Singspieli: Das Opfer der Nymphen, 1774; La Fee Urgele, 1782 (u Njemakoj kao Was den Damen gefdllt); Clarisse, oder das unbekannte Dienstmddchen, 1783; Ninona, 1786; Le Barbier de Seville, 1786; Hestgildet, 1790; Indtoget, 1793 i Peters Bryllup, 1793. VOKALNA. Tri oratorija: Johannes und Marta, 1789; Christi Tod, 1792 i Des Erlosers letzte Stunde, 1794. Gesdnge am Clavier, 1779; Lieder im Volkston (3 sv.); I, 1782 (II izd. 1785); II, 1785 (sadri i pjesme iz I sv.) i III, 1790. Chansons italiennes, 1782; J.P. Uzens lyrische Gedichte religiosen Inhalts, 1784; Religiose Oden und Lieder aus den besten deutschen Dichtern, 1786. SPISI: Entzvurf einer neuen und Leichtverstdndlichen Musiktablatur ..., 1786; Gedanken iiber den Einftuss der Musik auf die Bildung eines Volkes, 1790. Objavio Die toahren Grundsdtze zum Gebrauche der Harmonie J. Pri. Kirnbergera (1773), na kojemu je i sam suraivao. LIT.: K. Klunger, Johann Abraham Peter Schulz in seinen volkstumlichen Liedern (disertacija), Leipzig 1909. O. K. Riess, J. A. P. Schulz' Leben, SIMG, 1913 14. M. Seiffert, J. A. P. Schulzs danische Oper, AM, 1919. J. F. Reichardt, J. A. P. Schulz, Kassel 1948. E. Schmitz, Unverwelkter Volksliedstil. J. A. P. Schulz und seine Lieder im Volkston, Leipzig 1956. H. Gotttaald i G. Hahne, Johann Abraham Peter Schulz, MGG, XII, 1965.

SCHULZ-BEUTHEN, Heinrich, njemaki kompozitor (Beuthen, 19. VI 1838 Dresden, 12. III 1915). Na Konzervatoriju u Leipzigu uitelji su mu bili I. Moscheles (klavir) i M. Haupt mann (kompozicija). Nastavnik muzike u Zurichu (186680), Dresdenu (1880 93) i Beu (189395); od 1895 predavao je na Konzervatoriju u Dresdenu. Plodan i u svoje vrijeme vrlo uvaen kompozitor izrazito programnog smjera, bio je pristalica novonjemake kole, te mu djela odavaju snaan utjecaj F. Liszta
klavir; vie uvertira i dr. KOMORNA: gudaki trio; gudaki kvintet; :i oktet; kompozicije za violinu i klavir, za violonelo i klavir. KLAVIRJt I Lw n.ufu. ("* *_ __ i ~ M T T ______ * __ 7_ C^ _______ I F~l ." J J __ .. 7T '. " 1 I *** A r

SCHUMANN, Elisabeth, njemaka pjevaica, sopran (. seburg, 13. VI 1888 _ New York, 23. IV 1952). Potom Henriette Sontag; uila kod Marije Dietrich u Berlinu i 1 Schadow u Hamburgu. Debitirala 1910 u hambur kom Grad; kazalitu gdje je odmah i angairana. U Hamburgu je pjeval 1917, s prekidom 1914 15, kada nastupa na Metropolita) New Yorku. Od 1919 do 1938 bila je lanica Dravne ope Beu. U tom je razdoblju gostovala u Munchenu, Berlinu, rizu, Londonu (Covent Garden), Madridu, Buenos Airesu, de Janeiru; 1921 priredila sa R. Straussom koncertnu tui po SAD. Redovito nastupala i na Sveanim igrama u Salzb i Munchenu, a 1947 pjevala je na prvom Festivalu u Edinbur God. 1938 emigrirala u SAD i predavala pjevanje na Curtis stitute of Music u Philadelphiji. Bila je udata za dirigenta K Alwina. Umjetnica velike pjevake kulture, posjedovala je krist isti, zvonki, svijetli glas. Proslavila se interpretacijama u u operama Mozarta i R. Straussa, osobito kreacijom Sofije ( valir s ruom). Ubrajala se i medu najbolje interpretkinje makog Lieda. Napisala je German Song (1948).
LIT.: E. Puritz, The Teaching of Elisabeth Schumann, London 1 G. Moore, ATI I too Loud?, London i New York 1962 (njem. prijevod ] II izd. 1964; novo izd. 1968). R. Celletti (urednik), Le grandi voci, F 1964. H. Kiihner, Elisabeth Schumann, MGG, XII, 1965. A. Me Elisabeth Schumann, Opera, 1973 74.

i R. Wagnera.
zert za .
duhaki

SKA: Alhambra-Sonate; Heroische Sonate; Bilder aus alter Zeit i dr. DRAMSKA. Opere: Aschenbrodel; Die Verschollene; Die Paria; Ohne Mann i Kuriert. Opereta Fridolin. Scenska muzika za drame i igrokaze. Rekvijem za zbor i orkestar; psalmi i dr. LIT.: K. Mey, Heinrich Schulz-Beuthen, Leipzig 1909. A. Zosel, Heinrich Schulz-Beuthen (disertacija), Wiirzburg 1931. R. Sielz, Heinrich Schulz-Beuthen, MGG, XII, 1965.

UMCL, KUIIHJUAICIJC

e.ti. viunuu i Klavir, za violonelo i Klavir. r^l^si V1K-

SCHULZ-EVLER, Adolf, poljski pijanist i kompozitor (Radom, 12. XII 1852 Varava, 15. V 1905). Studirao na Varavskom konzervatoriju i u Berlinu kod K. Tausiga. Napisao velik broj klavirskih kompozicija izrazito briljantnoga karaktera koje se nisu dulje odrale; ee se izvodila njegova efektna trans kripcija valcera An der sehonen blauen Donau J. Straussa. SCHUMAN, William Howard, ameriki kompozitor (New York, 4. VIII 1910 ). Muziku uio na konzervatoriju Malkin u New Yorku i na Columbia University; 1935 pohaao ljetne teajeve Mozarteuma u Salzburgu, a idue se godine usavravao jo kod R. Harrisa. God. 1935 45 predavao na arah Law-rence College u Bronxvilleu (New York), 194562 bio direktor Juilliard School of Music, a zatim predsjednik Lincoln Centera u New Yorku, gdje je uz to 1945 52 bio i direktor muzikog nakladnog poduzea G. Schirmer. Ugled jednog od najboljih amerikih simfoniara stekao je Sch. ve oko 1940. Napjevi njegovih djela, puni neoeki vanih skokova, razraeni su u irokim W. H. SCHUMAN linijama, a sklonost k polifonim postupcima dovodi do obilja disonantnih sazvuja. Nepravilna ali izrazita ritmika daje Schumanovoj muzici ivotnu snagu i poletnost. Zaokruenost i ravnoteu oblika postie tematskom ra zradbom malog broja temeljnih motiva odnosno intervala. Izvornost njegova muzikog izraza karakterizira i virtuozna, neuobiajena instrumentacija.
DJELA. ORKESTRALNA. Devet simfonija: I, za 18 instrumenata, 1935; II, 1937; III, 1941; IV, 1941; V, za guda e, 1943; VI, 1948; VII, 1960; VIII, 1962 i IX, Le Fosse Ardeatine, 1968. Koncert za klavir, 1942; koncert za violinu, 1947; fantazija A Song of Orpheus za violonelo i orkestar, 1962; American Fe-

SCHUMANN, Georg Alfred, njemaki kompozitor i rigent (Lonigstein, 25. X 1866 Berlin, 23. V 1952). Prv mu uitelji bili otac, gradski muziki direktor u Konigste i djed, kantor i orgulja; studirao zatim u Dresdenu (C. A. Fisc i 188288 na Konzervatoriju u Leipzigu (C. Reinecke, S. dassohn). Jo u toku studija poeo nastupati kao pijanis t. 1890 vodio Pjevako drutvo (kasnije Singakademie) u Danz od 1896 Filharmonijski zbor i orkestar u Bremenu, a od 1 djeluje u Berlinu kao direktor Singakademie (od 1950 po direktor) te profesor Umjetnike akademije; 1913 45 vc je Majstorsku kolu kompozicije na Akademiji i od 1934 bio r predsjednik. Uz to od 1909 vodio i berlinski Liedertafel. Mnogostrano nadarena linost, Sch. je djelovao kao reprod tivni umjetnik pijanist i dirigent te kao kompozitor, peda i organizator. Kao pijanist utemeljio je 1901 klavirski trio C. Halirom i H. Dechertom, kasnije sa W. Hessom i G. Willec s kojim je prireivao velike koncertne turneje. Kao dirigent sluan je osobito za ponovni procvat berlinske Singakademi kojom je izvodio klasian repertoar a i suvremena djela odla; i na gostovanje u inozemstvo. Kao kompozitor nadovezuje se romantiko nasljee te u oratorijskim i zbornim djelima prihv vvagnerijanske stilske elemente da bi ih dramatski intenzivii U orkestralna djela, posebice varijacijska, unosi klasicistik folklorne elemente.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, I u h-molu i II u f-molu. 42; simfonijska pjesma Im Ringen um ein Ideal. Uvertire: Liebesfruhling; einem Drama i Lebensfreude . Simfonijske varijacije na temu Wer nur den lit Gott la'sst zoalten za orgulje i orkestar op. 24; varijacije i dvostruka fuga na selu temu op. 30; varijacije i fuga na Bachovu temu op. 59; varijacije i gi na Handelovu temu op. 72; varijacije na napjev Gestern Abend vjar Vetter Mi da op. 74. Suita Zur Karnevalszeit i serenada op. 32; Vita Somnium op. 78 i ' KOMORNA: 2 klavirska trija, op. 25 i op. 62; klavirski kvartet op. 23 klavirska kvinteta op. 18 i op. 49; 2 sonate za violinu i klavir op. 12 i op. 55; nata za violonelo i klavir op. 19. KLAVIRSKA: Stimmungsbilder; Tra\ bilder; Fantasie-Eluden; Harzbilder i dr. Varijacije i fuga na Beethovenovu te za 2 klavira. ORGULJSKA: Passacaglia iiber BACH op. 39; 10 koral preludija op. 77 i dr. VOKALNA: oratorij Ruth, 1909. Za zbor i orkesl Amor und Psyche; Totenklage; Sehnsucht; Stdndchen i dr. Das Tranenkriig. za sole, zbor, klavir, harfu i harmonij; dramatska burleska David und Absa za tenor, alt i orkestar; zborovi; solo-pjesme op. 10, 14, 15, 16, 17, 35, 5 56. Obradio i obj. trio-sonatu u D-duru Ph. E. Bacha i kantatu Eserhub . ein Streit J. Ch. Bacha. Autobiografija Wie ich Musiker vmrde, Die Mu; 190809. LIT.: P. Hielscher, Georg Schumann, Leipzig 1906. H. Biehle, Gei Schumann, Munster 1925. F. Ohrmann, Georg Schumann, Zeitschrift Musik, 1930, sv. 8. M. von Schillings, Georg Schumann zum 65. Geburts Deutsche Tonkiinstler Zeitung, 1931, 29. G. Schiinemann, Die Singakader zu Berlin 1791 1941, Regensburg 1941. H. J. Moser, Georg Schuma zum Gedachtnis, Zeitschrift fur Musik, 1952, 7. H. Schurz, Georg Sci mann (s popisom djela), Berlin 1960. Isti, Fritz von Bose und Georg Sci mann Sachsische Heimatblatter, 1962 5. Th. M. Langner, Georg Alfi Schumann, MGG, XII, 1965. H. Biehle, Georg Schumann Zum l< Geburtstag des Dirigenten und Komponisten, Neue Zeitschrift fur Mu: 1966. I. A.

SCHUMANN
SCHUMANN, i. Robert, njemaki kompozi tor (Zwickau, 8. VI 1810 Endenich kraj Bonna, 29. VII 1856). Otac mu je bio knjievnik, prevodilac i nakladnik i u Zwickau je vodio vla stito izdavako poduzee i knjiaru te je svojim umjetnikim interesima odluujue djelovao na Schumannovo formiranje. Od sedme godine Sch. polazi privatnu kolu u Zvvickauu i ui kla vir kod orguljaa J. G. Kuntscha koji ga upuuje u muziku Ph. E. Bacha, J. Havdna, W. A. Mozarta, Beethovena. Uskoro ve komponira, tonije, improvizira na klaviru krae plesove, a u tri naestoj godini pie prvu veu kompoziciju Le psaume cent cinguantieme (za sopran, alt, orkestar i klavir). U to doba poinje i nastupati kao pijanist. Pored muzikoga talenta Sch. zarana po kazuje veliku sklonost za knjievnost. Kao gimnazijalac pie pjes me, romane i drame, imitirajui, uglavnom, suvremene pjesnike, te odluuje da e se posvetiti knjievnosti. U oevoj knjiari stjee iroko literarno obrazovanje i upoznaje sebi bliske pisce Byrona, Goethea, Heinea i osobito Jeana Paula (J. P. F. Richter) ija ga je romantika poetska fantastika najjae privukla i trajno nadahnjivala. Meutim, 1826 umro mu je otac i Sch., koji je s ocem bio duboko prijateljski povezan, postaje otada po vuen i zatvoren, kakav e ostati do kraja ivota. Majka nije imala razumijevanja za njegove muzike i pjesnike sklonosti. Na nje zinu elju Sch. se 1828 upisao na pravni fakultet u Leipzigu; no ondje se vie bavi pisanjem pjesama u stilu Jean Paula, muzici ranjem i posjeivanjem koncerata, ne go studijem prava. Tih go dina slua mnogo Schubertovu muziku koja je na njega djelo vala otprilike jednako tako snano kao djela Jean Paula, to se opaa u svim njegovim tada napisanim kompozicijama. Kada je upoznao F. Wiecka, uglednog leipzikog pijanistikog pedagoga, toliko je bio impresioniran sviranjem njegove devetogodinje ker ke Clare, da je poeo kod njega sistematski uiti klavir. Ali ve u proljee 1829 naputa Leipzig i u Heidelbergu nastavlja studij prava. Zapravo je i tamo provodio vei dio vremena u vjebanju klavira i muziciranju, osobito u kui svoga profesora, pravnika F. J. Thibauta koji s vlastitim pjevakim drutvom njeguje mu ziku starih majstora, Palestrine, Bacha, Handela. U Schumannu je sve vie sazrijevala odluka da se potpuno posveti muzici; 1830 putuje u Frankfurt na Majni na Paganinijev koncert i to fasci nantno sviranje uvrstilo ga je u namjeri da napusti pravne studije i pobudilo elju da postigne na klaviru isto takav virtuozitet. I nekoliko kompozicija zasnovanih na Paganinijevim muzikim mo tivima odraz su Schumannovih tadanjih tenji. U jesen iste godine vratio se Sch. u Leipzig i nastavio sa studijem klavira kod F. Wiecka. elei to bre usavriti svoju tehniku vjetinu, konstruirao je tada napravu za istezanje slabijega etvrtog prsta. Takvo nepromiljeno eksperimentiranje dovelo je do ukoenosti desne ruke koja se usprkos lijenikoj intervenciji nije nikad posve regenerirala. To je dokrajilo Schumannove snove o pijanistikoj karijeri. Obuzet stvaralakim idejama, a svjestan da mu jo nedostaje muziko -teoretsko znanje, Sch. 1831 32 ui teo retske predmete kod leipzikoga kazalinog dirigenta H. Dorna. Poslije nastavlja sam, prouavajui najvie Bachov Das Wohltemperierte Klavier, djelo koje otada smatra svojom muzikom bibli jom. Tih godina tampaju se Schumannova prva djela: klavirske varijacije na ime Abegg i ciklus Papillons, inspiriran karnevalskim scenama iz Jean Paulove novele Flegeljahre. To mu je ulilo pouz danje u vlastite stvaralake sposobnosti. Istodobno javlja se Sch. prvi put kao muziki kritiar: u listu Allgemeine Musikalische Zeitung objavio je 1831 prikaz Chopinovih varijacija La ci darem, u kojemu s oduevljenjem, lucidno ukazuje na Chopinovu geni jalnost (Gospodo, skidajte eire, pred nama je genij). Dvije

313

godine kasnije Sch. se odluio uz potporu i suradnju svojih prijatelja, muziara F. Wiecka, J. Knorra, L. Schunckea, E. Ortleppa i drugih pokrenuti muziki asopis putem kojega bi poveo borbu protiv tadanje nestrune i pristrane muzike kritike i podigao na viu razinu muziki ukus publike. asopis je pod naslovom Neue Zeit-schrift fiir Musik poeo izlaziti u aprilu 1834. Za urednika je bio odreen J. Knorr, ali je zapravo Sch. obavljao veinu poslova i imao vodeu ulogu. U uvodnom programu lista pisalo je medu ostalim: Valja se sjeati sa svom panjom staroga vremena i njegovih putova, valja upozoravati na to, R. SCHUMANN da nove umjetnike ljepote mogu crpsti Litografija J. Kriehubera svoju snagu samo na tako istim vrelima, a zatim se boriti protiv nedavne prolosti kao neumjet nike pojave koja je nastojala samo da pojaa vanjski virtuozitet; valja najzad pripremati putove jednom novom, pjesnikom vre menu i pomoi mu da se to prije pojavi. Sch. je list proglasio organom Davidova saveza (Davidsbund) usporeujui revolucionarne planove svojega kruga, tj. borbu s filistrima, muzikim i onim ostalim, s borbom Davida protiv Filistejaca. lanovima toga imaginarnog saveza Sch. je smatrao u prvome redu svoje suradnike koje je u asopisu navodio pod razliitim pseudoni mima. Svoje je iscrpne kritike osvrte takoer veinom potpi sivao pseudonimima, najee Florestan ili Eusebius, a katkad ih je pisao u obliku duhovitih kritikih rasprava izmeu triju izmi ljenih lica Florestana, Eusebiusa i majstora Rara koja su odreenu kompoziciju analizirala sa razliitih stajalita. Temperamentni Florestan, koji unaprijed nasluuje sve to je nove i izvanredno, i povu eni sanjar Eusebius bili su personifikacije dvaju suprotnih vidova Schumannove prirode; njihova oprena miljenja usklaivala je trea fiktivna osoba, majstor Raro, zreli objektivni promatra, koji je prvobitno bio zamiljen po uzoru na F. Wiecka. Davidov savez i ta tri lica provlae se kao crvena nit kroz Schumannov asopis, povezujui duhovito istinu i po eziju, a inspirirali su ga i na nekoliko kompozicija, posebice na pojedine stavke ciklusa Carnaval (183435) i na ciklus Davidsbiindlertanze (1837). U toku 1835 za Schumanna je vaan dogaaj Mendelssohnov dolazak u Leipzig na poloaj dirigenta koncerata Geivandhausa. U njemu Sch. nalazi prijatelja koji mu je do kraja ivota ostao uzorom savrenog, produhovljenog umjetnika -muziara. Iste je godine upoznao Chopina i I. Moschelesa. U to se doba Schumannov dotadanji prijateljski odnos prema Clari Wieck razvio u ljubav koja e mu iduih godina donijeti mnogo tekih dana, ali e postati i nepresuno vrelo nadahnua za niz novih kompozicija (Sonata op. 14; Kinderszenen; Kreisleriana; Novelletten, Fantazija op. 17 itd.). esnaestogodinja Clara, tada se ve u muzikom svijetu afirmirala kao pijanistica, dok Sch. jo nije bio stekao kao kom pozitor veu reputaciju. Njegova su djela isuvie nova, neobina i tehniki sloena, a da bi mogla odmah odueviti iru publiku. ak ni muziari kojima se Sch. iskreno divio Mendelssohn i Ghopin nisu spoznali pravu vrijednost njegove muzike. Medu prvima se za Schumannova djela zauzimao F. Liszt koji je ve 1837 pisao u parikom listu Revue et Gazette musicale o njegovim klavirskim sonatama op. 11 i 14. Meutim, svojim je lancima i kritikama, pisanim ivo, duhovito, a istodobno znalaki, nepris trano i beskompromisno, Sch. vrlo brzo privukao panju ire muzike javnosti. U njegovu asopisu surauje sve vei broj istaknutih muziara (K. Banck, K. F. Becker, F. Otto, zatim H, Panofka iz Pariza, F. Zuccalmaglio iz Varave, J. Fischof kao stalni beki suradnik, R. Wagner koji alje nekoliko dopisa iz Dresdena i dr.), a Sch. postaje s vremenom u evropskim razmjerima poznat i cijenjen muziki pisac i kritiar (1840 dobiva po asni doktorat Jenskog univerziteta). Uprkos tome Wieck je upor no pokuavao da razori vezu izmeu Clare i Schumanna smatra jui njegovu egzistenciju nesigurnom. Stoga se Sch. bavi milju da napusti Leipzig i zimi, 1838 39, putuje u Be s namjerom da se tamo afirmira kao kompozitor i da preseli redakciju svoga lista. U Beu je pronaao kod Schubertova brata Ferdinanda dotad nepoznatu Schubertovu Veliku simfoniju u C-duru, koju je poslao Mendelssohnu, pa je ubrzo zatim izvedena u Leipzigu. U tom bekom razdoblju mnogo komponira pa uz ostalo dovrava

Rodna kua R. Schumanna

314

SCHUMANN
uvjebavanje i dirigiranje svom zamjeniku J. Tauschu, a ul 1853 posve naputa taj poloaj. U tom razdoblju nezadovoljstva i sve jae potitenosti n vedrine donosi mu poznanstvo s mladim J. Brahmsom. Oc ljen njegovom muzikom, Sch. se nakon desetogodinjeg pi ponovo prihvaa pera te pie svoj posljednji, kasnije mnoge citirani lanak Neue Bahnen (1853) u kojemu gotovo proroi predskazuje da e Brahms postati vodea muzika linost generacije. Dvije Schumannove crkvene kompozicije iz 18 Missa sacra i Rekvijem odraz su njegove tadanje skli misticizmu. Njegovo se zdravstveno stanje pogorava, ali us tome on jo uvijek stvara te u drugoj polovini 1853 nastaju ljednja njegova djela medu kojima i Fantazija i Koncert za nu i orkestar. Sch. ih je posvetio tada mladom Josephu Joac ije ga se sviranje snano dojmilo. U februaru 1854 Sch. j kuao, u nastupu duevne poremeenosti, poiniti samoubi bacivi se u Rajnu, odakle su ga izvukli ladari. Poslije toga, ten je, na vlastiti zahtjev, u ljeilite Endenich kraj Bonna je dvije godine kasnije umro. Sch. je po svom umjetnikom stajalitu (poetina umjet naravi (sklonost matanju, intenzivnost doivljavanj a) i u nikim afinitetima (romantika literatura) izraziti romantici stvaralac koji je od poetka nastojao da se oslobodi spona ponesen svojom bujnom fantazijom i snanom inventivn pronalazio vlastiti nain izraavanja. Neprestano teei za \ potpunijim izrazom prihvaao se, gotovo zauujuom p: nou, naizmjence sve sloenijih oblika i vrsta. Zapoeo je ! virskom muzikom u kojoj je izgradio svoj izvorni stil i svo seban, romantiarski klavirski slog usklaen sa zvunim sve ma modernog klavira. Cjelokupni njegov raznovrsni, kasniji muziki opus izra: njegova klavirskog stila koji je ve u ranim kompozicijami opusa 23) potpuno razvijen. Pripremajui se za pijanistiki rijeru, Sch. je imao prilike upoznati zvune mogunosti mi noga klavira, to je bilo presudno za njegovo formiranje: sam stariji to vie vidim kako se klavir bitno i svojstveno izr; s pomou tri stvari: punoom glasova i harmonijskim promjej (kao u Beethovena, Franza Schuberta), upotrebom pedala u Fielda) ili pokretljivou (kao u Czernvja, Herza). Povez ove tri komponente Sch. je u svojoj klavirskoj muzici stavio t< na lirsku poetinost i potisnuo virtuozitet. Tako je ve n prvog opusa Abegg-varijacija u kojima se jo naziru ut pijanistike virtuoznosti Webera i Hummela oblikovao u pillons op. 2 vlastitu formu ciklike klavirske kompozici kojoj je vie kraih, lirskih karakternih stavaka spojio u poe cjelinu. itavo muziko tkivo ciklusa inspirirano je veinorr kom poetinom idejom (ponekad je izvor literarni, ali est to simboli linih doivljavanja ili osjeaja) te je uasocijativnorr vezivanju pojedinih stavaka, koji se slikovito niu, ostvareno jt stvo ciklusa. Meutim, Sch. je osobito naglaavao da na njegovih ciklusa (Carnaval; Fantasiestucke; Davisbiindlertc Kinderszenen; Kreisleriana; Waldszenen; Albumbldtter) i f dinih stavaka nemaju ilustrativno, programatsko znaenje: ram priznati da sam tekst podmetnuo muzici, a ne obrm Natpise on dodaje samo zato da budu putokazi za odgonetav poetine ideje: Postoje tajnovita duevna stanja kada kompo: rov nagovjetaj rijeima moe dovesti do lakega razumijevan; Schumanov lirski klavirski stavak redovito se raa iz jedne je spontane muzike zamisli, a ta je veinom vrlo saeta, go

sonatu op. 22, Arabe-ske, Blumenstiick,Nachtstiicke i Faschingsschwank aus Wien. Vrativi se u Leip-zig uspio je dobiti sudsku dozvolu za vjenanje s Clarom to je odrano u jesen 1840. Time zapoinje novo razdoblje u njegovu stvaranju; dok je dotad pisao gotovo iskljuivo kla-virska djela, sada se s velikim stvaralakim zanosom prihvatio drugih vrsta, ponajprije solo-pjesme (samo u toku 1840 napisao ih je 146). Iduih godina Schumannovi se interesi sve vie ire: 1841 zavrava svoju prvu, Frauetiliebe und Leben, naslovna strana Proljetnu simfoniju u Bprvog izdanja duru, koja na praizvedbi u Gezvandhausu pod Mendelssohnovim vodstvom postie znatan uspjeh, zatim simfoniju u d-molu (kasnije etvrta), Uvertiru, Scherzo i finale i I stavak klavirskog koncerta u a-molu, a 1842 prelazi na komornu muziku. Velik uspjeh doivio je 1843 s oratorijem Das Paradies und die Peri koji na praizvedbi sam dirigira (to je prvi Schumannov dirigentski nastup). Iste godine osnovao je Mendelssohn u Leipzigu Konzervatorij i angairao Schumanna da predaje klavir, sviranje partitura i kompoziciju. Ali kod Schumanna su se ve u to doba povremeno sve jasnije oitovali simptomi duevne bolesti nastupi depresije, utljivosti, odbojnosti prema okolini, slune ha lucinacije (prvi znaci bolesti pojavili su se jo oko 1833), tako da je pedagoki rad ubrzo teko podnosio. U meuvremenu Clara je, nakon kraeg prekida, nastavila s koncertiranjem i u januaru 1844 polazi sa Schumannom na petomjesecnu turneju po Rusiji. Na toj turneji, koja je zavrila Clarinim trijumfom u Petrogradu i Moskvi, Schumannova djela nisu p obudila veu panju. Uz to se njegovo zdravstveno stanje pogoralo tako da je, nakon povratka u Leipzig, napustio redakciju asopisa; privremeno je 1844 ured nike poslove vodio O. Lorenz, a od 1845 do 1868 list ureduje F. Brendel, zadravi dotadanji nap redni smjer. U tom razdoblju Schumannu ne ide ni komponiranje; opsjednut je planovima o operi ali ne nalazi zadovoljavajui tekst i ne uspijeva nita reali zirati. Nadajui se da e mu koristiti promjena okoline, Sch. se potkraj 1844 preselio s obitelji u Dresden. Tamo stjee novi krug prijatelja medu kojima su F. Hiller i R. Wagner, ali se u dresdenskom muzikom ivotu nije zapravo afirmirao. Zimi 184647 odlazi s Clarom na turneju, najprije u Be, ali tamo ni Clarini koncerti ni izvedbe njegovih kompozici ja ne postiu eljeni uspjeh. Oduevljenu publiku nalazi u Pragu gdje Clara iz vodi njegov klavirski koncert u a-molu. Vrativi se u Dresden, preuzima Sch. 1847 vodstvo Lieertafela i poetkom 1848 osniva mjeovito pjevako drutvo Verein ftir Chorgesang (1873 prigodom 25-godinjice postojanja prozvano Robert Schumannsche Singakademie). To ga potie na komponiranje veeg broja zborskih djela. Usporedo je poeo, 1847, intenzivno raditi na operi Genoveva pa ju je ve 1848 dovrio. Praizvedba je odrana u L eipzigu 1850 pod Schumannovim vodstvom i opera je vrlo dobro primljena. Medu mnogobrojnim kompozicijama, nastalim u tom vanredno plodnom dresdenskom razdoblju (1849 50), nalaze se jo scene iz Goetheova Fausta, scenska muzika za Bvronova Manfreda, Requiem fiir Mignon, Conzertstiick za 4 roga i orkestar, Introdukcija i Allegro op. 92 za klavir i orkestar, klavirski Album fiir die Jugend, koji je Sch. popratio dragocjenim aforizmima o muzici (Musikalische Haus- und Lebensregeln), te niz komornih i vokalnih djela (Spanisches Liederspiel; Liederalbum fiir die Jugend). U jesen 1850 Sch. odlazi iz Dresdena prihvativi u Diissel -dorfu mjesto gradskog muzikog direktora (kao nasljednik F. Hillera). Muzika publika Diisseldorfa doekala ga je sa simpa tijama te su koncerti koje Sch. vodi u zimskoj sezoni 1850 51 pobudili velik interes. Plodovi su tih sretnijih, smirenih dana Koncert za violonelo, Simfonija u Es-duru, tri uvertire i vie komornih i vokalnih djela. Meutim, uskoro se pokazalo da Sch. nema di rigentskih sposobnosti i da ne moe izdrati sistematski naporan rad s orkestrom i zborom, pa u sezoni 1852 53 esto preputa

tagfc^fefcg

.^3^F=

Klavirski kvartet u Es-duru op. 47, autograf

SCHUMANN
aforistina i stoga izvanredno pogodna za grau manjih oblika. Prva koncepcija uvijek je najprirodnija i najbolja. Razum se vara, osjeaj nikada, kae Sch., dajui time klju za razumije vanje vlastite muzike koja je uvijek odraz njegovih intimnih osjeaja ili matanja. Strukturalno jedinstvo svojih poetinih cik lusa Sch. je postigao primjenjujui tehniku slobodne varijacije koju osniva na tematskom preobraaju. Ali za Schumanna nije toliko karakteristian postupak preobraavanja odreenog me lodijskog oblika (teme), koliko razvijanje niza variranih melodijskih karaktera iz jednog temeljnog, apstraktnog uzorka ili mota. Njegov kompozicijski stil karakterizira neprestani, nezaustavljivi pokret i slobodno kretanje glasova, uvjetovano primarno harmonijskim osjeanjem, zatim gusti slog i vrsta ritmika okosnica; linije su esto sazdane na osnovi povezivanja vrlo kratkih motiva i vie puta se, pri naglim promjenama harmonija, zgu njavaju te poprimaju gotovo or kestralnu punou zvuka. Melodija i pratnja se izvanredno fino prepleu. Jednostavna, neusiljena melodika nalazi svoja uporita u sporednim tonovima ili alterira nim kromatskim meutonovima. Tonalne harmonije zamagljene su medijantskim sklopovima, plagalnim rjeenjima i subdomi nantnim pomacima; kvintni odnosi prikriveni su i potisnuti ak i u kadencama. Jedna osnovna ritmika figura dominira pojedi nim stavkom, ali i ta se zastire krianjima, kraenjima i proire njima. Pri tom upada u oi Schumannova sklon ost za sinkopiranje i za poliritmika oblikovanja koja nagovjetavaju Brahmsov stil. Kada Sch. govori o udesnom preplitanju tonova Bachove polifonije, time on zapravo ukazuje na karakteristinu crtu svoje muzike. Polifona oblikovanja, izvedena na zvuko vno nov nain, u slubi romantikog izraza, susreu se, odnosno nazrijevaju u mnogim njegovim kompozicijama, a ne samo u fugama. Ova specifino schumannovska latentna polifona tehnika znatno je utjecala na Brahmsa i Regera preko kojih se protee sve do Hindemitha. Sklonost srednjem zvunom registru, esta upotreba razlomljenih suzvuja i nagli skokovi, dalja su obiljeja Schuman nova klavirskog stila koji u djelima, kao to su Toccata i Etudes symphoniques, poprima crtu naglaenijeg virtuoziteta. Svojim kratkim dvorunim i etvororunim klavirskim kom pozicijama Sch. je utemeljio onaj tip bidermajerske klavirske kompozicije, koji su kasnije njegovali S. Heller, N. Gade, C. Reinecke i mnogi drugi. Sonatni oblik Sch. je izmijenio vie od Schuberta: jedna jedi na muzika figura dominira itavim stav kom, a kontrastna se tema javlja esto samo kao kratka epizoda (npr. prvi stavak sonate u g-molu). Tradicionalnu trodijelnu strukturu razbijaju proireni provedbeni dijelovi te sonatni oblik poprima formu slobodne fantazije. Udaljavanje od klasine formalne strukture jo se jae oi tuje u Schumannovim simfonijama. Izvanjski klasini etvoro stavani oblik Sch. dodue nije napustio, izuzev u Treoj sim foniji kojoj je dodao jo jedan stavak programnog karaktera, ali je itavu unutarnju muziku grau preoblikovao, nastojei je prilagoditi romantikom osjeanju. Tematska grada ima preteno lirski karakter, tematsko kontrastiranje i dramatsko zaotravanje zapostavljeni su, a teite itava razvoja postavljeno je na posti zavanje jedinstvene cjeline. To jedinstvo Sch. ostvaruje koristei se srodnom tematskom gradom ili izvodei iz jednog jedinog motiviko-tematskog uzorka, iz zajednike misli vodilje, cjelokupnu tematiku pojedinih stavaka pa i itavog djela. Tako su npr. u etvrtoj simfoniji prvi, drugi i etvrti stavak organski povezani srodnim tematskim materijalom, a u Drugoj simfoniji motiv trublja postaje zametkom tematike svih stavaka. Uz to njegovi simfonijski stavci esto prelaze jedan u drugog bez prekida. Time Sch. dolazi do cjelovitog oblika simfonije, slinog njegovim klavirskim ciklusima. Ali u tako postignutom jedinstvu mjestimice dolazi do zastoja. Schumannova tematska grada veinom nije podobna za motiviku razradbu, nego je prikladnija za variranje i opetovanje (a Sch. katkad ponavlja ne samo melodiju nego i tave odsjeke). Osim toga njegove teme imaju katkad pijanistiki karakter te su neprikladne za gudake ili duhake instrumente. Klavir je oito djelovao i na instrumentaciju koju karakterizira uporno ustrajanje na pojedinim zvunim bojama. Dodue, pre komjerno udvajanje i neprestana upotreba pojedinih instrumenata ili skupina, zapravo su posljedice jedinstvenog toka. Meutim, te nedostatke nadvisuje Schumannov matovit i p_osve osoben zahvat u strukturu simfonije, originalan nadasve u etvrtoj sim foniji koja svojim oblikom simfonijske fantazije predstavlja jedno od najznatnijih simfonijskih djela romantizma. Nain kako je Sch. pokuao rijeiti problem jedinstva velike simfonijske forme s kompoziciono-tehnikim sredstvima, postao je za kasnu romantiku (Bruckner, Mahler) odluujuim uzorom. (H. Husmann). Slabosti svoje orkestracije Sch. je najsretnije prevladao u uvertiri Manfred. Tamnim orkestralnim bojama i izraajnim har monijama sugestivno je predoena tragedija Bvronova junaka u kojemu Sch. nalazi odraz vlastite unutarnje podvojenosti. koncertima izdvaja se Klavirski koncert u a- m ol u un& i U k oj e m u SU Serem Bon Mimftiirn

315

^ei tf cbriftjttr

kondenzirane bitne znaajke njegova kla>I(I<I ^ virskog stila. Po bo* .-,,,, >..:.... gatstvu i ljepoti meM lodijske i harmonij*"*?.'." ske invencije, po spe- n..,., ,.<,. s =4'. > cifinoj, schuman- "',^'i "'*'"*ej "J*'j";^,*v novskoj romantikoj * "> > " ,*"" zvunosti klavirskog i parta, obavijenog la; ganim orkestralnim tkivom, po vibrantno_ -strastvenoj atmosfe- - * *.,<, ri prvog i treeg stavka i lirskoj produhov-ljenosti intermezza, taj' koncert ide me u najljepe Stranice Ncuc Zeitschrift fu'r Alusik, naslovna strana, 1834 Schumannove muzike i cjelokupne romantike koncertne literature. Tenja za postizavanjem tematskog jedinstva i lirizam, te bitne crte Schumannova pijanistikog i simfonijskog stila, karakteristine su.i za njegova komorna djela. U tim kompozicijama intimnijega karaktera, za manje sastave, pokazao je mnogo vie smisla za iskoriivanje i usklaivanje raznovrsnih zvunih boja, nego u orkestralnoj muzici. Uz to je u svim komornim djelima oitovao jaku sklonost polifoniji koju razvija na posve nov, romantiki nain, polazei od klasinih uzora, prvenstveno od Bacha. Majstorstvo forme i komornog stila, tematske povezanosti i poetskog jedinstva postigao je Sch. ve u djelima iz 1842, gudakim kvartetima te kla virskom kvintetu i kvartetu. Meutim, na kas nije su generacije najjae djelovali po svemu sudei njegovi kla virski triji iz 1847 s tematskim motivima sjedinjenim u bogatom polifonom tkivu. U tim je djelima ve posve razvijen polifoni nain Brahmsa, a ire uzevi, tu se ve susree prepletanje te meljnih motiva, slino kao kod Schonberga (iz gudakog kvar teta u ). Izraziti romantiar, lirik, Sch. je poslije klavirskih djela svoj najvii domet ostvario u solo-pjesmama. Sa njima izravno nastavlja razvoj zapoet u domeni klavira smatrajui da e rijeju i tonovima potpunije oivotvoriti poetian duh umjetnosti: Klavir mi po staje preuzak, kod mojih sadanjih kompozicija ja ujem mnotvo stvari koje jedva mogu naznaiti (1838). Svoje solo -pjesme Sch. esto oblikuje kao zatvorene cikluse (Liederkreis); tekstove odabire gotovo redovito iz poezije suvremenih pjesnika, romantiara (H. Heine, F. Riickert, J. von Eichendorff, A. Chamisso, R. Burns i dr.) i da bi muziki to intenzivnije izrazio emocije, osnovni ugoaj pjesme ili onu neuhvatljivu atmosferu podteksta, on poja ava ulogu klavirske dionice. U Schumannovim se solo -pjesmama ravnopravno iskoriuju svi muziki elementi glas i klavir, melodija i harmonija. Mnogo puta kad to zahtijeva tekst i Sch. daje prednost strofnoj pjesmi i jednostavnoj melodici s pukim prizvukom, ili pak raspjevanoj vokalnoj liniji (npr. Widmung iz op. 25), no i tada ona izvire iz klavirskoga parta; ali za njega je tipinije kada vokalna dionica prelazi u melodijsku deklamaciju te je klaviru preputeno da poetski timung izrazi do kraja (Auf einer Burg iz op. 39) ili kada instrumentalni ulomci prekidaju vokalnu liniju koja tada nema zaokruen oblik tradicionalnog napjeva (Der Nussbaum iz op. 25). esto klavir u samostalnim predigrama i zavrnicama unaprijed razrauje sadraj ili ga na zavr etku pjesme nadopunjuje (ciklus Dichterliebe). Zvukovno izdiferenciranim harmonijskim tkivom Sch. prati najtananije nijanse rijei i u tom se suptilnom muzikom oivljavanju razliitih ras poloenja i timunga glas i klavir prepleu, upotpunjuju i izmje njuju te je po ravnotei koju postie izmeu pjesnikoga teksta i muzike, vokalne dionice i klavira, Sch. sredinja linost u razvoju njemakog Lieda izmeu Schuberta i H. Wolfa majstor produhovljene romantike pjesme ugoaja (prototip Mondnacht). Vrijedni su prilozi romantikoj zborskoj muzici Schumannove romanse i balade za mjeovite zborove. Zanimljive su posebno etiri balade na stihove Uhlanda i Geibela u kojima se Sch. svjesno udaljuje od te forme i stvara novju vrstu, sliniju kantati ili oratoriju. Medu njegovim veim vokalno -instrumentalnim djelima izdvaja se svjetovni oratorij Das Paradies und die Peri, po formi baladni

316

SCHUMANN
SKA. est sonata: I, u fis -molu op. 11, 1833 35; II, u g-molu op. 22 38; III, u f-molu op. 14, 1853 (prva verzija pod naslovom Concert si chestre, 183536); IVVI, Drei Klaviersonaten fiir die Jugend, u G-du -duru i C- duru op. 118, 1853. Dvije nedovrene sonate: I, u As -duru, II, u fmolu, 1833 37. Theme sur le nom Abegg varie op. 1, 1830; Papilh 2, 1829 32; Toccata u C-duru op. 7, 1830 32 (prva verzija kao Etude tastique, 1829); Allegro u h-molu op. 8, 1831; Mitt Gott, andante i varija vlastitu temu u G-duru, 1831 32; preludij i fuga, 1832; Studien nach C von Paganini op. 3, 1832; 6 Intermezzi op. 4, 1832; fuga br. 3, 1832; Impr iiber ein Thema von Clara Wieck op. 5, 1833 (prer. 1850); Sehnsuchtszvalze tionen, Scenes musicales sur un theme connu (na Schubertovu temu), 183 etni dio upotrebijen u I stavku ciklusa Carnaval); 6 Ftudes de concert d'af Caprices de Paganini op. 10, 1833; Etuden in Form freier Variationen il Beethovensches Thema (tema II stavka Beethovenove VII simfonije), 18: dna varijacija uvrtena je kao br. 2 u ciklus Albumbldtter); Varialions nocturne de Chopin, 1834 (nedovreno); 12 Ftudes symphoniques op. 13 (prvobitno Etuden im Orchestercharakter von Florestan und Eusebius; pr( tudes en forme de variations, 1852); Carnaval: scenes mignonnes sur auatrc ciklus od 20 scena (prvobitno naslovljeno Fasching: Schzudnke auf vier fiir Pianoforte von Florestan), op. 9, 1834 35; Fantasie u C-duru op. 17 bitno op. 12 s naslovom Obolen auf Beethovens Monument), 1836; Davia lertdnze ciklus od 18 stavaka op. 6, 1837 (II izd. pod naslovom Die Davidsb, 1851); 8 Phantasiestiicke op. 12 (prvobitno Phanlasien), 1837; 13 Kinda op. 15, 1838; Kreisleriana 8 fantazija op. 16, 1838; 8 Novelletten op. 21, Vier Klavierstiicke (Scherzo, Gigue, Romanze, Fughetta) op. 32, 183S Arabeske u C-duru op. 18, 1839; Blumenstiick u Des-duru op. 19, 1839; 1 reske u B-duru op. 20, 1839; 4 Nachtstiicke op. 23, 1839; Faschingsschwa, Wien: Fantasiebilder ciklus od 5 slika op. 26, 1839; Drei Romanzen o 1839; 20 Albumbldtter op. 124, 1832 45; 14 Bunte Bldtter op. 99, 183 Vier Fugen op. 72, 1845; Album fiir die Jugend (prvobitno Weihnachtsa u 2 dijela, op. 68, 1848 (II izd. 1851 s dodatkom Musikalische Haus- un bensregeln); 9 Waldscenen op. 82, 1848 -49; Vier Mdrsche auf das Jahr op. 76, 1849; Drei Fantasiestiicke op. 111, 1851; Sieben Clavierstiicke in F tenform op. 126, 1853; Gesdnge der Friihe (5 stavaka) op. 133, 1853; C An Alexis send'ich dich u As-duru (obi. u J. Knorrovu Deux fantaisies mig, op. 30, bez god.); Scherzo (prvobitno kao stavak sonate op. 14) i Presto pass (prvobitno stavak sonate op. 22), rukopisi, obj. posthumno, 1866; Then, Variationen u Es-duru, 1854 (posljednji Schumannov rukopis, zapravo II stavka violinskog koncerta, obj. 1939; na tu temu je J. Brahms komp< varijacije op. 23 za 2 klavira). Za klavir 4- runo: 8 poloneza, 1828; Bild, Osten, Sechs Impromtus, op. 66, 1848; Zwolfvierhdndige Clavierstiicke fiir und grosse Kinder op. 85, 1849; 9 Ballscenen op. 109, 1851; Kinderball (( sova) op. 130, 1853. Za 2 klavira: Andante und Variationen u B-duru 01 1843 (prvotno za 2 klavira, 2 violonela i rog). Za pedalni klavir i za or Studien fiir den Pedal-Fliigel op. 56, 1845; Skizzen fiir den Pedal-Fliigel o] 1845; Sechs Fugen iiber den Namen BACH (za orgulje ili pedalni klavir) o 1845; 2 stavka za harmonij (rkp.), 1849. DRAMSKA. Opere: Der C (prema Byronu), nedovrena, 1844 i Genoveva (prema dramama L. Tie F. Hebbela), op. 81, 1847 50. Scenska muzika za Manfred (Byron) op. 1848 49. VOKALNA. Za sole, zbor i orkestar: oratorij Das Paradie die Peri (prema T. Mooreu) op. 50, 1841 43; Scenen aus Goethes Faust, 53; Requiem fiir Mignon (Goethe) op. 98 b, 1849; Der Rose Pilgerfah 112, 1851; Der Kb'nigssohn (Uhland) op. 116, 1851; Des Sdngers Fluch prema Uhlandu) op. 139, 1852; Vom Pagen und der Konigstochter (Geibe 140, 1852; Das Gliick von Edenhall (prema Uhlandu) op. 143, 1853. Bein schied zu singen za zbor i duhake instrumente (ili klavir) op. 84, 1848. Za i orkestar: uvertira i Chor von Landlauten, 1822 (rkp.); Tragodie (Heine), (prer. u zbirci Romanzen und Balladen op. 64, 3); Nachtlied op. 108, 1849; jahrslied op. 144, 1849 50. Der deutsche Rhein za glas, zbor i klavir, 184c Schenkung eines Fliigels za zbor i klavir, 1853 (rkp.). Mjeoviti zborovi: Lieder op. 55, 1846; Vier Gesdnge op. 59, 1846; Vier doppelchorige Gesdng 141, 1849; Romanzen und Balladen, 4 sv. op. 67, 75, 145 i 146, 1849. A zborovi: Sechs Lieder op. 33, 1840; Drei Gesdnge op. 62, 1847; 7 Ritorne canonischen VVeisen op. 65, 1847; Drei Mannerchore uz duhaki orkestar : bitum, 1848 (rkp.); Jagdlieder uz 4 roga ad libitum op. 137, 1849. enski zbc Romanzen, 2 sv., uz pratnju klavira ad libitum, op. 69 i 91, 1849. Pjesme z glasa i klavir: Drei Gedichte op. 29, 1840; Vier Duette fiir Sopran und ' op. 34, 1840; Drei zzveistimmige Lieder op. 43, 1840; Vier Duette fiir Soprai Tenor op. 78, 1849; Sommerruh dvopjev, 1849 (rkp.). Ciklusi: Spanisches Li spiel op. 74, 1849 (br. 6, 7 i zavrni dodatak za solo -glas); Minnespiel op. 1849 (br. 1, 2, 4 i 6 za solo-glas); Spanische Liebes-Lieder op. 138, 1849 (1 3, 5, 7 i 8 za solo-glas) i Mddchenlieder za 2 enska glasa, op. 103, 1851. Du ange und Myrte, 1853; Drei Lieder fur drei Frauenstimmen op. 114, 1853. Liec von Marie und Papa, dvopjev bez pratnje, 1852. Solo-pjesme: Verzvand 1827 (rkp.); Liedfur XXX, 1827 (rkp.); 11 Lieder op. II, 1827 29; Der Re, mann (rkp. bez god.); Maultreiberlied, 1838 (rkp.); Fine Gedanke, 1840 (r Liederkreis ciklus (na stihove H. Heinea) op. 24, 1840; Myrthen ciklus o pjesama (F. Ruckert, Goethe, R. Burns, Byron i dr.) op. 25, 1840; Drei Gea (E. Geibel), op. 30, 1840; Drei Gesdnge (A. von Chamisso) op. 31, 1840; 2 Gedichte (A. J. Kerner) op. 35, 1840; Sechs Gedichte (R. Reinick) op. 36, 1 Zwolf Gedichte aus Ruckerts Liebesfriihling (pjesme br. 2, 4 i 11 od Clare S mann) op. 37, 1840; Liederkreis 12 pjesama (J. von EichendorfT) op. 39, 1 Fiinf Lieder op. 40, 1840; Frauenliebe und -leben (Chamisso) op. 42, 1840; Die liebe ciklus od 16 pjesama (H. Heine) op. 48, 1840; balada Belsatzar (Hi op. 57, 1840; Romanzen und Balladen, 4 sv., op. 45, 49, 53 i 64, 1840 47; L und Gesdnge, 4 sv., op. 27, 51, 77 i 96, 1840 50; Fiinf Lieder und Gesangt 127, 1840 -51; Liederalbum fiir die Jugend 28 pjesama (H. von Fallersle Goethe, Schiller i dr.), op. 79, 1849; Drei Gesdnge (Byron) uz klavir ili h op. 95, 1849; Lieder und Gesdnge aus ]Vilhelm Meister* (Goethe) op. 98a, 1 Drei Gesdnge op. 83, 1850; balada Der Handschuh (Schiller) op 87, 1850; .5 Gesange (W. von der Neun) op. 89, 1850; Sechs Gedichte (N. Lenau) op. 1850; Sieben Lieder (Elisabeth Kulmann) op. 104, 1851; Vier Husarenh (N. Lenau) op. 117, 1851; Drei Gedichte op. 119, 1851; Fiinf heitere Ges op. 125, 1851; Friihlingsgrusse (Lenau), 1851 (rkp.); Sechs Gesdnge op. 1851 52; Gedichte der Konigin Maria Stuart op. 135, 1852; Vier Gesdnge 142, 1852; Soldatenlied, Die Ammenuhr, Das Schviert i Glockentiirmers Toc) lein u rukopisu i bez god. Tri balade za deklamaciju i klavir: Scho'n Hedtoig (r bel) op. 106, 1849; Ballade vom Heideknaben (Hebbel) i Die Fliichtlinge (Shel op. 122, 1852. CRKVENA: Messe za zbor i orkestar op. 147, 1852; Reqi za zbor i orkestar op. 148, 1852; Le psaume cent cinquantieme za sopran, klavir i orkestar, 1822; Adventlied za sopran, zbor i orkestar op. 71, 1848; m Verziaeifle nicht im Schmerzenstal (Ruckert) za dvostruki zbor i orgulje ac bitum op. 93, 1849 (prer. uz orkestar, 1852). SPISI: Gesammelte Schri iiber Musik und Musiker (lanci i kritike, prvobitno obj. u asopisu Neue Z sehrift fiir Musik, sabrao i uredio sam Sch.), 4 sv., 1854 (V izd., u 2 sv., obj. Kreisig, 1914; novi otisak 1969; engl. prijevod, 1877; na francuskom izbor 1 redio H. de Curzon, 2 sv., 1894 98; izbor na talijanskom obj. L. Ronga, 19 skraeno engl. izd. obj. P. Rosenfeld, 1946; skraeno njem. izd. obj. H. Schu 1956, II izd. 1965). Brojni lanci i kritike u drugim asopisima i dnevnici

Stari konzervatorij u Leipzigu

oratorij preteno lirskog karaktera, koji sadrava izvanredno sli kovite zborove, ansambl-scene i solo-partije, pisane u zatvorenim oblicima, poput pjesme. Sch. tu razvija i mnoge neuobiajene i nove harmonijske i orkestralne efekte te obogauje njemaku oratorijsku muziku XIX st. jednim izrazito romantikim djelom. Pomanjkanje smisla za dramski izraz oitovalo se podjednako u Schumannovoj scenskoj muzici (izuzev Manfredd) kao i u njegovoj jedinoj operi Genoveva. Partitura te opere, zapravo blia koncertnoj kantati, vrijedna je vie kao pokuaj oblikovanja ro mantike opere; u njoj Sch. provodi vrstu lajtmotivske tehnike (istodobno kada i Wagner). Muziko tkivo tee kontinuirano, um jesto recitativom, scene su povezane gipkijom muzikom deklamacijom, arija je zamijenjena oblicima pjesme, a glavne likove prate karakteristini, reminiscentni motivi. Meutim, dok je kod Wag nera pomou lajtmotiva pojaana karakterizacija i dramatinost, u Schumannovoj operi ta tehnika nije dola do pravog izraaja, dijelom zbog lirske razvuenosti, a i zbog blijede karakterizacije likova. Kao muziki kritiar, aktivan vie od jednog decenija (1831 44), Sch. je, na temelju vlastite umjetnike estetike, poveo od lunu borbu protiv suvremenog ispraznog virtuoziteta, osred njosti i muzikog unda; podjednako se gorljivo i nesebino za lagao za sve to je vrijedno i napredno, otkrivao je i podupirao mlade, jo neafirmirane linosti (Chopin, Berlioz, Brahms), dajui svijetao primjer produktivne muzike kritike. Njegovi kritiki osvrti i studije, pisani bogatim, kienim proznim stilom, svjedoe o visokoj kulturi i nepogreivoj, intuitivnoj sigurnosti u izricanju estetskih ocjena. U njegovom cjelokupnom kritiarskom djelu ogleda se, kroz prizmu subjektivnih umjetnikih gledita, inte lektualna i emocionalna atmosfera njemake muzike romantike u doba njezina punog cvata.
DJ ELA : O RK ES TRALN A. e tiri s imfo nije : I, u B -d uru Pro lj e t na op. 38, 1841; II, u C-duru op. 61, 1845 46; III, u Es-duru Rajnska op. 97, 1850 i IV, u d-molu op. 120, 1851 (u prvoj verziji, kao simfonija br. 2, 1841). Dvije nedovrene simfonije, I, u g - molu (dovrena samo 3 stavka), 1832 i II, u c- molu (dovrena 2 stavka), 1841. Koncerti: za klavir u a -molu, op. 54, 1841 455 za violonelo u a -molu, op. 129, 1850; za violinu u d-molu, 1853 (obj. posthumno) i 3 nedovrena klavirska koncerta, 1829, 1830 i 1833. Conzertstiick u Fduru za 4 roga i orkestar op. 86, 1849; Introduction und Allegro appassionato, Conzertstiick u G-duru za klavir i orkestar op. 92, 1849; Phantasie u C-duru za violinu i orkestar (ili klavir) op. 131, 1853; Concert-Allegro mit Introduction u C-duru za klavir i orkestar, op. 134, 1853; Introdukcija i varijacije na temu Paganinija u h- molu za klavir i orkestar (nedovreno), 1830. Ouverture, Scherzo und Finale (prvotno nazvana Suite ili Symphoniette), op. 52, 1841 (revidirano, 1845). Uvertire za drame: Die Braut von Messina (Schiller) op. 100, 1851; Julius Caesar (Shakespeare) op. 128, 1851 i Hermann und Dorothea (Goethe) op. 136, 1851. Fest-Ouverture mit Gesang iiber das Rheiniveinlied op. 123, sa zborom, 1853. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, u a -molu; II, u F-duru i III, u Aduru, sva tri op. 41, 1842. Tri klavirska trija: I, u d -molu op. 63, 1847; II, u F-duru op. 80, 1847 i III, u g-molu op. lio, 1851. Dva klavirska kvarteta: I, u c-molu, 1829 i II, u Es-duru op. 47, 1842. Klavirski kvintet u Es-duru op. 44, 1842; Phantasiestiicke (Romanze, Humoreske, Duett, Finale) za klavirski trio op. 88, 1842; Marchenerzdhlungen, Vier Stucke za klavir, violu i klarinet (ili violinu) op. 132, 1853. Tri sonate za violinu i klavir: I , u a-molu op. 105, 1851; II, u d-molu op. 121, 1851 i III, u a -molu (od 4 stavka, 2 su iz sonate F. A. E.), 1853. Sonata F. A. E. (Frei Aber Einsam) za violinu i klavir, zajedniko djelo Schumanna (II i IV stavak), A. Dietricha (I stavak) i J. Brahmsa (III stavak), posveeno J. Joachimu, 1853. Adagio und Allegro za rog (ili violonelo ili violinu) i klavir u As -duru op. 70, 1849; Phantasiestiicke za klarinet (ili violinu ili v iolonelo) i klavir op. 73, 1849; Drei Romanzen za obou (violinu ili klarinet) i klavir op. 94, 1849; Fiinf Sttitke im Volkston za violonelo (ili vio linu) i klavir op. 102, 1849; Mdrchenbilder, Vier Stucke za violu (ili violinu) i klavir op. 113, 1851; 5 Romanzen za violonelo i klavir, 1853 (rkp.). KLAVIR-

SCHUMANN
(Allgemeine musikalische Zeitung, 1831; Komet, 183233; Leipziger Tageblatt, 1832 35 i 1840 itd.)- Vei broj literarnih djela, dnevnika i studija u rkp. medu njima: Shakespeare und die Musik; Die Tonzvelt; Lehrbuch er Fugenkomposi-tion; Dichtergarten (antologija misli o muzici raznih autora, pjesnika); Die Davidsbiindler; Juniusabende und Julitage ; Erinnerungen an F'. Mendelssohn Bartholdy (faksimile obj. G. Eismann, 1947, II izd. revidirano, 1948). NOVA IZD.: Cjelokupno izd. kompozicija obj. Clara Sch. pod naslovom Robert Schumann, Werke herausgegeben von Clara Schumann und Johannes Brahms, 31 sv. u 14 serija (XIV seriju uredio J. Brahms), 1881 93 (novi otisak London 1967 68). Cjelokupno izd. klavirskih djela obj. A. B. Goldenweiser, u 5 sv. (Moskva 1960 65); klavirska djela prema originalnim rukopisima i prvotnim izdanjima objavljuje O. von Irmer (dosad 2 sv., Miinchen 1959 69); sveukupno izdanje solo-pjesama na stihove Heinea obj. C. Schroder (Leipzig 1956); cjelokupno izd. Schumannovih dnevnika priredio G. Eismann u 3 sv. (dosad obj. I sv. iz 1827 38, Leipzig 1971). LIT.: BIBLIOGRAFIJE, PISMA, DOKUMENTI, KATALOZI: A. Ddrffel, Literarisches Verzeichnis der im Druck erschienenen Tonwerke von Robert Schumann, Leipzig 1875. C. Schumann, Robert Schumanns Jugendbriefe, Leipzig 1885 (novi otisak 1970). J. Gensel, Schumanns Briefwechsel mit Henriette Voigt, Die Grenzboten 1892. A. Schumann, Der junge Schumann, Dichtungen und Briefe, Leipzig 1910. W. Boetticher, Robert Schumann in seinen Schriften und Briefen, Berlin 1942. H. W. Bdhr, Clara und Robert Schumann: Roman einer Liebe von ihnen selbst in Briefen und Tagebuchblat tern erzahlt, Tiibingen 1952. R. Miinnich (red.), Aus Robert Schumanns Briefen und Schriften, Weimar 1956. W. Schzuarz, Robert Schumann und der deutsche Osten. Aus unveroffentlichten Tagebuchaufzeichnungen, Briefen und Berrichten, Musik des Ostens II, Kassel 1963. Isti, Von Musik und Musikern im deutschen Osten. Nach unveroffentlichten Briefen an R. Schumann aus den Jahren 1834 54, u ediciji C. Dahlhausa i W. Wiore : Norddeutsche und Nordeuropaische Musik, Kassel 1965. H. J. Rothe, Neue Dokumente zur Schumann-Forschung aus der Leipziger Stadtarchiv, Kongress -Bericht, Leipzig 1966. W. Reich (urednik), R. Schumann im eigenen Wort, Zurich 1967. M. Ochs (urednik), An Alphabetical Index to Robert Schumann, Werke, Ann Arbor (Michigan) 1967. JJ. B. }IOjmoMupcKuu^Po5epT HIvMaH. IIHCIJMa (18171840), dosad I sv., MocKBa 1970. K. Geiringer, Schumanniana im Besitz von J. Brahms, Convivium musicorum, Festschrift W. Boetticher, Berlin 1974BIOGRAFIJE, MONOGRAFIJE: W. J. Wasielewski, Robert Schumann: eine Biographie, Dresden 1858 (IV izd. 1906; engl. 1871). A. Reissmann, Robert Schumann: sein Leben und seine Werke, Berlin 1865 (III izd. 1879; engl. 1886). Ph. Spitta, Ein Lcbensbild Robert Schumanns, Leipzig 1882. J. A. Fuller Maitland, Schumann, London 1884 (II izd. 1913; novi otisak 1970). W. J. Wasielewski, Schumanniana, Bonn 1884. H. Erler, Robert Schumanns Leben und Werke aus seinen Briefen geschildert (2 sv.), Berlin 1887. H. Abert, Robert Schumann, Berlin 1903 (IV izd. 1920). L. Schneider i M. Aiareschal, Schumann: sa vie et ses oeuvres, P ari 1905. C. Mauclair, Schumann, Pari 1906. M. D. Calvocoressi, Schumann, Pari 1906. W. Dahms, Robert Schumann, Berlin 1916 (XVI izd. 1926). A. Schmitz, Untersuchungen tiber des jungen Robert Schumann Anschauungen vom musikali schen Schaffen (disertacija), Bonn 1919. H. von der Pfordten, R. Schumann, Leipzig 1920. F. Niecks, Robert Schumann, London 1925. R. Pitrou, La vie interieure de Robert Schumann, Pari 1925. E. Schumann, Erinnerungen, Stuttgart 1925. H. Bedford, Robert Schumann, New York 1926 (II izd. 1933; novi otisak 1971). W. Gurlitt, Schumann in seinen Skizzen gegeniiber Beet hoven, Kongresni izvjetaj, Wien 1927. V. Basch, La Vie douloureuse de Schumann, Pari 1928 (engl. prijevod 1931; novi otisak 1970 i 1972). M. Ninck, Schumann und die Romantik in der Musik, Heidslberg 1929. H. Tessmer, Robert Schumann, Stuttgart 1930. E. Schumann, Robert Schumann, ein Lebensbild meines Vaters, Leipzig 1931. A. Colling, La Vie de Robert Schumann, Pari 1931 (novo izd. 1951; tal. prijevod 1958). M, Beaufils, Schu mann, Pari 1932. H. Kotz, Der Einfluss Jean Pauls auf Robert Schumann, Weimar 1933. C. Valabrega, Robert Schumann, Modena 1934. W. Gertlcr, Robert Schumann, sein Leben in Bildern, Leipzig 1936. W. Korte, Robert Schumann, Potsdam 1937. E. Biicken, Robert Schumann, Koln 1940. R. Petzoldt, R. Schumann. Leben und Werk, Leipzig 1941 (II izd. 1947)- W. Boetticher, Robert Schumann. Einfuhrung in Personlichkeit und Wcrk (di sertacija), Berlin 1941. R. H. Schauffler, Florestan: the Life and Work of Robert Schumann, New York 1945 (novi otisak 1963). J. Chissel, Schumann, London 1948 (II izd. 1956; III revidirano izd. 1967). H. F. Peyser, Robert Schumann: Tone-Poet, Prophet and Critic, New York 1948. P. Sutermeistcr, Robert Schumann, Zurich 1949. K. H. Worner, Robert Schumann, Zurich i Freiburg i. Br. 1949. E. Miiller, Robert Schumann. Eine Bildnisstudie, Olten 1950. A. Coeuroy, Schumann, Pari 1950. V. Terenzio, L'arte di Robert Schumann, Bari 1950. W. Gurlitt, Robert Schumann und die Romantik in der Musik, 106. Niederrheinischer Musikfcst Diisseldorf, Jahrbuch 1951. G? Abraham, Schumann, A Svmposium (sa studijama W. Reicha, K. Dalea, M. Coopera i dr.), Oxford 1952. Th. Valensi, Le Romantisme de Schumann, Nizza 1953. M. Brion, Robert Schumann et l'ame romantique, Pari 1954 (na njemakom, Zurich i Stuttgart 1955; na engleskom, London i New York 1956; na talijanskom, Milano 1958). P. i W. Rehberg, Robert Schumann: sein Leben und sein Werk, Zurich i Stuttgart 1954 (II izd. 1966). E. Creuzburg, Robert Schumann, Leipzig 1955. G. Eismann, Robert Schumann. Ein Quellenwerk iiber sein Leben und Schaffen (2 sv.), Leipzig 1956 (proireno II izd. 1964). R. Petzoldt i E. Crass, Robert Schumann. Sein Leben in Bil dern, Leipzig 1956 (II izd. 1961; na rumunjskom 1960). H. J. Moser i E. Rebling, Robert Schumann-Festschrift, Leipzig 1956. A. Boucourechliev, Schumann, Pari 1956 (njem. prijevod, Hamburg 1958, IV izd. 1970; nizozemski, Utrecht 1958; engl., New York 1959; srpski, Beograd 1962). P. M. Young, Tra gic Muse: The Life and Works of Robert Schumann, London 1957 (pro. izd. 1961 i 1967; na njemakom 1968, II izd. 1971). G. v. Dadelsen, Robert Schumann und die Musik Bachs, AFMW, 1957. Y. Tienot, Schumann, l'homme a la lumiere de ses crits, Pari i Bruxelles 1959. P. M. Young, Robert Schumann und die englische Musikkultur, Musik und Gesellschaft, 1960, 7. J. Christophe, Robert Schumann, Pari 1960. E. Jonescu, Schumann, Bucarejti 1962. H. B. )KumoMupcKuu, Po5epT H Kjiapa IIIv/vtaH B POCCHH, MocKea 1962. Isti, PoGepT IIIvMaH. O*iepK >KH3HH H TBOp^ecTBa, MocKBa, 1964. E. Buenzod, Robert Schumann, Pari 1965. F. Hug, Ro bert Schumann, Berlin 1965. V. J. Sykora, Robert Schumann, Praha 1967. Y. i A. Remv, Schumann, Pari 1970. K. Laux, Robert Schumann, Leip zig 1972. STUDIJE O DJELIMA: V. E. Wolff, Robert Schumanns Lieder in ersten und spateren Fassungen (disertacija), Leipzig 1914. R. Hohenemser, Formale Eigentiimlichkeiten in Robert Schumanns Klaviermusik, Festschrift A. Sandberger, Miinchen 1918. G. Minotti, Die Entratselung der Schumannschen Sphinx-Geheimnisses, Leipzig 1926. P. Frenzel, Robert Schumann und Goethe, Leipzig 1926. J. A. Fuller-Maitland, Schumanns Pianoforte Works, Oxford 1927. Isti, Schumann: Concerted Chamber Music, Oxford 1929. W. Gertler, Robert Schumann in seinen friihen Klavierwerken (diserta cija), Wolfenbuttel i Berlin 1931. W. Schzvarz, Robert Schumann und die Variation (disertacija), Kassel 1932. M. Carner, Mahler's Re-Scoring of the

317

Schumann Svmphonies, Music Review, 1941 (tal. prijevod u Spomenici G. Marinuzziju, Firenze 1954). R. Hernried, Four Unpublished Compositions by Robert Schumann, MQ, 1942. R. Steglich, Robert Schumanns Kinderszenen, Kassel i Basel 1949. H.F. Redlich, Schumann Discoverie s,Monthly Musical Record, 1950 51. Af. Beaufils, La musique de piano de Schumann, Pari 1951. G. Abraham, Schumanns Jugendsinfonie in g-minor, MQ, 1951. F. Feldmann, Zur Frage des Liederjahres bei Robert Schumann, AFMW, 1952. H. Schulze, Zur Frage der asthetischen Anschauungen Robert Schu manns, Dresden 1954- E. Leipold, Die ro.nantische Polvphonie in der Klavier musik Robert Schumanns (disertacija), Erlangen 1954. H. Husmann, Schu mann als Gestalter. Die Einheit der Form in seinen Sinfonien, Muica, 1956, sv. 7 -8. H. Hopf, Stilistische Voraussetzungen der Klaviermusik Robert Schumanns (disertacija), Gottingen 1957. U. Martin, Ein unbekanntes Schumann-Autograph, MF, 1959. E. Melkus, Eine Vollstandige 3. Violinsonate Schumanns, Neue Zeitschrift fiir Musik, 1960. W. Boetticher, Neue Materialien zu Robert Schumanns Wiener Bekanntenkreis, Festschrift E. Schenk, 1962. J. P. Fletcher, An Analvtical Study of the Form and Harmonv of the Piano forte Music of Chopin, Schumann and Liszt (disertacija), Oxford (Christ ChurchJ 1963 64. - D. Kamper, Zur Frage der Metronombezeichnungen Robert Schu manns, AFMW 1964- Af. Elssner, Zum Problem des Verhaltnisses von Musik und Wirklichkeit in der musikasthetischen Anschauungen der Schumannzeit (disertacija), Halle (Saale) 1964. E. A. Lipman, Thcory and Practice in Schumanns Aesthetics, Journal of the American Musicological Society 1964. M. Honsa, Svnkope, Hemiole und Taktwechsel in den Instrumentalwerken Robert Schumanns (disertacija), Innsbruck 1965. R. Ch. Godzvin, Schumanns Choral Works and the Romantic Movement (disertacija), University of Illinois 1967. M. Schoppe, Schumann im Spiegel der Tagesliteratur. Ein Beitrag zur Erforschung der Schumann-Rezeption zwischen 1830 und 1956, 2 sv. (diser tacija), Halle (Saale) 1968. Th. A. Brozon, The Aesthetics of R. Schumann, New York 1968. A.Gebhardt, R. Schumann als Symphoniker, Regensburg 1968. M. Walter, Robert Schumann und seine Verleger, Musik und Verlag Festschrift K. Votterle, Kassel 1968. W. Boetticher, Robert Schumann und seine Verleger. Anregungen zu weiterer Forschung, ibid. E. Sans, The Songs of Robert Schumann, London i New York 1909. A. Schneider, Robert Schumann und Heinrich Heine. Eine hist.-asthetische Untersuchung anhand der Vertonungen mit Beriicksichtigung einiger Probleme der Liedanalyse (disertacija), Berlin 1970. G. Estermann, Die Klavierbegleitung im Solohed bei Schubert und Schumann (disertacija), Innsbruck 1971. 6\ Popp, Untersuchungen zu Robert Schumanns Chorkompositionen (disertacija), Bonn 1971. J. Chissell, Schu mann Piano Music, London i Ssattle (Washington) 1972. - A. G. Zlotnik, Orchestration Revisions in the Svmphonies of R. Schumann, 2 sv. (disertacija), Indiana University 1972. St. Walsh, The Lieder of Schumann, London 1971 i New York 1972. 5. Keil, Untersuchungen zur Fugentechnik in Robert Schumanns Instrumental schaffen, Hamburg 1973. H. Knaus, Musiksprache und Werkstruktur in R. Schumanns Liederkreis, Miinchen 1973. I. A.

2. Clara Josephine roena Wieck, njemaka pijanistica i kompozitor (Leipzig, 13. IX 1819 Frankfurt na Majni, 20. V 1896). Ki Friedricha Wiecka i ena Roberta Schumanna. U ranoj se mladosti, pod oevim vodstvom, razvila u izvanrednu pija nisticu, pa je ve sa devet godina debitirala u leipzikom Gezvandhausu; 1830 priredila je svoj prvi samostalni koncert, izvodei uz ostalo vlastite varijacije na originalnu temu. Kompoziciju je uila od 1830 kod Th. Weinliga i H. Dorna u Leipzigu te 1834 kod C. G. Reissigera u Dresdenu. God. 1831 odlazi s ocem na prvu veu koncertnu turneju te u Weimaru svira pred Goetheonr, zatim nastupa u Gothi, Arnstadtu, Kasselu gdje dobiva visoko priznanje L. Spohra, pa u Frankfurtu na Majni, Mainzu i Parizu (1832) gdje je upoznala Berlioza, Kalkbrennera, Meverbeera i Chopina. Vrativi se u Leipzig koncertira gotovo redovito u Ge~ zvandhausu te na jednom od tih koncerata, 1835, izvodi s Mendelssohnom i Moschelesom Bachov koncert za 3 klavira u d -molu i vlastiti koncert op. 7, posveen Spohru. Osobita je priznanja doivjela serijom koncerata 1837 u Berlinu i 183738 u Beu, tada joj je Grillparzer spjevao pohvalnicu Clara Wieck und Beethoven (F-Moli-Sonate), beko Drutvo prijatelja glazbe imenovalo ju je za lana, a car joj je podijelio naslov komorne vi rtuoskinje. Idue godine postie izvanredne uspjehe i u Parizu. God. 1840 udala se, usprkos oevu protivljenju za Schumanna. Iako je dotada ve stekla meunarodnu reputaciju kao virtuoz, zajedniki ivot sa Schumannom pridonio je obogaenju i produbljivanju njezina umjetnikog horizonta i doveo njezino pijanistiko umijee do zrelog majstorstva. Nakon kraeg prekida nastavila je intenzivno sa koncertiranjem, pa potkraj 1841 izvodi u Gezvandha-usu, skupa sa F. Lisztom, njegov duo Hexameron. God. 1842 nastupa u Bremenu i Hamburgu, zatim u K0benhavnu, gdje izvodi preteno Ghopinova djela, a 1844 odlazi sa Schumannom na turneju po Rusiji (preko Berlina, Konigsberga, Mitaua, Rige, Dorpata, do Petrograda i Moskve). U Petrogradu do-ivljuje velike uspeh te je Filharmonijsko drutvo imenuje poasnim lanom. Nakon povratka se zbog Schumannova naruenog zdravlja obitelj 1844 preselila u Dresden. Potkraj 1846 gostuju oboje u Beu i tamo Clara, medu ostalim, pod

C. J. SCHUMANN. Gravira, 1842

318

SCHUMANN SCHUPPANZIGH
1912 (II izd. 1914). F. Schumann, Brahms and Clara Schumann, MC E. Schmilz, Clara Schumann und Johannes Brahms, ZFM 1922. E mann, Erinnerungen, Stuttgart 1925. B. Litzmann (izdava), Clara mann Johannes Brahms in ihren Briefen (2 sv.), Leipzig 1927 (novi Hildesheim 1970; engl. prijevod 1927, novi otisak New York 1972). ner, Clara Schumann und Johannes Brahms in ihren Briefen, Schvveiz Musikzeitung 1927. K. Huschke, Liszt, wie ihn Clara Schumann sah, D< La Plata-Post, Buenos Aires, 1936. K. Hocker, Clara Schumann, Rege 1938 (III izd. 1951). A. Meuer, Clara Schumanns eigenschopferisches ZFM, 1939. J. N. Burk, Clara Schumann, New York 1940. A. di Clara Schumann's Teaching, Music and Letters, 1945. 5. G. Spaet dication, The Love Story of Clara and Robert Schumann, New York ic L. Henning, Die Freundschaft Clara Schumanns mit Johannes Brahms, 1952 (II izd.). W. Quednau, Clara Schumann, Berlin 1955 (V izd. M. i J. Alley, Une amitie passionnee: Clara Schumann, Brahms, Par (engl. prijevod 1956). K.-F. Bernhardt, Schumanns Weggefahrtin musikschopferischen Emanzipation der Frau, Muica 1956. L. W. Clara Schumann's First Visit to England, The Musical Times 1956. Z busay, Vzt'ahv KIary Schumannovej k Bratislave, Hudobnovedne tuc 1957. M. Flesch-Thebesius, Clara Schumann in Frankfurt am Main, Zeitschrift fiir Musik 1959. B. Harding, Concerto. The Glowing St Clara Schumann, Indianapolis (New York) 1961. R. Pilrou, Clara Schu Pari 1961. E. Wickop, Clara Schumann als Komponistin, Mus*ik im Unt' LII, 1961. JI. B. }KumjMUpcKuu, Po5epT H Knapa IIIy.waH B POCCHH, A' 1962 (sa fragmentima iz ruskog putnog dnevnika Clare). W. Qucdna grosse Sinfonie. Roman einer Kunstlerfreundschaft, Giitersloh 1963. linger, Clara Schumann, MGG, XII, 1965. R. Perreau, Un Concert de Schumann a Colmar, Annuaire de la Soci^te historique et littraire de C 1965. E. Kyle (pseud. A. M. R. Dunlopa), Duet. The Story of Clara ar bert Schumann, London i New York 1968 (roman). K. Stephenson, Schumann 1819/1967, Bonn 1969. P. Hobnen, Clara Schumann, GyL 1970. E. Satns, Brahms and His Clara Themes, The Musical Times I.

Schumannovim vodstvom izvodi njegov klavirski koncert u a-molu. Od 1850 djeluje u Diisseldorfu. Na posljednjoj zajednikoj turneji 1853 po Nizozemskoj doivjeli su i Clara i Sch. pravo slavlje. Te je godine zapoelo Clarino dugogodinje prijateljstvo s Brahmsom Nakon Schumannove smrti Clara je prisiljena da se brine za materijalni opstanak i kolovanje svoje sedmoro djece. Stoga se 1857 preselila u Berlin svojoj majci (koja se bila rastala od Wiecka i udala za nastavnika muzike A. Bargiela). Zatim je od 1863 do 1873 ivj ela u Lichtenthalu kraj Baden-Badena; odatle je odlazila na koncertne turneje po evropskim zemljama, najvie po Austriji, Madarskoj, Nizozemskoj, Belgiji i Engleskoj; u Lon donu je izmeu 1856 i 1888 koncertirala gotovo redovito svake godine, dijelom skupa sa J. Joachimom. God. 1878 prihvatila je, na poziv J. Raffa, mjesto nastavnice klavira na novoosnovanom Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu na Majni; uz to je nastavila u nesmanjenom opsegu s koncertiranjem, te je ve 1888 obiljeila svoj 60-godinji umjetniki jubilej. Posljednjih je godina ee bolovala; 1892 napustila je slubu na Konzervatoriju, ali je zauujuom energijom i nadalje poduavala i svirala do kraja i vota no samo u privatnom krugu. U njezinoj se kui okupljao iri krug prijatelja i tovatelja kojemu su pripadali J. Joachim, brani par Herzogenberg, H. Levi, slikar A. Feuerbach, E. Ru dorff, W. Bargiel i mnoge druge istaknute linosti. Brahms je ostao njezin doivotni poklonik, prijatelj i umjetniki savjetnik. Tako je npr. u radu na izdavanju Schumannovih cjelokupnih djela (18811893) Clara u mnogome prihvaala Brahmsove upute. Clara Sch. bila je najvea pijanistica svoga doba. Svirala je tehniki besprijekorno, senzibilno, s uroenom muzikalnou, a istodobno strogo potivajui kompozitorove izvodilake upute, te je svojim specifinim, produhovljenim nainom predavanja snano utjecala na stil interpretacije koji se suprotstavljao nagla enom virtuozitetu onoga doba. Suvremenici su osobito hvalili kvalitetu njezina tona neobino intenzivnog, pjevnog i proetog osjeajnou. Cijenili su je isprva kao interpeta Beethovena, Mendelssohna i Chopina (njegova je djela prva svirala u Njemakoj) i kasnije nadasve Schumanna i Brahmsa. Schumannu je dala kao umjetnica i kao ena snane stvaralake pobude, a ujedno je bila autentian tuma njegove muzike. Pored Schumanna mnogi su joj kompozitori posvetili svoja djela Brahms, Mendelssohn, Liszt, Bruch i drugi. Kao pedagog odgojila je vei broj pijanista. U kompoziciji isprva slijedi tadanji virt uozni smjer, ali ga ubrzo naputa te je kasnije podlona Schumannovu utjecaju, osobito u solo-pjesmama. Djela su joj melodijski inventivna, zanimljiva po rasporedu modulacija i formalnom planu. Njezine je teme Schumann vie puta upotrijebio za svoje kompoz icije posebice za Impromptue op. 5 (tema Clarinih varijacija op. 3), za Davisbiindlertanze op. 6 (kao moto kompozicije) i za Andantino sonate op. 14.
DJELA: koncert za klavir u a-rrolu op. 7, 1835. Klavirski trio u g-molu, op. 17, 1845; Drei Romanzen za klavir i violinu op. 22 (posveeno J. Joachimu), 1853. KLAVIRSKA: Quatre Polonaises op. 1; Caprices en forme de Valse op. 2; Romance variee op. 3; Vahe romantique op. 4; Ouatre Pieces caractiristiques op. 5; Soirees musicales op. 6 (toccatina, balada, nokturno, poloneza i 2 mazurke); Variations de Concert pour U Pianoforte sur la Cavatine du Pirate de Bellini op. 8; Souvenir de Vienne, Impromptu, op. 9; Scherzo op. 10; Trois Romances op. 11; Deuxieme Scherzo op. 14; Quatre Pieces fugitives op. 15; Drei Praludien und Fugen op. 16; Variationen iiber ein Thema von R. Schumann . . . Ihnt gevjidmet op. 20; Drei Romanzen op. 21. U rukopisu: Variationen iiber ein Tyroler Lied; Variationen iiber ein Original-Thema; Rondo u h-molu; Andante i Allegro; Sonatina i dr. VOKALNA. Solo-pjesme: Drei Gedichtc aus Riickerts Liebcsfriihling op. 12 (obi. pod brojem 2, 4 i u u Schumannovoj zbirci op. 37); Sechs Lieder op. 13; Sechs Lieder aus Jucunde von Rollet op. 23; Am Strand i Der Traum u rkp. Tri mjeovita zbora na tekstove E. von Geibela. Kadence za klavirske koncerte L. van Beethovena op. 37 i op. 58 i za koncert K.V. 466 W. A. Mozarta. OBRADBE. R. Schumann: opera Genoveva, klavirski izvadak; klavirski kvintet op. 44 obraeno za klavir 4 - runo; 30 Melodies de Robert Schumann, transcrites pour Piano i dr. IZDANJA: Robert Schumanns Werke, cjelokupna djela, 31 sv., serija I -XIII (XIV seriju uredio J. Brahms), 1879 1893; Robert Schumanns Klavier~Werke. Erste mit Fingersatz und Vortragsbezeichnung verseheneinstruktive Ausgabe nach den Handsehriften und personlicher Oberlieferung herausgegeben; Jugendbriefe von Robert Schumann, nach den Originalen mitgetheilt, 1885 (IV izd. 1910). LIT.: A. v. Meichsner, Friedrich Wieck und seine Tjchter, Leipzig 1875. F. Liszt, Clara Schumann. 1855, Gesammelte Schriften IV, Leipzig 1882. La Mara, Clara Schumann, Musikalische Studienkopfe, V, Leipzig 1883 (III izd. 1902). E. Hanslick, Clara Schumann und Amalie Joachim, Concerte, Componisten und Virtuosen der letzten funfzehn Jahre, 1870 1885, Berlin 1896 (III izd.). B. Scholz, Zum Gedachtnis von Clara Schumann, Trauer rede, Neue Zeitschrift fiir Musik, 1896. W. J. von Wasielewski, Aus siebzig Jahren Lebenserinnerungen, Stuttgart i Leipzig 1897. A. Kohut, Erinnerungen an Clara Schumann, Der Klavier-Lehrer, 1899. R. Batka, Zur Erinnerung an Clara Schumann (1896), Musikalische Streifziige, Firenze i Leipzig 1899. V- Joss, Der Musikpadagoge Friedrich Wieck und seine Familie, Dres den 1902. B. Litsmann, Clara Schumann, Ein Kiinstlerleben nach Tage biichern und Briefen (3 sv.), Leipzig 1902, 1905 i 1908 (VIII izd. I sv., 1925; VII izd. II sv., 1925 i VI izd. III sv. 1923; novi otisak njem. izdanja Hildesheim i Wiesbaden 1971; engl. prijevod u 2 sv., 1913, novi otisak, New York 1972). R. Hohenemser, Clara Wieck-Schumann als Komponisten, M, 1905 06. W. Kleefeld, Clara Schumann, Bielefeld 1910. F. May, The Girlhood of Clara Schumann, London 1912. E. Segnitz, Clara Schumann und Johannes Brahms, AM 1912. M. Wieck, Aus dem Kreise Wieck-Schumann, Leipzig

SCHUMANN-HEINK, Ernestine (rod. Rossler), ami pjevaica, alt (Lieben kraj Praga, 15. VI 1861 Holly\ 17. XI 1936). Uenica Mariette von Leclair u Grazu gc 1876 debitirala u Beethovenovoj Devetoj simfoniji. God. li 8". pjevala na Operi u Dresdenu gdje se usavravala kod K. K i F. Wiillnera; 1883 98 lanica Opere u Hamburgu, a gost i u Berlinu, Parizu i Londonu, na festivalima u Bavreuthu (li 1914) i dr. God. 1898 pjevala u Chicagu, 18991904 na JV. politanu u New Yorku. Istodobno bila stalni lan Opere u linu, a 1897 1900 redoviti gost Covent Gardena u Lom Potkraj je ivota poduavala, a nastupila je i na filmu. N operni repertoar obuhvaao je oko 150 uloga. Glas joj je neobino velik raspon, bio je izjednaen u svim registrima i snaan, osobito prikladan za uloge u Wagnerovim muz: dramama i operama R. Straussa.
LIT.: M. Lawton, E. Schumann-Heink, the Last of Titans, New 1928. H. Kiihner, Ernestine Schumann-Heink, MGG, XII, 1965.

SCHUNEMANN, Georg, njemaki muzikolog (Berlin III 1884 2. I 1945). Uio na Sternovu konzervatoriju u Be i zatim nekoliko godina djelovao kao flautist. Filozofiju, knj nost i muzikologiju (H. Kretzschmar, M. Friedlander, C. Stu J. Wolf) studirao na berlinskom Univerzitetu. Od 1907 u ; linu muziki kritiar, od 1919 profesor Univerziteta, a od ' i na Visokoj muzikoj koli. God. 1933 postao upravitelj Dr zbirke instrumenata, a 1935 direktor muzikog odjela Pi dravne biblioteke. Vodio je uz to i Muziki institut za sti koji je do 1944 odravao ljetne teajeve u Potsdamu i Salzbi Medu brojnim radovima ovog istaknutog uenjaka i odli pedagoga osobitom se temeljitou odlikuju studije o dirigira: muzikom odgoju.
DJELA. KNJIGE: Zur Frage des Taktschlagens in der Mensuralmusik sertacija), SBIMG, 1908 09 (uvrteno u Geschichte des Dirigierens ka poglavlje,; Geschichte des Dirigierens, 1913; Die Muica des Listhenius, Geschichte der deutschen Schulrnusik (2 sv.), 192832; Musikerziehung, 1 Musik in Kindheit und Jugend), 1930; C. F. Zelter, der Begriinder der pr schen Musikpflege, 1932; Fuhrer durch die deutsche Chorliteratur (2 sv.), 1935' C. F. Zelter. Der Mensch und sein Werk, 1937; Die Violine, 1940; Gesc) der Klaviermusik, 1940 (novo izd. priredio H. Gerigk, 1953 i 1956); Die . akademie zu Berlin, 1941. STUDIJE: Experimenteile und erkenntnis th tisehe Musikerziehung, Schule und Volk, 1900; Beitrage zur Biographie 1 merschmidts, SBIMG, 191011; Freiberger Bergmusiker, Spomenica H. K schmaru, 1918; Uber die Beziehungen der vergleichenden MusikzvissenschaJ Musikgeschichte, AFMW, 191920; Mendelssohm Jugendopern, ZFMW, ic 23; Die Bachpflege der Berliner Singakademie, Bach-Jahrbuch, 1931; Jean. Gedanken zur Musik, ZFMW, 1934; Reichardts Briefmechsel mit Herder, menica M. Schneideru, 1935; J. S. Bachs Verbesserungen und Entwiirfe, I Jahrbuch, 1935; Eine neue Tristan-Handschrift, AFMF, 1938; Mozart in tscher Vbertragung, PJB, 1940; Japanische Musik, M, 1941 i dr. IZDA1 Faksimili: Musikerhandschriften von Bach bis Schumann, 1936 (III izd. 1 /,. van Beethovens Konversationshefte (3 sv.), 194143; Peta simfonija L. Beethovena, 1942 i opera Freischiitz C. M. v. Webera, 1942. Redigirao i Mozart als 8 jahriger Komponist, 1908; komorna i klavirska muzika te m J. Ch. F. Bacha, 1920; 2 oratorija istoga, DDT, 1917; I izdanje Koncer violinu R. Schumanna, 1937; Stiicke fiir die Spieluhr L. van Beethovena, 1 Erinnerungen an Schubert, Josef v. Spauns erste Lebensbeschreibung, 1936 (I] 1938). LIT.: E. Preussner, Georg Schiinemann, MF, 1948. M. Otlich, G Schiinemann, MGG, XII, 1965. J. As.

SCHUPPANZIGH (zapravo upani), Ignaz, austri violinist slovenskoga podrijetla (Be, 20. XI 1776 2. III 18, Oko 1794 bio je Beethovenov uitelj, 179899 dirigirao je k certima u bekom Augartenu. U to se vrijeme sprijateljio s Beet venom koji je nastupao na tim koncertima. God. 1794 1 Sch. je prvi violinist u kvartetu koji je redovito muzicirao 1

SCHUPPANZIGH SCHUTZ
kneza Lichnovvskog, a 1808 osnovao je kvartet grofa Razumowskog (Sch., J. Mavseder, J. Linke, F. Weiss) koji je prvi izvodio Beethovenove kvartete. God. 1815 24 koncertirao je na turneji po Njemakoj, Poljskoj i Rusiji. Po povratku u Be bio je lan dvorskog orkestra, a od 1828 muziki direktor njemake opere. Komponirao je Solo-brillant za violinu i gudaki kvartet, varijacije za 2 violine i Variationen iiber ein russisches Thema za gudaki trio.
LIT.: G. Kinsky, Beethoven und der Schuppanzigh-Quartett, Rheinische Musik- und Theater-Zeitung, 1920. H. Jancik, Ignaz Schuppanzigh, MGG, XII, 1965.

319

najistaknutiji autor rane njemake opere. U njegovim djelima izrazita je jo mjeavina francuskog i talijanskog utjecaja, ali se susreu i stranice nadahnute njemakom narodnom melodikom. Za njegove uprave Dvorska opera u Wolfenbuttelu postala je vano sredite njemakog muzikog kazalita.
DJELA. Oko 40 opera: Salomon, 1701; Daniel, 1701; Leonilde, 1704; Das verstorle Troja, 1706; Telemaoue, 1706; Die Plejades oder Das Siebengestirn, 1716; Atis oder Der stumme Verliebte, 1717; Tiridate ovvero L'amor tirannico 1718; Porsenna (Cletia), 1718; Heinrich der Vogler, 1718; Die getreue Alceste, 1719; Ludovicus Pius, 1726 i dr. Kantate. Crkvene kompozicije. NOVA IZD.: ariju iz opere Heinrich der Vogler obj. R. Eitner (MFM, 1884); 1 kantatu obj. isti (ibid., 1885); ulomke iz opere Ludovicus Pius obj. H. Sommer (Publikation Aelterer Praktischer und Theoretischer Musikzuerke, 1890); suitu iz opere Alceste obj. G. F. Schmidt (1933); izbor, arija (2 sv.) obj. isti (19 34). LIT.: G. F. Schmidt, G. C. Schiirmann, Miinchen 1913. Isti, Die frtihdeutsche Oper und die musikdramatische Kunst Georg Caspar Schiirmanns (2 sv.X Regensburg 1933. E. Rosendahl, Wo und wann G. K. Schiirmann geboren wurde, AFMW, 1542. G. Croll, Georg Caspar Schiirmann, MGG, XII, 1965.

SCHUR, Edouard, francuski muziki pisac (Strasbourg, 21. I 1841 Pariz, 7. IV 1929). Studirao pravo i germanistiku u Strasbourgu. Djelovao u Bonnu, Berlinu, Miinchenu i od 1867 u Parizu. Bavio se prouavanjem njemake literature i muzike. Sch. je jedan od prvih zagovornika estetskih naela R. Wagnera.

DJELA: Histoire du Lied ou de la chanson populaire en Allemagne, 1868 (novo izd. sa studijom Le Reveil de la poesie populaire en France, 1903; njem. prijevod 1870); Le Drame musical (2 sv.), 1875 (XII, izd. 1914; na njem. preveo H. von Wolzogen pod naslovom Richard VCagner und das musihalische Drama, 1873); Les Grands inities, 1889; Tannhduser ... en 1891, 1892; Souvenirs sur Richard Wagner, 1900; Precurseurs et revoltes, 1904; Femmes inspiratrices, 1909 (tal. 1929); Le Reve d'une vie, 1928. LIT.: J. Mainor, Edouard Schure, Angers 1905. A. Roux i R. Veyssie, Edouard Schure, son oeuvre et se pensee, Pari 1913. R. A. Schuler, Edouard Schure a travers son ecriture, Pari 1928. A. Roux, In memoriam Schure, Pari 1931.

SCHURER, Johann Georg, njemaki kompozitor (eka, oko 1720 Dresden, 16. II 1786). Prvi put se javlja 1746 kao kompozitor i voda operne trupe u Dresdenu; 1748 komponirao je svoju posljednju operu i zatim se posvetio crkvenoj muzici. God. 174880 bio je dvorski crkveni kompozitor u Dresdenu. Njegovi su uenici bili J. Schuster i F. Sevdelmann.

DJELA. DRAMSKA. Opere: Astrea placata ovvero La felicita della terra, 1746; La Galatea, 1746; L'Ercole sul Termodonte, 1747; Doris, 1747 i Calandro, 1748. CRKVENA. Oratoriji: // Figliuol prodigo, 1747; Isacco figura del Redentore, 1748 i La Passione di Jesu Christo; kantate; 6 Missae ad Sanctum Antonium de Padua, 1758 64; Litaniae JCaverianae; Partitura et Directio sacrae noctis in nativitate Domini, 1756 i dr. LIT.: R. Vollhardt, Geschichte der Cantoren und Organisten von den Stadten im Konigreich Sachsen, Berlin 1899. R. Haas, Johann Georg Schiirer (1720 1786), Neues Archiv fiir sachsische Geschichte und Altertumskunde, 1915. K. Pembaur, Drei Jahrhunderte Kirchenmusik am sachsischen Hofe, Dresden 1920. H. Schnoor, Dresden 400 Jahre deutsche Musikkultur, Dresden 1948. D. Hdrtmig, Johann Georg Schiirer, MGG, XII, 1965.

SCHUSTER, Joseph, njemaki kompozitor (Dresden, 11. VIII 1748 24. VII 1812). U Italiji studirao kompoziciju. Od 1772 crkveni kompozitor, kazalini i koncertni dirigent u Dresdenu, od 1787 zajedno sa F. Sevdelmannom dvorski dirigent. Povremeno odlazio u Italiju (177476 uio kod Padre Martinija; 177881 komponirao opere za napuljska i venecijanska kazalita); koncertirao i kao pijanist. Bogata melodijska invencija, spontanost i neposrednost muzikog izraza te scenska uvjerljivost pribavile su Schusterovim operama veliku popularnost. Njegov Singspiel Der Alchymist ide u red najboljih djela te vrste. To djelo, kantata Lob der Musik i mnoge crkvene kompozicije odrale su se na repertoaru sve 'do prvih desetljea XIX st. Mozart je cijenio i njegovu instrumentalnu muziku osobito divertimenta za klavir i violinu (Schusterov gudaki kvartet dugo se pripisivao Mozartu kao K. V. Anh. 211).
DJELA. INSTRU MEN TALNA: si mfo nije; ko ncert i za k la vir, konce rt za 2 embala, 1773; gudaki trio, oko 1768; gudaki kvartet Quartetto Padovano, 1780; 6 divertimenta za embalo i violinu, oko 1777; divertimenti za embalo i za klavir, 1794 95; 6 kompozicija za 2 embala, 1790 91; varijacije za 2 embala, 1793 94; 3 kompozicije za mandolinu. DRAMSKA. Opere: La Fedella in Amore, 1773; L'Idolo cinese, 1774; Didone abbandonata, 1776; L'Amore artigiano, 1776; Demofoonte, 1776; La Schiava Hberata, 1777; Der Doktor Murner, 1778; Creso in Media, 1779; Ruggiero e Bradamante, 1779; // bon ton, 1780; Amore e Psiche, 1780; // Marito indolente, 1782; // Pazzo per forza, 1784; Lo Spirito di contradizione, 1785; Gli Avari in trappola, 1787; Riibenzahl, 1789; La Feta delle lanterne, 1790; // Servo padrone, 1792; Osmano, bey d'Algeri, 1800; // Giorno natalizio, 1802 i Amor prigioniero, 1801. Singspieli Der Alchymist ili Le Triomphe de l'amour sur la sorcellerie, 1778 i Die zuuste Insel, 1778. VOKALNA. Oratoriji: La Passione di Gesti Cristo, 1778; Mose riconosciuto, 1786; Betulia Hberata, 1797 i Gioas re di Giuda, 1803. Kantata Lob der Musik za solo, zbor i orkestar, 1784; brojne kantate za glas i instrumentalnu pratnju; pjesme. CRKVENA: mise; ofertoriji; psalmi; vesperae; Magnificat; Salve Regina; Te Deum. NOVA IZD.: R. Englander obj. Divertimento u D-duru za embalo i vio linu {Die Dresdner Instrumental-Musik, 1956) i Singspiel Der Alchymist (1958); La Savoyarde za klavir etvororuno obj . A. Kreutz (Vermischte Handstiicke, 1938). LIT.: R. Englander, Die Opern Joseph Schusters, ZFMW, 1927 28. Isti, Les Sonates de violon de Mozart et les Duetti de Joseph Schuster, Revue de musicologie, 1939. Isti, Die Echtheitsfrage in Mozarts Violin-Sonate KV 55 60, MF, 1955. Isti, Joseph Schuster, MGG, XII, 1965.

SCHURICHT, Carl, njemaki dirigent (Danzig, 3. VII 1880 Ziirich, 7. I 1967). Studirao na Visokoj muzikoj koli u Berlinu (E. Rudorff, E. Humperdinck) i u Leipzigu kod M. Regera. Umjetniku karijeru zapoeo 1901 u Mainzu, a zatim djelovao kao zborovoa i kazalini dirigent (Zwickau, Dortmund, Kreuznach, Goslar, od 1909 u Frankfurtu na Maj ni); 191244 bio je gradski muziki direktor i dirigent Simfonijskog orkestra u Wiesbadenu; uz to je od 1930 vodio ljetne koncerte u Scheveningenu, nastupao u Amsterdamu i Hagu, vodio Ruhlovo pjevako drutvo u Frankfurtu na Maj ni i Filharmonijski zbor u Berlinu (1933 34), te gostovao u Italiji, vicarskoj, Engleskoj, SAD i dr.Od C. SCHURICHT 1944 ivio u vicarskoj (Vevey), nastupajui povremeno kao gost poznatih orkestara i f estivala posveenih Bruckneru, Mahleru i Regeru. Sch. ide u red najboljih interpreta Brucknerove muzike. Komponirao je djela za klavir (sonata, preludiji, suita Herbststiicke), solo-pjesme i dr.
LIT.: B. Gavoty i R. Hauert, Carl Schuricht, Geneve 1954. R. Schaal, Carl Schuricht, MGG, XII, 1965.

SCHURIG, Arthur, njemaki muziki pisac (Dresden, 24. IV 1870 15. II 1929). Studirao u Grenobleu, Berlinu i Leipzigu. Sch. je autor izvrsnog djela W. A. Mozart, sein Leben und sein Werk (2 sv.; 1913 i 1923). Priredio je za tampu Leopold Mozarts Reise-Aufzeichnungen 1763777/ (1920) i Constanze Mozarts Briefe, Aufzeichnungen, Dokumente (1923). SCHURMANN (Scheuermann), Georg Caspar, njemaki kompozitor (Idensen, 1672 ili poetak 1673 Wolfenbiittel, 25. II 1751). God. 169397 operni i crkveni pjeva u Hamburgu, zatim do 1701 dvorski dirigent u Wolfenbuttelu. Nakon dvogodinjega boravka u Veneciji, djelovao je u Meiningenu (170306), Naumburgu (1706) i ponovo u Wolfenbiittelu (170751) gdje je vodio dvorsku operu u kojoj je i pjevao. Sch. je uz R. Keisera

SCHUTZ, Heinrich (latinizirano Henricus Sagittarius), njemaki kompozitor (Kostritz, Tiringija, 14. X 1585 Dresden, 6. XI 1672). Potjee iz ugledne graanske obitelji, koja se 1591 preselila u Weissenfels. Po elji roditelja Sch. je trebao po stati pravnik. Sa trinaest godina dolazi u Kassel kao diskantist zbora na dvoru zemaljskoga grofa Moritza od Hessen-Kassela i tamo na Collegiutnu Mauritianumu stjee opseno humanistiko obrazovanje. Prvi Schutzov vaniji muziki uitelj bio je G. Otto, dvorski kapelnik u Kasselu. God. 1608 09 Sch. je studirao pravo na Univerzitetu u Marburgu, vjerujui jo i nekoliko godina kasnije da e mu glavno zanimanje biti pravo. U proljee 1609 odlazi u Veneciju kao stipendist grofa Moritza i ui kod G. Gabrielija do njegove smrti (1612). Po povratku iz Venecije 1613 postaje drugi dvorski orgulja u Kasselu. God. 1617 imenovan je dvorskim kapelnikom sas-koga kneza izbornika Johanna Georga I u Dresdenu, na ko joj e dunosti ostati uz prekide, punih 55 godina. God. 1627 izvodi se u dvorcu Harten-fels kraj Torgaua njegova opera Dafne (tekst M. Opitza prema O. Rinucciniju); muzika te opere, kao i svih ostalih SchiitH. SCHUTZ. Rad nepoznatog slikara

320

SCHUTZ
menata (naputanje prvobitnog vokalnog karaktera instr talnih dionica), pa sve do virtuoznog solistikog pjevanja vijeg opernog recitativa. Sch. je nastojao da zvukom istakne pa njegove ekspresivne harmonije stoje uvijek u slubi U veini djela sluio se njemakim jezikom (iskljuivo li tekstove sadre samo Cantiones sacrae i Symphoniae sac; Schiitzova muzika izvanredno je bogata muziko-retorik gurama. Svi traktati onoga vremena 0 muzikim figurai obuhvaaju ni priblino bogatstvo melodijskih oblika u , Sch. rije pretvara u muziku. Musicus poeticus, protesta -humanistiki pojam muziara u slubi rijei, utjelovio se u Si moda u svom najpotpunijem obliku. Svjetovne vokalne k zicije samo su neznatan dio Schiitzova sauvanog opusa, i talijanskih madrigala (1611) pokazuje da je Sch. poznavao V madrigala C. Monteverdija (1605). U est njemakih ma< na tekstove M. Opitza (nastali od 1620) oslanja se (osim u je . dvoglasnom) na Monteverdijevu VII knjigu madrigala, instrumentalnu muziku, koliko je poznato, nije pisao. Jedno od prvih Schiitzovih djela, Psalmen Davids ( I6 J dva i vie zborova sa 8 do 20 i vie glasova, najvei je sasta se susree; u njem u se, vie nego u ijed nom Schiitzovu djelu, prepoznaje uzor G. Gabrieli. Tu se Sch. mnogo slui recitativnim stilom koji je u Njemakoj bio gotovo nepoznat. Mjesta s oznakom Voe sola govore o tom daje Sch.ve morao poznavati talijansku monodiju. Drugi od dva predgovora sadri moda najvanije reenice koje je napisao o izvodilakoj praksi svojih djela. U djelu Historia der ...Auferstehiing(i623) uzima tekst koji je ve komponirao njegov prethodnik u slubi A. Scandello (1568) i slijedi ga u nekim muzikim postupcima; s H. SCHUTZ, Kleine geistliche Kome naslovna strana, 1636 druge strane, Sch. je ukoene obrasce itanja zamijenio recitativom zapis djelomino koralnom, djelomino menzuralnom notacijom. Z Cantiones sacrae (1625) je najizraajnije i po tekstu najjedinstv Schutzovo djelo. Njegova su uoljiva obiljeja: monodijska d macija i jae naglaavanje novih stilskih elemenata, poznatih iz talijanskih madrigala. U Symphoniae sacrae udruuju se 1 iti stilovi. Najznatnija kompozicija iz prvoga sveska je Fih Absalon. Nastala pod utjecajem talijanskog lamenta, ona sjedii sve moderne elemente. Meutim, u ovom svesku monc openito jo nije u prvom planu. U treem svesku jedni od velikih ostvarenja Schiitzova genija Saul, Saul, was ver] du mich? God. 1635 napisao je Sch. za kneza Heinricha Pos musa Reussa prvi njemaki rekvijem, Musikalische Exeq sloivi tri razliita tekstovna predloka u muziko djelo ud jedinstvenosti. U zbirkama Kleine geisdiche Konzerte (16; 1639) produbljivanje stila ide usporedo sa smanjenjem broj vodilaca. U tim kompozicijama, kao i u Musikalische Exeq, vidi se da se Sch. postepeno udaljuje od ranije ekspresivn Nazivom oratorij mogla bi se obiljeiti kompozicija Die St Worte . . . Jesu Christi (1645). Osnovni je karakter meditati Zbirka velianstvenih moteta Geistliche Chormusik (1648) sa kompozicije raznih stilova. Sch. u jednom od svojih najsadi nijih i najvanijih predgovora poziva suvremenike da se ponc slue i strogim slogom. U Historia der . . . Geburt Gottes (3 ver prije 1664 oko 1671) opet upotrebljava moderna vokali instrumentalna stilska sredstva. Dionica evanelista, praena 1 tinuom, pribliava se recitativu seceo. U sedam instrumenta intermedija Sch. se slui raznolikim instrumentima; blokflai trombon, trublju i gudake instrumente upotre bljava za ka: terizaciju likova. Pasije po Luki, Ivanu i Mateju (Historia Leidens und Sterbens.. ., oko 165366) pisane su, prema d: denskoj liturgijskoj praksi, samo za glasove bez pratnje. Jo nego u Historia der . . . Auferstehung iz 1623 Sch. se u solistici

Rodna kua H. Schutza

zovih scenskih djela, izgubljena je. God. 162829 boravio ponovno u Veneciji, gdje dolazi u doticaj s umjetnou C. Monteverdija koja na njega snano utjee, o emu svjedoi i Schiitzov predgovor II dijelu Symphoniae sacrae. Sch. se vratio u Dresden 1629. Zbog Tridesetgodinjega rata ekonomska se situacija znatno pogorala, pa su se prihodi lanova kapele znatno smanjili. Za teke, po nekad upravo bijedne prilike u kojima su ivjeli muziari bio je velikim dijelom kriv i sam knez izbornik, koji nije pokazivao razumijevanja za svoju kapelu. ak se ni poslije rata stanje nije popravilo, a Schiitzove predstavke nisu mnogo koristile. Poloaj muzi ara izmijenio se tek dolaskom na vlast kneeva sina Johanna Georga II (1656). God. 1660 imala je dvorska kapela 50 muziara. Sch. je povremeno boravio i na drugim njemakim dvorovima (Wolfenbiittel, Zeitz, Weimar, Gera, Hannover); njegovi savjeti svagdje su se veoma cijenili. God. 163335, 163738 i 164244 bio je na dvoru u K0benhavnu. S navrenih 60 godina Sch. eli da ga se oslobodi dunosti, ali mu tek Johann Georg II doputa da se djelomino povue u mirovinu. On odsad ivi u Weissenfelsu, tihom gradiu na Saali, a na dvoru u Dresdenu pojavljuje se samo u osobitim zgodama. Dalje komponira i ureduje svoju bogatu muziku ostavtinu. Starost nadvladava radei bez odmora na velikim djelima. Sauvani opus H. Schiitza obuhvaa oko 500 veih i manjih kompozicija; vie od polovice su tiskane zbirke. Vjeruje se da je medu izgubljenim kompozicijama bilo mnogo svjetovnih djela. Sch. se posvetio gotovo iskljuivo duhovnoj vokalnoj kompozi ciji, a tekstove je preteno uzimao iz Biblije; liturgijski tekstovi te protestantske crkvene pjesme pojavljuju se rijetko. Veliina Schiitzova genija oituje se u jedinstvenom nainu kako je stopio u savrenu cjelinu njemako - protestantsko muziko nasljee i kasnonizozemski stil sa svima novim pojavama koje su u ranom i razvijenom baroku iskrsle u Italiji: one obuhvaaju noviji ma drigal s continuom, vokalni koncert za mali i veliki sastav, monodiju, stile recitativo, stile concitato, osamostaljivanje instru-

H. SCHUTZ, Chrisc ist erstanden, autograf

SCHUTZ SCHWAB
partijama udaljuje od uobiajenih obrazaca itanja, u korist re citativa s elementima opernog reci tati va i njemakog Lieda; recitativ poprima raznolike oblike, prema smislu i izraajnom sa draju teksta. Pasije su kruna Schutzova ivotnog djela; one stoje iznad vremena. Djela su starca, ali ispunjena mladenakim arom. SchUtzovo stvaralatvo obuhvaa put od kasne renesanse u rani barok, zatim u srednji. Njegova djela donose snaan kontrast tihe i smirene intimnosti i grandiozne dekorativnosti i sjaja. Schiitzov muziki jezik stapa u savrenu ravnoteu virtuoznu polifo niju i izraajnu monodiju. Meusobno prepletanje svih tih fak tora, ostvareno na genijalan nain, daje Schutzovoj muzikoj ostavtini osobit znaaj i ine ovog umjetnika sredinjom li nosti njegove epohe. Velik je broj muziara koji su kao njegovi osobni uenici ili lanovi dresdenske dvorske kapele nastavili njegovo djelo. Medu njima su Ch. Bernhard, M. Weckmann, H. Albert, J. Theile, J. J. L6we, A. Krieger, C. Ch. Dedekind, C. Thieme i dr. Smatra se da je Schutzova nauka o kompoziciji sauvana u Tractatus compositionis augmentatus njegova uenika Ch. Bernharda. Sch. je bio ubrzo zaboravljen. On je nanovo otkriven u XIX sto poevi od C. Winterfelda koji je o Schiitzu pisao u svojoj monografiji o G. Gabrieliju (1834). U ire krugove prodrla je Schut zova muzika tek poslije Prvoga svjetskog rata. U Dresdenu je 1922 osnovano drutvo Schutz-Gesellschaft; nakon neuspjele reorganizacije 1929, utemeljeno je 1930 Neue Schiitz-Gesellschaft; kao posljedica meunarodnog proirenja drutva, ime se mijenja 1963 u Internationale Heinrich Schiitz-Gesellschaft sa sjeditem u Kasselu i sekcijama u drugim zemljama. Drutvo prireuje Schiitzove proslave i sveanosti (od 1930), brine se za irenje njegove muzike i surauje u pripremanju novog cjelokupnog izdanja njegovih djela.
DJELA. VOKALNA. Historije (ukljuivi pasije): Historia der frohlichen und siegreichen Auferstehung unsers einzigen Erldsers und Seligmachers Jesu Christi za sole, 2 zbora, 6 instrumenata i orgulje, 1623; Historia der freuden-und gna-denreichen Geburt Gottes und Marien Sohhes, Jesu Christi za sole, zbor, 11 instrumenata i b. c. (orgulje, embalo, viola da gamba i violone), najkasnije 1664 (II verzija prije 1664; III, oko 1671); Historia des Leidens und Sterbens unsers Herrn und Heilandes Jesu Christi nach dem Evangelisten St. Lukas (pasija) za sole i zbor, oko 1653; Historia des Leidens und Sterbens . . . nach dem Evange listen St. Johannes (pasija) za sole i zbor, oko 1666 (varijanta, 1665); Historia des Leidens und Sterbens . . . nach dem Evangelisten St. Matthdus (pasija) za sole i zbor, 1666. Die sieben Worte unsers lieben Erldsers und Seligmachers Jesu Christi za sole, zbor, 5 instrumenata i orgulje, 1645. Duhovni koncerti: Die Worte Jesus Sirach: Wohl dem der ein tugendsam Weib hat (svadbena kompozicija) za 2 zbora, 3 instrumenta i b. c, 1618; Konzert mit 11 Stimmen (svadbena kompozicija) za 3 zbora (glasovi i instrumenti), 1618; Siehe, zuie fein und lieblich ist's (svadbena kompozicija) za 5 glasova i 3 instrumenta, 1619; Musikalische Exequien: I, Konzert in Form einer deutschen Begrdbnis-Missa za glasove i orgulje; II, Herr, zvenn ich nur dich habe za 2 zbora i orgulje i III, Canticum B. Simeonis, s njemakim tekstom, za 2 zbora i orgulje, 1635; Kleine geistliche Konzerte: I, 24 kompozicije za 15 glasova i orgulje, 1636 i II, 31 kompozicija za 15 glasova i orgulje, 1639; O du allersiissester und liebster Heer Jesu za 5 glasova, 2 instrumenta i orgulje, prije 1646; Gesang der drei Ma'nner im feurigen Ofen za mali 5-gl vokalni ansambl (oro favorito), 5 instrumenata ad libitum i orgulje, 1652 i dr. Symphoniae Sacrae: I, 20 kompozicija za 13 glasa, 14 instrumenta i orgulje, 1629; II, 27 kompozicija za 1 3 glasa, 2 violine i orgulje i violine, 1647 i III, 21 kompozicija za 3 6 glasova, 23 instrumenta i orgulje i violone (vie od po lovice sa zborom i 4 instrumenta ad libitum; neke sa drugim dodatnim sastavima ad libitum), 1650. Psalmi uz instrumente: Psalmen Davids samt etlichen Motetten und Konzerten (26 kompozicija, od toga 20 s potpunim psalamskim tekstovima, 1 canzona, 3 koncerta i 2 moteta) za 2 i vise zborova sa 8 20 i vie vokalnih i instrumentalnih dionica i orgulje (u jednom nema orgulja, jedan sa 2 orgulje), 1619; Psalam LXXXV za mali 5-gl. vokalni sastav (oro favorito) i 2 instrumenta (zbor i 3 instrumenta ad libitum; nepotpuno sauvan); Psalam VII za 2 zbora i orgulje (sa 7 dodatnih instrumenata); Psalam XXIV za 2 zbora i 13 instrumenata, oko 1630; Psalam XV za 2 zbora (glasovi 1 instrumenti) i orgulje, prije 1638; Psalam CXXVII za 2 zbora, 5 instrumenata i orgulje (violone ad libitum), prije 1638; Konigs und Propheten Davids hundert und neunzehnter Psalm in Eilf Stiicken nebenst dem Anhange des 100. Psalms . .. und eines deutschen Magnificats za 2 zbora i 2 orgulje, 1671. Psalmi a cappella: Psalmen Davids, . . . in deutsche Revne gebracht durch D. Cornelium Beckern, 150 kompozicija za 4 glasa, 1628 (II verzija, s continuom ad libitum, 1661;. Moteti: Psalam CXVI za 5 glasova, oko 1619; Cantiones Sacrae, 40 kompozicija za 4 glasa i orgulje (u 36 kompozicija ad libitum), 1625; Gutes und Barmherzigkeit zverden wir (iz psalma XXIII) za 3 ili 6 glasova, orgulje i violone, 1625; Das ist je gezvisslich ivahr za 6 glasova i orgulje, oko 1630; Geistliche Chormusik,29 kompozicija za 17 glasova i orgulje (nekoliko s instrumentima; jedna u 3 alternativne postave), 1648; Zwb'lf geistliche Gesdnge za 4 glasa i orgulje (2 kompozicije za dva 4-gl. poluzbora i orgulje), 1657; Canticum B. Simeonis za 5 ili 6 glasova i orgulje (tekst njemaki), 1657 i dr. Nekoliko duhovnih kompozicija izvan nabrojenih kategorija. Madrigali i canzonette: // primo libro de madrigali, 19 kompozicija za 5 glasova (osim jedne u obliku dijaloga, za 2 skupine po 4 glasa), 1611; 6 njemakih madrigala na tekst M. Opitza za 2 odn, 5 glasova, 2 odn. 4 instrumenta i b. c. (jedan samo za 2 glasa i b. a), oko 1624 oko 1629; Ach Herr, du Schopfer aller Ding (duhovni tekst M. Luthera) za 5 glasova i orgulje, oko 1620; canzonetta O der grossen Wundertaten za 4 glasa, 2 instrumenta i b. c, 1634 (nepotpuna); canzonetta Gul-dne Haare, gleich Aurore (vlastiti tekst) za 2 glasa, 2 instrumenta i b. c. Neko liko njem. pjesama i arija. Svjetovne kompozicije za politiku zgodu: koncerti Syncharma musicum za 2 vokalno-instrumentalna zbora, dodatni zbor i orgulje, 1621 i Teutoniam dudum belli atra pericla molestant za 5 glasova, 2 instrumenta i orgulje, 1621. NOVA IZD.: cjelokupna djela obj. Ph. Spitta u 16 sv. (H. Schiitz, Sdmtliche Werke, 1885 94); po jedan dodatni sv. obj. A. Schering (1909) i H. Spitta (1927). Od 1955 radi se na novom izd. cjelokupnih djela (H. Schiitz, Neue Ausgabe samtlicher Werke). Do 1971 su izdani sv. I-VI, VIII-XVII, XXII-XXIII, XXVII-XXVIII, XXXI-XXXII i XXXVII-XXXVIII, a redaktori su objavljenih djela F. Schoneich, B. Grusnick, W. Kamlah, F. Schmidt, W. S. Huber, W. Blankenburg, G. Grote, W. Ehmann, H. Hoffmann, R. Gerber i H. J. Moser.

321

Velik broj djela obj. je pojedinano. Pisma 1 druge spise H. Schiitza obj. E. H. Miiller von Asow (H. Schiitz, Gesammelte Briefe und Schriften, 1931). LIT.: Ph. Spitta, H. Schutz' Leben und Werke, Musikgeschichtliche Aufsatze, Berlin 1894. A. Pirro, H. Schutz, Pari 1913 (II izd. 1924; na njem. preveo W. Gurlitt, 1914). H. Spitta, H. Schiitz' Orchester und unveroffentlichte Werke (disertacija), Gottingen 1924. F. Blume, Das monodisehe Prinzip in der protestantischen Kirchenmusik, Leipzig 1925. A. Einstein, H. Schutz, godinjak Ganvmed, Miinchen 1925 (takoer Kassel 1928 i u knjizi Von Schutz bis Hindemith, Ziirich i Stuttgart 1957). W. Schuh, Formprobleme bei H. Schutz, Leipzig 1928. R. Gerber, Wort und Ton in den Cantiones sacrae von H. Schutz, Spomenica H. Abertu, Halle 1928. Isti, Das Passionsrezitativ bei H. Schutz und seine stilistischen Grundlagen, Gutersloh 1929 - -F. Blume, H. Schutz in den geistigen Stromungen seiner Zeit, Musik und Kirche, 1930. H. J. Moser , Die Evangelienhistorie bei H. Schutz, Die mehrstimmige Vertonung des Evangeliums, Leipzig 1931. R- Gerber, Die Musikalischen Exequien von H. Schutz, Musik und Kirche, 1934. W. Krcidler, H. Schutz und der stile concitato von C. Monteverdi, Kassel 1934. A. A. Abert, Die stilistischen Voraussetzungen der Cantiones sacrae von H. Schutz, Wolfen biittel 1935. F. Blume, H. Schutz, 1585 1672, Die Grossen Deutschen, I, Berlin 1935. L. Schrade, Der Bildner der deutschen Musik, Die Propvlaen, 1935. K, Gudezvill, Das sprachliche Urbild bei H. Schutz und seine Abvvandlung nach textbestimmten und musikalischen Gestaltungsgrundsatzen in den Werken bis 1650, Kassel 1936. H. J. Moser, H. Schutz, sein Leben und Werk, Kassel 1936 (II izd. 1954; engl. izdanje 1959)- F- Blume, H. Schutz, Gesetz und Freiheit, Deutsche Musikkultur, 1936 37. L. Reitter Die Doppelchortechnik bei H. Schutz, Derendingen 1937. H. Birtner, Fragen der Auffuhrungspraxis, insbesondere der Continuo-Besetzung bei H. Schutz, Deutsche Musikkultur, 1938 39. H. J. Moser, Kleines Schiitz-Buch, Kassel 1940 ( I I I izd. 1952). H. Hoffmann, H. Schutz und J. S. Bach, zwei Tor.spiachen und ihre Bedeutung fiir die AufTuhrungspraxis, Kassel 1940. C. Roskozvski, Die kleinen geistlichen Konzerte von H. Schutz (disertacija), Miinster 1947. G. Toussaint, Die Anwendung der musikalisch-rhetorischen Figuren in den Werken von H. Schutz (disertacija), Mainz 1949- J- Piersig, Das Weltbild von H. Schutz, Kassel 1949. W. Ehmann, Besetzungsfragen bei H. Schutz, Musik und Gottesdienst, 1952. G. Kraft (red.), Festschrift zur Ehrung von H. Schutz (1585 1672), Weimar 1954. Razni autori, Bekenntnis zu H. Schutz, Kassel i Basel 1954. C. B. Agey, A Study of the Kleine geistliche Konzerte and Geistliche Chormusik of H. Schutz (disertacija), Tallahassee 1955. W. Blankenburg, H. Schutz und das 20. Jahrhundert, Musik und Kirche, 1957. J. Heinrich, Stilkritische Untersuchungen zur Geistlichen Chormusik von H. Schutz (disertacija), Gottingen 1956. Ch. Engelbrecht, Die Kasseler Hofkapelle im 17. Jahrhundert und ihre anonvmen Musikhandschriften aus der Kasseler Landesbibliothek, Musikwissenschaftliche Arbeiten, Kassel 1958. A. Roeseler, Studien zum Instrumentarium in den Vokalwerken von H. Schutz, Die obligaten Instrumente in den Psalmen Davids und in den Svmphoniae Sacrae I (disertacija), Berlin 1958. H. H. Eggebrecht, H. Schutz, Musicus poeticus, Gottingen 1959. 5". Hermelink, Rhvthmische Struktur in der Musik von H. Schutz, AFMW, 1959. G. Kirchner, Der Generalbass bei H. Schutz, Musikwissenschaftliche Arbeiten, Kassel 1960. W. S. Huber, Motivsvmbolik bei H. Schutz. Versuch einer morphologischen Svstematik der Schtitzschert Melodik, Basel 1960. W. Bittinger (red.), Schutz-Werke-Verzeichnis. Kleine Ausgabe (na narudbu Neue Schiitz -Gesellschaft), Kassel 1960. H. H. Egge brecht, Ordnung und Ausdruck im Werk von H. Schutz, Kassel 1961. K. Gudeivill i W. Bittinger, Heinrich Schutz, MGG, XII, 1965. R. L. Patrick, A Computer-Based Thematic Index to the Works of H. Schutz (disertacija), Universitv of Kentuckv, 1971. K. Blume i M. Elste, Internationale H. Schutz Diskographie 1928 1972, Bremen 1972. B. A.

SCHUTZENDORF, i. Gustav, njemaki pjeva, bariton (Koln, 1883 New York, 27. IV 1937). Pjevanje uio u Kolnu i Milanu; na opernoj pozornici debitirao 1905 u Diisseldorfu kao Don Giovanni (Mozart). Operni solist u Berlinu, Wiesbadenu, Baselu i 1914 20 u Miinchenu; nakon kraeg djelovanja na Dravnoj operi u Berlinu i u Leipzigu, 1922-35 lan Metropolitana u New Yorku. U nizu njegovih ostvarenja osobitu su panju privlaile uloge Albericha i Beckmessera (Wagner, Prsten Nibelunga i Majstori pjevai) i Faninala (R. Strauss, Kavalir s ruom) u kojima je nastupao i na gostovanjima u evropskim muzikim kazalitima. 2. Leo, pjeva, bas-bariton (Koln, 7. V 1886 16. XII 1931). Brat Gustava; pjevanje studirao na Konzervatoriju u Kolnu; na opernoj pozornici debitirao 1908 u Dusseldorfu. Pjevao je zatim u Wiesbadenu, na Dravnoj operi u Beu i na berlinskoj Volksoperi, a od 1920 na Dravnoj operi u Berlinu, gdje se osobito istakao u burTo ulogama. Na praizvedbi Bergove opere Wozzeck (1925) pjevao je naslovnu ulogu. Od 1929 nastupao je kao operetni pjeva. SCHWAB, Anton, kompoA. SCHWAB zitor (t. Pavel, Savinjska dolina, 7. I 1868 Ljubljana^ 29. VI 1938). Zavrio studij medicine i promovirao 1894 u Grazu, 1900 specijalizirao se za zubara u Beu. Lijenik u Vranskom i od 1900 u Celju. U muzici samouk; komponirao je najvie vokalna djela u koja je unosio elemente iz slovenske narodne muzike. Njegovi zborovi i solo-pjesme odlikuju se lirskom izraajnou i bogatom zvukovnou. Mnoge su zbog lako prihvatljive melodike i dobro pogoenih ugoaja postale narodnom svojinom. Bavio se i harmonizacijom narodnih napjeva.

322

SCHWAB SCHWARZ-SCHILLING
Petersova godinjaka. Bio je odlian poznavalac svjetovi] nesansne muzike.
DTELA. SPISI: Leo Hassler unter dem Einfluss der italienischen M listen (disertacija), VFMW, 1893; Die Froltole im l$. Jahrhundert, ibid. Statius Olthovius, ibid., 1894; Das crste deutsche Oratorium, PJB, 18c Tonkunst des 19. Jahrhunderts, 1900; Zur Geschichte des Taktschlagem 1908; Nochmals die Frottole im 75. Jahrhundert, ibid., 1925; Zur Charak Zelters, ibid., 1929. IZDANJA. Ph. Dulichius: 4 zbora iz Centurija boina pjesma iz i ste zbirke (1899), Centuriac . . . , I II (DDT, 1907 i te 5 duhovnih zborskih kompozicija (1926). Svjetovne kompozicije H. L. t: (DTB, 1904); III izdanje djela Die Orgel F. L. Schuberta (1898). KA', ZI: General-Register zur VFMW, I X (1885 1894), 1895; Verzeich in allen Kulturldndern erschienenen Biicher und Schriften iiber Musik, PJI 29; Katalog der Musikbibliothek Peters, I Biicher und Schriften, 191 BachHandschriften der Musikbibliothek Peters, PJB, 1920. K. Taut obj Schwarzovih publikacija u PJB, 1935. LIT.: G. Hempel, Rudolf Schwarz, MGG, XII, 1965. i

DJELA: koncertni valcer Sonek moj. Scenska muzika za dramu Knez Volkun, 1913. Zlata kanglica za zbor i orkestar. Mjeoviti zborovi : Slanica; Potrkan ples; Je pa davi slanca pala. Muki zbor Kaj pa ti pobi i dr. LIT.: F. Kirnovec, Dr. Anton Schwab, Pevec, 1924, 9 12. J. Mantuani, Dr. Anton Schwab estdesetletnik, Zbori, 1928, 2 3. E. Adami, Dr. Anton Schwab in njegovo delo, Jutro, 1928, 192. Z. Prelovec, Dr. Anton Schwab, Ob 70 letnici slovenskega skladatelja, ibid., 1938, 72. V. Mirk, Ob Schwabovem koncertnem valku Sonek moj, Nai zbori, 1954, 14. D. Co.

SCHVVAEN, Kurt, njemaki kompozitor, pijanist i muzikolog (Katowice, 21. VI 1909 ). Kod F. Lubricha uio klavir i orgulje. Na univerzitetima u Breslauu i Berlinu studirao germanistiku i muzikologiju (A. Schering, F. Blume, C. Sachs). Ve kao student pristupio radnikom pokretu. Zbog toga mu je, nakon 1933, bilo onemogu eno da nastavi studij. Izmeu 1939 i 1943 bio suradnik M. Wigmanove i drugih baletnih, kola, pa je kom ponirao za razline plesne ansamble. Poslije 1945 bio je nas tavnik, a 194953 muziki referent kod Deutsche Volksbiihne.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia piccola, 1957; simfonijeta, 1958; koncert za klarinet , trublju i orkestar, 1959; uvertira Unser Weg; 3 plesne suite; Parkfestspiele, 1955; Auf den Tod eines Helden; Ostinato 56; Concerto piccolo za jazz-orkestar, 1957. KOMORNA: Volkslieder-Streichquartett, 1958; Musik za 2 violine, 1950; Mdhrisches Holzbldserguintett, 1957; Concertino Apollineo za klavir i 7 duhakih instrumenata, 1957; 5 capriccia za 2 klavira, klarinet i trublju; sonatina za violinu i klavir, 1951. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Leonce und Lena, 1961; djeja opera Die Weltreise im Zimmer, 1961; Die Morgengabe, 1963 i televizijska opera Fetzers Flucht, 1963. Igrokaz Die Abenteuer des tapferen Sckneiderleins', kolska opera Die Horatier und die Kuriatier (prema B. Brechtu), 1957. Filmska muzika. VOKALNA: Kantate: Unsere schone Heimat, 1953; Bliih, Vaterland im Frieden, 1955; Karl und Rosa, 1957; Sturm und Gesang, 1958; Konig Midas za djecu, 1958; Unser Reichtum, unser Leben, 1959; Der neue Kolumbus, 1961 i triptih An die jungen Genossen. 1961. Zborovi; solopjesme; masovne pjesme. SPISI: Vber Volksmusik und Laienmusik, 1952; Die Ad-libitum-Besetzung, 1953; Instrumcntationslehrefiir Volks-instrumente; Tonzveisen sind Denkzveisen. LIT.: L. Miiller, Darstellung des Lebensbildes und der schopferischen Entwick!ung von Kurt Schvvuen (disertacija), Berlin 1969.

SCHVVAIGER, Rosi, austrijska pjevaica, sopran (Alm, Pinzgau, 5. IX 1918 Miinchen, 19. IV 1970). Studij pjevanja zavrila na Mozarteumu u Salzburgu i tamo debitirala 1940 na Zemaljskom kazalitu. Od 1942 u Beu, najprije na Volksoperi i 1945 52 na Dravnoj operi; od 1952 bila je prvi koloraturni sopran Bavarske dravne opere u Miinchenu. God. 1945 nastupila je na festivalu u Salzburgu kao Blondchen (Mozart, Otmica iz Seraja), a 1946 kao Sofija (R. Strauss, Kavalir s ruom); 1954 gostovala je u SAD. Svoje najvie domete ost varila je u Mozartovim operama, koje je snimala i na gramofonske ploe. SCHWARTZ, Elliot, ameriki kompozitor i muziki pisac (Brooklvn, New York, 19. I 1936 ). Studirao na Columbia University i na Columbia Teachers' Collegeu; u kompoziciji uenik O. Lueninga, J. Beesona i P. Crestona, u klaviru A. Jonesa i Th. Richnera. God. 1960 64 predavao muziku na University of Massachusetss i od 1964 na Bozvdoin Collegeu; uz to je pomonik direktora Music Pressa i direktor Festivala suvremene muzike u Bowdoinu. Kao koncertni pijanist specijalizirao se za avangardni repertoar, a kao kompozitor istrauje nove zvukovne mogunosti.
DJELA (izbor): Concert Piece, za duhaki kvintet, 4 gudaa i udaraljke, 1965; Texture za komorni orkestar, 1966; Dialogue za kontrabas, 1966 67; Elevator Music za instrumentaliste smjetene na dizalici, 1967; Signals za trombon i kontrabas, 1968; Magic Music za klavir i orkestar, 1967 68; Music for Prince Albert za klavir i magnetofon, T969; Music for Napoleon and Beethoven za trublju, klavir i magnetofon, 1969; septet za glas, klavir i 5 instrumenata, 1969; Music for Soloist and Audience za vie instrumenata, 1970; Island za orkestar, 1970. SPISI: The Symphonies of Ralph Vaughan IVilliams, 1965; Contemporary Composers and Contemporary Music, 1967 (sa B. Childsom); Electronic Music: A Listener's Guide, 1971 72. LIT.: M. Bozven, Elliot Schvvartz, Music and Musicians, 1967 -68, 7.

SCHWARZ, Solange, francuska plesaica i baletni pei (Pariz, 1910 ). Potomak poznate plesake obitelji, stu na koli Parike opere (A. Aveline, N. Guerra) gdje je nek< jeme lan baletnog a nsambla. God. 1933 37 prva plesaic riske Opera-Comigue, a zatim do 1945 solist i od 1940 prv; aica Opere. Gostovala potom u trupama Ballets des Ch Elysees, Grand Ballet de Monte Carlo i u baletnom anss Opere u Miinchenu. Vrativi se u Pariz 1949, ponov no d u Operi do 1957, kada prestaje javno nastupati. Bila je gost znatih trupa Grand Ballet du marquis de Cuevas i Ballet de I' J. Bejarta. Najvei je uspjeh postigla u baletima Bacchus et Ar (Roussel), Alexandre le Grand (Gaubert), Entre deux rondes usseau), Le Chevalier et la demoiselle (Gaubert) i Joan von Z (Egk). Izvanredna tehniarka, Sch. se isticala snanom iz: nou pokreta i profinjenom glumom. Bavila se i nastavom ] SCHWARZ, Vera, pjevaica, sopran (Zagreb, 10. VII Be, 4. XII 1964). Pjevanje u ila na muzikoj koli u Zagrebu i kod Ph. Forstena u Beu; na opernoj pozornic bitirala 1912 u bekom Theater an der Wien. Od 1914 l Opere u Hamburgu, od 1917 na Dvorskoj operi u Berlinu. 1921 na Dravnoj operi u Beu. Panju svjetske javnosti vukla je 1925 u Berlinu na praizvedbi operete Carevi (L, i otada je, osobito kao partnerica R. Taubera, bila nenadr interpret na podruju vedrog muzikog kazalita na njema pozornicama. Podjednako uspjeno nastavila je i opernu kar pa je 1929 nastupila na sveanim igrama u Salzburgu kao Oct (R. Strauss, Kavalir s ruom), a 1939 proslavila se na fest u Glvndebourneu kao Lady Macbeth (Verdi, Macbeth). G vala je u Londonu, Parizu, Amsterdamu, Miinchenu, Zag i na drugim evropskim opernim kazalitima, kao i u Sjev i Junoj Americi. Od 1939 pouavala je pjevanje u Hollyw i New Yorku; njezine su uenice bile R. Stevens i P. Mar; Od 1948 drala je teajeve solo -pjevanja na Mozarteumu u burgu. U svojoj bogatoj umjetnikoj karijeri ostvarila je niz < nih i operetnih kreacija, a snimila je i vie gramofonskih p
K. I

ti:

SCHVVARZ (varc), Antun, violinist i dirigent (Zagreb, 18. X 1823 28. XII 1891). Violinu i pjevanje uio na koli HGZ u Zagrebu (J. Wisner-Morgenstern) i na Konzervatoriju u Beu. Od 1 851 do smrti uitelj violine na koli HGZ. Ve 1846 na praizvedbi opere Ljubav i zloba (Lisinski) svirao u kazalinom orkestru, a 1857 dirigirao scensku muziku u Freudenreichovim Grani arima. U razdoblju operete (1860 70) i pod Zajevom upravom (1870 81) bio je kapelnik kazalinog orkestra u Zagrebu, a vodio je i orkestar Drutva prijatelja glazbe u Hrvatskoj. Dirigent prve operete na hrvatskom jeziku u Zagrebu (1863; Offenbach, Svadba kod svjetiljaka), Sch. je nastupao i kao solist u komornim sastavima. Bio je protivnik V. Lisinskog i koio je njegovo djelovanje u glazbenoj koli. Komponirao je koncertna djela za violinu {Fantazija, 1861; Slavjanski glasi; operne fantazije), koranice, zborove i solo-pjesme.
LIT.: A. Kassozvitz-Cviji, jeka, Vijenac, 192^, 8 9. Antun varc i glazbene prilike za njegova vi K. Ko.

SCHVVARZKOPF, Elisabeth, njemaka pjevaica, so (Jaroin, 9. XII 1915 ). Studirala na Visokoj muzikoj u Berlinu i kasnije kod M. giin. God. 1938 angairan Berlinskoj dravnoj operi je prije stekla ugled kao certna i oratorijska pjeva Od 1942 lanica je Beke dl ne opere, a poslije Dru svjetskog rata pjeva na fes lima u Salzburgu (od 194' Perugi i Veneciji te na najvi opernim pozornicama Ev (Covent Garden u Lond 194751; Scala u Milai istodobno Dravna oper: Beu, od 1951) i Amerike. ( bito se istakla u ulogam opera W. A. Mozarta i Straussa. Na premijeri o The Rake's Progress I. 5 vinskog (Venecija, 1951) E. SCHWARZKOPF su kreacije i pjevaki i glum vrlo dctjerane i stilski vjerne. Izvanredna je koncertna pjevt i jedna od najboljih interpretkinja njemakog Lieda.
LIT.: B. Gavoty, Elisabeth Schwarzkopf, Geneve 1957 (i engl. 195

vala glavnu ens

SCHVVARZ (Schvvartz), Rudolf, njemaki muzikolog ("Berlin, 20. I 1859 Halle, 27. IV 1935). Na Univerzitetu u Berlinu studirao filozofiju i muzikologiju (Ph. Spitta); doktorirao 1887. Do 1897 vodio Univerzitetski pjevaki zbor u Greifswaldu. Suraivao zatim u Signale fiir die musikalische Welt u Leipzigu, a 1901 29 bio bibliotekar Petersove muzike biblioteke i izdava

SCHWARZ-SCHIirJNG, Reinhard, njemaki kompo; (Hannover, 9. V 1904 ). Muziku uio u Miinchenu (W. Bn fels), na studijskim putovanjima po Italiji, na Visokoj muzi koli u Kolnu (W. Braunfels, Ph. Jarnach, H. Boell) i u Ri kod H. Kaminskog. God. 1925 35 uitelj orgulja i dirij

SCHWARZ-SCHILLING SCHWERDT
u Innsbrucku, od 1938 predaje kompoziciju na Visokoj muzikoj koli u Berlinu (od 1955 profesor). Koncertirao kao pijanist i orgulja.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, Sinfonia diatonka, 1957 i II, 1963; koncert za violinu, 1954; Partita, 1935; Intrade za duhae, 1958; KOMORNA: gud aki kvartet, 1933 (preraen kao Introdukcija i fuga za orkestar, 1949); varijacije na temu Padre Martinija za duhaki kvartet i klavir, 1926; Muica za 2 flaute, violinu, violu i lutnju, 1937; Dajesus an dem Kreuze stund za orgulje, flautu i violinu, 1942. Sonata (1968) i sonatina (1947) za klavir. ORGULJSKA: Conccrto, 1958; preludij i fuga, 1933; 12 koralnih predigri, 1927 48; 6 malih preludija, 1959. VOKALNA: kantate Lob der Muttcr, 1950 i O Heiland, reiss die Himmel auf, 1958; zborovi; solo-pjesme; djeje pjesme. Misa In Terra Pax, 1955; 6 moteta, 1933 i 1955; 18 korala, 1947LIT.: A. Adrio, Reinhard Schwarz-Schilling, MGG, XII, 1965.

323

SCHVVEDLER, Maximilian, njemaki flautist (Hirschberg, 31. III 1853 Leipzig, 16. I 1940). Uenik F. Meinela na Konzervatoriju u Dresdenu. God. 1875 81 lan gradskog orkestra u Diisseldorfu, zatim orkestra Gezvandhaus u Leipzigu, gdje je uz to predavao na Konzervatoriju. Konstruirao nov model flaute (1912), poznat pod imenom Schwedler-Reformfldte. Njime je Sch. elio stvoriti tehniki usavren tip flaute koji bi, nasuprot ra dikalnoj rekonstrukciji T. Bohma, zadrao plemenitost tona starog komornog instrumenta.
DJELA. Prirunici: Katechismus der Flote und des Flotenspiels, 1897; Des Flotenspielers erster Lehrmeister, 1899; Die Griffart und Spielioeise der Refortn-fiote ..., 1917. Priredio izdanje jedne suite J. S. Bacha za flautu solo. LIT.: H. P. Schmitz, Maximilian Schvvedler, MGG, XII, 1965.

Sch. je objavio kntiko - praktino izdanje Bachovih djela za orgulje u 8 sv.: I V sa Ch. M. Widorom, 1912 14 i VI VIII sa E. Nies-Bergerom, 1954. 0 Schweitzeru ovjeku i umjetniku mnogo govore njegova autobiografska djela: Zzvischen Wasser und Urwald, 1921; Aus meiner Kindheit und Jugendzeit, 1924, i, osobito, Aus meinem Leben und Denken, 1931. Izbor iz Schweitzerovih djela u vezi s ulogom muzike u njegovu ivotu i radu objavio je C. R. Joy pod naslovom Music in the Life of Albert Schzveitzer, 1951. LIT.: C. T. Campion, Albert Schweitzer: Philosopher, Theologian, Musician, Doctor, New York 1928. J. Eigenhuis, Albert Schweitzer, Haarlem 1929. J. D. Regester, Albert Schweitzer. The Man and His Work, New York 1931. M. C. Ratter, Albert Schweitzer, London 1935 (prer. izd. 1950). A. A. Roback (redaktor), The Albert Schweitzer Jubillee Book, Cambridge, Massachusetts 1946., G. Seaver, Albert Schweitzer, the Man and His Mind, London 1947. J. Gollomb, La Vie ardente d'Albert Schweitzer, Pari 1951 (tal. prijevod 1954). Amadou, Albert Schweitzer, Pari 1952. J. Feschotte, Albert chvveitzer, Pari 1952 (tal. prijevod 1955). R. Quoika, Albert Schvveitzers Begcgnung mit der Orgel, Berlin i Darmstadt 1954. R. Sonner, Schweitzer und die Orgelbewegung, Colmar 1955. Hommage a Albert Schweitzer, Pari 1955. Ehrfurcht vor de m Leben. Albert Schweitzer, eine Freundes gabe zu seinem 80. Geburtstag, Bern 1955. W. Bremi, M. Werner, F. Morel 1 H. Baur, Albert Schweitzer, Mensch und Werk, Eine kleine Festgabe zu sei nem Geburtstag, Bern i Stuttgart 1959. W. Piclu, Albert Schweitzer, Hamburg 1960. asopis Universitas, Stuttgart, posvetio je 1960 A. Schweit zeru poseban broj.' H. IV. Bdhr (urednik), Albert Schweitzer; sein Denken und sein Weg, Tiibingen 1962. E. R. Jacobi, Albert Schweitzer, MGG, XII, 1965. Ch. R. Joy, Albert Schweitzer, an Anthologv, New York 1965. W. Picht, The Life und the Thought of Albert Schweitzer, AML, 1965. P. Walloton, Albert Schweitzer et la facture d'orgues, L'Orgue, 1967. J. As.

SCHVVEITZER, Albert, alzaki orgulja, muziko log, lijenik, filozof-i teolog (Kavsersberg, Gornja Alzacija, 14. I 1875 Lambarene, 4. IX 1965). Sch. je uio orgulje u Miihlhausenu kod Eugena Muncha pa u Stras-bourgu kod njegova brata Ernsta Muncha. Od 1893 nastavio je u Parizu studij orgulja kod Ch. M. Widora, a klavira kod I. Philippa i M. Jaell-Trautman-nove. Tih je gsdina studirao teologiju i filozofiju na univerzitetima u Parizu, Strasbourgu i Berlinu; 1899 doktorirao disertacijom Die Religionsphiloso-phie Kants. Od 1902 predavao je na Teolokom fakultetu Univerziteta u Strasbourgu. Idue godine posvetio se svom temeljnom muzikolokom radu, opsenoj studiji o umjetnosti J. S. Bacha koju je najprije (1905) objavio na francuskom, a kasnije (1908), u mnogo veem opsegu, i na njemakom jeziku. U to doba nastaje i njegova vrijedna rasprava ALBERT SCHWEITZER o njemakom i francuskom nainu gradnje orgulja. U Schvveitzeru se rano poeo razvijati i jedan od najveih humanista novijih vremena. U elji da primjerom pokae kako treba nesebino i portvovno prii nevoljnima i potlaenima, dovrio je 1912 i studij medicine te je u slubi parikoga evangelikog misionarskog drutva otiao u francusku Ekvatorijalnu Afriku gdje je u mjestu Lambarene podigao bolnicu u kojoj je pola stoljea lijeio bolesnike. Da bi dobio potrebna sredstva za gradnju bolnice i njeno postepeno proirenje, prireivao je brojne koncerte na orguljama po Evropi i Americi. God. 1952 podijeljena mu je Nobelova nagrada za mir. Muzika i muzikologija samo su jedan od ogranaka n.eobino razgranate Schweitzerove djelatnost i. Stoga je i shvatljivo to tematika koja ga je na ovom sektoru privlaila nije ni mogla biti iroka. On se, u stvari, bavio samo umjetnou J. S. Bacha te gradnjom i mehanizmom orgulja. Ali njegovi radovi s tog podruja na velikoj su strunoj visini. To osobito vrijedi za monumentalnu monografiju o J. S. Bachu koja je svakako jedno od najistaknutijih djela to su do danas napisana o tom velikom umjetniku. Sch. je medu prvima stao ukazivati na poetske ugoaje u Bachovim djelima i na duboku simboliku Bachovih tehnikih postupaka, dovodei ih u posebnu povezanost s tekstovima koje je Bach komponirao. Time je svakako znatno utjecao na noviji razvoj interpretiranja Bachovih djela. U svojim raspravama o gradnji orgulja Sch. zagovara konzervativnije metode sma trajui da je zvuk starijih orgulja mnogo prirodniji i da vie odgovara karakteru instrumenta nego u suvremenoj tvornikoj proizvodnji.
DJELA (s podruja muzike): Jean-Sebastien Bach, le musicien-poete, 1905 (znatno proireno njem. izd. 1908; i francuska i njemaka verzija doivjele su kasnije velik broj izdanja; engl. prijevod 1911, 1955 u 2 sv.; tal. prijevod 1952; danski prijevod 1953; panj. prijevod 1955; japanski prijevod, 1955; hebrejski prijevod 1955); Deutsche und franzosiche Orgelbaukunst. 1906 (u II izd. iz 1927 nalazi se pogovor Vber den gegeniadrtigen tand der Frage des Orgel baues); Internationales Regulativ fiir Orgelbau, Kongressbericht Wien 1909.

SCHVVEITZER, Anton, njemaki dirigent i kompozitor (Koburg, krten 6. VI 1735 Gotha, 23. XI 1787). Prvu poduku primio u djeakom zboru na dvoru u Hildburghausenu; usa vravao se kod F. Kleinknechta u Bavreuthu, i 176466 u Italiji. Po povratku u Hildburghausen, dvorski komorni muziar; 1760 postao dirigent Sevlerove kazaline druine s kojom je 1771 stupio u slubu dvora u Weimaru, a od 1774 djelovao je u Gothi (od 1778 dvorski dirigent). Prijatelj J. Bende, C. M. Wielanda i W. Goethea, Sch. je u svoje vrijeme bio jedan od najuglednijih kompozitora Singspiela; medu prvima je pisao ozbiljne opere na njemake tekstove.
DJELA. DRAMSKA: opere Alceste 1773 i Rosamunde, 1780; melodram Pygmalion, 1772; monodram Polyxena, 1775. Singspieli; Walmir und Gertraud, 1770; Elysium, 1770; Apollo unter den Hirten, 1770; Die Dorfgaea, 1772. etrdesetest baleta. Scenska muzika. Pet kantata; misa. LIT.: J. Maurer, Anton Schweitzer als dramatischer Komponist (diser tacija), Berlin 1912. W. Pfannkuch, Anton Schvveitzer, MGG, XII, 1965.

SCHVVENCKE, Christian Friedrich Gottlieb, njemaki embalist, kompozitor i nakladnik (Wachenhausen, Harz, 30. VIII 1767 Hamburg, 27. X 1822). Sin i uenik Johanna Gottlieba Schwenckea, virtuoza na fagotu i uitelja klavira, usavravao se kod F. W. Marpurga i J. Ph. Kirnbergera. God. 1783 improvizator na orguljama u Hannoveru; 1787 88 studirao matematiku i filozofiju u Leipzigu i Halleu (Saale). God. 1789 naslijedio C. Ph. E. Bacha na poloaju kantora u Hamburgu i mu zikog direktora pet glavnih gradskih crkava; 1801 osnovao tr govinu muzikalija, a 1805 Muziku akademiju za prireivanje privatnih koncerata. Suraivao je (1798) u Allgemeine musika-lische Zeitung (Leipzig).
DJELA. ORKESTRALNA: 2 koncerta i varijacije za klavir i orkestar, 1782; koncert za obou; koncert za klavir, klarinet, fagot i orkestar, 1785. So~ naten fiir das Klavier, 1789; 3 Sonaten fiir Klavier mit VI., 1792. 6 Fugen ftir die Orgel. VOKALNA: Lieder (red. J. H. Voss), 1792; Lieder, 1795; oda Der Frohsinn, 1799; Rundgesang zur Feier des Jubelfestes beim Eintritt des 19. Jahrhunderts, 1801; 2 Gesellschaftslieder, 1802. CRKVENA. Kantate: OsterCantate; Weihnachts Cantate; Zur Feier des Reformationsfestes. Das Vater unser. IZDANJA: 48 Pre'ludes et fugues (Das zoohltemperierte Clavier) . . . composees par J. S. Bach, 1801; HdndeVs Oratorium Der Messias, klavirski izvadak, 1809; Der Zzoeikampf mit der Geliebtcn L. Spohra (preradba za klavir), 1815; W. A. Mozarti Missa de profunetis, Requicm, 1817 i dr. LIT.: P. Schmidt, Schwencke, deutsche Musikerfamilie, MGG, XII, 1965.

SCHVVERDT, Leopold Ferdinand, kompozitor (Weizendorf, Donja Austrija, oko 1770 Ljubljana, 2. X 1854). O njegovoj mladosti i muzikom kolovanju ne zna se nita. U Ljubljanu je doao najkasnije 1806, jer se te godine u Stalekom kazalitu izvodio igrokaz Der Mohr von Semegonda J. A. Gleicha s njegovom muzikom. God. 1807 09 bio je uitelj na muzikoj koli pri Katedrali i kao basist pjevao u biskupskoj kapeli. Nakon to je kola bila zatvorena, bio je 181216 regens ehori i orgulja u crkvi sv. Jakoba te uspjeno vodio vlastitu muziku kolu koju je utemeljio potporom upe. Od 1816, kada unato svojim sve stranim sposobnostima nije izabran za uitelja na novoosnovanoj javnoj muzikoj koli pri normalki, nije se vie uspio namjestiti u Ljubljani; zna se samo da je 1818 dirigirao filharmonijskom izvedbom dvaju stavaka (Proljee i Ljeto) iz Havdnova oratorija Godinja doba. Vjerojatno je dvadesetih godina otiao iz Ljubljane u provinciju. Postoje dokumenti o njegovu boravku 1828 u Kostanjevici kraj Gorice, 1836 u Karlovcu i 1837 u Novom mestu; 1848'50 ponovno je u Ljubljani, jer u to doba svira u muzici Narodne strae. Posljednje godine ivota proveo je u bijedi u mjesnoj ubonici. Sch. ide u najistaknutije kompozitore srednjeg odnosno kasnog klasinog razdoblja u Sloveniji. Njegova djela, sauvana u

SCHWERDT SCONTRINO
Narodnoj i sveuilinoj knjinici i u Nadbiskupskom koru u Ljubljani, u franjevakom samostanu u Novom mestu i Austrijskoj nacionalnoj biblioteci u Beu, svjedoe o dobrom svladavanju kompozicijske tehnike i svjeoj invenciji. Iako se mjestimice moe zapaziti Havdnov utjecaj, ne moe im se odrei izvornost. Schvverdtovu je panju najvie privlaila crkvena muzika. To su opsene, iroko zasnovane i umjetniki znaajne sveane kompozicije za soliste, zbor, orkestar i orgulje, nastale u njegovu posljednjem stvaralakom razdoblju. Veina njegovih crkvenih djela jednostavne su fakture, napisana za glasove uz pratnju orgulja, namijenjena zborovima skromnih izvodilakih sposobnosti. Od Schwerdtovih instrumentalnih kompozicija poznate su Velika serenada i Simfonija u Es-duru. Kako se Sch. na prvoj oznaio kao Compositeur et Maitre de Chapelle de St. Jacques a Laibach, moe se njezin postanak datirati izmeu 1812 i 1816. Sudei po stilu, u isto je vrijeme nastala i Simfonija u Es-duru. Oba djela primjeri su umjetniki vrijednog stvaralatva, koje odaje kompozitorov smisao za eleganciju, muziko oblikovanje i kontrastira nje, za efektnu instrumentaciju i dopadljivu melodiku. Schwerdtovo stvaralatvo na podruju kazalita ograniavalo se na muzike toke u pojedinim dramskim komadima te nema veeg znaenj a.
DJELA. ORKESTRALNA: Grande Serenade; simfonija u Es-duru. DRAMSKA. Scenska muzika (izgubljeno): Der Mohr von Semegonda, 1806; Die zvandernden Komodianten, 1807 i dr. CRKVENA (izbor); Missa St. Floriani in D op. 81 za 4 glasa, orkestar i orgulje; Missa in F op. 83 za 4 glasa, orkestar i orgulje; Missa Pastorella in A a Organo et Cantu; Missa in Es a 2 voci con Organo; Requiem in d op, 89 za sopran, tenor, bas, 2 roga, gudae i orgulje; Requiem in d op. 104 za sopran, alt, bas, orkestar i orgulje; Reduiem A mol a canto con Organo; Te Deum za zbor, orkestar i orgulje; Offertorium pro omni tempore, Organo et Cantu; Tantum Ergo u A-duru za dva glasa i orgulje; Tantum Ergo u D-duru za sopran, zbor i orgulje. LIT.: D. Cvetko, Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem, II, Ljub ljana 1959. F.Keesbacher, Die philharmonische Gesellschaft in Laibach seit dem Jahre ihrer Grundung 1702 bis zu ihrer letzten Umgestdltung 1862, Ljubljana 1862. D. Cvetko, Stoletja slovenske glasbe, Ljubljana 1964. J. Hofler, Glasbeno zgodovinske najdbe XVIII. in XIX. stoletja v Novem mestu, Kronika, 1967, 3. Isti, Tokovi glasbene kulture na Slovenskem od zaetkov do 19. stoletja, Ljubljana 1970. J. Sivec, Opera v Stanovskem gledaliu v Ljubljani od 1790 do 1861, Ljubljana 1971. J. Se. DJELA: koncert za klavir; barkarola za klavir i gudaki orkestar. suites faciles za klavirski trio; Scenes orientales za violinu i klavir. KL SKA: sonata; Naturstimmungen; Nordische Volksstimmen; Launen unc tasien; Amorinen; Pantomimen za 2 klavira. DRAAiSKA: operete D meluk 1903 i Der Student von Satamanca, 1909; monodrama Hero, 1898. pjesama Die Verlassene. INSTRUKTIVNA: etide; Die moderne des Vortrags; Schule des modernen Klavierspiels; Studien zur Ornameri Dynamik. LIT.: .V. Schierring, Ludwig Theodor Schvtte, MGG, XII, 1965

SCIAMMARELLO, Valdo, argentinski kompozitor (E Aires, 20. I 1924 ). Profesor Nacionalnog konzervato Buenos Airesu te Argentinskog katolikog univerziteta i ] nalne kole lijepih umjetnosti u La Plati (od 1965 direkto zikog odjela). Uz to je dirigent djeakog zbora na Teatro u Buenos Airesu. Dobitnik je vie nagrada.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijski seherzo Dos Rondas, 195; tico za komorni orkestar, 1953; Variadones concertantes za klavir i o 1952. Scherzino za obou, klarinet i fagot, 1956. DRAMSKA: liri medija Marianita Limena, 1957. Baleti: Recordad el Amor, 1962; Galer mana, 1962 i Credo, 1964. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: C za sopran i orkestar, 1954; Cantata para la Fundacion de Buenos Aires zbor, duhae i udaraljke, 1956; Psalam I za soliste i komorni zbor, Cantos de Ondina, vokalize za sopran, flautu, obou, klarinet i harfu, 19

SCHVVERTSIK, Kurt, austrijski kompozitor (Be, 25. VI 1935 ). Na Visokoj muzikoj koli u Beu studirao kompoziciju (J. Mara, K. Schiske) i engleski rog (G. Freiberg), a zatim radio sa K. Stockhausenom i G. M. Koenigom na Elektronskom studiju WDR u Kolnu. God. 195559 i 196268 lan Wiener Tonkiistler Orchester i od 1968 orkestra Bekih simfoniara.
DJELA (izbor): Liebestrdume za alt-saksofon, trombon, kontrabas, klavir, vibrafon, marimbu i harmonij, 1962 63; Fiir Audifax und Abachum za orkestar, 196264; Eichendorff-Ouintett za duhae, 1963; Osterreichisches Quodlibet muzika za austrijski paviljon na Svjetskoj izlobi u Montrealu, 1967; Draculas Haus und Hofmusic (Transilvanska simfonija) za gudaki orkestar, 1967 68; muzika za film 50 Jahre Republik, 1968; Symphonie im Mob-Stil, 1968 69.

SCIOLTO (tal. razvezan. odrijeen), 1. oznaka za slol interpretaciju: ritam u njoj nije metronomski toan, a dina su promjene preputene izvodioevu ukusu. 2. Kao oznaka za artikulaciju s. je naziv za non legata, od za ne odvie strogi legato. 3. U polifonoj muzici XVII i XVIII st. rije s. je ozna kompoziciju, koja nije bila u strogom imitacijskom stilu, neto slobodnijem obliku (npr. fuga sciolta). I SCIROLI, Gregorio, talijanski kompozitor (Napulj, 1722 Milano?, poslije 1777). Muziku uio na Conserv della Pieta dei Turchini u Napulju (N. Fago, L. Leo). C kapelnik u Napulju, gdje se kao kompozitor predstavio s-\ operom Capitain Giancocozza (1747). Niegcva su se djela dila i na drugim talijanskim muzikim kazalitima, pa je esto mijenjao svoje boravite. Tako se susree u Rimu (i Milanu (1761), Genovi (1761) te u vie navrata u Napulju.) pisci navode da je boravio i u Palermu, a prema drugima, vjerojatno kasnije preselio u Milano, gdje se posljednji put minje 1777 kao uitelj pjevanja. Njegov je uenik bio'sop: Giuseppe Aprile, koji se prozvao po njemu Lo Scirolino. t ditu njegova stvaralatva bila je opera buffa.
DJELA. Opere: Capitain Giancocozza, 1747; La Smorfiosa, 1748; M Prudenza, 1749; Ulisse errante, 1749; La Corrivo, 1751; AchiUe in Sciro, Lo Barone deluso, 1752; Li Nnammurate correvate, 1752; Li Negromanti, La Commedianle, 1753; // Finto pastorello, 1755; La ita correvaia, 17; Caffcttiera astuta, 1756; La Marina di Chiaia, 1757; // Conte Gian Pase villeggiatura, 1757; La Sposa alla moda, 1758; La Contadina scaltra, 1759; ^ re dEgitto, 1759; Olimpiade, 1760; Merope, 1761; Alessandro nelle Indie, Solimano, 1766; Le Nozze in campagna, 1768; Zcmira e Azor, 1778. LIT.: U. Prota-Giurleo, Gregorio Sciroli, MGG, XII, 1965.

SCHVVINDEL (Schvvindl), Friedrich, nizozemski kompozitor, violinist, flautist i embalist (Amsterdam, 3. V 1737 Karlsruhe, 7. VIII 1786). Odrastao u ekoj; 1762 postao Directeur du Concert u Amsterdamu, a idue godine Virtuoso di Camera grofa Colloredo-Mansfelda u Bruxellesu, gdje ga je susreo L. Mozart s djecom Nannerl i Wolfgangom. Boravio je u Londonu (1765), Parizu (1767), Hagu (1770) i Ztirichu; od 1772 prvi violinist princa Wilhelma V Oranskog, a 177475 priredio je vie koncerata u enevi i tamo utemeljio muziku kolu. God. 1779 osnovao je i vodio diletantske koncerte u Miihlhausenu (vicarska), od 1780 bio je koncertni majstor dvorskog orke stra u Karlsruheu. Veoma plodan kompozitor, pisao je u stilu Mannheimske kole.
DJELA. O RKES TRALN A. 45 s imfo nija : 6 op. 1, 1762; 6 o p. 2, 1765; 6 op. 3, 1765; 3 op. 9, 1775; 3 op. 10, 1782; 3 u razliitim zbirkama i 18 u rkp.; Sinfonia concertante za 2 violine; koncerti za flautu, za klarinet, za violinu i dr.; 3 uvertire. KOMORNA: 6 dueta za 2 flaute op. 1; 6 sonata za 2 flaute i bas op. 3; 12 Divertissements za 2 violine op. 4; 6 sonata za 2 violine i bas op. 5; 6 dueta za violinu i violonelo op. 6; 6 kvarteta op. 7; 6 trija za 2 violine i bas; 4 sonate za embalo uz pratnju violine i violonela op. 8; 6 dua za 2 flaute op. 10; 24 menueta za 2 violine i bas; 6 dua za violinu i violu; Six Easy Ouartettos for tzoo Violins, Flute & Basse, 1790 i dr. DRAMSKA: komine opere U Astronome ou Vheureux moment, 1770 i La Soiree des boulevards; Singspieli Die drey Pdchter, 1778 i Das Liebesgrab, 1779. CRKVENA: oratorij Pilgrime auf Golgatha, 1772; kantata Marianens Trauergesang; misa u Es-duru; Herr Gott, dich ioben tvir za zbor i orkestar i dr. LIT.: R. Laugg, Studien zur Instrumentalmusik im Zisterzienserkloster Ebrach in der zweiten Halfte des 18. Jahrhunderts (disertacija), Erlangen 1953. K. W. Niemoller, Kirchenmusik und reichsstadtische Musikpflege in Koln des 18. Jahrhunderts, Koln 1960. R. Munster, Friedrich Schwindel, MGG, 1965.

SCIUTTT, Graziella, talijanska pjevaica, sopran (Te 17. IV 1927). Studirala na Konzervatoriju u Rimu. Debi 1951 kao Lucy (Menotti, The Telephone) na festivalu u Ai: Provenceu. Solistica poznatih opernih kua u Milanu (t 195556), Napulju, Beu (1956, 1962, 1963), Londonu (C Garden), Bruxellesu i New Yorku {Metropolitan, od 1961). vala i na festivalima u Edinburghu (1957), Salzburgu (1 Holandiji (1961) i dr. Istie se u Mozartovim, Rossinijev suvremenim operama. Njezina muzikalnost i profinjeni stil lai do izraaja i na koncertnom podiju, osobito u djelima si menih kompozitora (G. Petrassi, I. Stravinski, D. Milhaud), SCOLARI, Giuseppe, talijanski kompozitor (Vicenza, Venecija, 30. VII 1769). Veliku je popularnost stekao s\ kominim operama (dramma giocoso). ivio je u Ve necii: je zbog izvoenja vlastitih djela boravio i u drugim grao' 1750 u Barceloni, 1761 u panjolskoj i Portugalu i dr. N znatija je njegova opera bila La Cascina (1756), izvedena u neiji, Milanu, Dresdenu i Londonu.
DJELA. Opere: .H Pandolfo, 1745; La Fata maravigliosa, 1745; L'Olim 1749; // vello d'oro, 1749; Alessandro nelVIndie, 1750; Chi tutto abbraccia stringe, 1753; Adriano in Siria, 1754; Cajo Fabricio, 1755; La Cascina (pc doniju), 1756; Statira, 1756; // Conte Caramella, 1756; Rosbale, 1757; Le J757! Le Donne vendicate, 1757; La Conversazione, 1758; Artaserse, 17 Ciarlatano, 1759; // finto cavaliero, 1760; La buona figliuola maritala, 17 Viaggiatore ridicolo, 1762; // Tamerlano, 1764; Cajo Mario, 1765; La Se riconosciuta, 1765; // Ciarlone, 1765; La Famiglia in seompiglio, 1766; La 1 stravagante, 1766; VAntigono, 1766; // Trionfo di Camilla, 1767; // Bejg, di Caramania, 1771. LIT.: U. Prota-Giurleo, Giuseppe Scolari, MGG, XII, 1965.

SCHYTTE, Ludwig Theodor, danski kompozitor (Aarhus, 28. IV 1848 Berlin, 10. XI 1909). Magister farmacije; muziku uio kod N. V. Gadea u Kobenhavnu, W. Tauberta u Berlinu i F. Liszta u Weimaru. Od 1887 u Beu, nastavnik na muzikoj koli brae Horak i na konzervatoriju Urbahn (18881907) i zatim na Sternovu konzervatoriju u Berlinu. Komponirao uglavnom dopadljivu klavirsku muziku. Vrijednija su njegova instruktivna klavirska djela.

SCONTRINO, Antonio, talijanski kontrabasist i kor zitor (Trapani, 17. V 1850 Firenca, 7. I 1922). Uio na Kor vatoriju u Palermu (L. Albano, P. Platania). God. 1870 na certnoj turneji po junoj Italiji; 1872 nastavio studij na Kor vatoriju u Miinchenu. Od 1874 lan Maplesonova orkesti Engleskoj, zatim od 1891 profesor kontrapunkta i kompoz

SCONTRINO SCOTTO
na Konzervatoriju u Palermu i od 1892 do smrti na Reale istituto musicale u Firenci.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia marinaresca, 1897; Sinfonia ro-mantica, 1914. Koncerti: za kontrabas, 1908; za fagot, 1920 i za klavir. Uvertira Celeste, 1882. KOMORNA: 4 gudaka kvarteta, 1901 18; preludij i fuga za gudaki kvartet, 1895; sonata za violinu i klavir; krae kompozicije za vio linu, violonelo, kontrabas. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Matelda, 1879; // Sortilegio, 1882; Gringoire, 1890 i La Cortigiana, 1896. Scenska muzika. Oko 60 solo-pjesama. Crkvene kompozicije. Preradbe. LIT.: Antonio Scontrino nella vita e nell'arte, Trapani 1935. A. Damerini, Ricordo di Antonio Scontrino, I Grandi anniversari del 1960, Siena 1960. Isti, Antonio Scontrino, MGG, XII, 1965.

325

SCORDATURA (tal. nesklanost), promjena normalne ugodbe ica (tzv. -> accordatura) na lutnji, gitari i gudakim instrumentima. Ona omoguuje lake snalaenje u tonalitetima s vie predznaka, kao i virtuozne efekte u izvoenju akorda, a razlika u napetosti ice uvjetuje i znatne promjene u boji tona. Autor je na poetku crtovlja slovima ili notama oznaavao za koji interval treba skordaturom promijeniti ugodbu pojedine ice. U XVI st. esto se najdublja ica lutnje snizivala za sekundu (H. Neusied ler, Lautenbuch, 1536). Osobito rairena bila je s. u XVII i poetkom XVIII st. U violinskoj su literaturi najpoznatiji primjeri obilne primjene skordature violinske sonate H. Bibera, Sonata enigmatica za violinu solo, koja se pripisuje B. Nardiniju i neka djela A. Lollija. J. S. Bach u Petoj sonati za violonelo solo trai skordaturu na G G d g. Kompozitori romantike ostvaruju skordaturom i koloristike efekte. Primjenjuju je, medu ostalima, A. C. de Beriot, J. F. Mazas, L. Spohr i vrlo esto N. Paganini. Jedan od najpoznatijih p rimjera skordature nalazi se u etvrtoj simfoniji (1900) G. Mahlera. U suvremenoj muzikoj praksi s. je rijetka na gudakim instrumentima (I. Stravinski, ar ptica, 1910; Z. Kodalv, Sonata za violonelo solo, 1915; B. Bartok, Kontrasti za violinu, klarinet i klavir, 1938), ali se esto primjenjuje na gitari (M. de Falla, J. Turina).
LIT.: A. Moser, Die Violin-Skordatur, AFMW, 1919. E. Lesser, Zur Scordatura der Streichinstrumenten, AML, 1932. Th. Russell, The Violin Scordatura, MQ, 1938. D. D. Bo yen, Scordatura, MGG, XII, 1965. M. Kun.

Suite, 1913; Little Rusian Suite, 1916; Rondeau de concert, 1918; Old China, 1918; Indian Suite, 1922; Karma, 1924; Spanish Dance, 1925; Badinage, 1928; Zoo, 1930. DRAMSKA. Opere: The Alchemist, 1925; The Saint of the Mountain, 1925 (neizv.) i The Shrirte, 1925 (neizv.). Balet The Incompetent Apolhe-cary, 1922; igrokaz s narodnim napjevima Smetse Smee. VOKALNA: oratorij Nativ Hymn, 1913; kantata Mirabelle, 1903; La Belle Dame sans Merci za bariton, zbor i orkestar, 1915 -16; Ode to Great Men za recitatora, enski zbor i orkestar, 1936; Mystic Ode za muki ili mjeoviti zbor i orkestar, 1933; Idyllza sopran i flautu; zborovi; vie od 100 solo -pjesama uz klavir i uz orkestar. Crkvena djela. SPISI: The Philosophy of Modernism, 1918; My Years of Indiscretion, 1924; The Philosophy of Modernism in its Connection with Music, 1926; The Influence of Music on History and Morah; a Vindication of Plato, 1928; Music. Its Secret Influences Troughout the Ages, 1933 (V izd. 1952; franc. prijevod 1959); An Ouline of Modem Occultism, 1935; The Christian Paradox, 1942; Medicine, Rational and Irrational, 1946. LIT.: A. Eaglefield Huli, Cyril Scott, Composer, Poet and Philosopher, London 1918. Th. Armstrong, Cyril Scott: A Pioneer, The Musicat Times, 1959- M. Hurd, Cyril Meir Scott, MGG, XII, 1965. J. As.

SCOTT, Marion Margaret, engleski muziki pisac (London, 16. VII 1877 24. XII 1953). Uila violinu, klavir, kompozi ciju i dirigiranje na Royal College of Music u Londonu. Utemeljila gudaki kvartet, koji je izvodio englesku muziku. God. 1911 osnovala s Gertrudom Eaton drutvo ena muziara. Od 1919 djelovala iskljuivo kao muziki pisac. Bila je urednik asopisa Royal College of Music Magazine (8 godina) i Proceedings of the Musical Association (194552), pisala muzike kritike u The Musical Times, The Christian Scientist Monitor i povremeno u The Daily Telegraph, suraivala u Music and Letters, MQ i dr. Od 1929 bavila se iskljuivo prouavanjem Havdnovih djela.
DJELA: Mendelssohn, 1930; L. van Beethoven, 1934 (II izd. 1951); niz lanaka o J. Haydnu; katalog Haydnovih kvar teta; potpun popis svih Haydnovih djela, 1948 53 (obj. u V izd. Grove's Dictionary of Music and Musicians, 1954). Pronala, redigirala i obj. Haydnov gudaki kvartet op. 1 br. 1, 1931. Knjiga stihova Violin Verses. LIT.: K. Dale, Marion Margaret Scott, MGG, XII, 1965.

SCOTT, Cyril Meir, engleski kompozitor i muziki pisac (Oxton, Cheshire, 27. IX 1879 London, 31. XII 1970). Studij zapoet na Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu na Majni nastavio u Liverpoolu. Kompoziciju uio 189598 kod I. Knorra u Frankfurtu. Od 1898 u Liverpoolu, poduavao klavir; bavio se knjievnou i filozofijom. Najistaknutiji predstavnik muzikog impresioniz-ma u Engleskoj, S. je u prvim decenijama naega stoljea svratio panju osobito klavirskim kompozicijama (Lotus Land, Impressions oj the Jungle Book), izgraenim na programnoj osnovi, sa estim evociranjem poetskih, pa i egzotinih ugoaja. Njegova je kompozicijska tehnika srodna impresionisti-koj; i on voli primjenu cijelo-stepene ljestvice i slobodnu upotrebu nerijeenih disonant-nih akorda. U svojim uspjelim koloristikim nastojanjima nije se ograniio C. M. SCOTT samo na podruje kompozicije ve je i pisao o odnosu muzike i boja. Za postimpresionistiki razvoj muzike nije imao mnogo razumijevanja te je otro napadao pokuaje mladih. Osobito se obarao na jazz -muziku.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, oko 1900; II, 1903 (preraena pod naslovom Three Symphonic Dances) i III, The Muses, 1939. Koncerti' za klavir, 1915; za violinu, 192 8; za violonelo, 1930; za 2 violine; za obou i gudae, 1948 te za embalo i komorni orkestar. Concertino za 2 klavira i komorni orkestar; Early One Morning za klavir i orkestar, 1931; Poem za violonelo i orkestar, 1930. Uvertire: Aglavaine et Selysette, oko 1912; Pelleas and Melisande, oko 1912; Festival Overture; Christmas Overture, 1913 i Princess Maleine, 1913. Heroic Suite, 1900; Suite Fantastique; Hourglass Suite za komorni orkestar; suita za gudae, 1931; baletna suita Egypt, 1926; Rhapsody; Two Poems, 1913; 2 passacaglie na irske teme, 1916; Aubade, 1911; Paradise Birds; Neapolitan Rhapsody, 1960. KOMORNA: 2 gudaka trija, 1931 i 1949; 3 gudaka kvar teta: I, 1931; II, 1922 i III, 1960; suita za gudaki kvartet; Divertimento za gudaki kvartet; kl avirski trio, 1922; klavirski kvartet, 1903; klavirski kvintet, 1911-12; kvintet s klarinetom, 1951; 2 sonate za violinu i klavir, 1910 i Sonata melodica, 1951; sonata za violonelo i klavir, 1949; sonata za flautu i klavir, 1951; Rhapsodie Arabesque za flautu, violinu, violu, violonelo i harfu, 1926. KLAVIRSKA. Tri sonate: I, 1909; II, 1935 i III, 1956. Chinese Serenade, 1905; Lotus Land, 1905; Russian Dance, 1905; Summerland, 1907; Sphinx, 1908; 2 etide, 1908; Danse nigre, 1908; Handelian Rhapsody, 1909; 2 suite, 1910; Berceuse, 1911; Over the Prairie, 1911; Autumn Idylt, 1912; 3 Poems, 1912; Impressions oj the Jungle Book (prema R. Kiplingu), 1912; Egypt, 1913; Pastoral

SCOTT, Tony (pravo ime Anthony Sciacca), ameriki jazzklarinetist, saksofonist, pijanist i kompozitor (Morristovvn, New Jersev, 17. VI 1921 ). Nakon studija na Juilliard School of Music svirao od 1945 u ansamblima B. Richa, B. Webstera, T. Younga, Ch. Venture i C. Thornhilla te bio pratilac pjevaica B. Holidav i S. Vaughan. Uz to vodio nekoliko vlastitih combo-sastava, bio muziki savjetnik H. Belafontea, gostovao na mno gim festivalima, na turneji po Africi i Evropi (1959 i u Jugoslaviji), a 195965 boravio na Dalekom Istoku. Tu je na brojnim koncertima uz jazz-muziku esto izvodio i narodne pjesme tih ze malja uz pratnju izvornih instrumenata. Sudjelovao je na Festivalu jazza u Hong Kongu (1961) i na prvom Jazz-festivalu u Japanu ( 1962). Vrativi se u New York vodio vlastiti kvintet s kojim je nastupao na Festivalu u Newportu (1965) i na mnogim priredbama u Evropi (Berlin, Frankfurt, Niirnberg, Stuttgart). S. je istaknuti predstavnik modernoga jazza. SCOTTI, Antonio, talijanski pjev a, bariton (Napulj, 25. I 1866 26. II 1936). Uenik E. Trifari -Paganinijeve. Debitirao 1889 na Malti kao Amonasro (Verdi, Aida), zatim pjevao u Milanu, Rimu, Buenos Airesu, Madridu, u Rusiji, u Londonu (15 godina u Covent Gardenu) i SAD (33 godine na Metropolitanu). Nastupao u svim ulogama baritonskog standardnog repertoara, esto zajedno sa E. Carusom. Bio je izvrstan glumac. SCOTTO (Scoto, Scotus), talijanska obitelj tampara mu zikalija i muzikih nakladnika u Veneciji, podrijetlom iz Monze. 1. Ottaviano (Scotus st.; Monza, ? Venecija, 23. XII 1498). Osniva tiskare koju je 1479 preselio u Veneciju, gdje je od 1484 djelovao i kao nakladnik. Istakao se kao jedan od prvih talijanskih tampara misala s notama {Missale Romanum, 1481 i 1482; Missale Ordinis Praedicatorum, 1482; Missale Domenicanum, 1494)2. Ottaviano (Scotto ml.; ? Venecija, 1552). Neak Ottaviana st.; lijenik. Vodio nakladu 153539 sam, a zatim s bratom Brandinom. On je izdao nekoliko vrijednih i tamparski zanimljivih djela, kao madrigale Ph. Verdelota (3 knj.; I534> 1536 i 1537), 2 zbirke francuskih chansona (1535) i zbirku tro glasnih madrigala (1537). Oba Ottaviana oznaivali su svoja izdanja istim znakom. 3. Gerolamo (Venecija, 3. IX 1572). Brat Ottaviana ml.; poeo je raditi 1539 i ubrzo tako podigao poduzee da su ga smatrali ozbiljnim suparnikom A. Gardana. Meu ostalim obja vio je madrigale J. Arcadelta, A. Willaerta i C. Rore. I sam se bavio kompozicijom (5 knj. madrigala, 1541 62; 3 knj. canzona, 1562 71). Njegovi su nasljednici vodili tiskaru i nakladu do 1609.
LIT.: C. Sartori, Dizionario degli editori musicali italiani, Firenza, 1958. Isti, La Famiglia degli editori Scotto, AML, 1964. Isti, Scotto, MGG, XII, 1965-

SCOTTO, Renata, talijanska pjevaica, sopran (Savona, 24. II 1934 ). Uenica E. Ghirardinija i sopranistice M. Llopart; na opernoj pozornici debitirala 1953 u milanskom Teatro Nuovo

326

SCOTTO SECCO
kvartet, 1965; Teotihuacan za gudaki kvartet, 1966; Tabuh Tabuhan za dul kvintet i udaraljke, 1968; Interlude za limene instrumente i udaraljke, 1 From Tabuh Tabuhan za gudae i udaraljke, 1968; String Ouartet Music, i KLA VIRSKA : sonatina, 1954; varijacije, 1954; 3 Haiku, 1967. DRA KA: Sun Music Ballet, 1968; filmska i scenska muzika; muzika za radio leviziju. VOKALNA: The Fifth Continent za recitatora i orkestar, I Canto 1520 za zbor i udaraljke, 1966; Sea Chant za glas i klavir, 1968; 200 za 2 pjevaa, pop -grupu i orkestar, 1970; The StJrs Turn za glas i orke 1970. Zborovi: Night Piece, 1966; Morning Song, 1966; Autumn Song, 1 Keljak, 1969 i dr. LIT.: R. Covell, Australia's Music, Themes of a Nevv Society, Melbo 1969.

kao Violetta (Verdi, La Traviata), a jo iste godine nastupila prvi put i na milanskoj Scali kao Walter (Catalani, La Wally). U najkrae vrijeme ostvarila briljantnu umjetniku karijeru, pjevajui na najveim svjetskim opernim pozornicama; 1954 gostovala je na Velikoj operi u Moskvi, zatim na Metropolitanu u New Yorku, Covent Gardenu u Londonu i drugdje, ne prekidajui redoviti angaman na Scali. Svoje najvee umjetnike domete ostvaruje u koloraturnim sopranskim ulogama standardnog talijanskog opernog repertoara. Snimila je vie gramofonskih ploa. SCOTUS, Johannes Eriugena -> Eriugena, Johannes Scotus SCOVOTTI, Jeanette, amerika pjevaica, sopran (?, 5. XII 1933 ). Na Juilliard School of Music u New Yorku studirala violinu i klavir; kao pjevaica debitirala J962 na njujorkom Metropolitanu u ulozi Adele (J. Strauss, imi). Od 1963 solistic? Teatra Colon u Buenos Airesu, 1965 na Bavarskoj dravnoj operi u Miinchenu i od 1966 lanica Dravne opere u Hamburgu. Stalni gost brojnih svjetskih opernih kazalita, svoje najvie umjetnike domete ostvarila kao Kraljica noi (Mozart, arobna frula), Lucia di Lammermoor (Donizetti), Gilda (Verdi, Rigoletto) i Slavuj (Stravinski). SCRIBE, Eugene, francuski kazalini pisac (Pariz, 24. XII 1791 20. II 1861). Svojedobno najpoznatiji i najplodniji kazalini autor. Njegovo je ime usko povezano uz razvoj francuske velike opere, njenu poneto shematiziranu strukturu, njen us pon i pad. No ostavio je i velik broj izvrsnih kominih libreta. to sam, a to sa suradnicima napisao vie od 400 kazalinih komada.
DJELA. Vie od 100 op ernih libreta i to za F. A. Boieldieua: La Dame blanche, 1825. Za F. Aubera: La Muette de Portici (sa G. Delavigneom), 1828; Fra Diavolo, 1830; Le Domino noir, 1837; Diamants de la couronne (sa J. H. Vernoy de Saint-Georgesom), 1841. Za G. Meyerbeera: Robert le Diable (sa G. Delavigneom), 1831; Les Huguenois (sa E. Deschampsom), 1836; Le Pro-phete, 1849; U Africaine, 1864. Za J. Halevyja: La Juive, 1835. Za G. Rossiniia Le Comte Ory (sa C. G. Delestre-Poirsonom), 1828. Za G. Donizettija: La Favorite (sa A. Royerom i G. Vae'zom), 1840; Dom Sebastien, 1843; Za G. Verdija: Les Vepres siciliennes (sa Ch. Duveyrierom) J 1855. LIT.: J. G. Prod'homme, Berlioz, Wagner et Scribe, II Pianoforte, 1926 (takoer MQ, 1926). W. L. Crosten, French Grand Opera, New York 1948. L. Maurice-Amour, Eugene Scribe, MGG, XII, 1965.

SEARLE, Humphrey, engleski kompozitor i muziki p (Oxford, 26. VIII 1915) Studirao na Royal College of M u Londonu (G. Jacob, J. Ireland, R. O. Morris) i na Konze toriju u Beu; uz to bio privatni uenik A. Weberna. God. i 40 i 1946 48 suradnik muzikog odjela radio -stanice B u Londonu, 195157 muziki savjetnik Sadler's Wells Bal, Suosniva i 195062 predsjednik Lisztova drutva u Londi Predavao na Univerzitetu u Stanfordu (Kalifornija) 1964 a od 1965 na Royal College of Music u Londonu. Inspiriran knjievnim i likovnim djelima, u svojim se korr zicijama slui suvremenim izraajnim sredstvima; pristaa dodekafone i atonalne tehnike, ali sve postupke primjen slobodno, prilagoujui ih vlastitoj estetici. Uiva ugled jed od prvaka moderne engleske kole.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfo nija: I, 1953; II, 1958; III, 1 IV, 1962 i V, 1964. Dva koncerta za klavir, 1944 i 1955; Concertante za k] gudaki orkestar i udaraljke, 1954; Aubade za rog i gudaki orkestar, 1955 vertimento za flautu i gudaki orkestar, 1955; Overlure to a Drama, 1949; 2 za gudaki orkestar, 1942 i 1944; Fuga Giocosa, 1948; Poem za 22 gudaa, 1 Night Music, 1943; Nocturne za komorni orkestar, 1946; Scherzi, 1964. MORNA: Passacaglietta in nomine Arnold Schb'nberg za gudaki kvartet, I Three Movements za gudaki kvartet, 1960; kvartet za violinu, violu, kla i fagot, 1948; kvintet za fagot i gudae, 1945; suita za klarin et i klavir, 1 Intermezzo za 11 instrumenata, 1946; varijacije i finale za 10 instrumenata, ] KLAVIRSKA: sonata, 1951; Vigil, 1944; balada, 1947; Threnos and Toc 1948; suita, 1955. Kompozicije za orgulje. DRAMSKA. Opere: Tagt eines Jrren {The Diary of a Mad Man prema N. Gogolju), 1958; The Pho the Colonel (E. Ionesco), 1964 i Hamlel, 1968. Baleti: Noctambules, 1956; grosse Pfau (The Great Peacock), 1958 i Dualities, 1963. Scenska i filmska zika. VOKALNA: trilogija The Rivcrrun za recitatora i orkestar, 1951 recitatore, muki zbor i orkestar: Gold Coast Customs, 1949; The Shado Cain, 1952 i Burn-up, 1962; Put away the Flutes za tenor i 6 instrumena spomen A. Weberna), 1947; Oxus za sopran i orkestar, 1967; solo-pjesmc SPISI: The Music of Liszt, 1954; Tzuentieth-Cenlury Counterpoint , 1954; I Music, 1958; brojni lanci. Preveo na engleski: J. Rufer, Die Kompoi mit zivolf Tonen, 1954; H. H. Stuckenschmitt, A. Schoenberg, 1959 i F. Wild( A. Webern, 1964. Priredio englesko izdanje djela A. Schonberg, Harmonie (pod naslovom Structural Functions of Harmony), 1954. LIT.: E. Lockspeiser, Humphrey Searle, Musical Times, 1955. M. Sch British Composers im Interview, London 1963. M. Rayment, Hump Searle, MGG, XII, 1965.

SCRIPTORES, skraeni naziv za nekoliko vanih zbirki antikih i srednjovjekovnih muziko -teoretskih rasprava. Ova skraenica esto obuhvaa i djelo K. v. Jana Muici scriptores graeci (1895), ali se odnosi u prvome redu na dva veoma vana i bogata zbornika: Scriptores ecclesiastici de muica sacra potissi -mum, to ga je 1784 u 3 sv. izdao M. Gerbert (izd. u faksimilu 1905 i 1931), i Scriptorum de muica medii aevi nova series to ga je, u 4 sv., objavio E. Coussemaker 1864 76 (izd. u faksimilu 1908 i 1930) nastavak Gerbertova zbornika. Zbirke Jana, Gerberta i Coussemakera objavljene su 1962 u Hildesheimu kao anastatsko izdanje. Ove se zbirke obino oznauju skraeno: Gerbert Scriptores (G. S., G. Scr.), odnosno Coussemaker Scriptores (C. S., C. Scr.). Gerbertov zbornik sadri uglavnom starije srednjovjekovne ras prave iz IXXI st. (autori su im F. Alcuin, A. Reomensis, Notker Balbulus, Hucbald, O. de Clugnv, G. d'Arezzo, B. von Reichenau, Hermannus Contractus, Aribo Scholasticus, J. Cotton, B. de Clairvaux, Franko iz Kolna i tobonji Franko iz Pariza, M. de Padova, J. de Muris, A. v. Fulda i dr.). U Coussemakerovu zborniku nalaze se i rasprave iz XIII i XIV st. (autori su, uz one navedene kod Gerberta, jo i ovi: H. de Moravia, J. de Garlandia, W. Odington, Petrus de Cruce, Ph. de Vitry, P. de Beldemandis, Guilelmus Monachus, J. Tinctoris i dr.). Obje su zbirke glavni izvori za svako temeljitije upoznavanje muzike teorije i njena razvoja u srednjem vijeku. Potpun sadraj obaju zbornika donosi Groveov muziki leksikon (izd. 1954, sv. VII). j. AS. SCUDO, Paul, francuski muziki pisac talijanskog podri jetla (Venecija, 8. VI 1806 Blois, 14. X 1864). Pjevanje uio u Choronovoj koli u Parizu. Poslije 1835 muziki kritiar raz liitih muzikih i drugih asopisa, napose Revue des deux mondes. Zuljivo je napadao Berlioza, Liszta i Wagnera.
DJELA: Critique et litterature musicales (2 sv.), 1850 i 1859; L'Art ancien et moderne, 1854; VAnnee musicale (3 sv.), 1860 62; La Musiaue en 1862, 1863.

SEASHORE (izvorno Sjostrand), Carl Emil, amer psiholog vedskog podrijetla (Morlunda, vedska, 28. I 1866 Levviston, Idaho, 16. X 1949). Kao dijete preselio u SAD. vrivi studij na Yale University u New Havenu predavao 01 filozofiju i psihologiju, a kasnije na Univerzitetu u Iowa Cit Prouavao muziku psihologiju. Izumio specijalne aparate ispitivanje muzikalnosti. Njegove teze o stupnjevanju muz nadarenosti doivjele su otre kritike i izazvale burne polem
DJELA: The Measurement of Musical Memory, 1917; Manual of Ins tions and Interpretalions, 1919; The Psychology of Musical Talent, 1919; J surement of Musical Talent, 1935; The Vibrato in Voice and Instrument, 1 Obfective Analysis of Musical Performance, 1936; The Psychology of M 1938; Scientific Approach to Musical Aesthetics, 1942; In Search of Bea Music, 1947. LIT.: A. T. Super, Carl Emil Seashore, MGG, XII, 1965.

SCULTHORPE, Peter, australski kompozitor (Launceston> Tasmania, 29. IV 1929 ). Studirao na Univerzitetu u Melbourneu i na Wadham Collegeu u Oxfordu; kompoziciju uio kod E. Rubbre i E. Wellesza. Od 1963 predaje muziku na Univerzitetu u Sydneyu. Kao kompozitor oslanja se na folklor u elji da oivi izvornu australsku muziku.
DJELA. ORKESTRALNA: Sun Music 11V, 1965, 1966, 1967 i 1967; Music for Japan, 1970; Music of Rain, 1970. KOMORNA: The Loneliness of Bunjil za guda ki trio, 1954; Jrkanda 1 za violinu solo, 1955; sonata za violu i udaraljke, 1960; Irkanda IV za violinu, gudae i udaraljke, 1961; VI gudaki

SEBASTIAN, George, madarski dirigent (Budimpe 17. VIII 1903 ). Studirao na Muzikoj akademiji u Budimp (L. Weiner, Z. Kodaly) i kod B. Waltera u Miinchenu. Opi korepetitor u Miinchenu (1922 -23), pomoni dirigent Me politana u Nevv Yorku (192324), dirigent na Operi u Hambu (192425), na Neues Theater u Leipzigu (1925 27) i na O u Berlinu (192731). God. 193137 dirigirao orkestrom dioMoskve. Od 1938 u SAD, gdje je vodio filharmonijske kestre u Scrantonu (Pa.), i San Francisku. Od 1946 u Par dirigent na Operi i Opera Comique. SEBASTIAN Z FELSZTYNA -> Felsztynski, Sebastiar, SEBESTYEN, Erno, madarski violinist (Budimpeta, VII 1940 ). Violinu poeo uiti u svojoj etvrtoj godini i u desetoj studirao na Visokoj muzikoj koli u Budimpeti, g je 1963 apsolvirao. Od 1960 u Budimpeti lan orkestra Dra opere (od 1963 prvi koncertni majstor) i od 1963 profesor Visokoj muzikoj koli. Danas (1975) koncertni je majstor > make opere u Berlinu. Izvrstan komorni muziar, istie se prva violina u S.-kvartetu (1969 prva nagrada na meunarodn natjecanju u Budimpeti) i u S. -triju (1972 prva nagrada u C maru). SECCO (tal. suh), oznaka koja trai da interpretacija bi po karakteru opora i suzdrana. Upotrebljava se najee u izr
recitativo s. (-? Recitativ). ,,

mmmmm SECHTER
SECHTER, Simon, austrijski muziki pedagog, teoretiar i kompozitor (Friedberg, n. X 1788 Be, 10. IX 1867). Uenik J. A. Koeluha u Beu, gdje je od 1812 predavao u Zavodu za slijepe, od 1824 bio dvorski orgulja, a od 1851 profesor kontrapunkta na Konzervatoriju (1868 naslijedio ga Zagrepanin L. A. Zellner). Metodska sistematinost, logini i psiholoki opravdani zahtjevi u radu s uenicima uz izrazite pedagoke sposobnosti pribavile su Sechteru ugled najboljeg nastavnika muzike u Beu. Njegovi uenici bili su izmeu ostalih A. Henselt, M. G. Not tebohm, H. Vieuxtemps, S. Thalberg, E. Pauer i A. Bruckner; neposredno prije smrti elio se usavriti kod njega i F. Schubert. U svom vrijednom teoretskom djelu Die Grundsdtze der musikalischen Composition zastupa principe J. Ph. Rameaua. U kompozicijama oituje veliko kontrapunktsko znanje.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 2 gudaka kvarteta; klavirske ko mpo zicije; mnoga djela za orgulje (fuge, preludiji). Komina opera AH Hitsch-Hatsch, 1844; nekoliko neizvedenih opera. CRKVENA: 4 oratorija (neizv.); 35 misa; 2 rekvijema, 2 Te Deuma; Collectio psalmorum diversis modis (3 sv.); 30 antifona; psalmi i dr. INSTRUKTIVNA: 12 neue Variationen im strengen Style ...; Einheit und Mannigfaltigkeit des Contrapunktes und Canons (81 primjer); Eimueihung in die gebundene Spielart; 12 contrapunktische Studien; Verbes-serung und Zusdtze su Preindh Melodien aller deulscher Kirchenlieder ; 28 preludija i 12 intermezza u djelu Anleitung zur Behandlung und Beurteilung einer Orgel S. Stehlina, I86T; Contrapunktische Studien fiir Orgel und Klavier; Har-monielehreUbungen; Kontrapunkt-Ubungen und Zirkelkanons. TEORETSKA: Wichtiger Beitrag zur Fingersetzung; Praktische Generalbass-Schule; Alusika-lischer Ratgeber; Praktische ... Darstellung, wie aus den einfachen Grundharmo-nien die verschiedene Bezifferungen im Generalbass enstehen; Abhandlung von der Fuge, von Fr. W. Marpurg, neue bearbeitet ... (2 sv.); Die Grundsdtze der musikalischen Composition (3 sv.), 1853 54 (IV sv. ostao u rkp.; XII izd. 1912; I sv. preveden na engl. 1871). Autobiographische Skizze. Einiges iiber mich selbst, Wiener Allgemeine Musik-Zeitung, 1845. LIT.: C. F. Pohl, Simon Sechter, Wien 1868. G. Capellen, Ist das System S. Sechters ein geeigneter Ausganspunkt fiir die theoretische Wagner forschung?, Leip/ig 1902. E. Tittel, Simon Sechter, MGG, XII, 1965.

5*y

SEGER
poasnim lanom Beke dravne opere. Izvrstan interpret njemakog Lieda te uloga u operama W. A. Mozarta (Fi-garov pir, Don Giovanni, arobna frula), R. Wagnera (Eva u Majstorima pjevaima), R. Straussa i dr. Uz to cijenjena i kao oratorijska pjevaica. Vie puta nastupala sa svojim mu em violinistom Wolfgangom Schneiderhanom i sa D. Fischer Dieskauom. Branom paru I. S. W. Schneiderhan posvetili su svoje kompozicije H. W. Henze (Ariosi za sopran, violinu i orkestar, 1963) i F. Martin (Maria-Triptychon za sopran, violinu i orkestar, 1968). S. je napisala Meine Wege zu Hindemith und B. Bartok (Os-terreichische Musikzeitschrift, 1954)-

327

I. SEEFRIED

LIT.: F. Fassbind, Wolfgang Schneiderhan - Irmgard Seefried eine Kunstler- und Lebensgemeinschaft, Bern, Stuttgart i Wien 1960. K.J.Kutsch L. Riemens, Unvergangliche Stimmen, Bern i Miinchen 1962. R. Federhofer-Konigs, Schneiderhan, 1. Walther, 2. Wolfgang Eduard, 3. Irmgard Seefried, MGG, XI, 1963.

SECKENDORFF, Karl Siegmund, njemaki kompozitor i knjievnik (Erlangen, 26. XI 1744 Ansbach, 26. IV 1785). Sin ministra na Bavarskom dvoru; na Univerzitetu u Erlangenu studirao pravo i knjievnost; uz to uio muziku* i stekao vjetinu u sviranju klavira, violine i violonela. Propu tovao Francusku, Italiju i panjolsku, a 176174 bio u austrijskoj vojnikoj slu bi. Od 1775 na dvoru vojvode Karla Augusta u Weimaru Kammerherr i Directeur des plaisirs, u kojem je svojstvu razvio ivu djelatnost kao redatelj, glumac i pjeva.
DJELA. KOMORNA: 2 Divertimenta za klavirski kvintet; 12 gudakih kvarteta, op. 3 i 5; 4 klavirska trija; 6 Divertimenta za violinu i klavir. - Dvije sonate za klavir 3- runo. DRAMSKA : Singspieli Die Laune des Verliebten, 1779 i 3ery und Bdtely, 1780 (oba od Goethea); Liederspiel Lila, 1776; komedija-balet Der Geist der Jugend, 1782. VOKALNA: Volks und andere Lieder mit Begleitung des Forlepiano (3 sv.), I i II, 1779; III, 1782; 12 Lieder mit Begleitung des Pfte; solo-pjesme i dr. SPISI (muziki): Versuch einer Berichligung des fetzigen Zustandes der Tonkunst in Italien; Etivas von der musikali schen Edukalion, lanci. Libreto Superba za E. W. Wolfa, 1784. LIT.: E. O. Lindner, Geschichte des deutschen Liedes im 18. Jahrhundert, Leipzig 1871. A. Reissmann, Geschichte des deutschen Liedes, Berlin 1784. H. Kretzschmar, Geschichte des neuen deutschen Liedes, Leipzig 1911. V. Knab, Karl Siegmund von Seckendorff, ein Beitrag zur Geschichte des deutschen volkstumlichen Liedes und der Musik am Weimarer Hof im 18. Jahrhundert (disertacija), Bonn 1913. Th. Stettner, Karl Siegmund von Seckendorff, der Komponist am Weimarer Hof, Frankische Heimat, 1937. D. Hdrttaig, Karl Siegmund Seckendorff, MGG, XII, 1965. Znak za ponavljanje

SEEGER, Charles Louis, ameriki muzikolog i kompozitor (Mexico City, 14. XII 1886 ). Studirao na univerzitetu Harvard. God. 1910 operni dirigent u Kolnu, zatim profesor muzike na University of California u Los Angelesu (191219) te na Institute of Musical Art (192223) i Nezv School for Social Research (193135) u New Yorku. Od 1958 ponovo na Univerzitetu u Los Angelesu. God. 1941 53 vodio Odjel za muziku i likovne umjetnosti Panamerike unije u Washingtonu. S. je jedan od osnivaa American Musicological Society, American Society for Comparative Musicology, American Library of Musicology i asopisa Music Vanguard.
DJELA. SPISI: An Outline of a Course in Harmonic Structure and Mu sical Invention (sa E. G. Stricklenom), 1913; Harmonic Structure and Elementary Composition (s istim), 1916; Systematic and Historical Orientations in Musicology, AML, 1939; Music and Musicology in the New World, Hinrichsen's Musical Yearbook, 1949 50; Syslematic Musicology, Journal of the American Musicological Societv, 1951; Preface to the Description of a Music, Kongresni izvjetaj, Utrecht 1952; Toward a Universal Music Sound-Writing for Musicology, Journal of the International Folk Music Council, 1957; Semantic, Logical and Political Considerations Bearing upon Format Organization of Research in Ethnomusicology, Ethnomusicologv, 1960. IZDANJA: Music Series, 1942 52; Cancionero Popular Americano, 1950. KOMPOZICIJE: uvertire Shadowy Waters 1908; sonata za violinu i klavir, 1912. Masque Derdra, 1914 i The Queen's Masque, 1915. Three American Folk Songs za glas i orkestar; oko 40 solo--pjesama.

SECONDA VOLTA SECONDO (tal. drugi), u sastavima u kojima sudjeluje vie istovrsnih dionica naziv za drugu dionicu. U partituri biljei se neposredno ispod prve dionice (-> Primo), po tonskoj visini je gotovo uvijek nia od nje, a u opoj fakturi djela redovito i manje vana. U etvororunoj klavirskoj muzici s. je naziv za donju dionicu, tj. za dionicu to je izvodi lijevi svira na donjoj (lijevoj) polovini klavijature. SEDOVA, Julija Nikolajevna, ruska plesaica i pedagog (Petrograd, 21. III 1880 Cannes, 24. XI 1969). Klasini balet uila na Carskoj baletnoj koli u Petrogradu (E. Cecchetti) i tamo debitirala na Manjinskom teatru 1898 (od 1903 prvakinja baleta). Nakon brojnih gostovanja po Evropi i Americi (1912 s trupom M. M. Mordkina) nastanila se 1916 u Francuskoj i 1918 u Nici otvorila vlastiti baletni studio. Njezini su uenici bili X. Palley, S. Golovine, G. Skibine i dr. Uz to je i koreografirala za razliita evropska kazalita, meu ostalim za Rimsku operu. SEEFRIED, Irmgard (udata Schneiderhan), njemaka pjevaica, sopran (Kongetried, Bavarska, 9. X 1919 ). Ki i uenica pjevaa Heinricha Seefrieda (18881936); studirala na Konzervatoriju u Augsburgu (A. Meyer) i na Muzikoj aka demiji u Miinchenu. Debitirala 1938 u Aachenu pod vodstvom H. Karajana; tu je ostala do 1943 ka da je postala solist Beke dravne opere. Gostovala na glavnim opernim pozornicama Ita lije, Francuske, Engleske, vedske, Danske i Nizozemske; na stupala na festivalima u Salzburgu (od 1946) i Edinburghu. God. 195153 koncertirala u Americi, Australiji, Indiji i Evropi; 1953 pjevala na Metropolitanu u New Yorku. God. 1972 imenovana

SEEGER, Horst, njemaki muzikolog (Erkner, Berlin, 6. XI 1926 ). Studij muzikologije zavrio na Humboldtovu uni verzitetu u Berlinu (W. Vetter, H. H. Drager, E. H. Meyer); promovirao 1958. Muziki kritiar dnevnika Neues Deutschland i urednik asopisa Musik und Gesellschaft u Berlinu. Od 1960 operni je dramaturg u berlinskoj Kominoj operi, 1973 u dres denskoj Dravnoj operi.
DJELA. SPISI: W. A. Mozart, 1956; Kleines Musiklexikon, 1958; J. Haydn, 1961; Musiklexikon (2 sv.), 1966; Wir und die Musik, 1968; studije i lanci. IZDANJA: Biographische Nachrichten von J. Haydn 1810 A. C. Diesa, 1959; Der kritische Musikus, Musikkritiken aus zzvei Jahrhunderten, 1963; G. Verdi Rigoletto, 1963 (sa W. Felsensteinom); P. I. Tschaikowsky Pique Dame, 1963 (sa W. Ebermannom i E. Koerthom); J. Offenbach, Ritter Blaubart, 1964 (sa W. Felsensteinom i K. F. Voigtmannom); C. M. von Weber Oberon, 1965. Napisao operni libreto Spanische Tugenden za S. Matthusa.

SEGER (Seeger, Segert), Josef Ferdinand Norbert, eki kompozitor i orgulja (Repin kraj Melnika, 21. III 1716 Prag, 22. IV 1782). Latinsku kolu i filozofiju zavrio u Pragu i tamo kao dak pjevao u djeakom zboru; uitelji u muzici bili su mu B. ernohorsky i F. Benda. Najprije violinist u crk vi sv. Martina, od 1741 orgulja. Segerovo umijee na orguljama bilo je nadaleko poznato; divio mu se Burney, a car Josip II po zvao ga 1782 u beku dvorsku kapelu; imenovanje je stiglo nakon Segerove smrti. Njegovi su uenici bili J. Mysliveek, J. A. Koeluch, K. Kopriva i dr.
DJELA. ORGULJSKA: 8 Toccaten und Fugen fur die Orgel (red. G. Turk), 1793; Sammlung von Praeludien fiir die Orgel, 1795; Preludes pour VOrgue ou Pfte; 7 Fugen fiir Orgel (red. J. Buback), 1806; Fugen und Praeludien von dlteren vaterldndischen Componisten (red R. Fuhrer, J. Schultz i J. Vitasek), 1832; Museum fiir Orgelspieler, 3 sv. (red. K. F. Pitsch), 1832; Josef Segers bezzifferle Bdsse in 2 Noten-Systemen 4stimmig . . . von C. F. Pitsch, 1833. CRKVENA: 6 misa i dr. LIT.: V. Nemec, Praske varhany, Praha 1944. R. Quoika, Die Generalbassimprovisation nach Josef Seger, Kongressbericht, Wien 1956. J. Racek, eka hudba, Praha 1958. T. Volek, Muica Antiqua Bohemica, Hudebni rozhledv, 1962. J. Buga, Josef Ferdinand Norbert Seger, MGG, XII, 1965.

328

SEGERSTAM SEIDEL
(S. Krehl, M. Ludwig,). Od 1928 predavao teoriju muzil Folkzvangschule u Essenu. Komponira u duhu romantine dicije, ne prihvaajui suvremenija izraajna sredstva.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1953 i 1958; simfonijeta s aki orkestar, 1952; koncert za klavir, 1954; Concertino za flautu i ori 1940; Concertino za obou i orkestar, 1950; Concertino za trublju i orkestar, uvertira; fantazija, 1936; partita, 1949; Musik, 1948. KOMORNA: 2 gu kvarteta; gudaki sekstet; duhaki kvartet; duhaki kvintet. Sonate: 2 z linu i klavir; za violonelo i klavir te za flautu i klavir; partita za violinu solo; Musik za violinu solo; Musik za flautu solo. KLA VIRSKA: 7 sonata 1 (Musiken),' Muica domestica; Heitere Suite. DRAMSKA. Ope re (na vlastiti tekst): Die Stadt, 1935; Galilei, 1937; Signor Caraffa, 1938; Villon, 1948. VOKALNA. Za zbor i orkestar: Symphonische Kanlate; Heitere Kantate; An die Kunstler i Das Meer. Zborovi; solo-pjesme. LIT.: A. Brasch, Erich Sehlbach Weg zur Oper, ZFM,i937. Isti, Erich Sehlbach Skizzen zu seiner Biographie, Wolfenbuttel 1958. G. S ti eg li tz, Eric h Se hlb a c h, M G G, XII, 1965.

SEGERSTAM, Leif, finski kompozitor i dirigent (Vaasa, 2. III 1944 ). Na akademiji Sibelius u Helsinkiju zavrio 1963 studij violine, a zatim na Juilliard School oj Music u New Yorku uio kompoziciju (H. O verton, V. Persichetti) i dirigiranje (J. Morel). God. 1965-66 predavao teoretske discipline na akademiji Sibelius u Helsinkiju, od 1966 dirigent Finske nacionalne opere, od 1968 dirigent Dvorske opere u Stockholmu, od 1973 direktor Opere u Helsinkiju.
DJELA (izbor). ORKESTRALNA: Divertimento za gudaki orkestar, 1963; koncert za violinu, 1967; Ekvilibristicum za omladinski orkestar, 1966. KOMORNA: 4 gudaka kvarteta, 1962, 1964, 1966 i 1966; 5 dueta za 2 violine, 1963; 3 Shetches za 2 violine, 1965; Myriasm za 2 violine, 1965; Improvisandum za violinu, 1965. Kompozicije za klavir. Balet Pandora, 1967. VOKALNA: kantata Nuorisokantaatti, 1967. Za sopran .i orkestar: Seitsesemn punaisla hetkea i Notturno. Zborovi: Morgonen; Missa piccola, 1964; Rein~ carnation, 1965. Solo-pjesme: 3 Songs (tekst V. Renwall), 1965 (orkestrirano 1967); 3 Leaves of Grass (W. Whitman), 1966; 3 Songs (G. Bjorling), 1966 (or kestrirano 1967); 4 Songs (G. Bjorling), 1968; 3 Songs (G. Bjorling), 1969.

SEGNO (tal. znak, oznaka), naziv za znakove -$-, % i si.; njima se obiljeava poetak (o - Dal segno), odnosno svretak (-> Al segno), onog dijela kompozicije koji treba odsvirati ili ponoviti. (-> Znak za ponavljanje.) SEGOVIA, Andres, panjolski gitarist (Linares, 21. II 1893 ). Studirao na Muzikom in stitutu u Granadi. Nakon prvoga nastupa (,1909 u Granadi) koncertira po cijelom svijetu s golemim uspjehom. Svojim kreacijama, u kojima se osobito istie intenzivnost i dubina izraaja kao i istoa stila, uzdigao je gitaru na nivo solistikog koncertnog instrumenta. Na vanredan je nain iskoristio pronalaske M. Llobeta koji je gitaru prilagodio polifoni-koj tehnici. Za Sego-viju, najveeg i najpoznatijeg suvremenog gitaristu, komponirali su mnogi istaknuti kompozitori, tako M. Ponce, J. Tu-rina, A. Roussel, M.
A. SEGOVIA

SEIBER, Matyas Gyorgy, engleski kompozitor madar skog podrijetla (Budimpeta, 4. V 1905 Johannesburg, 24. IX 1960). Studirao na Mu zikoj akademiji u Budimpeti (Z. Kodalv). God. 192833 vodio M. G. SEIBER klasu jazza na Kochovu konzervatoriju u Frankfurtu na Majni; tu je bio i violonelist kvarteta Lenzezvski i kazalir rigent. Od 1935 ivio u Londonu, gdje je privatno pouavao poziciju i kao pedagog bio veoma traen. Drao je i pre< nja na radiju, nekoliko godina bio je profesor na Morley, lege; osnovao Drutvo za promicanje moderne muzike, a i i komorni zbor Dorian Singers. Njegova ranija djela pr su elementima madarskog folklora. U Njemakoj upo: jazz koji ga otada stalno privlai. Svoje na jbolje kompo: stvorio je, meutim, kasnije kada je prihvatio i samostalno razvio Schonbergova naela dodekafonije.
DJELA. ORKESTRALNA: Concertino za klarinet i gudae, 1951; tasia concertante za violinu i gudae, 194142; Pastorala i burleska za fl gudae, 1941 42; Nokturno za rog i gudae, 1944; Elegija za violu i ori T 954i Tre pezzi za violonelo i orkestar, 1957; Transsylvaniai Rhapsody, Besardo Suite na muziku XVI st.: I, 1940 i II, 1941; Renaissance Dance 1960; Itnprovisations za jazz-band i orkestar, 1959. KOMORNA. T: aka kvarteta: I, 1924; II, 193435 i III, OuartettoJirico, 194851 Ja Klavirske kompozicije. DRAMSKA: opera Eva spielt mit Puppen, operete A palagyi pekek, 1943 i Balalon, 1944; ballad-opera Johnny 1 1947; balet The Invitation, 1960; scenska i filmska muzika. VOKA Kantate: Ulysses, 1946 47; Cantata Secularis, 1949 i Portrait of the as a Young Man, 1957. Patapan za djeji zbor i instrumentalni ansambl, Za zbor: Three Hungarian Children's Songs, 1931; Six Yugoslav Fott 1942; 12 Russian Folksongs; solo-pjesme. Missa brevis, 1924. Schu Jazz-Schlagzeug, 1929 i Accordeon Tutor. SPISI: Jazz als Erziehungs, Melos, 1928; The String Quartets of Bela Bartok, 1945; Bela Bartek, Mi Musical Record, 1945. LIT.: J. S. Weissmann, Matyas Seiber, Style and Technique, Lis 1951. R. Vlad, Matvas Seiber, Rassegna musicale, 1952. G. Schu Komponistenportrai tyas Seiber 50 Jahre

Castelnuovo-Tedesco (Koncert za gitaru i mali orkestar), A. Tansman. S. je komponirao kraa djela za svoj instrument (Estudio sin luz; Estudios); uz to je za gitaru preradio niz kompozicija starih i suvremenih autora.
LIT.: B. Gavoty i R. Haucrt, Andres Segovia, Monaco 1955 (njem. prijevod Geneve 1955). J. Subird, Andres Segovia, MGG, XII, 1965. V. Bobri, The Segovia Technique, New York 1972.

SEGUE (tal. slijedi), 1. uputa da se odreeni odlomak kompozicije nadovezuje na prethodni neposredno bez prekida, npr. 5. la coda. 2. Isto to i -> attaca, osobito u izrazu 5. l'aria, koji upozorava da se arija izvodi odmah nakon recitativa, bez ikakve stanke. 3. Oznaka koja se susree u kompozicijama gdje se odreena ritmika figura mo ra ponoviti nekoliko puta redom na isti na in, bez obzira na promjene melodijske linije. 4. Upozorenje na svretku stranice da kompozicija jo nije zavrena, nego se nastavlja na slijedeoj strani. T. Br. SEGUIDILLA, andaluzijski narodni ples, srodan boleru, u brzoj trodobnoj mjeri, s karakteristinim dvotaktnim ritmikim obrascem:

n
Ples izvode vrlo slikovitim, gotovo virtuoznim plesnim figurama jedan ili dva para plesaa uz pratnju kastanjeta i instrumentalnog ansambla (cobla). S. zapoinje instrumentalnim uvodom nakon kojega slijedi pjevani ples (zalida) te instrumentalni interludij (jalseta) ; taj se obrazac ponavlja tri puta. Kao oblik narodnog pjesnitva s. je vrlo stara. Potkraj XVI i u XVII st. to je najrairenija forma panjolske knjievnosti. Narodni ples s. prvi je poblie opisao I. Zamacola potkraj XVIII st. U umjetnikoj muzici s. je rijetka. Najuspjelija je Seguidilla murciana iz ciklusa solo-pjesmi tete canciones... (1914) M. De Falle. S. iz opere Carmen G. Bizeta znatno se udaljila od izvornog panjolskog oblika.
LIT.: D. Devolo, Seguidilla. MGG, XII, 1965. K. Ko.

SEHLBACH, Erich, njemaki kompozitor (Wuppertal -Barmen, 18. XI 1898 ). Studirao je na Konzervatoriju u Leipzigu
SEGUIDILLA

sica, 1955. J. S. smann, Matvas G Seiber, MGG, XII,

SEIDEL, eki kompozitoi

rigent i muzik sac (Nvmburk, XII 1908 ). i io studij arhitek muziku uio na 1 zervatoriju u F (A. Haba, J. B. ster). Srednjok nastavnik, zatirr janist i dirigent liitih opernih 1 lista. Od 1938 van u ekoj in triji gramofor ploa (194553 zin umjetniki d tor), a od 1964 ur niki je direktor rodnog divadla u' gu. Bavio se aku

SEIDEL SEKSTET
njem ekoga muzikog folklora te izdao oko 2000 pjesama. Nje gove kompozicije, preteno inspirirane narodnim melosom, esto su proete progresivnim idejama.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Prolog, 1943; 2 koncerta za obou. 1955 i 1959; Mdjovd pfedehra, 1952; suita Strakonciky duddk, 1956. KOMORNA. etiri gudaka kvarteta: I, 1930; II, Stare eny (uz recitaciju), 1940; III, Chrysantemy, 1943 i IV, 1944. Dva duhaka kvinteta, 1941; Concertino za duhaki kvintet, 1947; sonata za violinu i klavir, 1950. Brojne klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere Viktorka (po romanu B. Nemcove Babika) i Tonka, 1965. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: Kantate: Vyzva k boji, 1946; triptih Odkaz J. Fuiha (Lide, bdete; Verny odoldvd i Da, my s vami), 1949 i Vzkaz ivym, 1953. Zborovi; masovne pjesme; ciklusi solo-pjesama uz orkestar (V milosti slunce, 1938; Jablon se strunami pavuin, 1948) i uz klavir (tastnou cestu, 1956). Zbirke narodnih pjesama: Narod v pisni; Zpevy domova; paliek (sa K. Reinerom i A. Habom). SPISI: Pout ivotem a dilem B. Smetany (sa V. Polivkom i Z. Nemecom), 1941; Narodni umelec J. B. Foerster, 1948; lanci. LIT.: M. Koubikovd i M. Prihoda, Jan Seidel, Praha 1961.

329

SEIDL, Anton, madarski dirigent (Budimpeta, 7. V 1850 New York, 28. III 1898). Studirao na Konzervatoriju u Leip zigu; djelovao 1876 79 u Bavreuthu, a 1879 82 na operi u Leipzigu. Kao izvrstan poznavala c Wagnerovih muzikih drama bio je dirigent na velikoj turneji po Njemakoj, Holandiji, Engles koj i Italiji, koju je, radi promicanja Wagnerove umjetnosti, organizirao A. Neumann. Od 1883 dirigent opere u Bremenu, 1885 otiao u New York, gdje je na operi Metropolitan dirigirao Wagnerove muzike drame, a od 1891 bio uz to stalni dirigent Filharmonije koja se pod njegovim vodstvom razvila u orkes tar izvanrednih kvaliteta, do tada neuobiajenih u SAD. S. je jedan od najveih dirigenata, koji su djelovali u S AD. Bio je i urednik asopisa The Music in the Modem World (1895 -97). God. 1897 postao je dirigent londonske opere Covent Garden.
LIT.: H. C. Krehbiel, Anton Seidl, New York 1898. H. Finck (redaktor), A. Seidl, a Memorial by his Friends, New York 1899. R. Sietz, Anton Seidl, MGG, 1956.

laerken, ibid., 18991900; M. Weckmann und das Collegium musicum in Hamburg, ibid., 190001; Pachelbels Sterbesgedankcn, ibid., 1903 04; Praktische Bearbeitungen Bach'scher Kompositionen, Bach-Jahrbuch, 1904; Neue Bachfunde, PJB, 1904; Bach in Halle, SBIMG, 190405; Zu Handels Messias, ibid., 1906 07; Die Chorbibliothek der S. Michaelis in Luneburg zuj. S. Bach's Zeit, ibid., 190708; Hdndel und die alteren deutschen Meister, PJB, 1907; Handels deutsche Gesange, Spomenica R. von Liliencronu, 1910; Das Mylauer Tabulaturbuch, AFMW, 1918 19; Bachs Bevierbung in Hamburg, AFMW, 1920 21; Die Sperontes Lieder... und S. Bach, Spomenica F. Steinu, 1939. IZDANJA. U DDT objavio, medu ostalim: Tabulatura nova S. Scheidta, 1892; kantate i zborove F. Tundera, 1900; kantate i zborove M. Weckmanna i Ch. Bernharda, 1901; crkvene kantate i neka druga djela D. Buxtehudea, 1903; sveukupna djela F. W. Zachowa (2 sv.), 1905; orguljske kompozicije J. G. Walthera, 1906; motete iz prve polovine XVIII st., 1915; 21 crkvenu kompoziciju J. Ph. Kriegera, 1916; Tafelmusik G. Ph. Telemanna, 1927. U DTB objavio: klavirska djela J. Pachelbela, 1901; kompozicije niirnberkih majstora iz druge polovine XVII st., 1905; izbor djela L. Mozarta, 1908; klavirske i orguljske kompozicije J. Kriegera, F. X. A. Murschhausera i J. Ph. Kriegera, 1917. U DTO: 94 kompozicije J. Pachelbela, 1901. Redigirao i sveukupna djela j. P. Sweelincka (10 sv.), 1895 1901 (II izd. I sv., 1943); 12 sonata za flautu i bas te Der Harmonische Goltesdienst G. Ph. Telemanna u izdanju njego vih sveukupnih djela, obj. posth. 1950 i 1952; Musik am Hofe des Grafen E. von Schaumburg-Bilckeburg, 1922; izbor vokalnih i instrumentalnih kompozicija starih majstora. Organum, 1924 36. LIT.: H. Besseler (redaktor), Spomenica Musik und Bild prigodom 70. roendana M. Seifferta, Kassel 1938. Spomenica prigodom 80. roendana M. Seifferta (rkp.), 1948. F. Stein, M. Reger und M. Seiffert, Muica, 1958. R. Schaal, Max Seiffert, MGG, XII, 1965. M. Kun.

SEIGNEURET, Michele, francuska plesaica (Pariz, 1934). Uenica J. Schwarz; debitirala 1954 u trupi Ballet de l'toile M. Bejarta. Osobito se proslavila ulogom u baletu Symphonie pour un homme seul (P. Henry i P. Schaeffer). Istakla se i u nekim drugim Bejartovim koreografijama (npr. B. Bartok, Sonate a trios). SEKCIJA -> Oblici, muziki. Oblici u suvremenoj muzici SEKLES, Bernhard, njemaki kompozitor i dirigent (Frank furt na M., 20. III 1872 8. XII 1934). Zavrivi Hochov Konzervatorij u Frankfurtu (I. Knorr), studirao kod E. Humper dincka. God. 189396 kazalini dirigent u Heidelbergu i Mainzu, od 1896 profesor teorije, kasnije i kompozicije i instrumentacije, na Hochovu konzervatoriju. Tu je ustanovu i vodio, najprije sa F. Bassermannom i E. Engasserom, a 1923 33 sam. Veoma obrazovan pedagog, osobito cijenjen kao nastavnik kompozicije; meu njegove brojne uenike ubrajao se i P. Hindemith. Kao kompozitor odlikovao se smislom za bogate koloristike efekte, pa su mu najuspjelija djela ona u kojima doarava orijentalne ugoaje.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija op. 37; simfonijske pjesme Aus den Gdrten der Semiramis i Sommergedicht; passacaglia i fuga za orgulje i orkestar, 1919; uvertira Der Dybuk; Die Vier Temperamente; suite. -KOMORNA: gudaki kvartet op. 31; Divertimento za gudaki kvartet; passacaglia i fuga za gudaki kvartet; trio za kla rinet, violonelo i klavir; 15 malih kompozicija za flautu, klarinet, violu, violonelo i udaraljke; serenada za 11 instrumenata; sonata za violonelo i klavir. Brojna klavirska djela. DRAMSKA: opere Scheherazade, 1917 i Die zehn Ku'sse, 1926; baleti Der Zwerg und die Infantin (po O. Wildeu), 1913 i Die Hochzeit des Faun, 1921. Zborovi; solo-pjesme. Musikdiktai, 1901; Instrumentationsbeispiele, 1912. LIT.: W. Salomon, Bernhard Sekles, Offenbach 1924. K. Holl, Bernhard Sekles, MGG, XII, 1965.

SEIDL, Arthur, njemaki muzikolog (Miinchen, 8. VI 1863 Dessau, 11. IV 1928). Filozofiju i povijest literature studirao u Miinchenu, Tiibingenu, Berlinu i Leipzigu, gdje je istovremeno pohaao i Konzervatorij. U muzikologiji su mu ui telji bili O. Paul, Ph. Spitta i H. Bellermann. Nakon poloena doktorata u Leipzigu (1887) publicist u Weimaru (1890 93), Dresdenu (1893 97), Hamburgu i ponovo u Weimaru (1898 99). God. 1899 1903 muziki kritiar u Neueste Nachrichten; od 1903 ivio je u Dessauu kao muziki dramaturg dvorskoga ka zalita (do 1919) i uitelj muzike. Istodobno je od 1904 predavao povijest muzike, literaturu i estetiku na Konzervatoriju u Leipzigu. S. je bio od 1917 i redaktor zbirke Die Musik.
DJELA: Vom Musikalisch-Erhabenen, Prolegomena zur Asthetik der Ton kunst (disertacija), 1887 (II izd. 1907); Zur Geschichte des Erhabenheitsbegriff seit Kant, 1889; Hat Richard Wagner ine Schule hinterlassen?, 1892; Richard Strauss, eine Charaktersludie (sa W. Klatteom), 1896; Moderner Geist in der deulschen Tonkunst, 1900 (II izd. 1913); Was ist modem? 1900; Wagneriana (3 sv.), 1901 02; Moderne Dirigenten, 1902; Kunst und Kultur, 1902; Festsehrift zum sojahrigen Bestehen des Allgemeinen deutschen Musikvereins , 1911; Die Hellerauer Schulfeste und die fBildungsanstaltJaaues-Dalcrozet, 1912; Straussiana, 1913; Ascania, Zehn Jahre in Anhalt, 1913; Richard Wagner's Parsifal, 1914; Neue Wagneriana (3 sv.), 1914; Hans Pfuzner, 1920; Neuzeitliche Tondichter und zeitgenossische Tonkiinstler (2 sv.), 1926. Redigirao sveukupna djela F. Nietzschea (8 sv.), 1850 1900 i sa P. Gastom I sv. njegovih pisama, 1900. LIT.: L. Frankenstein, Arthur Seidl, Regensburg 1913. B. Schumann (red.), Musik und Kultur, Festschrift zum 50. Geburtstag Arthur Seidls, Regensburg 1913. G. Hempel, Arthur Seidl, MGG, XII, 1965.

SEIFFERT, Max, njemaki muzikolog (Beeskow a. d. Spree, 9. II 1868 Schlesvvig, 13. IV 1948). Muzikologiju studirao 1886 91 na Univerzitetu u Berlinu (Ph. Spitta). Nakon polo enoga doktorata (1891) djelovao u Berlinu kao muzikolog i pro fesor na Visokoj muzikoj koli i na Akademiji za crkvenu i kolsku muziku. Uz to je bio glavni urednik asopisa Sammelbande der Internationalen Musik-Gesellschaft (1904-14) i Archiv fiir Musikzvissenschaft (191826) i sekretar komisije za izdavanje zbirke Denkmaler deutscher Tonkunst. Od 1935 bio sekretar u Fiirstliches Forschungsinstitut fiir Musikivissenschaft u Biickeburgu, a kad se ta ustanova proirila u Staatliches Institut fiir deutsche Musikforsehung, postao je direktor. Eminentni strunjak za sjevernonjemaku i nizozemsku mu ziku iz razdoblja baroka, a posebno za povijest klavirske i or guljske muzike. S. je objavio niz zapaenih radova i za praktiku upotrebu priredio brojne kompozicije iz XVII i ranog XVIII st., odavajui pri tome osobito znanje i vjetinu u transkripciji instru mentalnog bassa continua. Vrijedna su i njegova istraivanja na podruju muzike ikonografije.
niKa 1^. r. weitzmanna kjescmcnie ues i^iavier spieis unu uer rviavicrnratur, iako predstavlja potpuno novo i izvorno djelo; holandski 1899); Ein

SEKSTA (lat. sextus esti; engl. sixth, franc. sixte, njem. Sexte, tal. esta), 1. esti dijatonski stupanj. 2. Konsonantni interval izmeu prvog i estog tona dijatonske ljestvice. U osnovnom obliku s. je velika i mala. Velika s. sadri etiri cijela i jedan polustepen (c-a), a mala etiri cijela stepena (c-as). Kromatskim povienjem gornjega tona ili snienjem donjeg velika s. postaje poveana; kromatskim snienjem gornjega tona ili povienjem donjega mala s. postaje smanjena. S. je obrat terce. SEKSTAKORD (engl. sixth chord, franc. accord de sixte, njem. Sextakkord, tal. accordo di esta), prvi obrat trozvuka, odnosno akord koji se sastoji od terce i sekste, poevi od najniega tona navie ( - > Obrat; -> Trozvuk; -> Smanjeni trozvuk, -> Poveani trozvuk). S. se oznauje brojkom 6:
fl _n li 3H U v U --, i)

werne, 1919; Die Alusin Mamburgs im /.eitalter o. Bachs (.anonimni Katalog izlobe), 1921; G. Ph. Telemann. Musique de table, 1927. STUDIJE I LANCI : Die musikalische Gilde zu Friedland, SBIMG, 1899 1900; Zu Hdndcl's Klavier-

U muzikoj stvaralakoj praksi s. se stoljeima vrlo iroko 1 raznovrsno primjenjivao (_-> Fauxbourdon, > Italian Sixth, -> Napuljski sesktakord). N. D. SEKSTET (engl. sextet, franc. sextette i sextuor, njem. Sextett, tal. sestetto), kompozicija za est instru menata kod koje su dionice svih instrumenata ravnoprave. S. je naziv i za sastav koji izvodi takve kompozicije. U komorno- muzikoj literaturi postoje primjeri za razliite kombinacije instrumenata. Najpoznatiji su seksteti za 2 violine, 2 viole i 2 violon ela J. Brahmsa (op. 18 i op. 36) i A. Dvofaka

330

SEKSTET SEKVENCA
njem vokalu rijei aleluja (to su tzv. jubilusi) podmetali i tekstovi da se jubilusi lake pamte i bolje uuvaju. Poneka itav jubilus dobivao novi tekst, a katkada samo pokoji njegov U injenici da se s. nadovezivala na aleluju, da kle da je slij' poslije nje, treba traiti i podrijetlo toga naziva pored kojej susree i izraz sequela. Dugo se vremena pronalazak sekvence pripisivao redov Notkeru Balbulusu iz samostana u St. Gallenu, iako je on sa predgovoru jednoj zbirci svojih sekvenca demantirao to mil navodei kako je jednoga dana (negdje oko 860) neki rede bjeei iz opatije u Jumiegesu (blizu Rouena) koju su bili op kali Normani, stigao u St. Gallen, nosei sobom antifor U njemu su se nalazili stihovi podmetnuti pod melizme jubi To je Notkera koji je teko uio napamet duge melodije jubi potaklo da postupi na slian nain s jubilusima koji s pjevali u njegovu samostanu. Notker je strogo pazio da na s slog novoga teksta doe samo jedan ton melodije. U sjeve Francuskoj, gdje su se sekvence, kako, po svemu izgleda, ro zvali su ih sequentia cum prosa, dok je Notker svoje sekvence zivao himnama. Uz St. Gallen osobito je samostan sv. Mai bio poznato rasadite sekvenca. U sekvencama je novi tekst obrazovao dvostihove, ali ; poinjala i zavravsla jednim stihom (obiljeimo li prvi stih vom a, a zadnji slovom h, dobit emo ovakvu shemu po koje s. pjevala: a-bb-cc-dd-ee-ff-gg-h). Svaki stih u dvostihu ima jednak broj slogova. U izvoenju sekvence u poetnom stadiju njena raz \ u Francuskoj je bilo uobiajeno da se najprije pjeva aleluj zatim s., i to dvozborno, tako da je svaki zbor izvodio po j(

(op. 48), za gudaki kvarteti 2 roga L. van Beethovena (op. 81 b), za 2 klarineta, 2 roga i 2 fagota L. van Beethovena (op. 71) i dr. Vokalni s. je kompozicija za est pjevaa a cappella ili uz instru mentalnu pratnju. K. Ko. SEKSTOLA (od lat. sex est; engl. i franc. sextolet, njem. Sextole, tal. estina), skupina od est nota jednakih ritmikih vrijednosti; njezino trajanje odgovara trajanju skupine od etiriju isto takvih nota:"
F.Ctaptn: Vtaloer op.69,br.1.

S. je najee dvostruka triola (dvije skupine po tri note J J J ), a rjee je kombinacija od tri skupine od kojih
v _ 6 ___ '

svaka sadri dvije note ( J JJ J J ) . SEKUNDA (lat. secundus drugi; engl. second, franc. seconde, njem. Sekunde, tal. seconda). 1. drugi dijatonski stupanj. 2. Interval izmeu prvog i drugog tona dijatonske ljestvice. U osnovnom obliku s. je velika i mala. Velika s. sadri jedan cijeli stepen {c-d), a njen titrajni omjer je 9 : 8 ; melodijski je ona konsonatni interval-, a u klasinoj harmoniji disonantni koji se najee rjeava u interval terce. Mala s. je uvijek disonantna; ona obuhvaa dijatonski polustepen (c-des; e-f), a njen titrajni omjer je 16 : 15. Kromatskim povienjem gornjega tona il i snienjem donjega velika s. postaje poveana; smanjena s. (cis-des) enharmonijski odgovara istoj primi. Premda se sekunda do kraja XIX st. smatrala izrazito disonantnim intervalom, ona se u suvremenoj muzici tretira kao samostalna muzika izraajna jedinica koju nije vie potrebno rijeiti u konsonantni interval. SEKUNDAKORD, trei obrat -> septakorda. SEKUNDARNE DOMINANTE (engl. secondary dominants, njem. Zmischendominanten ili Dominanten zzveiten Grades), akordi koji u danome tonalitetu imaju dominantnu funkciju u odnosu prema nekoj privremenoj tonici (-> Harmonijske funkcije). Ulogu privremene tonike moe imati svaki konsonantni akord, dakle u duru trozvuk II, III, IV, V i VI stupnja, a u molu (harmonijskom) trozvuk IV, V i VI stupnja; u tu shemu ne ulazi trozvuk I stupnja, jer se on dok god se ostaje u okviru danoga tonaliteta pojavljuje kao prava, stalna, a ne kao privremena tonika. Funkciju dominante nekog konsonantnog trozvuka imat e svaki akord koji e s dotinim trozvukom tv oriti odnos analogan odnosu VI ili VIII, a ako je dotini trozvuk neki mol-kvintakord, onda u sastav njegovih -> dominantnih harmonija ulaze i oni akordi koji bi s njime tvorili odnos III I u harmonijskom molu:
M. Kun.

^ r g# r
A/ - - le-

p r

/. Sra-tes nunc om-nes red-da-mus

Do-mi- no

De-

qui sua nadi- a- bo- li- oa

ti- vita- te nos li- be- rovit de po- te- state. 2. Hine 0 - par- iet- ut

"trt: [r
or- na-mus cum an-ge- lis sem- per: Blo-ria in ex- osi- s/s.

A J. J.
D/II V (DD) D/IV D/III D/VI D /

Prema tome funkciju dominante npr. II stupnja u C-duru, odnosno funkciju sekundarne dominante u odnosu na tonalitet Cdura, mogu imati akordi a-cis-e, a-cis-e-g, a-cis-e-g-b, cis-e-g, cis-eg-b, f-a-cis i f-a-cis-e, dakle mahom -> alterirani akordi u irem smislu, ali takoer i pravi alterirani akordi ili alterirani akordi u uem smislu kao es-g-a-cis i si.:

TT
JrlD/II

Od svih sekundarnih dominanti najee se upotrebljava do minanta V stupnja ili -> dominanta dominante. Sekundarne dominante oz nauju se sa D/II, D/III, D/IV, D/V, D/VI, a dominanta dominante i sa DD. N. D. SEKVENCA (lat. sequentia slijed), 1. u starokranskoj muzici, vaan pjesniki i muziki oblik, srodan tropu. U prvoj razvojnoj fazi s. je nastala na taj nain to su se pod o bilne melizme na zad-

stih u dvostihu. U njem akom jezinom podruju pjevala odmah s., dok su u Italiji umetali aleluja izmeu prvog i dru stiha u prvom dvostihu. Kako priloeni primjer pokazuje, esto se u sekvenci i preuzimali svi tonovi jubilusa. Neki su se isputali, a drugi davali pa je u tom postupku bilo katkada toliko slobode da j samo djelomino naliila aleluji iz koje je potekla. U toj inje lee i klice daljnjeg razvitka sekvence. Postepeno su muzi poeli komponirati potpuno nove, originalne melodije na tako nove tekstove. Veza s alelujom sasvim se izgubila i s. se : vila u novu muziku formu. Sekvence su ubrzo postale veoma popularne, brojne i ra2 vrsne. One se pribliavaju himnama narodnog'podrijetla, a: lodija im dobiva preglednu periodizaciju. U tekst ponekad u svjetovni elementi (ak i ljubavni). Forma teksta postaje strofi Svoj vrhunac dostie s. u XII st., u djelima Adama, redovi iz opatije St. Victor blizu Pariza. No, crkvene vlasti nisu dob okom gledale popularizaciju i sekularizaciju sekvenca od k su pojedine u XV st. nepovlasno ule i u misne tekstove, ns avajui jedinstvo obrednika. Problematikom sekvence pose se u XVI st. bavio Tridentinski koncil pa je na temelju njeg kritinog stava papa Pio V 1568 od golema broja sekvenca osta samo etiri. To su: Victimae paschali laudes (uskrsna s. iz XI kojoj je autor vjerojatno Wipo iz Burgundije); Veni sancte Spir (duhovska s. koje se autorstvo pripisuje kralju Robertu Pob nomu, umrlom 1031; drugi smatraju autorima Inocenta ] umrlog 1216, kao i S. Langtona, canterburvjskog nadbisku umrlog 1228); Lauda Sion Salvatorem (tijelovska s. koju je napi sv. Toma Akvinski u XIII st.); Dies irae, dies Ma (mrtvaka pripisuje se Thomasu da Celano, XIII st.). God. 1727 dod je ovim sekvencama jo jedna, veoma uvena i poznata, u li nijim vremenima mnogo puta komponirana: Stabat Ma

SEKVENCA SELAK
Ni njezino autorstvo nije jasno. Smatralo se da ju je napisao Jacopone da Todi (umro 1306) ili Inocent III. Danas muzikolozi prihvaaju kao najvjerojatnijega autora sv. Bonaventuru (umro 1274). U dominikanskim samostanima pjeva se jo jedna s.: boina Laetabundus.
NOVA IZD.: tekstovi sekve nce obj. su u opsenoj zbirci Analecta hymnica medii aevi G. M. Drevesa (1889 1922 i 1925); lat. tekstove s prijevodom na njemaki obj. F. Wellner {Adam von St. Viktor, Sdmtliche Sequenzen, II izd. 1955)- Napjeve sekvenca obj. su: A. Schubiger (Die Sdngerschule von St. Gallen, 1858; novi otisak 1966); F. Clement (Choix des principales sequences du moyen-dge, 1861); U- Chevalier (Repertorium hymnologicum, catalogue des ... sequences ... depuis les origines a nos iours, 6. sv., 18911920); E. Misset i P. Aubry (Les Proses dyAdam de St. Victor, Melanges de musicologie critique, 1900); O. Drinkwelder (Ein deutsches Sequentiar aus dem Ende des 12. Jahrhunderts y 1914); T. Haapanen i A. Malin (Zzvolf lateinischen Seguenzen aus dem mittelalter-schen Quellen Finnlands, 1922); C. A. Moberg (Uber die schzuedischen Sequenzen, II Sequenzweisen mit melodischen Varianten, 1927); A. Hughes (Anglo-French Sequelae ..., 1934; novi otisak 1966); G. Zwick (Les Proses en usage a Veglise de Saint-Nicolas a Fribourg .,., 1950); G. Vecchi (I dio, Troparium sequentiarum nonantulanum cod. Casamat. 1741, u faksimilu, Monumenta Ivrica medii aevi, italica I, T955); B Rajeczkv (Melodiarutn Hungariae Medii aevi, Hymni et Seauentiae, 1956); F. Labhardt (Das Sequentiar Cod. 546 der Stiftsbibliothek von St. Gatlen und seine Quellen, 2 sv., 1959 i 1963); H. Husmann (Tropen- und Sequen~ zenhandschriften, 1964). LIT.: F. Wolfi Uber die Lais, Sequenzen und Leiche, Heidelberg 1841. K. Bartsch, Die lateinischen Sequenzen des Mittelalters in musikalischer und rhvtmischer Beziehung, Rostock 1868. E. Bernoulli, Die Choralnotenschrift bei Hvmnen und Sequezen, Leipzig, 1897. C. Blume, Sequentiae ineditae (4 sv.), Leipzig 1900. J. Werner, Notkers Sequenzen, Aarau 1901. A. Gastoue, Sur les origines de la forme sequentia du VlI e-IXe siecles, Kongresni izvjetaj, Basel 1906. C. Blunte, Vom Alleluja zur Sequenz, KMJB, 1911. ,7. van Doren, tude sur Tinfluence musicale de l'Abbaye de Saint-Gall (XVIII C au XIe siecle), 1925. C. A. Moberg, Uber die schwedischen Sequenzen (2 sv.), Upsala 1927. - Jf. Handschin, Uber Estampie und Sequenz, ZFMW, 1928 28 i 1930 31. H. Spanke, Aus der Vorgeschichte der Sequenz, Zeitschrift fur deutsches Altertum und deutsche Literatur, 1934. J. Wolf, L'Italia fiir deutschen Altertum und deutsche Literatur, 1934. J. Handschin, Seauenzprobleme, ZFMW, 1935 K. G. Fellerer, Die Mariensequenzen im Freibur ger Prosarium, Spomenica A. Scherzingu, Berlin 1937. J- Wolf, L'Italia e la muica religiosa medievale, RM I, 1938 A. Stalzer, Das Variantenproblem in der Sequenzmelodik aus Handschriften des Wiener Kulturkreises (diser tacija), Wien 1940. L. Kunz, Rhvthmik und Aufbau der friihen Sequenz, Zeitschrift fiir deutsches Altertum, 1942. J. Handschin, Uber einige Sequenz-Zitate, AML, 1943. M. Thelen, Notker der Dichter und seine geistliche Welt (2 sv.), Bern 1948 (u I sv. Bern i Miinchen 1960) F. Labhardt, Zur St. Gallischen Sequenztradition im Spatmittelater, Kongresni izvjetaj, Basel 1949. E. Jammers, Rhvthmische und Tonale Studien zur alteren Sequenzen, AML, 1951. L, Brou, Sequences et tropes dans la liturgie mozarabe, Hjspania sacra, 1951. H. Husmann, Die St. Galler Sequenztradition bei Notker und Ekkehard, AML, 1954. L. Kunz, Textrhythmus und Zahlenkomposition in frtihen Sequenzen, MF, 1955. H. Husmann, Das Alleluia Multifarie, Spomenica M. Schneideru, 1955. Isti, Die Alleluia und Sequenzen der Mater-Gruppe, Kongresni izvjetaj, Wien 1956. J. Schmidt-Gorg, Die Sequenz der hl. Hildegard, Spomenica L. Schiedermairu, Koln 1956. N. de Goede, Utrechter Sequenzen, KMJB, 1958, H. Husmann, Alleluia. Sequenz und Prosa im altspanischen Choral, Spomenica H. Anglesu, Barcelona 1958 61. T. Miazga, Prosa pro defunctis, Kongresni izvjetaj, Varava 1960. G. Birkner, Das Sequenzrepertoire in Polen, ibid., 1960. J. Chailley, L'Ecole musicale de Saint-Martial de Limoges jusqu*a la fin du XI e siecle, Pari 1960. F. Brenn, Die Sequenz des Graduale von St. Katharinenthal, Spomenica A. Orelu, Wien i Wiesbaden 1960. B. Stdblein, Zur Friihgeschichte der Sequenz, AFMW, 1961. Isti, Die Unterlegung von Texten unter Melismen, Kongresni izvje taj, New York 1961. H, Husmann, Ecce puerpera genuit. Zur Geschichte der teiltextierten Sequenzen, Spomenica H. Besseleru, Leipzig, 1961. Isti, Die Sequenz, Spomenica ]. Handschinu, 1962. J. Chailley, Sur la rythmique des proses victoriennes, Spomenica K. G. Fellereru, Regensburg 1962. J. Smits van Waesberghe, Die Imitation der Sequenztechnik in der Hosanna-Prosulen, ibid., 1962. B. Stdblein, Das sogenante aquitanische Alleluia Dies sanctificatus und seine Sequenz, Spomenica H. Albrechtu, Kassel 1962. Isti, Notkeriana, AFMW, 1962 63. - W. Irtenkauf, Abecedar-Sequenzen, MF, 1963. G. Birkner, Eine Sequentia Sancti Johannis corifessoris in Trogir, Kassel 1963. B. Stdblein, Die Sequenzmelodie Concordia..., Spomenica H. Engelu, Kassel 1964. Isti, Sequenz, MGG, XII, 1965. M. Bernard, Repertoire de Manuscrits Medievaux, Bibliotheque de St. Genevieve, Pari 1965. J. As.

331

Kad se s. odvija po stupnjevima ljestvice, onda dolazi dodue kod pojedinih premjetanja modela do razli ke od pola stepena u veliini pojedinih intervala, ali je zato s. tonalna, tj. itava se odvija u istom tonalitetu, dakako uz uvjet da ni u samom modelu ne dolazi do modulacije, odnosno do promjene tonaliteta. Kod tonalnih harmonijskih sekvenca javljaju se nuno akordike kombinacije, koje izolirano promatrane ne bi bile dobre, kao npr. udvajanje vodice:
J.S.Bach: Fuga

Mazart: Sonata ra klavir u C-duru, K.v. M9

Meutim konzekventno ponavljanje na razliitim stupnjevima, koje dovodi do takvih kombinacija, upravo ih i opravdava, to v ie to su i harmonijske sekvence prvenstveno melodijske, a ne harmonijske prirode (-> Udvajanje). Meutim, ako se kod premjetanja modela doslovno transpcniraju svi intervali, s. je izvantonalna, jer se svakim pojedinim premjetanjem mijenja i tonalitet:

Beelhcven: Sonata za klavir u

Beethoven: .Sonata za klavir u B-duru, op.22

^JEJ JJ -UJ L-J

Kombiniranjem obaju postupaka (tj. tonalne i izvantonalne sekvence) dobivaju se razliiti mjeoviti oblic i sekvenca:
Beattnven: Sonata za klavir u As-duru.op.2B

2. U harmoniji, neposredno ponavljanje nekoga motiva na viem ili niemu stupnju od onoga na kojemu se prvi put javlja. Motiv, koji se tako ponavlja, jest model sekvence. Premjetanje modela na druge stupnjeve odvija se obino po sekundama, ali i po tercama, kao i po drugim intervalima. Prema smjeru premjetanja modela, sekvence su uzlazne ili silazne. Ako je s. izvedena samo u jednom glasu, onda je to
melodijska s.:
J.S.Bach: Fuga za 1 1 6-duru

dok je harmonijska s. ona, kod koje se jednaka ponavljanja motiva izvode istodobno u svim glasovima:
J.S.Bach: Preludij i fuga za orgulje u C-dur-u

S. je vrlo prikladno sredstvo kompozicijske razradbe; no preesta primjena sekvenca, kao i vei broj premjetanja modela unutar jedne sekvence, djeluje monotono, naroito kod vantonal nih sekvenca, kod kojih se premjetanje postizava doslovnom transpozicijom. Takva mehanika upotreba izvantonalne sekvence naziva se podrugljivo -* rosalia. U toku itavih dvaju stoljea, od sredine XVII do sredine XIX st., a osobito u doba baroka, s. su vaan konstruktivni ele ment instrumentalnih forma; najvie su se primjenjivale u pro vedbi sonatnog oblika i u epizodnim dijelovima fuge. N. D. SELAK, Stanko, trublja (Sarajevo, 29. V 1928). Studij zavrio 1961 na Akademiji za muziku i kazalinu umjetnost u Beu. Od 1955 lan Komornog orkestra Radio-Zagreba i Simfonijskog orkestra JRT, od 1958 solist Zagrebake filharmo nije, 196668 u Miinchenu slobodni umjetnik i studijski muziar,

332

SELAK SENAILLE
193843 bio je direktor Konzervatorija u Palermu, 1956 konzervatorija A. Boito u Parmi i od 195968 Konzervator: Pesaru.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijske pjesme Nadvila di Gesti, i Sancta Maria za zbor i orkestar, 1940; Concerto Italiano in onore di S. Tot za gudaki orkes tar, 1957; Suite Scarlatti, 1936; Suite Inglese za komor: kestar, 1953. KOMORNA: gudaki kvartet, 1937; Serenata italiana z virski trio, 1946; sonata za violinu i klavir. Klavirske kompozici DRAMSKA: opera Maggiolata Veneziana, 1929; scenski oratorij La di Fontebranda, 1947- VOKALNA. Oratoriji: Estasi di S. Francesco, Stabat Mater, 1940 i Profumo di Dio, 1967. Elegia (posveana A. Toscan za glas, violonelo i orkestar, 1957; brojna crkvena djela. Orkestralne kripcije djela starih talijanskih majstora.

od 1968 profesor je na Muzikoj akademiji u Zagrebu; 1962 66 bio je istodobno honorarni profesor na Akademiji za glasbo u Ljubljani, a 1973 74 umjetniki direk tor festivala Melodije Istre i Kvarnera (MIK). Virtuoznim vladanjem svih dostignua na trublji S. je znatno pridonio popularizaciji toga instrumenta i kod slualaca koji nisu poklonici suvremenog koncertnog re pertoara. S. je i s podruja zabavne muzike snimio vlastitu gramofonsku plou pod nazivom Sunce nad Dalmacijom, K. KO. SELESKOVI, Sava, kompozitor (Beograd, 24. XII 1893 6. IV 1941). Studirao kompoziciju i klavir u enevi. God. 1933 44 profesor klavira u Muzikoj koli (danas Mokranjac) u Beo gradu, 19401941 honorarni nastavnik klavira u Srednjoj mu zikoj koli pri Muzikoj akademiji. Komponovao manja dela za klavir, simfoniju, dve simfonijske poeme (u jednoj, nazvanoj Beskunik, on u vie kraih stavova muzikim sredstvima u orkes tru p rikazuje bedu i stradanje oveka bez doma). Znatan broj njegovih kompozicija je uniten prilikom nemakog bombar dovanja Beograda, kada je i sam poginuo. p. Mil. SELLE, Thomas, njemaki kompozitor (ZSrbig, 23. III 1599 Hamburg, 2. VII 1663). Uio na Un iverzitetu u Leipzigu i po svoj prilici kod J. H. Scheina na koli sv. Tome. Od 1634 kantor u Itzehoeu, a od 1641 na Johanneumu u Hamburgu, gdje je bio i muziki direktor u pet glavnih crkava. Njegove zbirke pjesama Deliciarum Juvenilium decas i Monophonetica karakteristine su za prijelaz od vieglasnih vokalnih forma (pjesma s cantus firmusom i madrigal) u pjesmu uz pratnju continua, a ujedno su vane i za poetak njemake vokalne solistike muzike.
DJELA. VOKALNA: Concertatio Castalidum za 3 glasa i b. c, 1624; Deliciae Pastorum Arcadiae za 3 glasa i b. c, 1624; Deliciarum Juvenilium decas za glas, violinu i b. c, 1634; Amorum Musicalium ... decas za 3 glasa i b. c, 1635; Monophonetica za glas i b. c, 1636. CRKVENA: Johannespassion, 1641; Matthduspassion, 1642 i Johannespassion, 1643 (sve rkp.); Hagio-Deca-Malydrion Cio koncerata) za r do 4 glasa i b.c.,1627; Monomachia Harmonico-Latina ... za 5 i 6 glasova i b. c, 1630; Monophonia harmonico latina..., 1633; Concertus za 2 glasa, 1634; Concertuum trivocalium ... Pentas za 3 glasa i b. c, 1635; Concertuum latino sacrorum Pentas za 2 i 4 glasa i b. c, 1635; Concertuum latino-sacrorum ... za 2, 4 i 5 glasova i b. c, 1646; 58 pjesama u zbirci Sabbatische Seelenlust J. Rista, 1651 i 52 pjesme u zbirci Neue Musikalische Festandachten istoga, 1655. NOVA IZD.: 22 duhovne pjesme obj. J. Zahn (Die Melodien der deutschen evangelischen Kirchenlieder, 1889 93); 5 svjetovnih i 8 duhovnih pjesama obj. W. Vetter (Das fruhdeutsche Lied, II, 1928); 6 duhovnih koncerata obj. A. Egidi (1929); Johannespassion iz 1643 obj. R. Gerber (Das Chorwerk, 1934); 2 mise obj. J. Birke (ibid., 1936); 24 zbora obj. K. Vetter (Ausgezoahlte Kirchenmusik, 1964). LIT.: A. Arnheim, Thomas Selle als Schulkantor in Itzehoe und Hamburg, Spomenica R. von Liliencronu, 1910. 5. Giinther, Die Geistliche Konzertmusik Thomas Selles (disertacija), Giessen 1935. J. Birke, Die Passionsmusiken von Thomas Selle (disertacija), Hamburg 1957. W. Braun, Thomas Selle, MGG, XII, 1965.

SEMBACH (pravo ime Semfke), Johannes, njen pjeva, tenor (Berlin, 9. III 1881 Bremerhaven, 20. VI i< Pjevanje uio u Beu i kod J. de Reszkea u Parizu; na op< pozornici debitirao 1900 u Beu i tamo angairan do 1905. ' 190513 solist Dvorske opere u Dresdenu, zatim do 192 prekidom, na njujorkom Metropolitanu, gdje se proslavio u ^i nerovim operama, posebno kao Siegmund i Siegfried u Pr. Nibelunga. Gostovao je u Londonu i Parizu, u Junoj Ami osobito u Teatro Colon u Buenos Airesu. Od 1925 djelovs kao pjevaki pedagog u Berlinu. SEMBRICH, Marcella (pravo ime Praxede Mare Kochariska), poljska pjevaica, koloraturni sopran (Winiew< Galicija, 15. II 1858 New York, n. I 1935). Ki violi Kazimira Kochanskog; kasnije je nastupala pod djevoja* prezimenom svoje majke. Klavir i violinu studirala na Kor vatoriju u Lavovu (186973). Na savjet F. Liszta posveti pjevanju koje je uila u Beu (V. Rokitanskv) i Milanu (B Lamperti ml.). Od 1878 pjevala na Dvorskoj operi u Dresd 1880 u talijanskim operama u Londonu (Covent Garden), tim u Petrogradu, Madridu, New Yorku (Metropolitan, 188318981900), Parizu, Lisabonu, Berlinu, Monte Carlu, u Au i Skandinaviji. Bavila se i pedagokim radom kao profeso Curtis Institute u Philadelphiji (od 1924) i na Juilliard Sefu New Yorku; njezine su uenice i M. Jeritza i D. Giannin je bila slavljena i u operi i 1u koncertnoj dvorani. Njezin bogat izraajem i opsegom (c f), bio je vrlo prikladan za li i koloraturne uloge.
LIT.: H. G. Owen, A Recollection of Marcella Sembrich, New York 19' H. Kiihner, Marcella Sembrich, MGG, XII, 1965.

SELMER, Johann Peter, norveki kompozitor (Oslo, 20. I 1844 Venecija, 21. VII 1910). Studirao pravo u Oslu, a muziku 186970 na Konzervatoriju u Parizu (C. A. Chauvet, A. Thomas), 187173 i 187778 u Leipzigu (F. Richter, S. Jadassohn) gdje je upoznao R. Wagnera i J. Svendsena. God. 188386 dirigent Filharmonije u Oslu. Oduevljen Berliozovom muzikom komponirao je iskljuivo programsku muziku, sluei se esto tonskim slikanjem. U svojim najboljim djelima (Prometheus, neki zborovi) uspio je doarati specifian norveki kolorit.
DJELA. ORKESTRALNA (oko 60 kompozicija): L'Annee terrible, scene funebre, 1871; Alastor, 1872; Karneval i Flandern, 1890; Prometheus, 1898 i dr. Klavirske kompozicije. VOKALNA : Tyrkezne gaar mod Athen za bariton, zbor i orkestar, 1876; Hilsen TU Nidaros za tenor, muki zbor i orkestar, 1883; Nordens Avand za zbor i orkestar, 1872; Selvmorderen og Pilgrime za zbor i orkestar, 1910; La Captive za alt i orkestar, 1872; brojni zborovi; oko 110 solo -pjesama. Obradbe narodnih pjesama. LIT.: P. Merkel, Der norwegische Komponist Johann Selmer, Leipzig 1904. E. Selmer, The Selmer Pedigree, 1943. O. Gurvin, Johann Peter Selmer, MGG, XII, 1965.

SELVA, Blanche, francuska pijanistkinja (Brive, 29. I 1884 St. Amand-Tallende, 3. XII 1942). Studirala na Pari kom konzervatoriju i Scholi Cantorum na kojoj je 190122 bila profesor. Istodobno predavala i na konzervatorijima u Strasbourgu i Pragu, a zatim je nekoliko godina vodila vlastitu muziku kolu u Barceloni koja je uivala veliki ugled. Koncertirala ve od 1897. Istakla se kao interpret djela J. S. Bacha, L. van Beethovena i C. Francka, a nakon 1902 i suvremenih francuskih i ekih kompozitora.
DJELA: La Sonate, 1913; Quelques sur la Sonate, 1914; L' Enseigenement musical de la technique du piano (4 sv.), 1922 25; Laf Sonatas de Betthoven para piano y para piano y violino, 1927; Deodat de Severac, 1930. Priredila za tampu barokne i klasine klavirske kompozicije. LIT.: F. Goebels, Blanche Selva, MGG, XII, 1965.

SEMIBREVIS (semibreve), u menzuralnoj notaciji n vrijednost koja odgovara dananjoj cijeloj noti. Biljeila se i. SEMIFUSA, u menzuralnoj notaciji notna vrijednost odgovara dananjoj esnaestinki. Biljeila se . SEMIMINIMA, u menzuralnoj notaciji notna vrijed koja odgovara dananjoj etvrtinki. Biljeila se i ili <$. SEMITONIUM -> Polustepen SEMJONOVA, Marina Timofejevna, sovjetska ples; i pedagog (Petrograd, 12. VI 1908). Studirala kod A. V nove 1919. Debitirala 1923 u Lenjingradu, gdje je 1926 angai u Akademskom kazalitu; 193052 primabalerina Velikog zalita u Moskvi. Efektna scenska pojava i briljatna tehnika d jele su joj slavu, osobito u baletima Crveni mak (Gliere), Ph Pariza (Asaf jev), Kavkaski zarobljenik (Cavos), Taras' B, (Solovjev-Sedoj) i Pepeljuga (Prokofjev). Gostovala je i u zemstvu, istakavi se posebno kao Giselle (Adam) 1935 na s Parike opere. Pedagokim radom poela se baviti jo u najra mladosti; danas je jedna od najpoznatijih profesora Koreo; skog uilita u Moskvi. SEMPLICE (tal. jednostavan, bezazlen), oznaka za je< stavnu, gotovo naivnu interpretaciju muzikih djela. S. veoma vjernu reprodukciju notnog teksta i ne dozvoljava agogike slobode, kao ni vee dinamike razlike. Gdjekad se daje oznakama za tempo (andante s.). SENAILL, Jean Baptiste, francuski violinist i kompo: (Pariz, 23. XI 1687 15. X 1730). Uenik J. B. Aneta u Pa i T. A. Vitalija u Modeni. Od 1720 u Parizu lan dvorskog kestra i privatnog orkestra Luja XV. S. je jedan od najveih f cuskih violinista u poetku razvoja francuske violinske koju je obogatio iskustvima steenim u Italiji. I u svojim kon zicijama, koje odaju utjecaj A. Corellija, nastoji stopiti franc i talijanski stil. Ostavio je pet knjiga po 10 Sonates a violon avec basse continue (1710, 1712, 1716, 1721 i 1727).
NOVA IZD.: 4 sonate obj. V. d' Indy (1906 15); 2 sonate obj. J. Je i J. Delroux (1905 i 1908; novo izd. 1923). Po jednu sonatu obj. D. Alard (1 G. Jensen (1889, nova izd. 1911 i 1958), J. Salmon (1921) M. Morgan (1 K. Herrmann (1958) i dr. A. Moffat obj. u svojim zbirkama 5 sonata (: 1905. 1908, 1910 i 1912). LIT.: L. de La Laurencie, L'Ecole francaise de Violon, I, Pari 192: A. L. Kish, Jean Baptiste Senaille, His Life, His Time and His Music (d tacija), Ann Arbor 1964. B. Schzoarz, Jean Baptiste Senaille, MGG, 1965.

SELVAGGI, Rito, talijanski kompozitor i dirigent (Noicattaro di Bari, 22. V 1898 Zoagli, Genova, 19. V 1972). Studirao klavir i kompoziciju na Liceo musicale u Pesaru; usavravao se kod I. Paderevvskog, C. Debussvja i F. Busonija. God. 193034 direktor htituto Musicale Pergolesi u Vareseu i Muzike kole u Luga nu i 1934-38 profesor kompozicije na Konzervatoriju u Parmi;

SENART
SENART, Maurice, francuski muziki nakladnik (Pariz, 29. I 1878 23. V 1962). God. 1908 sa B. Roudanezom osnovao muziko nakladno poduzee; 1912 poeo je samostalno raditi, a 1920 proirio nakladu u Societe anonyme des Editions Maurice Senart. S. je najvaniji francuski izdava djela iz suvremenoga muzikog stvaralatva (A. Hongger. Ch. Koechlin, D. Milhaud, A. Casella, G. Migot, E. Jaques-Dalcroze, A. Tansman, F. Mompou i dr.). Izdavao je uz to velike i vrijedne zbirke instrumentalne i vokalne muzike od kojih su najvanije: Maitres Musiciens de la Renaissance francaise (redaktor H. Expert); Musique clas-sique (repertoar Scholae Gantorum, red. V. d'Indv); Maitres contemporains de l'orgue (8 sv.), 1912; Chants de France et d' Italie: Brunettes, Airs tendres etc. (H. Expert); Instrumentalne fantazije XVI st. (H. Expert); sveukupna djela F. Chopina (A. Cortot) i dr. Sensrtovo poduzee kupio je Salabert 1941.
LIT.: F. Lesure, Verlag Senart, MGG, XII, 1965.

SEPTAKORD

333

SENN, 1. Karl, austrijski zborovoa i kompozitor (Inns bruck, 31. I 1878 - 26. VII 1964). Zavrio studij medicine i prava u Innsbru cku i tamo pohaao muziku kolu; uio i kod J. Pembaura. Zborovoa u Innsbrucku (Akademischer Gesangverein, Innsbrucker Liedertafel), orgulja, klavirski pratilac i mu ziki kritiar; 192427 vodio u bekoj jezuitskoj crkvi Akademische Gottesdienste. God. 1927 dobio naziv profesora.
DJELA. ORKESTRALNA: 1809, 1932; Symphonische Dichtungen aus Tirol; simfonijeta, 1953; koncerti za klavir i za violu; Musik za harfu i gudae; Concertino za klavir i komorni orkestar, 1954. KOMORNA: klavirski trio; sonata za violinu i klavir; Musik za violinu i orgulje; Musik za klavirski trio. Kompozicije za klavir i za orgulje. DRAMSKA : opera Philippine Welser (neizv.). Singspieli: Der Rattenf&nger, 1917 i Mdrchen in Nervi, 1948; pantomima Die Pilgerschaft der Liebe. Filmska i scenska muzika. VOKALNA. Kantate i oratoriji: St. Franciscus, 1926; Golgatha, 1929 i Andreas Hofer, 1958; zborovi; solo-pjesme. CRKVENA: 11 misa; Requiem; pjesme. Monografija Der Innsbrucker Musikverein, 1918.

SENEFELDER, Aloys, njemaki tampar ekog podrijetla (Prag, 6. XI 1771 Miinchen, 26. II 1834), pronalaza litografskoga tiskanja muzikalija umjesto umnoavanja s pomou lije vanih znakova. Prvo djelo tampano tom tehnikom bilo je X Variationen ftir Piano forte H. Marchanda koje je 1796 S. izradio sa F. Gleissnerom za miinchenskog nakladnika M. Faltera. Od 1799 djelovao u Offenbachu radei za nakladnika J. And rea, a 1803 uredio je vlastitu litografiju u Beu. Svoj postupak pri mijenio je i u drugim granama tamparskoga zanata. Napisao je Musterbuch iiber alle litographischen Kunstmanieren (1808) i Vollstandiges Lehrbuch der Steindruckerey (1818; novo izd. 1821).
LIT.: E. Pfeilschmidt, Aloys Senefelder, Dresden 1877. C. VCagner, Aloys Senefelder, Leipzig 1914 (II izd. 1943). A. Weinmann, Alois Senefelder, MGG, XII, 1965. F. H. Man, Ho mma ge a SENESINO, il Senefelder, Miinc hen 1971.

2. Walter, muzikolog (Innsbruck, 11. I 1904 ). Sin Karla; uio u Beu na Muzikoj akademiji i na Univerzitetu (G. Adler, R. Lach), gdje je 1927 doktorirao. Od 1928 u Innsbrucku predavao na muzikim kolama, bio zborovoa i orgulja te do 1938 i lektor na Univerzitetu. Na pustivi sve slube ivio je zatim u junom Tirolu. Od 1950 docent (od 1961 profesor) Univerziteta u Innsbrucku. Uz to je ondje od 1956 vodio muziki odjel Tirolskog zemaljskog muzeja Ferdinandeum. lan je redakcija DTO i Zentralinstituta fur Mozartforschung.
DJELA. SPISI: Das Hauptthema in den Sonatensdlzen Beethovens (disertacija), 1927 (djelomino obj., STMW, 1930); Das Musikleben in Tirol, zbornik TirolLand, 1930; Aus dem Kulturleben einer silddeutschen Kleinstadt Musik, Schule und Theater der Stadt Hali in Tirol, 1938; 7- Steiner, der Geigenmacher zu Atsatn . . . , 1947 (obj. 1951); Beitrdge zum katholischen Kirchenlied Tirols im 16. Jahrhundert, Innsbrucker Beitrage zur Kulturwissenschaft, 1954; Volkslieder in Tirol bis zum 17. Jahrhundert, ibid., 1954; Musik und Theater am Hof zu Innsbruck, 1954; Der Wandel des Geigenklanges seit dem 18. Jahrhundert, Kongressbericht, Hamburg 1956; Eine Viola da Gamba des Stefanus de Fantis 1558, Collec-tanea Historiae Musicae, 1956; Geschichte der Messe von 1600 bis zur Gegen-

Bernardi, Francesco SENFL (Senfli, Sennfel), Ludvrig, vicarski kompozitor (Basel, oko 1486 Miinchen, izmeu 2. XII 1542 i 10. VIII 1543). Uenik H. Isaaca. Pjeva (150717) i komorni kompozitor (151720) dvorske kapele cara Maksimilijana I. Oko 1520 u Augsburgu dovrava Isac-ovo djelo Choralis Constantinus i redigira najraniju njemaku r tampanu zbirku moteta Liber selactarum cantionum. Zatim neko vrijeme u Passauu, vjerojatno u slubi u katedrali, od 1534 do kraja ivota bio je lan bavarske kapele u Mtinchenu. U svojim kompozicijama S-se slui franko-nizozemskom tehnikom Josquinova doba, a majstorsko vladanje kontrapunktom odaje velikog uitelja H. Isaaca. Senflova osobna varijanta sastoji se u spajanju L. SEN FL Bakrorez franko-nizozemske polifone tehnike s H. von Schweiza, 1520 toplinom, lirizmom, plas-tinou i izraajnom snagom koja potjee od njemakoga Lieda. Sa Senflom je prvi procvat njemakoga polifonog Lieda, poslije jednog stoljea razvitka, dosegao najvii vrhunac i kraj (G. Reese). Oko 250 njegovih polifonih Lieda sadre sve mnogobrojne tipove ove vrste.

sabranih Mozartovih djela, 1955, 1959 i 1968; uvertira J. Havdna u izdanju cjelokupnih djela Havdna; Tiroler Instrumentalmusik, DTO, 86, 1959. LIT.: A. Zehelein, Karl Senn, Organon, 1929. E. Meister, Karl Senn, Austria, III, 1948. W. Senn, Senn, 1. Karl, 2. Walter, MGG, XII, 1965.

'V

SEPI, Branko, pijanist (Glina, 26. VIII 1929). Studij klavira zavrio 1956 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (S. Stan i), a zatim se usavravao na konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu (G. Agosti). God. 1957 61 muziki suradnik Radio -televizije Zagreb, zatim profesor muzike kole Pavao Markovac; i od 1962 umjetniki suradnik i od 1976 docent Muzike akademije u Zagrebu. Koncertantnu karijeru zapoeo jo kao student; nastupa u do movini i u inozemstvu (Italija, Nizozemska, Njemaka, SSSR, Austrija, ved ska). U njegovu repertoaru posebno mjesto zauzimaju djela klasinog i romantinog nasljea. S. se istie i kao klavirski pratilac. Dobitnik je nagrade Milka Tmina (1973).
K. Ko.

SEPE, 1. Mojmir, kompozitor zabavnih melodija, araner i trublja (Crna pri Ravnem na Korokem, 11. VII 1930 ). Muziku uio u Ljubljani i Celju. God. 194970 lan Plesnog orkestra RTV Ljubljana, od 1970 muziki urednik; uz to vodio vie manjih instrumentalnih sastava. Dobitnik je brojnih nag rada na festivalima zabavne muzike.
DJELA. Zabavne melodije (izbor): Malokdaj se sreava, 1963; Poletna no, 1964; Brez besed, 1966; Vzame me v roke, 1967; Mah v polju, 1967; Pridi, dala ti bom cvet, 1970; Med iskrenimi Ijudmi, 1972; Zakaj, 1973; Uspavanka za mrtve vagabunde, 1974; Ko se nasmeh konca, 1975; Kraljica noi, 1975-

DJELA. VOKALNA: oko 250 polifonih Lieda; etvoroglasne ode na latinske klasine tekstove. CRKVENA: 7 misa; moteti; himne; psalmi; magnifikati i dr. Instrumentalne preradbe Senflovih vokalnih kompozicija sauvale su se u orguljskim tabulaturama XVI st. NOVA IZD.: cjelokupna djela obj. Landesinstitut fiir Musikforschung u Kielu u zajednici sa Schweizerische Musikforschende Gesellschaft i Schvveizerischer Tonkiinstlerverein (8 sv., 1936 64); 65 pjesma obj. R. Eitner, L. Erk, O. Kade (Publikation dlterer praktischer und theoretischer Musikwerke, 1876); 11 pjesama obj. R. Eitner (ibid., 1905); 11 pjesama obj. J. Wolf (ibid., 1908; II izd. DDT, 1958); 13 pjesama obj. K. Gudewill i W. Heiske (Das Erbe deutscher Musik, Reichsdenkmaler, 1942); Magnificat i nekoliko lat. moteta obj. Th. Krover (DTB, 1903); 2 moteta obj. W. Gerstenberg (Das Chorzverk, 1957). LIT.: Th. Kroyer, Ludwig Senfl und sein Motettenstil, Miinchen 1902. H. J. Moser, Instrumentalismen bei Ludvvig Senfl, Spomenica J. Wolfu, Ber lin 1929. H. Oslhoff, Zu Isaacs und Senfls deutschen Liedern, ZFMW, 1931 32. A. E. Cherbuliez, Zur Kontroverse iiber die Herkunft von Ludvvig Senfl, AML, 1933. E. Lohrer, Die Messen von Ludvvig Senfl (disertacija), Ziirich 1938. A. Geering, Textierung und Besetzung in Ludvvig Senfls Liedern, AFMW, 1939. H. Birtner, Sieben Messen von Ludvvig Senfl, ibid., 1942. H. Zenck, Ludvvig Senfl zur 400. Wiederkehr seines Todesjahres, Deutsche Musikkultur, 194344. W. Gerstenberg, Bemerkungen zu Senfls Motetten, ibid., 1944. Isti, Motetten- und Liedstil bei Ludvvig Senfl, Kongressbericht Basel, 1949. G. R. Patzig, Liturgische Grundlagen und handschriftliche Oberlieferung von Heinrich Isaacs Choralis Co nstantinus (disertacija), Tiibingen 1956. E.-J. Dreyer, Ludvvig Senfls melodische Arbeit (disertacija), Leipzig 1958. W. Gerstenberg, Senfliana, Spomenica H. Osthoffu, Tutzing 1961. A. Geering, Ludvvig Senfl, MGG, XII, 1965. K. C. Roberts Jun., The Music of Ludvvig Senfl (2 sv.), Ann Arbor 1965. W. Seidel, Die Lieder Ludvvig Senfls, Bern i Miinchen 1969. B. A.

2. Maj da, pjevaica zabavnih melodija (Ljubljana, 2. VII 1937 ). 2ena Mojmira; pjevanje uila u Ljubljani na Sred njoj muzikoj koli i kod S. Hver. Kao pjevaica debitirala 1956 kao interpret jazza, da bi se zatim uvrstila u najpoznatije pjeva ice zabavne muzike u Sloveniji. Osim u zemlji nastupala u Fran cuskoj, Sovjetskom Savezu, Kubi i Njemakoj; 1975 osvojila prvu nagradu na meunarodnom festivalu u Dresdenu. M. Maz. SEPTAKORD (etvorozvuk; engl. seventh ehord, franc. aceord de septieme, njem. Septimenakkord ili Septakkord, tal. aceordo di settima), akord koji se sastoji od terce, kvinte i septime, prema tome nastaje kad se trozvuku doda jo jedna terca; obiljeava se brojkom 7. S. je u klasinom harmonijs kom sistemu disonantan akord (-> Konsonanca i disonanca), jer sadri disonantni interval septime to ga njegov najvii ton, tj. septima, ini s temeljnim t onom:

Ukupno ima sedam dijatonskih, nealteriranih oblika septakorda: 1) s. sastavljen od velike terce, iste kvinte i male septime, koji se pojavljuje na V stupnju u duru i u molu (harmonijskom) kao -> dominantni septakord; 2) s. sastavljen od male terce, iste

SEPTAKORD SEPTOLA
kvinte i male septime, na II, III i VI stupnju u duru i na IV stupnju u molu; 3) s. sastavljen od male terce, smanjene kvinte i male septime, na VII stupnju u duru i na II stupnju u molu; 4) s. sastavljen od male terce, smanjene kvinte i smanjene septime, tzv. -7- smanjeni septakord, na VII stupnju u molu; 5) s. sastavljen od velike terce, iste kvinte i velike septime, na I i IV stupnju u duru i na VI stupnju u molu; 6) s. sastavljen od male terce, iste kvinte i velike septime, na I stupnju u molu; 7) s. sastavljen od velike terce, poveane kvinte i velike septime, na III stupnju u molu:
b) Mol

b) na -> dominantni septakord kad se on enharmonijski u > poveani kvintsekstakord:

c) na alterirani dominantni septakord sa smanjenom kvi kad se on enharmonijski mijenja u -? poveam terckvarta
117 111/ IV7 V7 Vl7 Vlb

II,

Ill7

IV7

V7 VI/ V I I 7

Na pojedinim stupnjevima tzv. mol-dur ljestvice i na pojedinim stupnjevima melodijske uzlazne i silazne mol-ljestvice pojavljuju se septakordi drukiji od onih na tim istim stupnjevima durljestvice i harmonijske mol-ljestvice, ali oni po svojoj inter-valskoj strukturi ne donose nita novo, nita to bi odstupalo od nabrojenih sedam oblika septakorda. Na primjer, septakord na VII stupnju mol-dur ljestvice je smanjeni septakord (jednako kao i na VII stupnju harmonijske mol-ljestvice), septakord na VI stupnju uzlazne melodijske mol-ljestvice identian je po inter-valskom sastavu sa septakordom na II stupnju harmonijske mol-Ijestvice itd. S. ima tri -> obrata: prvi obrat, sastavljen od terce, kvinte i sekste, naziva se kvintsekstakord jer u njemu septima ini s basovim tonom interval kvinte, a temeljni ton sa basovim tonom interval sekste; drugi obrat, sastavljen od terce, kvarte i sekste, naziva se terckvartakord jer sada septima ini s basovim tonom interval terce, a temeljni ton interval kvarte; tre i obrat, sastavljen od sekunde, kvarte i sekste, naziva se sekundakord, gdje se a) Dur septima nalazi u basu, a temeljni ton ini s basovim tonom interval sekunde (-> Temeljni ton i temeljni oblik akorda). Kvintsekstakord se obiljeava sa , terckvartakord s a^, a sekundakord s a j .

JiV\ RO-

d) na neke -> sporedne septakorde s malom septimom:

( s

fc^
10

Osim toga postoje jo i iznimna rjeenja septime; njih tuje dobro voenje glasova, preuzimanje regularnog rje septime u nekom drugom glasu ili se njima naprosto izbjeg neki loi paralelni pomaci:
a) b) c) LOE DOBRI

Kad se s. pojavljuje u temeljnom obliku, on moe nastupiti i nepotpun; tada se redovito izostavlja njegova kvinta, a udvaja temeljni ton:
8

Septima u dominantnom i smanjenom septakordu moe tupiti slobodno, a kod ostalih oblika septakorda ona se me strogom harmonijskom stavku pripraviti:

12

Muzika praksa XVIII i XIX st. donijela je niz mogunosti rjeavanja i meusobnog spajanja septakorda i njihovih o brata. Sve se one mogu svesti ve prema tome kako se postupa s najkarakteristinijim tonom, septimom na tri osnovna tipa: 1) rjeenja gdje septima silazi postepenim pomakom:

n
N. ]

2) rjeenja gdje septima ostaje leati, pri emu temeljni t on u veini sluajeva postepenim pomakom uzlazi:

^ ___

--------- e
itd.

3) rjeenja gdje septima uzlazi polustepenim pomakom; ona se veinom odnose a) na septakorde s velikom septimom:

SEPTET (engl. septet, franc. septett, septuor, njem. Se} tal. settimino, septetto), kompozicija za sedam instrumenata koje su dionice svih instrumenata ravnopravne. S. je naziv sastav koji izvodi takve kompozicije. Jedan od najpoznatijih) teta je Beethovenov Septet op. 20 u Es-duru za violinu, v klarinet, rog, fagot, violonelo i kontrabas. Vokalni s. je kompozicija za sedam pjevaa a cappella il instrumentalnu pratnju. SEPTIMA (lat. septimus sedmi; engl. seventh, franc. tieme, njem. Septime, tal. settima), 1. sedmi stupanj dijato ljes ivice. 2. Disonantni interval, razmak izmeu prvog i sedmog dijatonske ljestvice. U osnovnom obliku s. je velika ili n Velika s. sadri pet cijelih i jedan polustepen (c-h), a mala cijelih stepena (c-b). Velika s., kod koje je gornji ton rede vodica, rjeava se u oktavu, a mala u sekstu. Kromatskim j enjem gornjega tona ili snienjem donjega velika s. postaje veana; kromatskim snienjem gornjega tona ili povienjem njega mala s. postaje smanjena. S. je obrat sekunde, M. KU SEPTOLA (septimola, septuplet, od lat. septem sed skupina od sedam nota jednakih ritmikih vrijednosti; nje trajanje odgovara trajanju skupine od etiri (odnosno osam ili nota iste vrijednosti: j
R. Schumann: Gannaval op.9, Eusebius Aagio

SERAFIN SERENATA
SERAFIN, Tullio, talijanski dirigent (Rottanova di Cavarzere, Venecija, i. IX 1878 Rim, 3. II 1968). Studirao violinu i kompoziciju na Konzervatoriju u Milanu gdje je krae vrijeme djelovao kao pomoni dirigent na Scali. Operni dirigent u vie talijanskih gradova, u Veneciji, Palermu, Firenci, Rimu, Torinu i dr. God. 190708 dirigirao talijanski repertoar na londonskom Covent Gardenu, 191011 bio dirigent milanske Scale, 1912 gostovao u Parizu, Londonu i Madridu, 1913 bio prvi dirigent na sveanostima prigodom 100 obljetnice Verdijeva roenja, 191416 dirigent Opere u Buenos Airesu, 192435 opere Metropolitan u New Yorku, zatim dirigent Rimske opere i umjetniki direktor milanske Scale. Godinama redovito gostovao na festivalu Maggio Musicale Fiorentino. Njegove kreacije talijanskih opera, osobito starijih, te Mozartovih scenskih djela bile su po stilskoj vjernosti i preciznosti uzorne. Istakao se i kao dirigent suvremene operne muzike. Napisao (sa A. Tonijem) Stile, tradizioni e convenzioni del melodramma italiano del Settecento e dell'Ottocento (1958). SERAFINO (Seraphin, Seraphinus, Serafini, Seraphini), Santo, talijanski graditelj gudakih instrumenata (Udine, oko 1668 Venecija, oko 1750). Vjerojatno je gradnju gudakih instrumenata uio kod nekog tirolskog majstora, a zatim u Cre moni; sam se naziva uenikom N. Amatija. Djelovao je u Udi nama, a od 1709 u Ven eciji. Raniji Serafinovi radovi podsjeaju na Stainerove modele, a kasniji na instrumente cremonskih majstora. Po finoi izrade, izboru i obradi drva te sjajnom crvenkastom do narandastom laku njegove violine i violonela ne zaostaju za Amatijevim. Imaju vrlo lijep ton pa su i danas cijenjene kao odlini koncertni instrumenti.
LIT.: O. Adeltnan, Santo Seraphin (Seraphinus, Serafino, Serafini, Se raphini), MGG, XII, 1965.

335

SERENADA. Rad C. Gillota, XVIII st.

SERAJNIK, Franjo, violinist (t. lij v Rou, Koruka, 6. VIII 1874 Maribor, 2. II 1955). Uitelj; muziku studirao na muzikoj koli u Mariboru. Kao nadaren violinist osnivao je komorne ansamble u kojima je svirao violinu ili violu. U Srediu na Dravi utemeljio je i vodio (1907 14) duhaki orkestar za koji je aranirao razliite kompozicije. Od 1919 bio je uitelj vio line na koli Glasbene matice u Mariboru te je pridonio irenju komorne muzike. Objavio je Jugoslavenske narodne pesni za dvoje gosli (2 sv.). D. Co. SERAUKY, Walter, njemaki muzikolog (Halle, Saale, 20. IV 1903 20. VIII 1959). Studirao na Univerzitetu u Leipzigu (A. Schering) i Halleu (H. J. Moser). Od 1928 predavao muzikologiju na Univerzitetu u Halleu (od 1940 profesor), od 1949 profesor na Univerzitetu u Leipzigu. Veoma zasluan za istraivanje muzike prolosti grada Hallea i, osobito, za prouavanje Hande love umjetnosti. Njegovo kapitalno djelo o Handelu, zamiljeno u 5 svezaka, ostalo je nedovreno, ali s monumentalnom i isto tako nedovrenom Chrvsanderovom monografijom o Handelu sainjava cjelinu, jer je S. iroko obradio upravo ono podruje Handelova stvaranja (oratorije) koje Chrvsander nije prikazao.
DJELA. KNJIGE: Die musikalische Nachahmungsdsthetik im Zeitraum von 1700 1850 (disertacija), 1929; Musikgeschichte der Stadl Halle (3 sv. teksta i 2 sv. muzikih djela), 193543; 51. Scheidt in seinen Briefen, 1937; Das Handelhaus in Halle 1949; G. F. Hdndel, sein Leben und Werk (III, IV i V sv.), 1956 59- STUDIJE I LANCI: Wesen und Aufgaben der Musik soziologie, ZFMW, 1934; A. Werckmeister ah Musiktheoreliker, Spomenica M. Schneideru, 1935 > F. W. Zachozvs Bedeutung fiir die protestantische Kirchentnusik, Spomenica G. F. Handelu, 1935; Zu C. Loezves, Biographie und musikalischen Schaffen, Spomenica A. Scheringu, 1937; S. Scheidt und das Hallische Musikleben seiner Zeit, Spomenica S. Scheidtu, 1937; D. G. Tu'rk, ein neuer Kantatenfund, Spomenica D. G. Tlirku, 1938; Die neuzeitliche Bach-Forschung und H. Kaysers Harmonik, Bach-Jahrbuch, 1949 50; Schumann und das ahklassische Erbe, Spomenica K. Th. Schulzu, 1954; Back, Hdndel, Telemann, HandelJahrbuch, 1954; Die Johannespassion von Bach und ihr Vorbild, Bach-Jahrbuch, 1955. IZDANJA: Hallisches Klavierbilchlein, 1948; pjesme J. F. Reichardta, 1949; 60 kompozicija za klavir dvoruno i 30 za klavir etvororuno D. G. Tiirka, 1949; u novom izd. cjelokupnih Handelovih djela priredio za tampu sva Han delova klavirska djela (sv. I-V), 1951. LIT.: R. Eller, Walter Seraukv zum Gedachtnis, Beitrage zur Musikwissenschaft, 1959, 4- Isti, Walter Seraukv, MGG, XII, 1965.

SEREBRJAKOV, Pavel Aleksejevi, sovjetski pijanist (Caricin, danas Volgograd, 28. II 1909). Studij klavira zavrio na Konzervatoriju u Lenjingradu (L. Nikolajev); karijeru koncertnog pijaniste zapoeo 1928 te je gostovao u brojnim evropskim zemljama i u Kanadi. Od 1932 profesor lenjingradskog Konzervatorija (193851 ; od 1962 rektor). God. 1962 dobio naslov narodnog umjetnika SSSR. Njegovi su uenici I. Lazko, E. Murina, G. Fe dorova i dr. SERENADA (od tal. sereno vedro, bistro; u XVII st. esto povezano i sa sera vee), prvobitno naziv za kompoziciju namijenjenu izvedbi na otvorenom prostoru. U XVI st. s. je est naslov viestavanih vokalnih ili vokalno -instrumentalnih prigodnih kompozicija. Kasnije se primjenjuje i za viestavana instrumentalna djela zabavnog znaaja, slina -> divertimentu, kasaciji, nokturnu i nekim drugim oblicima koji su se razvili iz suite. W. A. Mozart i neki drugi kompozitori nazivali su divertimentom viestavane komorne, a serenadom orkestralne kompozicije za gudae. Njihove duhake serenade namijenjene su redovito komornim ansamblima. U drugoj polovini XIX st. s. je i naslov solo-pjesme koja doarava ugoaj podoknice. Krajem toga stoljea s. je i komorna ili orkestralna viestavana kompo zicija, po fakturi i obliku jednostavnija od simfonijske muzike. Naziv s. prvi je primijenio A. Striggio 1560 za skupinu etvoroglasnih madrigala u kojima donosi i citate iz narodnih pjesama. Potkraj XVI i u XVII st. izraz s. udomaio se u talijanskoj vo kalnoj literaturi kao naslov za djela bliska duhu narodne muzike. A. Stradella pisao je takve serenade s instrumentalnim medustavcima. U drugoj polovini XVII st. s. je esto i naziv za suite na mijenjene duhakim ansamblima (J. C. Pezel, Muica vespertina, 1669). U vrijeme rane klasike, serenade su suite u kojima ima elemenata i orkestralne i komorne muzike. Taj oblik, dotada ra iren u muzici za razonodu, podigao je do vrhunske umjet nike razine W. A. Mozart. Podnaslov s. nosi i Beethovenov Sep tet op. 20 (1800) i Schubertov Oktet (1824). U XIX st. s. se pribliuje podoknici. Susree se i u vokalnoj i u instrumentalnoj literaturi kao naslov pojedinog stavka u viestavanim djelima. Tradiciju klasine Mozartove serenade nastojali su krajem XIX i u XX st. oivjeti J. Brahms, M. Reger, P. I. ajkovski, A. Dvo rak, R. Strauss, H. Wolf, A. Schonberg i I. Stravinski.
LIT.: H. Engel, Divertimento, Cassation, Serenade, MGG, III, 1954. M. Kun.

SEREBRIER, Jose, urugvajski kompozitor (Montevideo, 3. XII 1938)'. Kompoziciju uio kod V. Gianninija i A. Coplanda, dirigiranje kod A. Doratija i P. Monteuxa. God. 196264 muziki direktor Amerikog Shakespearevog festivala; 196266 dirigent Amerikog simfonijskog orkestra, 196668 orkestra u Plainfieldu i od 1968 Filharmonijskog orkestra u Clevelandu; tamo je 196870 bio uz to i composers-in-residence.
DJELA. ORKESTRALNA: Symphonie No. 1, 1956; Varialions on a Thetne from Childhood za trombon i gudaki orkestar (gudaki kvartet), 1964; Passacaglia and Perpetuum Mobile za harmoniku i komorni orkestar, 1967; Nueve za kontrabas i orkestar, 1970. Za gudae: Elegy, 1954; Fanlasia, 1960. KOMORNA: sonata za violinu solo, 1954; sonata za violu solo, 1954; Saxophone Ouartet, 1955; Pequena muica za duhaki kvintet, 1955; Symphony for Percussion za 5 perkusionista, 1964; Doce por doce za duhae. limene instrumente i udaraljke, 1969. Dama ritual za harmoniku, 1968. VOKALNA: Cancion del des-lino za zbor, 1955; Erolica za sopran, trublju i duhaki kvintet. LIT.: C. Farley, Jose Serebrier, Composer, Music Journal, 1970, 3.

SERENATA (franc. serenade), prigodna vokalno-instrumentalna kompozicija rairena u XVII i XVIII st. na evropskim dvorovima. Izvodila se uvijek na otvorenom prostoru za dvorskih sveanosti povodom nekog izvanrednog dogaaja. Po obliku bliska je dramatskoj kantati i najee se prikazivala scenski. Sa draj joj je redovito alegorijski. Od sveanih prigodnih opera srodne tematike razlikuje se skromnijom opremom, manjim brojem izvodilaca i kraim traj'anjem. Potkraj XVI i u XVII st. izrazi s. i serenada bili su sinonimi; tek su kasnije razgraniena njihova znaenja. Zbog toga se rane s. u podnaslovu esto nazivaju i azione teatrale, feta teatrale, scena da camera i si. Najvrednije scenske s. ostavio je A. Stra della (16421682; 9 serenada). S. bliske kantati osobito su bile popularne na manjim njemakim kneevskim dvorovima. Toj vrsti pripadaju i mnoge Bachove prigodne kantate (desetak od njih Bach naziva dramma per muica). M. Kun.

336

SERGEJEV SERIJELNA MUZIKA

dana je svakom pojedinom tonu druga (ritmika) vrijednost ( valeur), i to u prvome nizu vrijednosti od 1 do 12 tridesetdru u drugome od 1 do 12 esnaestinki, a u treemu od 1 do 1 minki, ukupno 24 veliine koje ine modus trajanja; iako si o 36 tonskih visina, ne dobiva se i 36 raznih ritmikih vrijei (trajanja), jer je npr. trajanje IV tona u prvome nizu 4 tri< druginke, dakle 1 osminka - identino trajanju II tona u gome nizu, kao i trajanj u I tona u treemu nizu (primjei K tome dolaze jo dva modusa, jedan od 12 raznih naina (artikulacije) ("primjer ib) i jedan od 7 (dinamikih) tur. jaine (franc. intensite) (primjer ic). A svaki od 36 tonova j ljuje se tijekom kompozicije uvijek u istoj odreenoj okt istom odreenom trajanju, u istoj odreenoj artikulaciji i u odreenoj dinamici (primjer id).
a) Tonske visine 2 3 4 5 6 7 8 9 10 II

SERGEJEV, Konstantin Mihajlovi, sovjetski plesa i koreograf (Petrograd, 5. III 1910 ). Zavrivi 1928 studij kla sinog baleta na koli Lenjingradskog baletnog uilita kod V. Semjonova, poao je s trupom J. Kesinskog, kao njen prvi plesa, na turneju po Rusiji. Studij nastavio na Lenjingradskom koreografskom tehnikumu i 1930 postao solist tamonjeg Akademskog kazalita. U kratkom je vremenu postigao veoma veliku popularnost, posebno u baletima Platnen Pariza (Asafjev), Bahisarajska fon tana (Asafjev), Le Chevalier erant (Ibert) i Gajane (Haaturjan). Najvei je uspjeh doivio kao prvi Romeo sa G. Ulanovom (Pro kofjev, Romeo i Julijd). Kao koreograf debitirao 1946 (Prokofjev, Pepeljuga) u lenjingradskom kazalitu Kirov kojega je bio 1951 56 i 1960 70 i umjetniki direktor. Osim u Rusiji gostovao u Kini (1960), Njemakoj (1954), ehoslovakoj (1958) i Danskoj (1958). Najpoznatije su njegove koreografije baleta Rajmonda (Glazunov), Labue jezero i Trnoruica (ajkovski), Put grmljavine (Karaev) i Don Kihot (Minkus). Njegova je ena plesaica N. Dudinskaja. SERGEJEV, Nikolas Grigorijevi, ruski plesa, baletni majstor i redatelj CPetrograd, 15. IX 1876 Nica, 23. VI 1951). Studij klasinog baleta zavrio 1894 na Carskoj baletnoj koli u Petrogradu (V. Volkova, P. Gerdt, Ch. Johannson, M. Petipa); tu je zatim angairan u Manjinskom kazalitu (od 1904 solist i redatelj, a 1914 18 glavni redatelj). God. 1921 koreografirao je u Londonu za trupu S. P. Djagileva balet Trnoruica (ajkovski); 192224 baletni majstor u Rigi, a zatim u Parizu otvorio baletnu kolu. I nadalje se bavio koreografijom (Adam, Giselle za Pariz; Delibes, Coppelia; ajkovski, elkunik, Labue jezero i Trnoruica za londonsku trupu Vic-Wells Ballet, od 1932 nadalje). Djelovao je i kao pedagog na Sadler's Wells Ballet School. Od 1941 reirao za trupu International Ballet M. Inglesbyja vie klasinih baleta. SERGI, Arturo, ameriki pjeva, tenor (New York, 8. XI 1927 ). Pjevanje studirao na Columbia University u New Yorku i na Konzervatoriju u Rimu (S. Nazor); debitirao na opernoj pozornici 1955 u Wuppertalu kao Otelio (Verdi). God. 1957 60 solist u Frankfurtu na Majni, 1960 68 na Dravnoj operi u Hamburgu i 196871 u Kolnu. esti gost londonskog Covent Gardena (od 1958), milanske Scale, njujorkog Metropolitana (od 1964), Sveanih igara u Bavreuthu i drugih velikih opernih po zornica, S. se odlikuje snanim herojskim tenorom blistavih vi sina. Medu njegovim kreacijama posebno se istiu uloge: Rada mes i Otelio (Verdi, Aida i Otelio), Lohengrin i Tannhauser (Wagner), Florestan (Beethoven, Fidelio) i Cavaradossi (Puccini, Tosca). SERIEYX, Auguste Jean Maria Charles, francuski kompozitor i muziki pisac (Amiens, 14. VI 1865 Montreux, 19. II 1949). Muziku uio u Parizu kod A. Gedalgea, zatim 18971907 kompoziciju kod V. d'Indvja na Scholi Cantorum. Na toj je ustanovi predavao 190014, kad se preselio u vicarsku. Vana je i korisna bila njegova suradnja na izraivanju d'Indvjeva Cours de composition musicale.
DJELA: komorne kompozicije (klavirski kvartet; sonata za violinu i klavir). Kompozicije za klavir i za orgulje. Kantata Salvete cedri libani; La voix lacte'e za glas i orkestar, 1911; solo-pjesme. Dvije mise; 12 moteta, 1913 20. SPISI: Essai sur le Contrepoint me'lodique, RM, 1905; Les trois etats de la tonalite, 1910; Vincent d' Indy, 1913; Cours de grammaire musicale, 1924 (skra eno pod naslovom Elemenls de grammaire musicale, 1925. Brojne studije i lan ci u Courrier musical, Tribune de St. Gervais, Revue musicale, SIM i dr. Suraivao sa V. d'Indvjem na redakciji njegova dijela Cours de composition mu sicale, I i II sv., 1903 33. LIT.: G. Ferchault, Auguste Jean Maria Charles Serieyx, MGG, XII, 1965.

va
13

Ne
14 15 16 17 18 19 20 21 22

=
y

23

25

26 27

28

29

30 ^ ^

31

32

33

34

35

= ^ b)
Vrste udara 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11
;

s * ~ r #-

c) Dinami ki stupnjevi 1 2 3 4 5 6 7

pT

TTtf f ff fff

d) Tonske visine s pripadaju im trajanjima, udarom i dinamikom 12 3 4 5 6 7

ppppppfff rrf
gva
25 26 13 14 15 27 16 28 17 29

ff f
18 19

rrfff
20 21

pp
22

ff
23

--------------------------

SERIJA -^ Niz SERIJELNA MUZIKA, suvremeno komponirana muzika, u kojoj se princip -> niza primjenjuje ne samo na visinu tona (kao to je touo- dodekafoniji), nego i na ostale tonske -> parametre, tj. na trajanje, dinamiku i boju tona, zatim na artikulaciju te na raspored tonova po oktavama, odnosno po registrima. Dosljedno provoenje tehnike nizanja u svim tonskim parametrima rezultira totalnom organizacijom ili totalnom determinacijom, a serijalizacija se pri tom izvodi ili istim, odnosno analognim, postupcima u svim parametrima kao u ranoj serijelnoj muzici ili elastinije, tako da se nizovi prilagode realnim mogunostima to ih pojedini parametar prua; npr. dok je niz od 12 tonskih visina sasvim normalna stvar, niz od 12 dinamikih stupnjeva bit e u ivoj muzikoj izvedbi vrlo teko provediv. Prvi poticaj za stvaranje serijelne muzike dao je suvremeni francuski kompozitor O. Messiaen svojom klavirskom kompozicijom Mode de valeurs et d'intensite's (1949). On je u njoj primijenio modus od 36 tonova koji se sastoji od 3 podjele (franc. divisiori) od po 12 tonova, a te u stvari odgovaraju trima dodekafonikim nizovima (primjer la). U svakome od tih triju nizova

ff ^ rrf p

pp

p
30 31

p
32

f
33 '

f
34

f
35 3

Tri.J-iJ,jJ
fffffrr p f ff ff ff fff i

Premda je Messiaen proveo serijalizaciju tonskog materijal svim parametrima, on se njime ne slui dosljedno princir. dodekafonije ve iz dotinog niza odabire tonove vlastitom lukom, neovisno od automatizma kojim bi rezultiralo kret tonova uvijek po istom redoslijedu. Tako vidimo da u poo kompozicije, u najgornjem notnom sistemu (koji je odreer prvi od tri spomenuta niza) slijede samo prva etiri tona po n zatim tonovi 6, 5, 7, 10, 11, 12, u, 8, 9 itd., a jednako proizvc nizanja odvijaju se u srednjem i najdonjem notnom sistemu su predvieni za tonove drugoga, odnosno treeg, niza:,

SERIJELNA MUZIKA
Modr
0. Mtssiaen: Mode de valeurs et d'intensites b) Trajanja 1

337

ft ft- r
2 3

PPP ff f
Piano {

ff
c) Svi 0 i R nizovi tonskih visina i trajanja 0* I II

Svi li Rl nizovi tonskih visina i trajanja

EEE

IV V VI VII VIII IX X 1 2 3 4 5 7 8 9 1 0 1 1 2

2 8 4 5
6

1 1 1
9

1 2 3 7 1 2 1 U 0

3 4 1 2 8 9 1 0 5 6 7

4 5 2 8
9

5 6
6

11 1

1 2 3
6

1 1 1 0 7

8 9 1 2 1 0 4 1 1 7 2 3 1

9 1 2 1 0 3 5 7 1 8 4 2

7 8 9 9 1 1 5 2 6 0 3 6 1 1 4 1 7 5 1 7 1 1 2 8 1 2 1 1 8 2 1 0 3 1 4 0 5 2 6 1 2 9 3 4

1 0 3 7 1 2 8 1 2 4 3

1 2 1 0 1 1 7 1 4 2 6 9 1 3 2 4 1 9 6 1 9 5 8 6 8 5 7 1 2 1 0 3

1 II III IV V VI VII VIII IX X XI XII

1 7 3 1 0 1 9 2

7 1 1 0 1
2 9

3 1 0 1 7
1

6 8 1 2 1 4 1 6 1 1 6 5 2 9 4 3 2 8 2 5 5 4 8

1 9 2 1 6 2 9 8 1 1 6 5 1 4 1 9 1 6 5 3 2 9 8 5 4 1 8 2 0 4 3 1 2 1 1 1 2 8 7 U 0 8 2 2 7 5 4 2 1 1 4 3 7 1 1 5 1 1 4 3 1 1 9 0 1 2 7 0 2 1 7 6 3 1 0 1 0 1 2 7 1 1 6 5 3 9 8 1

4 3 2 1 7 1 1 5 1 0 1 2 8 6
9

8 5 2 4 5 8 4 2 3 1 1 7 0 9 6 1 3 7 1 6 0 9 1 1 2 1 1 1 2

prvobitni redni broj u svakoj verziji niza (primjer 3a), a brojevima 112 odgovaraju osim toga i ritmike vrijednosti od 1 do 12 tridesetdruginki (primjer 3b). Na taj je nain, uz 12 transpozicija originalnoga niza (O) i njegova retrogradnog oblika (R), te uz 12 transpozicija obrata originalnoga niza (I) i opet njegova retrogradnog oblika (Rl), dobiveno takoer 48 verzija niza ritmikih vrijednosti (primjer 3c). Tome je dodan jo niz od 12 dinamikih vrijednosti (primjer 4a) i niz od IO vrsti udara (primjer 4b).

a)

Dinami ki stupnjevi 1 2 3 / 4 \ 5 6 7 8 9/ 10\ 11 1 2

Jedan je od najranijih primjera dosljedno serijelno strukturirane muzike Boulezova Structure Ia iz Structures za dva klavira (1952), gdje je autor upotrijebio prvi niz iz Messiaenova djela Mode de valeurs et d'intensites i iz njega izveo, s pomou odreenih brojanih odnosa, 48 verzija niza tonskih visina i 48 verzija niza ritmikih vrijednosti. Tonovi originalnoga niza (Oi) zadravaju svoj
) Tonske visine 4 5
6

PPPP PPP PP [pjiuasip

b) Vrste udara 1 2

P f luasif f \ffj fff ffff

i
p

10

11

12

X- U
Za razliku od Messiaena, koji je redoslijed tonova u svakome od svoja tri niza mijenjao vlastitom stvaralakom odlukom, ali pridravajui se uvijek istoga trajanja, dinamike i artikulaciie, Boulez se strogo dri redoslijeda, ustanovljenih nizovima. Uz odreeni niz tonskih visina uvijek tee paralelno i odreeni niz trajanja, dok se dinamika i nain udara mijenjaju tek nastupom novoga tonskog niza; tako, npr., u prvoj sekciji djela, donosi prvi klavir tonove niza Oi, u trajanjima po nizu RIxn> s udarom legato i u dinamici ffff, a drugi klavir tonove niza li, u trajanjima po nizu Rxn, s normalnim udarom, u dinamici guasi p:
"I

0 _

*8 Om -

4- v-----" 12 u l 1 9

---- 1
3 7
l ___ RII 10

4 1----------

-- i
v

(D

rnr

V9 4 hti
|

* o ------ 6 10 5

- RIM 1 4 1 12 ' ---- fali

Tres Modere (J>= 120)

P. Boulez'. Structures I a

mr
1 0 12 5 9 2 1 1 6 4 8

legato sempre

3r

11

10

12

<s=
10 1 7 11 6 4 12 9 2

__ Rl 5 8

quosi p sempre

338

SERIJELNA MUZIKA SEROCKI

cinnatiju, Philadelphiji i na NBC; od 1937 nastavnik mi u New Yorku. Osobni prijatelj B. Bartoka, dovrio njegov 1 koncert za klavir i Koncert za violu.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije; koncerti za violu, 1929; za 1 bon, 1952 i za 2 klavira, 1957; Rhapsody za violu i orkestar, 1948. Colonic geanl, 1937; Transylvanian Suite, 1935; 6 Dance Designs, 1935; American 1 1945. Sonata za violinu i klavir. Spis The Second Look at Harmony,

I ne samo to, ve se redoslijed nizova u svim parametrima, u svakom klaviru, odvija po nadreenim nizovima koji opet proizlaze iz mree nizova, prikazane u primjeru 3c. Prema tome se, nakon to je ve jednom odreen tonski materijal u svim para metrima, javlja automatizam nizanja kao bitan odluujui faktor u daljnjoj izradbi kompozicije. (Gornja analiza prema Gy. Ligetiju.) Automatizam koji nastaje kao posljedica totalne organizacije muzikog tkiva i koji je imanentan strogoj serijelnoj muzici i njenom najistijem obliku, -> punktualizmu, nuno dovodi do situacije da sluaj ulazei na mala vrata izbija u prvi plan. Kompozitor, dodue, predvia totalnom organizacijom itav tok odvijanja muzikog zbivanja, ali se konkretne zvune situa cije ne pojavljuju kao rezultat njegova konkretnog htijenja, nego kao rezultat automatskog nizanja. One, u stvari, predstavljaju za kompozitora sluaj, a on taj sluaj ili prihvaa, potujui ob vezu koju je totalnom organizacijom sam sebi nametnuo, ili intervenira zahvatom koji prvobitnu serijelnu strukturu modificira. Takvim zahvatima kompozitor uklanja turost zvunoga dojma koja se moe mjestimino pojaviti kao posljedica automatizma ali i uvodi slobodan izbor u serijelni kompozicijski proces. Stoga s. m. ve od samog poetka nosi u sebi klicu vlastite nega cije, jer od priznavanja sluaja kao rezultata automatizma nije dalek put do doputanja sluaja kao rezultata izbora i slobodne odluke kompozitora. Strogome serijelnom punktualizmu ubrzo su slijedili novi, slobodniji naini strukturiranja muzikog tkiva, tj. organiziranje tonskog materijala u grupe, a zatim i u polja vee ili manje gu stoe u kojima dolazi do kolektivnog ili statistikog nizanja tonova (-> Oblici, muziki. Oblici u suvremenoj muzici).
LIT.: Gy. Ligeti, Pierre Boulez, Entscheidung und Automatik in der Structure la, Die Reihe 1958, 4. U. Dibelius, Moderne Musik 1945 1965, Miinchen 1966. R. S. Brindle, Serial Composition, London 1967. K. Boehmer, Zur Theorie der offenen Form in der ne uen Musik, Darmstadt 1967. H. Kirchmeyer i H. W. Schmidt, Aufbruch der jungen Musik, Koln 1970. W. Gieseler, Komposition im 20. Jahrhundert, Celle 1975. N. D.

SERMISY, Claudin de, francuski kompozitor (?, 1490 Pariz, 13. IX 1562). Od 1508 lan zbora u Sainte-Cha du Palais u Parizu; uz to je od 1515 pjeva na dvoru (od i prvi zborovoa). S francuskim je kraljem pu tovao 1516 i u Italiju, a 1520 u Englesku. Medu francuskim kompozito XVI st. S. se istie svestranou: podjednako je uspjeno 1 svjetovnu i duhovnu muziku. U najranijim zbirkama obja nim kod P. Attaingnanta najvrednija djela su njegove chan: Formalno jasne, pregledno periodizirane u etvorotaktne line, suzdrana izraza i profinjene melodike u vodeoj di te su mu kompozicije kod suvremenika pribavile ugled uten telja parikoga tipa chansone. Veinom ih je komponirao na Clementa Marota. Meu crkvenim djelima istie se Pasij, Mateju, uz anonimno sauvanu i kod P. Attaingnanta objavi Pasijjj. po Ivanu, jedina polifona pasija u francuskoj muz literaturi XVI st. Mise, veinom etvoroglasne, pripadaju parodijske mise. Imitacijski postupci podsjeaju na tehniku zozemaca, ali su pojedini stavci saetiji, melodika pregnant a ritam vrlo zanimljiv.
DJELA: oko 200 ehansona (veinom etvoroglasne) u suvremenim kama. CRKVENA: Pasija po Mateju za 2 do 4 glasa, 1534; 13 mis etvoroglasnih); Nova et prima moteltorutn editio 6, 5,4et 3 vocitus Libei mus, 1542; oko 70 moteta za 3, 4 i 5 glasova; n magnifikata, lamentacije NOVA IZD.: G. Allaire i I. Cazeaux zapoeli su 1970 s izdavanjem ukupnih Sermisvjevih djela (dosad obj. 2 sv., 1970 i 1972). Chansone su F. Commer (3 u Collectio operutn musicorum Batavorum saeculi XVI, 1 R. Eitner (2 u Publikation Aelterer Praktischer und Theoretischer Musikz. 1899); H. Expert (11 u Les Maitres Musiciens de la Renaissance francaise, 1908 i 2 u Extrait des Maitres Musiciens . . . , 1925); Ch. Bordes (2 u C sonniere du XVle siecle, 1905); I. Cazeaux (5 u Anthologie de la ehanson pari: au XF/ siecle, 1952); W. Brennecke (3 u Carmina germanic et gallica, 1 A. Seay (3 u Tirty Chansons . . . from Attaingnant*s Collections, 1960 i 32 Attaingnant. Transcription of Chansons for Keyboard, 1961); M. Honegge u Chansons francais, 1961 67); brojni ehansoni obj. su u zbirci Plcin jt 1968 nadalje. U novom izd. zbirke Treize livres de P. Attaingnanta o 11 moteta A. Smijers (u I knj., 1934; II, 1934; III, 1938; VI, 1960 i VII, 1 13 A. Tillmann Merritt (u IX i XI knj.. 1962) te Pasiju po Mateju, 1 lamen i 1 motet isti (u X knj., 1962). Misu Tota pulehra es J. A. Bank (1950); Pro defunetis R. J. Snow {Muica liturgica, 1958); 1 lamentaciju G. Masse {Mshrstimmige Lamentalionen . . . , 1965). LIT.: J. A. Parkinson, A Chanson by C. de Sermisv, Music and Le 1958. /. Cazeaux, The Secular Music of Claudin de Sermisv (diserta New York 1961. F. Lesure, Claudin de Sermisv, MGG, XII, 1965. Allaire, Les Messes de Claudin de Sermisv (c. 1490 1562), RMI, I9(

SERINI, Enzo, talijanski peva, bariton (Palermo, 9.1 1920). Pevanje uio kod C. Galeffija; na opernoj pozornici debitovao 1939 u Palermu kao Silvije (Leoncavallo, / Pagliacci). Nastupao u brojnim talijanskim gradovima, zatim u Jugoslaviji kao lan Rijeke opere; od 1956 prvak je opere Makedonskog narodnog teatra u Skopju. U njegova najznaajnija ostvarenja idu kreacije: Rigoletto, Nabucco, Grof Luna i Posa (Verdi, Rigoletto, Nabucco, Trubadur i Don Carlos), Scarpia (Puccini, Tosca), Gerard (Giordano, An-drea Chenier), Figaro (Rossini, Seviljski berberin) i dr. D. OV. SERIO (tal. ozbiljan) oznaka za ozbiljnu, trijeznu i objektivnu interpretaciju. Opera seria je naziv za veliku herojsku operu XVIII st. traginog sadraja, nasuprot kominoj operi buffi. SERKIN, Rudolf, ameriki pijanist ruskoga podrijetla (Eger, ehoslovaka, 28. III 1903 ). U Beu je uio klavir (R. Robert) i kompoziciju (J. Mara, A. Schonberg); solistiku karijeru zapoeo 1920 u Berlinu. esto je koncertirao sa A. Bu schom. U triju s njime i njegovim bratom violonelistom Herman nom Buschom gostovao na brojnim turnejama po Evropi i SAD. Kao solist osobit je ugled stekao profinjenom interpretacijom djela J. S. Bacha, M. Regera i bekih klasika. Predavao je klavir na Muzikoj koli u Baselu (od 1927) i od 1939 na Curtis Institutu u Philadelphiji (od 1968 direktor). Bavi se i kompozicijom. SERLY, Tibor, ameriki kompozitor, violinist i dirigent madarskog podrijetla (Losonc, danas Luenec, SSR, 25. XI 1900 ). Kao djeak doao u SAD i tu zapoeo uiti muziku; studij zavrio na Muzikoj akademiji u Budimpeti (Z. Kodalv, B. Bartok, J. Hubay). Violinist simfonijskih orkestara u Cin -

SEROCKI, Kazimierz, poljski kompozitor (Toruri, 3. 1922). Studirao u JLodu i na Visokoj muzikoj koli u Var (K. Sikorski, S. Szpinalski); 194748 usavravao se u Pat kompoziciju kod Nadije Boulanger, klavir kod L. Levvja. K certni pijanist, od 1952 bavi se iskljuivo stvaralakim rad Jedan je od utemelj itelja (1956) meunarodnog muzikog ft vala Varavska jesen; dobitnik je brojnih nacionalnih i intei cionalnih nagrada. ivi u Varavi. U svom umjetnikom razvoju proao je dugi put, od folk preko atonalnosti i dodekafonije do serijelnog naina korr niranja i aleatorike, da bi nakon mnogih eksperimenata i ij vidualnih rjeenja ostvario svoj vlastiti muziki stil. Njegov; muzika odlikuje snanom vitalnou, koja dolazi do izra

K. SEROCKI, Sviinging Music, odlomak iz partiture, 1970

'

podjednako u dramatinoj dinamici, kao i u lirici specifii obiljeja; djela K. Serockog se posebno istiu udesnim p metrima zvuka i zatvorenim oblicima. To je muzika naega d< puna nemira, ekspresije i iznenaenja.
DJELA (izbor). ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, 1952 i II, za sopi 70. KOMORNA: i

Freski symfoniczne, 1964; Dramatic St

SEROCKI - SESSIONS
: a 4 trcmbcna, 1953; sonatina za trombon i klavir, 1954; Segmenti za duhae, gudae i udaraljke, 1961; Continuum, sekstet za udaraljke, 1966; Szvinging Music za klarinet, trombon, violonelo (kontrabas) i klavir, 1970; Fantasmagoria za klavir i udaraljke, 1971. KLAV IRSKA: Suita preludiow, 1952; sonata, 1955; A piacere, 1963. Filmska muzika. VOKALNA: ciklusi solo-pjesama Herz der Ndchte za bariton i klavir (orkestar) i Augen der Lufl za sopran i klavir (orkestar); Niobe za 2 recitatora, zbor i orkestar, 1966; Gleichnisse za sopran i komorni orkestar, 1969. LIT.: Z. Lissa, Kazimierz Serocki, MGG, XII, 1965. J. Hdusler, Musik im 20. Jahrhundert, Bremen 1969. H. Vogt, Neue Musik seit 1945, Stuttgart 1972.

339

Sjerov, Aleksandr NikoSEROV, Aleksandr Nikolajevi lajevi SERPENT (engl. i franc. serpent, njem. Serpent, Schlangenrohr, tal. serpentone), drveni duhaki instrument srodan -> cinku. Razvio se potkraj XVI st. kao basovski instrument u grupi cinka. Smatra se za pouzdanu tvrdnja prema kojoj je s. sagradio Edme Guillaume, kanonik iz Auxer-rea. Instrument se sastoji od zmijoliko savijene konino buene cijevi od orahovine (izuzetno od metala) koja je presvuena koom. U gornji, ui kraj cijevi utaknuta je metalna, pravokutno savijena cjevica. Usnik, u obliku kotlia (kao u trublje), izraen je od bjelokosti ili ivotinjskog roga (rjee od metala). S. je dug 180 do 240 cm. Du cijevi smjeteno je najee 6 rupica (dvije skupine po tri), a kasnije (u XVIII st.) dodani su i poklopci (34); na instrumentu je bilo mogue izvoditi dijatonske i kromatske tonove. Opseg je varirao; na serpentu u B bio je najee H c3 (zvui za cijeli stepen nie). Uz njega gradili su se instrumenti u C i D. Isprva se s. upotrebljavao u crkvi, SERPENT kasnije i u vojnoj muzici (kao instrument basovskog registra), a u orkestru rjee. Odrao se do sredine XIX st.
LIT.: A. Hardy, Methode de serpent, Pari oko 1815. J. Westrup Sidelights on the Serpent, The Musical Times, 1927. G. Karstddt, Zur Geschichte den Zinken und seiner Verwendung in der Musik des 16. 18. Jahrhunderts, AFMF, 1937. A. To.

SERTI, Ivica, plesa i koreograf (Zagreb, 13. I 1927 ). Uenik Ane Roje i O. Harmoa, plesaku karijeru zapoeo 1947 u baletnom zboru Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu, gdje se ubrzo uvrstio u soliste. God. 1956 postao solist Opere u Frankfurtu na Majni, 196163 bio je baletni majstor u Heidelbergu i 1963 65 u Liibecku; od 1965 najprije baletni majstor i zatim od 1968 ef baleta u Wuppertalu, a od 1973 direktor je baleta u munchenskom kazalitu Gdrtnerplatz. Kao koreograf gostovao je u vie navrata u Zagrebu i Baselu. S. se najprije afirmirao u karakternom fahu, ostvarivi zapaene kreacije u baletima Pe-truka (Stravinski), Trorogi eir (De Falla), avo u selu i Balada 0 jednoj srednjovjekovnoj ljubavi (Lhotka), Kineska pria (Baranovi), Ohridska legenda (Hristi) i dr. Uz koreografiju klasinih djela: Concerto grosso (Vivaldi), Divertimento (Mozart), Volimo Bacha (Bach), Pea i vuk (Prokofjev), Pulcinella (Stravinski) i dr. posebne je uspjehe postigao u suvremenom baletnom repertoaru djelima Pokuaj o Sizifu (Malec), Naputene (Kelemen), Okovani (Wittenbach), Uskrsnue (Tansman), Rascjep (Philippeau), Na plai (Walton), udesni mandarin (Bartok), Crveni plat (Nono), Aktionen fiir Tdnzer (Becker) i dr. K. KO. SERVAIS, Adrien-Francois, belgijski violonelist i kom pozitor (Hal kod Bruxellesa, 6. VI 1807 26. XI 1866). Uio na Konzervatoriju u Bruxellesu (N. J. Platel). Od 1834 poduzeo niz koncertnih turneja te je nastupao u Parizu, Engleskoj, Austriji, Njemakoj, Nizozemskoj, Norvekoj i Rusiji. Od 1848 bio je profesor Konzervatorija u Bruxellesu. Suvremenici su ga slavili kao Paganinija na violonelu.
DJELA: 2 koncerta i 16 fantazija za violonelo i orkestar. est etida; 14 dua za violonelo i klavir; 3 dua za violinu i violonelo (sa H. Leonardom); duo za violinu i violonelo (sa H. Vieuxtempsom). LIT.: H. de Curzon i E. Nichotte, Centenaire de Francois Servais a Hal 1807 1907, bez god. A. Vander Linden, Adrien-Francois Servais, MGG, XII, 1965.

SERVIERES, Georges, francuski muziki pisac (Frejus, Var, 13. X 1858 Pariz, 25. VII 1937). Romanopisac i kritiar, ivio u Parizu gdje je suraivao u brojnim muzikim asopisima.
DJELA: Richard Wagner fuge en France, 1887; Le Tannhduser a V Opera 1861, 1895; La Alusique francaise moderne, 1897; C. M. von Weber, 1906; Emmanuel Chabrier, 1912; Episodes d'histoire musicale, 1914; Documents inedits sur les organistes francais des XVII e et XVIII e siecles, 1923; Saint-Saens, 1923; Edouard Lalo, 1925; La Decoration artislique des buffets d'orgues, 1928; Gabricl Faure, 1930. LIT.: G. Ferchault, Georges Servieres, MGG, XIII, 1965.

SERRANO, Lupe (rod. Guadelupe), amerika plesaica ileanskog podrijetla (San tiago, 7. XII 1930 ). Klasini balet uila kod N. Dambre u Mexicu te kod J. Schwezoffa i A. Tu dora u New Yorku; debitirala 1944 u Ballet of Mexico City. Nastupala u trupi Alida Alonso te 194951 u Ballet Russe de Monte Carlo, a zatim u Ballet Concerts. Dugogodinja solistica American Ballet Theatra gdje nastupa jo i danas. Plesaica izvanredne tehnike ubraja se u najvee virtuoze svoje generacije. SERRANO Y RUIZ, Emilio, panjolski kompozitor i pi janist (Vitoria, 13. III 1850 Madrid, 8. IV 1939). Studirao na Madridskom konzervatoriju (D. Zabalza, J. M. Aranguren, E. Arrieta), gdje je predavao 18701920 (od 1894 profesor kompozicije). Njegovi su uenici C. del Campo, J. Subira, J. Aroca i dr. God. 1895 98 bio je umjetniki direktor Kraljevske opere u Madridu. God. 1901 postao lan Kraljevske akademije umjet nosti San Fernando.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u Es-duru, 1887; simfonijska pjesma La Primera salida de Don Quijote, 1908; koncert za klavir; 2 uvertire; suita Las Narraciones de la Alhambra. Gudaki kvartet, 1908. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Mitridates, 1882; Dona Juana la Loca, 1890; Irene de Otranto, 1891; Gonzalo de Cordoba. 1898; La Maja de rumbo, 1910. Nekoliko zarzuela {La Bejarana, 1924, sa F. Alonsom). Canciones del hogar za glas i orkestar. SPISI: Prontuario teorico de la armonia, 1884; Estado actual de la muica en el teatro, 1901,. LIT.: Subira, Las cinco operas del Academico Don E. Serrano, Bolet'n de la Real Academia de Bellas Artes de San Fernando, Madrid 1962 . Isti, Emilio Serrano, MGG, XII, 1965.

SESARDI, Zlata, pevaica, sopran'(Sinj, 7. I 1918 ). God. 194648 i 195169 lanica Beogradske opere; u meu vremenu solistkinja Novosadske opere. Umetnica lepog glasovnog materijala velikog obima, izvanredne scenske pojave i znatnih glumakih sposobnosti, S. je ostvarila itav niz glavnih enskih likova u operama stranog i domaeg repertoara. Meu njima se naroito istiu glavne uloge u Verdijevim operama Trubadur, Bal pod maskama, Otelio i Don Car los, zatim Tosca (Puccini), Mirni (Puccini, La Boheme), Liza (ajkovski, Pikova dama), Jaroslavna (Borodin, Knez Igor), Manon (Massenet), Pavle (Hristi, Suton), Anelija (Konjovi, Knez od Zete) i Simonida (Rajii). Zapaena je kao solistkinja u izvoenjima velikih ora torija, rekvijema i kantata. p. Mil. SESINI, Ugo, talijanski muzikolog (Trapani, 19. I 1899 logor Mauthausen, 27. II 1945). Studirao u Rimu na Konzervatoriju, Univerzitetu i Institutu za crkvenu muziku. Nakon duljega boravka u samostanu Solesmes dao se na prouavanje srednjovjekovne muzike i paleografije. Predavao historiju muzike na Univerzitetu u Bologni (193338), gdje je bio i bibliotekar Konzervatorija, te na Univerzitetu u Napulju (1939 43).
DJELA: Decadenza e restaurazione del canto liturgico, 1933; Musicologia e filologia, 1937; // Verso neolatino nella ritmica musicale, 1938; Musiche trobadoriche; Studi sulV umanesimo musicale, 1941; Le Melodie trobadoriche nel Canzoniere provenzale della Biblioteca Ambrosiana, Studi medievali, 1939 42 (separat 1942); La ^Romana Cantilena, 1942; Muica di Rinascimento e Rina scimento musicale, 1942; Catalogo della Biblioteca del Liceo musicale G. B. Martini di Bologna, V, Libretti d'opera in muica, I, 1943; Poesia e muica nella latinita cristiana dal III al X secolo, 1949 (obj. G. Vecchi s biografijom Sesinija i popisom njegovih djela); Musicologia e filologia. Raccolta di studi sul ritmo e sulla me-lica del Medio Evo, obj. posthumno, 1968. Izdao sa R. Maragliano-Morijem 24 Canzoni trobadoriche, obj. 1948. LIT.: C. Calcaterra, Ugo Sesini, RAM, 1947. U. Prota-Giurleo, Ugo Sesiri, MGG, XII, 1965.

SERRAO, Paolo, talijanski kompozitor (Filadelfia di Catanzaro, 1830 Napulj, 17. III 1907). Studirao na Konzervatoriju u Napulju, na kojemu je od 1863 bio profesor kompozicije. Njegovi su uenici meu ostalima bili R. Leoncavallo, U. Giordano, G. Martucci i F. ilea.
DJELA: simfonija Omaggio a Mercadante, 1871. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: L'Impostore, 1852; Leonora de* Bardi; Pergolesi, 1857; La Duchessa di Guisa, 1865 i // Figliuol prodigo, 1868. CRKVENA: oratorij Gli Ortoneri in Scio, 1859; misa; rekvijem; magnificat; Te Deum; pasija Le tre ore d'agonia. LIT.: A. Damerini, Paolo Serrao, MGG, XII, 1965.

SESQUIALTERA (lat. poldruga, za polovinu vea), 1. u akustici oznauje intervalski odnos 3 : 2, tj. kvintu. z. Na orguljama s. je mjeanica (mixtura) koja spaja oktavu 1 kvintu (2. i 3. parcijalni ton), ali ukljuuje i tercu (5. parcijalni ton). 3. U menzuralnoj notaciji s. je tropolovinska proporcija. Oznauje triolu te je srodna -> hemioli. SESSIONS, Roger, ameriki kompozitor (Brooklvn, New York, 28. XII 1896 ). Studirao na Hartoard University, Yale School of Music (H. Parker) i kod E. Blocha u Clevelandu i New

340

SESSIONS SEVEK
poduku u muzici dobio od oca slikara i muzikog amatera.! 1893 upisao se na Konzervatorij u Toulousei; 1896 otiao u gdje je 18971907 uio kompoziciju na Scholi Cantorur Magnard, V. d'Indv). Kasnije je ivio kao slobodni umj ponajvie u rodnom kraju Provansi. Zaljubljen u ljepotu provansalske prirode, u njezine jetlo i boje, S. je u svoje kompozicije unosio miris svoje z Premda je proao strogu d'Invjevu kolu, nikada nije ] graditeljem velikih muzikih konstrukcija, pa nije ni ula formalne probleme simfonijske i komorne muzike. Bio je, l blii suprotnom impresionistikom taboru, jer se u ] vim djelima povremeno pojavljuju efekti debussvjevskog; lorita, na bazi rafiniranih harmonija. Ipak cn ne voli impresionistiku zamagljenost i neodreenost; njemu treba jasna melodika linija otrih obrisa. Svoja najvrednija ostvarenja dao je na podruju klavirske muzi ke u kojoj na poseban nain ivi sunana Provansa, smijeh, ples i veselje njenih ljudi, u blistavoj raskoi pejzaa.
DJ ELA. O RK ESTRALN A.S i m fonijske pjesme: Nymphcs au crepus-ule, 1901; Tryptique, 1909; Les Gre-nouilles qui demandent un roi, 1910 i Nausikaa; simfonijska suita Didon et Enee, 1903. KOMORNA: sere-nada za flautu, klavir i gudae; Le Pare aux cerfs za obou, klavir i guda e; Les Muses sylvestres za klavir i dvostruki gudaki kvintet. KLAVIRSKA: sonata u b-molu; A tra-vers ehamps, 1890; Petite suite, 1895; Le Chant de la terre, 1900; En Lan-guedoc, 1904; Baigneuses au soleil, 1908; La Nymphe J.-M. D. DE SEVERAC emueoule Faune indiscret, 1909; Cerdana, 1910; En vacances, 1910; Sous les lauriers roses, 1919; . dal de plomb za 2 klavira, 1905. Suita za orgulje. DRAMSKA: op Coeur du tnoulin, 1909; He'liogabale, 1910; Fete des vendanges, 1916 i Le: cesses d'Hokifari (neizv.); scenska muzika. VOKALNA: solo-pjesme; narodnih napjeva; crkvena djela. LIT.: A. Leigh, Deodat de Severac, The Musical Times, 1919. E. h Deodat de Severac, RM, 1921. W. W. Robert, Deodat de Severac, Mus Letters, 1922. L. Moulin, Deodat de Severac, 1922. B. Selva, Deo Severac, Pari 1930. A. Cortot, Deodat de Severac et son oeuvre piani: La Musique francaise de piano, II, Pari 1932 (novo izd. 1948). P. Lan Deodat de Severac, MQ, april 1934. G. Soula i /. Girard, Hommage a I de Severac, Toulouse 1952. E. Brody, The Piano Works of Deodat de S (disertacija), Ann Arbor 1964. Ista, Deodat de Severac, MGG, XII,

Yorku. God. 1921 postao Blochov asistent na Cleveland Institute of Music (od 1925 direktor). God. 192633 boravio u Evropi (Rim, Firenca, Berlin) i prouavao modernu muziku. Vrativi se u SAD predavao 1933 44 na Univerzitetu u New Yorku, 194552 bio je profesor na University of CaHfornia u Berkelevu i 1953 65 na Univerzitetu u Princetonu. Umirovljen, "predavao je jo u Berkelevu i na Harvvardu. S. se R. SESSIONS brzo oslobodio Blo-chova utjecaja i stvorio izvoran muziki jezik. Njegova je muzika izrazito kromatska s otrim disonancama. Ritam joj je iv, pokretan i uvijek vrlo istaknut. U razvoju muzikog ivota svoje zemlje S. zauzima vano mjesto ne samo kao stvaralac ve i kao vrstan pedagog.
DJELA. ORKESTRALNA. Osam simfonija: I, 1927; II, 1946; I I I , 1957; IV, 1958; V, 1964, VI, 1966; VII, 1967 i VIII, 1968. Koncert za violinu, 1935; koncert za klavir, 1956; Idyll of Theocritus, 1956; Diverlimcnto, 1959; Rhapsody, 1970. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1936 i 1950; gudaki kvintet, 1957; duo za violinu i klavir, 1942; sonata za violinu solo, 1953; Pastoral za flautu, 1929; 6 kompozicija za violonelo, 1967. KLAV1RSKA: 3 sonate, 1930, 1946 i 1965; suita From My Diary, 1940. etiri koralna preludija za orgulje, 1924 38. DRAMSKA: opere The Trial of Lucullus, 1947 i Montezuma, izv. 1964. Scenska muzika. VOKALNA: Turn, O Libertad za zbor i klavir 4runo, 1943; pjesme On the Beach at Fontana, 1930 i dr. Misa za jednoglasni zbor i orgulje, 1956. SPISI: The Musical Experience of Composer, Performer, Listener, 1950; Harmonic Practice, 1951; Refiections on the Music Life in the United States, 1956; Problems and Issues Facing the Composer Today, MQ, 1960; Questions About Music, 1970. LIT.: M. Brunszcick, Roger Sessions, Modern Music, 1933. M. A. Schubart, Roger Sessions, MQ, 1946. A. Imbrie, Roger Sessions, Perspectives of New Music, 1962. .V. Broder, Roger Sessions, MGG, XII, 1965. A. Bagnall i L. A. Wright, Roger Huntington Sessions, A Selective Bibllographv and a Listing of His Compositions, Current Musicologv, 1973, 15.

SETACCIOLI, Giacomo, talijanski kompozitor i muziki pisac (Corneto Tarquinia, 8. XII 1868 Siena, 5. XII 1925). Uio na akademiji 6". Cecilia u Rimu gdje je od 1922 predavao harmoniju, kontrapunkt i kompoziciju. Od 1925 bio je direktor Konzervatorija u Firenzi.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1918; vie simfonijskih pjesama; koncert za klavir. KOMORNA: gudaki kvartet; sonata u Es-duru za klarinet i klavir; vie kompozicija za duhake instrumente i klavir. Kompozicije za klavir. Preludij i fuga za orgulje. DRAAiSKA. Opere: L'ultimo degli Abenceragi, 1893 ; La Sorella di Mark, 1896; Adriana Lecouvreur, 1904 i II Mamelaccio, 1954. Cantica za sole, zbor i orkestar, 1910; solo-pjesme. Messa da Requiem, 1914; moteti. SPISI: Claudio Dcbussy e un inovatore}, 1910 (njem. prijevod 1911); Note e appunti al Trattato d'artnonia di C. de Sanctis, 1923; Studi e conferenze di critica musicaU, 1923. Preveo na talijanski Handbuch der Harmonielehre H. Riemanna. LIT.: A. Damerini, Giaco mo Setaccioli, MGG, XII, 1965.

SEVDALINKA (od tur. sevda ljubav, strast, prema arapskom sewda crna u koja po starim arapskim lijenicima utjee na emotivni ivot), lirska ljubavna solistika pjesma bosansko-hercegovakog muslimanskog gradskog i malovarokog stanovnitva, poznata kao ornamentirana gradska ravna pjesma. Naziv s. novijeg je datuma (objavljen 1890). Zapisano i prouavano je mnogo tekstova, manje ima zapisa napjeva i muzikih analiza sevdalinki. Tonalni odnosi tih napjeva bliski su temperiranom sistemu. esta pojava poveane sekunde izmeu dva polustepena jedan je od evidentnih orijentalnih elemenata sevdalinke. Napjevi mogu obuhvaati oktavu pa i nonu, premda ima i manjih opsega. Mnogi temelje na dva tetrakorda, sastava 1, 1/2, 1, gdje je najvii ton donjeg tetrakorda istodobno najnii ton gornjeg tetrakorda. Na oblikovanje melodijske linije utjeu razliiti ukrasi, ponekad i dugi melizmi. Slobodan ritam, ritam rijei (rubato) uz jasan iz govor teksta omoguuje dobrom pjevau emocionalno naglaenu izvedbu u kojoj je uz istananu dinamiku znaajan svaki detalj veoma razvijene melodijs ke linije. Izvodi se ili prigueno (katkad u falsetu) ili punim glasom, u velikom dinamikom rasponu. U naem stoljeu s. se proirila i u Srbiju. S.. pokazuje itav niz veoma razliitih dometa, od loe kavanske pjesme do vanrednih ostvarenja u napjevu, tekstu i izvedbi.
LIT.: H. Humo, Sevdalinke, Re i slika, 1927. M. Hadijahi, Najstariji glasovi o muslimanskoj narodnoj pjesmi u Herceg-Bosni, kalendar Narodna uzdanica (Sarajevo), 1934. D. Umievi, Izuavanje naih sevdalinki, Jugosla venska pota ( Sarajevo), 1937. G. Gczeman (Gesemann), Prolegomena po vodom gramofonskog snimanja bosanske narodne pjesme, Prilozi prouavanju narodne poezije, 1937. Isti, Bosanska sevdalinka, Sarajevo 1937. H. Dizdar, Izvor sevdalinke, Gajret, 1938. Isti, Sevdalinke, Sarajevo 1944. Isti, Lju bavne narodne pjesme (pogovor), Sarajevo 1953. M. A. Vanljevi, Narodna muzika na programu Radio-Beograda, NIN, 1953. M. Dizdar, Gdje je ona udnovata djevojka..., ivot (Sarajevo), 1960. V. Miloevi, Sevdalinka, Sarajevo 1964. J. Bez.

J. SEVERN, Edmund, ameriki kompozitor i dirigent engli podrijetla (Nottingham, 10. XII 1862 Melrose, Massachu 14. V 1942). Od 1866 u SAD; violinu i kompoziciju uio u tonu i 1888 90 usavravao se u Berlinu kod E. Wi rtha (vic i Ph. Scharwenke (kompozicija). Razvio ivu muziku akti kao koncertant, dirigent komornih orkestara, zborovoda i u u Hartfordu, Springfieldu, New Yorku i drugim amerikim dovima.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Lancelot and 1 1898; Eloise and Abelard, 1915; Festival Overture; suita From Old Neto En 1918 (u prvoj verziji za violinu i klavir); koncert za violinu, 1915; fantazi; Tempesl i dr. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta; klavirski trio; suiu violine i klavir; kompozicije za violinu i klavir (sonata; suita i dr.) i za violi i klavir. VOKALNA: kantata Jephta's Daughter za soliste, zbor i ort Bold Robin Hood za muki zbor; solo -pjesme. Instruktivna djela za vi

SEVITZKY (pravo ime Kusevicki), Fabien, ameriki gent ruskoga podrijetla (Vinij Volook, Tver, 29. IX 1893 -A 3. II 1967). Neak S. Kussevvitzkoga; studirao na Konzervator Petrogradu. Kontrabasist orkestra Velikog teatra u Moskvi i I vne opere u Varavi. Kao solist gostovao u Poljskoj, Finskoj i v navrata u SAD gdje od 1923 stalno ivi. Tu je 1925 u Philade organizirao i do 1937 vodio komorni orkestar (Philadelphia C ber String Sinfonietta). Uz to je 193436 vodio People's Syml u Bostonu, 193755 Simfonijski orkestar u Indianopolisu, 19 52 ljetne koncerte u San Diegu, 1959 65 Univerzitetski ork u Miamiju, a 1965 66 Greater Miami Philharmonic. ' 1956 - 5 7 na koncertnim turnejama po Evropi; gost je i u Jugoslaviji. Komponirao djela za kontrabas i solo-pje SEVEK, Nada, pjevaica, mezzosopran (entilj, 20. 1938 ). Diplomirala povijest umjetnosti na Filozofskom kultetu u Ljubljani; pjevanje studirala na Akademiji za gl (A. Darian); u pjevanju se usavravala u Milanu i Sieni. Na ( noj pozornici debitirala 1960 kso Isabela (Rossini, Talijan Aliru) na gostovanju Ljubljanske opere u Dubrovniku. Od solistica je Ljubljanske opere. Meu njezinim ostvarenjima sebno se istiu uloge Rosina (Rossini, Seviljski brija), Orfej (G Orfej i Euridika), Eboli (Verdi, Don Carlos), Carmen (Biz Mudrijaica (Orff). K. I

SVERAC, Joseph-Marfe Deodat de, francuski kompozitor (Saint-Felix-de-Caraman, 20. VII 1872 Ceret,24- III 1921). Prvu

SEYBOLD SHAKESPEARE
SEYBOLD, Arthur, njemaki violinist i kompozitor (Hamburg, 6. I 1868 Weissenfels, 15. XII 1948). Studirao na Konzervatoriju u Hamburgu i tamo djelovao kao nastavnik violine i zborovoda. Najvrednija su mu instruktivna djela.
DJELA. Za violinu i orkestar: koncert u e-molu; Romanze; Puszta-Szene; Melodie und Rhythmus. Muki zborovi; solo-pjesme. Instruktivna za violinu: Das neue System (zvie ich meinem 5-jahrigen Jungen das Geigen lehrte); Neue Violin-Etiidenschule ; Lagenschule.

341

SEYDELMANN, Franz, njemaki kompozitor (Dresden, 8. X 1748 23. X 1806). Uio u Italiji. Dirigent crkvene muzike na dvoru u Dresdenu gdje je i embalist u talijanskoj operi, a od 1778 dvorski dirigent. // Mostro i Turco in Italia najbolje su njegove opere. Odlikuju se naprednom i prikladnom instrumentacijom i dramatskom uvjerljivou prokomponiranih prizora. Vanije su, meutim, njegove instrumentalne kompozicije, oso bito sonate; u njima se opsene provedbe razvijaju na naelu motivike razrade tema.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 2 simfonije; 6 sonata za embalo, 1776; 6 sonata za klavir etvororuno, 1781; 6 sonata za embalo i flautu, 1785; 6 sonata za embalo i violinu, 1785. DRAMSKA. Opere: Le Serva scaltra, 1773; La Villanella di Misnia, 1784; 11 Mostro, 1785; // Turco in Italia, 1788 i dr. Singspieli: Arsene, 1779 i Der lahme Husar, 1780. VOKALNA. Oratoriji: La Betulia liberata, 1774; Gioas re di Giuda, iTJ^t i La Morle 'Abel, 1801. Kan-tate. Zbirke pjesama: Gesangc fiir Maurer mit neuen Melodien, 1784; Lieder beym Clavier zu singen (2 sv.), 1790 i 1791; Taschenbuch und Alrnanach zum Geselligen Vergnugen, 1795 i Lieder geselliger Freude, 1796. CRKVENA: 36 misa; rekvijem; Stabat Mater; 40 psalama; 37 offertorija; 32 antifone; 15 vespera; 12 litanija i dr. LIT.: R. Cahn-Speyer, Franz Sevdelmann als dramatischer Komponist (disertacija), Munchen i Leipzig 1909. R. Engldnder, Franz Sevdelmann, MGG, XII, 1965.

S. je znatno obogatio talijansk :muziki ivot svoga vremena izvodei kao pijanist i dirigent komorna i simfonijska djela velikih njemakih majstora klasike i romantike. Njegove kompozicije pridonijele su uzdizanju instrumentalne muzike u vrijeme kad je ona u Italiji bila zapostavljena. Sgambatijeva djela odaju njemake uzore (poglavito F. Liszta), ali u pojedinostima, kao npr. u plemenitim melodijskim linijama, osjea se mediteransko pod neblje.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, u d-molu op. u, 1881 i u e-molu, 1883; koncert za klavir u g-molu op. 10, 1878 80; 2 uvertire; Epitalamio simfonico, 1887. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta; 2 klavirska kvinteta; kom pozicije za violinu i klavir. Klavirske kompozicije. Vie ciklusa solo-pjesama. Messa da Requiem za bariton, orkestar i orgulje, 1895. LIT.: A. De Angelis, Giovanni Sgambati, RMI, 1912. F. Volbach, Giovanni Sgambati: Katalog seiner hauptsachlichsten Werke, Mainz 1913. A. Casella, Giovanni Sgambati, Music and Letters, 1925. R. Giraldi, Giovanni Sgambati e la Filarmonica Romana, La Rassegna Musicale, 1939. A. Bonaventura, Giovanni Sgambati, Muica d'oggi, 1941. Isti, Ricordi e ritratti, Siena 1950. M. Rinaldi, II Sogno di Giovanni Sgambati, u djelu I grandi anniversari d el 1960 e la muica sinfonica e da camera nell' Ottocento in Italia, Siena 1960. S. Martinotti, L'Ottocento e la muica strumcntale italiana, II Convegno Musicale, I, 1964. Isti, Giovanni Sgambati, MGG, XII, 1965.

SEYFRIED, Ignaz Xaver Ritter von, austrijski dirigent i kompozitor (Be, 15. VIII 1776 27. VIII 1841). Prijatelj i uenik W. A. Mozarta; studirao uz to jo i kod J. Havdna, L. Koeluha, J. G. Albrechtsbergera i P. Wintera. God. 1797 1828 dirigent Schikanederova kazalita Theater auf der Wieden (od 1801 Theater an der Wien). Bavio se i pedagokim radom; meu njegove brojne uenike ubraja se F. Suppe. Plodan, ali ne i originalan kompozitor.
DJELA. INSTRUMENTALNA: vie od 100 orkestralnih djela (simfonije, uvertire i dr.); brojni gudaki kvarteti; sonate i druge kompozicije za klavir. DRAMSKA: (vie od 100 radova). Opera Der Wundermann am Rheinfall, 1799. Biblijske drame: Saul, Konig von Israel, 1810; Abrahatn, 1817; Noah, 1819 ;Die Israeliten in der Wiiste i dr. Singspieli; Baleti; scenska muzika za Schille-rove i Grillparzerove drame; pantomime; operete. CRKVENA: oratoriji; mise; rekvijemi i dr. Ruckblick in das Theaterleben Wiens, 1834. Priredio izdanje teoretskih djela Albrechtsbergera, 1827 i Beelhovens Sludien im Gene-ralbass, Kontrapunkt und der Kompositionslehre (s vlastitim samovoljnim dodacima), 1832. LIT.: A. Bauer, 150 Jahre Theater an der Wien, Wien 1952. H. Jancik, Ignaz Xaver Ritter von Sevfried, MGG, XII 1965.

SEYMOUR, Lynn (rod. Springbett), kanadska plesaica (Wainwright, 8. III 1939 ). Studij klasinog baleta zapoet u Vancouveru kod J. Jepsona i N. Svetlanova zavrila 1956 na Sadler's Welh Ballet School u Londonu i tamo 1957 debitirala. Iste godine postala lanica Royal Ballet Touring Company (1958 solistica, od 1959 primabalerina). God. 196669 prva plesaica Njemake opere u Berlinu, a od 1970 prvakinja londonskog an sambla Royal Ballet. Plesala i u Stuttgartu te u Torontu kao solistica trupe National Ballet. Umjetnica izrazite glumake nadarenosti, ostvarila je niz kreacija koje su se odlikovale potpunim uivljavanjem u ulogu. Najvee je uspjehe postigla u baletima The Burrotv (F. Martin), Poljubac vile (Stravinski)., Trnoruica i Labue jezero (ajkovski), Pas de trois i La Fete etrange (Faure), Pepeljuga i Romeo i Julija (Prokofjev) te La belle danse sans merci (A. Goehr).
LIT.: K. Geitel, Lynn Sevmour, Ballett, 1968.

SFORZATO (rjee sforzando; krat. sf, sfz ili fz; tal. sforzare prinuditi, prisiliti), oznaka za dinamiko isticanje jednog tona ili akorda. Pojaanje je relativno i ovisi o dinamikom stup nju odlomka u kojem s. dolazi. Sempre s. je oznaka za niz sforzata koji slijede neposredno jedan iza drugoga. S. se obiljeava i znakom T ili V iznad ili ispod note, odnosno akorda na koji se odnosi. SGAMBATI, Giovanni, talijanski pijanist i kompozitor (Rim, 28. V 1841 14. XII 1914). Uio kod A. Barbierija (klavir) i T. Nataluccija (harmonija), usavravao se kod F. Liszta. God. 1860 poinje pijanistiku karijeru te ubrzo dolazi na glas izvan rednom interpretacijom i biranim repertoarom (najradije je izvodio djela Beethovena, Chopina i Schumanna). God. 1866 debitirao kao dirigent. Nakon koncertnih turneja po Italiji i Njemakoj vraa se u Rim, gdje 1869 osniva, s violinistom E. Pinellijem, kolu za klavir i violinu koja je kao Liceo musicale romano 1877 ula u sastav akademije Santa Cecilia; na tom je zavodu S. vodio pijanistiku klasu do kraja ivota. Uz to i dalje nastupa, takoer i u inozemstvu, kao pijanist i dirigent. God. 18931908 bio je i umjetniki direktor Rimskog filharmonijskog drutva.

SHAFIR, Shulamith, izraelski pijanist ruskoga podrijetla (Odesa, 1. V 1923 ). Studij zapoet u Izraelu nastavio kod A. Schnabela u Italiji i G. Woodhousea u Londonu. Ve 1936 koncertirao uz pratnju orkestra, 1941 debitirao u londonskom Royal Albert Hallu. Posebno se istakao kao interpret Beethovenovih djela. SHAKESPEARE, William, engleski dramski pjesnik (Stratford-on-Avon, krten 26. IV 1564 23. IV 1616). Za historiju muzike Shakespeareova djela imaju viestruko znaenje. Muzike toke u njima pokazuju u kojoj je mjeri Sh. smatrao muziku prikladnim dramaturkim sredstvom za postizanje vee scenske uvjerljivosti. Opisi, usporedbe, aluzije i misli o muzici, koje iznose osobe njegovih kazalinih komada, vrijedan su dokument o mu zikoj praksi elizabetinske Engleske. O snazi i velikom utjecaju Shakespeareova genija na cijeli kulturni svij et svjedoi i nepregledan niz kompozicija nadahnutih njegovim radovima. U skladu s tadanjim kazalinim obiajima pjevana je pjesma (ayre, balada, puka pjesma) i u Shakespeareovim komedijama esta. No za razliku od svojih suvremenika Sh. uvijek ispisuje cijeli njen tekst, a ne samo poetne stihove. Izvorne rijei primje njene pjesme katkad i mijenja prilagoujui ih karakteru uloge i scenske situacije. Tako ona urasta u cjelinu i postaje dramaturki opravdana. Suprotno tradiciji svoga vremena Sh. je pjevane pjesme uvrstio i u neke svoje drame. Tu su one jo tjesnije povezane sa scenskim zbivanjem i neposredno sudjeluju u stvaranju dramatskoga efekta 'Ofelijina pjesma u Hamletu; Desdemonina Pjesma o vrbi u Otclu . Scenografske upute u izvornim Shakespeareovim tekstovima historijskih drama i tragedija sadre i biljeke o pri mjeni instrumentalne muzike. To su u ono vrijeme uobiajene toke scenske glazbe i nemaju veeg znaenja. Broken consort prati prikazivanje velikih dvorskih sveanosti; svijetli visoki to novi gudaa i harfe doaravaju natprirodne pojave i djelovanje maginih sila; oboa prorie nesreu, a trublja i trombon su sig nalni instrumenti. U veini svojih tekstova Sh. spominje muziku. Njegovi sudovi o znaenju i ulozi muzike u ivotu otkrivaju renesansnog mislioca. Poput filozofa antike on joj priznaje veliku sugestivnu snagu, pa je spominje i kao sredstvo u lijeenju bolesti (poremeen um kralja Leara treba, prema uputi lijenika, smi rivati njenom svirkom na icanim instrumentima). Skladna je muzika izraz reda, a kaotina odrazuje nered i anarhiju. I po jedinim instrumentima Sh. pridaje odreeno simbolino znaenje. Jo za Shakespeareova ivota komponirali su pojedine mu zike toke (uglavnom pjesme) za njegova kazalina djela R. Johnson, Th. Morley i J. Wilson. U XVII i XVIII st. nastale su mnoge preradbe Shakespeareovih radova. Prema ukusu onoga vremena bile su to najee masques, a kao autori muzike javljaju se, medu ostalima, H. Bishop, J. Clarke, M. Locke i H. Purcell. Izmeu 1640 i 1660 prikazivao je u Londonu glumac D. Garrick obnovljene Shakespeareove drame i komedije s pjesmama Th. A. Arnea. Od XVIII st. nadalje Shakespeareov opus privlai panju kom pozitora svih naroda. Otada do danas nastao je nepregledan niz scenskih muzika, opera, baleta, musicala, pjesama i orkestralnih kompozicija neposredno na Shakespeareov tekst ili nadahnutih sadrajima i idejama njegovih djela. Evo autora najvanijih:
SCENSKA MUZIKA: M. A. Balakirev (Kopo/it, JIup, 1861), G. Bantock (Macbeth, 1926), B. Bardi (8 drama i komedija), H. Biilov (Julius Caesar, 1860), M. Cipra (Kako vam drago; Hamlet, 1955), P. I. ajkovski (FaM/iem, 1891), F. Farkas (3 drame), A. Hauturjan (Alanem, 1934), J. Hatton (6 drama), A. Honegger (Hamlet, 1946), S. Hristi (4 drame), E . Humperdinck (5 drama), E. Irwing (8 drama), O. Jozefovi (nekoliko drama), E. Kfenek (Sommernachtstraum, 1926), I. Malec (Macbeth), F. Martin (Romeo et Jutiette, 1927), F. Mendelssohn (Sommernachtstraum, 1842), D. Milhaud (8 drama), S. Moniuszko (Hamlet; Kupiec zueniecki), A. Movzes (Rozprdvka zimneho veera, 1935; Hamlet, 1938), C. Orff (Sommernachtstraum, 1952 nova verzija 1964), F. Pedrell (Kralj Lear), W. Pijper (The Tempest, 1930), M. Ponc (9 drama), S. Rajii

342

SHAKESPEARE SHAW
fesor je muzike na univerzitetu Brandeis u Walthamu. Nje se kompozicije odlikuju briljantnim slogom i zanimljivom mjenom dodekafonskih postupaka.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, Symphony for Cl Orchestra, 1947 i II, 1948; partita za klavir i mali orkestar: koncert, NineMinute Overture, 1940; uvertira The Travellcrs, 1948; Credo, 195 renada za gudaki orkestar, 1945. KOMORNA: gudaki kvartet, Three Pieces for Three Pieces za flautu, klarinet i fagot, 1939; Chaconnc Monteverdi za sastav od 13 jazz-sviraa, 1957; sonata za trublju i klavir, sonata za violinu i klavir, 1942. KLAVIRSKA: Three Amateur Si 1944; varijacije, 1948 i 1949; sonata za klavir 4- runo, 1941. Kantate of Halevi, 1954 i Hebretu Cantata.

i i

(San ljetne noi; Romeo i Julija), T. Rangstrom (4 drame), L. R6ycki (Kupiec weniecki, 1923), F. Salmhofer (5 drama), J. Sibelius {The Tempest, 1925), A. Sullivan (4 drame), L. M. kerjanc (Mnogo vike ni za to, 1947), D. ostakovi (FaMjiem 1932), H. Tiessen (3 drame), W. Walton (Macbeth, 1942). i drugi. OPERE: S. Barber (Antony and Cleopalra. 1966), V. Bellini (/ Capuletti ed i Montecchi, 1830), H. Berlioz (Beatrice et Benedict, 1862). B. Blacher (Romeo und Julia, 1950), E. Bloch (Macbeth, 1910), B. Britten (A Midsummer Nighl's Di-eam, 1960), M. Castelnuovo-Tedesco (// Mercante di Venezia, 1958; AU's Well That Ends Well, 1959), U. H. Engelmann (akcioni muziko -scenski prikaz Ophelia, 1969), Z. Fibich (Boure, 1895), Ch. Gounod (Romeo et Juliette, 1867), G. Wo\st(Atlhe Boar's Head, 1925), G. Klebe (Die Ermordung aesars, 1959), M. Logar (etiri scene iz Shakcspearea, 1930), G. F. Malipiero (Giulio Cesare, 1936; Antonio e Cleopatra, 1938), F. Martin (Sturm, 1956), O. Nicolai (Die lusligen Weiber von IVindsor, 1849), G. Rossini (Otelio, 1816), H. Sutermeister (Romeo und Julia, 1940; Die Zauberinsel, 1942), S. Szokolay (Hamlet, 1968), S. ulek (Koriolan, 1957; Oluja, 1969), A. Thomas (Hamlet, 1868), G. Verdi (Macbeth, 1847; Otelio, 1887; Falstaff, 1893), R. Vaughan Williams (Sir John in Love, 1929), R. Wagner (Liebesverbot, 1836), E. Wolf-Ferrari (Sly, 1927). BALETI: B. Blacher (Hamlet, 1950; Der Mohr von Venedig, 1955), A. Maavariani (Omejuio 1957), S. Prokofjev (Po.ueo u JJ3tcynbemma, 1940), A. Thomas (La Tempete, 1889). MUSICALI : L. Bernstein (IVesl Side Story, 1957), C. Porter (Kiss Me Kate, 1948), R. Rodgers (The Boys of Syracuse, 1938). PJESME (soneti, odlomci kazalinih djela): H. Berlioz, J. Brahms. B. Brit ten, M. Castelnuovo-Tedesco, H. W. Davies, W. Fortner, J. Havdn, H. Hovvells, D. Kabalevski, H. Loewe, F. Martin. H. Parry, E. Rubbra, V. Schubert, R. Schu mann, J. Sibelius, I. Stravinski, D. ostakovi, R. Vaughan Williams, P. Warlock, H. Wolf, R. Wood. ORKESTRALNA DJELA: H. Berlioz (uvertira Le Roi Lear, 1831; dramatska simfonija Romeo et Juliette, 1839). B. Bersa (simfonijska pjesma Hamlet, 1897), B. Blacher (simfonijska pjesma Hamlet, I94OX M. Castelnuovo-Tedesco (7 uvertira), P. I. Cajkovski (3 uvertire -fantazije), P. Dukas (uvertira Le Roi Lear, 1883), A. Dvorak (uvertira Olhello 1892), E. Elgar (simfonijska studija Falstaff, 1913), Z. Fibich (simfonijska pjesma Otelio, 1873), L. Foss (suita The Tempest, 1941), N. Gade (uvertira Hamlet, 1861), M. Gurlitt (Shakespeare-Symphonic, 1955), A. Honegger (uvertira La Tempete, 1923), F. Liszt (simfonijska pjesma Hamlet, 1858), J. K. Paine (uvertira As you Like It, 1876, simfonijska pjesma The Tempest, 1877), H. H. Pierson (simfonijska pjesma Macbeth; 4 uvertire), R. Schumann (uvertira Julius Caesar, 1851), B. Smetana (simfonijska pjesma Richard III, 1858), R. Strauss (simfonijska pjesma Macbeth, 1890). NOVA IZD.: Muzike toke iz Shakespearovih djela obj. L. Ch. Elson (Shakespeare in Music originalni notni tekstovi uz opiran komentar, 1900; nova izd. 1968 i 1970); E. W. Navlor (Shakespearean Music, 1913; novo izd. 1973); F. W. Sternfeld (Songs from Shakespears's Tragedies 1964); L. Bridgewater (The Stratford Series of Shakespearean Songs, 2 sv., 1964). Izbor iz Shakespeareovih citata o muzici obj. K. Sydow (Shakespeare, Worte iiber Musik, 1951). Glosar muzikih termina, koje je Sh. upotrebljavao, obj. M. L. Robbins (Shakespeare's Sweet Music, 1968). LIT.: A. Furnivall, Grenhill i Harrison, A List of Ali Songs and Passages in Shakespeare Which Have Been Set in Music, London 1884. E. W. Naylor, Shakespeare and Music, London 1896 (II izd. 1931; novi otisak 1965). G. H. Cozvling, Alusic on the Shakespearean Stage, 1913 (novi otisak New York 1964). A. H. Moncur-Sime, Shakespeare, His Music and Songs, London 1915 (novi otisak New York 1971). P. A. Scholes The Purpose Behind Shakespeare's Use of Music, Proceedings of the Musical Association, 1916 17. R. S. Noble, Shakespeare's Use of Song- London 1923 (novi otisak New York 1966). Fr. Bridge, Shakespearean Music in the Plays and Early Operas, London 1923 (novo izd. New York 1965). E. J. Dent, Shakespeare and Music, u Companion to Shakespeare Studies, Cambridge 1934. 11. CojijiepinuncKuii, IIIeKCnnp u MHpoBaH My3biKa. IlIeKcniip 1564 1939, JIeHunrpa;r i MocKBa, 1939- H. G. Sear, Russian Music and Shakespeare, Musical Times, 1944. B. Patlison, Music and Poetry in the English Renaissance, London 1948. W. R. Bowden, The English Dramatic Lyric, 1603 1642, New Haven 1951. \V. Sternfeld, The Dramatic and AIlegorical Function of Music in Shakes peare's Tragedies, Annales Musicologiques, 1955. J. H. Long, Shakespeare's Use of Music (3 sv.), Gainesville 1955 1971. J. S. Manifold, Music in En glish Drama: From Shakespeare to Purcell, London 1956. J. Wey, Musical, Allusion and Song as Part of the Structure of Meaning of Shakesp eare's PIays, 1957. E. S. H. Doss, The Unity of PIay and Song in Shakespeare (diserta cija), Little Rock 1958. .7. P. Cutts, Music and the Supernatural in The Tempest, Music and Letters, 1958. Isti, La Musique de scene de la troupe de Shakespeare , Pari 1959. T. Waldo 1 R. Blackmond, Musical Terms and the Complexity of Shakespeare's Style (disertacija), Florida 1961. J. Stevens, Music and Poetry in the Early Tudor Court. London 1961. W. H. Auden, Music in Shakespeare, London 1963 (njem. Guter sloh 1965; vedski Stockholm 1965; poljski 1969). F. W. Sternfeld, Music in Shakespearean Tragedy, Lon don 1963. A. Bonstead (redaktor), Music to Shakespeare (katalog scenskih muzika i pjesama za Shakespeareova djela), London 1964. Zbornik studija IHeKCntip H My3tiKa, JleHiiHrpa^ 1964. F. W. Sternfeld, William Shake speare, MGG, XII, 1965. W. Mellers, Music in the Shakespearean Theatre, London 1965. P. H. Hartnoll, Shakespeare in Music (zbirka lanaka uz ka talog komponiranih Shakespeareovih tekstova), New York 1967. P. J. Seng, The Vocal Songs in the Plays of Shakespeare, Cambridge (Mass.) 1967 ( I I izd. 1968). M. Brajuha, I Canti nel teatro di Shakespeare, Catania 1967. M . Ku n.

SHAPEY, Ralph, ameriki kompozitor i dirigent (I delphia, 12. III 1921 ). Muziku uio na Univerzitetu u Ch (S. Wolpe). God. 1930 42 pomoni dirigent Omladir orkestra i predava na Univerzitetu u Philadelphiji, od predaje na Univerzitetu u Chicagu. Kao gost dirigirao ra tim orkestrima u tom gradu i u New Yorku. Predstavn: merike muzike avangarde, nevezan za bilo koji smjer ili S. u svom stvaranju dosljedno slijedi vlastitu koncepciju. Ko: zicije temelji uvijek na nekoj konkretnoj predodbi koju va Image; primjenom razliitih kompozicijskih postupaka c toku djela poprima brojne modifikacije.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert Invocation za violinu; koncs klarinet i komorni orkestar; Challenge The Family of Man; Ontogeny, Incantations, 1959. KOMORNA: 6 gudakih kvarteta; Discourse za 4 i menta; Evocation za violinu, klavir i udaraljke; sonata za obou i klavir; figuration za flautu i klavir, 1965; Partita za violinu i 13 sviraa, T966; Pc Fantasy za violonelo i 16 sviraa, 1967. Klavirske kompozicije. L sions za sopran i 23 instrumenta, 1960; Songs of Eclasy za sopran, klavir, uda i vrpcu, 1967.

SHAPLEIGH, Bertram, ameriki kompozitor (Bo Massachusetts, 15. I 1871 Washington, 2. VII 1940). je muziku u Bostonu (G. E. Whitting, G. W. Chadwick, i Dovvell); 18981915 ivio u Engleskoj. Po povratku u York posvetio se komponiranju. esto je pisao u duhu orijen muzike koju je mnogo istraivao i o kojoj je, kao dobar pc valac, odrao brojna predavanja. Poznat je kao izdava The cert Program Exchange.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, u h-molu op. 62 i u A-dur 68; poema za violonelo i orkestar; simfonijski p reludij; suite Ramayana Amir; The Dance of the Dervishes; Consolations. KOMORNA : gu kvartet; klavirski trio; kompozicije za violinu i klavir, za violonelo i klav Klavirske kompozicije. Sedam opera. VOKALNA : kantata Canlic cantici; The Raven (E. Poe) za zbor i orkestar; Mirage za zbor i orkestar; 1 Romance of the Year za solista i mjeoviti zbor; zborovi; oko 100 solo -pjesan Misa u D-duru i druga crkvena djela. Niz lanaka i rasprava o umjet

SHARP, Cecil James, engleski etnomuzikolog (Lon 22. XI 1859 23. VI 1924). Muziku naobrazbu stekao uj nom kao samouk za pravnih studija u Cambridgeu. God. 18 92 orgulja u katedrali u Adelaidi (Australija) gdje je osn muziku kolu; 18961905 direktor Hampstead Conservc of Music u Londonu. Od 1902 sakupljao i istraivao engl narodne pjesme i plesove. God. 1911 osnovao English Folk D Society; iste je godine postao ravnateljem u School of Folk . and Dance u Stratford-on-Avonu. Radi istraivanja muzi folklora boravio 191418 u Appalachians-Mountains (SAD), i jim zbirkama i obradbama, te raspravama o engleskom muzi folkloru S. je oivio interes za narodnu muziku i dao poticE formiranje pokreta vanog za novije englesko muziko stvar; God. 1930 osnovano je u Londonu udruenje Cecil Sharp H sa zadatkom da nastavi istraivanje i njegovanje engleskoga zikog folklora (1932 spojeno s English Folk Song Sodety).
DJELA: English Folk-Song: Some Conclusions, 1907; The Dance: Historical Survev of Dancing in Europe (sa A. P. Oppeom), 1924. Ob brojne zbirke engleskih i ameri kih narodnih napjeva i plesova. LIT.: W. Shuldham Shaw, Cecil Sharp and English Folkdances, L01 1929. A. H. Fox Slrangways i M. Karpeles, Cecil Sharp, London 192: izd. 1955). M. Carpelcs, Cecil James Sharp, MGG, XII, 1965.

SHANTY (chanty, chantey), radne pjesme engleskih i amerikih mornara. Pjevaju ih obavljajui razliite poslove na brodu pri emu pjev pridonosi koncentraciji napora. Najpopularniji sh. potjeu iz Amerike (The Wide Missouri, The Banks of Sacramento, The Rio Grande, Mobile Bay).
LIT.: F. Rickaby, Ballads and Songs of the Shanty-Boy, 1926. J. C. Colcord, Songs of American Sailormen, New York 1938. W. M. Doerflinger, Shantymen and Shantyboys: Songs of the Sailor and Lumberman, New York 1951. 6'. Hugill, Shanties from the Seven Seas, London 1961. E. P. Harlow, Chanteying Aboard American Ships, Massachusetts 1962. W. M. Doerflinger, Shanty, MGG, XII, 1965.

SHAPERO, Harold Samuel, ameriki kompozitor (Lynn, Massachusetts, 29. IV 1920 ). Muziku uio na Konzervatoriju u Bostonu (N. Slonimskv, E. Kfenek), na Harvard University (W. Piston), na Berkshire Music School (P. Hindemith) i kod N. Boulanger u Cambridgeu (Massachusetts); diplomirao 1941 postigavi Prix de Rome. U Rimu boravio 1949 50. Od 1952 pro-

SHARP, Geoffrey Nevvton, engleski muziki pisac i kril (Leeds, 14. VI 1914 Chelmsford, Essex, 29. III 1974). ! dirao strojarstvo; muziku uio na Royal College of Music u L donu. God. 1940 utemeljio i do smrti ureivao asopis The M Reviezu u Cambridgeu. Bio je suradnik vie dnevn ih listova (i day Times) i strunih asopisa. SHAW, Artie (pravo ime Arthur Arshawsky), amei jazz-klarinetist, dirigent i kompozitor (New York, 23. V 1 ). Uio najprije alt -saksofon u New Havenu, a kasnije pr< na klarinet. Karijeru zapoeo 1929 u orkest ru J. Cavallara; ] vei uspjeh postigao 1935 na koncertu u Imperial Theatre, New Yorku izvodei vlastitu kompoziciju za klarinet i gud: kvartet. God. 1936 utemeljio big band koji je postao jedan najboljih svving-orkestara u svijetu. S tim je sastavom lansi i svjetski lager Begin the Beguine (C. Porter). Sastav svog banda mijenjao je nekoliko puta, a 1939 napustio ga je te idi godina vodi razliite velike i manje ansamble od kojih je pozn; combo-sastav Gramercy Five. U toku rata 1943 -44 vodi ,

SHAW SHEARING
band amerike mornarice s kojim nastupa za amerike trupe na podruju junog Pacifika. God. 1944 sastavio je novi big band (sa Royem Eldridgeom, Barnevem Kesselom i drugima) i zatim novi Gramercy Five (Ray Conniff, Herb Stevvart i dr.); 1955 60 ivio povueno u panjolskoj. Bio je predsjednik poduzea za otkup i produkciju filmova Artixo Productions. Virtuoz vanredne tehnike i jasnog tona, poslije B. Goodmana najpoznatiji klarinetist i jedan od najboljih voditelja jazz-sastava u eri swinga. Snimio je velik broj ploa. Komponirao: Concerto for Clarinet, te melodije Nightmare, Any Old Time, Non Stop Flight, Everything's jfumpin' i dr. Napisao je autobiografiju The Trouble zoith Cinderella, An Outline of Identity (New York 1952, II izd. 1963).
LIT.: W. F. van Eyle, Discography of Artie Shaw, Zaanam 1966.

343

SHAW, Brian (pravo ime Earnshavv), engleski plesa i baletni pedagog (Huddersfield, 28. VI 1928 ) Studij klasinog baleta, zapoet kod M. Shaw, zavrio 1944 na baletnoj koli Sadler's Wells Ballet Schoolu Londonu. Otada djeluje u tom kazalitu kao solist, a zatim kao prvi plesa i pedagog. Plesa virtuozne tehnike, istakao se u ulogama Plava ptica (Cajkovski, Trnoruica) i Blue Shater (Meverber, Les Patineurs). Veoma su zapaene njegove kreacije u koreografijama F. Ashtona (Franck, Simfonijske varijacije; Henze, Undine; Satie, Alonotones 1.; Elgar, Enigma Va-riations; Oldham, Bonne-Bouche; Britten, Princ of the Pagodas; Donizetti, Veneziana). SHAW, George Bernard, irski knjievnik (D ublin, 26. VII 1856 London, 2. XI 1950). Do 1898 intenzivno se i uspjeno bavio muzikom kritikom i publicistikom. God. 188889 bio je suradnik lista Star u kojem je objavljivao izvrsne muzike kri tike pod ifrom Corno di Bassetto. God. 189094 pisao je muzike feljtone za list The World. Poslije 1898 objavljivao je lanke 0 muzici samo povremeno, tako za British Music Bulletin (juni r 9i9)j za Aiusic and Letters (januar 1920, o Elgaru). Prigodom osnivanja British Music Society odrao je mnoga prigodna p re davanja. U svojim kritikama S. je esto zajedljivim humorom znao igosati pojedine nezdrave pojave u muzikom ivotu Engleske.
DJELA (muzika): The Perfect Wagneritc (analiza Wagnerove tetralogije Der Ring des Nibelungen), 1897 (II izd. 1922); Music in London: 189094 (kritike obj. u The World, 3 sv.), 1932; London Music in 1888 S (kritike obj. u The Star), 1937 (njem. prijevod i izbor pod naslovom Musik in London, 1957). Izbor iz Shawovih muzikih kritika obj. E. Bentlev (Shaw on Music; a Sclection from the Aiusic Criticism of B. Shazv, 1955). LIT.: W. Irvine, G. B. Shaw's Musical Criticism, MQ, 1946. F. E. Loemenstein, Bernard Shaw's Music Critic, Hinrichsen's Musical Year Book, VI, 1949 50. F. Baake, G. B. Shaw als Musikschriftsteller (disertac ija), Kiel 1953 (rkp.; izvod pod naslovom G. B. Shaw als Musikkritiker, AFMW, 1953). M. Shcnfield, Shaw as Music Critic, Music and Letters, 1958. N. Cardus, George Bernard Shaw, MGG, XII, 1965.

uvijek stilski autentino i profinjeno. Sh. je nastupao i kao or kestralni dirigent. SHAWN, Ted, ameriki plesa, koreograf i pedagog (Kansas City, 21. X 1891 Orlando, Florida, 9. I 1972). Klasini balet uio kod H. Wallacha; debitirao 1911 u Denveru. Sh. je u Los Angelesu vodio vlastitu plesnu kolu i tamo prvi snimio plesani film (Dance of the Ages). God. 1914 proputovao s manjom trupom SAD, a godinu dana ka snije, sa svojom enom R. Saint Denis, osnovao plesnu kolu koja je utjecala na stvaranje moder noga plesnog stila u Americi. Kada je 1932 kola prestala djelo vati, Sh. je osnovao iskljuivo od plesaa trupu All-Male Dancers Group i s njome gostovao u SAD i Londonu. God. 1933 utemeljio u Berkshire Hillsu (Massachusetts) plesni studio Jacob's Pilloto koji je pod njegovim vodstvom do 1941 prerastao u znameniti festival plesne umjetnosi. Osim u SAD, Sh. je gostovao i u Evropi i Australiji (1947). Iako se isti cao neobinom mnogostranou, njegova panja bila je ipak najvie posveena stvaranju izrazito mukoga plesnog stila i u tome je postigao velik uspjeh. Medu njegovim baletima najveu su popularnost postigli Xochitl (H. Grunn), inspiriran umjetnou Azteka, Feather of the Dawn (C. W. Cadman) te The Dreams of Jacob (Milhaud). Za svoj pionirski rad na irenju plesne umjetnosti u Americi Sh. je nagraen broj nim odlikovanjima.
DJELA: Ruth St. Denis: Pioneer and Prophet, 1920; The American Ballet, 1926; Gods Who Dance, 1929; Fundamentals of a Dance Education, 1938; Dance Wc Must, 1940; Every Little Movement, 1954; Thirty-Three Years of American Dance, 1959; One Thousand and One Night Stands (sa G. Pooleom), 1960. LIT.: K. S. Dreier, Shawn, the Dancer, Nevv York 1933. A. Todd, Demishawn-Cradle of American Dance, 25 Years of American Dance, New York 1954. T. S., Remember: Jacob's Pillow Was a Stone, Dance Magazine, 1970. W. Terry, The Anniversarie of Ted Shawn, ibid., 1971.

SHAW, Martin Edvvard Fallas, engleski kompozitor (London, 9. III 1876 Southvvold, 24. X 1958). Uio na Royal College of Music u Londonu (Ch. Stanford). Crkveni orgulja i zborovoda u Londonu. Zauzimao se za oivljavanje Purcellove dramske muzike te 1900 osnovao Purcell Operatic Society. Zastupnik engleskog nacionalnog smjera, osobito u crkvenom zbornom pjevanju, radio je na reformi engleske crkvene muzike. Istakao se kao kompozitor solo-pjesama i kolskih zborova.
DJELA. INSTRUMENTALNA: suita za gudaki kvartet, 1923; sonata za flautu i klavir, 1942; klavirske kompozicije (album Brer Rabbit). DRAMSKA: ballad opere Mr. Pepys, 1926 i IValerloo Seave. Muziki igrokazi: The Soul of the World, 1910; Brer Rabbit, 1914 i Master Valiant, 1936. Opereta Philomel. Scenska muzika. VOKALNA. Oratoriji: Eastcr, 1930; The Rock, 1934 i The Redeemer, 1945. Za soliste, zbor i orkestar: The Seaport and the Sai~ lors, 1931; The Ithacans, 1933; Sursum Corda, 1933 i Budmouth Dears. Ciklusi The JJngentle Guest za bariton, harfu i gudaki kvartet, 1932 i Waler Folk za bariton, klav ir i gudaki kvartet, 1932; zborovi; 15 solo -pjesama, 1917 36. Moteti; anthemi. SPISI: The Principles of English Church Music Composition, 1921; autobiografija Up to New, 1929. IZDANJA. Zbirke engleskih svjetovnih i crkvenih pjesama: English Hymnal (s Vaugham Williamsom), 1906; The English Carol Book, 1913; The Motherland Song Book (4 sv.; sa svojim bratom Geoffrevjem Sh.), 1919; League of Nations Song Book, 1921; Song of Praise (s Vaugham Williamsom i dr.), 1924; Oxford Carol Book P. Dearmera, 1928; Songs of Praise for Boys and Girls, 1929. LIT.: P. M. Young, Martin Edward Shaw, MGG, XII, 1965.

SHEARER, Moira, engl eska plesaica (Dunfermline, 17. I 1926 ). Studij klasinog baleta zapoet u Sjevernoj Rodeziji nastavila u Londonu (F. Fairbairn, N. Legat) te na Sadler's Wells Ballet School. Debitirala 1941 u trupi International Ballet; 194252 prvakinja trupe Sadler's Wells Ballet, 195354 trupe London Festival Ballet. Briljantna tehniarka, izvanred no snana linost, ostvarila je niz uvjerljivih likova u baletima klasinog i modernog repertoara od kojih se istiu: Symphonic Variations,Don Juan (R. Strauss), Pepeljuga (Prokofjev), Miracle in the Gorbals (A. Bliss), The Clock Symphony (Havdn). Svjetsku slavu postigla je u baletnom filmu Crvene cipelice (1948); nastupala zatim i u filmovima1 Hoffmannove prie (I95 )) The Man Who Loved Redheads (1955) i Un, deux, trois, quatre. Napustila plesnu scenu M. SHEARER i 1955 posvetila se kazalinoj i filmskoj glumi.

LIT.: R. Tennent, Moira Shcarer, London 1947. P. Crozvle, Moira Shearer, London 1949. H. Fischer, Moira Shearer, London 1952. M. Clarke, The Sadler's Wells Ballet, London 1955.

SHAW, Robert Lavvson, ameriki dirigent (Red Bluff, California, 30. IV 1916). Studirao na Pomona College u Claremontu i tu jo za vrijeme studija bio zborovoda. ivio zatim u New Yorku: 193844 vodio je Waring's Glee Club, 1941 osnovao 1 do 1954 vodio amaterski zbor Collegiate Chorale, koji je pod njegovim vodstvom stekao visoka priznanja. Uz to je 1942 45 bio dirigent u Berkshire Music Center u Tanglevvoodu (Lenox), 194650 proelnik odjela za zborno pjevanje na Juilliard School of Music u New Yorku, od 1967 umjetniki dire ktor Simfonij skoga orkestra u Atlanti. God. 1948 osnovao vokalni ansambl Robert SJiazv Chorale s kojim je poduzimao brojne turneje po Americi i Evropi (u vie navrata gostovao u Jugoslaviji). Sa svojim zborom Sh. izvodi kompozicije razliitih razdoblja, od vokalne muzike starih majstora do djela suvremenih autora i to

SHEARING, George Albert, engieski jazz-pijanist i kompozitor (London, 13. VIII 1919 ). Klavir uio u Londonskom institutu za slijepe. lan ansambla Rhythm Club Jam Session. Debitirao je kao solist 1937, snimivi prvu plou na nagovor kri tiara L. Feathera. Zatim je koncertirao u Engleskoj s orkestrom slijepih koji je vodio C. Bampton, a 1946 u SAD. U Londonu nastupao solistiki i s vlastitim manjim sastavima; od 1947 ivi u New Yorku. Svjetsku slavu postigao kvintetom (klavir, vibrafon, gitara, kontrabas i udaraljke) koji je osnovao 1949. Izvoran nain interpretacije tog ansambla z natno je utjecao na razvoj cool jazza. God. 1962 raspustio kvintet i organizirao West Coast Group. Reorganiziravi 1965 svoj sastav koncertira na recitalima i u klubovima. Gostovao u Evropi (1962), Japanu (1963) i na turnejama u SAD. Nekoliko je godina bio najpopularniji jazz-pijanist u Engleskoj. S. ide u red najistaknutijih predstavnika modernoga jazza. Najpoznatije kompozicije su mu September in the Rain, Lullaby of Birdland, Shearing Bossa Nova i Jazz Moments. Komponirao i filmsku muziku.

344

SHEDLOCK SHOW
1798. Shieldova muzika, bliska Havdnovoj, odlikuje se je stavnom i neposrednom melodikom. Osobitu popularnost vala su njegova kazalina djela u koja je esto unosio i popu! arije drugih autora.
DJELA: 6 dueta za 2 violine, 1780; 6 gudakih trija, 1796; 6 gui kvarteta, 1782. Oko 70 raznovrsnih kazalinih djela (opere Robin Hooa Enchanted Castlc; Tzvo Faces under a Hood i dr.; pantomime; intermediji ticei). Zbirke pjesama: A Collection of Favourite Songs, 1778; A Col of Songs Sung at Vauxhall, 1780 i A Collection of Canzonelles and an 1796; 42 pjesme i balade pojedinano. INSTRUKTIVNA: An Introa to Harmony, 1800; Rudiments of Thorough-bass (5 sv.), 1815. LIT.: J. Robinson, Life of William Shield, Newcastle 1891. W. H William Shield, Music and Letters, 1950. A. D. McCredie, William S MGG, XII, 1965.

SHEDLOCK, John South, engleski pijanist i muziki pisac (Reading, 29. IX 1843 London, 9. I 1919). Uio u Pa rizu, klavir kod E. Liibecka i kompoziciju kod E. Laloa. Klavirski pedagog i koncertni pijanist u Londonu, od 1879 poglavito muziki kritiar listova The Academy i The Athenaeum (190116). Neko vrijeme izdavao ugledni asopis Monthly Musical Record. Bavio se i kompozicijom.
DJELA: studija The Pianoforte-Sonata, Its Origin and Developrnent, 1895 (najvanije djelo, njemaki prije vod O. Stieglitz, 1897); Beelhoven's Pianoforte Sonata, the Origins and Respeclive Values of Various Readings, 1918. Preveo na engleski Riemannov Musiklexikon (IV izd.), 1893 99 i Beethovenova pisma. Izdao The Beethoven Cramer Studies, 1893 (prvi svezak Cramerovih etida s Beethovenovim napomenama); 2 Biblijske sonate J. Kuhnaua, 1895; izbor kompozicija za embalo B. Pasquinija, G. Frescobaldija, J. J. Frobergera i dr. LIT.: W. H. Stock, John South Shedlock, MGG, XII, 1965.

SHEPHERD, Arthur, ameriki kompozitor i dirigent (Pari, Idaho, 19. II 1880 Cleveland, 12. I 1958). Muziku uio na New Englan Conservatory u Bostonu. God. 1897 1900 kazalini i koncertni dirigent u Salt Lake City, 191017 nastavnik za harmoniju i kontrapunkt na Konzervatoriju u Bostonu; vodio je i tamonji zbor Cecilia-Society; 192026 bio je drugi dirigent Simfonijskog orkestra u Clevelandu. God. 192750 predavao na Univerzitetu u Clevelandu. S. je romantiar koji u svojim dje lima tei za specifinim muzikim nacionalnim izrazom; esto upotrebljava melodije amerikih narodnih pjesama.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, Horizons, 1927 i II, u Dduru, 1938; koncert za violinu, 1946; Fantaste Humoresque za klavir i orkestar, 1916. Uvertire: Ouverture Joyeuse, 1901; The Festival of Youth, 1915 i Overture to a Drama, 1919 i dr. KOMORNA: 4 gudaka kvarteta, 1934 55; klavirski kvintet, 1940; Divertissement za duhaki kvintet, 1943; 2 sonate za vio linu i klavir, 1914 i 1927. KLAVJRSKA: 3 sonate (I, 1912; II i III, 1929); varijacije i dr. VOKALNA: kantate The City in the Sea, 1913 i Song of the Pilgims, 1937; zborovi; solo-pjesme. Psalam XLII za zbor i orkestar, 1944 i dr. crkvene kompozicije. SPISI: The String~Quartets of Beethoven, 1937; Papa Goctschius in Retrospekt, MQ, 1944. LIT.: D. Leedy, Arthur Shepherd, Modern Music, 1939. W. 5". Nezvman, Arthur Shepherd, MQ, 1950. R. Loucks, Arthur Shepherd, New York 1962. Isti, Arthur Shepherd, MGG, XII, 1965.

SHIFRIN, Seymour, ameriki kompozitor (New > 28. II 1926 ). Studij muzike za vrio na Columbia Unive u New Yorku; kompoziciju uio privatno jo kod W. Schun Od 1952 na University of California u Berkelevu instruktor, asi i 196066 profesor; od 1966 na istom je poloaju u VC'alth (Massachusetts). Od 1962 lan je urednitva asopisa Perspec of New Music. '
DJELA. ORKESTRALNA: komorna simfonija, 1953 54; Music, ] Three Pieces, 1959. KOMORNA: 4 gudaka kvarteta, 1949, 1962, 1 1967; Serenade for 5 Instruments, 1954; In eius memoriam za flautu, kla violinu, violonelo i klavir, 1968; sonata za violonelo i klavir, 1948; di violinu i klavir, 1971; Konzertstuck za violinu solo, 1961. KLAVIRt Four Cantos, 1949; Fantasie, 1950; Trauermusik, 1961. The modern T za klavir 4- runo, 1961. VOKALNA: Cantata to Sophoclcan Choru: zbor i orkestar, 1957; Ode of Shang za zbor, klavir i udaraljke, 1963; A i eval Latin Lyric za zbor, 1954; Satires of Circumstance za sopran i kor ansambl, 1964; solo-pjesme: Tzvo Early Songs, 1947; The Cat and the / 1949; No Second Troy, 1951 i Spring and Fali, 1953.

SHERIDAN, Margaret, irska pjevaica, sopran (Countv Mayo, 15. IX 1889 Dublin, 16. IV 1958). Pjevanje uila u Dublinu i kod Tine Sconamiglio u Milanu; na opernoj pozornici debitirala 1918 u rimskom Teatro Costanzi kao Mirni (Puccini, La Boheme). Ubrzo se proslavila u napuljskom San Carlu i 1920 prvi put nastupila u milanskoj Scali, gdje je osobito u razdoblju 192530 esto gostovala. Pjevala je u veronskoj Areni, u londonskom Covent Garenu i drugdje, osvajajui sugestivnom interpretacijom i punoom zvonkoga glasa. U njezine najvee kre acije idu heroine iz Puccinijevih opera. SHERRIF, Noam, izraelski kompozitor i dirigent (Tel Aviv, 7. I 1935 ). Kompoziciju uio kod P. Ben-Haima u Tel Avivu, dirigiranje kod I. Marke vica. Zavrivi studij na Hebrejskom univerzitetu u Jeruzalemu, usavravao se u kompozicij i kod B. Blachera u Berlinu. Utemeljitelj i dirigent (195660) orkestra Hebrejskog univerziteta i 196667 profesor dirigiranja na Rubin Academy of Music u Jeruzalemu i na Nacionalnoj akademiji u Tel Avivu, od 1969 je direktor izraelske produkcije gramofonskih ploa (Isracol) i muziki savjetnik Ministarstva za kulturu i od goj. Najprije pod utjecajem Debussvja i Stravinskog, pa zatim Bartoka, Sh. je kasnije izgradio vlastiti stil, inspiriran orijental nim i idovskim narodnim melosom.
DJELA (izbor): Festival Prelude za orkestar, 1957; Songs of Degrees za orkestar, 1959; Music za drvene duhake instrumente, trombon, kontrabas i klavir, 1960; Ashrei za alt, flautu, 2 harfe i udaraljke, 1961; sonata za klavir, 1962; Heptaprisms za komorni orkestar, 1965; Metamorphoses on a Galliard za orkestar, 1966; 2 Epigrams za komorni orkestar, 1968; Chaconne za orkestar, 1968; koreografska drama Cain za elektronske zvukove na magnetofonu, 1969; gudaki kvartet, 1970. Filmska i scenska muzika; zborovi.

SHIMIZU, Osamu, japanski kompozitor (Osaka, 4. 1911 ). Uenik K. Hashimotoa; studirao i na Visokoj muzi koli u Tokiju. Muziki urednik Radio-Tokija; sada je gene: direktor izdavakog poduzea Lazoai-Gakufu i predsjednik S za japanskih pjevakih drutava. Dobitnik brojnih nagrada, kompozitor istakao se svojim pokuajima da sadraje tradicic nog japanskog Kabuki-kazalita obradi u stilu zapadnoevro opere.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije, 1951, 1957 i 1960; 4 stavi jednu indijsku melodiju, 1950; suita, 1952. KOMORNA: kvartet za i gudae; skice za 3 kotoa; Balada za violinu i klavir, 1941. DRj4Mt Opere: Shuzenji-Monogatari, 1954; Princeza iz Charcoala, 1956; ovjek puca u modro nebo, 1956; Nespretni violonelist, 1957; Pjevajui skelet, '. Shunkan, 1964; Progonstvo, 1964; Himna Dengyo Daishi, 1966; komina ( Muko Erabi, 1969; historijska opera Daibutsu-Kaigen, 1970. Baleti Zemlja, i Vatra u ravnici, 1962. VOKALNA: kantate Ren~nyo, 1948 i Mir, 1 Olimpijska himna za zbor i orkestar, 1964; budistike kantate; oko 300 zbo; solo-pjesme. Uvod u muziku, 1964. Instruktivna djela i dr.

SHIMMY, drutveni ples u 2/4 ili alla breve mjeri. Pc laran je bio u SAD za vrijeme Prvoga svjetskog rata, a neto nije i u Evropi. Jedan od najljepih primjera je Kitten on the I Z. Konfreva. Sh. je uao i u umjetniku muz iku (P. Hinderr Suita op. 26; W. Gross, Plesna suita op. 20). SHINOHARA, Makoto, japanski kompozitor (Osaka, XII 1931 ). Studirao na Visokoj muzikoj koli u Tokiju Ikenouchi), na Parikom konzervatoriju (T. Aubin, O. Messi; i na Visokoj muzikoj koli u Kolnu (B. A. Zimmermann, M. Koenig). Djelovao je u elektronskim institutima u Utrec (1965 66), na Columbia University u New Yorku (1971 i na Japanskom radiju u Tokiju (1974).
DJELA. ORKESTRALNA: Solitude, 1961; Visions II, 1970. KOM NA: sonata za violinu, 1958; Trois pieces concerlantes za trublju i klavir, 1 Obsession za obou i klavir, 1960; Allernance za udaraljke, 1962; Conson za 6 instrumenata, 1967; Fragmente za tenorsku blokflautu, 1968; Rela za flautu i klavir, 1970; Reflexion za obou solo. 1970; Rencontaes za jednog kusionistu i vrpcu, 1972; Tayutai za koto, 1972; Kyudo za shakuhachi i hi 1973. Tendence za klavir, 1963. ELEKTRONSKA: Broadcasting, 1 Visions I, 1965; Memoires, 1966 i City Visit, 1971. Personagge za pjevi stereofonske zvukove, 1968.

SHIBATA, Minao, japanski kompozitor (Tokio, 29. IX 1916 ). Na Univerzitetu u Tokiju studirao botaniku i estetiku; kompoziciju uio privatno (S. Moroi). God. 195969 bio je profesor muzikologije na Visokoj koli za muziku i likovne umjetnosti u Tokiju.
DJELA (izbor): ciklus La Bonne ehanson za enske glasove i klavir, 1948; Signature Theory za sopran i orkestar, 1953; Black Portrait za sopran i komorni orkestar, 1954; Konkretna muzika za stereofonski prijenos, 1955; Improvizacije I-II za klavir, 1957 i 1968; Black Distance za sopran i komorni orkestar, 1958; Hans, the Empty Pocket za recitatora, muki zbor i komorni orkestar, 1959; Sinfonia za orkestar, 1960; Essay for Six Brasses, 1965; improvizacija za elektronsku muziku, 1968; Ryeteki za marimbu, udaraljke i elektronske zvukove, 1970. SPISI: Inshoha-igo (Poslije impresionizma), 1967; Historija muzike (3 sv.), 1967 71; Musique et technologie au Japon, RM, 1971.

SHIELD, William, engleski violist i kompozitor (Swalwell, Durham, 5. III 1748 Brightling, Sussex, 25. I 1829). Uio u Newcastlu kod orguljaa Ch. Avisona. Nekoliko godina dirigent u manjim engleskim gradovima, 177291 lan orkestra talijanske opere u Londonu, a uz to od 1778 stalni kompozitor opere Covent Garden. God. 1791 upoznao je J. Havdna te ga pratio na putu po Francuskoj i Italiji. God. 1792 vratio se na Covent Garden gdje je djelovao kao muziki direktor i operni kompozitor do

SHOVV (engl. predstava, izvedba, prikaz), zabavna predst s muzikim tokama i plesom. Izvodi se estradno, u koncerti dvoranama ili zabavitima tipa music -halla, a najvie na televi U sreditu je takve priredbe esto jedan artist, zabavlja, glun pjeva, plesa (tzv. One-Man-Show). Sh. se proirio najprije u SAD kao zabavna predstava sli reviji (1949 54 televizijska serija Maxa Liebmana, Your Si of Shozos). Veliku su popularnost kasnije stekli kao voditelji miari Red Skelton, Jerry Lewis, Danny Kay e i dr. U Engle; je velik uspjeh imao tip satirikog showa s aktualnim temi (npr. A Shozv Called Fred), zatim tjedna emisija Shozv of the W posveena najpoznatijim zvijezdama jazza (L. Armstrong, ) Fitzgerald, Count Basie) i dr. Na talijanskoj radio-televiziji i interes pobuuje Canzonissima, sh. u kojem se svake godine pr stavljaju i natjeu pjevai, a sudjeluju i poznati glumci i zab ljai. Ako je u okviru showa u sreditu samo jedan izvodilac, poziva kao goste poznate linosti iz muzikog ili kazalinog sviji
1. A.

SHUARD
SHUARD, Amy, engleska pjevaica, sopran (London, 19. VII 1924 ). Pjevanje studirala na Trinity Collegeu u Londonu; na opernoj pozornici debitirala 1949 u Johannesburgu kao Aida (Verdi) i 194955 bila angairana u londonskom Sadler's Wells Theatru. Od 1955 lanica je Covent Gardena, kao i redovit gost Dravne opere u Beu, milanske Scale, Sveanih igara u Bavreuthu i drugih velikih svjetskih opernih kazalita. Dramski sopran velike izraajnosti i punoe S. se posebno istie kao Amelia, Ladv Macbeth i Amneris (Verdi, Krabuljni ples, Macbeth i Aida), Brunnhilda i Ortrud (Wagner, Prsten Nibelunga i Lohengrin), Santuzza (Mascagni, Cavalleria rusiicand), Turandot (Puccini), Elektra (R. Strauss) i Jenufa (Janaek). SHULMAN, Alan, ameriki violonelist i kompozitor (Baltimore, 14. VI 1915 ). Uio violonelo na Konzervatoriju u Baltimoreu i u New Yorku kod F. Salmonda. U kompoziciji uenik B. Wagenaara na Juilliard School of Music (diplomirao 1937). God. 193742 i 194554 lan Simfonijskog orkestra NBC. Suosniva (1938) i lan ansambla Stuyvesant String Quartet koji najee izvodi djela suvremenih majstora. U kompoziciji isprva pod snanim utjecajem francuskih impresionista S. je postepeno izgradio vlastiti izraz, naglaeno melodijskog i, esto, folklornog obiljeja.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije ( I I , 1958); simfonijska pjesma Popocalcpetl. 1952; koncert za violonelo, 1948; tema s varijacijama za violu i orkestar, 1941; Pastorale and Dance za violinu i orkestar, 1944; A Laitrcntian Overture, 1952; valcer, 1949. KOMORNA: Threnody za gudaki kvartet, 1950; Suite Miniature za 8 violonela, 1956; Rcndezvous za klarinet i gudaki kvartet, 1946; Top Brass za 12 limenih duhakih instrumenata. 1958; suita za vio lu solo, 1953; suita za violonelo solo, 1956. Klavirske kompozicije. Scenska i filmska muzika.

SIBELIUS

345

SI, r. u nizu solmizacijskih slogova naziv za sedmi ton. U solmizaciju Guida d'Arezza, koja je prema sistemu heksskorda bila ograniena na est tonova, uveden je tek u XVI st. spajanjem inicijala zavrnog (sedmog) stiha himne Ut queant laxis: S(ancte) I(ohannes) ( -> Guido d'Arezzo). 2. U funkcionalnoj solmizaciji Tonika-Do metode si oznauje vodicu u dur-ljestvici i II stupanj u mol-ljestvici, ali i vodicu u harmonijskoj i uzlaznoj melodijskoj mol-ljestvici. Kao vodica u mol-ljestvici slog si je zapravo naziv za alterirani ton sol; da bi se izbjegli nesporazumi zbog toga dvostrukog znaenja sloga si, u novije doba upotrebljava se kao solmizacioni naziv za VII stupanja dur-ljestvice, odnosno II stupanj mol-ljestvice slog ti (-> Solmizacija i Ti). 3. U Italiji, Francuskoj i Rusiji si je naziv za ton h. M. Kun. SIBELIUS, Jean (Johann, Julius, Christian), finski kompozitor (Tavastehus, 8. XII 1865 Jarvenpaa, 20. IX 1957). Sa 14 godina poinje uiti violinu. God. 1885 upisuje se na pravo u Helsinkiju, ali se ubrzo opredjeljuje za muziku, te na Muzi kom institutu studira teoriju i kompoziciju kod M. Wegeliusa, a violinu kod H. Csillaga. Ui zatim u Berlinu kod W. Bargiela i A. Beckera, a u Beu kod K. Goldmarka i R. Fuchsa. U domo vinu se vraa 1891 i tada nastaju djela u kojima se otkriva ve posve izgraena muzika linost: simfonijska pjesma Kullervo, prva u nizu Sibeliusovih djela zasnovanih na finskom narodnom epu Kalevala, zatim simfonijska pjesma En Saga, uvertira i suita Karelia, te lirska slika Labud iz Tuonela. God. 1892 S. preuzima dunost uitelja teorije i violine na Muzikom institutu u Helsin kijUj ali doskora stjee reputaciju vodeega finskog kompozitora, te 1 897 dobiva od finskog Senata doivotnu stipendiju, to mu je omoguilo da se potpuno posveti komponiranju. Povremeno putuje po skandinavskim zemljama, pa u Njemaku, Italiju i Englesku, gdje se izvode njegova djela, vie puta i pod njegovim ravnanjem. Na svom posljednjem javnom nastupu 1924 u Stockholmu dirigira svoje remek-djelo, Sedmu simfoniju. God. 1925 26 nastaju jo dva izmeu njegovih najboljih djela, simfonijska pjesma Tapiola i scenska muzika za Shakespeareovu Oluju. Poslije toga njegova kreativna aktivnost opada i 1929, poto je objavio svoje posljednje opuse (114116), on se na vrhuncu svoje umjetnike zrelosti povlai; proivio je na svom posjedu Ainola jo 28 godina ne napisavi vie ni jedno djelo. U prvoj fazi (oko 18921903) ini se da su najjae poticaje Sibeliusovu stvaranju dale legende iz narodnog epa Kalevala koje su inspirirale mnoga njegova najsvjeija djela. Simfonijske pjesme Kullervo, En Saga, etiri simfonijske legende, te vokalno-instrumentalna kompozicija Tulen synty, djela su po karakteru finska, premda nisu osnovana na elementima finske narodne muzike. S. nije nikad unosio u svoja djela narodnu melodiju ni ritmiku. Njegova je melodika ponekad bliza duhu finske narodne pjesme (npr. u simfonijskoj pjesmi Kullerovo), ali ono to najvie daje njegovoj muzici nacionalnu boju to je atmosfera finskog pejzaa koju je on u ovim i u mnogim kasnijim djelima ostvario. Svojim smislom za oblikovanje melodije duga daha (kao npr. u Labudu iz Tounela ili u simfonijskoj pjesmi Finlandia), sklonou

za statike harmonije (kao to je ponavljanje pojedinih akor-dikih sklopova u simfonijskoj pjesmi En Saga i u etvrtoj legendi) i za duge pedalne topove, svojim katkad oporim harmonijama i tamnim orkestralnim bojama S. je znao ostvariti impresiju velikih prostranstava i sjevernjake sjete. U uvertiri i suiti Karelia, te u prve dvije simfonije S. je srodan ruskim majstorima, u prvom redu ajkovskom i Borodinu, i to u formalnoj koncepciji, u intenziviranju izraaja i u tenji za stvaranjem atmosfere. Nasuprot preteno romantikom stilu i lokalnom koloritu ranih kompozicija, djela nastala izmeu 1903 i 1910, u vrijeme kada S. mnogo putuje J. SIBELIUS po Evropi, po karakteru su vie internacionalna, a po stilu klasicistika. Trea simfonija, kvartet Voces intimae i izvanredno uspjeli Violinski koncert odaju klasine uzore (Beethoven); u tim djelima S. pridaje vanost dotjerivanju forme, usklaivanju proporcija, jasnoi strukture i tematskom jedinstvu pojedinih stavaka to postie provoenjem srodnih motiva ili tematskih grupa. Poslije razdoblja unutranjih ko nflikta (1911 15), koji se odrazuju u napetom i duboko meditativnom raspoloenju etvrte simfonije i simfonijske pjesme Barden, S. prelazi sa Petom simfonijom u posljednju fazu potpune zrelosti i kontemplativnosti. U djelima iz toga razdoblja (esta i Sedma simfonija, simfonijska pjesma Tapiola, scenska muzika za Oluju) S. je ostvario sintezu najboljih stilskih elemenata svojih prijanjih djela; elementarna snaga, vitalnost i dubina izraaja ranijih djela sada su usklaeni i uravnoteeni. Uz majstorstvo u tretiranju forme i u vladanju orkestracijom S. u tim djelima postie organsko jedinstvo i zaokruenost (Tapiola je graena gotovo monotematski, a Sedma simfonija razvija se kontinuirano u jednom stavku iz jedinstvenog tematskog materijala). Uz simfonije, simfonijske pjesme i vee vokalno -instrumentalne kompozicije veoma su vrijedne Sibeliusove kompozicije za zbor a cappella, te solo-pjesme na tekstove skandinavskih

J. SIBELIUS, Svanehvit, autograf

pjesnika. I u njegovim je solo-pjesmama teite na stvaranju od reene atmosfere; melodijske linije dominiraju nad klavirskom pratnjom.
DJELA. ORKESTRALNA. Sedam simfonija: I, u e-molu op. 39, 1899; II, u D-duru op. 43, 1902; III, u C-duru op. 52, 1907; IV, u a-molu op. 63, 1911; V, u Es-duru op. 82, 1915 (rev. 1916; prer. 1919); VI, u d-molu op. 104, 1923 i VII, u C-duru op. 105, 1924. Simfonijske pjesme: Kullervo (prema Kalevali) za sole, zbor i orkestar, op. 7, 1892; En Saga op. 9, 1892 (prer. 1901); Varsang op. 16, 1894; Finlandia op. 26, 1899 (rev. 1900); Nattlig ritt och soluppgang op. 55. 1907; Barden op. 64, 1913 (prer. 1914); Aallottaret op. 73, 1914 i Tapiola op. 112, 1926. Za violinu i orkestar: koncert u d-moiu op. 47, 1903 (rev. 1905); 2 serenade op. 69, 1912 13 i 6 Humoreska op. 87/b i 89, 1917. Tri uvertire: I, u a-molu, 1891; II, u E-duru, 1891 i III, Karelia op. 10. 1893. Osam suita: Karelia op. 11, 1893; Cassation op. 6, 1895; Rakastava za gudaki orkestar, timpan i triangl. op. 14, 1911 (grada preuzeta iz istoimenog zbora); Sdnes historiques, I op. 25, 1899 i II op. 66, 1912; Suite mignonne za 2 flaute, i gudaki orkestar op. 98a, 1921; Suite ehampetre za gudaki orkestar op. 98b, 1921 i Suite caracteristique op. 100, 1922. 4 Legender (iz narodnog epa Kalevala)-, I, Lemminkainem j a aren neidot; II, Tounela foutsen; III, Lemminkdinen Tounelassa

346

SIBELIUS SIEGEL
LIT.: N. Schiorring, Giuseppe Vinzenzo Antonio i Erik Anthon , MGG, XII, 1965. SICCARDI, Honorio, argentinski kompozitor (Buenos L

1 IV, Lemmikdinen palaa kotitienoille op. 22, 1893 95 (rev. 1896). Simfonijska fantazija Pohjola's dotter op. 49, 1906; Scene de ballet, 1891; Portratterna za gudaki orkestar, 1901; Cortege, 1901; Valse triste (iz scenske muzike za dramu Kuolcma) op. 44, 1903; plesni intermezzo Pan i Eho op. 53a, 1906 (rev. 1909); 2 kompozicije (Driadc, Plesni intermezzo) op. 45, 1910; Valse roniantique op 62b, 1911; Impromtu op. 87a, 1917; 3 kompozicije (Valse lyrique, Autrefois, Valse chevalersque) op. 96, 1920 i dr. KOMORNA. etiri gudaka kvarteta: I, u Es-duru, 1885; II, u a-molu, 1889; III, u B-duru op. 4, 1889 i IV, Voces intimac u d-molu op. 56, 1909. Dva klavirska trija: I, u a-molu, 1882 i II, 1887. Dva klavirska kvarteta: I, u e-molu, 1882 i II, u C-duru, 1891; klavirski kvintet u g- molu, 1889; oktet za flautu, klarinet i gudae (grada kasnije upotrebljena u simfonijskoj pjesmi En Saga), 1891; suita u A- duru za gudaki trio, 1889; Tema i varijacije u cis- molu za gudaki kvartet, 1888; 2 sonate za violinu i kla vir, 1883 i 1886; sonatina za violinu i klavir op. 80, 1915 i dr. - - KLAVIRSKA: sonata u F-duru op, 12, 1893; 3 sonatine op. 67, 1912; 6 impromtpts op. 5, 1893; 10 kompozicija op. 24, 1894 1903; Finske Folkvisor (6 finskih narodnih pjesama), 1903; Kyllikki (3 lirske kompozicije) op. 41, 1904; 10 kompozicija op. 58, 1909; Pensees lyriques op. 40, 1912 14; 13 kompozicija op. 76, 1914; 10 Bagatellcs op. 34; Tili tranaden, 1920; i 5 Esquisses op. 114, 1929 itd. Za orgulje: Intrada 1 Sorgenmusik op. ni, 1926. DRAMSKA: opera Jungfrun i tornet, 1896. Scenska muzika: Kuolema (Jarnefelt), 1903; Pelleas et Melisande (Maeterlinck), 1905; Svanevit (Strindberg), 1908; Jcdermann (Hofmannsthal), 1916; The Tempest (Shakespeare), 1926 i dr. Melodrami. VOKALNA. Kantate: tri prigodne, 1894, 18951 1897; Omamaa op. 92, 1918; Jordens sang op. 93, 1919 i Mann virsi op. 95, 1920. Sandels za muki zbor i orkestar op. 28, 1898; Atenarnes sang za djeje i muke glasove, saxhorn -septet i udaraljke op. 31a, 1899; Tulen synty (iz epa Kalevcdd) za bariton, muki zbor i orkestar op. 32, 1902; Impromptu za 4-gl. enski zbor i orkestar op. 19, 1902 (rev. 1910); balada Vapautettu kuningater za mjeovi ti zbor i orkestar op. 48, 1906; Har du mod za muki zbor i or kestar op. 31b, 1913; Vdinon virsi (iz epa Kalevala) za zbor i orkestar op. 110, 1926; arioso Flickans Arstider za glas i gudaki orkestar op. 3, 1893 (rev. 1913). Koskenlaskijan Alorsiamet za bariton ili sopran i orkestar op. 33, 1897; Hostkvall za glas i orkestar op. 38, 1904; Luonnotar (iz epa Kalevala) za sopran i orkestar op. 70, 1913. Vie kompozicija za mjeovite, muke i djeje zborove a cappella. Oko 100 solo-pjesama. Popis djela sastavio L. Solantera, 1955. LIT.: E, G. Furuh/ebn, Jean Sibelius: hans Tondiktning och Drag ur hans Liv, Porvoo 1916. W. Niemann, Jean Sibelius, Leipzig 1917- C. Gray, Sibelius, London 1931. Isti, Sibelius: The Svmphonies, London 1935. K. Ekman, Jean Sibelius, Helsinki 1935 (prer. 1956; engl. London 1936, novo izd. 1972). B, de Tome, Sibelius: a Colose-up, London 1937 (tal. 1943). R. Nezvmarch, Jean Sibelius, Boston 1939. E. Roiha, Die Svmphonien von Jean Sibelius, Jyvaskyla 1941. D. Cherniavsky, The Use of Germ Motives by Sibelius, Music and Letters, 1942, 1. /. Krohn, Der Formenbau in den Symphonien don Jean Sibelius, Helsinki 1942. E. Tanzbcrger, Die symphonischen Dichtungen von Jean Sibelius, W urzburg 1943. G. A. Pirsch, Sibelius, Charleroi 1944. 5. Levas, Jean Sibelius och hans hem, Helsinki 1945. /. Krohn, Der Stimmunggehalt der Symphonien von Jean Sibelius (2 sv.), Helsinki 1945 46/ G. Abraham, R. Hiti i dr., Sibelius, A Svmposium, London 1947. /. Hannikainen, Sibelius and the Development of Finnish Mu sic, London 1948. N. E. Ringbom, Sibelius, Stockholm 1948 (njem. 1950; engl. 1954). V. Helasvuo, Sibelius and the Music of Finland, Helsinki 1952. O. Andersson Jean Sibelius i Amerika, Abo 1955. S. Parmet, Sibeliuksen sinfoniat, Helsinki 1955. R. Leibozvitz, Sibelius le plus mauvais compositeur du monde, Liege 1955. E. Tatvaststjerna, Sibeliuksen paniosavellykset, Helsinki 1955 (engl. 1957). H. E. Johnson, Jean Sibelius: The Recorded Music, Helsinki 1957. N. E. Ringbom, Sibelius: Symphonien, symphonische Tondichtungen, Violinkonzert, Voces intimae. Analytiche Beschreibungen, Helsinki i Wiesbaden 1957. H. E. Johnson, Jean Sibelius, Nevv York 1959- S. Levas, Jarvenpaan metari Porvoo 1960. E. Tazvaststjema, Sibeliusksen pianoteokset saveltajan kejitvslinjan kuvastajina (disertacija), Helsinki 1960. J. Rosas, Otryckta kammarmusikverk av Jean Sibelius, Abo 1961. 5". Vcssdijk, De Sympfonieen van Jean Sibelius, Amsterdam 1962. N. P, Ringbom, Jena Sibelius, MGG, XII, 1965. M. Wasschnadse, Sibelius and His World, Lon don i New York 1970. K. Ko.

13. IX 1897 Lomas de Zamora, Buenos Aires. 10. IX ] Uenik P. Beruttija u Buenos Airesu i G. F. Malipiera u ] ivio u Buenos Airesu gdje je predavao na Colegio Nacional Escuela Normal. Kompozitor kosmopolitskoga pravca; sa \ Castrom, J. C. Pazom i drugim argentinskim muziarima osi 1933 u Buenos Airesu Grupo Renovacion.
i

DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 193c; koncert za violinu, koncert za klavir, 1950; varijacije, 1922; 3 Poemas sobre Martin Fierro, Crescendo, 1929; 2 Argentinske suite, 1945 i 1946; suita za duhake instn i udaraljke, 1934; Muica da odmara za mali orkestar, 1953. KOMC 7 gudakih kvarteta, 192255; klavirski trio, 1943; sonata za violonelo i 1954; sonata za violu i klavir, 1954; preludij i fuga za klarinet i klavir, suita za klarinet i klavir, 1951. KLAVIRSKA: sonata, 1922; Los de Manina, 1932; Estudios on tectas blar>cas, 193850; varijacije, 1948 cert za 2 klavira, 1954. DRAMSKA : opere Flcchas y Arcabuces, 19; moma opera Mador, 1956; scenski misterij Hl Angelus, 1927; baleti Aires, 1935 i Titeres, 1936. Zborovi; solo-pjesme. Instruktivne k zicije. SPISI: Interludios, 1926; Briznas, 1927; Domenico Scarlatti a du sus sonatas, 1945; Resena de actividades en la Repi'tblica Argentina, 19*

SICILIANA (siciliana, siciliennc), polagan, miran lian ples koji se razvio od stare plesne pjesme sa Sicilije. ] vito u 6/8 mjeri s karakteristinim punktiranim ritmom, na u trodijelnom obliku i u molskom tonalitetu. Na prijela XVII u XVIII st. prodire u umjetniku muziku voks instrumentalnu. Neki od p rvih i najvanijih kompozitora jane pripadali su napuliskoj koli (A. Scarlatti, L. Leo vrijeme J. S. Bacha s. je est naslov polaganih stavaka violi suita i sonata. Na podruju vokalne muzike najljepe primjei je G. F. Handel u svojim operama (Ottone). U polaganim cima susree se i oznaka alla siciliana.
LIT.: A. Curtis, Siciliana, MGG, XII, 1965. E. A.

SICILIANOS, Giorgos (Gheorghios), grki komp< (Atena, 29. VIII 1922 ). Studirao u Ateni, na akademiji . Cecilia u Rimu, i na Konzervatoriju u Parizu; od 1955 usavr se u SAD kod W. Pistona, B. Blachera i V. Persichettija. Od u Ateni, najprije muziki urednik Radija, zatim generalni ? tar Muzike akademije (19626$) i potpredsjednik grkog ] tva za suvremenu muziku. Od 1967 dirigent je zbora u t Nadovezujui na neoklasine uzore, S. je 1963 komponirao cert za violonelo u dodekafonskoj tehnici s elementima jelnih struktura, da bi se kasnije priklonio punoj serijel Bavi se i muzikom publicistikom.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1956; koncert za orkestar, Kompozicija za 2 gudaka orkestra i udaraljke, 1962; varijacije na 4 ri teme, 1963; koncert za violonelo, 1963; Perspektive, 1966; Epizode za kc orkestar, 1967; Paysages za udaraljke i orkestar, 1974. KOMORNA. gudaka kvarteta: I, 1952; II, 1955; I I I , 1961 i IV, 1967; kompozicije ; linu i klavir. Kompozicije za klavir (Miniature, 1963). DRAMSK, leti: Tauagra za 2 klavira i udaraljke, 1958 i Bakantice za enski zbor i ori 1959 (jug. premijera Zagreb, 1963); scenska muzika za drame. VOKA Stasimcn B za mezzosopran, enski zbor i orkestar, 1965; Epiklesis za recii muki zbor i instrumente, 1969.

SIBERAU, Wol3gangus Conraus Andreas, muziar (Ljubljana, 25. XI 1688 31. V 1766). Gimnaziju zavrio u Ljubljani, gdje je studirao i filozofiju, a zatim pravo u Parmi, te je istodobno uio i violinu. Nepotpuni podaci govore o njemu da je 1716 kao violinist bio voa Academiae Philharmonicorum u Ljubljani te da je napisao Concentus sacri^ Symphonias a duabis violinis cum Basso.
LIT.: 7- G. Thalnitscher (Dolniar), Bibliotheca Labacensis publica Collegii Carolini Nobilium (rkp.), Semenika knjinica, Ljubljana. D. Cvetko, Academia Philharmonicorum Labacensis, Ljubljana 1962. Isti, Wolffgangus Conraus Andreas Siberau, MGG, XII, 1965. J. Hofler, Tokovi glasbene kulture na Slovenskem od zaetkov do 19. stoletja, Ljubljana 1970. D. Co.

SIBLEY, Antoinette, engleska plesaica (Bromley, 27. II 939 ) Klasini balet uila na londonskom Arts Education School i od 1949 na Royal Ballet School. Od 1956 plesala u kazalitu Covent Garden kao lan trupe Royal Ballet (od 1959 solist, od 1961 primabalerina). Uz to nastupala kao solist i s an samblom Sunday Ballet Club. Plesaica stilski izvanredno iste tehnike istakla se velikom muzikalnou osobito u klasinom baletnom repertoaru (ajkovski, Trnoruicai Adam, Giselle; Delibes, Coppelia; Prokofjev, Pepeljuga, Romeo i Julija). SIBONI, Erik Anthon, danski pijanist i kompozitor (K0benhavn, 26. VIII 1828 22. II 1892). Sin talijanskog pjevaa G. Sibonija, direktora pjevake kole i Konzervatorija u Koben havnu. Muziku uio kod J. P. E. Hartmanna u Kobenhavnu, na Konzervatoriju u Leipzigu (I. Moscheles, M. Hauptmann) i kod S. Sechtera u Beu. Od 1853 uitelj muzike u Kobenhavnu, 1864 83 orgulja i nastavnik Muzike akademije u Sorau.
X

SIEBENHAAR> Malachias, njemaki kompozitor (Krc eka, 6. I I I 1616 Magdeburg, 6. I 1685). Studirao teol u Wittenbergu. Od 1644 kantor i muziki di rektor na gra koli u Magdeburgu; od 1651 upnik u Nischvvitzu (Ss 1656 vraa se u Magdeburg kao drugi propovjednik u crk^ Ulricha. Pisao je dvozborne motete za 810 glasova, nel> pratnju trubalja i timpana, u stilu koncerata A. Hammerschrr historijski su vane njegove brojne solo-pjesme uz pratnju c nua, kojima je ponekad dodavao obligatnu violinu.
LIT.: B. Engelke, M. Siebenhaar, Geschichtsblatt flir Stadt und Magdeburg, 1913. O. Rietner, Musik und Musiker in Magdeburg, N. burg 1937. D. Hdrtzvig, Malachias Siebenhaar, MGG, XII, 1965.

SIEBER, Ferdinand, austrijski pjevaki pedagog ' 5. XII 1822 Berlin, 19. II 1895). Muziku uio kod J. A. seha i G. Ronconija. Neko vrijeme operni pjeva, od 184? stavnik pjevanja u Dresdenu, od 1854 u Berlinu. Bavio se i ] pozicijom.
DJELA: Kurze Anleitung zum griinlichen Studium des Gesanges, Vollstdndiges Lehrbuch der Gesangskunst fiir Lehrer und Schuler, 1858; Die spraehe des Italienischen im Gesang, 1860; Katechismus der Gesangskunst, (XII izd. 1903); Aphorismen aus dem Gesangsleben, 1865; Handbuch des deu Liederschatzes, ein Katalog von 10 000 nach dem Stimmumfange geordnete, derny nebst einer reichen Auszoahl von Duetten und Terzetten, 1875; Die des Gesanges, vollstdndige theoretisch-praktische Gesangschule; Die Schu, Geldufigkeit fiir Sanger und Sangerinnen jeder Stimmklasse; Vorschule des G fiir das jugcndlichc Alter vor dem Stimmzoechsel, Vie zbirki vokaliza i solf LIT.: A. Geering, Ferdinand Sieber, MGG, XII, 1962. SIEGEL, njemaka

DJELA. ORKESTRALNA : 2 simfonije; koncert za klavir u d -molu; 2 uvertire (Othello). KOMORNA : gudaki kvartet; klavirski trio; klavirski kvartet; sonate za violinu i klavir; sonate za violonelo i klavir. KLA VIRSKA : krae kompozicije ; 3 Impromptus (etveroruno); duet za 2 klavira. Preludiji za orgulje. Opere Loreley, 1859 i Carl den Andem Flugt, 1861. VOKAL NA: kantate Slaget ved Murten i Stormen paz Kobenhavn; solo-pjesme. Psalam za bas, zbor i orkestar; Stabat Mater za sole, zbor, orkestar i orgulje.

muzika naklada. C. F. Siegel (? I zig, 29. III 1869) utemeljio 1846 Buch- und Musikalien-Ver und Sortimentshandhing Siegel & Stoll; od 1850 godine ^ ga je pod svojim imenom. Njegov nasljednik Richard L mann (1845-1909) upravljao je nakladom 1870-1902. O od 1871 izdavao dnevnik Die Sdngerhalle, slubeno glasilo O njemakog pjevakog drutva (izlazio je do 1916). Sinovi Rich

SIEGEL SIEVERS
Linnemanna, Carl (1872?) i Richard ml. (18741932), preuzeli su vodstvo u poduzeu 1902 i pr ipojili mu naklade E. W. Fritzsch (1903) i Kistner (1919). Od 1923 naziv poduzea je Kistner & Siegel. Naklada se bavi najvie izdavanjem zborske literature. Od 1921 tampa cjelokupna djela Josquina des Presa; izdavala je Archiv fiir Musikzvissenschaft (191926) i publikacije Muziko lokog instituta u Buckeburgu. SIEGEL, Rudolf, njemaki dirigent i kompozitor (Berlin, 12. IV 1878 Bavreuth, 4. XII 1948). Zavrio pravo; muziku je studirao u Berlinu (E. Humperdinck) i Munchenu (L. Thuille). Djelovao je kao zborovoda (Munchen, 1910 n), orkestralni dirigent (Berlin, 1912 14; Konigsberg, 1914 17), operni dramaturg (Mannheim, 1918 19) te gradski muziki direktor (Kre feld, 1919 30). Nakon toga ivio u Berlinu, a od 1945 u Ebingu kod Bamberga. Ide u r ed najuglednijih njemakih dirigenata. Medu njegovim kompozicijama po stilu kasnoromantinim, naj uspjelija je opera Herr Dandolo.
DJF.LA. ORKESTRALNA: Heilere Ouverturc, 1904; Heroische Tondich-tung, 1906; suita Aiinna von Barnhebn, 1937; 4 intermezza. Gudaki kvartet; klavirskc kompozicije. Komina opera Herr Dandolo, 1914. VOKALNA: Aposlatenmarsch za zbor i orkestar, 1908; Dem Vaterlande za zbor i orkestar; Der Einsiedler za bariton i orkestar; Kanonische Duette za mezzosopran, bariton i orkestar, 1935; Liederspiel za sopran, alt, violu, violonelo, flautu i klarinet, 1936; solo pjesme. LIT.: E. Kroll, Rudolf Siegel, MGG, XII, 1965.

347

3 sonate za violinu i klavir. KLAVIRSKA. Dvije sonate: I, American Sonata, 1944 i II, 1965; teme s varijacijama, 1932; tokata, 1937. DRAMSKA. Opere: Darling Corie, 1952; Miranda and the Dark Young Man, 1955; The Mermaid in Lock n. 7., 1958 i The Plough and the Stars, 1963. Musical Sing Oul, Svieet Land, 1944. Igrokazi s pjevanjem: Create Equal, 1938; Maid in Japan, 1938; Doodlc Dandy of the USA, 1942 i The Golden Doors, 1943. Scenska i filmska muzika. Zborovi (Elegies for Garcia Lorca) ; ciklusi solo-pjesama. SPISI: Music in Society (prevedeno i na njem.); Work and Sing; Singing Down the Road; A Treasury of American Song (sa O: Dovvnesom), 1940 (proireno izd. 1943); The Music Lover's Handbook, 1943; zbornici i antologije amerikih na rodnih napjeva. Brojne obradbe narodnih pjesama (Songs of Early America).

SIEGMUND-SCHULTZE, VValther, njemaki muzikolog (Schvveinitz, 6. VII 1916 ). Na Univerzitetu u Breslauu studirao muzikologiju, germanisti ku i klasinu filologiju. Doktorirao 1940. Vrativi se iz Drugoga svjetskog rata, bio je u Halleu na stavnik muzike, zatim (1951) docent, pa profesor Univerziteta; od 1965 direktor je Muzikolokog instituta na Univerzitetu u Leipzigu. Jedan je od osnivaa Handelovih sveanih igara u Halleu (Saale). Glavno je podruje njegova rada istraivanje umjetnosti G. F. Handela i W. A. Mozarta koje je osvijetlio nizom vrijednih doprinosa.
DJELA: Mozarts Vokal- und Instrumentalmusik in ihren motivisch-thematischcn Beziehungen (disertacija), 1940; Untersuchungen zum Brahms-Stil und Brahms-Bild, 1951; Die Musik Bachs, 1953; Georg Friedrich Handel, Leben und Werk, 1954; Mozarts Melodik und Stil, 1957; Uber den Begriff der Volkslumlichkdt in der Kunst, 1960; Halles Beitrag sur Musikgeschichte, 1961; G. F. Hdndel-Thema mit 20 Variationen, 1965; Ziele und Aufgaben der sozialistischen Musikerziehung, 1967; Hallische Beitrage zur Musikzvissenschaft, 1968. Studije: Handel als Musikdramatiker, Wissenschaftliche Zeitschrift der Universitat Halle, 1954; Zur Frage der Beethovcnschen Sinfonik, ibid., 1954; J. F. Reichardt, ibid., 1954; M. Glinka, ibid., 1957; Das Sidliano bei Handel, Handel-Jahrbuch, 1957; Mussikzvissenschaft als Gesellschaftszvissenschaft, Deutsches Jahrbuch der Musikwissenschaft, 1957; Zum BegriJJ des sozialistischen Realismus in der Musik Wissenschaftliche Zeitschrift der Universitat Halle, 1958; Dokumente deulscher Handel-Biographik des 18. Jahrhunderts, ibid., 1959; Georg Philipp Telemann ibid., 1959; Die Erziehung zum aktiven Ho'ren, ibid., 1960; Tradilion und Ncuerertum in Bartoks Streichquartetten, Spomenica Z. Kodalvu, 1562; J. Brahms, 1966 ( I T i?.d. 1974). S. je urednik godinjaka Hdndel-Jahrbuch; od 1957 upravl j a i izdavanjem cjelokupnih Handelovih djela (tzv. Hallische Handel-Ausgabe).

SIEGL, Otto, austrijski dirigent i kompozitor (Graz, 6. X 1896 ). Uenik R. Mojsisovicsa u Grazu. Dirigent kazalita lutaka, operni korepetitor i zborovoda u Grazu, od 1924 ureivao reviju Musikbote u Beu, 192631 Gradski muziki direktor i zborovoda u Paderbornu, Bielefeldu, Herfordu i Essenu. Od 1933 u Kolnu nastavnik na Visokoj muzikoj koli i dirigent zbora Giirzenich; od 1948 bio je profesor Muzike akademije u Beu. Dvadesetih godina jedan od najistaknutijih pobornika atonalnosti, kasnije se priklonio tradiciji, pokuavajui sjediniti bsrokne oblike i suvremena izraajna sredstva.
D J E LA . O RK ES T R AL N A. T r i s i mf o n ije : I, O m a r K h a y y d m , 1 9 4 6 ; II, 1958 i III, 1959. Koncerti: za violinu, 1927; 3 za klavir: I, 1935; II, za klavir i gudaki orkestar, 1956 i III, Conccrto da camera, 1960; za violonelo, 1957. Kleinc U nterhaltungsmusik za klavir i gudaki orkesta r, 1930; Gruppenkonzert za 4 skupine instrumenata, 1947; Galanie Abendmusik, 1920; Conccrto grosso anlico, 1935; 2 Divertimenla, 1942 i 1943; 3 uvertire, 1928 43; Musik za komorni orkestar, 1924. Za gudaki orkestar: simfonijeta, 1929; koncert, 1932 i Wiener Jugendmusik. 1958. KOMORNA: gudaki trio, 1943; trio za 2 vio line i violu, 1943; Kleine Kammersuite za 2 violine i violonelo, 1955. Pet gudakih kvarteta: I, Burleskes Streichquartett, 1924; II, 1924, I I I , 1932; IV, 1941 i V, Festlichcs Streichquartett, 1956; 14 stavaka Der Kreuzmeg za gudaki kvartet, 1942; 2 gudaka kvinteta, 1940 i 1954; gudaki sekstet, 1963; koralna fan tazija Selig sind die Toten tiun za gudaki sekstet, 1963; 2 klavirska trija, 1924 i 1936; Serenade zu drilt za flautu, violinu i violu, 1938; trio za klarinet, violon elo i klavir, 1959; kvartet za klavir, flautu, violinu i violonelo, 1938; Concer-lino za violu i gudaki kvartet, 1942; serenada za klarinet, fagot i gudaki trio, 1961; kvintet za rog i gudaki kvartet, 1964; kvintet za klarinet i gudaki kvar tet, 1964; Aus n&chllichen Gdrten za gudaki sekstet i klavir, 1924; oktet za flautu, klarinet, rog, 2 violine, violu i 2 violonela, 1943. Sonate: 3 za violinu i klavir: I, 1925; II, Mai-Sonate, 1932 i III, 1940; 2 za violu i klavir, 1925 i 1938; Kirchanonate za violinu i orgulje, 1944; Wcihnachtssonate za violu i orgulje, 1944; za flautu i gitaru, 1961; za klarinet i violonelo, 1964 te Floriani-Sonaie za klarinet i klavir, 1965. KLAVIRSKA : 2 sonate, 1924 i 1927; 2 sonatine, 1959; Klavicrbiichlein (2 sv.), 1927 i 1937; Klavieralbum, 1939; 15 polifonih studija Form und Ausdruck, 1960; 2 etvororune sonate, 1944. DRAMSKA. Igrokazi za kazalite lutaka: Adam, Adamerl und Eva, 1922; Der Wassermann, 1922 i Jahrmarklspiel. Scenska muzika. VOKALNA: Das grosse Halleluja des Maithias Claudius za soliste, orgulje i orkestar, 1930. Za soliste, zbor i or kestar: Eincs Menschen Lied, 1931; Klingendes Jahr, 1933; Trostkantate, 1937 i Wanderer, steh, 1939. Kompozicij e za zbor i orkestar; oko 20 mukih zborova; oko 80 solo-pjesama. lanci. LIT.: W. Trienes, Otto Siegl, Werkverzeichnis und biographische Skizze, Mulheim, Ruhr 1956. P. Resseguier, Otto Siegl 65 Jahre, Muica, 1961. W. Suppan, Otto Siegl, MGG, XII, 1965. Isti, Otto Siegl, Wien 1966.

SIEGMEISTER, Elie, am eriki kompozitor (New York, 15. I 1909 ). Studirao kod S. Binghama i W. Rieggera; diplomirao 1927 na Columbia University, a zatim se do 1931 usavravao u Parizu kod N. Boulanger. Vrativi se u SAD bio nas tavnik muzike; uz to 1935 38 studirao dirigiranje na Juilliard Graduate School. God. 1939 osnovao zbor American Ballad Singers s kojim je uspjeno nastupao u zemlji i na turnejama u inozemstvu. God. 1949 58 predavao na Hofstra College, 1950 65 vodio Hofstra Symphony, a 1965 postao profesor na Hofstra Vniversity. elei da muziku umjetnost to vie priblii irokim slojevima amerikih radnih ljudi, prireivao je popularne vokalne 1 instrumentalne koncerte. Sakupio je i velik broj narodnih napje va, osobito starih amerikih popjevaka i balada, i objavio ih u nekoliko opsenih zbornika. Svoje kompozicije, koje uz ive rit move karakterizira i neposredna, bogata melodika, S. esto gradi na citatima iz amerikoga folklora.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1946; II, 1948 i III, 1957, Koncert za klarinet, 1956, koncert za flautu, 1960; A Wall \Vhitman Overture, 1939; IVestern Suite, 1945; American Holiday za mali orkestar, 1933; rapsodija, 1947; Ozark Set, 1943; Wilderness Road, 1944; Sunday in Brooklyn, 1946. Prairie Legend, 1947; Summer Night, 1952; Divenimento, 1953. KOMORNA : 2 gudaka kvarteta, 1936 i 1960; duhaki kvintet, 1932; sekstet za limene du hake instrumente i udaraljke, 1965; Dance Trilogy za 7 instrumenata, 1937;

SIEMS, Margarethe, njemaka pjevaica, sopran (Breslau, 20. XII 1879 Dresden, 13. IV 1952). Pjevanje uila kod A. M. Origeni u Dresdenu i M. Battistinija u Milanu; debitirala 1902 na Njemakoj operi u Pragu i tamo ostala do 1908. God. 1909 19 prvakinja Dresdenske opere, gdje se medu ostalim proslavila kao prva Chrysosthemis i Maralica u Straussovim operama Elektra i Kavalir s ruom; uz to je kao gost u Stuttgartu kreirala ulogu Zerbinette (Ariadna na Naksosu). God. 1913 je prvi put nastupila na londonskom Covent Gardenu i berlinskoj Dravnoj operi. Od 1920 predavala je pjevanje na Sternovu kon zervatoriju u Berlinu, a 1937 40 bila je profesorica Konzervatorija u Breslauu. SIEPI, Cesare, talijanski pjeva, bas (Milano, 10. II 1923 ). Uenik C. Chiese na Konzervatoriju u Mi lanu; debitirao u Firenzi u Verdijevu Rigolettu. Kao operni i koncertni pjeva nastupao u Italiji (solist milanske Scale 1946 50 i 1955 57), panjol skoj, vicarskoj, Skandinaviji, Engleskoj, Meksiku, SAD (New York, od 1950 redoviti gost na operi Metropolitan u naslovnoj ulozi Mozartove opere Don Giovanni) te na festivalima u Edinburghu, Salzburgu (1954) i Firenci (1956). Pjeva na talijanskom, francuskom, engleskom i njemakom jeziku. Najbolje su mu uloge Don Giovanni (Mozart), Boris Godunov (Musorgski), Oroveso (Bellini, Norma). S. uiva ugled jednog od najboljih i najpozna tijih suvremenih pjevaa. SIETZ, Reinhold, njemaki muzikolog (Danzig, 15. XII 1895 Koln, 13. X 1973). Muzikologiju studirao u Berlinu, Kolnu i Gottingenu (F. Ludwig) i tamo se 1930 habilitirao. Univerzitetski bibliotekar u Berlinu, Gottingenu, Bonnu i 1924 59 u Kolnu.
DJELA. KNJIGE: Carl Loewe, ein Gedenkbuch, 1948; F. Mendelssohn-Bartholdy, sein Leben in Briefen, 1948; H. Purcell. Zeit, Leben Werk, 1955; Aus Ferdinand Hillers Briefzvechsel. Beitrage zu einer Biographie (7 sv.), 19587STUDIJE: Die Orgelkompositionen des Schiilerkreises um J. S. Bach (habilitacija), Bach Jahrbuch, 1935; Die musikalische Gestaltung der Loreleysage bei M.Bruch, F. Mendelssohn und F. Hiller, M. Bruch-Studien, 1970; Max Bruch als Preisrichter, ibid.; Zur Textgcstaltung von R. Schumanns Genovefa", MF, 1970; Th. Kirchner, ein Klaviermeister der deutschen Romantik, Studien zur Musikgeschichte des 19. Jahrhunderts, Regensburg 1971; Dr. H. Franck, ein Freund Wagners, Hillers und Heines, Musicae scientiae collectanea, Festschrift K. G. Fellerer, 1973. LIT.: D. Kamper, Reinho ld Sietz, MF, 1974.

SIEVERS, Heinrich, njemaki muzikolog (Dorum, Bre merhaven, 20. VIII 1908 ). Studirao na Univerzitetu i Konzervatoriju u Wurzburgu (O. Kaul, H. Zilcher) i u Kolnu (Th. Krover, E. Biicken, D. Johner); promovirao 1935. God. 1938 41 muziki kritiar u Braunschvveigu, uz to o d 1939 nastavnik povijesti muzike na Dravnoj muzikoj koli. Od 1946 u Hanno veru nastavnik na Muzikoj koli, 194761 i na koli za crkve nu muziku, od 1948 profesor na Visokoj tehnikoj koli i vodi Collegium musicum, a od 1959 profesor Visoke muzike kole. Podruje njegova istraivanja je muzika povijest Donje Saske.

348

SIEVERS SIKORSKI
DJELA. SPISI: Die lateinischen liturgischen Osterspiele der Stiftskir-che St. Blasien zu Braun-schzveig (disertacija), 1935 (obj. 1936); 350 Jahre Staatstheater Braunsch-zveig, 1941; Das VVien-hduser Liederbuch, 1954; D i e Mu s i k in H a n n o -ver, 1962; Muica curiosa, 1970 (II izd. 1971). IZDANJA : F. Venturini, 2 koncerta za obou i gu dae, 1954; A. StelTani, Stabat mater, 1956.

la J. P. Sweelincka. U kompoziciji najprije preteno pod utjei francuskog impresionizma, ali su njegove zvune slike najec spirirane nizozemskim motivima (De Maas, Oude kasteelen), a je redovito formalno vrsta (sonatni oblik i si.). Oko 1930, uspi sa studijem Sweelincka, preao na apstraktniji nain, primjen kontrapunktske tehnike te mjestimice i politonalne harmonije
DJELA. KOA4ORNA: gudaki trio op. 49, 1952; 2 gudaka kvarte 13, 1921 i op. 47, 1944; 2 sonate za violinu i klavir op. 26, 1926 i op. 38, sonata za violonelo solo, op. 25, 1926; sonatina za obou solo, op. 34, Dric landelijke miniaturen za solo obou ili flautu op. 24, 40 i 45, 1926, 1950. KLAVIRSKA: 2 sonate op. 18, 1922 i op. 23, 1925; 3 sonatii II op. 30, 1928 i I I I op. 43, 1948. Ciklusi: Van de bloemen op. 1; Zes ge op den Fuji op. 9; De Maas op. 11; St. Quenlin op. 12; Oude Kasteelen i dr. ZA ORGULJE: Passacaglia en fuge op. 36; Fantaste ler ere v, P. Sweelinck op. 41 i dr. DRAMSKA: Singspiel De bron van Badrah Scenska muzika, VOKALNA: oratoriji De Verzoeking van Boeddha i Jesus en de Ziel, 1937. Canticum fratris soli za vokalni kvartet ili zbor. Zi Grafschrift op een jong meisje, 1948; Grafschrift op Szveelinck, 1948; E op het Buitenhof, 1950; De lof der jenever, 1951 i dr. Solo-pjesme, ciklusi; teringen op. 5; Doode steden op. 10; Vijf geestelijke liederen op. 21; Spr zvereld, 2 sv., op. 27 i 29; Vier geestelijke liederen op. 35; Liederen van d* op. 44 i dr. Stabat Mater, 1918. SPISI: Jan P. Szveelinck en zijn inst tale muziek 1934 (II izd. 1946); De vocale tnuziek van Jan P. Szueelinck. vie studija i lanaka. IZDANJA: J. P. Svieelinck, Cjelokupna djela (1 ireno izd.): I, Orguljska i klavirska djela, 1943 1 VI, Cantioncs saerae. LIT.: H. Badings, De hedendaagse Nederlandsche muziek, Amst 1936. IV. Paap, Bernhard van den Sigtenhorst Meyer. Bij zijn zestigsi jaardag: 17 Juni 1948, Mens cn Melodie, 1948. Isti, Bernhard van den i horst Meyer (nekrolog), ibid., 1953. 7. H. van der Meer, Bernhard Vi Sigtenhorst Meyer, MGG, XII, 1965.

SIFNIOS, Duanka, baletska igraica (Skopje, 15. X 1933 ). Srednju ba-letsku kolu zavrila 1953 u Beogradu (Nina Kirsanova). Od 1951 lanica Baleta Narodnog pozorita u Beogradu; od 1958 u trupama M. Mi-kovia i L. Massinea igra u Francuskoj i Italiji, a 196070 istaknuta je D. SIFNIOS solistkinja u trupi M. Bejarta sa kojom nastupa u Francuskoj, Nemakoj, Poljskoj, Italiji, paniji, Tunisu, Izraelu, Libanu, Meksiku, Argentini, Kubi, Velikoj Britaniji i Belgiji. Njezine su glavne kreacije iz toga razdoblja glavne uloge u Boleru (Ravel), koju je Bejart specijalno koreografirao za nju, zatim u Zar-ptici (Stravinski), Devetoj simfoniji (Beethoven), Kantati (Webern) i Materiji (Berg). Od 1970 slobodan je umetnik. Za Bavarsku televizijsku kompaniju snimila je Fantastini duan (Rossini-Respighi), Na lepom plavom Dunavu (J. Strauss) i baletsku verziju Hoffmannovih pria (Offenbach). Za film je snimila Ravelov Bolero. Jo na poetku igrake karijere S. je ispoljila izvanredno vla danje klasinom baletskom tehnikom, ljupkost i lakou u izvoenju najsloenijih igrakih kompozicija. Docnije igra iskljuivo savre meni baletski repertoar i postepeno izrasta u snanu igraku individualnost, koja sem briljantne tehnike poseduje unutranju impulzivnost, to njenim kreacijama daje nesvakidanju snagu i svrstava je u red najboljih jugoslovenskih balerina. M. Z. D. SIGISMONDO, Giuseppe, talijanski kompozitor (Napulj, 13. IX 1730 10. V 1826). Studirao pravo; muziku uio kod G. Geremije i G. Caponea. Autor prijepisa mnogih muziki h djela, osobito napuljskih kompozitora iz prve polovine XVIII st. Tu opsenu zbirku kasnije je darovao biblioteci napuljskog Conservatorio della Pieta dei Turchini (danas u konzervatoriju San Pietro a Aiaiella). Uz to sastavio djelo s vrijednim podacima o ivotu i radu napuljskih kompozitora XVIII st., prema kojima je C. Villarosa napisao knjigu Memorie dei compositori di muica del Regno di Napoli (1840).
DJELA: sonatine za embalo ili klavir; tokate za embalo; sonate za or gulje. Opere Endimione i L'Isola disabitata; intermezzo La Prosuntuosa. Vie oratorija i kantata. Mise; moteti; Miserere za 2 glasa. Instruktivna djela. LIT.: U. Prota-Giurleo, Giuseppe Sigismondo, MGG, XII, 1965.

SIGURBJORNSSON, Thorkell, islandski kompozitoi janist i dirigent (Revkjavik, 16. VII 1938 ). Muziku stu u Revkjaviku, na Hamline University u St. Paulu i na Univ of Illinois u Urbani. God. 196669 muziki urednik Islam radija, od 1968 muziki kritiar u Reykjaviku. Uz to na kao pijanist i dirigent, zalaui se za djela suvremenih kompoz
DJELA. ORKESTRALNA: Cadenza and Dance za violinu i ori 1967; Ymur, 1969; Laeti za orkestar i vrpcu, 1971. KOMORNA: gi kvartet Hdsselby, 1968; Kisum za klarinet, violu i klavir, 1970. Elekt: muzika Fipur, 1971. Komorna opera Composition in 3 Scenes za soliste. 3 instrumenta s tipkama, 3 perkustoniste, gitaru i saksofon (vlastiti tekst), VOKALNA: Balada za tenor, flautu, violu i gitaru, 1960; Leikar za orkestar, 1961; Missa rninuscula za enski zbor, 1969. ]

SIKLOS, Albert, madarski kompozitor (Budimpeta VI 1878 3. IV 1942). Studij zavrio 1901 na Muzikoj a. miji u Budimpeti (H. Koessler). Od 1905 nastavnik na I rovu muzikom institutu, a od 1910 profesor za kompoz estetiku i zborno pjevanje na Muzikoj akademiji u Budim od 1928 istodobno inspektor u Konzervatoriju. God. 192! bio je urednik asopisa A ene. Blizak kasnoj romantici, ii je u svojim djelima znaajke madarskoga folklora.
DJ ELA. O RK ES TRALN A: 2 s i mfo n ij e, u b -mo lu, 18 9 6 i u G 1901; koncert za violinu, 1899; 2 koncerta za violonelo, 1895 i 1902; 3 uv vie suita. KOMORNA: gudaki trio; 3 gudaka kvarteta, u f -molu, u t i u D-duru; gudaki sekstet; klavirski trio; klavirski kvartet; klavirski k duhaki kvartet; sekstet za duhake instrumente i harfu; duhaki septet; za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir; sonata za rog i klavir. virske kompozicije. Koralni preludiji za orgulje. DRAMSKA: Fulk lovag, 1896 i A honapok hdza, 1927; pantomima A tukor, 1923; Kardcsonyi dlom. Zborovi; solo pjesme. TEORETSKA: Zenekoltes ot koterben (7 sv.), 1907 13; Zeneesztetikai jegyzetek, 1921; Otmutat nediktdlds hoz, 1913; A harmonizdlds kezikonyve, 1926; Hangszerek hi nek, 1941. SPISI: Zenei lexikon, I, 1923; Zenei zsebnaptar, 1924; A zenetorteneti jegyzetek, 1927; Koessler Janos, 1937. LIT.: Siklos Albert munkassaga, Zenei Szemle, Temisvar 1923. Albert emlekezete, A ene, Budapest 194243. J. Ujfalussy, Albert '. MGG, XII, 1965.

SIGNALNA TROMBA (engl. duty trumpet, franc. trompette d'ordonnance, tal. tromba segnale, njem. Signaltrompete), trublja bez ventila (prirodna trublja) kojom su se davali signali u vojsci (kod konjice). U njemakoj vojsci s. t. je bila udeena u Es (duljina cijevi 205 cm), a u drugim su se zemljama upotrebljavali instrumenti u D i u Es. SIGNALNI ROG (engl. duty bugle, franc. clairon, tal. cornetta segnale, njem. Signalhorn), limeni duhak i instrument, vrst prirodnog roga bez ventila. Konina cijev, svinuta kao kod trombe nekad je imala oblik krunice ili polumjeseca. Zvuk signalnoga roga 1 neto je tamniji od trublji, a na njemu se mogu izvesti tonovi c , g1, c2, e'', g2 (b2 i c3). S. r. slui u prvome redu za izvoenje signala, i to kod pjeadije, vatrogasaca, drutva za tje lesni odgoj i si. Iz signalnoga roga razvila se, dodavanjem mehanike s ventilima, u prvoj polovini XIX st., porodica limenih instrumenata ~> Biigelhorna. SIGTENHORST MEYER, Bernhard van den, nizozemski pijanist, kompozitor i muziki pisac (Amsterdam, 17. VI1888 Hag 17. VII 1953). Studirao na Konzervatoriju u Amsterdamu (kompoziciju kod B. Zweersa), zatim poduzeo studijsko putovanje po Francuskoj, Njemakoj, Austriji i Engleskoj, 1923 u Indoneziji prouavao orijentalnu kulturu. Kasnije se posvetio istraivanju ivota i dje-

SIKORSKI, Jozef, poljski kompozitor i muziki pisac \V va, 1813 4. V 1896). U Varavi uio kompoziciju (J. Stefi klavir (L. Jawurek). Muziki kritiar u Varavi (Biblioteka ; zataka, Gaze ta Codzienna, Gazeta Polska); 1849 pokrenu davanje poljskih muzikih spomenika, a 1857 sudjel ovao osnivanja asopisa Ruch Muzyczny, u kojemu je 185763 ' rubriku kritike. S. je bio i jedan od utemeljitelja Muzikog tva u Varavi.
DJELA. KLAVIRSKA: Obrazek sielski; Kontradanca, 1857; kor; nokturno i dr. VOKALNA. Kantate: Rado; Alpuhara; Dzwo n i dr. rovi; solo-pjesme. CRKVENA : mise za 2-4 glasa uz orgulje; Psalm Dan za zbor i klavir. SPISI: Dorecznil muzyczny; treiciwe przedstaiaienie r dziseiejszej, 1852; Rys historii muzyki powszechnej, 185961; lanci i Instruktivna djela za klavir i p jevanje i dr. LIT.: J. Kleczynski, Jozef Sikorski, Echo Muzyczne i Teatralne, F. Starczewski, Jozef Sikorski, Muzyka, 1928.

SIKORSKI, 1. Kazimierz, poljski kompozitor (Ziirich VI 1895). U Varavi studirao muziku na Vioj muzikoj F. Chopin (F. Szopski), a muzikologiju na Univerzitetu u La (A. Chvbinski). Profesor na konzervatorijima u Lodu ( 24 i 194557, od 1947 direktor), Poznanu (1926 27) i avi (192739 i od 1957). Kao kompozitor proao je dug i nolik razvojni put od neoromantike do serijelne tehnike. Izv pedagog, odgojio je niz suvremenih poljskih kompozitora r kojima su J. Ekier, A. Malawski, R. Padlewski, R. Palestei Panufnik, K. Regamev, M. Spisak i A. Szalowski.

SIKORSKI SILBERMANN
DJELA. ORKESTRALNA. etir i simfonije: I, 1919; I I , 1921; III, in forma di conceno grosso, 1940 i IV, 1971. Koncerti: za klarinet, 1947; za rog, 1949; za flautu, 1958; za trublju, 1960; Concerto polifonico za fagot, 1965 te za obou, 1967. Suita ludowa, 1945; AHegro symfonicsne, 1946; Suita z Istebnej, 1948; Uuiertura popularna, 1954. Za gudaki orkestar: suita, 1917 i uvertira 1945. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta, 191518; gudaki sekstet, 1930. Filmska muzika. VOKALNA: oko 100 zborova; Pien o ludzie naszym za sole i orkestar; solo-pjesme. Psalam VII za zbor i orkestar; Stabat Mater za bas, zbor i orgulje, 1943 (prer. 1950). SPISI: Instrumentoznazustvo, 1932; Harmonia (3 sv.), 1945 (u I sv. 1955; u 2 sv. 1960 61); Kontrapunkt (3 sv.), 1953 57. IZDANJA: redigirao i obj. klavirski koncert F. Lessela, 1951; operu Nedza Uszczciliwiona M. Kamieriskog; opere Halka i Siraszny dwor (1952) S. Moniuszka i dr. LIT.: B. Schdffer, Almanach polskich kompozytorow swpolczesnych, Krakow 1956. Z. Lissa, Kazimierz Sikorski, MGG, XII, 1965.

349

2. Tomasz, pijanist i kompozitor (Varava, 19 . V 1939 ). Sin Kazimierza; na Visokoj muzikoj koli u Varavi zavrio studij klavira (Z. Drzewiecki) i 1962 diplomirao iz kompozicije kod vlastitog oca; usavravao se kod Nadije Boulanger u Parizu. Koncertirao kao pijanist u ehoslovakoj i Engleskoj, istiui se posebno kao interpret avangardne muzike. ivi u Varavi kao slobodan umjetnik.
DJELA (izbor): Echa 11 za 14 klavira, zvona, gongove, tamburine i vrpcu, 1963; Antyfony za sopran, klavir, rog, zvona, 4 gonga i vrpcu, 1963; Prologi za enski zbor bez teksta, 2 klavira, 4 flaute, 4 roga i 3 perkusionista, 1964; Archilcktwy za klavir, duhae i udaraljke, 1965; Concerto breve za klavir, 24 duhaa i 4 perkusionista, 1965; Sonant za klavir, 1967; Diafonia za 2 klavira, 1969; Ho-mofonia za komorni ansambl, 1970; Vox humana za mjeoviti zbor i instrumente, 1971; Zerstreutes Hinausschauen za klavir, 1971; radio-opera Przygody Sindbada eglarza, 1971; Holzwege za orkestar, 1972; Be tytulu za klavir, trombon, kla rinet i violonelo, 1972; Monodia e seauenza 7.& flautu i klavir, 1972.

3. Johann Andreas (Strassburg, 26. V 1712 11. II 1783). Najstariji sin Andreasov. Sagradio 54 orgulja, medu ostalima za Predigerkirche u Strassburgu i za opatiju sv. Blaa u Sch \varz\valdu. Napisao Geschichte der Stadt Strassburg (1775). 4. Johann Daniel (Strassburg, 31. III 1717 Leipzig, 9. V 1766). Brat Johanna Andreasa. Radio kod strica Gottfrieda i poslije njegove smrti nastavio izgradnju orgulja u dresdenskoj dvorskoj crkvi (dovrio ih je, prema A. Mooseru, Z. Hildebrand). Bavio se i komponiranjem. 5. Johann Heinrich (Strassburg, 24. IX 1727 15. I 1799). Brat Johanna Andreasa i Johanna Daniela. Po sistemu svog strica Gottfrieda gradio klavire koji su bili veoma cijenjeni u Parizu. Bio ujedno uitelj klavira i orgulja te kompozitor. 6. Johann Friedrich (Strassburg, 21. VI 1762 8. III 1817). Sin Johanna Heinricha. Graditelj orgulja, orgulja i kom pozitor (njemake pjesme; Hymne a la paix). 7. Johann Josias (1765 3. VII 1786). Sin Johanna Andre asa. Graditelj muzikih instrumenata.
LIT.: E. Flade, Der Orgelbauer Gottfried Silbermann, Leipzig 1926. H. HUUemann, Die Tatigkeit des Orgelbauers Gottfried Silbermann im Reus senland, Leipzig 1937. R. Gdrtner, Gottfried Silbermann der Orgelbauer, Dresden 1938. E. Flade, Silbermanniana, Musik und Kirche, 1938. W. Loltermoser, Klangspektren einer Silbermann-Orgel, Akustische Zeitschrift, 1940. j. IVorsching, Die Orgelbauer-Familie Silbermann in Strassburg, Mainz 1941. Isti, Die Orgelwerke der Abteien Maurmunster und Ebersmiinster, Mainz 1956. G. Mahrcnholz, Grundsatze der Dispositionsgestaltung des Orgelbauers Gottfried Silbermann, AFMW, 1959. A. Bender, Les Orgues Silbermann de Soultz (Haut-Rhin), Strasbourg 1960. Isti i M. Thomann, Les Orgues Silbermann de Marmoutier et Ebersmiinster, Strasbourg 1960. H. Klotz, Silbermann, obitelj, MGG, XII, 1965. A. Miiller, Auf den Spuren von Gottfried Silbermann, Kassel 1968.

SIKSTINSKA KAPELA (Cappella Sistina, punim naslovom II Collegio dei Cappelloni Cantori della Cappella Pontificia), pjevaki zbor crkve sv. Petra u Rimu. Razvio se neposredno iz scholae cantorum pape Grgura Velikog (590604). U dananjem obliku sikstinsku kapelu je utemeljio papa Siksto IV (1471 1484), a naziv je dobila prema monumentalnoj grae vini Cappella Sistina podignutoj za vrijeme istoga pape. Uz sikstinsku kapelu papa Siksto IV obrazovao je i pjevaki zbor u kojemu su se odgajali b udui pjevai sikstinske kapele. Tu pri pravnu kolu reformirao je nasljednik Siksta IV papa Julije II i otada ona djeluje pod nazivom Cappella Giulia. Kako su te ustanove uvijek vodili istaknuti kompozitori i vrsni poznavaoci crkvene muzike, one su se razvile u najbolja reproduktivna tijela za gregorijansko pjevanje i klasinu vokalnu polifoniju. Potkraj XIX st. doivjele su, meutim, opadanje, ali nakon reforme pape Pija X ponovno su zadobile nekadanji sjaj i ugled. S. k. ima danas redovito 32 pjevaa: to je pontifikalni zbor koji sudjeluje u obredima to ih celebrira papa.
LIT.: F. X. Haberl. Die romische Schola cantorum und die papstlichen Kapellsanger bis zur Mitte des 16. Jahrhunderts, VFMW, 1887 (separat Leip zig 1888). E. Celani, I Cantori della Cappella pontificia nei secoli XVI e XVIII, RMI, 1907 i 1909. H. Hucke, Die Tradition des gregorianischen Gesangs in der romischen Schola cantorum, Kongresni izvjetaj, Wien 1954. M. ku.

SILBERMANN, Alphons, australski muzikolog i sociolog muzike njemakog podrijetla (Koln, 11. VIII 1909-). Muziku uio u Kolnu i Rotterdamu, a pravo i sociologiju u Kolnu, Frei burgu (Breisgau) i Grenobleu. Od 1935 muziki kritiar dnevnika Nieuwe Rotterdamsche Courant, od 1938 profesor estetike na Konzervatorij u u Sydneyju, neto kasnije i direktor Australian Institut of Sociology. God. 1952 postao rukovodilac istraivakog odjela za muziku sociologiju Francuske radio -difuzije. Medu razmjerno rijetkim suvremenim uenjacima koji prouavaju razvitak muzike socio logije, S. je jedan od najistaknutijih.
DJELA: Of Musical Things, 1949; La Musique, la Radio et Vauditeur, 1954 (njem. prijevod 1959); Indroduction a une sodologie de la musique, 1955; Wovon lebt die Musik~?, Die Prinzipen der Musiksoziologie, 1957; Das imaginare Tagebuch des Jlem J. Offenbach, 1960; Ketzereien einer soziologen-kritischen Ausserungen zu Fragen unserer Zeit, 1965.

SILAS, Eduard (douard), nizozemski orgulja i kompo zitor (Amsterdam, 22. VIII 1827 London, 8. II 1909). Muziku uio u Frankfurtu i Mannheimu, a od 1842 na Parikom konzer vatoriju (F. Kalkbrenner, F. Benoist, J. Halevv). Od 1850 orgulja u Liverpoolu i Londonu gdje je uz to bio nastavnik harmonije na Guildhall School of Music i na London Academy of Music.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije. Za klavir i orkestar: 3 koncerta; Scottish Fantasie, 1865 i elegija, 1865. Tri uvertire; Mylhological Pieces, 1888. KOMORNA: 2 gudaka trija; 2 gudaka kvintet:.; 3 klavirska trija; 2 klavirska kvarteta; trio za klavir, klarinet i violonelo; nonet. Klavirske kompozicije (sonata, suita). Kompozicije za orgulje. DRAMSKA: opera Nitocris (neizv.); muzika komedija Love's Dilemma; scenska muzika. VOKALNA: oratorij Joash, 1863; vie kantata; solo -pjesme na engleske i njemake tekstove. Misa, 1866; krae crkvene kompozicije. Treatise on Musical Notation; udbenik Harmouy, 1885.

SILBERMANN, njemaka obitelj graditelja orgu lja, klavikorda i klavira. 1. Andreas (Kleinbobritzsch, Saska, 16. V 1678 Strassburg, 16. III 1734). Od 1703 graditelj orgulja u Strassburgu gdje je 171416 sagradio orgulje za katedralu. Zna se za oko 30 nje govih orgulja. 2. Gottfried (Kleinbobritzsch, 14. I 1683 Dresden, 4. VIII 1753). Brat i uenik Andreasov, najvaniji lan obitelji. Prve su mu orgulje iz 1707 u Frauensteinu. Od 1709 radio je u Freibergu, gdje je od 1710 do 1714 sagradio za katedralu velike orgulje sa 45 registara. Medu njegovih 47 orgulja u Saskoj naj bolje su one u dvorskoj crkvi u Dresdenu. Uz orgulje bili su zna meniti i njegovi klavikordi. C. Ph. E. Bach posjedovao je njegov klavikord gotovo pola stoljea. Gottfried je prvi u Njemakoj sagradio klavir za koji mu je kao uzor sluio mehanizam B. Cris toforija. Prema podacima J. F. Agricole, Gottfried je takav in strument pokazao J. S. Bachu (1733 ili 1736), pa je na osnovu njegove kritike izvrio neke preinake. Pronaao je i embalo d'amore, neku vrst dvostrukog klavikorda.

Orgulje G. Silbermanna iz 1724, Leipzig

350

SILCHER SIMFONIJA
SILVERI, Paolo, talijanski pjeva, bariton (Ofena, L'A 28. XII 1913 ). Studirao na Konzervatoriju u Rimu i debitirao 1944 u Verdijevoj operi La Traviata. Pjevao na najuglednijim svjetskim opernim pozornicama; 1955 gosto Zagrebu kao Jago (Verdi, Otelio) i Rigoletto (Verdi). Ima or. repertoar, a najvee uspjehe postie u Verdijevim, Puccinije Rossinijevim djelima. Nastupao je i na filmu. SILVESTRI, Renzo, talijanski pijanist i kompozitor dena, 15. X 1899 ). Studij klavira zavrio 1919 u Parmi, a pozicije 1920 u Firenci (A. Brugnol i, G. uelli). Karijer poeo 1922 kao uitelj klavira u Cagliariju; od 1924 bio je fesor na Konzervatoriju u Palermu i od 1926 na konzerva Santa Cedlia u Rimu (1951 62 zamjenik direktora). Od predaje na teajevima za usavravanje na Mozarteumu u burgu. Koncertantni pijanist, bio je veoma aktivan i kao koi muziar, od 1919 u Ouartetto Triestino i 194652 u Trio di 1 Od 1937 lan je akademije Santa Cedlia (od 1965 predsje Njegovi su uenici S. Perticaroli, M. Caporaloni, F. Mar A. Brugnolini i dr.
DJELA. KOMORNA: sonata za violinu i klavir, 1920; Un Tempo t certo za flautu, 1921. KLAVIRSKA: sonata, 1919; 3 Bozzetti, 1919; Be 1944; Omaggio a Chopin, 1952; 6 Divertimenti za klavir 4-runo i dr. pjesme. Prirunik Le Scale, 1932. IZDANJA. Transkripcije za 2 k Varijacije na Paganinijevu temu J. Brahmsa; Preludio, aria e finale C. F i dr. Izdao zbirke 18 Conposizioni clavicembalistiche italiane, 1937 i 16 So D. Scarlatti, 1940; antologija / grandi maestri del clavicetnbalo, 1946 i d

SILCHER, Philipp Friedrich, njemaki kompozitor (S chnait, WUrttemberg, 27. VI 1789 Tiibingen, 26. VIII 1860): Uio kod orguljaa N. F. Auberlena u Fellbachu kraj Stuttgarta, te kod J. N. Hummela i C. Kreutzera u Stuttgartu. Od 1817 bio je univerzitetski muziki direktor u Tlibingenu, gdje je 1892 os novao Liedertafel, a od 1839 vodio oratorijsko drutvo. Istakao se radom na promicanju njemake narodne pjesme. U svoju opsenu zbirku njemakih narodnih napjeva uvrstio je mnoge vlastite pjesme, tako bliske duhu narodnih napjeva, da su i one postale narodnom svojinom ( Annchen von Tharau, Morgen muss ich fort von hier, Ich weiss nicht was soli es bedeuten, Zu Strassburg auf der Schanz, Es geht bei geddmpfter Trommel Klang, Kein schonrer Tod, Loreley, Nun lebmohl, du kleine Gasse). Od 1912 postoji u Silcherovoj rodnoj kui Silcher-Museum, kojemu je 1956 prikljuen Silcher-Archiv, radi pripremanja novog kritinog izdanja umjetnikovih djela, koje izlazi od 1960.
DJELA: Uvertire. Klavirske kompozicije. VOKALNA: muki zborovi Tiibingen Liedertafel (3 dijela), 1831 39 i dr.; Klaviergesdnge; djeje pjesme; vojnike pjesme. CRKVENA: Dreistimmiges Choralbuch; Vierstimmige Sonn- und Festtagshymnen (3 sv.). SPISI: Geschichte dcs evangclischen Kirchengesanges, 1844; Kurzgefasste Gesanglehre fiir Volhsschulen und Singchore, 1845; Harmonie- und Kompositionslehre, 1851. Izdao Sammlung deutscher Volksliedcr: 12 sv. po 12 pjesama za muki zbor, 1826 60; 8 sv. po 12 pjesama za 1 ili 2 glasa uz pratnju klavira ili gitare, 1835 60; Stimmen der Volker in Liedern und Weisen za muki zbor (2 sv.), 1846 55 i dr. LIT.: H. A. Kbstlin, Fried ric h Silc her und Weber, St utt gart 1877. A. Priimers, Ph. F. Silcher, der Meister des deutschen Volksliedes, Stuttgart 1910. G. Brtigel, Kritische Mitteilungen zu Silchers Volksliedern, SBIMG, 1913 14. A. Bopp, Friedrich Silcher, Stuttgart 1916. H. Kleincrt i H. Ranschnabel, Friedrich Silcher, die schvvgbische Nachtigall, Stuttgart 1935. A. Lammle, Friedrich Silcher, Muhlacker 1956. J. Dahmen i Ph. Hardenrauch, Friedrich Silcher, Bilder aus seinem Leben, Stuttgart 1960. H. J. Dahmen, Philipp Friedrich Silcher, MGG, XII, 1965.

SILOTI, Aleksandr Ilji, ruski pijanist i dirigent (Harkov, 9. X 1863 New York, 8. XII 1945). Uio na Konzerva toriju u Moskvi (N. Rubinstein, P. I. ajkovski) i kod F. Liszta u Weimaru. God. 1886 91 profesor Moskovskog konzervatorija, zatim je vie godina prireivao koncertne turneje po Evropi i Americi. God. 1901 02 dirigirao filharmonijom u Moskvi, a 1903 osnovao vlastiti simfonijski orkestar u Petrogradu. Njime je upravljao do 1917, izvodei osobito djela suvremenih ruskih kompozitora. Poslije 1919 gostovao u razliitim gradovima Evrope. Od 1922 ivio je u SAD gdje je koncertirao, a uz to i predavao na Juilliard School oj Music u New Yorku. S. je bio jedan od najveih pijanista Lisztove kole. Objavio je Metne Erinnerungen an Franz Liszt (ZIMG, 1913).
LIT.: D. Lehmann, Alexander Iliitsch Siloti, MGG, XII, 1965.

SILVESTROV, Valentin Vasiljevi, sovjetski kompi (Kijev, 30. IX 1937 ). U Kijevu studirao na Institutu za evinarstvo i arhitekturu; klavir uio na veernjoj muzikoj i 1958 64 na konzervatoriju ajkovski (B. M. Ljatoinsk M. Revucki). God. 196365 predavao klavir na Muzikorr diju Kijevskog univerziteta, a 1965 69 u koli Kijevskog tuta kulture. S. spada medu najistaknutije predstavnike avan; nih muzikih stremljenja u Sovjetskom Savezu.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1963 i 1965 (II, za ko orkestar); Monodia za klavir i orkestar, 1965; Spektri za komorni ori 1965; Eatofonija, 1966; Poem in memoriam B. Ljatoinski, 1968. KOMO. klavirski kvintet, 1961; Quartetto piccolo za gudaki kvartet, 1961; trio za trublju i celestu, 1962; Misterija za alt-flautu i 6 perkusionista, 1964; Prc za embalo, vibrafon i zvona, 1965; Drama za klavirski trio; Himna za 5 i mentalnih grupa, 1967. KLAVIRSKA: 2 sonate, 1960 i 1972; vari 1958; sonatina, 1959; Elegija 1967. Filmska muzika. VOKALNA tata za glas i komorni orkestar, 1973; 2 pjesme na stihove A. Bloka za n sopran i klavir, 1961 i dr.

SILVA, Francisco Manuel da, brazilski kompozitor (Rio de Janeiro, 21. II 1795 18. XII 1865). Uio kod J. M. Nunes-Garcie, S. Neukomma i M. Portugala. Isprva lan kraljevske kapele u Rio de Janeiru, od 1841 dvorski kompozitor. God. 1833 osnovao Sociedade Benejicente Musical, a 1841 Conservatorio de Muica de Rio de Janeiro koji je vodio do kraja ivota. Komponirao je vie orkestralnih djela, operu O prestigio da let, crkvenu muziku, te napjev za brazilsku nacionalnu himnu O uvisam do Ypiranga as margens Placidas.
LIT.: A. de Andrade, Francisco Mannel da Silva e seu tempo (2 sv.), Rio de Janeiro 1967.

SILVA, Oscar da, portugalski pijanist i kompozitor (Paranhos, 21. IV 1870 Leca da Palmeira, 26. III 1958). Uio u Li sabonu (T. da Silviera) i na Konzervatoriju u Leipzigu (C. H. C. Reinecke, A. Jadassohn), te kod Clare Schumann u Frankfurtu. Od 1910 ivio u Leca da Palmeiri i Oportu, 1932-54 boravio preteno u Rio de Janeiru. Koncertirao na turnejama po SAD, Brazilu, Portugalu, Junoj Africi i Egiptu.
DJELA. ORKESTRALNA : simfonijske pjesme Miriam i Alma crucificada ; koncertna fantazija za klavir i orkestar. KOMORNA: gudaki kvartet; gudaki kvintet; klavirski kvartet; sonata za violinu i klavir. KLAVIRSKA: Rapsodia Portuguesa; Estudos indefinidos; Papillon dans te jardin; Pdginas portuguesas; 13 valcera; 13 preludija. Opera Dona Meda, 1901. Osam solopjesama.

SILJA, Anja, njemaka pjevaica, sopran (Berlin, 17, 1940 ). udo od djeteta, ve u svojoj desetoj godini konc rala u Berlinu i Hamburgu, a na opernoj je pozornici debil 1955 u Braunschweigu kao Rosina (Rossini, Seviljski br God. 195859 gostovala na Dravnoj operi u Stuttgartu i 1 196574 stalno angairana; 196063 i od 1974 lanica je Fi furtske opere. Redovit gost brojnih muzikih festivala i ve opernih pozornica na svijetu (od 1972 njujorkog Metropoliti Jedna od najveih suvremenih soprana, S. je u reiji Wiel Wagnera kreirala niz velikih Wagnerovih enskih likova (Si Elisabetha, Venus, Elsa, Eva, Briinnhilda, Isolda), zatim Sal i Elektru (R. Strauss), Desdemonu (Verdi, Otelio), Mariju (I Wozzeck) i Lulu (Berg). Svestrana umjetnica ona je podjed sugestivna kao Donna Anna i Kraljica noi (Mozart, Don vanni i arobna jruld), Carmen (Bizet), Lady Macbeth (V Macbeth) ili Jenny (Weill, Uspon i pad grada Mahagonnyja).' mila je brojne gramofonske ploe. SIMANDL, Frantiek, eki kontrabasist (Blatna, c 1. VIII 1840 Be, 13. XII 1912). Od 1860 lan vojnih mu u Vicenzi, Padovi, Trstu i Linzu; od 1868 prvi kontrabasist D skog orkestra u Beu, gdje je od 1869 bio i nastavnik na Kon vatoriju. Od 1876 svirao je u Bayreut.hu.
DJELA. Za kontrabas i orkestar: koncert op. 75; Divertissement op Konzertstiick op. 34; Fantasie iiber bohmische Nationallieder op. 50. Zb( Pastoralna misa. INSTRUKTIVNA: Neueste Methode des Kontr spieles C3 sv.), 1874, 1875 i 1891; 30 Etiiden zur Erzielung eines krdftigen und rhythmischer Sicherheit fiir Kontrabass; Hohe Schule des Kontrabasspi

SILVER, Horace Ward Martin Tavares, ameriki jazz pijanist, dirigent i kompozitor (Norwalk, Connecticut, 2. IX 1928 ). Svirao saksofon i klavir u malim lokalnim ansamblima sve do 1950 kada ga je S. Getz uzeo u svoj sastav. God. 1951 preselio u New York. Tu je nastupao u Art Blakeys Combu, u ansamblima T. Gibbsa, C. Havvkinsa, O. Pettiforda, B. Harrisa i L. Younga. Sa A. Blakevem osnovao 1954 The Jazz Messengers, a 1956 vlastiti kvintet. S tim je ansamblom postigao veliku popularnost osobito meu poklonicima tzv. East Coast Jazza. Gostovao u Japanu (1961), Evropi (1962), na Festivalu na Antilima (1964) i u mnogim gradovima SAD. Jedan od najuglednijih jazz-pijanista, S. se razvio pod utjecajem B. Powella. U kasnijim djelima, nakon 1964, veoma uspjelo spaja elemente modernoga jazza s latinskoamerikim muzikim izrazom. Najpoznatije kompozicije su mu Quick Silver, Horace-Scope, The Blues Away, The Tokyo Blues, Silver's Serenade i Song For My Father.

SIMC (skraeno od Societ internationale de musi contemporaine) -> International Sodety jor Contemporary M nie, njem. Symphonie, Sinjonie, tal. sinjonia), opsena vie vana orkestralna kompozicija, slina -> sonati. U svom kk nom obliku sastoji se od etiri stavka, od kojih je prvi u sonati obliku, drugi polagan i pjevan, trei menuet ili scherzo, a ] sljednji je najee rondo u brzom tempu. Jo od najstarijih vrerr izraz s. upotrebljavao se u razliitim znaenjima. U muzikoj te starih Grka to je naziv za unisono. U srednjem vijeku s. je nekih instrumenata (jo u XVI st. zove se tako vrsta instrumi s tipkama) ili skupine instrumenata. Od XV st. nadalje sui se pod naslovom s. i kompozicije za vokalnoinstrumentalne stave (Sacrae Symphonie G. Gabrielija, 1597; Symphonie sat
SIMFONIJA (gr. <rv|xcpa)voc; engl. symphony, franc. symJ

SIMFONIJA
H. Schutza, 1629, 1647 i 1650) kao i instrumentalne kompozicije (zbirka trio-sonata Simfonie e gagliarde S. Rossija, 1607 08). J. S. Bach nazvao je svoje troglasne invencije najprije simfonijama, a taj naslov nose i instrumentalni uvodi njegovih kantata. Uope su se simfonijama rado nazivale instrumentalne introdukcije, osobito predigre operama, odnosno uvodi u pojedine njihove inove ( -> Sinfonid). U razdoblju muzikog baroka ustalio se naziv s. za orkestralni uvod u prvi in opere, koji u napuljskoj opernoj koli poprima svoj konani trodijelni oblik: brzo -pola-ganobrzo. Takvu opernu simfoniju poznatu pod nazivom talijanske uvertire (za razliku od francuske uvertire sheme polagano--brzopolagano) primijenio je prvi put A. Scarlatti u operi Dal male U bene (1681). U Scarlatlijevim opernim predigrama prvi i drugi odlomak zavravaju polovinom kadencom; drugi je obino kratak i ima prelazni znaaj, a trei je slian menuetu ili gigue. etvrt stoljea kasnije predigra operi Pallade trionfanle (1722) F. B. Contija ima tri potpuno jasno odvojena odlomka, od kojih prvi i posljednji ve pokazuju obrise sonatnog oblika (dvije teme, provedba i skraena repriza). Kad se oko 1730 godine uobiajilo izvoenje o pernih predigra na javnim koncertima, poeo je i pravi razvoj pretklasine simfonije kao samostalne kompozicije. Zadravi od talijanske operne predigre ime (sinfonia), s. polovinom XVIII st. postaje etvorostavana kompozicija, u kojoj je trei stavak men uet, a posljednji brzi finale. Proiruje se opseg pojedinih stavaka i sve je izrazitija bitematinost prvoga stavka. Javljaju se i elementi provedbe, koja kod nekih kompozitora postaje i vrlo dramatina. Naputa se basso continuo i potpuno prevladava homofonija, jedno od najznaajnijih obiljeja novog instrumentalnog stila. Ve je u Scarlattijevoj opernoj predigri prvi odlomak allegro bio homofon, iako je svoje prve simfonije Scarlatti kao i J. B. Lully pisao po uzoru na sonatu da chiesa, tj. nakon polaganoga prvog odlomka slijedio je fugirani allegro (u to su vrijeme brzi odlomci izuzev plesova obino bili fugirani). Broj instrumenata se poveava. Uz gudae najprije se pojavljuju rogovi, zatim trublje i udaraljke. Posljednji dolaze drveni duhaki instrumenti: oboe, pa flaute i fagoti. J. Ph. Rameau je prvi (1759) uveo u orkestar klarinet. U pionire novoga instrumentalnog stila, koji su gajili i razvijali pretklasinu simfoniju, ide u prvom redu talijanski majstor G. B. Sammartini (1698 1775). Njegove su simfonije jo trostavane (napisao ih je vie od 20), ali u homofonom stilu s iz razitom melodioznou najgornje dionice. U Austriji i Njemakoj su za razvoj simfonije naroito za slune skupine umjetnika, koje su djelovale u Beu, Berlinu i Mannheimu. Najvaniji predstavnici beke kole su M. G. Monn (17171750) i G. C. Wagenseil (17151777)- Monn je uz trostavane pisao i etvorostavane simfonije. U etvorostavanoj simfoniji u D-duru (1740) nalazi se ve i menuet, ali se u njegovim djelima jo veoma osjea utjecaj baroka. Wagenseil u svojih vie od 60 simfonija osobito je paljivo izraivao provedbe. Iako je predstavnik berlinske kole C. Ph. E. Bach (17141788) najvei dio svojih kompozicija namijenio klaviru, njegove su sonate znatno utjecale na oblik i osobitost pretklasinog instrumentalnog stila. Pojam mannheimske kole povezan je uz orkestar na dvoru vojvode Carla Theodora u Mannheimu. Pod vodstvom dirigenta i kompozitora eha J. Stamitza (17171757) mannheimski je orkestar uivao glas jednog od najboljih u ondanjem evropskom muzikom ivotu. Stamitz je napisao oko 70 simfonija. On je najvaniji pretea umjetnosti J. Havdna. Po karakteru i obliku Stamitzove su simfonije vrlo bliske muzici majstora klasike. Mahom su etvorostavane, menuet je vrlo est, u stavcima so natnog oblika odluno se suprotstavljaju dvije teme, a poslije ekspozicije slijedi i neka vrst provedbe. Stamitz se oslobaa bassa continua; i kao dirigent razvio je svoj vlastiti stil. Uz preciznost u izvedbi, osobitu je panju poklanjao dinamikim nijansiranjima, naroito crescendu i decrescendu. Osim gudakih instrumenata, njegov je orkestar sadravao flautu, oboe, fagote, te rogove, trub lje i timpane; kada je za boravka u Parizu uo u djelima A. Vival dija i J. Ph. Rameaua i klarinet, uveo ga je u svoj orkestar. Uz Stamitza isticali su se kao kompozitori mannheimske kole jo F. X. Richter (1709 1789), A. Fils (1730 1760), Ch. Cannabich (17311798) te F. Beck (oko 17301809), koji je iz Mannheima kasnije otiao u Francusku. Njegove su provedbe veoma dramatine. Od ostalih majstora onoga vremena za razvoj simfonije vaan je i J. Ch. Bach (17351782), ije se kompozicije odlikuju veoma raznovrsnim instrumentalnim sastavom. Klasini oblik postie simfonija u posljednjim djelima J. Havdna i W. A. Mozarta. Oni su, ne mijenjajui formalnu oko snicu pretklasine simfonije, usavrili tekovine i nastojanja niza kompozitora poev od G. B. Sammartinija i stvorili klasini

351

simfonijski stil, koji se odlikovao jasnoom i preglednou stavaka t e ravnoteom svih muzikih izraajnih sredstava.. Haydn je svoje stvaranje zapoeo u doba rokokoa i u svojih vie od 100 simfonija proao dug razvojni put, da bi punu umjetniku zrelost dosegao u 12 londonskih simfonija, napisanih 17911795 za Salomonove koncerte. Razvio je i proirio sonatni oblik; jedno stavne, ali inventivne teme pruale su neograniene mogunosti provedbe, koju je on osobito njegovao, a njegovu neumoljivu logiku u simfonijskoj konstrukciji nadmaio je jedino Beethoven. Havdnov se geni j oitovao i u bogatom iskoriivanju orkestral nih mogunosti. Zapoeo je individualizaciju orkestralnih instru*menata. Njegov mlai suvremenik Mozart napisao je 54 simfo nije, od kojih su one u D-duru, tzv. Praka, K. V. 504 (1786) te posljednje tri ( u Es-duru K. V. 543, u g-molu K. V. 550 i u Cduru, nazvana Jupiter, K. V. 551, napisane 1788) najizrazitiji
L. van Beethoven, odlomak iz IX simfonije, autograf

-&

primjeri Mozartova simfonijskog stila te se ubrajaju u najvrednija djela simfonijske literature. U okviru simfonijske forme ostvario je Mozart osebujnu sadrajnu raznolikost, a njegovi polagani stavci i druga tema u sonatnom allegru odlikuju se naroitom pjevnou. Za razliku od Havdna i Mozarta, L. v. Beethoven je napisao samo devet simfonija, no one su vrhunci na tom podruju muzikog stvaralatva. S formalne strane Beethoven je zamijenio menuet sa scherzom, a u posljednjem stavku Devete simfonije uveo je i ljudske glasove. Ali velikima ini njegove simfonije nain, na koji on svoj snani umjetniki doivljaj oblikuje unutar grani ca sonatne forme. Svoju Prvu simfoniju (1800) napisao je ve kao zreo umjetnik poto je potpuno svladao zakonitost sonatne ar hitekture na polju klavirske i komorne muzike. Simfonijskom stvaranju posvetio je muevno doba svog ivota. Najvei simfo niar svih vremena, Beethoven je u svom jedinstvenom simfonijskom opusu proirio izraajne mogunosti orkestra i postigao dramatsku uvjerljivost, nepoznatu u dotadanjoj instrumentalnoj literaturi, doseui u provedbama maksimalnu gradaciju. Beet hoven nastavlja i individualizaciju i osamostaljivanje instrumenata te u orkestar uvodi i trombon. Nakon Beethovena s. se formalno nije dalje razvijala. Ostavi sredinjim oblikom orkestralne literature, ona se samo mijenjala, odnosno poprimala stilska obiljeja svog razdo blja. Romantika, s naglaavanjem subjektivnih, emocionalnih mogunosti muzike, oduzimala je simfoniji arhitektonsku vrstou klasiara, ali je zato unaprijedila i obogatila harmoniju i orkestralno tkivo. Prvi simfoniar romantike bio je F - Schubert. I on je poput Beethovena napisao devet simfonija. U prvima se jo osjea utjecaj be kih klasiara, no njegova najbolja djela Simfonija u h-molu, tzv. nedovrena (1822), i etvorostavana Velika simfonija u Cduru (1828) nastala jo za Beethovenova ivota, nose ve izrazita romantina obiljeja. Od ostalih kompozitora rane ro mantike simfonije su pisali F. Mendelssohn (5 simfonija, najpoznatija je kotska u a-molu, 1842) i R. Schumann (4 simfonije). God. 1830 dovrio je H. Berlioz Symphonie fantastique djelo znaajno po svojoj programnoj osnovi i muzikoj zamisli tzv. idee fixe, koja se javlja u svakom stavku i na taj nain povezuje itavo djelo. Ta se Berliozova simfonija odlikuje i izvanredno ivopisnom instrumentacijom i smatra se temeljem modernog orkestara. Eine Faust Symphonie (1854) i Symphonie zu Dantes Divina Commedian (1856) F. Liszta takoer se ubrajaju u programne simfonije. Nakon razdoblja u kojem su kompozitori romantike usmjerili svoja nastojanja preteno na podruje programne muzike i stv o-

352

SIMFONIJA SIMFONIJSKA PJESMA

Opernsinfonien, SBIMG, 1902 03. AI.Fluerer,Din norddeutsche Sy zur Zeit Friedrichs des Grossen und besonders die Werke Ph. E. Bacb tacija), Berlin 1906. G. Calmus, Die ersten deutschen Sinfonien von fuss und Hiller, Leipzig 1908. G. dc Saint-Foix i L. De La Laurem tribution a l'histoire de la symphonie francaise vers 1760, L'Annee r 1912. P. Bekker, Die Sinfonie von Beethoven bis JVlahler, Berlin 19 Lenjingrad 1926). P. Goetschius, Masters of the Symphony, Boston (M setts) 1919. K. Nef, Geschichte der Symphonie und Suite, Leipzig Ch. V. Stanford, A Sketch of the Symphony, Interludes, London : G. Servieres, La Symphonie en France au XIX e siecle, Pari 1923. j heimer, Die Theorie der Sinfonie im 18. Jahrhunde rt, Leipzig 1925. ring, Zur Entstehungsgeschichte des Orchester-AUegros, Spomenica G. Wien 1930. J. Tiersot, Sur les origines de la symphonie, Spomenic de La Laurencieu, Pari 1933. Ch. O'Connel, The Victor Book of the ! ny, 1934. O. Dovmes, Symphonic Masterpieces, Ne\v York 1935. / Early Classical Symphonies, Proceedings of the Musical Association, W. IL Reese, Grundsatze und Entvvicklung der Instrumentation in klassischen und klassischen Symphonie, Berlin 1939. R. Sondhein formale Entwicklung der vorklassischen Sinfonie, AFMW, 1939. F. . Die deutsche vorklassische Sinfonie, Berlin 1940.' E. Bake, Die Ent der Symphonie von Joseph Haydn bis Richard Strauss, Goslar 1946. Adams, Russian Symphony, London 1948. E. V. Moore i Th. L The Symphony and the Symphonic Poem, 1949. B. Shore, Sixteen ! nies, London 1949. Zbornik The Symphony, A Symphosium by Writers on the Great Symphonies (red. R. Hill), Harmondsworth 19* izd. 1961). T. llanoaa, CHM(t)OHHH. IToflcHeHHe, MOCKB3 i JlemiHrp A. Ahchzvang, Die sowjetische Symphonik, Berlin 1951. A. Ca Century Symphonies, London 1951. H. Renner, Reclams-Konze Orchestermusik, Stuttgart 1952 (IX prer. izd. 1972). D. N. Ferguson, works of the Orchestral Repertoire. A Guide for Listeners, Minneapolis E. Borrel, La Svmphonie: formes, ecoles et oeuvres musicales, Pari H. Ulrich, Symphonic Music. Its Evolution since the Renaissance, Ni 1955. Zbornik CoBCTCKan cHMiboHHHecKaH My3biKa, MocKBa 195 Tham, Die Symphonie im zeitgenossischen Schaffen, FM, 1935 . Glasenapp, Eine Gruppe von Symphonien und Ouverturen fiir Blasinst von 1793 1795 in Frankreich, Spomenica M. Schneideru, Leipzig : L. Blaukopf, Lexicon of Symhony, New York 1957. R. Stephan (r< Symphonie, Frankfurt a. M. i Hamburg 1957 (tal. prijevod Milano I P. Af. Young, Symphony, London 1957. G. Mancini, Breve sto sinfonia, Milano 1958. K. Schonezuolf (ured.), Orchestermusik (2 s lin 1958 60. K. Pahlen, La Sinfonia, Roma 1959. H. Orlatid, ! nic Sound Ideals from 1750 to 1850 (disertacija), 1959. A. Hopkins, about Symphonies, London 1061. Af. Mengelberg, La Musique symp! Pari 1961. B. S. Brook, La Symphonie francaise dans la second du XVIIe siecle, Pari 1962. R. Kloiber, Handbuch der klassischen mantischen Symphonien, Wiesbaden 1964. F. Blume, J. La Ru> Brode, Ch. L. Cudzaonh, J. v. Hecker, W. Brennecke, G. Fcrchault, I. B G. Abraham, N. M. Tempcrley, S. Martinotti, F. Bonis i H. Kiihn, Syr MGG, XII, 1965. 1

rili simfonijsku pjesmu, novi oblik orkestralne literature, doivljava apsolutna simfonijska muzika svoj ponovni zamah u posljednjoj etvrti XIX st. u djelima J. Brahmsa (4) i A. Brucknera (9). Dok Brahms gradi svoje simfonije u klasinom obliku, uno sei u njih osebujnost svog izrazitoga romantinog lirizma, Bruckner im proiruje dimenzije, te ima u ekspoziciji i po tri teme. U pojedinim dijelovima njegovih simfonija susreu se itavi od lomci u polifonom stilu , to je odraz ne samo Brucknerova ve Hkog kontrapunktskog znanja nego i njegove potrebe za takvim nainom izraavanja. Simfonije opsene i po sadraju i po izvo dilakom sastavu pisao je G. Mahler (10). Nadovezujui na Beethovenovu Devetu simfoniju, Mahler uvodi u svoja simfonijska djela i ljudske glasove. Medu francuskim simfonijama kasnoga XIX st. istie se Simfonija u d -molu C. Francka i Symphonie sur un chant montagnard franfais za klavir i orkestar V. d'Indija. Za razliku od dotadanjeg internacional nog muzikog izraza u simfonijama kompozitora nacionalnih kola osjeaju se rit mike, melodike i harmonijske osebujnosti njihova muzikog folklora. Medu njima se naroito istiu kod Ceha simfonije A. Dvofaka. Napisao ih je devet, a najpoznatija je posljednja u emolu Iz novoga svijeta. Simfonije A. Borodina (3) i P. I. ajkovskog (6), ija je posljednja u h-molu tzv. patetina autobiografskoga karaktera, temelj su ruske simfonijske muzike. Od Skandinavaca simfonije su pisali Danac N. Gade (8), i, osobito, Finac J. Sibelius (7). Od suvremenih autora tradiciju opsene romantine simfonije namijenjenu velikom orkestru nastavljaju jo djelomino pripadnici neoromantike i nacionalnih smjerova. U muzici XX st. znatno se jae, meutim, odrazuje antiromantini stav koji izbjegava svaku zvukovnu zasienost, pretrpanost subjektivnost. Emocija i patetika ustupaju mjesto klasinoj jednostavnosti i ravnotei, to se oituje u sadraju i u smanjenju iz vodilakog sastava. Osobito u okviru neoklasike nastaju tak o i simfonije za komorni orkestar. Atonalnost, atematike, serijelna ili punktualistika tehnika, kao i neki drugi ekstremno avangardni pravci u manjoj ili veoj mjeri izbjegavaju oblikovanje muzikih djela na temelju zaokruenih tema. Ti kompozicijski sust avi potpuno prekidaju tradiciju simfonizma. Ipak i u XX st. mnogi kompozitori njeguju oblik simfonije. Tradicionalne simfonijske okvire oni ispunjuju izvornim i novim sadrajem izraenim suvremenim muzikim jezikom. Od njema kih muziara istiu se P. Hindemith i K. A. Hartmann. Najvaniji suvremeni francuski kompozitori simfonija su A. Roussel, A. Honegger, D. Milhaud i O. Messiaen. Medu sovjetskim simfoniarima najistaknutniji su V. ebalin, J. aporin, D. Kabaljev ski, A. Haaturijan; posebno mjesto zauzimaju D. ostakovi, S. Prokofjev i najplodniji suvremeni autor simfonija N. J. Mjaskovski. Medu ruskim kompozitorima koji ive izvan domovine najvredniji doprinos suvremenoj simfoniji dao je svakako I. Stravinski. Od slavenskih muziara simfonije piu i esi L. Janaek, J. Suk i B. Martinu. G. F. Malipiero autor je najpoznatijih suvremenih talijanskih simfonija. Najvei engleski simfoniar je R. Vaughan Williams; uz njega od Engleza postigli su uspjeh na tom podruju i B. Britten, A. Bliss, E. Rubbr a i M. Tippett. Simfoniju njeguju i ameriki muziari kao R. Harris, Ch. Ives, W. Piston, A. Copland i S. Barber. Prve hrvatske simfonije nastale su jo u vrijeme kad je pret klasina simfonija bila u punom cvatu. U razdoblju izmeu 1754 i 1770 pisao ih je L. Sorkoevi (7). Po zrelosti i svjeini one ne zaostaju za srodnim djelima Sorkoevievih suvremenika. Oko polovice XVIII st. piu simfonije i A. Ivani (10), I. M. Jarnovi (7), a neto kasnije i A. Sorkoevi, sin Luke. Potkraj XVIII st. nastaju i prve simfonije u Sloveniji. Medu autore tih najranijih slovenskih simfonijskih djela idu L. F. Schwerdt i J. Slavik. Od suvremenih hrvatskih kompozitora piu simfonije B. Bjelinski (5), I. Brkanovi (5), M. Cipra (2), N. Devi (1), A. Dobroni (8), I. Kirigin (1), B. Kune (1), F. Lhotka (1), I. Lhotka-Kalinski (1), F. Lui (2), M. Magdaleni (1), I. Malec (1), K. Odak (4), B. Papandopulo (2), B.Saka (1), J. Slavenski (Simfonija Orijenta), B. irola (1) i S. ulek (6). Medu srpskim autorima simfonija istiu se V. Ili (1), E. Josif (3), P. Konjovi (1), D. Kosti (3), M. Logar (3), V. Mokranjac (4), S. Nastasijevi (3), A. Obradovi (5), S. Rajii (5), M. Risti (6) i V. Vukovi (1). Najpoznatiji slovenski simfoniari su B. Arni (9 programnih simfonija), S. Koporc (2), M. Lipovek (1), S. Osterc (s. Mati), I. Petri(3), L. M. kerjanc (4), D. vara (4) i V.Ukmar(i).
LIT.: H. Af. Schletterer, Die deutsche Sinfonie, Leipzig 1863. Af. Brenet, Histoire de 1a symphonie a orehestre, Pari 1882. 5. Bagge, Die Symphonie in ihrer historischen Entwicklung, Leipzig 1883. H. Kretzschmar, Sinfonie und Suite (u zbirci Ftihrer durch den Konzertsaal), Leipzig 1887 (VI. izd. 1921; u kasnijem izdanju u 2 sv.: I, Von Gabrieli bis Schumann pri redio Fr. Noack; II, von Berlioz bis zur Gegenwart priredio H. Botstiber; oba sv. Leipzig 1932). F. Torrefranca, Le Origini della sinfonia, RMI, 1889, 1890 i 1891 te 1903 05. F. Weingartner, Die Sinfonie nach Beethoven, Berlin 1901 (IV izd. Leipzig 1926; prevedeno na engl.)- A. Heuss, Die Venetianischen

SIMFONIJETA, manja simfonija, leernijega, vedro timistikog sadraja, pristupana i jednostavna. Odnosi se simfoniji otprilike kao sonatina prema sonati. Pisana je ZJ ajeni simfonijski orkestralni sastav, esto za komorni, a p i samo za gudaki orkestar. Iako su ih p ojedini kompozitori pisali i u prolom s (N. Rimski-Korsakov, 1885), simfonijete su uestale istom u stoljeu, oito kao posljedica nastojanja za smanjivanjem, trofiranih dimenzija kasnoromantikih simfonijskih djela i i za lapidarnijim, saetijim izrazom. Poznate su simfonijete su autori M. Reger, N. Mjaskovski, S. Prokofjev, L. Js A. Roussel, P. Hindemith, B. Martinu, F. Poulenc, B. I A. Tansman i dr. Od jugoslavenskih autora simfonijete su B. irola, K. Baranovi, L. M. kerjanc, P. Miloevi, M. B. Papandopulo, P. Ramov, U. Krek, E. Josif, M. Ke V. Perii, D. Radi, A. Srebotnjak, L. upanovi. j SIMFONIJSKA PJESMA (engl. symphonic poem, poeme symphonique, njem. sinfonisehe Dichtung, tal. poemji nico), jednostavana orkestralna kompozicija, najizrazitiji programne muzike. Razvila se u XIX st. kao posljedica romantiara za zbliavanjem svih grana umjetnosti. 5 simfonijske pjesme autor gdjekad saopuje sluaocu p komentarom, a gdjekad je obuhvaen ve samim naslovorr gram je najee uzet iz nekog literarnog djela (u poe poezije, a kasnije i iz proze); nisu rijetki, meutim, ni s; inspirirani historijskim dogaajima, legendama ili likovnim renjima. S. p. nema odreene formalne sheme. Neke simfi pjesme pokazuju slinost s proirenim, slobodno shvaeni natnim oblikom (simfonijske pjesme F. Liszta) ili pak s r< i uvertirom. Svima je, meutim, zajedniko izgraivanje^ kao to vjernijeg odraza izvanmuzike ideje i sadraja, toga teme ili skupine tema nemaju u simfonijskoj pjesmi znaenja u obliku stav ka kao npr. u simfoniji. U simfo pjesmi teme i motivi su nosioci duhovnog sadraja, a ne el arhitektonske izgradnje. Tonsko slikanje, muzika sin i primjena lajtmotiva sredstva su kojima se pojedini autor u ocrtavanju izvanmuzikih dogaaja. Mnoge simfonijske ] nalaze se dakle osobito po tehnici lajtmotiva neg> prijelazu izmeu simfonije i muzike drame. Neki se kompt meutim, ograniuju u svojim simfonijskim pjesmama sai stvaranje opeg raspoloenja. Ime i definitivni oblik dao je simfonijskoj pjesmi F. On nastavlja stvaranje H. Berlioza ije su tri programne sin
(Simphonie fanlastigiie, Harol en Italie i Romeo et Julielte

SIMFONIJSKA PJESMA SIMON

primjeri simfonijske muzike uvjetovane literarnim sadrajem. Ve u njima je dana muzika misao ide'e fixe nosilac dramatskog razvoja, simbol linosti ili situacije. Formalno je te simfonije, meutim, jo uvijek sputavala tradicionalna simfonijska vie stavanost koja je u trajnom sukobu s programatskom idejom. F. Liszt je radikalniji, pa svoja programatska djela pie u jednom stavku i tako stvara oblik tipian za sve kasnije simfonijske pjesme. Slijedei muzikim govorom izvanmuzike sadraje, Liszt nije nikada samo deskriptivan ili ropski vezan za literarni tekst. Program njegovih simfonijskih pjesama prati atmosferu emotivne reakcije i skriveni smisao sadraja koji nerijetko nosi i autobio grafska obiljeja. Svojih dvanaest simfonijskih pjesama on temelji na tekstovima velikih pjesnika (V. Hugo, A. de Lamartine, W. Shakespeare, F. Schiller, W. Goethe, Byron i dr.), kao i na slikama nastalim u njegovoj bujnoj romantiarskoj mati. Oblik simfonijske pjesme ubrzo je postigao popularnost. U Francuskoj prva djela tog oblika pie C. Saint -Saens (Le Rouet d'Omphale, Phaeton i Danse Macabre). Simfonijsku pjesmu, naroito u slavenskim zemljama, prihvaaju i kompozitori nacionalnih kola u borbi za ravnopravni nacionalni muziki izraz. Priliku da se posredstvom muzike doaravaju izvanmuziki sadraji, iz kojih nije iskljuena ni historijsko-nacionalna propaganda, iskoriuju kompozitori nacionalnih smjerova da bi popularizirali muziku kulturu i tradiciju vlastitoga naroda. Takvo znaenje imaju simfonijske pjesme B. Smetane (ciklus Ma vlasi), A. Borodina (B cpedneu A3U11), M. P. Musorgskog (Heauoea HOHb ua JIucou eope), J. Sibeliusa (Finlandia) i dr. Simfonijske pjesme ili uvertire-fantazije P. I. ajkovskog (PoMeo u fljtcyAbemma, Eupn i VaMAem), kao i simfonijske pjesme C. Francka (Les Eolides, Le Chausseur maudit i Psyche) zauzimaju u orkestralnoj muzici druge polovine XIX st. posebno mjesto. Njihova orijentacija nije nacionalna. Simfonijske pjesme P. I. ajkovskog odraz su dualistike koncepcije koju nalazimo i u njegovim simfoni jama. S mnogo dramatske snage, teatralnosti i bljetava kolorita on u njima doarava sukob linosti i sudbine. Franck je objek tivniji i ovisniji o idejnosti poezije koja mu slui kao uzor. Najistaknutiji kompozitor simfonijske pjesme nakon Liszta jest R. Strauss. Ve u prvom svom djelu te vrste, u Don Juanu, Strauss otvar a novo poglavlje u razvitku toga muzikog oblika. U devet simfonijskih pjesama, od kojih trima posljednjima (Ein Heldenleben, Sinfonia domestica i Alpensymphonie) vie odgovara naslov programnih simfonija, on odabire konkretne sadraje vezane uz svakodnevni ivot. Virtuozna instrumentacija Straus sovih simfonijskih pjesama obogauje orkestralnu muziku dotad nesluenim koloristikim efektima. Ona je najpozitivniji doprinos to ga je programna muzika dala razvoju kompozicijske tehnike. Izvanmuziki sadraj kao temelj u izgraivanju kompozicije nalazi estu primjenu i u prvim desetljeima XX st., osobito u djelima francuskih impresionista. C. Debussv u svojim simfonijskim pjesmama (Prelude a Vapres-midi d'un faune, Nocturnes, La Mer i ImagesJ svodi literarni program na ocrtavanje statikih stanja i doaravanje atmosfere, pa su one blie tonskim slikama nego simfonijskim pjesmama. P. Dukas naprotiv u simfonijskoj pjesmi L'apprenti sorcier tei deskriptivnosti. Slino postupa i E. Elgar u Falstafu. Simfonijske pjesme ili orkestralne slike O. Respighija (Fontane di Roma, Pini di Roma, Fete romane) pribliavaju se Debussvjevu uzoru. U novijoj muzici XX st. simfonijsku pjesmu njeguju preteno pripadnici neoromantizma i neki autori nacionalnih smjerova. U okviru novih avangardnih nastojanja ocrtavanje izvanmuzikih dogaaja postalo je stilski anahronizam. U toj muzici fenomen istoga zvuka traga za svojim apsolutnim vrijednostima i za iskljuivo apstraktnim estetskim djelovanjem, pa u njoj nema mjesta drami ni des kripciji. Svojevrstan pokuaj znae simfonijske pjesme A. Honeggera (Pacific 231, Rugby). On ne trai inspiraciju u verbalnim sadrajima ve u novim aspektima suvremene mainske civilizacije kojima nastoji dati umjet niko oblije. Iako je to zanimljiv pokuaj, on je ipak ogranien na odvie usko podruje i zbog toga ne otvara nove mogunosti za daljni razvoj programne muzike (-> Programna muzika). Od hrvatskih kompozitora uspjele simfonijske pjesme napisali su B. Bersa (Hamlet, Sunana polja, Sablasti), I. Brkanovi (ivo srce u mrtvom gradu, Zemljo Hrvatska), J. Gotovac (Orai, Guslar), I. Kirigin (Kameni horizonti), V. Lisinski (Vee) i B. Papandopulo (Obnova, Poema o Neretvi). Medu srpskim autorima simfonijskih pjesama istiu se J. Bandur (Poema 1941), P. Konjovi (Makar udra), M. Milojevi (Smrt majke Jugovia), S. Rajii (Pod zemljom), P. Stojanovi (Sava) i V. Vukovi (Ali Binak, Vesnik bure). Od slovenskih kompozitora simfonijske su pjesme pisali B. Arni (Ples arovnic, Zapeljivec, Pesem planin, Povodni mo), S. Koporc (Posvetitev noi), M. Kozina (Ilova gora, Bela krajina), B. Leskovic (Domovina), M. Lipovek (Domovina) i S. Osterc (Povodni mo, Mati).

355

LIT.: E. Zddor-Zucker, tiber Wesen und Form der symphonischen Dichtung (disertacija). Miinster 1922. R. Mendl, The Art of the Symphonic Poem, MQ, 1932. J. Chantavoine, Le Poeme symphonique, Pari 1950. T. IJonoda, CuMijjoHmiecKaa no3Ma. noacHeHHe, MocKBa i Jlemmrpaa 1952 (novo izd. 1963). H. VCirth, Symphonische Dichtung, MGG, XII, 1965. E. A. S.

SIMI, Borivoje, kompozitor i dirigent (Beograd, 1. XII 1920 ). Na Muzikoj akademiji u Beogradu studirao kompozi ciju (S. Rajii) i dirigovanje (M. Vukdragovi). God. 194449 dirigent KUD Ivo Lola Ribar, a od 1948 do danas dirigent i ef hora Radio-Beograda, sa kojim je nastupao u brojnim jugoslovenskim gradovima i stranim zemljama, ostvarivi zapaena izvoenja znaajnih dela svetske literature (Bach, Misa h-mol i Pasija po Jovanu; Stravinski, Svadba; Penderecki, Pasija po Luki; Ligeti, Reauiem); posebnu panju poklanja jugoslo-venskom horskom stvaralatvu. Dobitnik Zlatne arene 1958 u Puli (muzika za film Pop ira i pop Spira) i Oktobarske nagrade Beograda 1959 (za dirigentski rad), 196567 bio je predsednik Udruenja kompozitora Srbije. U svojim kompozicijama S. spaja har-monska i zvuna sredstva neoromantike sa elementima savre-menog izraza i sa upotrebom narodnog B. SIM I nenametljivom melosa.

DELA (izbor): Movimento dinamico za orkestar, 1954. Quatuor in E 1953- Za klavir: sonatina, 1950; tema sa varijacijama, 1950. Scenska muzika za pozorina dela (Put oko sveta i dr.) i radio-drame (Antigona) ; filmska muzika (Pop ira i pop Spira; Pogon B; Vetar je stao u oru). Horovi sa instrumentalnom pratnjom i a cappella (2 rukoveti, 1951 i 1957; Pet istarskih pesama za enski hor, 1953; Srpski triptih za muki hor, 1965 i dr.); solo -pesme (Pesme za Jovanu, 1960); masovne pesme. Orkestracije i aranmani (A. Sorkoevi, oratorijum Na rijekama babilonskijem; J. Bandur, Jugoslovenska partizanska rapsodija; Debussy, Chiidren's corner); obrade horova A. antia, S. Anelia i J. Cania. LIT.: V. Perii, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. V. Pe.

SIMI, Vojislav, dirigent i kompozitor (Beograd, 18. III 1924 ). Studije kompozicije zavrio 1954 na Muzikoj akademiji u Beogradu (P. Miloevi). Od 1953 dirigent jazz -orkestra Radio-Beograda sa kojim je koncertovao i u inostranstvu (Italija, Francuska, Nemaka, SSSR, Poljska, ehoslovaka, Maarska, Bugarska, Rumunija), a snimio je i vie ploa. Uestvovao na meunarodnim festivalima u Juan les Pinsu (1960), Miinchenu i Cava dei Tireni (1965) i Rio de Janeiru (1966), a stalan je gost jazz-festivala u Ljubljani. Od 1959 povremeno nastupa i kao dirigent beogradskog Savremenog pozorita. Kao kompozitor bavi se raznim muzikim anrovima; komponuje dela za simfonijski jazz -orkestar u narodnom duhu, a bavi se filmskom, scenskom i zabavnom muzikom.
DELA. JAZZ: Igra pod ar -planinom; Skice sa Ohrida; Svita sa juga Srbije; Kroz planine, reke i dolove (na motive iz Mokranjevih rukoveti); Epitaf Kir Stefanu. DRAMSKA. Scenska muzika za drame: Zloin i kazna (F. Dostojevski); Staklena menaerija (T. Williams); Pogled s mosta i Svi moji sinovi (A. Miller). Filmska muzika. Horovi; solo-pesme; deje pesme. S. D. K.

SIMILE (tal. slian), muzika kratica koja oznauje da se odreeni odlomak kompozicije krai ili dulji izvodi na isti nain kao i prethodni. S. se moe odnositi i na ponavljanje samog notnog teksta, na opetovanje odreene ritmike fi gure, prstometa, dinamike, artikulacije i dr. SIMIONATO, Giulietta, talijanska pjevaica, mezzosopran (Forli, 12. V 1910 ). Uenica E. Lucatella u Rovigu i G. Palumba u Padovi. Od 1935 pjevala na razliitim talijanskim kazalitima, od 1943 na milanskoj Scali. Prve velike uspjehe postigla 1947 u Scali kao Dorabella (Mozart, Cosi fan tutte) i kao Mignon (Thomas). Zatim pjevala na najveim opernim po zornicama i najuglednijim opernim festivalima Italije, Evrope, June i Sjeverne Amerike {Metropolitan, 1959 60). Repertoar joj je opsean; izvanredne su njezine kreacije u operama XVIII st. SIMON, Alicja, poljski muzikolog (Varava, 13. XI 1879 Lod, 23. V 1957). kolovala se u Varavi i na Univerzitetu u Berlinu (H. Kretzschmar); promovirala 1914 u Ziirichu. God. 192428 u Washingtonu bila proelnik muzikog odjela u Library of Congress; 192939 vodila muziki odjel Dravnih zbirka umjetnina u Varavi. God. 193945 sudjelovala u tajnoj nastavi Poljskoga narodnog univerziteta u Varavi. Od 1945 docent i zatim p rofesor muzikologije na Univerzitetu u Lodu.
DJELA: Berliner Lautenmusikbeslande, Kongresni izvjetaj IMG, 1910 (engl. 1912, franc. 1914); Das polnische Volkslied, Zeitschrift fur Volkskunde, 1911; Polonezy tv zbiorze Sperontesa Singende Muse an der Pleisse, Kwartalnik Muzyczny, 1911; Utwory polskie w tabulaturach obcych, ibid, 1913; Einige polnische Volkslieder als zvandernde Melodien, 1914; Korganoffs Beelhoven-Brief-

354

SIMON SIMPSON
na Muzikoj akademiji u Beogradu (. Liar); studij t zavrila 1964 na konzervatorijumu Benedetto Marcello u iji (E. Giordan -Sartori). God. 1948 54 predavala u Mi koli u Novom Sadu, od 1954 u Beogradu, profesor na Mi koli Slavenski; cd 1958 struni je saradnik Fakulteta m umetnosti. Koncertuje od 1948; od 1957 prireuje stilske kc posveene baroku i roma ntizmu, a od 1966 izvodi resit embalu. Nastupala je u mnogim jugoslovenskim mu centrima, u Italiji i Poljskoj. Kritika je uoila njene naklon poetici i lirici, iroku stilsku kulturu, inteligentno i sen: tumaenje muzikog teksta, profinjenu muzikalnost i velik dioznost u interpretaciji repertoara za embalo. Za uspeai certni rad dobila je priznanja i nagrade. R. SIMONOVSKI, Metodi, etnomuzikolog (Prilep, 14. U ). Studije muzike zavrio na Vioj pedagokoj koli u S Saradnik Instituta za folklor i melograf u ansamblu narodni! i pesama Tanee, zatim saradnik redakcije za narodnu muziku Skopje.
DELA: Orijentalizmi u tonalnoj gradi naih narodnih melodija. Zvuk 2627; Refreni makedonskih narodnih pesama, ibid., 1960, 3738; I terminologija u makedonskim narodnim umotvorinama, ibid., 1961, 51; u svetlosti narodnih verovanja u Makedoniji, ibid., 1962, 54. Redigo . Firfovim) Makedonski muziki folklor, II, 1959 i Makedonskite meloi krajot na XIX vek, 1962. D.

ausgabe, Internationale Monatsschrift, 1914; Polnische Elemente in der deutschen Musik bis zur Zeit der Wiener Klassiker (disertacija), 1914 (obj. 1916); Alte Musikinstrumente, Wegleitungen des Kunstgezverbe-Museums der Sladt Zurich, 1916; Filozofia muzyki Hoene-Wronskiego, Muzyka, 1926; Opera Libretti oj the Library of Congress, Authors, Composers, Versions and First Performances. Continuation of O. G. Sonneck's Librretti Catalogue, 1925 28; Zwei Kanons Bartolomiej Pekiels aus Marco Scacchis Cribrum Musicum 1643, Spomenica J. Wolfu, 1930; Gretry et le Thedtre de Varsovie, Kongresni izvjetaj IMG, 1930; Rejestracja i zabezpieczenie zabytkw muzyki polskiej, Kwartalnik muzyczny, 1949; Przyczynek do genezy Grande Valse Brillante op. 34, Nr. 1 F. Chopin, ibid.; Na drodze historycecznego razvioju geli slozvianskich, Spomenica A. Chybinskom, 1950 i dr. LIT.: Z. Lissa, Alicja Simon, MGG, XII, 1965.

SIMON, James, njemaki kompozitor i muziki pisac (Ber lin, 29. IX 1880 logor Ovviecim, 1944). Uio u Berlinu na Visokoj koli za muziku (C. Ansorge, M. Bruch) i na majstorskom odjelu Akademije; muzikologiju studirao na Univerzitetu u Miinchenu. God. 190719 nastavnik na konzervatoriju Klindworth-Scharwenka u Berlinu; uz to esto nastupao kao koncertni pijanist. God. 1934 emigrirao preko Zuricha u Amsterdam, gdje su ga nacisti 1941 uhapsili i sproveli u koncentracioni logor Ovi?cim (Auschwitz).
DJELA: simfonija u B-duru; koncert za klavir u F-duru. KOMORNA: gudaki kvartet u E -duru; Legende za gudaki kvartet; sekstet za duhake instru mente i klavir; sonata za violinu i klavir u e-molu; sonata za violone lo. Opera Frau im Stein, 1925. Urmorte (Goethe) za 2 solista, zbor, orkestar i orgulje; solo-pjesme. SPISI: Abt Voglers kompositorisches Wirken mit besonderer Berucksichtigung der romantischen Elemente (disertacija), 1904; Faust in der Musik, 1906; Die Orchesterbehandlung in Mozarts Opern vom Idomeneo bis zur Zauberflb'te, M, 1914.

SIMONEAU, Leopold, kanadski pjeva, tenor (Quebec, 3. V 1918 ). Studirao pjevanje u Montrealu i New Yorku, gdje je debitirao 1943 i 1946 bio solist na Gradskoj operi. Pjevao zatim u Philadelphiji i New Orleansu, a od 1947 u Evropi (Pariz, Opera-comigue, 1947; London, Covent Garden; Be, Dravna opera; Milano, Scala, 1953). Sudjelovao na festivalima u Salzburgu, Aix-en -Provenci; Glvndebourneu, Edinburgu i Munchenu. Od 1954 lan je Opere u Chicagu i opernih kua (medu ostalim i opere Metropolitan) u New Yorku. Osobito cijenjen kao profinjen interpret Mozartovih opernih likova i lirskih uloga francuskoga repertoara (Bizet, Les Pecheurs de perles; Gounod, Mireille i Romeo et Juliette; Thomas, Mignori) te muzike Ch. W. Glucka i G. Rossinija, kao i nekih suvremenih autora (I. Stravinski). Cesto nastupa zajedno sa svojom enom, koloraturnom sopranisticom Pierrette Alarie. S. je poznat i kao koncertni pjeva. Od 1971 predaje na Konzervatoriju u San Franciscu. SIMONITI, Rado, kompozitor i dirigent (Fojana kraj Gorice, 15. V 1914 ). Studij kompozicije i dirigiranja zavrio 1946 na Akademiji za glasbo u Ljubljani. God. 1937 39 nastavnik na muzikoj koli i zborovoda u Splitu, 193943 zborovoda Ljubljanske opere i 194345 u Narodnooslobodilakoj vojsci. Od 1945 do danas, s kraim prekidom, dirigent Opere u Ljubljani i istodobno 1949 58 zborovoda Slovenske filharmonije; 1947 bio je dirigent Doma JNA u Beogradu. Kompozitor preteno R. SIMONITI vokalnih djela, zborova i solopjesama, koja su zbog meke, neposredne i privlane melo dike, kao i jednostavne tehnike fakture postala veoma popularna. Vanu je ulogu S. odigrao u razvoju partizanske muzike za Narodnooslobodilakog rata i u muzikim stremljenjima u doba obnove i izgradnje nakon Osloboenja. Kao dirigent istie se i u radu oko narodnog prosvjeivanja.
DJELA (izbor): opera Partizanka Ana, 1966. Zborovi: Le vkup, le vkup, uboga gmajna, 1943; Pesem o Titu, 1944; Za aicu rie, 1946; Ljubavne pesmi iz Reije, 1954. Solo-pjesme: 7 partizanskih pesmi, 1945; Pet samospevov, 1947; Mladinski samospevi, 1947; Izbrani samospevi, 1965. D. Co.

SIMONUTI, Tripo, violinista (Kotor, 16. VII 193: Studije violine, zapoete kod A. Pogaara na Cetinju, zavrii na Muzikoj akademiji u Beogradu (M. Dimitrijevi); usav se kod A. Ploceka u Pragu (196566). Od 1953 profesor je M kole Mokranjac u Beogradu. Pored koncertovanja u jugos skim gradovima, gostovao u Bugarskoj, Italiji, Nemakoj giji, SSR, Albaniji, SSSR, Danskoj, Libanu, Siriji, Je i Kuvajtu. Osobite sklonosti pokazuje ka malim oblicima teno romantiarskim minijaturama i delima jugoslov kompozitora, interpretirajui ih izvanredno muzikalno i emc tonski plemenito, stilski autentino i tehniki precizno. Dc je vie nagrada i priznanja (Trinaestojulska nagrada SR Gore, 1971). R. SIMOVI, Tomislav, kompozitor (Zagreb, 17. VIII ). Studirao povijest umjetnosti i kulture na Filozofskom tetu u Zagrebu; u muzici preteno samouk. lan jazz -ork (kontrabas) i araner; od 1949 poeo komponirati scenski ziku za radio-drame, da bi se kasnije posvetio iskljuivo s lakom radu. Jedan od autora Zagrebake kole crtanog S. je za svoju muziku dobio vie od 30 nagrada na meunan filmskim festivalima, meu kojima je i Oscar za muziku u Surogat (Santa Monica, 1961). M. h SIMPATETINE ICE (rezonantne ice), na tr kim i starijim gudakim instrumentima (viola d'amore, violi tarda, barvton i dr.) ice koje su se dodavale da bi se pc zvunost instrumenta. Na njima se nije sviralo ve su one sutitrale sa icom kojoj su bile dodane, i to u unisonu ili u c Pod nazivom alikvotne ice ugrauju se s. . i u najviem tru klavira. SIMPSON (Svmpson), Christopher, engleski virtui violi da gamba, kompozitor i teoretiar (Yorkshire, oko 16 Scampton, Lincolnshire ili London, 1669). O njegovu ; malo je poznato; 1643 bio je vojni muziar, a kasnije niz g u slubi Roberta Bollesa. Komponirao je kraa instrumej djela. Njegove briljantne i tonski profinjene varijacije, ob; ne u izvrsnom djelu The Division Violist..., idu u red boljih radova s toga podruja.
DJELA: Annotations on Dr. Campion's Art of Discant, 1655; The L Violist or an Introduction to the Playing Upon a Ground (2 sv.), 1659 ( s naslovom i tekstom na Iat. i engl. jeziku, u 3 sv., 1667; III izd. 1712 Principles of Practicle Musick . . . either in Singing or Playing upon an Inst (5 sv.), 1665 (II izd. 1667; IX izd. 1760); niz kompozicija u razlinim kama onoga vremena i u rkp. (instrumentalne suite, fantazije i consortiK NOV A IZD. : N. Do l me tsch obj. Th e Division Violist..., 1955; of Ayres (Recorder Series, London 1958). LIT.: C. Coxon, Christopher Simpson, MGG, XII, 1965. M. Me Christopher Simpson and the Consort of Viols, 3 sv. (disertacija), L sity of Wales, 1969.

SIMONOV, Jurij Ivanovi, sovjetski dirigent (Saratov, 4. III 1941 ). Na Konzervatoriju u Lenjingradu zavrio 1965 studij viole (J. Kramarov) i godinu dana kasnije studij dirigi ranja (N. Rab inovi). God. 196769 vodio je Simfonijski orkestar u Kislovodsku, 1969 postao dirigent Velikog kazalita u Moskvi (od 1970 ef-dirigent Opere). S. je 1968 osvojio prvu nagradu na meunarodnom natjecanju dirigenata u Rimu i otada zapoinje njegova meunarodna umjetnika karijera. SIMONOVI-SEQUI, Ivanka, embalistkinja i pijanistkinja (Sremski Karlovci, 30. XII 1922 ). Klavir diplomirala 1947

SIMPSON, Robert, engleski kompozitor i muzikolog 1 mington, Warwickshire, 2. III 1921 ). Na Univerzitetu u, hamu studirao 194144 kompoziciju kod H. N. Howellsa i. postigao stupanj doktora muzike. Od 1951 muziki urednik (od 1953 vodi trei program). Kao kompozitor vrsto po' uz tradiciju te spada u skupinu konzervativnih engleskih mu; stvaralaca.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfo nija: I, 1951; II, 1957; III, IV, 1971 i V, 1973. Koncerti: za violinu, 1959 i za klavir, 1967. Uvertira, fantazija za gudae, 1944. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta, 1952 i 1954; trio s klarinetom, 1967; kvintet za klarinet i gudae, 1968. KL* SKA: sonata, 1946; Varijacije i finale na Haydnovu temu, 1948 i dr. 6 Carl Nielsen Symphonist, 1952 (novo izd. 1964); Guide to Modem Music cords, 1958 (sa O. Prennom); Sibelius and Nielsen, 1965; The Essence of Br

SIMPSON SINFONIA CONCERTANTE

1967; Beelhoven Symphonies, 1970; The Chamber Music for Striugs, 1971. Izdao The Symphony (2 sv.), 1966 67.

355

SIMPSON (Sympson), Thomas, engleski kompozitor (krten I. IV 1582 u Miltonu, Kent poslije 1625). Oko 1610 violinist na dvoru u Holstein-Schaumburgu, a 1618-25 na dvoru kralja Kristijana IV u Kebenhavnu. Njegove zbirke plesova odigrale su vanu ulogu u razvoju instrumentalne suite, osobito u Njemakoj.
DJELA. Zbirke instrumentalnih plesova: Opusculum neuzuer Pavanen, Galliardenf Couranten vnd Votten, za 5 glasova, 1610; Pavanen, Volten und Galliarden za 5 glasova, 1611 (IV izd. pod naslovom Opus nezver Paduanen, Galliarden, Intraden. . ., 1617); Tafel-Consort, allerhand lustige Lieder za 4 instr. i b. c. (sadri i djela engl. autora), 1621. NOVA IZD.: H. Riemann obi. 2 plesa iz Opus nevver Paduanen (15 Reigen und Tdnze aus Kaiser Mathias' Zeit, 1897) i 1 passamezzo (Old English Chamber Music, 1898); 9 stavaka iz Opus newer Paduanen i 2 stavka iz Opuscuium neuwer Pavanen . . . obj. G. Oberst (Englische Orchester-Suiten um 1600, 1928); 1 Ba'letto obj. G. Lenzewski {Tdnze des 16. und 17. Jahrhunderts) i dr. LIT.: C. Coxon, Thomas Simpson, MGG, XIII, 1965.

SIMROCK, njemako muziko nakladno poduzee. Osnovao ga je Nicolaus S. (17511832) u Bonnu gdje je od 1774 djelovao kao kornist i arhivar kneeva orkestra. Oko 1780 poeo se baviti i prodajom muzikalija, a 1793 utemeljio vlastito izdavako poduzee. Uz Beethovenov a, Havdnova i Weberova djela objavljivao je i muziku starih majstora (J. S. Bach, G. F. Handel, Josquin des Pres, O. Lasso, Palestrina), pjesme komponirane na Schillerove tekstove i zbirke njemakih narodnih napjeva. Ubrzo je stekao veliki ugled, pa je ot vorio predstavnitva u Parizu, Petrogradu i Rigi. Nicolausov sin i nasljednik Peter Joseph (1792 1868) bio je izdava F. Mendelssohna, R. Schumanna i F. Hil lera. Nakon njegove smrti preuzeo je vodstvo naklade njegov sin Fritz {Friedrich August; 18371901). On je sjedite podu zea 1870 preselio u Berlin. Bio je prijatelj i stalni izdava djela J. Brahmsa i M. Brucha, a objavio je i niz kompozicija A. Dvofaka i J. Straussa ml. God. 1902 naklada je postala dioniko drutvo, a vodio ju je Fritzov neak Hans (18611910). On je 1904 otvorio podrunicu u Leipzigu, te zastupnitva u Londonu, Parizu i New Yorku, a 1907 prekupio nakladu Barthold Senff. God. 191023 upravljao je drutvom R. Chrzescinski, a zatim Fritz Auckenthaler, unuk Fritza Simrocka. On je 1925 nakladi S. pripojio izdavako poduzee Eos. Objavljivao je (od 1923) godinjak (red. E. H. Miiller) s vrijednim muzikolokim radovima. God. 1929 naklada A. J. Benjamin (HamburgLeipzig) kupila je poduzee S., ali je ono i dalje djelovalo pod starim nazi vom; od 1938 do 1951 pripadalo je nakladnikoj skupini Hans C. Sikorski. Kad je 1951 vraeno Benjaminu ponovo je zapoelo svoju djelatnost u Hamburgu i Londonu. Beethovenovu korespondenciju s Nicolausom Simrockom objavio je L. Schmidt 1908, a Brahmsova s Peterom Josephom i Fritzom S. objavljena je u IX XII sv. cjelokupne njegove korespondencije u izdanju bekog Brahmsovog drutva (190720).

SINATRA, Frank (Francis), ameriki pjeva (bariton) i filmski glumac talijanskog podrijetla (Hoboken, New Jersev, 12. XII 1915 ). Od 1938 nastupao kao pjeva na radiju u orkestrima H. Jamesa i T. Dorseva, da bi se uskoro razvio u jednog od najboljih i najpopularnijih zabavljaa na podruju lake muzike. God. 1953 dobio je nagradu Oscar za ulogu u filmu From Here to Eternity i otada ostvario jo niz izvanrednih uloga u filmovima : The Man tvith the Golden Arm (1956), High Society (1956), The Prie and the Passion F. SINATRA (i957)) Can-Can (1960), Come Blotv Your Horn (1962) i dr. Izbor iz njegova repertoara zabavnih melodija objavio B. Hainsworth pod naslovom Songs by Sinatra 19391970 (1973). Medu njima su najveu popularnost stekle pjesme: South of the Border (1953), Three Coins in the Fountain (1954), Love and Marriage (1955), Witchcraft, Ali the Way (1957), Come Fly tvith Me (1957), Onely the Lonely (1958), Come Dance tvith Me (1958), High Hopes (1959), The Nearness of You (1960), How Deep Is the Ocean (1960), Nice'n' Easy (1960), The Lady Is a Tramp i Strangers in the Night. S. je esto nastupao s Dea-nom Martinom i Sammvjem Davisom.
LIT.: R. G. Reisner, The Jazz Titans, Garden City, New York 1960. R. Douglas-Home, Frank Sinatra, New York i London 1962. A. Shazv, Sinatra, Twentieth-Century Romantic, New York 1968 (novo izd. Sinatra, Retreat of the Romantic, London 1969). A. I. Lonstein i V. R. Marino, The Complete Sinatra, Ellenville, New York 1970 (diskografija, popis svih filmskih, televi zijskih i radio nastupa i dr.). G. Ringgold i C. McCarty, The Films of Frank Sinatra, New York 1971. K. Barnes, Sinatra and the Great Song Stvlists, Shepperton, Middlesex 1972.

SINDING, Christian August, norveki kompozitor (Kongs berg, u. I 1856 Oslo, 3. XII 1941). Uio kod L. M. Linde manna u Oslu i na Konzervatoriju u Leipzigu (H. Schradieck, S. Jadassohn, C. Reinecke); usavra vao se u Miinchenu, Berlinu i Dresdenu. Dobivi stipendiju norveke vlade bavio se iskljuivo komponiranjem. God. 192122 predavao kompoziciju na Eastman School of Music u Rochesteru (SAD). Kao kompozitor sluio se nordijskom narodnom motivikom, novoromantinim kolorizmom u harmoniji i wagnerijanskom kro matikom. Uzori su mu bili i Schumann i Liszt. Mnoga su njegova klavirska djela svojedobno bila vrlo popularna, osobito Proljetni ubor.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfo nije: I, u d -mo lu op. 21, 189c; II, u D-duru op. 83, 1907; III, u F-Duru op. 121, 1921 i IV, Vinter og Vaar, 1936. Koncert za klavir u Des-duru, 1889. Za violinu i orkestar: 3 koncerta, 1898, 1901 i 1917; suita; legenda, 1900 i romanca, 1910. Episodes chevaleresques, 1888; Rondo infinito, 1889. KOMORNA: gudaki kvartet u a -molu op. 70, 1904; 3 klavirska trija, 1893, 1902 i 1908; klavirski kvintet, 1884. etiri sonate za violinu i klavir: I, u C -duru op. 12, 1894; II, u E-duru op. 27, 1895; III, u F-duru op. 73,1505 i IV, op.99,/m alten Stil, 1909. Tri suite, 3 romanse i varijacije Cantus doloris za violinu i klavir, 1906 i dr. KLAVIRSKA: sonata u b-molu op. 91, 1909; suita; Caprices; Burlesques i dr. Opere Titandros, 1884 i Der heilige Berg, 1914. Dvije kantate; TU Molde za zbore i orkestar. Oko 250 solo-pjesama. LIT.: W. Niemonn, Die nordisehe Klaviermusik, Leipzig 1918. 0. Gaukstad, Sindingbibliografi, Norsk Musikgranskning, 1938. O. Gurvin, Christian August Sinding, MGG, XII, 1965.

LIT.: W. Ottendorff-Simrock, Das Haus Simrock, Ratingen 1954. K. Stephenson (redaktor), Johannes Brahms und Fritz Simrock, Weg einer Freundschaft, Hamburg 1961. H. Unverricht, Die Simrock-Drucke von Haydns Londoner Simfonien, 1963. W. OttendorfJ-Simrock, Nicolaus, Peter Joseph, Fritz i Hans Simrock, MGG, XII, 1965.

SIMS, Ezra, ameriki kompozitor (Birmingham, Alabama, 16. I 1928 ). Studirao u Birminghamu (H. Thomas, G. A. Brower), na Yale University u New Havenu (Q. Porter) i na Mills Collegeu u Oaklandu (D. Milhaud, L. Kircher). Od 1958 bibliotekar u Loeb Music Library Harvardskog sveuilita u Prince tonu. Uz to je direktor New England Dance Theatra. Pobornik avangardnih muzikih stremljenja, slui se etvrttonskom i estinotonskom tehnikom komponiranja.
DJELA (izbor): Chamber Cantata on Chinese Poems za tenor i komorni ansambl, 1954; misa za zbor, 1955; The Trojan Women za komorni orkestar (scenska muzika), 1955; Masque za komorni orkestar (baletna muzika), 1955! Brief Glimpses into Contemporary French Literature za 4 kontra-tenora i klavir, 1958; 2 Kubla Khan (I, za recitatora, gamelan i komorni orkestar; II, za recitatora i vrpcu), 1958; gudaki kvartet, 1959; Anlimatter, 3 Dances for Toby za magnetofon (baletna muzika), 1968; MacDozvelVs Fault or the lost Sunday after Trinity, tape collage (baletna muzika), 1968; Clement Wenceslas Lothaire Nepomuene, Prince Mettern ich, in memoriam za magnetofon (baletna muzika), 1970; From an Oboe Ouartet za obou, violinu, violu i violonelo, 1971. etvrtton ske i estinotonske kompozicije: Sonate concertanti za obou, violu, violonelo, kontrabas i gudaki kvartet, 1961; III gudaki kvartet, 1962; A Passion za recitatora, tenor, bariton, klarinete i marimbe, 1963; oktet za 2 gudaka kvarteta, 1964; In memoriam Alice Haivthorne za recitatora, tenor, bariton i komorni sastav, 1967. Konkretna muzika: Alec (baletna muzika), 1968; Commonplace Book or A Salute to Our American Container Corp., 1969; Real Toads (baletna muzika), 1970.

SINAFA (gr. auva<p/j sjedinjenje), u muzikoj teoriji antike Grke, naziv za neposredno spajanje dvaju susjednih tetrakorda u istoj ljestvici, i to tako, da je posljednji ton prvog tetrakorda ujedno i prvi ton slijedeeg ( -> Dijazeuksis):
1. tetrakord

SINFONIA, talijanski naziv za simfoniju. Isprva je s. mu ziki pojam nestalna znaenja; odreeniji smisao dobiva u doba baroka kada oznauje instrumentalne predigre i meuigre u operi, oratoriju, kantati i drugim vokalnim (solistikim) djelima. U tom se smislu rije s. javlja poev od L. Marenzija (1589), G. Cac cinija i E. de'Cavalierija preko C. Monteverdija i F. Cavallija do A. Scarlattija i J. S. Bacha (crkvene kantate). Istodobno se od sredine XVII st. rijeju s. oznauju i uvodni stavci u suiti, bilo za klavir bilo za instrumentalne sastave, a katkad i u vi edjelnoj instru mentalnoj canzoni. Meutim, od druge polovine XVII st. s. je u prvom redu naziv za talijansku opernu predigru koja dobiva posve odreenu trodijelnu formu (A. Scarlatti) i u XVIII st. se razvija u samostalno instrumentalno djelo (G. B. Sammartini) te postaje ishoditem klasine -> simfonije. 1. A. SINFONIA CONCERTANTE (tal., koncertantna simfonija; franc. symphonie concertante, .skraeno Concertante, Konzertante), vrsta instrumentalne kompozicije za nekoliko koncertirajuih solistikih instrumenata i orkestar. Proirila se i njegovala u doba klasike, tj. u drugoj polovini XVIII st., naslijedivi po sastavu barokni concerto grosso. Po obliku i muzikoj grai koncertantna simfonija je blia klasinom solistikom koncertu nego simfoniji. Zapravo se u njoj sjedinjuju elementi divertimenta, solistikog kon -

2.tetrakord

356

SINFONIA CONCERTANTE SINGSPIEL

Hl

certa i simfonije, ali je koncertantna simfonija dobila svoj specifini niki muziki instrument, vrstu orkestriona, koji je nazvao karakter postavi samostalnom vrstom. S. c. je veinom dvostava- symphonikon. na ili trostavana, a samo iznimno ima 4 stavka. Broj solistikih DJELA: kompozicije za klavir i za orgulje. CRKVENA: 101 instrumenata varira od 2 do 9. U ranijim djelima najee se susreu 600 ofertorija; oko 30 litanija; zbirka Cantus choralis in provincia Tirola suetus, krae crkvene kompozicije. Metaphysische Blicke in die 1 2 violine, kasnije prevladavaju 34 solistika instrumenta, i to vie nebst. . 1862; . neuem System der Tomuissenschaft, 1847 (izd. G. Phillips). duhaa nego gudaa. Solistiki su instrumenti raznovrsniji nego LIT.: P. Hartmann, Peter Singer, Innsbruck 1910. /. E. Eni u concertu grossu (npr. oboa, violina, violonelo, i klavir ili violina, Jahrhundertfeier der Geburt des P. Singer, 1910. R. Zangerl, Peter viola, flauta, oboa i fagot itd.), a po tematskoj su gradi samostalniji, tara Singer, Franziskanische Studien, 1926. R. Federkohar-Konigs, tj. manje ovisni o srodnosti s orkestralnom tematikom. Instrumen- Alkantara Singer, MGG, XII, 1965. talne su dionice tehniki virtuozne, svaka s efektnim kadencama. SINGHER, Martial (Jean Paul), ameriki pjeva Karakteristina je za koncertantnu simfoniju raznolicnost i dopa - cuskog podrijetla, bariton (Oloron-Ste-Marie, Basses-Pyn dljivost melodijskih linija i vedar, leeran osnovni ugoaj, vrlo ri - 14. VIII 1904 ). Pjevanje uio u Saint -Cloudu i na Kc jetko dramatian, a nikad svean ili turoban. Uvod je obino orke vatoriju u Parizi stralni tutti, a prvi je Gresse) koji je naj stavak oblikovan poput 1929 kao dobitnik stavka klasinog kon certa nagrade; na operni samo bez izraziti-jeg zornici debitirao u motivikog razraivanja i Amsterdamu u kovoj smionijih modulacija. U Ifigeniji na Te U provedbi se, umjesto Parikoj operi put tematske grade iz nastupio 19; ekspozicije, katkad javlja Massenetovu Tha posve nova melodi-ka. tamo angairan do Finale je najee izgraen u 1937-41 pjevao ta u obliku ronda. Namijenjena parikoj Opera que. prvenstveno koncertnom Njegova meur na izvoenju, s. c. se umjetnika ka vodila njegovala najvie u ga je na ni svjetska sreditima procvata javnih operna kaz; od 1937 koncerata, Parizu, redovit gos donskog Mannheimu, Beu i LonCovent C na, 1943 donu. Prvim djelom te vrste 59 nastuj njujorkom smatraju se kon-certantne Metrof. nu, a gostovao simfonije I. Holzbauera, je u vernoj i Junoj komponirane moda prije Ar i dr. Bio je i veom 1753 u Beu, a sam naslov paen interpret I javlja se prvi put 1767 u God. 195155 prei je zbirkama parikog pjevanje na M izdavaa Collegeu u New "! i J. B. Verniera (F. P. Ricci, Sinfonie SINGSPIEL. I. Umlauf, Die Bergknappen, Be 1777 195468 na Curi concertante. . .). Ubrzo je s. c. postala stitute of Music u Philadelphiji; 1962 tako popularna da je u doba njezina procvata, oko 1770 naslijedio je Lottu mann kao proelnik Odjela za pjevanje i 1830, nastalo preko 500 djela. Komponirali su je osobito operu na Mu; akademiji u Santa Barbari (Kalifornija), gdje i pripadnici mannheimske kole C. Cannabich, F. Danzi, C. sada ivi. Spec. za talijanski i francuski operni repertoar, Stamitz (23) i A. Stamitz, te Francuzi J. B. Davaux (13), F. ostvario je niz kn koje su ostale uzorom kasnijim generacijama Devienne, F. J. Gossec, I. J. Plevel, J. B. Breval (10), J. B. de Saint- pjevaa. Njegoi poznatiji uenik je J. King. Georges (11) i mnogi drugi, zatim u Londonu J. Ch. Bach, od SINGSPIEL (od njem. singen pjevati i Spiel igra), kaz; bekih klasiara Dittersdorf, J. Haydn i W. A. Mozart, a od djelo s govorenim dijalozima i muzikim tokama, koje se Talijana G. B. Giotti, L. Boccherini, G. Brunnetti, I. Fiorillo i, vilo u Njemakoj oko 1700. S. je srodan francuskoj opera-coi najplodniji meu njima, G. G. Cambini koji je ostavio preko i engleskoj ballad-operi. Naziv S. susree se prvi put pi 80 koncertantnih simfonija, napisanih za parike Concerts spirituels i XVIII st. u nekim libretima na njemako m jeziku. Ondje Concerts des Amateurs. sinonim za talijanski izraz dramma per muica. Pojava Sings Jo se i Beethovenov Tripelkonzert za violinu, violonelo i kla- pada u poetke muziko -scenske umjetnosti u Njemakoj vir (op. 56) moe svrstati u koncertantne simfonije, ali ve oko se razvio iz kolskih drama i njemakog oblika talijanske comi 1820 taj oblik izumire. Suvremeni kompozitori nastoje ga ponovno dell'arte, tzv. Stegreifkomodie, koja se u XVI st. njegovala u J oivjeti (F. Martin, Petite symphonie concertante za embalo, harfu, chenu. Velik utjecaj na S. izvrila je i ballad -opera. Prvo, klarinet i 2 gudaka orkestra, 1945). te vrste prikazano je u Berlinu 1743; bio je to prijevod LIT.: J. J. de Momigny, Symphonie Concertante, Encyclopedie MethoThe Devil to Pay (Der Teufel ist los) Ch. Coffevja. dique, II, Pari 1818. F. Waldkirch, Die konzertanten Sinfonien der MannPo karakteru je S. blizak duhu narodne umjetnosti. < heimer im 18. Jahrhundert, Ludwigshafen 1931. J. A. White, The Concerted je u dijalektu, a i sadrajno i muziki uvijek je jednostavan, Symphonies of John Christian Bach, 2 sv. (disertacija), University of Michigan 1957. B. S. Brook, The Symphonie Concertante: An Interim Report, MQ, stupaan i prostoduno vedar. Libreto Singspiela obr; 1961. J. M. Stoltie, A Symphonie Concertante Type. The Concerto for Midogaaje iz Biblije, klasine antike literature ili zbivanja 1 xed Woodwind Ensemble in the Classic Period, 2 sv. (disertacija), State Uni narodnim priama i bajkama, a tretira i tematiku ,iz svakida versity of Iowa, 1962. B. S. Brook, La Symphonie francaise dans le seconde e moitie du XVIII siecle, 3 sv., Pari 1962. Isti, Symphonie concertante, ivota. On moe biti i ozbiljan i komian. U XVIII st. S. je j MGG, 1965. I. A. izrazito njemaki muziko -scenski oblik i ujedno jedina p SINGER, Kurt, njemaki muziki pisac (Berent, n. X tea prevlasti talijanske i francuske opere u muzikom 1885 koncentracioni logor Terezin, 7. II 1944). Lijenik; muzi- Njemake. On je, u stvari, izdanak ojaaloga graanskog st kologiju uio kod M. Friedlandera u Berlinu. God. 1913 osnovao koji izgrauje tipino svoju, novu scensku umjetnost. Berliner Arztechor kojemu je bio dugogodinji dirigent. Muziki S. je nastao u Leipzigu, no ubrzo se poeo njegovati i u kritiar lista Vorzuarts i referent hamburkoga asopisa Musik-zvelt, linu, a neto kasnije i u Beu. Vanu ulogu u oblikovanji uz to suradnik asopisa Allgemeine Musikzeitung, Rheini-sche kazaline forme imali su J. Standfuss i osobito J. A. Hiller nart Musik- und Theaterzeitung, Merkur i Musik. God. 192830 und Dariolette, 1766; Der Dorfbarbier, 1770; Der Krieg, 1 U zamjenik intendanta u gradskoj operi Berlin-Charlottenburga, Berlinu su popularnost stekli Singspieli J. Bende, a od b 193032 intendant. Od 1935 muziki direktor u Reichsverband autora istakli su se I. Umlauff (Die Bergknappen, 1778), C. D Dittersdorf (Doktor und Apotheker, 1786) i J. Schenk (Der 1 jiidischer Kulturbunde. God. 1939 emigrirao u Nizozemsku. barbier, 1796). Der neue krumme Teufel J. Havdna kao i Entftii DJELA: Richar Wagner, 1913; Bruckner's Chormusik, 1924; Vom Wesen der Musik, 1926; Berufskrankheiten des Musikers, 1927 (engl. 1932); Heilvjirkung aus dem Serail W. A. Mozarta najvrednija su djela u his der Musik, 1927 i dr. te muziko -scenske umjetnosti. I Mozartova posljednja c SINGER, Peter Alkantara, austrijski kompozitor i muziki Die Zauberfldte nosi naziv Singspiel. teoretiar (Haselgher, Lechtal, 18. VII 1810 Salzburg, U XIX st. ta se vrsta kazalinog djela pribliava talija: 25. I 1882). Izvrstan orgulja i pijanist, 1839 konstruirao meha operi buffi te doivljuje dekadenciju i nestaje s pozornice.,

SINGSPIEL SINUS-TON
karakteristian njemaki muziko -scenski oblik S. je u doba romantike odigrao vanu ulogu u stvaranju njemake nacionalne opere. C. M. von Weber, tvorac prvih takvih djela (Freischiitz), oslanja se esto na tradiciju klasinog Singspiela.
LIT.: H. M. Schktterer, Das deutsche Singspiel, Leipzig 1863 (II izd. 1879). G. Calmus, Die ersten deutschen Singspiele von Standfuss und Hiller, Ltipzig 1908. V. Helfert, Wiener Singspiel, ZFMW, 1923. E. O. Beer, Mozart und das Wiener Singspiel, Wien 1932. H. Graf, Das Singspielrepertoire Berlins 1771 86, Berlin 1934. W. Stauder, Johann Andre: ein Beitrag zu Geschichte des deutschen Singspiels, Leipzig 1936. M. Kun.

357

SINHRONIZACIJA (od gr. auyxvo? istodoban), u filmskoj i televizijskoj tehnici, usaglaivanje slike i tona, koordinacija zvune vrpce filma (muzike, uma, govora) s vizuelnom. Pro vodi se na razliite naine: slika i odgovarajui tonski materijal se mogu snimati istodobno (sinhrono); kod tzv. postsinhronizacije se muzika ili zvuna grada naknadno dodaje, tj. sinhronizira s postojeom, prethodno realiziranom vizuelnom snimkom; za razliku od toga kod presinhronizacije se najprije snima tonski materijal kojemu se zatim dodaje vizuelna snimka; taj se postupak ubraja u -> playback-tehniku, a prakticira se primjerice kad pjeva i glumac nisu iste osobe. SINIGAGLIA, Leone, talijanski kompozitor (Torino, 14. VIII 1868 16. V 1944). Studirao na Liceo musicale u Torinu (G. Bolzoni), kod E. Mandyczewskoga u Beu i A. Dvofaka u Pragu. Njegove najbolje kompozicije inspirirane su pijemonte kom narodnom pjesmom.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violinu u A-duru, 1901; Rapsodia piemontese za violinu i orkestar, 1900; Romanza e Umoresca za violonelo i or kestar, 1898; uvertira Le Baruffe Chiozzotte, 1905; suita Piemonte, 1910; Danze piemontesi. KOMORNA: gudaki kvartet u D -duru, 1900; Scherzo, 1892 i Variazioni su un tema di Brahms za gudaki kvartet, 1901; Serenata za gudaki trio, 1906; sonata za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir, 1923. 5 Fogli d'Album za klavir. 48 Vecchie canzoni popolari del Piemonte za glas i klavir (6 sv.), 1913 22. LIT.: E. Desderi, Leone Sinigaglia, RMI, 1944. L. Rognoni, Leone Sinigaglia, Musicisti piemontesi e liguri, 1959. A. Damerini, Leone Sinigaglia, MGG, XII, 1965.

u svijesti sluaoca. Harmonijski se s. moe protumaiti kao pripravljena disonanca ili anticipacija. S. ide u red najizrazitijih ritmikih, odnosno metrikih po java. Njome se postie dojam iznenaenja i osebujne ritmike ivosti. Efekte srodne sinkopi medu prvima su p rimjenjivali pripadnici francuske ars novae (G. Machault). U potpunosti mogla se s., meutim, razviti istom nakon pojave menzure, pa je osobito esta u kasnom XIV st. S vremenom (ve u XV st.) s. postaje jedan od najrairenijih kompozicijskih postupaka u i zraavanju uzbudljivih i strastvenih osjeaja. Izvanredni efekti, postignuti sinkopom, susreu se u djelima L. van Beethovena. Kompozitori romantike rado primjenjuju s. u svima dionicama (R. Schumann). S. je veoma esta u narodnoj muzici ehoslovaka, Mad ara, kota i drugih. Ona je jedan od temeljnih elemenata muzikoga folklora afrikih i amerikih Crnaca. Preko njihovih pjesama i plesova s. je ula i u jazz, kao njegova osnovna znaajka.
LIT.: H. Wetzle y Die sinkopische Motivbildung, M, 1909. E. A. S.

SINK, Kuldar, sovjetski kompozitor, flautist i embalist (Tallin, Estonija, 14. IX 1942 ). Flautu i kompoziciju uio u Tallinu i na Konzervatoriju u Lenjingradu (B. Drapov, A. Petrov). Flautist orkestra Estonskog radija i embalist Komornog orkestra Tallin. Kao kompozitor S. se nadovezao na neoklasine uzore, ali se onda priklonio suvremenoj kompozicijskoj tehnici. Tako je prva od etiri njegove Kompozicije za dva klavira napisana grafikom notacijom, druga se temelji na serijelnim strukturama, a trea je oblikovana u tzv. otvorenoj formi.
DJELA (izbor): Concertino za flautu i orkestar, 1960; 2 komorne simfonije, 1962 i 1967; kompozicije za 2 klavira, 1963 66; kantata Aastaajad (Godinja doba), 1965; oktet, 1966; Diario degli accidenti musicali za komorni ansambl, 1971. Scenska i filmska muzik3. LIT.: H. Tauk, Kuus eesti tanase muusika loojat (est suvremenih eston skih kompozitora), Tallin 1970.

SINKRETIZACIJA (sinkretizam; od gr. auvxpeTi si.v sjediniti), sinteza elemenata razliitih filozofskih sistema ili religija; u umetnosti zdruivanje vie raznih umetnosti u celinu. S. je po pravilu redovna pojava u umetnosti prvobitne drutvene zajednice, gde se pojedine umetnosti jo nisu osamostalile, pa nema ni umetnikog profesionalizma, ve itav kolektiv ues tvuje u umetnikim manifestacijama koje jednovremeno obuhva taju elemente poezije, muzike, glume, plesa i magije, i slue prvenstveno u magino-kultne svrhe. (Slina nerazdvojna povezanost elemenata vie umetnosti sree se i u spontanoj umet nikoj aktivnosti dece kao atavistika uspomena na davnu prolost drutvene zajednice.) Tek na viem stepenu razvoja vri se diferencijacija i izdvajanje pojedinih umetnosti. I u novije vreme niz umetnikih radova zasniva se na sintezi raznih umet nosti, te prema tome sadri elemente sinkretizma (u muzici: vokalne forme, opera, balet, melodram itd.); kulminacija tih tenji ogleda se u Wagnerovom idealu sveukupnog umetnikog dela (nem. Gesamtkunstzverk).
LIT.: J. Combarieu, La Musique et la magie, Pari 1909. Isti, Histoire de la musique (I sv.), Pari 1913 (novo izd., 1953). /*. II. Fpy6ep, HCTOPHH My3biKajrbH0H KvjibTvpti (I sv.), MocKBa i JleHHHrpafl 1941. V. Pe.

SINKOPA (od gr. auvKorc-rav prerezan; engl. syncopation, franc. syncope, njem. Sinkope, tal. sincope), ritmika figura koja nastaje povezivanjem arze s tezom pri emu metriki naglasak prelazi s teze na arzu:

IJ i I J J I
S. najee povezuje dvije jednake dob e mjere, ali nastaje spajanjem dijelova dobe koji slijede u odnosu arza-teza:

IH *
U brzim stavcima efekt sinkope postie se i stapanjem veih metrikih skupina. U irem smislu s. nastaje i primjenom na glasaka koji stoje u suprotnosti s logikom metra:

c J J J J I J J J J I
Dojam sinkope stvara katkada i niz arzi koje prekidaju pauze na tezama:

c J t J J t J U J *Jl
Glavna je znaajka sinkopiranja sukob to ga stvara nepravil no naglaavanje dobi u odnosu na pravilnu izmjenu teze i arze. Sinkopirati se moe pojedina dionica, dok ostale dionice istodobno zadravaju uobiajen metriki tok. Kod sinkopa koje se pojavljuju istodobno u svim dionicama, nepravilnost naglaavanja sukobljuje se s osnovnim metrikim osjeajem zadranim

SINTETIZATOR (engl. Synthesizer), organizirani sklop elektroakustikih ureaja, odnosno elektroakustiki sistem koji proizvodi zvune signale i ujedno ih sam transformira, dakle slui stvaranju elektronske muzike; sve te radnje o bavlja s. poluautomatski, na osnovu upravljanja naponom (engl. voltage control, njem. Spannungssteuerung), tj. s pomou promjena napona. Pri tome se kao izvori upravljakih napona koriste tonski gene ratori (oscilatori), a s njima se tada upravlja drugim tonskim generatorima, pojaalima, filterima i ostalim aparaturama za proizvodnju i transformaciju zvunih signala, dok se samo upravljanje zbiva tako da svaka promjena napona uzrokuje odgovarajuu promjenu, modulaciju, zvunog signala. Stvaranje elektro nske muzike s pomou sintetizatora odvija se mnogo bre i preciznije nego u klasinom elektronskom studiju, gdje se svakom pojedi nom aparaturom mora manuelno upravljati; osim toga, sa sintetizatorom je mogue obavljati istodobno i vie proizvodnih i transformacijskih procesa. S. je potpuno tranzistoriran i stoga malih dimenzija, lako prenosiv, a ipak predstavlja kompletan elektronski studio. Zbog toga je vrlo pogodan i za neposrednu, ivu elektronsku izvedbu (engl. live-electronic music), gdje se s pomou njega mogu transformirati zvukovi instrumenata (tradicionalnih) i glasova, kao i na licu mjesta, u tzv. realnom vremenu, samostalno graditi i izvoditi odreene muzike strukture. S. se esto popularno naziva Moog (odn. Moog-Synthesizer) prema konstruktoru prvog takvog ureaja, Amerikancu A. Moogu (1964), premda su nakon njega i drugi izraivali sintetizatore, u prvom redu takoer Amerikanac D. Buchla. Amerika tvrtka RCA (Radio Corporation of America) proizvela je ve 1955 poseban elektroakustiki ureaj za proizvodnju elektronske muzike, Olson-Belar Sound Synthesizer, ali on nema nieg zajednikog s opisanim tipom sintetizatora. Daljnji je korak u primjeni sintetizztora povezivanje sintetizatora s kompjutorom, kome se odreenim programom povjerava izvedba kompozicijskog procesa, a ta se s pomou naponskog upravljanja, prenosi na s. tako da se onda kompletna produkcija elektronske muzike obavlja automatski (-> Kompjutor u muzici).
LIT.: W. Kaegi, Was ist elektronische Musik?, Ziirich 1967. E. Schzvartz, Electronic Music, London 1973. H. U. Humpert, Was ist und wie funktioniert ein Svnthesizcr?, Melos, 1973, 4. N. D.

SINUS-TON, ton koji nastaje jednostavnim, periodikim ti tranjem i ne sadri -> alikvotne tonove (-> Akustika). Budui da je

358

SINUS-TON SITSKY
stan, Indija, Kina). Njena povezanost sa zapadnom kran muzikom bila je samo povremena.
LIT.: J. Parisot, Les huit modes du ehant svrien, Tribune de -Gervais, 1901. J. Jeannin, Le Chant liturgique svrien, Journal asi 1912 i 1913. Isti i J. Puyade, L'Octoechos svrien, Oriens christianus. i< L. Bonvin, On Svrian Liturgical Chant, MQ, 1918. E. Closson, Les M liturgiques svriennes et chaldeennes, Vie et les arts liturgiques, 1925 J. Jeannin i J. Puyade, Melodies liturgiques svriennes et chaldeennes 192S 29. \V. H. T. Gairdner, Oriental hymn tunes: Egvptian and : London 1930. R_

boja zvuka rezultat suzvuja pojedinih parcijalnih tonova (njem. Teiltone), od kojih je svaki za sebe opet neki s.-t. to sinus-tonovi postaju osnovnom zvunom sirovinom u proizvodnji -> elektronske muzike. Generatori sinus-tonova pruaju praktiki neograniene mo gunosti dobivanja zvunih boja od najjednostavnijih harmonikih kombinacija sve do -> bijelog uma, koji nije nita drugo nego ukupnost zvuanja sinus-tonova to ih ljudsko uho moe uti (-> um).
LIT.: U. Dibeiius, Moderne Musik 1945 1965, Miinchen 1966. W. Gieseter, Komposition im 20. Jahrhundert, Celle 1975. N. D.

SIOHAN, Robert Lucien, francuski dirigent, muziki pisac i kompozitor (Pariz, 27. II 1894). Studirao na Parikom konzervatoriju (A. Lavignac, G. C aussade, Ch. M. Widor, V. d'Indv). God. 1929 osnovao Concerts Siohan i vodio ih do 1936. God. 1932 47 zborovoda parike Opere, a 194562 profesor na Konzervatoriju. Od 1964 inspektor je i znanstveni savjetnik Nacionalne istraivalake komisije za muziku. U z to je neko vrijeme bio i muziki kritiar parikih dnevnika Combat, Express, Les Lettres franfaises i Le Monde, te suradnik muzikih i filozofskih asopisa i leksikih izdanja. Do 1945 stvarao u impresionistikom stilu uz utjecaje suvremenijih struja. N akon toga komponira iskljuivo politonalno.
DJELA. ORKESTRALNA: simfo nija, 1926. Koncerti: za violonelo, 1927; za violinu, 1928 i za klavir, 1939. In Afemoriatn, 1922. KOAIORNA: gudaki kvartet, 1922; Metaboles za violu i klavir, 1952; kompozicije za flautu. Malarmeennes, 1951 i dr. za klavir. Opera La Baladin de satiri cramoisi, 1927. Koreografska simfonija Hypirlon za zbor i orkestar, 1938. VOKALNA: kantate Cantique au frere Soleil, 1928 i Hyperion, 1945; zborovi; solo-pjesme. SPISI: Perspectives sur Vart sonore (disertacija), 1954; Horizons sonores; evolution actuelle de Van musical, 1956; Stravinsky, 1959 (njem. 1960); studije i lanci. LIT.: V. Fedorov, Robert-Lucien Siohan, MGG, XII, 1965.

SION, Josif, flautista (Skopje, 15. IV 1914). Uio u Vojnoj muzikoj koli u Vrcu i na Srednjoj koli Muzike akademije u Za grebu. Izmeu dva svetska rata prvi flautista u razliitim orkestrima u Jugoslaviji, napose u Dubrovniku. Posle Osloboenja u Skopju solista Makedonske filharmonije i Opere Makedonskog narodnog teatra (194570) te nastavnik na Srednjoj muzikoj koli. Kon certirao kao solist i lan ansambla Opersko-simfonijskih muziara u Skopju. T. Si. SIRENA, instrument za ispitivanje frekvencije izvora tona. Struja zraka prolazi kroz cjevicu i zatim kroz kruno poredane otvore na ploi. Ploa se vrti, a to je vea brzina vrtnje, to je ton koji se proizvodi vii. Broj okretaja oitava se na brojau. Ako se pomnoi broj okretaja u sekundi (frekvencija sirene) s brojem otvora na ploi sirene, dobija se frekvencija tona, koji se ispituje i tako saznaje njegova apsolutna visina. Jednostavan oblik sirene konstruirao je Seebeck. U novije doba usavrili su tehniku eksperimentiranja sirenom H. Helmholtz i R. Konig, upotrijebivi pri tome dvostruku sirenu. A. KU. SIRIJSKA CRKVENA MUZIKA, li- vrijeme ranoga kranstva razvilo se na kranskom Istoku nekoliko regionalnih starokranskih muzikih kultura kao grka, kaldejska, armenska i sirijska sa sreditem u Antiohiji. S. c. m. evala je osobito od IV do VII st. kad su Siriju pokorili Arapi. Ali njezini poeci zadiru u jo dublju prolost, a mnogi drevni napjevi sauvali su se do danas. Uz izvorne znaajke stara s. c. m. pokazuje utjecaj grke muzike prolosti, a kasnije i muzike istonjakih naroda. Jedan od najstarijih sirijskih muziara Bar Daisdn (Bardesanes, ? 222) gradi na helenistikim osnovama kao i njegov sin Mani Harmonios (? 276). Najistaknutija linost stare si rijske crkvene muzike je antiohijski patrijarh sv. Efrem (Afrem, 306 373) koji je stvorio tip popularne religiozne pjesme. Bili su to sveani napjevi madhrae s opsenim kiticama koje je pjevao solist sa stalnim zborskim pripjevom. Tu vrstu crkvene pjesme himnikoga karaktera njegovali su pod utjecajem Efrema i sv. Hilarije, biskup u Poitiersu (? 367), i milanski biskup sv. Ambrozije (333397)> a u VI st. i jedan od najistaknutijih bizantskih muziara Sirijac Romanus. Ve za vrijeme Efrema bile su u Siriji rairene pjesme koje su izvodila dva zbora izmjenino. Iz Sirije se zatim nain antifonijskog pjevanja proirio i na Zapad. U V st. pojavljuje se u praksi sirijskoga crkvenog pjevanja i vokalni oblik srodan kasnijoj zapadnoj sekvenci. Teoretici sirijske crkvene muzike poznavali su osam naina tzv. oktoiha. To nisu ljestvini nizovi ve melodijski tipovi. Sustav tih modusa uz neke izmjene preuzeli su od Sirijaca najprije Bizantinci, a u vrijeme Ivana Damascenskog (oko 700 oko 760) i Rusi. S. c. m. je menzurirana i veim dijelom silabika. Iz najstarije sirijske crkvene muzike nije sauvan nijedan zapis. Najstariju poznatu zbirku sirijskih crkvenih pjesama redigirao je pod naslovom Oktoih antiohijski patrija rh Severus (451528). Tradicija sirijske crkvene muzike utjecala je osobito snano na muziku istonjakih naroda (Mezopotamija, Perzija, Turke -

SIRINGA gr. CupivO; stari grki duhaki instru Jednociievna ... zvala se monokalamna (gr. |i,6vo<; sam, je xaXfj.o<; trska), a s. s nekoliko meusobno povezanih cije \ sila je naziv polikalamna (gr. 7TOX>J mnogo) ili -> panova Polikalamna s. bila je u razliitim varijantama i pod razl imenima rairena i u mnogim drugim zemljama (Izrael, Peru, Ekvador). Svojim oblikom i tehnikom sviranja ona jt uzor kasnije usne harmonike. SIRIEVI, Nada, pjevaica, sopran (Zagreb, 26. XI ). Pjevanje uila kod L. Vrbania i Z. ira u Zagrebu; na or pozornici debitirala 191 Rijeci kao Marica (Tijari Splitski akvarel). God. i< 65 lanica zagrebakog k ta Komedija i od 1965, r pom u ulozi Gilde (Verdi, letto), solistica Zagrebake re. Sopranistica profinjene zikalnosti i blistavih v ostvarila niz zapaenih 1: i koloraturnih uloga, med' jima su Kraljica noi, stanca i Suzana (Mozart. robna frula, Otmica iz Sei Figarov pir), Lucia di '. mermoor (Donizetti), R (Rossini, Seviljski brija), tha (Flotow), Violetta, G Oscar (Verdi, La Traviatc goletto i Krabuljni
N. SIRIEVI

ples), M (Bizet, Carmen) i dr. S 1 hom nastupa i kao orato: pjevaica. Osim u Jugoslaviji, gostovala je u Njemakoj, Au: vicarskoj, Luksemburgu, SSSR, panjolskoj i dr. God. 197: bila je nagradu Milka Tmina. K. l SIRVENTES (provansalski, prema lat. servire sluiti), sme srednjovjekovnih trubadura. Za razliku od ostalih c trubadurske lirike, s. nisi bavne pjesme; one su na njene feudalnim gospodar pjevaju o njihovoj slavi ili avaju nezadovoljstvo pj' s gospodarevim postupi Sadraj im je prema torm litiki ili moralizatorski. S maju odreena oblika i n: rojatnije su se recitirale uz no ponavljanje krae, ugla' ve otprije peznate meloc
LIT.: J. Storost, Ursprun Entwicklung der altprovencal Sirventes bis auf Bertram de Halle T931.

SISTRUM, jedan od starijih idiofonih instrum slian egrtajjki. Sastoja od metalnog okvira s ru na kojemu su bila privr SISTRUM i CYMBALUM zvonca ili metalni koluti, bio iz Pompeja rairen kod svih narod roga vijeka, a osobito u Eg Ondje se upotrebljavao u obredima posveenim boici Moderni potomak sistruma je triangel.
LIT.: H. Hickmann, Sistrum, MGG, XII, 1965. 5

SITSKY, Larry, australski kompozitor i pijanist (Tier Kina, 10. IX 1934 ). Studirao na Nezv South Wales State servatory u Sydneyu i kod E. Petrija u San Franciscu; u koi ziciji samouk. Profesor je klavira na Visokoj muzikoj kc Canberri.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija za 10 sviraa, 1964; Appar 1966; Homage to Strazvinsky, 1968; koncert za violinu, 1970; koncert za di kvintet i orkestar, 1970. KOMORNA: sonata za flautu solo, 1960; di kvartet, 1963; sonata za 2 gitare, 1968; gudaki kvartet, 1969. KLAVIR* Fantasia in memoriam Egon Petri, 1962; koncert za 2 klavira, 1967. DRAM<

SITSKY SJEDINJENE AMERIKE DRAVE

opere Fali of the House of Usher, 1965 i Lenz, 1970; balet Dark Refuge, 1964. VOKALNA: 5 Improvisations za zbor i klavir, 1960; zborovi; solo-pjesme. LIT.: R. Covell, Australia's Music, Themes of a New Societv, Melb ourne 1967. A. W. McCredie, Musical Composition in Australia, Canberra 1969.

359

solist; njegova je svirka nosila sva obiljeja Paganinijeve virtu ozne kole. S. je ostavio dva koncerta za violinu te vie briljant nih kompozicija za violinu i orkestar, odnosno klavir.
LIT.: E. Heron-AIlen, Camillo Sivori, The Violin Times, 1894. A. Pierottet, Camillo Sivori, Milano 1897. - A. Bachmann, Les grands violinistes, Pari 1913. A. Moser, Geschichte des Violinspiels, Berlin 19 23. E. van der Straeten, The Historv of the Violin, London 1933. F. Gothel, Ernesto Camillo Sivori, MGG, XII, 1965.

SITT, Jan (Hans), eki violinist, dirigent i kompozitor (Prag, 21. IX 1850 Leipzig, 10. III 19^2). Uenik Prakoga konzervatorija (A. Bennewitz, I. Kreji). Od 1870 kazalini dirigent u Bratislavi i Pragu, a 187380 gradski dirigent u Chemnitzu. Zatim je organizirao serije popularnih koncerata u Leipzigu gdje je 18831921 predavao violinu na Konzervatoriju. Nastupao je i kao lan kvarteta Brodsky (viola); 18851903 vodio je ansambl Bachvereina, a bio je i zborovoda Pjevake akademije i Uitelj skoga pjevakog drutva. Uivao je ugled istaknutog violinskog pedagoga; njegova instruktivna djela upotrebljavaju se jo i danas.
DJELA. ORKESTRALNA : 3 koncerta za violinu; 2 koncerta za violonelo; koncert za violu; 4 Concertina za violinu; 3 instruktivna Concertina za violinu; kompozicije za violinu i orkestar ili klavir (Cavatina, Polonaise, Wiegenlied, Gavolte i dr.); 2 koncertne kompozicije za violu i orkestar; uvertira Don Juan d'Austria. Dva gudaka trija; brojne kompozicije za violinu i klavir. Klavirske kompozicije. VOKALNA: Hohenzollern und Oranien za bariton, muki zbor i orkestar; muki zborovi; solo -pjesme. - Crkvene kompozicije. Praktische Violaschule. Izdao z birku od 30 klasinih i romantinih kompozi cija za violinu i klavir Lyrica (sa C. Reineckeom) i studije Schulausgabe neuerer Violinliteratur (5 sv.). LIT.: H. Muenzer, Hans Sitt. Violins and Violinists, 1950. F. Gothel, Hans Sitt, MGG, XII, 1965.

SIX (Les Six) -- estorica SIXTE AJOUTE (franc. dodana seksta), izraz koji je uveo Rameau, a odnosi se na subdominantni trozvuk s dodanom sekstom, raunajui od basova tona, npr. u C-duru f-a-c-d. Taj je akord>po obliku prvi obrat septakorda II stupnja, dakle ->kvintsekstakord. Zbog svoje izrazite subdominantne funkcije moe se rijeiti jednako

I V S

"I (S)
(S)

SITTARD, 1. Josef, njemaki muziki pisac i kritiar (Aa chen, 4. VI 1846Hamburg, 24. XI 1903). Muziku uio 1868 72 na Konzervatoriju u Stuttgartu gdje je od 1875 predavao pjevanje i klavir, a od 1883 i povijest muzike. Od 1885 muziki kritiar lista Correspondent u Hamburgu. Bavio se i kompozicijom.
DJELA: F. Mendelsson -Burtholdy, 1879; G. Rossini, 1882; Compendium der Geschichte der Kirchenmusik, 1885; Zur Einfiihrung in die Geschichte und Asthetik der Musik, 1885; zbirka eseja Studien und Charakteristiken (3 sv.), 1889; Geschichte des Musik- und Conzertzvesens in Hamburg, 1890; Zur Geschichte der Musik und des Theaters am zvurttembergischen Hofe (2 sv.), 1890 91; Musik und Theater in Hamburg um die Jahrhundertivende 1800, 1900.

2. Alfred, orgulja (Stuttgart, 4. XI1878Berlin, 31. III 1942). Sin i uenik Josefa; zatim studirao u Hamburgu kod W. Kohlera i K. Armbrusta. Studij orgulja i kompozicije nastavio na Konzervatoriju u Kolnu (F. Wiillner, F. W. Franke). Od 1903 orgulja u crkvi sv. Kria u Dresdenu, od 1912 u crkvi sv. Mihajla u Hamburgu, gdje je iste godine osnovao veliki Crkveni zbor s kojim je izvodio oratorijska djela. Zbor je ubrzo stekao ugled i veliko znaenje za muziki ivot Hamburga. S. je nastupao i u drugim njemakim gradovima. Od 1920 zborovoda je Uiteljskoga pjevakog drutva u Hamburgu, a od 1925 profesor za orgulje na Akademiji za crkvenu i kolsku muziku u Berlinu. God. 1933 naslijedio je H. Riidela kao dirigent zbora berlinske katedrale. Kao umjetnik na orguljama esto je koncertirao na turnejama u razliitim evropskim gradovima.
DJELA: Choralstudien za orgulje. Kantata Ein fete Burg; Psalam I za 8-gl. zbor a cappella; mnoge duhovne pjesme za zbor a cappella. SPISI: Praktische Erfahrungen bei Schutzauffuhrungen, Jahrbuch der Akademie, IV; Das Hauptorgelzverk und die Hilfsorgel der Michaelis-Kirche in Hamburg, 1912. LIT.: K. Stephenson, 1. Josef, 2. Alfred Sittard, MGG, XII, 1965. H. Siedentopf, Der Nachlass des Musikgelehrten J. Sittard, MF, 1973.

dobro u toniki, kao i u dominantni trozvuk. U prvome sluaju kvinta kvintsekstakorda ne silazi, iako je to ton koji predstavlja septimu, kad se akord nalazi u osnovnom obliku, tj. u obliku septakorda (-5- Subdominantne harmonije, -> Septakord). N. D. SIXT Z LERCHENFELSU, Jan, eki kompozitor, po znat i po latiniziranom imenu Johannes Sixtus Pragensis (Prag?, oko 155060 Litomfice, 3. XI 1629). Uio najprije kod isusovaca (do 1575); kasnije postao puer musicus u kapeli Rudolfa II, kod kojega je od 1600 bio dvorski kapelan. Od 1602 u Plzenu, od 1608 kanonik i od 1613 dekan u Pragu (na Viehradu). Od 1617 djelovao u Litomeficama, gdje je 1625 osnovao muziku tampariju. Zabiljeena su njegova putovanja u Be i Regensburg (1612). God. 1623 dobio je plemstvo.
DJELA: Chorus musicus Caesareus XII vocum, 1597; Melicum poema D. J. S., 1597; Mildek historia, 1613; Triumphus et victoria, 1626. LIT.: J. Schlerilz, Johannes Sixtus von Lerchenfels, Mitteilungen des Vereins fiir Geschichte der Deutschen in Bohmen, 1908. R. Haas, Ein Leitmeritzer Musikdruck von 1626, Auftakt, 1923. J. Buga, Johann Sixt von Lerchenfels, MGG, VIII, 1960.

SIVEC, Joe, muzikolog (Ljubljana, 19. I 1930 ). U Ljubljani zavrio studij germanistike; na Akademiji za glasbo di plomirao 1953 iz povijesti muzike i 1967 na Filozofskom fakultetu stekao doktorat muzikolokih nauka. God. 195658 bibliotekar u Psiholokom institutu u Lj ubljani, 1958 63 asistent na Muzikoj akademiji u Sarajevu; od 1963 asistent i od 1970 docent Filozofskog fakulteta u Ljubljani. U sreditu njegova znanstvenog rada je starija povijest slovenske muzike.
DJELA. KNJIGE: Opera v Stanovskem gledalisu v Ljubljani od leta 1790 do 1861, 1971; Kompozidjski stavek Wolfganga Stricciusa, 1972; Opera skozi stoletja (u tisku). STUDIJE (izbor): Uloga izvora u istoriji muzike i neki problemi njihovog prouavanja, Zvuk, 1960, 4142; Rossinijeve opere na odru Slanovskega gledalia, Muzikoloki zbornik, I, 1965; Donizettijeve opere v Sta novskem gledalisu v Ljubljani, ibid., II, 1966; Uprizoritve Mozartovih oper v Ljubljani do leta 1861, ibid., III, 1967; Vzponin propad nemke opere v Ijub Ijanskem Stanovskem gledalisu v obdobju tridesetih in tiridesetih let 19. stoletja, Dokumenti Slovenskega gledalikega muzeja, 1968; Stilistische Orientierung der Musik des Protestantismus in Slowenien, Muica Antiqua Orientalis, II, 1969; Zbirka 'Neue Teutsche Liedert (Nilrnberg 1588) Wolfganga Stricciusa, Muziko loki zbornik, V, 1969; Ecce quomodo moritur justus J. Gallusa, M, A. Ingegnerija in O. di Lassa (Stilno kritina primerjava), ibid., VII, 1971; Nemka opera v Ljubljani od leta 1861 do 187$, ibid., VIII, 1972; Poeci izvoenja Verdija u Ljubljani, Arti Musices, I, 1969; Izvedbe Bellinijevih opera na pozornici Stanovskega gledali a u Ljubljani, ibid., IV, 1973. Studije; lanci; prikazi; bibliografski prikazi i d I K ; p I. K.

SIVORI, Ernesto Camillo, talijanski violinist i kompozitor (Genova, 25. X 1815 18. II 1894). Od 1823 uenik N. Paganinija koji je za njega napisao Concertino i 6 sonata za violinu, gitaru, violu i violonelo. Koncertne turneje poeo je prireivati u svojoj desetoj godini, najprije u talijanskim gradovima, a od 1827 i u svim muzikim sreditima Evrope te Sjeverne i June Amerike. God. 1870 prestao javno koncertirati; otada je boravio u Genovi. Violinist svjetskoga glasa, izvrstan komorni muziar i

dr.

SIZOVA, Alla Ivanovna, sovjetska plesaica (Moskva, 22. IX !939 ) Studij klasinog baleta zavrila 1958 na Lenjingradskoj baletnoj koli. Tu je otada prvakinja baleta Kirov s kojim je 196061 gostovala u Londonu postigavi velik uspjeh kao Trnoruica (aj kovski); tu je ulogu kreirala i u filmskoj verziji tog baleta. S. se ubraja medu najbolje balerine svoje generacije. Njen se ples odlikuje stilistikom preciznou. Istakla se u baletima Lenjingradska simfonija (ostakovi), Giselle (Adam), Pepeljuga (Prokofjev), Bahisarajska fontana (Asafjev) i dr. SJEDINJENE AMERIKE DRAVE (SAD). Pojam amerika muzika ili jedinstvena, specifina, muzika kultura naroda SAD danas je jo uvijek u nastajanju, zato je bolje govoriti o muzici na tlu SAD. Tri i po stoljea stara je tenja da se postigne nacionalno obiljeena homogena amerika muzika produkcija koja je, meutim, esto bila ovisna o idejnim i st ilskim strujanjima u zemljama Evrope. I prvi poeci muzike u SAD vezani su uz najranije naselji vanje britanskih kolonizatora: 1607 u Virginiji (Jamestown) i 1620 u Massachusettsu (Plvmouth i Boston). Francuska psalmodija, koju su, po J. T. Howardu, huge noti ve 1572 prakticirali u dravi Karolini, nije ostavila nikakvih tragova. Muzika se praksa XVII st. svodila gotovo samo na psalmodijsko pjevanje u puritanskim crkvama. Prema tekstovima J. Cottona iz 1647, koji govore o rairenosti psalmodijske prakse, puritanci su se suprotstavljali zbornom pjevanju ili instrumentalnoj pratnji u crkvama, ali se nisu mijeali u privatno, kuno muziciranje. U crkvama je kongregacija pjevala po psalterijima donesenim iz Evrope: Sternhold and Hopkins, Ainsworth, Ravenscroft. Bay Psalm Book iz 1640 prvi je psalterij tampan u SAD. Melodije nisu u njemu bile zapisane sve do njegova devetog izdanja (Boston 1698); tada mu je dodano 13 popularnih dvoglasnih pjesama iz Ravenscroftove i Plavfordove pjesmarice. Od instrumenata u to su vrijeme u upotrebi najvie virginal, spinet, oboa, flauta, violina i viola. ini se da je prve orgulje posjedovala, ve 1703, vedska crkva Gloria Dei u blizini Philadelphije. Nedaleko nje, u Wissahickonu, osnovana je 1694 i njemaka kolonija pijetista. Njezin pastor J. Falckner autor je mnogih himni. Kako se psalmodijsko pjevanje kongregacija sve do tada temeljilo na usmenoj predaji, pojavila se na poetku XVIII st. potreba da se reformira. U tu svrhu objavljuje J. Tuft 1712 prirunik A very plain and easy introduction to the whole Art of Singing Psalm Tunes; 1720 izlazi Reasonableness of Regular Singing Symmesa, a

360

SJEDINJENE AMERIKE DRAVE

predmet u svim bostonskim kolama. O. Shaw (1779i kompozitor, pedagog i orgulja, pie crkvenu i instrumei muziku. Manje vani kompozitori toga vremena jesu Th. H, (17841872), H. K. Oliver (18001885), G. J. Webb (1 1874),'/. B. Woodbury (18091859) i W. B. Bradbury (1 1868). U to se doba osnivaju brojna muzika drutva i 1 muzike ustanove; u Bostonu 1810 Philharmonic Society, i Handel and Haydn Society; u Portlandu (Maine) 1819 Bee, Society, Philadelphiji 1820 Musical Fund Society, a u New 1842 Philharmonic Society. God. 1808 zapoinje izgradnja nih opernih kua, a prva velika koncertna dvorana sagra 1851 u Bostonu. Tih godina posjeuje Ameriku velik broj i mentalista i pjevaa iz Evrope (O. Buli, S. Thalberg, J. H. Sontag, M. F. Malibran) pa je u SAD jo i danas i virtuoza. Novi val imigracije nakon revolucionarnih do; u Evropi 1848 dovodi u Ameriku i brojne muziare, u ] redu njemake. Samo neki od njih kao dirigenti L. Dai (18321885) i Th. Thomas (18351905) odigrali su u 1 amerikoj kulturi pozitivnu ulogu kao odgajatelji. Veir muziara poput K. Anschutza (18151870), C. Bergi (18211876), C. Zerrahna (18261909) i A. Neuendorffa (] 1897) ubrzo se pretvorila u ideoloki i estetski teret i osjetno usporio kristalizaciju specifino amerikog muzik raa. Mladi ameriki kompozitori koluju se u njemakom (njemaki orkestar Germania priredio je, u roku od 6 j svojega boravka u SAD, oko 800 koncerata na kojima su dena poglavito njemaka djela). Utjecaju njemake kulture prlo se tek nekoliko amerikih muziara. Najvaniji su njima W. H. Fry (18131864), autor prve amerike opere nora (izvedena u Philadelphiji 1845), G. F. Bristom (1825 kompozitor druge nacionalne opere i brojnih simfonija, i Foster (18261864) koji je zbog melodioznosti i populs svojih solo-pjesama nazvan amerikim Schubertom. Prva rika visoka muzika kola je Oberlin Conservatory, osnovan 1867 poinje radom i New England Conservatory. Na uni tetima u Yaleu i Virginiji predaje se muzika kao glavni met ve od 1849. U drugoj polovini XIX st. naglo se 1 orkestralno i komorno muziciranje. L. Damrosch osniva Njujorki simfonijski orkestar, od 1880 djeluje Simfonijsl kestar u St. Louisu, od 1881 u Bostonu, od 1891 u Chici 1883 otvara se Metropolitan Opera House u New Yorku. I ranije komorne ansamble ubraja se Mendelssohn Ouintette u Bostonu (1849 95) i gudaki kvartet Kneisel (1886 Sve ivlji muziki razvoj pokazuju zapadne k olonije sa s tima u Chicagu, Detroitu, Cincinnatiju i Rochesteru. Pc je znaajka amerike muzike toga razdoblja utjecaj -> M shozva, laganog muzikog anra; u njemu se ironizira mu mentalitet amerikih Crnaca. Nova generacija amerikih kompozitora sa J. K. Po (18391906) na elu, nazvana bostonskom ili novoengli kolom, istie se visokim stupnjem muzikog obrazovanja i jeca. U taj skup idu A. Foote (1853 1937), G. W. Chc (18541931), jedan od najindividualnijih lanova kole, Kelley (1857 1944), A. B. Whiting (1861 1936), H. W. ker (18631919), ija je opera Mona jedno od najboljih renja iz toga razdoblja, pa H. H. Beach (18671944), t Converse (18711940), autor prve amerike opere (The of Desire 1906) izvedene na Metropolitanu, D. G. Mason (1 1953) i J- A. Carpenter (18761951), jedan od najizra amerikih kompozitora, koji muziki reagira na mehani modernog amerikog ivota. Nezavisno od navedene sk djeluje najznatniji kompozitor toga doba E. A. MacDoivell (1 1908). Za ameriku muziku kulturu veoma je vano i kl trajno djelovanje A. Dvofaka na Konzervatoriju u New ^ (189295); on je upozorio amerike kompozitore na mi tradiciju Indijanaca i Crnaca. Otada mnogi stvaraoci pokli panju toj folklornoj muzici, medu kojima posebno H. W. I (18651930) i Ch. S. Skilton (18681941). Poetkom XX st. osjetno slabi njemaki utjecaj kojen sve odlunije suprotstavlja francuski. Naglo raste i kvanti kvaliteta stvaralaca i muzikih umjetnika. U prvim godi stoljea djelovalo je 9 simfonijskih orkestara, a 1951 ve 700, od ega 36 profesionalnih. Sredita muzike kulture pi se sve vie prema zapadu (Los Angeles, San Francisco, N. apolis). Odmah u prvim desetljeima jak je u muzici SAD francuskog impresionizma, poglavito u djelima J. A. Carpi i Ch. T. Griffesa (1884 1920). U godinama izmeu dva kasnije uzor je Pariz u kojemu djeluju Stravinski i estorica. Neposredno prije Drugoga svjetskog rata SAD postaje iste progresivnih evropskih umjetnika, kao to su B. Bart< Stravinski, P. Hindemith, A. Schonberg, D. Milhaud, B. Ma E. Kfenek i dr. Veliki broj amerikih kompozitora koji st \

Thedtre Americain u New Orleansu, poetak XIX st.

1721 Grounds and Rules of Music Explained Th. Waltera. Nezgrapno pjevanje kongregacije zamjenjuju oko polovine XVIII st. kolovani pjevaki zborovi. Jo na poetku toga stoljea Pennsvlvania preuzima vodstvo u muzikom ivotu. Ondje se naseljuju njemaki, vedski i velanski kolonizatori. Meu njima je i Nije mac J. C. Beissel (1690 1768), prvi kompozitor na tlu SAD. On je osnovao samostan u Ephrati u kojem se njegovalo vie glasno pjevanje. Za potrebe toga samostana Beissel je napisao niz himni; B. Franklin izdao ih je (1730) pod naslovom Ephrata Hymn Collection. Godine 1741 nastaje u Bethlehemu (Pennsvlvania) kolonija doseljenika iz eke i Moravske. Oni donose u novu domovinu mnoge instrumente (meu ostalim i klarinet) i svoju veliku muziku tradiciju. Odravaju komorne, orkestralne i zborske koncerte, a 1744 osnivaju i vlastiti Collegium musicum. U anglikanskim crkvama Nove Engleske muzika zauzimlje mnogo vanije mjesto nego u puritanskim. Najpoznatija meu njima je Kings Chapel u Bostonu koja ve 1713 ima vlastite orgulje. U XVIII st. reproduktivni muziki ivot postaje sve ivlji. Prvi javni koncerti odravaju se 1731 u Bostonu, a neto kasnije i u Charlestownu, New Yorku i Philadelphiji. Ve 1722 Williamsburg (Virginija) posjeduje kazalite, a 1735 izvodi se u Charlestownu prva opera, Flora, nepoznatog autora. Poveava se broj domaih kompozitora. Engleski doseljenik W. Tans'ur (17001783) objavljuje nekoliko zbirki psalama i himni; 1762 izlazi zbornik psalama i himni Urania J. Lyona (17351794), a autor psalama i koncertni organizator J. Flagg (17371795) izdaje 1764 A Collection of the Best Psalm Tunes. Najistaknutiji umjetnici toga razdoblja svakako su W. Billings (17461800) i F. Hopkinson (1737I79l)> prvi kompozitor roen u Americi. Neke od svojih himni iz zbirke The New England Psalm Singer (7 sv., poevi od 1770) sam je Billings nazvao fuguing pieces; to su najraniji primjeri imitacijskoga kontrapunkta u SAD. Billings osniva i prvo ameriko pjevako drutvo Stoughton Musical Society. Hopkinson je bio muziki amater, a njegove popijevke, sabrane pod naslovom Seven Songs (1788), prva su muzika publikacija u SAD. Vano je djelovanje orguljaa W. Selbyja (17381798), te orguljaa, kompozitora i dirigenta W. Truckeya (1708 1781) koji je 1770 u New Yorku dirigirao prvom amerikom izvedbom pojedinih dijelova iz oratorija Mesija G. F. Handela. Po zavretku ratova za nezavisnost (1775 83) ameriki muziki ivot jo se bre razvija. Tome znatno pridonosi i poveana imigracija kolovanih muziara iz Engleske i Njemake, a nakon Francuske revolucije (1789) i iz Francuske. Charlestown i New Orleans postaju sredita francuske kulture. Doseljeni kompozitori, kao R. Taylor (17471825), A. Reinagle (17561809), Chr. G. Groupner (1767 1836), B. Carr (1768 1831) i J. Hezvitt (1770 1827), nisu koili razvoj izvorne amerike muzike kulture, ve su, naprotiv, njezinu napretku mnogo pridonijeli kao odgojitelji amerikih muziara. Osobite zasluge stekao je A. Ph. Heinrich (17811861), podrijetlom eh, koji je u svojim djelima prvi upotrijebio motive iz muzike amerikih Indijanaca. Poetkom XIX st. jo uvijek dominiraju psalmi i solo -pjesme, ali se postepeno poveava i broj instrumentalnih djela. Zasluga je pedagoga L. Masona (17921872), autora poneto sentimentalnih crkvenih himni, da je 1838 muziki odgoj postao obvezatan

SJEDINJENE AMERIKE DRAVE

u toj atmosferi mogue je svrstati uglavnom u pet skupina. Prvu sainjavaju konzervativniji muziari, kao to su dirigent W. J. Damrosch (1862 1950), H. Hadley (1871 1937), R. Goldmark (18721936), Ch. W. Cadman (18811946), autor popularnih balada, D. Taylor (18851966) i V. Giannini (19031966). Drugu skupinu ine napredniji kompozitori; njemu pripadaju E. B. Hill (18721960), D. S. Moore (18931969), H. Hanson (1896 ), R. Thompson (1899) i R. L. Finney (1906 ). Znatno su radikalnije usmjereni pripadnici tree skupine, kao to su W. Piston (1894) i R. Sessions (1896), kompozitori meunarodne reputacije i visoke tehnike spreme. Est etski su se obojica formirala pod utjecajem neoklasicizma I. Stravinskog; to se, osobito kod Sessionsa, oitovalo u otrom reagiranju protiv iracionalnosti francuskog impresionizma, protiv egzaltirane emotivnosti uope. W. Piston je uz kompozitorski rad razvio i bogatu pedagoku djelatnost, i kao dugogodinji profesor Harvardskog univerziteta i kao autor brojnih teoretskih priru nika. Radikalizam R. Harisa (1898 ) oituje se u prvome redu u njegovoj bujnoj melodijskoj invenciji koja se temelji na folkloru amerikih Indijanaca i keltskih narodnih pjesama. U nizu njegovih djela posebno se istiu komorne kompozicije, klavirski koncerti i tri baleta. Uz Ch. M. Loefflera (18611935), B. Wagenaara (1894) i A. Portera (18971966) najmlai je kompozitor ove skupine A. Copland (1900), uenik N. Boulanger (kao uosta lom i veina drugih amerikih kompozitora iz toga razdoblja). Prevladavi utjecaje jazza i ekstremnog modernizma, Copland je u zreloj fazi svojega stvaranja prihvatio formalnu i sadrajnu jednostavnost i jasnou koje su njegovim djelima pribavile ve liku popularnost. etvrtu skupinu sainjavaju kompozitori eksperimentatori: W, Riegger (18851961), H. D. Cozoell (18971965), i, najdarovitiji, Ch. E. Ives (1874 1954). Po svojim pokuajima da se poslui poliritmikom prije I. Stravinskog, polimetrikom prije D. Milhauda, etvrttonskim sustavom prije A. Habe i dodekafo nijom prije A. Schonberga, Ives ide u red najprodornijih linosti suvremene muzike. Da njegova djela uz istraivalaku ideju sadre i dublje vrijednosti, dokazuju izvanredno uspjele Trea simfonija i simfonijska suita Holidavs. U petu skupinu idu autori roeni do 1920. U njoj se tra enjem novih zvukovnih mogunosti istiu G. Antheil (1900 r 959)) P- Creston (1906), H. Partch (1910), V. Ussachevsky (1911 ), J. Cage (1912 ), H. Brant (1913) i M. Babbitt (1916). Oni na potpuno nov i neuobiajen nain primjenjuju zvukovne

361

Metropolitan Opera House, nova zgrada, djelo arhitekta W. K. Harrisona, 1966

G. Gershwin, Porgy and Bess, prizor iz opere

efekte tradicionalnih instrumenata, a iskoriuju i potpuno nove izvore zvukova. Tako je Antheil ve 1924, u Ballet mecanique, uvrstio u partituru medu ostalim i pneumatske builice i auto mobilske trublje. Sasvim nove tehnike principe iskuava An theil i u svojim Improvizacijama za klavir; vremenom, meutim, osobi to u simfonijama, pokazuje emocionalno angairaniji stav prema muzici. P. Creston oituje zanimanje za akustike probleme vie na teoretskom podruju; u praksi se zadovoljava tradicionaln im instrumentima koje, meutim, grupira na dotad neuobiajene naine. Zanimljive su i njegove rasprave s podruja estetike, psi hologije i filozofije muzike. Samouk H. Partch eksperimentira s bojom zvuka i tzv. mikrotonovima. V. Ussachevskv ide meu najaktivnije propagatore elektronske muzike. Interesi J. Cagea usredotoeni su gotovo samo na njegovo pronaae na preparirani klavir. Za nj je komponirao veinu svojih djela, uvijek u potranji za novim rezonancama to ih prua taj tradicionalni instrument s razliitim predmetima i vrstama materijala meu icama. H. Branta privlai nepregledno bogatstvo umova i razliiti elektroakustiki efekti. M. Babbitt prouava elektronske zvukove na aparatima koje je sam konstruirao; bavi se i teorijom dodekafonije. Toj generaciji pripadaju jo E. arter (1908 ), S. Barber (1910), W. Schuman (1910) i A. Hovhaness (1911). Oni ostvaruju suvremenost izraza logikom evolucije, bez eksperimentalnih prodora. Polifonija E. artera otkriva Hindemithov utjecaj. S. Barber u poetku svojega stvaralatva polazi od tonal nih formulacija i novoromantine koncepcije, a tek u kasnijim djelima prihvaa svijet disonance i povremeno utjecaje I. Stravinskog. W. Schuman je izraziti simfoniar, preteno kozmopolit skog estetskog odgoja. Za svoje duhovne uitelje on priznaje I. Stravinskog i P. Hindemitha; u vitalnosti njegove ritmike prepoznaju se i utjecaji jazza. A. Hovhaness prouava muziku Sred njeg Istoka i Armenije, pa se i kao kompozitor esto pribliava duhu narodne muzike tih krajeva. U ovaj skup kompozitora idu i H. Kerr (1897), N. Dello Joto (1913 ), G. Perle (1915 ), D. Diamond (1915), V. Persichetti (1915), L. Foss (1922) i L. Bernstein (1918 ), jedan od najpoznatijih suvremenih dirigenata. U svojim djelima on je pre ao razvojni put od neoklasike prema romantinoj subjektivnosti. Stvara, brzo i lagano, izvanredno neposredna djela. Meu najzanimljivije linosti ameri kog muzikog ivota ide G. C. Menotti (1911), jedan od najpopularnijih opernih kompozitora. Rodom Talijan, naturalizirani Amerikanac, on razvija tradicionalni talijanski operni izraz povezujui ga sa zahtjevima suvremenog kazalita. Najmlai muziari svojim razliitim nastojanjima i trae njima upotpunjavaju aroliku stilsku sliku dananjeg amerikog muzikog ivota. W. Kraft (1923 ) postie zanimljive efekte u djelima namijenjenim udaraljkama; R. Hoftnann (1925 ), uenik i tajnik A. Schonberga, te M. Kupfermann (1926) prihvaaju dodekafoniju. G. Schuller (1925 ) povezuje evropsku tradiciju i jazz u novi stilski izraz koji naziva Third Stream (trea struja); E. Brown (1926 ) i M. Feldman (1926 ) piu seri jelna i aleatorika djela; K. Gaburo (1927 ) se bavi elektronskom, a H. Lazarof (1932 ) konkretnom muzikom. Uz njih afirmirali su se i B. Johnston (1926 ), D. Keats (1929 ), J. Gottlieb (1930 ), G. Humel (1931 ), P. Westergaard (1931 ), L. Klein (1932 ) i mnogi drugi. Zasebnu skupinu tvore kompozitori koji sve ee prilaze znanstvenom i umjetnikom obraivanju crnakog i indijanskog folklora. To su meu ostalima A. Farwell (18721952), J. Pozvell (18821963), P. A. Grainger (1882 1961), L. Stringfield (18971959) i L. Kirchner (1919 ).

362

SJEDINJENE AMERIKE DRAVE

U muzikom ivotu SAD veoma je vana i zabavna muzika novih izdanja stare muzike i historijskih izvora. Medu njima se koja je nakon 1920 gotovo nedjeljivo povezana s razvojem jazza. American Institute of Musicologv (osnovao A. Carapetyan Elemente jazza iskoriivali su pojedini kompozitori (Carpenter, u Cambridgeu, Mass.) koji uz serije srednjovjekovnih i rer Copland, Gruenberg) i ranije, ali jazz otada sve odlunije utjee snih muzikih spomenika objavljuje i asopis Muica Disci na ameriko stvaralatvo te esto ulazi u osebujnu simbiozu (od 1947). Na muzikolokim katedrama najuglednijih sveu sa simfonijskom i koncertantnom muzikom. Tako nastaju predaju najvrsniji suvremeni muzikolozi. Biblioteke su sal pomalo hibridna, ali izvanredno popularna djela, za Ameriane golem broj muzikalija. Najbogatiji je muziki odjel Libra toliko tipina, kakva se susreu u opusu /. Berlina (1888), V. Congress u Washingtonu s vie od 2 000 000 primjeraka (k Youmansa (18981946), O. Cesanae (1899 ), M. Goulda (1913) gizirao O. Sonneck, 190217). Pitanjima ope historije m i G. Gershzvina (18981937) koji je bez sumnje najtalentiraniji. bavili su se E. Dickinson (18531946), O. Kinkeldey (1 Njegova su djela postigla veliku popularnost i izvan SAD. Najvei 1966), E. J. Stringham (1890 ), D. Grout (1902 ), H. Spi Gershvvinov doprinos amerikoj muzici svakako je sinteza sa - (1904 ) i H. Weinstock (1905 ). Evropska muzika sred drajnih elemenata jazza i crnakoga folklora s formalnim vijeka, gotike, bat znaajkama simfonijske, koncertantne i operne muzike koju je renesanse privukla proveo u nekim svojim nju P. H. Langa \ najuspjelijim djelima (o), E. Hertzmana pera Porgy and Bess, 1963), A. Mi (1905 Rhapsodv in Blue za ), E. E. U koga klavir i orkestar i simfo(1908), L. F gera nijska pjesma An Ame(1909), W. L mena rican in Pari). Pokua(1911), W. za vajui definirati pojam (1915)>JKei nacionalnog u amerikoj (1924), L. Lock't muzici, neki muzikolozi (1930) i H. M. 1 na upravo u jazzu i njegovoj (193)P-schius primjeni vide jedan od (1853194; pitivao je temelja na kojima bi problemt zike ameriki kompozitori pedagogije, / Thayer mogli izgraditi specifinost (1817189' tor je i individualnost svoje kapitalne n grafije L. muzike. van Be vena (5 sv.), Prvi crni robovi doG. ( (1906) vedeni su u Ameriku prouava ziku 1619. Otada se nazonost Latinske Ami H. Ch. njihove tradicije osjea R. Landon ) ivi u neprekidno u razvitku Beu i o Havdnu i amerike muzike. Mozai O. W. Jander Drutvenu ravnopravnost izvojevala je Koncert Bostonskog simfonijskog orkestra uz rijeku Charles (19 dao je veoma vri crnaka muzika tek 1873, nakon evropske radove o A. Stradelli. Pitanjima s turneje zbora Jubilee Singers crnakoga sveuilita Fisk (Tennesee). podruja muzike psihologiji tetike bave se C. Seashore Otada ona sve vie privlai panju amerikih muziara. Meu (18661949), G. Haydon (18961 E. Winternitz (1898 ) i Crncima ima i nadarenih kompozitora kao to su H. T. Burleigh J. Lame (1918 ). Kao leksik( istakli su se Th. Baker (18661949), N. R. Dett (18821943), W. G. Still (1895 ; (18511934), A. Thompson (1887: i N. Slonimsky prvi Crnac dirigent simfonijskog orkestra i prvi Crnac (1894). Amerikom muzikom prolo; sadanjou bave kompozitor simfonije), C. C. White (18801960) i W. L. se J. Erskine (1879 1951), A. Th. Da (18831961), M. E. Dazvson (1898 ). U djelima amerikih kompozitora u prilinoj Bauer (18971955), L. W. Ellinzvood (190 N. Broder (1905 je mjeri upotrijebljen i folklor amerikih Indijanaca (-> Afro- 1967), W. Th. Marrocco (1909), E. (1913 ) i H. W. amerika muzika, -> Indijanska muzika). Hitchcock (1923 ). Meu etnomuzikolo istakli su se kao Izuzev nekoliko kritikih osvrta koje je B. Franklin 1790 poznavaoci indijanske muzike A. C. Fle (18381923), J. C. objavio u Massachusetts Magazine, u SAD sve do oko 1850 nije Fillmore (18431898), F. R. Burton (18 1909), F. Densmore bilo redovitije muzike kritike. Tada se javlja prvi profesionalni (18671957), G. Herzog (1901 ) i B. (1930), a crnake muziki kritiar H. W. Fry (1813 1864). Kao stalni suradnik G. P. Jackson (18741953) i C. Mt (19011964). Nezo York Tribune borio se za afirmaciju izvornog amerikog Organizacijski su danas SAD jedan od najjaih muzikit muzikog stvaralatva. Istovremeno djelovali su u Bostonu J. roda u svijetu. Medu mnogobrojnim i redovito veoma utjecs S. Dzvight (18131893), osniva i glavni urednik Dzvight's Jornal muzikim drutvima istiu se Society for Contemporary A of Music (1852 83), W. F. Apthorp (1848 1913) i Ph. Hale American Musicological Society, League of Composers, Music Ec (18541934), a u Chicagu G. P. Upton (18341919). Visokim tore National Conference, Music Teachers' National Association, estetskim kriterijem, svestra nom obrazovanou i briljantnou tional Association of Schools of Music i American Guild of C nists. stila podigla su ameriku muziku kritiku na zamjernu visinu Muziku produkciju i reprodukciju stimuliraju festiva l 75 petorica pisaca, poznatih kao Great Five (velika petorica). To su: festivala najpoznatiji su: Cincinnati May Music Festival, Arbor H. Th. Finck (18541926), H. E. Krehbiel (18541923), W. J. May Festival, Bachov festival u Bethlehemu, Eva, Music Henderson (18551927), J. G. Huneker (18601921) i R. Aldrich Festival, Rochester Festival of American Music, Fei simfonijske (18631937). E. O. Downes (18861955) pisao je vrijedne ese- muzike u Tanglewoodu te jazz festivali u Newpc Monterevu) i jistike prikaze subjektivno-impresionistikog karaktera. Objek- brojne nagrade i stipendije (Pulitzer Travt Scholarship, Charles tivniji je V. Thomson (1896 ). Danas najvei ugled uivaju H. Ditson Fellozvship, John Knotvles i Travelling Fellotvship, H. Taubman, P. H. Lang, R. Eyer, R. Sabin i A. Frankenstein. Beebe Fund Scholarships, Matthay Sch ship, Guggenheim Meu muzikim asopisima istiu se The Musical Courier (od Foundation i dr.). Muziki odgoj sastavni je svih 1880), The Etude (od 1883), The Musician (od 1896), Musical opeobrazovnih kola, od djejih vrtia do univerzitete kojima America (od 1898), Music Educator's Journal, The Musical je osobito raireno amatersko vokalno i instrumem muziciranje. Quarterly (od 1915), Modem Music (od 1924), American Music Oko 400 muzikoobrazovnih ustanova (konzi torija, koleda i Lover, Notes, Chord and Discord (od 1947) i Journal of the Ameri- fakulteta) brine se za izobrazbu buduih p sionalnih muziara. can Musicological Society (od 1948). One se odlikuju kvalitetom nastave, a vei ugled medu njima Muzikologija se u SAD razmjerno kasno poela razvijati. uivaju Juilliard School of Music u Yorku, Eastman School of Jedno od prvih djela s podruja muzike historije je Popular Music u Rochesteru i Curtis Insi u Philadelphiji. Historv of Music W. S. B. Mathezosa (18371912) objavljeno LIT.: F. L. Ritler, Music in America, New York 1884. W. S. B. Me 1889; Mathews je i autor pionirskog rada o amerikoj muzici A Hundred Years of Music in America, Chicago 1889. L. C. Ehon, Hundred Years of Music in America (1889). Snani zamah i National Music of America, Boston 1900 (II izd. 1924). R. Hughes, Ami nagli procvat, koji je amerika muzikologija doivjela nakon 1930, Composers, Boston 1900. F. C. Bennett, History of Music and Art in 111 1904. L. C. Ehon, The History of American Music, New bio je potaknut djelovanjem velikog broja muzikologa emigranata Philadelphia 1904. O. G. Sonneck, Bibliography of Early Secular American Music, Was iz Evrope. Meu njima su bili C. Engel, A. Einstein, W. Apel, M. ton 1905. Isti, Early Concert Life in America, Lsipzig 1907 (II izd. New Bukofzer, D. Plamenac, C. Sachs i O. Gombosi. Osnivaju se brojni 1949). F. R. Burton, American Primitive Music, New York 1909. muzikoloki instituti koji objavljuju niz veoma vrijednih zbirki

SJEDINJENE AMERIKE DRAVE SKALI

Hackett, The Beginning of Grand Operas in Chicago 1850 59, 1913. O. G. Sonneck, Early Opera in America, New York i Boston 1915. M. A. Hozve, Music Publishers in New York before 1850, 1917. F. J. Metcalf, American Psalmody (1721 1820), New York 1917. R. Walter, The Bethlehem Beach Choir, Boston i New York 1918. G. Hood, History of Music in New England, Boston 1921. W. S. Pratt, The Music of the Pilgrims, Boston 1921. W. C. Blades, Negro Poems, Melodies, 1922. H. C. Lahee, Annals of Music in America, Boston 1922. H. W. Odum i G. B. Johnson, The Negro and his Songs, 1925. J. Mattfeld, The Folk Music of the Western Hemisphere, 1925. F. J. Metcalf, American Writers and Compilers of Sacred Music, New York 1925. A. T. Davison, Music Education in America, 1926. D. Searborough, On the Trail of Negro Folk-songs, Cambridge (Massachusetts) 1926. A. A. Parker, Church Music and Musical Life in Pensylvania in the XVIII Century, Philadelphia 1926 27. J. T. Hozvard, Studies of Contemporary American Composers, New York 1927. E. Russel, The American Orchestra and Th. Thomas, New York 1927. E. E. Hipsher, American Opera and Its Composers, Philadelphia 1927. B. Birge, History of Public School Music in the USA, Boston 1928. N. I. White, American Negro Folk Songs, Cambridge (USA) 1928. W. F. Allen, Slave Songs of the USA, New York 1929. J. T. Hozvard, Our American Music, New York 1929 (III izd. 1946). F. A. H. Lench, The Early German Theatre in New York, 1840 72, 1929. P. Rosenfeld, An Hour with American Music, Philadelphia 1929. M. H. Austin, The American Rhythm, Boston 1930. W. H. Barnes, The Contemporary American Organ, 1930. W.A. Fischer, Ye Old New England Psalm Tunes (1620 1820), Boston 1930. E. Pfleiderer, The Music of the United States, New York 1930. E. Reinbeck, Music and Musicians in Kansas, Topeka 1930. W. T. Vpton, Art Song in America, Boston 1930. M. A. Howe, The Boston Symphony Orchestra 1881 1931, Boston 1931. D. G. Mason, Tune in America, New York 1931. L. Stringfield, America and Her Music, 1931. E. Roggeri, Musicisti americani, Turin 1931. J. T. Hozvard, Our American Music, New York 1931 (IV izd. 1954). C. J. Sharp, English Folk Songs-from the Appalachians, Oxford 1932. H. Cozvell, American Composers on American Music, Stanford (Calif.) 1933. W. A. Fischer, One Hundred and Fifty Years of Music Publishing in the United States, 1783 1933, Boston (Mass.) 1933. G. P. Jackson, White Spirituals in the Southern Uplands, Chapel Hill 1933. H. H. Roberts, Musical Areas in Aboriginal North America, New Haven 1936. J. V. A. Lomax, American Ballads and Folk Songs, Washington 1934. A. P. Scholes, The Puritans and Music in England and New England, Oxford i New York 1934. H. Morris, Contemporary American Music, Houston 1934. E. Barnes, American Music, Washington 1936. H. M. Despard, The Art Music of the USA, New York 1936. Ch. H. Ayars, Contributions of the Music in America, New York 1937. H. Kaufman, From Jehovah to Jazz, New York 1937. C. Reis, Composers in America, 1938 (novo izd., New York 1947). O. Thompson, American Music and Musicians, New York 1939. P. Barry, Folk Music in America, New York 1939. M. Grant i H. S. Hebbinger, America's Symphony Orchestra, New York 1940. H. C. MacDougall, Early New England Psalmody 1620 1820, Brattleboro 1940. H. W. Foote, Three Centuries of American Hymnody, Cambridge (Mass.) 1940 (novo izd. 1961). L. W. Ellinzvood (redaktor), Bio-Bibliographical Index of Musicians in the United States Since Colonial Times, Washington 1941 (II izd. 1956). A. Copland, Our New Music, New York 1941 (njem. 1947 i 1948). J. T. Hozvard, Our Contemporary Composers, New York 1941. H. Dichter i E. Shapiro, Early American Sheet Music... (1768 1889), New York 1941. D. Ezven, Music Comes to America, New York 1942. V. Thomson, The Musical Scene, New York 1945 (njem. prijevod 1948). O. G. Sonneck, Bibliography of Early American Secular Music, Washington 1945. M. Graf, Modem Music, New York 1946. D. Slepian, Polyphonic Forms in Modern American Music, MQ, July 1947. 5. G. Spaeth, A History of Popular Music in America, New York 1948. E. Kfenek, Music im goldenen Western, Wien 1949. M. H. Despard, The Music of the United States, New York 1949. D. Ezuen, American Composers Today, New York 1949. K. H. Wb'rner, America, MGG, l y 1949 51. V. Thomson, Music Right and Left, New York 1951. M. Laws, Native American Balladry, Philadelphia 1951. T. P. Coffin, The British Traditional Ballad in North America, Philadelphia 1951. H. Hozvard, Music in Contemporary American Life, Lincoln 1951. W. L. Landozvski, La Musique americaine, Pari 1952. M. Goss, Modern Music-Makers, Contemporary American Composers, New York 1952. J. T. Hozvard i G. K. Bellozvs, A Short History of Music in America, New York 1954. G. Chase, America's Music, New York 1955 (franc. prijevod 1957; njem. prijevod 1958). J. Barun, Music in American Life, Garden City 1956. M. Lazvs, American Balladry from British Broadsiders, Philadelphia 1957. E. T. Crooker, The American Musical Play, Ann Arbor 1957. A. T. Luper (red.), Civil War Music, Iowa City 1958. J. Sherman, Music and Theater in Minne sota, Minneapolis 1958. O. Maynard, The American Ballet, Philadelphia T 959. A. Lomazv, The Folk Songs of North America in the English Language, New York 1960. R. M. Lazvless, Folksingers and Folksongs in America, New York 1960. -- P. H. Lang, One Hundred Years of Music in America, New York 1961. B. JX. Konen, FIyTM aMepHKaHcKOH My3biKH, MocKea 1961. B. Nettl, An Introduction to Folk Music in the United States, Detroit 1962. R. J. Wolfe, Secular Music in America (3 sv.), New York 1964. A. L. Engel, The American Musical Theater, 1967. E. A. S.

363

Premda je S. drao da je komponiranje njegov pravi poziv, znatniju je ulogu u razvitku muzikog ivota odigrala njegova kritiarska i publicistika djelatnost. S. je muzika zbivanja pro suivao s pozicija realistike estetike gledajui u njima u prvom redu odraze ivotne istine. U tom smislu karakteristina je nje gova otra osuda formalistikih gledita bekog estete E. Hans licka. On je meu prvima prouavao i ruske narodne napjeve, pa je upozoravao na njihovu osebujnu ljepotu. S. je kao kompozitor vaan samo po svojim muzikoscenskim djelima (od ostalih malobrojnih njegovih kompozicija treba spomenuti solo-pjesme, TIAMCKO 3anopo2Kuee za orkestar, zborove, Stabat Mater i dr.). Od njegovih triju opera (dva ranija operna pokuaja bezvrijedna su, i autor ^ ih se odrekao) najuspjelija svakako BDdu(f>b (1863). U njoj se jarkim bojama, na temelju ukusnih arhaizama i orijentalizama, iznosi biblijska legenda o herojskom pothvatu Jevrejke Judite koja, rtvujui se za svoj ugroeni narod, zavodi neprijateljskog vojskovou Holofer-na, pa mu u prikladnom trenutku odrubljuje glavu. Lik glavne junakinje muziki je najuspjeliji. Vrlo je karakteristina i uloga zbora kao predstavnika narodnih masa; tu je uzor Sjerovu oito bio Glinka. Poeneda (1865) nije na visini A. N. SJEROV Judite. To je narodna, epska opera sa sadrajem iz vremena Kijevske Rusije, poneto eklektina i neujednaena, bliska Meverbeerovoj velikoj operi (unato Sjerovljevu oduevljenju za Wagnera). S. je u njoj iskoristio i vie ruskih narodnih napjeva. BpaoKba una (1871; dovrio ju je N. F. Solovjev; u nae vrijeme nainio je B. V. Asafjev novu redakciju i instrumentaciju) trpi, i pored uspjelih stranica, od osnovnog nedostatka koji se oituje u neskladu izmeu napete dramatinosti pojedinih prizora i neadekvatnosti muzikog izraza koji ostaje priprost i jednostavan, u okvirima periodizirane pjevnosti. Izabrane studije i lanci A. N. Sjerova objavljeni su u 4 sveska (189295).
LIT.: B. EacKuu, AjiencaHflp HnKojiaeBH*J CepoB, C.~neTep6ypr 1890. BacvHoe, AJleKCaHm? HHKOJiaeBHH CepOB, C.-IleTep6ypr 1893. H- &UHdeu3eH, AneKcaHflp HuKoJiaeBim CepoB. Ero >KH3HI. H My3biKaJibHaH flenTejifcHOCTh, MoCKBa 1900 (II izd. 1904). B. C. CepoBa, BocnoMHHaHHH, C.-rieTep6ypr 1914. O. v, Riesemann, Monographien zur russischen Musik, I, Munchen 1922. E. Blom, A Victim of his Popularity, Stepchildren of Music, London 1923. G. Abraham i M. D. Calvocoressi, Masters of Russian Music, New York 1936. f. Xy6oe, >K3Hb A. H. CepoBa, MocKBa i JlemiHrpafl 1950. D. Lehmann, Der russische Komponist und Musikforscher A. N. Serow und sein Mozart- Bild, Kongresni izvjetaj, Be 1956, 1958. Isti, Alexander Nikolajewitsch Serow, MGG, XII, 1965. J. As.

SJEVERNONJEMAKA KOLA -> Berlinska kola SjOGREN, Emil Johann Gustav, vedski kompozitor i orgulja (Stockholm, 16. VI 1853 1. III 1918). Muziku uio na Konzervatoriju u Stockholmu i u Berlinu (F. Kiel, C. A. Haupt). Od 1886 u Stockholmu nastavnik na klavirskoj koli R. Ander sona, od 1891 uz to orgulja u crkvi sv. Ivana. S. je lirik ije su pjesme i klavirska djela bliska kasnoj romantici, osobito muzici E. Griega.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 5 sonata za violinu i klavir, 1886 1914; sonata za violonelo i klavir, 1912; kompozicije za violinu i klavir; 2 sonate za klavir ; brojna kraa klavirska djela; kompozicije za orgulje. VOKALNA: Kantata 0 sv. Ivanu, 1890; Jul Sdng za alt, zbor i orgulje, 1891; Bergmanden (H. Ibsen) za bas i orkestar; zborovi; oko 200 solo-pjesama. LIT. : O. Groneke, Emil Sjogren, 1917. Emil Sjogren, In memoriam. Med bidrag an Sigrid Elmblad, Gun-nar Norlen, W. Peterson-Berger, Helena Nyblom, Berta Sjogren och N. Soderblom, Stockholm 1918. N. Broden, Fdrtecking over Emil Sjo-grens tryckta kompositioner, Svensk musiktidning for musikforskning, 1919 (njem. Leipzig 1919). K. Atterberg, Sjogrens samlade sanger, Roster i Radio, 1948, 9. B. Sjogren, Om och med Emil Sjogren, Musikrevy, 1951, 5. A. Helmer, Johan Gustaf Emil Sjogren, MGG, XII, 1965.

SJEROV (Serov), Aleksandr Nikolajevi, ruski kompozitor, muziki pisac i kritiar (Petrograd, 23. I 1820 1. II 1871). God. 1840 zavrio pravniku kolu. Bio zatim nekoliko godina (do 1849) inovnik ministarstva pravde u Petrogradu, Pskovu i Simferopolu. Jo za vrije me studija bavio se muzikom, uio klavir i violonelo, a uz to se kao samouk vjebao u kompo ziciji. Drugovanje sa V. V. Stasovom mnogo mu je tada pomoglo. Sjerova je privlaila i knjievnost, filozofija, estetika i historija, pa je, marljivo radei, s vre menom stekao golemo znanje. U razdoblju 1840 60 bavio se povremeno komponiranjem. God. 1851 pojavljuje se kao muziki kritiar, izazivajui panju zre lou pogleda, ali i sklonou polemiziranju. Otvoreno i otro upozoruje na mnoge nezdrave pojave u tada njem ruskom muzikom ivotu. God. 1858, nakon boravka u Dresdenu, S. postaje zanesenim poklonikom umjetnosti R. Wagnera i prvi upoznaje Rusiju s Wagnerovom opernom reformom. God. 1867 pokree asopis My3bixa u meamp koji je meutim ve idue godine pre stao izlaziti. U to doba S. je ve i uvaeni kompozitor: opere lOdutfib i Pozueda postiu velik uspjeh. Car Aleksandar II dodjeljuje mu godinju nagradu. S. poinje raditi i na treoj operi (Bpaoicba cUAa), ali mu nagla smrt ne doputa da je zavri.

P. SKALI

SKALI (Schalichius, Scalitz), Pavao (Paulus), muziki teoretiar i pisac (Zagreb?, 1534 Gdansk?, 1575). Podaci o njegovu ivotu os-

364

SKALI SKIBINE
ramentom. iroka lepeza njegovih zamisli, od suptilni (Prispivna) do snane dramatike (Makedonsko oro) sve stvaraocu velike snage i veoma bogatih emocija. Pored dirigentskog i kompozitorskog rada S. se bavi i mu publicistikom. Jo pre Drugoga svetskog rata saraivao je ui nim listovima i asopisima (Vardar, Skopski glasnik, Lu, Ju. gled) u Skopju i Beogradu, da bi ovakvu aktivnost nastavio rata (Nova Makedonija, Razgledi, Kulturen ivot, Muzika e pedija i dr.).
DELA: Pepeljuga, minijature za orkestar. Trio za flautu, violini Romansa za violinu i klavir. Triptihon za klavir. VOKALNA II oktomvri za hor i orkestar; Baltepe za hor, soliste, kamerni duvaki i udaraljke. Meoviti horovi: Makedonska humoreska; Makedonsko cr Gjorgji Sugare; 3 rapsodije (III Tetovka); Tuljo; Tumbe kafe; Zora z< tizanka; Rumeni b ulki; Velianija Kirilu i Melodiju; Na mekin kamen i c horovi: Oginot; Na bregot; Cveto, mori Cveto; Dool popot; Lebedi, b< enski horovi: 3 folklorne svite; Partizanska svita; Kouta bela. Dej ukni, ukni; Maorot Stanko; Pionersko kate; Folklorni im presii; Maj: i dr.; masovne pesme. Solo-pesme: Zalez (takoe uz orkestar); Prispivna^ Dve satirini; Oj, devoje; Ui me, majko; Ozdola idat i dr. LIT.: V. Nikolovski, Makedonija, Zvuk, 1957, 11 12. V. Makedonski kompozitori, Razgledi, 9. V. Nikolovski i S. Golabovsk Skalovski, jedan od stvaralaca savremene makedonske muzike, Zvu 80. B. Karaka, Muzikite tvorci vo Makedonija, Skopje 1970. ^

kudni su i n epouzdani. Vjerojatno je zapoeo kolovanje u Za grebu; u Beu je zavrio studij teologije i filozofije, a pedesetih godina XVI st. boravio je u Bologni i Rimu, gdje je stekao ugled brojnim znanstvenim raspravama i knjigama na talijanskom i njemakom jeziku. S podruja muzike najvanije je njegovo djelo studija Dialogus de Lyra (obj. 1570 u Kolnu) koju spominju E. L. Gerber (Historisch-biographisches Lexikon der Tonkilnstler, II, 1792) i O. Lichtenthal (Dizionario e Bibliografia della muica, III, 1826).
LIT.: /. Kukuljevi, Pavao Skali, Neven, 1854. Isti, Pavao Skali, Vie nac, 1875. M. ku.

SKALKOTTAS, Nikos, grki kompozitor (Khalkis, 8. III 1904 Atena, 19. IX 1949). Muziku zapoeo uiti, u Ateni, gdje je na Odeionu 1920 diplomirao violinu; od 1921 studirao na Visokoj muzikoj koli u Berlinu violinu (W. Hess) i kompoziciju (K. Weill, P. Jarnach). Studijem u majstorskoj klasi A. Schonberga (192733) odluno se opredijelio i za kompozicijsku teh niku svog uitelja. Jedan od najnadarenijih stvar alaca novije grke kole, au tor oko 150 kompozicija sa svih podruja, S.. dosljedno primje njuje dodekafone postupke, ali svoja djela obiljeuje mnogim osobnim crtama, a djelomino i smislom za nacionalni melos (36 grkih plesova). U knjizi Style and Idea A. Schonberg ga naziva svojim najtalentiranijim uenikom. Za ivota njegova ga okolina nije shvatila, ali u posljednjem deceniju njegova djela sve vie prodiru u meunarodnu muziku javnost.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia classica za 2 harfe i duhaki or kestar, 1947; simfonijeta, 1948. Koncerti: za duhaki orkestar, 1930; 3 za klavir, I933> 1938 i 1948; za violinu, 1936; za violonelo, 1938; za 2 violine, 1939 i za violinu, violu i orkestar, 1942; Andante soslenuto za klavir i duhaki orkestar, 1940. Uvertira Le Retour d'Ulysse, 1945; 2 suite, 1939 i 1943; Petite suite za gudaki orkestar, 1942; 36 grkih plesova, 1933 36. KOMORNA: gudaki trio, 1938; 4 gudaka kvarteta, 1930 40; klavirski trio, 1936; 8 varijacija na grku narodnu pjesmu za klavirski trio, 1938; 5 klavirskih kvarteta; sonata za violinu i klavir, 1936; 4 sonatine za violinu i klavir, 1930; sonatina za violone lo i klavir, 1949; Concertino za obou i klavir, 1939. KLAVIRSKA: sonata; 4 suite; passacaglia; varijacije i dr. DRAMSKA: baleti Djevojka i smrt, 1938 i More, 1948; scenska bajka ar svibnja, 1949; scenska muzika. Ciklus solopjesama. LIT.: H. Keller, Nikos Skalkottas, The Listener, 1954. A. VCalker, Nikos Skalkottas, ibid., 1961. J. G. Papaiannou, Nikos Skalkottas, MGG, XII, 1965.

SKALOVSKA MIROV, Marija, pevaica, sopran (Karavukovo, 1. III 1929 ). ena Todora Skalovskog; muziku kolu zavrila u Novom Sadu (E. Marjaec, R. ErtI), a zatim se usavra vala kod Zlate Gjungjenac u Beogradu. God. 194852 lanica Novosadske opere, od 1952 solistkinja Skopske opere. U njezinom se repertoaru posebno istiu uloge Tatjana (ajkovski, Evgenij Onjegin), Mirni (Puccini, La Boheme), Manon (Massenet), Marenka (Smetana, Prodana nevesta), Desdemona (Verdi, Otelio) i ula (Gotovac, Ero s onoga svijeta). Nastupala je i kao koncertna pevaica u Jugoslaviji te u Rumuniji i Bugarskoj. v. Ni. SKALOVSKI, Aleksa Todor, kompozitor i dirigent (Tetovo, 21. I 1909 ). Muziko obrazovanje stekao u Beogradu (K. Manojlovi, M. Logar, J. Slavenski, M. Milojevi); dirigovanje uio kasnije kod L. Mataia u Skopju. Pre rata horski dirigent i nastavnik muzike u Skopju, Beogradu i Sremskoj Mitrovici. Za vreme rata aktivni uesnik NOB, a od 1944 jeoan od najaktivnijih pokretaa celokupnog muzikog ivota u Makedoniji. God. 1948 postao je prvi direktor novoosnovane Skopske opere; na njegovu inicijativu osnovana je 1954 u Skopju Makedonska filharmonija, iji je prvi i dugogodinji dirigent i direktor. S. je takoe jedan od osnivaa Drutva kompozitora i Drutva muzikih umetnika Makedonije, iji je predsednik bio u nekoliko navrata. Dopisni je lan Makedonske akademije nauke i umetnosti i nosilac brojnih odlikovanja i priznanja. Kao simfonijski dirigent S. je nastupao u gotovo svim veim gradovima Jugoslavije, a gostovao je i u Grkoj, Bugarskoj, Poljskoj, Finskoj, Austriji, ehoslovakoj i Italiji. Izvodei dela svojih mladih kolega, S. je naroito zasluan za afirmaciju makedonskog orkestralnog muzikog stvaralatva u Jugoslaviji i inostranstvu. S. je istaknuti makedonski kompozitor, koji se oslanja na folklor, preteno arhaini, se oski. Stvaralac je bogate inven cije, matovitosti, a njegova se A. T. SKALOVSKI muzika odlikuje bujnim tempe-

SKAZANJE -> Misterij SKEAPING, Mary, engleska plesaica, koreograf i p (Woodford, 15. XII 1902). Uenica L. Novikova i M. ( debitirala 1925 u londonskom Covent Gardenu u trupi A. P Do 1939 plesala u razliitim ansamblima, medu ostalima i u Neminova-Dolin; djelovala i kao koreograf (Oxford Music F 1935). Zatim je do Drugoga svjetskog rata pedagog u Junoj Po povratku u London osnovala komorni plesni ansambl i 19 bila baletni majstor u Sadler's Welh Balletu. Potom je 1952 novila vie klasinih baleta u Kanadi i na Kubi. God. 1954 direktor vedskog kraljevskog baleta u Stockholmu, koreog mnoge klasine balete XIX st. Bila je uz to i umjetniki savjeti pe Norske Ballet u Oslu. God. 1965 osnovala u Londonu od Kraljevskog baleta ansambl All-Groop i s njime prikazala raz mantinog baleta u koreografski izvornom i zanimljivom dje World of Giselle. S. se smatra najveim poznavaocem historij ta, napose njegova stilskog razvoja. Osobito je studiozno pre la prolost vedske plesne umjetnosti, posebice barokne. N autobiografsko djelo My Work in Siveden (1965) i povijest b vedskoj (16371792) Ballet under the Three Crotons (1967) SKENDEROVI, Matija, pevaica, sopran (Subotica, 1913 ). Pevanje uila privatno kod Anice Mitrovi i' Noini u Zagrebu, potom 1947 zavrila Srednju muziku Subotici (I. ifli), u kojoj je postala i nastavnik solo-pevanja 194849 stalni gost Zagrebake opere, a 195167 istovrem naizmenino lanica Ljubljanske i Novosadske opere; 19* bila je prvakinja Novosadske opere. U svojoj je umetnikoj 1 ostvarila velik repertoar, najvie mladodramskog i dramsko; naroito u operama G. Verdija (Trubadur, Otelio, Bal pod 1 ma, Simone Boccanegra, Aia), R. Straussa (Kavaljer s n R. Wagnera (Holandanin lutalica) i dr., ali je pevala i me pranske uloge u operama G. Donizettija, A. Ponchiellija i Musorgskog. Gostovala je u veini jugoslovenskih operskil i nastupala na koncertnim podijumima uz pratnju orkestra SKIBINE, George, ameriki plesa i koreograf ruskog jetla (Jasna Poljana, 30. I 1920 ). Sin Borisa Skibina, pit trupi S. Djagileva, klasini balet uio kod O. Preobraens Eduardove, S. Lifara, L. Fokine, A. E. Volinina i J. Sedo\ bitirao 1937 s Ballets de la Jeunesse u Parizu. God. 19385 Ballets de Monte-Carlo L. Massinea, 193941 trupe Balle, C. De Basila s kojom je gostovao u Australiji i Los Ange 194142 American Ballet Theatrea u New Yorku. Nakor goga svjetskog rata nastavio umjetniku karijeru kao solist Markova-Dolina, a 194756 djelovao u Grand Ballet du Mar Cuevas gdje je 1954 debitirao kao koreograf. Krae vrijeme b u Chicagu, od 1957 bio prvi plesa Parike opere (1958 baleta), 1964 66 umjetniki direktor baletne trupe Hark, 1969 trupe Dallas Civic Ballet. Kao plesa S. se isticao izv; nom elegancijom pokreta osobito u romantinom baletnom toaru. Najuspjelije su mu uloge u baletima Septieme_ sym (Beethoven), Nobilissima Visione (Hindemith), Aleko (ajko Del Amor y la Muerte. Njegove su koreografije izvorne i 1 vite. Medu njima se istiu Annabel Lee (Schiffmann), Ka zarobljenik (Haaturjan), VAnge gris (Debussv), Idylle (Se: Romeo i Julija (Berlioz), Concerto (Jolivet), Daphnis et (Ravel), Les Noces (Stravinski), Bacchus et Ariadne (Roussi Peri (Dukas), ar ptica (Stravinski), Les Bandar Log (Koe i Carmina Burana (Orff). Gostovao je u mnogim zemlja bavio se i pedagogijom. Njegova ena je amerika plesaica jorie Tallchief. ;
S. i

SKIBINE SKOLION
LIT.: M. Glolz, George Skibine, Pari 1955. L. Nemenscuou;ky, A Day With M. Tallchef and George Skibine, London 1960. - 7. Lidova, George Skibine, Les Saisons de la danse, 1970.

365

SKICA (engl. sketch, franc. esguisse, tal. schizzo, nem. Skizze), prvobitni letimini nacrt budueg umetnikog dela ili osnovne ideje za njega. Kod orkestarskih ili vokalno-orkestarskih dela kompozitor obino najpre pie skicu u obliku klavirskog izvoda ili particelle (male partiture od svega nekoliko redova linijskog sistema), notirajui, pored vodeih melodijskih glasova, samo vanije glasove i harmonsku osnovu, a tek zatim pristupa orkestriranju. S. se javlja i kao naslov instrumentalnih minijatura jednostavnijeg sadraja, u slinom smislu kao bagatela ili impromptu . SKILTON, Charles Sanford, ameriki kompozitor (Nort hampton, Massachusetts, 16. VIII 1868 Lawrence, Kansas, 12. III 1941). Studirao na Yale University, u Berlinu (W. Bargiel, O. Boise) i kasnije u New Yorku. Od 1893 nastavnik muzike na razlinim kolama u SAD, od 1903 na Univerzitetu u Kansasu gdje predaje orgulje, teoriju i historiju muzike; ondje je osnovao univerzitetski orkestar koji je vodio do 1915. S. je pokazivao veliko zanimanje za muziku amerikih Indijanaca, pa je u svojim kompozicijama, u kojima je primjenjivao i suvremene tehnike postupke, obraivao esto njihove napjeve.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma A Carolina Legend; 2 uvertire; 2 suite, 1920 i 1921; War Dance, 1915; Sioux Flute Serenade za komorni orkestar, 1920; American Indian Fantaste, 1932. KOMORNA: gudaki kvartet u h-molu; 2 sonate za violinu i klavir, 1897. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Kalopin, 1927; The Sun Bride, 1930 i The Dayr of Gayomair, 1936. VOKALNA: oratorij The Guardian Angel, 1925; kantate The Witch's Daughter, 1918 i Ticonderoga, 1933; The Fountain za enski zbor; zbirka od 12 pjesama za 3 glasa From Forest and Stream, 1930. Napisao Modem Symphonic Fortns, 1927. LIT.: J. T. Hozvard, Charles Sanford Skilton, New York 1929. C. Reis, Charles Sanford Skilton, New York 1947.

S. je veoma darovit umjetnik, majstor vokalne polifonije. Od razmjerno malog broja poznatih hrvatskih kompozitora XVI st. on je najznaajniji. Blii rimskoj i nizozemskoj kol i nego venecijanskoj, temelji svoje motete, barem onih nekoliko poznatih, esto na polifonim strukturama, sluei se karakteristinim postupkom starih nizozemskih majstora: cantus firmus vodi u kanonu u srednjim glasovima, dok se vanjske dionice odvijaju samostalno, katkad i one u kraim imitacijama. Ponegdje (u 6 -gl. motetu Da pacem, Domine) primjenjuje S. dva kanona u isto vrijeme. etvrti danas poznati Skjavetiev motet, O magnum mysterium, ne slui se kanonskom tehnikom, ve slobodnim polifono-imitativnim stilom XVI st. Od Skjavetievih moteta posebno impresivno djeluje Pater noster, zacijelo jedan od vrhunaca hrvatske duhovne muzike XVI st. Preostala sauvana djela ovoga kompozitora gregeske i madrigali pokazuju da je u svom izraavanju znao biti viestran, prilagoujui se tekstovima koje je birao. I u njima ima polifonije, ali su opi ugoaji drukiji: ivahni, kontrastni u sentimentalno -erotskim pa i lascivnim gregeskama, izrazitiji lirski u madrigalima.
NOVA IZD.: L. upanovi obj. 2 gregeske (Hrvatski skladatelji XVI st., 1970) i 2 madrigala (Iz renesanse u barok, 1971); 4 moteta obj. D. Plamenac u zbirci Spomenici hrvatske muzike proilosti, III (Julije Skjaveti, etiri moteta u $ i 6 glasova, 1974); motet Pater noster iz te zbirke obj. D. Plamenac (u kongresnom izvjetaju, New York 1944) i u Plamenevoj transkripciji L. upanovi (Hrvatski skladatelji XVI st., 1970) poetak moteta Asperges me obj. D. Plamenac (u knjizi G. Reesea Music in the Renaissance, 1954). LIT.: D. Plamenac, O hrvatskoj muzici u vrijeme Renesanse, Hrvatska revija, 1936. L. upanovi, Hrvatska glazba u XVI stoljeu, Kolo, 1968, 4 (ista studija na francuskom jeziku La Musique croate du XVI e siecle obj. u zborniku Muica antiqua II, Bvdgoszcz 1969; ta je studija poslui la i kao uvod spomenutom zborniku Hrvatski skladatelji XVI stoljea, 1970). J. Andreis, Povijest hrvatske glazbe, Zagreb 1974. D. Plamenac, Uvod u izdanje: Ju lije Skjaveti, etiri moteta u 5 i 6 glasova (iz zbirke moteta, Venecija 1564), Za greb 1974J- As.

SKJAVETI (Schiavetti, Schiavetto), Julije, kompozitor. Podaci o njegovu ivotu veoma su oskudni. Ne zna se ni kada se rodio ni kada je umro. Gotovo je sigurno da potjee iz ibenika, gdje je u matinim knji gama iz zadnjih decenija XVI i prvih decenija XVII st. zabiljeeno vie osoba toga prezimena, veinom u hrvatskom obliku (Schiauetich). Kod koga se kolovao nije poznato, ali je pouzdano da je u ezdesetim godinama XVI st. bio u slubi ibenskog biskupa Jerolima Savorgnana koji je ibensku biskupiju vodio od 1557 do smrti (1573). Komponirao je madrigale, motete i gregeske. Venecijanski nakladnik Girolamo
Gulio fjiiititttit

t temti n

fcttU loUt u nje Jota

BKIIO
JlbtrM vcrdtfltb, toft Jlt htSe Ucrvnt, U pmt, ft Ugtm

,7T,,,.lLiihygj
J. SKJAVETI, Era U bel viso suo, basova dionica

SKLAD, muzika zadruga, osnovana 1931 u Zagrebu sa zadaom da titi umjetnike i materijalne interese kompozitora, pjevakih zborova i izdavaa. S. se veoma ivo zalagao za pro micanje suvremene hrvatske zborske literature. U okviru zadruge djelovala je i naklada koja je izdavala vokalne partiture i dionice, kao i kraa instrumentalna djela. Predsjednik zadruge bio je R. Matz. Glasilo zadruge bio je 193241 dvomjesenik Sklad, nastao spajanjem Glazbenog vjesnika (192731) i zbornika Hrvatska narodna pjesma, koji je istodobno bio slubeni vjesnik Hrvatskog pjevakog saveza i Matice hrvatskih kazalinih dobrovoljaca. Uz informativni tekstovni dio asopis je donosio bogat muziki prilog. Tu je objavljeno vie od 200 zborskih kompozicija (I. Brkanovi, M. Cipra, F. Dugan ml., P. Dumii, 2. Grgoevi, K. Kolb, M. Magdaleni, R. Matz, M. Pozaji, R. Taclik, S. Zlati, V. ganec i dr.). Glavni urednici revije bili su R. Matz (193238) i M. Kolari (192831). SKLAVOS, Georgios, grki kompozitor (Braila, Rumunjska, 20. VIII 1888 ). Studirao na Konzervatoriju u Ateni (A. Mar-sick) na kojemu je od 1924 profesor harmonije, kontrapunkta i povijesti muzike; 1946 49 direktor Atenske opere. S. stvara muzika djela nacionalnih obiljeja, obilno iskoritavajui osebujnosti grkoga folklora te obraujui sadrajne teme iz na cionalne povijesti i knjievnosti.
DJELA. -ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Orao, 1922; Herojska poema; Arkadijska suita, 1922; Kretska fantazija, 1922; 2 idile po Teokritu, 1929; Vj enanje na grkom otoku, 1937. Komorne i klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Kassiani, 1936 (izv. 1959); Lestenitsa, 1947; Amfitryon, 1960 i muzika komedija Niobe, 1918. Scenska muzika. Zborovi; solo-pjesme. lanci u strunim asopisima; libr eta za nekoliko opera i oratorija. Preveo na grki Musikgeschichte H. Riemanna, 1933.

M. Kun.

Scotto objavio je 1563 zbirku Skjavetievih madrigala pod na slovom Di M. Giulio Schiavetto / Li Madrigali a Quatro. / Et a Cinque Vod. / Nuovamente Composti, / Datti in lue, & corretti. U toj se zbirci nalazi 25 kompozicja koje su jo prije Drugoga svjetskog rata bile nepotpuno sauvane (postoje samo dionice za cantus, altus i tenor; danas se nalaze u kaptolskoj knjinici u Veroni). Od ostalih Skjavetievih svjetovnih djela poznata su jo etiri: 2 petorogl asna madrigala u antologiji / dolci et harmoniosi concenti, Libro secondo (1562) te 2 gregeske, jedna za 4, druga za 5 glasova, objavljene u zborniku Di Manoli Blessi II Primo Libro delle Greghesche (1564). Skjavetievi moteti objavljeni su vjerojatno 1564, takoer u Veneciji, kod istog izdavaa G. Scotta, pod naslovom D. M. Giulio Schiavetti, Motetti a cinque et a sei vod, Libro primo. Ta je zbirka sadravala 18 moteta. Jedini njezin poznati primjerak nalazio se prije Drugoga svjetskog rata u Dravnoj biblioteci u Berlinu. Za vrijeme rata pohranjen (zajedno s unikatom tiskane zbirke moteta Sacrae Cantiones I. Lukaia) u dvorcu Furstenstein u leskoj, odakle poslije rata nije vraen na prijanje mjesto, pa je njegova sudbina nepoznata (navodno bi mogao biti u Poljskoj). D. Plamenac je sauvao prijepise e tiriju moteta iz te zbirke.

SKOLD, Karl Yngve, vedski kompozitor i dirigent (Vall by, 29. IV 1899 ). Studij klavira zapoet u Stockholmu (R. Andersson, H. Frvklof) nastavio na Konzervatoriju u Brnu; diplomirao 1922 na Konzervatoriju u Pragu. U Stockholmu se usavravao u crkvenoj muzici. God. 192338 orgulja u orkestru vedske filmske industrije i 193864 bibliotekar u Udruenju vedskih kompozitora.

DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, 191 6; II, 1937; III, 1949 i IV, 1966; Sinfonia da chiesa, op. 38; 3 koncerta za klavir, op. 7, op. 46 i op. 67; dvostruki koncert za violinu i violonelo, 1950; Concertino za 5 duhaa, gudaki orkestar i timpane, 1963; Fantasia da concerto za klavir i orkestar; suita za violu i orkestar; Konzertstiick za trublju i orkestar. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta, 1930, 1955 i 1965; kvartet za 2 flaute, violonelo i klavir, 1958; klavirski trio; Divertimento za gudaki trio. Sonate: 2 za violinu i klavir, 1918 i 1924; za violonelo i klavir, 1927; za violu i orgulje, 1962 i za violinu solo, 1958. KLAVIRSKA: 2 sonate, 191411963; sonatina; 3 Impromptus, I97oidr. VOKALNA: zborovi; solo-pjesme; kantata Gustav Adolf za soliste, zbor, gu dae i orgulje; Sang tili mdnniskan za tenor, muki zbor i orkestar i dr.

SKOLION (gr. axoXtov), starogrka zborna napitnica. Kao i ostali oblici grke zborne muzike i s. je doivio najsjajnije razdoblje u -<- VII st. S. je pratila svirka na aulosu ili na kitari ili na oba instrumenta zajedno. Seikilov s. ( *- I ili -*- II st.), naen na jednom grobu u Maloj Aziji, jedan je od malobrojnih sauvanih zapisa grke muzike prakse.

366

SKOMOROH SKRJABIN
solist London's Festival Ballet, 1966-67 baletni majstor u' bourgu, a 197071 u Bordeauxu. Temperamentan plesa pokreta istakao se u baletima Dramma per muica (Bach), Rostaveli (Honegger), Le Rendez-vous mangue (Magne) i (Serette). Koreografirao balete Muzika na vodi (Handel) i D et Chloe (Ravel). SKOVRAN, 1. Olga, koreograf narodnih igara (Panev VII 1908 ). Kao nastavnik srednje kole bavi se najprije pretacijom narodnih igara sa kolskom decom, a posle 0 denja sa KUD Ivo Lola Ribar. Od osnivanja dravnog ans narodnih igara Kolo (1948) direktor, koreograf i umetniki vodilac ovoga ansambla, koji je gostovao na svima kontinf sveta. Kao odlian pedagog, organizator i poznavalac nai igara znalaki je pristupila scenskoj obradi narodnih igara redila pravac umetnikom razvoju ansambla koji je pc najvei uspeh u zemlji i inostranstvu. Njene koreografije, kojima se istiu Igre iz Srbije, Nema igra iz Glamoa, Maskoto, Vlake igre, Igre iz okoline Skoplja, Rusalije i dr., j su na podruju scenske umetnosti, a odlikuju se istotom neusiljenim temperamentom i prirodnim i jednostavnim na interpretacije koji odgovara narodnom duhu. M, 2. Duan, dirigent i muziki pisac (Ohrid, 6. IX 1923 zine kod Budve, 10. VIII 1975). Sin Olge; dirigovanje studi Muzikoj akademiji u Beogradu 194146 (M. Vukdragovi* Konzervatorijumu u Lenjingradu 194648 (E. Haikin), gde i orgulje kod A. A. Brauda; diplomirao je 1949 na Muzike demiji u Zagrebu (F. Zaun). Od 1951 u Beogradu, preda\ Muzikoj akademiji teoretske predmete i dirigovanje, a pred postao redovni profesor Fakulteta muzike umetnosti (196 dekan). Od 1950 dirigovao isprva horovima, a zatim orke: Radio-Beograda, Beogradske filharmonije i drugim orkestr zemlji. Osnovao i vodio kamerni orkestar Jeunesses muica kojim je do 1975 ostvario vie od 500 koncerata u zemlji i ino stvu, izvodei preteno baroka i rane klasike i ujui mlade kadrove i: mentalnih izvoaa. Goi je u Belgiji, Francuskoj, > koj, vajcarskoj, Italiji, J Poljskoj, Maarskoj i Ru: ji. God. 1973 osnovao sambl Nova Muzika, sa je izvodio dela savremeni maih i stranih kompo: Radio je na istraivanj crnogorskih kompozitora v., te je izabran za doj lana Drutva za nauku i i. nost Crne Gore. Kao m pisac saraivao je u Zv drugim asopisima i listi te na radio-stanicama. ! Periiem objavio Nau muzikim oblicima, 196] izd. 1966, III izd. 1973) pisao je i Nauka 0 muzik, strumentima D. SKOVRAN (1956) a sa D. tiem i V. Periiem delo Muziki stvaraoci u Srbiji (1970) umorno je delovao kao propagator muzike kulture u Mu; omladini u kojoj je bio jedan od osnivaa i dugogodinji pre nik. U jugoslovenskoj kulturi ostavio je dubok trag i kao veorr gaovani drutveni radnik. s. . SKRJABIN, Aleksandr Nikolajevi, ruski kompozi pijanista (Moskva, 6. I 1872 27. IV 1915). Muziku obdar nasledio je od majke, odline pijanistkinje ko ja mu je p: osnove pijanistike tehnike. S. je u mladosti, iako nenog zd i izvanredno senzibilan, u studijama klavira i kompozicije v brzo napredovao, ispoljavajui izrazitu individualnost i ose za tonski kolorit i harmonske rafinovanosti. Prve Skrjab kompozicije potiu iz njegove este godine. On ispoljava i ( stvaralake naklonosti: pie pesme, jednu petoinu tragi inscenira Gogoljev Nos. Talenat deaka zapazio je i A. R stein, koji je snano uticao na formiranje njegove umet linosti. Meutim, oeva rodbina zahtevala je da se on r. porodinoj tradiciji bavi vojnikim pozivom. Tako je kolovanje S. poeo u Drugom moskovskom kadetskom kor Onde je proveo sedam godina (1882 1889). U to vreme ni je nekoliko njegovih klavirskih kompozicija, a razvija se : pijanist. Za vreme boravka u korpusu (1885) za njega se intet kompozitor Tanjejev koji ga pouava u harmoniji. God. S. stupa na Moskovski konzervatorijum u klasu Safonova (k

SKOMOROH (rus. CKOMOP6X), u srednjovjekovnoj Rusiji, profesionalni putujui pjeva, srodan zapadnoevropskom ongleru. S. je svoje pjevanje pratio svirkom na ~> gudoku, -> guslima ili nekom drugom narodnom instrumentu, a bio je istodobno i glumac, plesa, lakrdija i akrobat. Sudjelovao je u svim narod nim slavljima, od svadbe do pokladne povorke. Rijetko je bio slubom vezan uz odreen aristokratski dvor. Skomorohi su se odrali veoma dugo, premda ih je slubena crkvena vlast progo nila. SKOPSKI KVARTET, prvi gudaki kvartet u Makedoniji, osnovan 1935 u Skopju. Zbog estog menjanja pojedinih lanova, ovaj kvartet je vie puta prekidao sa radom i nakon poduih pauza opet se obnavljao. Prvi sastav Skopskog kvarteta sainjavali su: Vlastimir Jeci i Trajko Prokopiev (violine), Miodrag Vasiljevi (viola) i Ferdo Hercog (violonelo). U ovom sastavu, kvartet je nastupao oko dve godine, zatim je produio sa radom skoro do pred Drugi svet ski rat, sa manjim izmenama u sastavu. U tom periodu S. k. je davao po nekoliko koncerata u sezoni i mnogo pridonio razvoju kamerne muzike u Makedoniji. Obnovljen 1946 pri Radio-stanici u Skopju (u sastavu Luka Ri ter, Gligorije Girovski, Ivan Vlahov i Aleksandar alevski), S. k. je dao veliki broj emisija preko Radio-Skopja i vie javnih koncerata u skoro svim veim mestima Makedonije. Razvojem veih muzikih institucija u Skopju, kvartet postepeno pada u zasenak, da bi 1952 potpuno prestao sa radom. U okviru Radio-Skopja obnavlja se 1956 i u roku od oko dve godine daje nekoliko javnih koncerata te snima vei broj domaih i stranih kompozicija za Radio-Skopje. Od 1962 (u sastavu Bogomir Gore, Gligorije Girovski, Ivan Vlahov i Bo gomir Cehovin) S. k. se opet vrlo aktivno uklapa u celokupni mu ziki ivot Skopja. T. Si. SKORIK, Irene (rod. Beaudemont!, francuska plesaica i ba letni pedagog (Pariz, 27. I 1928 ). Uila kod C. Zambelli, O. Preobraenske, V. Gsovskog i Y. Brieuxa; debitirala 1944 u parikom kazalitu arah Bernhardt. Prvakinja trupe Ballet des Champs-Elysees (194550), Dravne opere u Miinchenu (195052), Berlinskog baleta (195657) te trupe M. Mikovia. Po povratku u Pariz plesala kao gost razliitih trupa. God. 196065 djelovala u Baselu, a zatim bila baletni majstor u Rimskoj operi. Od 1971 poduava na Baletnoj akademiji Janine Charrat u Parizu. S. je izraziti predstavnik klasinog baleta. Svjetsku slavu zahvaljuje svojoj savrenoj tehnikoj dotjeranosti i eleganciji pokreta. Posebno se istakla u baletima Jeu de cartes (Stravinski), Le Dejeuner sur l'herbe (Lanner), Les Amours de Jupiter (Ibert), Pepeljuga (Prokofjev), Daphnis et Chloe (Ravel) i Abraxas (Egk). SKORUPSKI, Melita, plesaica i koreograf (Zagreb, 9. I 1942 ). Studij klasinog plesa zavrila na baletnoj koli u Zagrebu i nakon dvogodinjeg volontiranja 1957 postala lanica baletnog zbora Hrvatskog narodnog kazalita i od 1960 solistica u Zagrebu. U svojoj umjetnikoj karijeri ostvarila vie veoma uspjelih karakter nih uloga, od kojih se posebno istiu one u baletima Labue jezero (ajkovski), Trorogi eir (De Falla), Pepeljuga (Prokofjev), avo u selu (Lhotka), Triptihon (Konjovi), Remy (Gostuki) i Peter Pan (Bjelinski). Kao koreograf izrazitog smisla za suvremeni muziki teatar stvorila je od 1965 niz zapaenih rjeenja u kazalitu {Jama na muziku S. Horvata) i na televiziji. K. KO. SKORZENV, Fritz, austrijski kompozitor i muziki kritiar (Be, 15. XII 1900 Miinchen, 20. IX 1965). Violinu i kompoziciju uio privatno. Muziki kritiar u Beu {Neue freie Presse, 1938-45; Neues Wiener Tagblatt; Amtliche Wiener Zeitung; Neue Osterreichische Tageszeitung, od 1950). Komponirao u okviru veoma proirene tonalnosti. Vano mjesto u njegovu opusu pri pada komornim djelima, koja se odlikuju slobodnim kontrapunk-tikim kombinacijama.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violinu, 1947; dvostruki koncert za violinu i klavir; koncert za obou, gudae i harfu; komorni koncert za 20 sviraa; simfonijska suita, 1952; Drei kleine Stiicke, 1956; Sinfonischer Walzer, 1960. KOMORNA: gudaki trio, 1963; 3 gudaka kvarteta, 1942, 1944 i 1954; trio za flautu, violu i klavir, 1941; trio za flautu, violinu i gitaru; nonet; sonata za violu i klavir, 1959; Phantasie-Sonate in memoriam Ginette Neveu za violinu i klavir, 1958; sonatina za violinu i klavir, 1951; 2 suite za violinu, violu i kontrabas, 1957 i 1958; Prei Duostudten za violinu i violonelo, za violu i vio lonelo, za flautu i violonelo, 194647. Kompozicije za klavir. VOKALNA: Das Karussell za zbor i orkestar, 1942; Menagerie za zbor i orkestar; ciklus Ein Lebensfruhling za sopran i orkestar, 1943; zborovi; oko 70 solo -pjesama. LIT: H. Jancik, Fritz Skorze ny, MGG, XII, 1965.

SKOURATOFF, Wladimir, francuski plesa i koreograf ru skog podrijetla (Pariz, 12. III 1925 ). Klasini balet uio kod O. Preobraenske, A. E. Volinine i B. Knjazeva. Solist trupa Nouveaux Ballets de Monte-Carlo (1946), Original Ballet Russe u Londonu (1947) i Ballet de Pari (1948), a zatim je na turneji sa T. Tumanovom gostovao u mnogim evropskim gradovima i festivalima. God. 1951 solist trupe Ballet des Champs-Elysees, 195257 Grand Ballet du Marauis de Cuevas, 1959 nastupao u Londonu kao

SKRJABIN
i Tanjejeva (kompozicija). Do toga vremena on je kompono-vao niz manjih i veih klavir -skih dela: Mazurke op. 2 i op. 3, sonatu u es-molu, fantaziju u amolu i dr. Skrjabinovim pedagozima kasnije se pridru uje i Arenski, kod koga ui kontrapunkt i fugu. Konzerva-torijum S. zavrava 1892 sa zlatnom medaljom. Ve slede -e godine izdava Jurgenson izdaje njegove klavirske kompozicije, a dve godine kasnije u Moskvi je prireen prvi samostalni koncert njegovih dela. Na tom koncertu ga je zapa zio izdava i umetniki A. N. SKRJABIN mecena M. P. Beljajev, koji preuzima objavljivanje njegovih dela i omoguuje mu turneju po Nemakoj, Belgiji, Francuskoj i Holandiji, lino ga pratei na tom putu. To su godine velikih Skrjabinovih pijanistikih uspeha. Slino Cho-pinu S. nije bio tip blistavog virtuoza, ve rafinovanoga klavirskog pesnika, interpretator sa prefinjenim oseajem za tonski kolorit. Kritike onoga vremena isticale su i njegov temperament. God. 1897 Si. se oenio pijanistkinjom Verom Ivanovnom Isakovi, interpretatorom njegove muzike. Suprunici su 31. I 1898 priredili u Parizu koncert Skrjabinovih dela. Godinu dana kasnije Skrjabinov stvaralaki uspon bio je obeleen prvim iz voenjem njegovog klavirskog koncerta u Odesi. Iste godine S. postaje profesor klavira na Moskovskom konzervatorijumu. Kao pedagog bio je veoma omiljen i inventivan. Tih godina poinje i period njegovog intenzivnijeg bavljenja simfonijskom muzikom, kao i veim formama klavirske muzike. On pie svoja najvanija dela, u kojima sprovodi smelu reformu harmonskog izraza i nagoveuje postromantiar ski hromatizam i atonalizam. God. 19041909 S. je, zahvaljujui mecenatki Morozovoj, i veo izvan Rusije: u vajcarskoj, Francuskoj i drugim zemljama Zapadne Evrope. Dana 25. maja 1905 izvedena je njegova EoMceaneeHHan no3jna pod palicom A. Nikischa. Tih godina on se upoznao i sa Plehanovim koji je o njemu ostavio niz zanimljivih beleaka. God. 19061907 S. putuje u SAD gde nastupa kao pijanista i kompozitor u okviru Ruskih simfonijskih koncerata u New Yorku. Njegova se dela izvode 1907 i u Parizu na Istorijskim koncertima ruske muzike prireenim na inicija tivu S. Djagileva. S. Kusevicki diriguje 1908 niz koncerata njegove muzike u Rusiji, to doprinosi afirmaciji kompozitora u njegovoj otadbini. God. 1909 S. se vraa u Rusiju. Naputa je jo samo povremeno da bi prisustvovao izvoenjima svojih dela u Holandiji, Londonu i dr. Poetkom prolea 1915 godine, posle koncerta u Kijevu i Petrogradu, S. se vraa u Moskvu, gde ne koliko nedelja kasnije umire od trovanja krvi. Stvaralatvo i linost A. Skrjabina zanimljivi su i znaajni iz vie aspekata. Bez obzira na reforme, koje je proveo u zadnjem periodu svoga stvaranja na planu harmonskog i ritmikog izraza, S. je zanimljiv i kao filozof muzike. U svojoj muzici pisao je 0 njemu Plehanov Skrjabin nije eleo da izrazi ovo ili ono raspoloenje, ve itavo jedno shvatanje sveta, koje je nastojao da svestrano razradi. To Skrjabinovo filozofsko shvatanje sveta,

367

formirano pod uticajem Platona i Hegela, imalo je izrazito idealistiko obeleje: muzici je S. pripisivao mo duhovnog preporodi telja oveanstva. U ekstazi on je video stanje duha sposobnog da shvati najdublje istine o svetu i oveku. Zbog toga je celog ivota radio na jednom sveobuhvatnom umetnikom delu, koje je nazvao Misterij, a koje je trebalo da, sa dejstvom niza umetnikih rodova, dovede kontemplativni duh u stanje oiujue i opleme njujue ekstaze. Iz takvog filozofsko-estetskog arita nastala je umetnost, u svojoj osnovi ekstremno subjektivistika. Iako Skrjabinovo stvaralatvo ne moemo deliti na etape, njegova dela moemo ipak grupisati u dve grupe. Prvu predstav ljaju lirske klavirske pijese iz ranog perioda njegova stvaranja, raene pod neposrednim uticajem Chopina, ali i sa oznakama stilskog udaljavanja od njega. U drugu grupu ulaze njegova dela veeg obima, izrazito filozofsko-dramatskog karaktera. Proces evolucije harmonskog izraza u pravcu hro-matizma i kasnije na bazi kvartnih harmonija (c1fis1-b1-e2--a?-dz) za.pa.ia. se i u jednoj i u drugoj gru-

pi. Tim je postupcima neposredno obe-leena Skrjabinova revolucija postroman-tiarskoga harmonskog izraza kojom on nagovetava savreme-ni atonalizam. Znaajna je i Skrjabinova ritmika. Nju karakte-riu poliritmiki i polimetriki oblici. Svi ti elementi uve-tovali su specifini pijanistiki i orkes-tarski kolorit Skrja-binove muzike kojemu on pred kraj svoga ivota, ekspe-rimentiui sa vezama boje i tona, pridaje sve veu vanost. Sva ga ta nastojanja dovode konano do ideala slinog Wagnerovoj ideji o A. N. SKRJABIN, simfonija Prometej sveobuhvatnoj umetnikoj naslovna strana formi u kojoj sa-dejstvuje nekoliko umetnikih rodova. Interesantno je da takva idejno estetska orijentacija nije Skrjabina odvela izvan podru ja instrumentalne muzike. Karakteristian je i za linost i za stvaralatvo A. Skrjabina veoma irok krug njegovih intelektualnih interesovanja. On je odlino poznavao klasinu filozofiju, umetnost i knjievnost, i veoma ivo pratio razvoj drutvenog ivota u Rusiji i izvan nje. Kulturna Evropa njegovog vremena prihvatila ga je kao stvaraoca i mislioca koji je snano odrazio svoje vreme, a naroito tenje intelektualnih krugova Evrope i evropeiziranih drutvenih slo jeva Rusije. Istorijski razvoj je u mnog oemu opovrgao idealis tiku filozofiju A. Skrjabina, alikako kae Plehanov kada ono to je vremensko, prolazno, nalazi svoj izraz u stvaralatvu velikog umetnika, ono stie trajan znaaj i postaje neprolazno'
DELA. ORKESTARSKA. Tri simfonije: I, u E -d uru (sa horo m) op. 26,1895 1900; II, u c-molu op. 29, oko 1901 1902 i III (EootcecmteHHan no3Ata), u C-duru op. 43, 190304. Poema IJpOMemsu {[Jo3Ma OZHH) za svetlei klavir, orgulje i hor op. 60, 1909 10; koncert za klavir ufis-molu op. 20, 1897; fantazija za klavir i orkestar u a-molu, 1889; Mentnu op. 24, 1898; IJosMa 3Kcma3a op. 54, 1905 07. KLAVIRSKA. Deset sonata: I, u f-mo lu op. 6, 1893; II (sonata-fantazija), u gis-molu op. 19, 189'. 97; III, u fis-molu op. 23, 1897; IV, u Fis-duru op. 30, 1903; V, u Fis-duru op. 53, 1907; VI, u G-duru op. 62, 1911 12; VII, u Fis-duru op. 64, 1911 12; VIII, u A-duru op. 66, 1912 13; IX, u F-duru op. 68, 1912 13 i X, u C-duru op. 70,1912 13. Dve mladenake sonate bez op.,I u gis molu (sonata -fantazija), 1886 i II u es molu, 1887 89? (I stav prer. kao Allegro appassionato op. 4). Preludijumi: op. 11 (24 preludijuma), 1888 96; op. 13 (6), 1895; op. 15 (5), 1893 96; op. 16 (5), 1894 95; op. 17(7), 1895 96; op. 22(4), 1897; op. 27 (2), 1900; op. 31 (4), 1903; op. 33 (4), 1903; op. 35 (3), 1903; op. 37 (4), 1903; op. 39 (4), 1903; op. 48 (4), 1905; op. 67 (2), 1912 13 i op. 74 (5), 1914. Poeme: op. 32 (2 poeme), 1903; TpazunecKan no3Ma op. 34, 1903; CamanuuecKan no3jua op. 36, 1903; poema u Des-duru op. 41, 1903; op. 44 (2 poeme), 1904; op. 45 (3 poeme), 1904; poema-nokturno op. 61, 1911 12; MacKa i CmpaHuocmh op. 63, 1911 12; op. 69 (2 poeme), 1912 13; op. 71 (2 poeme), 1914 i K njiajneHU op. 72, 1914. Koncertne etide: op. 8 (12 etida), 1894; op. 42 (8), 1903 i op. 65 (3)> 1911 12. Impromptui: op. 7 (2 impromptua), 1891; op. 10 (2), 1894; op. 12 (2), 1895 i op. 14 (2), 1895. Mazurke: 2 mazurke, 1886; op. 3 (10 mazur -ki), 1888 89; op. 25 (9), 1898 99 i op. 40 (2) 1903. Valceri: u f-molu op. 1, 1885 86; u As-duru op. 38, 1903 i Quasi Valse u F-duru op. 47, 1905. Ciklusi klavirskih kompozicija: Etue, Prilue, Impromptu a la mazur op. 2, 1886; preludijum i nokturno za levu ruku op. 9, 1891; tude, Prelude, Reverie op. 49, 1905; XpynK0cmb npeAKdun, OKpbijieHnaH noOMa i Taneit moMjienuR op. 51, 1960; IJo3Ma, 3aiaKa i FIosMa moMmuun op. 52, 1907; Tlpe/uodun, Hpoitun, Hmaucu

A. N. SKRJABIN, Klavirska sonata br. 7, autograf

368

SKRJABIN SLAVENSKA
SLARGANDO (Iargando, slentando; od tal. slargare iriti), oznaka za veliko usporavanje tempa, najee povez velikim crescendom. S. je gotovo identina oznaka s izi -> allargando. SLATIN, Vladimir, violinista ruskog porekla (Harkov, 1889 Beograd, 22. VI 1947). Studije violine zavrio na Mo skom konzervatorijumu (J. Hfimaly); usavravao se kod K. Fl i O. evika. Predavao na Moskovskom konzervatorijumu i < koncerte irom Rusije. Posle Prvoga svetskog rata doao u Beo gde postaje profes or na Muzikoj koli Mokranjac i u Uite koli. Od 1937 predavao je u Srednjoj muzikoj koli, a od 194 je nastavnik na Muzikoj akademiji. Znaajna njegova delatnost na je za Radio-Beograd, u kojem je od osnivanja do 1946 rad oblikovanju muzikog programa (osim za okupacije). esto je r pao u radio-emisijama kao solista ili lan kamernih ansambal; vodei dela ruskih, francuskih i mnogih savremenih stvar najee u klavirskom triju Slatin i u klavirskom kvarteti Davidenko, J. Zorko, A. Slatin), doprineo popularisanju k; ne muzike u Srbiji. Bavio se i muzikom publicistikom, R. SLATKONJA (Sladkonja), Jurij (Chrycippus), zborov kompozitor (Ljubljana, 21. III 1456 Be, 26. IV 1522). Stud poet u Ljubljani nastavio 1474 na Univerzitetu u Ingolstadtu i u Beu, gdje je 1477 postigao naslov baccalaureusa. Od 1495 kap kantor na bekom dvoru, a kad je Maksimilijan I osnovao 1498 ( ski pjevaki zbor, postao je Sin^ermeister i 1500 kapelnik. God. imenovan je za biskupa u Beu, ali je i nadalje zadrao kapeli dunost s naslovom Obrister Capellmeister. Bio je nominalni kai ljubljanske biskupije, a uivao je i druge beneficije. S. je stekao velike zasluge za razvoj dvorske kapele u Beu njegovim je vodstvom zbor dosegao visoku razinu i kvalitetom maio znamenite nizozemske kapele koje su sluile kao uzor ka ganiziranja te beke kapele. Na njegovu preporuku pozvani & dvor kompozitori H. Isaac (1497) i L. Senfl, a pod njegovim vodstvom razvijali P. Hofhaimer i drugi muziari. Na osnovu s va i natpisa na grobu moe se zakljuiti da se S. i sam bavio 1 pozicijom. Od njega potjee tekst, a vjerojatno i napjev to % Isaac kontrapunktski obradio za estoroglasni zbor. Zanimljivo svjetlo na Slatkonjino muziko naziranje baca nje oporuka. U njoj on izmeu ostalog trai da se u misama, koje se 1 pjevale u njegovu spomen, motet iz antifone ima izvesti figur; to ga oznauje kao pristalicu nove struje u muzici onoga doba. Slatkonju su smatrali za obrazovanog enciklopedista irokil gleda te ga mnogi pisci i uenjaci onoga vremena s potovanjem minju. Poklanjali su mu i svoje spise. Andrej Perlachius, rodo Sveine kraj Maribora, posvetio mu je svoj astronomski kalenc kojemu kae da je S. poznat kao matematiar i da se bavi a nomijom.
LIT.: J. Mantuani, Geschichte der Musik in Wien, Wien 1904. Jurij pl. Slatkonja, Cerkveni glasbenik, 1905. Isti, Zapuinski zapisn kofu Slatkonji, Carniola, 1910. E. Schenk, Kleine Wiener Musikgesch Wien 1947. D. Cvetko, Zgodovina glasbene umetnosti na Slovensko Ljubljana 1958. G. Reichert, Die Preces primariae Register Maxim I. und seine Hofkapelle um 1508, Archiv fiir Musikwissenschaft, XI, 19; O. Wessely, Archivalische Beitrage zur Musikgeschichte des maximiliani Hofes, STMW, 1956, 23. H. Federhofer, Georg Slatkonia, MGG, 1965. D. C

i 3mwd op. 56, 1908; )KenaHue i JJacKa e manife op. 57, 1908 i poema i preludijum op. 59, 1910. Klavirske kompozicije pojedinano: Allegro appasssionato op. 4, 1888 92; 2 nokturna op. 5, 1890; Koncertni allegro op. 18, 1896; poloneza u b-molu op. 21, 1897; fantazija u h-molu op. 28, 1900; Scherzo u C duru op. 46, 1905; JlucmoK us amoMa op. 58, 1910; 2 plesa op. 73, 1914. - Skrjabinova pisma N. Sekerinovoj, obj. 1919; korespondencija S. M. P. Beljajev, obj. 1922; izbor iz Skrjabinovih pisama obj. L. Sabanjejev, 1923. LIT.: My3BmaJibHHH coBpeMeHHHK, 1915, broj posveen Skrjabinu. E. Fyncm, CKPHSHH, MOCKBS 1915. B. F. KapamsuuH, CKPHGHH, FleTporpajr 1915. JI. Ca6anees, A. H. C KPH S HH , MocKBa 1916 (II izd. 1923). M. Montagu-Nathan, Handbook of the Piano Works of A. Scriabin, London 1916.K). SmeAb, A. H. CKPHSHH, My3biKajibHHii cOBpeiweHHHK, 1916,45. A. E. Huli, Scriabin, London 1916 (II izd. 1920). Isti, A Survev of the Pianoforte Works of Scriabin, MQ, 1961, 4. - Isti, The Pianoforte Sonatas of Scriabin, 1916. Isti, Scriabin's Scientific Derivation of Harmonv Versus Empirical Methods, Proceedings of Musical Association, 1917. B. de Schloezer, Alexandre Scriabine, RM, 1921. II. F/ie6oe, C KPH 6 HH , rieTporpa/i 1921 Ci Berlin 1923). O. von Riesemann, A. Skrjabin im Lichte eigener Jugendbriefe, M, 1922 23. A. Swan, Scriabin, London 1923. L. L. Sabahejev, A. N. Skrjabin, Melos, 1925. B. Hnoenee, A.' H. C KPH G HH , MocKBa i JleHHHrpafl 1925. Z. Lissa, A. N. Skrjabin, Kwartalnik muzvcznv, 1930. L. L. Sabanejev, Scriabin and the Idea of Religious Art, 1931. E. Blotn, A. Scriabin, Chesterian 1932. M. Cooper, Scriabin's Mvstical Beliefs, Music and Letters, 1935. P. Dickenmann, Die Entwicklung der Harmonik bei A. Scriabin (disertacija), Bern i Leipzig 1935. M. D. Calvocoressi i G. Abraham, Scriabin, London 1936. Z. Grickat, Skrjabin o muzici, Muziki glasnik, 1939- Ista, Skrjabin i harmonska struktura njegovih dela, ibid., 1939, 3 4. - G. Gavazzeni, Quel che rimane di Skrjabin, RAM, 1940. Zbornik AjieKcaHflp HuKOjiaeBHM CKPH6HH, 19151940, MocKBa i JleHHHrpaji 1940. A. HUKOnaee, A. CKPHSHH, MocKBa 1940. IO. A. KpeMjiee, CHMCJ)OHHH (Bo>KecTBeHHaH no3Ma) A. H. CKpHSuHa, JleHHHrpaA 1941 M. Glinsky, Skrjabin, saggio di una sintesi, RMI, 1941. II. Mapmunoe, CKPHSHEI H MaitKOBCKHH, CoBeTcnaH My3biKa, 1945. A.A/ibuieam, A. H. CKPH6HH, MocKBa i JleHHHrpafl 1945. JI. JFanujiesuH, CKPHOHH. CuMcboHHH TIpoMeTeH, COBeTCKan My3BiKa, 1946. A. H. JJpO3doe, BocnOMHHaHHH o A. H. CKPH6nHe, ibid., 1946. D. Brook, Six Great Russian Composers, London 1946. JI. JJanujieeun, A. H. C KPH G HH , MocKBa 1953 (njem. Leipzig 1954). H. Boegner, Die Har monik der spaten Klavierwerke, Aleksander Skrjabins, Miinchen 1955. B. Pasternak, Ich kannte Skrjabin, Melos, 1959, 2. B. EepKoe, HeKOTopbie Bonpocbl rapMOHHH CKpnGHHa, CoBeTCKan My3biKa, 1959, 6.A. AjibuiBam, Mecro CKPHGHH* B HCTOPHH PVCCKOH My3biKH, CoBeTCKaa My3biKa, 1961, 1. B. JFejibcoH, <$>opTemaHHbie conarbi CKpHGnHa, MocKBa 1961.JI. JI.Ejiaiou, 3-riOAbi CKpa6HHa, MocKBa 1963. C. C. von Gleich, Die sinfonischen Werke von A. Skrjabin, Bilthoven 1963. M. Savinelli, II Simbolismo nell'opera di Skrjabin, Chigiana, 1965. C.-C. J. von Gleich, Alexander Nikolajewitsch Skrjabin, MGG, XII, 1965. M. K. MuxauAoe, AJiencaHap HjiKOjiaeBH! CKPHOHH, JleHtiHrpa^ 1966. F. Bowers, Skrjabin: a Biography of the Russian Composer (2 sv.). Palo Alto, California 1969. D. Pl.

SKROWACZEWSKI, Stanislavv, poljski kompozitor i dirigent (Lavov, 3. X 1923 ). Studirao u Lavovu (A. Soltvs) i Krakovu (R. Palester) te kod Nadije Boulanger u Parizu. God. 1949 54 dirigent Filharmonije u Katovvicama, 1955 57 u Krakovu i 1957 59 u Varavi. Od 1960 ivi u SAD; stalni je dirigent Simfonijskog orkestra u Minneapolisu. Na brojnim i esto dugotrajnim turnejama po Americi, Evropi, Aziji i Africi S. je stekao ugled jednog od najboljih suvremenih dirigenata.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, 1938 40; II, 1941 42; III, za gudaki orkestar, 1948 i IV, Symfonia zwyciestwa, 1954; 2 simfonije za gudae, 1943 i 1948; simfonijeta, 1945; koncert za violinu; 2 uvertire, 1930 i 1947; preludij, fuga i postludij, 1946; suita Ban o krasnoludku, 1952; varijacije Muzyka noca, 1952. KOMORNA. etiri gudaka kvarteta: I, 1933; II, 1943; III, 1944 i IV, 1953. Klavirski trio, 1946; klavirski sekstet, 1939; 2 sonate za violinu i klavir, 1933 i 1942. KLAVIRSKA: 6 sonata, 1930 53; mazurke; varijacije. Balet Ugo i Parisina, 1949 50. Filmska muzika. VOKALNA: oratorij Salve Regina, 1938; kantate Anczar, 1945 i Kantala 0 pokoju, 1951; Pien nad piehiami za sopran i 23 instrumenta, 1949; Romanza cyganska za sopran i klavir, 1953; solo-pjesme.

SKUHERSK^, Frantiek Zdenek, eki kompozitor teore tiar (Opono, 31. VI 1830 eke Budejovice, 19. VIII 1892). Uio je muziku na Orguljakoj koli u Pragu (K. F. Pitsch, J. F. Kittl). Od 1854 bio je kazalini dirigent u Innsbrucku; 1866 naslijedio je J. Krejija kao direktor prake Orguljake kole. Od 1868 bio je uz to i gradski zborovoda, a 1874 89 i srednjokol ski inspektor; 1879 87 predavao teoriju muzike na prakom Univerzitetu. Zbog studija crkvene muzike, osobito gregorijan skoga pjevanja, boravio je u Rimu i Regensburgu. Njegova teoretska djela istiu se naprednim shvaanjem koje je i kao pedagog prenosio na svoje uenike; medu njima bio je i hrvatski kompo zitor i knjievnik Vj. Novak.
DJELA. INSTRUMENTALNA: simfonijska pjesma Maj; 3 fuge za orkestar. Gudaki kvartet; klavirski t rio; klavirski kvintet; klavirske kompozicije; 30 preludija za orgulje. DRAMSKA. Opere: Satno, 1854; Der Liebesring, 1861 (na ekom izvedena kao Lora, 1868); Vladimir, 1863 i komina opera Rektor a general, 1873. Solo-pjesme. Mise. SPISI: Nauka o formach hudebnich, 1879 (i na njemakom); Nauka o skladbe hudebni, 1880 84; Varhany, jich zafezeni a zachovani, 1882; Theoreticko-praktickd kola pro varhany, 1882; Nauka o harmonii, 1885 (i na njemakom). Zbirke obradbi starih e kih koralnih napjeva, 1886. LIT.: J. Buga, Frantiek Zdenek Skuhersky, MGG, XII, 1965.

SLAVENSKA (rod. orak), Mia, plesaica, koreog] baletni pedagog (Slavonski Brod, 20. II 1916 ). Uenica sefine Weiss i'M; rete Froman u grebu, prvi put 1 zalitu nastupila

SLADOLJEV-JOLI, Ante, pjeva, tenor (Vodice kraj ibeni ka, 20. X 1910). Apsolvirao studij povijesti umjetnosti u Zagrebu; pjevanje uio privatno kod Zvonimire upeuc u Ljubljani. Kazalinu karijeru zapoeo kao operetni solistu Ljubljani (193843); 194349 lan Zagrebake opere, a zatim preao u prosvjetnu struku. Na oper nom je podruju najvii domet ostvario kao Alfredo (Verdi, La Traviata), a na operetnom kao Shou-Chong (Lehar, Zemlja smijeka). K. Ko.

na praizvedbi 1 novieva baleta citarsko srce. U noj umjetnosti vravala se u (L. Dubois, G. K

L. von Weiden) rizu (L. Jego: M. Kschessinski Preobraenska), 1929 postala je listia i zatim pi balerina Zagreba baleta. God. 19 34 lanica Rusko leta u Parizu; greb definitivno tavlja 1937 kada stupa na turne u nizu evroj M. SLAVENSKA

i afrikih grad

SLAVENSKA SLAVENSKI
Otada nosi ime Slavenska. God. 193842 i 195152 primabalerina trupe Ballet russe de Monte Carlo, 194450 vodi s prekidima u SAD vlastitu baletnu druinu Ballet Variante, 1946 47 bavi se pedagokim radom u Hollywoodu i 195455 prvakinja je baleta na njujorkom Melropolitanu. Svoj umjetniki vrhunac ostvarila je u baletnoj trupi koju je osnovala 1952 sa F. Franklinom s ulogom Blanche Dubois (Bettis, A Streetcar Named Desire). Od 1960 ivi u Los Ahgelesu, gdje predaje na kalifornijskom Institute oj the Arts. Savrena tehnika sprema, gracioznost i izraajna snaga pokreta omoguili su Miji Slavenskoj da umjetniki zrelo i uvjerljivo realizira mnoge likove iz klasinog repertoara. Medu njima su uloge u baletima S. Lifara (David triomphant), L. Massinea (Bogatyri i Vienna 1814), M. Platoffa (Ghost Town), Z. Solova (Vittorio), Ch. Weidmana (Medea) i dr. Veliku popularnost stekla je njezina baletna kreacija u filmu ha Mort du cygne (J. Benoit-Levy). S. se istakla efektnim stilizacijama hrvatskih narodnih plesova. Kao plesaica gostovala je na Havajima, u Japanu i u drugim svjetskim sreditima. K. Ko. SLAVENSKI (tolcer), Josip, kompozitor (akovec, 11. V 1896 Beograd, 30. XI 1955). U akovcu uio osnovnu i graansku kolu, a kod oca pekara pekarski zanat. Muziku studira 1913 16 u Budimpeti i 192023 u Pragu. God. 1923 dolazi u Zagreb, a 1924 u Beograd, gde radi kao nastavnik muzike na gimnaziji i kao profesor teorijskih predmeta na privatnoj muzikoj koli (danas Muzika kola Mokranja). Kad je 1937 osnovana u Beogradu Muzika akademija, postaje profesor na njenoj srednjoj koli (danas Muzika kola Josip Slavenski). Posle Osloboenja predaje na Muzikoj akademiji, najpre kao vanredni i od 1949 kao redovni profesor kompozicije. Prvi muziki doivljaji budueg umetnika, u malom akovcu, potiu iz dva snana izvora. Prvi su zvona iji je sloeni zvuk sa mnogim alikvotnim tonovima dovodio do ushita i malog deaka i zrelog majstora. Otuda interesovanje i za fiziko -akustike zakone, za prirodne lestvice i za elektronsku muziku {Muzika u prirodnom tonskom sistemu, druga etapa, 1937). Drugi izvor, takoe delatan kroz ceo ivot, bila je narodna pesma koju je sluao kod oeva sviranja na citri (Zagorski tamburai iz zbirke Sa Balkana) i kod majinog pevanja (Pesme moje majke). Zatim je sluao oeve pekarske radnike i druge ljude oko sebe u Meimurju i Hrvatskom zagorju i, na kraju, narode irom Jugoslavije, Balkana i Orijenta. Pogrean je stoga pokuaj ograniiti muziku Slavenskog na meimurski folklor. Studije u Budimpeti i Pragu te boravak u Parizu (192526) nimalo nisu umanjili njegovu ljubav prema narodu i narodnom stvaralatvu. To se vidi jasno iz Prvog guda kog kvarteta, diplomskog rada na Majstorskoj koli u Pragu, koji mu je odmah doneo meunarodnu reputaciju (kvartet je objavila naklada Schott's Sohne u Mainzu). Ni pre ni posle zavrenih studija Slavenskog nisu privlaile lake, male, tada veoma moderne zabavne sitnice, nego velike, sveobuhvatne sinteze, teme silnih emoci ja i snanih uzbuenja: 0 oveku, o Svetu, o Kozmosu. Tako su nastali grandiozni po kuaji: Prasimjonija, muzika o postanku sveta (oko 191826; partitura izgubljena) i Heliojonija, kozmika vizija o postanku Sunca i ivota za orkestar, hor i ele ktronske instrumente (1918 32; nedovreno). Posle ovih pokuaja niu se ubrzo velika i znaajna ostvarenja, meu kojima su za ono vreme neuveno smeli horovi (Voda zvira, De si bila?), kamerne kompozicije vanredno originalne po koncepciji i po jeziku (Slavenska sonata, Sonata religiosa) i velika simfonijska i oratorijska dela (Balkanojonija, Simjonija orijenta, Simjonijski epos).

369

Stvaralatvo Josipa Slavenskog odlikuje nekoliko meusobno tesno povezanih osobina. Prvo, neobina i neuobiajena original nost zamisli, ideja i naina, karakteristina za sva njegova dela. S. nema uzora. On nije podraavao niiji stil, nije bio sledbenik ni jedne struje ni kole, on stoji sam, neukalupljen, neukalupljiv (P. Stefanovi). Ta njegova pot puno osobena individualnost udna je i udesna u najveoj meri. Gde je student mogao nai obrasce za ivo improvizovano Igranje (Prvi gudaki kvartet), ili mladi kompozitor za polimelodijsku muziku Koncerta za violinu, a tek gde za neobjanjivo smele i dotad nigde nesusretane komplekse zvukova Sonate za violinu i orgulje? Druga je karakteristika Slavenskog puna i trajna vernost vlastitoj prirodi, svom tako individualnom stilu, vernost uvek novoj, originalnoj misli koja je imala da slui jedino istom, isk renom izrazu. Kad su muziku, npr. posle Prvoga svetskog rata, preplavile sitne i male forme, groteske i burleske, S. je svoj gudaki kvartet (1923) po svetio Beethovenovoj Velikoj fugi op. 133, to je bilo jednako sveanoj izjavi da muziku smatra visoko oz biljnim poslom za koji ima da se angauje vaskolik ovek, sa svim svojim moima, oseanjima i strastima. Tu je poreklo beethovenske ozbiljnosti 1 stalno prisutne svesti o odgovornosti umetnika koji muzikom

saoptava savremenicima i potomstvu poruku o sebi i svetu. Tom cilju, neposrednosti i is-toti izraza, slue svi elementi muzike i sva njena izraajna sredstva. Zato S. koji je u modernu muziku uneo mnogo novina, novih ideja, naina i obrta, nije ovek eksperimenta, i ni jedno njegovo delo nije opit. Kod njega se ne vide oni traeni i posle mnogo opita naeni ili kod drugih sagledani moderni i sloeni postupci. Kao to je u govoru samo jedna prava i istinita re, tako i u njegovoj muzici vai samo pravi i istiniti izraz. ak ni rana, vrhunski originalna, Sonata za violinu i orgulje, ne pokazuje J. SLAVENSKI tragove traenja; ona su sva ula u muziku, sublimirana i konano iskovana u iskreni izraz. Zato kod njega i najneobinije, tj. dotad nepoznate i neprimenji -vane tonske formulacije deluju kao sasvim prirodne, razumljive i obine poruke. Materijal muzikog govora Slavenskog (ritam, melodija, harmonija) soan je i jedar. Ritam, veoma istaknut i u melodijama irokog daha, podjednako bije i u romantinim, istrzanim frag mentima, kao i u velikim t okovima iroko rastalasane epopeje. S. nema nieg jevtinog i konvencionalnog u izrazu. On nije sla dunjav ni sentimentalno razneeno uplakan. Njegova zdrava i krepka muzika jaka je i vrsta na suzama. Ona se ne daje. Ne plae ni slepi guslar kada potresno opisuje podvige, borbe i smrti junaka. I Beethoven kae: Umetnik je od vatre, on ne plae. Harmonija je, naroito u prvim delima, bila vaan element, i to harmonija sona, smela, disonantna. Uloga je disonance znaajna. esto su u savremenoj muzici disonance vezane sa pri-menom groteske, ali Slavenskom su one samo jo jae, intenzivnije sredstvo za duboko ozbiljan izraz. Takvi su npr. akordski grozdovi Jugoslovenske svite i Sonate za klavir, gde se prema gustoj gromkoj akordskoj pozadini, muaru, istie snano pevana narodna pesmica, i Violinskog koncerta (sa neobinim, za koncer -tantnu muziku sloenim disonantnim politonalnim prepletom) i, najvie, Sonate za violinu i orgulje, gde meanje tonaliteta premauje bitonalnost i politonalnost, dostiui ono to je Schonberg hteo da nazove pantonalnou. Ovde harmonija, jo sloenija od one kojom poinje Balkanojonija, sastavljena od svih dvanaest tonova hromatske skale, zvui kao neutralna pozadina, koju S. osvetljuje snanim orguljskim basovima. Sa svak im novim basom ta ista harmonska masa odmah drukije zvui, novi joj bas daje novo (akustiko) znaenje, preznauje je, stvara nove odnose i, tako, novi zvuk. Ni za ovu, tada nesluenu, novinu S. nije nigde mogao nai uzora ni nagovetaja. I orkestar je S. podvrgao zapovesti izraza, ne marei za preporuivane i oprobane naine postizanja sigurnih efekata. Nikad nije preskoio granice traene izrazom. Po iskrenosti i ednosti izraaja vie je voleo ostati s ove strane izraza, i radije je birao uzd rano i nedoreno no namerno preterano. U orkestru koji je uvek odlino i sigurno zvuao on nije traio dopadljivo aroliki i zavodljivo premoni zvuk, jer su mu sasvim tue bile lai artiz ma, munog traenja neobinih i udnih efekata koji bi trebali kao retka re u poeziji da frapiraju sluaoce. Negde od stupa, opravdano i svesno, od korektnog solidnog kolskog tretiranja orkestra. U Simfoniji orijenta (Budisti, Muslimani) instrumenti ponegde naoko bez plana stupaju u zajedniku svirku, ili ist upaju iz nje, postiui time utisak prave radosti u sviranju i slobodi: svirai ilo ubacuju svoju re u slobodan, spontan raz govor, i zatim je ustupaju susedu. Ta sveina i gipkost zvuka, pulsiranje i ivi dah kojim orkestar tako -rei die, pouka je koj u su od Slavenskog radosno prihvatili nai najmlai kompozitori. I u pogledu forme S. je originalan. Stvarajui oblike podeene izrazu, on i u tradicionalnim formama postupa veoma slobodno. Tako u Sonati za klavir, iji je prvi stav slobodnog oblika, drugi je stav sonatni sa obrnutom reprizom, a u Slavenskoj sonati, koja je u jednom stavu, on uzdie delove sonatnoga stava do sta vova ciklike sonate (druga tema igra ulogu polaganoga stava). Ponekad, u krajnje saetoj formi, on je putao da teku melodije irokog daha gde je to bilo potrebno za izraz epske snage. Za melodiju, pa i za elu muziku Slavenskog, kae se obino da je osnovana na folkloru. Ta je ocena, meutim, nepotpuna i zato netana. S. je neumorno sluao narodne pevae da bi ose tio i doiveo autentini zvuk i pravi duh narodne muzike, to je veoma daleko od korienja za obradu neke melodije po pu -

370

SLAVENSKI SLEZAK
DELA. ORKESTARSKA: Simfonija orijenta (Religiofonija) za hor i orkestar, 1934 (Beograd, 2. VI 1934); Simfonijski epos (1941 1945, (Beograd, 1. IX 1949); koncert za violinu, 1927 (Beograd, 2. XI 1954); Ni op. 1, 1916 (prer. 1920); simfonijska svita Balkanofonija op. 10, 1927 (Bt 6, V 1928); Haos (stav iz nedovrene kozmike vizije Heliofonija), 32; Muzika, 1936; etiri balkanske igre, 1938; Muzika za kamerni 01 1938; Narodne igre Rusina za kamerni orkestar, 1950; Narodne partizan srne. KAMERNA: gudaki trio, 1930; 4 gudaka kvarteta: I, op. 3 (Prag, 26. VI 1923); II, Lirski op. n,_i928 (Radio-Frankfurt, 18. IV III, 1938 (Zagreb, 16. II 1940) i IV, etiri balkanske igre, oko 1940. D vaka kvinteta: I, Sa sela, 1925 (Zagreb, 22. X 1926) i II, 1930. Slaven nata za violinu i klavir op. 5, 1924; Sonata religiosa za violinu i orgulje 1925; Jugoslavenska pesma i igra za violinu i klavir, 1925; Narodna svita : linu (violonelo) i klavir; Muzika za 4 trautoniuma i timpane, 1937. KL. SKA: sonata op. 4; Sa Balkana, 1910 17; Iz Jugoslavije, 1916 23; J venska suita op. 2, 1921; Igre i pesme sa Balkana (2 sv.), 1927. Mu: Bosanquetov harmonij um, 1937. DRAMSKA: baletska muz ika / za tapan i mali orkestar, 1945. Scenska muzika za drame: Pealbari (A. I 1936; Marko Kraljevi (D. Dimovi), 1937; Menehmi (Plaut), 1943 i j Stanko (J. Veselinovi), 1945. Filmska muzika. VOKALNA: kantat; dost; Oj, kuli, oj! za hor, flautu i klavir, 1937. Meoviti ili enski horovi zvira, 1916; Ruica rumena, 1921; Ljubavna pesma, 1921; Romarska p< 1922; Molitva dobrim oima, 1924; Nikad, 1924; De si bila; Ftiek veli za hor i klavir, i924;^Kolo-improvisation za enski hor i klavir (orkestar), Ko bo tebe trotal; est narodnih popevki; Grad gradile; Dedo i mekite i Za Muki horovi: Zdravice; Ribarska; Nevesto tanka Lele i ije je ono devoj< ji horovi: uspavanka Zibu-haju; Paun pase i Kog ete nam sada dati. M i borbene pesme: Radnika pesma, 1918; Partizanske narodne pesme, 194 Heroj Tito borac za slobodu, 1945; Pirin planina, 1945; Partizansko kolc i Kozarako kolo, 1947. Pesme moje majke za alt i gudaki kvartet, 1944. za glas i orkestar: Mesec, 1921; Crnogorska uspavanka, 1927; Zvezde, Suton, 1943. Pesme za glas i klavir (orkestar): Lepa mala devojica; Ti goru preletele; Jo nijedan Zagorec; Uzo deda; Slavuj pile; Lipa Piva i a tatari. LIT.: K. Manojlovi, Josip Slavenski, Glasnik muzikog drutva S vi, 1930. R. Svare, Josip Slavenski i njegova klavirska dela, Zvuk. B. Dragutinovi, Religiofonija Josipa Slavenskog, ibid., 1934. tgulac. Simfonija orijenta Josipa Slavenskog, Savremeni akordi, 1954, P. Stefanovi, Stanuje li misao u zvuku?, Delo, 1956, 4. Isti, Jedai loki pomen umesto tubalice, Knjievnost, 1956. P. Bingulac, Ka: savremene muzike: Josip Slavenski, Savremeni akordi, 1957. D. * Jugoslovenska Deveta simfonija, Izraz, 1958, 9. K. Kovaevi, Hrvatsk pozitori i njihova djela, Zagreb 1960. E. Sedak Auer, Komorna muz sipa Slavenskog (diplomska radnja u arhivu Muzike akademije u Za; 1963. B. Buji, Daleki svijet muzikom dokuen, Izraz, 1963, 7. P. novi, O desetogodinjici odlaska Josipa Slavenskog, Zvuk, 1966, 66. Hercigonja, Seanja na Josipa Slavenskog, ibid. - P. Bingulac, Horska i Josipa Slavenskog, ibid., 1966, 69 i 70. Isti, Josip Slavenski, prota moderne muzike, Pro muica, 1967, 24. 5. Midzi, Klavirska muzika Slavenskog, Zvuk, 1968, 81. V. Perii, Muziki stvaraoci u Srbiji, B 1969. M. Slavenski, Veze Josipa Slavenskog s muzikom izdavakom Schott's Sohne, Mainz, Zvuk, 1970, 109 lio. P. Stefanovi, ta se s \ i otkriva u Balkanofoniji Josipa Slavenskog, Zvuk, 1971, 111 112. Fili, Glazbeni ivot Varadina, Varadin 1972. D. Cvetko, Veze Josii venskog sa Slavkom Ostercom, Arti musices, 1972. P J. SLAVENSKI, Simfonija orijenta, autograf

kom notnom zapisu iz tuega folklornog zbornika. S. narodnu pesmu doivljuje, tako-rei, iznutra, i onda postupa sa njom kao sa svojom vlastitom temom. Zato je on svojim oseanjem za nepatvoreno narodno stvaranje umeo da nastavi i produi pesmu narod nog pevaa, kada je trebalo da je uzdigne na visinu istote stila, kako bi to uradio i narodni peva da je umetnik. Razvojna linija ila je kod Slavenskog u pravcu sve vee svesnosti umetnikog stava i sve zrelijeg muzikog jezika. Ona se moe grupisati u tri periode, no bez otro povuenih granica. Prvi period poinje ranim, mladenakim kompozicijama i obu hvata sve to je S. komponirao pre studiranja i za vreme studi ranja. Samo u prvim klavirskim delima izgledalo je da je S. harmoniar. Meutim, kod stvaraoca proetog narodnom pesmom bilo je prirodno da e glavno njegovo izraajno sredstvo postati melodija, odnosno sve slobodniji prepleti samostalnih melodija. I doista, S. je razvio svoj stil u pravcu polifoniziranja svoje muzike. U drugom, najplodnijem, periodu od zavretka studija do 193031 S. je redigovao za tampu ranija dela i napisao gotovo elu svoju kamernu i horsku muziku (meu tim delima i etiri hora, kasnije grupisana u velianstvenu Kantatu mladosti), Balkanofoniju i Koncert za violinu. U poslednjem, treem pe riodu, S. je bio manje plodan. No, uz tri dela iz scenske muzike, niz masovnih pesama i nadahnutih prerada za orkestar, klavirskih i kamernih kompozicija tada nastaju i njegova najvea i najorigi nalnija dela, koja po novoj idejnoj koncepciji i po sve snanijem jeziku idu u remek-dela jugoslovenske moderne muzike (Simfonija orijenta, Pesme moje majke, Simfonijski epos). Polifone pouke, steene u horskoj muzici prethodnog perioda, S. prenosi i u os tale muzike oblasti. To se vidi ne samo u horsko -orkestarskim stavovima, nego i u isto instrumentalnom zvuku (Trei kvartet, Muzika). Osloboen stega koje muzici postavljaju reci, S. je ovde pustio volju svojoj mati, pa je potekla velelepna melodija koja kroz 84 takta tee u svim glasovima. Usprkos duini, polet melodije nigde ne slabi, stalno izviru nove misli, a polifoni se preplet kree sve sigurnije i vre. Tako je jasno istaknuta linija razvoja od homofonije, horske, do polifonije, instrumentalne. I tako je ovaj rapsod velikih epopeja ostvario velianstvenu sintezu koju je od prvih dela nosio u sebi.

SLAVIK, Josef, eki violinist i kompozitor (Jince koc fovica, 26. III 1806 Budimpeta, 30. V 1833). Violinu j eo uiti veoma rano kod svog oca Antonina, a usavrio Konzervatoriju u Pragu kod F. W. Pixisa. Od 1823 vi< kazalinog orkestra u Pragu; od 1825 u Beu lan dvorske kestra. Gostovao po cijeloj Evropi.
DJELA: 2 koncerta za violinu; koncert za 2 violine. Dva gudaki teta; brojne kompozicije za violinu i klavir i za violinu solo. LIT.: J. Pohl, Josef Slavik esky houslista, Praha 1906. J. Josef Slavik, Praha, 1938. 5. V. Klima, Josef Slavik. ivot a dilo 1 eskeho hous listv, Praha 1956. V. epeldk i B. Mikoda. Josef Slavik, H 1956. JI. PuH36ypi, Ho3e<b CraBHK, Mocraa 1957. . Vyborn</, Jos vik, MGG, XII, 1966.

SLAVJANSKI -- Agrenjev, Dimitrij Aleksandrovi? SLENTANDO -> Slargando ' SLEZAK, Leo, eki pjeva, tenor (umperk, Mors 18. VIII 1873 Egern, Tegernsee, Bavarska, 1. VI 1946 opernoj pozornici debitirao 1896 u Brnu kao Lohengrin (Wagner); 190126 (uz prekide) lan Beke dravne opere; 1908 boravio u Parizu zbog usavravanja (J. de Resz-ke). Sudjelovao je na Wagne-rovskim festivalima u Miinche-nu, a od 1909 bio je stalni gost Metropolitana u New Yorku; nastupao je uz to po cijeloj Evropi i SAD. Kao izvrstan herojski tenor sna noga glasa S. je stekao meunarodni ugled kreirajui brojne uloge u operama R. Wag-nera, G. Meverbeera i G. V e r d i j a , a bio je c i j e n j e n i kao koncertni pjeva. Posljednjih godina ivota na stupao je i kao filmski glumac. Objavio je autobiografska djela Meine samtlichen Werke (1922), Der Wortbruch (1928; obje
L. SLEZAK

SLEZAK SLONIMSKI
knjige zajedno 1935; na engleskom 1938), Der Riickfall (1930) i Mein Lebensmarchen (posthumno 1948).
LIT.- L. Kleinenberger, Leo Slezak, Wien 1910. H. Kilhner, Leo Slezak, MGG, XII, 1965.

371

radinu. Izvrstan pedagog, odgojio je brojne uitelje koji su pri donijeli irenju muzike kulture u mnogim hrvatskim mjestima. Bio je i vrstan orgulja.
DJELA. Zborovi: Na osvitku dana; Plovi lao (P. Preradovi); Koranica; Hrvatulje (A. enoa); Imendan i dr. (obj. u zbirci zajedno s djelima V. Novaka i I. Muhvia). Prirunik Elementarna teorija glazbe. M. Sku.

SLIDE (engl. klizanje), 1. u engleskoj muzikoj terminolo giji, naziv za krai portamento; izvodi se na violini u obliku brzih prijelaza izmeu dvaju tonova koji su obino meusobno uda ljeni za tercu ili kvartu. Poznat je bio Paganinijev virtuoski s. u tercama i oktavama. 2. Pomini di o (povlaak) na trombonu. Nekad su i trublje imale povlaak (tzv. slide-trumpet); upotrebljavale su se u Engles koj u toku XIX st., no poznavao ih je ve muziki barok (u nekim kantatama J. S. Bacha susree se u partituri tromba da tirarsi). 3. Ukras rair en u XVII i XVIII st. Sastojao se u tome to se razmak izmeu dva tona ispunjavao dodatnim tonovima kra eg trajanja (primjer a), a ponekad se u tu svrhu iskoriivala gornja sekunda polaznog tona (primjer b):
PIE SE:

sr

U Njemakoj se srodan ukras nazivao Schleifer. SLOBODSKAJA (Slobodskava), Oda, engleska pjevaica ruskog podrijetla, sopran (Vilnius, 10. XII 1888 London, 29. VII 1970). Pjevanje studirala na Konzervatoriju u Petrogradu i tamo 1919 debitirala u Manjinskom kazalitu kao Liza (aj kovski, Pikova dama), razvivi se ubrzo u pjevaicu najviega ranga. Iz toga su razdoblja ostale ivo u sjeanju njezine kreacije uloga iz ruskog opernog repertoara, zatim Elizabeta i Aida (Verdi, Don Carlos i Aida), Margareta (Gounod, Faust) i dr. Nakon poziva 1922 u Pariz da na praizvedbi Mavre (Stravinski) pjeva partiju Parae, nastavila karijeru u inozemstvu. Gostovala je na Lyceumu i Covent Gardenu u Londonu, milanskoj Scali, u Teatro Colon u Buenos Airesu i na mnogim drugim amerikim i evropskim kazalitima. Od 1941 ivjela u Engleskoj, suraujui esto sa BBC, osobito u ruskom repertoaru; nastupala je i na koncertima s najpoznatijim engleskim orkestrima. Uz to je, sve do smrti, predavala pjevanje u Londonu na Guildhall School of Music i na Royal College of Music.
LIT.: E. Grenville, Reminiscenses of Oda Slobodskaya, Recorded Sound 1969, br. 35 (s diskografijom).

SLOMEK, Anton Martin, pjesnik i pisac nabonih i odgojnih djela (Slom kraj Celja, 26. XI 1800 Maribor, 24. IX 1862). Kao lavantinski biskup uio je odgojnu vrijednost pjevanja i pridonio irenju pjesmarice M. Ahacela. U svoje knjige unosio je pjesme i napjeve, a da bi djeci pruio uzorno tivo, poeo je u asopisu Drobtinice objavljivati pjesme u posebnom prilogu pod nazivom Slovenska gerlica. Tamo su u estom goditu (1851) po prvi put tampane slovenske kolske pjesme s napjevima. Drei da muziki odgoj, uz smisao za estetiku, razvija moral i religioznost, izdao je 1853 kao biskup naredbu da kolski nadzornici alju izvjetaje i o kolskom pjevanju. Ta je naredba u znatnoj mjeri podigla stupanj nastave pjevanja u kolama njegove biskupije. U tu svrhu objavio je 1853 zbirku ola vesela lepega petja za pridno olsko mladino, pregledanu i sistematinu pjesmaricu po kojoj se najbolje moe ocijeniti njegov odnos prema pjevanju i muzici. Pjesmarica je bila podijeljena na kolske pjesme, pjesme vesele djece i potene zdravike, a sadravala je 50 pjesama s napjevima. Neki tekstovi i napjevi ne potjeu od Slomeka; uzeo ih je s drugih, pa i njemakih izvora. Najveu popularnost stekle su one svjetovne pjesj. As.su se ivahne melodije oslanjale na narodne uzore. me kojih Ni Slomeku kao ni prije njega F. J. Repeu, M. Redeskinijui dr. nije uspjelo da svojom pjesmaricom istisne svjetovne pjesme lascivna sadraja. S. je ipak, bez obzira na svoje religiozne i moralizatorske tendencije, veoma zasluan za irenje slovenskoga kolskog pjevanja u tajerskoj sredinom i u drugoj polovici XIX st. Osim toga on ide u red prvih slovenskih muzikih pedagoga koji su razmiljali o metodici nastave pjevanja u slovenskim kolama i koji su nastojali da svoje spoznaje oivotvore.
LIT.: F. Rakua, Slovensko petje v preteklih dobah, Ljubljana 1890. F. Kimovec, kof Slomek in cerkvena glasba, Cerkveni glasbenik , 1926. J. Glaser, Literarne predloge in paralele, asopis za zgodovino in narodopisje, 1935. D. Cvetko, Glasbena kultura v slovenskom vzgojstvu, Pedagoki zbor nik, 1936. H. Druzovi, Anton Martin Slomek in njegov pomen za razvoj glasbenega ivljenja, osobito na ozemlju bivega Spodnjega tajerskega, Cerk veni glasbenik, 1936. J. Glaser, Doslej neznana Slomkova pesem, asopis za zgodovino in narodopisje, 1939. D. Cvetko, Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskom, I I I , Ljubljana 1960. D. Co.

SLOG (njem. Satz), openito, nain, vrsta, sastav, stil. U muzici s. znai kompozicijski nain, tj. naelo po kojemu je neto kompo nirano (sloeno), kao i sam rezultat toga slaganja, tj. gradu kom poniranu u odreenom slogu, kao to je npr. homofoni ili polifoni s., vokalni ili instrumentalni s., akordiki ili kontrapunktiki s., strogi ili slobodni s. (u kontrapunktu). I. A. Slog akorda (engl. position, spacing, franc. position, njem. Lage, tal. posizione). Meusobnim rasporedom gornjih glasova akorda odreuje se njegov slog. Akord je u tijesnom slogu (engl. close position, close harmony, franc. position seree, njem. enge Lage, tal. posizione stretta) kad su njegovi gornji glasovi smjeteni tako tijesno jedan iznad drugoga da se izmeu njih ne moe vie umetnuti nijedan akordiki ton (primjer 1). li
1

SLONIMSKI, Jurij Josifovi, sovjetski baletni kritiar i historiar (Petrograd, 13. III 1902 ). Studirao u Petrogradu na Univerzitetu pravo, te na Visokoj koli za povijest umjetnosti (odsjek za kazalite). Od 1922 do 1961 (s prekidima) nauni su radnik Instituta povijesti umjetnosti (od 1936 Lenjingradski nauno-istraivaki institut kazalita, muzike i kinematografije). Od 1919 baletni kritiar; 192223 jedan je od organizatora grupe Mladi balet, kojoj je pripadao i G. Balanchine; razvio i pedagoku aktivnost (1932'48). Prouavao povijest ruskog i sovjetskog baleta, a kao autor niza baletnih scenarija znatno je utjecao na sovjetsku baletnu umjetnost.
DJELA. SPISI: )KmeAb, 1926 (novo izd. 1969); Civib$uda, 1927; Macme-pa 6anema (XIX emojiemun), 1937; CoeemcKufi ajiem. MamepuaAbi K ucmopuu cosemcKoeo 6aAema, 1950; //. II. HauKoacKuu u 6a/iemHuu meamp ezo speMenu, 1956; JJudjio. Bexu meopHecKou 6uoipa$uu, 1958. lanci i kritike. Scenariji za balete: Honb neped po^tcdecmeoM (muzika B. Asafjev), 1938; CoAoeeU (M. E. Kroner), 1939; CKa3Ka o none u paoomnuKe eeo Eajide, 1940 i lOnocmb, 1949 (oba M. I. ulaki); CeMb Kpacaeut4, 1952 i Tponoio ipo.na, 1957 (oba K. A. Karaev); Eepez nade&cdbi (A. P. Petrov), 1959 i drugi.

1 -- ------1 3

ft

__
O

LJ.-

---- & ----

-8 ----

Ako izmeu gornjih glasova postoje razmaci vei od onih u tijesnom slogu, govori se o irokom slogu (engl. open position ili open harmony, franc. position separee ili position ecartee, njem. zveite Lage, tal. posizione larga). U irokom slogu razmaci izmeu gornjih glasova obino ne prelaze oktavu (primjer 2). Neki teoretiari razlikuju jo i tzv. mjeoviti slog (njem. gemischte Lage), kad izmeu jednih glasova akorda postoji tijesni, a istodobno izmeu drugih iroki slog (primjer 3). N. D. SLOGAR, Janko, zborovoa i kompozitor (Tabor sko, Hrvatsko zagorje, 14. IX 1871 Varadin, 4. VII 1946). Uio na muzikoj koli HGZ u Zagrebu (A. Stockl) i od 1898 djelovao u Zagrebu kao srednjokolski nastavnik i zborovoa. Od 1920 bio je profesor na uiteljskoj koli u akovcu; od 1941 ivio u V a-

SLONIMSKI, 1. Nikola) Leonidovi (amerikanizirano Nicolas Slonimskv), ameriki leksikograf, muziki pisac, kom pozitor i dirigent ruskoga pod rijetla (Petrograd, 27. IV 1894 ). Na Petrogradskom kon zervatoriju uio klavir (I. Vengerova), harmoniju (V. Kalafati) i instrumentaciju (M. Steinberg). God. 192123 i vio preteno u Parizu, od 1923 u SAD. God. 1923 25 djelo vao u opernom odsjeku East man School of Music u Rochesteru; 1925 preselio u Boston kao tajnik S. Kussewitzkog. God. 1927 utemeljio Bostonski komorni orkestar koji je po stojao do 1934. Kao dirigent nastupao u Americi i Evropi, zalaui se za djela amerikih kompozitora. Predavao na vie muziko-obrazovnih ustanova {Colorado Springs College, 1940 N. L. SLONIMSKI

372

SLONIMSKI SLOVAKA MUZIKA

na krut, do kolieska, verbunk). Za tu je regiju karakteristiar lidijski nain. Prvu zbirku slovakih narodnih pjesama Pisn svetske li venskeho v Uhfich objavili su J. B. Blahoslav i P. J. afafil 1827. Veliki zbornik s vie od 100 napjeva izdala je 187076 ka akademija (red. M. Chrdstek i P. Dobinsky). Posebni redigirao je dosad najopseniju zbirku u 3 sveska: I, sa 603 n; 1880; II, sa 766 napjeva, 18901897 i IH> sa 668 napjeva, 1906. U razdoblju od 1906 do 1918 zabiljeio je B. Bartok ok slovakih napjeva (I sv. obj. 1959). Prvu studiju o slovakom kom folkloru napisao je ,7. L. Bella 1873. M. Umjetnika. Podaci o muzikoj prolosti Slovaka veo oskudni. Zbog toga se o prvim poecima slovake muzike 1 moe govoriti samo na temelju svjedoanstava starih pisaca nika o slavenskim plemenima uope i prema analogiji s najr; muzikom historijom ostalih Slavena. Kranstvo je u Sli prodrlo i sa zapada s rimskom liturgijom i s istoka s obre crkvenim knjigama na staroslavenskom jeziku. Oito je da vensko bogosluje bilo povoljnije primljeno od latinskoga . . tim, po protjei

i 194749; Simmons College u Bostonu, 194749; Peabody Teachers College u Nashvilleu, 1950; Peabody Conservatory u Baltimoreu, 195557; Univerzitet u Los Angelesu, od 1964). S. je jedan od najistaknutijih predstavnika suvremene muzike leksikografije. Privlae ga ekscentrinost i osobe neuobiajenih postupaka, pa im u svojim radovima posveuje razmjerno mnogo prostora. I sam esto stvara djela u kojima rjeava osebujne tehnike probleme (npr. u klavirskoj kompoziciji Studies in Black and White desna ruka svira iskljuivo po bijelim, a lijeva iskljuivo po crnim tipkama).
DJELA. SPISI: Music Since 1900, 1937 (III proireno izd. 1949); Music of Latin America, 1945 (III izd. 1949; panj. prijevod 1947); The Road to Music, 1947 (novo izd. 1966); Thesaurus of Scales and Melodic Patterns, 1947; A Thing or Two About Music, 1948; Lexicon of Musical Invective 1953; Critical Assaults on Composers Since Beethoven's Time, 1953 (II izd. 1965). IZDANJA: IV VIII izd. O. Thompson's International Cyclopedia of Music and Aiusicians, 1949 58; potpuno preraeno V izd. Baker's Biographical Dictionary of Musicians, 1958 (dopunski sv. 1965); Music of Western Nations H. Leichtentritta, 1956; zbirka 50 Russians Art Songs from Glinka to Shostakovitch (3 sv.), 1953. KOMPOZICIJE: Overture on an Ancient Greek Theme, 1933; Four Simple Pieces za orkestar, 1938; orkestralne varijacije My Toy Balloon, 1942. Komorna i klavirska djela. Solo-pjesme.

2. Sergej Mihajlovi, sovjetski kompozitor (Lenjingrad, 12. VIII 1932 ). Neak Nikolaja Slonimskog; na Lenjingradskom konzervatoriju zavrio 1955 studij kompozicije (B. Arapov, O. Jevlahov) i 1956 studij klavira (V. N. Iljsen). Od 1958 predaje na tom zavodu teoretske muzike discipline. Pod utjecajem na rodne muzike S. u svojim djelima primjenjuje tehniku improvizacije, karakteristinu za ruski folklor.
DJELA. ORKESTRALNA: Karnevalska uvertira, 1957; simfonija, 1958; Koreografske minijature, 1963; Concerto buffo za komorni orkestar, 1965. KOMORNA: Dijalozi za duhaki kvintet, 1964; Antifone za gudaki kvartet, 1970; sonate: za violu i klavir, 1959 i za violinu solo, 1961. Klavirske kompozicije (sonata, 1963). DRAMSKA : opera Virineja, 1967; balet Ikarus, 1969. Filmska muzika. VOKALNA: kantata Glas iz zbora, 1963; simfonijski ciklus Pjesme slobode za mezzosopran, bariton i klavir, 1957 (orkestralna verzija 1962); vokalna suita Dolo je proljee, 1966; vokalni prizor Oprotaj s drugom u pustinji za visoki glas i klavir, 1970.

i <i
"Xrfw i u y a 5^

ft
^

fa

c ccl C :'
-rrr

-J3T TT

m |

ASM3

w 1 :^
1

SLOVAKA MUZIKA. Narodna. U Slovakoj su se sve do najnovijih vremena sauvali mnogi prastari napjevi vezani uz drevne poganske obiaje. Oni se znatno razlikuju od mladih pjesama i plesova to uz regionalnu raznolikost, uvjetovanu oteanom migracijom preko visokih planina, pridonosi bogatstvu slovake folklorne tradicije. Najstarije pjesme pripadaju svadbenim i pogrebnim obredima. One se recitiraju na jednom ili dva tona, ritam im slijedi metriku teksta, a oblik im je amorfan. Melodijski su neto bogatije radne, plesne i neke obredne pjesme. Njihovi se napjevi kreu u opsegu iste kvarte u parnoj mjeri, a oblik im je dvodijelan. Po sadraju i izrazu to je folklor zemljoradnike kulture. U XIII st., za valake kolonizacije, prodiru u nju elementi pastirskog i hajdukog ivota. Proiruje se instrumentarij, a u oblikovanju napjeva zapaaju se rumunjski, bugarski i ukrajinski utjecaji kojima se kasnije pridruuje i maarski. U to su vrijeme vrlo aktivni i profesionalni putujui muziari igrici (ioculatores, munes, histriones). Potjecali su iz puka i nisu slubom bili vezani za odreeni plemiki dvor, ve su djelovali kao narodni muzikanti. Svjedoanstva o njihovu djelovanju sauvana su jedino u naredbama vlasti protiv njih i u nazivima nekih naselja u kojima su se sakupljali. U XV st. interval iste kvarte vie nije temeljna znaajka slovake narodne muzike. Javlja se pentakord te miksolidijska, hipojonska i hipodorska ljestvica. Polovinom XVII st. pridruuju im se dur i mol. Znaajna je i esta primjena tritonusa. Melodija se naj ee sastoji od niza kraih motiva koji se ponavljaju bogato varirani. Uz parnu, novija slovaka pjesma poznaje i neparnu mjeru kao i trodijelnost oblika tipa ABA. Po izrazu preteno je lirskog karaktera s naglaenim emocionalnim elementima. Od plesova najraireniji su razliiti tipovi kola. U instrumentariju sredinje mjesto pripada gudakim instru mentima i labijalnim sviralama. Medu gudaima istie se zlobcoky s korpusom izraenim iz jednog komada drveta. Najrairenije labijalne svirale su rifovd (1 m dugaka, bez rupica), handrdrska (2530 cm dugaka, izraena iz upljih kostiju, sa 3 rupice), pastirska frula (3065 cm, sa 6 rupica i opsegom od 2 oktave) i dvostruka pastirska frula dvojaky (jedna je svirala bordunska bez rupica), zatim specifino slovaki instrument fujara (2m, sa 3 rupice) na kojoj se mogu izvesti samo tonovi miksolidijske ljestvice u opsegu od dvije oktave, pa vrste alpskog roga fujara trombita (5m) i vaecer horn (1,5111). Gajdy imaju konati mijeh u koji su utaknute 3 svirale (jezinjaci): jedna ima 6 rupica, a dvije su bordunske. Novijega su datuma instrumentalni sastavi s klarinetom ili cimbalom; u XX st. pojavljuje se i harmonika. Najvei broj drevnih napjeva ivi jo u zapadnom dijelu zemlje (plesovi friky i kolovy). Folklor sredinjega dijela je pastirski. Tu se pojavljuje i vieglasje. Karakteristini tonaliteti su lidijski i ljestvi ni niz s poveanom kvartom i umanjenom septimom zvan podhalanska ljestvica. Istoni su krajevi osobito bogati plesovima (kariky,

'T nec f/ a
m

i '
-rr

M I ^/^

r '

^tr -r

S K

1f
r

n,
slavenskih sve (Svatopluk, ubrzo je i na i kom podruju staroslavenska gija. Crkvena \ njegovala se u njem vijeku nom u samosi (benediktinskir tuzijanskim i 1 franjevakim) biskupskim sj ma i kaptolima ra, Bratislava, va, Spi, a 1 i Nove Mesti Vahom), pa pri nekim isi tijim upama, ja istraivanja zuju da su u S koj ve u XV ; stale brojne du

Codex Vietoris, tabulatura iz XVI st.

pjesme, od koj neke bile dosad poznate samo iz kasnijih ekih zapisa. Iz toga da se veze izmeu Slovake i ekih zemalja nisu ograni samo na trgovinu i eke vojne ekspedicije u Slovaku, ne je postojala iva razmjena kulturnih dobara. Za renesanse postaje muzika sastavni dio dvorskog i gras ivota, kako svjedoe brojni zapisi po razliitim slovakim arh: Muzika je u to doba vjerojatno i nastavni predmet u bratisl; Accademia Istropolitana (osnovana 1467), a bogatija banska 1 imaju gradske orkestre, katkad i dosta brojne (Bratislava, Krei Banska Bvstrica, Koie, Thurzo). Zanimljiv prilog o tadanj( teresu za muziko-teoretska pitanja jest prirunik Epithoma usque musices tefana Monetariusa iz Kremnica (obj. u Kt oko 1518). Reformacija donosi u Slovaku njemaki protestantski I eku husitsku pjesmu i tako potie i slovake muziare na stv duhovnih djela. Jan Silvdn pie Sedam pokajnikih ps; (1571), tefan Pildrik zbirke Harfa Davidova i Specialnik 1 tak XVII st.), a sauvani su i brojni kancionali (Cithara s: rum, 1635). I meu slovakim katolicima nastaju u XVI i X'^

mnoge duhovne pjesme; one su sabrane u pjesmarici Cantu holici (1655). Brojni sauvani spomenici (tabulaturni zborr Bratislave, Levoe, Bardejova, Koia i dr.) govore o bogator zikom ivotu veih slovakih trgovakih centara. Oni dok da je u to vrijeme u Slovakoj postojala ne samo produktivna i znatna reproduktivna muzika djelatnost, kao to su npr. rel; veliki zborovi. Ve renesansa upoznaje slovake muziare s vokalnom po: jom (za vladanja Matije Korvina), koja se jo jae razvija u do formacije i protureformacije, oitujui gdjekad utjecaj talijan gdjekad nizozemske kole. Reformacija i protureformacija z pridonose i intenzivnijem njegovanju muzike u kolama, i to ne u okviru kolskih oda nego i uvodei prikazivanje kolskih igi s muzikom (protestanti u Preovu, a katolici u isusovakim i p tikim nastavnim institucijama). 2iv ritam muzikoga stvaralatva baroka nalazi odjek i u ! koj. Iz razliitih oblika narodne umjetnosti razvija se scenski torala (P. Bajan, E. Pasch). Nastaju duhovni koncerti i ba

SLOVAKA MUZIKA
arije, u kojima se kao i u kancionalima tog vremena oituje i utjecaj monodijskog koncipiranja muzike. U drugoj polovini XVII st. usporava se razvoj slovakoga kulturnog ivota zbog razliitih crkvenih i socijalnih nemira i suprotnosti. Povoljniji uvjeti nastaju u XVIII st., osobito u drugoj polovini, kao i na poetku XIX st. Relativno velik broj kompozicija nastalih na prijelazu u XIX st. uva se u arhivima Bratislave, Trnave, Trenina, Ilave, Kremnica, Koia i dr. Uz kompozicije ekih, njemakih i talijanskih muziara nalaze se ovdje i mnoga djela domaih autora slovakoga, ekog ili njemakog podrijetla (J. Chudy, H. Klein, A. Zimmermann, A. Smehlik, F. Tost,J. Bilnicky, A. Smrtnik, J. Tass, J. erny, P. Pauliny i dr.) i dosta velik broj anonimnih kompozicija. Muziki ivot bio je razvijen osobito u Bratislavi. Ondje su bogate plemike porodice (Erdodv, Batfhyanyi, Grassalkovvich) uzdravale dvorske orke stre, a izvodile su se i opere, koje su u Slovaku (Bratislava i Koie) unosili talijanski i njemaki operni ansambli. Opere su se u Bratislavi izvodile najprije u zgradi sabora, od 1753 u vlastitoj kazalinoj drvenoj zgradi, a od 1776 u novomu zidanom kazalitu. U njemu je ee dirigirao i J. Haydn, a neke su od njegovih opera doivjele u bratislavskom kazalitu i svoje praizvedbe. U Koicama je podignuto kazalite 1718 i ono je imalo izrazito germanizatorsku ulogu. Osebujnost slovake narodne muzike privukla je panju muziara ve u XVIII st., pa se njezini elementi susreu i u njihovu stvaranju. Meutim, pojava izrazito nacionalnoga muzikog smjera povezana je i u Slovakoj uz nagao razvitak graanskog drutva XIX st. i uz snaan procvat ideja romantizma. Muziki ivot nije, do due, tada tako bogat kao u XVIII st. Odvija se gotovo iskljuivo u Bratislavi, gdje koncertiraju i istaknuti umjetnici svjetskog glasa kao J. N. Hummel (podrijetlom iz Bratislave), F. Liszt, A. Rubinstein, J. Brahms, H. Biilow i dr. Vano je i djelovanje domaih umjetnika, uglavnom lanova drutva Cirkevno-hudobneho spolku pri dome sv. Martina. Muzika novoga slovakoga graanskog drutva bila je prvenstveno preporodna i narodna. Njezino je teite na zborskoj literaturi, a veinom se inspirirala na narodnoj pjesmi ili je direk tno iz nje proizlazila. Meu kompozitorima toga preporodnog razdoblja istiu se J. Kadavy (18101883), K. Ruppeldt (1840 1909), 5. Fajnora (1844-1909), B. Buli (18531919) i M. Lichard (18531935). Premda se muzika ovih autora kao i generacija slovakih muziara sve do Prvoga svjetskog rata a i poslije njega odvijala u duhu preporodnih i nacionalnih ideja, njezin utjecaj na kasniji razvoj slovake muzike kulture nije bio pozitivan i ona nije nita pridonijela razvoju suvremene slovake muzike. Vaniji od njih bili su kompozitori orguljai. Tradicija orguljakih kola see kod Slovaka barem do XVIII st. Za razliku od muziara nacionalnog smjera, orguljai su posjedovali veliko struno znanje i time postavili temelje razvoju suvremene slovake muzike. Meu njima se istiu: M. Elid(?1854), braa Frantiek (1819 1887) i Andrej (18241882) akovsky, J. Egry (18241908), A. Huka (18261882) i J.Bahery (18441931). J. L. Bella (18431936) prvi je slovaki kompozitor vezan neposredno za razvoj suvremene evropske muzike. Od njegovih djela najzanimljivije su solo-pjesme, komorna muzika i simfonijska pjesma Osud a ideal. Njegova opera Kova Wieland izvedena je tek 1926. Bella nije stvorio kole, a nije imao ni jednako vrijednih suvremenika. Istom na poetku XX st. javljaju se slovaki reprezentanti
mi ili icvft miif Ti

373

Aneli svirai. Crkva u Hervartovu, XVI st.

mru*

vntcCum<tt

Kpd'ittt I*H 14

Auditor domini. Zbirka Anne Hansen, 1571

kasnog romantizma kao M. Moyzes (18721944), V. Figu-Bystry (1875-1937), M. Schneider-Trnavsky (18811958) i F. Kafenda (18831963). Oni djeluju u razdoblju nakon Prvoga svjetskog rata. Uz njih treba spomenuti i A. Albrechta (18851958), dirigenta drutva Cirkevno-hudobneho spolku pri dome sv. Martina, koji ide medu najistaknutije umjetnike linosti bratislavskoga muzikog ivota izmeu dva rata. Ansambl tog drutva prireivao je orkestralne i oratorijske koncerte visoke kvalitete. God. 1919 osnovano je u Bratislavi Drustvo Slovenske'ho ndrodneho divadla s opernim i dramskim ansamblom. Dvadesetih i tridesetih godina u njemu su djelovali dirigenti M. Zuna, O. i K. Nedbal. Orkestar opere prireivao je i javne koncerte. I amaterska Slovaka filharmonija postigla je vrijedne rezultate. Od komornih tijela treba spomenuti Bratislavski trio i Slovaki kvartet. U odgoju muzikih kadrova vanu je ulogu imala Muzika akademija u Bratislavi, a kasnije Dravni konzervatorij. U pokrajini se njegovalo uglavnom zborno pjevanje, koje je jo uvijek imalo misiju nacionalnog osvjeivanja. Zbor slovakih uitelja postigao je veliki uspjeh i u inozemstvu. Postepeno su se poeli isticati i domai muziki umjetnici, kao pjevai J. Blaho, . Hoza, Z. Hudcovd, M. Kionovd i M. esdnyovd, instrumentalisti . Nemeth, F. Kafenda, A. Kafendovd, M. Kusd-Krnanovd, S. i R. Macudzinski, M. Knechtsberger, T. Gaparek i E. Gafforovd te dirigenti K. Schimpl i F. Babuek. Orkestar radio-stanice u Bratislavi istom od 1941 prireuje i javne simfonijske koncerte. Ipak, usprkos sve intenzivnijem muzikom ivotu, poinje se oko 1930 osjeati pomanjkanje originalne slovake muzike pisane u skladu sa suvremenim evropskim stremljenjima. U to vrijeme vodstvo u muzikom zbivanju zemlje preuzimlje generacija muziara, koja je strunu naobrazbu stekla nakon rata na prakim i bratislav skim muzikim kolama. To su meu ostalima A. Moyzes (1906), E. Suchoh (1908) i J. Cikker (1911). Movzes se s vremenom razvio u jednog od tvoraca suvremene slovake simfonijske muzike, dok se dramatinost Suchonova i Cikkerova talenta oitovala u stvaranju prvih slovakih opera. Oni su slovako muziko stvaralatvo podigli do evropske razine. Poslije Drugoga svjetskog rata muziki ivot Slovake razvija se u dotad nepoznatom opsegu. Ustanova Hudobnd komora obnavlja koncertni ivot ne samo u Bratislavi nego i u pokrajini. God. 1949 osniva se u Bratislavi Slovaka filharmonija, Visoka muzika kola i Savez slovakih kompozitora koji od 1957 izdaje asopis Slovenska hudba; 1951 zapoeo je u Bratislavi radom i Muzikoloki institut Slovake akademije nauka koji objavljuje zbornik Hudobnovedne tudie; reorganizira se muzika nastava, otvaraju nove muzike kole (konzervatoriji u Koicama i ilini), stvaraju novi orkestri, a uz Bratislavu i Koie, 1959 dobiva operno kazalite i Banska Bistrica. Prvih poratnih godina kompozitori preuzimlju estetska naela socijalistikog realizma. Postepeno prihvaaju i suvremena zapadnoevropska izraajna sredstva ukljuujui i mogunosti konkretne i elektronske muzike. S tradicijom i djelomino s nacionalnim smjerom donekle su jo povezani neki uenici A. Movzesa kao A. Oena (1911), . Jurovsky (19121963), L. Holoubek (1913), D. Kardo (1914) i T. Freo (1918) te . Nemeth (1896), M. Vilec (1902), J. Gredk{i<)o-J~),J.Kowalski{i<)2^-),Z.Mikula (1916), B. Urbanec (1918), O. Ferenczy (1921) i J. Zimmtr (1926) Najnapredniji muziari okupili su se u komornom udruenju Hudba dneka koje vodi L. Kupkovi (1936). Meu istaknu-

374

SLOVAKA MUZIKA SLOVENSKA MUZIKA

SLOVENSKA FILHARMONIJA, 1. orkestar to ga je 1908 osnovala Glasbena matica u Ljubljani sa zadaom da 1 slovensku orkestralnu muziku. Slovensku filharmoniju vodio ki dirigent Vaclav Talich. Kako se po njegovu odlasku nije nas kladna linost koja bi ga zamijenila, orkestar je 1913 prestE lovati. 2. Muzika institucija osnovana 1947 u Ljubljani, koja je u sastavu imala simfonijski orkestar, gudaki kvartet, mjeovit: omladinski pjevaki zbor i koncertnu poslovnicu. Gudaki se 1 kasnije osamostalio, omladinski zbor je ukinut, a koncertna i slovnica izdvojila. Danas u okviru Slovenske filharmonije 1 simfonijski orkestar i mjeoviti zbor. Medu dirigentima 1 Samo Hubad i Bogo Leskovic, a danas (1975) ga vode Anto nut i Anton Kolar.

tije lanove te skupine idu i M. Bdzlik (1931 ), R. Berger (1930), P. Kolman (1937), J. Malovec (1933), D. Martinek (1936), I. Parik (193S), J. Pospiil (1931), P. imai (1930 ) i /. Zeljenka (1932). Poslije Prvoga svjetskog rata na novoosnovanom Univerzitetu u Bratislavi predavao je muzikologiju D. Orel. Njegovi uenici bili su meu ostalima K. Hudec, F. Zagiba, J. Fischer ij. amko. Od muzikih kritiara tridesetih godina treba spomenuti G. Koridnskog, J. Hlavatog, J. Streha i /. Balla. U Pragu je muzikoloki studij zavrio J. Kresanek, a u Brnu E. Zavarskjr. Uz njih djeluje niz starijih i mladih muzikologa (. Hoza, Z. Hrabussay, Z. Novdek, L. Burlas).
LIT.: A. Kolisek, Teraji stav slovenske) hudby, Hudebni almanach SR, Praha 1922. K. Benyovszky, Das alte Theater, Bratislava 1926. J. Borecky, Strunv pfehled dejin eke hud by, 1928. C Lepdek, Prispevkv k dejinam cirkevnej hudby na Slovensku, Trnava 1932. M. Lichard, Prispevky k teorii slovenske) l'udovej piesne, Bratislava 1934. V. Helfert i E. Steinhard, Die Musik in der tschechoslovvakischen Republik, Praha 1936 (ta koer i na franc. jeziku; II izd. 1938). A. Banik, Z bibliografle slovenskych katolickych piesne a spevnikov, Trnava 1937. F. Zagiba, Melodika l'udovej piesne a jej vzt'ah vetnej intonacii, Linguistica Slovaca, Bratislava 1939. R. Netvmarch, The Music of Czechoslovakia, London 1942. Z. Bokesovd, Slovenska hudba v tlai, Slovenska kniha, Bratislava 1942. Ista, Slovenske hudobne umenie, Bratislava 1942. A. Melicharik, Slovenska l'udova pieseri, Slovenska vlastiveda, Bratislava 1943. F. Zagiba, Dejinv slovenskej hudby, Bratislava 1943. J. Andri, Slovaka glasba, Zagreb 1944. Zbornik informativnih lanaka HexocJioBauKafl My3biKa, Praha 1946. E. Zavarsky, Suasna slovenska hudba, Bratislava 1947. K. Hudec, Vyvin hudobnej kultury na Slovensku, Brati slava 1949. Isti, Slovenska l'udova piesen, Bratislava 1949. J. Kresanek, Slovenska l'udova piesen zo stanoviska hudebneho, Bratislava 1951. J. Potuek, Supis slovenskych hudobnin, Bratislava 1952. . Hoza, Opera na Slovensku (2 sv.), Martin 1953 54. L. Burlas, J. Fier i A. Horejs, Hudba na Slovensku v 17. storci, Bratislava 1954. J. Potuek, Supis slovenskych hudobno-teoretickych prac, Bratislava 1955 (dopune u Hudobnovedne tudie, 1959)- Z. Novdek, Suasna slovenska hu dobna tvorba, Bratislava 1955. E.Zavarsky, O slovakoj muzici, Zvuk, 1955, 910. A.Elschekovd i O.Elschek, O slovenskej l'udovej piesni a l'udovej hudbe, Bratislava 1956. E. Zavarsky, Slovvakische Musik, Muica, 1957, 9 10. L. Mokry, Die slowakische Oper, ibid., 1957, 910. Isti i L. Burlas, Dejiny slovenskej hudby, Bratislava 1957. Z. Novdek, Dejinv slovenskej hudby, Bratislava 1957. L. Leng, Slovensky l'udovy spev a l'udova hudba, Bratislava 1958. Isti, Povodne slovenske l'udove hudobne nastroje, Bratislava 1958. Isti, Slovensky hudobny folklor, Brati slava 1961. Czech and Slovak Folk Song, Music and Dance, Praha i Brati slava 1962. O. Elschek, Uvod do tudia slovenskej l'udovej hudby (3 sv.), Bratislava 1962. E. Zavarsk^, Tschechoslowakei, Die Musik in der Slowakei, MGG, XIII, 1966. E. Zy.

LIT.: Arhiv Glasbene matice u Ljubljani. Izvestje Glasbenc za 1908 09, Ljubljana 1909. D. Cvetko, Ljub.janska Glasbena m njen pomen, Kronika, 1954. Isti, Zgodovina glasbene umetnosti venskem, III, Ljubljana 1960. Zapisniki odborovih sej Glasbene ljubljanske (rkp.), Grada za razdoblje 1908 1913 u glazbenoj zbirci ? in univerzitetne knjinice u Ljubljani. D.

SLOVANA NOTACIJA, grafiko predoivanje visine to nova s pomou slova. Alfabet kao notno pismo upotrebljavali su ve antiki Grci. U njihovoj muzikoj praksi poloaj i oblik slova oznaivao je visinu tona. U traktatima ranoga srednjeg vijeka nalaze se gdjekad ostaci grke slovane notacije. U praksi, meutim, pojavljuju se slova kao oznake za visinu tonova tek u X st. Sistem notacije s pomou slova latinske abecede, u ko jem je slovo A odgovaralo prvom stupnju dijatonske ljestvice upotrebljavao se u to doba samo kao notacija za neke instrumente, npr. psalterij, crwth i dr. U antifonarijima X XII st. susree se slovana notacija koja se neopravdano naziva boet hijanska; u njoj slova abecede a-p oznauju tonove A-a1:
boethijariska notacija: suvremeni nazivi: a b c d e f g h i k l m n o p A H c d e f g a h c 1 d1 e1 f1 g1 a1

Iz istoga vremena potjee i Odonovd) s. n.:

Guido: suvremeno: T AB C D E F G G A H c d ef g

Guidova (odnosno
b b

b h

d e f g aa bi. bb cc dd d1 e1 f g1 a1 b1 h1 c! d'

Taj nain biljeenja tonova zadrao se u mnogim zbornicima gregorijanskog korala. Nekom vrstom slovane notacije moe se smatrati i pokuaj usavravanja notnog pisma teoretiara Hucbalda (oko 840930). Slova kao oznaku za intervale izmeu pojedinih tonova melodije upotrebljavao je i srednjovjekovni muziar Hermannus Contractus (1OT354). U tabulaturama XVI st. nalaze se takoer slova kao oznake za visinu tonova (-> Tabulatura). U dananje vrijeme upotrebljavaju se slova ka o simboli za tonove samo jo u poetnom stadiju muzike nastave. Uvela ih je u XIX st. arah Ana Glover a zadrali su se unutar Tonika-Do metode. Kao imena tonova uzimaju se obino poetna slova solmizacije, koja se piu u ravnoj liniji jedno kraj drugoga . Svaki slog traje jednu dobu; produljenje na dvije ili tri dobe oznauje se crticom iznad sloga; crtica iznad slogova povezuje i dijelove dobe:
2
MD

SLOVENSKA GERLICA, naziv svezaka to ih je iz Slovensko drutvo u Ljubljani. Donosili su kompozicije tac slovenskih a djelomice i hrvatskih kompozitora. Izilo je svezaka: I i II sv. 1848; III, a vjerojatno i IV, 1852; V i VI, VII, 1862. U doba kad se budila slovenska nacionalna S. g. je uspjeno pomagala propagiranju tenja slovenski litikih prvaka. irila je ljubav k slovenskoj pjesmi i pobu slovenske kompozitore na stvaranje. D. SLOVENSKA MUZIKA. NARODNA. Jedna je od glavni: ajki slovenskog folklora raznolikost. Ona je uvjetovana samoi grafskom slikom zemlje: na maloj povrini, koju je mogu putovati cijelom duinom za svega nekoliko sati, prua sjeveru planinsko-alpska oblast, na jugu i sjeveroistoku br podruje, na zapadu krake goleti i prostrane ume, na kri sjeveroistonom rubu iroke ravnice, a na krajnjem zapadu n obala. Slino tome i slovenski je jezik ralanjen na vie d talnih skupina s narjejima i govorima, raznoliki su i tipovi nonja i dr., a nejedinstvena je i slika narodne duhovne ki Kao to se geografske pokrajine ne poklapaju potpuno s d talnim oblastima, tako se one ne podudaraju ni s etnograf; negdje su ire, negdje ue. Pogotovo je teko narodnu m podijeliti na skupine prema geografs kim podrujima, ia sredinje pokrajine u alpskom i brdovitom predjelu dosta kuju od Posoja s Benekom Slovenijom na zapadu, od Beli jine na jugu ili od Prekmurja s Porabjem na sjeveroistoku jedinstvenosti nema ni u sredinjim pokrajinama. Druk. vrste pjesama na Gorenjskom nego u tajerskoj, a osjetne s' like ak i na prostoru jednog te istog kraja. Nasuprot tom' nekad se mogu nai iste muzike znaajke i u razliitim f jinama. Raniji pokuaji F. Marolta da Sloveniju podijeli u voja, tj. zaokruena podruja s izrazitim muzikim obilj< pokazali su se kasnijim istraivanjima neprihvatljivim. N rodnu muziku u Sloveniji treba gledati kao na mozaik, u k< se, dodue, istiu poneki izrazitiji tipovi, ali iju je cjelo mogue prikazati samo opisivanjem svih. specifinih obi Vokalna muzika, a) Tonski naini. U Sloveniji previ durski tonski nain. Melodije u molu su iznimke; mogu s vrlo rijetko, samo u pograninim pokrajinama, i to ili ka tatak srednjovjekovne metodike ili kao posljedica utjecaja lodike susjednih etnikih podruja. Iako se i u sredinjirr venskim pokrajinama u starim pripovjednim, obrednim i dj pjesmama susreu oligotonske melodije, one su karakteri: upravo za pogranine pokrajine, kao na primjer u Reiji ili krajini:
J)=200
pebarji, Bela Kr

Jii J>J)J >J- i

Bog daj, Bog daj do-bro ve-er, daj nam Bo-e do-bro let!

Podjednako su rijetki i primjeri melodija u starocrkv ljestvicama. Melodije u duru zavravaju na tonici ili terci, por zbog dvoglasnog pjevanja u paralelnim terca ma, jer moe tei gornji glas poprimiti znaaj vodeeg glasa. Pentatonsl melodika javlja u veoj mjeri u Prekmurju i u Reiji, i to v rijim pjesmama:

|R

RD

MMDD

RRDD

| J=75
Zapisao: J.Dravec,Trnje, Prekn

^a
LIT.: J. Wolf, Die Tonschriften, Breslau 1924. M. Kun. Zrasla rn'je, zra-sla ko-pri-va, S6r-ko m'je li-stje sp;-sti

SLOVENSKA MUZIKA
b) Ritam i mjera nisu u slovenskoj narodnoj muzici nikad jednolini, kako bi se to moglo zakljuiti iz starijih tiskanih zbirki pjesama. Opeslovenska znaajka je petodijelna mjera; ona se javlja ili kao jedinstvena petodijelna mjera ili kao kombinacija trodijelne i dvodijelne mjere, odnosno u razliitim varijantama toga obrasca:
egova vas.Dolenjsko (2/41

375
Poreber pri Komniku, Gorenjsko

Pi <f) = 144-150 Jj k M t -n j

v --------------------1 [? "^ 1 J' * ----- 1 " j* i rho 1 r p I Fan-ti je - diu da-le v_yus, fan-ti je ho dkj .. .ji

-i------- p"ViQ K i

Gor

na tem

hrtb- ku na

cer-

ku sto -

ji,

o-

na se

mo -

dro k n e - ve -

sta dr -

i, (3/4*

le -

po je

ma-

la-na,

t fht
le-

po o ce J>=168

ra-naj

to

je za ___ po-

do- ba zjie- bes. Dobec nad Cerknico.Notranjsko

Ritam rijei slovenskih pjesama oslanja se na naelo silabi nosti stihova, tj. na stalan broj slogova u stihovima i stalne naglaske. Zbog toga se uzmah, koji je u jednim stihovima redovit, a u drugima povremen, ne ubraja u stalan broj slogova. Pokretljiv naglasak pojedinih rijei u slovenskom jeziku omoguuje pomi canje glavnih ritmikih akcenata u stihovima, to dovodi i do potpunog preoblikovanja metrikog obrasca; kod toga se lako mijenja vanjski izgled mjere, ali u istoj muziko -metrikoj strukturi. Ne samo da se uzmah, a s njim i predtakt, javlja u pjesmama koje su ranije zapoinjale s naglaenim slogom, odnosno na teku dobu, ve se mijenja i sama metrika graa obrasca i ritmika slika melodije. Tako npr. daktilsko-trohejski osmerac postaje trohejski sedmerac s uzmah om, a trotaktni muziki redak u 3/8 mjeri mijenja se u etverotaktni u trodijelnoj ili dvodijelnoj mjeri. Zanimljivo je da u varijantama iste pjesme mogu istodobno postojati razliiti razvojni oblici:
M

Sto-ji

tam

go -

ra

Limbor-

^m
sa

J) = 144

Radenski Vrh pri Kapeli, tajerska

ska pod go- ro

io bom na

go -

ro

v i - so- ko,

v i-so-ko. ..

J.= 72
hi a zi-dana, pod go-ro hizi-dana.

Gobrovica no Krasu

Vse je

ve-

se-

lo,

kar

i -

Sklonost k petodijelnoj mjeri toliko je snana kod narodnih pjevaa da oni i melodije iz trodijelne mjere prenose u petodijelnu:
Lue, tajerska

Zg.Tuhinj, Gorenjsko

J' " '' p

la bom na go ro v i - so- ko, la..

fe" i, ii J > J J pt i J I J > *

Le - pa si, J = 122-126 le - pa si, ro - o Ma n-

j.
ja ... Ribnica Dolenisko

Le - pa si,

le -

pa si,

ro - a Ma -

ri -

Kombinacija trodijelnih i dvodijelnih mjera prevladava u Reiji, premda ni u drugim krajevima nije rijetkost. Kod melodija u trodijelnoj mjeri esto se dvodijelna mjera javlja izmeu treeg i etvrtog melodijskog retka:
Planina,tajerska

J r J)J)N
En pa- stir- ek ov-ce pa- se (2/4) , na ze le - nem travni - ku,

ft> .MIT r r I T g 1 ff f r ' - ^ r 1 r

l
mi-mo pri- de mladi fanti , star je ko - maj

V
se-dem let.

Dok je u veini pripovjednih i cijelom nizu drugih pjesama karakteristian vrst ritam (giusto), u vieglasnim ljubavnim pjesmama esto se pojavljuje rubato ili promjena mjere, osobito kada je tekst u daktilskim stopama:
Quai giusto J = 80 11 (5/8) (4/4) (5/8) Vrhpolje pri Moravah, Gorenjsko

Ro j _( 5/8l

m
stt mi, , , na tej

rN
ra (4/4) sti,

J)T
trav(3/4) ca ze le na,

Uzmah kao posljedica naglaska u govoru dolazi u slovenskoj narodnoj pjesmi veoma esto (u sredinjem slovenskom podruju u otprilike 55% pjesama), pa se moe smatrati vrlo vanim obilje jem. Ipak, u ponekim metrikim obrascima nastupa fakulta tivno. Obino je jednostruk, ponekad (osobito u alpskpm pos konom stihu) dvostruk, a neki su metriki obrasci bez uzmaha. S obzirom na to da se uzmah ne ubraja u redovit broj slo gova, ve se prvim slogom smatra tek prvi naglaeni slog, u tekstovima slovenskih narodnih pjesama dolaze samo trohejske i daktilske vrste stihova. Usprkos tome slovenska pjesma poznaje golemo bogatstvo metrikih shema. Neke su od njih izvorno, oigledno, zajednike svima slavenskim narodima. To su po najprije izometrike sheme: esterac, sedmerac 4 + 3, karakte ristian za slovenske balade (dolazi u 70% sluajeva), dvodijelni osmerac 4 + 4 i trodijelni osmerac 3 + 2 + 3. Tek u rijetkim primjerima, i to samo na podrujima koja granie s Hrvatskom, dolaze junaki deseterac 4 + 6, devetarac 6 + 3, jedanaesterac 4 + 4 + 3 i trinaesterac 4 + 4 + 5. U slovenskoj vokalnoj mu zici ima i dosta he teroritmikih shema, veinom preuzetih od germanskih i romanskih susjeda. To su distih 8 7, 7 6 ili 6 5, te alpski poskoni stih 5 4, 4 4 ili 6 5. Arhaiki, slavenski lirski desetarac 5 + 5, osobito u starim pripovjednim pjesmama, sauvao se u sredinjem i sjeveroistonom dijelu Slovenije, dakle u alpskom podruju, slino kao i trodijelni osmerac. c) Struktura pjevanih pjesama. U slovenskom folkloru danas vie gotovo i nema pjesama bez strofa. Iznimke su belokranjske ivanjdanske pjesme, te sta re pripovjedne pjesme iz Reije, Po soja i Bele krajine. Kod pjesama u strofi najkraa je strofa dvo redna. Pjeva se na dvodijelnu melodiju, ali moe i na trodijelnu, etvorodijelnu i viedijelnu s ponavljanjem pojedinih stihova. Obi no se ponavlja prvi stih, rjee drugi ili oba, a ponekad, ponavljaju (4/4) se samo poneki dijelovi stiha:
J=76
Podvea pri Lucah,tajerska

fla t JI n Jl j) |* io;
Jaz po pojdem na Go Go- renj- sko, renj- sko, jaz pa pojdem na

r
gor trav- ci

r i r
na hi -

CJ
ca

J
stoji.

Melodija i tekst esto meusobno utjeu na mjeru. . Izrazit Izrazit ia'takav primjer pjesme u trodijelnom osmercu K J J ( w w) s melodijom u 3/8 mjeri (JT3 I J J)| JT3)

zC:
Ja
jaz pa pojdem na Gorenj- sko, gor na Vo-br-ta- jersko.

376
15/16)

SLOVENSKA MUZIKA
Veliki Hribi,Gorenjsko

U nekim tajerskim i prekmurskim pjesmama pripjev je j nut u sredini stiha. esto se pripjev javlja istodobno u \ i na kraju strofe, ili nakon svakoga stiha: \
Kam ni k G go - sti,

Lep-ga de I (5/16) (5/16)

kle - ta

ni

na svet,

ka- kor je

sve-

ta

-h
ZZZ kor je sveta Barba ra.

e - na gre na tem - lem-lem - l a-

Bar-

ba - ra,

ka-

etvororedne strofe sastavljene su od dva distiha ili od etiri pojedinana stiha (posljednji moe biti krai), a melodija je etvo rodijelna, odnosno dvodijelna s ponavljanjem. Kod petororednih strofa trei i etvrti stih je redovito krai, a ponekad i peti. Metro-ritmika osnova petororednih strofa je sedmerac s uzmahom (7 7 5 5 7) ili pak deseterac, nastao spajanjem dviju etvororednih alpskih poskonih strofa tipa 5+4 (10 10 6 6 7):
12 Preljubi vi svotje, le stopte na stran, de mojo druico po sredi peljam.
<J I

mo-

a do-

ma

pu-sti,

hop-

sik- sik -

sa-

je

Ima i sluajeva da se nadovezuje na prvu polovinu stiha, njim zajedno tvori jedan melodijski redak:

o
4 4 'U 5

So -

jo

en- ko

vj<o -

ek djou,

un- ta - dre

I w I

J) J)
v^ko - ek djau , un ek t a - dra- ta, djou
v

_k-

Dekle na vrtecu ro ce sadi, fanti pa mimo gre, pa ji veli:

10 w w

Trgaj mi ro ice, delaj mi pu el ek, e si e dekle zame! ^j w w *_

10 6 6

Na temelju alpske poskone strofe tipa 5 + 4 nastala 7 je i dak-tilska estororedna strofa (10 10 6 6 44). Oblikom joj je slina trohejska sedmororedna strofa (7 6 7 6 3 3 3). Vieredne strofe podjednako dugakih stihova (najmanje 6, obino 8) veinom su sastavljene po uzoru na umjetnike pjesme; njihov izvor otkriva i oblik melodije (npr. A A B A, kod ega A moe imati dva stiha). U sadr ajnom pogledu te pjesme nemaju veeg znaenja. Po sadraju i obliku poseban su tip tzv. naraajoe pjesme (pjesme to rastu). U njima je tekst od strofe do strofe vei, a na odreenom se mjestu u melodiji ponavlja cijeli prethodni tekst. Tom tipu pripadaju neke svatovske pjesme:
J= 132-146 V T "' m i t
za-jec
m 0 Gor

d) Oblici vieglasja. Osim razliitih jednoglasnih usklika nih uvara, pastira, etelaca paprati u Beloj krajini, perad; prekupaca u Prekmurju, nekih pjesama koledara i si., te vanja u nekim selima Porabja i Prekmurja, gdje je taj oblik 1 pod utjecajem susjednog madarskog folklora, u Sloven pjeva vieglasno. Dvoglasje je openito i ima vie oblika. Gi pjevanje, osobito muko, troglasno je, a raireno je po veem slovenskog teritorija. etvoroglasno i petoroglasno pjevanj uvalo se u Korukoj i na Gorenjskom, te djelomice u Staje dok u ostalim krajevima postoje samo tragovi takva pjevai ga ljudi pamte kao ostatak stare predaje. Najraireniji oblik dvoglasja je pjevanje u terci ili sekst emu pratei glas moe biti iznad ili ispod J=88 vodeeg glasa: 0 jt,,i _ i __ J_ _ L-K K
Jaz pa u gorco,qorco

Osredek pri kocjonu,D<

,i J __ J . _ _ h _A
grem, jaz po u

gor-co, gora

Pr- u je

z_zojni - ce,

vzeu je

"PLJ ' F-

a vas pr r i mako

Ribn
m

Cl.

Dolenjsk o jaz po u gor- co, gor-co grem,u gor- co grem sam.

zjnani - ce.

Za-jec moko, maka mi - ko, mi p eni -ko

m
pod go - ro, pod to le-po go - ro ze~ le - no.

J = 102
Rok. vrh pri Kapeli,ti

K K

^M-fs^ii
e zimski as priha-

rh
ja, ko

K
mamca zgoda) vsta-

Pripjev je u slovenskim narodnim pjesmama razmjerno rijedak. Najvie se javlja u tajerskoj i Reiji, rjee na Gorenjskom i u ostalim krajevima. Po sadraju, pjesme s pripjevom su naj ee ljubavne i pripovjedne. Pripjev dolazi najvie na kraju strofe. Sastavljen je ili od besmislenih slogova ili od pojedinih rijei ili reenica. Pripjev moe doi i prije zavretka strofe; on je tada ili samostalni redak ili tek dio stiha. U tajerskoj i Prekmurju pripjev je vrlo esto trei stih, dok se na etvrtom mjestu po navlja drugi:
J)=cca160
Podvea pri Luuh, tajerska

f
ma dost skr-bi in

y^iVv_pepo-ti- ce vso-

d o s t t r - p i , da

U Prekmurju se u veoj mjeri javljaju i drugi intervali (npr. 1 te) te se u kadenci oba glasa ponekad kriaju, kada se pratei glas uzdigne iznad vodeeg:
rensovci, Prekri (3/8)

^
Ra - sti mi
=&=

ro -

sti

trav- ca

ze -

le -

na

tam

na ti

trav-

ci na

hi -

ca sto-

ji,

tra-la-

l o-

ja

trg-

la- lase - ja li smo, baj ul ka.

lo -

ja,

tam

na ti

trav - ci

na

hi - ca sto -

U Reiji, te u belokranjskim ivanjdanskim pjesmama sai se stariji oblik dvoglasja u kojemu pratei glas zastane na dunu; glasovi se esto priblie na interval sekunde i zavra u unisonu:

SLOVENSKA MUZIKA

ANELI SVIRAI. Freska u crkvi sv. Janeza, Bohinj, XV st.

SLOVENSKA MUZIKA

Gore: KURENTOVANJE; dolje NARODNI PLES, okolica Murske Sobote

SLOVENSKA MUZIKA
J = 104
Preloka,Bela krajino

377

=fc
20
A: Bog doj, Bog doj do bor ve - er, daj

Valja spomenuti da sve pjesme nisu prikladne za pjevanje na tretko, ali pjevai po instinktu znaju odrediti koji su napjevi podesni za takvo izvoenje, iako ne mogu objasniti zato je to tako. Postoje i drugi naini vieglasnog pjevanja. Tako kod nekih pjesama vodei glas otpjeva cijeli prvi stih, zatim ga svi zajedniki ponove i dodaju drugi. No, vodeem glasu moe odgovoriti drugi solist novim stihom, pa onda svi zajedno ponove oba stiha:
Rubato
0 A 10S0LO.
Loki Potok, Dolenjsko

Mi'

B: Za ve Ije )u - tro er kom daj nam . . . bo Ije ju tro

23

TfT
De-kle je

r~
TT
pro- \a srajki
pra - \a dve, 20 SOLO. sre-di mor-ja te vosraj-ki dve, na

U Beloj krajini muki glasovi prate enske u oktavi, to drugdje nije obiaj. Troglasno homofono pjevanje karakteristino je najvie za mukarce, premda i ene znadu pjevati u tri glasa. Vodei je glas srednji, kod mukaraca u baritonskoj dionici. Prati ga tenor, obino u terci, dok bas daje harmonijsku osnovu. Glasovi se u narjeju zovu naprej, ez i bas (naprijed, iznad, bas) ili tenko, staro i srednje (tanko, staro, srednje):
Botonj, Dolenjsko 14/4,1

h N h
J=cca132

na sredi (6/4)

mor- ja te vo - de,

de. I

vvvv

(Svi su notni zapisi, osim primjera 2, iz arhiva Glasbeno narodopisne sekcije SAZU u Ljubljani)
no i sem ti l - CO

Pod utjecajem umjetnikog zbornog pjevanja moe na Gorenj skom, iznimno, vodeu ulogu preuzeti gornji glas. Takav nain pjevanja narod zove co-peti. Starije vieglasje u etiri ili pet glasova, nekada raireno po sredinjim slovenskim pokrajinama, danas se susree^ samo u Korukoj i na Gorenjskom, a tek djelomice jo i u tajerskoj. Zovu ga tretka, dra-jar, iber, cvik i si. Ono se izvodi tako da se iznad prateeg glasa ez izdigne jo jedan glas, trei iz nad basa (odatle i naziv tretka). Poneki izuzetno visoki tenor uspijeva izvesti jo firar (na etvrtu), tako da u nekim akordima nastaje petoro-glasje. etvoroglasje i petoroglasje znaajno je za muke pjevae, ali se u nekim krajevima tajerske (Haloze, Savinjska dolina) mogu susresti i ene koje tako SI. i GOSLICE pjevaju. Karakteristino je za takvo pjevanje da se ono ne oslanja na pravila umjetnikog harmonijskog vieglasja, ve ono slii polifonom voenju glasova, pri emu svaka dionica ima svoju liniju te dolazi i do ukr- tavanja glasova. Treba istaknuti da svi gla sovi ne poinju pjevati u isti as; najprije se javlja vodei glas, koji pjeva naprej (naprijed), a zatim mu se pridruuju i ostali. Voenje glasova je improvizirano. Oslanjajui se na prirodni osjeaj za skladnost, pjevai slijede tradicionalni nain slovenskog vieglasja:
J = 38 Lue,tajerska

J __ ^_
ni- kol tak

22
gla-vi - ca bo - e ni ko! tak

~T~t~
- vi - ca bo - ni- kol tak

Postoje primjeri u kojima dva solista meusobno odgovaraju polovicama prvoga stiha, to ga za njima ponavljaju svi ostali, da bi melodiju zavrili drugim stihom. Konano, izmjenjivanje se moe vriti i tako da vodei glas otpjeva samo prvu polovicu stiha, a zatim svi ostali zajedno pjevaju cijeli stih. Izmjenjivanje jednoga pjevaa sa cijelom skupinom nije osobitost samo vie glasnog pjevanja, ve se javlja i u dvoglasju, to je utjecalo na oblikovanje zvune strofe; i u takvim se pjesmama ponavlja prvi stih cijeli ili samo dio, bez obzira pjeva li samo jedan pjeva. Za belokranjske ivanjske pjesme karakteristino je antifonalno pjevanje na taj nain da jedna skupina pjevaica zapoinje novim stihom (ili ponavljanjem) prije nego je druga skupina zavrila, pa dolazi do sluajnog dvogl asja. Takvo se pjevanje u narodu zove loviti se ili pretekati se (-> primjer 20). Tempo pjevanja, prvenstveno vieglasnog, bio je ranije po laganiji nego danas. Pjevai su posebno otezali zavrne akorde. Mladii su se najvie subotom uvee sastajali na istom mjestu u selu, odakle se pjevanje daleko ulo, a da pri tom nisu morali pjevati iz svega glasa. Dok se u sredinjim slovenskim pokraji nama lijepim smatra usklaeno, ne suvie glasno pjevanje, pri emu pjevai uivaju u punoj harmoniji, u Reiji i istonoj tajerskoj (naroito u Halozama) raireno je forsirano, glasno pje vanje stisnutih glasnica. e) Tekstovi slovenskih narodnih pjesama zrcalo su svakidanjeg ivota, gledanja na svijet, osjeanja, vjernosti, ali istodobno i odraz svakodnevnih i drutvenih dogaaja. U njima je zabiljeen veliki dio narodne povijesti. Upada u oi da nema junakih pje sama epskog znaaja. Slovenska je pripovjedna pjesma balada i onda, kada govori o junacima i njihovim podvizima. Najvei je broj balada s tematikom iz o biteljskog ivota i ljubavnih su koba, no postoji i velik broj legendarnih balada koje se odlikuju srdanou i prostodunom jednostavnou. Balade s tematikom drutvenih sukoba razmjerno su rijetke. Bogata motivima i broj ano snano zastupana je ljubavna pjesma. Iako je ona veinom lirska, ima dosta primjera s izrazito pripovjednim crtama. U crkvenim se pjesmama prepleu apokrifno obojeni motivi sa crkveno-religioznim. Sauvalo se i neto srednjovjekovnih pjesama, to ih je narod pjev ao kod vjerskih obreda. Posmrtne su pjesme esto proete milju o prolaznosti svega ovozemaljskog; one govore o posmrtnom ivotu, o naplati i kazni za uinjena djela. U nekima od njih smrt je personificirana u obliku bojeg poslanika ili snanog, nemilosrdnog unitavatelja ivota. Posebna vrsta posmrtnih pjesama, rairena u tajerskoj i djelomice u Prekmurju, posveena je sjeanju na tragino, iz nenada si. 2 BRLEK preminule. Iz tajerske potjeu i pjesme o pojedinim zvanjima, naro ito obrtnikim, ije melodije, metriki obrasci i strukture strofa ukazuju da se radi oniostvarenjima novijeg vremena. Prave radne i radnike pjesme u slovenskom folkloru su iznimke. Vojnike pjesme veinom datiraju iz vremena kada je vojnika sluba tra -

378

SLOVENSKA MUZIKA

loj krajini, gdje su jala vie godina, pa i doivotno, kada su mladie silom ili na pre ivjele jo i nakon varu odvodili u najamnike ete. Na to ukazuju mnoge pojedi Drugoga svjetskog rata. nosti u tekstu. Sline vojnikim pjesmama, koje govore o ratovima i bitkama posljednjih 200 go- Tamo su bile rairene i dina, polupripovjedne su pjesme; posebne etvene pjesme one se temelje na razlii tim te usklici uz etvu papovijesnim i politikim do- prati za stelju stoke. U gaajima. I pjesme iz naro - Sloveniji se pjesme dnooslobodilake borbe vie su izvode za predaha na sjeanja na nasilje okupatora, polju, poslije zavrenog nego li istinske borbene pjesme. posla, kod zajednikih Isto tako postoji i malo narodnih poslova (etva, kolinje), rodoljubnih pjesama. Pjesme to na zabavama i si. U vrijeme dok su sela i veliaju momaki ivot, a na aljiv se nain rugaju branom, zaseoci imali svoje ili pak prikazuju razliite zgode none uvare, oni su najavljivali branih drugova, ubrajaju se u pjevajui umjetne tvorevine iz novijega satove. Veoma su rijetki usklici doba. Iako se prave obredne nekadanji pastira, prekupaca pjesme gube, mogu se jo uvijek susresti neke stare sva- peradi(u Pre-kmurju) i tovske pjesme. Posebnu skupinu drugih prodavaa. Crkvene pjesme pratile su narodne tvore kolednice, kod kojih je uz stalne sastavne dijelove (pozdrav, pobonosti, najvi' doasnike i si. 5 RAGLJA estitka, molba za darove, procesije, a izvode ih jo i danas na misi, te uz c koji su pod zahvala) utkana jo i pripovjedna utjecajem katolike vjere dobili nove oblike. To v npr., za pjesma, cijela ili samo odlomak s boine pjesme, za pjesme koje se pjevaju na Tri te kolede pripovjednim crtama. U novije se na Svijenicu. Meutim, kod novogodinjih se pj tek vrijeme opaa utjecaj crkvenih ponegdje sauvala starija predaja. pjesama; znaci propadanja Instrumentalna muzika, a) Narodni instrumenti. U : uoavaju se u naglaavanju molbe niji se svirai slue preteno instrumentima iz umjetnike m za darove. pa zato izvorno narodnih instrumenata ima razmjerno Upotrebljavaju ih samo prigodice ili u nedostatku ostal: S obzirom da se u Slo strumenata. No, za to ima dosta djejih zvunih igraaka. veniji plee uglavnom uz in Sl. 3 DRDRA strumentalnu pratnju, pravih Najvei broj igraaka idu u idiofone instrumente. Nel je plesnih pjesama vrlo malo. njih izrauju sama djeca. U krajevima gdje uspijeva kn Ipak, za pojedine su plesove uobiajene parafraze . Pjesme koje su ona u jesen iz stabljika prave klepetaljke od dvije ili vie se nekad redovito pjevale uz tajeri sadrajno su djelomice lju- ia te goslice (slika 1). Veoma je popularna brujalia bavne, djelomice aljive i zabavne, a izvode se u obliku poskonice. negdje nazvana brlek (slika 2): na polovine orahove ljusk Medu djejim pjesmama istiu se one u kojima se oponaaju ivo vren je jeziac koji kod trzaja bruji. Drdra, egrtaljka 3), izraena je od cijele orahove ljuske, nataknuta na tapi koncem; potezanjem konca vrti se ljuska i proizvodi zvul sebno mjesto zauzimaju zvona razliitih veliina koje pastii aju stoci oko vrata; obrednog su obiljeja zvona na staje pokladnim maskama (koranti). Uz njih valja spomenut obredne instrumente klopotce (klepetaljke) i raglje egr Klopotci (slika 4) se sastoje od drvene podloge o koju udam ili vie maljeva; re gije (slika 5) proizvode zvuk tako da elastina ploica udara o nazubljeni kotai to se vrti. Sline su konstrukcije velike vjetrenjae namijenjene rastjerivanju ptica iz Sl. 4 KLOPOTEC vinograda, koje pokree vjetar. Karakteristina je djeja igraka ropotulja (zveka), a njoj su veoma srodni kratinjski glasovi, zatim brojalice, aljivo ritmizirani tekstovi i kratke guljki (praporci), to satirine pjesme. su ih zimi privri f) Pjesma u ivotu naroda. 2a razliku od davnine, kada je na- vali o konjske harodna pjesma pratila ovjeka u svim ivotnim prilikama, danas move. U Sloveniji je ra je ona uglavnom tek plemenita zabava. Pravih obiednih pjesama iren obiaj zvonjave vezanih uz odreenu prigodu ima vrlo malo; njih su zamijenile za sveanih zgoda, druge. Prouavanje uloge narodnih pjesama temelji se, dakle, nazvano pritrkavauglavnom na podacima iz starijih razdoblja, a u tijesnoj je vezi nje, klenkanje, trijans narodnim obiajima. Djejem su uzrastu namijenjene uspavanke, ritmizirane ili enje, klonckanje i si., pri emu se tonovi pjevane djeje igre, brojalice, oponaanje ivotinjskih i drugih glasova i si. Od ljubavnih pjesama posebno treba istaknuti vaso- zvona u odreenom valske pjesme, koje govore o sastancima mladia i djevojaka nou redoslijedu stapaju u melodiju. Za takvo pod prozorom. Svadbeni su se obiaji nekad u cijelosti odvijali uz pjesmu. Najdulje su se odrale pjesme upuene nevjesti kod ritmiko udaranje potrebna su najma naputanja kue, kod skidanja vjenia, za vrijeme gozbe i na zavretku svadbe. Improvizirano oplakivanje mrtvaca naro- nje tri zvona. Zvoni kovanje najdue se sauvalo u Beloj krajini te u nekim dije - se obino samo s ve si. 6 PRITRKAVANJE lovima Gorenjskog. Inae, jo se uvijek ponegdje uju posebne likim zvonom, dok posmrtne pjesme, to ih pjevaju bijui uz mrtvaca. Koledarske ivanjdanske pjesme i muziki i sadrajno najzanimljivije su u Be -

SLOVENSKA MUZIKA
se u druga udara klatnom o rub, pri emu je glavno pravilo da se istodobno ne smije udariti o dva zvona (slika 6)._Neki primjerci ritmikog udaranja imaju svoje nazive, kao npr. kofova v dva:
Zvona
ffv\ / -------- i U M - ---- i ---- \2MJ. ---- L
* U*' i IM ' /

379

"

ft =r

24 7

VI

ZVONA: 1

>

i i

7 P

Nekada je bila poznata i rumlica, na kojoj su mladii svirali podoknice djevojkama (slika 7). Membranofoni instrumenti dosta su rijetki. Boben (bubanj), nekada u slubi seoskih glasnika, ulazio je i u muzike sastave, a njime su se prigodice sluili i svatovski prosci. Duda na lonec, gudalo, vuga, muga i si. nazivi su za instrument koji se sastoji od glinena lonca na kojem je napet svinjski mjehur. Posred mjehura bili su privreni ili ica ili tapi, a ton se proizvodio njihovim trljanjem. Dok su takvi SI. 7 DRUMLICA instrumenti u Beloj krajini pratili ples, u Prekmurju su se njima sluili novogodinji koledari ili su na njima mladii svirali o pokladama i drugim aljivim zgo dama, a u Dolenjskoj su u seoskoj muzici zamjenjivali bas. Slino je konstruirana i abice, djeja igraka iz orahove ljuske. Na ovom mjestu treba spomenuti pjevanje u ealj preko papira ime se moe oponaati zvuk instrumenata. Kordofoni instrumenti javljaju se u vie oblika. Oprekelj (slika 8) (anterija, cimbale, trklje i dr.) mali je prenosni cimbal (njem. Hackbreti) trapeznog oblika sa dva batia. Do pojave harmonike, u drugoj polovini XIX st., bio je jedan od glavnih muzikih instrumenata; u nekim udaljenijim krajevima zapadne Slovenije upotrebljavao se sve do Drugoga svjetskog rata. Pod utjecajem ciganskih muzikih sastava uao je u seosku muziku Prekmurja cimbal s pedalima, nazvan cimbole. No, i on se pomalo gubi. Nekada su bile rairene i citre, koje su gdjekad gradili i sami seljaci.

U Beloj krajini poznate su tamburice, koje su neko vrijeme do prvoga svjetskog rata njegovala tamburaka drutva i u drugim pokrajinama. Citira i bunkula (violina i bas) jedini su muziki instrumenti Reije, dok u drugim krajevima postepeno ustupaju mjesto harmonici. Citira je ugodena vie od violine (najee za malu tercu), pa zbog toga ima snienu kobilicu, a i gudalo je na petije, gotovo savijeno. U Reiji je bunkula ili mali bas zapravo violonelo sa tri ice. Najraireniji muziki instrumenti u Sloveniji su aerofoni i to od najjednostavnijih djejih zvunih igraaka do pravih glazbala. Dude (gajde) i alpski rog ve su odavno zaboravljeni. Srednjo vjekovne freske i skulpture, kao i kasniji pisani izvori svjedoe da su dude bile rasprostranjene osobito na zapadnom dijelu Slovenije; u Beloj krajini upotrebljavale su se jo i poslije Prvoga svjet,1VIH1, sl 9 ClVINK skog rata (npr. kao ' pratnja ivanjdanskih koledara). U gotovo potpuno zaboravljene djeje igrake ubraja se brnka (zujalica), daica ili kolsko ravnalo objeeno o vrpcu, to zuji lebdei u zraku. Ope je poznato sviranje na irokom listu trave koji se napne izmeu prstiju; pue se uz sam rub lista ili na njegovu povrinu. List se moe napeti izmeu dviju daica ili pak uvui u za-sjeenu palicu. Ovako oblikovani instrumenti slue u prvom redu lovcima za ma-mljenje divljai; ponegdje instrument zovu ivink (slika 9). Tonovi se mogu proizvesti na slian nain s pomou lia drvea i grmlja. Vjeti svirai tim putem znadu opona ati zvuk klarineta, pa ga i nadomjeta-vaju u instrumentalnim sastavima. Inae klarinet je u Sloveniji odavno poznat te se redovito nalazio u seoskim muzika-ma. Medu sviraljka-ma to ih djeaci izrauju u proljee od kore drveta najjednostavnija je prda, kratka cjevica s jednog kraja oguljena i stisnuta. Ako je umetnuta u trubu iz savijene kore, instrument nazivaju rog ili SI. 10 ORGLICE iz trstike trompeta (trublja). Taj je instrument rairen po cijeloj Sloveniji, a u belokranjskim jur-jevskim sveanostima ima obrednu ulogu. Druge svirale iz kore drveta nemaju posebnih imena, iako su izraene na razliite naine, s rupicama ili bez njih, s nepokretnim ili pokretnini poklopcima i dr. Sve one pripadaju tipu uzdunih svirala. U tajerskoj je poznata i svirala stranica, od bazgovine, otvorena na oba kraja i s vie rupica. Po obliku spada u poprene flaute, pa se tako i svira. U Halozama (tajerska) pronaena je poprena flauta sa est rupica, nazvana vegla, kako inae u istonoj Sloveniji zovu svaku sviraljku (slika 8). Izraena je od tvrdog drva ljive, a cijev joj je na oba kraja barokno zao bljena. vegle razliitih veliina nazivale su se trojka, tirka, petka itd. Dvoglasno ili vieglasno moglo se svirati samo na veglama iste vrste (na trojkama, tirkama itd.). U nekim krajevima istone tajerske susreu se panove frule od trstike pod nazivom trstenke, orglice, piskulice, piele itd.; njih izrauju i sami svirai, kao to je bio nekad obiaj i u istonoj Dolenjskoj. S obzirom da su u tim krajevima bile jake predslavenske naseobine, iji su starosjedioci prema sauvanim spomenicima poznavali panovu frulu, moe se zakljuiti da je taj instrument nasljee antike. Orglice se sastoje od vie cjevica povezanih pomou dvije daice i to tako da je najdua u sredini ili na kraju. U Dolenjskoj

SI. 8 OPREKELJ, orglice i vegle

380

SLOVENSKA MUZIKA
skoj bili raireni sastavi od violine, opreklja i basa. Kas spominju i vei ansambli; obaveznom duu od violine i basa ; uju se osim opreklja jo i klarinet, rog ili trublja. Dok se 1 kim krajevima u to vrijeme pojavljuju ve i duhaki ansambl: loj krajini se jo uvijek slue gajdama. Za upoznavanje instn nih sastava u XIX st. vane su slike na konicama, naj susreu violine, bas i klarinet (eventualno rog ili trublja) oprekelj jo uvijek nije nestao. Harmonika je naena same slu aja, to govori da je novijega datuma. U XX st. har: sve vie potiskuje druge instrumente, ali u to doba post duhaki i limeni instrumentalni ansambli, a u manjim s stima pojavljuju tamburaki orkestri, premda stariji instrurr sastavi s violinama, klarinetom i basom jo nisu iezli. U ' izmeu dva rata, te u posljednjim desetljeima u iston dijelu Bele krajine prevladavali tamburai. Tambura po: ulazi u tradicionalne instrumentalne ansamble, ali je u n mjestima jedini svira harmonika. Opreklja nema vi e iznimno u Primorju. U seoskim se sastavima susree gitara, a ponegdje limeni i duhaki instrumenti; u Prekmurju ciganske muzike druine sa da redovito imaju u svom sastavu violu za kontra i cim-bole. Za razliku od drugih krajeva, gdje sve veu vanost dobiva harmonika, u Prekmurju jo je uvijek vodei instrument violina. U Reiji se instrumentalna skupina sastoji od violine i basa. Iako je u XX st. prevladala harmonika, ipak se nisu izgubili ni raniji muziki sastavi. Po uzoru na narodne zabavne ansamble koji se uju na ra diju, u nae vrijeme osnivaju se sastavi koji nastavljaju tradiciju, ali istovremeno djelomice odrazuju i suvremenu m praksu. SI. 14 Harmonika i bas sa tri ice c) Uloga instrumentalne muzike. Instrumentalna je mu prvom redu pratilac plesa i obiaja ukoliko se oni jo ob tradicionalno. Prosci ukraeni zvoncima dolaze u prosidbu i gim instrumentima; s muzikom voze nevjestin miraz, prate svatove i sviraju na gozbi, s muzikom zavrava i s Instrumenti su obavezan rekvizit o pokladama. Sve do D svjetskog rata koledalo se u nekim mjestima za Novu god tajerskoj je svira pratio koledare, a za jurjevskog i ivanjd slavlja pjevalo se uz instrumentalnu pratnju. Uoi veih cr praznika raireno je sveano udaranje u zvona. Muzikf zabave, a ako je gazda poslije zavrenih poljskih radova prii veselje, momci su sa sobom dovodili sviraa, ili su pak sai provizirali svirku pomou jednostavnih domaih instrun Sviraa u slovenskim narjejima nazivaju: muzikant, kontar, muzika, goslar. Sviranje je, meutim, sporedan a nikada jedino zanimanje. Nadareni su svirai veoma cij pa im sviranje za novac predstavlja dodatnu zaradu. Svir koledarima, kao i onima to dolaze svirati o imendanu, se hrana i novac. Na svadbama svirai zabavljaju prisutn druge naine, sudjelujui i sami u zabavi. Ponekad imaju i i ulogu na svadbi, pa moraju dobro poznavati svadbene 0 Sviranjem se obino bave manje imuni seljaci ili zanatliji enito svirae smatraju aljivdijama i veseljacima. Oni su narodne instrumentalne muzike, a ponekad i posrednici { i p lesa, dok su rjee i sami stvaraoci. Narodni plesovi, a) Instrumentalni. Veina narodnih j u Sloveniji ima instrumentalnu pratnju. Obino je to harr ili vea skupina razliitih instrumenata. Jedino u Reiji j izvode violina i bas, pa se tamo i plee poseban ples, kakvog; u ostalim slovenskim krajevima. To je napjev, koji od s sela mijenja melodiju i ime, a kree se u petodijelnoj ili dvod mjeri. Sama je melodija, dodue, jednodijelna, no ona ne 1 tako, jer je svira ponavlja u intervalu kvinte. Uvijek zaf

SI.

II

GLINENE ZVIDALJKE

su bila poznata oba oblika, dok je u tajerskoj bio rairen samo simetrian (slika 10). Broj cijevica bio je proizvoljan (547), a ugaale su se pomou epova od voska ili smole. Sredinje cjevice ugoene su kao rastavljeni akordi, a one prema kraju kro matski. Dosad nisu utvrene posebne zakonitosti ugaanja. Na orglicama su nekad svirala djeca i odrasli, a bile su rairene po svim slovenskim krajevima. Pod istim imenom bio je nekada veoma popularan aerofoni instrument druge vrste, usna harmonika tvornike izrade s dva niza svirala koje imaju metalne jezike. I drugi je oblik orglica bio nekad veoma popularan. To su tvorniki instrumenti od drva, dva niza svirala imaju metalne jezike. Posebna skupina djejih instrumenata su glinene zvidaljke (slika 11), izraene u obliku vri -a, lonia ili ptiice, koje se na pune vodom. Potiskom zraka kroz gornji otvor (pisek) postie se efekt ptijeg cvrkuta. Takve zvidaljke zovu vrgolc (cvrkutalo), a ponegdje im daju imena ptica (krjanek, kanarek i si.). Prekmur-ski su lonari sve do Drugoga svjetskog rata izraivali zvidalj ke u obliku SI. 12 KUKAVICA male tintarnice. Po mou nje se moglo oponaati ku kanje kukavica, i to tako da se pue u usjeklinu na dnu, a rukom se pokriva i otkriva gornji otvor. Zovu je kukavica (slika 12). Poznatije su glinene zvidaljke u obliku ptiice i konjia s rupi cama za sviranje na trupu. Do poetka XX st. neki su tajerski lonari izraivali okarine, vjerojatno prema talijanskim uzorima, ali se one nisu odrale. Pastirski rog, izraen od ivotinjskog roga, bio je nekad rairen u planinskim krajevima. Na ovom mje stu treba spomenuti kao muziki instrument jo i bi, u slovenskim dijalektima nazvan takoer gajla, koroba i dr. Biem su pucketali vozari tjerajui ivotinju ili pak sebi za zabavu. U tajerskoj je za karnevala obavezno obredno pucketanje s posebno dugakim bievima. Najmlai muziki instrument, koji je posljednjih decenija istisnuo iz prakse gotovo sve druge instrumente, je harmonika, nazvana ponegdje orgle, meh, fue i dr. Stariji svirai upotreb ljavaju dijatonsku harmoniku, na kojoj se moe svirati samo u duru, a poslije osloboenja udomaila se kromatina klavir-ska harmonika. b) Instrumentalni sastavi. Najstariji sa uvani dokument o zajednikoj svirci na rodnih instrumena ta sauvan je na fre ski crkve u Crngrobu na Gorenjskom iz XV st. Valvazorovi izvori iz XVII st. govore o dva svira a, jednom na violini i drugom na flauti. Hacquet izvjetava da su u XVIII st. SI. 13 HARMONIKA u Korukoj i Kranj -

SLOVENSKA MUZIKA
na tenko (tanko), nastavlja na tolsto (debelo, tj. za kvintu nanie), i to ponavlja da bi na kraju dva puta svirao na tenko, kako bi se plesai pripremili za svretak plesa. Svira dovrava me lodiju potezom preko praznih struna, a ponekad prije toga izvede jo glissando, koji zovu cvik. Reijski se ples izvodi kao jednostavna improvizacija ustaljenog obrasca. U drugim se slovenskim krajevima s instrumentalnom pratnjom izvode redovito plesovi u parovima, poznati u cijeloj Evropi. Njihov je oblik esto dvodijelan, a sastoji se od mirnijeg, ponekad figurativnog uvoda i polke. S tim je oblikom usklaen i napjev, kojemu uvijek prethodi instrumentalni uvod od nekoliko taktova. Pratnja zavrava melodikom figurom na rastavljenom tonikom trozvuku. Neki su plesovi koreografski jednodijelni, sastavljeni od vie motiva, dok melodija obuhvaa periodu od 8 taktova koju svira proizvoljno ponavlja. Da bi izbjegao jednolinost, on je povremeno varira ili pak umee nove fraze, odnosno periode, to posebno vrijedi za valcere i polke, u kojima je ritam stalan, dok se melodija moe mijenjati. b) Vokalno-instrumentalni plesovi susreu se vrlo rijetko. Od takvih je plesova najpoznatiji Prvi raj iz Ziljske doline u Korukoj, izrazito obrednog obiljeja. U nekim se selima plee na prvoj zabavi u godini, ili barem na prvoj zabavi poslije etve; za dje vojke i momke to je istovremeno prvi pristup medu odrasle. U koreografskom je pogledu Prvi raj dvodijelan, a sastoji se od uvodne povorke plesnih parova u krugu i samoga plesa. Povorku prati pjevanje, a ples instrumentalna pratnja na variranu melodiju pjesme. Potpuno su istog oblika svatovski Stajri u Meikoj dolini i prekmurski svadbeni ples Vsaka ftica je vesela. Ponekad plesai pjesmom prate figurativni uvod nekih dvo dijelnih plesova (npr. uharske), koji se pleu uz instrumentalna pratnju. No, to su uglavnom plesne parafraze. Nasuprot tome, plesovi Bele krajine veinom su vokalno-instrumentalni; u koreografskom pogled u to su kola, kakva pleu i drugi slavenski na rodi. c) Vokalni plesovi susreu se samo u Beloj krajini. To su veinom obredni plesovi, kao npr. kolo Pobelelo pole, koje se iz vodi uz baladu o pastiru to su mu vile iupale srce. Karakte ristina belokranjska igra je Most, varijanta u Evropi opepoznate djeje igre s pjesmom, samo to je ovdje izvode odrasli: dvije skupine naizmjence pjevajui odgovaraju jedna drugoj, a na kraju je prolaz plesaa ispod podignutih ruku. d) Bez muzike pratnje u Sloveniji su poznata samo dva plesa: Na trumf u Beloj krajini varijanta je nijemih dinarskih kola, a Kovtre ivat na Gorenjskom varijanta je igre Most. Rad na prikupljanju, prouavanju i objavljivanju fol klorne grae. Sistematski rad na zapisivanju i objavljivanju narodnih pjesama zapoinje u Sloveniji tek u XIX st. Sva ranija svjedoanstva o folklornoj grai, zabiljeena u povijesnim i dru gim dokumentima, crkvenim pjesmaricama i tome si., uglavnom su usputna i sluajna. Prva, na alost izgubljena, zbirk a pripovjednih pjesama nastala je 1775 na poticaj M. Pohlina. Poziv Drutva prijatelja muzike u Beu (1819) na skupljanje narodnih napjeva u Austriji prihvatilo je u Sloveniji Filharmonino drutvo u Ljubljani, pa je u godinu dana skupljeno 170 tekstova i nekoliko desetina melodija. Pjesme, djelomino s napjevima, sakupljao je u prvim decenijima XIX st. J. Rude, vlastelin u Ribnici na Dolenjskom. Najzasluniji melograf u prvoj polovini XIX st. bio je Stanko Vraz, koji je 1835 zabiljeio oko 150 pjesama, a 1839 objavio je Narodne pesni ilirske (I sv.). Vraz je bio jedan od rijetkih koji je pokuavao zapisivati i melodije. Sauvalo ih se oko 300 (neke samo u skicama). On je 1837 poslao 67 pjesama njemakom pjesniku i kranjskom feudalcu A. Auerspergu (pseudonim mu je bio Anastasius Griin), koji ih je 1850 objavio na njemakom jeziku u svojoj knjizi Volkslieder aus Krain i tako prvi evropskoj javnosti predstavio slovenske narodne pjesme. Na Auerspergovu molbu Vraz je opisao obiljeja slovenske narodne pjesme, to je prvi rad takve vrste u Sloveniji. Manju zbirku na rodnih crkvenih pjesama izdao je M. Majar-Ziljski pod naslovom Pesmarica cerkevna (1846; napjevi za orgulje objavljeni su posebno). U drugoj polovini XIX st. poeli su i neki asopisi objavljivati pojedinane tekstove pjesama. God. 187677 izdao je J. Kocijani dva sveska svojih harmonizacija. U to doba nastoji se tiskati i cjelokupno gradivo sakupljeno u Slovenskoj Matici. Akciju je pokrenuo F. Koevar, otkrivi u Zagrebu Vrazovu ostavtinu, te je 1868 napisao i objavio prvu raspravu o slovenskim narodnim pjesmama. Nakon viegodinjih nastojanja urednitvo je konano preuzeo K. trekelj. Pozivu objavljenom u Ljubljanskom Zvonu odazvalo se mnogo pojedinaca, pa je zbirka poveana na nekoliko tisua pjesama. Iako bez pravog uzora, te unato mnogim potekoama i protivljenjima, trekelj je pripremio sistematski ureeno izdanje, s kakvim se u to vrijeme nisu mogli ponositi

381

ni veliki evropski narodi. Slovenske narodne pesmi u 4 sveska (18951923) sadravaju 8686 pjesama i preko 300 melodija. Nekoliko je slovenskih melodija objavio F. Kuha u svojoj zbirci, a izlazile su i u razliitim pjesmaricama u obradama za zbor (J. irovnik, H. Volari i dr.). Prva znanstveno zasnovana zbirka pjesama s melodijama poela se pripremati u vezi s akcijom sa kupljanja i izdavanja narodnih pjesama austrijskih naroda. Predsjednik slovenskog odbora, osnovanog 1906, bio je trekelj, a poslije njegove smrti (1912) M. Murko. Prvi svjetski rat omeo je, dodue, izda vanje, no rezultati sakupljanja bili su izvanredni, te je sakupljeno (do 1914) oko 13 000 pjesama. Meu 40 sakup ljaa najbolji i najuspjeniji bio je Franc Kramar, orgulja iz Iga kraj Ljubljane, koji je sakupio vie od 4700 pjesama. Nakon prvoga svjetskog rata gradu je preuzeo Etnografski muzej u Ljubljani, a od 1957 ona je u Glasbeno narodopisnem institutu, osnovanom 1934. Utemeljitelj i prvi direktor bio je France Marolt, koji je na toj dunosti bio do svoje smrti (1951). Od 1972 Institut djeluje kao posebni odjel Instituta za slovensko narodopisje Slovenske akademije znanosti i umjetnosti.
ZBIRKE NARODNIH NAPJEVA. A. VOKALNA MUZIKA: K. tre kelj, Slovenske narodne pesmi (4 sv.), Ljubljana 1895 1923. J. Glonar, Dodatek k "Slovenskim narodnim pesmim I, Etnolog, 1937-1939- -J. Dravec, Glasbena folklora Prekmurja. Pesmi, Ljubljana 1957. M. Jagodic, Narodo-pisna podoba Menga in okolice, Menge 1958. Z. Kumer, Ljudska glasba med reetarji in lonarji v Ribniki dolini, Maribor 1968. Ista, Slovenska pesmarica, III, Ljudske pesmi, Celje 1969. Z.. Kumcr, M. Matietov, B. Merhar i V. Voduek (urednici), Slovenske ljudske pesmi, I, Pripovedne pesmi, Ljubljana 1970. Z. Kumer, Pesem slovenske de/.ele, Maribor 1975. B. NARODNI PLESOVI: M. uHar, Slovenski ljudski plesi Primorske, Slovenski ljudski plesi, 1, Ljubljana 1958. F. Marolt i M. utar, Slovenski ljudski plesi Koroke, ibid., 1958. M. uHar, Slovenski ljudski plesi Prekmurja, ibid., 1968. M. Ramov, Slovenski narodni plesovi (Skripta za folklorni seminar), Zagreb 1971. LIT.: A. VOKALNA MUZIKA: D. Berani, Vrazovi zapisi narodnih melodij, asopis za zgodovino in narodopisje, Maribor 1910. 5. Vurnik, Studija o glasbeni folklori na Belokranjskem, Etnolog, 1931. F. Marolt, Tri obredja iz Zilje, Slovenske narodoslovne studije, 1935. Isti, Tri obredja iz Bele krajine, ibid., 1936. Isti, Slovenske prvine v koevski ljudski pesmi, Koevski zbornik, Ljubljana 1939. /. Grafenauer, Studija o izvoru, razvoju in razkroju narodne balade o Lepi Vidi, Ljubljana 1943. Isti, Najvaneje ritmine oblike v zgodovini slovenske narodne pesmi, Etnolog, 1944. R. Hrovatin, Glasbene prvine slovenskih ljudskih napevov, ibid. F. Marolt, Gibno- zvoni obraz slovenskega Korotana, Koroki zbornik, Ljubljana 1946. /. Grafenauer, Legendarna pesem Spokorjeni gresnik in staroalpska krvnoduhovna sestavina slovenskega naroda, Razprave Slovenske akademije znanosti in umetnosti, Ljubljana 1950. Isti, Narodno pesnitvo, Narodopisje Slovcncev, II, Ljubljana 1952. Z. Kumer, Znailnosti gorenjskih n arodnih pesmi, Slovenska glasbena revija, 1953 54. ' F. Marolt, Gibno-zvoni obraz Slovencev, Slovenske narodoslovne studije, Ljubljana 1954. Isti, Slovenski glasbeni folklor, ibid., 1954. Z. Kumer, Balada o Zmesanem studentu, Slovenska glasbena revija, 1955. B. Merhar, Ljudska pesem, Zgodovina slovenskega slovstva, I, Ljubljana 1956. R. Hrovatin, Pomen ritminih kvalitet v slovenskih ljudskih napevih, Slovenski etnograf, 1957. Z. Kumer, Slovenske prireditve srednjeveke boine pesmi Puer natus in Bethlehem", Razprave Slovenske akademije znanosti in umetnosti, Ljubljana 1958. R. Hrovatin, Metrini kriterij za sistematiko jugoslovanskih ljudskih melodij, Trei kongres folklorista Jugosla vije, Cetinje 1958. V. Voduek, Arhaini slovenski peterec-deseterec v slovenski ljudski pesmi, Slovenski etnograf, 1959. Z. Kumer, Oblici refrena u slovenakoj narodnoj pesmi, Zvuk, 1959, 1. V. Voduek, Neka zapaanja o baladnim napevima na podruju Slovenije, Rad V kongresa Saveza folklorista Jugos lavije u Zajearu i Negotinu, Beograd 1960. Isti, Kratke poskone pesmi v Sloveniji, Rad VI kongresa Saveza folklorista Jugoslavije na Bledu, Ljubljana 1960. Z. Kumer, Zur Frage der deutsch-slowenischen Wechselbeziehungen im Volkslied, Zeitschrift tur Volkskunde, 1961, 2. Ista, Balada o maevanju zapuene ljubice, Slovenski etnograf, 1962. Ista, Balada o nevesti detomorilki, SAZU, Dela 17, Institut za slovensko narodopisje, Ljubljana 1963. Ista, Fekonja. Primer prevrstitve mrlike pesmi v prip ovedno, Slovenski etnograf, 1964. R. Hrovatin, Kvintna pentatonika na Slovenskem, ibid. /. Grafenauer, Spokorjeni grenik. Studija o izvoru, razvoju in razkroju slovensko -hrvako-vzhodno alpske ljudske pesmi, sa studijom Z. Kumer, Slovenski napevi legendarne pesmi Spokorjeni grenik", SAZU, Dela 19, Institut za slovensko narodopisje, Ljubljana 1965. /. Grafenauer, Slovensko-hrvaka ljudska pesem Marija in brodnik, sa studijom Z. Kumer, Legendarna pesem o Mariji in brodniku z glasbenega vidika, SAZU, Dela 21, Institut za slovensko narodopisje, Ljubljana 1966. Ista, Maria und die Turteltaube, Jahrbuch fiir Volksliedforschung, Berlin 1966. Ista, Po polju e roee cvetejo..., Prispevek k raziskovanju interetninih vplivov v ljudski pesmi, Muzikoloki zbornik, 1967. Ista, Das slowenische Volkslied in seiner Mannigfaltigkeit, Munchen 1968. V. Voduek, Anakruza v s lo ve nsk i lj uds ki pes mi, Rad X II k o ngresa Sa vez a folklorista Jugoslavije, Celje 1965, Ljubljana 1968. Isti, Uber den Ursprung eines charakteristischen slowenischen Volksliedrhvthmus, Alpes Orientales, Ljubljana 1969. Isti, Razmerje med besedilom in napevom v ljudski pesmi, Jezik in slovstvo, Ljubljana 1969. Z. Kumer, Zlogovanje v ljudski pesmi, Muzikoloki zbornik, 1970. B. Ravnikar, Rhvthm Analvsis, Makedonski folklor, 1971. R. Hrovatin, Rhvthme elevant dans les ehansons populaires des Slaves de la peninsule des Balkans, Makedonski folklor, 1971. B. Ravnikar, Nekaj rezultatov prouevanja glasbene folklore 2 metodami matematine statistike, Rad XVII kongresa Saveza udruenja folklorista Jugoslavije, Pore 1970, Zagreb 1972. -Z. Kumer, Das slowenische Volkslied. Ein Uberblick: Volkslied, Volks musik, Volkstanz. Karnten und seine Nachbarn. Beitrage zur V olksmusikforsehung in Karnten, Seminar fiir Volksmusik, Millstadt 1970, Karntner Museumsschriften, Klagenfurt 1972. Ista, Ein Loberuf aus Slowenien, Alpes Orientales, Munchen 1972. V. Voduek, Slovenska ljudska glasba v stiku s sosednimi kulturami, Zbornik XVIII kongresa jugoslovanskih folkloristov, Bovec 1971, Ljubljana 1973. R. Hrovatin, Rastoi ritem v pesmih na furlan sko- slovenskem mejnem obmoju, ibid. B. INSTRUMENTALNA MUZIKA: L. Kretzenbacher, Gudalo-dudalo, Vuga, Bullhafen und Verwandtes, Slovenski etnograf, 1957. Z. Kumer, Godevski in plesni motivi na panjskih konnicah, ibid. Ista, Panova pial v Sloveniji, Rad VII kongresa folklorista Jugoslavije u Ohridu 1960, Ohrid 1964. 7?. Hrovatin, Bordunske citre v Sloveniji, ibid. Z. Kumer, Volksmusikinstrumente der slowenischen Maskenwelt, Lares 31, fasc. 1 2, Firenze 1965. B.

382

SLOVENSKA MUZIKA

Ravnikar, Akustina studija drumeljce, Muzikoloki zbornik, 1970. J. Strajnar, Cytira naslednik dud v Reiji, Rad XV kongresa Saveza folklorista Jugoslavije u Jajcu 1968, Sarajevo 1971. R. Hrovatin, Mirliton nunalca, ibid. Z. Kumer, Schriftzeugnisse und Bildquellen von Instrumentalensembles in Slowenien, Studia instrumentorum musicae popularis, Stockholm 1972. Ista, Slovenska ljudska glasbila in godci, Maribor 1972. J. Strajnar, Ein slowenisches Instrumentalensemble in Resia, Studia instrumentorum musicae popularis, Stockholm 1972. B. Ravnikar, ur hoheren Stimmung der Geigen in Resia, ibid. Isti, Analiza Kurentovih zvoncev, Traditiones, Ljubljana 1972. J. Strajnar, La cornemuse en Slovenie, Alpes Orientales, Munchen 1972. C. NARODNI PLESOVI: F. Marolt, ivi spomeniki naih prabitnih rejev, Zbornik Zimske pomoi, Ljubljana 1944. R. Hrovatin, Plesni Brkega opasila, Ljudski tednik, 1949. Z. Kumer, Plesni tip raj pri Slovencih, Rad I I I kon gresa folklorista Jugoslavije, Cetinje 1958. /. Otrin, Oblike slovenskih ljud skih plesov, ibid. R. Hrovatin, Kinetske oznabe v slovenski ljudski plesni terminologiji, Slovenski etnograf, 1959. AI. utar, Oblika plesa tajeri na Slovenskem, Rad VI kongresa Saveza folklorista Jugoslavije na Bledu, Ljubljana 1960. Isti i V. Voduek, Koreografska oblika pomladno-obredne igre most v Sloveniji in njene variante v Jugoslaviji, Rad IX kongresa Saveza folklorista Jugoslavije u Mostaru i Trebinju 1962, Sarajevo 1963. Af. Ramov, Sreanje z rezijanskimiplesi, Glasnik Slovenskega etnografsk ega drutva, Ljubljana 1967. Isti, Obredni plesi in igre na Slovenskem, ibid. M, utar, Svatbeni ples kaco zvijat na Slovenskem, Rad XII kongresa Jugoslavenskih folkloristov u Celju 1965, Ljubljana 1968. B. Ravnikar, Koreografija ljudskega plesa, Republiki svet Zveze kulturno prosvetnih organizacij Slovenije, Ljubljana 1969. Isti, Koreoloki prispevek ziljskemu tehvanju, Makedonski folklor, 1969. M. Ramov, Vloga fantovine v ljudskih plesih Slovenske Istre in Primorja, Rad XVII kongresa Saveza udruenja folklorista Jugoslavije u Poreu 1970, Zagreb 1972. Isti, Das Volkstanzgut Oberkrains: Volkslied, Volksmusik, Volkstanz, Karnten und seine Nachbarn. Beitrage zur Volksmusikforschung in Karnten, Seminar fiir Volksmusik, Millstatt 1970, Karntner Museumsschrif ten, 51, Klagenfurt 1972. B. Ravnikar, La danza popolare sul palcoscenico, 2 Congresso internazionale sul tema Tradizioni popola ri nella trasposizione scenica: coreograna-scenografia, Gorizia 1973. M. Ramov, Valvasorjevo etnokoreoloko gradivo, Traditiones, Ljubljana 1974. D. R A D N A PR I K U PL J A N J U , PR O U A VA N J U I O B J A VL J I VA N J U FOLKLORNE GRAE: M. Murko, Velika zbirka slovenskih narodnih pesmi z melodijami, Etnolog, 1929. J. Tominek, Prvo sestavno nabiranje slovenskih narodnih napevov, asopis za zgodovino in narodopisje, Mari bor 1937. B. Merhar, Ljudska pesem, Zgodovina slovenska slovstva, I, Ljubljana 1956. Z. Kumer, Slovenske ljudske pesmi 2 napevi. Poroilo o glasbenem gradivu, nabranem 1906 1914 pod trekljevim vodstvom, zdaj v Glasbeno narodopisnem institutu v Ljubljani, Slovenski etnograf, 1959. Ista, Rudeeva zbirka sloven skih ljudskih pesmi, ibid., 1968. M. Ramov, Problem zapisovanja individu alnih variacij rezijanskega plesa, Rad XV kongresa Saveza udruenja folklorista Jugoslavije u Jajcu 1968, Sarajevo 1971. Z. Kr. UMJETNIKA. Prva pojava umjetnike muzike na slovenskom

fiim qiii ftini ettrn*iln?5 mai no iir

iij impijs fcrl m kijrsDmim iiohiiitismci flt .i

Antifonar. Ljubljanski franjevaki samostan, XV st. .

etnikom podruju datira u vrijeme pokrtavanja, kada ovamo u okviru liturgijskog pjevanja dolazi koral. Usklik Kyrie eleison, s kojim je narod zapoeo neposredno sudjelovati u bogoslu ju, postao je, zajedno sa slovenskom narodnom pjesmom, a djelomice i s elementima njemake crkvene pjesme, bitan inilac u nastajanju i oblikovanju melodijske forme slovenske srednjovjekovne crkvene pjesme. Ona se razvila od XI do XV st., o emu svjedoe r azliiti izvori, kao npr. tzv. Stiski rukopis (XIII st.) i Vocabolario Italiano e Schiauo (1607). Usklik Kyrie eleison imao je znaajnu ulogu i kod ustoliavanja korukih vojvoda na Gosposvet skom polju, o emu govori uklopljena reenica o pravima vojvode u Schwabenspiegelu (XIII st., izvor iz XI st.). Dokumenti o muzikom stvaralatvu u srednjem vijeku dosta su skromni, no ipak dovoljni, pa je rekonstrukcija bar donekle izvediva. U okviru liturgijske muzike vani su kodeksi nastali u samostanima na slovenskom podruju ili pak ovamo donijeti iz drugih krajeva. Najstariji fragment muzikog liturgijskog ru kopisa (Ms. 6), najvjerojatnije iz X st., pisan je u sanktgallenskoj notaciji. Iz razdoblja XIIXV st. poznati su brojni rukopisi (antifonariji, graduali, misali) u kojima su se upotrebljavale razliite notacije (kvadratna, predrombina, rombina). Medu tim je dokumentima, npr., psalterij s himnarijem donijet u Sloveniju u XII ili poetkom XIII st., odakle je kasnije prenesen u eku, imi

3*
ttjftmfttne-ter' *
Kamniski rukopis, prva polovina XIII st.

zatim bogato iluminiran Kranjski misal (1491), kao i list i kog rukopisa (Ms. 8, III ), koji sadri i neliturgiku pjei koju je melodija oznaena solmizacijskim slogovima. Moe se, dakle, zakljuiti da je u Sloveniji jo prije srednjega vijeka bilo poznato vieglasje. To potvruju anstva Pavla Santonina, koji je 1486 i 1487 pr atio biskup; Carla da Caorle na njegovim obilascima slovenskih pc juno od Drave. Iz njih proizlazi da je crkveno pjevanje visokoj razini, te da se nije bitno razlikovalo od onog sa za] evropskog podruja. Svjetovnu su muziku u spomenutom razdoblju posr njemaki Minnesangeri. Medu njima su bili, npr., Ulri< Lichtenstein, od kojega potjee obavijest da su ga u Kc pozdravili na slovenskom jeziku, te Oswald von Wolke za kojega se znade da se uz ostale jezike sluio i slovenskim tovno su muziciranje njegovali brojni drugi muziari, oc su tek neki poznati, i to od XIII st. nadalje. Citirana Santo poruka doputa pretpostavku da su krajem XV st. u SI djelovali muziari u stalnoj slubi na pojedinim svjetovnin rovima te u nekim crkvama. Medu njima je vjerojatno ljudi slovenskog podrijetla, koji su uglavnom radili izvar ue domovine. Jedan od njih bio je i Franciscus de Pav koji se izjasnio za ovjeka iz Slovenije, rodom iz Ljubljane ( quod est natione sclauus videlicet de lubiana . . .). Izvor g minje 146 3 kao notara i orguljaa biskupa u Dubrovniki: se nalazio jo 1481. Isto tako spominje se 1472 kao lan i mentalnog ansambla u gradiu Fano, juno od Pesara, Andrej, sin Petrov, takoer podrijetlom iz Ljubljane. Sli primjera sigurno bilo i vie, no zbog n ecjelovite, odnosno znate grae, te vrlo esto latiniziranih, germaniziranih ili rc ziranih imena, mogunosti za rekonstrukciju najee sv male ili nikakve. Postojanje instrumentalne, osobito svjetovne muzike po; potvruje i muziki instrumentarij, koji je zastupljen u slov srednjovjekovnoj likovnoj umjetnosti, a moe se pratiti od . nadalje. Najbrojnije su sauvani dokumenti iz XIV i XV : njima se nalaze sve vrste instrumenata: instrumenti sa 2 medu njima i oni s klavijaturom duhaki i limeni instrui kao i udaraljke. Slikali su ih strani i domai slikari. Najvjero se u likovnoj umjetnosti nisu pojavljivali samo zbog ikonogr razloga, ve i zato to su se instrumenti upotrebljavali u i dnevnom ivotu. S obzirom da su se u Sloveniji pojavili svi ra tipovi muzikih instrumenata, karakteristini za isto dol evropskom zapadu, moe se zakljuiti da se razvoj organo] na tom prostoru podudarao s onim u srednjoj Evropi. Od kraja XV st. naovamo povijesna je graa sve ops( Muziari slovenskoga podrijetla susreu se u doba renesai djeluju u veem broju izvan domovine, pridonosei razvoj padnoevropske muzike. Krajem XV i poetkom XVI st. p< su Jurij (Georg) Slatkonja (Slatkonia, Slakana, Slakany, Ch pus; 14561522) iz Ljubljane, voa dvorske kapele Mat lijana I, koju je razvio u izvrsno umjetniko tijelo, i Bali Praspergius, za koga se ne zna ni datum roenja, ni smrti je podrijetlom iz Mozirja u Savinjskoj dolini, a djelovao j magister muzike na sveuilitu u Bazelu, gdje je 1501 ol svoje djelo Clarissima plane at que choralis muice inter] tio. U kasnijim desetljeima XVI st. poznat je niz muzia dvorovima u Beu, Pragu, Innsbrucku i dr., od kojih su i komponirali, kao npr. Michael Globogger (Glabocker der Ret

SLOVENSKA MUZIKA

ANEO SVIRA. Detalj freske, Godei, XV st.

SLOVENSKA MUZIKA
Globokar), Michael Carbonarius (Voglar), Mathes singer iz Celja, Georg (Jurij) Khnes (Khness, Khnies, Knez), te Jacobus Gallus {Handl, 15501591), autor misa (Selectiores quaedam missae, 1580), moteta (Opus musicum I IV, 1586, 1587, 1590) i svjetovnih zborova (Harmoniae morales, 1589, 1590; Moralia, 1596). U svojim se djelima Gallus djelomice oslanjao na tehniku nizozemske i prije svega venecijanske kole. Iako se jo vezao na vokalnu polifoniju, svojim je kompozicijama pomogao pripremiti put u novija, monodiji blia nastojanja. Ubraja se u znaajne linosti evropske muzike renesanse. Navedeni muziari, a vjerojatno i mnogi drugi njihovi su vremenici, nali su izvan domovine vee mogunosti za umjet niki razvoj i priznanj e. U Sloveniji su, naime, razvojne prilike bile zbog razliitih uzroka nepovoljnije, nego u drugim austrijskim pokrajinama. Usprkos tome i u Sloveniji je muziki ivot bio razmjerno iv, naroito u glavnom gradu tadanje vojvodine Kranjske , u Ljubljani, koja je bila sjedite biskupije s knezom biskupom na elu, te su u njoj uz graane stanovali i brojni ple mii, od kojih su neki njegovali i muziku. Izvori govore da su u tom gradu postojali i Meister-singeri (1584 umro je, na primjer, Balt-hasar, ain Vctus Slauorum Decalogus, Meistersin-ger), gradski piskai (Stadtthurner, Stadtfimplcx Tcxtus, vtcunpfeifer) i violinisti (Stadtgeiger) kao i cjue cmcndapokrajinski trubi jai ( tus. Feldttrompeter, Tijlart T>effct Safumii,nahuliku skiji landschaftliche Trom-peter, TrubtTupopraulcne. Landestrompe-ter). Svirali su lime ne i duhake instru mente, iane instru mente, a neki su od njih moda i komponirali, no dokaza za to nema. Poznato je mnogo naziva za njih. Imali su jednaku ili srodnu ulogu kao i njihovi suvremenici u srednje i Kit hzhe Bogu sltishiti.Ta ima oh gradovima zapadne Evrope. Ne rotyfe vnuznu Per Bofym Vane rezultate u Inu nekar ne kradi, Falsh pryzlia Sloveniji dala je na ranu muzikom podruju i reformacija. S tim u vezi Eni psalmi, odlomak, 1567 znaajna je prva slovenska pjesmarica (Eni Psalmi, 1567) s napjevima djelomino iz slovenskog srednjovjekovnog crkvenog repertoara. Pjesmarica se upotrebljavala u kolanu i crkvama. P jevanje je bilo jednoglasno ili vieglasno, a u crkvi su ponekad sudjelovali i instrumentalisti, koji su, dakako, bili najaktivniji u svjetovnom muziciranju. Crkvenu mu ziku praksu, a djelomice i svjetovnu, vrili su najvie kantori slovenskog ili njema kog podrijetla, irei protestantski koral i muziku renesansnog stila. Jedan od njih bio je Wolfgang Stric-cius (prije 1570 nakon 1611) ija zbirka Neue Teutsche Lieder (1588) datira iz Ljubljane. Unato preteno polifonom slogu Striccius u njoj odaje sklonost i za homofoniju. Krajem XVI i poetkom XVII st. protureformacija ponovno oivljuje muziko stvaralatvo u katolikim krugovima, koje je u doba protestantskog uspona bilo potisnuto. Za sve veu brigu oko muzike zasluga je isusovca i ljubljanskog kneza-biskupa Tomaa Hrena {Chron, 15601630). Iz bogate dokumentacije (Inventarium librorum musicalium ecclesiae cathedralis labacensis, 1620; brojni muziki rukopisi i tiskana djela iz XVI i poetka XVII st.) moe se zakljuiti da su muzika nastojanj a, kako s podruja crkvene muzike, tako i svjetovne, bila uspjena. U stil skom se pogledu oigledna prednost pridavala venecijanskom smjeru, te renesansa doivljava snaan zamah, nadoknaujui brzo sve to je bilo proputeno u proteklom stoljeu. Poetkom XVII st. i na slovensko podruje prodire barok, koji se svojim razvojnim fazama protee sve do prve polovine XVIII st. irio se i uvrivao na razliite naine. U tom su pravcu djelomice pridonosili i gradski muziari, a jo vie mu ziari u plemikim i crkvenim kapelama, te ljubljansko isusovako kaza lite, u kome je muzika zauzimala vano mjesto. Najsnanije se barok vinuo krajem XVII i poetkom XVIII st., keda je njegov glavni nosilac bila Academia Philharmonicorum, osnovana u Ljubljani 1701. Vanost toga stila uzdiu i gostovanja talijanskih opernih pjevaa, kojima u prvoj polovini XVIII st. zapoinju esta izvoenja talijanskih opera, pojava rairena u Ljubljani jo do druge polovine XIX st. U isto doba sve vie raste broj do maih i stranih mu ziara, no domai, meu kojima je bilo i kompozitora, jo uvijek odlaze u tu inu. Za razvoj varijacijske suite znaajan je
Isaac Posch (Poschius, Po; ? oko 1622), ija

383

narodnost jo nije definitivno utvrena. On je svojim djelom znatno pridonio ranobaroknoj slici slovenskog podruja, to se ne moe ustanoviti za neke njegove suvremenike, koji su oito bili slovenskog podrijetla, kao, npr., Gabriel Plautzius (Plautz, Platz, Plautius,Plavec; oko 1590 164i),sa nadimkom Carniolus, autor zbirke Flosculus verna-lis (1622), koji je na dvoru izbornog kneza u Mainzu uveo Aneo svira, slika na stropu crkve sv. Andrije u Gosteama, XVII st. koncertantni stil. Joannes Baptista Dolar (Dollar, Tollar, Tolar, Thollar, Tholary; oko 16201673), bio je podrijetlom iz Kamnika blizu Ljubljane; povremeno je djelovao u okviru ljubljanskog isusovakog kolegija (1645 47, 1656 58), a zatim u Passauu i Beu. On je ostavio opsean opus: mise, psalme, instrumentalne sonate i balete. Orijentirao se u visoki barok, te se uvrstio u najznaajnije predstavnike starije generacije bekog kompozitorskog kruga u drugoj polovini XVII st.

ILOSCVIVi VES-NALlt, S

A C RAS

CANTIONES,
MISSA^ALIASOVE
, LAVDES B. MARIJ eONTININS,
i l. 4. ;. (. & t.

Cmt ttjft Cemrtt,

AVTHORE
TmiifiiMtDemmt, D. 10AKSIS ICHI'VICARDI

p 5.tLlmf./Gim. tttteum. m Pm. tka, cifttliU*i>flr:

BASSVS,

G. Plautzius, Flosculus vernalis, naslovna strana

384

SLOVENSKA MUZIKA
Mnogi su kompozitori u to vrijeme djelovali i na domaem, slovenskom tlu, davi znaajan doprinos svojom muzikom za isusovake kazaline izvedbe, oratorijima, misama, triosonatama i drugim kompozicijama s podruja svjetovne i crkvene muzike. Meu njima valja spomenuti muzikog direktora spomenutog isusovakog kazalita Janeza Jurija (Johann Georg) Ho-

ACADEMIA PHIL
HARMONICORUM JU A ft A CI
. . . .

HEGE
! . : ; '

METROPOLI CARNILl^; ADUNATORUM.

Uia Academiae Phil-Harmonico*

um Labacenfiunf, tnttflrc|aot jam aflnostn. boatac.aft iob fineip anni prm i poft mil Icfim u placitopa lfinisliiceft,utnatannjmttarinonicofub r iode conocnatiooe koneftjreitecntur.fetl ctiamptrkav jusmoi "conccttadonem cemporalem, aelcftcm itlani astcmilm duraturam pie !r> tncntim rerocem: hine pro AcademicoSymbolo Orgaouro D. Virginis C*ciu, cu. jucacn!,dumfuaTemin tenk HaMoniam dirFuderunf, omnem umencaelam vetfui perfUveiunt, ele&um fuii cum Icmmate : REREAT, MENTKJUE PERENVIA MONSTR&T. ' " * ' ' II. Ac*>

zhevara {Gottscheer, Gotscheer, Gottseer, Hoevar; 1656 1717), Mariana Tshadesha (ade; ? 1718), Mihaela Omersa (Omerza; 1679 1742) i Jurija Leges Academiae Philharmonicorum, odlomak (Georg) Blatniga {Wlatnig, Blatnik; 1693 nakon 1718). Tu su jo Johann Jakob Labassar pl. Lauben-burg (16561703), utemeljitelj Academiae Philharmonicorum Joto Berthold pl. Hoffer (16671718), Johann Caspar Goschel (? 1716), Janez Krstnik (Johannes Baptista) Poliz {Polz, Polec; 16851750) i Wolffgangus Conradus Andreas Siberau (1688 1766). U tom je razdoblju u Ljubljani djelovao i Giuseppe Cle-mehte Bonomi, dirigent kranjskog vicedoma. Bio je podrijetlom Talijan, no njegove izjave doputaju pretpostavku da je on, kao i njegovi preci roen negdje u Kranjskoj, dakle u Sloveniji. Za boravka u Ljubljani, Bonomi je napisao operu II Tamerlano koja je 1732 izvedena u vicedomskoj palai. Uporedo s promjenom drutvenih odnosa, u drugoj polovini XVIII st. mijenjaju se i muzi ke prilike. Dotadanji nosioci muzikog ivota i rada, kao to su gradski muziari, Academia Philharmonicorum i isusovako kazalite, postupno nestaju. Prestankom njihove djelatnosti smanjuje se i siizuje opseg muzi kog stvaralatva. Zabiljeeno je tek muziciranje diletanata, kao i izvoenje opera, koje su se od 1765 prikazivale u Stanovskom kazalitu u Ljubljani. Kao i ranije, tu i sada gostuju talijanske kazaline druine, a od 1779 i njemake. Osnivanjem Filharmonine drube (Philharmonische Gesellschaft) 1794 u Ljubljani, obnavlja se koncertno muziciranje, no sada s drukijim ciljevi ma i drukije organizirano, te je doivjelo opsean zamah, a i kvalitetno se uzdiglo. Dokumenti (Musicali-en-Catalog der PhilharmonischenGesell-schaft, 17941804) potvruju da se potkraj XVIII i poetkom XIX st. ras-cvala muzika klasika, i to vie u izvo-dilakoj praksi nego u stvaralatvu. Nekoliko kompozitora iz slovenske sredine i tada je djelovalo u tuini. Meu njih se moe uvrstiti i kompozitor vokalno-instrumentalnih djela Amandus Ivani (Ivanschitz, Ivansch-iz, Ivancic) iz sredine, odnosno poetka druge polovine XVI11 st., ije podrijetlo jo nije utvreno; u svo jim je instrumentalnim djelima slijedio . ,
Anaeo svirac. Crkva sv Antuna r>rn7cm*>

tipa; do sada je poznato njegovo djelovanje u samostani Trost kod Graza i u Grazu. U tuini su radili i Ljubljanai (Francesco) Pollini (17621846) ijurij (Georg) Mihevec {! Micheuz; 18051882): Pollini u Milanu, a Mihevec na Beu, a zatim u Parizu te u Mennecvju kraj Pariza. Ob prihvatila klasine tekovine, a Mihevec u svojim kasnijim zicijama i romantine. Po umjetnikom znaenju znaajniji pripada svakako Polliniju, koji je svojim djelima znatno ) razvoju klavirske tehnike. Na prijelazu i u prvoj polovini XIX st. u Sloveniji in kompozitora. Od umjetnika roenih na slovenskom tlu naturaliziranih vrijedni su spomena ponajprije Jakob upa pan; 17341810), autor male opere Belin (oko 1780), brojne kompozicije unato oslanjanju na kasni barok 0 prema ranom klasicizmu, zatim Janez Krstnik (Johann 1 Novak (oko 17561833), predstavnik ranog klasicizma istakao scenskom muzikom za Figara, prema komediji seli dan ali Matiek se eni A. T. Linharta, pa stvaralaki Gapar Maek (Maschek; 17941873) te tehniki vjet, ] orijentiran simfoniar Ferdinand Schiverdt (oko 1770Slovenskoj muzici toga vremena mnogo su pridonijeli jo chori ljubljanske katedrale Anton Holler (oko 17601826) Benedict Dussik (Dussek, Duik; 1765 poslije 1816), potkraj XVIII st. bio instrumentalis t i orgulja ljubljan: tedrale, a neko vrijeme i dirigent Stanovskog kazalita Josef Benesch (Bene; 1795 1873), za koga se zna da je dvadesetih godina XIX st. vodio koncerte ljubljanske Filhar-monine drube. Sigurno je da su i Dussik i Benesch za boravka MERCATO u Ljubljani i komponirali. Dl Pod utjecajem slovenskog nacionalnog pokreta poinje se MALMANTIl tridesetih i etrdesetih godina XIX DRAMA CIOCOSO PER MO: st. muzika situacija na glo Dl POLISKNO FEGH mijen jati; raa se elja za PASTOR ARCADE osamostaljenjem muzikog DA RAPFKHSSNTARSI stvaralatva. Od toga se doba muzika NELL' AUGUSTA CT1 nastojanja kreu u dva pravca. Tamo Dl LUBIANA gdje je prevladavao njemaki IL CARNEVALE DEL lji element, a to je na reproduktivnom DB0ICATO podruju u okviru Filharmonine ALL* rLLUffnUSSIMB drube i Stanovskoga kazalita (od ED .CELLENTISSIME DAME 1862 Deelno gledalie), nastavilo se E < VALIEfU DELLA ranijim smjerom. Slovenska SUDET. TA CITTA. nastojanja, od toga vremena na muzikom polju udruena s tampalo >n Luhiana apreflo d // Afercato di Ma njemakim, kre nula su Libreto tiskan u Ljubljani 1763 p vlastitim putevima. gostovanja talijanske o] Bio je to razvojni proces koji je mnogo zahtijevao. U nje slovensko muziko stvaralatvo konkretiziralo u okviru ! skog drutva (1848), itaonica (od 1860) i Dramatinoga tva (1867). U to se vrijeme Ljubljana postepeno razvija turno sredite slovenskog etnikog podruja, a muziki s< odvija u Glasbenoj matici (1872), Cecilijinom drutvu i Operi Slovenskog deelnog gledalia (1892). Parale! poveava broj reproduktivnih tijela, kao i njihov kvalil iz jednostavnih vokalnih i instrumentalnih ansambla iz kvalitetna muzika udruenja. Potkraj XIX st. ojaala je slo operna reprodukcija, a osnivanjem orkestra Slovenske monije (1908) stvorene su nove mogunosti za koncertni ; Istodobno se poveava broj tiskanih kompozicija, a p izlaziti i prvi slovenski muziki asopisi (Cerkveni glasi 18781945; Glasbena zora, 18991900; Novi akordi 14), kao i samostalne muzike publikacije. U drugoj polovini XIX st. stvorene su sve organiz; forme potrebne za normalan muziki ivot, a sazreli su i za dalji razvoj. Tako su se slovenske muzike ustanove, . vodilakim vrstama, nainu rada, kvantitetom i kvalitete jednaile s institucijama koje su bile u njemakim ruka Paralelno s brigom za muziku reprodukciju iao je i formiranja novih vidika u stvaranju umjetnike muzike. S rom da se muziko stvaralatvo moralo podrediti nacior zadacima i ciljevima, dolo je sredinom XIX st. do priv nog odstupanja od evropske muzike tradicije. Sada su se, 1 traila vokalna djela s rodoljubnim tekstovima. Iako su te bili vaniji od muzike, ona je ipak mo rala biti ugodna, m jom pjevna, a tehniki to jednostavnija. Meu kompozit ranoklasino obliko koji su njegovali takvu vrstu su bili Miroslav Vilhar (1818
i i

XVIII st

urazsse,

vanje mannheimskog

SLOVENSKA MUZIKA

385

Tabulatura za lutnju iz pasijske igre, kofja Loka

i djelomice Gregor Rihar (17961863). Kompozicijski stavak njihovih djela bio je reduciran na jednostavno shvaenu klasinu tehniku, a sa stilskom orijentacijom tadanje evropske muzike nije imao nikakve veze. Ostvarenja tih kompozitora bila su znaajna najvie kao izvrenje zadatka u okvirima nacionalnog pokreta, premda se ona u estetskom pogledu ne mogu vrednovati evropskim mjerilima. Krajem pedesetih godina XIX st. situacija se poela osjetno mijenjati. Slovensko muziko stvaralatvo krenulo je k romantizmu, stilu dotaknutom na kratko ve etrdesetih godina {Josip Tomaevec, 1824 1851). Meutim, sada su realno bili sazreli svi uvjeti. Romantizam je trajao vie desetljea i ostavio je vidne tragove, kako u ranijoj fazi, tako i u kasnijoj, zreloj, obuhvaajui sve muzike vrste rairene i u zapadnoevropskoj muzici. Kompozitori iz toga razdoblja dali su vane doprinose slovenskoj mu zikoj kulturi. Jedan od prvih bio je Kamilo (Camillo) Maek (Maschek; 18311859) i neposredno poslije njega Davoriti Jenko (18351914), ija djela nakon 1863 pripadaju preteno srpskoj muzikoj kulturi. Nakon njih dolaze jo brojni suvremenici, medu kojima trojica ine svojevrstan vrhunac toga razvojnog razdoblja u Sloveniji. To su Benjamin Ipavec (18291908), autor izvrsnih solo-pjesama i prve slovenske romantin e opere s povijesnom tematikom (Teharski plemii), zatim Fran Gerbi (18401917), kompozitor vrijednih orkestralnih djela, kao to su Simfonija u Gduru, dvije Jugoslavenske balade, Jugoslavenska rapsodija, dvije opere (Nabor, Kres) i solo-pjesama, te Anton Foerster (18371926), koji je svojim solo-pjesmama, zborovima, komornim (Tri slovenske pesmi za gudaki kvintet) i orkestralnim kompozicijama (Slovenska suita), kantatama (Domovini) i operama (Gorenjski slavek, Dom in rod) takoer obogatio slovensku umjetniku muziku romantinog razdoblja. S dotjera nom tehnikom svoga muzikog opusa i Foerster je pozitivno utjecao na kompozitorske generacije koje su tek dolazile. to se nacionalni pokret vie bliio ostvarenju svojih ciljeva, to je potranja za angairanom muzikom bivala manjom, a time su umjetniki kriteriji postajali sve vaniji. Nastojanje da se slo venska muzika dovede u sklad s aktualnom evropskom muzikom postalo je sve vidljivije, samo se ta tendencija na prijelazu u XX st. i neto kasnije, nije mogla snanije oitovati. Prevladava orijenta cija kasne i nove romantike, a oslanjanje na elemente slovenskog narodnog melosa naglaenije je nego ranije. Sredinje kompo zitorske linosti u tom razdoblju bili su Josip Ipavec (18731921) koji je sklonost novom stilskom razvoju potvrdio svojim klavirskim kompozicijama i solo-pjesmama, zatim Risto Saviti (Friderik Sirca; 18591948), autor triju opera (Lepa Vida, Matija Gubec, Gosposvetski sen), Emil Adami (18771936), zapaen naroito svojim zborovima, pa kompozitor umjetniki snanih solopjesama Anton Lajovic (18781960) i Gojmir Krek (1875 1942), kome pripada posebna zasluga kao ideologu slovenske muzike prvih desetljea XX st., usmjerenom u suvremenija kretanja. U tu skupinu id e u svom ranom stvaralakom razdoblju i Fran Serafin Vilhar (18521928) koji je kasnije djelovao u Hrvatskoj. Po umjetnikim pogledima u tu se generaciju moe uvrstiti i Janko Ravnik (1891 ), kompozitor izvrsnih solo-pjesama, zborova i djela za klavir, koji se u izrazu i tehnici u nijansama ponekad pribliuje impresionizmu.

Po zavretku Prvoga svjetskog rata, bitno su se popravili uvjeti za razvoj muzikog stvaralatva u svim pravcima. U Ljubljani je 1919 utemeljen Konzervatorij Glasbene matice (od 1926 Dravni konzervatorij, od 1939 Akademija za glasbo), a 1935 osnovana je Ljubljanska filharmonija. Pojavljuju se novi muziki asopisi (Pevec, 192138; Zbori, 192534; Nova muzika, 192829), a 1934 utemeljen je u Ljubljani Glasbeno narodopisni institut, kojim zapoinje i etnomuzikoloka djelatnost. Na muziku stilsku orijentaciju s poetka XX st. sada se nadovezuje vie mlaih kompozitora, koji su na granici izmeu kasne i nove romantike, ali neki od njih prihvaaju i novu izra ajnost. U toj generaciji vano mjesto pripada Lucijanu Mariji Skerjancu (19001973), iji su vrhunski dometi na podruju klavirske (Preludes, Nocturnes), komorne (IV i V gudaki kvartet) i orkestralne muzike (5 simfonija, koncerti). Blaa Arnia (19011970) privlaila je gotovo iskljuivo orkestralna muzika (9 simfonija, simfonijske pjesme Pesem planin, Ples arovnic, Zapeljivec i dr.), dok se n eto mlai Marjan Kozina (1907 1966) osobito istakao na podruju orkestra (Simfonija), opere (Ekvinokcij), kantate (Balada Petrice Kerempuha) i solo-pjesme. Postromantinom stilu ostali su vjerni jo neki kompozitori poslije Drugoga svjetskog rata, tradicionalisti koji u zvukovnom pogledu tee suvremenijem shvaanju muzikog stvaralatva. To su Uro Krek (1922), autor tehniki izvrsnih i izraajno karakteristinih kompozicija (Inventiones ferales, Concertino za piccolo), zatim Zvonimir Cig-li (1921) ;rpee caui 5ttelu.b)to prao cup. (1 di s djelima iroke izraajno-sti (Obreje
E mortis auzra ms foati um poni teatix * m

plesalk za orkestar). Dane kerl (1931), kompozitor izrazite vedrine . (Serenada za gudae, Sinfonia monotematica), pa u svom prvom razdoblju i Janez Mati-i (1926), te Alek-sander Lajovic (1920 ) i neoimpresioni-zmu usmjeren Vladimir Lovec (1922 Jo u punom jeku tradicionalizma javljaju se Odlomak responzorija, XVIII st. dvadesetih godina u Sloveniji nova aktualna naziranja, ekspresionizam, neo-barok i neok lasicizam, kojima zapoinje pokret za prekidanje s tradicijom i stvaraju se temelji za dalji razvoj u dva smjera. Prvi glasnik novog bio je Marij Kogoj (18951956), koji se kao ekspre-

Stanovsko gledalie u Ljubljani, prva polovina XIX st.

sionist oitovao ve u svojim solo-pjesmama i klavirskim kompo-

386

SLOVENSKA MUZIKA
vrpcu, Apokatastasis Slovenski rekvijem za tenor, : orkestar, Zgoanja za trombon, 2 klavira i udaraljke), / tri (1931 ; Nuances en couleur za instrumentalni an Integrali v barvah za orkestar), Alojz Srebotnjak (1931 venzione variata za klavir, Microsongs za glas i 13 ins nata, Koncert za harfu i orkestar), Jakob Je (1928 ; 1 Do fraig amors), Darjan Boi (1933 ; Collage sont altklarinet i 8 izvodilaca, Requiem Collage sonores z; netofonsku vrpcu), Pavle Merku (1927 ), Lojze Lebi (19 i Igor tuhec (1934 ). Premda istomiljenici u novim s njima muzikog stvaralatva, kompozitori se u primjeni ra tehnika meusobno dosta razlikuju; jedni su radikalni, umjereni, no jo uvijek djelomice povezani uz prvo ra; moderne. Njihov razvojni put jo nije dovren. Pokreti uzrokuju svojim ostvarenjima vjerojatno nee ostati bez odr< utjecaja na budui razvoj. Rezultati to ih biljei vrijeme od poetka XX st., a < od dvadesetih godina pa sve do dananjih dana, svjedoe o ukljuivanju slovenske muzike u evropski muziki okvir kao c Stvaralaka praksa u pogledu stilske orijentacije i kompoz tehnike izjednaena je sa stanjem u drugim evropskim zen Istodobno ona donosi svoje specifinosti, uvjetovane zna duhovnog ustrojstva prostora s kojega potjeu njezini stv
cathedralis ecclesiac labacensis s. Nicolai (rkp.). M. Pohlin Carnioliae, Mitteilungen des Historischen Vereines fiir Krain, 1862. Radics, Frau Muica in Crain, Ljubljana 1877. Th. Elze, Die sloW' protestantischen Gesangbiicher des XVI. Jahrhunderts, Venezia 1884. kua, Slovensko petje v preteklih dobah, Ljubljana 1890. A. Trstenj vensko gledalie, Ljubljana 1892. J. Mantuani, Jacob Handl (Gallus VI/l (uvod), 1899. J. erin, Pesmi slovenskih protestantskih pesma viri in njih poraba v poreformacijskih asih, Trubarjev zbornik, 190c Wasner, Uber die Messen des Jakob Handl, Muica divina, 1913. J. M Pasijonska procesija v Loki, Carniola, 1916. P. A. Pisk, Das Parodiev in den Messen von Jacobus Gallus (disertacija), 1916 (obj., STMW, 1 M. Kos i F. Stele, Srednjeveki rokopisi v Sloveniji, Ljubljana 1931. V Nai glasbeniki v lju bljanskih jezuitskih dramah, Cerkveni glasbenik, ] J. Mantuani, Razvoj slovenske glasbe, ibid., 1934. V. Steska, Jezuitsk drame v Ljubljani, Mladika, 1935. M. Kos, Conversio Bagoariorurr rantanorum, Ljubljana 1936. A. Gottron, Gabriel Plautz(i6l2 1641) meister des Mainzer Erzbischofs Schweikard von Kronberg, KMJB, 1936 M. Kos i F. Ramov, Briinski spomeniki, Ljubljana 1937. L. M. i Emil Adami, Ljubljana 1937. /. Grafenauer, Najstareji slovenski > icano 1943. D. Cvetko, Risto Savin Osebnost in delo, L 1949. H. Hilschen, Der Musiktheoretiker Balthasar Prasperg, KMJB, : D. Cvetko, Davorin jenko i njegovo doba, Beograd 1952. Isti, Davori Doba, ivljenje, Delo, Ljubljana 1955. Isti, Odmevi glasbene kli Slovenskem, Ljubljana 1955. D. Ludvik, Nemko gledalie v Ljub 1. 1790, Ljubljana 1957. L. M. kerjanc, Jurij Mihevec slovens datelj in pianist, Ljubljana 1957. Z. Kumer, Slovenske prireditve k bi i P t i Btlh Ljbljana 1958 D o u i n K o n g n 95, 95 ivot i rad kompozitora Rista Savina, Beograd 1958. Isti, Zgodovina % umetnosti na Slovenskem (3 sv.), Ljubljana 1958 1960. Isti, Ein unbe Inventarium librorum musicalium aus dem Jahre 1620, Bericht uber den si musikwissenschaftlichen Kongress Kassel 1959 J Pohanka(uredn

LJUBLJANSKA OPERA

zicijama, a posebno u operi Crne maske. Nova gledanja sustavno je sistematizirao Slavko Osterc (18951941), koji je u svom neoklasicistiki zasnovanom kompozitorskom slogu (Suita za or kestar, Passacaglia in koral za orkestar) dokazao vrijednost naela atonalnosti i dodekafonske tehnike (Sonate pour violoncelle et piano, Nonet, Quatre pieces symphoniques). Osterc je slovensku muziku na prijelazu iz dvadesetih u tridesete godine odluno usmjerio u pravcu novih evropskih muzikih stilova. Za novo su se shvaanje opredijelili mnogi slovenski kompo zitori. Ekspresionistikim su putem ili Matija Bravnilar (1897 ; opera Hlapec Jernej in njegova pravica, Simfonina anti teza, Sinfonia stretta), Sreko Koporc (19001965) i Vilko Ukmar (1905 i Druga Simfonina poema, Sentence za klavir, Astralna erotika za glas i klavir). Neovisno od Osterca, ali u biti istim putem iao je Danilo vara (1902 ; Druga simfonija, Klavirski trio, Concerto grosso dodecafono), a za njima su slijedili najprije Pavel ivic (1908 ), Marijan Lipovek (1910 ), Franc turm (19121943), Demetrij Zebre (19121970) i Primo Ramov (1921). Ovo poletno razdoblje u daljem je napretku zaustavio Drugi svjetski rat. Ipak su i u nj emu nastala znaajna ostvarenja (zborovi, solo-pjesme, klavirska, komorna i pojedinana orkestralna djela) brojnih stvaralaca, tematski inspiriranih narodnooslobodilakom borbom (Marjan Kozina, Karei Pahor, Pavel ivic, Franc turm, Rado Simoniti i dr). Nakon osloboenja uvjeti su se u poredenju s ranijim raz dobljima temeljito promijenili. Uz Operu Slovenskog narodnog gledalia u Ljubljani, djeluje jo i Mariborska opera, a 1947 ponovno je utemeljena Slovenska filharmonija s vlastitim orkestrom. Osim Simfonijskog orkestra Radio-televizije Ljubljana osnivaju se novi orkestri, komorni ansambli i brojni pjevaki zborovi. Akademija za glasbo reorganizira se u samostalnu Visoku kolu (1945), a na Filozofskom fakultetu ljubljanskog Univerziteta utemeljen je Odjel za muzikologiju (1962). I muzika periodika poprima nove dimenzije (Slovenska glazbena revija, od 1952 do 1960; Nai zbori, od 1946; Grlica, od 1953; Muzikoloki zbornik, od 1965). U novim uvjetima snano se razvi jaju sve grane muzikog djelovanja: stvaralatvo, muzika reproduktivna umjetnost, muzikologija i dr., emu pridonosi niz na darenih muzikih radnika. Nakon stanja u kojemu se slovenska muzika nala za Drugoga svjetskog rata, javlja se akademizam koji je trajao do oko 1950, nastojei obnoviti kasnu i novoromantinu tradiciju, usmjerujui je u pravcu izvanumjetnikih utjecaja. Postromantini tradicio nalizam nastavlja se, dodue, i dalje, s naglaenom sklonou za traenjem novog zvuka. Ekspresionisti i neoklasiari nastavljaju i poslije tridesetih godina svoj ranije zapoet put te stvaraju umjetniki zrela djela. To su uz Danila varu, Vilka Ukmara i Sre ka Koporca osobito Pavel ivic (Sosredja za orkestar i recitatora, opera Cortezova vrnitev), Marijan Lipovek (II i III suita), Primo Ramov (Simfonija 68, Antiparalele za klavir i orkestar, Polvgram za violonelo i klavir, Theme donne za trombon i ansambl). Uz navedene kompozitore nastupa i mlaa generacija, koja osim atonalizma i dodekafonije uvodi i novije tekovine, serijelnu, konkretnu i elektronsku muziku, uputajui se u eksperimenti ranje i u totalnu organizaciju. U njoj su Janez Matii (Cosmophonie za klavir i magnetofonsku vrpcu, Formes za magnetofonsku vrpcu), pa Vinko Globokar (1934 ; kantata Voie, Etude pour folklore I za 19 solista i II za orkestar, Concerto grosso za 5 solistikih instrumenata, zbor i orkestar, Discours IV za 3 klarineta), Milan Stibilj (1929 ; Mavrica za magnetofonsku

soni Glasbenik Muzejskega drutva za Slovenijo 1942 G Vale 11 (uvod), Ljubljana 1963. Isti, Testimonianza di Paolo Santonino su] dizioni della muica in Slovenia verso la fine del secolo XV, A Ettore I Bologna 1963. L. M. kerjanc, Kompozicijska tehnika Jakoba Peteli lusa, Ljubljana 1963. D. Cvetko, Stoletja slovenske glasbe, Ljubljana 1 Isti, Jacobus Gallus Carniolus, Ljubljana 1965. A. B. Skei, Jacob J Moralia, MQ, 1966. D. Cvetko, La Musique slovene du XVI au siecle, Muica antiqua, 1966. Isti, II Tamerlano de Giuseppe Clementi mi, Essavs Presented to Egon Wellesz, Oxford 1966. Isti, Histoire de 1 que slovene, Maribor 1967. Isti, Das erste slowenische Gesangbuch, Ji fiir Liturgik und Hvmnologie, 1967.' Isti, Slowenische Musik bis zur ne, Zvuk 1967, 7778. A. Rijavec, Glasbeno delo na Slovenskem v c protestantizma, Ljubljana 1967. J. Hb'fler, Rekonstrukcija srednje sekvenciarija v osrednji Sloveniji, Muzikolo ki zbornik, 1967. /. Voj ljanan Franciscus de Pavonibus, organist v Dubrovniku leta 1463, ibid - A . Gottron, Gabriel Plautz dvorni kapelnik v Mainzu, ibid., 1968 Cvetko, Die Quellen zur Biographie von J. B. Dolar, Acta Congressus H Slavicae Salisburgensis 1963, Wiesbaden 1968. Isti, Die Musik der slowe Protestanten, Geschichte, Kultur und Geisteswelt der Slowenen, M 1968. Isti, Gustav Mahlers Saison 1881/1882 in Laibach, Musik de tens, 1969. J. Snikova, Prispevek k odnosom Jacobusa Gallusa do Prage, ibid., 1970. J. Hojler, Tokovi glasbene kulture na Slovens] zaetkov do 19. st., Ljubljana 1970. J. Sivec, Opera v Stanovskem gli v Ljubljani od leta 1790 do leta 1861, Ljubljana 1971. Isti, Kompc stavek Wolfganga Stricciusa, Ljubljana 1972. J. Hofler, P. Johannes I Dolar (um 1620 1673) Beitrage zu seiner Lebensgeschichte, MF, 1 D. Cvetko, Jacobus Gallus Sein Leben und Werk, Miinchen 1972. Rijavec, Kompozicijski stavek komornih instrumentalnih skladb Slavka C Ljubljana 1972. Isti, Noveji slovenski godalni kvartet, Muzikoloki z 1973. ' Isti, Slavko Osterc und die stilistische Situation seiner Zeit, uber den internationalen musikwissenschaftlichen Kongress Bonn 1970, r 973- " S- kerljj Italijansko gledalie v Ljubljani v preteklih stoletjih. ljana 1973. V. pendov, Organ Music in Slovenia since 1900, Lemont(I 1973. " P- Kuret, Glasbeni instrumenti na srednjevekih freskah na J skem, Ljubljana 1973. D. Cvetko, Die soziologischen und nationalen gungen fur die Wandlungen in der musikalischen Situation bei den Su d

SLOVENSKA MUZIKA SLJEPAKA AKADEMIJA

im 19. Jh., International Review of the Aesthetics and Sociology of Music, 1974. J. Hofler, Slovenska cerkvena pesem v 18. St. (disertacija), Ljubljana 1975. D. Cvetko, Musikgeschichte der Sudslawen, Kassel i Maribor 1975. M. pendal, Glasbene predstave na odru mariborskega gledalia od 1785 do 1861, Maribor 1975. A. Rijavec, Twentieth Century Slovene Composers Slowenische Ko mponisten des 20. Jahrhunderts, Ljubljana i Koln 1975. /. Klemeni, Kompozicijski stavek v klavirskih skladbah Marija Kogoja, Ljub ljana 1976. D. Co.

387

SLOVENSKI OKTET, vokalni ansambl osnovan 1951 u Ljubljani na poticaj slovenskih iseljenika u Americi. Prvi umjet niki rukovodilac bio je Janez Bole, a lanovi okteta Gaper Dermota, Janez Lipuek, Marij Kogoj, Bozo Groelj, Tone Kozlev ar, Romsn Petrovi, Artur ulc i Tone Petrovi; povremeno su u njemu sudjelovali Dragia Ognjanovi i Rudolf Franci. Pod umjetnikim vodstvom Valensa Vodueka i kasnije Darijrna Boica, ansambl se razvio u muziko tijelo vrhunske umjetnike kvalitete i zauzeo najuglednije mjesto medu jugoslavenskim vo kalnim sastavima. Nastavljajui bogatu tradiciju zborskog pje vanja u Sloveniji, ansambl je izgradio velik koncertni repertoar, u kojemu su podjednako zastupani renesansni madrigali i moteti, jugoslavenska umjetnika i narodna muzika, kao i popularne pjesme drugih naroda; posebno mjesto u njemu zauzima slovenska mu zika. S. o. dobio je najlaskavije ocjene uglednih muzikih stru njaka i kritiara u domovini i na gostovanjima u brojnim evrop skim zemljama, u NR Kini, SAD, Kanadi, Islandu i dr., a snimio je i niz gramofonskih ploa. lanovi ansambla su danas (1975) Joe Kore, Danilo ade, Peter Ambroz, Bozo Groelj, Andrej trukelj, Tone Kozlevar, Marijan tefani i Peter Care. Um jetniki voda ansambla je (1976) Anton Nanut. A. Rij. SLOVENSKO PEVSKO DRUTVO osnovao je u Beu 1859 Davorin Jenko uz pomo Valentina Zarnika. Jenko je bio prvi drutveni zborovoa. Drutvo je prireivalo b esede, a sa svojim pjevakim zborom sudjelovalo je na svim tadanjim slovenskim i slavenskim priredbama u Beu. lanovi su bili i Srbi, Hrvati i Bugari. Drutvo je osobito utjecalo na slovenske studente, kod kojih je budilo nacionalnu svijest, a bilo je va no i za stvaralaki rad D. Jenka koji je komponirao za potrebe dru tva. Kad je 1862 u Beu osnovano Slavensko pjevako drutvo, to ga je vodio A. B. Fiirchtgott -Tovaovskv, stupila je u nj ve ina pjevaa Slovenskog pevskog drutva, pa se ono iste godin e razilo.
LIT.: F. Rakua, Slovensko petje v preteklih dobah, Ljubljana 1890. J. Vencajz, Spomenica o petindvajsetletnici akademskega drutva Slovenija na Dunaji, Ljubljana 1894. /. Prijatelj, Vloga omladine v prvem odobju mladoslovenskoga pokreta, Ljubljanski zvon, 1924, 3 12. D. Cvetko, Davorin Jenko i njegovo doba, Beograd 1952. Isti, Davorin Jenko, Doba ivljenje Delo, Ljubljana 1955. D. Co.

SLUH, funkcija uha kao slunog osjetila. Sloeni proces od primanja zvukova vanjskim uhom do osjeta izazvanih p odraajem slunog ivca objanjava fizioloka akustika ( -> Akustika); sluanje kao sadraj svijesti ulazi u podruje psihologije. Fizi oloki zdravim sluhom opaaju se umovi i tonovi. Ta primarna, isto bioloka funkcija sluha, koja slui opaanju okolin e, orijentiranju i sporazumijevanju, moe biti poremeena priroenim defektom (gluhoa) ili patolokim promjenama. Fizioloki zdrav sluh gotovo je uvijek sposoban i za razlikovanje tonova s njihovim svojstvima: visinom, trajanjem, jainom i bojom. Taivo svojstvo nazivamo muzikalnim sluhom, koji opet moe biti apsolutan ili relativan (-> Apsolutan sluh, H* Relativan sluh). Potpuno pomanjkanje sposobnosti za razlikovanje tonova naziva se tonalnom gluhoom; ta je pojava jednako rijetka kao i sljepoa za boj e (-> Odgoj sluha).
LIT.: H. Henset, Gehorphvsiologie, MGG, IV, 1955. J. Pj.

SLUR (engl.), 1. luk kojim se povezuje niz tonova kad ih treba izvesti legato. 2. Ukras to su ga uveli francuski clavecinisti pod nazivom coule
sur une tierce (-^- Coule).

SLOW-FOX (slow-foxtrot, slovv), drutveni ples dvodjelne mjere, umjerena tempa. Razvio se iz fox-trota kao njegova polaganija varijanta i uvrstio medu standardne plesove. SLUAJNE HARMONIJE (njem. zufallige Harmoniebildungen), prema klasinom harmonijskom stanovitu, istodobne kombinacije tonova, koje nastaju zajednikim zvuanjem nekog akor da i razliitih neakordikih tonova, ili zajednikim zvuanjem samih neakordikih tonova. Sluajne su harmonije redovito diso-' nantne pa izazivaju potrebu za rjeenjem (-> Akordiki tonovi,
^Neakordiki tonovi, - Konsonanca i disonanca, -s Rjeenje). Ka-

rakteristini Tristanov akord iz Wagnerove muzike drame Tristan i Izolda, zapravo je sluajna harmonija nastala kao rezultat istodobnoga zvuanja akordikih tonova /, h, dis i neakordikog tona gis, koji je nepripravljena uzlazna zaostajalica na akordiki R.Wagner:Tristan und Isolde ton a:

SLUSZNY, Naum, belgijski pijanist (eneva, 30. III 1914 ). Studirao na konzervatorijima u Antwerpenu i Bruxellesu, klavir uio kod V. Akenazija. Koncertni pijanist na turnejama po Evropi, Kanadi i zapadnoj Africi, posebno se istakao kao interpret Beethovenovih djela. Vodio je majstorsku klasu za klavir u Monsu; od 1971 je profesor na Konzervatoriju u Bruxel lesu. S. je utemeljitelj trija Reine Elisabeth de Belgiaue. Ogledao se i kao kompozitor (meu ostalima komponirao Jugoslavensku rapsodiju za klavirski trio). SLUANJE nije samo pasivno primanje zvunih utisaka, ve ako se radi o muzikalnom sluanju pre svega aktivno shva tanje zvunih fenomena u horizontalnom (sukcesivnom) i verti kalnom (simultanom) zbivanju, sa ciljem da im se prida smisaona povezanost. Pored ovakvog auditivno-sintetikog sluanja koje prati detalje slaui ih pomou muzike memorije u utisak celine, postoji i globalno s. koje prvenstveno percipira vee tematsko -harmonske komplekse, dajui na taj nain pregled krupnih li nija muzike forme; pri tome slualac esto doivljuje vremensku sukcesiju kao predstavu prostornog rasporeda, tj. muziki oblik mu se ukazuje u vidu zvune arhitekture. Akustiki fenomen i psiholoki doivljaj ne moraju se uvek poklapati: tonovi u temperiranom sistemu visinski identini (enharmonijski) mogu se -u zavisnosti od konteksta shvatiti kao funkcionalno razliiti (npr. u C -duru ton cis osea se kao vodica navie, a njemu enharmonijski, dakle zvuno jednak ton des kao vodica nanie), i obratno: visina tona moe varirati u izvesnim granicama, a da se funkcionalno shvatanje ne promeni (npr. i prirodna, i pitagorejska, temperirana velika terca uje se kao velika terca). Poznata akustika varka sastoji se u tome to tonovi visokoga registra ljudskog a glasa zvue napetije i stoga izgledaju vii no to su u stvari (obrnuto je kod dubokoga re gistra), tako da npr. sopran i tenor koji pevaju u oktavama izgledaju kao da pevaju unisono, a ako odista pevaju unisono ini se kao da je tenor iznad soprana. Povezivanje muzike sa konkretnim predstavama karakteristino je za laiko-diletantsko s. koje u muzici trai pre svega pro gramski element, literarnu fabulu, jer mu je zvuno -emocionalna sadrina muzike tee pristupana. Nezavisno od toga, muzika moe izazvati vizuelnu asocijaciju boja u vezi sa tonalitetima ili zvunim tembrima instrumenata.
LIT.: H. v. Helmholtz, Die Lehre von den Tonempfmdungen als phvsiolo gische Grundlage der Musik, Braunschvveig 1863. C. Stumpf, Tonpsvchologie (2 sv.), Leipzig 1883 90. A. Maecklenburg, Pathologische Erscheinungen auf dem Gebiete des musikalischen HSrens, M, 1912. H. Riemann, Lehre von den Tonvorstellungen, PJB, 1914 15. G. Becking, Horen und Analysieren, ZFMW, 1922. F. Reuter, Das musikalische Horerr auf psychologischer Grundlage, Leipzig 1925. H. Besseler, Grundfragen des musikalischen Horens, PJB, 1925. H. Husmann, Der Aufbau der Geh8rwahrnehmungen, AFMW, 1927. G. Becking, Musikhoren, 1938. A. F. Ravidon-Smith, Theories of Sensation, Cambridge 1938. H. Mersmann, Musikhoren, Frank furt a. M. 1952. H. Besseler, Das musikalische Horen der Neuzeit, Leipzig 1959. H. H. Eggebrecht, Musik als Tonsprache, AFMW, 1961. Z. Lissa, Zur historischen Veranderlichkeit der musikalischen Apperzeption , Festschrift H. Besseler, Leipzig 1961. R. Stephan, Horprobleme serieller Musik, u djelu Der Wandel des musikalischen Horens, Berlin 1962. V. Pe.

U iduem primjeru sluajna je harmonija, napr otiv, rezultat istodobnoga zvuanja etiriju neakordikih tonova, koji nepripra-vljeno i potpuno slobodno nastupaju i koji se mogu tumaiti kao nepripravljene zaostajalice, i to: his kao zaostajalica na cis, no koja slobodno odskae na fis, d takoer kao zaostajalica na as, gis kao zaostajalica na fis i a (zapravo gisisl) kao zaostajalica na ais (-> Zaostajalica):
L.Janaek:Taras Bulba

N. D.

SLUNE KVINTE -> Paralelne oktave i paralelne kvinte SLJEPAKA AKADEMIJA, kola za guslare koja je, prema nepotpunim historijskim podacima, postojala u Irigu (Srijem) u drugoj polovini XVIII st. i djelovala do 1848. ini se da je naziv s. a. imao iron iki prizvuk. U Okrugievu kazalinom ko madu Saurice i ubare spominje se i lice Pantelija ravnatelj akademije sljepake (irike). Slina muzika kola postojala je oko sredine XIX st. i u Slankamenu. U njoj su slijepci uili narodno pjevanje kod uvenih guslara, a nastava je trajala nekoliko godina (prema nekim podacima i 9 godina).

388

SLJEPAKA AKADEMIJA SMANJENI SEPTAKORD

septakord koji se sastoji od male terce, smanjene kvinte i sn septime, odnosno od tri male terce, smjetene jedna iznad

Danas guslarska umjetnost postepeno propada. Zbog toga se u nekim naim mjestima otvaraju teajevi za odgoj mlaih gus lara (npr. Blato na Koruli) i prireuju se guslarski sastanci i guslarska natjecanja. Polaznici takvih ustanova odgajaju se na naslijeu guslarske tradicije, premda steeno umijee ne moe u potpunosti nadomjestiti izvorno guslarsko stvaralatvo, v. c. SLJEPAKO NOTNO PISMO, sistem notnih znakova koji je 1839 definitivno razradio L. Braille (180952), i sam slijepac, izumitelj pisma za slijepe. Na kongresu u Parizu 1929 prihvaen je Braillov notni sistem kao meunarodno s. n. p. Kao i u slova nom pismu za slijepe i s. n. p. temelji se na izboenim tokama. Osnov je skupina od est toaka: 2 5 O broju i smjetaju

S. s. nalazi se na VII stupnju harmonijske mol-ljestvic dominantnu funkciju (-> Harmonijske funkcije):

toaka ovisi znaenje pojedine oznake. Tako se znakovima Meutim, on se kao alterirani akord moe pojaviti i 1 gim stupnjevima, kako u duru, tako i u molu. U duru na V] nju (u dominantnoj funkciji), na povienom I (u funkciji nante II stupnja), na povienom II (u funkciji dominai stupnja), na III (u funkciji dominante IV stupnja), na pov IV (u funkciji dominante dominante) i na povienom V : (u funkciji dominante VI stupnja):
j B: D/11 As: D/II! III
8: D/IV IV F: DD D

biljee tonovi c-h, i to u osminskoj vrijednosti. Dodavanjem tree ili este toke mijenja se ritmiko trajanje nota. Taktovi se meusobno odjeljuju praznim prostorom, a vrstu mjere slijepi muziar odreuje po broju znakova u taktu. Umjesto kljua s. n. p. upotrebljava posebne znakove za pojedine oktave. Kod akorda biljei se samo temeljni ton uz oznake za intervalske razmake meu ostalim tonovima. S. n. p. obiluje i skraenicama. Kod svih muzikih tekstova za instrumente s tipkama, kad je potrebno upisivati dionice obiju ruku, dijeli se partitura na od lomke od po osam taktova. Najprije s e biljei tekst za desnu ruku, a neposredno na nj nadovezuje se tekst za lijevu ruku. Slijepi muziar mora dakle najprije memorirati odreeni muziki odlomak da bi ga zatim mogao odsvirati. Nedostatak je sljepakoga notnog pisma njegova linearnost. I harmonije i melodije upisuju se na istoj visinskoj razini, pa time otpada grafiki doivljaj melodijskoga kretanja i harmonijskih odnosa. Sljepakim notnim pismom zabiljeena su gotovo sva najva nija djela klasine i romantine solistike literature, a djelom ice i kompozicije baroka i suvremene muzike, kao i neki od najva nijih radova s podruja muzike teorije. Najvee izdavake kue, koje se bave tiskanjem muzikalija za slijepe, nalaze se u Hannoveru, Beu, Frankfurtu, Berlinu, Parizu, Londonu i Koben havnu. E. A. S. SMAILOVI, Avdo, kompozitor (Visoko, 14. VIII 1917 ). U mladosti se, kao metalski radnik, muzikom i komponiranjem bavio amaterski; 193547, sa povremenim prekidima, vodio amaterske duvake orkestre u Zenici, Banjoj Luci i Sarajevu. Studije muzike zapoinje 1948; zavrio u Sarajevu Srednju muziku kolu i muziki odsjek na Vioj pedagokoj koli i 1955 upisao se na nastavniki odsjek Muzike akademije; na Akademiji za glasbo u Ljubljani 1968 diplomirao iz kompozicije i 1970 zavrio postdipl omske studije (L. M. kerjanc). Djeluje u Sarajevu; 1957 70 nastavnik na Uiteljskoj, Srednjoj fiskulturnoj i Vioj pe dagokoj koli i od 1970 na Pedagokoj akademiji. Svoja vokalna i instrumentalna djela gradi preteno na tekovinama narodne muzike tradicije Bosne i Hercegovine. Naklonjen programskoj tematici S. pokazuje tenju za oblikovanjem ekspresivnog i neposrednog zvunog izraza.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijski stav Probuena kasaba, 1952; suita za gudae Djeije radosti, 1957; Concerlino za klarinet, klavir, timpane i gudaki orkestar, 1965; suite In modo scolare, 1965 i Padigman, 1968; simfonijski stav Ad hominem, 1970. KOMORNA: duvaki trio, 1957; Impresije za violinu i klavir, 1961; Lamento drammatico i Scherzo za fagot i klavir, 1963; Pastorala za obou i klavir, 1963; Fantazija za flautu i klavir, 1963. VOKALNA: Lirika sa pepela (D. Sekuli) za mezzosopran i kamerni ansambl, 1967; horovi; solo-pjesme {Ljubavna lirika stare Hercegovine, 195265). Obrade narodnih pjesama. S. p.

Es: D

U molu jo na povienom III stupnju (u funkciji don IV stupnja) i na povienom IV stupnju (u funkciji domina: minante) (-> Alterirani akordi, -> Dominanta dominante, . gostranost akorda, -> Sekundarne dominante):
H D uQ

g: D/IV IV f:

DD

No mnogostranost ovog akorda nije time ni izdaleka isci Budui da je razmak izmeu pojedinih tonova smanjenog korda tj. mala terca isti i kod obrata (jer je poveana s enharmonijski identina s malom tercom), to svaki ton sm; septakorda moe postati temeljnim tonom, s tim da e se u : pojedinom sluaju akord drukije pisati. Tako nastaju eti: njena septakorda, koji su svi sastavljeni od istih, samo en nijski promjenjenih, tonova (o- Enharmonija):

II, 8

Kako se svaki od ova etiri smanjena septakorda mo kao dijatonski, bilo kao alterirani akord, nalaziti u devet tih tonaliteta, to se zapravo jedan te isti smanjeni septakorc potrebne enharmonijske promjene praktiki moe upe u svim tonalitetima:

o,C B As G,g f.F Es

es(dis), Es Des (Cis) Ces(H) B, b(ais) as(gis),As Ses (Fis)

fis.Fis(Ges) E

D
Cis (Des), cis h, H(Oes)

a,A G F E,e
d,D C

SMANJENI INTERVALI. Kromatskim povienjem donjega tona ili kromatskim snienjem gornjeg tona isti i mali intervali postaju smanjeni. Kad kromatska promjena smanji razmak iz meu tonova intervala za polustepen, tada je interval jedanput smanjen, npr. e-g (cijeli stepen + polustepen) jest mala terca, a eis-g ili e-ges (cijeli stepen) je smanjena terca. Smanjenjem za dva polustepena dobiva se dvostruko smanjen interval, npr. eis-ges (polustepen) jest dvostruko smanjena terca. Svi s. i. teoretski su disonantni, premda su zvukovno mnogi od njih enharmonijski jednaki konsonantnim intervalima, npr. cis-b, disonantna smanjena septima, enharmonijski je jednaka konsonantnoj ve likoj seksti cis-ais. M. Kun. SMANJENI SEPTAKORD (engl. diminished seventh chord, franc. accord de septieme dominuee, njem. verminderter Septimenakkord ili verminderter Septakkord, tal. accordo di settima diminuitd),

Prema tome se svaki s. s. moe upotrebiti u svakom ton: Stoga je s. s. idealno sredstvo za modulaciju sviju vrsta, a m za enharmonijske (-> Modulacija):
#

f fff*[

^^3

SMANJENI SEPTAKORD SMEND

Meutim, on se u XVIII i XIX st. i suvie esto i pretjerano upotrebljavao, tako da je u stanovitom smislu postao banalan, pa je to i razlo g, to se u muzici XX st. taj akord izbjegava vie od svih drugih akorda tradicionalnoga harmonijskog sustava. Mnogi muziki teoretiari smatraju s. s., kao i septakord to se nalazi na VII stupnju dur-ljestvice, dominantnim nonakordima, kojima nedostaje temeljni ton (-> Dominantne harmonije, - Nonakord):

389

je posljedica i njegova umjetnikoga stava. Smaregline opere, poevi od // Vassallo di Szigeth, u kojemu prvi put primjenjuje sustav Wagnerovih lajtmotiva, zatekle su talijansku publiku ne-

N. D.

SMANJENI TROZVUK (smanjeni kvintakord; engl. diminished triad, franc. accord de quinte diminuee, njem. verminderter Dreiklang, tal. triade diminuita), akord koji se sastoji od male terce i smanjene kvinte, raunajui od najnieg tona. Nalazi se na VII stupnju u duru, na II i VII stupnju u molu te na VI stupnju uzlazne melodijske mol-ljestvice:
C-dur(c-mol) a-mol d-mol

1% *^

8 vit

II

8 ii

|| \> t| ijvi

||

Kad se s. t. nalazi na VII stupnju u duru ili molu temeljni mu je ton - vodica, koja daje akordu dominantnu funkciju (s- Dominantne harmonije, -> Harmonijske funkcije, -* Temeljni ton i temeljni oblik akorda).

S. t. redovito se upotrebljava u obliku -s- sekstakorda jer se u temeljnom obliku smanjena kvinta, koju tada ini jedan od gornjih glasova s basom, esto neugodno doima:
C-dur(c-mol) a-mol o r*

#8

VII 6

Meutim, priprava kvinte ili dobro voenje glasova omoguuje muzikalnu primjenu smanjenog trozvuka i u temeljnom obliku:

r
dtfc

Pojedini teoretiari smatraju s. t. na VII stupnju dominantnim septakordom kojemu nedostaje temeljni ton:

N. D.

SMAREGLIA, Antonio, talijanski kompozitor (Pula, 5. V 1854 Grao kod Trsta, 15. IV 1929). Majka mu je bila Hrvatica. Srednju kolu polazio djelomice u Beu; 1872 upisao se na Konzervatorij u Milanu; tu mu je nastavnik iz kompozicije bio F. Faccio. Po zavretku studija S. se daje na komponiranje opera, no upravo u doba kad je s operom // Vassallo di Szigeth (1889) nastala nova faza u njegovu stvaranju, obogaena prouavanjem starih talijanskih polifoniara, Bacha, Beethovena i, nadasve, Wagnera, doao je u sukob s nakladnikom kuom Ricordi koja je, zajedno s izdavaem Sonzognom, ve bila monopolizirala kazaline izvedbe u Italiji. Otada su Smaregli bila zatvorena vrata talijanskih kazalita. Svoja djela povjerava on stranim pozornicama i tek mu gdjekad uspijeva da za njih zainteresira pokoju talijansku. Od 1895 ivio je u Trstu, a nekoliko godina kasnije je oslijepio. Otpor na koji je Smareglina umjetnost naila u Italiji svakako

pripravnom. Ona je bila navikla na belkantistiku raspjevanost i rijetko suoena s izvoenjima Smareglinih djela, pa ih nije mogla odmah razumjeti i valjano ocijeniti. Ta publika nije mogla spoznati da je S. snaan talent ije opere odaju jakost umjetnikih emocija, neposrednost i iskrenost izraza, cjelovitost arhitektonske linije, zanimljivost instrumentacije, smjelost harmonije i bogatstvo kontrapunktikoga tkiva. Najvrednija su Smareglina djela opere Nozze istriane, u kojoj se mjestimice pojavljuje i prizvuk istarskoga folklora i Oceana. Odabirui svoja, ne uvijek najsretnija, libreta, oitovao je S. irinu u pogledu ukusa koja ga je vodila od oivljavanja historijskih sredina do realistikoga prikazivanja sukoba, od igre neminovne fatalnosti do kasnoromantiarskih evociranja natprirodnih, fantastinih svjetova.
DJELA: simfonijska pjesma Leonora. DRAMSKA. Opere: Preziosa, 1879; Bianca di Cervia, 1882; Re Nala, 1887; Der Vassall von Szigeth, 1889; Cornelius Schutt, 1893 (kasnije preraena pod naslovom Pittori fiamminghi); Nozze istriane, 1895; La Falena, 1897; Oceana, 1903 i L'Abisso, 1914. Solo-pjesme. Crkvene kompozicije (Salve Regina; Pater nosler; Ave Maria) . LIT.: G. Zuccoli, Antonio Smareglia, Trieste 1923. L. Levi, Un grande operista: Antonio Smareglia, RMI, 1929. G. D. Nacamuli, Antonio Smareglia, Trieste 1930. A. Smareglia, Vita ed arte di Antonio Smareglia, Lugano I93 2 (U izd. 1936). A. Tabouret, Antonio Smareglia, Pola 1933. M. Smareglia, Antonio Smareglia, Pola 1934. A. Rubino, Per il decennale della morte di Antonio Smareglia. Studio storico-artistico, Dignano d'Istria, 1939. N. Poli, Zaboravljeni istaknuti kompozitor Antonio Smareglia, Rijeka revija, 1958, 3 4. E. Perpich, Antonio Smareglia (disertacija), Trieste 1960. V. Fajdeti, Antonio Smareglia, Novi list, Rijeka 1961. A. Damerini, Antonio Smareglia, MGG, XII, 1965. V. Levi, La Vita musicale a Trieste, Milano 1968. S. Benco, Ricordi di Antonio Smareglia, Duino 1968. J. As.

SMART, 1. George Thomas, engleski dirigent i kompozitor (London, 10. V 1776 23. II 1867). Od 1791 orgulja je u St. James's Chapel u Londonu; istodobno nastupao i kao violinist u Salomonovu orkestru. God. 181344 dirigent je londonskoga F ilharmonijskog drutva, od 1822 i orgulja kraljevske kapele. Uz to 181325 dirigirao oratorijskim izvedbama (Lenten orato-rios), 182340 uspjeno vodio mnoge koncerte i festivale velikoga stila u razlinim engleskim gradovima. Bio je cijenjen pjevaki pedagog; njegove su uenice bile glasovite pjevaice H. Sontag, J. Lind i M. Malibran. S. je Englesku upoznao s Beetho-venovim i Schumannovim djelima.
DJELA: 2 sonate za klavir; zbirka gleea i kanona, 1836 (2 gleea The Squirrel i The Butterfly's Bali postala su veoma popularna). Dva sveska crkvene muzike (anthemi, pjesme i dr.). Izdao Handelov Dcttinger Te Deum i madrigale O. Gibbonsa.

2. Henry Thomas, orgulja i kompozitor (London, 26. X 1813 6. VII 1879). Neak Georgea Thomasa; od 1831 orgulja u Blackburnu, Lancashire, 183664 u Londonu (St. Philip's Church, St. Luke's, St. Pancras). Potkraj ivota oslijepio pa je svoje kompozicije (sve kantate) diktirao drugima. Bio je sjajan virtuoz, a osobito se isticao kao improvizator.
DJELA: brojne ko mpozicije za orgulje. Opera Bena or The Gnome of the Hartzberg, 1855. VOKALNA. 4 kantate: The Bridge of Dunkerron (najbolje djelo), 1864; King Rene's Daughhter, 1871; The Fishermaidens (samo za enske glasove), 1871 i Jacob, 1873. Anthemi; vieglasne pjesme; dueti, terceti; solo-pjesme. Izdao neke Handelove kompozicije (13 talijanskih dueta i 2 tria). LIT.: W. Spark, Henry Smart, His Life and Works, London 1881. W. D. Seymour, Henry Smart, London 1881. H. B. Cox i L. E. Cox, Leaves from the Journals of Sir George Smart, London 1907. C. Maclean, Sir George Smart, Musician-Diarist, SBIMG, 1909. A. Hyatt King, The Importance of Sir George Smart, Musical Times, 1950. Ch. Cudworth, Smart, obitelj, MGG, XII, 1965.

SMEND, 1. Julius, njemaki teolog i muzikolog (Lengerich, 10. V 1857 Munster i. W., 7. VI 1930). Predavao teologiju u Bonnu, od 1893 u Strasbourgu, a od 1918 u Miinsteru i. W. Sa F. Spittom osniva 1896 asopis Monatsschrift ftir Gottes-dienst und, kirchliche Kunst kojemu ostaje trajni suradnik. Mnogo se bavio ivotom i umjetnou J. S. Bacha.
DJELA: Zum Gedachtnis Mozarts, 1892; Die evangelischen deutschen Messen bis sur Luthers Deutscher Messe, 1896; Kirchenbuch fiir evangelische Gemeinden, 1906; Die rbtnische Messe, 1920; Luthers Lied von 1524, 1924; Kirchenkunde, 1926 i 1928; Smendove propovjedi odrane prigodom Bachovih sveanosti tampane su u Bachovu godinjaku (Bach-Jahrbuch) u kojem su objavljeni i neki njegovi lanci. Brojne liturgike studije. Povodom njegove 70. obljetnice ivota objavljena je spomenica Gottesdienstliche Fragen der Gegenzvart, 1927.

2. Friedrich, muzikolog (Strasbourg, 26. VIII 1893 ) Sin Juliusa; studirao u Strasbourgu, Tiibingenu, Marburgu i Miinsteru, gdje 1921 -23 radi u univerzitetskoj knjinici. God. 192345 u Berlinu bibliotekar Dravne knjinice, a od 1945 docent i zatim profesor muzikologije na berlinskoj Visokoj crkvenoj koli (1954-57 rektor). God. 1963 objavljen je Festschrift F. Smend.
DJELA: Luther und Bach, 1947; J. S. Bach. Kirchen-Kantaten (6 svO, 1947 49 (II izd. 1950); J. S. Bach bei seinem Namen gerufen, 1950; Bach in Kothen, 1951; Goethes Verhaltnis zu Bach, 1955; Bach Studien, 1969 (red. Ch. Wolff). Izdao djela J. S. Bacha: Mehrstimmige Chordle (2 sv.), 1932; Schdferkantate Entfiiehet verschzuindet (partitura), 1943; Unschuld, Kleinod reiner Seelen, 1950; Missa, Symbolum Nicenum, Sanctus, Osanna ,.. ., 1955 (cjelokupno izdanje Bachovih djela, II) i dr. LIT.: W. Stdhlin, Julius Sme nd zum Gedachtnis, Gottinge n 1931. R. Elvers, Julius i Friedrich Smend, MGG, XII, 1965.

390

SMENDZIANKA SMETANA
Njegova nacionalna svest diktira mu povratak kako bi orgai muziki ivot i poeo ostvarivati eki muziki stil u srni: prednih ideja. Posle povratka (1861) S. razvija u Pragu

SMENDZIANKA, Regina, poljska pijanistica (Toruri, 9. X 1924 ). Uenica H. Sztompke u Toruriu i 194548 na Visokoj muzikoj koli u Krakovu. Meunarodnu umjetniku ka rijeru zapoela 1949 osvajanjem nagrade na Chopinovom natje canju u Varavi; otada redovito gostuje po cijeloj Evropi, Kini i drugim zemljama. Uz to djeluje kao profesor klavira na Visokoj muzikoj koli u Varavi (197273 rektor). U njezinom opse nom repertoaru vano mjesto zauzimaju djela Chopina i ranijih poljskih kompozitora. SMERKOLJ, Samo, pjeva, bariton (Ljubljana, 12. VIII 1921 ). Iziao iz Opernog studija M. Polica; solo-pjevanje uio kod R. Primoia, J. Betetta i B. Leskovica. Solist je opere Slovenskog narodnog gledalia u Ljubljani. Lirski bariton ve likog volumena i lijepe boje glasa, S. je pjeva iroke muzike kulture koji s uspjehom nastupa na opernoj sceni i na koncertnom podiju u zemlji i inozemstvu^ Medu njegova najbolja operna ostvarenja idu Evgenij Onjegin (ajkovski), Orest (Gluck, Ifigenija na Tauridi), Jago i Macbeth (Verdi, Otelio i Macbeth), Pizarro (Beethoven, Fidelio), Scarpia (Puccini, Tosca), Lorenzo (Kogoj, Crne maske) i Niko (Kozina, Ekvinokcij). D. CO. SMETAEK, Vaclav, eki dirigent, kompozitor i oboist (Brno, 30. IX 1906 ). Kompoziciju i dirigiranje studirao u Pragu na Konzervatoriju (J. Kfika, P. Dede ek), a muzikologiju na Univerzitetu (Z. Nejedly, J. Hutter); doktorirao 1934. Izvrstan oboist, osnovao i 1928 55 vodio Praki duhaki kvintet s kojim je gostovao i izvan domovine. Uz to je 1930 33 bio lan eke filharmonije, 193446 dirigent pjevakog zb ora Hlahol, 193443 dirigent i solist Prake radio-stanice, od 1942 dirigent orkestra FOK, od 1945 profesor oboe i komorne muzike na Konzervatoriju, a od 1949 na Muzikoj akademiji u Pragu. Istaknut dirigent, borio se za afirmaciju stare i suvremene eke muzike naroito na gostovanjima po evropskim zemljama i na Islandu.
DJELA. ORKESTRALNA: baletna suita V hdji nymf a satyru, 1930; Vivat Olympia, 1937; 2 koranice, 1937 i 1948. KOMORNA: duhaki kvin tet, 1930. Za duhaki kvintet: Ze ivota hmyzu, 1932; Davehka polka i Perpetuo brilante. Klavirske kompozicije. Balet Podveer parneho dne, 1932. Zborovi; solopjesme. kola (1956) i etide za obou. Za duhaki kvintet transkribirao neka Bachova djela kao i odlomke iz Smetanovih i Dvofakovih opera. lanci.

rvrr
im . i

B. SMETANA, Prodana nevjesta, autograf

aktivnost kao horovoda Hlahola, dirigent simfonijskih koi i muziki kritiar. Zajedno sa naprednim knjievnici Nerudom i V. Halekom osniva drutvo prijat elja um Umeleckd Beseda. Svestan velikog znaenja pozorita rodnom ivotu, S. glavnu panju usmerava na operskc ranje kako bi ga uzdigao na savremenu visinu i da

SMETANA, Bedfich, eki kompozitor (Litomvl, 2. III 1824 Prag, 12. V 1884). Ve od etvrte godine poeo je uiti violinu kod oca, a ubrzo zatim i klavir. U sedmoj godini ve svira javno na studentskoj akademiji, u osmoj sam belei svoje kompo z icije, veinom za klavir. U Pragu slua Liszta prvi put 1840, to je presudno za itav ivot i to ga podstie na intenzivne kla virske studije i na komponovanje (niz razliitih polki). Poto je 1843 zavrio gimnaziju u Plzerm, primio ga je u svoju strogu muziku kolu Josef Proksch u Pragu, gde je za tri godine preda nog rada stekao tehniku sigurnost. Studira u tekim materijal nim prilikama, bez pomoi osiromaenog oca, i izdrava se da vanjem asova klavira. U isto vreme S. stoji pod uticajem poli tikih i drutvenih previranja koja e dovesti do 1848. On uest vuje u dogaajima te godine i pie patriotska dela, a skicira i svoju prvu simfonijsku kompoziciju Slavnostni pfedehra koja nagovetava uvertiru opere Prodana nevesta. S. je ve u mladim godinama stekao znatan ugled kao pijanist (interpret Chopina), kao kamerni muziar i kompozitor. To ga je podstaklo da otvori u Pragu, s jeseni 1848, sopstvenu muziku kolu. Bachov apsolutizam posle 1848 uguivao je svaki napredni pokret u ekom kulturnom ivotu, pa su se Smetanine stvara lake i materijalne prilike pogorale. Nezadovoljan, prima 1856 poziv i odlazi za Goeteborg u vedskoj, gde postaje vodea li nost u muzikom ivotu i va treni propagator novoromanti-zma za koji se opredeljuje pod neposrednim uticajem F. Liszta s kojim se sastao u Pragu 1856 i posetio ga u Weimaru 1857 i 1859. U Goeteborgu deluje S. kao pedagog, dirigent, pijanista i kompozitor. Pie niz klavirskih i simfonijskih dela u kojima po sopstvenim recima nastoji da ostvari muziku narodnog karaktera. Iako udaljen od domovine S. prati ivot u njoj i saznaje da su se politike prilike u ekoj od 1860 znatno poboljale i da su ukidanjem apsolutizma i uvoenjem ustavnih reformi stvoreni uslovi za de-B. SMETANA. Rad M. Svabinskog lovanje na kulturnom polju.

narodni peat. U jedinstvenom zamahu stvara U Z E (186274) niz od pet operskih dela: Branibofi v d Prodana nevesta, Dalibor, Libue i Dve vdovy. God. 1866 ] dirigent Privremenog narodnog pozorita, a 1868, na d; laganja kamena temeljca buduem Narodnom pozoritu, d premijeru Dalibora. Zbog nerazumevanja slualaca i kritike je izostao. Nerazumevanje se pretvorilo u otru borbu i naprednih shvatanja u muzici (S. sa mladim muzikologe Hostinskym) i konzervativnih (F. Pivoda). Napredni smer z novoromantiarske ideje (Berlioz-Liszt) i savremene mi dramske principe (Wagner), na kojima treba da se izgrac proeto nacionalnim duhom, a tradicionalisti zastupaju pi ustaljenih oblika (uglavnom u italijanskoj operi) i doslovni trebu narodnih motiva. U to vreme S. nastavlja svoju organizE delatnost uvoenjem redovnih simfonijskih koncerata, obe i unapreuje operski repertoar i komponuje. Kao odgo^ napade, u kojima ga sumnjie kao nenarodnog umetnika, S ra svoje najvee opersko delo, mitsku muziku dramu (1872). Prvo izvoenje^ Libue bilo je tek 1881, prilikom nog otvaranja novog ekog Narodnog pozorita. Premij' ve nije dirigovao ni uo, jer je 1874 u jesen (20. oktobr iveo za muziara najveu tragediju naglo je i nepovral gubio sluh. U leto 1875, usled bolesti i potpune gluhoe i ; sve eih protivnikih napada, upuen na bednu penzi se povlai iz Praga i seli se k svojoj keri i zetu u selo Jab gde, sa malim prekidima, ostaje skoro do kraja ivota. U najdubljem oajanju S. tada stvara ciklus od 6 simfonijskih Ma vlast u kojima kao rapsod svog naroda daje najuzviei ra.z svoje ljubavi prema domovini u prebogatim, raznom oblicima sa arkim orkestarskim bojama. Njegov je rad sve intenzivniji. Novu operu Hubika kom] 187576 ve u Jabkenicama, a sam je naziva sestrom Pi

SMETANA

391

sa svim njihovim dobrim i loim osobinama. U njegovim delima neveste. Posle t e svoje druge najpopularnije opere pie S. 1877 78 opet kominu operu Tajemstvi. Uporedno sa poslednjim oper- ivi eko selo svojim punim ivotom. Iako je bio pristaa Wag skim delima, a izmeu drke i Blanika, nastaje niz dela iz drugih nerove reforme, S. nije ropski prihvaao sve njegove novine, ve oblasti muzike. God. 1876 pie jedinstveno delo kamerne muzike, ih je primenjivao uvek u skladu sa svojom osnovnom idejom, autobiografski, programski gudaki kvartet u e-molu Z meho ivo- zadravajui svoju individualnu koncepciju. ta. Vrativi se klaviru, napisao je svoje najznaajnije klavirsko delo Kao simfoniar S. potpuno prihvata principe Lisztove pro eke tance. U to vreme S. doivljava sve vee priznanje za svoj rad gramatske simfonijske poeme u jednom stavu. Od devet dela te i delo: slavnu premijeru Libue 1881, stotu predstavu Prodane vrste tri su nastala u Goeteborgu (Rikard III, Valdtynuv tabor neveste 1882, prvo celokupno izvoenje ciklusa Ma vlast iste i Hakon Jari). Mnogo poznatiji je meutim ciklus od est sim godine. God. 1883 Smetani se potpuno zamraio um i on je ubrzo fonijskih poema Ma vlast, koji je uz operu Prodana nevesta najpopularnija Smetanina kompozicija. U njoj on vizionarski tonski umro u duevnoj bolnici u Pragu. Smatrajui sasvim prirodnim da u narodu koji se svim svojim oivljuje mitsku i viteku prolost svog naroda (Vyehrad), opesnagama bori za svoj opstanak i umetnost mor a ui u slubu te vava lepote eke zemlje (Vltava), prikazuje uzburkanim i strasborbe (Z. Nejedly) S., poreklom iz isto eke sredine, posveuje nim izrazom dramu ljubavi i osvete (drka), peva o lepoti rodnog kraja i osebinama sve svoje sposobnosti i svoj svog naroda (Z eskyh dalekovidni um kulturnom luhu a hdju), a uzdizanju svog ve-kovima poslednje dve poeme ( obespravljenog i Tabor i Bla-nik) stvara kao eksploatisanog naroda. evokaciju husitskih Njegovo delovanje, ruvremena, doba verskih i kovoeno bezgraninom nacionalnih borbi. One su ljubavlju za domovinu, obe melodijski povezane huosnivalo se na dubokom sitskim koralom koji im daje ubeenju da samo nacistalnu ritmiko -meonalno svestan i kulturno lodijsku podlogu i koji se izgraen narod moe da se na kraju razvija u vesuprotstavi svakom lianstvenu glorifikaciju stranom pritisku i da naroda. U svetskoj literaturi razvije svoju narodnu ovaj ciklus predstavlja individualnost. Za posjedinstveno delo po tignue tog cilja on bira originalnosti koncepcije, pozornicu kao polje dejosobenosti muzikog jezika stvovanja. Ve delo Brai umetni-koj vrednosti. nibofi v Gechdh na tekst K. Sabine vaan je datum u ekoj muzikoj kulturi. Ta najpoz- ija je etiri historijska opera prva je eka moderna B. SMETANA, Prodana nevjesta. Opera HNK, Zagreb, 1934 metanino natije kamerno stava kako sam opera. U njoj se osea uticaj francuske delo, gudaki kvartet u e -molu Z meho kae, u velike opere i nemake horske li terature. Svojom drugom i vota, u stvari je simfonijska poema, u autor ispevao svoju operom, Prodana nevena, takoe na tekst K. Sabine, obnavlja S. kominu operu kao vrstu koja je u svetu, posle linu ispovest, ili, tonovima prikazao tok svog ivota. Mozarta, bila u opadanju. To jedinstveno delo, proeto narodnim Originalnost tematike, samostalno voenje deonica, formalna duhom, postalo je svojina celog ekog naroda. Libreto, sa ravnotea i zanimljiva ritmika uzdiu taj kvartet medu najbolje prikazom ekog sela i istinskih likova u njemu, pobudio je kompozicije kamerne muzike iz druge polovine XIX v. S. je napisao i niz dela za klavir. Ona su preteno pod uti Smetanu da napie muziku bogate melodike, nepo srednu i istinitu, ritmiki svezu i bujnu, punu toplog lirizma i zdravog cajem F. Chopina i F. Liszta. Najznaajnije mesto medu njima humora. Posle tree, definitivne prerade (1870), poto je brisan pripada zbirki eke tance; to su dva ciklusa idealizovanih nagovoren tekst, a recitativ prokomponovan, poto su do date rodnih plesova. Prvi ciklus obuhvata etiri bravurozne stilizo scene sa baletom i idealizovanim narodnim igrama, te poto je vane polke, a drugi deset slobodnih obradbi narodnih igara koje delo proireno na tri ina, Prodana nevesta stalno ivi na skoro po bogatstvu razrade, ubedljivosti izraza, tehnici koja zahteva virtuoznost i po originalnoj ekoj atmosferi idu u red vrhunskih svim operskim pozornicama sveta. Na libreto J. Wenziga, pisan pod uticajem Beethovenova Fidelija, S. komponuje treu operu dela eke klavirske literature. I horovi i ciklusi solo-pesama nose peat velikog Smetanina Dalibor. U ovoj svojoj jedinoj traginoj operi on jo doslednije sprovodi muziko-dramske principe novonemake kole. Mitska talenta i idu u red najboljih ekih vokalnih dela. Smetani pripada izuzetno mesto u istoriji eke muzike. Pri muzika drama Libue nastala je takoe na tekst J. Wenziga; u njoj ostvaruje S. svoje nacionalne umetnike ideale. elo delo hvatajui i provodei u delo savremene ideje novoromantizma, odie narodnim duhom od lirsko-idiline raspevanosti do heroj - on u jednom zamahu uzdie eki muziki izraz na svetski nivo. ske monumentalnosti; ono je proeto sveanim patosom, ivot - Jedinstven je sluaj da je sve to ostvareno U delu jednog oveka, nim optimizmom, tako karakteristinim po Smetanu, i verom da to delo iz koga zrai ivotna radost i optimizam obuhvata u budunost naroda. Opera Dve udovice je sveza komina opera na gotovo sva podruja muzike, da je ono najvii izraz ivotnih tenji tekst E. Ziingela; ona je pi-sana u konverzacionom salonskom stilu sa celog naroda (M. Oadlik) i da se s njim izjednauje ceo eki narod. duhovitou i elegancijom. U operi Poljubac S. DELA. ORKESTARSKA: Slavnostni symfonie u E-duru, 1854. Simfo se najvie pribliava Mozartovu tipu opere; on tu primenjuje teh poeme: Richard III, 1858; Valdtynitv tabor, 1859; Hakon Jari, 1861 niku lajtmotiva i deklamacioni stil, no to mu nije smetalo da ostvari nijske i ciklus Ma vlast (Vyehrad, Vltava, drka, Z eskych l uhu a hdju, Tabor i vee muzike celine, pa ak i veliki trodelni oblik pesme. Za sadraj Blanik), 1874 79. Slavnostnipfedehra u C-duru, 1868; polka u D-duru, 1849; komine opere Tajemstvi uzet je naivan malograanski dogaaj, Venkovanka, 1879; Prasky karneval (nedo vre n), 1883. KAMERN A. Dva gudaka kvarteta: I, Z meho ivota u e-molu, 1876, i II, u d-molu, 1882. romantino obojen, pun komike i topla humora, gde na kraju, Klavirski trio u g-molu, 1855; 2 kompozicije Z domoviny za violinu i klavir, posle prkosa i svae, pobeuje ljubav i kod mladih i kod starih. 1878. KLAVIRSKA: sonata u 1 stavu, 1849; 5 valcera, 1844; bagatele i 1844; Six morceaux caractiristiques, 1848; Listky do pomdtniku, Ova opera predstavlja najdosledniju primenu naprednih muziko -- impromptui, 52; Skizzy (2 sv), 1851 58; 3 Salonni polky, 1855; 3 Poetike polky, dramskih principa u kominoj operi kod Smetane. I njegovo 1850 1855; Vzpominka na echy (2 sv.), 1861; koncertna studija Na bfehu morskim, poslednje opersko delo avlova stena komina je opera sa roman- 1862; 6 kompozicija Sny, 1875; zbirka eke tance, 187779. DRAMSKA. Branibofi v echdh, 1863; Prodana nevesta, 1866 (Prag, 30. V 1866; tinom i istorijskom pozadinom. U njoj se i pored iroko raspre - Opere: verzija Prag, 25. IX 1870; jug. premijera Zagreb, 18. X 1873); Dalibor, denog lirizma ponekad ve osea potamnela Smetanina misao. definitivna 1867; Libue, 1872; Dve vdovy, 1873; Hubika, 1876; Tajemstvi, 1878 i ertova Delo je inae proeto svim odlikama Smetanine muzike, a naro - silna, 1882. VOKALNA: eka pisen za meoviti hor i orkestar, 1866; Odrodilec za dvostruki muki hor, 1860. Muki horovi: Tri jezdci, 1863; Rolnicka, 1868; ito se istie napredna harmonija. Slavnostni sbor, 1870; Pisen na mori, 1877; Veno, 1880; Modlitba, 1880 i Nae U svim svojim operama S. oituje vanrednu melodijsku in - pisen, 1883. Tri 3- gl. enska hora, 1878. Ciklusi solo -pesama: Erste Lie-der, 53; Pisen svobody, 1848 i Veerni pisni (V. Halek), 1879. Izbor iz venciju koja kao da izvire iz duha narodne muzike. Kao izvrstan 1846 Smetaninih pisama objavili su K. Teige, 1896 i F. Barto (nem. Briefe und psiholog on je plastino ocrtao istinske i ive likove ekog naroda Erinnerungen, 1954; franc. Lettres et riminiscences, 1955; engl. Letters and Reminiscences, 1955). LIT.: E. Krdsnohorska, Bedfich Smetana, Praha 1885. K. Teige, Skladbv Smetanovv, Prahu 1893. V. V. Zeleny, O Bedfichu Smetanovi, Praha

392

SMETANA SMITH
SMILJANI, Radmila, pevaica, sopran (Banja Luk VII 1940 ). Studije pevanja zavrila 1965 na Muzikoj akai u Sarajevu (B. piler); dobitnica je nagrada na jugosloven: meunarodnim takmienjima mladih muzikih umetnika: osvojila III nagradu u Ljubljani i I nagradu u Reggio E a 1967 II nagradu u Zagrebu. Njena prva javna nasti vezana su za Radio-stanicu u Ljubljani i za solistike ulc programu Kamernog hora RTV Ljubljana, kao i za ko Muzike omladine u Sarajevu. God. 1965 68 solistkinja jevske opere, od 1968 lanica je Beogradske opere. Veoma ta vana pevaica izraajnog mladodramskog soprana, sa srr za postizanje jedinstva izmeu tekstualne, vokalne i glui komponente, S. je ostvarila niz zapaenih kreacija medu 1 su Mimi (Puccini, La Boheme), Leonora i Desdemona (' Trubadur i Otelio), Tatjana i Liza (ajkovski, Evgenije C i Pikova dama), Katarina Izmajlova (ostakovi), Judita (B Zamak plavobradog) i ula (Gotovac, Ero s onoga svijeta). tovala je u Poljskoj, Italiji i paniji; nastupa i na koncei podiju. R.> SMIRNOV, Aleksandar, oboist ruskoga podrijetla rograd, 26. X 1886 Zagreb, 6. III 1973). Studij oboe z u Petrogradu i ondje 1907 17 bio lan orkestra Muziko rijskog drutva A. D. eremetjeva. God. 192353 solist or Zagrebske opere i prvi oboist Zagreba ke filharmonije. Djt je i kao nastavnik na srednjoj koli Muzike akademije u Za (192541), na kojoj je odgojio vie vrsnih instrumentalis Mareti). K. tenor (Moskva, 19. XII 1882 Riga, 27. IV 1944). Uer K. Pavlovske u Moskvi, gdje je 1904 debitirao u Velikom listu kao Sinodal (Rubinstein, Demon). God. 1907 nastupac Parizu sa ruskom opernom trupom i tada zapoinju njegov tovanja na pozornicama svjetskih opernih kazalita, na njujor Metropolitanu (1910), parikoj Operi, u Bruxellesu, Parizu, linu, Milanu, Rimu, Madridu, Barceloni, Buenos Airesu Od 1917 ivio u Parizu, 1935 37 u Londonu, a 1937 4 je profesor pjevanja u Ateni. Posljednji put u SSSR gostov 1929. Najistaknutiji ruski tenor svoje generacije, a n ajvie dc ostvario je u lirskom repertoaru. SMIT, Leo, ame riki pija nist i ko mp ozitor (P hil phia, 12. I 1921 ). Na Curtis Institute of Music u I delphiji studirao klavir (Isabella Vengerova) i kompoziciji: Nabokov). Kao koncertant debitirao je 1939 u Philadelphiji sveujui se zatim preteno interpretaciji suvremenih avangai djela. God. 1957 63 predavao je na University of Califon Los Angelesu, a od 1962 profesor je na State University of York u Buffalu.
DJELA. ORKESTRALNA: Joan of Are, 1942; Hymn and Toccata-i down za komorni orkestar, 1945; 5 Transition and Epilogue, 1945; Biblicc sodes, 1945; uvertira The Parcae, 1951; 2 simfonije, 1956 i 1965; konc klavir, 1968. KOMORNA: sekstet za klarinet, fagot i gudae, 1940; Elegy and Rondo za violinu i klavir, 1945; Academic Graffiti za violinu, kl: violonelo, klavir i udaraljke, 1963. KLAV IRSKA: Portrait of Grandn 1944; suita, 1944; 5 Pieces for Young People, 1947; 7 Characteristic Pieces, varijacije, 1949 i dr. DRAMSKA: opera The Alchemy of Love, 1969 leti: Yerma, 1946; In Transit, 1947 i Virginia Sampler, 1947. Filmska m VOKALNA: V'Shum-Roo za zbor i orgulje, 1946; zborovi; solo-pj

1894. B. VCellek, F. Smetanas Leben und Wirken, Praha 1895 (II izd. 1899). O. Hostinsky, Bedfich Smetana a jeho b oj o moderni eskou hudbu, Praha 1900 ( I I izd. 1944). F. V. Kreji, Bedfich Smetana, Praha 1900. W. Ritter, Frederic Smetana, Pari 1907. Z. Nejedly, Smetanovy zpevohry, Praha 1909 (II proireno izd. 1949). O. Zich, Smetanova Hubika, Praha 1912 . K. Hoffmeister, Bedfich Smetana, Praha 1915 (novo izd. 1924; engl. 1924). V. Helfert, Smetanovske kapitoly, 1917. Z. Nejedly, Smetaniana, Praha 1922. J. Boraki, B. Smetana, Beograd 1922. A. Balatka, Bedfich Smetana, stvoritelj eke glasbe, Gledaliki list, 1923 24. A. Hnilika, Rozhledy po ivote a vyznamy B. Smetani, Praha 1924. V. Balthasar, B. Smetana, Praha 1924. V. Helfert, Bedfich Smetana, Brno 1924. Isti, Tviiri rozvoj B. Smetany, Praha 1924 (nem. pod naslovom Die schopferische Entvvicklung F. Smetanas, Leipzig 1956). J. Bistrou, B. Smetana, Wien 1924. E. Rychnowshy, Smetana, Stuttgart 1924. Smetanova itanka (izd. Z. Nejedly), Praha 1924. M. Alilojevi, Smetana, ivot i dela, Beograd 1924. J. Andri, Be dfich Smetana, Sv. C, 1924. Z. Nejedly, Bedfich Smetana (4 sv.), Praha 1924 33 ( I I izd. u 7 sv. 1950 54). J. Tiersot, Smetana, Pari 1926. J. Jirdnek, O Smetanovych klavirnich skladbah a jeho klavirni hfe, Praha 1932. J. Racek, Idea vlasti, naroda a slavy v dile Smetanove, Brno 1933 ( I I proi reno izd. 1947). M. Milojevi, Smetanin harmoniski stil, 1935. P.Stefan, sDie verkaufte Braut; zu einer ersten Auffuhrung, Wien 1937. F. Bartol, Smetana ve vzpominkach a dopisech, Pari 1939. M. Oadlik, Libue, Praha 1939. Isti, Smetanova diskografie, Praha 1939. O. ourek, Ma vlast, 1940. . Jaksid, Nacionalni duh u Smetaninim kompozicijama, Soko, 1940, 3. J. Stamatovi, O ivotu i umjetnosti Bedfiha Smetane, Glasnik profesor skog drutva, 1944, 4 5. M. Oadlik, Tvurce eke narodni hudby, B. S me tana, Praha 1945. O. ourek, Komorni skladby B. Smetany, Praha 1945. J. Teichmann, Bedfich Smetana: ivot a dilo, Praha 1946. G. Abraham, The Genesis of The Bartered Bride, Music and Letters, 1947. V. H. Jarka, Kri tike dilo B. Smetany, Praha 1948. P. Praak, Smetanovy zpevohry (4 sv.), Praha 1948. II. Maprnunoe, Eeflp>Knx CMeTaHa, MocKBa i JlenHHrpa^ 1950. M. Oadlik, Rok Bedficha Smetany v datech, obrazech, zapisech a poznamkach, Praha 1950. Isti, Smetanova Prodana nevesta, Praha 1952. J. Plavec, Smetanova tvorba sborovu, Praha 1954. M. Maly, Bedfich Sme tana, Praha 1955. H. Boese, Zwei Urmusikanten (Smetana-Dvofak), Zurich, Leipzig i Wien 1955. P. Praak, Bedfich Smetana, Martin 1956. G. Schuffenhaufer, Die tschekoslowakische Volksmusik und ihr Einnus auf die Opern Friedrich Smetanas, Berlin 1957. 3. FynUHCKan, EeAP>KHX CMeTaHa, MocKBa 1959 (novo izd. 1968). II. MapmuHos, Ee#p>KHX CMeTaHa, MocKBa 1963. K. Honolka, Bedfich Smetana, MGG, XII, 1965. J. Burghauser, Smetana, Dvojak, Fibich, Praha 1966. B. Kardsek, Smetana, Praha 1966 (njem. 1967).- J. A. Molndr, Smetana Dvofak, Budapest 1967. G. Thornquist (urednik), Smetana in Goteborg, Goteborg 1967. M. Maly i K. Plicka, Jabkenicka leta Smetany, Praha 1968. L. Nolan, The Life of Sme tana, London 1968. M. Oadlik, Smetanas Beziehungen zu Schubert, Spome nica W. Vetteru, 1970. B. Large, Smetana, London i New York 1970. J. Clapham, Smetana, London 2i New York 1972. asopis Hudebni veda (broj posveen Smetani), 1974, J- Bur.

SMIRNOV (Smirnoff), Dmitrij Aleksejevi, ruski p

DJELA: eke pisne kramarske, 1937 (II izd. 1949); esky narodni zpevni k, 1940 (II izd. 1949); eke svetske pisne zlidovele, 1955. SPISI: O eke pisni Udove a zlidovele, 1950; O Alisto a vyznam Dvofdkova skladatelskeho dila v es ke'm vyvoji, 1956; Hudebni vyvoj a jeho leneni, 1972. Izdao novi otisak zbirke F. Suila i z 1835 Moravske narodni pisne, 1941 (II izd. 1951).

SMETANA, Robert, eki etnomuzikolog (Be, 29. VIII 1904 ). Studij muzikologije s doktoratom zavrio 1934 na Uni verzitetu u Brnu (V. Helfert); tamo je na Konzervatoriju uio obou i kompoziciju. God. 1924 32 muziki arhivar Moravskog mu zeja u Brnu, zatim u Olomoucu profesor Univerziteta (od 1956 direktor Muzikolokog instituta). Veinu svojih publikacija obja vio je zajedno s literarnim historiarom Bedfichom Vaclavekom (18971943).

SMIJERS, Albert Antoon, nizozemski muzikolog (Raamsdonksveer, 19. VII 1888 Huits ter Heide, Utrecht, 15. V 1957). Studirao u Amsterdamu (A. Averkamp), u Klosterneuburgu na Odjelu za crkvenu muziku beke Muzike akademije i na Be kom univerzitetu (G. Adler); promoviran 1917. Predavao u Amsterdamu, najprije na Zavodu za muziki odgoj (1929 34) i zatim na Konzervatoriju. Uz to je bio od 1930 profesor muzi kologije na prvoj nizozemskoj muzikoj katedri u U trechtu. S. je uivao velik ugled kao pedagog; odgojio je niz istaknutih muzikologa. Niz godina predsjednik drutva Vereeniging voor
Nederlandsche Muziek geschieden is; od 192 7 ure iva o ugled ni a s o p is t o g a d r u t v a (T r i j d s c h r i f t v a n d e Ve r e e n i g i n g . . . J .

G lavno podruje Smijersova rada bilo je prouavanje djelo vanja nizozemskih majstora XV i XVI st., osobito onih koji su djelovali u Italiji. Tako je izradio i katalog od oko 10 coo nizozemskih kompozicija nastalih ili objavljenih u Italiji, od kojih su mnoge dotad bile nepoznate. Savjesnost u dokumentiranju i temeljitost u izlaganju injenica pribavile su Smijersu ugled ne samo jednog od najboljih poznavalaca renesansne nizozemske muzike, nego i jednog od najveih muzikologa XX st. Osobito su vaan prilog suvremenoj muzikologiji njegova kritika izdanja kompozicija starih nizozemskih majstora, a posebno izdanje sveukupnih djela Josquin des Presa.
DJELA: Karl Luython ah Motettenkomponist (disertacija), 1917 (obj. 1923); Die kaiserliche Hofmusikkapelle von 1543 1619, SZMW, 1919 21; Josguin des prez, Proceedings of the Musical Association, 1927; Van Ockeghem tot Szueclink, u Algemeene Muziekgeschiedenis (sa Ch. van den Borrenom i dr.), 1938; De Illuslre Lieve Vroutve Broederschap teys-Hertogenbosch (2 sv.); 194855; lanci i studije. Izdanja: Missa ad modulum Benedicta es (Ph. de Monte), 1920; sveukupna djela J. des Presa (41 sv.), 1921 56; 13 knjiga moteta objavljenih u Parizu kod Attaignanta 1534 45, 1934 38 (nastavio A. T. Merritt); 5-gl. madrigali C. Schuyta, 1937 38; antologija Van Ockeghem tot Smeelinck (7 sv.), 1939 56; sveukupna djela Obrechta, od 1953 nadalje (nastavio M. Antonowytsch) i dr. LIT.: R. Lenaerts, In memoriam A. Smijers, AML, 1957. A. Asselbergs, Prof. Dr. Albert Smijers, Brabantia, 1958. E. Reeser, A. Smijers zum gedachtnis, MF, 1958. Isti, Albert Smijers, MGG, XII, 1965.

SMITH, Bessie (Elizabeth), amerika pjevaica jazza (C tanooga, Tennessee, 15. IV 1894 - Clarksdale, Mississippi IX 1937). Pjevanje uila u rodnom gradu (Ma Rainev) i rani poela profesionalnu karijeru u kabaretima i nonim loka: Nakon Prvoga svjetskog rata osnovala vlastitu reviju Liberty B nastupala u Atlantic Cityju i poela snimati gramofonske p Partnerica najznaajnijih imena tadanjega jazza, C. Williams: Armstronga, F. Hendersona i dr., 1929 snimila film St. 1 Blues i stekla golemu popularnost. T6me je pridonijelo i oko ploa, snimljenih 1921 33, kao i gostovanja po mnogim am kim gradovima. U vrijeme svjetske krize njezina je zvijezda pi zalaziti, pa je morala budzato prodavati svoja kazalita, a u kada je ponovo zablistala kao interpret, poginula je u saobra; nesrei. Umjetnou muzikalnog fraziranja i izraajnou pjev S. je zauzela jedno od najistaknutijih mjesta u povijesti ja zvali su je kraljicom bluesa. Ogledala se i kao kompozitor (I Water Blues, Jail House Blues, Empty Bed Blues).
LIT.: P. Oliver, Bessie Smith, Kings of Jazz, London 1959 i Ne \v 1961 (vedski Stockholm 1959; tal. Milano 1961). C. Albertson, B< New York 1972.

SMITH, David Stanlev, ameriki kompozitor, dirige pedagog (Toledo, Ohio, 6. VII 1877 New Haven, Connect: 17. XII 1949). Studirao kompoziciju (H. Parker) na Yale 1 versity u New Yorku, a privatno 1901 03 u Miinchenu (L. Thu i Parizu (Ch. M. Widor, C. d'Indy). Vrativi se 1903 u S. predavao je do 1946 muziku teoriju na Yale School of Mi

SMITH SMODEK
Od 1920 bio je dirigent simfonijskog orkestra u New Havenu. Kompozitor snana talenta i individualnog stila nije se S. pri klonio nijednom modernom muzikom pravcu. Sv oje misli izraavao je osebujnim i oporim muzikim jezikom, u jasnim i preglednim muzikim oblicima.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfo nije: I, u f -mo lu op. 28, 1905; II, u D-duru op. 42, 1917; III, u c-molu op. 60, 1928 i IV, op. 78, 1939. Simfonijeta za gudaki orkestar, 1931. Simfonijske pjesme Credo, 1941 i The Apostle, 1944. Koncert za violinu; Fete Galame za flautu i orkestar, 1920; Cathedrale Prelude za orgulje i orkestar, 1926; Rondo Appassionato za violinu i orkestar, 1935; rekvijem za violinu i orkestar, 1939. Uvertire: u Es-duru, 1898; Ouver-ture Joyeuse, 1904; Prince Hal, 1912 i To-Morrozv, 1933. Suite Impressions, 1916 i Flozvers za komorni orkestar, 1924 i dr. KOMORNA: 10 gudakih kvarteta; gudaki sekstet u d -molu, 1931; klavirski kvintet, 1927. Sonate: 2 za violinu i klavir (I, op. 51, 1921); za violonelo i klavir op. 69, 1928; za violu i klavir, op. 72, 1934; za obou i klavir, 1918 i dr. Sonata za klavir u As-duru op. 61, 1929. Opera Merrynwunth, 1914. VOKALNA. Za soliste, zbor i orkestar: Ode for Commencement Day, 1900; Rhapsody of St. Bernard, 1915; The Vision of Isaiah, 1926 i The Ocean, 1945. The Fallen Star za zbor i orkestar, 1909; ciklus solo-pjesama Songs of Three Agles. Anthemi. LIT.: B. C. Tuthill, David Stanley Smith, MQ, 1942. AT. Broder, David Stanley Smith, MGG, XII, 1965.

393

Stranger of Manzano, 1943; The Gooseherd and the Goblin, 1946 i Cockcrovi, 1953! boina opera The Shepherdess and the Chimneysweep, 1963. VOKALNA: Our Heritage za zbor i klavir (orkestar), 1956; Remember the Alatno za recitatora, zbor i duhaki orkestar, 1964 (sa C. Vashawom); 3 Love Songs, 1955. SPISI: Master Pianist. The Career and Teaching of C. Friedberg, 1963; A Directory of American Women Composers, 1970 i dr. LIT.: E. Burford, Piano Keys Career Julia Smith, Music Clubs Magazine, 1956, 5. M. Craig, Composer and Ambassadress of U. S. Music, Musical Courier, 1959.

SMITH, Russcll, ameriki kompozitor (Tuscaloosa, Alabama, 23. IV 1927 ). Studirao na Columbia University u New Yorku. Predavao na Queens Collegeu (196061) i Hunter Collegeu (1962 64); 1961 65 uz to u New Yorku producent i izdava kod G. Ricordija i 196566 kod H. W. Graya. God. 196769 predavao na University of Alabama i istodobno bio Composer-in-Residence orkestra u Clevelandu i Filharmonije u New Orleansu.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 koncerta za klavir, 1953 i 1957; Tetrame-ron, 1957; Can-Can and Waltz, 1958; Divertimento, 1958; Nocturne za gudaki orkestar, 1967. KOMORNA: Duo andFugue za duhaki kvintet, 1949; Eclogue za violinu i klavir, 1949. Piano Preludes, 1962. 3 Chorale Preludes za orgulje, 1957. DRAAiSKA: opera The Unicom in the Garden, 1957; balet Antigone, 1949; filmska i televizijska muzika. VOKALNA: Anglican Alass za zbor, 1954; Palaline Songs za visoki glas i komorni orkestar, 1956.

SMITH, John Christopher, engleski orgulja i kompozitor njemakog podrijetla (Ansbach, 1712 Bath, 3. X 1795). Sin muzikog nakladnika Johna Christophera Smitha st. (Johann Chritoph Schmidt); u 13. godini postao Handelov uenik; kas nije nastavio studij kod J. Ch. Pepuscha i Th. Roseingravea. Od 1754 orgulja i kantor u Foundling Hospital Chapel u Londonu. Slijepi Handel diktirao mu je svoje posljednje kompozicije. Poslije Handelove smrti S. je nastavio s izvoenjem njegovih ora torijskih djela sve do 1774, kada se povukao u Bath.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Terraminta, 1732; Ulysses, 1733; Rosalinda, 1740; Issipile, 1743; // Ciro riconosciuto, 1746; Dario, 1746; Artaserse, 1749 (nedovrena); The Faires, 1755; The Tempest, 1756; Medea (neizvedena) i The Enchanter or Love and Magic, 1760. Pastorale The Mourning Muse of Alexis, 1729 i Winter or Daphne, oko 1744; serenada The Seasons, oko 1740. VOKALNA. Oratoriji: David's Lamentation over Saul and Jonathan, 1740; Judith, oko 1760; Paradise Lost, 1760; The Feast of Darius, oko 1760; Rebecca, 1761; Jehosaphat, oko 1762; The Redemption, 1772 i dr. Funeral Service, 1772; kantata Thamesi, hi e Proteo. A Collection of Songs of Various Kinds, 1785; arije; solopjesme. KLAVIRSKA: 6 Suites de Pieces pour le Clavecin, 1732; Collection of Lessons op. 1 i 2, 1755; 6 Suites of Lessons op. 3, 1755; Collection of Lessons op. 4, 1757; 12 sonata op. 5, 1765. Selected Pieces of Music never before published, 1796. Preradio Handelove oratorije Nabal i Gideon. NOVA IZD.: orkestralnu suitu iz opere Ulysses obj. F. Buck, 1961. LIT.: M. Sands, The Problem of Terraminta, Music and Letters, 1952. Isti, John Christopher Smith, Handel's Friend and Secretarv, The Musi cal Times, 1955. Isti, John Christopher Smith and his Residence in London, Handel Jahrbuch, 1957. K. Sasse, Neue Daten zu J. C. Smith, ibid., 1957. A. D. McCredie, Uber J. C. Smith, Gottinger Ha ndel -Tage, 1961. Isti, J. C. Smith as a Dramatic Composer, Music and Letters, 1964. J. S. Hali i A. D. McCredie, John Christopher Smith, MGG, XII. 1965.

SMITH, Sidney, engleski pijanist i kompozitor (Dorchester, 14. VII 1839 London, 3. III 1889). Uio na Konzervatoriju u Leipzigu (I. Moscheles, L. Plaidv). Od 1850 nastavnik klavira u Londonu. Pisao je lake i briljantne klavirske kompozicije (veinom salonskoga karaktera), od kojih su neke svojedobno uivale veliku popularnost (La Harpe eolienne, Le Jet d'eau, The Spinning Wheel i Tarantella). Objavio je i kolu za klavir. SMITH BRINDLE, Reginald, engleski kompozitor (Preston, Lancashire, 5. I 1917 ). Studirao na University College of North Wales u Bangoru, na akademiji Santa Cecilia u Rimu (I. Pizzetti) i kod L. Dallapiccole u Firenci. Do 1957 u Italiji su radnik treeg programa na Radiju. God. 196770 profesor na Univerzitetu u Bangoru i od 1970 na University of Surrey. U njegovim se djelima osjea utjecaj talijanskih kompozitora L. Be rija, B. Maderne, L. Nona i F. Donatonija.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1954; Varijacije na temu L. Dallapiccole, 1955; Symphonic Variations, 1957; Cosmos, 1959; Homage to H. G. Wells, 1960; koncert za flautu, klarinet, vibrafon, harfu, klavir i udaraljke, 1960; Via Crucis za gudaki orkestar, 1960; koreografska suita Creation Epic, 1964; Apocalypse, 1970. Three Dimensions za harfu, vibrafon i embalo, 1965. Komorna opera Antigone za recitatora, mezzosopran, bas, flautu, trombon, violinu, violu, kontrabas, klavire i udaraljke, 1969. Three Japanese Lyrics za glas i komorni ansambl, 1966. SPISI: Serial Composition, 1966; Contemporary Percussion, 1970; lanci i studije.

SMITH, John Stafford, engleski kompozitor, orgulja i pje va (Gloucester, krten 30. III 1750 London, 21. IX 1836). Zborski djeak katedrale u Gloucesteru, u kojoj je njegov otac bio orgulja, i Kraljevske kapele u Londonu; uitelji su mu J. Nares i W. Boyce. Od 1784 l an (Gentleman) Kraljevske kapele, od 1785 i zbora u Westminsterskoj opatiji. God. 1802 postao orguljaem Kraljevske kapele, a 1805 voditeljem zborskih dje aka (Master of the Children). Mjesto napustio 1817. Na podruju kompozicije njegovo se ime odralo zahvaljujui catchu To Anacreon in Heaven (oko 1780) koji je 1814 pod naslovom The Star-spangled Banner postao amerika nacionalna himna. Na znanstvenom polju, meutim, odigrao je pionirsku ulogu, a kao is hodite mu je posluila bogata zbirka muzikih r ukopisa koju je sam sabrao. Medu djelima iz te zbirke starih muzikalija, koja su se poslije njegove smrti rasprila, najznatnije je The Mulliner Book, zbornik engleske muzike XVI st.
DJELA. KOMPOZICIJE: instrumentalne kompozicije, medu njima voluntaries za orgulje te preludij i fuga za orgulje; catches, glees, kanoni i dr. vokalne kompozicije; anthemi. Spis Introduction to the Art of Composing (u rkp.). IZDANJA, PRERADBE, OBRADBE: A Collection of English Songs, in Score for 3 and 4 Voices, Composed about the Year 1500, 1779; Purcell, Grand Te Deutn (D). Alter'd and Digested. . . also Adapted to the Organ or Harpsichord only, oko 1807; Muica Antiaua. A Selection of Music of this and other Countries, from the Commencement of the Tzvelfth to the Beginning of the Eighteenth Century; Comprising. . . Motetts, Madrigals, Hymns, Anthems, Songs, Lessons and Dance Tunes, 1812. LIT.: B. Frith, John Stafford Smith, 1750 1836, Gloucester Composer, Gloucester 1950. P. M. Young, John Stafford Smith, MGG, XII, 1965.

SMITS VAN WAESBERGHE, Joseph, nizozemski muzikolog (Breda, 18. IV 1901 ). Studirao filozofiju (192226), teologiju (193035) i usporedo orgulje, crkvenu muziku i kompoziciju (M. Monnikendam). Isusovac; 1935-37 muziki direktor na Ca~ nisius-Collegeu u Nijmegenu i 193743 na Ignatius-Collegeu u Amsterdamu. Predavao gregorijaniku na Konzervatorijima u Rotterdamu (193944) j od 1944 u Amsterdamu gdje je uz to od 1947 profesor za srednjovjekovnu muziku na Univerzitetu. Od 1949 urednik izdanja Amerikog muzikolokog instituta Corpus Scriptorum de Muica (Rim), od 1958 ureduje asopise Gregororiusblad i Preludium-Concertgebouzv-Nieuzvs. Ubraja se medu najistaknutije strunjake za jednoglasno crkveno pjevanje i muziku srednjega vijeka.
DJELA. SPISI. Knjige: Muzikgeschiedenis der Middeleeuzven (2 sv.), 1936 39 i 193947; Ktokken en klokkengieten in de Middeleeuzven, 1937; Het Gregoriaans, 1943 (njemaki i engleski prijevod 1946); Muziek en Drama in de Middeleeuzven, 1943 (II izd. 1954); Handleiding vorr het lezen der neumletters van St. Gallen, 1947; De uitzonderlijke plaats van der Ars Muica in de ontivikkeling der zvetenschappen gedurende de eeuzv der Karolingers, 1947 (na francuskom u Revue Gregorienne, 1952); School en Muziek in de Middeleeuzven, 1949; Melodieleer, 1950 (engl. prijevod 1954); Cymbala, Bells in the Middle Ages, 1951; De muico paedagogico et theoretico Guidone Aretino, 1953; Oud-Nederlands Paasspel, 1953; Het Toonkunstenaarsboek van Nederland, 1956; Liber argumentorum. Liber specierum. Metrologus. Commentarius in Micrologum Guidonis Aretini, 1957; Matthei Herbeni Trajectensis De Natura Cantus ac Miraculis vocis 1496, 1957; Descriptive Catalogue of ManuscHpts Containing the Theory of Music from the Carolingian Era up to 1400, 1961; Musikerziehung kao III sv. knjige Musikgeschichte in Bildern, 1969. lanci i studije (izbor): Some Music Treatises and their Inter-relation, Muica disci plina, 1949; Zur Entstehung der drei Hauptfunktionen in der Harmonik, Kongresni izvjetaj, 1950; John of Affligem or John Cotton?, Muica Disciplina, 1952; Das niederldndische Osterspiel, Kongresni izvjetaj IGMW, 1952; Die Rheno-mosa-mosellanische Neumenschrift, Kongresni izvjetaj, 1956; Der Ursprung der Tonbuchstabenreihe, Jahres- und Tagungsbericht der Gores-Gesellschaft, 1957; Antike und Mittelalter in unserem Tonsystem, Muica, 1958; Zur ursprungli'chen Vortragszveise der Prosulen, Sequenzen und Organa, Kongresni izvjetaj, 1958; Das gegenzvdrtige Geschichtsbild vom Gregorianischen Gesang, Theologisches Jahrbuch, 1960; Das gegenzvdrtige Geschichtsbild der mittelalterlichen Musik (1957 1960), KMJB, 1962; Die Imitation der Sequenztechnik in den Hosanna-Prosulen, Festschrift K. G. Fellerer, 1962; Das gegenzvdrtige Geschichtsbild der mittelalterlichen Musik II (196062), KMJB, 1963. IZDANJA: u kolekciji Corpus Scriptorum de Muica (Rim) traktati De Muica cum tonario Johannesa Affligemensisa (I. sv., 1950), De Muica Ariba Scolasticusa (II sv., 1951) i Micrologus in muica Guida Aretihskog(IV sv., 1955)-

SMITH, Julia, amerika pijanistica, kompozitor i muziki pi sac (Denton, Texas, 25. I 1911 ). Studirala u New Yorku na Juilliard School of Music i na Univerzitetu, gdje je 1952 promovirala. God. 1941 utemeljila odjel za muziki odgoj na Julius Hartt School of Music u Hartfordu (Connecticut) i vodila ga do 1946. Otada djeluje kao slobodan umjetnik i pisac.
DJELA. ORKESTRALNA: American Dance Suite, 1936 (nova verzija 1963; takoer za 2 klavira); Hellenic Suite, 1941; Folkways Symphony, 1948; koncert za klavir, 1939 (nova verzija 1970); Sails Aloft, uvertira za duhaki orkestar, 1965. KOMORNA: gudaki kvartet, 1964; Trio-Cornwall za klavirski trio, 1955; kompozicije za violu i klavir. KLAVIRSKA: Episodic Suite, 1935 (takoer za orkestar); Sonatine in C, 1944; Characteristic Suite, 1949- DRAMSKA. Opere: Cynlhia Parker, 1938 (nova verzija 1945); The

SMODEK, Oskar, dirigent (Krievci, 15. I 1890 Zagreb, 26. II 1933). Uio na muzikoj koli HGZ u Zagrebu, zatim stu dirao u Beu i Leipzigu. Korepetitor i dirigent Zagrebake opere, istaknuo se interpretacijom Mozartovih i starijih talijanskih opera. Vodio je pjevako drutvo Kolo, s kojim je postizavao uspjehe

394

SMODEK SOBOLEWSKI
1919; Streaks of Life, 1921; A. Three-legged Tour in Greece, 1927; A Fine ning of Boats, 1928; Female Pipings in Eden, 1933; Beecham and Pharaoh, As Time Went On, 1935; What Happened Next, 1940. LIT : K. Dale, Dame Ethel Smyth, Music and Letters, 1944. Ethel Smyths Prentice Work, ibid., 1949. Th. Beecham, Dame Ethel (1858 1944), ibid., 1958. Ch. St. John, Ethel Smyth, London 19 M. Hurd, (Da me) Et he l Mary Smyt h, MGG, XII, 1965.

u zemlji i inozemstvu; dirigirao je i koncertima Zagrebake fi lharmonije. Kao pijanist sudjelovao u komornim sastavima. Na Muzikoj akademiji vodio operni studio. Jedan je od utemeljitelja zagrebakog Srednjokolskog orkestra (1908).
LIT.: V. Novak, Oskar Smodek, Zvuk, 1932 33. K. Ko.

SMOJE, Dujka, muzikolog (Split, 7. IV 1941 ). U Sarajevu zavrila gimnaziju, Srednju muziku kolu i diplomirala 1963 na muzikolokom odsjeku Muzike akademije. Studij mu zikologije nastavila na Muzikolokom institutu u Parizu (J. Chaillev) i na Univerzitetu u Poitiersu (E.-R. Labande, S. Corbin), gdje je 1967 doktorirala. Od 1967 u Kanadi, profesor istorije muzike i muzike estetike na muzikom fakultetu Univerziteta u Mont realu i na ticole de musique Vincent d'Indy Univerziteta u Sherbrookeu. U sreditu njezinih istraivanja je m uzika srednjega vijeka, posebno muzika paleografija i srednjevjekovni muziki teatar.
DJELA: Catalogie des manuscrits musicaux notes conserves a Poitiers (diser tacija), 1967 (u tisku); Problemes de la musique religieuse canadienne-francaise, Cahiers d'etudes des religions populaires, XI, 1971 i Religions populaires, colloque International 1970, 1972; La Harpe medievale histoire et repertoire de Vinstrument, Carnet musical, III IV, 1972; Le Folklore musical: objet de musee? source de creativite, ibid., IX X, 1973; Iconia Sancti Nicholai, interpretation d'un miracle du XII e s., Cahier d'etudes medievales, I, 1974; Muzika notacija u srednjovekovnim rukopisima sauvanim u Poitiersu, Arti musices, VI, 1975. S. p.

SNIZILICA fengl. flat, franc. bemol, njem. Be, tal. bet predznak, koji ton snizuje za kromatski polustepen. Ko( i u zemljama njemakog jezinog podruja naziv note, pre jom stoji s., dobiva nastavak -es (npr. c-ces). U Engleskoj c se u tom sluaju uz naziv note rije flat (npr. e-flat), u Franc bemol (npr. ut bemol), a u Italiji bemolle (npr. do bemolle) Dvostruka snizilica i Predznaci). SNIKOVA -KRHOVA, Jitka, eki kompozitor, p; i muzikolog (Prag, 14. IX 1924 ). Studirala muziku u ] na Univerzitetu i na Majstorskoj koli konzervatorija (A. ] O. in). Koncertira kao pijanist i embalist, izvodei pre djela starije eke i svjetske literature. Kompozicije su joj n lirskog karaktera, u izraaju lapidarne, a po sadraju jednos 1 pristupane. Njezini radovi o ekoj renesansnoj muzic likuju se temeljitou i tonou.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonietta ballala za komorni or 1961; Concerlino za klavir i orkestar, 1962; Interludij za komorni orkestar, 2 uvertire. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, 1953; II, 1953 1956. Dalmatinski trio za klavirski trio; trio za flautu, obou i violonelo, trio za flautu, obou i harfu, 1955; 2 sonate za violu i klavir, 1947 i 1963; 2 za violonelo i klavir, 1948 i 1957; sonatina za flautu i klavir, 1957. K zicije za klavir, za orgulje i za harfu. Scenska muzika. VOKAL. kantate; zborovi; ciklusi solo-pjesama. Dvije mise; moteti za alt, fl obou. SPISI: Pisen 16. stol., Slovesna vda, 1949; Jan z Jentejna. 1952; JindHchohradecky fragment. asopis Narodniho musea, 1955; I pisen ze 16. stol., Hudebni rozhledy, 1956; Frantisek Gregora, 1963; Jash notovana pisen z pol. 15. stol., asopis Narodniho musea, 1963 i dr. digirala i objavila zbornik eka polyfonni tvorba, 1958.

SMOKVARSKI, Gjorgi, muziki pedagog (Budinarci, Berovsko, 23. IX 1927 ). Studije zavrio 1956 na Muzikoj akademiji u Beogradu. Profesor i od 1973 direktor Srednje muzike kole u Skopju.
DELA: Staro dvoglasno pevanje u makedonskoj narodnoj muzici, XIII kon gres Saveza folklorista Jugoslavije, Skopje 1968. INSTRUKTIVNA: Ve seli zvui za VI razred osnovne kole, 1963 i Raspevano bukvare za IV razred osnovne kole, 1973. D. Ov.

SMOKVARSKI, Pane Gligor, kompozitor i klarinetista (Budinarci, Berovsko, 8. V 1914 Skopje, 15. III 1974). Vojnu muziku kolu zavrio u Vrcu, a kompoziciju uio privatno. Prvi klari netista Skopske opere i Makedonske filharmonije te nastavnik na Srednjoj muzikoj koli u Skopju. Bio je jedan od prvih makedon skih kompozitora koji su se oprobali na polju orkestarske muzike. Njegov se stvaralaki rad temeljio na muzikom folkloru.
DELA. ORKESTARSKA: simfonijske poeme 11 oktomvri, 1955 i Stihija; uvertire Tikveanka, 1947 i Simfonijska predigra, 1949; Simfonijsko oro, 1950; Sherzo, 1951; Rapsodija, 1956; Simfonijska svita, 1966. KAMERNA: gudaki kvartet, 1955; Pastorala za klarinet i klavir, 1957; koncert za klarinet i klavir, 1964. Balet Makedonska povest, 1953; filmska muzika. VOKALNA'. meoviti horovi Tri narodne pesrne, 1955 i Detence moc, 1958; Pet pesama za muki oktet, 1964; masovna pesma Titov brigadir, 1955; Prispivna za alt i klavir, 1959- Obrade narodnih pesama za glas i narodni orkestar. T. Si. i D. Ov.

SOBIESKI, Marian, poljski etnomuzikolog (Milosla Poznali, 14. VI 1908 Varava, 25. X 1967). U Poznam hadao Konzervatorij te studirao muzikologiju (L. Kamif i etnografiju (E. Frankovvski). Od 1935 u Poznanu asistei Muzikolokom institutu i Regionalnom fonografskom ar od 1945 predavao folklor i akustiku na Univerzitetu, a 194' teoriju i povijest muzike na Muzikoj akademiji. God . sa svojom enom Jadwigom S. (roena 1909), utemeljio u P02 Zapadni fonografski arhiv, danas Arhiv snimaka poljske nai muzike Instituta za umjetnost Poljske akademije znanosti u avi, kojemu je od 1954 na elu; uz to je bio profesor etnoi kologije na Var avskom univerzitetu.
DJELA. SPISI: Ks. Jozef Surzytiski, Zycie Muzyczne, 1937; Zac arehizvum fonograficzne, 1946; Polska muzyka ludozva, 1951; Obiicze tonaln kiej muzyki ludozvej, Studia Muzykologiczne, 1953; Polsk Folk Musik, I revy, 1960; Znaczenie zbiorozv O. Kolberga dla polskiej kultury muzycznei zyka, 1961; O. Kolberg jako kompozylor i folklorysta muzycsny, u izdanju kupnih djela O. Kolberga, I, 1961. S Jadwigom S.: Pien ludowa i jej pro Poradnik Muzyczny, 1947 49; Zagadnienie muzyki ludowej w Polsce, Muzyczny, 1948; Pien i muzyka ludozva IVielkopolski i Ziemi Lubuskiej w dotychczasowych badan, Polska Sztuka Ludowa, 1950; Diafonia zv Pieninach, Tempo rubato u Chopina i zv polskiej muzyce ludozvej, Muzyka, 1960. IZDA Wybor polskich pieni ludowych, I i II, 1955; Pieni ludome Warmii i A 1955; Piosenki z Kujaw, 1955.

SMOLENSKI, Stjepan Vasiljevi, ruski strunjak za crkvenu muziku (Kazan, 20. X 1848 2. VIII 1909). Studirao pravo i filologiju u Kazanu; od 1889 u Moskvi upravljao Sinodskom ko lom crkvenoga pjevanja i predavao povijest ruskoga crkvenog pjevanja na Konzervatoriju. Njegovim nastojanjem osnovana je na moskovskoj Sinodskoj koli posebna knjinica notnih rukopisa ruskoga crkvenog pjevanja XVXIX st.
DJELA: Kypc xopomzo uepKoeHozo nenun, 1885; Odufuii oueprc ucmopuuecKoio 3HaHenun neeuux pyKonuceu CojioseuKou 6u6/iuomeKu u A36yKW AjiencaHdpa AJeseHua, 1887; O630P ucmopwtecKux KOHifepmoe CunodajibHoio ynunuu{a..., 1895; O dpeenepyccKux neeuecKux HomauuHX, 1901. Brojni eseji u listu PycCKaH My3t.iKaJibHafl raBeTa. LIT.: H. <uHeu3eH, ITaMHTH OrenaHa BacnJi.eBH*ia C/nojieHCKoro, My3biKaju>HaH CTapima, 1911. XI. JI. JIOKUIUH, BtijiaioiiiHecH pycCKne xopbi n HX AnpH>Kepbi, MocKua 1953 (II proireno izd. 1963). D.Lehmann, Stjepan Wassiljewitsch Smolenski, MGG, XII, 1965.

SMORZANDO (tal. smorzare ugasiti, oslabiti), agogika oznaka za postepeno smanjivanje jaine tona do najtieg pianissima, spojeno s velikim ritardandom. S. se primjenjuje unutar pojedinog stavka; na svretku kompozicije umjesto izraza s. upotrebljava se oznaka -> morendo. SMYTH, Ethel Mary, engleska kompozitorka (London, 22. IV 1858 Woking, 8. V 1944). Studirala u Leipzigu, na Konzervatoriju i kod H. Herzogenberga. Aktivna i energina pobornica za ensko pravo glasa, komponirala je March of the Women, koji je postao borbena pjesma engleskoga ens kog pokreta. kolovanje u Njemakoj ostavilo je neizbrisiv trag u nje zinu stilu i tretiranju dramatskih situacija na sceni. Njezino najuspjelije djelo, efektno instrumentirana Misa u D-duru, najbolje odraava kompozitorkin snaan i energian duh.
DJELA O RKESTRALNA: ko ncert z a vio linu, ro g i o rkestar, 1927; uvertira Antony and Cleopatra, 1890; serenada u D-duru, 1890 KOMORNA'. gudaki kvartet u e - molu, 1914; gudaki kvintet u E -duru, 1884; 2 trija za violinu, obou i klavir, 1927; sonata za violinu i klavir, 1887; sonata za violonelo i klavir, 1887 i dr. Kompozicije za orgulje. DRAMSKA. Opere: Fantasio, 1898; Der Wald, 1901; Standrecht (The IVreckers), 1906; The Boatszuain's Mate, 1916; Fete galante, 1923 i Entente Cordiale, 1925. VOKALNA: The Prison za sopran, bas, zbor i orkestar, 1931; Hey Nonny No za zbor i orkestar, 1910; Sleepleess Dreams za zbor i orkestar, 1926; zborovi; solopjesme. Misa u D-duru. SPISI (preteno autobiografski): Impressions that Remained,

SOBINOVj Leonid Vitaljevi, sovjetski pjeva, tenor (. slavi', 7. VI 1872 Riga, 14. X 1934). Pravnik; pjevanje u Moskvi kod A. Dodonova i A. Santagano-Gorakove. Od pjevao male uloge u jednoj talijanskoj opernoj druini na nj< gostovanju po Rusiji; 1897 prvi put nastupio na sceni mosko\ Velikog kazalita kao Sinodal (Rubinstein, Demon) i otada u b usponu osvojio publiku Moskve, Petrograda i velikih' evro] opernih sredita. God. 1911 postao redatelj i direktor Filha nijskog drutva u Petrogradu, a 191722 direktor Velikog 1 lista u Moskvi, gdje je 1933 proslavio 35-godinjicu umjetnu rada. Njegove su se kreacije odlikovale poetinou i savr vokalnim umijeem, a njegovi operni likovi ostali su uzorom nijim generacijama opernih umjetnika. Njegovi su najvii dc bili Bajan (Glinka, Ruslan i Ljudmila), Berendaj i Levko (Rir Korsakov, Snjeguroka i Majska no), Lohengrin (Wagner), Rc (Gounod, Romeo i Julija) i Werther (Massenet). SOBOLEWSKI, Friedrich (Fryderyk) Eduard, njen violinist, dirigent, kompozitor i muziki kritiar poljskoga rijetla (Konigsberg, 1. X 1808 St. Louis, 17. V 1872). dirao u Dresdenu kod C. M. Webera. Vrativi se u KSnigsl violinist je i od 1830 muziki direktor Gradskoga kazalita 1835 crkveni orgulja, od 1838 direktor Filharmonijskoga dn i od 1843 direktor Muzike akademije. Uz to je bio i mu kritiar (Ostpreussische Zeitung). God. 1847-54 ponovo ziki direktor Gradskoga kazalita, a zatim na istom pole u Bremenu. Od 1859 u SAD: dirigent filharmonijskih drui u Milwaukeeu i 1860 66 u St. Louisu. Kao kompozitor s' benik je Handela i Havdna; bio je vrstan harmoniar i kontrapi tiar.

SOBOLEWSKI SOKOLOVA
DJELA: 2 simfonije; simfonijske pjesme; klavirski trio; 6 opera; 3 orato rija; zborovi; solo-pjesme; spisi. LIT.: N. Slonimsky, Friedrich Eduard Sobolewski, MGG, XII, 1965.

395

SOCIETE INTERNATIONALE DE MUSIQUE CONTEMPORAINE (SIMC) - International Society for Contemporary Music (ISCM) SOCIOLOGIJA MUZIKE, interdisciplinarna znanost koja istrauje odnose i meusobne utjecaje drutva i muzike, a napose tipine pojave koje iz tih odnosa i utjecaja rezultiraju. Na pojavu i razvoj sociologije muzike osobito su djelovali opi razvoj sociologije, naroito sociologije umjetnosti, kao i irenje muzikolokih i etnomuzikolokih istraivanja u pravcu ispitivanja drutvenih funkcija muzike i utjecaja ekonomskih, politikih, kulturnih i drugih uvjeta na muziko stvaranje i izvodilaku praksu. Potrebu takvog znanstvenog usmjerenja najavili su ve G. Simmel, K. Bucher, J. Combarieu, W. Dilthev, M. Weber i Ch. Lalo. Socioloka istraivanja glazbe razvila su se u nekoliko glavnih pravaca: u studij drutvenih temelja muzike, te predmeta i metoda same discipline (M. Weber, A. V. Lunarski, H. Boettcher, W. Seraukv, H. Mersmann, S. Borris, P. Honigsheim, H. Reinold, Th. W. Adorno, T. Kneif, I. Supii), u prouavanje sociologije muzikih stilova, oblika i tonskih sistema (G. Simmel, B. V. Asafjev, H. Engel, K. Blaukopf, W. Wiora, L. Finscher), i u empirijsko-socioloka (A. Silbermann, V. Karbusicky) i drutveno-povijesna ispitivanja niza posebnih pitanja (L. Balet, E. Preussner, K. G. Fellerer, K. Csipak, G. Mayer), napose s marksi tikog stajalita (A. V. Lunaarski, Z. Lissa, E. H. Meyer, P. Markovac, V. Vukovi, K. Boehmer). U novije su vrijeme poticaj sociologiji muzike dali pokretanje asopisa International Revieiv of the Aesthetics and Sodology of Music (izdava: Muzikoloki zavod Muzike akademije u Zagrebu) i odravanje znanstvenih skupova (II simpozij Internacionalnog muzikolokog drutva, Zagreb, juni 1974)LIT.: G. Simmel, Psyhologische und ethnologische Studien uber Musik, Zeitschrift fiir V61kerpsychologie und Sprachwissenschaft, 1881. K. Bucher, Arbeit und Rhytmus, Leipzig 1892. J. Combarieu, La musique, ses lois, son evolution, Pari 1907. M. Weber, Die rationalen und soziologischen Grundlagen der Musik, Miinchen 1921 (IV izd. 1956; tal. prijevod Milano 1961). A. B. JIynauapcKuu, Bonpocbl coilHOJlorHH My3blKH, MocKBa 1927. W. Seraukyy Wesen und Aufgaben der Musiksoziologie, FMW, 1934. E. Preussner, Die biirgerliche Musikkultur, Hamburg 1935 (II izd. Kassel i Basel 1950). L. Balet, Die Verbiirgerlichung der deutschen Kunst, Literatur und Musik im 18. Jahrhundert, Leipzig 1936. E. Siegmeister, Music and Society, New York 1938 (njem. Berlin 1948). W. Mellers, Music and Society, London 1946 i New York 1950. G. Revesz, Einfiihrung in die Musiksoziologie, Bern 1946. J. Samko, Hudba a hudobnost v splonosti, Bratislava 1947. Z. Lissa, Prilog prouavanju sociologije muzike, Muzika, 1949. Th. W. Adorno, Philosophie der neuen Musik, Tubingen 1949 (tal. prijevod Torino 1959). R. Liebomitz, L'Artiste et sa conscience (s predgovorom J. P. Sartra), Pari 1950. K. Blaukopf, Musiksoziologie, Koln i Berlin 1951 ( I I izd. 1972). M. Belvianes, Sociologie de la musique, Pari 1951. E. H. Meyer, Musik im Zeitgeschehen. Grundprobleme der Musiksoziologie, Berlin 1952. H. Mers mann, Soziologie als Hilfswissenschaft der Musikgeschichte, AFMW, 1953. V. Vukovi, Problemi sociologije muzike. Izbor eseja, Beograd 1955. A. Silbermann, Introduction a une sociologie de la musique, Pari 1955. Isti, Wovon lebt die Musik, Die Prinzipien der Musiksoziologie, Regensburg 1957. P. R. Farnsviorth, The Social Psychology of Music, New York 1958. H. Engel, Musik und Gesellschaft, Berlin 1960. F. Lesure, Pour une sociologie historique des faits musicaux, Kongresni izvjetaj, New York 1961. Th. W. Adorno, Einleitung in die Musiksoziologie, Frankfurt a/M 1962. H. Engel, W. Wiora, G. v. Dadelsen, G. Reaney, F. B. Zimmerman n, J. Buga, P. M. Young, F. W. Riedel i L. Finscher, Kongresni izvjetaj, Kassel 1962. J. H. Mueller, Fragen des musikalischen Geschmacks, Koln 1963. K. G. Fellerer, Soziologie der Kirchenmusik, Koln 1963. /. Supii, Problemes de la socio logie musicale, Cahiers internationaux de sociologie, 1964. Isti, Elementi sociologije muzike, Zagreb 1964 (prevedeno na poljski Wstep do socjologii muzyki, Varava 1969 i francuski Musique et societe, Zagreb 1971). H. Engel, Soziologie der Musik, MGG, XII, 1965. F. Lesure, Muica e societa, Milano 1965. T. Kneif, Musiksoziologie, Koln 1971. P. Honigsheim, Music and Society (red. i obj. K. P. Etzkorn), New York 1973. T. Kneif (urednik), Texte zur Musiksoziologie, Koln 1975. I. Su.

jednim od utemeljitelja vedske nacionalne kompozitorske kole. Njegove balade, osobito za glas i orkestar, uivale su veliku po pularnost te su izvrile znatan utjecaj na vedski operni stil.
DJELA. ORKESTRALNA: Burlesgue, 1855; koncertna uvertira; suita vedskih narodnih plesova, oko 1860; koranice; plesovi. - Klavirski kvartet. Zbirka Fantasier a la Almquist za klavir. Scenska muzika za oko 80 drama; 4 operete. VOKALNA: 9 balada za gtas, zbor i orkestar; zborovi uz or kestar i a cappella; 8 balada za glas i orkestar; vokalni kvarteti (Ett Bondbrollop); vokalni terceti i dueti; balade za glas i klavir; solo -pjesme. CRKVENA: Missa solemnis; zbirka kraih crkvenih kompozicija Spiritual Songs, 1872. LIT.: G. Jeanson, A. Soderman; en svensk tonsattares liv och verk, Stockholm 1926. K. Nyblom, A. Soderman, Stockholm 1928. P. Lindfors, Johan August Soderman, MGG, XII, 1965.

SODERSTROM, Elisabeth, vedska pjevaica, sopran (Stockholm, 7. V 1927 ). Pjevanje uila u Stockholmu kod A. von Skilondz i na Muzikoj akademiji; na opernoj pozornici debitirala 1948, takoer u Stockholmu, gdje je od 1950 stalno angairana. Gostovala je na festivalima u Salzburgu, Glyndebourneu i Edinburghu, nastupala na mnogim svjetskim muzikim kazalitima, meu ostalim na njujorkom Metropolitanu, londonskom Covent Gardenu i dr. Uz standardne sopranske uloge u njezinu repertoaru posebno mjesto zauzimaju enski likovi u Mozartovim i Strausso vim djelima; istakla se i kao Marija u Bergovom Wozzecku.
LIT.: E. Gerken, Elisabeth Soderstrom, Opera News, 1959.

SOGGETTI CAVATI -> Cavata, 2. SOHNGEN, Oskar, njemaki teolog i muzikolog (Hotten stein, 5. XII 1900 ). Studirao u Marburgu i Bonnu, doktorirao 1922. Od 1935 referent za crkvenu muziku u evangelikom Viem crkvenom vijeu u Berlinu i profesor na Visokoj muzikoj koli. Mnogo je zasluga stekao za promicanje suvremene crkvene muzike.
DJELA: Kirche und zeitgenb'ssiscke Kirchenmusik, 1932; Pfarrer und Kirchcnmusiker, 1933; Die neue Kirchenmusik, 1937; Die Erneuerungskrdfte der Kirchenmusik unserer Tage, 1949; Die Zukunft des Ges<*ngbuches, 1949; Das kirchenmusikalische Amt in der Evangelischen Kirche der altpreussischer Union, 1949; Sdkularisierter Kultus, 1950; Vor der Revision der preussischen Agende, 1952; Die Wiedergeburt der Kirchenmusik, 1953; Kdmpfende Kirchenmusik, 1954; Wiedergewonnene Mitte? Die Rolle der Kirchenmusik in der modernen Musik, 1955; zbirka predavanja o crkvenoj muzici i liturgiji IVandel und Beharrung, 1965; Theologie der Musik, 1968; studije i lanci. Redigirao (sa C. Mahrenholzom i O. Schlisskeom) Handbuch zum Evangelischen Kirchengesangbuch (4 sv.), od 1953 nadalje. Prigodom Sohngenova 60. roendana obj, je spomenica Gtstalt und Glaube, 1960. LIT.: W. Bollert, Oskar Sohnge n, MGG, XII, 1965.

SOKOL, Bernardin, kompozitor (Katel Suurac, 1888 Badija kraj otoka Korule, 1945). Zavrivi teologiju, studirao u Rimu na Papinskoj visokoj koli za crkvenu muziku, gdje je postigao doktorat muzikologije. Po povratku u domovinu bio je nastavnik muzike u Dubrovniku, na Teolokom fakultetu u Za grebu, u Koljunu kraj otoka Krka i konano na franjevakoj gimnaziji u Badiji. S. je autor brojnih veih i manjih crkvenih djela, kao i svjetovnih vokalnih kompozicija. U svojima radovima oituje izvornost melodijske invencije, sklonost polifoniji i smisao za neuobiajene i osebujne harmonijske efekte. Vano mjesto u njegovu djelovanju zauzimalo je i izdavanje crkvene pjesmarice.
DJELA: zbirka Hrvatsko selo za muki zbor (nekol iko svezaka); Glazbeni monolozi za glas i klavir, 1934. CRKVENA. Mise: Missa jubilaris; Gaudens gaudebo; Sv. irilu i Metodu; Hrvatska misa i Staroslavenska misa u ast bla enog Nikole Tavelia. Misne pjesme; himne; psalmi; brojni Tantum ergo i Ave Maria; krae prigodne crkvene kompozicije. Izdao vie od 30 zbirka crkvenih pjesama pod naslovom Slava Euharistijskom Isusu. LIT.: J. Andri, Glazbene zbirke o. dra Bernardina Sokola, Obitelj, 1929. Isti, Glazba o. Bernardina Sokola, ibid., 1934. B. iro la, Kompozitor i nakladnik o. dr. Bernardin Sokol, Novo doba, 1935. /. Plevnik, Kompozitor o. Bernardin Sokol, Katolika rije, 1939. M. Kati, Skladateljski rad fra njevca o. B. Sokola, Novi list, Zagreb 1941. M. Kun.

SOCOR, Matei, rumunjski dirigent i kompozitor (Iasi, 15. IX 1908 ). Studirao na Konzervatoriju u Bukuretu (A. Castaldi) i Leipzigu (S. Karg-Elert, H. Grabner, M. Hochkoffler). Po povratku u domovinu (1934) nastupao kao dirigent i aktivno sudjelovao u naprednom radnikom pokretu. God. 1944 51 bio generalni direktor Rumunjske radio slube i 194954 predsjednik Rumunjskog drutva kompozitora. Autor je rumunjske himne (1953).
DJELA. O RKES TRALN A. Simfo nijske pjes me : Marea, 1944; Mam a za alt i orkestar, 1949 i Cintarea Rominiei, 1954; koncert za violinu, 1955; passacaglia za violonelo i orkestar, 1944; koncert za klarinet, rog, violonelo i orkestar, 1939; simfonijski plesovi Cdlusul i Sirba, 1952. Duhaki septet, 1937. Sonata za klavir, 1932. VOKALNA: oratorij Stejarul din Borzesti, 1961; Cinlecul lumii za bariton, zbor i orkestar, 1960; zborovi; masovne pjesme; solo-pjesme. lanci u asopisu CoseTCKaH My3biKa. LIT.: Gh. Firca, Matei Socor, MGG, XII, 1965.

SOKOLA, Milo, eki violinist i kompozitor (Buovice, Moravska, 18. IV 1913 ). Studirao na Konzervatoriju u Brnu (V. Petrelka) te na Konzervatoriju i Majstorskoj koli u Pragu (V. Novak, J. Kfika). lan je orkestra Narodnog divadla u Pragu od 1942.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Devdty kveten, 1960; koncert za violinu, 1952; passacaglia, tokata i fuga, 1943; varijacije, 1952. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, 1944; II, Pisen nejvyi vee (s tenorom), 1946 i III, 1955. etiri kompozicije za violinu i klavir. KLAVIRSKA: Jami sonata, 1946; 5 minijatura; arija, koral i fuga, 1937; 12 preludija, 1954. Passacaglia, tokata, koral i fuga za orgulje, 1946; ciaconna za orgulje, 1958. Opera Marnotratny syn, 1948 (izv. 1963). VOKALNA: kantate Balada o snu, 1938 i More, 1945; tastnemu deveti za muki zbor, 1946; zborovi; solo --pjesme (Spevy o Idsce, 1941; Ukolebavky, 1945).

SODERMAN, Johan August, vedski kompozitor (Stock holm, 17. VII 1832 10. II 1876). Studirao na Konzervatoriju u Stockholmu i u Leipzigu (E. F. Richter). God. 1860 postao je zborovoda, a 1862 dirigent opere u Stockholmu. Sodermanova djela nose obiljeja vedske narodne muzike, pa ga smatraju

SOKOLOVA, Lydia (pravo ime Hilda Munnigs), engleska plesaica (Levton, 4. III 1896). Uila u Londonu na baletnoj akademiji Stedman te kod A. Pavlove, M. Mordkina i E. Cecchettija. Debitirala 1911 u baletnoj trupi M. Mordkina, a 1913 29 angairana u trupi S. Djagileva kao prva engleska ple saica. ivjela je zatim u Engleskoj, bavei se poduavanjem i koreografijom. Posljednji je put javno plesala 1962. Umjetnica izrazitog dramskog talenta istakla se osobito u baletima koje su koreografirali L. Massine (Ljadov, Las Meninas, Contes russes; Rossini-Respighi, La Boutique fantasque; Stravinski, Sacre du printemps; Auric, Les Matelots) i M. Fokin (Stravinski, Petruka). Sa R. Buckle objavila knjigu uspomena Dancing for Diaghilezv (1960).

396

SOKOLOVI SOLFEGGIO

SOKOLOVI, Badema, pjevaica, mezzosopran (Sarajevo,24. III 1929 Zagreb, 23. XI 1969). Studij pjevanja zavrila 1955 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (L. Vrbani), gdje je iste godine debitirala na opernoj pozornici kao Maddalena (Verdi, Rigoletto). God. 195557 solist Sarajevske opere, od 1957 do smrti lanica Za grebake opere. Pjevaica pastoznih dubina, ostvarila je niz kreacija, medu kojima su se posebno isticale Carmen (Bizet), Orfej (Gluck), Azucena, Ulrica, Eboli i Amneris (Verdi, Trubadur, Krabuljni ples, Don Carlos i Aida), Dalila (Saint-Saens, Samson i Dalila), Madame Flora (Menotti, Medium), Doma (Gotovac, Ero s onoga svijeta) i dr. Nastupala je na svim jugoslavenskim opernim pozornicama, kao i u Austriji, Njemakoj, Italiji, Francuskoj, Nizozemskoj i Engleskoj. Isticala se i kao oratorijska pjevaica. K. KO. SOL, 1. U nizu slogova solmizacije Guida d'Arezza s. je naziv za peti ton (- Guido d'Arezzo). 2. U funkcionalnoj solmizaciji Tonika-Do metode sol je oz naka za dominantu u dur-ljestvici, odnosno za VII stupanj u prirodnoj mol-ljestvici. U harmonijskoj mol-ljestvici i uzlaznoj melodijskoj, gdje je VII stupanj povien, mijenja se sol u si. U .novije vrijeme upotrebljava se sve ee naziv so umjesto sol zbog tekoa u izgovoru kod slijeda slogova sol -la (-> Solmizacija). 3. U Italiji, Francuskoj i Rusiji sol je ime za ton g. SOLAL, Martial, francuski jazz-pijanist i kompozitor (Alir, 23. VIII 1927 ). Od 1950 u Parizu, nastupao sa N. Chiboustom, A. Barellijem (1952), R. Guerinom (1953), K. Clarkeom, P. Michelotom i D. Humairom (195759), zatim sa J. J. Johnsonom, L. Thompsonom i D. Bvasom; gostovao na jazz-festivalima u Essenu, Antibesu, New Yorku, Newportu, Montrealu, Berlinu i Luganu, kao i u vie navrata u Ljubljani i Zagrebu i to najee s vlastitim triom ili kao pijanist. Autor velikog broja zapaenih kompozicija, medu kojima je i muzika za vie od 20 filmova. Izvrstan je improvizator, snimio je niz gramofonskih ploa. S. je dobitnik mnogih meunarodnih nagrada i drugih priznanja. SOLARES, Enrique, gvatemalski kompozitor i pijanist (Guatemala City, u. VII 1910 ). Uio muziku u domovini (R. Paniagua, S. Ley), u Pragu (V. Kurz, J. Kfika), na Konzervato riju u Bruxellesu (J. Jongen, R. Moulaert) i kod A. Caselle u Rimu. Od 1948 u diplomatskoj slubi, uz to poduavao na Konzervatoriju u Guatemali kompoziciju i klavir.
DJELA. ORKESTRALNA: Suite Minialura, 1943; Ricercare sobre el nombre B-A-C-H za gudae, 1957; Divertimento, 1945; Fantasta Sinfnica, 1947; Partita Cldsica za gudae, 1947; Partita za gudae, 1959; Capricho za klavir i orkestar, 1951. KOMORNA: Ouartetto breve, 1955; 2 suite za violinu i klavir; sonata za violinu solo, 1958; kompozicije za violonelo i klavir i dr. KLAV'IRSKA : sonata, 1941; sonatina, 1947; Idea con 15 deformaciones, ^.1962; Plesa para aflojar los dcdos y martirizar los oidos . . . , 1968; Travesuras I, 1969; Micropiezas, 1969; 12 Alicrotransperencias, 1970. Zborovi; solo-pjes-me. Crkvena djela.

a la Llave de la modulacion, 1765. NOVA IZD.: 6 koncerata za 2 orgulje obj. su M. S. Kastner {Mu pana, 195262; novo izd. 1972), S. Rubio (1968) i R. de la Riba (l< Pedrell obj. neka orguljska djela (Antologta de organistas clasicos e. 1908); 6 kvinteta za gudake instrumente i orgulje obj. R. Gerhard sonate za embalo obj. J. Nin (Classiques espagnols du piano: I, 12 sonat 1 II, 2 sonate, 1928); 100 sonata i druga instrumentalna djela obj. F. 1958 59; sve orguljske sonate zapoeo objavljivati S. Rubio (1957; t obj. 120 sonata); izbor vokalnih kompozicija F. Marvin (1967 70). LIT.: J. Nin, The Bicentenarv of Antonio Soler, The Chesterian, ] M. S. Kastner, Algunas cartas del P. A. Soler dirigidas al P. G. Martini, Musical, 1957. S. Rubio, El Padre Soler y sus sonatas para instrume cuerda. Aria, 1958. F. M. Carroll, An Introduction to Antonio Solei tacija), Rochester 1960. 5. Kastner, Antonio Soler, MGG, XII, 1 K. F. Heimes, A. Soler's Kevboard Sonatas, Pretoria 1969. A. Did Stvlistic Analvsis of the Solo Kevboard Sonatas of Antonio Soler (dis 2 sv.), Washington 1971.

SOLERA, Temistocle, talijanski libretist i kompozitor rara, 25. XII 1815 Milano, 21. IV 1878). kolovao se 1. i Milanu. Provodio nestalan ivot; od 1846 u panjolskoj impresarij i zatim savjetnik kraljice Izabele; 1859 u dr: slubi vrio razliite dunosti, osobito u slubi sigurnosti. P< nje godine proveo u Parizu i Milanu; umro je u neimatini, libretist, S. je suraivao sa G. Verdijem u njegovu prvom s lakom razdoblju. Komponirao je i nekoliko opera na v tekstove.
DJELA. Libreta za G. Verdija: Oberto, conte di S. Bonifacio, 1839; codonosor, 1942; / Lombardi alla prima crociata, 1843; Giovanna d'Arc i Attila, 1846. Pojedina libreta za J. Arrietu, B. Secchija, A. Buzzija, A. V: A. Ronchetti-Montevitija i dr. KOMPOZICIJE. Opere: lldegonda II Contadino d'Agliate, 1841; Genio e sventura, 1843; Le Hermana de 1845. LIT.: R. Barbiera, Figure e figurine del secolo che muore, Milani E. Checchi, I Libretisti di G. Verdi, Nuova Antologia, 1913. T. Ma} Temistocle Solera, Muica d'Oggi, 1923. L. Miragoli, II Melodram liano dell'Ottocento, Roma 1925. Verdi, studi e memorie nel XL anni\ della morte, Roma 1941.

SOLERTI, Angelo, talijanski literarni historiar (Si 20. IX 1865 Massa Carrara, 10. I 1907). Sakupio i o vrijedan materijal za upoznavanje poetka operne umje u Italiji na prijelazu u XVII st. To posebno vrijedi za knji Origini del melodramma i Gli Albori del melodramma. U su reproducirani prikazi i izvjetaji istaknutih suvremenika, govori tampanim izdanjima i dr., a u drugoj tekstovi prvih <
DJELA: Ferrara e la corte Estense nella seconda meta del secolo XVI poglavlje pod naslovom Muica e cantd) , 1891; Le Origini del melodi 1903; Gli Albori del melodramma (3 sv.), 1904 05; Muica, balio e dran alla corte Medicea dal 1600 al 1637, 1905. lanci i studije. LIT.: G. Pescetto, Ricordo di Angelo Solerti, Muica d'Oggi, 19 F. Fano, Angelo Solerti, MGG, XII, 1965.

SOLARI, Christy (pravo ime Franco Lari), talijanski pjeva, tenor (Izmir, 1894Paneretta, ? X 1974). Od 1927 povremeni i 1940 41 stalni gost Zagrebake opere. Lirski tenor blistavih visina i velike muzikalnosti, ostvario je na pozornici Hrvatskoga narodnog kazalita u Zagrebu niz kreacija, medu kojima su bile Des Grieux (Massenet Manon), Almaviva (Rossini, Seviljski brija), Vojvoda, i Alfredo (Verdi, Rigoletto i La Traviata), Nemorino i Ernesto (Donizetti, Ljubavni napitak i Don Pasguale), Gerald (Delibes, Lakme), Wilhelm Meister (Thomas, Mignon), Pinkerton (Puc-cini, Madame Butterfly), Sou-Chong (Lehar, Zemlja smijeka) i dr.
K. Ko.

SOLENIERE, Eugene de, francuski muziki pisac (Pariz, 25. XII 1872 4. XII 1904). Uio muziku u Miinchenu, Braun schweigu i Parizu (P. Vidal, A. Brun). Od 1895 ivio u Parizu; predavao je muziku estetiku na institutu Rudy i bio urednik i suradnik nekoliko asopisa (La Critigue, Revue Internationale de Musiaue, Vie moderne).
DJELA: La Femme compositeur, 1894; Rose Caron, 1895; Notes tnusicales, 1896; Massenet et son oeuvre, 1897; Musique et religion, 1897; Camille Saint-Saens, 1899; Cent Annees de musique francaise (1800 1900), 1901; Notules et impressions musicales, 1902; analiza opere C. Erlangera Le Fils de Vetoile, 1904; La Musique d l'Exposition de 1900. Ko mponirao kraa djela za violinu i klavir te solo-pjesme.

SOLER, Antonio, panjolski orgulja i kompozitor (Olot de Porrera, Katalonija, 3. XII 1729 El Escorial, 20. XII 1783). Muziku uio u samostanu Montserrat (J. Elias) i kasnije kod D. Scarlattija za njegova boravka u panjolskoj. Zarana postao zborovoda katedrale u Leridi; od 1753 orgulja i zborovoda u samostanu El Escorial u Montserratu kraj Madrida. U Solerovim djelima oituje se utjecaj talijanske muzike; vrijedne su njegove jednostavane sonate za embalo, harmonijski i ritmiki vrlo zanimljive. S. je bio istaknuti uitelj, a njegovo djelo Llave de la modulacion ... ide u red najboljih panjolskih teoretskih radova.
DJELA: 6 kvinteta za gudake instrumente i orgulje ili klavir: 6 koncerata za 2 orgulje; oko 75 sonata za embalo (sauvano 65); krae kompozicije za klavir;

SOLESMES, mali francuski grad nedaleko Le Mar benediktinskim samostanom osnovanim 1010. Benediktinci i lesmesa bili su u drugoj polovini XIX st. glavni pokretai ol gregorijanskoga korala. Niz redovnika muzikologa, meu k su najistaknutiji Dom Prosper Gueranger (1805 1875), Joseph Pothier (18351923) i Dom Andre Mocquereau (1! 1930), temelje svoja prouavanja na rukopisima iz IX i Komparativnim studijama oni su stvorili pouzdan kriti odreivanju izvornih oblika koralnih melodija izdvojiv: kasnije promjene i izbacivi sve gregorijanskom pjevanju 5 primjese. Na rezultatima njihovih istraivanja temelji se , Vaticana vatikansko slubeno izdanje koralnih napjeva . su 1904 zamijenjena starija iskrivljena i netona izdanja j Medicaea iz XVII i kasnog XIX st. Znaajan prilog dali su i meski muzikolozi i u rjeavanju problematike gregorij, ritmike. Za razliku od -> menzuralista oni tvrde da muziki korala uvjetuje metrika latinskog teksta. Pitanje gregorij; ritmike nije, meutim, do danas konano rijeeno. Veliki u postigli su solesmeski benediktinci i izdanjima niza skupoc starih neumatskih kodeksa u ediciji Paleographie musicale ( -* zika paleografija) kao i brojnim vrijednim studijama objavlj u dvomjeseniku samostana La Revue gregorienne.
LIT.: C. Bellaigue, A l'Abbave de Solesmes, Revue des deux mi 1898. N. Rousseau, L'Ecole gregorienne de Solesmes: 1833 1910, T i Roma 1910. H. Ouentin, Notice historique sur l'abbave de Solesmes, 1925. A. L. Guennait, Precis de rythmique gregorienne d'apres les prii de Solesmes, Pari 1948. M. Blanc, L'Enseignement musical de Solt Pari 1953. M. S

SOLFEGGIO (tal.; franc. solfege), 1. u muzikoj na vjeba za usavravanje sluha i za prima vista pjevanje. Vj solfeggia pjevaju se najee slogovima -> solmizacije ili dru kojeg srodnog naina itanja nota (-> bocedizacija, -* damei ija i dr.) i na neutralne slogove (na, la i dr.), a rjee muzu abecedom. U XVII st. nazivale su se takve instruktivne vj za pjevanje prima vista ricercari. Prvi prirunik koji u naslovu izraz s. (Solfeges d' Italie) objavljen je 1772 u Parizu; u nj

SOLFEGGIO SOLMIZACIJA
su, medu ostalim, i napjevi A. Hassea, A. Scarlattija i N. Porpore. Osobito su brojne zbirke solfeggia iz XIX st. Od jugoslavenskih autora prirunike za s. pisali su Z. Grgoevi, R. Matz, M. Vasi ljevi, S. Gajdov, B. Antoni, M. Magdaleni, T. Adami, D. Gtirtl, E. Bai, B. Popovi, V. Tomerlin, Z. Vasiljevi i dr. 2. U Francuskoj, Italiji, Belgiji, SAD, a i kod nas naziva se od XVIII st. nadalje solfeggiom i elementarna nastava muzike koja uz vjebe za pjevanje prima vista obuhvaa i muziki diktat te osnove muzike teorije. M.Kun. SOLI (Soulier), Jean Pierre, francuski pjeva (tenor i bariton) i kompozitor (Nimes, 1755 Pari, 6. VIII 1812). Sin violonelista, isprva je i sam uio taj instrument. Prvi put javno nastupio 1778 u Nimesu gdje se i kolovao. God. 1787 angairan u Comedie Italienne i od 1801 do smrti u parikoj Opera Comique. Vie kompozitora (E. N. Mehul) pisalo je operne uloge za njega.
DJELA. 34 komine opere (nejednake vrijednosti): Jean et Genevieve, 1792; Le Jockey, 1796; Le Secret, 1796; Le Chapitre secon, 1799; Mademoiselle de Guise, 1808; Le Diable a quatre, 1809; Les Menestrels, 1811 i dr. LIT.: M. Briquet, Jean-Pierre Solie, MGG, XII, 1965.

397

SOLLIMA, Eliodoro, talijanski pijanist i kompozitor (Marala, Trapani, 10. VII 1926 ). Studirao na Konzervatoriju u Palermu (P. Ferro, G. Cusenza) i na istoj ustanovi djeluje od 1953 kao profesor kompozicije. Kao pijanist nastupa u Trio di Palermo, a bavi se i muzikom kritikom u dnevniku L'Ora. Predsjednik je drutva Gruppo Nuova Muica u Palermu.
DJELA. ORKESTRALNA: uvertira, 1951; Variazioni concertanti, 1960; koncert za gudae, 1968; Rondo burlesco za klavir i orkestar, 1950; koncert za klavir, 1958. KOMORNA: Ouverture da camera za n instrumenata, 1949; kvartet za flautu, klarinet, violinu i violonelo, 1965; gudaki kvartet, 1967; 3 Movimenti za klavirski trio, 1968; Evoluzioni za flautu solo, 1969; Evoluzioni n. 2 za flautu, gudae i udaraljke, 1969. Sonate: za violonelo i klavir, 1948; za violonelo solo, 1962 i za flautu i klavir, 1963; Studije za violinu i klarinet. Sonata za klavir, 1966. Balet Pimpinella, 1954. VOKALNA: Tre momenti della notte sul Golgotha za bariton i orkestar, 1965; 3 Liriche za sopran i 5 instrumenata, 1961. Prirunik 90 temi per to studio della conposizione, 1955.

SOLIST (prema tal. solo sam), instrumentalist ili pjeva koji izvodi samostalnu dionicu (u partituri oznaenu sa solo) i time se suprotstavlja veem izvoakom sastavu koji ga prati, odnosno nadopunjuje. SOLIVA, Carlo Evasio, talijanski kompozitor i dirigent (Casale Monferrato, 1792 Pariz, 20. XII 1853). Studirao na Konzervatoriju u Milanu (B. Asioli, V. Federici), diplomirao kompoziciju i klavir. Poto se u Italiji afirmirao kao operni kompozitor, postao 1821 direktor pjevake kole na Varavskom konzervatoriju. Poslije sloma poljskog ustanka 1831, kad je Konzervatorij zatvoren, S. je u Petrogradu dvorski kapelnik, operni dirigent i direktor Carske pjevake kole. Od 1841 ivio je u Pa rizu, gdje se prikljuio krugu oko George Sand. Izvrstan muziar, S. je znatno pridonio irenju talijanske muzike u Evropi. Znatna je bila i njegova uloga u poljskoj muzikoj kulturi; sa J . Elsnerom i K. Kurpinskim trei je najvaniji predstavnik varavskoga mu zikog ivota izmeu 1820 i 1830. Dirigirao je prvom izvedbom koncerta za klavir u e-molu F. Chopina, s kompozitorom kao solistom (1830).
DJELA: nekoliko komornih i klavirskih kompozicija. DRAMSKA. Opere: La Testa di bronzo ossia La Campana solitaria, 1816; Berenice d'Armenia, 1817; La Zingara delte Asturie, 1817; Giulia e esto Pompeo, 1818; Elena e Mal-vina, 1824. Vokalne kompozicije. Requiem i druge crkvene kompozicije. Udbenik Szkola piezvu Konserzuatorium Muzycznego w Warszawie (2 sv.). LIT.: W. Sandeleviski, Carlo Evasio Soliva, MGG, XII, 1965.

SOLLBERGER, Harvev, ameriki flautist i kompozitor (Ce dar Rapids, Iowa, n. V 1938 ). Flautu i kompoziciju studirao na University of Iowa (Ph. Bezanson) i Columbia University u New Yorku (J. Beeson, O. Luening). God. 1965 71 instruktor i uz to od 1962 jedan od voditelja i od 1968 direktor Grupe za suvremenu muziku na Columbia University. Nastupa kao flautist i dirigent.
DJELA (izbor): Pieces za 2 flaute, 1958 (nova redakcija 1962); Grand Ouartet za flaute, 1962; Solos za violinu i 5 instrumenata, 1962; Chamber Variations za 12 sviraa i dirigenta, 1964; Music for Sophocles' Antigone za recitatora i elektronske zvukove na vrpci, 1966; Impromptu za klavir, 1968; For No Clear Reason za sopran i klavir, 1969; 2 Motets from Muica transalpina, 1970; Divertimento za flautu, v iolonelo i klavir, 1970; As Things Are and Become za gudaki trio, 1971.

SOLMIZACIJA, nazivanje tonova odreenim slogovima za razliku od muzike abecede u kojo j svakom tonu odgovara jedno slovo. Danas su najei slogovi do (ut), re, mi, fa, sol (so), la, si (ti). Upotrebljavaju se kao apsolutna ili kao relativna notacija. U apsolutnoj slog do (ili ut) uvijek odgovara tonu c, re je naziv za ton d, mi za ton e itd. U tom obliku s. se upotrebljava u Italiji, Francuskoj i Rusiji. Relativna je solmizacija veoma rairena u muzikoj nastavi naroito u okviru Tonic-Sol-Fa, Tonika-Do i njima srodnih funkcionalnih metoda. U njoj je do pomian, tj. on uvijek oznauje toni ku dur-ljestvice, npr. u C-duru je do ton c, u G-duru ton g itd. U tom sustavu prirodnoj mol-ljestvici odgovaraju slogovi la-la. Bilo je pokuaja (kod nas E. Bai) da se i stupnjevi mol-ljestvice nazovu slogovima do-do (uz neznatne promjene naziva za III, VI i VII stupanj) i da se tako jasnije izrazi znaenje solmizacijskih slogova kao simbola za po jedine stupnjeve ljestvice. Alteracija pojedinog stupnja zahtijeva i promjenu solmizacijskog naziva. Povienje se izraava mijenja njem samoglasnika u z, a s nienje promjenom samoglasnika u u; npr. povieni re zove se ri, a snieni ru. Kod modulacije u trenutku naputanja poetnog i nastupa novog tonaliteta tonovi se itaju solmizacijskim slogovima koji odgovaraju novom tonali tetu. U poetnom stadiju muzike nastave prva slova solmizacijskih slogova zamjenjuju gdjekad notne znakove (-> Slov-ana notacija). Nazivanje tonova slogovima veoma je staro. Ono je bilo uobiajeno u staroj kineskoj muzici, a sustav slogova, izgraen na srodnim temeljima kao suvremena relativna s., postojao je i u muzikoj teoriji antike Grke. Slogovi xx, TE, TTJ i rco oznaivali su u dijatonskom rodu tonove silaznog tetrakorda. Izmeu TOC i TE morao je uvijek biti polustepen, pa su se kod prijelaza iz jednog u drugi tetrakord mijenjali nazivi tonova kao i u suvremenoj solmizaciji kod modulacije. Izumitelj sustava suvremenih solmizacijskih naziva je Guido d'Arezzo (997 1050). Da bi olakao snalaenje u heksa kordima on je u nastavi pjevanja za svaki stupanj heksakorda upotrebljavao odreen slog i to prema poetnim slogovima himne sv. Ivanu Krstitelju, koju je oko 770 spjevao vjerojatno Paulus Diaconius. Melodija himne po svoj je prilici Guidova; svaki njezin stih poinje na stupnju viem od poetka prethodnog stiha, pa poetni tonovi stihova obrazuju potpun heksakord (hexachordum naturale):
Mira ge- sto- rum fa- mu- li tu- orum Sd- ve

SOLLERTINSKI, Ivan Ivanovi, sovjetski muziki i ka zalini pisac (Vitebsk, 3. XII 1902 Novosibirsk, 11. II 1944). God. 1923 zavrio studij historije umjetnosti, a 1924 i romansko -germanski odjel na Fakultetu drutvenih nauka u Lenjingradu; 192629 specijalizirao se za teatrologiju. Od 1929 u Lenjingra skoj filharmoniji lektor, a zatim savjetnik za program i umjetniki direktor. Od 1936 predavao na lenjingradskom Konzervatoriju. U njegovim radovima privlai navlastito jasnoa i naprednost pogleda izraenih pristupanim i individualnim jezikom i stilom. Razvoj pojedinih umjetnika valjano i otroumno povezuje s drutvenim razvitkom u njihovo vrijeme i u njihovoj sredini. Osobito su bila zapaena njegova uvodna predavanja uz koncerte Lenjin gradske filharmonije. S. je prvi upozorio na izvornu umjetnost D. ostakovia.
DJELA: M. )K. Hoeeppe, 1927; <t>pamiy3CKuu meamp XVIII sena e nepeotfeuKe Mopamicmoe mpembeeo COCAOSUH, u zborniku O meampe, 1929; fycmae Maaep, 1932; jKaK O$j)eH6ax, 1933; MopxK-CKuma/ieu Bazuepa, 1934; CUM$OHunecKue nosMbi Puxapda UIrnpayca, 1934; CmeudaAb u MyibiKa, COBeTCKaa iwy3i,iKa > 1935, 12; Pemnop EepAU03, 1935; JIoicaKoMO MeuepBep, 1936; Puzojiemmot. My3biKa JI^c. Bepdu, 1936; KapMem. Onepa )Kopotca Eme, 1937; Kpucmoifi Bu/ijiu6anbd fjiroK, 1937; BoAuie6nan (fijieuma Mouapma, 1938; Po-uen PoA/ian u My3UKat u zborniku Kojia EpwHbOH, 1938; 3aAiemKU o KOMUuecitou onepe, u zborniku FIoMnadypbi, 1939; UleKcnup u MUpoean My3UKa, u zborniku UleKcnup, 15641939, 1939; u&udeAuoa Eemxoeeuai 1940; PoManmu3M, ezo o6iuan u My3biKaAbnan scmemuKa, 1937 (obj. 1946); Hcmopimecnue mirnu cuM(p~omiuecKou dpaMamypiuu, 1941 (obj. 1946); O KoAbi/e Hu6eAyma* Bainepa, 1938 (obj. 1956) i dr. M. Druskin obj. tri zbirke izabranih studija i eseja I. Soller-tinskoga(l946, 1956 i 1963). LIT.: D. ostakovi, u predgovoru druge Druskinove zbirke, 1956.

j
Ut que- ant pol- lu- ti Lo- bi- i

7 J7J
hxis Re- sona-

n
re fi bris Jo- han- nes.

J UJ J J J
re- a- tum San- cte

Solmizacijske slogove Guido primjenjuje, meutim, na sve tri vrste heksakorda (hexachordum naturale, hexachordum durum i hexachordum molle) i to tako da je ut uvijek naziv za poetn i ton, re za drugi ton, mi za trei itd. Slogovi Guidove solmizacije ne oznauju prema tome apsolutnu visinu tona ve je njima iz raen samo poloaj tona unutar odreenog heksakorda. Jedan te isti ton u razliitim heksakordima razliito se zove, a pojedini slogovi solmizacije u razliitim heksakordima prikazuju razliite tonove (-> Heksakord). Kad melodija prelazi iz jednog heksakorda u drugi, tj. kad mutira (-> Mutacija) postupa se slino kao kod solmiziranja u suvremenoj modulaciji. Upravo prema mutaciji iz hexachordum naturale u hexachordum molle, kod koje su prelazni tonovi g-a, tj. sol iz prvog i mi iz drugog heksakorda, potjee naziv solmizacija.

398

SOLMIZACIJA SOLO-PJESMA

Praksa tzv. muica ficta, prvi poeci kromatike i sve ea primjena vodice doveli su do korjenitih promjena u oblasti muzike teorije i nastave pa tako i solmizacije. Guidov niz slogova bio je za heptatoniku nedostatan. Stoga je potkraj XVI st. za VII stupaj ljestvice uveden slog si prema inicijalima rijei u zavrnom stihu himne sv. Ivanu Krstitelju. Oko 1650 u Italiji je slog ut zamijenjen slogom do, dok su Francuzi zadrali za ton c stari Guidov naziv ut. Veina pravila -> Guidonske ruke zastarjela su ve u XIII st. U dananjoj praksi zadrane su samo neka osnovna naela Guidove solmizacije, kao npr. povezanost solmizacijskih naziva uz stupanj, a ne uz apsolutnu visinu tona, promjena slo gova kod modulacije i dr. Od XVI st. nadalje nekoliko je autora pokualo stvoriti su stav slogova za itanje tonova, ali nijedan od njih nije uspio istis nuti Guidovu solmizaciju. Neto dulje su se odrali u praksi -*- bocedizacija Belgijanca H. Waelranta (15171595) i -> damenizacija K. H. Grauna (1704 1759)- U SAD je u XVII i XVIII st. bilo raireno nazivanje tonova neto izmijenjenom solmiza cijom. Niz slogova fa, sol, la, fa, sol, la, mi prikazuje u tom sustavu zvanom -> fasola stupnjeve dur-ljestvice.

javlja kao puki napjev. Zapadnoevropske pjesme uz pratr nje (canzona, chanson, song) u XVI st. u znatnoj su mjeri vieglasnih i zborskih kompozicija. Talijanska monodija X njegovala je i oblike namijenjene pjevanju uz instrurm pratnju. U razdoblju kasnog baroka i sve do sredine XV jednostavnu, zaokruenu pjesmu potisnule su kantata i arija. Razvitak i uspon klasine solo -pjesme datira od druge vie XVIII st. U stvaralatvu majstora beke klasike pos se nazire tenja da se pjesma umjetniki afirmira i literarni meni. Zaeci u Havdna i Mozarta zacrtali su put L. van I venu, koji je dosegao vii stupanj muziko -poetske sinteze ( na Goetheovu liriku, ciklus An die ferne Geliebte). Taj se r; ogleda i u vokalnoj lirici pripadnika -> Berlinske kole a i drug makih kompozitora (npr. J. F. Reichardta, K. F. Zeltera, J. R steega). Ali potpuna umjetnika zrelost solo-pjesme zasluga ji stavnika austrijskog i njemakog romantizma; otada Lied pjesma) kao samostalna muzika vrsta uiva visok ugled, a ' je zastupana u stvaralatvu veine velikih majstora XIX s Po bogatstvu i izraajnoj snazi jedinstven je opus F. berta jedan od vrhunaca u povijesti solo-pjesme. Ol LIT.: W. G. McNaught, History and Use of the Sol-fa Syllabe, Proceedings pjesama svjedoe o kompozitorovu istananom smislu za i of the Musical Association, 1892 93. G. Lange, Zur Geschichte der Solmisation, SBIMG, 1899 1900. C. E. Ruelle, La Solmisation chez les anciens formalno usklaivanje muzike s pjesnikim tekstom: : Grecs, ibid., 1907 08. C. Artom, Nuove considerazioni sulla solmisazione prost tekst blizak narodnoj pjesmi Schubert nalazi odgovE guidoniana, RMI, 1912. H. Riemann, Te Ta T(3 T M und No E A Ne, ZIMG, melodiju ponavljajui je od strofe do strofe, dok liriku sa 1912 13. H. Miiller, Solmisationssilben in der Medicaischen Choralausgabe, AFMW, 1918 19. G. Schilnemann, Ursprung und Bedeutung der Solmienijim izraajnim vrednotama komponira tako da me sation, Leipzig 1929. F. Ring, Zur altgriechischen Solmisationslehre, AFMF, varira i time prilagouje sadraju stihova; u pjesmama bali 1938. E. Preussner, Solmisationsmethoden im Schulunterricht des 16. und karaktera, sa snanim uvstvenim akcentima, primjenjuje elt 17. Jahrhunderts, Spomenica F. Steinu, Braunschweig 1939. /. Lohr, Solmisation und Kirchentonarten, Basel 1943 (II izd, 1948). W. Wiora, Zum recitativa. Teei uvijek za sintezom muzike i teksta, Se Problem des Ursprungs der mittelalterlichen Solmisation, MF, 1956. H. istaknutu ulogu povjerava klavirskoj dionici, koja je u vei: Hickmann, Ein Beitrag zum Problem des Ursprungs der mittelalterlichen Solmisation, ibid., 1957. C. A. Moberg, Die Musik in Guido von Arezzos Solmisama ravnopravan faktor, nosilac samostalnih muzikih mis sationshymne, AFMW, 1959. M. Ruhnke, Solmisation, MGG, XII, 1965. bujnih naroito u harmoniji. Treba istaknuti Schubertov ra M. Kun. knjievni ukus: u znatnom broju pjesama kongenijalno je uj SOLO (tal. sam), u uem smislu, kompozicija za jedan instru Goetheovu i Heineovu liriku. Prava su remek-djela i dva 1 ment ili za jednoga pjevaa. U irem smislu, dionica unutar veeg na stihove W. Miillera (Die Schone Miillerin, 1823 i Die II instrumentalnog ili vokalnog sastava, koja se samostalnim izvo reise, 1827). Naroito u svojim posljednjim pjesmama Se. enjem neke muzike misli ili odlomka izdvaja iz cjelokupnog je, primjenjujui naelo deklamacije, stvorio uzorke kor ansambla, pri emu ansambl preuzima ulogu manje ili vie pod pjesme koja zahtijeva izraenu interpretaciju. Tako je on iz reenog pratioca. Ako se neki instrument samostalno izdvaja od osnovne tipove solo-pjesme koje kasniji majstori nee vie su poetka do kraja kompozicije, rije je o solistikom koncertu mijenjati, nego samo obogatiti stilskim znaajkama svog vrs (-> Koncert). Ukoliko se odnos solo-tutti pojavljuje samo gdjekad i u Meu suvremenicima F. Mendelssohn je svojim jednosi i razlinim instrumentima, govori se o orkestralnom solu (oboa pjevnim vokalnim kompozicijama blii tra diciji. Pravi je solo u II stavku koncerta za violinu J. Brahmsa ili solo rog u II bertov nasljednik R. Schumann. Vrlo suptilne ugoaje nj stavku V simfonije P. I. ajkovskog). U gudakom sastavu dio pjesama nadahnuli su veinom stihovi velikih suvremeni nicu oznaen u sa s. izvodi koncertni majstor. Povremeni istupi makih pjesnika (Eichendorff, Heine, Chamisso, Riickert, I solista pjevaa esti su i u zborskoj literaturi. E. A. S. proeti doivljajem ljubavi i prirode. Zahvaljujui intimno SOLO-PJESMA (njem. Lied), komorni vokalno-instrumen- stvenosti, Schumannove su pjesme (nastale velikim dijelom talni oblik za glas i klavir ili manji instrumentalni sastav, rjee najii izraz romantizma u vokalnoj lirici. Majstor klavii orkestar. S.-p. nastaje na osnovu teksta (stihova), pa je pjevana vjerava instrumentu jo istaknutiju ulogu nego Schubert rije njezin sastavni dio. Odnos izmeu rijei i muzike oituje virska dionica esto samostalno istupa, napose u meui se u raznovrsnim strukturama. U jednostavnoj Urofnoj kompo- koje ugoaj teksta pretau u istu tonsku poeziju. Zanima ziciji jedna te ista melodija ponavlja se doslovno u svakoj kitici. baladu (kojemu dugujemo neke od najznaajnijih Schube Varirana strofna pjesma podijeljena je i muziki na kitice, ali pjesama) oituje se u neko popularnim djelima C. Loews se muzike misli razvijaju unutar tog formalnog okvira slobodno. je u solo-pjesmu unio dramatsku crtu pojaanu kadto p> naivnim tonskim njem u klavirskoj p U drugoj pi XIX st. U prokomponiranoj solo--pjesmi muzika vjerno slijedi smisao teksta. ispoljila s podruju solo-f opreka izmeu e: tzv. novonjemj Oblik prokomponirane solo-pjesme nije vezan ni za koji formalni kruga (oko Wagr obrazac premda se esto Liszta) i donekle k< pribli-uje trodijelnom obliku vativnih stavova B tipa A B A. Po izra aju sovih pristaa, solo-pjesma moe biti gotovo vonijemci zastup; u puki jednostavna, moe biti teoriji naela su raspjevana, slika trenutnog pjesmi dali smjernice raspoloenja, kao i saeta i oboga novim dramska scena. izraajnim Prvi zaeci pjevanja uz gunostima; naro instrumentalnu pratnju zagovarali deklar ski nalaze se ve u princip i slobodu davnini. Kitarodija i harmonijske aulodija u grkoj antici podloge, a povijesno su utvreni odbacivali nain oblici vokalne lirike, odnosno epskog pjevanja. Rane forme SOLO-PJESMA. F. Schubert, Heidenroslein, autograf strofne i refrenske kompozicije. Praksa, pjesme u modernom smislu javljaju se u srednjem vijeku u meutim, ni ukorak. F. Liszt je u svojim pjesmama blii umjetnikoj praksi trubadura i Minnesangera. U Njemakoj u prethodnici R. Wagner je slabo mario za solo-pjesmu (od 5 XV i XVI st., u krugu graanskih cehova, zanimljiva je arti - vrlo izra pjesama na stihove M. Wesendonck dvije se ficijelna, zanatski njegovana teorija i praksa tzv. majstora-pjevaa smatraju stuc za Tristana). Dok se u Wagnera nazire (Meistersinger) koji su batinu njemakih trubadura asimilirali tendencija koja solo-p liava komorne intimnosti, dajui joj i utkali u sistem vrlo sloenih pravila, nastavljajui tako tradiciju muziko-dramatski ka primjeren koncertnoj dvorani, jednoglasnog pjevanja. U Italiji, Francuskoj i Nizozemskoj jedno- Wagnerov antipod J. Brahn stupa suprotne tenje. Njegov znatni vokalni opus za solist ljeen je sklonou prema glasna je pjesma u razdoblju polifonije potisnuta, pa se uglavnom priprostoj, pjevnoj melodici na

SOLO-PJESMA SOLOVJOV-SJEDOJ
pjesme: saetost i jednostavna dijatonika odgovaraju stilu lie nom sloenih postupaka, pa je instrumentalna dionica kod Brahmsa neto potisnuta. Tih se stilskih principa drao i u obradbama narodnih pjesama. Izmeu Brahmsa i Wagnera mjesto je R. Franzu, plodnom i neko vrlo cijenjenom majstoru solo -pjesme. Sintezu tendencija u njemakom Liedu XIX st. ostvario je H. Wolf posvetivi najvei dio svog stvaralatva pjesmi. Izbor pjesniki vrijednih tekstova bilo mu je osnovno naelo, jer je sma trao da pjesma treba biti jedinstvena literarno-muzika umjet nina. Istiu se zbirke s lirikom njemakih pjesnika (Morike, Goethe, Eichendorff i dr.), Michelangela, i ciklusi Spanisches Liederbuch i Italienisches Liederbuch. Ugledavi se isprva u Schumanna, Wolf je u svom zrelom razdoblju (18881896) naao osebujni izraz primjenom deklamatorike u Wagnerovu duhu i vrlo slobodnim muzikim tumaenjima teksta, teei da u nj psiholoki pronikne. Privlaila ga je stoga i misaona poezija irokog zamaha (npr. Prometheus J. W. Goethea). Izraavajui sve nijanse teksta adekvat nim muzikim postupcima, Wolf se najvie udaljio od proste strofne pjesme, a u skladu s tim obogatio je klavirski slog harmonijski i ritmiki do te mjere da je kadto ravan samostalnoj instru mentalnoj kompoziciji. Ta je tendencija upuivala na orkestar, pa je Wolf u nekim pjesmama klavir poslije zamijenio orkestralnom partiturom. Wolfovi mlai suvremenici M . Reger i R. Strauss, a donekle i H. Pfitzner, poveli su se za stilom izrazito koncertne pjesme, no nisu dosegli Wolfovu razinu. Dok se u Regera (osim u jednostavnim i njenim Schlichte Weisen op. 76) melodijska linija, liena pjevnosti, utapa u prezasie nom harmonijskom tkivu, Strauss u melodiku velika raspona ponekad unosi obiljeja operne arije. Zajednika im je osobina nestalan literarni kriterij. U raz doblju oko 1900 njemaku je pjesmu obogatio G. Mahler svojom vokalnom lirikom uz pratnju orkestra ( Kindertotenlieder na Riickertove stihove, ciklus Lieder eines fahrenden Gesellen i pjesme iz zbirke Des Knaben Wunderhorn); u njoj je Mahler naivan ar puke pjesme proeo vrlo osebujnim ironinim akcentima. U cikluse solo-pjesama treba ubrojiti i njegovu vokalnu simfoniju Das Lied von der Erde (za tenor, alt i orkestar) ispunjenu sjetnom ljepotom stihova iz kineske lirike. Dijelom pod utjecajem Lieda, poela se u XIX st. i u drugim zemljama njegovati solo-pjesma uz pratnju klavira. Kao oblik vokalne muzike javlja se u Francuskoj (Ch. Gounod, L. Delibes, J. Massenet) i Engleskoj (A. Sullivan, W. S. Bennet). Mnogo je znaajniji doprinos mladih nacionalnih kola, niklih iz ro mantizma. Napose treba istai opus E. Griega na podruju solo -pjesme: asimiliravi stil njemakih romantiara, unio je u pjesme, uz bujnu harmoniju, osebujni kolorit norvekog folklora. Ruska solo-pjesma (u P. ajkovskoga bez izrazite nacionalne fiziono mije) afirmira se zahvaljujui A. Borodinu i M. P. Musorgskom. Pjesme Musorgskoga, nastale uglavnom sedamdesetih godina, jedan su od vrhunaca u povijesti solo-pjesme uope. U njima je progovorio elementarnom snagom, ne marei za konvencionalne akademske sheme. Svoj je izraz razvio na osnovi govornog ritma, a muziku je misao potpuno prilagodavao sadraju, psiholokoj uvjerljivosti teksta. To vrijedi i za klavirsku dionicu u kojoj je smjelo upotrijebio dotad nesluene harmonijske slobode. Te matski je raspon tekstova irok; see od drutvene satire (Cejnuuapucm) preko prizora iz nai vnog svijeta djeje igre i mate (ci klus JXemcKan, na vlastiti tekst) do prikaza tjeskobnih psihikih
stanja (ciklusi Ee3 cojiutfa i Tlecnu u HJIHCKU CMepmu).

399

SOLO-PJESMA. C. Netscher, Muzika zabava, XVII st.

cola (dodekafonike pjesme), B. Britten (Michelangelovi soneti). Muzika otrih kontura, primjerena socijalnokritikoj tematici, dominira u pjesmama H. Eislera i P. Dessaua na Brechtove stihove. U muzikoj kulturi naih naroda pjesma je obilno zastupana. U Hrvatskoj ju je utemeljio V. Lisinski; u XX st. njeguju je brojni kompozitori, medu njima: B. Bersa, J. Hatze, A. Dobroni, I. Mateti-Ronjgov, B. irola, K. Baranovi (Galovievi kajkavski stihovi), J. Gotovac (Nazorova Intima), M. Cipra, I. Brkanovi, S. Zlati, N. Hercigonja, B. Bjelinski, I. Lhotka -Kalinski, N. Devi, K. Fribec, I. Malec. U Sloveniji je A. Lajovic majstor pjesme (u kasnoromatikom stilu); suvremenije umjetnike tenje, zastupaju S. Osterc, J. Ravnik, M. Kogoj, L. M. kerjanc, P. ivic, K. Pahor, M. Kozina i dr. Istaknuti su predstavnici solo -pjesama u Srbiji P. Konjovi, M. Milojevi, S. Hristi (na stihove V. Ilica, antia, Duia), J. Bandur, M. Vukdragovi, M. Taj ce vi (Krleine Balade Petrice Kerempuha), Ljubica Mari, S. Rajii, M. Vukovi, O. Danon i dr.
LIT.: A. Reissmann, Geschichte des deutschen Liedes, 1874. M. Frie laender, Das deutsche Lied im 18. Jahrhundert. Quellen und Studien (2 sv.), Stuttgart i Berlin 1902. M. Breslauer, Das deutsche Lied bis zum 18. Jahrhundert, 1908. H. Kretzschmar, Geschichte des neuen deutschen Liedes (2 sv.), Leipzig 1911. R. Velten, Das altere deutsche Lied unter dem Einfluss der italienischen Musik, 1915. G. Miiller, Geschichte des deutschen Liedes vom Zeitalter des Barock bis zur Gegenwart, Miinchen 1925. O. Bie, Das deutsche Lied, Berlin 1926. W. Vetter, Das friihdeutsche Lied (2 sv.), 1928. H. H. Rosenzvald, Das deutsche Lied zwischen Schubert und Schumann (disertacija), Heildelberg 1929 i Berlin 1930. H. J. Moser, Das deutsche Lied seit Mozart (2 sv.), Berlin i Ziirich 1937. E. Bucken,Das deutsche Lied. Probleme und Gestaiten, Hamburg 1939. E. Reuter, La Melodie et le lied, Pari 1950. P. Daivson, Fifty Years of Song, London 1951. E. Zimermann, Gestaltungsfragen in klassischen und romantischen Liederzvklen (disertacija), Bonn 1952. J. Muller-Blattau, Das Verhaltnis von Wort und Ton in der Geschichte der Musik, Stuttgart 1952. H. Bunke, Die Barform im romantischen Kunstlied (disertacija), Bonn 1955. K. Gudezuili i F. Noske, Lied, MGG, VIII, 1960. D. Stevens, A Historv of Song, Londo n 1960. A. Sydow, Das Lied, Ursprung, Wesen und Wandel, Gottingen 1962. H. W. Schzvab, Sangbarkeit, Popularitat und Kunstlied, Regensburg 1965. V. m.

Francuska je pjesma umjetniku zrelost i stilsku autohtonost ispoljila tek potkraj XIX st., prvo u djelima H. Duparca i G. Faurea (stihovi Verlainea i van Lerberghea). Impresionistikom ska lom ugoaja pjesmu je obogatio C. Debussv. Pod snanim dojmom Musorgskoga, on primjenjuje slobodni recitativ, a klaviru dodjeljuje istananu ulogu: koloristiki zasiene harmonije izmje njuju se s prozranim, ritmiki naglaenim epizodama. Profinjen knjievni ukus uputio je Debussvja na poeziju francuskih simbolista: Baudelairea, Verlainea (Ariettes oubliees, Fetes galantes), Mallarmea, i na Villonove balade. U XX st. ogledaju se i u solo-pjesmi karakteristine stilske preobrazbe. Najradikalnije u krugu bekih modernista, u struk turalno vrlo sloenim, ali ekspresivnim djelima A. Schonberga {Das Buch der hdngenden Garten na Georgeove stihove), A. We-berna i A. Berga. Tradicija Lieda u njih se jedva nazire: glasovna dionica vodi se esto poput instrumenta. Blii su pjevnosti, uz oporu, kontrapunktiku instrumentalnu dionicu, P. Hindemith (Traklovi i Rilkeovi stihovi) i W. Fortner (HSlderlinova i Shakes-peareova lirika). Iz svjeih vrela nacionalnog folklora crpu npr. I. Stravinski (u ranom razdoblju), B. Bartok, Z. Kodalv, M. de Falla, u Americi A. Copland. Razliite koncepcije solo -pjesme zastupaju M. Ravel (remek-djelo: Trois Chansons de Don Quichote d Dulcinee), D. Milhaud (tekstovi: reklamni prospekti), L. Janaek (ciklus Zapisnik nestalogd), G. F. Malipiero, L. Dallapic-

SOLOVJOV, Jurij Vladimirovi, sovjetski plesa (Lenjingrad, 10. VIII 1940 ). Studij klasinog baleta zavrio 1958 na Lenjingradskom koreografskom uilitu i edmah angairan kao solist tamonjeg baletnog ansambla Kirov. Plesa izvanredne teh nike i elevacije vrlo je brzo postigao veliki ugled. Najuspjenije su mu uloge u baletima Lenjingradska simfonija (ostakovi), Izgubljena planeta (Maisel), Pepeljuga (Prokofjev), Giselle (Adam) i Trnoruica (ajkovski), u ijoj je ekranizaciji plesao ulogu Princa. SOLOVJOV-SJEDOJ, Vasilij Pavlovi, sovjetski kompozitor (Petrograd, 25. IV 1907). Uio na Lenjingradskom muzikom tehnikumu (192931) i na Konzervatoriju (P. Rjazanov); diplomirao iz kompozicije 1936. Najvie ga privlai vokalna muzika (esto u suradnji s pjesnicima). Njegove su kompozicije povezane

400

SOLOVJOV-SJEDOJ SOMIS
sada pod imenom Somborska srpska crkvena pevaka >

s narodnim stvaralatvom i gradskom lirskom pjesmom, a odlikuju se individualnou izraza, melodijskim i ritmikim bogatstvom. Istakao se u stvaranju popularne pjesme rodoljubnog sadraja. U SSSR-u uivaju veliku popularnost, osobito pjesma TlodMocKoenue eeuepa.
DJELA: simfonijska pjesma riapmusaHUiUHa, 1934. Komorne i klavirske kompozicije. DRAMSKA : baleti Tapac Ey/ib6a (prema N. Gogolju), 1940 (II verzija 1955) i B nopm eoiu/ia tPoccimt, 1964. Operete Bepmiu dpyi, I945> CaMoe 3aeemHos, 1952 i OnuMnuitcKue 3ee3dbi, 1962. Scenska i filmska muzika. VOKALNA : suita Flecnu eoccmaeuieu Bempuu za glas i orkestar, 1932; masovne pjesme; oko 250 solo-pjesama (H36paHHue necnu, 1950 53). LIT.: Fl. Anocmojios, O necnax B. ConoBbero-Cefloro, CoBeTCKaH My3kiKa, 1948, 8. A. Coxop, B. 17. CojiOBteB-Cefloii, FleceHHOe TBopnecTBO, MocKBa 1952. K). KpeMAee, B. n. CoJioBbeB-CeflOH, JleHuHrpajt 1960. D. Lehmann, Wassili Pawlowitsch Solowjow-Sedoj, MGG, XII, 1965.

OLTI, Georg (Gyorgy), madarski dirigent i pijanist (Bu dimpeta, 21. X 1912). Studirao na Muzikoj akademiji u Budimpeti kod E. Dohnanvija i Z. Kodalva. God. 193039 dirigent Dravne opere u Budimpeti, zatim emigrirao u vicarsku. God. 1942 dobio prvu nagradu za klavir na meunarodnom natjecanju u ene vi; 194652 generalni muziki direktor (u poetku sa F. Leitnerom) i dirigent Dravne opere u Miinchenu, 1952 62 vodi Operu i koncerte Muzejskoga drutva u Frankfurtu na Majni, 1961 G. OLTI 71 muziki direktor kazalita Covent Garden u Londonu i istodobno dirigent Filharmonijskog orkestra u Los Angelesu, od 1969 direktor Simfonijskog orkestra u Chicagu, a od 1973 muziki direktor Parike opere. Uz to od 1953 redovito gostuje po Evropi, SAD i Junoj Americi (Buenos Aires) te nastupa i na festivalima u Salzburgu, Edinburgu i dr. S. je dirigent temperamentnih i van-redno iscizeliranih izvedbi, cijenjen osobito kao interpret Mozarta, Wagnera, Verdija i R. Straussa.
LIT.: F. Herzfel, Magie des Taktstocks, Berlin 1953 (II izd. 1959). W. Eberhard van Leminski, Georg olti, MGG, XII, 1965.

ivotari do 1907 kada dolazi do izmirenja horova. Ujf drutvo mladenakom snagom razvija aktivnost ne samo turnom nego i na nacionalnom polju pa uspostavlja veze s; kim drutvima iz Srbije. Na inicijativu druine osniva Savez srpskih pevakih drutava koji u junu 1914, uoi svetskog rata, odrava u Somboru Prvi slet pevaa na koje tvuju 22 pevaka drutva sa vie od 1000 lanova. God. i< drutvo je izdavalo muziki asopis Gusle, a 1914 izdalo srpskih kompozitora sa 15 kratkih biografija. Nakon rata obnavlja rad i pod predsed nitvom S. Krotina (1931 bija puni zamah. U tom periodu ono gostuje u Beograi grebu, Novom Sadu i drugim veim mestima kao i u Ten Lugou i Aradu u Rumuniji. Za Drugoga svetskog rata rad ponovo je prekinut, a po Osloboenju taj se rad nastao novim uslovima. Od 1957 druina menja naziv u So
pevako <

drutvo.

SOMERS, Harry Stevvart, kanadski kompozitor i (Toronto, 11. IX 1925 ). Na Royal Conservatory of l Torontu studirao klavir (R. Godden) i kompoziciju (J. Weir u San Francisku i Denveru (Colorado) klavir (S. Schrr kompoziciji se usavravao 196061 kod D. Milhauda u Neko vrijeme ivio u Italiji, od 1971 u Torontu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija br. 1, 1951; 2 koncerta ; 1947 i 1956; simfonija za duhae i udaraljke, 1961; Passacaglia i fu% Fantasta, 1958; 5 Concepts, 1961; Stereophony, 1963; Picasso Suite, 1964 visation, 1968. KOAiORNA : 3 gudaka kvarteta, 1943, 1950 i 1959; za violinu i klavir, 1953 i 1955; Music for Solo Violin, 1974. KLAV Pet sonata: I, 1945; II, 1946; III i IV, 1950 i V, 1957; 12 X 12, fu] DRAMSKA. Opere: The Fool, 1956 i Louis Riel, 1967; opereta The Ones, 1956. Baleti: The Fisherman and His Soul, 1956; Ballad, 1958 i X of Atreus, 1964. VOKALNA: 2 Songs for the Corning of Spring za zb 5 Songs for Dark Voice za alt i komorni orkestar, 1956; 12 Miniatures z; flautu, violonelo i embalo, 1965; Evocalions za mezzosopran i klav: Kuyas za sopran, flautu i udaraljke, 1967; Voiceplay za pjevaa -glumc zborovi; solo-pjesme. LIT.: J. Beckwith, Harry Somers. A Portrait, Musicanada, 19

SOLTYS, 1. Mieczyslaw, poljski kompozitor i dirigent (Lavov, 7. II 1863 11. XI 1929). Muziku uio u Lavovu, Beu i Parizu (E. Gigout, C. Saint-Saens). Od 1899 predavao kompoziciju, orgulje i dirigiranje na Konzervatoriju u Lavovu (od 1901 direktor); djelovao je uz to i kao dirigent. Njegove kompozicije po stilu neoromantine s estom primjenom bogate polifo nije odaju utjecaj R. Straussa i C. Debussvja. Osobit uspjeh postigao je na opernom podruju.
DJ ELA. IN S TRU MEN TALN A: s imfo nija; s i mfo n ij sk a p jes ma Bj egunac; koncert za klavir. Klavirske kompozicije; brojna djela za orgulje. DRAMSKA. Opere: Rzeczpospolita Babihska, 1905; Opowie ukraihska, 1910; Jezioro dusza; Panie Kochanku, 1924 i Nieboska komedia, 1925. Dramatski misterij Ver sacrum. VOKALNA: oratoriji Zavjet kralja Kazimira i Krolozoa horony Polskiej; zborovi; solo-pjesme.

SOMERVELL, Arthur, engleski kompozitor (Winds 5. VI 1863 London, 2. V 1937). Muziku studirao u Camt (Ch. Stanford), zatim 188385 na Visokoj muzikoj koli linu (F. Kiel, W. Bargiel), a 1885 87 na Royal College of u Londonu (H. Parry) gdje je 1894 1901 predavao har: i kontrapunkt. Od njegovih brojnih kompozicija osobit su pobudile solo-pjesme i orkestralna djela, jednostavna i nepc u izrazu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Thalassa u d-molu, 1913 land Concerto za klavir i orkestar, 1921; koncert za violinu u g-molu; k( kompozicija za violinu i orkestar, 1913; simfonijske varijacije Norm klavir i orkestar, 1912; suite Thomas the Rhymer i In Arcady za kom kestar, 1897; balada Helen of Kirkconnell, 1893. KOMORNA: kv klarinet i gudaki kvartet, 1919; sonata za violinu i klavir; krae korr za violinu i klavir. Varijacije i razlina manja djela za klavir. I1 opereta. VOKALNA: oratorij The Passion of Christ, 1914; kant Forsaken Merman, 1895 i Christmas, 1926. Ciklusi solo-pjesama. Insti djela za klavir; prirunici iz harmonije i kontrapunkta. Izdao zbirku n pjesama s britanskih otoka Songs of the Four Nations. . LIT.: F. Hudson, Sir Arthur Somervell, MGG, XII, 1965.

2. Adam, kompozitor (Lavov, 4. VII 1890 6. VII 1968). Sin Mieczyslawa; na Konzervatoriju u Lavovu uio violinu, a kod oca kompoziciju; studij nastavio u Berlinu na Visokoj muzikoj koli (R. Kahn, K. L. Wolff), na Akademiji umjetnosti (G. Schumann) i na Univerzitetu, gdje je studirao muzikologiju (H. Kretzschmar, C. Stumpf, J. Wolf) i promovirao 1921. Bio je zatim u Lavovu nastavnik Konzervatorija (1930 39 direktor); uz to je vodio simfonijski orkestar Muzikoga drutva.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, u d -mo lu, 1927 i u fis -mo lu, 1946; simfonijska pjesma Slozvianie, 1950; 2 uvertire; 2 suite; Za pokoj, 1953; Z gor i dolin, 1960 i dr. Gudaki kvartet, oko 19 21; sonata za violinu, 1926; suita za violinu i klavir na poljsku temu, 1953. Klavirske kompozicije (sonata; varijacije; rondo). Pjesme za glas i orkestar; zborovi; solo-pjesme. Georg O'sterreich, sein Leben und Werk (disertacija), 1921 (obj. u AFMW 1922). LIT.: Z. Lissa, Soltvs, 1. Mieczyslaw, 2. Ada m, MGG, XII, 1965.

SOMBERT, Claire, francuska plesaica (Courbevoie, 1935). Klasini balet uila u Parizu (Y. Brieux, O. Preobraenska, Rousanne); debitirala 1952 u trupi Janine Charrat. Plesala zatim u Ballets de Pari R. Petita, u trupama J. Babileea, S. Lifara i od 1962 u London Festival Balletu. Gostovala i na mnogim poznatim svjetskim baletnim pozornicama. Najzapaenije su joj uloge u baletima Pepeljuga (Prokofjev), Le Loup (Dutilleux), Promethee (Beethoven) i V Emprise (Delerue). SOMBORSKO PEVAKO DRUTVO, osnovano 30. IV 1871 u Somboru pod nazivom Sotnborska srpska pevaka druina. Prvi horovoda bio je Nikola Gruji. God. 1891 iz drutva istupa vei broj omladinaca koji osnivaju vlastiti hor. Oslabljen hor,

SOMES, Michael, engleski plesa (Horslev, 28. IX 191 Klasini balet uio u Londonu kod K. Blotta, Ph. Bedells Sadler's Wells Ballet School gdje je s manjim prekidom dj kao solist i partner M. Fontevn (196570 pomonik direi Gostovao u mnogim evropskim zemljama, Australiji, Turske panu. Izvanredan tehniar, najvee je uspjehe postigao u rorr nim baletima Les Patineurs (Meverbeer), A Wedding Bouquet, Sonata (Liszt), Simfonijske varijacije (Franck), Pepeljuga (P jev), Daphnis et Chloe (Ravel), Sylvia (Delibes), Ondine (H Antigone (Theodorakis) te Romeo ijulija (Prokofjev). LIT.: H. Fisher, Michael Somes, London 1955. SOMIS, 1. Giovanni Battista, talijanski violinist i kon tor (Torino, 25. XII 1686 14. ili 15. VIII 1763). Sin i 1 violiniste Lorenza Francesca Somisa, 170306 studirao k Corellija u Rimu. Vr ativi se u Torino, postao solo-vic te dirigent dvorskog orkestra (na tom je poloaju ostao do ivota). God. 1733 s uspjehom koncertira na parikim Cc spirituels. Bio je na glasu po svojoj tehnici gudala i po sono tona. Kao violinski virtuoz i pedagog S. je utemeljitelj pijemc kole. Nastavljajui tradiciju velikih talijanskih majstora, i: je vlastiti, briljantniji i izraajniji stil i stvorio vezu izmec lijanske i francuske kole violinskih virtuoza. Njegovi su u J. M. Leclair, L. G. Guillemain, G. Pugnani i dr.
D J E LA . O RK ES T R AL N A. K o n c e rt i : 1 4 2 z a v i o l i n u ; 3 z a 2 v 3 za flautu; 4 za trublju i dr. KOMORNA: triosonate Trattenime\ camera za 2 violine i b. c. op. 5, 1733; 12 Sonate da camera op. 6,1734; a violino e violoncello o embalo op. 1 i 2, 172223; Sonates pour Violon < loncelle ou Clavecin op. 4, 1726.

2. Lorenzo Giovanni (nazvan Ardy), violinist i komp' (Torino, 11. XI 1688 29. XI 1775). Brat Giovannija Bal studirao u Bologni. Postao lanom Accademia Filarmonica^

SOMIS SONATA
neko vrijeme u Parizu, a 172470 bio je drugi violinist dvorske kapele u Torinu. Veoma ugledan uitelj i virtuoz, ali je cijelog ivota bio u sjeni svoga znamenitog brata. Medu mnogima koji se spominju kao uenici G. B. Somisa ini se da ih ima nekoliko koje je poduavao mladi brat Lorenzo. Rukopisno sauvane kompozicije brae S. takoer se ponekad zamjenjuju, jer su esto potpisane samo prezimenom. Od objavljenih djela najznatnije su i najnaprednije sonate op. 2, koje odavaju ve znaajke galantnog stila.
DJELA: 5 koncerata za violinu (od kojih jedan izgubljen u Drugom svjetskom ratu); Opera prima di sonate a violino e violoncello o cimbalo op. 1, 1722; Sonate da camera za violinu i violonelo ili embalo op. 2, 1740 (?); 6 Sonate a due e violoncello 0 cimbalo op. 3, 1740 (?). LIT.: G. Fino, Un grande violinista torinese e una famiglia di violinisti, Giovanni Battista Somis, II Momento, 1927. B. Becherini, Un Musicista, italiano del XVIII secolo Giovanni Battista Somis, Musicisti piemontesi e liguri, 1959. F. Ghisi, Giovanni Battista e Lorenzo Somis musicisti piemontesi, Le Celebrazioni del 1963, Firenze 1963. B. Schviarz, Giovanni Battista i Lorenzo Somis, MGG, XII, 1965. M. T. Bouauet, Musique et musiciens a Turin de 1648 a 1775, Torino 1968.

401

Prvobitno je s. bio naziv za sve instrumentalne kompozicije bez obzira na njihov oblik osim za djela namijenjena instrumentima s tipkama, koja su se nazivala tokate. Tako se u doba osamost aljivanja instrumentalne muzike htjela istai razlika od vokalnih kompozicija kantata. Tek postepeno s. postaje odreena instrumentalna forma koja vodi svoje podrijetlo iz instrumentalne canzone XVI st. Za razliku od vokalnih canzona nazivali su ih canzoni da sonare ili skraeno sonate, a objelodanjivali su ih i pod naslovom sinfonie. Takva je instrumentalna

____

_________

i >

SONATA I

SOMMA, Antonio, talijanski pisac i libretist (Udine, 28. VIII 1809 Venecija, 8. VIII 1865). Advokat i novinar; osnovao u Trstu iredentistike novine La Favilla. God. 184047 vodio je transki Teatro Grande. S. je za G. Verdija napisao libreta Un Balio in maschera (1859) i Re Lear (nije uglazbljen).
LIT.: A. Pascolato, Re Lear, e Balio in maschera. Lettere di G. Verdi ad Antonio Somma, Citta di Castello 1902. T. Mantovani, Libretti verdiani, Muica d'Oggi, 1927.

SOMMER, Hans (pravo ime Hans Friedrich August Zincke), njemaki kompozitor (Braunschwe ig, 20. VII 1837 28. IV 1922). U Gottingenu zavrio studij matematike i fizike; muziku uio kod W. Mevesa i kasnije F. Liszta u Weimaru. Profesor matematike na Tehnikoj visokoj koli u Braunschweigu. Tamo je 1863 osnovao i vodio koncertno drutvo. God. 1898 potaknuo osnivanje Udruenja njemakih kompozitora za zatitu autorskih prava (suosnivai R. Strauss, M. Schillings i F. Rosch). Bavio se i muzikom kritikom.
DJELA. Opere: Der Nachtzvachter, 1865; Loreley, 1891; Saint Foix, 1894; Der Aieermann, 1896; Riibezahl und der Sackpfeifer von Neisse (najuspjelija), 1904; Riquet mit dem Schopf, 1907; Der Waldschrau, 1912 i dr. Muki zborovi s orkestrom; oko 200 solo-pjesama. Izdao operu K. Schurmanna Ludovicus Pius, pod naslovom Ludwig der Fromme, 1890. LIT.: E. Stier, Hans Sommer, Leipzig 1906. E. Valentin, Hans Sommer, Braunschweig 1939. Isti, Hans Sommer, MGG, XII, 1965.

A. Corelli, Grave iz II sonate op. V

SOMMER, Vladimir, eki kompozitor (Dolni Jifetin, 28. II 1921 ). Studirao u Pragu na Konzervatoriju (K. Janeek) i na Muzikoj akademiji (P. Bofkovec); diplomirao 1950. Od 1953 muziki urednik Radio -stanice u Pragu; uz to 1953 56 tajnik ekog drutva kompozitora. Predavao na Umjetnikoj akademiji 195660 i zatim na Univerzitetu u Pragu. Ide medu najpoznatije suvremene eke kompoz itore. Njegova simfonijska i komorna djela pisana suvremenim izraajnim sredstvima u saetim strogim oblicima ula su u stalan repertoar ekih orkestara, a poznata su i izvan njegove domovine (Antigona, Vokalni symfonie).
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, Vokalni symfonie za mezzosopran, zbor recitatora i orkestar, 1963; II, Koncertantni symfonie za gudaki kvartet i orkestar, 1963 i III, 1965. Koncerti: za violinu, 1950; za klavir, 1951 i za violonelo 1959. Uvertira Antigona, 1957. KOMORNA. Tri g udaka kvarteta: I, 1950; II, 1955 i III, 1963; sonata za 2 violine, 1948; sonata za flautu i klavir. Sonata za klavir, 1955. Filmska muzika. VOKALNA : kantata O Gottwaldovi, 1949; Je ndm dobre na zetni za djeji zbor i mali orkestar, 1955 erny mu za bariton, recitatora i orkestar, 1964; zborovi; masovne pjesme; solo pjesme. lanci. LIT.: /. Vojtech, K dosavadni tvorbe Vladimira Sommera, Musikologie, Praha 1955. J. Buga, Vladimir Sommer, MGG, XII, 1965.

SONATA (prema tal. sonare zvuati, odjekivati), ciklika kompozicija za jedan ili dva solistika instrumenta. U svom klasinom obliku sastoji se obino od tri ili etiri samostalna stavka, meusobno razliita po sadraju, obliku, tempu i tonali tetu. Redoslijed stavaka nije strogo odreen; najee je prvi u brzom tempu i sonatnom obliku; po svojoj strukturi dvije kontrastne teme i njihova provedba on je prikladan da na njemu poiva teite muzikog sadraja cijeloga sonatnog cik lusa. Drugi je stavak u polaganom ili umjerenom tempu, u obliku jednostavne ili sloene pjesme, teme s varijacijama ili ronda. Ako sonata ima etiri stavka, trei je menuet s trijom u umjere nom tempu, odnosno neto bri scherzo s trijom. Posljednji je stavak najee brzi rondo, ali moe biti i u sonatnom obliku, tema s varijacijama ili, rjee, fuga. Prvi i posljednji stavak su u osnovnom tonalitetu sonate, a srednji stavci u nekom srodnom tonalitetu. Ako je prvi stavak u molu, posljednji moe biti i u istoimenom duru. U obliku sonatnog ciklusa postoji itav niz instru mentalnih kompozicija. Prema izvodilakom sastavu kojemu su namijenjene, one dobivaju ime. Tako je trio s. za tri solistika instrumenta, kvartet za etiri, kvintet za pet, itd. Simfonija je s. za orkestar. Neto izmijenjenom obliku sonate slian je i konc ert za jedan ili vie solistikih instrumenata i orkestar.

canzona evala naroito u Lombardiji i Veneciji, a jedan od nje zinih najpoznatijih autora bio je G. Gabrieli (zbirka Canzoni et Sonate... per sonar con ogni sorte de instrumenti, posth. 1615). Osim njega, instrumentalne canzone su pisali A. Banchieri, G. Guami, L. Viadana i dr. Canzone za gudake komorne sastave sastojale su se od nekoliko odlomaka gdjekad do deset koji su se meusobno razlikovali i po tempu i po stilu. Nastala iz renesansnog vokalnog oblika instrumentalna je canzona u pojedinim svojim dijelovima zadrala izraziti polifoni stil, osobito u brzim odlomcima, a polagani odlomci bili su i homofoni. Meu kompozitorima ranog baroka takvu canzonu naroito je njegovao G. Frescobaldi. Dok se instrumentalna canzona u ostalim evropskim zemljama zadrala dugo u tom obliku, u Italiji se oko 1635 smanjuje broj njenih odlomaka, ali se o ni zato proiruju. Tako se oko polovine XVII st. oblikovala etvorostavana instrumentalna kompozicija poznata pod nazivom sonata da ehiesa. Raspored stavaka bio je adagio allegro adagio allegro. Prvi je stavak bio ozbiljan i svean, u drugom je zadran polifoni stil brzih odlomaka instrumentalne canzone, trei je bio polagan i homofon, slian sara bandi, esto i u drugom tonalitetu, a etvrti je imao obiljeja gigue. Istodobno iskristalizirao se jo jedan barokni instrumentalni oblik, tzv. sonata da camera. Ona se sastojala od niza stiliziranih plesova; bilo ih je i do sedam, a prvi je obino bio u brzom tempu. S vremenom ta dva oblika utjeu jeplan na drugi i u zadnjoj fazi razvoja barokne sonate razlika izmeu njih postaje gotovo bez naajna. Meutim, njih su oduvijek povezivala neka zajednika obiljeja, kao npr. monotematinost i dvodijelna simetrija poje dinih stavaka. Barokne sonate bile su najvie pisane za gudake instru mente. To je doba procvata talijanske violinske muzike i meu kompozitorima instrumentalnih oblika velik je broj violinskih virtuoza (A. Corelli, G. Torelli, G. B. Vitali, P. Locatelli, A. Veracini, G. Tartini, F. Geminiani). Susretale su se naravno i sonate za druge instrumente, npr. za flautu ili orgulje, ali je najvei broj bio namijenjen jednom gudakom instrumentu solo, violini uz basso continuo, ili sastavu od dva gudaka instrumenta i continua. Najpopularniji oblik, koji se zadrao do polovine XVIII sto bila je tzv. triosonata, pisana za tri dionice, esto dvije vio line i kao continuo neki dublji gudaki instrument viola da gamba ili violonelo sa orguljama ili embalom. Za polifonu ba roknu muziku bio je mjerodavan broj dionica, a ne izvodilaca, pa su se tako trio-sonatama nazivale sve sonate a tre, bilo da su se izvodile na jednom instrumentu (sonate za orgulje J. S. Bacha), bilo u sastavu od etiri razliita instrumenta. Osim ve spomenutih violinskih virtuoza, sonate su pisali i B. Marini, S. Rossi i dr., a od kompozitora izvan Italije kao autori sonata naroito se istiu J. F. Biber, D. Buxtehude, H. Purcell i J. P. Svveelinck. J. S. Bach napisao je niz sonata i suita za raz liite instrumente i instrumentalne sastave. Poneke od njih imaju

402

SONATA
su sonate namijenjene ve klaviru. Meutim, svoje najve malno i sadrajno savrenstvo dostigla je klavirska sonata u L. van Beethovena. Beethoven iri sonatni ciklus na etiri dodavi mu menuet koji je ve Haydn prenio iz simf sonatu ili scherzo i tako mijenja dotad uobiajenu shemi polagano-brzo. Ali ni broj stavaka ni njihov raspored, Beethovenovim sonatama kruta formula. Beethoven je . cijeli ivot pisao klavirske sonate i svaka od njih je snaan niki doivljaj. Oblik sonatnog ciklusa on je potpuno p( sadraju. U posljednjim klavirskim sonatama slui se i nijom (npr. zavrna fuga u sonati op. 106). Beethoven je ! 32 sonate, a najpoznatije su u c-molu op. 13 (Pathetique) molu op. 27/2 (tzv. Mondschein Sonate), u C-duru op. 53 1 stein ili Aurora),u f-molu op. 57 (Appassionata), i pet posl sonata op. 101, 106 (fiir das Hammerklavier) , 109, 110 i 1 Iako je razdoblje romantike obilovalo velikim majs klavira, broj sonata iz tog vremena razmjerno je malen, kompozitori romantike prvenstveno njegovali klavirsku 1 turu. Osim F. Schuberta, koji je napisao 13 klavirskih ostali autori ograniili su se na svega dvije do tri sonate. Fc okvir sonatnog ciklusa romantiari nisu sutinski mijenj su u nj unijeli tipina romantina obiljeja. Suprotnosti stavcima znatno su ublaene, a dramatski dualizam bite oslabljen. I u sonati prevladava lirika, pjevnost i slikanje loenja. F. Schubert je prvi romantini kompozitor kl; sonate. Njegove sonate nastale poslije 1823 idu u red ni djela pijanistike literature rane romantike. C. M. Weber ji sao etiri klavirske sonate koje se oblikom oslanjaju na hovena, ali i oituju osobne crte romantinog tempen svog autora. Od est klavirskih sonata R. Schumanna znatija je s. u fis- molu. U jednostavanoj sonati u h -m Liszta, pojedini odlomci, koji odgovaraju stavcima, prela posredno jedan u drugi. Tri sonate J. Brahmsa nastal njegovim ranijim godinama, ali odaju ve punu umjetniku ; Poetak XX st. sa svojim raznorodnim tenjama na po muzikog stvaralatva zanemario je sonatu i tek su je koi tori neoklasinog smjera poeli ponovno njegovati. Kl; son ate pisali su u naem stoljeu, medu ostalima, A. SI (10 sonata, posljednjih 6 u jednom stavku), S. Prokofji P. Hindemith (4), K. Szymanowski (3), V. Novak (Sonata e B. Bartok (3), A. Berg (s. u jednom stavku) i I. Stravins Medu sonatama za ostale instrume nte najvei je bro za violinu i klavir. Pisali su ih W. A. Mozart (33), L. van B ven (10, najpoznatije Friihlingssonate u F-duru op. 24 i zerova sonata u A-duru op 47), zatim R. Schumann (3) i J. B (3). Od francuskih violinskih sonata istie se sonata u A-di Francka, u kojoj je dosljedno provedeno cikliko jedinstv vaka. Novija djela na tom podruju su sonate M. Regei S. Prokofjeva (1), P. Hindemitha (5) i B. Bartoka (3). Soi violinu solo pisali su M. Reger (4), P. Hindemith (3), B. '. (1), A. Honegger (1), S. Prokofjev (1) i dr. Sonate za \ elo i klavir nisu tako brojne. Medu najpoznatije ubrajaju L. van Beethovena (5), F. Schuberta (tzv. Arpeggione), J. Br (2), G. Faurea (2), C. Debussyja (1), R. Straussa (1), P. I mitha (2, i 1 za violonelo solo), B. Martiniia (3) i E. Tocl Meu malim brojem sonata za violu i klavir istiu se son Honeggera (1) i P. Hindemitha (3, i 2 za violu solo). F. Me sohn (6), M. Reger (2) i P. Hindemith (3) autori su nSjusp sonata za orgulje. I u jugoslavenskoj muzikoj literaturi najbrojnije su kla sonate. Medu ostalima pisali su ih B. Bjelinski (3), M. (1), E. Josif (1), M. Kelemen (1), B. Kune (4), M. Li] (1), B. Papandopulo (2), D. Pejaevi (2), S. Rajii (5), V. I berg-Rui (4), J. Slavenski (1) i S. ulek (1). Violinske komponirali su B. Bjelinski (3), M. Cipra (1), P. Konjov Lj. Mari (1), M. Milojevi (2), V. Mokranjac (1), D. Pej (2) i J. Slavenski (s. za violinu i klavir i s. za violinu i orgul Saka autor je sonate za violinu solo, B. Papandopulo : za violu i klavir, a F. Lui sonate za orgulje. Sonate za v elo i klavir komponirali su B. Bjelinski (1), M. Cipra { Malec (1), R. Matz (2) i dr.
LIT.: J. Faisst, Beitrage zu Geschichte der Claviersonate . . . , 1845 (novi otisak Neues Beethoven Jahrbuch, 1924). J. W. von Wasi Die Violine im 17. Jahrhundert und die Anfange der Instrumentalcomp Berlin 1874. .S. Bagge, Die geschichtliche Entwicklung der Sonate, ; 1880. F. Torrefranca, La Creazione della sonata drammatica moderna 1886. R. Eitner, Die Sonate, Vorstudien zur Entstehung der Form, 1888. J. S. Shedlock, The Pianoforte Sonata, London 1895 (njem. 18 O. Klauwell, Geschichte der Sonate, Koln i Leipzig 1899. H. Mic, Sonate pour clavier avant Beethoven, Amiens 1907. A. Schering, Zur ( chte der Solo Sonate . . . , Spomenica H. Riemannu, Leipzig 1909. J deny, Beitrag zur Geschichte der Violinsonate im 18. Jahrhundert (disei Miinchen 1911. F. Gascue, Historia de la sonata, San Sebastian ic B. Selva, La Sonate . . . , Pari 1913. Ista, Quelques Mots sur la sonati 1914. R. Refoute, La Sonate de piano, Pari 1922. H, Hoffmann, Di<

iNasiovna strana izdanja violinskih sonata \ V. A. Mozart?, Be 1871

izrazita obiljeja barokne sonate da chiesa, druge se mogu uvrs titi u barokne suite, a u nekima se pak prepleu elementi obaju oblika. Naroito se istie est sonata za violinu solo (zapravo 3 sonate i 3 suite), u kojima je njegova stvaralaka mata dosegla najvii umjetniki vrhunac. Sonate za klavir, odnosno embalo, poele su se pisati kas nije. Sonate da chiesa za taj instrument komponirao je medu prvima Nijemac J. Kuhnau. Njegove Neue Clavier- Ubung (1689 92) i osobito Frische Clavier-Friichte (1696) sadre niz etvorostavanih i petorostavanih sonata da chiesa. Meu talijanskim kompozitorima sonata za embalo istiu se G. B. Sammartini, B. Galuppi, P. D. Paradisi, G. M. Rutini i dr. Njihove se sonate sastoje od dva ili tri stavka dvodijelna oblika. Najistaknutije mjesto pripada, meutim, izvanrednom embalistu D. Scarlat tiju. On je ostavio vie od 500 sonata, od kojih je za njegova i vota izdano samo tridesetak pod naslovom Essercizi per gravicembalo (izd. 1738). To su mahom jednostavane kompozicije. Ranije pripadaju baroku i u njemu Scarlatti obraduje jednu temu u polifonom stilu i dvodijelnom obliku. U kasnijim sonatama uvodi i drugu temu koja je, za razliku od polifone prve, homofona i u drugom tonalitetu. Zasluga Scarlattija nije samo u njegovu utjecaju na nastajanje sonatnog oblika; on je usavrio i emba listiku tehniku i tako omoguio veu izraajnost na tom instru mentu. Sonate C. Ph. E. Bacha ubrajaju se u najvanija djela stvorena na tom podru ju prije bekih klasika. U njima se uvr uje niz nastojanja koja je Bach ve zatekao: trostavanost cik likog oblika s polaganim stavkom u sredini, bitematika i zaeci provedbe. Premda su neki njegovi stavci jo u baroknoj dvodijel noj formi, oni obilu ju pojedinostima znaajnim za subjektivnu izraajnost tzv. osjeajnog stila (Empfindsamer Stil). Svoj konani klasini oblik postie klavirska sonata u mu zici J. Havdna i W. A. Mozarta. Nadovezujui na djela C. Ph. Bacha, J. Haydn je zadrao u veini svojih sonata trostavani oblik (od 52 sonate desetak je dvostavanih, a samo jedna je etvorostavana). Postepeni Havdnov razvoj, koji je zapoeo u doba baroka, oituje se u svim njegovim oblicima graenim u sonatnom ciklusu (kvarteti, simfonije) pa tako i u klavirskim sonatama. U prvima se jo osjea utjecaj galantnog stila i stanovita nestalnost oblika (druga tema jo nije uvijek jasno istaknuta). U posljednjima dolaze do izraaja sve odlike Havdnova zrelog stvaralatva: jednostavno i pravilno graene teme, izvanredni smisao za melodiju, provedba koja se temelji na harmonijskim progresijama. Razrada melodije kod njega je jedan od najvanijih arhitektonskih elemenata. Havdnove klavirske sonate esto za vravaju rondom u kojem se u punoj mjeri oituje njegov ne iscrpni humor. Izraziti smisao za formalnu ravnoteu omoguio je W. A. Mozartu da neiscrpno bogatstvo svoje melodijske invencije oblikuje u sonatnom ciklusu slobodnije i elastinije od svojih predasnika. Komponirao je 26 klavirskih sonata i u onim naj boljima nadmaio je Havdnova ostvarenja s tog podruja. Mozart je dosljedno zadrao trostavani oblik. Prvi stavak redovito je u sonatnom obliku; nakon njega slijedi polagani i pjevni drugi stavak koji je Mozart osobito njegovao; nerijetko je upravo na polaganom stavku sadrajno teite itavog djela. Finale je ili rondo ili sonatni oblik. Tako su Haydn i Mozart uvrstili oblik viestavane sonate koja je ve u djelima Ph. E. Bacha postala sredstvom i emotiv nog i dramatskog izraaja. Mozart je prvi veliki p ijanist i njegove

SONATA SONATNI OBLIK

deutsche Triosonate des Kreises um Johann Gottlieb Graun und Carl Philipp Emanuel Bach (disertacija), Kiel 1924. K. A. Rosenthal, Uber Sonatenformen in den Instrumentalwerken J. S. Bachs, Bach-Jahrbuch, 1926. E. Stih, Die Berliner Klaviersonate zur Zeit Friedrichs des Grossen (disertacija), Greifswald 1929, P. Egert, Zur Geschichte der Klaviersonate nach Beethoven (diserta cija), Miinchen 1929. O. Mayer, Die romantische Klaviersonate (disertacija), Greifswald 1929. F. Torrefranca, Le Origini italiane del romantismo musicale: i primitivi della sonata moderna, Torino 1930. E. H. Meyer, Die deutsche Sonate ftir mehrere Instrumente, 1930. M. Lange, Beitrage zur Entstehung der sudwestdeutschen Klaviersonate im 18. Jahrhundert (disertacija), Giessen 1930. P. Egert, Die Klaviersonate im Zeitalter der Romantik, Berlin 1934. A. Schlossberg, Die italienische Sonate fur mehrere Instrumente im 17. Jahr hundert (disertacija), Heidelberg 1935. H. Fischer, Die Sonata, Berlin 1937 (novi otisak Wolfenbiittel 1957). E. Bosquet, Origine ... de la sonate . . . de 1698 a 1742, La Revue Internationale de Musique, 1939. E. C. Crocker, An Introductorv Study of the Italian Canzona for Instrumental Ensembles and Its Influence upon the Baroque Sonata, Cambridge (Mass.) 1943. D. A. Shand, The Sonata for Violin and Piano from Schumann to Debussv (diserta cija), Boston 1948. W. C. Gates, The Literature for Unacompanied Solo Violin (disertacija), North Carolina 1549. E. Borrel, La Sonate, Pari 1951. T. Ilonoea, ConaTa. rioHCHeHne, MocKBa i JleHHHrpaA 1952. D. Stone, The Italian Sonata for Harpsichord and Pianoforte in the XVIII Centurv (3 sv.; disertacija), Cambridge (Mass.) 1952. H. VC'olf, The Twentieth Centurv Piano Sonata, Ann Arbor 1^57. \V. Mellers, The Sonata Principle, London 1957. A. Roland-Manuel, Sonate, que me veux-tu?, 1957. K. H. Kohler. Zur Problematik der Violinsonate mit obligatem embalo, Bach -Jahrbuch, 1958. W. Stockmeier, Die deutsche Orgelsonate der Gegenwart (disertacija), Koln 1958. W. S. Nezvman, The Sonata in the Baroque Era, Chapell Hill 1959. B. EepHoe, CoHaTHan )opwa H CTpoeHjie coHaTHO-CHMcbommecKor UHKjia, MoCKBa 1961. C/i. Ives, Essavs Before a Sonata, New York 1961. D. Schulte-Bunert, Die deutsche Klaviersonate des 20. Jahrhunderts, Regensburg 1963. W. St. Nezvman, The Sonata in the Classic Era, Chapel Hill 1963. H. Eppstein, Studien uber J. S. Bachs Sonaten fiir ein Melodieinstrument und obligates embalo, Uppsala 1966. W. St. Nezvman, Sonate, MGG, XII, 1965. T. Br.

403

da ehiesa i da camera, nazivom sonata oznauju se djela koja po obliku i stilu odgovaraju tipu crkvene sonate.
LIT.: A. Schlossberg, Die italienische Sonata fiir mehrere Instrumente im 17. Jahrhundert (disertacija), Heidelberg 1932. J. G. Suess, G. B. Vitali and the sonata da ehiesa (disertacija), Yale Universitv (Connecticut), 1963. 5\ Bonta, The Church Sonatas of G. Legrenzi, 2 sv. (disertacija), Harvard Universitv (Massachusetts), 1964. I. A.

SONATA DA CAMERA (tal., komorna sonata), tip barokne instrumentalne komorne kompozicije, namijenjene prvenstveno dvorskom muziciranju. Suprotna je -> sonata da Mesa. Oba naziva proirila su se nakon izdanja zbirke instrumentalnih canzona odnosno sonata T. Merule: Canzoni, overo sonate concertate per ehiesa, e camera (1637). Glavna su sredita izgraivanja tih dvaju ti pova ponajprije talijanski gradovi, Venecija (B. Marini, G. B. Fontana, G. Legrenzi), Modena (G. M. Bononcini, T. Vitali), Bologna (G. B. Vitali, G. Torelli), Ferrara CG. B. Bassani) i dr. Konani, izdiferencirani oblik dobivaju oba tipa u drugoj polovini XVII st. u Rimu, s djelima A. Corellija. Sonata da camera sastojala se u to doba od polaganijeg uvodnog stavka tipa preludija, koji se katkad sam naziva sonata, i od slobodno odabranog niza plesnih stavaka koji se obino kreu u jednom te istom tonalitetu. Veinom su to bili allemandecorrente ili sarabandagiga ili gavotta i uz njih bran-le, gagliarda ili canario. Kod njemakih se kompozitora (D. Becker, J. Rosenmiiller, D. Buxtehude) ustalio raspored koji je karakteristian i za suitu: uvodni stavak allemande courante sarabande gigue. Izbor instrumenata, odnosno broj dionica, varirao je, ali su kompozitori najvie pisali za manji broj dionica, tj. za solistiki (melodijski) instrument i generalbas. Kod izbora melodijskih instrumenata prevladava sklonost gudaima, duhai su rjei. Potkraj XVII st. prodiru u sonatu da camera stavci oblikovani na nain sonate da ehiesa (fugirano) i obrnuto: plesni stavci ulaze u crkvenu sonatu. To prepletanje meus obnih utjecaja dovelo je mjestimice do posvemanjeg stapanja, npr. u ranim sonatama G. Ph. Telemanna i A. Vivaldija gdje mnogi stavci nose i plesne nazive i oznake tempa. Poslije 1700 iezavaju iz prakse dva razli ito naznaena tipa sonate; otada se naziv sonata odnosi na instrumentalna djela koja po obliku i sadraju odgovaraju sonati da ehiesa, dok su naslov sonata da camera zamijenili pojmovi partita,
suita, ordre i slino.
LIT.: \V. S. Nezvman, A Historv of the Sonata Idea (I), The Sonata in the Baroque Era, Chapel Hill 1959. I. A.

SONATA DA CHIESA (tal., crkvena sonata), tip barokne instrumentalne komorne kompozicije, namijenjene prvobitno izvoenju u crkvi kod mise (kao npr. orguljske sonate A. Banchieri ja s naznakama alla Levatione i Graduale) ili pri drugim obredima (npr. Monteverdijeva Sonata sopra Sancta Maria za vespere). Suprotna je > sonata da camera. U drugoj polovini XVII st., kada oba tipa barokne sonate dobivaju odreeniji oblik, sonata da ehiesa obino je etvorostavana u slijedu: polagani brzi polagani brzi stavak (crkvene sonate A. Corellija). Prvi, uvodni stavak, veinom adagio u parnoj (dvodobnoj) mjeri, esto s punktiranim ritmom, graen je homofono ili u slobodnoj imi taciji; drugi stavak je dvodijelni ili jednodijelni fugirani allegro; trei, polagani stavak redovito je neparne (trodobne) mjere, a po grai homofon, dvodijelan, slian sarabandi; zavrni etvrti stavak takoer je dvodijelan i najee fugiran i u plesnom ritmu na na in gigue. Susreu se i crkvene sonate sa 5 stavaka, dok u doba kasnog baroka prevladava oblik sa tri stavka u umjerenom tempu (tempo giusto). Instrumentalni sastav i broj realnih dionica varirao je, ali se sonata da ehiesa veinom pisala za vie glaso va, najee kao tzv. triosonata, tj. u sastavu 2 melodijska instrumenta i generalbas. Poslije 1700, kada iz prakse iezavaju oznake

SONATINA, mala sonata, znatno saetijeg opsega, sa 23 (rijetko 4) stavka, jednostavna za izvoenje. S obzirom na ogra nienost dimenzija, prvi stavak nema uvijek sonatnu formu, vie puta je bez druge teme, provedba je kadto jedva naznaena; ponekad prvi stavak ima oblik trodijelne pjesme koja se susree i u finalu. Sonatine su se, osobito u starije vrijeme, redovito pi sale radi instruktivnih ciljeva. Medu takvima su poznate uspjele sonatine M. Clementija op. 36, Mozartove tzv. Beke sonatine, pa sonatine F. Kuhlaua, A. Diabellija, C. Reineckea i dr. (u so natine se katkada ubrajaju obje sonate op. 49 L. v. Beethovena, kao i njegova sonata op. 79 koja je 1810 i objavljena kao s.). U novije vrijeme nastaju, meutim, sonatine kod kojih samo opi karakter, preteno vedar, leeran, neproblematian i bez patetike, opravdava naziv djela, dok su tekoe izvoenja znatne. U takve spadaju sonatine to su ih pisali F. Busoni, M. Ravel, V. Novak, B. Bartok, A. Casella, J. Sibelius, J. Ireland. Sva dosad navedena djela posveena su klaviru. Ali ima i sonatina za violinu (N. Pa ganini, F. Schubert, A. Dvorak) i za druge instrumente. Meu jugoslavenskim kompozitorima pisali su klavirske sonatine M. Cipra, B. Papandopulo, P. Miloevi, P. Dumii, I.^Lhotka -Kalinski, D. Trbojevi, D. Radi. Neki su komponirali sona tine za druge instrumente (M. Logar za violinu, D. Kosti za fagot). J. As. SONATNI OBLIK, instrumentalni stavak, dio sonatnog ciklusa (sonate, gudakog kvarteta ili simfonije). Pojavljuje se obino kao prvi stavak, najee u brzom tempu, pa ga mnogi nazivaju sonatnim allegrom. No, po njegovu formalnom obrascu moe biti izgraen bilo koji stavak sonatnog ciklusa. Bitno je njegovo obiljeje da se temelji na dvije teme, dvije muzike ideje, suprotne po znaenju. Sastoji se od tri dijela. Prvi dio, ekspozicija, sadri nastup obiju tema, drugi, nazvan provedba, razvija i obrauje tematski materijal ekspozicije, a trei, repriza, ponavlja u neto izmijenjenom obliku ekspoziciju. Nakon reprize slijedi zavretak ili coda koja moe zauzeti i vee razmjere te se u tom sluaju smatra etvrtim dijelom sonatnog oblika. Bitno je za s. o. da ima dvije teme, suprotne po sadraju i karakteru, na su kobu kojih se temelji cijeli stavak. U veini sluajeva prva je tema energina, pa i dramatina, sastavljena od izrazitih, jezgro vitih motiva s naglaenom ritmikom okosnicom, dok je druga pjevna, lirska, graena na irokoj melodijskoj liniji. Ali katkada obje teme nastaju iz srodne motivike grade, a izrazito druga tema moe ak i sasvim izostati. Prvi dio stavka ekspozicija moe zapoeti uvodom, najee od nekoliko taktova u polaganom tempu i u osnovnom to nalitetu. Rjei su uvodi u brzom tempu ili u drugom tonalitetu ili veeg opsega. Uvod moe biti i potpuno samostalan, a moe i motiviki pripravljati nastup glavne teme koja slijedi neposredno nakon njega. Ako nema uvoda, ekspozicija zapoinje nastupom prve teme. Ona je ili u obliku velike reenice, niza reenica, periode, dvodijelne pjesme ili je sastavljena od nekoliko razliitih odsjeka i u tom se sluaju naziva grupom prve teme. Bitno je za prvu temu da je u osnovnom tonalitetu, odnosno da on prevladava. Izmeu svretka prve teme i nastupa druge teme nalazi se prijelaz ili most. U sonatama J. Havdna i W. A. Mo zarta esto se sastoji samo od nekoliko pasaa i figura, dok kod Beethovena ima veu vanost. Graen je bilo iz motiva prve teme, bilo iz novog materijala koji nije odvie izrazitoga karaktera, da ne bi umanjio znaenje druge teme. Glavni zadatak mosta je da pripravi nastup druge teme, tj. da iz glavnog tonaliteta modulira u tonalitet druge teme. Ako je sonata u duru, druga e tema biti u tonalitetu domi nante, a ako je sonata u molu, druga je tema u paralelnom duru. Od toga pravila ima izuzetaka ve u Beet hovenovim djelima: nakon prve teme u duru, druga tema moe biti u tereno srodnom tonalitetu, a nakon prve teme u molu, moe slijediti druga tema u molu ili duru dominante. Druga tema moe poput prve biti u obliku reenice, periode i slino, ali je ee sa stavljena od nekoliko odsjeka i naziva se grupom druge teme. Ponekad se u takvoj grupi druge teme nade pri kraju odsjek toliko izrazit, da mu neki pridaju samostalno znaenje tree teme. To se oso bito dogaa kod kasnih romantiara (J. Brahms, A. Bruckner) . Nakon druge teme slijedi zaglavak, codetta, koji jo uvruje tonalitet druge teme. Na kraju ekspozicije nalazi se u notnom tekstu znak za ponavljanje; meutim, danas se redovito izostavlja ponavljanje ekspozicije. Provedba razgrauje materijal obiju tema i stvara dramatsku napetost koja nalazi rjeenje i smirenje u reprizi. Izbor tematskog

404

SONATNI OBLIK SONNLEITNER

Enlwicklung der vorklassischen Sinfonie, AFMW, 1922; Theorie der und die Beurteilung einzelner Sinfoniekomponisten bei den Musikschri des 18. Jahrhunderls, 1925; Haydn: A Historical and Psychological Stuc on His Quartets, 1951. IZDANJA (sve u nakladi Bernoulli): orke: komorna muzika L. Boccherinija, H. J. Rigela, J. Havdna, F. Beka Wagens:ila, A. Filza, G. Bende, F. X. Richtera, A. Vivaldija, J. Stamit Bacha, G. B. Sammartinija i drugih; klavirska djela J. G. Naumann Bacha i L. Boccherinija te pjesme J. G. Naumanna. LIT.: H. F. Redlich, Robert Sondheimer, MGG, XII, 1965.

materijala za provedbu i sama tehnika provedbe veoma je razliita i ovisi potpuno o volji kompozitora. U provedbi se moe upotrijebiti graa iz cijele ekspozicije ili iz pojedinih njezinih odlomaka. Ponekad se javljaju i sasvim nove teme, no veinom se to ne dogaa. Tehnika sredstva provedbe su mnogobrojna: teme i njihovi fragmenti obraduju se melodijski, harmonijski, ritmiki, polifoniki. Provedba je sredinji dio sonatnog oblika. U njoj dolazi do punog izraaja njegovo dramatsko obiljeje. Ako se sonatni oblik moe usporediti s klasinom dramom, onda pro vedba odgovara vrhuncu dramatskog sukoba u treem inu. Zavretak provedbe je obino u harmoniji dominante ili na orgel punktu dominante. Ima i izuzetaka, pa repriza nastupa nakon harmonije dominantine dominante. Repriza je izmijenjeno ponavljanje ekspozicije utoliko to je sad i druga tema u glavnom tonalitetu. Prema tome, izmijenjen je i prijelaz koji sad vodi u glavni tonalitet. Osim tonaliteta druge teme, repriza se moe razlikovati od ekspozicije i skrae njem odnosno proirenjem tema, drukijom dinamikom, a u simfoniji i razliitom instrumentacijom. U suvremenim djelima sonatnog oblika repriza je gdjekad veoma skraena. Coa ili zaglavak slijedi nakon reprize. Kod J. Havdna, W. A. Mozarta pa i u ranijim djelima L. van Beethovena, sonatni je oblik zavravao katkad bez code. Tek kasnije ona postaje redoviti sastavni dio sona tnog oblika. Njezin je opseg razliit. U kraim se codama nalazi samo reminiscencija na jednu, rjee obje teme u osnovnom tonalitetu. No, u codama veeg opsega dolazi i do tematske razradbe, sline onoj u provedbi. Susreu se dapae i code s potpuno novom tematskom gradom. Sonatni se oblik formirao tokom XVIII st. Na njegov je razvoj utjecao niz ranijih instrumentalnih oblika, meu kojima najvie plesni stavci suite, concerto grosso i prvi odlomak ta lijanske uvertire kakva se formirala u napuljskoj koli. Na izrazite dvodijelne oblike plesova iz suite u kojima prvi dio zavrava u tonalitetu dominante, a drugi dio njime zapoinje, da bi za vrio u osnovnom tonalitetu, oslanjaju se sonate D. Scarlattija. Za razliku od monotematskih plesova, Scarlatti uvodi i drugu temu. Prvi dio njegove sonate sastoji se od prve teme u glavnom tonalitetu; nakon nje slijedi druga tema u tonalitetu dominante. Tako je taj prvi dio uvelike slian ekspoziciji u klasinoj sonati. Drugi dio zapoinje prvom temom u tonalitetu domina nte temelj za kasniju provedbu a na nju se nadovezuje druga tema u osnovnom tonalitetu dakle na neki nain skraena repriza. Concerto grosso s kontrastima izmeu nastupa ritornella i male skupine instrumenata, concertina, utjecao je na oblikovanje dviju suprotnih tema kasnijega klasinog sonatnog oblika. Promjena stila iz polifonije u monodiju pogodovala je razvoju bitematskog kompozicijskog oblika. U talijanskoj uvertiri, u njezinu izrazito homofonom prvom odlomku, ve se susreu zameci sonatnog oblika. Tako npr. u operi Pallade trionfante F. B. Contija (1722) prvi je odlomak ve u sonatnom obliku. Djela kompozitora pret klasinog razdoblja G. B. Sammartinija te pripadnika beke, berlinske i nadasve mannheimske kole, zatim klavirske sonate Bachovih sinova osobito C. Ph. E. Bacha dovele su sonatni oblik do razvojnog stupnja koji je omoguio velikim majstorima klasike da ga usavre i uine sredinjim stavkom sonate, kvarteta i simfonije, najvanijih oblika novog instrumentalnog stila. So natni oblik kasnije poprima obiljeja razliitih stilova, ali u su tini je ostao nepromijenjen. Uz fugu on je do danas najizraeniji i najvaniji oblik instrumentalne muzike (-^Simfonija, -^-Sonata).
LIT.: V. Helfert, Zur Entwicklungsgeschichte der Sonatenform, AFMW, 1924. F. Tutenberg, Die Durchfiihrungsfrage in der vorneuklassischcn Sin fonie, ZFMW, 192627. V. Urbantschitsch, Die Entwicklung der Sonatenform bei Brahms, STMW, 1927. F. Salzcr, Die Sonatenform bei Fr. Schubert, ibid., 1928. W. Senn, Das Hauptthema in den Sonatensatzen Beethovens, ibid., 1929. E. Nobbe, Die thematische Entwicklung der Sonatenform im Sinne der Hegel'schen Philosophie betrachtet, Wiirzburg 1941. J. Suder, Entwicklungsmbglichkeiten des Sonatensatzes, Munchen 1953. W. W. Abbot Jun., Certain Aspects of the Sonata-allegro . . . (disertacija), Bloomington 1956. R. Eller, Die Entstehung der Themenzvveiheit in der Friihgeschichte des Instrumentalkonzerts, Spomenica H. Besseleru, Leipzig 1961. J. P. Larsen, Sonatenform-Probleme, Spomenica F. Blumeu, Kassel 1963. T. Br.

SONNECK, Oscar George, ameriki muzikolog i k zitor (Jersev City, 6. X 1873 New York, 30. X 1928). S kolu zavrio u Njemakoj. Nakon toga studirao 1893 Univerzitetu u Munchenu, muzikologiju (A. Sandberger lozofiju (Th. Lipps); 189798 uio na Konzervatoriju u Se hausenu dirigiranje (K. Schroder), zatim u Frankfurtu i mentaciju (I. Knorr). God. 1902 postao je direktorom mu odjela Kongresne biblioteke u Washingtonu. To je mjes pustio 1917, kad je preuzeo upravu izdavakog odjela vi amerikog nakladnog muzikog poduzea G. Schirmer u Yorku. To je poduzee poelo 1915 izdavati ugledni muzil asopis The Musical Quarterly kojega je S. bio prvi uredi je vrlo zasluan za razvoj amerike muzike nauke. Kon je biblioteka pod njegovom upravom stekla jednu od najbo zbirki muzikalija, muzikih knjiga i rukopisa na svijetu. ! brojnim raspravama udario je temelje znanstvenom prou muzike umjetnosti u Sjedinjenim Dravama. Dragocje njegovi doprinosi amerikoj muzikoj bibliografiji. Bavic kompozicijom.
DJELA: Protest gegen den Symbolismus in der Musik, 1897; Class of Atusic and Literature of Music, 1904 (II proir. izd. 1917); Francis J and James Lyon, 1905; Bibliography of Early Secular American Musi (II proir. izd. priredio W. T. Upton, 1945); Early Concert Life in J (1731 1800), 1907; Dramatic Music, Catalogue of Full Scores, 1908; on The Star-Spangled Banner, Hail Columbia, America, Yankee i 1909; Orchestral Music Catalogue, Scores, 1912; Catalogue of Early B Music (before 1800), 1913 (sa J. Gregorv); The Star-Spangled Banner Catalogue of Opera Librettos Printed Before 1800 (2 sv.), 1914; Early C America, 1915; Catalogue of First Edilions of Stephen C. Foster, 1915 (sa Whittlescyom); Suum Cuique, 1916; Catalogue of First Editions of Edzvar Doivell, 1917; Miscellaneous Studies in the History of Music, 1921; Bet Impressions of Conlemporaries, 1926; Beethoven Leltcrs in America, 192 Riddle of the Immorlal Belovcd, 1927; Studije i lanci. LIT.: H. Putnam i R. Goldmark, Remarks at the Funeral Services G. Sonneck, MQ, januar 1929. C. Engel, O. G. Sonneck, G. Adle sehrift, 1930. O. Kinkeldey, O. G. Th. Sonneck, Notes, 1953. N. . Oscar George Sonneck, MGG, XII, 1965.

SONNENFELD, Adolf (pseudonim Adolfson), poljsk linist, dirigent i kompozitor (Breslau, 19. IX 1837 Va 28. V 1914). Na Konzervatoriju u Leipzigu studirao violin David) i kompoziciju (M. Hauptmann, E. Richter). Od 1 Varavi; najvie se istakao kao dirigent. God. 1867 utemeljic savski orkestar s kojim je priredio niz popularnih koncei raznim poljskim gradovima. Dirigirao je i u varavskim kazali:
DJELA. DRAMSKA. Opere: Albrecht Durer tv Wenecji, 1860; Wielki; Penlesilea, 1878 (neizvedena); komina opera Nocleg w Apeninach. Barnaba Fafula i Jzio Grojseszyk, 1879; Chlopski Mecenas, 1880; Donat (neizv.); Stvilezianki, 1896 i Handzia, 1905. Baleti: Melusina, 1860 i Pan dowski, 1860. Operete: Podro po Warszawie, 1876; Modniarka zuarsz 1879; Pieklo, 1879; Krol reporterozv, 1881 i Mafstrowna, 1887.

SONNINEN, Ahti, finski kompozitor i zborovoa (Siilin Kuopio, 11. VII 1914). Studirao na akademiji Sibelius u sinkiju, zatim u Stockholmu, Parizu i Londonu. Zbori (194152) i nastavnik muzike u Helsinkiju (193641); od predaje na institutu Klemetti. Njegovo plodno stvaralatvo obiljeja eklekticizma.
DJ ELA. O RK ES TRALN A: s i mfo n ij ska p je s ma , Al la Lap i n n 1954; koncert za violinu, 1943; koncert za klavir, 1945; 2 suite 1942 i Finale furioso, 1951; Preludio festivo, 1953; Pezzo pizzicato za gudae, 4 partite za gudae, 1960. Tokata za klavir, 1949. DRAMSKA: -opera Merenkuninkaan tytdr, 1949. Baleti Pessi ja Illusia, 1952 i Ruusi 1956 i 5 baletnih bajki. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: K Lyokame kasi kdtehen, 1949 i El Amor Pasa, 1953; Conference za zbor i haa, 1955; solo pjesme (ciklusi uz orkestar i uz klavir). Obradbe kan narodnih napjeva. Autobiografija Suomen sdvelldijia, T945. LIT.: N.-E. Ringbom, Ahti Sonninen, MGG, XII, 1965.

SONATNI RONDO H- Rondo SONDHEIMER, Robert, njemaki muzikolog i muziki izdava (Mainz, 6. II 1881 Hannover, 7. XII 1956). Muzikologiju -studirao u Bonnu, Berlinu i Baselu, kompoziciju u Kolnu i Berlinu (E. Humperdinck, F. E. Koch). God. 1922 33 vodio muziku nakladu Bernoulli u Berlinu, zatim p odrunicu iste naklade u Baselu, a od 1939 u Londonu. S. je bio izvrstan poznavalac pretklasine simfonijske muzike. Uz zanimljive i otroumne estetske sudove njegovi radovi o F. Beku, G. B. Sammartiniju, L. Boccheriniju i drugima donose i obilje vrijednih historijskih podataka.
, DJELA. SPISI: Boccherini, RMI, 1920; G. B. Sammartini, ZFMW, 1920; /Die Sinfonien Fr. Becks, ibid., 1922; Gluck in Pari, ibid., 1922; Die Formate

SONNLEITNER, austrijska obitelj muzikih amatt mecena. Christoph S. (17341786) ivio je u Beu; kompc je kraa djela. Njegov sin Josef (Be, 30. VII 1765 25. 1835) suosniva je udruenja Gesellschaft der Musikfreunde. 1 izdavao godinjak Wiener Theateralmanach (179496); na je nekoliko opernih libreta, a neka preradio (Beethoven, Fid 1827 otkrio je neumatski antifonar iz St. Gallena iz IX st. > Josefov, Leopold S. (Be, 15. XI 1797 4. III 1873) najpozna lan porodice. Intimni prijatelj F. Sc huberta i njegova k, mnogo se zalagao za afirmaciju Schubertove umjetnosti; u je domu organizirao prve izvedbe njegovih djela, a esto je guio da se neka od njih i tampaju (Erlkonig). Uz to je os brojne biljeke o opernom i koncertnom ivotu Bea. Porr je prijatelju O. Jahnu pri sakupljanju gradiva za biografiju \! Mozarta. i

SONNLEITNER SOPENA IBANEZ

LIT.: A. Fareanu, Leopold von Sonnleitners Erinnerungen an Franz Schubert, ZFMW, 1919. H. Jancik, Sonnleitner, 1. Christoph, 2. Ignaz, 3. Josef i 4. Leopold, MGG, XII, 1965.

405

SONNTAG, Katica, pjevaica, sopran (Glina, 12. XI 1873 Zagreb, 20. VIII 1942). Pjevanje uila u Zagrebu kod Mare Kiseljak i I. Zajca na koli HGZ. Na opernoj pozornici debitirala 1896 u Hrvatskom narodnom kazalitu kao Clelia (Zaje, Armida) i 1896 1902 bila solistica Zagrebake opere. U svojoj umjetnikoj karijeri ostvarila brojne operne uloge lirskog i koloraturnog soprana, kao to su Gilda (Verdi, Rigoletto), Margareta (Gounod, Faust), Venera (Wagner, Tannhauser), Margareta (Meverbeer, Hugenoti) i Eudora (Halevv idovka). Istaknula se i u operetama Orfej u podzemlju (Offenbach), La Mascotte (Audran), Geja (Jones), Girofle'-Girofla (Lecocq), Podadmiral (Millocker), Ples u operi (Heuberger), Veseli rat (J. Strauss) i dr. K. Ko. SONODA, Takahiro, japanski pijanist (Tokio, 17. IX 1928 ). Studirao na Dravnoj visokoj muzikoj koli u Tokiju (L. Kreutzer, L. Silota) i privatno kod Marguerite Long u Parizu i H. Roloffa u Berlinu. Od 1957 u Evropi, najprije u Parizu i zatim u Njemakoj, koncertirao je u svim najveim muzikim sreditima, kao i u Americi i Japanu. Umjetnik izuzetne senzibilnosti, S. se uzdigao u red najuglednijih suvremenih koncertanata, ija su ostvarenja podjednako atraktivna kada nastupa na solistikom recita lu i uz pratnju orkestra. Od 1967 vodi majstorske teajeve na Viso koj koli za muziku i likovne umjetnosti u Kvotu. S0NSTEVOLD, Gunnar, norveki kompozitor (Elverum, 26. XI 1912 ). Muziku uio u Oslu (klavir, violina, teorija), Stockholmu (dirigiranje) i na Muzikoj akademiji u Beu (sociologija muzike, dvanaesttonska tehnika), gdje je radio 1962 66 u Studiju za elektronsku muziku. Od 1966 glavni je muziki urednik Norveke televizije u Oslu.
DJELA. ORK ES TRALN A: s imfo nije ta, 1949; ko ncerti: za saksofo n , 1962 i za flautu, fagot i orkestar, 1964. KOMORNA: gudaki kvartet, 1960; Ouadri za harfu, klavir i 2 perkusioniste, 1967; Duo za flautu i obou, 1959. Arnold za beat- muziare, 1970. DRAMSKA. Baleti: Bendik og Arolilja, 1959 i Ritual, 1967. Scenska, televizijska i filmska muzika. Intermezzo za sopran, violinu i vrpcu.

SONZOGNO, talijanska muzika naklada sa sjeditem u Milanu. Izdavako poduzee S. djeluje neprekidno od XVIII st., ali se objavljivanjem muzikalija poelo baviti tek 1874. U to je vrijeme tvrtku vodio Edoardo S. (18361920). On je tampanjem jeftinih muzikih izdanja, namijenjenih irokom krugu publike, vrlo brzo postigao veliki uspjeh. Medu edicijama se istiu serije La Muica per tutti (preradbe popularnih muziko -scenskih djela za klavir), II Teatro musicale giocoso (preradbe suvremenih opera buffa za klavir) i Florilegio melodrammatico (operni odlomci preraeni za glas i klavir ili samo za klavir). Uz to je izdavao i mje senik // Teatro illustrato (188192) i tjednik La Muica popolare (188292). Objavljivao je djela francuskih muziara, a kasnije i mladih, nepoznatih talijanskih autora. God. 1883, 1889, 1892 i 1903 naklada S. raspisala je natjeaj za opernu jednoinku (1889 nagraena je Cavalleria rusticana dotad nepoznatog P. Mascagnija). S. je bio i operni impresarij, a 1894 otvorio je u Milanu i vlastito kazalite Teatro lirico internazionale. Kad se 1909 povukao, naslijedio ga je sin Riccardo S. (18711915). Riccardov neak Renzo S. (18771920) otvorio je 1910 vlastitu nakladu asa musicale Lorenzo S. Nakon Riccardove smrti oba je poduzea spojio u asa musicale S. Izdavao je opere talijanskih kompozitora i R. Straussa. Osnovao je i ogranak tvrtke Musical Film koji je objavljivao popratnu muziku za nijeme filmove. God. 1923 vlasnik poduzea S. postao je Pietro Ostali (1877 1961). On je nakladu, za vrijeme rata bombardiranjem gotovo potpuno uni tenu, ponovo podigao. Danas je vodi njegov sin Enzo Ostali (1913 ). U katalogu kue S. i nadalje sredinje mjesto pripada talijanskoj i francuskoj operi.
LIT.: Catalogo generale 1916 17 della asa musicale Sonzogno (predgovor I. Cappa), Milano 1917. C. Sartori, Sonzogno, MGG, XII, 1965.

SONTAG, Henriette (pravo ime Getrue Walpurgis), njemaka pjevaica, sopran (Koblenz, 3. I 1806 Mexico City, 17. VI 1854). U Pragu je u dvanaestoj godini, zbog izuzetne nadarenosti, primljena na Konzervatorij. U tom gradu zapoela pje vaku karijeru, a od 1822 nastupala je na talijanskoj i njemakoj Operi u Beu. Od toga se vremena njena slava brzo iri, osobito nakon gostovanja u Berlinu (1825) i Parizu (1826), gdje do ivljuje trijumfe u ulozi Rosine (Rossini, Seviljski brija). Za boravka u Londonu (1828) potajno se udala za sardinijskog diplomatu Rossija i povukla iz javnog muzikoga ivota. Zapavi, meutim, u financijske potekoe, ponovo je nastavila opernu karijeru. Od 1848 pjevala je u Engleskoj, zatim u SAD (1852) i od 1854 u Mexicu, gdje je uskoro umrla od kolere. Izvanredna ljepota i toplina njezina pjevanja, koje se odlikovalo izvrsnom vokalizacijom, oduevljavale su sluaoce. Njezin kristalno isti sopran odzvanjao je u cijelom opsegu ujednaeno, istiui se posebno u najviem registru, koji je dosezao do e3. Sugestivnost u iznoenju muzikog sadraja i lakoa u svladavanju svih problema pjevakog H. SONTAG. Gravira F. Girarda umijea bile su odlike, zbog kojih S. ide u red najveih muzikih umjetnika. Mnogi suvreme nici stavljali su je po vrijednosti ispred A. Catalanijeve i M. F. Malibranove.
LIT.: Th. Gautier, L'Ambassadrice, Biographie de la comtesse Rossi, Pariz 1849. J. Grundling, Henriette Sontag (2 sv.), Leipzig 1861. H. Stiimcke, Henriette Sontag, Berlin 1913. F. Rogers, Henriette Sontag in New York, MQ, 1942. E. Pirchan, Henriette Sontag, Wien 1946. H.Kuhner, Grosse Sangerinnen der Klassik und Romantik, Stuttgart 1954. F. Russel, Queen of Song. The Life of Henriette Sontag, Counters de Rossi, New York 1964. H. Kuhner, Henriette Sontag, MGG, XII, 1965.

SOOT, Fritz, njemaki pjeva, tenor (Wellesweiler, Saar, 20. VIII 1878 Berlin, 9. VI 1965). Dramski glumac u Karlsruheu; pjevanje uio kod K. Scheidemantela u Dresdenu i tamo 1908 debitirao kao Tonio (Donizetti, Ki regimente). Od 1918 solist opere u Stuttgartu i 1922 35 prvak Berlinske opere, na kojoj je kasnije djelovao kao redatelj. Gostovao je na londonskom Covent Gardenu i drugim evropskim opernim pozornicama, istakavi se posebno kao interpret Wagnerovih opernih likova. Na praizvedbi Bergova Wozzecka u Berlinu (1925) nastupio je u ulozi Tamburmajora; zauzimao se i za djela A. Schonberga. Njegov je glas sauvan na gramofonskim ploama. SOPAC, svira na sopili. Uvijek nastupaj u po dva sopca, jedan sope u velu, a drugi u malu sopilu. Prije poetka svirke sopci ugaaju sopile i dobro ih smoe lijevajui u njih vodu. Tek kad pisak zatitra ve pri malom tlaku zraka, utiu ga na laticu puleta. Tada jo moraju ugoditi jednu so pilu prema drugoj. Naine to tako da s. na veloj sopili prekrije prstima sve rupice (kuljice), a sopac na maloj sopili samo tri gornje. Ton male so pile proizveden na taj nain mora s osnovnim tonom vele sopile biti u odnosu iste oktave. Ugaanje obiju s opila nazivaju slog, a traje cijeli sat, katkada i dulje. Samo rijetko prigodom osobito sveanih ophoda sviraju sopci na jedan glas, tj. unisono. Svaka se vela sopila ne da lako ugoditi na jedan glas. Postie se to izmicanjem puleta izvan prebiral ice, zapinjanjem piska u jamici puleta i posebnim smjetanjem krila. Kod takve svirke na jedan glas s. na veloj sopili prebire prstima samo tri gornje kuljice, pa donje, pri krilu, ostaju do kraja svirke otvorene. Sopci najradije sviraju uvijek s istim drugom; oni su pajdai, kumpanji. Kako je zvuk sopila vrlo prodoran, to ve dva sopca mogu u velikom prostoru i pod otvorenim nebom ostvariti dovoljan zvuni intenzitet. S. redovito stavlja itav pisak u usta tako da mu se usne podupru na ploicu puleta, pa obaviju pisak upravo na mjestu gdje je namotan konac. Pisak mora slobodno stajati u usnoj upljini sviraa da bi zvuk izlazio neprestance jednakom prodornou. Sopci sviraju najee kod plesa i u svatovima, pri emu udaraju nogama i tako i za sebe i za plesae oznauju ritam; ponekad podmeu pod no ge i dasku. Gdjegdje se pojavljuje i sopac va meh, svira na mjenicama.
LIT.: B. irola, Sopile i zurle, Zagreb 1932. B. a.

SOPENA IBASEZ, Feerico, panjolski muzikolog (Val ladolid, 25. I 1917 ). Studirao teologiju i muziku u Bilbau i Madridu. God. 193943 muziki kritiar dnevnika Arriba i ef muzikog odjela Ministarstva prosvjete; 195156 direktor Madridskog konzervatorija na kojemu od 1955 predaje muziku estetiku i historiju; istodobno djelovao i kao inspektor. Osnovao i ureivao reviju Muica; 195966 stalni muziki kritiar madridskog dnevnika ABC. S. je od 1969 i generalni sekretar Kraljevske akademije znanosti i umjetnosti.
DJELA: Dos anos de muica en Europa, 1942; J. Turina, 1943; Ensayos musicales, 1944; Joaquin Rodrigo, 1946; Historia de la muica en cuadros esque maticos, 1946 (IV izd. 1970); Escritos sobre muica y musicos, de M. de Falla, 1946; La Obra y la vida de Franz Liszt, 1951; La Muica europa contempord.

406

SOPENA IBANEZ SORDINE

melodijske elemente s polifonim oblicima zapadne muzike je sloeni stil u slobodnim asimetrikim ritmovima. Duh< polemian muziki esejist.
DJELA. ORKESTRALNA: Tantrik Symphony; simfonija za kla orgulje i orkestar; Jami Symphony za bariton, zbor i orkestar; 5 kor klavir. Klavirski kvintet, 1923. KLAVIRSKA: 5 sonata (V, Op imagicum); koncert; Fanlaisie espagnoU, 1922; preludij, interludij i f Transcendental Studies; Opus clavicembalisticum, 1932; varijacije. simfonije za orgulje. Pet soneta (Michelangelo) za bariton i komorni solo-pjesme (Verlaine, Baudelaire). SPISI: Around Music, 1932; 1 Fa: The Immoralisings of a Aiachiavellian Musician, 1947. LIT.: A. G. Brozvne, The Music of K. Sorabji, Music and Leters, E. Rubbra, Sorabjis Enigma, Monthlv Musical Record, 1932. N. i F. Bose, Kaikhosru Sorabji, MGG, XII, 1965.

nea, 1952; Stravinsky, 1958; La Muica e n la vida espiritual, 1958; Historia de la muica espanola contempordnea, 1958 ( I I izd. 1967); Introducciion a Mahler, 1960; Atldntida. Introduccijn a M. Falla, 1962; El Requiem en la muica roman tica, 1964; Teoria del Festival, 1967; Historia critica del Conservatorio de Madrid, 1967. LIT.: M. Querol, Federico Sopefia, MGG, XII, 1965.

SOPILA (sopel, roenica), narodni muziki instrument tipa oboe. S. je ostatak starog evropskog instrumenta almaja, sopran skog instrumenta kojemu su glavne znaajke dvostruki jeziac i konina cijev. almaj je nestao iz evropske muzike prakse oko 1700. Starinski almaj ostao je jo samo u rukama samoukih pukih sviraa tek tu i tamo u Evropi (u vicarskim Alpama, u Abruzzima, gdje ga nazivaju i piffero). I u hrvatskom folkloru sauvao se, u sopilama, starinski oblik almaja, ali na dosta ogranienu prostoru, uglavnom oko Kvarnera. U Istri su S. nazivali i roenica. Redovito nastupaju po dva sopca: jedan sope u malu u drugi u velu sopilu. One se razlikuju samo po veliini, dakle po ugodbi svojih osnovnih tonova. Imaju etiri dijela: pisak, pulet, prebiralicu i krila. Pisak se sastoji od dva lista sasvim tanko otesane trstike; kod male sopile dugaak je oko 3 cm, a kod vele oko 4 cm. pulet je valjkast drven stupi, redovito proiren na gornjem kraju, gdje je jamica u koju se usauje pisak. Prebiralica je glavna cijev so pile. Ima unjastu duplju. Na donjem je kraju prebiralice manji izdanak, kojim se prebiralica usauje u krilo. Na prebiralici je est rupica (kuljica) za prebiranje koje se zatvaraju prstima; porazmjetene su u podjednakim razmacima od oko 2,6 cm. Na veloj sopili razmjetene su u dvije skupine po tri; razmak je izmeu rupica oko 3 cm, a razmak izmeu obiju skupina oko 6,5 cm. Na sopilama je, sa strane, jo i kuljica za ravnanje glasa, tzv. oduhe. Prebiralica na maloj sopili duga je oko 28 cm, a prebiralica na veloj oko 38 cm. Krilo je ljevkast drven tuljac u koji se utie prebiralica. Ono pojaava intenzitet zvuka. B. a. SOPRA (tal. iznad, gore), u muzici za klavir, orgulje i dr., na mjestima gdje se ruke kriaju, ili sviraju u istom prostoru na tasta turi, upuuje da ruka koja izvodi dionicu oznaenu sa s. svira iznad druge ruke (-> Sotto). S. se javlja i u izrazu come sopra (-> Come prima). SOPRAN (tal. soprano, od srednjolat. superanus gornji), 1. najvii glas u vieglasnom slogu. Izraz se u muzikom znaenju su sree u traktatima nekih autora ve potkraj XIV st. (Antonius de Leno, oko 1400). U XVXVI st. bili su za najvii glas raireni nazivi cantus, canto, discantus, superius, suprema vox, a opseg veinom nije odreen opsegom najvie vrste ljudskoga glasa, nego odnosom prema tenoru kao temeljnoj dionici (fundamentu). U XVII XVIII st. prodrla je rije s.; ona sad oznauje najvii enski glas, ali se upotrebljava i za oznaku najvie dionice u vieglasnom slogu. 2. Izraz s. povezan s nazivom pojedinog instrumenta oznauje najvii instrument odreene instrumentalne obitelji (npr. sopranska blokflauta). 3. Najvia vrsta ljudskog glasa. Granice opsega nisu uvijek jednake; kod nekolovanih enskih i kod djeakih glasova kreu se preteno od (h) cl do /2 (g2, a2), kod profesionalnih pjevaica 3 z 3 od a do c (f ; g trai se rijetkoj. U XVII i XVIII st. sopranske su dionice esto pjevali kastrati (sopranisti). enski se soprani dijele prema boji i izraajnim znaajkama na dramske, lirske i koloraturne. L. Vr. SOR (Sors), Fernando, panjolski virtuoz na gitari (Barce lona, krten 14. II 1778 Pariz, 10. VII 1839). Uio u samo stanu Montserrat. Koncertirao u Parizu i Londonu, gdje je nastupao na koncertima filharmonijskog drutva, te u Rusiji. Nje gove kompozicije za gitaru, u kojima se oslanja na klasine forme, idu meu najbolja djela ove vrste u XIX st.
DJELA: kompozicije za klavir. Kompozicije za gitaru: sonate, fantazije, divertissementi i etide. Opere {Telemaco nelV isola di Calipso, 1797); baleti (Cendrillon, 1823, Le Sidlien, 1827). Crkvene kompozicije. Methode pour la guitare, 1832. NOVA IZD.: 9 etida i 4 menueta (Album de guitare, 1961); izbor etida obj. R. Chiesa (Studi per chitarra, 1966); fantaziju E. Pujol (1967); 24 etide N. Alfonso (1970); Methode . . . A. Merrick (1830; novi otisak 1972'). LIT.: E. Font Y Morese, Una Visita a Sor, Notas musicales literarias, 1882. M. Rocam, Fernando Sor, Barcelona 1957. V. P. Marckevitch, Fernando Sor en Russie, Guitare et Musique, 1958. W. G. Sasser, The Guitar Works of Fernando Sor, Chapell Hill 1960. C. Marini, La Muica per chi tarra di Fernando Sor, II Convegno Musicale, 1964. H. Radke, Fernando Sor (Sors), MGG, XII, 1965.

SORDELLO, Enzo, talijanski pjeva, bariton (Mi 20. IV 1927 ) Studirao na konzervatoriju Giuseppe u Torinu. Pobijedio izmeu 500 kandidata na natjecanju rr Scale 1952, gdje je 1954 i debitirao u operi Vestale G. Spo Nastupao u gotovo svim kazalitima Italije, zatim u Bei rizu, Londonu, Monte Carlu, u nizu gradova Amerike York, Metropolitan), Azije i Afrike. Gostovao i u Jug (Zagreb, Ljubljana, Rijeka, Split, Dubrovnik) te na fest u Glvndebourneu i Edinburghu. Pjeva gotovo sve bar partije standardnog repertoara. SORDINE (engl. mutes, franc. sourdines, njem. Ddmp sardine), naprave koje slue za priguivanje tona, a istodob mijenjanje boje tona nekih icanih i limenih duhakih instru te udaraljka. Sordina koja se upotrebljava na gudakim instrumentin linama i violama) ima oblik maloga eljia sa tri zupca; od 1 gume ili metala, a natakne se na konji tako da ne dodiruje partituri se upotreba sordine oznauje izrazom con sordino (ili.

Sordine za gudake instrumente

no sord.). Sordina ne smanjuje titranje ica, nego modificira p nje titraja preko konjia na ormari za rezonanciju; pri torm biva ton nazalna prizvuka. Znameniti su odlomci sa sordir gudaima u operama Armida (Luly) i Fidelio (Beethoven), toriju La Damnation de Faust (Berlioz) i dr. S. za limene duhake instrumente (trublja, rog, trombor razlikuju se medu sobom po obliku, veliini i materijalu od kc nainjene. Njihov osnovni oblik danas se svodi na uplj ljepenke, metala ili plastike koji se stavlja u lijevak instrumen

Sordine za duhake instrumente

SORABJI, Kaikhosru Shapurji (zapravo Leon Dudley), engleski kompozitor i pijanist (Chingford, Essex, 14. VIII 1892). Otac mu je Indijac, a mati panjolka. U muzici preteno sa mouk. ivi kao slobodan umjetnik i rijetko se pojavljuje u jav nosti. Koncertirao kao pijanist u Londonu, Glasgowu, Parizu, Beu, Bombavu. Djela su mu uvijek vrlo opsena i trae od iz vodioca izuzetno veliko tehniko umijee. Spajajui orijentalne

novi izvedeni na instrumentu sa sordinom tii su i tamniji. I s. starog oblika na rogu mijenjale visinu tona za jedan ili dvi stepena, no otkako je uvedena mehanika s ventilima, one ne na visinu tona, ve samo na intenzitet i boju. Uz ove s trebljavaju se ponekad (u plesnim orkestrima) raznoliki sordine (wow-zvow, hush-hush, torpedo) kojima se postiu p efekti. Za priguivanje tona na bubnjevima i timpanima upotn se sukno koje se stavlja na kou. Na timpanima se danas za nirane efekte umjesto sukna esto upotrebljavaju razni ta] spuve. A.

SORDUN SORKOEVI
SORDUN (engl. i njem. hane. sourdine, tal. sordone), i. stari drveni duhaki instrument iz porodice oboa. Bio je osobito popularan u muzikoj praksi na prijelazu u XVII st. Imao je usnik sa dvostrukim jezicem. U cilindrinom drvenom korpusu nalazile su se dvije, esto i tri paralelne meusobno povezane cilindrino buene cijevi. Prema M. Praetoriusu s. je imao jedanaest otvora i tri poklopca; gradio se u nekoliko razliitih veliina. 2. Orguljski registar (jezinjak). ORE, Martin -* Agricola, Martin SORESINA, Alberto, talijanski kompozitor (Milano, 10. V 1911 ). Na Konzervatoriju u Milanu studirao kompoziciju (G. C. Paribeni, R. Bossi) i violinu (V. Ranzato, E. Polo); u kompoziciji se usavravao kod V. Frazzija na teajevima akademije Chigiana u Sieni. Predavao je 194760 kontrapunkt i kompoziciju u Milanu, 196366 pjevanje na konzervatoriju Verdi u Torinu, a od 1967 profesor je teoretskih disciplina na Konzervatoriju u Milanu.
DJELA. ORKESTRALNA: Trittico Wildiano, 1939; // Santo, 1940; 2 Notturni za har fu i gudae, 1946; 2 Musiche in fa za gudae, 1951; Concerto per arehi, 1955; Tempo e fantasta za klavir i gudae, 1955; Divertimento za gudae, 1956; Sonata za mali orkestar, 1956. KOMORNA: Ciaccona a variazione za gudaki kvintet, 1947; Concertino za violu, violonelo i klavir, 1953; Sonatina serena za violinu i klavir, 1956. KLAVIRSKA: Breve Sonata sugli squilli militari za 2 klavira, 1957; 3 Studi za klavir 4- runo; sonatine; varijacije i dr. Partita za orgulje, 1968. DRAA1SKA. Opere: Gian Maria Visconti, 1940; Occhio di Sole, 1941; Lanterna rossa, 1942; Cuor di cristallo, 1942; La Taverna del miracolo, 1950; L'Amileto, 1953 i Tre sogni per Marina, 1967. VOKALNA. Kantate: La Fanciulla mutala in rio, 1939; La Vedova di Nain, 1946; Catkarina, 1950; Tre dialoghi za glas i klavir, 1946; solo-pjesme.

407

1969. ORKESTRALNA. Koncerti: 2 za gitaru, 1952 i 1954; za klavir, 1954; za violinu i gudae, 1957 i za violonelo, 1964; Pastoral de Sibiu za flautu i orkestar, 1965; 4 rituales sinfonicos, 1953; baletna suita, 1954; Canticos sinfonicos a la revolucion de Guba, 1961; Tiempo sinfonico en honor de los mineros de Bolivia, 1962; Tiempo sinfonico para los caidos en Buchenwald, 1964; Tres esauemas sinfonicos sobre la vida de Artigas, 1964; Triptico de Praga, 1966 i Suite sinfonica, 1967. KOMORNA: gudaki kvartet, 1958; duhaki kvintet, 1967; klavirski trio, 1962; sonate za violonelo i klavir, 1958 i za violinu i klavir, 1962. j- Kompozicije za klavir i za gitaru. VOKALNA: Tres candones za sopran orkestar, 1962; zborovi.

SORIANO (Suriano), Francesco, talijanski kompozitor (Soriano, 1549 Rim, 19. VII 1621). Kao zborski djeak u kapeli sv. Ivana Lateranskog u rimu uenik A. Zoila i B. Le Rova, zatim A. Nanina i Palestrine. Od 1580 crkveni kapelnik u Rimu (160320 u crkvi sv. Petra); 158386 na dvoru u Mantovi.
DJELA: 2 knjige madrigala (5-gl.), 1581 i 1592; madrigali za 4 -gl (2 za 5-gl. i 2 za 6-gl.), 1601; madrigali (4-gl.), 1602; villanelle (3-gl.), 1617. CRKVENA: Missarum Iiber primus (48 gl.), 1609; Motectorum Iiber primus (8-gl.), 1597; Canoni et Oblighi di cento el dieci sorte sopra l'Ave Mari Stella (3-8 gl.), 1610; Psalmi et Motecta (8, 12 i 16 gl.), 1616; Cantus ecclesiasticus Officii Maioris Hebdomadae, 1619; Passio Jesu Christi secundum auatuor Evangelistas. Magnificat sexdecim, Seauentia fidelium defunetorum una cum Responsoria 4 v., 1619. Pojedina djela u zbirkama onoga vremena. Sa F. Aneriom priredio 1614 u Editio Medicaea izdanje Graduale Romano. NOVA IZD.: C. Proske obj. Magnificat, Ave Mari Stella i 5 Marijanskih antifona {Muica Divina, III, 1859) i 4 pasije (ibid., IV, 1863); nekoliko pasija obj. F. X. Haberl (KMJB, 1895); 2 mise obj. C. Proske (.Selectus novus Missarum, 1855 61); Ave Regina obj. H. B. Collins (1936); 16. psalam L. Feininger (1970). LIT.: F. X. Haberl, Lebensgang und Werk des Francesco Soriano, KMJB, 1895. R. Molitor, Die Nach-Tridentinische Choral-Reform zu Rom (2 sv.), Leipzig 1901 02. P. Kast, Francesco Soriano (Suriano), MGG, XII, 1565. 5. Ph. Kniseley, The Masses of Francesco Suriano, Gainesville, Florida 1967.

SORGE, Georg Andreas, njemaki muziki teoretiar, kompozitor i orgulja (Mellenbach, Tiringija, 21. III 1703 Lobenstein, 4. IV 1778). Od 1721 do smrti dvorski i gradski orgulja u Lobensteinu. Od njegovih kompozicija danas je pristupaan jo samo dio orguljskih i klavirskih djela, po kojima pripada nizu predstavnika prijelaznog stila u XVIII st. Veu su ulogu odigrali njegovi teoretski radovi u kojima se bavi gradnjom orgulja, a osobito pitanjima temperiranja i harmonije. Na podruju nauke o generalbasu i harmoniji bitno je pridonio muziko -teoretskoj literaturi svojega stoljea. Neovisno o Rameauu, za iju nauku nije znao i tek je kasnije upoznao, S. je 1745 47 uveo pojam obrata akorda.
DJELA. KOMORNA : koncerti za obligatni klavir, 2 violine, violu i vio lonelo; 6 koncerata za 2 violine i bas; 36 trija za 2 instrumenta (u raznim sastavima) i bas; 6 sonata za poprenu flautu i bas; 6 Suiten nach franzosischer Art za poprenu flautu i bas; 12 menueta za klavir i violinu ili poprenu flautu i dr. KLAVIRSKA : 6 simfonija; 6 sonata za klavir ili orgulje, 1738; Clavieriibung, beslehend in 6 nach italidnischen gusto gesetzten Sonatinen, 3 dijela Wohlgewiirzte Klangspeisen fiir musicalisehe Gemilther (6 partita); Toccata per omnem Circulum XXIV Modorum fiirs Clavier. Clavieriibung, in sick haltend. . . 24 vollstimmigen nach modernem Gusto durch den gantzen Circulum Modorum gesetzten Praludiis . . . mit untermischten Doppelfugen u 2 dijela i dr. ZA ORGULJE: 12 Sonaten vor die Orgel und das Clavier im neueren Slyl gesetzet', male sonate; fuge (3 fuge na BACH); vie desetaka koralnih predigra i dr. Jedno godite crkvenih kan tata za 4 glasa, 4 instrumenta i b. c.; svadbene kantate. Moteti. TEORET SKA: Genealogia allegorica intervallorum octavae diatono-chromaticae, 1741; Anweisung zur Stimmung und Temperatur . . . in einem Gesprdch, 1744 (prema Sorgeu obj. G. Ph. Telemann); Vorgemach der musicalischen Composition (naj vanije djelo, 3 sv.), 174547; Zuverldssige Antveisung Claviere und Orgeln zu temperieren und zu stimmen, 1758; Compendium harmonicum, oder kurzer Begriff der Lehre von der Harmonie, 1760; Kurze Erkldrung des canonis harmonici, 1763; Bei der Einioeihung . . . iiber die Natur des Orgelklangs, 1771; Der in der Rechen- und Messkunst zvohlerfahrene Orgelbaumeister, 1773 i dr. LIT.: M. Frisch, G. A. Sorge und seine Lehre von der musikalischen Harmonie (disertacija), Leipzig 1954. Isti, G. A. Sorge, spomenica H. Albertu (izd. priredio G. Kraft), Weimar 1954. F. Oberdor-ffer, Georg Andreas Sorge, MGG, XII, 1965.

SORIANO FUERTES, Mariano, panjolski kompozitor i muziki pisac (Murcia, 28. III 1817 Madrid, 26. III 1880). Sin i uenik Indalecija Soriana Fuertesa. God. 1841 u Madridu suosniva prvoga panjolskog muzikog drutva La Iberia Musical. U elji da pridonese obnovi panjolskoga muzikog kazalita komponirao zarzuele s elementima panjolskog narodnog melosa. Izvanredan uspjeh u panjolskoj i Junoj Americi doivjela je zarzuela Jeroma la Castanera. Od 1843 S. F. je bio uzastopce profesor na Instituto Espanol u Madridu, direktor Konzervatorija u Cordobi i (dva puta) u Sevilli, operni dirigent u Cadizu, direktor Gran Teatro del Liceo u Barceloni i profesor Konzervatorija u Madridu. Utemeljio je asopis Gaceta Musical Barcelonesd.
DJELA. Zarzuele: La Pastora de Manzanares, 1842 (sa J. Sobejanom i F. La Hozom); El Ventorillo de Alfarache, oko 1843; La Feria de Santiponce, oko 1843; Jeroma la Castanera, 1843; A Belen van los zagales; El Tio Caniyitas 0 El Mundo nuevo de Cadiz, 1849; Lola la gaditana. Solo-pjesme. Crkvene kompozicije (Misa de Requiem; Stabat mater). Spisi (Historia de la miisica espanola desde la venida de los fenicios hasla el ano 1850, 4 sv., 185559, prvo panjolsko djelo te vrste). Udbenik solfeggia. LIT.: J. Subira, Mariano Soriano Fuertes, MGG, XII, 1965.

SORIANO, Alberto, argentinsko-urugvaj-ski etnomuzikolog i kompozitor (Santiago del Es-tero, Argentina, 5. II 1915 ). Studirao na Escola

Nacional de Muica i na Universidade Federal da Bahia. God. 194549

profesor har-, monije na Konzervatoriju u Rio de Janeiru i 195369 profesor etno-muzikologije na Univerzitetu u Montevideu, gdje danas vodi muziki odjel na humanistiko--znanstvenom fakultetu.
DJELA. SPISI: Esencialidad musical, 1940; Algunas de las inmanencias etnomusico-logicas, 1967; Tres rezos augu-ricos y otros cantares de liturgia negra, 1968; La Caracolat, en los mitos y codices precor-tesianos, Rev. musical ehilena,

SORKOEVI (Sorgo, Sorgoevich, Sijerkowinsky), 1. Lu ka (Luka), kompozitor (Dubrovnik, 13. I 1734 11. IX 1789). Jedan od posljednjih izdanaka veoma ugledne patricijske obitelji, koja je u Dubrovniku poznata jo od 1292; humanistike je nauke i temelje muzike naobrazbe stekao u Dubrovniku. God. 1752 bio je primljen u Veliko vijee i od toga vremena obavljao razliite javne slube. Muzikom se i dalje intenzivno bavio, pa je od 1754 uio kontrapunkt kod G. A. Valentea u Dubrovniku, a od 1757 fugu i kompoziciju kod Rinalda da Capue u Rimu. God. 1763 opet je u rodnom gradu, gdje uz krae prekide ostaje do kraja ivota, vrei sve odgovornije dravne dunosti. Kao vrstan diplomat zastupao je Dubrovaku republiku u pregovorima s Francuzima (1776) i kod Josipa II u Beu (1781 82). Neobino obrazovan, ljubitelj lijepe knjige i mecena, prire-iv?o je u svome dvorcu, zajedno s bratom Mi-hom, brojne literarne akademije i koncerte. Mnogo je putovao pa je stekao brojne prijatelje i znance, medu ostalima P. A. Metastasija, grofa W. A. Kaunitza, opata A. Fortisa, a od muziara J. HaydnaiCh.W.Glucka. Posljednjih je godina zapao u jaku melankoliju,

L. SORKOEVI, Sinfonia terza, 1754, autograf

408

SORKOEVI SOTTOVOCE
SORO BARRIGA, Enrique, ileanski pijanist i kom] (Concepcion, 15. VII 1884 Santiago, 2. XII 1954). Sin nik kompozitora Josea Soroa, kasnije studirao na Konzervat Milanu. Koncertirao u Italiji, Njemakoj, Francuskoj i ', skoj, dirigirao izvedbama vlastitih kompozicija u Junoj i Sji Americi. Od 1905 ivio u ileu gdje je od 1907 bio p Konzervatorija u Santiagu (1919 28 direktor).
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia romdntica, 1920; koncert z 1919; Impresiones liricas za klavir i orkestar, 1918; 2 suite, 1918 1 in stile anlico, 1943; 3 preludija, 1936; varijacije. KOMORNA: kvartet, 1904; klavirski trio, 1926; klavirski kvintet, 1919; 2 sonate za klavir; sonata za violonelo i klavir. KLAVIRSKA: 3 sonate, 192c 1942; oko 100 kraih kompozicija. Oko 15 solo-pjesama (na talijansb Metodika muzike nastave (na panjolskom i engleskom jeziku). LIT.: L. G. Giarda, Analvtische Studie iiber Soros 2. Sonate fur und Klavier A moli, des Quartett A dur und des Klavierquintett, Santia;

pa si je u asu duevne pomutnje oduzeo ivot, bacivi se u s pro zora svoje kue (dananji biskupski dvor). Koliko se do sada moglo ustanoviti, Sorkoevieva kompozitor ska djelatnost obuhvaa samo njegove mladenake godine, i to od 1754, kada je nastala Overtura ("zapravo simfonija u G-duru), pa do oko 1770. U tom je razdoblju S. napisao sva svoja djela, preteno instrumentalna, i ujedno zavrio stvaralaku muziku djelatnost. Kasnije se jo bavio muzikom, ali samo kao izvoa vlastitih i tuih djela i kao uitelj svoga sina Antuna. Sauvana Sorkoevieva djela otkrivaju da je bio ne samo prvi hrvatski kompozitor simfonija nego i izraziti simfoniar. U strukturi i sadraju gotovo svih njegovih instrumentalni h djela prevladavaju obiljeja talijanske pretklasine simfonije kakvu je razvio G. B. Sammartini, a ima i utjecaja Lukina uitelja R. da Capue. Simfonije imaju po tri stavka (obino Allegro-Andante-Allegro') i odiu izvanredno svjeom invencijom, zrelou izraza i duhovitom tenjom za nekim izvornim rjeenjima, kako u obliku, tako i u unutranjem rasporedu tematskog materijala. Ta se rjeenja odnose osobito na prve stavke (npr. u Prvoj i estoj simfoniji) i neka na tree, dok su mu gotovo svi polagani stavci (osobito u Drugoj i Sedmoj simfoniji) puni nepatvorene lirike i zasieni iskreno doivljenom osjeajnou. Mjestimine nedoreenosti u fakturi i ogranienja u instrumentaciji (uvjetovana tadanijm izvodilakim mogunostima) uklonio je S. Sulek u svom majstorski revidiranom izdanju.
DJELA. ORKESTRALNA. Seda m simfonija (pre ma numeraciji S. u leka): I, u D-duru; II, u G-duru; III, u D -duru; IV, u F-duru; V, u D-duru; VI, u D-duru i VII, u G-duru. Sinfonia u G-duru za flautu, violinu i bas; Sinfonia u C-duru za violinu i bas, 1754; 2 uvertire, u G -duru za violinu i bas i u G-duru za obou, violinu i bas, obje 1754. La vertu perdue za violinu i violonelo. VOKALNA: 136. psalam Babilonskiem nad riekama (u prepjevu dubrovakog knjievnika I. urdevia) za 3 vokalna solista i orgulje; Qual rupe in mezzo all'onde za glas i orkestar; solo-pjesma Canzona slava. Priru nik za kontrapunkt, 2 sv.: I, Lezioni di contrapunto, 1754 i II, Studio di contrapunto di fuge (sic!), 1757. NOVA IZD.: simfonije br. 1 7, izvorno i rev. obj. S. ulek. (JAZU, 1965). Studije iz Lezioni di contrapunto i Sinfonia iz 1754 (rkp.) obj. L. Saban {Skld~ dbe starih hrvatskih skla datelja 18. stoljea iz Dubrovnika i Krka, 1975). A. Vi.

SOROKIN, Boris, klarinetist i kompozitor (Zagreb, 2 1927 ). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu zavrio psihologije i 1960 stekao doktorat; od 1972 profesor je na nom fakult etu Sveuilita u Zagrebu. Do 1953 vodio veli bavni orkestar, istakavi se i kao klarinetist u jazz -sastavirr
DJELA. Zabavne melodije: Kap kie, 1950; Ja te ljubim, Zimsk, 1954 i dr. Jazz-kompozicije: Studija br. 5, 1953 (sa K. Oblakom); Music ravanje; Blues, 1951 i dr. M.

SOROKINA, Nina Ivanovna, sovjetska plesaica (?, 1942 ). Studij klasinog baleta zavrila 1961 na Moskovske reografskom institutu. Kao prvakinja Velikog kazalita u A najvee je uspjehe postigla u baletima Herojska poema (Kapetr Dobitnica je visokih nagrada na mnogim meunarodnim bal natjecanjima.

Ikarus (Slonimski), Assel (Vlasov) i Posveenje proljea (Strav

SOROZABAL, Pablo, panjolski dirigent i kompoziti Sebastian, 18. IX 1897 ). Violinu i dirigiranje uio u ! bastianu, na Konzervatoriju u Leipzigu (S. Krehl, H. Sitt Visokoj muzikoj koli u Berlinu (M. Koch). Dirigentsku k; zapoeo u Njemakoj (1922 31); od 1936 u Madridu vo gradski duhaki orkestar, a 1945 preuzeo Madridski filharmi orkestar.

2. Antun, kompozitor (Dubrovnik, 25. XII 1775 Pariz, 14. II 1841). Sin i uenik Luke; studij muzike nastavio 1789 91 u Rimu, a onda opet povremeno u Dubrovniku. Od 1794 DJELA. ORKESTRALNA: Capricho espaiiol; 2 apuntes vaseos: M lan Velikog vijea, sve do kraja ivota obavljao je razliite jav ne Txistulariak; Variaciones sinfonicas, 1954. Zborovi uz pratnju bas slube. Bio je posljednji poslanik Dubrovake republike u Parizu. narodnog instrumenta txistu. DRAMSKA. Operete: Katiuska, 19 Ila Neobino darovit, obrazovan, iva i nemirna duha, bavio se, Osim de las perlas, 1933; La asa de las tres muchachas, 1934; No me olvidei El Alguacil Robolledo, 1935 i Black el payaso, 1942. Zarzuele: La Guit muzikom, jo i politikom povijeu, knjievnou, jezikom, narod Figaro, 1931; Sol en la cutnbre, 1934; La Tabernera del Puerto, 1936; Li nim obiajima i dr. ladores, 1948 i La Opera de Mogolln, 1954. Farse: El Manojo de rosas Ipak mu je od svega muziko stvaralatvo najznatnije. Iako nije La Rosario o La rambla fin de siglo, 1940; Cuidado con la pintura, 194 Monolilo, 1943; La eterna cancion, 1945; Entre Sevilla y Triana, 195' bio profesionalni muziar, pa mu se u djelima mjestimice osjea ne Filmska muzika. dostatak sistematskoga muzikog kolovanja, njegova ga je darovi tost instiktivno vodila onim oblicima i sadrajima koj e je mogao i u SOSS, Ati, klarinetist i kompozitor (Ljubljana, 5. V 1931 U Ljubljani diplomirao pravo; 1957 zavrio studij klarineta na tehnikom pogledu lake svladati. Zato su mu instrumentalne kom demiji za glasbo i 1960 se usavravao u Parizu. Ve za studij pozicije, osobito one iz mladenakih dana, bez osobitih pretenzija i povrno raene, ali vo vukla ga je interpre kalne i vokalno-instru/"}< i < / , M- >L- fiaL zabavne muzike, mentalne otkrivaju ne. postigao zapaene 1 sumnjive kvalitete, jer se he kao solist u vi u njima na poseban na sambala. Istodobni in istie duboko proi dirao i jazz, pa se vljena poezija lirskih od tom podruju istak lomaka i snaga nekih dra vrsnm tehnikom i matskih akcenata. Treba zikalnom invencijor istaknuti i njegovo svjes 1949 solist je u Ple no nastojanje da nekim orkestru RTV Ljut svojim djelima dade i (klarinet, sopranski tovski saksofon). R A. SORKOEVI, autograf strumentalist nastupa u domovini i inozemstvu, a nacionalno obiljeje, kao npr. u treem stavku (Rondo alla Schiava) sonate za klavir, koja snimio je odaje ivahan slavenski plesni ugoaj. gramofonskih ploa. Komponirao je i aranirao preko 400, U obitelji Sorkoevi pojavljuju se i prve ene kompozitori u na podruju zabavne muzike i jazza. K. ' Hrvatskoj. To su Marina S., Antunova sestra, autorica nekoliko maSOSTENUTO (sostenendo, sostenente; tal. suzdran, s, njih vokalnih djela na duhovne i svjetovne tekstove, za manje i vee tj. uvijek na istoj visini), prvotno identina oznaka s oznakom sastave, te Jelena Puci-Sorkoevi, od koje je sauvana jedna solo-nuto, a odnosila se na tonove cijele melodije ili pasae. Kompo pjesmaiz 1816. su u doba romantike potencirali znaenje sostenuta podrazumije D J E LA . O RK ES T R A LN A: s i mfo n i ja ; 5 u v e rt i r a . K O MO RN A : i pod tim izrazom agogiko produljenje pojedinih nota. S vrem> gudaki kvartet; 2 trio -sonate za violinu, violonelo i klavir. Sonata za klavir 4je s. postala oznaka za polagani tempo. esto se rije s. susreo runo. VOKALNA: psalam 109. Dixit Dominus za soliste, zbor i orkestar; 2 zajednici s oznakama adagio i andante, da bi se na taj nain jo Tantum ergo: I, za soliste, zbor i orkestar i II, za glas i orkestar; romanca NelV umile mia capanna za sopran i orkestar. Vie kulturno -povijesnih radova na naglasio njihov irok i miran karakter. Npr. adagio sostenuto francuskom jeziku: Memoire de l'Acadimie Celtique (2 sv.), 1808; Fragments polaganije izvoenje nego adagio. Neki kompozitori, kao J. Bra sur l'histoire politique et litte'raire de l'ancienne Republigue de Raguse et sur la lanupotrebljavaju s. umjesto ritenuta. gue slave, 1839. LIT.: L. Vojnovi, Pad Dubrovnika, Zagreb 1908. B. Kovaevi, Knez SOTTO (tal., ispod, dolje), u muzici za klavir, orgulje i d: Antun Sorgo, Srpski knjievni glasnik, 1925. R. Maixner, Knjievni dodiri mjestima gdje se ruke kriaju, ili sviraju u istom prostoru na i veze Antuna Sorga- Sorkoevia, Rad JAZU, knj. 305, Zagreb 1955. A. Vidakovi, Luka i Antun Sorkoevi, MGG, XII, 1965. B. Anti, Klavirska taturi, upuuje da ruka koja izvodi dionicu oznaenu sa s. svira i muzika u Dubrovniku, Rad JAZU, knj. 337, Zagreb 1965. 5. ulek, Predgovor druge ruke (->Sopra). S. se javlja i u izrazu - sottovoce. izdanju: Luka Sorkoevi, Simfonije, JAZU, 1965. F. Bili, Simfonije Luke Sorkoevia. Analiza i usporedba originalnih partitura s obradama Stjepana SOTTO VOE (sotto voe; tal. ispod glasa, tiho; kratica s Suleka, Zagreb 1967 (diplomska radnja u knjinici Muzike akademije u Za oznaka za interpretaciju koja trai promjenu zvukovne boje upi grebu, rkp.). K. Kos, Luka Sorkoevi i njegov doprinos pretklasinoj in strumentalnoj muzici, Arti musices, V, 1974. A. Vi. priguenog tona, krajnju suzdranost u dinamici i izrazu, a di

SOTTOVOCE SOUSTER
tom ne znai isto to i piano. Nekad se s. upotrebljavao samo u vokalnoj muzici, a tek kasnije i u instrumentalnoj. Na gudakim instru mentima postizava se sviranjem blizu hvataljke (suprotno od -> sul ponticello). U klavirskoj muzici s. nije uvijek istovetno s primjenom lijevog pedala (una corda), nego zahtijeva (npr. kod Brahmsa) priguen izraz. SOUBIES, Albert, francuski pisac i kritiar (Pariz, 10. V 1846 19. III 1918). Studirao na Parikom konzervatoriju (A. Savard, F. C. J. Bazin, F. A. Guilmant). Muziki kritiar listova Le Soir (od 1876, pseudonim B. de Lomagne), Revue de l'Art dramatigue (od 1885), Menestrel i Guide Musical. Bavio se naroito prouavanjem kazalinog ivota Pariza. Pisao je izrazito feljtonistiki, donosei meutim uvijek obilje pouzdanih podataka. U svojem najopsenijem i najvanijem djelu Histoire de la musigue..., to ga je objavljivao u svescima, obradio je muziku historiju pojedinih evropskih naroda u samostalnim, zaokruenim cje linama.
DJELA; L'Oeuvre dramatique de R. Wagner, 1886; Precis de I'histoire de I opera-comique, 1887 (sa H. de Curzonom); Une premiere par jour, 1888; Me~ langes sur R. Wagner, 1892 (sa Ch. Malherbeom); Histoire de VOpera-Comique, le second Salle Favart 1840 1887 (2 sv.), 1892 93 (sa Ch. Malherbeom); Les grands thedtres parisiens (I, 67 ans d l'Opera: 18261893; II, 69 ans d VOpera-Comique: 18251894), 189394; Histoire de la musiaue dans les diferents pays d'Europe (12 sv.), 1896 1906; Histoire de Vart lyrique de 1831 d 1870, 1899; Les Direcleurs de l'Academie de France a la Villa Medicis, 1903; Documents inedits sur Faust de Gounod, 1912 (sa H. de Curzonom); Le Thedtre Italien de Pari de 1801 a 1913, 1913. LIT.; J. Robert, Albert Soubies, MGG, XII, 1965.

409

interpretaciji dolazi do izraaja tzv. funky-stil. Glavni su predstavnici toga pravca Horace Silver i Adderley Quintet. SOURIS, Andre, belgijski kompozitor (Marchienne -auPont, Belgija, 10. VII 1899 Pari, 12. II 1970). Uenik Kon zervatorija u Bruxellesu, uio jo kod P. Gilsona i H. Scherchena. God. 1925 37 profesor harmonije na Konzervatoriju u Charleroiju i istodobno direktor muzikih akadem ija u Courcellesu (1926 41) i Marchienne-au-Pontu (1935 45). God. 1937 47 bio je takoer dirigent orkestra belgijskog Radija, 1944 48 direktor muzikog odjela Seminaire des arts, a od 1949 profesor harmonije na Konzervatoriju u Bruxellesu. Bavio se i muzi kom kritikom; 1947 54 izdavao reviju Polyphonie. God. 1925 pristao uz nadrealizam i prvi medu muziarima primijenio njegove principe. Uvijek se borio za afirmaciju novih, naprednih ideja osobito kao muziki kritiar i pedagog. Kao stvaralac primjenjivao je gotovo sve suvremene kompozicijsko- tehnike postupke. U njegovu opusu istaknuto mjesto zauzima filmska muzika, uvijek organski povezana s dramskom radnjom. Sourisovu svestranu muziku obrazovanost dokazuje i njegovo odlino poznavanje stare muzike lite rature za lutnju.
DJELA. ORKESTRALNA: Symphonies, 1939; Scherzo, 1923; Dancer i e s d e l a Re n a i s s a n c e , 1 9 3 2 ; C o l l a g e 1 9 2 8 , 1 9 3 8 (p r v o b i t na ve rz i j a pod naslovom Musique, 1928). Za komorni orkestar: Soliloque, 1923; Reverie, 1931; Burlesque, 1938; Ouverture pour une arlequinade, 1962 i Sepl Piices d' H.Isaac, 1963. Quatre Fantasies d' H.Purcell za gudaki orkestar, 1960; Hommage a Babeuf za duhaki orkestar, 1934; Fanfare et scherzo za duhaki orkestar i udaraljke, 1937. KOMORNA: Choral, Marche et Galop za 2 trublje i 2 trombona, 1925; Petite suite de danceries de T. Susato za 4 drvena duhaka instru menta, 1965; Concert flamand za 4 drvena duhaka instrumenta, 1965; Ren~ gaines za duhaki kvintet, 1937; kompozicije zc violinu i klavir. Scenska i filmska muzika. VOKALNA : kantata na valonske narodne napjeve Le Mar~ chand d'Images za 2 recitatora, soliste, zbor i orkestar, 1954 65; Pastorales mallonnes za vokalni kvartet i mali orkestar, 1942; Cinq Laude za zbor i mali orkestar, 1961; Triptyque pour un violon za recitatora, 6 vokalnih solista, orgulje i udaraljke, 1963; zborovi; solo-pjesme. SPISI: Bribes (Poemes et notes), 1950; brojni lanci o nadrealizmu u muzici i dr. IZDANJA: 1. knjigu kompozicija za lutnju Adriana Le Roya (sa R. de Morcourtom), 196 0; pjesme na stihove Donnea, Herberta i Crashawa, 1961; 2 knjige Ballardovih izdanja, 1963 i 1964; djela E. Gaultiera, 1966; traktat Musick's monument (2 sv.) Th. Macea, 1966. LIT.: A. Van der Linden, Andre Souris, MGG, XII, 1965. Hommage a Andre Souris, Revue Belge de Musicologie, 1966.

SOUBRE, Etienne-Joseph, belgijski kompozitor (Liege, 30. XII 1813 8. IX 1871). Uio n a Konzervatoriju u Liegeu (L.-J. Daussoigne-Mehul), na kojemu predaje od 1837. Nagrada za kompoziciju (1841) omoguila mu je etvorogodinji studij u Njemakoj, Italiji i u Parizu. Po povratku djelovao u Bruxellesu kao zborovoda i orkestralni dirigent. Od 1682 bio je direktor Konzervatorija u Liegeu. Istakao se kao kompozitor zborske muzike i pedagog.
DJELA: Symphonie triomphale, 1853. Opera Isoline ou les Chaperons blancs, 1856. VOKALNA. Za zbor i orkestar: kantata Sardanapale, 1841; Hymne a Godefroid de Bouillon, 1850 i Chant national, 1856. etrnaest mukih zborova; dueti; solo-pjesme. Rekvijem i druge crkvene kompozicije. Udbenik Lecons theoriques et pratiques de solfege en 3 parties (s klavirom). LIT.: H. Vieuxtemps, Notice sur E. J. Soubre, Annuaire de l'Academie rovale de Belgique, Bruxelles 1872. J. Quitin, Etienne-Joseph Soubre, MGG, XII, 1965.

SOUCHAY, Marc- Andr, njemaki kompozitor i etnomuzi kolog (Stuttgart, 4. II 1906 ). Muziku i muzikologiju studirao u Stuttgartu i Berlinu (M. Abert, P. Juon, H. J. Moser, J. Wol f), gdje je 1927 promovirao. God. 1933 45 docent na Narodnom sveuilitu i Visokoj tehnikoj koli u Stuttgartu, 1941 45 dramaturg Dravnog kazalita u Wurtembergu. Od 1953 u Hannoveru upravitelj orkestralne kole i docent na Visokoj muzikoj koli, a od 1964 profesor na Visokoj pedagokoj koli.
DJELA: koncert za violinu i orkestar. Gudaki kvartet; gudaka trija i dr. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Der Hutzelmann, 1935; Alexander in Olympia, 1940; Faust und Helena, 1940; Fine kleine Schmunzel--Oper, 1969 i Skandalon! das dreifache Argernis im Jahr 56 p. Chr. n., 1970. VOKALNA: 2 oratorija; kantate; zborovi; solo-pjesme. SPISI: Das Thema in der Fuge Bachs (disertacija), Bach Jahrbuch, 1927 30; Das Thema in der Sonate Beethovens, Gedenkschrift fiir H. Abert, 1928. IZDANJA: Europdischj Volkslieder P. Arme, 1950; Manuskripte. Briefe, Dokumente von Scarlatti bis Stravinsky. Katalog der Musikautographen-Sammlung L. Koch, 1953; Winlerreise F. Schuberta u faksimilu, 1955.

SOUSA, John Philipp (pravim imenom Ochs; Sousa = S uper O mnia USA), ameriki dirigent i kompozitor (Wash ington, 6. XI 1854 Reading, Pennsvlvania, 6. III 1932). Violinu uio 186467 u Washingtonu; od 1871 lan razliitih kazalinih orkestara. Od 1880 vojni muziar; 1892 organizirao vlastiti orkestar s kojim je postigao znatnu popularnost poduzimajui s njime vea putovanja po Evropi, Kanadi, i dr. (1910 11 put oko svijeta). S. je autor ritmiki poletnih i briljantno instru mentalnih koranica poznatih po cijeloj Americi; najrairenije su bile The Washington Post (1889) i Manhattan Beach.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma The Chariot Race; nekoliko suita; oko 100 koranica za duhaki orkestar; oko 20 valcera. DRAMSKA. Dvanaest opereta: Desiree, 1884; El Capitdn, 1896, The Bride Elect, 1898; The Free Lance, 1806; The Glass-Blozvers, 1911; Victory, 1915. Oko 50 solo-pjesama. Instruktivna djela za trublju, za bubanj i za violinu. Autobiografija Marching along, 1928. Objavio zbirku National Patriotic and Typical Airs of Ali Countries, 1890. LIT.: Through the Years with Sousa (odlomci iz njegovih djela), New York 1910. Bibliograghv of the Works of John Philipp Sousa Compiled in the Music Division of the Librarv of Congress, 1936. A. M. Lingg, J. P. Sousa, New York 1954. R. F. Goldman, John Philip Sousa, MGG, XII, 1965.

SOUHAITTY, Jean-Jacques, francuski teoretiar. Redov nik- franjevac; ivio u Parizu u XVII st. Prvi je upotrijebio brojano notno pismo za puku poduku u zbornom pjevanju. Svoje ideje iznio je u raspravama Nouvelle Methode pour apprender le plainchant et la musigue, 1665 (II izd. pod naslovom Nouveaux elements du chant ou l'essay d'une nouvelle decouverte..., 1667) i Essai du chant de Veglise par la nouvelle methode des nombres ... (1679)LIT.: F. Raugel, Jean-Jacques Souhaittv, MGG, XII, 1965.

SOULAGE, Marcelle, francuski kompozitor (Lima, Peru, 12. XII 1894 ). Studirala na Parikom konzervatoriju (G. Caus sade, P. Vidal). God. 1921 25 predavala klavir i harmoniju na Konzervatoriju u Orleansu, a 1949 65 bila je profesor solfeggia na Konzervatoriju u Parizu. U njezinom opusu posebno se istiu kompozicije Ocean i Proses d'amour et de mort.
DJELA. ORKESTRALNA: Invocation a la nuit et danse orienlale sa sopranom, 1928; Badinages, 1931 KOMORNA: gudaki kvartet, 1922; kla virski trio, 1922, suita za violinu, violu i klavir, 1918; klavirski kvartet, 1925; sonata za violu i klavir, 1921; sonata za violonelo i klavir, 1920 i dr. Kompozicije za klavir. Muzika komedija Vive la chanson, 1929 (sa P. Guedvjem). VOKALNA: Proses d'amour et de mort, ciklus pjesama za glas i orkestar, 1945; Ocean za recitatora, glas i orkestar, 1946; Hymne des creatures (tekst Franje Asikog) za 3 jednaka glasa a cappella; zborovi; solo -pjesme. Instruktivno djelo Le Solfege, 1962 (II izd. 1969). LIT.: A. Laffaille, Marcelle Soulage, MGG, XII, 1965. SOUL JAZZ, u

SOUSA CARVALHO, Joao de -> Carvalho,Joao de Sousa SOUSAPHONE, basov limeni duhaki instrument iz obitelji Biigel-horna, vrsta tube, varijanta ->- helikona; ima veoma iroku ljevkastu zvunicu. S. je konstruiran prema sugestijama amerikog kapelnika i kompozitora Johna Philipa Souse (1854 1932); u-potrebljava se u amerikim vojni kim duhakim sastavima. Kratko vrijeme bio je popularan u Evropi u ranim sastavima jazza, dok ga nije dvadesetih godina istisnuo kontrabas.

SOUSTER, Tim (Timothy) Andrew James, engleski kompozitor (Bletchlev, Buckinghamshire, 29. I I943 _ ). Uenik B. Rosea i E. Wellesza na Nezv Collegeu u Oxfordu, bio je 1965 67 urednik komorne muzike na BBC i 1969 71 Composer-in-Residence na King's Collegeu Univerziteta u Cambridgeu. God. 1969 utemeljio ansambl Intermodulation za njegovanje suvremene muzike (i elektronske), u

crnakom jazzu 60 -tih godina, primjena elemenata iz bluesa, spirituala i gospel songova u kompoziciji. U

SOUSAPHONE

410

SOUSTER SPADINA
SOWINSKI, Wojciech (Albert), poljski pijanist, ; zitor i muziki pisac (Lukaszowka, Ukrajina, 1805 5. III 1880). Zarana doao u Be gdje je uio muziku Czernvja, J. Gyrowetza i J. v. Sevfrieda. God. 1830 se u Parizu. S uspjehom je nastupao na koncertima po Fr; i u inozemstvu i postao vrlo ugledan klavirski pedagog, zicije Sowinskoga preteno su salonskoga karaktera, ali se osjea gdjekad i duh slavenske muzike. Vano je njego Les Musidens polonais et slaves..., jedno od prvih leksiko radova o muzik oj historiji Slavena, koje je usprkos manjkavostima dugo vremena bilo vaan izvor za proi muzike prolosti slavenskih naroda.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u e-molu op. 62; koncert koncertne varijacije i dr. za klavir i orkestar; 3 uvertire. KOMOR virski trio; klavirski kvartet. Brojne klavirske kompozicije. DR. Opere: Lenore; Le Modele, 1857; Une Scene sous la ligue i Zlote gody. NA: oratoriji Oratorio S. IVoj'ciecha, 1845 i Le Sacrifice d' Abraham moteti. SPISI: Les Musidens polonais et slaves anciens ct moderne naire... precede d'un resume de Vhistoire de la musiaue, 1857 (prosi: na poljskom jeziku, 1874; novi otisak franc. izd, 1971); lanci u kim strunim publikacijama. LIT.: W. Mazurkietaicz, Wojciech Sowinski (na poljskom jezil 1874. J. Morawski, Wojciech (Albert) Sowinski, MGG, XII, 196 LIT.: B. C. Tuthill, Leo Sowerby, MQ, 1938 . R. M. Hum Study of the Musical Contributions of Leo Sowerby (disertacija), Lo 1957. H. Tischler, Leo Sowerby, MGG, XII, 1965.

kojoj sudjeluje kao violist (ostali lanovi su R. Smallev, R. Thompson i P. Britton.)

DJELA (izbor): Metropolitan Gamcs za klavir 4-runo, 1966; 2 Choruses, 1966; Piano Piece I, 1966; Study for Organ, 1966; Tsuuianonodomo za sopran, 3 zbora, 3 orkestra, klavir, preparirani klavir i harfu, 1968; Titus Groan Music za duhaki kvintet, vrpcu i elektronske aparate, 1969; Pelvic Loops za dvoka-nalni magnetofon, 1969; Chinese Whispers za udaraljke i 3 elektronska svnthesi-zersa, 1970; Triple Music II za 3 orkestra, 1970; Music for Eliot's *>Waste Land za klavir, elektrine orgulje, sopran -saksofon, 3 elektronska svnthesizersa, 1970; World Music za instrumentalni ansambl i vrpcu, 1974.

SOUTERLIEDEKENS (flamanski psalamske pjesmice), nizozemska zbirka psalama s napjevima. Sadri 158 jednoglasnih pjesama, a objavljena je 1540 u Antvverpenu te je uskoro postala toliko popularna da je tampana u 33 izdanja. S. je najstariji po znati prijevod svih psalama u srokovanim stihovima na narodni jezik. Autor je prepjeva vjerojatno Willem van Zuvlen van Nijevelt. Melodije ove zbirke nisu posebno za nju komponirane. To su narodni, ponajvie nizozemski napjevi kojima je podmetnut tekst psalama; od njihova prvobitnog svjetovnog teksta naznaen je samo poetak. S pomou kontrafakture sauvana je na taj nain opsena folklorna graa, pa je S. najvanije vrelo za prouavanje narodne pjesme XV i XVI st. s nizozemskoga podruja. Tro glasnu obradu napjeva iz ove zbirke objavio je Clemens non Papa 155657 u Antvverpenu (novo izd. priredio F. Commer u zbirci Collectio operum musicorum Batavorum, XI sv.). Clemensov uenik Gherardellus Mes nainio je 1561 etvoroglasnu obradbu. God. 1568 objavio je C. Boscoop zbirku od 50 Davidovih psalama (Vyfftich Psalmen Davids. . .) za koje je preuzeo melodije iz zbirke S. Nova izdanja Souterliedekens priredili su D. F. Scheurleer (faksimil izdanja iz 1559 u knjizi De Souterliedekens, Bij-rage tot de geschiedenis der oudste nederlandse psalmberijming, 1898), E. Mincoff-Marriage {De Souterliedekens, een nederlanse psalmboek van 1540. . . , 1922) i K. Ph. Bernet Kempers (Souterliedekens, 3 sv., bez god.).
LIT.: C. v. Winterfeld, Die dreistimmigen Tonsatze des Jacobus Clemens non Papa iiber die Melodien der Souterliedekens, Zur Geschichte heiliger Tonkunst, Leipzig 1850. D. F. Scheurleer, De Souterliedekens, Levden 1894. K. Ph. Bernet Kempers, Die Souterliedekens des Jacobus Clemens non Papa, Tijdschrift der Vereeniging voor Nederlandse Muziekgeschiedenis, 1928 29. H. A. Bruinsma, The Souterliedekens and Its Relation to Psalmodv in the Netherlands (disertacija), Universitv of Michigan, 1948. P. A. Gaillard, Essai sur le rapport des sources melodiques des Pseaulmes Cinquantes de Jean Louis (Anvers 1555) et des Souterliedekens (Anvers 1540), Kongresni izvjetaj, Utrecht 1952. W. Wiora, Die Melodien der Souterliedekens und ihre deutsche Parallelen, ibid. 6\ J. Lenselink, De nederlandse psalmberijimingen van de Souterliedekens tot Datheen met hun voorgangers in Duitsland en Frankrijk, Neerlandica Traiectina, 1959. J. As.

SPADA, Pietro Salvatore, talijanski pijanist (Rim, 1935 ). Studirao na konzervatoriju Santa Cecilia u Ri Aprea, C. Zecchi) i na Konzervatoriju u Milanu kod G. . dinija (kompozicija). Pijanist izvanrednih sposobnosti ra 1958 ivu koncertnu karijeru u Evropi, Americi, Africi, J dr. God. 196667 bio je gost-profesor na Florida State sity u Tallahasseeu, 196768 Artist-in-Residence na Ci Conservatory of Music (Ohio) i od 1968 profesor na India versity u Bloomingtonu. Sada je profesor na Konzervatoriji rinu. S. je izdao nekoliko jo neobjavljenih klavirskih kom M. Clementija. Bio je gost i na Ljetnim igrama u Dubi SPADAVEKKIA, Antonio Emanuilovi, sovjetsl pozitor talijanskoga podrijetla (Odesa, 3. VI 1907 ) 1937 zavrio studij kompozicije na Moskovskom konzer (V. ebaljin); kasnije uio kod S. P rokofjeva (1944). U n se djelima osjea utjecaj M. Ravela i S. Prokofjeva i ta muzike tradicije.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1944; koncert zs suita JJoKamap, 1940; uvertira na 2 bakirske pjesme, 1942. KOA gudaki kvartet, 1937; klavirski tri o, 1937; 3jie?un (u spomen N. Mjasi za violonelo i klavir, 1955. DRAMSKA. Opere: An6y3am (Bc Koub), 1942 (2. red. 1957); Xo3nuKa eocmunuuu (prema C. Goldonij XoMcdenue no MyKa.\i (prema A. Tolstoju), 1953; Osod, 1957, Uleeu. IOKKU, 1969. Baleti: Bpaeu, 1938 i Eepee cnacrntn, 1948 (2. red. 1955) Heotcdanuan ceadtoa, 1944 i Cepdife cnpunnu, 1954. Scenska i filmskf Vokalni dueti; romance; pjesme. LIT.: B. KyxapcKuu, O TBOptiecTBe A. CnaaaBeKKHa, Corje-rc 3faiKa, 1950. JI. floAHKoea, A. Cna/iaBeKKHa H ero onepa O BO 1958.

SOUZAY, Gerard, francuski pjeva, bariton (Angers, 8. XII 1918 ). Pjevanje uio kod P. Bernaca i na Parikom konzervatoriju; debitirao 1945 kao koncertni pjeva. Otada poduzeo mnogobrojne koncertne turneje. Njegovi su ga uspjesi uvrstili u red na jistaknutijih suvremenih francuskih pjevaa. Nastupa na oratorijskim izvedbama i u operama, pjevajui na 12 jezika. Djeluje kao profesor na Mannes College of Music. SOVJETSKA MUZIKA o- Ruska muzika \ SOWERBY, Leo, ameriki kompozitor (Grand Rapids, Michigan, 1. V 1895 Port Clinton, Ohio, 7. VII 1968). Studij zavrio na Konzervatoriju u Chicagu (C. Lampert, A. D. Ander son); na tom zavodu bio je nastavnik teorije (1919 -62) i kompozicije (192562); 192124 boravio u Rimu kao prvi dobitnik nagrade Prix de Rome Amerike akademije. Uz to je 192762 bio orgulja i zborovoa Anglikanske katedrale St. James u Washingtonu, a od 1962 direktor College for Church Musicians. Nastupao i kao koncertni pijanist u SAD i na gostovanjima u Evropi. S. ide u najistaknutije ameri ke kompozitore. Njegova su djela formalno uravnoteena, jasna i pregledna; harmonijski jezik mu je napredan, premda redovito ne prekorauje granice tonalnosti; melodijski se esto pribliuje crkvenim napjevima i narodnoj pjesmi. Po osnovnom ugoaju njegova muzika pripada kasnoj romantici i donekle je srodna Regerovu muzikom govoru.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, u h -molu, 1927; II, u fismolu, 1939; III, 1941 i IV, 1949. Simfonijeta za gudaki orkestar, 1934; simfonijska pjesma Prairie, 1929. Koncerti: 2 za klavir, u F-duru, 1919 i u E-duru, 1932; 2 za violonelo, 1917 i u e -molu, 1933; 2 za orgulje, u C-duru, 1937 i Classic Concerto, 1944 te za violinu, 1943. Balada King Estmere za 2 klavira i orkestar, 1923; uvertira Comes Aututnn Time, 1916; koncertna uvertira, 1941; suite From the Northland, 1923 i Set of Four, 1917; passacaglia, interludij i fuga, 1931; fantazija Portrait, 1946. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, u dmolu, 1923 i u g- molu, 1935; serenada za gudaki kvartet, 1916; 2 duhaka kvinteta, 1916 i Pop Goes the Weasel, 1927; trio za flautu, violu i klavir, 1919. Sonate: 2 za violinu i klavir, 1922 i 1944; za violonelo i klavir, 1921; za kla rinet i klavir, 1938 te za trublju i klavir, 1945. Suita za violinu i klavir, 1916. Klavirske kompozicije. ZA ORGULJE: simfonija, 1930; suita, 1933; sonata; tokata i dr. VOKALNA: oratorij Christ Reborn, 1953. Kantate: Greath is the Lord, 1934; The Vision of Sir Launfal, 1926; The Canticle of the Sun (sv. Franjo Asiki), 1945 i The Throne of God, 1957; Song of America za zbor, 1942; zborovi; solo pjesme. Te Deum za zbor i orgulje, 1935; kraa crkvena djela. Brojni lanci.

SPADINA, Stjepan (zapravo Stjepan N., zvan Sf to znai sabljica), kompozitor. ivio u XVIII st. Podaci govu ivotu prilino su oskudni. Nisu poznati ni datumi ni njegova roenja i smrti. Gotovo sve to o njemu znamo do? iz naslovnih strana nekih njegovih tiskanih djela i to iz ! nata za dvije violine op. 6 i iz est sonata za violinu i ba: Podaci s tih strana kau da je S. bio dalmatinski plemi i i direktor u Poljskoj, na dvoru Mons. W. S. Leskija, veli natora Poljske, biskupa u Kulmu (poljski Chelmno). Bil sredinom XVIII st., jer je Mons. Leski obavljao biskupsku 174558. Prema tome, S. se rodio negdje u prvoj polov ljea, moda oko 1725. Tome u prilog govore i injenice d navedena djela objavljena u Parizu i Amsterdamu. Soi violinu i bas izdalo je pariko poduzee Bayard, koje je d 175360, a sonate za dvije violine amsterdamsko poduze Hummel, koje je radilo 175674. Pravo prezime ovog komf nije poznato. Ukoliko N. nije opa oznaka za anonimnost, bi to biti inicijal neke od dalmatinskih plemikih obitelji Negoveti, Nenadi, Nikoli, Nonkovi). Sva su Spadinina sauvana djela pisana za violine doseu i prilian stupanj virtuoziteta, pa treba pretposta je i sam S. bio dobar violinist. A. Pougin ak tvrdi da mu telj bio Tartini u Padovi, dok A. Moser kae da je S. vje bio povezan s talijanskim violinistom Lollijem i s naim 1 Manom Jarnoviem. Svakako je u svoje vrijeme uivao ugled kad mu je Francuz J. B. Cartier uvrstio dva sonatna i capriceio u svoj nekad glasoviti zbornik-antologiju vi muzike XVIII st. L'Art du violon ou Collection choisie d Sonates des ecoles italienne, franfoise et allemande (obj. u '. prvi put 1798, a drugi put, s izmijenjenim naslovom, li Od Spadininih djela tri su poznata i sva tri sauvana. 12 talijanskih menueta za 2 violine i bas (jedan se primjera

SPADINA SPASOV
u Milanskom konzervatoriju) te ve spomenutih 6 sonata za vio linu i bas op. 3 i 6 sonata za 2 violine op. 6. Sonate op. 3 uvaju se u Konzervatoriju u Bruxellesu kao jedini poznati primjerak. Jedan primjerak sonata op. 6 nalazi se u British Museumu u Londonu. U op. 3 zapravo nema est sonata, jer je na mjestu este sonate capriccio za violinu solo. U Dvanaest talijanskih menueta tehnike tekoe nisu velike. Opravdano kae V. Rudjak za ta esto ljupka djela da se doimaju kao da su pisana za vjebu i privikavanje na zajedniko muziciranje ili za prigodne izvedbe kod kunih sveanosti na dvoru gdje je S. bio muzi ki direktor. Sonate za dvije violine tee su, ali s ravnopravnim zahtjevima za oba izvodioca. Moda su ova djela bi la pisana u instruktivne, pedagoke svrhe. Polo-neza iz tree sonate svakako je plod dojmova Spadinina boravka u Poljskoj. Elemenata poljskih narodnih plesova
ima i u drugim SpadiJ>,./e, ta V : t/m

411

1946, a onda se posvetila pjevakoj pedagogiji; od 1952 bila je direktor Muzike kole Univerziteta u Buenos Airesu. Izvrsno ko lovana pjevaica tamno obojenog soprana, profinjene izraajnosti i izrazita smisla za glumu, svoje najvie domete ostvarila je u Puccinijevim opernim likovima. SPANKE, Hans (Johannes), njemaki ro manist i muzikolog (Meschede, 13. V 1884 Duisburg, 30. XI 1944). Studirao na univerzitetima u Freiburgu (Breisgau), Berlinu, Wiirzburgu i Parizu; promovirao 1907 u Strasbourgu. Na studijskim putova njima boravio u Francuskoj, Italiji, kasnije i panjols koj. Usporeujui francuske i latinske srednjovjekovne uglazbljene pjesme S. je u svojim vrijednim radovima iznio niz zanimljivih podataka i zakljuaka.
DJELA: Zzuei alte franzosische Minnesanger (disertacija), 1907 (obj. kao Jehan's de Renti und Oede's de la Couroierie Gedichte, 1908); Eine altfranzbsische Liedersammlung, 1925; Das oftere Auftreten von Strophenformen und Me~ lodien in der altfranzbsischen Lyrik, 1928; Romanische und mitlellateinische Formen in der Metrik von Minnesangs Fruhling, 1929 (novo izd., u redakciji U. Aarburga i H Fromma, u H. Fromm, Der deutsche Minnesang, 1961J; Das Corpus der dltesten franzosichen Tanzlyrik, 1929; Tanzmusik in der Kirche des Mittelalters, 1930; Der Codex Buranus als Liederbuch, ZFMW, 193031; Rhythmen-und Sequenzstudien, 1931; St. Martial-Studien (Ein Beitrag sur friihromanischen Metrik), 1931; Mittelalterliche Musikhandschriflen (Miinchen lat. 5539), 1932; Zum Thema Mittelalterliche Tanzlieder, 1932; St. Martial-Studien, II, 1933; Geschichte der spanischen Musik des Mittelalters, 1934; Aus der Vorgeschichte und Friihgeschichte der Sequenz, 1934; Zu den musikalischen Einlagen im Fauvelroman, 1936; Beziehungen zzvischen romanischer und mittellateinischer Lyrik mit besonderer Berucksichtigung der Metrik und Musik, 1936; Sequenz und Lai, 1938; Untersuchungen iiber die Ursprilnge des romanischen Minnesangs, II, Marcabrustudien, 1940; Die Kompositionskunst der Sequenzen Adams von St. Victor, 1941; Ein lateinisches Liederbuch des 11. Jahrhuriderts, 1942; Der Chansonnier du Roi, 1943; Deutsche und franzosische Dichtung des Mittelalters, 1943; La Teoria drabe sobre el origen de la Urica romdnica, Anuario Musical, 1946 (posth.); G. Raynauds Bibliographie des altfranzosichen Liedes, I, 1955 (posth.); Die Metrik der Cantigas, u djelu H. Angles, La Muica de las Cantigas, III, 1. dio, 1958 i dr. LIT.: H. Husmann, Hans Spanke, MGG, XII, 1965.

SEI i ,/
m

,L

mnim sonatama. Soli "-4 tike sonate op. 3 sva STEPHANO.N ,/*SPADINA AV10LINOE BASSO i kako su tehniki najtea ^" M " d M \;^Z'nr ''''" / "'" DF.DICATF. Spadinina djela. U njima susreemo brze pasae, . IMONSKTNOR UE LESKI\ flageoletne tonove, razliite ukrase, brojne dvo-hvate u frV. 9W J,: i ;,/,.,,. tf!,,.,.,,,,., tercama, upotrebu visokih tonova (do 8. poloaja). Ali usporedba sonata iz op. 3 s onima iz op. 6 pokazuje nesro'""" dnost i u strukturi. U op. 3 sve su sonate trostavane, s tim da su vanjski stavci s porijeg tempa, a srednji je stavak brz. U op. 6 stavci su u svakoj sonati drukije raspore eni, pa dolaze jedan za drugim po dva stavka umjerena tempa ili se stavak sporijeg tempa nalazi izmeu dva brza stavka. Neke od takvih koncepcija sonatne strukture poneto su udne u to vrijeme. S. nije izrazito barokni kompozitor, iako se povremeno slui ifriranim basom; njegova je muzika blia pretklasinom razdoblju. No, ni u baroku ni u pretklasici nisu uobiajene ne ke formalne sheme kao u op. 3. U pojedinim stavcima Spadini-nih sonata naziru se obrisi klasine sonatne forme, gdjekad izrazitije, gdjekad slabije naglaeni. Spadinine sonate odaju darovitog muziara, ija invencija nije, dodue, uvijek na vi sini. Ali njegove najbolje stranice svakako su, uz Jarnov ieva djela, znatno obogaenje hrvatske violinske literature u XVIII st.
NOVA IZD.: 6 sonata op. 3 obj. V. Rudjak (Stjepan N. Spadina, est sonata za violinu i basso continuo, Zagreb 1975). LIT.: A. Schneider, ko mmtar na poleini progra ma za koncert , odran u Zagrebu, 25. XI 1938. A. Moser, Geschichte des Violinspiels, Berlin 1923. A. Pougin, Le Violon, les violinistes et la musique de violon en Italie, en France et en Allemagne du XVI e au XVIII e siecles, Pari 1924. J. Andreis, Povijest hrvatske glazbe, Zagreb 1974. V. Rudjak, Uvod k izdanju est so nata za violinu i basso continuo S. N. Spadine, Zagreb 1975. J. As.

SPAETH, Sigmund, ameriki muzikolog (Philadelphija, Pennsvlvania, 10. IV 1885 New York, 11. XI 1965). Studij s doktoratom zavrio na Princeton University. Zborovoa i muziki kritiar (Life, Evening Mail, Times), najvie u New Yorku, gdje je bio kulturni referent u American Piano Company (192027). Kao predava na radiju znatno pridonio popularizaciji muzike umjetnosti.
DJELA: Milton's Knoivledge of Music, 1913 (novo izd. 1973); The Common Sense of Music, 1924 (novi otisak 1972); Words and Music, 1926; The Art of enjoying Music, 1933; Music for Everybody, 1934; Stories behind the World's Great Music, 1937; Music for Fun, 1939; Great Program Music, 1940; At Home with Music, 1945; A History of popular Music in America, 1948 (novi otisak 1960); Opportunilies in Music Careers, 1950 (novo prepravljeno izd. 1966); Dedication, The Love Story of Clara and Robert Schumann, 1950; Great Symphonies, 1952 (novi otisak 1972); 50 Years of Music, 1959 i The Importance of Music, 1963. IZDANJA. Zbirke popularnih plesova i pjesama: Barber Shop Ballads, 1925; Read'em and Weep, 1926; Music and Dance in Pennsylvania, New Jcrsey and Delazuare, 1954.

SPARTITO (od tal. spartire razdijeliti, podijeliti), prvobitno sinonim za -^partituru. Naziv je nastao od spartire to je isprva znailo staviti u partituru, sastaviti u cjelinu pojedinano notirane glaso ve, odnosno dionice jedne kompozicije. U novije doba s. oznauje kompozicije izvorno pisane za glasove i instrumentalni sastav, opere, oratorija i si. na reducirani oblik za glasove i klavir. SPASI, Draga, pevaica (sopran) i dramska glumica (Va ljevo, 11. II 1876 Beograd, 29. VII 1938). Studirala pevanje u Beu kod Forstena. Zapoela karijeru 1896 u Narodnom pozo ritu u Beogradu; 18971908 je lanica Srpskoga narodnog po zorita u Novom Sadu, a otada do 1925 ponovo u Beogradu. U Americi je provela elu 1924 godinu, nastupajui na koncertima i organizujui predstave za jugoslavenske iseljenike. S. je jedna od najosobenijih i najobdarenijih linosti u srp skom muzikom pozoritu prolosti. Odgovarajui uslovima i repertoarima pozorita u kojima je bila angaovana, ona je upo redo tumaila pevake role u komadima sa pevanjem (zanosna i nenadmaena Kotana u istoimenom komadu Bore Stankovia) i operetama, kao i sopranske partije lirskog i dramskog faha u operama: Leonora (Verdi, Trubadur), Santuzza (Mascagni, Cavalleria rusticana), Mirni i Tosca (Puccini, Boemi i Tosca), Marenka (Smetana, Prodana nevesta), Lotte (Massenet, Werther) i dr. Plemeniti lik ove obdarene umetnice ozaren je i njenom portvovanom drutvenom aktivnou. Kao aktivni borac za prava radnike klase, u periodu posle Obznane, kada je KPJ postala ilegalna, S. je svesrdno uestvovala u radnikom pokretu, pomaui ga kako izvrenjem zadataka koji su joj poveravani tako i prisnim kontaktom sa radnicima, medu kojima je irila muziku kulturu dajui mnogobrojne dobrovoljne koncerte.
LIT.: M. Grol, Iz pozorita predratne Srbije, Beograd 1952. D. Albulj, Draga Spasi, Zbornik priloga istoriji jugoslovenskih pozori ta, Novi Sad 1961. S. . K.

SPANI, Hina (pravo ime Higinia Tuiion), argentinska pjevaica, sopran (Puan, 15. II 1896 Buenos Aires, 11. VII 1969). Pjevanje uila kod V. Morattija u Milanu i tamo 1915 debitirala na Scali kao Anna (Catalani, Loreley). God. 191519 i 193440 prvakinja Teatra Colon u Buenos Airesu, u meuvremenu pjevala u Rio de Janeiru, Sao Paolu, Rimu, Parizu, Londonu i najvie u Milanu (1924 sudjelovala na sveanostima u milanskoj katedrali povodom smrti G. Puccinija). Na koncertnom podiju nastupala do

SPASI, Radivoj, dirigent (Beograd, 6. VII 1932 ). Di rigiranje studirao na Muzikoj akademiji u Beogradu (P. Milo evi) i na Muzikoj akademiji u Sarajevu (I. tajcer); diplomirao 1957- Za vrijeme studija polazio je kurseve dirigiranja na Mozarteumu u Salzburgu (I. Markevi, V. Wangenheim). God. 1957 63 operni dirigent u Sarajevu, od 1963 dirigent Simfonijskog orkestra Radio-televizije Sarajevo, a od 1976 samostalni urednik III programa Radio-Sarajeva. Dirigent sigurne tehnike, jasnog izvoakog koncepta i osjeajnosti, istakao se izvoenjem veeg broja oratorijskih djela, kao i gotovo svih simfonijskih ostvarenja bosansko- hercegovakih kompozitora. Gostovao je opetovano u ehoslovakoj, Francuskoj, Grkoj, Italiji, Poljs koj, Rumuniji i SSSR. Za svoj umjetniki rad dobio je vie uglednih nagrada, priznanja i odlikovanja. M. POZ. SPASOV, Ivan, bugarski kompozitor (Sofija, 17. I 1934 ). Studirao na Konzervatoriju u Sofiji (P. Vladigerov) i na Visokoj muzikoj koli u Varavi (K. Sikorski, S. Wislocki). Od 1962 djeluje u Plovdivu kao dirigent Simfonijskog orkestra i nastavnik na muzikoj koli.

412

SPASOV SPESIVCEVA
Julius Bittner, 1921; Wilhelm Furtnidngler, 1922; E. N. von Reznic J, Brahms, 1928 (engl. 1930); Bildnis Beethovens, 1931 (engl. 1933; t Giacomo Puccini, 1931 (engl. 1933, novo iza. 1970).

DJELA. ORKESTRALNA: simfo nija, 1961; Mikrosuita za komorni orkestar, 1963; Igre za komorni orkestar, 1964; Mouvement Iza 12 gudaa, 1967; Mouvement II za 12 gudaa i 3 gajde, 1968. KOMORNA: Bagatele za flautu i klavir, 1964; 10 grupa za rog i klavir, 1965; Episodes za 4 instrumentalne grupe, 1965; Musique pour des Amis za gudaki i jazz kvartet, 1966. Sonate: za violu i klavir, 1960 i za flautu i klavir, 1964. Klavirska djela {Umjetnost niza, 1966). VOKALNA: oratorij Plakat (tekst V. Majakovski), 1958; Poljske pjesme za sopran i komorni orkestar, 1962; Antirekvijem ili pjesma osuenoga na smrt za bas, recitatora, zbor i orkestar, 1964; Mali rekvijem za 2 soprana, 24-glasni zbor, recitatora i 6 instrumenata, 1967; Tri pjesme jedne ene za sopran, flautu, violinu i violu, 1967; Pet Apollinairovih pjesama za enski glas, flautu, gitaru, violu i trombon, 1968.

SPASOVSKI, Spirov Petar, horovoda (Prilep, 1898 ). Mu ziku uio u Beogradu. Od 1922 u Prilepu, dirigent Gradskog hora i orkestra iji je osniva; predavao je muziku na gimnaziji i od 1945 na Nioj muzikoj koli. Bavio se i zapisivanjem narodnih pesama svoga kraja. T. si. SPATARO (Spadario), Giovanni, talijanski kompozitor i teoretiar (Bologna, oko 145859 17. I 1541). Uenik teo retika Ramos de Pareia; od 1512 (moda ve od 1505) zborovoda crkve sv. Petronija u Bologni. Branio Ramosa u njegovoj polemici sa N. Burtiusom i F. Gafuriom spisima Honesta defensio in Nicolai Burtii Parmensis opusculum (1491), Errori di Franchino Gafurio (1521) i Dilucide et probatissime demonstrazione. . . (1521). Uz to napisao raspravu Tractato di muica (1531). Komponirao je vie crkvenih djela (mise, psalmi, moteti).
NOVA IZD.: Johannis Spatari Opera Omnia obj. od 1563 G. Vecchi (do 1970 dva sveska); Dilucide et probatissime demonstratione obj. J. Wolf, 1925. Dva moteta obj. L. Torchi (L'Arte musicale in Italia, I, 1897); 2 moteta obj. K. Jeppestn (Italia Sacra Muica, I, 1962). UT.: L. Frati, Per la storia della muica in Bologna, RMI, 1917. G. Vecchi, Le Utili e brevi regule dello Spataro, Quadrivium, r96l. W. Dilrr, Giovanni Spataro (Spadario), MGG, XII, 1965.

SPEER, Daniel, njemaki kompozitor (Breslau, i 1636 GSppingen, Wiirttemberg, 5. X 1707). Od 1671 Goppingenu, gdje 1675 postaje gradskim muziarom, kantorom. Kao autor jedne otre politike satire zatvc 1690 premjeten u Waiblingen, odakle se 1693 vratio u 1 slubu u Goppingenu. S. je medu prvima objavio koral strumentalnu pratnju (b. a). Vani su i zanimljivi njegovi romani koji idu u red najboljih djela te vrste; dugo se 1 ljavalo i njegovo vrijedno instruktivno djelo Grundri Unterricht der musicalischen Kunst.
DJELA. Tri zbirke quodlibeta: Neugebackner Tafelschmitz, 1685 lischer Leuthe-spiegel, 1687 i Musicalisch Tiirkischer Eulenspiegel, 168S hovna koncertantna djela: zbirke pjesama Evangelische Seelengedanket 1681 82; moteti Philomela Angdica, 1688; arije Jubilum coeleste za i 5 instrumenata, 1692; Choral-Gesangbuch (uz b. c), 1692. Pjeva linska kola Grundrichtiger, kurtz-, leicht- und nothiger Unterricht dt lischen Kunst, 1687 (proireno izd. 1697). etiri muzika romana. LIT.: H. J. Moser, Der Musiker Daniel Speer als Barockdichter, E 1933. Isti, Daniel Speer, AML, 1937. J. Eppelsheim, Daniel Spei XII, 1965.

LIT.: H. Jancik, Richard Specht, MGG, XII, 1965.

SPELMAN, Timothy Mather, ameriki kompozitor lin, N. Y., 21. I 1891 Firenca, 21. VIII 1970). Stui univerzitetu u Harvardu i Munchenu. Nastavnik muzike Yorku; 1918 35 boravi u Evropi (Firenca, Pariz). Po p u domovinu bavio se uglavnom samo kompozicijom; ( ivio veinom u Firenci.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u g-molu, 1935; simfonijsl Christ and the Blind Man, 1918; The Outcasts of Poker Fiat, 1928 i the Woods s violinom solo, 1937; koncert za obou, 1954. Suite: Florentine 1916; Barbaresques, 1923; Saint's Days, 1925 i Sunday Paper, 1946 i dr MORNA: 2 gudaka kvar teta; Eclogue za 10 instrumenata, 1926. -h SKA: sonata u d-molu, 1926; suita Barbaresaues, 1922 i dr. DR/ Opere: La Magnifica, 1920; The Sea Rovers, 1928; The Sunken Ci Babakan, 1935 i The Courtship of Miles Standish, 1943. Pantomin drop, 1911 i The Romance of the Rose, 1913 (prer. 1915). VOKAL tany of the Middle Ages za sopran, enski zbor i orkestar, 1928; P, Veneris za sopran, bariton, zbor i orkestar, 1929; zborovi; solo -pjesmt

SPAZIER, Johann Gottlieb Karl (pseudonim Karl Pilger), njemaki kompozitor i muziki pisac (Berlin, 20. IV 1761 Leipzig, 19. I 1805). Studirao filozofiju u Halleu i Gdttingenu; profesor na Univerzitetu u Giessenu. Od 1800 u Leipzigu su radnik lista Leipziger allgemeine Muzikzeitung. Njegove pjesme uivale su znatnu popularnost.
DJELA. VOKALNA: Lieder und Gesange am Klavier, 1781; Romanze , durchaus komponiert, 1791; Einfache Klavierlieder (2 sv.), 179094; Lieder und andere Gesange, 1792; zbirke 4-gl. zborova, 1785. SPISI: Einige Ge-danken, Wiinsche und Vorschlage zur Einfiihrung eines neuen Gesangbuchs, 1790; Etvjas iiber Gluckische Musik und die Oper elphigenia in Tauris, 1795; autobiografija Karl Pilgers Roman seines Lebens (3 sv.), 179296; Rechtfertigung Mar-purgs und Erinnerung an seine Verdienste, Allgemeine Musikalische Zeitung, 1800; Uber den Volksgesang, ibid. Preveo prvi dio Gretrvjevih memoara Gretrys Versuche iiber die Musik, 1800. Izdao autobiografiju K. D. von Dit-tersdorfa. LIT.: M. Friedlander, Das deutsche Lied im 18. Jahrhundert, 1902. E. Wege, Der Liederkomponist und Musikschriftsteller J. G. K. Spazier, Beitrage zur Musikwissenschaft, V, 1963. R. Sietz, Johann Gottlieb Karl Spazier, MGG, XII, 1965.

SPECHT, Richard, austrijski muziki pisac (Be, 7. XII 1870 18. III 1932). Studirao isprva arhitekturu, a zatim, po Goldmarkovu i Brahmsovu savjetu postao muzikim kritiarom. Suraivao je od 1904 u dnevniku Die Zeit, a 190815 u aso pisu Die Musik; 1909 utemeljio beki polumjesenik Der Merker, koji je do 1919 vodio sa R. Batkom, a zatim sa J. Bittnerom. Spechtove knjige i monografije odlikuju se profinjenim darom zapaanja i briljantnim stilom.
DJELA: Kritisches Skizzenbuch, 1900; Gustav Mahler, 1905 (proireno izd. 1913); Johann Strauss, 1909; Das Wiener Operntheater . Von Dingelstedt bis Schalk und Strauss, 1919; Richard Strauss und sein Werk (2 sv.), 1920 21;

SPENDIAROV (Spendiarjan), Aleksandr Afans sovjetski kompozitor (Kahovka, Krim, 1. XI 1871 7. V 1928). Uenik N. Klenovskog u Moskvi i 18961 Rimski- Korsakova u Petrogradu. ivio na Krimu, gdje j nizirao i vodio amaterske zborove i orkestre. Od 1924 u E prouavao je i sabirao narodno muziko blago, sudjelovao Konzervatorija i stekao velikih zasluga za razvoj muzikoj Armenske republike. Poloio je temelje armenske sim i operne muzike, u koje je unosio znaajke narodne me ritmike.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska slika Tri palme, 1905; I uvertira, 1900; 2 suite Skice s Krima, 1903 i 1912; koncertni valcer, i< vanske studije, 1925. Tri gudaka kvarteta. Opera Almast, 1930. KALNA: Slava Prvom maju za zbor i orkestar, 1907. Za glas i orke laa Ribar i vila, 1902; legenda Propovjednik Beda, 1907; Tamo, tamo asti, 1914; Armeniji, 1915; masovne i revolucionarne pjesme; rom Autobiografija (posth.), CoBeTCKa My3biKa, 1938. LIT.: A. LUasepdHH, A. A. Cnenfliiapon, MocKBa i JleiiHurp (II izd. 1957). G. Tigranov, A. Spendiarov, Erevan 1963 (ruski 1959). D. Lehmann, Alexander Afanasjewitsch Spendiarow, MG 1965.

SPERONTES (pravo ime Johannes Sigismund Se njemaki pjesnik (Lobendau kod Liegnitza, 20. III 1705 I 27. IX 1750). Pod naslovom Singende Muse an der Pleis. mahl 50 Oden izdao 1736 (nastavci 1742, 1743 i 1745) pjesama J. Ch. Giinthera i vlastitih, prilagoenih popi melodijama klavirskih kompozicija, preteno plesnih. Zbog stavnih i dopadljivih napjeva zbirka je ubrzo postala vi pularna i doivjela vie izdanja. Po njenu uzoru tiskane su u st. u Njemakoj mnoge sline zbirke, a dala je i jak imj komponiranje solo-pjesme.
NOVA IZD.: Sperontes, Singende Muse obj. E. Buhle (DDT, i H. J. Moser, 1931 (II izd.); pojedine pjesme obj. H. J. Moser (Alte des deutschen Liedes, 1930) i dr. LIT.: Ph. Spitta, Sperontes' Singende Muse an der Pleisse", T 1885. H. Hase, Sperontes, Singende Muse, ZIMG, 1912 13. / ring, 2 Singspiele des Sperontes, ZFMW, 1924 25. Isti, Sperontes gesellige Musik, Musikgeschichte Leipzigs, Leipzig 1941. D. Harfu Hartmig, Sperontes, MGG, XII, 1965.

SPERONTES, Singende Muse an der Pleisse, naslovna strana

SPESIVCEVA (Spessivtseva, Spessiwtzeva, Spe Olga Aleksandrovna, ruska plesaica (Rostov, 18. VI] ). Zavrivi 1913 studij klasinog baleta na Carskoj b koli u Petrogradu postala lan baletnog ansambla Mari ; kazalita (od 1916 solistica, od 1918 primabalerina). God 22 s trupom S. Djagileva trijumfirala u Londonu u Trnoruica (ajkovski). Nakon kraeg usavravanja kod / ganove u Lenjingradu, 1923 definitivno napustila Sovjetski Krae vrijeme boravila u Buenos Airesu, od 1924 ivjela rizu. Tu je 1924 26 te 1929 32 solist na Operi, a 19;

SPESIVCEVA SPILLER
na Opera comigue. Uz to je gostovala u Torinu, Milanu, Monte Carlu i Londonu s trupom Ballets russes S. Djagileva te u Skandinaviji, Junoj Americi, Australiji i na Javi. God. 1937 prestala javno plesati. Nastanila se u New Yorku i do 1942 bavila se pedagokim radom. Spesivcevu mnogi smatraju najveom bale rinom romantinog stila interpretacije u naem stoljeu. Plesaica bogate lirske izraajnosti S. je bila i sjajna tehniarka nevjerojatne elevacije. Svojom skladnom figurom i sugestivnom igrom lijepih ruku djelovala je kao da lebdi jedva dodirujui tlo. Bila je nenadmaiva Giselle (Adam), a veliku je popularnost postigla i u baletima Labue jezero (ajkovski), Carnaval i Papillon (Schumann), Soir defete (Delibes), Chopiniana, ar ptica (Stravinski), La Chatte (Sauguet) i mnogim drugima.
LIT.: L. Vaillat, Olga Spessivtzewa, Pari 1944. A. Shaikevitch, Olga Spessivtzeva, magicienne envoutee, Par i 1954. SV Lifar, Les trois graces du XX C siecle, Pari 1957. A. Dolin, The Sleeping Beauty, London 1966.

413

SPIES, Claudio, ameriki kompozitor ileanskog podrijetla (Santiago, Chile, 26. III 1925 ). Uenik Nadije Boulanger i H. Shaperoa u Bostonu i Cambridgeu (Massachusetts), studij zavrio na Harvard University (kompoziciju kod I. Finea, P. Hindemitha i W. Pistona, muzikologiju kod O. Gombosija). Od 1954 predavao na Harvard University, Vassar Collegeu u Poughkeepsieju i Smarthrnore Collegeu, od 1970 profesor je na Princeton University.
DJELA. ORKESTRALNA: Music for a Ballet, 1955; Canon for Violas, 1961; Ensembles for Orchestra, 1963; LXXXV za gudae i klarinete, 1967 (po vodom 85. obljetnice I. Stravinskog). KOMORNA: Music for Danici Hiff-man's vTaliesin za fagot, rog, trombon, timpane i violonelo, 1959; Canon za 4 flaute, 1960; Tempi za 14 instrumenata, 1962; Viopiacem za violu i embal o (klavir), 1965; Times za 2 roga, 1968. KLAVIRSKA: 3 Intermezzi, 1950 54; Impromptu, 1963; Bagatelle, 1970. VOKALNA: Descanso en jar din za tenor, bariton i duhaki kvartet, 1957; // Cantico di frate za bas-bariton i orkestar, 1958; 7 Canons za sopran, tenor, flautu, fagot i klavir, 1959; Verses from the Book of Ruth ZSL enske glasove i klavir, 1959; 5 Psalms za sopran, tenor, flautu, fagot, rog, mandolinu, violu i violonelo, 1959; Proverbs on Wisdom za muki zbor, orgulje i klavir, 1964; 5 Orcheslral Songs za sopran i orkestar, 1966; 3 Songs on Poems by May Szvenson za sopran i klavir, 1970; zborovi: In Paradism, 1950; Animula blandula, vagula, 1964 i dr. Spisi u asopisu Perspectives of Nezv Music. LIT.: Popis djela obj. u Composers of the Amer icas XV, Washington 1969. P. Lansky, The Music of Claudio Spies, Tempo, 1972, 103.

SPEZZAFERRI, 1. Giovanni, talijanski kompozitor i muziki publicist (Lecce, 11. IX 1888 Lodi, 1. II 1963). Klavir i kompoziciju uio na Konzer vatoriju u Pesaru (A. Zanella, M. Agostini, A. Cicognani, L. A. Villanis). Osnovao i vodio muziku kolu u Lecceu, 191730 direktor muzike kole Gaffurio u Lodiju i 193054 muzike kole Nicolini u Piacenzi; uz to ureivao asopise Evoluzione musicale u Pesaru, Idee e musiche contempora-nee u Piacenzi i Ani u Lodiju.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1909 i 1936; koncert za harfu, rog i gudae, 1952; Poema giocoso, 1941; Paesaggio lombardo, 1943; Poema ele~ giaco za violinu i orkestar, 1938. KOAiORNA: klavirski kvartet, 1914; 2 klavirska trija, 1925 i 1934; sonata za violinu i klavir, 1913; sonata za violonelo i klavir, 1914 i dr. DRAMSKA. Opere: L'Incantesimo, 1908; Velba, 1909; Wanda, 1912; Venera Medicea, 1925; La Danzatrice di Khali, 1947 i Fede, 1951. VOKALNA: oratorij L'Immacolata, 1954. Kantate: Caritd, 1909; A Rossini, 1909; Cantata di Natale, 1918; Apoteosi, 1922; Frate Sole, 1926; Poema gre~ goriano, 1933; Lux, 1938 i Caterina da Siena, 1947. Zborovi; solo-pjesme i dr.

2. Laszlo, kompozitor i violonelist (Lecce, 9. V 1912 ). Sin Giovannija; studij violonela zavrio 1929 na Konzervatoriju u Milanu. Vodio je muzike kolu u Lodiju i Lecceu, 1948 postao docent na konzervatorijima u Cagliariju, Bologni i Milanu; od 1951 direktor muzikog liceja Dall'Abaco u Veroni (od 1968 dravni Konzervatorij). Nastupao kao komorni muziar i orkestralni dirigent; utemeljio je i vodio komorni orkestar u Lecceu.
DJELA. Simfonijske pjesme: Fantasia in blu, 1934; Giulietta e Romeo, 1959 i // Cavaliere romantico, 1962; Concerlo romantico za violonelo i orkestar, 1936. KOMORNA: 3 klavirska trija, 1932, 1954 i 1955; Sonata breve za violonelo i klavir, 1934; Sonata idilliaca za violinu i klavir, 1935; sonata za violu i klavir, 1952; klavirski kvintet, 1968. Klavirska djela. DRAMSKA: opera Eleonora d'Arborea, 1936; scenska kantata // Natale, 1937. CRKVENA : Missa solemnis, 1947; 3 Canti religiosi za sopran i komorni orkestar, 1950. Instruktivna djela i dr.

SPIES, Hermine, njemaka pjevaica, alt (Lohnebergerhiitte kod Weilburga, 25. II 1857 Wiesbaden, 26. II 1893). Pjevanje uila na Konzervatoriju u Wiesbadenu, kod F. Sie bera u Berlinu i kod J. Stockhausena u Frankfurtu na Majni. Debitirala 1882 na koncertu u Wiesbadenu i zatim razvila briljantnu umjetniku karijeru nastupajui u Njemakoj, Austriji, Madarskoj, Danskoj, Holandiji, Rusiji i Engleskoj. Isticala se krasnim glasom, muzikalnim fraziranjem i inteligentnim predavanjem. Posebno se istakla kao izvrsna interpretkinja Brahmsovih i Schubertovih pjesama.
LIT.: M. Spies, Hermine Spies, ein Gedenkbuch fiir ihre Freunde, Stutt gart 1894 (III pro. izd. 1905). //. Kiihncr, Hermine Spies, MGG, XII, 1965.

SPIANATO (tal. ravan, gladak), oznaka za interpretaciju, jednostavno i izjednaeno izvoenje bez patetinosti, veih agogikih sloboda i dinamikih oprenosti. Izraz je upotrijebio F. Chopin za stavak Andante spianato koji prethodi polonezi u Es-duru op. 22 za klavir i orkestar. SPICCATO (tal. istaknut, razgovijetan), vrsta poteza gudala za sviranje meusobno odvojenih uzastopnih tonova. Izvodi se tako da se za svaki ton kratko povue gudalom, pri emu ono lako odskoi od ice. Upotrebljava se obino u virtuoznim kompozicijama. SPIEGELMAN, Joel Warren, ameriki kompozitor (Buffalo, New York, 23. I 1933 ). Studirao na Yale University u New Havenu, University of Buffalo, Longy School of Music u Cambridgeu (Massachusetts) i na Brandeis University u Walthamu (H. Shapiro, I. Fine, A. Berger); 195660 usavravao se kod Nadije Boulanger u Parizu. Composer-in-Residence i embalist na Brandeis University (1961-66) i zatim na arah Lazvrence Collegeu, od 1964 bavi se elektronskom muzikom. God. 1970 osnovao u New Yorku Electronic Ensemble. U ranijim njegovim djelima osjea se utjecaj I. Stravinskog, J. Cagea i L. Berija.
DJELA (izbor): sonata za klavir, 1956; 2 Movements za orkestar, 1957; Serenade za 2 flaute, 2 harfe, klavir i elestu, 1958; Fantasia za gudaki kvartet, 1964; Medea, elektronska scenska muzika, 1964; Kousochki za klavir 4-runo, 1966; Phantom of the Opera za enske glasove i ansambl, 1967; balet The nth Hour za vrpcu, 1969; Mystery of the Sabbath, idovski crkveni napjevi i elek tronski glasovi na vrpci, 1969; scenska muzika They na vrpci, 1970; Symphony za sopran, flautu, kontrabas i svnthesizers, 1971 (nova verzija baleta The llth Hour).

SPIES, Leo, njemaki kompozitor i dirigent (Moskva, 4. VI 1899 Ahrenshoop, Rostock, 1. V 1965). Muziku uio u Mos kvi (O. Riesemann) i 191617 na Visokoj muzikoj koli u Ber linu (R. Khan, E. Humperdinck). Nakon Prvoga svjetskog rata operni korepetitor u Breslauu, zatim operni dirigent u vie nje makih gradova. U to vrijeme bio je i uenik E. Kfeneka. God. 192428 dirigent kazalita u Rostocku, od 1928 dirigent baleta Dravne opere u Berlinu. Tada se povezao s krugom naprednih muziara kao H. Eislera, te je i kao k ompozitor i kao dirigent radio za radnike zborove. God. 193544 dirigent na Njemakoj operi, 194547 ponovno na Dravnoj operi, a zatim do 1954 na Kominoj operi.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1957 i 1961. Koncerti: 2 za violinu, 1940 i 1953; za violonelo, 1940 te za violu, 1961. Nokturno za klavir i orkestar, 1941; Musik zu einem Marchenspiel, 1945; Trauermusik, 1951. Fantazija, 1955; valcer, 1961; Hochzeitsmusik, 1962. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1939 i 1963; 4 preludija za gudaki kvartet, 1953; sonata za 3 violine, 1958; trio za 2 violine i klavir, 1959; sonatina za klavirski trio, 1963; 3 sonate za 5 duhaa: I, 1959; II i III, 1963. Serenada za 6 duhaa, harfu, kontrabas i uda raljke, 1946; Rustikale Fantasien za nonet, 1962; Sommerbilder za violu i klavir, 1954; sonatina za 2 violonela, 1959. KLAVIRSKA. Tri sonate: I, 1917; II, 1938 i III, 1963. Sonatina, 1958; 2 suite, 1940 i 1941; Das Kopenicker Klavierbuch (2 sv.), 1958; 6 invencija, 1959; 13 bagatela, 1962. DRAMSKA. Baleti: Apollo und Daphne, 1936; Der Stralauer Fischzug, 1936; Seefahrt, 1937; Die Sonne lachtf, 1942; Don Ouijote, 1944 i Die Liebenden von Verona, 1944. Scenska muzika. VOKALNA. Kantate: Turksib, 1932; Kinder der Welt, 1954; Rosenbergkantate, 1955; Der Rote Platz, 1957 i Georgi Dimitrov, 1962. Weltmai za bas, zbor i orkestar, 1954; zborovi; solo-pjesme (ciklus Die Sonnette der Louize Labe, 1944 46).

SPIELOPER (njem. Spiel igra), vrsta opere koja se veoma uspjeno njegovala u Njemakoj otprilike od 1830 do 1850. To je opera semiseria, razigrana i lagana, s govornim i pjevanim odlomcima, koja obnavlja Singspiel XVIII st. u romantinom ambijentu. Meu najznatnije kompozitore Spielopera idu K. Kreutzer (Das Nachtlager von Granada, 1834), A. Lortzing (Zar und Zimmermann, 1837; Der Wildschutz, 1842), A. Flotow (Martha, 1847), O. Nicolai (Die lustigen Weiber von Windsor, 1849) i H. Marschner (Austin, 1852). Posljednji predstavnici Spielopere bili su H. Gotz i osobito P. Cornelius (Der Barbier von Bagdad, 1858).
LIT.: K. Liithge, Die deutsche Spieloper, Braunschweig 1924.

SPILLER, Ljerko, violinist i dirigent (Crikvenica, 22. VII 1908 ). Brat kompozitora Miroslava pilera. Studij violine zavrio kod V. Humla na Muzikoj akademiji u Zagrebu, a zatim se usavravao u Parizu (J. Thibaud, G. Enescu, D. Alexanian). God. 193035 profesor na Ecole normale de musigue u Parizu te istodobno prvi violinist u Jugoslavenskom kvar tetu Jadran i gudakom kvartetu Konzervatorija, odnosno 1934 35koncertni majstor u Komor nom orkestru A. Cortota. Od 1935 u Buenos Airesu solist, koncertni majstor, nastavnik i diri gent, a i predava. Veoma istak nut umjetnik svoje generacije, S. je s velikim uspjehom koncertirao u Jugoslaviji, Austriji, Ma darskoj, Njemakoj, Danskoj, Nizozemskoj, vicarskoj, Fran cuskoj, Argentini i drugim zem ljama Evrope i June Amerike. LJ . SPILLER Posebno je stekao reputaciju kao

414

SPILLER SPIRITUALS
popraeni estim opetovanjima (da bi se ih lake pamtilo); lodije su jednostavniji napjevi, poznati puanstvu; to su ug bile melodije iz anglo-keltskog nasljea, koje dominira ] podruju. Potkraj XVIII st. poeli su muziari iz pjevaki Nove Engleske komponirati nove melodije, pa je uskoro itav niz novih pjesama, koje su bile pod snanim utjecaj rodne muzike anglo-keltskog podrijetla. Na taj su nain ziki repertoar white spiritualsa ule, pored izvornih pu pjeva, umjetnike melodije komponirane u stilu pukih. T kani primjerci white spiritualsa nalaze se pojedinano ve kama duhovnih pjesama obj. oko 17901805 (A. Pilsbu: United States' Sacred Harmony, 1799), a najvredniji zbor lae poetkom XIX st. (J. Wyeths, Repository of Sacred Part Second, 1813). U toku XIX st., kada se u veim gra proirila umjetniki dotjeranija crkvena muzika iz Engleske s. su se dalje njegovale u manjim naseljima, osobito na srednjem Zapadu; u zabaenijim su se podrujima SAD . do danas kao jo uvijek ive puke duhovne pjesme. J Podrijetlo crnakih duhovnih pjesama negro pirit, jo uvijek je predmet diskusija. Prema novijim istraivanji P. Jackson, B. Nettl i dr.), smatra se da su ih stvarali Cn nih drava u doba ropstva i misionarskih akcija, prihvaaj pjeve bijelih gospodara i prilagoujui ih vlastitom, iz' afrikom nainu muziciranja. U toj su specifinoj crnake pretaciji preuzete melodije poprimale nove oblike i obiljej se u njima sjedinile znaajke evropske melodike i harm elementima afrike muzike, posebice ritmike, intonacije ajnosti. Veina pjesama nastala je u zajednikoj slobodi provizaciji vjernika koji su nakon bogosluja satima dalje u zanosu, pratei se pljeskanjem, toptanjem i njihanjem kolu. Neke su pjesme stvarali anonimni, putujui pjeva povjednici. Prvobitno su negro spirituals bile jednoglasne tojale su se od jedne temeljne melodije, koju je zapoinjai pjeva (propovjednik), improvizirajui je i ukraavajui, mu ostali odgovarali u zboru (tzv. call and response tehnil tome su se postojei napjevi (katkad samo krai melodijski \ mijenjali, skraivali i tako posve preobraavali. Tipino j riranje pojedinog spirituala u toku izvoenja. Melodije spi veinom se kreu u pentatonskoj ili heptatonskoj ljestvici s ecima na tonici. Mnoge su pjesme graene strofno s re ili samo s jednim stihom kao pripjevom. U ritmici dolazi c aja afriko muziko nasljee; tipian je za negro piriti offbeat ritam, izvoen vrlo ekspresivno (kao kasnije u rs i jazzu). Metrika je pravilna, u parnoj (dvodijelnoj) mjeri, jatno zbog jednakomjerna njihanja i popratnog pljeskai tekstove je karakteristina narativna slikovitost, isprepletai hovnih i svjetovnih pojmova, mistike i elemenata magije : metima iz svakodnevnog, suvremenog amerikog ivota. L pretaciji dolazi do izraaja specifina crnaka tehnika im i glasovnog timbra. Stil pjevanja kao i samih pjesama ka ira elementarni zanos, te naglaena izraajnost, katkada alobnim, melankolinim prizvukom, katkada dinamina i ekstatina, pri emu pjevai nerijetko zapadaju u trans. Pi senija zbirka negro spiritualsa objavljena je istom 1867 Songs of the United States), a sadri pjesme to su ih sabra autori. Tradicionalno puko pjevanje negro spiritualsa odrale danas, uglavnom u provincijskim baptistikim i crnakin nama i to u izvornom, responzorijalnom obliku i bez insti talne pratnje. Najprije akon pjeva melizmatiki, prvi slog zatim vjernici upadaju s drugim slogom i pjevaju dalje in zirajui. Oko 1870 zapoinje koncertno izvoenje negro spi (zborno ili solistiko) i njegova popularizacija, najprije iron rike, a zatim i po Evropi. Poticaj su dali kolovani pjevai s kih univerziteta u Nashvilleu (skupina kasnije poznata po nom Fisk Jubilee Singers), pa s instituta Hampton iz V (Hampton Student Singers), kao i drugi ansambli koji st divali koncerte i izdava li zbirke spiritualsa. Meutim, ko se repertoar bitno razlikuje od izvornog jednoglasnog pul gro spirituala. Znaajnije su od toga interpretacije, velikih kih pjevaa H. T. Burleigha, Mariane Anderson Rolani yesa, Mahalije Jackson, Leontvne Prie i dr., koji zapravc uju novi tip kultivirane duhovne pjesme amerikih crn:
LIT.: N. 1. White, American Negro Folk Songs, Cambridge (M; setts) 1928. G. B. Johnson, The Negro spiritual: A Problem in Al logy, American Anthropologist, 1930, sv. 32. G. P. Jackson, The of the Negro spiritual, American Mercury, 1932. Isti, White Spir the Southern Uplands, Chapel Hill (North Carolina) 1933. Isti, : Folk Songs of Early America, New York 1937. Isti, White and Ne; rituals, Their Life pan and Kinship, New York 1943 . Isti, Anothi of White Spirituals, Gainesville (Florida) 1952. M. M. Fisher, Neg Songs in the United States, Ithaca, New York 1953. M. Ley, S{ Ein Beitrag zur Analyse der religiosen Liedschopfung bei den nords nischen Negern in der Zeit des Sklaverei (disertacija), Munchen 195^

dirigent i artistiki direktor ansambla Collegium musicum i Amigos de la muica u Buenos Airesu, izvodei s komornim orkestrima podjednako uspjeno djela starih i suvremenih kompozitora. God. 1974 i 1975 bio je gost-profesor Muzike akademije u Zagrebu.
LIT.: A. Goglia, Violinist Ljerko Spiller, Sv. C, 1939. K. Ko.

SPINDLER, Franz Stanislaus, njemaki pjeva i kompo zitor (Steingaden, Gornja Bavarska, 4. V 1763 Strassburg, 8. IX 1819). Debitirao 1782 u kazalitu u Augsburgu. Vei dio ivota proveo putujui po Austriji i junoj Njemakoj kao pjeva i dirigent, povremeno s vlastitom kazalinom druinom. Pjevao tenorske uloge, a u kasnijim godinama i basovske. Od 1808 dirigent katedrale u Strassburgu gdje se bavio i poduavanjem. Istaknut pjeva, bio je vrlo poznat i cijen jen kao autor Singspiela. L. Spohr (Selbstbiographie) istie njegovu veliku muziku obrazovanost. Spindlerova su djela sva izgubljena (13 Singspiela, 2 melodrame, oratorij, nekoliko misa, rekvijem, Te Deum, zborovi, balade).
LIT.: A. WiXrz, Franc Stanislaus Spindler, MGG, XII, 1965.

SPINET (lat. i tal. spina trn; engl. spinet, franc. epinette, njem. Spinett, tal. spinetta), instrument s tipkama kojeg je mehanika graena na istom principu kao kod -> embala; zajedno s

Venecijanski spinet iz 1540

-= virginalom, s. nasuprot embalu ini grupu instrumenata ma njeg formata, s istom mehanikom trzalice. S. i virginal nastali su tako da su se na psaltir pravokutna ili trapezna oblika na iroj strani smjestile tipke. Dok su stariji pisci pravokutni oblik na zivali spinetom, uvrijeio se s vremenom obiaj da se instrument pravokutna oblika naziva virginalom, dok ime s. pripada instru mentima na kojima je kutija nepravilna oblika trapezoidna, petorokutna ili estorokutna. S. ima jedan manual, jednostruke ice i nema registara. Poloaj tipaka prema icama drugaiji je nego kod embala: ice i tipke embala poloene su u istom pravcu, a na spinetu ice su smjetene prema tipkama okomito ili koso; vijci u kutiji za rezonanciju nalaze se (uz neke izuzetke) na sviraevoj desnoj strani. Uz prenosive spinete gradili su se i instru menti na nogarima. S. se javlja potkraj XV st., a upotrebljava se do konca XVIII st. U XVIII st. s. se esto gradi i u obliku sli nom krilu (poput embala); takav tip bio je osobito ra iren u Engleskoj i Njemakoj. B. A. SPIRITOSO (tal. duhovit), oznauje, kao i con spirito, poletnu i bljetavu interpretaciju; odnosi se vie na stil nego na tempo; javlja se gdjekad uz oznaku allegro, npr. Allegro con spirito u prvom stavku sonate za klavir u D-duru (K. V. 311) W. A. Mozarta. SPIRITUALS, narodne duhovne pjesme sjevernoamerikih krana. Donedavno se pod tim pojmom razumijevalo samo u svijetu poznatije, duhovne pjesme sjevernoamerikih Crnaca tzv. negro spirituals. Meutim, novija su istraivanja utvrdila da su i sjevernoameriki protestanti Bijelci stvorili svoj poseban tip duhovnih pjesama tzv. zvhite spirituals. Sam izraz s. nastao je ini se kraenjem rijei spiritual songs kojima se u Americi prvotno (u XVII st.) oznaivalo openito duhovne pjesme na biblijske tekstove. Ali ve se u doba velikih vjerskih pokreta (tzv. Great Aivakening, 173544) pojam spiritual songs odnosio na poseban tip duhovnih pjesama kakve su u to vrijeme pjevali vjerski entuzijasti. Domovina white spiritualsa su drave Istone obale, Pennsvlvania Marvland, Delavvare, Virginia. White s. su se u tim krajevima pjevali pri bogosluju na otvorenom (tzv. Camp-meetings), gdje se nisu mogle koristiti tiskane pjesmarice. Stoga su tekstovi

SPIRITUALS SPOHR
Yoder, Pennsylvania Spirituals, Lancastcr (Pennsvlvania) 1961. D. J. Epstein, Slave Music in the United States Before 1860: A Survey of Sources, Notes, 1963. H. Courlander, Negro Folk Music, U. S. A., New York 1963. /. Lozvens, Spirituals, MGG, XII, 1965. Christa Dixon, Wesen und Wandel geistlicher Volkslieder, Negro Spiritual, 1967. R. A. M. Hagen, Abriss der Geschichte der Spiritualforschung, Jahrbuch fiir musikalische Volks - und V61kerkunde, 1968. I. A.

415

SPIROVSKI, Dimitrije Kiril, dirigent (Titov Veles, 14. II 1918). Studirao na Konzervatorijumu u Pragu i na Muzikoj aka demiji u Zagrebu (F. Zaun). God. 195056 stalni dirigent Skopske opere u koje vreme diriguje i sa Makedonskom filharmonijom. Osni va i dirigent Amaterskog kamernog orkestra pri Radnikom domu u Skopju. Od 1963 dirigent je Koncertne direkcije SR Makedonije. Gostovao je u Nemakoj, ehoslovakoj, Engleskoj, Austriji i Bu garskoj, izvodei, izmeu ostalog, simfonijska dela makedonskih kompozitora. T. Si. i D. Ov. SPISAK, Michal, poljski kompozitor (Da.browa Gornicza, 14. IX 1914 Pariz, 29. I 1965). Studirao violinu i kompoziciju na Konzervatoriju u Katowicama; nastavio studij kompozicije u Varavi kod K. Sikorskog. God. 1937 preselio se u Pariz, gdje se neko vrijeme usavravao kod N. Boulanger. U njegovim dje lima ima smjele harmonijske i ritmike koncepcije i esto zanimljivih zvunih kombinacija. Stilski se nadovezuje na francuske neoklasiare. Krajnje avangardnim smjerovima nije se prikljuio.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije koncertantne simfonije: I, 1947 i II, 1956. Koncerti: za klavir, 1947; za fagot, 1944 i za trombon, 1951. Sonata za violinu i orkestar, 1950; Divertimento za 2 klavira i orkestar, 1950; andante i allegro za violinu i gudae, 1954; Concerto giocoso za komorni orkestar, 1957; Concertino za gudae, 1942; serenada, 1939; Anbade za komorni orkestar, 1943; tokata, 1945; suita za gudae, 1945; Diverlissement en quatre mouvemenls (Mu-sique legere I), 1950; Musigue legere II (suita za gudae i klavir), 1951 i dr. KOMORNA: gudaki kvartet, 1952; sonatina za duhaki trio, 1947; duhaki kvartet, 1938; du haki kvintet, 1948; sonata za violinu i klavir, 1946; Duetto concertante za violu i fagot, 1949; suita za 2 violine, 1958; suita za 2 viole, 1958. KLAVIRSKA: suita, 1943; humoreska, 1943. Koncert za 2 klavira, 1942. Kantata Pedrek-Wyrzutek, 1962; Hymn olimpijski (fragment Pindarove ode) za zbor i orkestar, 1947. Msza Boego narodzenia za zbor, 1953; 2 psalma za mjeoviti zbor i orkestar, 1938. INSTRUKTIVNA: 5 etida za gudaki orkestar, 1948; etide za ansambl gudaa, 2 sv., 1949 50. LIT.: Z. Lissa, Michal Spisak, MGG, XII, 1965.

im 16. und 19. Jahrhundert, Deutsche Rundschau, 1894; gotovo dovreni ruko pis Geschichte der romantischen Oper in Deutschland. Dvije zbirke studija: Zur Musik (medu ostalim nalaze se studije: Kunstivissenschaft und Kunst; Vom Mittleramte der Poesie; Die Wiederbelebung proteslantischer Kirchenmusik auf geschichtlicher Grundlage; Mdndel, Bach, Schiitz; C. M. v. Weber; N. W. Gade; J. Brahms), 1892 i Musikgeschichtliche Aufsdtze (sadri studije: H. Schiitz's Leben und Werke; Die Anfdnge madrigalischer Dichtung in Deutschland; Bachiana; liber R. Schumanns Schriflen; Ballade), 1894. IZDANJA: kritiko izd. djela za orgulje D. Buxtehudea (2 sv., s vanim historijskim biljekama), 1875 76; cjelokupna djela H. Schiitza (16 sv.), 1885 94; izbor kompozicija Fridrika Veli kog (4 sv.), 1889 i Tabulatura nova S. Scheidta, DDT, 1892. Spittino dopi sivanje sa J. Brahmsom objavilo je Brahmsovo drutvo (u XVI sv. cjelokupne Brahmsove korespondencije, red. C. Krebs), 1920. J. As.

2. Friedrich, muzikolog (Wittingen, Hannover, 10. I 1852 Gottingen, 8. VI 1924). Brat Philippa; 1887 1918 predavao teologiju na Univerzitetu u Strasbourgu, od 1919 na Univerzi tetu u Gottingenu. Od 1896 ureivao, sa J. Smendom, asopis Monatschrift fiir Gottesdienst und kirchliche Kunst, koji je esto objavljivao muzike studije i lanke. Kao crkveni zborovoa mnogo se zalagao za djela H. Schiitza.
DJELA: Liturgische Andacht zum Luther-Jubildum, 1883; H. Schiitz, 1886; Die Passionen nach den 4 Evangelien von H. Schiitz, 1886; Uber Chorgesang im evangelischen Gottesdienste, 1889; Ein'feste Burg ist unser Gott. Die Lieder Luthers, 1905: Studien zu Luthers Lieern, 1907; Das deutsche Kirchenlied, 1912. Studije i lanci. Izdao Kinderlieder A. Burkhardta, 1892; Cantiones sacrae H. Schutza, 1911; Paul-Gebhardt-Lieder F. Mergnera i dr.

3. Heinrich (Arnold Theodor), kompozitor i muzikolog (Strasbourg, 19. III 1902 Liineburg, 23. VI 1972). Sin Friedricha; studirao muzikologiju na Univerzitetu u Strasbourgu i Gottingenu (F. Ludwig); zatim uio kompoziciju kod A. Men delssohna i H. Grabnera te na Akademiji za crkvenu i kolsku muziku u Berlinu. Od 1929 pr edavao na Omladinskoj muzikoj koli F. Jodea u Berlinu (Charlottenburg); uz to je do 1932 bio urednik asopisa Der Kreis. God. 193356 (uz prekid) nastavnik na Akademiji za crkvenu i kolsku muziku u Berlinu (Charlot tenburg); od 1957 bio je profesor na Pedagokoj visokoj koli u Liineburgu.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za 4 violine; koncert za flautu; par tita; Concerto grosso. KOMORNA: suita za gudaki trio; trio za 3 violine; suita za 3 violine; koncert za 2 violine, 1950; 2trija za 2 blokflaute i klavir; 2 sonate za violinu i klavir. Aolische Suite za 2 klavira. Djela za orgulje (par-tita, tokata). VOKALNA. Kantate: Bekenntnis; Weihnachts'kantate; Die beste Zeit; Die Macht des Gesanges; Passionskantate i Es kommt ein Schiff geladen. Zborovi; kanoni. Deutsche Messe; moteti. SPISI: Schiitz's Orckesterund unverdffentliche Werke (disertacija), 1924; H. Schiitz und der Gottesdienst, Spomenica J. Smendu, 1927; Schiitz und die musikalischen Exequien, 1928; Das deutsche Magnificat von H. Schiitz, 1928; Der Marsch, 1930. Izdao obradbe djela H. Schutza; redigirao XVII i XIX svezak sabranih djela H. Schutza. LIT.: H. Reimann, Philipp Spitta und seine Bach -Biographie, Berlin 1900. J. Smend, Friedrich Spitta, Gottingen 1924. A. Bertholet, Friedrich Spitta, Gottingen 1924. O. Michaelis, Friedrich Spitta, Weimar 1925. W. Gurlitt, Der Musikhistoriker Philipp Spitta, Musik und Kirche, 1942. H. Spitta, Spitta, 1. Julius August Philipp, 2. Friedrich, 3. Heinrich, MGG, XII, 1965.

SPITTA, njemaka obitelj muziara. 1. Julius August Philipp, muzikolog (Wechold, Hannover, 27. XII 1841Berlin, 13. IV 1894). Sin pjesnika Karla Johanna Philippa. Uio klasinu filologiju i teologiju u GSttingenu; od 1865 srednjokolski nastavnik u Revalu, Sondershausenu i Leip zigu, gdje je sudjelovao pri osnivanju Bach-Vereina. Od 1875 ivio u Berlinu kao profesor muzikologije na Univerzitetu i na Visokoj muzikoj koli. Bio uz to i doivotni sekretar Akademije umjetnosti. I kao muzikolog i kao pedagog razvio je iroku, dalekosenu djelatnost. God. 1885 1894 ureivao je, sa F. Chrvsanderom i G. Adlerom, veoma ugledni asopis Vierteljahrsschrift fiir Musikteissenschaft, u kojemu je obilno suraivao. Svoje je rasprave objavljivao i u drugim publikacijama (Allgemeine musikalische Zeitung, Monatshefte fiir Musikgeschichte, Deutsche Rundschau i dr.). Kao vrlo uspjean pedagog odgojio je kadar mladih strunjaka koji su, sistematski obraujui pojedina razdoblja muzike historije, mnogo pridonijeli uvrenju meunarodnog ugleda njemake muzikologije (O. Fleischer, M. Sei-ffert, A. Sandberger, M. Fried-laender, P. Wagner, J. Wolf, E. Vogel, C. Krebs, R. Schwartz). Spittino je ivotno djelo velika monografija o J. S. Bachu. Taj prvi opirni prikaz Bacho-va ivota i rada J. A. PH. SPITTA izraen je na temelju strogo znanstvenih naela; u njemu su izneseni i es tetski sudovi o pojedinim umjetnikovim kompozicijama. Zahvativi iroko i u razdoblje prije Bacha, S. je u toj svojoj kapitalnoj studiji tako-rei otkrio i umjetnost D. Buxtehudea i H. Schutza (kojima se i posebno bavio kao izdava njihovih djela). S. je dao pobudu za osnivanje uvene zbirke Denkmdler deutscher Tonkunst (DDT).
DJELA. SPISI: Ein Lebensbild R. Schumanns, 1862; Johann Sebastian Bach (2 sv.), 1873 80 (V izd. 1962; engl. prijevodi: u 3 sv., 1884 85; novo izd. u 2 sv., 1951; panj. prijevod 1950, II izd. 1959; skraeno njem. izd. u jed nom sveku obj. W. Schmieder, 1935, VI izd. 1961); Die Muica enc hiriadis und ihr Zeitalter, VFMW, 1889; Zur Ausgabe der Komposilionen Friedrichs des Grossen, 1890 (engl. 1967); Die Passionsmusiken von Sebastian Bach und Heinrich Schiitz, 1893; Denkmdler Deutscher Tonkunst, Grenzboten, 1893; Palestrina

SPIVACKE, Harold, ameriki muzikolog (New York, 18. VII 1904 ). Studirao kod E. d'Alberta i H. Leichtentritta te na Univerzitetu u Berlinu (A. Schering, C. Sachs). God. 1934 37 bibliotekar, a od 1937 direktor muzikog odjela Kongresne biblioteke u Washingtonu. Pod njegovi m vodstvom proiren je odsjek narodne muzike, nabavljeni su mnogi Mozartovi, Beethovenovi i Brahmsovi autografi i opsena zbirka rukopisa A. Schonberga, osnovana fonoteka. S. je jedan od utemeljitelja Ameri kog muzikolokog drutva. Kao izvrstan organiz ator s uspjehom je vrio brojne funkcije u razliitim strunim udruenjima.
DJELA: Die Chromatik schlechthin im Schaffen von C. de Rore (disertacija), 1933; Vber die objektive und subjeklive Tonintensitdt, 1933; The Archive of American Folk Song in the Library of Congress, 1941; Paganiniana, 1945; The Preservalion and Reference Services of Sound Recordings in a Research Library, Hinrichsen's Musical Year Book, 1961; brojne studije i lanci.

SPOHR, Louis (krten Ludewig), njemaki kompozitor i violinista (Braunschweig, 5. IV 1784 Kassel, 22. X 1859). Ve kao dete neobino je brzo napredovao u violini, osobito otkako je u Braunschweigu zapoeo rad sa koncertmajstorom operskog orkestra Ch. L. Maucourtom. Ubrzo je postao istaknuti koncertni violinista. God. 1799 prihvatio je poziv vojvode Ferdinanda od Braunschvveiga i postao njegov dvorski kamerni muziar. Kada 1802 u Braunschweig stie violinista Franz Eck, S. mu se pridruio i na njegovoj turneji po Rusiji dalje sa njim uio. God. 1803 opet je u Braunschweigu. Poinje tada razdoblje njegove intenzivne izvoake delatnosti koja mu donosi ugled jednog od najveih violinista svih vremena. God. 1805 postaje koncertmajstor u Gothi. Iako je u tom razdoblju izvoaka delatnost u centru nje gove panje, on se intenzivno bavi stvaralakim radom. Nova turneja vodi ga u Nemaku, pa u Be, gde je delovao i kao po zorini kapelnik. God. 1820 odlazi na poziv Londonske filhar monije u London gde postie znatne uspehe i kao dirigent, i kao violinista, i kao kompozitor. P oseuje zatim Pariz, a onda se vraa u Nemaku; 1822 postaje dvorski kapelnik u Kasselu, gde provodi ostatak svoga ivota i pie svoja najzrelija dela (opera

416

SPOHR SPOMENICI MUZIKE UMJETNOSTI

U iduem pregledu dat je popis najznaajnijih spor muzike umjetnosti, alfabetskim redom zemalja, a u okviru zemlje kronoloki. Austrija: Denkmdler der Tonkunst in Osterreich. Raz daktori (92 sv.), Wien 18941938 (novo izd. 195960). alter Meister. Razni redaktori (10 sv.), od 1949. Belgija: Tre'sor musical. Collection authentique de r, sacree et profane des anciens maitres belges. Red. J. van Mald (29 sv.), Bruxelles 186593 (sadrava 618 kompozicija). numenta Musicae Belgicae (obj. Vereeniging voor Muziek] edenis te Antwerpen). Red. J. Watelet (do 1963 obj. 9 sv.) chem i Antwerpen od 1932. ehoslovaka: Notationis Bohemicae antiquae speciminc J. Hutter (2 sv.), Praha 1931. Muica antiqua bohemica V. Helfert i J. Racek, Praha od 1934 (do 1963 obj. 63 s Selectio artis musicae polyphonicae XII-XVI s. Red. J. Vi Praha 1955. Danska: Dania sonans (3 serije), Kobenhavn od 18' Der Kopenhagener Chansonnier. Red. K. Jeppesen, Kobi i Leipzig 1927. Monumenta musicae byzantinae. Red. W. Tillvard, E. Wellesz i dr. (do 1962 obj. 16 sv. u 3 serije benhavn; Boston i Roma od 1935. Engleska: Publications of the Musical Antiquarian > (19 sv.; djela W. Byrda, J. Bulla, O. Gibbonsa, J. Dov Th. Morleya i dr.), London 1840 48. The Old Englis tion. Red. G. Arkwright (25 sv.), London i Oxford 1889 Dufay and His Contemporaries. Red. J. Stainer, Londoj (50 kompozicija, prema rukopisima u oxfordskoj Bodlei; brary). Early Bodleian Music. Red. J. F. R. Stainer, C. ! i E. W. B. Nicholson (2 sv.), London 1901 (sadrava crk svjetovne kompozicije iz razdoblja 1185 do 1505, u posjei fordske Bodleian Library). Euterpe. Red. Ch. Kennedy (13 sv.), London 190512 (madrigali i druga djela XVI i XV The English Madrigalists. Red. E. H. Fellovves (3f London 191324. The English School of Lutenist Song-K Red. E. H. Fellovves (2 serije, svaka 16 sv.), London 19; (novo izd. priredio Th. Dart, od 1959 nadalje). The C poraries of Purcell (7 sv.), London 1921 (kompozicije za en Tudor Church Music. Razni redaktori (10 sv. i 1 dodatni) don 1923-29 i 1948. The Old Hali Manuscript. Red. A.' botham, H. B. Collins i Dom A. Hughes (3 sv.), Burnhan 38 (vokalne kompozicije). Muica Britannica. A n collection of music. Razni redaktori (do 1963 obj. 21 sv.; djela M. Lockea, Th. Arnea, Th. Tomkinsa, J. Dowlan Blowa, J. Dunstablea, J. Bulla, W. Boycea, tzv. Mulliner, 1 dr.), London od 1951. Early English Church Music. redaktori (dosad obj. 3 sv.), London od 1963. Francuska: Le Tresor des Pianistes. Collection des c choisies des maitres de tous les pays et de toutes les epoques le XVI" siecle jusqu'a la moitie du XIX'. Redaktori A. i L. F (23 sv.), Pari 186172. L'Art harmonique au XII" et siecles. Red. E. de Coussemaker, Pari 1865 (sadrava 3* inom anonimnih stavaka iz kodeksa Montpellier H 191 Chefs-a"oeuvre classiques de l'Opera franfais. Razni rec (38 sv. u 7 serija), Pari i Leipzig 187783 (zastupani i de Beaujoyeulx, R. Cambert, A. Campra, Ch. S. Gatel, P. C A. Destouches, A. Gretry, M. R. Lalande, J. F. Le Sueur Lully, M. Philidor, N. Piccini, J. Ph. Rameau, A. M. G. Sa< A. Salieri). Pale'ographie Musicale. Les prindpaux mar, de Chant Gregorien, Ambrosien Mozarabe, Gallican, pubt facsimiles phototypiques par les Benedictins de Solesmes. Rec Dom A. Mocquereau i Dom J. Gajard (I serija 17 sv.; II 2 sv.), Solesmes i Tournai 1889 1958 (I serija") i od 19* serija). Le Chansonnier franfais de St. Germain-des-Pres P. Meyer i G. Raynaud, Pari 1892. Les Maitres mi de la renaissance franfaise. Red. H. Expert (23 sv.), Pari 1908 (zastupani su: A. Brumel, G. Costeley, C. Gou P. de La Rue, C. Jannequin, O. di Lasso, C. Le Jeune, J.. duit, J. Mouton i dr.). Archives des maitres de l'orgue des XVII', XVIII' siecles. Red. F. A. Guilmant i A. Pirro (11 Pari 18981910. Les Plus anciens monuments de la n frangaise. Red. P. Aubry, Pari 1905. Vingt Suites d'or, du XVIIe siecle franfais (1640 jo). Red. J. Ecorcheville ( Pari i Berlin 1906. Estampies et danses royales. Les plus c textes de la musique instrumentale 6au moyen-age. Red. P. i Pari 1907. Cent motets du XIII siecle. Red. P. Aubry ( Pari 1908. Les Maitres franfais du clavecin des XVIIe et X siecles. Red. H. Expert i P. Brunold, Pari 1913-22. 1 ments de la Musique Franfaise au temps de la Renaissance. H. Expert (10 sv.), Pari 192429 (nastavak serije Les Maitr siciens). Monuments de la musique ancienne, 3 serije, I, Pi

Jessonda, oratoriume Die letz-ten Dinge i Der Fali Babylons, najpoznatije simfonije). Medu ranim nemakim ro mantiarima, uprkos injenici da je na veinu njegovih dela pao zaborav, ovaj plodni i mnogotrani kompozitor nesu-mnjisvo znai konstruktivnu istorijsku vrednost. Iako se nije mogao osloboditi jakog uticaja klasiara, on je u mnogim bitnim crtama pripadnik romantiarske kole. Oprezno je u -vodio u praksu izraajne elemente koji su nagovestili raanje i formiranje toga, tada jo mladog, stilskog pravca: hro-matizam u melodici, kolorizam u orkestraciji, ivlji tok har-monskog kretanja (spajanje L. SPOHR akorda kraim putem pomou hromatskih i enharmonskih predznaenja, nasuprot dijatonici klasiara). Kao kompozitor S. nesumnjivo nije bio linost velikog formata, ali se njegovo stvaranje ipak mora smatrati nunom karikom u lancu razvoja romantiarske umetnike ideologije. Tim pre to je S. i sa drajno blii novim stremljenjima nego umetnikim nastojanji ma klasiara i pretklasiara: on je blizak programskoj koncep ciji; esto se inspirie egzotinim i fantastinim motivima, a i njegova instrumentalna dela proima romantiarska oseajnost i sklonost ka spoljnoj blistavosti i bravuroznosti. Spohrovi violin ski koncerti vrede i danas ne samo kao korisna instruktivna literatura; mnogi njihovi polagani stavovi uzorci su uspelih romantiarskih ugoaja. Od posebnog je znaaja Spohrova uloga u razvoju violinske tehnike (staccato, hromatski prelazi na dve i ce itd.). Njegova izvrsna kola za violinu (1831) i danas uiva ugled meu pedagozima.
DELA. ORK ES TARSK A. Deset simfonija : I, u Es -d uru op. 20, 1811; II, u d-molu op. 49, 1820; III, u c-molu op. 78, 1828; IV, Die Weihe der Tone op. 86, 1832; V, u c-molu op. 102, 1837; VI, Historische op. 116; VII, Irdisches und Gb'ltliches im Menschenleben za 2 orkestra op. 121, 1841; VIII,u G-duru P- 137, 1847; IX, Die Jahreszeiten op. 143, 1850 i X, u Es-duru, 1857. Sedamnaest koncerata za violinu od kojih su najpoznatiji: VII, u e-molu op. 38, 1814; VIII, In Form einer Gesangsszene u a-molu op. 47 1816; IX, u d-molu op. 55, 1820; XIII, Concertino u E-duru op. 92, 1835 i XIV, Sonst und Jetzl u a-molu op. 110,1893. Dva koncerta za 2 violine; koncert za gudaki kvartet i orkestar op. 131; 4 koncerta za klarinet; 4 uvertire. KAMERNA: 36 gudakih kvar teta; 4 dvo struka gudaka kvarteta; 7 gudakih kvinteta; gudaki sekstet; 5 klavirskih trija; 2 klavirska kvinteta; septet; oktet; nonet; varijacije za razne kamerne ansamble; 14 koncertnih dua za 2 violine; sonata za violinu i klavir op. 16; 3 sonate za violinu i ha rfu; kraa dela za violinu i klavir. Sonata za klavir op. 125. DRAMSKA. Opere: Alruna, die Eulenkonigin, 1808 (neizv.); Der Zzveikampf mit der Geliebten, 1811; Faust, 1816; Zemire und Azor, 1819; Jessonda, 1823; Der Berggeist, 1825; Pietro von Abano, 1827; Der Alchymist, 1830; Die Kreuzfahrer, 1845 i Der Matrose (sa saradnicima), 1839. Singspiel Die Priifung, 1806. VOKALNA. Oratoriumi: Das jiingste Gericht, 1812; Die letzen Dinge, 1826; Des Heilands letzte Stunden, 1835 i Der Fali Babylons, 1842. Dramatska kantata Das befreite Deutschland; horovi, dueti; solo-pesme (11 sv.). Misa za sole i dvostruki hor. Selbstbiographie (2 sv.), 1860 61 (engl. prevod 1865 i 1878; novo izd. 1953). Violinschule (3 sv.), 1832. LIT.: W. Neumann, Ludwig Spohr, Kassel 1854. H. Giehne, Zur Erinnerung an Ludwig Spohr, Karlsruhe 1859. A. Malibran, Ludwig Spohr, Frankfurt a. M. 1860. L. Stierlin, Ludwig Spohr (2 sv.), Ziirich 1862 63. H. Schletterer, Ludwig Spohr, Leipzig 1881. L. Nohl, Spohr, Leipzig 1882. C. Robert, L. Spohr, Berlin 1883. Ph. Spitta, Jessonda, Zur Musik, Berlin 1892. R. Wassermann, Ludwig Spohr als Opernkomponist (disertacija), Munchen 1909. H. Glenetvinkel, Spohr als Kammermusikkomponist (di sertacija), Miinchen 1912. F. Gothel, Das Violinspiel L. Spohrs (disertacija), Berlin 1935. E. v. Salburg, Ludwig Spohr, Leipzig 1936. E. Schmitz, L. Spohrs erster Opernversuch, AFMF, 1942. A. Jacobs, Spohr and the Baton, Music and Letters, 1950. H. Heussner, Die Sinfonien L. Spohrs (disertacija), Marburg 1956. H. Becker, Meverbeers Beziehungen zu Ludwig Spohr, MF, 1957. D. Moulton Mayer, The Forgotten Master. The Life and Time of Louis Spohr, London 1959. F. Gothel, Zur Wiedergabe von Werken L. Spohrs, Das Orchester, 1960. H. Homburg, L. Spohr und die Bach-Renaissance, Bach-Jahrbuch, 1960. R. Lebe, Das Kasseler Hoftheater unter C. Feige und L. Spohr (1814 1848), disertacija, Berlin 1961. H. Heussner, Der Hofkapellmeister L. Spohr, Festschrift H. Engel, Kassel 1964. F. Gothel, Louis Spohr, MGG, XII, 1965. H. Homburg, L. Spohr, Bilder und Dokumente seiner Zeit, Kassel 1968. D. Pl.

SPOMENICI MUZIKE UMJETNOSTI, naziv za suvremena izdanja muzikih djela iz prolosti. Prvi pokuaji u toj oblasti susreu se sredinom XVIII st. u Engleskoj, ali se tek sredinom XIX st. javljaju nastojanja, da se u takvim izdanjima vjerodostojnost notnoga teksta ispita i provjeri znanstvenim metodama. Od tog vremena broj izdanja djela starih majstora u zbornicima i antologijama neprekidno se poveava, sluei kao pri marno vrelo za prouavanje stilskih i individualnih obiljeja po jedinih kompozitora i razdoblja muzike povijesti. S. m. u. objavljuju se ili u pojedinanim, jednokratnim publikacijama ili u serijama, kojih izdavanje esto obuhvaa i dulja vremenska raz doblja.

SPOMENICI MUZIKE UMJETNOSTI

tions de la Societe frartfaise de Musicologie, II Documents inven-taires

417

et catalogues, III Etudes, razni redaktori, Pari od 1925 do 1963, 17 sv. (nastavlja se). Les Chansonniers des Troubadours et des Trouveres. Red. J. i L. Beck (2 sv.), Pariz, London i Philadelphia 192738. Trois chansonniers franfais du XV siecle. Red. A. Pirro, G. Thibault i Y. Rokseth, Pari 1927. Flori-lege du Concert vocal de la Renaisance. Red. H. Expert (8 sv.), Pari 1928. Les grands organistes franfais des XVIIe et XVIIIe siecles. Red. G. Jacob (3 sv.), Pari oko 1928. Treize livres de motets parus chez P. Attaingnant en i$34-35-e Red. A. Smijers (3 sv.), Pari 193438. Polyphonies du XJII siecle. Le Manuscrit H. 196 de la Faculte de Medecine de Montpellier. Red. Y. Rokseth (4 sv.), Pari 193648. Monuments de l'Ars nova. La Musique polyphonique de 1320 a 1400 environ. Red. G. de Van (obj. prvi dio I sveska), Pari 1938. Les Maitres franfais de l'orgue au XVII" et XVIII e siecles. Red. F. Raugel (2 zbirke po 50 brojeva), Pari 1939. Collection d'oeuvres francaises du temps de Richelieu. Red. F. Raugel (32 broja), Pari 194751. Monumenta musicae sacrae. Red. Dom R.-J. Hesbert (do 1961 obj. 3 sv.), Rouen od 1952. Italija: Raccolta di muica sacra, in cui contengonsi i capi lavori de' piu celebri compositori italiani. Red. P. Alfieri (7 sv.), Roma 184146. Biblioteca di rarita musicali. Red. O. Chile-sotti (9 sv.), Milano 1883 1915 (zastupam su: J. B. Besardus, G. Frescobaldi, B. Marcello, O. Vecchi i dr.). V Arte Musicale in Italia. Pubblicazione nazionale delle piu importanti opere musicali italiane dal secolo XIV al XVIII. Red. L. Torchi (7 sv.), Milano, Roma i Pari 18971907. Monumenti Vaticani di paleografia musicale latina. Red. H. M. Bannister (2 sv.), Leipzig 1913. / Classici della muica italiana. Razni redaktori (36 sveia), Milano 191921. embalisti italiani del settecento. Red. G. Benvenuti, Milano 1926. Istituzioni e monumenti dell'arte musicale italiana. Razni redaktori (6 sv.), Milano 1931 39 (nova serija, od 1957 do 1964 obj. 3 sv.) Antologia di muica antica e moderna per pianoforte. Red. G. Tagliapietra (18 sv.), Milano 193133. La Lauda e i primordi della melodia italiana. Red. F. Liuzzi (2 sv.), Roma 1935. Capolavori poli-fonici del secolo XVI. Red. B. Somma (5 sv.), od 1939. Musiche vocali e strumentali sacre e profane sec. XVIIXVIII XIX. Razni redaktori (28 sv.), od 1941. Pubblicazioni dell'Istituto italiano per la storia della muica. Razni redaktori: Zbornici i 3 serije Monumenti, Roma od 1941. / Classici musicali italiani. Red. E. Bravi (15 sv.), Milano 194143. Italian Ars--nova Music. Red. F. Ghisi. Roma 1946 (obj. kao dodatak asopisa Journal of Renaissance and Baroque Music I, 3). Monumenta polyphoniae liturgicae Sanctae Ecclesiae Romanae. Red. L. Feininger, Roma od 1947. Monumenta liturgiae polychoralis Sanctae Ecclesiae Romanae. Red. L. Feininger (2 serije), Roma od 1950. Maestri bolognesi. Red. G. Vecchi (4 sv.), Bologna od 1953. Istituta et monumenta (nekoliko serija), Cremona od 1954. Classici italiani della muica. Red. A. Bonaccorsi, Roma od 1957 (neobjavljena djela iz XVIII st.). Documenta liturgiae polychoralis Sanctae Ecclesiae Romanae. Red. L. Feininger, Roma od 1957. Documenta maiora liturgiae polychoralis Sanctae Ec clesiae Romanae. Red. L. Feininger, Roma od 1958. Archivium musices metropolitanum mediolanense. Red. L. Migliavacca, A. Ciceri i E. Consonni (do 1964 obj. 12 sv.), Milano od 1958 (du hovna muzika). Monumenti di muica italiana. Red. O. Mischiati, G. Scarpat i L. F. Tagliavini, Brescia i Kassel 1961 (djela za
embalo i orgulje). Collana di musiche veneziane inedite 0 rare

(do 1964 obj. 6 sv.), Milano od 1962. Madarska: A XVIII. szdzad magyar dallamai. Red. D. Bartha, Budapest 1935. Melodiarium Hungariae Medii Aevi. Red. B. Rajeckv, I sv., Budapest 1956. A XVI. szdzad magyar dallamai. Red. K. Csomasz Toth, Budapest 1958. Monumenta Hungaricae Muica, Budapest i Graz od 1963. Nizozemska: Uitgave van oudere nord-nederlandsche Meesterwerken. Razni redaktori (45 sv.), Utrecht i Amsterdam 1869 1939- Van Ockeghem tot Szueelinck. Red. A. Smijers (7 sv.), Amsterdam od 1939. Monumenta Muica Neerlandica (do 1963 obj. 7 sv.), Amsterdam od 1959. Njemaka: Muica sacra. Cantiones XVI, XVII saeculorum. Red. F. Commer (28 sv.), Regensburg i Berlin 183987. Collectio operum musicorum Batavorum saeculi XVI. Red. F. Commer (12 sv.), Berlin, Mainz i dr. 1844 58. Muica divina. Red. K. Proske i J. Schrems (8 sv.), Regensburg 185369. Kompositionen fiir die Orgel aus dem 16., IJ. und 18. Jahrhundert. Red. F. Commer (6 sveia), Leipzig 1866. Denkmdler der Tonkunst. Red. F. Chrvsander (6 sv.), Bergedorf 186971 (zastupani su: Palestrina, G. Carissimi, A. Corelli, F. Couperin i F. Urio). Publikation dlterer praktischer und theoretischer Musikzverke vor-

zugszveise des XV. und XVI. Jahrhunderts. Razni redaktori (29 sv -> 33 godita), Berlin i Leipzig 1873-1905. Lautenspieler des XVI. Jahrhunderts (Liutisti del Cinauecento). Red. O. Chile-sotti, Leipzig, 1891 (sadrava 137 kompozicija za lutnju talijan skih, francuskih, njemakih i nepoznatih autora). Denkmdler deutscher Tonkunst. Razni redaktori (65 sv.), Leipzig i Augsburg 18921931 (novo izd. 1957^61). Denkmdler der Tonkunst in Bayern. Posebna serija kolekcije Denkmaler deutscher Tonkunst. Razni redaktori (36 sv.), Leipzig 1900-31 (novo izd. od 1961). Collegium musicum. Auszvahl dlterer Kammermusik-zverke. Red. H. Riemann, P. Mies i dr. (preko 100 sveia), Leipzig od 1903. Perlen alter Kammermusik deutscher und italie-nischer Meister. Red. A. Schering (3 serije, 24 broja), Leipzig 190414. Hebrdisch-Orientalischer Melodienschatz. Red. A. Z. Idelsohn (10 sv.), Leipzig 1914 32. Rondeaux, Virelais und Balladen aus dem Ende des 12., dem 13. und dem ersten Drittel des 14. Jahrhunderts. Red. F. Gennrich (2 sv.), Dresden i Got-tingen 1921 27. Organum. Ausgezvdhlte dltere vokale und instrumentale Meisterzoerke. Redaktori M. Seiffert i H. Albrecht (preko 120 sveia), Lippstadt od 1923. Publikationen dlterer Musik (izd. Deutsche Musikgesellschaft; 11 godita), Leipzig 1926 40 (zastupani: G. de Machaut, J. Ockeghem, L. Milan, L. Marenzio, A. Willaert i dr.). Das Chorzverk. Red. F. Blume (76 sveia), Wolfenbiittel od 1929 (zborne kompozicije XV XVII st.). Alte Meister des Orgelspiels. Red. K. Straube (2 sv.), Leipzig 1929. Klaviermusik des 17. u 18. Jahrhunderts. Red. K. Herrmann (3 sv.), Leipzig i Ziirich 1933. Antiqua. Eine Sammlung . alter Musik (oko 85 instrumentalnih kompozicija XIIIXVIII st.), Mainz od 1933. Das Erbe deutscher Musik. Razni redaktori (40 sv.), Hannover, Leipzig i dr. od 1935 (ova je kolekcija nastavak serije Denkmaler deutscher Tonkunst; podijeljena je na 10 odsjeka, prema vrsti i karakteru kompozicija. Novo izd. od 1953). Meister des Cembalos. Red. H. Schultz (3 sv.), 193738. Hortus musicus. Haus- und Kammermusik vom Mittelalter bis zur Klassik. Razni redaktori (oko 150 sveia), Kassel i Basel od 1948. Muica divina. Kirchenmusikalische Werke fiir Praxis und Forschung. Red. B. Stablein (14 sveia), Regensburg od 1950. Das Musikzverk. Eine Beispielsammlung zur Musikgeschichte. Razni redaktori (17 sv., predv. 32 sv.), Koln od 1951. Denkmaler Rheinischer Musik. Razni redaktori (do 1964 obj. 11 sv.), Koln od 1951. Muica reservata. Meisterzoerke der Musik des 16. und 17. Jahrhunderts. Red. J. Muller--Blattau, od 1952. Mitteldeutsches Musikarchiv. Red. L. Hoff-mann-Erbrecht (2 serije, do 1957 obj. 7 sv. I serije i 2 sv. II serije), Leipzig od 1954. Musikalische Denkmdler. Razni redaktori (do 1961 obj. 5 sv.), Mainz od 1955. Monumenta mono-dica medii aevi. Red. B. Stablein, Kassel od 1956. Denkmdler norddeutscher Musik, Kassel od 1965. Poljska: Monumenta Musicae Sacrae in Polonia. Oeuvres choisies des meilleurs compositeurs de musique religieuse classique en Pologne. Red. J. Surzvnski (4 sv.), Poznari 1885 oko 1900 (zastupani su: N. Zielenski, W. Szamotulski, Martin Leopolita i dr.). Wydawrictwo Dazvnej Muzyki Polskiej. Red A. Chvbinski (19 sv.), Warszawa 192848. Antiauitates musicae in Polonia, Warszawa od 1963. Portugal: Portugaliae Muica. Razni redaktori (do 1965 obj. 9 sv.), Lisboa od 1959. Rusija i SSSR: Monuments de la Notation Ekphonetiaue et Hagiopolite de l'Eglise grecque. Expose documentaire des manuscrits de Jerusalem, du Sinai et de I' Athos conserves d la bibliotheque imperiale de St. Petersbourg. Red. J. B. Thibaut, St. Petersbourg

1913. HcmopUH pyccKOU My3bmu e Homubix o6pa3U2x (3 sv.)> MocKBa i JleHHHrpaA 1940 52. PyccKan ifioprnenbHHuan My3bixa (2 sv.), MocKBa 195456. My3UKanbHoe uacAedcmeo,

MocKBa od 1962. SAD: Smith College Music Archives. Razni redaktori (do 1959 obj. 14 sv.), Northampton (Mass.) od 1935. Fourteenth-Century Italian Cacce. Red. W. Th. Marrocco, Cambridge (Mass.) 1942. Harmonice musices Odhecaton A. Red. H. M. Hewitt, Cambridge (Mass.) 1942 (II izd. 1946). Corpus Mensurabilis Musicae. Red. A. Carapetvan (do 1964 obj. 71 sv.), Roma i Antwerpen od 1947 (izd. American Institute of Musicologv u Rimu, donosi sveukupna djela G. Dufavja, G. de Machaulta, A. Willaerta, Clemensa non Pape, A. Brumela, F. Gafforija, C. de Rorea, J. Tinctorisa i drugih autora kasnog srednjeg vijeka i renesanse). The French Secular Music of the Late Fourteenth Century. Red. W. Apel, Cambridge (Mass.) 1950. The Wellesley Edition. Red. J. La Rue (do 1964 obj. 6 sv.), Wellesley od 1950. Collegium musicum. Red. L. Schrade (do 1964 obj. 5 sv.), New Haven od 1955. Polyphonic Music of the Fourteenth Century. Red. L. Schrade (4 sv.), Monaco 1956 58. Publications of

418

SPOMENICI MUZIKE UMJETNOSTI SPOREDNA TEMA

vremenu compositeur pa carice Jozefine, on je t lom, izvedenim 1807, I trijumfalni uspjeh i naa jednom u sreditu pan jednost novoga djela p je i velika nagrada za koja se po Napoleono redbi dodjeljivala svaki godina. I idua Spon opera, Fernand Cortez primljena je s jednaki: evljenjem. God. 181c postao direktor Talijans re (Theatre de l'Impei Na tom je poloaju ost; do 1812, a i8i4imenov; Louis XVIII dvorskim zitorom. Novo razdoblje u S] jevu G. L. P. SPONTINI ivotu zapoinje 182 prihvaa poziv pruskog kralja Friedricha Wilhelma III lai u Berlin kao dvorski kompozitor i glavni muziki c opere. Uivajui kraljevu zatitu, S. je u Berlinu obilno tavao svoju neogranienu vlast, osobito u oitovanju svoji cionarnih politikih osjeaja. Spontinijev egoizam, tiraniji upotreba poloaja bili su takvi da je 1841, na jednoj pi Mozartova Don Giovannija, publika otvoreno ustala proth pa je S. morao da napusti dirigentski pult. Dvije godine (1843) on se i potpuno povukao. Nakon toga ivio je djek Parizu, a onda se, star i nemoan, vratio 1850 u rodni A gdje je idue godine umro. Svojim najzrelijim ostvarenjima, operama La Vestah nand Cortez, a donekle i operom Olympie (1819), S. je p temelje razvoju tzv. francuske velike opere. Iako su r prizori, povrna dekorativnost i istaknuta patetika imali istaknuti Napoleonove zasluge i proslaviti njegove pobjed matska izraajnost, sugestivna muzika deklamacija, i 1 instrumentacija mnogih stranica odaju umjetnika bogate in koji je znao reljefno ocrtati pojedine likove i radnju zaodji odgovarajue muziko ruho. Za djelovanja u Berlinu ista ne samo kao stvaralac, ve i kao operni i koncertni dirigeni
DJELA. DRAMSKA. Opere: / Puntigli delh donne, 1796; Adelin ossia UAmor segreto, 1797; L'Eroistno ridicolo, 1798 (II verzija La Fintc 1799); L'Isola disabitata, 1798; Chi piit guarda meno vede, 1798; Tee sciuto, 1798; La Fuga in maschera, 1800; / Quadri parlanii, 1800; delusi, 1800; Sofronio ed Olindo, 1800; // Finto pittore, 1800; Gli Amc mento, 1801; Le Metamorfosi di Pasquale, 1802; La Petite tnaison, 1804 1804; Julie, ou Le Pot de fleurs, 1805; Tout le mond a tort, 1806; La 1807; Fernand Cortez, ou La Conquete du Mexique, 1809; Pelage, ou L la paix, 1814; Les Dieux rivaux, ou Les Fetes de Cythere, 1816; Olymp Lalla Rook, 1821; Nurmahal, oder Das Rosenfest von Kaschinir, 1822; 1825; Agnes von Hohenstaufen, 1829 i Das verlorene Paradies (nedi Baletna muzika za Salierijeve Les Danaides, 1817. VOKALNA: L'Eccelsa gara, 1806 i Gott segne den Konig, 1829. Solo-pjesme: 5 douces, melancoliques et douloureuses; Die Cimbern i dr. Spontinije> objavili su G. Radiciotti i E. PfeirTer u Note d'archivio, 1932. LIT.: C. Robert, G. L. P. Spontini, Berlin 1883. Ph. Spitta, in Berlin, Zur Musik, 1892. W. Altmann, Spontini an der Berlim SBIMG, 1903. E. Prout, Spontini's L? Vestale, Monthlv Musical 1905. R. IVagner, Erinnerungen an Spontini, Gesammelte Schrifei A. Pougin, Les dernieres annees de Spontini, RMI, 1822. G. 1 Gasparo Spontini, Recanati 1924. G. Radiciotti, Spontini a Berlino, 1925. Ch. Bouvet, Spontini, Pari 1930. K. Schubert, Spontin nische Schule, Strasbourg 1932. G. Abraham, The Best of Spontin and Letters, 1942. A. Ghislanzoni, G. Spontini, Roma 1951. P. Fr G. Spontini, Bologna 1954. Atti del primo congresso internazionale Spontianiani... 1951, Fabriano 1954. F. Schlitzer, Frammenti biog G. Spontini, Siena 1955. A. Belardinelli (red.), Documenti spontiniat (2 sv.), Firenze 1955. H. Engel, Wagner und Spontini, AFMW, ] F. Schlitzer, Circostanze della vita di Gaspare Spontini, Siena 1958 Ghislanzoni, Un'opera di Spontini rintraciata: Gli Elisi delusi, Music 1959- M. Steinberg, Spontini's Later Operas (disertacija), Princeton : W. Pfannkuch, Gaspare Luigi Pacifico Spontini, MGG, XII, 1965. Libby, Gaspare Spontini and His French and German Operas (die Princeton Universitv 1969. K.

Mediaeval Musical Manuscripts. Razni redaktori (do 1960 obj. 7 sv.)> Brooklvn (N. Y.) od 1957. Monuments of Renaissance Music. Red. E. E. Lowinsky, Chicago 1964. Corpus of Early Keyboard Music. Red. W. Apel (do 1964 obj. 6 sv.), Dallas (Tex.) od 1963. Recent Researches in the Music of the Renaissance, New Haven 1964. Recent Researches in the Music of the Baroque Era, New Haven 1964. Monuments of Music and Music Literature in Facsimile (2 serije; do 1965 obj. ukupno 3 sv.), New York od 1965. panjolska: Lira sacro-hispana. Gran collecion de obras de muica religiosa, compuesta por los mas acreditados maestros Espanoles, tanto antiguos como modernos. Red. H. Eslava (10 sv.), Madrid 1869. Hispaniae Schola Muica Sacra. Opera varia saeculi XV, XVI, XVII et XVIII. Red. F. Pedrell (8 sv.), Barcelona i Leipzig 1894 98 (zastupani su: F. Guerrero, Ch. Morales, J. G. Perez, T. L. de Victoria i dr.). Teatro lirico espanol anterior al siglo XIX. Red. F. Pedrell (5 sv.), Madrid 1897 98. Les Luthistes espagnols du XVI" siecle. Red. G. Morphv (2 sv.), Leipzig 1902. Antologia de Organistas cldsicos espanoles (siglos XVI, XVII y XVIII). Red. F. Pedrell (2 sv.), Barcelona
1908. Publicacions del Departement de Muica de la Biblioteca

de Catalunya. Razni redaktori (do 1964 obj. 19 sv.), Barcelona od 1921. Mestres de l'Escolania de Montserrat. Obres musicals dels monjos del Monestir de Montserrat 15001800. Red. D. Pujol (5 sv. u 2 serije), Montserrat 1930 36 i 1965. Monumentos de la Muica Espanola. Razni redaktori (do 1962 obj. 21 sv.), Madrid i Barcelona od 1941. vedska: Aldre svensk musik (9 sv.), Stockholm 1935 45. Monumenta musicae svecicae (do 1962 obj. 3 sv.), Stockholm od 1958. vicarska: Musikalische Werke schzveizerischer Komponisten des XVI, XVII und XVIII Jahrhunderts. Razni redaktori (3 sv.), Geneve 192734. Schzveizer Sing- und Spielmusik. Red. A. Stern i W. Schuh (14 sv.), Zurich 192833. Schtveizerische Musikdenkmdler (do 1962 obj. 4 sv.), Basel od 1955.
LIT*.: R. Fitner, Verzeichnis neuer Ausgaben alter Musikwerke aus der friihesten Zeit bis zum Jahre 1800, MFM, 1870 71. F. Pazdirek, Universalhandbuch der Musikliteratur aller Zeiten und Volker, Wien 1904 10. W. Lott, Verzeichnis der Neudriicke alter Musik (7 sv.), Leipzig 1937 42. H. J. Moser, Das musikalische Denkmalerwesen in Deutschland, Kassel 1952. W. Schmieder, Denkmaler der Tonkunst, MGG, III, 1954.

JUGOSLAVIJA. Hrvatska: Spomenici muzike prolosti (Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti), Zagreb od 1954 (I knj. sadrava zbirku moteta Parnassia militia V. Jelia, u ob radbi i s uvodom A. Vidakovia). Spomenici hrvatske glazbene prolosti). Red. L. upanovi (obj. 7 sv.: I, Hrvatski skladatelji iz XVI st.; II, Iz renesanse u barok; III, Andrija Motovunjanin; IV, Varadinski skladateljski krug s kraja XVIII st.; V, iz ostavtine A. Vidakovia Vinko Jeli, 18 moteta; VI i VII, A. Ivani, Simfonije I XI), Zagreb 1970 76. Slovenija: Slovensko glasbeno izroilo (izdaje Drutvo slovenskih skladateljev, obj. slovensku glazbu od konca VIII st. nadalje). Skladatelji Gallus-Plautzius-Dolar in njihovo delo (red. D. Cvetko), 1963; Gallus, Harmoniae morales (red. D. Cvetko i L. Zepi), 1966 i Gallus, Moralia (red. D. Cvetko), 1968 (sva tri izdanja Slovenske Matice, Ljubljana). Spomeniki slovenske glasbe (izdanje Slovenske akademije znanosti, u pripremi). Srbija: Srbljak (4 knj.), IIII (srednjovjekovni tekstovi na crkvenoslovenskom i u savremenom prevodu) i IV (reproduk cije neumskih rukopisa iz Hilandara i njihova transkripcija u savremenoj notaciji), Beograd 1970. Karlovako pojanje. Stavio u note B. Cveji: a) Srbljak, Beograd 1970; b) Pentikostar i c) Triod priredio D. Stefanovi, Beograd 1973. Stara srpska mu zika (Old Serbian Music). Red. D. Stefanovi (crkvene pesme iz XV v. na srpskohrvatskom i engleskom jeziku), Beograd 1973 i 1975R. SPONDEJ (gr. GKOVS ZZ OZ, lat. spondaeus), u antikoj poetskoj metrici stopa od dva duga sloga ( ). Analogno tome u muzici, ritmiki obrazac od dvije duge notne vrijednosti (npr. kod B. Bartoka su esti zavreci fraza ritmikom figurom I J J I i si.). SPONTINI, Gaspare Luigi Pacifico, talijanski kompozitor (Maiolati kraj Ancone, danas Maiolati Spontini, 14. XI 1774 24. I 1851). Muziki studij zapoeo u Jesiju a nastavio na Conservatorio della Pietd u Napulju; uitelj pjevanja bio mu je G. Tritto, a kompozicije N. Sala; kasnije je uio i kod N. Piccinija. God. 1800 otiao je u Palermo gdje je za napuljski dvor, koji se tu sklonio pred francuskom invazijom, komponirao etiri opere. Uskoro je, meutim, napustio Palermo te je preko Rima (1801), Vene cije (1802) i Napulja doao 1803 u Pariz. Tu je napisao operu La Veslale na kojoj je radio pune tri godine. Postavi u meu -

SPOREDNA TEMA (druga tema), u klasinom sor obliku, tema koja nastupa u ekspoziciji nakon prve ili teme, obino kao njezin kontrast. S pomou sporedne tei tvaruje se tematski dualizam, karakteristian za sonatnu Kada je stavak, odnosno glavna tema, u tonalitetu dura, redovito u tonalitetu dominante, a kod stavaka u molu ki u paralelnom duru ili, rjee, u dominanti mola. Kod s ta' duru s. t. se katkad, umjesto u tonalitetu dominante, pojav paralelnom molu ili u tonalitetu gornje medijante. Kontr medu glavne i sporedne teme nije izraen samo u tonalnoj nego i u muziko -sadrajnoj ^diferencijaciji: ako je prva ter rojskog obiljeja s jae istaknutim ritmikim elementom, di lirina i izrazitije melodina. U sonatnom stavku klasike s nerijetko sloena od vie odsjeka, kao i glavna tema, pa se

SPOREDNA TEMA SQUARCIALUPI

0 grupi druge teme. Glavnu i sporednu temu povezuje prijelaz ili most u kojemu se obino provodi modulacija u tonalitet spo redne teme. Suprotnost se izmeu prve i druge teme iskoriuje 1 motiviki razrauje u provedbi, a u reprizi se tonalna oprenost naputa pa i s. t. nastupa u glavnom tonalitetu. U tenji za jaom organskom povezanou muzike grade ponekad se s. t. razvija iz glavne teme; to se susree ve u pojedinim sonatnim stavcima L. van Beethovena (I klavirska sonata u f-molu op. 2), a jo vie kod romantiara C. Francka, F. Liszta i drugih ( -> ekspozicija, ~> sonatni oblik). J. A. SPOREDNE NOTE (njem. Nebennoten ili Nebentone), ukrasni tonovi smjeteni za malu ili veliku sekundu vie ili nie od ukraenog xtzv. glavnog tona. U primjeru oznaene su takve note znakom {-^Mordent, -^Izmjenina nota):

419

kopisa. Bavio se uz to povijeu muzike tipografije i istraiva njem starije talijanske muzike; bio je muziki kritiar u listovima Deutsche Tageszeitung (od 1895) i Frankfurter Zeitung (od 1922). Od 1912 izdavao je, zajedno sa M. Schneiderom i W. WolfTheimom, Miscellanea Musicae Bio-Bibtiographica.
DJELA. SPISI: Das altprovenzalische Klagelied (disertacija), 1895; Zur Musiktypographie in der Incunabelzeit, Beitrage zur Bucherkunde, 1903; Die musikajischen Dlockdrucke des 15. und 16. Jahrhunderts, Kongresni izvjetaj, Basel 1907; Zu Leonardo Giustiniani und den Giustinianen, SBIMG, 1909 TO; Vilota und Nio, Spomenica L. v. Liliencronu, 1910; Das Partiturautograph von G. Scarlattis verschollener Clernenza di Tito, 1913; Sizilianische Volksmusik in Settecento-Uberlieferung, Spomenica H. Kretzschmaru, 1918; Neue Materialka sur italienischen Operngeschichte des 18. Jahrhunderts, Spomenica A. v. Harnacku, 1921; Wissenschaftliche und produktive Musikbibliographie, 1925; Aufgaben der Gesellschaft fitr zoissenschaftliche Musikbibliographie, 1927; Beethoven und die Musikkritik, 1927; lanci u asopisima RM (192124) i Melos (od 1928). IZDANJA: Alte italienische Canzonetten zur Guitarre . . . , 1913; Canzonette da balletto (sa E. Buhleom), 1916. LIT.: K.-H. Kohler, Hermann Springer, MGG, XII, 1965.

SPOREDNI SEPTAKORDI (njem. Nebenseptimenakkorde ili Nebenseptakkorde). U klasinom harmonijskom sistemu, zasnovanom na tonalitetu dura i mola i na tri harmonijske funkcije, tj. na tonikoj, subdominantnoj i dominantnoj, smatraju se svi septakordi, osim dominantnoga, sporednim septakordima. S. s. nalaze se, prema tome, na I, II, III, IV, VI i VII stupnju dura i mola. Nijedan od njih ne predstavlja bilo koju od tri funkcije na tako izrazit i nedvojben nain, kao to dominantni septakord predstavlja dominantnu funkciju (-> Harmonijske funkcije, -> Glavni i sporedni trozvuci, -> Ljestvica, -> Septakord). N. D. SPOREDNI STUPNJEVI -> Harmonijske funkcije SPOREDNI TROZVUCI -> Glavni i sporedni trozvuci SPORER (Sporrer, Spohrer), Thomas, njemaki kompozitor (Freiburg i. B., oko 1490 ?, 1534). ivio u Freiburgu i. B. (1506 upisan na Univerzitetu), Lindauu i Strasbourgu. Sa uvano je samo osam njegovih svjetovnih vieglasnih pjesama (obj. posth. u skupnim zbirkama 1535, 1536 i 1542), koje idu u najizvornija i najvrednija djela s tog podruja, i jedan motet (rkp.).
NOVA IZD.: sve sauvane kompozicije obj. H. J. Moser (1929); po 1 pjesmu obj. su R. Eitner (MFM, 1894), H. J. Moser (faksimil djela Gassenhazverlin und Reutterliedlin Ch. Egewolffa, 1527) i F. Jode (Chorbuch, 1931). LIT.: H. J. Moser, Die erhaltenen Tonwerke des Alt-Strassburger Meisters Th. Sporer, Kassel 1929. W. Gurlitl, J. Kotter und sein Freiburger Tabulaturbuch vom 1513, Elsass -Lothringisches Jahrbuch, Frankfurt a. M. 1941. H. Ch. Miiller, Thomas Sporer, MGG, XII, 1965.

SPRINGER, Max, njemaki kompozitor i muzi ki pisac (Schwendi, Wiirttemberg, 19. XII 1877 Be, 20. I 1954) Muziku uio u Pragu; orgulja i zborovoa samostana sv. Emaus t kraj Praga, od 1910 predavao gregorijanski koral, kontrapunkt, kompoziciju i orgulje u Klosterneuburgu, u Odjelu za crkvenu muziku Beke muzike akademije, kojoj je 192730 bio i direktor. Plodan kompozitor svjetovne i crkvene muzike, u kojoj udruuje utjecaje romantiara s principima cecilijanskog pokreta.
DJELA. ORKESTRALNA: 4 simfonije; koncert za violinu i orgulje; uvertir a; varijacije na puku pjesmu. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta; gudaki kvintet; klavirski trio; klavirski kvintet; TO varijacija za klavirski kvintet; koncert za violinu i orgulje. Kompozicije za klavir. ZA ORGULJE: koralna sonata; 3 sonate; 6 fugheta na temu B-A-C-H; preludiji; fantazije. DRAMSKA. Opere: Esther; Judith i Eugenia. VOKALNA: zborovi; balade za glas i klavir ; oko 70 solo-pjesama. CRKVENA : 8 misa; Te Deum ; 2 psalma. SPISI: Die Kunst der Choralbegleitung, 1907 (engl. 1908); Der liturgische Choralgesang im Hochamt und Vesper, dessen Hartnonisierung und Erkldrung, 1907; Orgelbegleitung zum Kyriale Vaticanum, 1907; Choralsolfeggien; 1908; Kontrapunkt, 1936. lanci u Muica Divina. Izdao u modernoj notaciji Kyriale Vaticanutn, 1907 i Graduale Romanum, 1930; redigirao XIV izd. djela Orgelschule J. Schildknechta, 1919. LIT.: E. Romanovsky, Max Springer, MGG, XII, 1965.

SQUARCIALUPI, Antonio, talijanski orgulja (Firenca, 27: III 1416 pokopan 6. VII 1480). Od 1436 orgulja katedrale u

SPRECHGESANG (njem. govorno pjevanje), poseban nain vokalne deklamacije koja sjedinjuje elemente govora i pjevanja. Upotrebljavaju ga A. Schonberg, A. Berg i drugi, a sam naziv uveo je A. Schonberg u svom melodramskom ciklusu Pierrot lunaire (1912) gdje takav nain govornog pjevanja biljei posebnim znakom na notama $ i u predgovoru daje upute za njegovo izvoenje. S. se izvodi uz dosljedno potivanje muzikog ritma, ali se tonovi ne izdravaju kao pri pjevanju, nego se njihovo trajanje prilagouje trajanju govornih slogova. Tono odreena visina tona treba se shvatiti kao intonativno uporite: glas samo naznauje visinu tona, ali se odmah zatim die ili sputa, prije nego je trajanje note izdrano, da bi slijedio fleksije govora. U kasnijim djelima (A Survivor from Warsaw, 1947) Schonberg se ograniio samo na oznaivanje priblinih tonskih pomaka i uporita. A. Berg je kao S. upotrijebio u operama Wozzeck i Lulu dvije varijante govornog pjevanja: jedna je blia istoj deklamaciji, ali s tono odreenom ritmikom i naznaenom visinom tonova, ko ja je kao kod Schonberga obiljeena znakom f, dok se druga pribliava vie pjevanju i naznaena je znakom . Prije Schonberga i Berga slian je nain govornog pjevanja upotrijebio E. Humperdinck u melodrami Die Konigskinder (1897) gdje je uz ritam fiksirao i tonsku visinu deklamacije. Neki kompozitori drugih naroda pokuali su S. defi nirati na vlastitim jezicima. Tako M. Gnjesin naziva takav nain muzikim itanjem, a McEwen pie u tehnici govornog pjevanja niz kompozicija pod naslovom Poems for Inflected Speech (1943). U novije se doba tehnika govornog pjevanja primjenjuje i na zbor, u obliku tzv. govornog zbora, npr. kod N. Vogela (Thyl Claes, 1942), L. Nona (La Victoire de Guernica, 1954) i dr.
LIT.: W'. Heinitz, Die Sprechtonbewegungen in Arnold Scho nbergs Pierrot lunaire, Vox, 1925. G. Schuhmacher, Gesungenes und gesprochenes Wort in den Werken W. Vogels, AFMW, 1967. I. A.

SPRINGER, Hermann, njemaki muzikolog (Dobeln, 9. V 1872 Landsberg, poetkom 1945). Studirao romanistiku i povijest muzike na univerzitetima u Leipzigu i Berlinu (doktorirao 1894). Vrijeme do 1899 proveo na studijskim putovanjima u Parizu, London u, u vicarskoj i junoj Francuskoj, zatim je do 1927 bio bibliotekar u Muzikom odjelu Dravne biblioteke u Berlinu. Tu je uredio alfabetski katalog i obradio veliki broj ru-

Stranica iz zbirke Codex Squarcialupi

420

SQUARCIALUPI SREDNJOVJEKOVNA MUZIKA

Firenci; zbog svog osobitog umijea nazvan Antonio degli organi. Pod nazivom Codex Squarcialupi uva se u firentinskoj Biblioteca Medicea Laurenziana bogata, raskono iluminirana zbirka talijanskih kompozicija XIV st. koju je S. posjedovao i, vjerojatno, sam prepisivao. Taj rukopis sa 354 svjetovnih talijanskih kompozicija jedan je od najvanijih izvora za prouavanje muzike ta lijanske Ars novae (novo izd. priredio J. Wolf, posth. 1955).
LIT : E. Sanesi, Maestii d'organo in S. Maria del Fiore, Note d'archivo, 1937- B. Becherini, Un Canto in panca fiorentino: Antonio di Guido, RMI, 1948. L. Parigi, L'Amico organista: Antonio Squarcialupi, Firenze 1954. K. Fischer, Zu J. Wolfs Obertragung des Squarcialupi- Coex, MF, 1956. B. Becherini, Communications sur Antonio Squarcialupi, Kongresni izvjetaj, Koln 1950. Ista, Antonio Squarcialupi e il Codice Mediceo -Palatino 87, L' Ars nova italiana del Trecento, 1962. K. v. Fischer, Antonio Squarcialupi, MGG, XII, 1965. Isti, Squarcialupi- Coex, ibid. F. A. D'Accone, Antonio Squarcialupi alla lue di documenti inediti, Chigiana, 1966.

SQUARE PIANO (engl.; franc. piano carre, njem. Tafelklavier, tal. pianoforte a tavolo), klavir s vodoravnim pravokutnim korpusom nalik na korpus klavikorda; ice su napete u smjeru li jevo-desno, tj. okomito prema tipkama. U XVIII st. takvi su kla viri esto i nastajali od klavikorda, u koje se ugraivala (klavirska) mehanika s ekiima. Instrument se poeo upotrebljavati sredi nom XVIII st. (najstariji sauvani primjerak sagradio je, 1742, J. Socher). Klaviri toga tipa proizvodili su se mnogo do oko 1800. Bili su osobito raireni u Engleskoj (jedan od najpoznatijih tvor niara bio je J. Zumpe) i takoer u SAD, gdje su se gradili jo 1880 i bili veoma popularni sve do oko 1900. Instrument je isprva imao njean zvuk koji je podsjeao na klavikord. Poslije 1825 poeo se ugraivati okvir od lijevanog eljeza; time je s. p. dobio krupniji oblik i ton, a da nije dostigao zvukovnu ljepotu klavira u obliku krila (-* Klavir). B. A. SQUIRE, William Barclay, engleski muzikolog (London, 16. X 1855 13. I 1927). Studirao pravo u Frankfurtu na Majni i Cambridgeu. God. 18851920 bibliotekar u odjelu za tampane muzikalije londonskog British Museuma, od 1911 upravlja i privatnom kraljevskom muzikom bibliotekom. Vrijedan je njegov rad na muzikolokom podruju, a bavio se i publicistikom. Pi sao je zapaene priloge u asopisima (The Musical Antiquary, Bibliographia), izvrsne muzike kritike u novinama (Saturday Rezvievi 1890 94, The Globe 1894-1901, The Pilot 1900 04) i lanke u strunim enciklopedijama. Osobito su vrijedni njegovi iscrpni i pouzdani katalozi biblioteka koie je vodio.
DJELA. KATALOZI: Catalogue of Accessions to the Old Printed Music in the British. Museutn since 1886, 1899; Musik-Katalog der Bibliolhek der Westminster-Abtei in London, MFM, 1903; Catalogue of Printed Music in the Library of the Royal College of Music, 1909; Catalogue of Printed Music published bettoeen 1487 and 1800, now in the British Museum (2 sv. ), 1912; Catalogue of the King's Music Library (I sv. Handelovi rkp., II sv. razlini rkp., u suradnji sa H. Andrews i III sv. tampane muzikalije i muzika literatura), 1927 -29; Catalogue of the Manmcripts in the Library of the Royal College of Music (posth.), 1931 SPISI: Notes on an Undescribed Collection of English 15-th Century Music, SBIMG, 1900 01; The Libretto of the Future, 1901; Purcell's Dramatic Music, SBIMG, 1904; Purcell as Theorist, ibid , 1905; An Index of Tunes in the Ballad-Operas, Musical Antiquary, 1910; Publisher's Numbers, SBIMG, 1914; The Music of Shadzoell's Tempest, MQ, 1921 i dr. (sabrani lanci obj. u 6 sv.). IZDANJA: Fitzviilliam Virginal Book (2 sv.; sa J. A. Fuller-Maitlandom), 1894 99 (ameriki otisak 1954 i 1963); kompozicije za embalo H. Purcella; mise W. Byrda; Stabat Mater Palestrine; izbor madrigala i m oteta (vie od 100) autora XVI i XVII st., 1895 1913. LIT.: A. H. King, William Barclay Squire, MGG, XII, 1965. SRBULJ,

SREDNJOVJEKOVNA MUZIKA Crkveni pjevai. Reljef iz slonove k osti, IX X st.

usavravao se 195557 na ljetnim teajevima Muzike demije Chigiana u Sieni (V. Trazzi, A. F. Lavagnino), u Rimu (B. Porrena), 1961 62 u Londonu (P. R. Fr i 1963 u Parizu. Od 1963 u Ljubljani predavao muziko -teoi discipline na Pedagokoj akademiji, od 1970 profesor je na demiji za glasbo. Istaknuti predstavnik suvremeno orijenti stvaralaca mlade slovenske kompozitorske generacije. Njege muziki govor kree izmeu serijelnosti i atonalnosti, a umjei mu je izraz ekspresionistian. Srebotnjakove kompozicije : priznanja u domovini i inozemstvu zbog izrazite izvornosti:
DJELA (izbor). ORKESTRALNA: Glasba za godala, 1958; Sinj in due tempi, 1958; Monologi za flautu, obou, timpane i gudaki orkestar, Kraka suita, 1964; Antifona, 1964; Concerto za harfu i orkestar, 1972. MORNA: Micro-Songs za glas i 13 instrumenata, 1971; sonatina za vii klavir, 1971; Second Sonatina za violinu i klavir, 1972; Dnevnik za violint lonelo i klavir, 1973. KLAVIRSKA: Invenzione variata, 1961; Makc plesi, 1974. Filmska i scenska muzika. VOKALNA. Kantate: Ekstazi za mjeoviti zbor, bariton i orkestar, 1965; Reauiem za talca za mjeovit: harfu i udaraljke, 1963; A Village Orpheus za mjeoviti zbor i instrumi ansambl, 1974. Mjeoviti zborovi: Kraka vas, 1961; Sechs mazedonische und Liebeslieder, 1965; Tzvo Macedonian Folk-Songs, 1966; Six Folkfrom Yugoslavia, 1971. Solo-pjesme: Pisma za glas i harfu, 1957; Mati 1 i gudake instrumente. J. Gc. i D. <

Jovan, dirigent i kompozitor (Panevo, 28. III 1893 Beograd, 4. XI 1966). Muziku studirao u Beogradu kod S. Mokranjca i u Srpskoj muzi koj koli kod S. Binikog, zatim u Beu kod R. Fuchsa i na Konzervatorijumu u Pragu kod J. B. Foerstera i J. Kfike. God. 192240 dirigent u Narodnom pozoritu u Beogradu, 193041 upravnik Beogradske operete. Dirigovao i horovima Zora u Beu, Jadran u Pragu, te Obili (192224), Srpsko jevrejsko pevako drutvo (192835) i Radoje Daki (1944 50) u Beogradu. Kao kompozitor najvie je negovao solo--pesme i horove; njegova dela odiu romantizmom; u njima je jasan prizvuk narodnog jezika.

SREDNJOVJEKOVNA MUZIKA. Muzik,a znanost XI poznavala je od muzike srednjega vijeka uglavnom teoretska 1 jer je samo s tog podruja, zaslugom M. Gerberta (1784) i E.-H. de Coussemakera (186476), bio objavljen opsean terijal. Upoznavanje same muzike zaelo se tek oko 1900 emu je pionirsku ulogu odigralo ivotno djelo F. Ludwiga je 1924 dao prvi vrijedan cjelokupni pregled srednjovjekovne DELA: simfonijska poema Koszike (u djelu G. Adler, Handbuch der Musikgeschichte), oh maj. Sonata za violinu i klavir; roje kompozicije G. de Machaulta i sudjelovao 1922 u prvoj mansa za violinu i klavir. Scenska muzika za drame Dva narednika; a tematskoj javnoj izvedbi srednjovjekovne muzike u Karlsri ran; Julije Cezar; Antigona; Muziki Otada su se brojni muzikolozi bavili istraivanjem i izdava paj'aci. VOKALNA: meoviti ho srednjovjekovnih izvora; osobito mnogostranim pokazao rovi; 160 pesama za glas i klavir (ve inom preraene i uz o rkestarsku tom radu J. Handschin. pratnju). D. poj Sn. avilo se u umjetnikoj muzici vieg U srednjem vijeku SREBOTNJAK, Alojz, tekovina koja je omoguila raznolik i dinamian razvoj evrc kompozitor (Postojna, 27. IV muzike, nasuprot muzici drugih kontinenata. Srednji vijek obn 1931 ). Kompoziciju studi povezanost muzike s teorijom; takvu je povezanost pozn; rao na Akademiji za glasbo antika. Ishodite su bili kasnolatinski spisi Boethiusa, Cassiodt A. SREBOTNJAK u Ljubljani M. kerjanc); i Izidora (L. iz Seville (VVII st.). Srednjovjekovna muzika rija, uz tehnike podatke, priopuje i pogled na muziku 1

SREDNJOVJEKOVNA MUZIKA SRODNOST TONALITETA I AKORDA 421

je osnovnu misao Evropa prihvaala sve do XVIII st. Jezgro je muzike teorije princip broja (lat. numerus); itav svemir i nje govi zakoni poivaju na broju; broj odreuje i zakone u muzici. Muzika je na taj nain tajanstveno povezana sa svijetom. Kao i u kasnoj antici, zvala se muica mundana harmonija sfera, muica humana red u tjelesno-duevnom ovjekovu mikrokozmosu, a muica instrumentalis vel sonora muzika koja realno zvui. Za kranstvo se iznad tih triju podruja jo izdizala muica coelestis vel divina, nebeska muzika. I u muzikoj praksi imala je veza muzike s kranstvom temeljno znaenje. U sreditu se nalazilo jednoglasno rimsko crkveno pjevanje, zvano gregorijansko pjevanje (-> Koral), koje je Francuska preuzela oko 800. U IX st. pojavljuju se prvi oblici vieglasja, preteno u paralelnim kvart nim i kvintnim pomacima (-> Organum). Brojne nove tekovine donijelo je XII st. U vitekim krugovima gaji se epska poezija na narodnom jeziku; prikazanja doivljuju bogat procvat; u pjes mama na provansalskom jeziku rada se glavni oblik viteke li rike (-> Trubaduri). Sva je ta muzika jednoglasna. Dvoglasni organumi njeguju se u umjetniki dotjeranom obliku u opatiji -> Saint-Martial (Limoges, juna Francuska). Njihovi notni zapisi jo ne odaju neko naelo ritmikoga toka. Muzika se u XII st. tako iz temelja mijenja da se pojavljuju novi principi oblikovanja; poinje era muzike > gotike (otprilike od druge polovine XII st. do prvih desetljea XV st.). Njezino je sredite u sjevernoj Francuskoj, premda u razvoju XIII st. ee sudjeluju i Englezi, Nijemci, panjolci. Gotika se era dijeli na epohe -> Notre-Dame, > Ars antiqua i -> Ars nova. Za razdoblje Notre-Dame, sa sreditem u parikoj katedrali, karakteristino je da jedinstven stil proima sva muzika podruja. Glavni su predstavnici Leoninus i Perotinus. Perotinus u organumu prelazi na troglasje sa vrstim ritmom oko 1200 i na etvoroglasje. Kompozicijom vlada modalni ritam (-> Modalna notacija). Kao novi oblik javlja se -> motet. Perotinus je njegovao > conductus, oblik preteno neliturgijske muzike za 13 (rjee 4) glasa s latinskim tekstom, preteno sa slobodno komponiranom melodi jom (conductus se prakticirao ve u epohi Saint-Martial). Jednoglasje svojstveno trubadurskoj umjetnosti vlada i u muzici -> Minnesdngera; trubadurskom se umjetnou nadahnjuju i sjevernofrancuski -> truveri. U truverskoj se muzici opaa po vezanost s umjetnou Notre-Dame, od koje truveri uskoro preuzimaju modalnu ritmiku. U razdoblju ars antiquae prilike su dosta izmijenjene: nasuprot mnogostrukosti oblika u epohi Notre-Dame, sad nastaju gotovo iskljuivo moteti: glavni je tip troglasni motet sa dva razliita teksta (latinski, ili francuski, ili mijeani); tenor je uglavnom uzet iz korala, ali esto potjee iz profane muzike. Od 1230 otprilike razvija se (dotad modalna) ritmika sve slobodnije, to dovodi do -> menzuralne notacije, iji sistem sredinom XIII st. iscrpno izlae Franko iz Kolna. Dokumentirano je postojanje tipa muzikog kolegija sastavljenog od profesionalnih muziara i graanskih amatera u razdoblju ars antiquae. Prvi put se javlja estetski autonomno umjetniko djelo, razumljivo samo upuenima. To potvruje Johannes de Grocheo, koji oko 1300 daje informacije o svjetovnoj muzici i opisuje pariki muziki ivot s obzirom na drutvene slojeve. Meutim, nj egov novovjeki realizam osvjetljuje samo jednu stranu ars antiquae; muziki teoretiar Jakov iz Liegea daje veliku sintezu srednjovjekovnog univerzalizma. Zaokret prema ars novi oko 1320 vezan je uz ime kompozitora i teoretiara Philippea de Vitryja. Novo je u njegovim motetima viestruko ponavljanje ritmikih skupina od 10 20 taktova; ta izoperiodinost u svom dosljednom obliku postaje - izoritmija: tono ponavljanje ritmikog obrasca, uz razliitu melo diju. Novo je u Vitrvjevoj muzici i naglaavanj e terce u trozvuku (koje potjee iz Engleske), nadalje obogaivanje mukog solistikog pjevanja dodavanjem djeakih glasova i instrumenata, te esta upotreba etvoroglasja (s contratenorom). Estetska autonomnost velike muzike forme u koju se razvio njegov motet daleko nadmauje mjerila ars antiquae. Teorija ars novae, koje je uz Vitrvja najznatniji predstavnik Johannes de Muris, bavi se umjetnikim djelom; osim moteta u umjetnika djela ubraja se i svjetovna pjesma (lat. -> cantilena). Najvei majstor ars novae Guillaume de Machault gajio je, uz jednoglasne svjetovne oblike, osobito oblike za jedan muki glas uz 13 instrumenta. Machault se tu slui slobodnom i esto ekspresivnom ritmikom; zvuk postaje snaan. Vrhu nac su toga tipa vieglasne umjetnike pjesme ars novae Machaultove troglasne balade. Sporedni je oblik u francuskoj muzici toga doba -> chasse, sa tri jednaka glasa u kanonu. U isto vrijeme, a neovisno o francuskom obliku, razvija se talijanska -> caccia koja je, zajedno sa dvoglasnim -> madrigalom, temeljni oblik u muzici talijanskog trecenta. Kasnije se pridruuje ballata, preteno za tri glasa (-> balada). Istodobno jaa francuski utjecaj. Italija u XIV st. nema velike muzike forme kao to Francuska ima izo -

Minnesangeri. Minijatura, XIV st.

ritmiki motet, koji se tek kasno u Italiji povremeno oponaa. Na sjeveru upravo taj oblik postaje sve vaniji: Machault, koji je zapoeo s francuskim motetima, u kasnim je godinama stvorio velianstvene latinske motete, a sluei se djelomino njih ovim stilom, napisao je etvoroglasni misni ciklus. Crkvena muzika u doba ars novae openito igra skromnu ulogu, povodei se ve inom za svjetovnim uzorima. U francuskoj se muzici poslije Machaultove smrti dalje njeguje tehnika cantilenae (u svjetovnim vieglasnim oblicima), koja postaje sve sloenija i utjee na razvoj > chansona Dufavjeva doba, a uz nju oblik moteta, jedan od glavnih izvora za obnovu crkvene muzike u misi i motetu XV st. (-> Nizozemska muzika, -> Renesansa).
LIT.: F. Ludzoig, Die geistliche nichtliturgische, weltliche einstimmige und die mehrstimmige Musik des Mittelalters bis zum Anfang des 15. Jahr hunderts, u djelu G. Adler (s drugim autorima), Handbuch der Musikgeschichte, Frankfurt am Main 1924 (II izd., u 2 sv., Berlin 1930). H. Besseler, Die Musik des Mittelalters und der Renaissance, Potsdam 1931. A. Pirro, Histoire de la musique de la fin du XIV e siecle a la fin du XVI e, Pari 1940. G. Reese, Music in the Middle Ages, New York 1940 (tal. Firenze 1960). J. Handschin, Musikgeschichte im Uberblick, Luzern 1948 (II izd. 1964). J. Chailley, Histoire musicale du Moyen- Age, Pari 1950. Isti, La Musique medievale, Pari 1951. The New Oxford History of Music, II, Early Medieval Music up to 1300 (red. A. Hughes) London 1954 (II izd. 1955) i III, Ars Nova and the Renaissance 1300 1450 (red. isti i G. Abraham), London 1960. B. A.

SREJOVI, Jakov, flautist i pedagog (Kragujevac, 12. III 1904 ). lan orkestra beogradske opere te profesor Fakulteta muzike umetnosti u Beogradu. Koncertirao intenzivno u Beo gradu i drugim jugoslovenskim gradovima. D. Pl. SRODNOST TONALITETA I SRODNOST AKORDA. Srodnost dvaju tonaliteta mjeri se brojem zajednikih tonova njihovih ljestvica. Tako su, npr., tonaliteti C-dur i G-dur srodni u najveoj mjeri, jer njihove ljestvice imaju est zajednikih tonova (g, a, h, c, d, e); tonaliteti C-dur i Cis-dur su naprotiv srodni u najmanjoj mjeri, jer njihove ljestvice uope nemaju zajednikih tonova. Srodnost tonaliteta nuno se odraava u njihovim meu sobnim harmonijskim odnosima, jer to vie imaju dva tonaliteta zajednikih tonova, to e vie biti i zajednikih akorda sastavljenih od tih zajednikih tonova (-> Mnogostranost akorda). Srodnost dvaju akorda mjeri se, poput srodnosti tonaliteta, takoer brojem njihovih zajednikih tonova. U razdoblju tvorbe akorda po tercama (-> Harmonija), osobito su dole do izraaja

422

SRODNOST TONALITETA I AKORDA SRPSKA MUZIKA

U najveoj raznovrsnosti narodnih pesama sa gledi matike, tekstovne forme, funkcija drutvenog karaktera, m stilova, etnogeneze, procesa razvitka, akulturacije i dru pekata, kao prvo namee se jednostavna podela muzikf na pesme u tokovima rada i svakodnevnog ivota i na p' prilikama praznovanja. Zemljoradniko-stoarska godina sastavljena je od n zonskih poslova, naroito zgusnutih u prolee i leto. Pos pesme zemljoradnika prate tokove rada od kopanja i kosic etve i berbe, i za svaku od ovih prilika pesme se pevaju nai Otuda se u narodu razlikuju pesme kopake, kosake, St ili berake:
Kopaka,Lolir Zapisao V

dvije vrste srodnosti akorda: kvintna srodnost i terena srodnost. Dva su akorda u kvintnom srodstvu u sluaju kad je kvinta jednoga identina s temeljnim tonom drugoga, ili temeljni ton jednoga s kvintom drugoga. Prema tome je toniki trozvuk u kvintnom srodstvu s dominantnim i subdominantnim trozvukom, i obratno. Dva su akorda u terenoj srodnosti, kad je terca jednoga id entina s temeljnim tonom ili kvintom drugoga i obratno. Slijedei primjer pokazuje da postoje etiri dijatonske (a d) i osam kromatskih kombinacija (e 1) tercnih srodnosti:

J=88

i
je -

' (fog
Oj, se -

J 1 i1
ra nje

di

Kromatski spojevi po terenoj srodnosti bili su u XIX st. omiljeno sredstvo modulacije. Oni su se primjenjivali ne samo izmeu dva trozvuka:
F. Chopin: Preludij, op.28 br.9

ft) &
o-l e, dra go-le, dra-gi bra-te
moj

Zetelakih pesama ima veoma mnogo, jer je i etva bih od najvanijih radova u pribiranju letine. Pesma je bodrila da rade to bre mogu, a birala se najbolja pevaica (uvek osoba) da zapone pesmu:

ve i izmeu trozvuka i septakorda:

F. Schubert: Sonata za klavir u D-duru, op.59

nin ba - bo

mo- l i- o

mo -

i J JJJ iT
na mo li o_ mo bu, Ja nin ba -

I 3 -H
UL namo-ii- o mo - bu, na-mo-li- o _ mo-

kao i izmeu dva septakorda:

F. Schubert: Sonata za klavir u H-duru, op. 147

obanske pesme su uglavnom pesme mladih, najee lji sadrine. One su prekraivale duge asove uvanja stoke oglaavale gde se ko od obana ili obanica nalazi i iz skr mesta emitovale njihove ljubavne poruke:
J=108
Zapisala A.Matovic,Muinac,Sc

Ov - ce

u - va,

ov - ce

u - va

Pod terenu srodnost moe se analogijom svrstati i odnos izmeu akorda koji, dodue, nemaju zajednikih tonova, ali su im temeljni tonovi udaljeni za tercu:

K i

Primjeri upotrebe ovakve terene srodnosti nalaze se u kasnoromantikoj muzici:

R. W agner: Parsifal

.. h Bi

i.

i ----- k

i ------ ' J i

B --------1LL4------ 1 ft-

N. D.

SRPSKA MUZIKA. NARODNA. U preseku dananjih prouavanja narodna je muzika u Srbiji svojevrstan, sloen kulturni fenomen, neodvojivo vezan za sve oblike svakodnevnih aktivnosti i praznovanja, za tugu i radost, za predstave o svetu i religiji, o istoriji i moralu. Budui da je bila neujednaena razvoja usled istorijskih zbivanja, migracionih kretanja, razliitih kul turnih uticaja i drutveno -ekonomskih tokova, narodna muzika je s jedne strane sauvala mnoge osobine i elemente iz davne prolosti, dok s druge izrazito prua dokaze svojih mlaih oblika i sadraja. Otuda u Srba vie muzikih slojeva razliitog porekla.

Meutim, u veini krajeva Srbije i danas ivi veoma popi oblik zajednikog rada u vidu mobe ili po zajmice kad rac za jednoga, ili u vidu prela, sijela, sedenjke ili sedeljke ka< svako za sebe. U jesenje i zimske dane, sve do prolea, sku se predvee preteno enskinje (mukarci su dolazili prec rada da razvesele drutvo i poigraju pre nego to se razid prede ili veze do duboko u no. Pesma je bila verni pratilac vih skupova, ak su se u nekim krajevima pesmom dozival vojke da dou na prelo:
Zapisala R.Petrovi,Gueva<

45

fa

JT
Ej, ko - ja mi ju ov - ele ne- ma, da doj- de, .

da

ne

doj- de,

da

doj-de!

Ej,

Ka - ta

mi

n'titie

.\nt-rCi

T)f W '"uf ff^.*T '-

on W

3 3

s O

d
N

*Mc
KRALJ DAVID I ONGLERI. Minijature u junofrancuskom tonaru, XII st

SRPSKA MUZIKA

423

Vrlo stari elementi ovog obreda su: upotreba maski, koledarske pesme, igre i madijanje, i dobijanje darova:
! ne-ma, da doj- de,_ da ne doj-de, da doj-de! J =96 Zopisao V.orevi,Mrzenica,Kruevoc

n je broj pesama koje su se pevale na sedeljka ma i udei po vrsti pesama koje se nazivaju pripovkinje (Srediri) ili pripevuke (okolina Leskovca), to znai aljivo ivo zadirkivanje nekog prisutnog zbog ljubavi, moe staviti da su sedeljke bile jedinstvene prilike u kojima [e i nove pesme. rena funkcija sedeljake pesme (i uopte poslenike la je i ostala mnogostruka. Ona je stvarala raspoloenje Imarala i razveseljavala radno drutvo, ali je bila i sred-uniciranja da se njom saopti ono to je bilo teko ili : rei samo recima. Kako je tematika sedeljakih pe-hvatila najiru skalu oseanja u meuljudskim odnosima i aljive zgode i nezgode, ili minule dogaaje narativnog , pesme su istovremeno za mlade generacije imale zna-rora informacija ljudskog iskustva. dnevni, sitni poslovi oko kue i u kui nisu bili praeni m pesmama, ali je uvee mlada majka ili baka morala da uspava dete. Uspavanke su izraavale materinsku ljubav, ali su mnoge imale i maiiski karakter da za -od uticaja zlih natprirodnih sila. Najee se pevaju tiho, im falsetom, a ritam melodije se samo u uspavankama a ritmom pokreta (ljuljanje u kolevci ili cupkanje u krilu):
Zapisala R.Petrovi,Ljubi,Titovo Uzice

Do-

Bo -

}i,

ko - - -

le -

do,

pla - le - do.

Proleni period je posebno bio bogat obiajima, kao to su obredno ljuljanje praeno obrednom pesmom, urevdanski obiajni kompleks kod stoara, Jeremijin -dan, rana za zdravlje kraljice i dr. Posebno mesto u ovom periodu pripadalo je najrasprostranjenijem i najpopularnijem obiaju lazarica (na Lazarevu subotu) u kome se najizrazitije sauvala uloga pesme i igre. Ag rarni kult predstavlja sutinu lazarikog obreda irom Srbije, a uoava se i identinost ili varijantnost tekstova u lazarikim melodijama, koji su u obredu svuda namenjeni oveku u drutve nim odnosima (pesme: domainu, domaici, devojci, momku, detetu, nevesti, starim ljudima i dr.) i njegovim potrebama (pesme za ito, vodu, rodno drvo, za livadu, za vetar, i za pojedine ivo tinje) :
J) = 120

m
Za -

Lazaritka za devojicu itorae.Vladiin Han Zapisola R. Petrovi

8 3E
spa la doz, doz,

Lju - Ijo

lja

na -

na

si -

na

Ra - do -

va -

na,

za - spa -

la

mi

A-

ni-

i-

ca,

doz.

Jn j) JU
Mi- la - ne, Dra- ga- ne, ne daj zo - ri da sva- ne, daj zo- ri da sva-ne dok moj Mi- le ne spavne!

je, meutim, pesme indirektno vezane za rad i poslove, lentarne uz obiaje koji su titili letinu od jake sue ili ne kie. Ako je letina dola u opasnost zbog dugotrajnih e bi dodole, peperuge ili preperude okiene zelenilom od kue, igrale i pevale za kiu. U kinim periodima, pak, trala po kii i pevala pesmu za prestanak kie:
J=144 Zapisala R. Petrovi itorae.Vladiin Han

Slino lazarikom obredu, a uvek za zdravlje i beriet, pevale su se kraljike pesme oko Duhova, na prelazu u letnji period. U nekim krajevima tekstovi kraljikih pesama identini su sa laza rikim, ali se pevaju na kraljiki glas odnosno melodiju. Posebni obiaji vezani za stvaranje porodice i ivot u njoj grupiu se oko tri najvanija momenta: svadba, roenje i smrt. Svadba je bila i ostala najvaniji i najradosniji dogaaj porodice. Ona predstavlja neobino dinamian redosled obiaja u kojima namenske pesme ili igre ine neodvojive delove (kad svatovi ujutru polaze po devojku, kad stignu pred njen dom, kad se izvodi devojka, kad se ona oprata od roditelja itd.). Svaki od ovih momenata ima svoju odreenu pesmu, i samo se te pesme u narodu zovu svatovske. One imaju svoje ime, vreme i mesto u itavom sistemu svadbenog rituala, a izvode ih samo ene:
J)=ccal54
Na dugaki glas
J>= 168

Svatovska, Le5ak,Kopaonik Zapisala R, Petrovi

Ju J m
Pre - stan', pre-stan', ki S i - a) - ka ti

Na krotki glas

e, na

JI J i l
dva bre - ga sto - je -

itd.

Svatovska, Leak.Kopaonik Zapisala R.Petrovi

: ove pesme, izvoene uz rad i poslove, ili uz obiaje ve -a rad, iako strogo utvrene po funkciji, nisu bile vezane edene dane, ve su se izvodile svakodnevno (obanske, us;e i dr.)j sezonski (kopake, etela ke i dr.), ili po potrebi e i dr.). Meutim, postojali su dani kada se nije radilo, iraznovanja i sveanosti, koji su takoer bili praeni obia 1 kojima su pesma i igra imale svoje odreeno mesto. U u ovih prazninih obiaja izdvajaju se periodini obiaj i di od opteg znaaja za iru seosku zajednicu i obiaji i obnaajni za porodinu zajednicu, a vezani za glavne momente Dvog ivota. riodini obiaji i obredi imaju svoje vlastito ime, svoje od 3 vreme u kalendarskoj godini, odreeno mesto izvoenja, :e melodije i tekstove i vlastite igre (koledarski, lazariki, ki glas, to znai melodiju). Po svom znaenju oni se izvode lapred obezbede rodnu godinu, plodnost stoke i zdravlje i lanova seoske zajednice. Poetak sunane godine bio je od starih Slovena ob eleavan velikim sveanostima, ije ;e nalazimo u nekim oblastima Srbije, vezane za obiaj po u narodu pod imenom koleda, a koji se izvodio oko Boia.

Sad je

va- kat

ko e _____

pla- kat'

sad

je

va -

kat

pla -

kat.

Svatovska, Leak.Kopaonik Zapisala R.Petrovi

11 3S
U de - te li, _ le - ti ~ te li __ k ie -ni svatovi,

$ K Jijju^ J> gijyjMj- ^

ide - t e li,_ le-ti-te li ___ ki e-ni svato- vi, ( i ) .

iy . -

424

SRPSKA MUZIKA
152 Zapisala A. Matovi, Ravni,T

Prema tome, celokupan muziki repertoar koji se izvodi na svadbi, razluuje se u dve kategorije bitno razliite po funkciji: u svatovske pesme koje su funkcionalno komponenta obreda, i u sve ostalo to se peva, igra ili svira za veselje i raspoloenje. Roenje novog lana porodice predstavljalo je poseban dogaaj koji je praen mnogim obiaiima za zdravlje i sreu novoroen eta. Uz neke od tih obiaja pevale su se pesme poznate pod imenom kravajske:
J 72
=

15

brlJ'l'Jg m JU
i - r o - ko li- e ____

J- J.
- e, e,

J ^
J- ? \ J-

6-

<}.

Kravojska Slatina,Leskovac Zapisao M.Vosiljevi

^
di - na, pu na_ gra lj)oro -

^
vo - o, o, o, o_

i n \>n m J
di na,_ d anum, ogo d i - - no.

*> j- jro vo-.

J--

Kao momenat koji okonava ljudski ivot, smrt je uvek bila zagonetan i posebno znaajan dogaaj. Zato su se oko nje raz granala mnoga verovanja i za nju vezali brojni rituali. Verovanje u zagrobno produenje ivota stvorilo je velike gozbene ceremonijale u kojima je obredna igra {alostivo kolo u istonoj Srbiji) ili tubalica (zapadna Srbija) bila vaan sastavni deo. U toj smeni svakodnevice i praznovanja, aktivnih tokova delatnosti i sveanih obreda i drutvenih obaveza, pesma je imala uvek odreenu funkciju komunikacije u drutvenim odnosima da pomogne itavom selu, porodici, ili pojedincu (obredna lirika), da stvori raspoloenje za rad (poslenika), da najlake izrazi oseanja (uspavanka, ljubavna lirika, tubalica i dr.), da vaspitava (tekstovi kao izvor iskustvenih informacija), da razonodi i odmori (po putu, uz trpezu, neke sedeljake i dr.). Ovaj sloj seoske mu zike tradicije poseduje izvesne muzike karakteristike (tonalni odnosi, organizacija muzikog vremena, melopoetski oblici) koje objedinjuju veinu srpskih terena. Prilikom klasifikacije tonskih odnosa u narodnim melodijama posmatrani su nizovi tonova i njihovo meusobno rastojanje, i izdvojena dva tonska niza koja su najzastupljenija u celokupnoj grai starije tradicije. Oni obuhvataju najee 45 tonova sekundnih razmaka, odnosno obim kvarte ili kvinte, iako nije retko naii na melodije samo sa dva ili tri tona. Kljunu funkciju u ovim nizovima ima finalni ton (transponovan u svim muzikim pri merima na^1)- Susedni tonovi ispod i iznad njega (fl,al) nagovetavaju funkciju poluzavretka, jer se esto njima zavrava prva muzika fraza najzastupljenije dvoslone muzike forme. Tonski niz izveden od veine melodija seoske tradicije je sledei (pri-meri br. 1, 2, 4, 5, 7, 9, 10, 11, 12, 16, 17, 18, 20, 21, 25):

J ft* 7 o

J * JI J. ' |f ti
e, e, (jjo -

J J D
ro-o - o -

(folirl Hlfft J J j

ko

li-

e, li-Se

=F=F

m
ko

li-

e, li-5e_

Drugi vid ritmike organizacije nosi obeleje izohroni aca, zasnovanih na ritmu pokreta, a najei je kod vol instrumentalnih melodij a koje prate igru. Ritmiki obi javljaju kao prosti taktovi najee od 2/4, 4/8, vrlo retko 6/8:
J=112 Zapisalo R.Petrovi, itorae,VI<

16:

J I J J JE
Mile, koj mi te ka- - - ra, Mi- !e

7J ^~
13
koj

te

ko- ra? Du - - 5o

___________________________

\y <>

T -------------------------------------kaka-ro. ra, __________ du-$o,mo-ri, nana me

Drugi tip tonskog niza koji je manje est, ali ima dosta jas nih i izrazitih primera, ima polustepen izmeu zavrnog tona i sledeeg iznad njega (primeri br. 3, 6, 8, 15, 19):
Ul

Meutim, kvantitativni zbir intervalskih veliina u navedenim tonskim nizovima, predstavljen kao obim kvarte ili kvinte, samo nagovetava ove tonske odnose. Veina intervala od finalisa na vie ima smanjene veliine u poredenju sa temperovanim. In terval velike sekunde izmeu finalisa i susednog nieg tona (f1), meutim, jedan je od najpostojanijih i najstabilnijih veliina u celokupnoj grai narodnih tradicionalnih melodija. Ove vrlo izrazite osobine tonskih odnosa: tetrakordalni ili pentakordalni tonski nizovi i umanjene intervalske veliine u okvirima ovih nizova, predstavljaju z ajedniku karakteristiku starije muzike tradicije. Ritam u ovim muzikim slojevima pokazuje se u dva svoja glavna vida, kao tzv. slobodni ritam (kod otegnutog pevanja), i kao tzv. ritam pokreta giusto (kod pevanja koje prati igru, u napevima kratkog glasa i u pesmama na sadanjski glas). Slobodni ili bezmenzuralni ritam pripada napevima koji se u celoj Srbiji nazivaju na glas, iz glasa ili iz vika. Ovaj je ritam u napevu baziran na ritmu reci, a tokom melodije smenjuje se sa vrlo otegnutim, teko merljivim trajanjima na jednom tonu, najee finalisu. Pojavljuje se i u jednoglasnim i u dvoglasnim vokalnim melodijama, a takoer u instrumentalnoj muzici (svirala, duduk, gajde) kad se svira po obanski:

Formalna struktura narodnih melodija seoske tradici niva se na muzikoj strofinosti. Melostrofe se niu dok ispeva ceo tekst. Muziki oblici melostrofa predstavljaju turne muzike potpune celine koje imaju svoju unutrai ganizaciju. Kao najjednostavniji ali redak oblik izdvaja : u kome se ponavlja jedan muziki motiv kao jezgro. Mak lodijskom promenom na kraju, tj. pojavom oseanja za fa niz motiva se pretvorio u veu celinu muziku frazu. C jednodelnih melodija nema mnogo, ali se ponavljanjem fraze stvorio dvodelni oblik koji je sigurno najzastupljenij u srpskim narodnim melodijama:
J=104
Zapisala R. Petrov i , Dobi ude lica, Ti

17

jo___ ma- io

m
o - e-mo li ku - i i - di

^m
jo _ ma-lo

jo5

SRPSKA MUZIKA

SVIRAI. Detalj freske Kainovo potomstvo, manastir Deani, XIV st.

SRPSKA MUZIKA

Gore lijevo: GAJDA; gore desno: SVIRA DUDUKA; dolje VLAKO KOLO

SRPSKA MUZIKA
Osim doslovce ponovljene prve reenice, ili veih i manjih promena pri drugom ponavljanju, dvodelnost forme kod manjeg broja melodija pokazuje i nov materijal u drugoj reenici. Iz razita trodelnost, a jo vie etvorodelnost veoma je retko zastup ljena u seoskoj tradiciji. Organizacija tekstova u okvirima melostrofa otkriva veoma interesantan fenomen: tekstovi narodnih pesama (deseteraki, osmeraki, sedmeraki i drugi, sa ustaljenim rasporedom ak cenata), nisu organizovani u strofe, pa se postavlja pitanje kako se nestrofian tekst uklapa u strofinu melodiju. Analizom je utvreno da se za jednu melostrofu najee uzima samo jedan stih, a neto rede dvostih. Ovaj spoj teksta i napeva sadri vrlo karakteristine osobenosti. Njime se odreuje tip melodije, on stvara melodijsko-formalni model koji, pored muzikih osobina, izraava drutvenu funkciju i opredeljenje za priliku u kojoj e se pevati. Taj spoj u melopoetskoj strukturi predstavlja veoma vanu konstantu u graenju ili stvaranju narodne pesme i ima znaajnu ulogu u tumaenju kako varijanata tekstova, tako i varijanata melodija. Nekoliko ovakvih veoma rasprostranjenih modela zasnivaju svoje oblike na ponavljanju celog stiha ili samo na ponavljanju njegovih delova (-> pr. 17). Ponavljanje delova stihova naziva se u narodu pevanje na prelome ili na prelamanje (Kopaonik), na predvojanje ili na vraanje (Zlatibor), zavrtljivo i zavrtljivije (Golija) itd. i vri se u raznim kombinacijama:
Zapisala R.Petrovi.Leposavi,Kopaonik

425

to objanjava i znai da izvodi sekundu iznad finalisa i da ta sekunda ima svoje trajanje, vanost i znaenj e, jer se navedeni termini odnose ba na mesta u melodiji gde se glasovi razilaze. Time je ovo sekundno sazvuje istaknuto kao posebno vaan faktor. Kada se pojavi ispod finalisa sekunda je kratka, prolazna, uzgredna, ali se i takva javlja. Zavretak Jl=cca96 melodije je unisono:
Zapisala R. Petrovi Guevac,Svrljig

1J) J
Ej, te- kla vo -

J
da stu-de-na,_

J
le - le, le - le, stu-de-na_ ej,

JIJ) .1
=g=3fr

niz dva bre-ga

J'Jii -^ I J.
^ j

Ji J' =f f i

J J

=^45
go - le- ma,. 3 - le, le - le, go- le- ma .

18 :

^
com o -

Pod go - ri -

ra -

la de - voj -

ka,

o-

ra - la de-voj-ka,

podgo-ri- com.

Ovi melopoetski modeli predstavljaju strukturalnu osnovu u graenju tradicionalnih narodnih pesama i u narodu imaju svoje ime. U jugozapadnoj Srbiji nazivaju se kajde (turcizam), a mnogo se ire u ostalim krajevima upotrebljava termin glas. Kajde ili glasovi razlikuju se prema tempu (na kratki glas, na dugaki glas, na krae), prema funkciji {etelaki glas, saborski, slavski, svatovski, obanski, lazariki i dr.), prema vremenu nastanka (starovremski glas ili kajda i sadanjski glas) ili prema iroj ili uoj etno-geografskoj pripadnosti {zlatiborska kajda, po jadranski] udar, crnogorska kajda, manjaki glas selo Manjak, makatovski glas selo Makatica, ribaevska, gostinika, ro -ianska kajda sela Ribaevina, Gostinica, Roanstvo kod Ti tovog Uzica, i dr.). Vokalna muzika. Dvoglasna vokalna praksa predstavlja izrazitu osobinu narodne muzike tradicije. Dvoglas se sastoji od dve melodijski i funkcionalno razliite deonice, i pripada netemperovanom sistemu. Sutinsko obeleje ovog dvoglasa ogleda se u narodnom oseanju intervala sekunde (velike ili male) kao konsonance. Postoje dva tipa dvoglasne vokalne prakse, ije ob lasti rasprostiranja razdvaja Velika i delimino Juna Morava. Prvi tip dvoglasne prakse karakteristian je za oblast zapadne Srbije. Melodiju zapoinje prvi, vodei glas, a drugi mu se pri druuje na onom mestu gde taj tip melodije (glasa ili kajde) zah teva. Pridruena dva glasa slede melodijsku liniju, a na odreenim melodijskim punktovima (i uvek samo na tim mestima) vodei se glas sputa za sekundu ispod prateeg, stvarajui ukrtanje glasova. Sekundom se zavrava melodija. U toj zbijenosti gla sova glavna melodijska linija prelazi iz gornjeg u donji glas i obrnuto, pa u tome lei deo odgovora zato nijedan peva ne moe sam da otpeva svoju deonicu. U toj zvunoj slivenosti dvoglasnog pevanja ipak se narodnim terminima odreuju razliite funkcije glasova. Prvi vodi, usjeca, a drugi prati, tei ili goni. Vodei glas zapoinje melodiju sam i ima zadatak da formira sekundu, usjeca sputanjem svoga glasa ispod onoga ko 1ga prati. Ukrtanje glasova izvodi se najee izmeu finalisa (g ) i susednog donjeg tona (f l ). (primeri br. 15 i 17). Drugi tip dvoglasja, karakteristian za oblasti jugoistone Srbije, ima bordunski karakter. Vodei glas peva melodiju, a p ratei lei na finalnom tonu. Ova bordunska funkcija drugog glasa pojavljuje se u dve varijante: kao pratei glas koji neprekidno (pevaju ga dve pevaice) izvodi leei ton izgovarajui samo vo kale ili zadnje slogove stiha, i kao ostinato, kad pratei gla s na leeem tonu izgovara rei pesme zajedno sa vodeim glasom. U ovom tipu dvoglasa sekundom se ne usjeca melodija kao kod prvog. Ovde vodea pevaica zanosi, iznosi, razvrta (sve trajni glagoli),

Postoji, meutim, u ovim tradicionalnim slojevima jo jedan dvoglas koji je novijeg porekla i koji se u narodu izdvaja kao pevanje na bas ili basiranje. I on se javlja u dva vida, a razlika se uoava u drugom prateem glasu. U prvom obliku pratei glas peva tekst melodije burdonski dok prvi glas izvodi melodiju, a na poluzavretku i zavretku melostrofe kvartnim skokom, sa finalisom prvog glasa, gradi istu kvintu:
Zapisala R.Petrovi ,Popovica,Negotin

J=88

f
la -

p
pa--

r
li

f=
se,

9 v v " v "
za-pa-li se i - vi -

\
ca

" r
pla - ni-

U drugom obliku (M. Vasiljevi ga je nazvao varoki dvoglas) pratei glas sledi melodiju najee u tercama (velike i male), a melostrofa se zavrava malom tercom ispod finalisa. Pojava je karakteristina za moravsku oblast:
J)=64

pa

Ma - ro,

Zapisao M.Vasiljevi.Trubarevo kod Stalaa mo- re, le pa ti

Meutim, i u pevanju na bas melodiju zapoinje redovno jedan peva i on sam je vodi, a ostali mu se pridruuju na mestu gde to melodija zahteva. Onaj koji vodi mora zaista da bude izrazito dobar peva sa veoma snanim glasom. Ovaj solistiki po etak i kod grupnog pevanja na bas i kod parovnog na glas, predstavlja zajedniku karakteristiku i starije i novije dvoglasne prakse u Srbiji. Posebnu karakteristiku u tradicio nalnom nainu pevanja ine emisija tona, odnosno boja glasa. Tonovi se proizvode na specifino otvoren nain, stegnuta grla, napeto i veoma intenzivno. Osim uspavanki, sve se ostale pesme pevaju najee na otvore nom prostoru izrazito jako, moda zato da itava seoska zajednica, kao neki veliki auditorijum, bude obavetena i sazna preko pesme ta se i gde dogaa u selu. Pored ovih isto muzikih osobina, tradicionalna muzika ima svoje ustaljene drutveno -muzike norme ponaanja izvo aa. Pevaju svi, i ene i mukarci i deca, ali po tradicionalnim, nepisanim pravilima: ko i s kim, prema polu i uzrastu. U osnov-

426

SRPSKA MUZIKA
likuje kraj epske pesme posle koga sledi kratak instrum zavretak. Vokalna i instrumentalna deonica najee su iJenti tonskoj visini, boji i intenzitetu. Karakteristino ukrtan sova u dvoglasnoj vokalnoj praksi (zapadna Srbija) moe pojavi i u epskom vokalno-instrumentalnom izvoenju. Me postoji u centralnoj Srbiji (umadija, Toplica, Leva) kod : guslara jedna posebna praksa pevanja epskog deseterca, nain, iako silabian, mnogo je manje razgovetan i rai Od svakog se deseterca ispeva po devet prvih slogova, na dc se zavri muzika fraza, sledi pauza, a desetim slogom 1 sledea muzika reenica. Na taj nain prvi ispevan stih ims slogova, poslednji jedanaest, a svi izmeu njih po deset, strukturi:
MUZI KA FRAZA

noj podeli Vuka Karadia na pesme enske i muke uoava se tradicionalna podela prema polu pevaa. Odnos izmeu broja enskih i mukih pesama u celoj Srbiji izrazito ide u korist en skih. Meutim, dok ene svuda pevaju vie nego mukarci i si gurno predstavljaju uvare i nosioce narodne muzike tradicije, uoeno je da mukarci zapadne i june Srbije pevaju znatno vie nego mukarci istone Srbije. Nasuprot tome, mukarci istone Srbije mnogo bolje uvaju instrumentalnu tradiciju, nego mu karci u zapadnoj Srbiji. Veoma se malo pesama izvodi solo, individualno. To su uglavnom neke obanske, uspavanke i tubalice. Velika veina izvodi se u dvoje, i to dvoglasno. U nekim krajevima (Rudnik, Draga-evo, Golija, jugoistona Srbija) pratei glas mogu da izvode dva pevaa identino, pa otuda dvoglas u skupini od tri izvoaa. U pevanju na glas parovi nisu meoviti, ve su sastav ljeni od dve devojke, ene, ili dva mukarca. Moe da se dogodi da sa mukarcem zapeva neka starija ena, ili brat sa sestrom ako su im glasovni registri identini. Ima pesama koje izvodi jedan par ili grupa od poetka do kraja (baladnog karaktera). Meuti m, ima dosta pesama iji oblik izvoenja pripada antifonijskom na inu pevanja. Tako se, na primer, prate mnogi obredi, tako se esto izvode i poslenike pesme, naroito sedeljake (pripojke, pripevuke), pa ak i svatovske. Ovaj nain pevakog dijalogi ziranja moe da se izvodi izmeu parova samo devojaka, izmeu parova momaka, ili meovito. Ovaj veoma popularan oblik ko municiranja putem pesme, preneo se i u noviji muziki sloj na bas, u kome uestvuje neogranien broj pevaa oba pola zajedno. Dijalogiziranje se, meutim, pojavljuje u dva vida: lanano kao stariji antifonijski nain u obrednim melodijama (koledarske, lazarike, kraljike i dr.), gde prva grupa (broj izvoaa zavisi od lokalne obredne varijante i nema meanja polova) ispeva melo diju, a druga, pre nego to prva zavri, ponavlja isto. Prva grupa poinje sledei stih po istom sistemu i tako se pevanje ne prekida dok se ne ispeva ceo tekst pesme; sa prekidima iza melostrofa u poslenikim, sedeljakim ili obanskim pesmama i jednoglasnim i dvoglasnim (i na glas, a naroito na bas), gde se javlja pravi nain dijalogiziranja kao pitanje i odgovor, ili teza i antiteza, a izvodi se izmeu dve grupe koje mogu biti i meovite (devojke -momci ili dve meovite grupe). Postojala je takode jo jedna vrsta natpevanja, u poljima pri radu ili na sedeljkama u vie kua. Tada su se grupe (dva, tri ili vie pevaa) razliitih domainstava, sa udaljenih mesta, takmiile ko e bolje i lepe da otpeva pesmu i snagom svojih grla da natpeva ostale. Maksimalni in tenzitet i broj pevaa bile su jedine promene u ve opisanoj vokalnoj praksi. Veoma vaan izraz narodnog poetsko-muzikog stvaralatva vokalno-instrumentalne kategorije jeste junaki epos, pevan uz gusle. Epska muzika tradicija ivi jo uvek u itavoj zap adnoj Srbiji i iroj umadiji do Velike Morave; na Kosovu i u jugoisto noj Srbiji za pevanje uz gusle znaju samo starije generacije mukaraca, dok u istonoj Srbiji podaci o nekadanjim guslarima ive u seanju samo najstarijih generacija. Epske se pesme pevaju i u nekim delovima Vojvodine, ali se instrumentalna pratnja izvodi na tamburi samnici (samica). Sve istorijske prekretnice od Nemanjia i Mrnjavevia, do poslednjeg, narodnooslobodilakog rata i do perioda izgradnje, nale su svoj izraz u epskoj pesmi. Ova, skoro jedina vrsta vokalno-instrumentalne prakse u muzikoj tradiciji ima svoj nain izvoenja. Guslar ne peva sam za sebe, ve uvek ima auditorijum. Najee se peva na sedeljkama, slavama, svadbama, a posebno na saborima, tamo gde uvek ima velikih skupova. Otuda guslar mora da bude viestruka umetnika linost. Pored toga to treba da bude dobar peva i vest svira, on mora da ima dobro pamenje, da ume da improvizuje i da svojom mimikom, gestovima i itavim dranjem deluje na slu aoce. Uloga instrumenta je da podri glas ija boja mora da se identifikuje sa instrumentalnom, a sviranje povezuje pevane odlomke, kad peva prekine da bi se odmorio. Epska pesma poinje redovno instrumentalnim uvodom i instrumentalno se zavrava. Napev je silabik og karaktera; poetski tekst svakog deseterakog stiha smeten je u mali muziki oblik koji odgovara jednoj muzikoj reenici. To su u isto vreme i najoptije konstante epskog pevanja. Tonski niz u jednoj pesmi obuhvata 36 (nekad i vie) tonova, to ve spada u melodijsko variranje; vei broj tonova u muzikoj reenici nagovetava zavr etak pevanog odeljka, lposle ega sledi krai ili dui instrumentalni intermezzo. Finalis (g ) je est zavretak pevanog deseterca, ali se pojavljuje i ton/1 kao i a1 u istoj funkciji. Ovaj neustaljeni finalni ton muzikih fraza odraava se i na stabilnost poetnog tona svake sledee muzike reenice, pa su na taj nain i poetni tonovi promenljivi. Otuda i melodijska linija tokom pevanja podlee veim ili manjim promenama. Sve ove pojave neustaljenog ili promenljivog karaktera spadaju u oblast melodijske improvizacije. Zavrni stih se po pravilu peva u usporenom rubato tempu, ime se ob -

22

MUZI KA

FRAZA

MUZI KA

1 + 4+5
4+6
DESETERAC

1+4 +5
4 +6
DESETERAC

1+4 + 5
4 +

FRAZ A

Ovaj nain epskog pevanja u narodu se naziva starijim, i s se danas manje popularnim. Pored ovih starijih muzikih slojeva postoji u Srbiji i muziko naslee koje svoje poreklo vezuje za kulturne te] Istoka donesene ratnim ekspanzijama Turaka na Balkan od XIV v. Osvajanjem srpske teritorije turska vojska pri je naseljavala gradove, te dovodila svoju administraciju z; sa porodicama. U ovakvoj zajednici dveju velikih etnikih j Srba i Turaka, poela su da se vre u gradovima srpskog ju lika kulturna pomeranja i promene u kojima se i narodna n razvijala i menjala na svojstven nain. Promene u narodno ici toga vremena prikazuju se kao oblici transformacija, muzikog tako i drutvenog karaktera. Promene muzikil menata: razvijenije melodijske linije, lestvini sistemi, 1 melizmatika, raznovrsnost ritma i dr., stvorile su izrazite sloj u vokalnoj i instrumentalnoj muzici. (Ni, Vranje, Pri Meutim, promene van muzikih osobina, vezanih za dru ivot, isto su tako bile duboke i fundamentalne:
J) = 138 Zapisala R.Petrovi

23
Gaj -

f en r
gaj tan ti _

w
gaj ta ve - de, lu do,_

Ji y IU
na___ elo,

gaj-

tan ti ___

ve- e, mo- ri, ___

rfa

e~

U drutveno-ekonomskim i kulturnim promenama toga vre razvio se i novi sloj narodne pesme, svojstven graanskoj, vako-zanatlijskoj klasi, pa s pravom nosi naziv gradska na, pesma. U okvirima te gradske narodne muzike poinje da s> guje poseban oblik grupnog instrumentalnog muziciranja, znatog na jugu Srbije kao algije. Prvobitno trolani sastav je po funkciji posebne vrste instrumenata, za melodiju, za pr i za ritam. Vremenom se broj sviraa u ansamblu menjao, odr poveavao, ali je nain izvoenja sauvao karakteristike mi ranja u zatvorenom prostoru. Otuda trio dve zurle i tupan je pratio igre na otvorenom prostoru, nikad nije bio nazivan gidijskim. Naporedo sa razvijanjem instrumentalnih ansambala i hovih repertoara, razvija se nova kategorija sviraa i peva profesionalaca. U Srbiji su to doskora bili Cigani (Romi). V< muzikalni i daroviti svirai, oni su stalno popu njavali svoj mu fundus lokalnim repertoarima, i kao inovatori rasejavali ga s gde su dolazili. Posebno je vana injenica da su Cigani na n: tlu prihvatili sve one muzike instrumente ije se poreklo vi za Istok (zurle, emane, tambure, daire, def, tarabuk a i dr nikad nisu bili svirai na gajdama, sviralama ili duducima, rajui na tehniki savrenijim instrumentima i u toj oblasti i su ulogu inovatora. .;

SRPSKA MUZIKA
Vojvodina. Narodna muzika Srba u Vojvodini odraz je kulture vieetnike zajednice i njenog specifinog razvitka. Njena osnovna karakteristika je grupno muziciranje (pevanje i sviranje) zasnovano na troglasnim ili etvoroglasnim harmonijama. Ova vrsta vieglasja umnogome se razvila pod uticajem starih jedno rednih ili dvorednih harmonika nemakih doseljenika, kao i pod uticajem velikog broja pevakih drutava u kojima se glas kulti visao i uho navikavalo na sazvuja terce, kvinte, sekste ili oktave. Meutim, iako je narodna muzika relativno brzo primila nove forme svog umetnikog izraza, ona je skoro do danas zadrala svoje starije funkcije u okvirima drutvenog ivota. Ustaljene forme drutvenog ponaanja dugo prenoene s kolena na koleno predstavljaju sistem u kome nita nije bilo preputeno sluaju, a u kome je i narodna muzika imal a svoje prilike i mesta, pratei ljudski ivot i rad, veselja, zabave, tuge i alosti. Te prilike, koje su predstavljale drutveno kulturna zbi vanja, Vojvodani svrstavaju u dve kategorije, u male i velike prilike. Kad se dete rodi, krtava, slavi rogalj ili oak i si. bile su male prilike. Velike prilike na kojima se pevalo, sviralo i igralo, bile su nedelje, blagdani i svadbe. Zalazei jo dublje u funkcije narodne muzike, kod Bana ana na primer, nailazimo na novu kategorizaciju po mestu iz voenja. Dom, sokak i kafana predstavljali su tri glavna mesta za ire drutveno komuniciranje, pa narod deli muziku na domau, sokaku i kafansku. U prvu kategoriju spadaju pesme koje su se izvodile u kui. U tim domaim, intimnijim prilikama, i malim i velikim, pevale su se razne pesme, veselo ali tie i mirnije. Takve prilike nisu prolazile bez sviraa, ali je to mahom bio neko od ukuana ili iz rodbine. Pored velikog broja raznih pesama u ovim prilikama pevale su se i hajduke epske pesme koje danas ive jo samo u seanju najstarijih ljudi. Instrumentalna pratnja izvodi se na tamburi samnici, a poznato je da se ranije pevalo uz gusle.
Kuna'i Povli.Vrac Zapisala A.Matovi J=60

427

Pored ove vremenske kategorizacije postoji kod Banaana, na primer, jo i podela sokakih pesama prema nainu izvoenja, tj. da li pevai stoje i pevaju, ili hodaju i pevaju. Prva se grupa zove pesme kad se stoji u mestu, a druga kad se ide sokakom ili u 'odu. Sve pesme u 'odu zvale su se bearci. Prema objanjenjima kazivaa sa terena, bearci su se pevali na samo dve do tri melo dije, odnosno dve do tri sorte ili arije, ili, kako kau u istonom Banatu, na dva glasa. Ove sorte bearaca razlikovale su se meu sobom po melopoetskoj strukturi, pa otuda meu bearcima ima mo sedmerce (4 + 3), osmerce (3 + 2 + 3) i deseterce (4 + 6). Ova tradicijom ustaljena melopoetska forma bearaca predstavljala je svakako veliku mogunost za darovitog pojedinca da u momentu inspiracije improvizuje nove tekstove, pa otuda moda ovoliko bogatstvo tekstova i njihovih varijanata na mnogo manje melodijskih okosnica:
Zapisala R. Petrovi .VrSac J=120 Bearac zi,

u j j) pi r - r g 1 r
Si - no mi dra gi do la -

24

i
gro-li se vra - ni ko gro -

J> -TJ J J
ko nji

Drugu kategoriju, moda najobimniju, ine sokake pesme. Ove su se pesme pevale pod vedrim nebom, na sokaku, bile su tvorevine veselih devojakih i momakih raspoloenja i predstavljale su brojni repertoar u kome se tano znalo kako, ta i kad se peva. Sokake pesme su imale iroki drutveno -zabavni karakter i uglavnom su bile vezane za period momkovanja i devovanja. Repertoar sokakih pesama bio je izvanredno bogat, jer je esto ispunjavao vreme od popodne do zore. Meutim, u okviru tog velikog broja pesama i melodija, postojala je dublja organizacija koja je izvesne pesme vie po tekstovima nego po melodijama i vremenski opredeljivala. Posle pozivarske pesme devojkama da dou na sokak ili bar da izau na prozore, pevale su se pesme koje odgovaraju vremenskom periodu uvee, zatim nou, i potom, kad se momako drutvo dobro zagreje i raspoloi, pesme u zoru:
Pozivarska,Vr5ac Zapisala A.Matovi

bo- lan sam

ja , _ za

te- be

ga -

ra -

va. _

J=60 Banatski bearac

Zapisala R. Petrovi,Vel.Srediste,Banat

27 ifo 1Si

urrr
g

>f I fr] f
Sistano mala sve-li- kim jo-

P0f
lo,_

si- no pa se

ma- la ma - la

s ve- l i kim stave - li - kim do -

rr r r 0-

ja- la,_ .pa - la,

m
25
cu - ro ____ bela

r r rr
pa se ma la ve - li - kim do -

na

so - - - kak

J
- - za i, cu - ro ____ be la

jT

Treu grupu ine kafanske pesme, koje izvode uglavnom tam buraki orkestri, a i harmonikai. Prvobitno kafana je predstav ljala stecite i sastajalite mladih ljudi zimi, kad je hladno i kad nije moglo da se ide na rogalj, i jo manje da se dugo stoji na oku, pa se logino i repertoar sa rogljeva preneo u kafane. Meutim, razvitkom tamburakih zborova koji su vremenom prerastali u poluprofesionalne i profesionalne sastave, irio se i njihov re pertoar, pa otuda ima veoma mnogo kafanskih pesama koje su donesene iz drugih krajeva. Instrumentalna muzika. Smatra se da broj muzikih in strumenata u Srbiji nije velik, ali ipak postoje sve glavne vrste

428

SRPSKA MUZIKA
poznate bile zurle (u paru) sa tupanom ili bubnjem. Ovaj 1 stav i danas sauvao na Kosovu i ponegde u junoj Srb Kordofoni muziki instrumenti zastupljeni su u oba ti nainu kako proizvode tonove. Gusle pripadaju tipu gu> instrumenata, a tambure tipu trzakih instrumenata. Od me nofonih muzikih instrumenata poznat je veliki bubanj (n; Srbije tupan) kao pratilac zurli ili bleh muzike. Bubnji SE pominje zajedno sa sviralom, a dobo, u isto drutvenoj fu predstavljao je pozivni signal za okupljanje ljudi da bi im se stile vane mesne vesti. Osim svirale, tradicionalni muziki instrument i sve vii staju i polako ustupaju mesto savremenijim, novijim fa proizvodnje. Jedan od najpopularnijih je svakako ham, dominantni instrument u svakom folklornom sastavu, pore rinete, violine i kontrabasa. U poslednje vreme kontrabas sv zamenjuje elektrina gitara. Od veih instrumentalnih sastava u uoj Srbiji, poseb popularni bleh orkestri ili trubai koji broje 614 lano1* Rad na prouavanju narodne muzike. Od prvog s ljakog interesovanja za narodnu muziku u XIX v. do dan; kompleksnog prouavanja, ne samo sa muzikolokog, ve i sa tveno-kulturnog aspekta, mogu se uoiti nekoliko faza k( formirale put od srpske muzike etnografije do etnomuziko Prve zbirke narodnih melodija pojavile su se u XIX v. iz pi Mireckog, E. Kolarovia, A. Kaiauza i dr., a posebno Ko\ Stankovia. Melografskom radu prvih srpskih muziara dodati i rad hrvatskog muzikologa F. Kuhaa koji je u ono zabeleio blizu tri stotine melodija iz Vojvodine i Srbije. Od samog poetka XX v. melografski rad postaje pr& i sistematskiji, ali jo uv ek predstavlja individualne napor

i tipovi. U narodne muzike instrumente ubrajaju se svi instrumenti na kojima se tradicionalno izvodi narodna muzika. Oni mogu biti proizvodi ku ne radinosti, dejih ruku, se oskih majstora ili fabrike pro izvodnje. Izgleda da se meu dejim muzikim instrumentima nailazi na najveu raznovrsnost. Svako godinje doba daje deci nove materijale za graenje muzikih instrumenata sezonskog karaktera. To su svirale od vrbe, zove, truba borija od mlade kore drveta, od itne stabljike, trava i list, guslice od kukuruzovine i dr. Osim guslica svi navedeni instrumenti pripadaju grupi aerofonih muzikih instrumenata. Istoj grupi pripada i najrasprostranjeniji i najkarakteristiniji inFRULA, okolica Soko Banje strument u Srbiji svirala, koja i danas uiva veliku popularnost. Pripada podgrupi labij alnih svirala sa bridom. Ima est rupica za prebiranje tonova i jednu glasnicu. Pravi se od ljivovog, drenovog ili javorovog drveta, a ukraava paljenim ukrasima, oplitanjem icom ili rezbarenom ornamentikom. Ima ih raznih veliina od kojih zavisi visina tonova. Manji instrumenti se zovu: svirala, svirajka, sviralja, frula, flura (kod Vlaha u istonoj Srbiji), a dui se skoro svuda zovu duduk. U tip labijalnih svirala sa koso zarezanim piskom spadaju dvojnice. Rupe glasnice nalaze se na prednjoj strani, na kojoj su i rupe za prebiranje tonova. Njih ima sedam: etiri na levoj i tri na desnoj strani. Dvoglas koji se na dvojnicama izvodi zavisi od tipa dvoglasa oblasti iz koje one potiu. U tip svirala sa jednostrukim jezi kom spadaju paljke, surle, lejka i gajde. Prve tri se prave od tikve sa duom drkom na kojoj su rupice za prebiranje, a korpus tikve koji je otvoren, slui kao rezonator. Pisak se uglavljuje posebno. Gajde su nekada bile rasprostranjene po celoj Srbiji kao i svirala. Danas ih ima u istonoj i junoj Srbiji, a u zapadnoj se samo pamti da ih je nekada bilo skoro svuda. Glavni delovi gajda su: meh ili meina, prebiraljka ili gajdenica, duvaljka ili duli i prdak ili prdaljka. Meh se najee pravi od prevrnu te jaree koe. Zavisno od gajdenice postoje u praksi dva tipa gajdi: gajde sa jednocevnom gajdenicom, rasprostranjene po jugoistonoj Srbiji, i gajde sa dvocevnom gajdenicom, rasprostranjene po ostalim krajevima i u Vojvodini. Vojvoanske gajde imaju jo i meh za naduvavanje laktom. Prebiraljka sa rupicama slui za sviranje melodije, druga prebiraljka proizvodi pratei ton koji se tokom sviranja prekida (kvarta ispod osnovnog tona), a prdaljka bez prekida svira donju oktavu od osnovnog tona. Gajde su bile sastavni deo svake sveanosti, svadbe, sabora i drugih veselja. Njihova je funkcija bila uglavnom da sviraju za igru i da stvaraju dobro raspoloenje. Postoje podaci da su gajde pratile etvene radove u polju u vreme kad se elo srpom (za padna Srbija). I nae, one su jedini muziki instrument koji se javlja kao pratnja obredne igre u koledarskim obiajima. Od aero fonih muzikih instrumenata sa dvostrukim jezikom veoma su

DVOJNICE

PALJKARI, selo Trnava, Zlatibor

jedinih muziara. Tom periodu pripada mesto Stevana Mokr, Vladimira Dordevia i ivojina Stankovia. Ako je u XIX \ na prouavanju narodne muzike predstavljao samo sakup muzike grade i njeno beleenje, od poetka XX v. pojavlji ve izvesna nauna nadgradnja u obliku etnografske dokum ije (2. Stankovi), prvih oblika sistematizacije i skromnih pol muzike analize (S. Mokranjac i V. orevi). Period izmeu dva rata doneo je mnogo zrelija shvata znaaju rada na prouavanju narodne muzike, i dublje za u materiju. Trojica istaknutih kompozitora, Miloje Mile Kota Manojlovi i Petar Konjovi, ulau velike napore da ] avanje narodne muzike tradicije uvrste u red naunih disci] Tako je rad u ovom periodu bio pre svega obeleen neposre terenskim prouavanjem i prikupljanjem narodnih meli Pored toga pojavljuje se i znatan broj etnomuzikolokih si koje su tumaile i objanjavale nau narodnu muziku i sa as tonske psihologije, estetike i istorijske muzikologije. Med krajnji ciljevi ovoga rada nisu bili usmereni ka iskljuivoj o nauke, ve umetnikom stvaranju. Ovom periodu pripada i delatnost sestara Ljubice i Danice Jankovi na zapisivanju i \ avanju narodnih igara. One su ustanovile svoj poseban si zapisivanja pokreta, koji je obuhvatao oblik, tip, stil i ter igranja. Osam objavljenih knjiga sa vie od 900 zapisanih i sadre i niz teoretskih lanaka i studija u kojima je narodna posmatrana i prouavana u itavom kulturnom kontekstu. I muzikoloki rad u posleratnom periodu predstavlja donekle rodni kontinuitet predratnih napora, ali dobija i nove usloi dalji razvoj. God. 1948 u Beogradu se osniva Muzikoloki institv sastavu SANU, koji je u Srbiji prvo sredite organizovane no-istraivake delatnosti na polju srpske muzike istorije i < muzikologije, muzike teorije i estetike. Rad u Odseku za mu folklor (kasnije za etnomuzikologiju) poinje sistematski d razvija u pogledu terenskih ispitivanja i snimanja narodne zike, i u pogledu teorijskih studija o karakteristikama srpske rodne muzike. i

a
N

:i -

PASTIR S DVOJNICAMA. Detalj freske Kristovo roenje, manastir Gradac, XIII st.

SRPSKA MUZIKA
Sredina linost posleratnih prouavanja narodne muzike bio j e Miodrag Vasiljevi, iji se rad razvijao u tri nivoa. Metodom neposrednog terenskog prouavanja prikupljao je muziku grau sa svom potrebnom dokumentacijom. Sreivanje te grae i njeno melo-grafisanje predstavljaju drugi nivo Vasiljevievog rada. Izvanredni smisao za zapisivanje i preciznost u radu stvorili su 4 zbornika sa oko 2000 melodija GAJDA iz Svrljiga narodne muzike tradicije Srbije, Makedonije i Crne Gore. Trei nivo Vasiljevievog rada nadovezuje se na prva dva i predstavlja logian produetak rada istraivaa--naunika. Na osnovu dubokog poznavanja ne samo srpske ve i junoslovenske narodne muzike, razvijaju se njegove teorijske rasprave o problemima ritma, tonalnih osnova i muzike termi nologije. Dalji rad u oblasti etnomuzikologije postepeno se menjao. Muzikoloki pristup polako je ustupao deo svog mesta etnolokom, odnosno istorijskim, kulturnim, drutvenim i funkcionalnim dimenzijama i njihovim meuakcijama, posmatrajui i proua vajui narodnu muziku kao sastavni deo narodnog ivota, kul ture i ljudskog ponaanja. Tako se rad u ovom periodu usmerava na ispitivanja muzike dijalektologije pojedinih srpskih etnikih oblasti u kulturnom kontekstu, na prouavanje funkcionalnosti narodne muzike, njene tipologije i stratigrafije, prilazei geneti kim tumaenjima tamo gde je to mogue. Prilazi se takoe ispi tivanju i tumaenju pojedinih muzikih svojstvenih idioma kao to je sekundni dvoglas planinaca ili strukturalni odnos muzikog oblika i oblika stiha u njemu, itd. Organoloki problemi posebno privlae panju et nomuzikologa, utoliko pre to se na tom polju u ranijim periodima veoma malo radilo. Sistematsko prouavanje srpskog narodnog instrumentarija obuhvata pojedine narodne instrumente koji su jo u upotrebi, a i one ije postojanje potvruju arheoloka nalazita, fresko slikarstvo i ikonografski izvori. Rad na prouavanju narodnih igara u ovom periodu, okuplja postepeno vie mladih strunjaka, sledbenika sestara Jankovi, njihove metode, pristupa i sistema zapisivanja. Prilazilo se pre svega detaljnijem beleenju i prouavanju narodnih igara pojedinih uih etnikih oblasti Srbije. Viestruki aspekti prouavanja (isto rijski, etnoloki, strukturalni, kinetografski, koreoloki, funkcionalni itd.) stvorili su bitne uslove za razvoj i primenu komparativnog metoda u ovoj naunoj grani. Ra. P.
ZBIRKE NARODNIH MELODIJA: K. Stankovi, Srbske narodne pesme udesene za pevanje i klavir, Be 1859. Isti, Srbske narodne pesme, Be 1862. Isti, Srbske narodne pesme, Be 1863. F. Kuha, Juno -slovjen-ske narodne popievke (5 knj.), Zagreb 1878, 1879, 1880, 1881 i 1941. T. Bueti i S. Mokranjac, Srpske narodne pesme i igre sa melodijama iz Leva, Beograd 1902. L. Kuba, Slovanstvo ve svych zpvech, Pisn jihoslovanske, Serbske z kralovstf, Praha 1923. V. Dorevi, Srpske narodne melodije June Srbije, Skoplje 1928. Isti, Srpske narodne melodije predratne Srbije, Beograd 1931. Lj. i D. Jankovi, Narodne igre (8 knj.), Beograd 1934, 1937, 1939, 1948, 1949, 1951, 1952 i 1964. Af. Vasiljevi, Jugoslovenski muziki folklor I (Kosmet), Beograd 1950. Af. Vlajin, Cantece populare (3 sv.) Vrac 1950, 1953. . Stankovi, Narodne pesme u Krajini, Beograd 1951. B. Bartok i A. Lord, Serbo-Croatian Folk Songs, New York 1951. Af. Vasiljevi, Jugoslovenski muz iki folklor (Makedonija), Beograd 1953. Isti, Narodne melodije iz Sandaka, Beograd 1953. Af. Ilijin, Slovenske l'udove tance vo Vojvodina, Petrovec 1953. Af. Debeljak i Af. Ilijin, Maarske narodne igre iz Vojvodine, Novi Sad 1953. O. Timko, Naa pisnja (3 sv.), Ruski Krstur 1953, 1954- Af. Parry i A. Lord, Srpskohrvatske junake pjesme, Beograd i Cambridge 1953. K. Manojlovi, Narodne melodije iz istone Srbije, Beo grad 1953. Af. Vasiljevi, Narodne melodije leskovakog kraja, Beograd 1960. JY. Hercigonja i . Karaklaji (urednici), Zbornik partizanskih narodnih pesama, Beograd 1962. Af. Vasiljevi, Narodne melodije Crne gore, Beograd 1965. S. Mokranjac, Zapisi narodnih melodija, Beograd 1966. Af. Vasiljevi, Jugoslovenske narodn e pesme iz Sandaka po pevanju Hamdije ahin paia iz Pljevalja, Muzika (Moskva), 1967. R. Petrovi, Narodne melodije iz Hanske oblasti, Vranjski glasnik, 1971. LIT.: K. Manojlovi, Muzike karakteristike naeg juga, Sv. C, 1925, 5 i 6. Af. Milojevi, Muziki folklor, njegova kulturno - muzika vanost, Muziki lanci i studije I, Beograd 1926. V. ordevi, Nekoji deiji narodni muziki instrumenti, Sv. C, 1928, 5. Af. Milojevi. Narodna muzika june Srbije, Beograd 1928. K. Manojlovi, Gusle i guslari, Muzika, 1928, 1. Isti, Muziko delo naeg sela, Nae selo, 1929. V. ordevi, Ogled bibliografije srpske narodne muzike, Glasnik etnografskog muzeja u Beogradu, 1931. Isti, Na narodni ivot (knj. VI i VII), Beograd 1933. K. Manojlovi, Svadbeni obiaji u Pei, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, 1933. Af. Milojevi, Za tragom narodne melodije naeg Juga, Muzike studije i lanci II, Beograd 1933- K. Manojlovi, Svadbeni obiaji u Debru i upi, Beograd 1935. Af. Milojeviy 0 tipu narodnih melodija June Srbije i njihovoj izraajnoj snazi, Srpski knji -

429

evni glasnik, 1939, 9. P. Konjovi, Muziki folklor, njegova vrednost, is toa i interpretacija, Knjiga o muzici, Novi Sad 1947. 5. Lazarevi, Muziki folklor Boke Kotorske, Spomenik SANU, CIII, Beograd 1953. Af - Ilijin, Narodne igre u Boki Kotorskoj, ibid. P. Konjovi, Miloje Milojevi kompozitor i muziki pisac, Beograd 1954. Lj. i D. Jankovi, Prilog prouavanju ostataka orskih obrednih igara u Jugoslaviji, Beograd 1957. M. Ilijin, Meusobni uticaji narodnih igara raznih etnikih grupa u Prizrenu, Rad IV kongresa folklorista Jugoslavije u Varadinu 1957, Zagreb 1959. Ista, Sistem zapisivanja narodnih igara sestara Jankovi, Rad kongresa folklorista Jug oslavije na Bjelanici 1955 i u Puli 1952, Zagreb 1958. Af. Vasiljevi, Kvalitativne funkcije tonova u tonalnim osnovama naeg muzikog folklora, Trei kongres folklorista Jugoslavije, Cetinje 1958. O. Mladenovi, Prilike i mesta za igranje u Srbiji, ibid. Af. Vasiljevi, Muziki folklor u zajearskom kraju, Rad V kongresa Saveza folklorista Jugoslavije u Zajearu i Negotinu 1958, Beograd 1960. Af. Ilijin, Narodne igre u Timokoj krajini, ibid. 5. Vukosavljev, Tragom revolucionarne i borbene pesme po Vojvodini, Rad VI kongresa Saveza folklorista Jugoslavije na Bledu, Ljubljana 1960. . Karaklaji, Revolucionarna pesma u Srbiji, Zbornik radova SANU, LXVIII, Beograd 1960. R. Petrovi, Narodni melos u oblasti Titovog Uzica, Rad VIII kongresa folklorista Jugoslavije u Titovom Uzicu 1961, Beograd 1961. Af. Ilijin, Narodna orska umetnost oblasti Titovog Uzica, ibid. T. Vukanovi, Musical culture among the Gvpsies of Yugoslavia, Journal of the Gypsy Lore Societv, London 1962. O. Mladenovi i Af. Ilijin, Narodne igre u okolini Beograda, Zbornik Etnografskog instituta, Beograd, 1962. E. Kiraly, Maarske narodne pesme, Novi Sad 1962. D. Devi, Nove narodne pesme, Rad IX kongresa Saveza folklorista Jugoslavije u Mostaru i Trebinju 1962, Sarajevo 1963. Af. Ilijin, Obredno ljuljanje u prolee, ibid. R. Petrovi, Narodne melodije u prolenim obiajima, ibid. Ista, Metoda merenja intervala u narodnim melodijama, Narodno stvaralatvo, 1963, 6. D. Devi, Dijakritiki znakovi u zapisiva nju naih narodnih melodija, ibid. R. Petrovi, Two Stvles of Vocal Music in the Zlatibor Region, The Journal of the IFMC, 1963. D. Devi, Okarina, Rad VII kongresa folklorista Jugoslavije u Ohridu 1960, Ohrid 1964. R. Pejovi, Scene s muzikim instrumentima na naim spomenicima, ibid. A. Gojkovi, O srpskim sviralama jedinkama, ibid. Z. Markovi, Izrada frula u Banatu, ibid. Af. Vasiljevi, Funkcije i vrste glasova u srpskom narodnom pevanju, ibid. 5. Zeevi, Jedan zlatiborski duvaki ins trument, ibid. D. Devi, Naa narodna muzika na gramofonskim ploama, Rad X kongresa Saveza folklorista Jugoslavije na Cetinju 1963, Cetinje 1964. A.Gojkovi, Cigani i muzika, Narodno stvaralatvo, 1964, 9 10. D. Devi, Melodije Vukovih pesama, ibid. R. Petrovi, Narodna muzika Jadra, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, 1964, 27. Ista, Narodna muzika tradicija u komuni Leposavi, Glasnik Muzeja Kosova i Metohije, 1964. O. Mladenovi, Jedan istorijski izvor za prouavanje narodnih igara 18. veka, Rad vojvoanskih muzeja, 1964, 12. R. Petrovi, The Oldest Notation of Folk Tunes in Yugoslavia, Studia Musicologica, Tomus VII. fasc. 1 4, Budapest 1965. Ista, Pevanje u Vukovom Jadru danas, Annali Filolokog fakulteta, Beograd, 1965 , Ista, Narodni melos Vukovog Jadra, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, 1965. P. Bingulac, O muziki lepom u folkloru, Rad XI kongresa Saveza folklorista Jugoslavije u Novom Vinodolskom 1964, Zagreb 1966. S. Zeevi, Igre naeg pos mrtnog rituala, ibid. O. Mladenovi. Glavne odlike razvitka narodnih igara Krajine i Kljua, Razvitak, Zajear 1966, 4 5. Ista, Neke zakonitosti kretanja narodnih igara u centralnoj Srbiji posle revolucije, Glasnik Etnografskog instituta u Beogradu, 1966. Af. Vlajin, Karakteristike muzikog folklora iz okoline Negotina, Razvitak, 1967. 6. D. Nedeljkovi i 5. Dirnitrijevi, Crnotravske i leskovake narodne pesme oslobodilakog rata, SANU, LXXIX, Beograd 1967. R. Petrovi, Ethnomusicologv in Yugoslavia, Zvuk, 1967, 77 78. D. Devi, Odnos ritma stiha i napeva simetrinog osmerca, Rad XII kongresa Jugoslovenskih folkloristov, Celje 1965, Ljubljana 1968. Af. Ilijin, Uvodna re za .diskusiju o prednacrtu strukturalne analize narodnih igara, ibid. O. Mladenovi, Razvitak Moravca za poslednje dve decenije, ibid. Z. Vasiljevi, Struktura deseteraca u crnogorskim narodnim pesmama, ibid. J3. Vlahovi, Momenti folklorizacije jedne pesme rata i revolucije, ibid. D. Devi, Nove narodne pesme- kompozicije zlatne ploe, Rad XIII kon gresa Saveza folklorista Jugoslavije u Dojranu 1966, Skopje 1968. O. Mla denovi, Jedan vid tradicionalne hijerarhije u makedonskom oru, ibid. E. Kiraly, Zajednike crte i uzajamne veze srpskohrvatske i maarske narodne muzike u Vojvodini, ibid. K. Babi, Prilog problema tonalnih osnova naeg muzikog folklora, ibid. Lj. Jankovi, Problem i teorija pojedinane aritmi nosti u ritminosti celine izvoenja orske igre i melodije, Beog rad 1968. R. Petrovi, The Concept of Yugoslav Folk Music in the Twentieth Centurv, The Journal of the IFMC, London 1968. Ista, Mesto etnomuzikologije u Ju goslaviji, Zvuk, 1968, 87 88. V. Vukovi, Osobenost tikvekog muzikog folklora, Studije, eseji i kritike, Beograd 1968. O. Mladenovi, Orske pesme i njihovo mesto u sistematizaciji srpskohrvatskih narodnih pesama, Narodno stvaralatvo, 1968, 26 27. A. Gojkovi, Narodni muziki instrumenti u Vukovim delima, Etnoloki pregled u Beogradu, 1968, 8 9. D. Devi, Na rodna muzika Negotinske krajine, Glasnik Etnografskog muzeja, Beograd, 1969, 31 32. Isti, Rikalo buen pastirska truba u istonoj Srbiji, Razvitak, 1969, 6. Z. Vasiljevi, Kotanine pesme po zapisu Miodraga Vasiljevia, Glasnik Narodnog muzeja u Vranju, 1969. O. Mladenovi, Bora Stankovi i orska tradicija, ibid. Isti, Neke zakonitosti kretanja narodnih igara u cen tralnoj Srbiji posle revolucije, Glasnik Etnografskog instituta u Beogradu , 1969. Af. Slijepevi, Samobor, selo u gornjoj Hercegovini kola, igre, pesme i muziki instrumenti, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sara jevo 1969. Af. Ilijin i D. Putnik, Plesovi panonske zone Vojvodine II, Zagreb 1970, 12. R. Petrovi, Odnos melodije i teksta u srpskim narodnim pesmama, Zbornik radova jugoslovenskih muzikologa, Moskva 1970. S. Zecevi, Bege narodni muziki instrument od gline, Rad XV kongresa Saveza folklorista Jugoslavije u Jajcu 1968, Sarajevo 1971. O. Mladenovi, Neka pitanja metodo logije, klasifikacije i terminologije naih narodnih igara, ibid. R. Petrovi, Some Aspects of formal Expression in Serbian Folk Songs, Yearbook of the International Folk Music Council, Urbana 1971, 2. D. Antonije vi, Ovarska slava u jugoistonoj Srbiji, Vranjski glasnik, 1971. A. Gojkovi, Narodni muziki instrumenti u delima etnografskog karaktera Branislava Nuia, ibid. R. Petrovi, Morfoloke strukture srpskih narodnih pesama, Zbornik radova o Stevanu Mokranjcu, Beograd 1971. D. Devi, Neke narodne melodije u Rukovetima Stevana Mokranjca, ibid. Isti, Svrljika cevara i njena limi trofna tipinost, Narodno stvaralatvo, 1971, 37 i 38. Af. Ilijin, Narodni plesovi na Kosovu, Iv anan, Folklor i scena, 1971. Ista, Narodni plesovi u Crnoj Gori, ibid. Ista, Narodni plesovi u Srbiji, ibid. Ista, Plesovi Voj vodine, ibid. Lj. Jankovi, Protivurenosti u ivom stvaralakom procesu orske tradicije, Glasnik Etnografskog muzeja SANU u Beogradu, 1971. 5. Zeevi, Poreklo i funkcija frikciono-membranofonih narodnih instrumenata u panonskim delovima Jugoslavije, ibid. D. srevi, Muzika u posmrtnom ritualu u nekim vlakim selima oko Negotina, Razvitak, 1971, X. Z. Markovi , Sviravka, Fluer svirala istone Srbije, ibid., 1971, 5. O. Mladenovi, Vukov opis kraljike igre, Kovei, Beograd 1971. D. Devi, Razvrstavanje vieglasnih oblika (prilog problemu klasifikacije), Rad XVII kongresa Saveza udruenja folklorista Jugoslavije Pore 1970, Zagreb 1972. 5. Zeevi, Po kladne igre u Grui, ibid. Af. Ilijin, Deca uvari orske tradicije, ibid. -

430

SRPSKA MUZIKA
rena, obojica iz XIV v., a stalne muzike kapele pominji dvorovima Stevana Prvovenanog, Cara Duana i despota Lazarevia. Mnogobrojni domai nazivi za pojedine instr toga vremena takode ukazuju na dosta razvijenu svetovi ziku praksu u feudalnom poretku. Iako danas nije rr potpuna identifikacija svih instrumenata, jer se jedan isi (npr. gusle ili pregudnica) odnosi na razliite instrumente, moe zakljuiti da su u upotrebi bile sve vrste instrv. (gudaki, okidaki, duvaki, udaraki). Likovno prikazs lazimo ih kako u srednjovekovnom minijaturnom sli (Srpska Aleksandrida, Munchenski psaltir oba iz 1 tako i na mnogim freskama i ornamentalnoj plastici ( Gradac, Kaleni, Studenica, Sopoani, Graanica, ] Hopovo itd.). Srpska crkvena muzika srednjeg veka bila je nesi: pod uticajem vizantijske, to se moe objasniti ne sam tikom nego i kulturnom dominacijom Vizantije nad jun venskim plemenima. Pominje se, dodue, kod mnogih sr& kovnih pisaca razlikovanje srpskog od grkog pojanja (sv u biografiji Nemanje, Teodosije u biografiji sv. Save) p; pojedini crkveni pisci XVIII v. (Jovan Raji, Maksim R Grigorovi-Barski) i dalje prave otru razliku izmeu sr| grkog pojanja, ali usled nedostatka dovoljnog broja muzikih dela danas se jo ne moe sa pouzdanou utv emu je bila razlika. Nema sumnje da su tane i konstat; Wellesza da zajedniko poreklo, pa otuda i slinost srp grkog pojanja treba traiti u Siriji i Antiohiji odakle su c tekla. Iako su se u mnogim srpskim manastirima gajili oblici duhovne kulture, ipak je manastir Hilandar na Svete bio najuticajnije arite, naroito u pogledu muzike. Meu; uticajem i ukrtanjem nacionalnih naina pojanja u svetog manastirima (grkim, ruskim, bugarskim, gruzinskim, s itd.) nastalo je zajedniko, svetogorsko pojanje, koje je svoje posebne nacionalne varijante, a najee su se pojak melodije na pojedinim nacionalnim jezicima. Medu mu rukopisima koji se i danas nalaze u Hilandaru (foto-kopije u . SANU), treba istai stihire srpskim vladarima (MS312), u: stihire (MS 307, 309), kao i papadike, vrstu teorijskog mi spisa (MS 311). Svi preostali muziki dokumenti, rastur svetu, uglavnom pokazuju da su bile u upotrebi sve faze tijske neumske notacije, od ekfonetike do kasnovizai kojim je pisan najvei broj rukopisa. Iako je evidentiran rukopis (MS 544) koji je datiran 1431, a nalazi se u mai Ivironu na Svetoj Gori, najznaajnijim spomenikom m kulture XV v., pisanim Kukuzelovom odnosno kasne tijskom notacijom, smatra se Psaltikija* (zbornik pesama) r joj je kao autor potpisan Stefan Srbin, domestik (tj. nr horovoda) na dvoru Lazara Brankovia u Smederevu. Oc zbornika koji je nekada sadravao preko 300 folija (izge Narodnoj bib lioteci u Beogradu 1941) danas je sauvano 12 strana u foto-kopiji; one sadre i teorijski deo, kao i dve sa srpskoslovenskim tekstom Njinja sili nebesnije i Vak vidite. Dosta tek nedavno pronaenih i prouenih ruko] vizantijskom notacijom, a srpskoslovenskim ili grkim tei nalazi se u pojedinim inostranim bibliotekama. Medu nji rukopisi Atinske narodne biblioteke sa crkvenim pesmam su potpisali Joakim monah i domestik Srbije (XV v.), jeror Nikola Srbin i Isaija Srbin (XVI v.). Takode iz XVI v. je ment srpskog pojanja pod nazivom Servikon, koji se u Oxfordu (Bodleian Library). > Crkvena muzika u Jugo. Srbija. Od vremena propasti srpske drave, od XV pa sve do p XIX v., jedini tragovi muzike prakse Srba nalaze se u njanju pojedinih narodnih obrednih pesama i igara, kao i. lovanju guslara. Oni, poput antikih rapsoda, ili sami ljaju tekstove i melodije, ili prenose tue, mahom iz naroi kupljene, veinom epske pesme koje opevaju slavne jun; prolosti ili borbu naroda za nezavisnost. U porobljenoj dor oni su progonjeni kao nosioci rodoljubivih borbenih ten roda, pa se zato tada za njih vie uje u inostranim zem] u Poljskoj u hronikama XV v., u Maarskoj u XVI v. (uveni 1 Karaman), u Malorusiji i Poljskoj u XVII v. U XVIII v. 1 se ak i izvesna guslarska kola, tzv. Slepaka akademija u no ona je vrlo kratkog veka, jer je ugarske vlasti, zbog pr< ranja nacionalnih ideala Srba, ubrzo ukidaju. Iz istog pi datira i jedini rukopis sa muzikim tekstom Pozdrav M Putniku iji je knjievni, a verovatno i muziki, autor Za Orfelin. Na prisutnost muzike i na vrlo tesnu vezu sa pesnike teraturom XVII i XVIII v. ukazuju i stihovi Aleksija Ve: Gligorija Trlajia, Gavrila Venclovia, Dositeja Obradovi i mnoge anonimne pesme sadrane u Erlangenskom rukoj

Munchenski psaltir (Beogradska kopija). Plesai i svirai, minijatura, XIV st. i?. Petrovi , Dvoglas u muzikoj tradiciji Srbije, ibid. Ista, Srpski narodni muziki instrumenti, Pro muica, 1972, 59, 60. N. Hercigonja, O partizanskim narodnim pesmama, Napisi o muzici, Beograd 1972. Isti, ivi fosili, ibid. R. Petrovi, Etnomuzikoloka prouavanja u Srbiji, Srpska muzika kroz vekove, Beograd 1973. A. Matovi, Rukopisne zbirke narodnih melodija u Mu zikolokom institutu, ibid. R. Petrovi, Tradicionalna muzika umetnost Srba, Razvitak, 1973, 6. A. Gojkovi, Elementi za utvrivanje autentinosti narodnih muzikih instrumenata, ibid. O. Alladenovi, Kolo u junih Slo vena, Beograd 1973. R. Petrovi, Proces akulturacije u narodnoj muzici istone Jugoslavije, International Review of Aesthetics and Sociologv of Music, Zagreb 1974. Lj. Pei, Narodni muziki instrumenti na Kosovu i Metohiji, Rad XIV kongresa folklorista Jugoslavije u Prizrenu 1967, Beograd 1975. O. Alladenovi, Kolo na kolu kod balkanskih naroda, ibid. A. Mvi. UMETNIKA . Muzika feudalnog doba. Glavni izvori za rekonstrukciju srpske srednjovekovne muzike jesu istorijski i zakonski spisi pojedinih crkvenih pisaca, biografije ponekih srpskih vladara, prikazi instrumenata na freskama u crkvama i manastirima, zabeleke stranih putopisaca koji su prolazili kroz srpske krajeve i najzad sami malobrojni do danas sauvani muziki rukopisi. I izvesni arhivski dokumenti dravno-administrativnog karaktera, hrisovulje i povelje vladara, takode daju podatke o pojedinim muzikim manifestacijama, a naroito su dragoceni zbog toga to ukazuju na muziku terminologiju koja je bila u upotrebi u staroslovenskom jeziku srpske recenzije. U periodu ranog i razvijenog feudalizma srpska i makedonska kultura vrlo se esto ukrtaju, kao to se Srbi i Makedonci teri torijalno dopunjuju. Bavljenje muzikom kao profesijom pominje se u crkvenim zakonicima od kojih su po podacima najdrago ceniji Nomokanon u prevodu sv. Save (Ilovaka krmija) iz XIII v. i Sintagmat Matije Vlastara (XIV st.). U Ilovakoj krmiji vrsta joculatora i mima naziva se i pilmanima, verovatno zbog toga to je u srpskim krajevima bilo i Nemaca koji su obav ljali tu profesiju i sobom doneli i naziv za nju. Putujui zabavljai, koji nose domae nazive skomrah, gudec, sviralnik, svirac, praskavnik, a koji su i g lumili i plesali i svirali, pojavljuju se esto na srpskim feudalnim dvorovima, a najee se sele iz dvora u dvor povodom nekih sveanosti. Kao i u crkvenim odredbama na zapadu Evrope tako su i ovde progonjeni od crkve, a na drutvenoj lestvici zauzimaju poslednje mesto. Medu prvim poznatim imenima srpskih skomraha nalaze se Preda svirac i Dragan iz Priz-

SRPSKA MUZIKA
u graanskim pesmaricama. Meutim, melodije tih pesama vie su se odrale usmenim predanjem i kasnijim objavljivanjem u XIX veku nego u sauvanim savremenim zapisima. Muzika u graanskom drutvu. Posle dva ustanka srpskog naroda protiv turske dominacije (1804 i 1815) Srbija, tada jo agrarna zemlja malih posednika na primitivnom stadijumu privrede, zemlja u kojoj se tek poela formirati graanska klasa, tek u treoj deceniji veka poinje sa obnavljanjem prosvete i kulture. Prve zaetke srpske muzike kulture daje Josif lezin ger (1794 1870) osnivanjem vojnog orkestra koji je naroito veliku ulogu imao u Knjaevsko -srbskom teatru, to ga je osno vao Joakim Vuji. Za srpsko pozorite, koje se tada poelo ra zvijati i u ponekim mestima u Vojvodini, lezinger pie i aran ira muziku za veliki broj komada, te tako zajedno sa Nikolom urkoviem (18121875) poinje da gaji najomiljeniji umetniki rod u srpskim krajevima XIX v., komade s pevanjem, vrstu srpskog Singspiela. Uslovljeni politikim okolnostima, naroito oko 1848, oni su za te komade najee komponovali i ubacivali u predstave rodoljubive borbene pesme, kakve su bile Ustaj, ustaj, Srbine!, Rado ide Srbin u vojnike, Maem, kopljem i si. U tom poetnom stadijumu razvoja srpske umetnike muzike najznaajnije mesto zauzima Kornelije tankovi (18311865) koji je, posle teoretskih studija u Beu kod S. Sechtera, uglav nom radio na prikupljanju i harmonizovanju srpskih duhovnih i svetovnih narodnih melodija. Uzimajui narodni melos za osnovu svojih klavirskih i horskih kompozicija, tankovi je ute meljitelj nacionalnog pravca u srpskoj muzici, koji su potom mnogi sledili. Njegovom zaslugom je i prvi put savremenom notacijom zabeleeno pojanje u srpskoj crkvi, i to tzv. karlovako , iji su delovi objavljeni u tri sveske u njegovoj harmonizaciji u Beu, 186264, pod nazivom Pravoslavno crkveno pojanje u srbskoga naroda. Nagliji razvoj muzikog stvaralatva nastaje u srpskim kra jevima otkada se, posle prvog pevakog drutva, osnovanog u Panevu 1838, i Beogradskog pevakog drutva (osnovanog 1853), poinju obrazovati irom Srbije i Vojvodine, od ezdesetih go dina nadalje, mnogobrojna pevaka drutva koja su esto u ma njim mestim a bila i glavno sredite muzike kulture uopte. Na formiranje ovih drutava naroito utie slobodniji val posle ukidanja Bachovog apsolutizma; njih potpomae i podstie Uje -

431

Muzika kapela beogradskog beglerbega, XVI st.

Srpska Aleksandrida. Svirai, minijatura, XIV st.

dinjena omladina srpska, koja j e svoje politike akcije ostvarila i kroz razne oblike umetnike delatnosti, a najee kroz besede na kojima su pevaka drutva igrala veliku ulogu. Za ta drutva komponuju, veinom Liedertafel -horove rodoljubivog romantinog karaktera, domai kompozitori Jovan Pau (18471902)3 Aksentije Maksimovi (18441873) i Mita Topalovi (1849 1912). Horsko se pevanje do te mere razgranjava da nema dovoljno domaih muziara koji bi vodili te horove, pa u srpske krajeve poinju dolaziti u velikom broju i esi koji se vrlo brzo prilagouju novoj sredini. Oni piu mnoge kompo zicije u srpskom duhu, naroito omiljene patriotske horove. Medu njima su Gvido Havlas (18391909; Padajte, brao!), Vojt&ch Hlava (18491911; Ne dajmo se), Hugo Doubek (18521897 urevdan) i mnogi drugi. Njihovim delima uvruje se u srpskoj muzici romantiarsko -bidermajerski stil koji najuspje nije gaje Robert Tolinger (18471911), autor mnogih klavirskih kompozicija, lirskih solo-pesama i horova, i Vdclav Horejek (18391874) koji je stekao iroku popularnost svojim horovima Jadna draga i Devojka na studencu. Sve ivlji muziki ivot izaziva i dolazak u Srbiju jednog od najznaajnijih slovenakih kompozitora Davorina Jenka (18351914), horovode Beogradskog pevakog drutva i dugogodinjeg kapelnika Narodnog pozorita u Beogradu. On daje nov peat srpskoj muzici i, upo redo sa komponovanjem horskih i orkestarskih kompozicija, doprinosi daljem razvoju komada s pevanjem, pripremajui po nekim svojim delima (Vraara, Pribislav i Boana*) temelje za potonju srpsku operu. Tradicija horskog pevanja jo je vrlo iva kada u srpski mu ziki ivot stupa Josif Marinkovi (1851-1931), jedan od posled njih predstavnika romantiarskog pravca kod Srba. Dok njegovi rodoljubivi horovi (Hej trub au, Junaki pokli, Pesmom srcu) predstavljaju produbljeniji oblik ranijeg Liedertafela, a njegove horske rapsodije pod imenom Kola znae prve pokuaje umetnike obrade i sinteze narodnih melodija, dotle su pesme za glas i klavir i horovi uz pratnju klavira (Potoara, Zadovoljna reka, Molitva) uspeli primeri zapadnjakog neoromantikog stila prenesenog na srpsko tlo. Po svojim solo-pesmama Marinkovi je ne samo pravi zaetnik tog romantiarskog oblika u srpskoj muzici nego i jedan od najboljih kompozitora srpskog Lieda u XIX v. Dalju i najznaajniju etapu u srpskoj muzici ini delo Stevana Mokranjca (18561914). Iako ne mnogobrojno po opusima, Mokranjevo je stvaralatvo bitan i logian nastavak i usavrenje dela koje je zapoeo K. tankovi te predstavlja vrstu osnovu ne samo srpskog nego i jugoslovenskog muzikog stvaralatva nacionalnog smera. U svojih petnaest Rukoveti (vokalnim rapsodijama, koje doslovno znae snopovi, buketi), Mokranjac je sa tananim muziarskim smislom uoio late ntne harmonske i psiholoke osobenosti narodnih melodija iz Srbije, Makedonije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatskog primorja (Pri morski napevi); uobliio ih je u izvanrednom formalnom skladu, ujednaenom i u isto vreme punom kontrasta. Rukoveti su ostale do danas klasian primer veoma nadahnute umetnike stilizacije narodnih melodija. Iako je stvorio jo nekoliko svetovnih kompozicija visoke umetnike vrednosti (horovi Kozar, Tur ske pesme, deji horovi), Mokranjac je ostao nenadmaen u srpskoj duhovnoj muzici. Njegovo Opelo u fis-molu, Heruvika, Akatisti Bogorodici, Tebe boga hvalim i dr. pokazuje ne samo

432

SRPSKA MUZIKA
tor opera, opereta i baleta u lakom bekom stilu, veoma 1 ne simfonijske poeme Sava i naroito istaknutih kori za violinu i za druge instrumente, koji su mahom u duhu : mantiarske kole Brahmsa i Dvofaka, ali pisani majsto kompozicionom tehnikom. U Vojvodini je u tom periodu aktivan na mnogim poljima Isidor Baji (18781915), 1 najznaajnije delo istorijska opera Knez Ivo od Sem (1911) i ije se mnoge kompozicije (preteno vokalne), zbog enog narodnog duha, esto identifikuju sa narodnim tvorevi Generacija kompozitora, koja svoja prva ostvarenja c predveerje prvog svetskog rata, uglavnom raskida sa roi nim stilom koji je dotle preteno vladao u srpskoj muzici inje, ne odriui se ni nacionalnog stila, na mnogo iroj 1 da sledi savremene evropske pravce, naroito impresionistiki Petar Konjovi (18831970), u srpskoj muzici najistal kao operski kompozitor (Vilin veo, Knez od Zete, Koi Seljaci, Otadbina), u operskom stvaralatvu sledi sa strane realistike principe Musorgskog, sa druge strane pj Janaekov postupak izrastanja pevane melodije iz meloc fleksija govornog jezika, a u simfonijskom pak stvaralatvu (5 nija u c-molu, varijacije Na selu, simfonijski triptihon Ko nadahnuto pomiruje narodne idiome sa svojim linim izr to takoe ini u zbirci solo-pesama Moja zemlja, a donek zbirci Lirika. Konjovievu plodnu javnu delatnost (di;

snanu melodijsku invenciju nego i produbljen smisao Wb BCUn>niOM"l> 3AJI* za vokalnu polifoniju. Najzad, Mokranjac je, pored stvaralakog rada, zasluan u srp skom muzikom ivotu1 i BT OPEIP, -t.ro CEHTHBPH, nisrcU BUMBBA KM GSPHH kao dugogodinji horovoa Beogradskog pevakog drutva sa kojim je gostovao po mnogim inostranim gradovi-rna, zatim kao osniva, direktor i nastavnik Srpske muzike kole u Beogradu (osnovane 1899) i kao aktivni umetniki i drutveni radnik na mnogim poljima. Poetak dvadesetog Beogradsko pevako drutvo u Moskvi 1896, plakat veka obeleen je u Srbiji stabilizovanijim politikim prilikama, veim ekonomskim usponom, pa sa mim tim i razvijenijim kulturnim ivotom. Uvrenjem kapita listikih odnosa i definitivnim formiranjem graanske klase, Beograd postaje vaan ekonomski i politiki centar, a pojed ini vidovi kulturnog ivota poinju sve vie da gube patrijarhalno -orijentalnu patinu i da se pribliuju evropskim uzorima. U muzikom ivotu Srbije prva decenija veka zanimljiva je i utoliko to se u njoj susreu tri kompozitorske generacije, od kojih sv aka ima svoja posebna obeleja: J. Marinkovi i S. Mokranjac kao predstavnici romantizma koji odumire i realizma koji se raa, 5. Biniki i P. Krsti koji donose nove neoromantiarske boje i nove, vee forme (opera, orkestarske kompozicije) i P. Konjovi, M. Milojevi i .S. Hristi koji tada ve poinju da se afirmiu kao mladi, moderni kompozitori, unosei i nov evropski duh, izgraene estetske principe i usavreniju kompozicionu tehniku. Dominantna je, meutim, u to doba grupa kompozitora Beograd ske kol e (S. Biniki, P. Krsti, V. orevi. B. Joksimovi) kako po aktivnom ueu u muzikom ivotu prestonice tako i po rasprostranjenosti i omiljenosti svojih kompozicija kod iroke graanske publike. Tada Stanislav Biniki (18721942), autor popularnih ho-rova (Seljanice, Tetovke) solo-pesama (Mijatovke) raenih po narodnim motivima, izvodi i svoju operu Na uranku (1903), prvu srpsku operu na repertoaru Narodnog pozorita. Boidar Joksimovi (18681955) u delima raznovrsnih oblika daje uglavnom jednostavne harmonizacije narodnog melosa, Vladimir ordevi (18691938) najbolje rezultate postie kao folklorista, beleei izvorne srpske i makedonske narodne melodije, dok Petar Krsti (1877 1957) nastavlja nego vanj em muzike za komade s pevanjem; u orkestarskim Serbische Voikslieder 1 kompozicijama Scherzo u V/A ihm Ktfmgrmche Sethien, F8r$tenthum d- molu, Pateti na uvertira Votifrnrffro, jJif-Serben, Mmvvmm, naginje pseudoromantinom stilu, kasnije stvara operu and Se ' " Zulumar, a sa dobrim poznavanjem vokalne tehnike pie horske kompozicije. Ovoj generaciji pripada vie po godini roenja nego po ,elgrader Qesangvereitt stilskoj srodnosti i veoma plodni kompozitor i istaknuti violinski pedagog
Beogradsko pevako drutvo u Njemakoj, 1899, Petar program

Profesori i uenici Srpske muzike kole, 1907

Opere i int endant Hrvatskog Narodnog kazalita u Zag profesor i rektor Muzike akademije u Beogradu, upravnik zikolokog instituta SANU itd.) upotpunjuje literarni rad iz u zbirkama eseja Linosti, Knjiga o muzici i Ogledi o nr i monografijama o M. Milojeviu i S. Mokranjcu. Miloje . jevi (18841946), inae istaknuti muzikolog i -kritiar, triju dosada objavljenih zbirki eseja Muzike studije i la: teoretskih radova, u razvojnoj liniji svog kompozitorskog si latva manifestuje raznorodne uticajne sfere: od impr esior (zbirka Quatre morceaux za klavir, solo-pesme La Leti Himna suncu) do ekspresionizma i krajnje moderne (< Pir iluzija za hor, Ritmike grimase za klavir), ali uporei tim ostaje veran i narodnom duhu (klavirske svite Dans pays, Melodije i ritmovi sa Balkana, Povardarska s\ Najveu izraajnost i originalnost Milojevi ispoljava u pesmama vrlo neposrednog dejstva i intimnog karaktera (2 Pred velianstvom prirode, Haikai i dr.). Stevan Hristi (iS 1958), dugogodinji dirigent i direktor Beogradske opere i fesor Muzike akademije, najbolje je plodove svoga kompo: skog rada dao sceni, komponujui muziku za mnoge dra komade, operu Suton i iroko popularni balet Ohridska legi Stojanovi (1947), inspirisan veinom makedonskim narodnim moti' (1877 1957), au ali protkan i primesama impresionizma. Kao fini vokalni 1 istakao se u horovima (Jesen, Zvezda) i solo-pesmama ( jednom rua jedna, Vee na kolju). Kota Manojlovi (iS 1949), ije je interesovanje preteno upravljeno na proua srpskog i makedonskog muzikog folklora i koji u vokalnim 1 pozicijama sledi S. Mokranjca, dao je, pored dosta kompo: iz oblasti crkvene muzike, i nekoliko lepih solo-pesama. generaciji se pridruuje i rano preminuli, talentovani Mi Paunovi (1889 1924), autor triju jo neizvedenih muz drama i veoma izrazite Jugoslovenske simfonije. ,

SRPSKA MUZIKA
Savremcna muzika. Generacija kompozitora roenih oko poetka i u prvoj dekadi ovoga veka bila je izmeu dva rata uglavnom zastupnik muzike avangarde, dok se danas veina njih oslanja na estetske principe umerenijih pravaca. Veliki broj njih, muziki usavravan u Pragu (kod Aloisa Habe i Josefa Suka), komponovao je i u etvrtstepenom sistemu i atematskom stilu, a pojedine tada nije mimoiao ni uticaj dodekafonije. U prvim godinama posle Osloboenja oni su inili vodeu skupinu stva ralaca koja je u novom socijalistikom drutvu morala da nade svoje mesto i da prilagodi svoje dotadanje estetske poglede novim idejnim smernicama i umetnikim okolnostima. Posle viegodi njih osciliranja i nesnalaenja kod jednih, i otrih zaokreta i vra anja skoro na pozicije romantizma kod drugih danas su uglavnom kristalizirane pojedine stvaralake fizionomije, svaka sa svojim individualnim peatom manje ili vee umetnike vrednosti, stilski usmerena uglavnom ka jednoj srednjoj liniji koja stoji izmeu dva suprotna ekstrema: krajnjega avangardizma i za starelog romantizma, iz ega najee rezultira neoklasiarski stil. U taj red idu Mihovil Logar (1902 ), veoma plodan stvaralac, sveih harmonija i veoma izraene kompozicione tehnike, koji je posle Osloboenja komponovao, izmeu ostalog, opere Po kondirena tikva i etrdeset prva, balet Zlatna ribica i velik broj orkestarskih kompozicija; Dragutin oli (1907), autor simfonijskih poema Uskrsna zvona i Nikoletina Bursa, simfonijske kompozicije Preludium, fuga i postludium i jedne simfonije; izraziti simfoniar Milan Risti (1908 ), tvorac osam simfonija, Simfonijskih varijacija, Burleske, koncerata za violinu, za klarinet i za klavir, prolazi kroz razliite izraajne faze, ali u svemu pretee kompoziciono majstorstvo, vedrina i stvaralaka spontanost; Ljubica Mari (1909), kompozitor Sonate za violinu i klavir, Pasakalje za orkestar, u svojim poslednjim delima (Pesme prostora, Muzika oktoiha No 1, Ostinato super thema octoicha, Vizantijski koncert za klavir) postie veoma osoben izraz koji predstavlja sublimaciju drevne umetnike materije sa savreme nim kompozicionim sredstvima na osnovi svojevrsnih filozofsko-estetskih pogleda. Najvei preokret u smislu prvobitnog uda ljavanja od moderne, a zatim ponovnog pribliavanja njenim smerovima uinio je Stanojlo Rajii (1910 ), kompozitor raznovrsnih, naroito simfonijskih oblika, koji oslonac na na rodne idiome pokazuje nar oito u posleratnim koncertima (za klavir, za violinu, za klarinet, za violonelo); u vokalnoj muzici istakao se ciklusima za glas i orkestar Na Liparu, Lisje uti i Magnovenja, a dosada najvei njegov umetniki poduhvat predstavlja opera Simonida. Putem tesnog oslanjanja na moderne tekovine bio je poao i Vojislav Vukovi (1910-1942), koji se, uporedo sa komponovanjem, veoma aktivno bavio dirigentskim, pedagokim, kritiarskim i muzikolokim radom, osnovanim na marksistikoj filozofiji (disertacija Muzika kao sredstvo propagande, Muzika estetika, mnogi eseji). Poslednjih godina svoga nasilno prekinutog mladog ivota sve vie je bio vezan za ruske realiste i za narodnu epiku (orkestarska kompozicija Zavetanje Modesta Musorgskog, Herojski oratorijum, Vesnik bure). Druga grupa prakih aka (J. Bandur, M. Vukdragovi, P. Miloevi), kao i M. Tajevi M. ivkovi i S. Nastasijevi ve je u predratnom stvaralatvu odraavala umereniju stilsku orijentaciju i tenji afinitet prema narodnoj osnovi i takav umetniki profil uglavnom pokazuje i do danas. Jovan Bandur (1899 1956) crpe iz folklora naroito u velikoj Jugoslovenskoj parti zanskoj rapsodiji, dok je u simfonijskoj Poemi 1941 i horskim kompozicijama senzibilni lirik. Mihailo Vukdragovi (1900 ) obogauje posleratnu muziku literaturu preteno krupnim vo kalno-instrumentalnim delima, kantatama Vezilja slobode, Svetli grobovi, Srbija, uvek iskreno pisanim, sa veoma odreenim stilskim koncepcijama, a uporedo s time p okazuje afinitet prema vokalnoj lirici. Marko Tajevi (1900 ), takoe odluan zastupnik tradicionalnih smerova i majstor minijaturnih oblika, sa prefinjenim ukusom cizelira i ugrauje narodske mo tive u svoje mnogobrojne horove (Pesme od kola, Komitske pesme, Pesme iz Gradia) i klavirske kompozicije (Balkanske igre, Srpske igre, dve svite). Istaknuti pedagog Milenko ivkovi (1901 1964), pod ijim je rukovoenjem obrazovana plejada dananjih istaknutih kompozitora, pored rada na kompo ziciji, sa uspehom se ogledao u muziko -teoretskom radu (Nauka 0 harmoniji, Rukoveti Stevana Mokranjca). Svetomir Nastasi jevi (1902 ), uvek odan prvenstveno nacionalnom stilu, svojim predratnim operama dodaje Zaaranu vodenicu, Prvi ustanak 1 Antigonu, a koncertnom podijumu posveuje mnoge orkestar ske kompozicije klasinog oblika. Predrag Miloevi (1904 ) najvie je komponovao scensku muziku. U drutvenom i politikom preokretu Jugoslavije posle Narodnooslobodilakog rata jedna od bitnih novina bila je tenja za omasovljenjem muzike kulture, za negovanjem onih muzi -

433

Fakultet muzike umetnosti u Beogradu

kih oblika koji e svojim sadrajem i svojom pristupanou odigrati dvostruku, politiku i umetniku ulogu. Taj oblik je bila masovna pesma koju su komponovali gotovo bez izuzetka kompozitori raznih generacija i raznih stilskih naklonosti. Sa druge strane, narodne tvorevine, nastale u samoj borbi, bilo ukrtanjem narodnih tekstova sa starim revolucionarnim melo dijama, bilo zdruivanjem aktuelne tematike sa tradicionalnim muzikim folklorom, bile su zadugo i jo uvek su inspiracija i osnova mnogih umetnikih dela. Stvarajui ve u toku same borbe pojedine pesme koje imaju peat autentinog narodnog stvaralatva (Ide Tito preko R omanije, Romanijo visokoga visa) ili na umetniki nain opevaju tragiku naroda (Kozara), Oskar Danon (1913 ) posle Osloboenja meu prvima komponuje velik niz masovnih pesama, da bi se kasnije posvetio i sloenijim horskim delima (Lika balada, Konjuh planino), kao i ljubavnoj lirici (ciklus Neznanka). Danas srednja generacija, koja veinom predstavlja i prve diplo mirane vaspitanike kompozitorskih klasa Muzike akademije u Beogradu, sve uestanije i sa sve veim uspehom zauzima svoje mesto u koncertnim i operskim programima. Te stvaraoce objedinjuje jedna gotovo svima zajednika karakteristika: solidnost kompozicione tehnike, ozbiljnost u tretiranju i realizovanju estetskih stvaralakih problema, izbor oblika u kojima preteu klasini, ali se javljaju i vee koncertantne forme kantate, pa i muzika za scenu opera i balet. Nasuprot strujanjima u savremenoj muzici Zapada, pa i u jednom delu jugoslovenskog muzikog stvaralatva, predstavnici te generacije srpskih kompozitora nisu dosada ispoljili veu naklonost ka eksperimentima u stvaralakom postupku, oitujui u svojim delima raznorodne stilske orijen tacije. Medu stvaraocima ija su dela stekla priznanje poslednjih nekoliko godina nalaze se: Josip Kali (1912 ; koncert za klavir, Simfonijska slika 72, Nokturno za hor i orkestar, Muzika 73, vie kantata, elektronske kompozicije); Vitomir Trifunovi (1916 -; orkestarska Herojska uvertira, Simfonijska svita, Antinomija, Sinteze 4, Asocijacije, kantata Vidici); Rudolf Bruci (1917; simfonijska svita Maskal, Sinfonia lesta, kantate Srbija, ovek je vidik bez kraja, Oi Sutjeske, baleti Demon zlata, Na pruzi); Ludmila Frajt (1919; Ekloga za kamerni orkestar, Nokturna za enski hor, gudae, klavir i harfu, Tubalica za enski hor, Asteroidi, tape music); Milutin Radenkovi (1921 ; klavirske kompozicije, Concertino za klavir, solo-pesme); Dragutin Gostuki (1923 ; simfonijska poema Beograd, Concerto accelerato za violinu i orkestar, balet Remi); Radomir Petrovi 1923 ; kantata Simfonijski epitaf, Moto. simfonico, Simfonija, horske Svatovske aljivke, Vitolade); Vasilije Mokranjac (1923; velik broj kompozicija za klavir, Concertino za klavir, gudaki orkestar i dve harfe, Dramatina uvertira, Lirska poema za orkestar, etiri simfonije); Enriko Josi} (1924; Sonata antica za orkestar, koncert za klavir, Smrt Stefana Deanskog za soliste, hor i orkestar, balet Ptico, ne sklapaj svoja krila, Simfonija u jednom stavu); Duan Trbojevi (1925; klavirske i kamerne kompozicije, ciklusi solo-pesama); Duan Kosti (1926; orkestarska Crnogorska svita, est kantata, tri simfonije, muzika komedija Majstori su prvi ljudi, Concerto antifonale za orkestar); Vlastimir Perii (1927; gudaki kvartet, solo-pesme, Simfonijeta); Aleksandar Obradovi (1927-; Plameni vjetar, ciklus za glas i orkestar, kantata Simfonijski epitaf, Scherzo in modo dodecafonico i Epitaf H za orkestar, est simfonija);

434

SRPSKA MUZIKA
Izvoaka umetnost. Uporedo s muzikim stvaralaf razvijala se u Srbiji izvoaka umetnost i esto je po kvali i brojnosti umetnika premaivala kompozitorsku delatnost. ! su se u poetku razvoja muzikog ivota, u XIX v., usled ve> rasprostranjenog horskog pevanja isticali uglavnom horoi (Stevan Mokranjac, Mita Topalovi), kasnije nastupaju i sir nijski i pozorini dirigenti, medu kojima se krajem prol poetkom ovog veka, uporedo sa prvim poecima rada na ope Beogradu, naroito istiu Davorin Jenko, kapelnik Naroc pozorita u Beogradu od 1870 do 1902, potom na istoj dui Dragutin Pokorni i Petar Krsti i najzad Stanislav Biniki, osn i dirigent Vojnog orkestra (1903), dirigent Narodnog pozor pevakog drutva Stankovi i prvi direktor Opere u BeogJ (1920). U prvim pokuajima izvoenja opera, opereta i komada s vanjem pre Prvog svetskog rata, kako u Beogradu tako i u No Sadu, kao pevai -solisti istupali su veinom muziki obda dramski glumci ili pak kolovani pevai koji su, silom okoln nosili i dramski repertoar. U red najistaknutijih tumaa oper partija iz tog perioda operske delatnosti idu pevaice Draga i si, Sultana Cijukova, pevai Raja Pavlovi i Vojislav Turii no njihova je umetnika aktivnost bila uglavnom ogranieni Srbiju i Vojvodinu, uz pojedina gostovanja i u drugim jugc venskim krajevima. U incstranstvu su lepu reputaciju stekli linista Dragomir Kranevi (18471929), ak J. Hellmesberg solista mnogih filharmonijskih koncerata u Beu i koncertmaj Budimpetanske opere, pijanistkinja Jovanka Stojkovi (18; 1892), Lisztova uenica koja se isticala na mnogim konceri kako u domovini tako i u Austriji, Maarskoj, Rusiji, Dansk Francuskoj, kao i operski peva arko Savi (18611930) osn sopstvene operske trupe u Beogradu (1909), dugogodinji lan rr gih operskih kua u inostranstvu. Sve intenzivniji rad Srpske zihe kole, kojoj se 1911 pridruuje i kola Stankovi, a I i Muzika akademija u Beogradu, zatim odlazak mnogih muzi na usavravanje u inostranstvu, omoguuju posle Prvog svets rata i izgraivanje mnogih novih umetnikih snaga, meu koj pojedini jo i danas ine stubove koncertnog i operskog ivo zemlji. Novi ekonomski i politiki uslovi u proirenoj dravi p 1918 pruili su i mogunost za ire polje rada u svima gram izvoake prakse, naroito u Beogradu. Tada uporedo sa sta i ve renomiranim pevakim drutvima (Beogradsko peva drutvo, Stankovi, Obili u Beogradu, Panevako, Si borsko, Graniar u Subotici itd.) nastaju i mnoga nova (er muziko udruenje u Novom Sadu, Jugoslovensko akaderr pevako drutvo u Zemunu i dr.) koja gaje i specifine progr; podstiui na taj nain i stvaranje nove horske literature. Obogi nju muzikog ivota prestonice doprinose i nova kamerna uc enja (Beogradski kvartet, Trio Slatin, Trio Stojanovi-Hajek-i kranjac, Duo Marije i Olge Mihailovi) kao i osnivanje orke Beogradske filharmonije (1923) kojim, pored stranih gostiju, c guju 5. Hristi, M. Vukdragovi, L. Matai, V. Vukovi, Danon i dr. Znaajnu ulogu u negovanju muzike klasine e he imao je i orkestar Collegium musicum, koji je od osn: nja do 1941 vodio M. Milojevi. Iz mnotva koncertnih un nika koji su nastupali kako u zemlji tako i u inostranstvu isi se koncertne pevaice Ivanka Milojevi i Jelka Stamatovi, janisti Rua Vinaver, Emil Hajek, Olga Mihailovi, Ljubica M inec, Jelena Nenadovi i Gordana Milojevi, violinisti Petar Su novi, Marija Mihailovi, Milan Jovanovi-Braca, Mary ek Margita Nuri-Andri, violonelista Jovan Mokranjac. Izvoaku praksu posle Osloboenja karakterie u prvom r< osnivanje velikog broja kulturno-umetnikih drutava, obra vanih od darovitih amatera raznih profesija, a sa sekcijama li su obuhvatale pored ostalog horsko pevanje, orkestarsko i listiko muziciranje, kao i narodni ples. Tokom godina mn drutva su prestala sa radom, ne izdravi utakmicu sa umetn: vrednijim drutvima. Do danas su se odrala, kao umetnika 1 od kojih su poneka stekla priznanja i na pojedinim takmienji u inostranstvu (Arezzo, Llangolen, Moskva), Branko Krsr novi, Ivo-Lola Ribar, Abraevi, Braa Baruh, Hor b gradskih madrigalista i Collegium musicum u Beogra Svetozar Markovi u Novom Sadu, Kamerni hor u Be i hor Pro muica u Subotici. Naroito veliku ulogu u propa ranju jugoslovenskog plesnog folklora u inostranstvu imao profesionalni ansambl narodnih igara Kolo, koji je gostom na svim kontinentima. Takode profesionalni ansambli, Hor Rad televizije Beograd i Hor JNA, pored ispunjavanja svojih redovi zadataka u programima emisija i u armijskim skupinama, e nastupaju u javnim oratorijskim izvoenjima, kao i na samostaln a capppella koncertima irom zemlje i u inostranstvu. Pored Beogradske opere koja je posle Osloboenja, sa di gentom O. Danonom na elu, pokazivala stalan umetniki uspe

Narodno pozorite u Beogradu

* '

**

1, -

Konstantin Babi (1927; brojne horske kompozicije: Razbrajalice, Zagonetke, Raskovnike pesme; Tripling za orkestar); Duan Radi (1929; Concertino za klarinet, Spisak za dva glasa i orkestar, Opsednuta vedrina za meoviti hor i orkestar, kantate ele-kula, Uspravna zemlja, Vukova Srbija, balet Balada o mesecu lutalici, komedija-balet Ljubav, to je glavna stvar); Dejan Despi (1930; Concertino za dve flaute, koncert za klavir, koncert za flautu, obou i fagot, Dubrovaki divertimento za gudaki orkestar, Humoristine etide, Vinjete za klavir); Vojislav Kosti (1931 ; kantate Opelo pesniku poginulom od bombardovanja, Svodovi senke, Traim pomilovanje, Tema sa varijacijama za kamerni ansambl, scenska, filmska, televizijska muzika, popularne balade i protestne pesme); Vladan Radovanovi (1932 ; Korali i fuge, Prazvuk, Evolution za 18 gudaa, Spheroon, Stringent, elektronske kompozicije); Petar Osghian (1932; Poema eroico, Simfonijski triptih, Meditacije za dva klavira i orkestar, koncert za orkestar, Sigogis, Diferencias za violinu i orkestar); Rajko Maksimovi (1935; koncert za klavir, Simfonijski diptih: Eppur si muove i Not to be or to be; Kad su ivi zavideli mrtvima i Tri haiku za hor i orkestar); Zoran Hristi (1938; balet Darinkin dar, oratorijum Opomena, 4 nemira za 14 gudaa, filmska, radio i televizijska muzika). Najmlaa plejada srpskih kompozitora, iako stilski jo ne sasvim opredeljena, ukazuje na to da joj nisu strani ni tradicionalna osnova ni najnovija avangardna izraajna sredstva. Na svom poetnom stvaralakom putu oni ispoljavaju, preteno u kamernim oblicima, zanimljive i razn ovrsne stvaralake postupke, a to su Mirjana ivkovi, Darinka Simi, Branka aper, Jelena Milenkovi, Slobodan Atanackovi, Vlastimir Trajkovi, Sr dan Hofman, Milorad Kuzmanovi, Rastislav Kambaskovi, Ivan Jefti, Andrija Galun, Minta Aleksinaki.

Dvorana Doma sindikata u Beogradu

SRPSKA MUZIKA STABLEIN

posebno, u tumaenju slovenskih klasinih opera i savremenih baleta, u koncertnom ivotu vidno uee imaju Beogradska filharmonija (sa ranijim stalnim dirigentima K. Baranoviem, . Zdravkoviem i >. Jakiem, sada sa . Zdravkoviem), Orkestar JNA (dirigenti Franc Klinar, Mladen Jagut i Angel urev), kao i Orkestar Radio-televizije Beograd. Nastaju i razvijaju se kamerni ansambli, koji stiu sve vei broj publike (Beogradski duvaki kvintet, Beogradski trio, Srpski gudaki kvartet, orkestri Pro muica i Akademski kamerni orkestar) kao i poneka prigodno sastavljena kamerna muzika tela. Stalna takmienja mladih muziara koje organizuje Savez muzikih umetnika Jugoslavije, a potom i Muzika omladina, doprinose tome da se iz godine u godinu javljaju sve odabraniji mladi muziki umetnici, veinom vaspitanici Muzike akademije u Beogradu, koji, uz svoje starije kolege, stvaraju umetniku fizionomiju dananje srpske izvoake umetnosti. Medu njima su pijanisti Duan Trbojevi, Zdenko Marasovi, Olga Jovanovi, Andreja Preger, Kora Milko-Pataki, Mirjana Vukdragovi, Da rinka Mihailovi, Zorica Dimitrijevi -Toi, ika Jovanovi, Ljubinka Kostovi, Ruica Miodragovi, Sran Grbi, Ranko Tudor, Nada Vujii, Nikola Rackov, violinisti Petar Tokov, Branko Pajevi, Vladimir Markovi, Aleksandar Pavlovi, Tripo Simonuti, Jovan Kolundija, Fern Rakovi, Dragutin Bogosav Ijevi, klarinetisti Bruno Brun, Milenko Stefanovi, Duka Toni, Boidar Miloevi, Ernest Akun, flautisti Dragoljub i Milorad Mirkovi, Miorag Azanjac, Tahir Kulenovi, harfisti Josip Pikelj, Vladeta Milankovi, Milica Bari, embalistkinje Ivanka Simonovi-Sequi, Olivera urevi, gitarist Jovan Jovii, orgulja Andrija Galun, kontrabasist Ljupo Samardiski, koncertna pevaica Julijana Anastasijevi, i dirigenti Bogdan Babi, Bo rivoje Simi, Duan Miladinovi, Duan Skovran, ura Jaki, ivojin Zdravkovi, Borislav Paan, Radomir Petrovi, Angel urev, Duan Maksimovi, Ivo Draini, Stanko epi, Lambra Dimitrijevi, Davorin upani.
LIT.: M. Milojevi, Muzike studije i lanci (3 knj.) Beograd 1926, 1933, 1953. P. Konjovi, Knjiga o muzici srpskoj i slovenskoj, Novi Sad 1947. V. ordevi, Prilozi biografskom reniku srpskih muziara, Beograd 1950. 5. uri -Klajn, Muzika i mu ziari, Beograd 1956. R. Pejovi, Dvadeset go dina Udruenja muzikih umetnika Srbije, Beograd 1966. D. Stefanovi, Muzika u srednjovekovnoj Srbiji i Crkvena muzika od XV do XVIII veka, u zbor niku Srpska pravoslavna crkva 1219 1969, Beograd 1969. V. Perii, Mu ziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. S. uri -Klajn, Istorijski razvoj mu zike kulture u Srbiji, Beograd 1971. A. Eberst, Muziki brevijar Vojvodine, Novi Sad 1972. Srpska muzika kroz vekove, Beograd 1973. D. Stefano vi, Stara srpska muzika I II, Beograd 1973 i 1975. S. D. K.

435

(1221 74), a ne, kao to se to donedavno dralo, Jacopone da Todi (1228 1306). Izvodi se na latinskom jeziku, na blagdan Sedam alosti BDM (15. IX), dok se prevedena na ive jezike pjeva u toku itave korizme. Puki napjev S. M. nastao je u XVI st. i razvio se u mnoge varijante, prilagoujui se duhu i zakonima pojedinih jezika:

r 1 r
Sta - iai ma -ter do - lo
TO

- scu

Jivc - ta

cru-cem l&-cry - mo-sa Dumpen - de-bab Fi-li us.

Ljepota i umjetnika snaga teksta potakla je znatan broj kompozitora na njegovu muziku obradbu. Medu prvima ga je Jos quin Des Pres obradio za etvoroglasni mjeoviti zbor sa petom dionicom (tenor vagans) bez rijei. Palestrinin S. M. za osmo roglasni zbor vano je njegovo djelo, osobito u harmonijskom pogledu (tzv. vertikalna harmonija): lo - ro ma - ter do

Sta - tat
Kompozitori A. Steffani (1710), zatim A. Scarlatti (dvije verzije), E. d'Astorga, G. C. M. Clari, a osobito G. B. Pergolesi (1735) ostvarili su na ovaj tekst djela, koja prelaze okvire litur gijske muzike. Meu ostalim kompozicijama koncertnoga karaktera treba istaknuti Stabat Mater L. Boccherinija, F. Schuberta (2 verzije), G. Rossinija, G. Verdija, A. Dvofaka, Ch. Stanforda, K. Szymanowskog, F. Poulenca, V. Mortarija, V. Persichettija, K. Pendereckog i I. Zajca (op. 814).
LIT.: K. H. Bitter, Stabat Mater, eine Studie, 1883. W. Baumker, Stabat Mater, KMJB, 1883. B. E. Cliford, Stabat Mater, SBIMG, 1900. F. Ermini, Lo Stabat Mater..., Citta di Castello, 1916. E. Schmitz, Das Madonnenideal in der Tonkunst, Leipzig, 1920. R. de Gourmont, Histoire du Stabat Mater , Le Latin Mystique, Pari 1922. P. Mies, Stabat Mater, KMJB, 1932. F. Haberl, Stabat Mater, Muica sacra, 1956. A. Vi.

SRPSKI GUDAKI KVARTET, osnovan juna 1971 u Beogradu, na inicijativu violinista Branka Pajevia, koji je do svoje smrti bio umetniki voda. Danas (1975) kvartet nastupa u sa stavu J. Kolundija, . Velimirovi, P. Ivanovi i I. Popari. Pored standardnog repertoara, ansambl izvodi skoro 40 dela jugoslovenskih kompozitora, uglavnom srpskih. Uz brojne kon certe u mnogim jugoslovenskim mestima kvartet je gostovao u Nemakcj, Francuskoj i SSSR. R. Pej. SREN Edvard, pjeva, bariton (Ljubljana, 1. III 1934). Uenik J. Betetta na srednjoj muzikoj koli; na opernoj pozornici debitirao 1959 u Ljubljani kao Renato (Verdi, Krabuljni ples) i tamo odmah angairan. Pjeva bogatog glasovnog materijala izrazite baritonske boje, S. je do danas ostvario niz istaknutih opernih kreacija, medu kojima su Germont, Grof Luna, Amonasro i Don Carlos (Verdi, La Traviata, Trubadur, Aida i Mo sudbine), Figaro (Rossini, Seviljski brija), Gerard (Giordano, Andrea Chenier), Scarpia (Puccini, Tosca), Escamillo (Bizet, Carmen) i Knez Igor (Borodin). K. Be. STAATS, Leo, francuski plesa, koreograf, baletni majstor i pedagog (Pariz, 26. XI 187715. II 1952). Klasini balet uio na koli Parike opere (L. Merante, J. E. Hansen) gdje je ve 1893 angairan kao prvi plesa i stalni partner plesaice C. Zambelli. Uz to je otvorio vlastitu baletnu kolu iz koje su izali brojni baletni umjetnici. God. 1902 postao direktor Baletne kole pri Operi; 1902 debitirao kao koreograf baletom Bacchus (Duvernov). Od 1907 bio je baletni majstor i koreograf Opere, 191014 umjetniki direktor i koreograf Thedtre des Arts, a 191536 ponovo u Operi. Gostovao u SAD (1926) i u Buenos Airesu (1929 i 1930). Kao plesa najvei je uspjeh postigao 1909 u vlastitoj koreografiji baleta Javotte (Saint-Saens). Vrednija je njegova koreografska djelatnost kojom je baletu Parike opere osiguravao uspjeh i u doba najveih trijumfa Djagilevljeve trupe. Koreografirao je oko 50 baleta, medu kojima se osobito istiu Espaiia (Chabrier), Contes de Ma Mere I' Oye (Ravel), Offrande a la liberte (Gossec), Cydalise et le Chevre-pied (Pierne) i operu-balet Padmdvati (Roussel). Bio je vrlo cijenjen pedagog. TAB AT MATER (lat. stala majka), poetne su rijei srednjovjekovne tualjk e djevice Marije, jedne od pet sekvenci koje su se u katolikom bogosluju zadrale nakon Tridentin skog koncila (XVI st.). Spjevao ju je vjerojatno sv. Bonaventura

STABEJ, Joe, pjeva, bas (Maribor, 21. VIII 1932 ). Pjevanje uio na Muzikoj koli (Jelka Stergar) i na Opernoj koli Akademije za glasbo u Ljubljani; uz to zavrio studij na Filozofskom fakultetu (1960). Knjievni prevodilac; u Ljubljan skoj operi pjevao niz manjih basovskih uloga, a uz to nastupa kao koncertni pjeva, u ijem repertoaru posebno mjesto zauzimaju djela slovenskih kompozitora, od kojih je nekima bio i prvi izvodilac. Na natjecanju jugoslavenskih mladih muzikih umjetnika 1959 u Zagrebu osvojio je prvu nagradu. Gostovao je i u inozem stvu. K. Be. STABILE, Mariano, talijanski pjeva, bariton (Palermo, 12. V 1888 Milano, n. I 1968). Studirao u Rimu na konzervatoriju S. Cecilia (A. Cotogni); debitirao 1909 u Palermu u operi La Boheme (Puccini). Pjevao na najveim opernim pozor nicama Evrope, Sjeverne i June Amerike, te na festivalima u Salzburgu (193539% Glvndebourneu (193639) i Edinburghu (1948). Od 1964 predavao na Konzervatoriju u Pesaru. Isticao se kao Falstaff (Verdi), Jago (Verdi, Otelo), Scarpia (Puccini, Tosca), a po profinjenoj psiholokoj karakterizaciji i pjevakoj izraaj nosti postale su uzor njegove kreacije Figara i Prosdocima u Rossinijevim operama Seviljski brija i Turco in Italia, Beckmessera u Wagnerovim Majstorima pjevaima i Belfagora u istoimenoj operi O. Respighija. STABLEIN, Bruno, njemaki muzikolog i dirigent (Miinchen, 5. V 1895 ). Studirao u Miinchenu na Akademie der Tonkunst i na Univerzitetu (A. Sandberger, Th. Kroyer). Dirigent u vie austrijskih i njemakih gradova, od 1926 nastavnik u Coburgu. Od 1931 u Regensburgu, gdje je 1945 osnovao i do 1953 vodio Institut fiir Musikforschung (na Visokoj koli za filozofiju i teologiju) koji je pod njegovim vodstvom postao sredite za prouavanje srednjovjekovne muzike. God. 195663 profesor muzikologije u Erlangenu. Tu je osnovao arhiv rukopisa i mikrofilmskih snimaka srednjovjekovnih muzikih spomenika. Uz to je redaktor zbirki Muica Divina (od 1950), Monumenta monodica Medii Aevi (od 1956) i Erlanger Arbeiten zur Musikivissenschaft (od 1962). S. ide meu najbolje poznavaoce srednjovje kovne crkvene muzike. Prigodom njegova 70. roendana objavljena je spomenica (red. M. Ruhnke), 1967.
LIT.: G. Lauri Volpi, Voci parallele, Milano 1955.

436

STABLEIN STADEN
koncerte (ve u zbirci Harmoniae sacrae, 1616) te uvodi u Nii: tehniku continua, samostalne instrumentalne pratnje i notira nain moderne partiture ime udara temelje smjeru tzv. nii ke kole u doba baroka. U njegovim se veim crkvenim djelin pleu stariji motetski i novi koncertantni stil, modalne i t (dur-mol) harmonije; po raznolikosti izraaja najznatnija je Kirchen-Music (162526) koja sadri primjere solistikog, nog i vokalno-instrumentalnog koncertantnog stila. Svjetovn hovne pjesme preteno su vieglasne bez continua i sa puk jenom melodikom. Izdvaja se zbirka Hertzen-trosts-Musica sa istim solistikim pjesmama uz continuo. Vrijedan je prili S. i instrumentalnoj muzici svojega doba (prve barokne so: sinfonije u Njemakoj). Od njegovih uenika najpoznatiji j Kindermann.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Newe Pavanen, Galliarden, Co; 1618; Opusculum novum von Pavanen, Galliarden, 1625; Operum mt posthumorum purs prima (sadri sonate, pavane, canzone, sinfonije), : suitnih stavaka u rkp. VOKALNA: Neue teutsche Lieder nach Art der I len beyneben etlicher Baletti oder Tantz za 3-5 glasova, 1606; Neue leutsch mit poetischen Texten samt etlichen Galliarden za 4 glasa, 1609; Venus Kr Newer musikalischer Gesdng und Lieder . . . auch Galliarden za 4-5 glasovi CRKVENA: Neue teutsche geistliche Gesdng, m. 3 -8 St., 1609; Ha sacrae za 4-8 glasova, 1616; Jubila Sancta Deo per Hymnum et Echo, l6r moniarum sacrarum continuatio za 1-12 glasova, 1621; Drey christliche Be za 4 glasa, 1622; Harmonicae meditationes animae za 4 glasa, 1622; Hauss Geistliche Gesdng (sadri 109 duhovnih pjesama i 10 fug a), 4 dijela, I II, III i IV, 1628 (sva 4 dijela u jednom izdanju, 1646); Kirchen-Music, G Gesang und Psalmen za 1-14 glasova, u 2 dijela, 1625-26 (II dio sadri kr runik za generalbas); Harmoniae novae sacrarum cantionum za 3-12 g] orgulje, 1928; Hertzen-trosts Muica, Geistliche Meditationen za glas i b. c Musicalische Freuden- und Andachtszuecker, Oder Geistliche Gesdnglein glasova, 1630; Hertzens Andachten, geistliche Gesdnglein mit 4 Stimmt die 7 Busspsalmen, 1631; Harmoniae variatae sacrarum cantionum za 1-12 i b. c, 1632; Geistlicher Music-Klang darinnen zu den B. die meisten mit 1 mit 2 oder 3 Violen, die ubrigen mit 3 Stimmen, 1633; Ach bleib bey un glasova, bez god. i dr. NOVA IZD.: odabrana djela obj. E. Schmitz (DTB VII i VIII, 1901 pojedina instrumentalna djela obj. R. Steglich (6 stavaka u 22 ahdeulsche salze, 1932), K. Sannwald (75 Tanzsdtze aus dem Venus-Krantzlein< 1936, II izd. 1959), W. Hillemann (3 stavka u zbirci Im Trio, 1954 i 2 u und Kammermusik des deutschen Barocks, 1956); 6 vokalnih kompozici F. JSde (Chorbuch alter Meister I II, 1948 49).

DJELA. SPISI: Die millealterlischen Hymnenmelodien, 1946; Ambrosianisch-Gregorianisch, Kongresni izvjetaj, Basel, 1949; Zur Geschichte der choralen Pange-lingua Melodie, Spomenica P. Johneru, 1950; Alt- und neuromischer Choral, Kongresni izvjetaj, Liineburg, 1950; Zur Entstehung der gregorianischen Melodien, KMJB, 1951; Die mittelalterlichen liturgischen Weisen in Gesangbuch der Bbhmischen Briider von 1531, MF, 1952; Die Tegernseer mensurale Choralschrift aus dem 75. Jahrhundert, Kongresni izvjetaj, Utrecht, 1952; Frutolf vom Michelsberg als Musiker, Frankische Blatter fur Geschichtsforschung und Heimatspflege, 1953; Von der Sequenz zum Strophenlied, MF, 1954; Neue Fragmente mehrstimmiger Musik aus spanischen Bibliotheken, Spomenica J. Schmidt-Gorgu, 1957; Parerga zu Monumenta Monodica Medii Aevi I, MF, 1957; Zur Fruhgeschichte der Sequenz, AFMW, 1961; Die Schvianenklage. Zum Problem Lai Planctus Sequenz, Spomenica K. G. Fellereru, 1962; Notkeriana, AFMW, 1962 63; Die equenzmelodie Concordia, Spomenica H. Engelu, 1964; Zur Musik des Ludus de Antichristo, Festschrift J. Miiller-BIattau, 1966; Zur Stilistik der Troubadour Melodien, AML, 1966; Gregorius Praesuh, der Prolog zum romischen Antiphonale, u Musik und Verlag, Festschrift K. Votterle, Kassel 1967; Psalle symphonizando , Festschrift W. Wiora, ibid.; Die Entstehung des Gregorianischen Chorals, MF, 1974. IZDANJA : F. Cavalli, Vier mariani-sche Antiphonen, Muica Divina, 1950; izbor srednjovjekovnih himni, Monumenta Monodica Medii Aevi, 1950; graduali iz rukopisa Vat. lat. 5319 (sa M. Landwehr-Melnickim), ibid., 1964; Einstimmige Gesdnge des Mittelalters, Das Musikvverk.

STACCATO (tal. rastavljeno, odvojeno), oznaka za vrstu artikulacije koja suprotno od -> legata trai nevezano izvoenje tonova. Tonovi artikulirani s. odijeljeni su jedan od drugoga i njihovo je trajanje skraeno za manji ili vei dio (esto za polo vinu) vrijednosti note, pa se meu njima po zvukovnom uinku uvijek nalazi pauza. Danas se s. najee biljei tokom ili klinom iznad ili ispod note. Obiljeivanje i izvoenje staccato -tonova mijenjalo se prema stilskim znaajkama pojedinih razdoblja. U baroku se s. oznaivao I i l i r . Meutim, u to se vrijeme znakovi za artikulaciju nisu uvijek biljeili, pa je izvedba staccata esto potrebna i ondje gdje je barokni kompozitori nisu izriito propi sivali. Tehnika i izraajne mogunosti staccata razlikuju se i prema karakteru pojedinih instrumenata. Kod klavira postoje tri naina izvoenja staccata: zamahom iz prstnoga zgloba, iz runog zgloba ili zamahom cijele podlaktice. Kod gudakih instrumenata mogunosti su vee. Tu su glavni oblici staccata: detache nagli i odsjeeni potezi gudala koje ostaje u dodiru sa icom; martellato kojim se izvode jo krai i naglaeni staccato-tonovi; spiccato lagani udar gudalom na ice; saltato spiccato u brzom tempu; ricochet niz uzastopnih veoma kratkih tonova i dr. Kod duhakih instrumenata s. se izvodi udarom jezika i izgovaranjem posebnih slogova. (> Artikulacija)
LIT.: A. Kreutz, Die Staccatozeichen in der Klaviermusik, Deutsche Tonkunstlerzeitung, 1937 38. H. Albrecht (izdava), Die Bedeutung der Zeichen Keil, Strich und Punkt bei Mozart, Kassel 1957. U. Dannemann, Beobachtungen zum Studium des Staccatos auf Streichinstrumenten, Das Or chester, 1963. E. A. S.

STACHOVVSKI, Marek, poljski kompozitor (Piekary laskie, 21. III 1936 ). Studij zavrio na Visokoj muzikoj koli u Krakovu (K. Penderecki), na kojem zavodu predaje od 1966 (od 1972 docent).
DJELA. ORKESTRALNA: Muica con una battuta del tam -tam za gudaki orkestar i tam-tam, 1966; Sequenze concertanti, 1968; Irisation, 1970. KOMORNA: Muic a da camera za flautu, harfu i udaraljke, 1965; Muica per quar tetto d'archi, 1965; Audition za flautu, violonelo i klavir, 1970; II gudaki kvar tet, 1972. Extensions for Piano, 1971. VOKALNA : kamata Z ksiegi godzin za tenor, 2 muka zbor i orkesta r, 1965; Lines of Dylan Thomas za 2 mjeovita zbora i orkestar, 1967; kantata Chant de Vespoir za bariton, sopran, mjeoviti i djeji zbor i orkestar, 1970.

STADELMANN, Li, njemaka pijanistica i embalistica (Wiirzburg, 2. II 1900 ). Studirala kod M. Pauera (klavir) i J. Haasa (kompozicija) u Stuttgartu. Od 1921 predaje na mtinchenskoj Visokoj muzikoj koli isprva klavir i embalo, 1939 45 vodi odjel za metodiku klavira, a otada klasu za staru muziku (od 1948 profesor). Pijanistiku karijeru zapoe la 1918; od 1922 prireuje i zapaene koncerte na embalu, zatim i na klavikordu. Koncertira po Njemakoj i inozemstvu (gostovala i u Jugoslaviji). STADEN, 1. Johann, njemaki orgulja i kompozitor (Nurnberg, krten 2. VII 1581 pokopan 15. XI 1634). Ve sa 18 godina stekao ugled kao orgulja u rodnome gradu. Od 1604 orgulja na dvoru bran-denburkog markgrofa u Bay-reuthu i Kulmbachu. Poetkom 1611 nalazi se ponovno u Ntirn-bergu gdje je zatim slubovao do kraja ivota kao orgulja glavnih crkava, St. Lorenza (od 1616) i St. Sebaldusa (od 1618). Istaknuti njemaki majstor na prijelazu iz renesanse u rani barok, S.meuprvimauNjema koj komponira duhovne vokalne L. STADELMANN

2. Sigmund Theophil (GottHeb), orgulja i komp (Kulmbach, krten 6. XI 1607 Nurnberg, pokopan 30. VII Sin i uenik Johanna; studij nastavio kod J. Paumanna u . burgu i krae vrijeme kod W. Rowea u Berlinu (sviranje bastarde). Od 1623 do kraja ivota bio u slubi grada Nurnl od 1627 kao Stadtpfeifer (instrumentalist) i uz to od 1634 kao lja crkve St. Lorenza. ' S. je kompozitor najstarije sauvane njemake opere lezvig, 1644 (na tekst alegorine pastirske igre G. Ph. Harsdor] U tom se djelu, uglavnom, izmjenjuju arije u obliku jednost strofnih pjesama uz continuo i krai instrumentalni ritoi mjestimice S. pokuava oblikovati i recitative, ali ne uspjeva d dramatinost talijanskog stila recitativo, pa je Seeleiuig zaprav Liederspiel, preteno lirsko-kontemplptivnoga karaktera, negc ra. S. je uglazbio jo 8 Harsdorfferovih dijalokih igara (tzv. prachspiele), zapravo samo pojedine odlomke i to u formi noglasnih strofnih pjesama uz continuo i instrumentalnih r igara. Stadenove duhovne drame na tekstove J. Klaja vaan si prilog razvitku njemakog oratorija.
DJELA. DRAMSKA: opera Daj geistliche VCaldgedicht oder Freud gennant Seelezvig. Gesangweis auf Italianische Art gesetzt, 1644. Muzika 2 sprachspiele G. Ph. Harsdorffera: Die Geddchtnisskunst; Von halben Umi Das Schauspiel Teutscher Sprichzvorter; Von der Welt Eitelkeit; Die Po Die Reimkunst; Die Tugendsterne i Das Schauspiel zu Ross (sve skupa Harsdorfferovu djelu Frauenzimmer Gesprdchspiele, 164249). VOK/ Oratoriji: Aufferstehung Jesu Christi, 1644; Hollen- und Himmelfahrt Jesu < 1644; Weyhnacht-Liedt, Der Heilige Geburt Christi zu ehren gesungen, Herodes der Kindermorder. Nach Art eines Trauerspiels ausgebildet, 164 Leidende Christus, In einem Trauerspiele vorgestellet, 1645; Freudengedich seligmachenden Geburt Jesu Christi, 1650 i Engel- und Drachen-Streit, s. a zika izgubljena). Seelen-Music Erster Theil, Geist- und Trostreicher Liedi glasa i b. c, u 2 dijela, 1644 i 1648; Lobgesang auf Wrangel za glas i b. c. Musicalischer Friedens-Gesdnger za 3 glasa; 18 prigodnih pjesama (13 za 4 ostale za glas i continuo); 4 pjesme za 4 glasa i 27 pjesama za glas i b. c. 1 nicima onoga doba. SPISI: udbenik Rudimentum Musicum, Das ist: . Unterzueisung dess Singens, fur die Liebe Jugend, 1636 (IV izd. 1663); Enti dess Anfangs, Fortgangs, Aenderungen, Brauchs und Missbrauchs der edler SIC, 1643 (s podacima o glasovitim niirnberkim tzv. historijskim kone za koje je i S. komponirao muziku). NOVA IZD.: Operu Seelezoig obj. R. Eitner (MFM, 1881). LIT.: R. Eitner, Johann Staden. Eine Bio- und Bibliographie, A1FM. W. Nagel, Zur Biographie Johann Stadens und seiner Sohne, ibid. E. Schmitz, Zur musikgeschichtlichen Bedeutung der Harsdorffe Frauenzimmergesprachspiele, Festschrift R. V. Liliencron, Leipzig G. A. Narciss, Studien zu den Frauenzimmergesprachspielen G. Ph. dorffers (1606 1658), Leipzig 1928. O. Clemen, Das Programm zu Musikfest in Nurnberg im Mai 1643, Festschrift O. Glouning, Leipzig H. Druener, Sigmund Theophil Staden 1607 1655, ein Beitrag z forschung von Leben und Werk (disertacija) Bonn 1946. W. Korner Gedachtnis des Nurnberger Komponisten und Organisten Sigmund Th Staden, Gottesdienst und Kirchenmusik, 1955. H. H. Eggebrecht, Nurnberger Orgel-Allegorien des 17. Jahrhunderts, Musik und Kirche, W. Kahl, Das Nurnberger historische Konzert von 1643 und sein Gescl bild, AFMW, 1957. H. Zirnbauer, Der Notenbestand der Reichsstadt

STADEN STAHULJAK
Nurnbergischen Rats musik, Niirnberg 1959. F. Blume, Die Handschrift T 131, Festschrift K. G. Fellerer, Regensburg 1962. J. Haar, Astral Music in Seventeenth-Century Nuremberg: the Tugendsterne of Harsdorffer and Staden, Mui ca Disciplina, 1962. H. Samuel, The Cantata in Niirnberg During the I7th Century (disertacija), Cornell University, Ithaca (New York) 1963. Isti, Staden, 1. Johann, 2. Johann d. J., 3. Sigmund Theophil, 4. Adam, MGG, XII, 1965. P. Keller, Die Oper Seelewig von Sigmund Theophil Staden und Georg Philipp Harsdorffer (disertacija), Ziirich 1971. Isti, New Light on the Tugendsterne of Harsdorffer and Staden, Muica Dis ciplina, 1971. I. A.

437

STADER, Maria, vicarska pjevaica madarskoga podri jetla, sopran (Budimpeta, 5. XI 1911 ). Uila u Konstanzu (H. Keller), Ziirichu (I. Durigo), Milanu (G. Arangi-Lombardi) i New Yorku (Th. Schnabel). Predaje pjevanje na Muzikoj aka demiji u Zurichu (do 1951), zatim na Majstorskoj klasi Opernog studija; odrava teajeve i u SAD. Osobito se istakla kon certnom interpretacijom Mozartovih opera. Glas joj je neobine svijetle boje, ist i gibak, vrlo prikladan za gramofonske snim ke. Koncertirala je u svima veim evropskim muzikim sredi tima, a gostovala je u SAD, Kanadi, Japanu i Junoj Africi. Napisala J'. S. Bach. Arie Aus Liebe will mein Heiland sterben, Matthaus-Passion, Ziirich 1967 (na engleskom 1968, sadri i njezinu biografiju i diskografiju). STADLMAYR (Stadlmair, Stadelmayer), Johann, njemaki kompozitor (vjerojatno Freising, Bavarska, oko 1570 Innsbruck, 12. VII 1648). God. 1603 muziar na nadbiskupskom dvoru u Sajzburgu, od 1607 dvorski dirigent u Innsbrucku. S. je istaknuti junonjemaki kompozitor ranobarokne crkvene muzike. U svom stvaranju postepeno prelazi iz palestrinskoga vokalnog stila u koncertantni, vokalno-instrumentalni stil. Pri tome oituje majstorstvo kompozicijske tehnike, bogatu invenciju i razvijen smisao za sklad teksta i muzike.
DJELA. CRKVENA. Osam knjiga misa za 4 16 glasova i b. c: I, 1596; II, 1603; III, 1610; IV, 1616; V, 1631; VI, 1641; VII, 1642 i VIII, 1643. Zbirka moteta za 5 i vie glasova (sadri djela nekolicine autora), 1629; 4 knj. Magnificata za 4 12 glasova: I, 1603; II (uz b. c), 1608; III (uz b. c), 1614 i IV, 1618; 2 sv. Introitusa za 5 glasova i b. c, 1625 26; Hymni totius anni . . . za 4 glasa, 1628; antifone za 2 8 glasova i b. c, 1636; Odae sacrae za 10 glasova i b. c, 1628; 3 knj. psalama za 4 10 glasova i b. c: I, 1640; II, 1641 i III, 1646. NOVA IZD.: Hymni totius anni obj. J. E. Habert (DTO, 1896); 1 introit V. Goller (Meisterwerke kirchlicher Tonkunst, 1913); 3 kompozicije P. Goller (ibid., 1914); 8 kompozicija obj. isti (AUklassische Meister, 1929). LIT.: F. Daniel, Die konzertanten Messen Johann Stad lmayrs (disertacija), Wien 1928. B. Hinterleitner, Die Vokalmessen Johann Stadlmayrs (disertacija), Wien 1931. K. Gress, Die Motteten Johann Stadlmayrs (disertacija), Wien 1931. W. Senn, Johann Stadlmayr, MGG, XII, 1965. H. H. Junkermani, The Magnificats of Johann Stadlmayr, 2 sv. (disertacija), Ann Arbor 1966.

STADTPFEIFERI. Freska u staroj niirnberkoj vijenici 1970; Zur Echtheitsproblematik der Mozartschen Bldserkonzertante, Mozart-Jahrbuch, 197172; Eine Florentiner Musik-Handschrift aus der Zeit um 1500, Schweizer Beitrage zur Musikwissenschaft I, 1972; K. Paumann und die Orgelgeschichte des Klosters Salem im 15. und 16. Jahrhundert, MF, 1972; Neues su N. Frank, Festschrift A. Geering, 1972; Zum Phanomen der Tradition in der Musikgeschichte des 15. und 16. Jahrhundert, Festschrift K. von Fischer, 1973 i dr.

STAEMPFLI, Edward, vicarski kompozitor (Bern, 1. II 1908 ). Uenik Ph. Jarnacha i W. Malera u Kolnu te P. Dukasa u Parizu. U poetku pod utjecajem Debussvja, a donekle i Stra vinskog i Hindemitha, kasnije prihvaa dodekafoniju.
DJELA. ORKESTRALNA: tri simfonije, 1938, 1942 i 1945; 4 koncertantne simfonije, 1931, 1932, 1932 i 1934. Koncerti: 4 za klavir, 1932 63; za 2 klavira, 1940; za 2 klavira i gudae, 1933; 3 za violinu, 193660 i za flautu, 1957. Concertino za klavir, 1941; Concertino za klarinet i gudae, 1941; Grosser Mosaik za 2 klavira i 11 instrumenata, 1966; Orchesterzoerk, 1960; Musik fu'r 16 Streicher, 1968 i dr. KOMORNA: gudaki trio, 1938; 6 gudakih kvarteta, 1926 62; 2 klavirska trija, 1933 i 1956; duhaki trio, 1940; 2 duhaka kvinteta, 1934 i 1964; kvartet za klarinet, violinu, violonelo i harfu, 1965; septet za 3 duhaka i 3 gudaka instrumenta i klavir, 1956; sonata za violinu i klavir, 1947; 2 sonate za violonelo i klavir, 1929 i 1947; Hommage a B. Bartok za violinu i klavir, 1965 i dr. Klavirske kompozicije. Toccata et Air varie za embalo, 1952. DRAMSKA: opere Ein Traumspiel, 1944 i Medea, 1954; vie baleta. VOKALNA: oratoriji Filles de Sion, 1933 i Der Spiegel der Welt, 1950; kantate (Nimmermehr, 1955); kompozicije za glas i orkestar; zborovi; solo-pjesme. LIT.: H. Ehinger, E. Staempfli, MGG, XII, 1965. STAGIONE (tal.

STADTPFEIFER (njem. gradski duhai), njemaki naziv za cehovski organizirane svirae koji su se u gradovima udrui vali u stalne instrumentalne sastave i primali od grada plau. Veina zemalja srednje i zapadne Evrope od XIV i XV st. imala je gradske muziare, ali su se mnogi namjetali samo na ogranieno vrijeme i primali plau samo za pojedine usluge. Stadtpfeifereien postaju stalne ustanove u veim i manjim gradovima u drugoj polovini XVI st., tj. u vrijeme kada se u kolskim i crkvenim zbo rovima pri izvoenju vieglasne crkvene muzike javila potreba za sudjelovanjem instrumenata. Takvi ansambli imali su u veim gradovima obino 48 lanova. S. su sudjelovali na svim grad skim sveanostima i drugim javnim manifestacijama, a u rezi dencijama pojaavali su dvorsku muziku u posebnim prigodama. U manjim gradovima Stadtpfeiferi su uz to drali strau na grad skom ili crkvenom tornju, upozoravali na poare i druge opasnosti te svirali fanfare, signale i dr. u odreene sate (Abblasen, -s- Turmmusik, -> Duhai, gradski). Imali su razmjerno malu plau, pa su im glavni prihodi bili od sviranja na svadbama i drugim prired bama u privatnim kuama. Uz Stadtpfeifere susretali su se u Njemakoj i drugi muziki cehovi (Kunstgeiger, Rollbruder i dr.), iji su lanovi u posebnim prigodama morali pomagati Stadt pfeiferima. Dok su se dvorski muziari od XVI st. mogli sve vie specijalizirati, Stadtpfeiferi su se odlikovali svladavanjem svih instrumenata, osobito duhakih. egrtovanje buduih Stadt pfeifera trajalo je 5-6 godina. U mnogim gradovima zvanjem Stadtpfeifera bavilo se u istoj obitelji vie generacija (npr. obitelj Bach u Tiringiji). Usporedo s propadanjem cehovskog sistema u XVIII st. i S tadtpfeiferi su sve vie gubili vanost; razvoj amaterskog muziciranja i javnog koncertnog ivota istisnuo ih je iz muzike prakse. U novim gradskim orkestrima XVIII i XIX st. prevladavali su gudaki instrumenti. B. A. STAEHELIN, Martin, vicarski muzik olog (Basel, 25. IX 1937 ). Studij muzikologije s doktoratom zavrio 1967 na Univerzitetu u Baselu (L. Schrade, A. Schmitz); 1971 habilitirao se na Univerzitetu u Zurichu.
DJELA (izbor): Zum Egenolff-Diskantband der Bibliotheque Nationale in Pari, AFMW, 1966; Ouellenkundliche Beitrdge zum Werk von J. Ghiselin-Verbonnet, ibid., 1967; P. de la Rue in Italien, ibid., 1970; Zum Schicksal des alten Musikalien-Ponds von San Luigi dei Francesci in Rom, Fontes artis musicae,

godinje doba, sezona), prema talijanskoj muzikoj terminologiji, razdoblje u godini kad se izvode operne predstave. S. je u Italiji obuhvaala isprva razmjerno kratak vre menski raspon zimskoproljetnog polugodita; otuda i oznaka s. za opernu trupu sastavljenu za odreenu sezonu. STAHL, Wilhelm, njemaki muzikolog i orgulja (Gross Schenkenberg, Lauenburg, 10. IV 1872 Liibeck, 5. VII 1953)Uio kod K. Lichtwarka i C. Stiehla u Liibecku i na Konzervatoriju u Dresdenu. Bio je u Liibecku crkveni orgulja (1896 1939)5 i nastavnik, a uz to je od 1911 do smrti vodio muziki odjel Gradske biblioteke. Uspjeno se bavio istraivanjem muzike povijesti grada Liibecka.

DJELA. SPISI: Geschichtliche Entmicklung der evangelischen Kirchen musik, 1903 (III izd. 1936); Geschichte des Schulgesangunterrichts, 1913; E. Geibel und die Musik, 1919; Kaspar Ruetz. Ein lubeckischer Zeit- und Amtsgenosse J. S. Bachs, spomenica D. F. Scheurleeru, 1925; F. Tunder und D. Buxtehude, AFMW, 1926; Musikbilcher in der Lubecker Stadtbibliothek, 1927; Geschichte der Kirchenmusik in Liibeck, 1931; Die Musikabteilung der Lubecker Stadtbibliothek in ihren dlteren Bestanden, 1931; Die Lubecker Abendmusiken im 17. und 18. Jahrhundert, 1937; D. Buxtehude, 1937 (II izd. 1952); Die grosse Orgel der Marienkirche in Lubeck, 1938; Liibecks Orgeln, 1939; Gottfried Herrmann, 1940; Die Orgel der Aegidienkirche in Lubeck, 1940; Die Totentanzorgel der Marienkirche in Lubeck, II izd. 1942; Musikgeschichte Liibecks (sa J. Henningsom; 2 sv.), 1951 -52. IZDANJA: narodni plesovi; djeje narodne pjesme; koralni interludiji, koralne predigre, preludiji za orgulje; crkvena pjesmarica (sa K. Lichtwarkom); 2 svadbene arije D. Buxtehudea. LIT.: G. Karstat, Wilhelm Stahl, MGG, XII, 1965.

STAHULJAK, obitelj muziara. 1. Vladimir, kompozitor (Bjelovar, 22. XI 1876 Zagreb, 22. VI 1960). U kompoziciji uenik N. Fallera u Zagrebu i M. Somogvija u Budimpeti. God. 18991913 uitelj u Sv. Jani, Remetama, Koprivnici i avle-Cerniku, 1913 32 nastavnik i profesor muzike u Suaku, Zadru, Petrinji i Zagrebu. Uz to je djelovao kao zborovoa, orgulja i melograf.

438

STAHULJAK STAINER
pjesme za sopran (P. Bezru), 1958; Predigra i fuga (vokaliza) za alt, 1958 toevi soneti za alt, 1961; Iz openove domovine za sopran, 1960; Iz Zn vine torbe za sopran, 1961; Proljee za alt, 1966. CRKVENA: misa za zbor, soliste i orkestar, 1963; brojne harmonizacije gregorijanskih kor; Obradbe narodnih napjeva. LIT.: Z. Kuukali, Likovi savremenih bosansko- hercegovakih k K. . z itora, Sarajevo 1961.

DJELA. ORKESTRALNA: Hrvatska rapsodija, 1903; Polonaise, 1912; Jadran, 1920; Tri narodne svatovske koranice, 1932; Tri narodna plesa, 1932. VOKALNA. Zborovi: Muki zborovi, 1907; Zoranieva pjevanka, 1914; Petrinjsko cvijee (2 sv.), 192021; Narodne popijevke (3 sv.), 192830; Zbor etelaca; Prelo; Ozalj; Uiteljska budnica; Zakaj me nee?; Gorko tuzi; Zmajevka i dr. Solo-pjesme: Pjesnikova kob; Popijevke; U tami; Ne voli me; Cvjetarnica; Bijae jesen; Nae frajle i dr. CRKVENA : misa u F-duru za zbor i orgulje, 1922. Za zbor i orgulje: Oe na; Kraljici Hrvata; Ecce sacerdos magnus. Zborovi: O, Isuse preljubljeni; Regina coeli i dr. Obradbe narodnih popjevaka za zbor iz Petrinje, Remeta, Sv. Jane, tivice, Vrbove, Komarnice i Davora. K. Ko.

2. Milan, kompozitor i dirigent (Bjelovar, 17. VIII 1878 Zagreb, 2. IV 1962). Brat Vladimira; gimnazijski profesor (grki, latinski). Istaknuo se na podruju tamburake muzike, osnivajui ake tamburake orkestre i dirigirajui na veim tamburakim manifestacijama. Uveo je u tamburaki orkestar alt-tamburu in F, koju je nazvao elovi. Uz stvaralaki rad objavio je niz rasprava o tamburama i srodnim instrumentima. Svojim je radom stekao znatne zasl,uge u irenju tamburake glazbe u Jugoslaviji.
DJELA. Oko 300 kompozicija za tambure: Hrvatski plesovi; Koncertno kolo; Bosansko kolo; Povraanac i imunski lanec (najpopularnije djelo); ko ranice; mazurke; polke i dr. Potpuriji: Slike iz Herceg-Bosne; Iz slovenskih planin; Pria naeg ie i dr. Studije i lanci o tamburakoj muzici. LIT.: J.Andri, Tamburaka glazba, Slavonska Poega 1962. K. Ko.

5. Dubravko, kompozitor (Zagreb, 21. II 1920). Sir lana; studij kompozicije z avrio 1944 na Muzikoj akac u Zagrebu (F. Dugan, K. Odak). God. 1948-50 operni korep i dirigent u Zagrebu, 1950 59 u Osijeku najprije operni dii i zatim (od 1952) profesor Muzike kole. Od 1959 u Kar profesor na Muzikoj koli, zborovoda KUD Drakuli i dii Gradskog orkestra. Uz pedagoki i dirigentski rad bavioi muzikom kritikom.
DJELA. ORKESTRALNA: Simfonijska poema, 1951; Romantina lira, 1952; Rondo capriccioso, 1952; Improvvisata, 1962; Orkestarske skice. KOMORNA. etiri gudaka kvarteta: I, Impresije; II, u D-duru; Es-duru i IV, In modo classico, 1953; trio-sonata za violinu, klarinet i 1961. Za violinu i klavir: Allegro moderato, 1956; Veselje i tuga, 1957; suita, 1958. Za violonelo i klavir: Romanca, 1952 i Virtuozni Allegro, KLAVIRSKA: sonata u c-molu; Djeja matanja; Improvvisata, 1960 s varijacijama, 1962; Kineski ples. DRAMSKA: djeja opera Nezgoc lice Lilice, 1955; opera Jasna. 1956 (Osijek, 19. V 1957). VOKALNA tate Mrav, 1950 i Traktor, 1957- Zborovi: Pesniku prostreljenoga srca. Tuga i radost ume, I-II, 1963 65; Ni med cveljem ni pravice, 1964; Fan 1971. Solo-pjesme: Tri pjesme, 1942; Pet pjesama, 1945; Koncertna lirika, Kajkavske popevke v 10 kipcov, 1952; Venecija, 1954; Gogo, 1957; Majka i dr. Popularne i masovne pjesme. K. 1

3. Juraj, kompozitor (Sv. Jana kraj Jastrebarskog, 16. VII 1901 Zagreb, 18. II 1975). Sin Vladimira; u Zagrebu zavrio studij na Filozofskom fakultetu (povijest, zemljopis), a solo-pjevanje i kompoziciju uio na Muzikoj akademiji (M. Reizer, F. Lhotka, F. Dugan, B. Bersa). God. 1925 56 bio je srednjo kolski profesor u Krievcima i Bjelovaru. Njegova djela izrazito romanticke izraajnosti temelje se preteno na obiljejima narod nog melosa. Pridravajui se klasinih formalnih okvira, S. se, osobito u vokalnoj lirici, slui i impresionistikim harmonijskim govorom, to njegovim kompozicijama daje poseban biljeg. Svoja je najvia dostignua ostvario na podruju komorne muzike (ciklus Vlatko). Uz kompozitorski i nastavniki rad djelovao je kao orgulja, zborovoda i koncertni pratilac, a bavio se i muzikom kritikom.
DJELA. ORKESTRALNA: Hrvatski narodni plesovi, 1938; 2 suite iz opere Vraji krug (S eoski svatovi i ar proljetne noi) ; suita za tamburaki or kestar, 1952. KOMORNA: Mala muzika pripovijetka za gudaki trio, 1925; 2 gudaka kvarteta: I, u g -molu, 1922 i II, u c- molu, 1923; suita za gudaki kvartet, 1926; 2 klavirska trija, 1924 i 1927; 2 klavirska kvinteta iz ciklusa Vlatko, 1933; sonata za violinu i klavir, 1929; sonata za violonelo i klavir iz ciklusa Vlatko, 1932; Skladbe za violinu i klavir, 1926. KLAVIRSKA: Skladbe op. 1; ciklus Jedan dan ivota, 192258; Molitva T.& klavir 4-runo. DRAMSKA: opera Vraji krug (Ris -kolo), 1936 (neizv.); muzika igra Svadba na suncu, 1932. Scenska muzika za djeje i lutkarske igre. VOKALNA: balada Sestra otrovnica za zbor i soliste; Metul za zbor; Tri narodne pjesme za alt i orkestar; Rugalica za sopran, alt i klavir, 1956. Ciklusi solo -pjesama: Dani srca i kajanja, 1953; Bolesna djevojka, 1956; Dubrovake pjesme. CRKVENA: misterij Misa za soliste, zbor, orkestar i orgulje, 1929; Hrvatska misa za enski zbor i orgulje, 1941; Missa brevis, 1960; Djeja misa, 1960; rekvijem, 1952. Ofertoriji: Tebi Gospode; Prepuno je srce moje i Nad vodama babilonskim. LIT.: K. Kovaevi, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. K. Ko.

4. Mladen, kompozitor i orgulja (Zadar, 15. III 1914). Br at Jurja; kao uenik F. Dugana na Muzikoj akademiji u Za grebu diplomirao orgulje (1937) i kompoziciju (1939) te dobio nagradu Vatroslav Lisinski. Kasnije se na Konzervatoriju u Leipzigu usavravao u orguljama (G. Ramin) i kompoziciji (J. N. David). God. 193739 dirigent Oratorijskog zbora crkve sv. Marka u Zagrebu, 1940-41 profesor muzike i zborovoda pjevakog drutva Hrvoje u Mostaru, a 1941 45 docent na Muzikoj akademiji u Zagrebu. Poslije Osloboenja orgulja u katedrali i protestantskoj crkvi u Zagrebu, a od 1954 u Sarajevu operni dirigent i profesor Srednje muzike kole. Stahuljakova djela odlikuju se jasnoom izraavanja i formal nom preglednou. Povezivanje nacionalnog muzikog izraza s polifonikim oblikovanjem daje njegovim kompozicijama karakteristino obiljeje. Kao vrstan instrumentalist S. koncertira na orguljama u zemlji i inozemstvu, a kao pijanist i violonelist nastupa u komornim sastavima.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta; Improvvisata, passacaglia i fuga, 193859; tema s varijacijama, 1948; uvertira Dalmacija; suita Ljubavnici, 1960. Sonatina za obou i gudaki orkestar, 1956; sonatinaza flautu i gudaki orkestar, 1962. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, etvoroglasne invencije, 1948; II, Dalmatinski, 1954 i III, Hercegovak i, 1959; 14 sonatina i invencija za duhake instrumente i klavir, 195559; 6 predigra i fuga za violinu i violonelo, 1958; 6 preludija i fuga za 2 violine, 1959; 6 preludija i fuga za violinu i violu, 1960; 6 preludija i fuga za 2 viole, 1960. Sonate: za violinu solo, 1944; za violu solo, 1942 i za violonelo solo, 1942; sonatina za violonelo i klavir, 1958. KLAVIRSKA: Muziki portreti, 1936; Dvoglasne invencije, 1944 58; etvo roglasne invencije, 1945; 2 predigre i fuge, 1958. Hercegovaka koranica i Bosanska koranica za klavir 4-runo. Klavirska muzika za djecu. ORGULJSKA : sonata, 1944; Koralne predigre, 1942; 5 predigra, 1946; 16 malih kompozicija, 1947; Invencije, 1947; suita Iznimka i pravilo, 1957; Improvvisata, passacaglia i fuga, 1958; Poema o Sutjesci, 1959; Mala umjetnost fuge (9 fuga), 1962. VOKALNA (izbor): U stilu starih za mlade za djeji zbor i orkestar, 1940; Pet en skih vokalnih kvarteta s klavirom, 1947; Radniku za bariton i orkestar, 1957. Zborovi: Adagio, allegro i fuga za 2 muka zbora, 1941; 10 madrigala, 1943; moteti za muki zbor, 1964; Ljubica i dub za 2 djeaka zbora, 1943, Nirvana za enski zbor, 1947. Ciklusi solo-pjesama: Dvije pjesme za tenor (S. Kranjevi), 1940; Tri pjesme za mezzosopran, 1941; Hamza za bariton (H. Humo), 1956; Sleske

STAINER, Jakob, austrijski graditelj gudakih instrum< (Absam kraj Halla, Tirol, vjerojatno prije 1617 krajem X ili p kom XI 1683). Prema usmenoj predaji, uio u Veneciji, a mod Cremoni. Stainerova tehnika rada i stil upuuju na to da je te. svojega majstorstva dobio od njemakoga graditelja gudakih strumenata, vjerojatno iz kole iz Fiissena (najsposobniji 1 njima nastanjivali su se u Italiji, osobito u Veneciji i Ri Najkasnije 1638 S. se vratio u Absam. esto js putovao. E 1644 u Salzburgu, a 1645 na dvoru u Mtinchenu; 16464', ravio je u Veneciji, a 1647 u Kirchdorfu. God. 1658 dobivs vlasticu dvorskog opskrbnika tirolskoga zemaljskog kneza vlasticu je 1669 obnovio car Leopold I). Od toga vremer ivi stalno u Absamu, nadaleko poznat, te gradi instr un ak i za panjolski dvor. Osumnjien 1668 od crkvenih vlasti krivovjerstva, proveo je 1669 4 mjeseca u zatvoru. Oko 167= inje poputati u radu zbog povremenih napadaja duevne bo ali mu se kasnije stanje popravlja. Svoje najbolje instrument gradio je posljednjih godina ivota. S. je najvei graditelj gudakih instrumenata koji je djd izvan Italije. Do prijelaza u XIX st. njegovi su se instrur cijenili vie nego tvorevine kole iz Cremone. Njegovi radovi hvaaju preteno violine, zatim alt -viole, tenor-viole i bas-i viole bastarde, tenor-viole da gamba i bas-viole da gamba, v i male kontrabase (violone i oktavne violone), pochette i trza instrumente. Nije poznato da li je gradio i violonela; garr mali kontrabasi kasnije su se preraivali u violonela. Ob i njegove violine je iri, osobito u donjem dijelu, i doimlje se 1 paktnije nego u majstora iz Cremone, koji su openito d prednost vitkom obliku. Izboenje glasnjae i dna veinom je struko vee nego na Stradivarijevim instrumentima. Oko 166 je poeo graditi i violine s manjim izboenjem. Savreno n /otvori s krunim zavrecima maleni su i nisu posve simetr desni otvor lei neto vie. Prostrano zavinut, u presjeku : pu obino je rezbaren od krukovine. Umjesto njega S. je nekad izraivao plastike, preteno lavlje glave. Stainerov nj mekani lak, po kakvoi ravan laku graditelja iz Cremone, razl je boje: on moe biti proziran, gotovo bezbojan, nadalje uti smee, ili naranasto do kestenasto crveno obojen. Katkad j glashjau lakirao ivo uto, a ostali korpus tamnosmee. Svij ton njegovih instrumenata odlikuje se osobitom drai i meko< ali usprkos tomu prodire daleko. U Stainerovim instrumen bio je savreno utjelovljen ideal gudakog zvuka vie od 150 dina. Na Stainerovim violinama svirali su F. A. i F. M. Vera> A. Corelli, F. Geminiani, F. Giardini, G. Tartini i J. S. B Utemeljitelj tirolske kole, S. je odigrao odlunu ulog gradnji gudakih instrumenata osobito u Njemakoj, a po njeg se uzoru radilo i u Francuskoj, Engleskoj, na Balkanu, pa vie talijanskih gradova, izuzevi Cremonu i Bresciu. Nije i izravnih uenika koji bi nastavili njegovo djelo, ali su ga m oponaali. Najkvalitetnije kopije njegovih instrumenata nastali u Italiji i Njemakoj.
LIT.: W. Senn, J. Stainer, der Geigenmacher zu Absam. Die Let geschichte nach urkundlichen Quellen, Innsbruck 1951. F. Hamma, Me deutscher Geigenbaukunst, Stuttgart, II izd. 1961. W. Senn, Jakob Sta MGG, XII, 1965. B. A

STAINER, John, engleski orgulja, kompozitor i muziki p (Broadway, London, 6. VI 1840 Verona, 31. III 1901). I djeak (184756) lan zbora londonske katedrale sv. Pavla; k

STAINER STAMITZ
trapunkt uio kod Ch. Steggalla. Od 1854 crkveni orgulja; isto dobno uio orgulje kod G. Coopera; 185759 orgulja u St. Michael's College (Tenburv). God. 185966 studirao u Oxfordu (stekao doktorat muzike 1865). Orgulja u Oxfordu od 1860 do 1872, kad preuzima mjesto orguljaa katedrale sv. Pavla u Lon donu. Na toj dunosti ostaje do 1888; istodobno (od 1873) orgu lja Royal Choral Society. God. 187688 profesor orgulja (od 1881 direktor) na National Training School for Music (od 1883 Royal College of Music) u Londonu. God. 188999 profesor muzike na Univerzitetu u Oxfordu. Kao kompozitor oslanja se na F. Mendelssohna i H. Spohra. Najbolja su mu djela pojedine koralne melodije i Service in Es, a najpoznatija Sevenfold Amen i oratorij The Crucifixion. Trajnu vrijednost imaju njegovi spisi i izdanja stare muzike.
DJELA: kompozicije za orgulje. VOKALNA : oratoriji Gideon, 1875 i The Crucifixion, 1887; kantate The Daughter of Jairus, 1878 i St. Mary Magdalen, 1883. CRKVENA: Services; Sevenfold Amen; anthemi i dr. SPISI: A Diaionary of Musical Terms (sa W. A. Barrettom), 1876; The Music of the Bible, with an Account of the tDevelopment of Modem Musical Instruments frotn Ancient Types, \%7<)\Music and its Relation to the Intellect and the Etnotions, 1892. Instruktivni: A Theory of Harmony, 1871; The Organ, 1877; Harmony, 1878; Composition, 1880. kola za orgulje. IZDANJA: Early Bodleian Music. Dufay and his Contemporaries, 1898 i Early Bodleian Music. Sacred and Secular Songs . . . from about A. D. 1185 to about A. D. 150$ (sa kerkom i sinom E. C. i J. F. R. Stainer), 1901. LIT.: F. G. Echoards, John Stainer, The Musical Times, 1901. C. de Brant, Stainer's Christmas Carols, Cathedral Choirmaster, 1952. R. A. Harman, John Stainer, MGG, XII, 1965.

439

i na Konzervatorij umu u Pragu (K. Morfova); paralelno uila i klavir (R. Vesely). Od povratka u Beograd predavala solo-pevanje u Beogradskoj muzikoj koli (danas Mokranjac); 194564 bila je vanredni pa redovni profesor i nekoliko navrata ef Odseka za solo-pevanje na Muzikoj akademiji. Pevaica lepo obojenog, mekanog mezzosoprana, velike opte i muzike kulture s vanrednim oseanjem za stil, posveivala se interpretovanju iskljuivo solo-pesama, te je zasluna za razvoj kamernog koncertnog pevanja u Srbiji. Koncertirala je u glavnim gradovima Jugoslavije, u Pragu, Parizu i dr. Prva je izvela solo-pesme mnogih jugoslovenskih kompozitora. Iz njezine je klase iziao vei broj mladih operskih i koncertnih pevaa. Objavila je knjigu Solo-pevanje (1950).
P. Mil.

STAJI, Nada, pevaica, sopran (Bekerek, 24. XI 1903 Beograd, 23. II 1970). Pevanje uila najpre kod Miroslave Biniki u Beograd u i zatim u Beu. Dui period lanica Beogradske opere, zatim operna solistkinja u Novom sadu. Ostvarila je niz uloga lirsko-koloraturnog faha, od kojih su se naroito isticale Musette (Puccini, La Boheme), Gilda (Verdi, Rigoletto), Adela (J. Strauss, Slepi mi), Sofija (Massenet, Werther) i Papagena (Mozart, arobna frula). Veoma zasluna za obnavljanje reper toara u Beogradskoj operi posle Drugog svetskog rata, jer je preuzimala i mnoge uloge van svoga faha. Ogledala se i u inter pretaciji solo-pesme na koncertnom podijumu. p. Mil. STAJI, Petar, kompozitor i pijanist (Bitolj, 12. VII 1915 ). Studirao u Muzikoj koli u Beogradu, kompoziciju uio kod M. Milojevia i J. Slavenskog, klavir kod Jelice Radovanovi i . Liara; pored muzikih studija zavrio i pravni fakultet. God. 194073 bio je profesor klavira, zatim teorijskih predmeta na Muzikoj koli Mokranjac u Beogradu. Njegova najranija dela ostvarena su u stilu romantike; kasnije je prihvatio jezik atonalista (Koncert za violonelo i duvaki kvintet, I i II gudaki kvartet), a najzad izgradio stil na umereno modernom jeziku, sa sveim harmonijama, slobodnijim shvatanjima tonalnosti, i naklonostima ka dramatici.
DELA. ORK ESTARSKA. etiri simfo nije : I, u B -d uru; Simfon ija 0 1813; III, Simfonija Starog Grada (po Ribanju i ribarskom prigovaranju P. Hektorovia) i IV, za limene duvake instrumente i klarinet, 1962. Simfonijske poeme U noi i Stradija. Koncerti: 2 za violonelo; 2 za klavir; za flautu 1 za trubu. Svita Iz starog Vra-nja. KAMERNA: 3 gudaka kvarteta; Serenada za limene duvae i klarinet; svita za violinu i klavir; Fantazija za flautu i klavir; Etide za solo-flautu. KLAVIRSKA: 7 sonata; 10 sonatina; svite; fantazije i dr. VOKALNA: oratorijum Odisej i Feaani; kantata Sutjeska; svita Lirski krug za enski hor; ciklus Sunane pesme za sopran i klavir. LIT.: V. Perii, Muziki stvara oci u Srbiji, Beograd 1969. D. Sn.

STAJNOV, Petko, bugar ski kompozitor (Kazanl'k, 1. XII 1896 ). Vid izgubio u djetinjstvu; studij muzike za poet u Sofiji zavrio na Kon zervatoriju u Dresdenu (A. Wolf i E. Miinch). Od 1927 P. STAJNOV Narodne opere, od 1946 savjetnik u Ministarstvu za kulturu i od 1948 upravitelj Instituta za muziku Bugarske akademije nauka. Njegove kompozicije proete su bugarskim muzikim folklorom.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, u a -molu, 1945 i II, u cmolu, 1949; simfonijske pjesme Jleienda, 1927 i TpaKun, 1937; uvertira Ea/i-Kan, 1936; MnadeoKKa KonuevmHa yepmiopa, 1953 ; simfonijske suite TpanuucKU maniju, 1925 26 i ITpuKasKa, 1930; simfonijski scherzo, 1938. Zborovi. LIT.: B. Kpbcmee, IleTKO C/raiiHOB, CO(J>HH 1957. L. Stantschezua-Braschowanozoa t Petko Stajnov, MGG, XII, 1965.

STAMATOVI-NIKOLI, Jelica, pevaica, mezzosopran (Vranje, 20. X 1895). Pevanje uila u Beogradu (I. Milojevi)

STAMITZ (Stamic, Staimiz, Staniz, Steinmetz itd.), eka obitelj muziara. Muziku tradiciju zapoinje u obitelji Antonin S. (Pardubice, 1687 Nmecky Brod, danas Havlikuv Brod, 1765) iji je otac Martin, rodom Slovenac iz Maribora, doselio u eku oko 1660. Antonin je od 1710 bio uitelj i orgulja u Ne meckom Brodu. Imao je 11 djece od kojih su se muzikom bavili, osim najpoznatijeg Jana Vaclava, jo: Antonin Tded (Nemecky Brod, 17221768), vrstan violonelist, a po zvanju teolog i Vdclav Jan (Nemecky Brod, 1724 ?) koji se u dokumentima oznauje kao musicus i vjerojatno je 174950 zamjenjivao u Mannheimu svoga odsutnog brata Jana. 1. Jan Vaclav Antonin (Johann Wenzel Anton), kompozitor, violinist i dirigent (Nemecky Brod, 17. ili 19. VI 1717 Mannheim, 27. III 1757). Prvu muziku poduku dobio od oca Antonina. God. 172834 pohaao Isusovaku gimnaziju u Jihlavi. Nije utvreno gdje se nalazio od 1734 do 1740. Moda je uio kompoziciju kod Talijana C. Tessarinija koji je u to doba (oko 1737) djelovao u Brnu i s ijim se nainom oblikovanja u Sta-mitzovim ranim djelima (arije, zborna i crkvena djela) pokazuju srodnosti. God. 1741 stupio je S. u slubu falakog izbornog kneza Karla Philip-pa kao lan njegova dvorskog orkestra u Mannheimu, a ve 1742 prireuje koncert u Frankfurtu na Majni; u najavi toga koncerta navodi se kao slavni virtuoz . . . koji e svirati violinu, violu d' amore, violoncello i J. V. A. STAMITZ. Rad J. B. Cartiera contreviolon solo. God. 1743, za novog kneza Karla Theodora, tituliran je kao prvi dvorski violinist, a od 1745 na platnom spisku dvorskih muziara je najbolje plaeni instrumentalist. Stamitzove su dunosti tada b ile mnogostruke: on se morao brinuti ne samo za muziku simfonijskih i komornih koncerata nego i dvorskog kazalita i crkve, a ljeti je s dvorskom kapelom muzicirao u ljetnoj rezidenciji u Schwet-zingenu. Mannheimski orkestar brojio je u to doba oko 50 la nova; najpoznatiji meu njima bili su veinom Stamitzovi uenici, violinisti. Tokom 1749 50 S. boravi gotovo godinu dana u ekoj; nakon povratka u Mannheim dobiva i slubeno ti tulu Instrumental-Music Director. God. 1751 koncertira u Parizu na Concerts spirituels i zatim ponovno 1754 kada ga muziki mecena A. J. J. le Riche de la Poupliniere angaira za dirigenta i kompozitora svojih koncerata. S. tada komponira nekoliko novih simfonija, a njegova muzika i njegov posve novi nain muziciranja primljeni su s oduevljenjem te on 1755 do biva na 10 godina kraljevski privilegij za tiskanje svojih instrumentalnih kompozicija. U Parizu se uz ostalo izvodi u crkvi Jakobinaca njegova Messe solemnelle. U to doba objavljen je anonimno pamflet Le Petit prophete de Boehmisch-Brod (1753) u kojemu je autor de Grimm) u liku ekog muziara, violiniste, direktor Sofij i; (barun I94I_ 44 M. aludirao po svemu sudei dijelom na Stamitza. Pos ljednju godinu i pol ivota proveo je S. u Mannheimu. S. se ubraja meu najznaajnije virtuoze koncertne majstore odnosno dirigente i orkestralne pedagoge svojega doba. Pod njegovim se vodstvom mannheimski dvorski orkestar razvio u jedan od vodeih ansambla u Evropi. Stamitza smatraju utemeljiteljem i prvim predstavnikom -> Mannheimske kole, koju su sainjavali u prilinom broju muziari iz eke i Moravske. Novi, koloristiki i dinamiki bogato razraeni stil mannheimskog orkestra, o kojemu su suvremenici pisali u superlativima (Gh. F. D. Schubart, Ch. Burney i dr.), tijesno je povezan s razvit -

440

STAMITZ
(II violina) mannheimskoga dvorskog orkestra; 1770 kon< u Monsu (Belgija), zatim je u Parizu stupio u slubu vojvode isa od Noaillesa kao kompozitor i dirigent njegovih rasi dvorskih koncerata. Uz to je nastupao i na Concerts sph solistiki i esto zajedno sa svojim bratom Antoninom; brae S. izvodila su se i na kraljevskom dvoru. Iz Pariza je vie puta odlazio na koncertne turneje: 1773 i 1774 u f furt na Majni, Augsburg, Strasbourg, 1777 i 1778 u Lo 1782 i 1783 po Nizozemskoj (Hag, Amsterdam). God. 178: tio se u njemaku i nastavio koncertiranjem u nizu gradova, burgu, Liibecku, Braunschweigu, Magdeburgu, Leipzigu, linu (1786 sudjeluje u glasovitoj berlinskoj izvedbi Hane Mesije), zatim u Dresdenu, Pragu, Halleu, Nurnbergu (] u sezoni 178990 vodio je Amaterske koncerte u Kasselu, priredio veliki koncert u vveimarskom Dvorskom kazalitu tada vodi Goethe), a 1793 u Leipzigu. Najzad od 1795 d u Jeni kao koncertni majstor (dirigent) Akademskih kon i muziki uitelj. Nekad poznat i posvuda slavljen kao v; na violini, violi i violi d'amore, umro je osiromaen i pun du U Karelovu opusu teite je na orkestralnim kompozic u kojima su jasno izraene osnove mannheimske orkestralni ture, posebice suverena tehnika orkestracije i oblikovanja najvie njeguje koncertantnu simfoniju i solistiki koncer tim oblicima postie izvanrednu raznolinost formalne 1 tematike. Simfonije su mu, po talijanskom uzoru, redovite stavane (bez menueta) s izrazitije razvijenim, fino izbalansii tematskim kontrastima u ekspoziciji. U harmonijama pol sklonost molu i uope upotrebi vie tonaliteta, a melodiku ob lirski pjevno i istodobno vitalno, pokretljivo. Svojim je dj S. znatno pridonio izgraivanju i irenju tzv. osjeajnog i lantnog stila klasike.
DJELA. ORKESTRALNA: 51 simfonija (47 s auvanih); 38 k tantnih simfonija. Koncerti: 15 za violinu (10 sauvanih); 2 za violu; 3 z; d'amore; 6 za violonelo (4 sauvana); 7 za flautu (3 sauvana); 1 ili 2 kc za obou (izgubljeni); 11 koncerata za klarinet; 2 koncerta za klavir (1 sa 2 koncerta za harfu (izgubljeni). KOMORNA. Trija: 21 za gudae flautom; 6 s klarinetom i 1 za 2 klavira i violinu. 40 kvarteta: 8 Orchestertelte; 13 kvarteta s klarinetom; 2 s fagotom; 15 koncertantnih i 2 s fl; obom, violinom ili klarinetom kao prvom dionicom; 14 kvinteta: 4 kom tna op. 10; 4 serenade op. 28 i 6 izgubljenih. Sekstet za violu da gamba, : violinu, violu i violonelo; 4 seksteta za duhae; 7 Parties za 10 duhaa; nuette za 2 flaute, 2 roga, 2 violine i bas; 16 mareva za 12 duhaa (izgubi prigodne kompozicije za duhake sastave (izgubljene); 14 sonata za vic klavir; 1 sonata za violu i klavir; 59 dua za gudae; 12 dua za 2 flaute. nata za klavir 4- runo. DRAMSKA: opera Dardanus (Dardanus Siet der Triumph der Liebe und Tugend), 1800. Singspiel Der verliebte Vormunc 1787 (oboje izgubljeno). VOKALNA: 3 kantate (izgubljene); ariet Misa u D-duru. NOVA IZD.: 2 simfonije i nekoliko komornih kompozicija obj. H mann u DTB, VIII, 2 (1907) i XV XVI (1914 15). Velik broj pojedi] novih izd. orkestralnih i komornih djela obj. H. Monkemever, A. Ott, J. ciechowski i dr. Ulomke autobiografije i 5 pisama obj. A. Schering {Fest F. Stein, 1939). LIT.: F. VCaldkirch, Die konzertanten Sinfonien der Mannheim( 18. Jahrhundert (disertacija), Heidelberg 1931. H. Boese, Die Klarine Soloinstrument in der Musik der Mannheimer Schule (disertacija), D J 1940. S. Brook, The Symphonie concertante, MQ, 1961. F. C. 1 Carl Stamitz (17451801), biografischer Beitrag, das symphonische Werl< matischer Katalog der Orchester-Werke (disertacija), Marburg 1962. Zaloha, Drei unbekannte Autographe von Karl Stamitz in der Musikaliens lung in esky Krumlov, MF, 1966. J. S. Bunke, Concerto in Bb flat C for Clarinet by Karl Stamitz (disertacija, izdanje u partituri s komenta New York University 1971. I.

kom novog, klasinog stila kojemu je S. bitno pridonio kao kompozitor. Stamitzu, a i pripadnicima mannheimske kole, pripisan je (H. Riemann) prioritet u izgraivanju klasinog sonatnog ob lika, etvorostavane simfonije te u provoenju dinamikog ni jansiranja, ali im je to prema novijim istraivanjima osporeno. Stamitzova vanost nije zapravo u kronolokom prvenstvu nego u dosljednom i djelotvornom provoenju kompozicijskih po stupaka koji su se tek tada uvodili. Prihvativi tekovine novog instrument alnog naina koje su se gotovo istodobno pojavile na raznim stranama (ponajprije u djelima Talijana), S. zapravo prvi uspijeva da ostvari njihovu sintezu; i dok se simfonijska djela njegovih suvremenika jo nisu bitno udaljila od komornog stila, on razvija jedan izrazito orkestralni, simfonijski stil. Pregnantni poeci njegovih stavaka, pa crescendi u irokom luku i tono razraeni dinamiki kontrasti, samo se mogu zamisliti s orkestrom. S. je ponajprije proirio orkestralne boje time to je dao veu, bitn iju ulogu duhaima, osobito klarinetu i rogu. U instrumen taciji stavlja teite na neprestano mijenjanje boja, da bi postigao to ivlju dinamiku, i provodi veu diferencijaciju pojedinih in strumentalnih skupina (gudai duhai). Harmonijska graa proizlazi iz melodike, a ne od basove podloge, melodika i ritmika su jezgrovite svjee; u temama se javlja, za Stamitza karakteri stina, sinkopirana ritmika figura. Prva i druga tema sonatnog stavka oblikovane su izrazito kontrastno, a provedba poprima mjestimice dramatske akcente. Repriza veinom zapoinje sa skraenom glavnom temom. Polagani stavci su mu najee dvo dijelni s pjevnom melodikom; za njima redovito slijedi menuet s triom, pa finale, esto takoer u sonatnoj formi. S. dodue nije prvi komponirao etvorostavane simfonije, ali se on konsekven tno pridravao tog oblika. Osim toga on se meu svojim suvre menicima zaetnicima novog klasinog stila izdvaja i originalnou i svjeinom muzikih zamisli. irem odjeku i daleko senijem utjecaju njegovih djela pridonijele su mnogo i izvedbe mannheimskog orkestra koje su na sluatelje djelovale fascinantno. Stamitzovi su izravni uenici u Mannheimu njegovi sinovi Karei i Antonin, zatim njegov nasljednik u dvorskoj kapeli Ch. Cannabich, te F. Beck, W. Cramer, A. Fils, I. Franzl i J. B. Toeschi.
DJELA (u svemu oko 175 kompozicija). ORKESTRALNA. 74 simfonije od kojih 35 u rkp., ostale tampane: Six sonates a Irois parties concertantes qui sont faites pour executer ou d trois ou avec toutes l'orchestre op. I, 1755; Six Symphohies d quatre parties obligees avec les cors de chasses ad libitum op. 3, oko I757j Six Sytnphonies d quatre parties obligees avec les haut-bois ou flules et cors de chasse op. 4, oko 1757; 6 simfonija op. 5 obj. u razliitim zbir kama (I III u Six Symphonies . . . de differents auteurs, 1760); Six Symphonies . . . op. 7, 1763; Six Symphonies . . . op.-8, 1763; 3 simfonije op. 11, 1760. Koncerti: A Favorite Concerto for the German Flute zvith instrumental parts op. 10, oko 1770; 7 koncerata za flautu u rkp.; 6 koncerata za violinu op. 9, izvedeni 1755 (sauvan samo I i VI); 8 koncerata za violinu u rkp.; Six Concertos for the harp-sichord, organ, or pianoforte with instrumental parts op. 10, oko 1770; koncert za obou; koncert za klarinet. KOMORNA: 4 trija za 2 violine i continuo; 2 trija za flautu, violinu i continuo; 2 trija za 2 flaute i continuo (sve u rkp.); Sei Sonate da Camera a Violino solo col Basso op. 6, oko 1767; 6 sonata za violinu solo i continuo op. 46, bez god.; 4 sonate za violinu solo i continuo u rkp.; sonata za violinu i embalo u rkp., 6 sola za violonelo i continuo u rkp.; Deux Divertissements en Duo pour un Violon seul op. 2; 9 plesova za 2 violine i continuo u rkp. Arije. CRKVENA : misa u D-duru za sole, orkestar i orgulje, 1755; 2 Litaniae Lauretanae za 4-gl. zbor i instrumentalni sastav; Motetto de Venera-bili Sacramento za zbor, orkestar i orgulje; Kyrie et Gloria za zbor, orkestar i orgulje. NOVA IZD.: odabrana djela s popratnim uvodom obj. H. Riemann u DTB, XVXVI, 191415 (Mannheimer Kammermusik des 18. Jahrhunderts) ; odabrane simfonije obj. H. Riemann u DTB, III i VII, 1902 06; 3 simfonije obj. A. Hoffmann (1957); W. Lebermann obj. 2 koncerta za flautu (I, 1961; II u djelu Flotenkonzerte der Mannheimer Schule, 1964), 2 koncerta za violinu (oba 1964) i koncert za klarinet (Klarinette-Bibliothek, i r , 1968); koncert za flautu obj. P. Gradenwitz (1963) itd. LIT.: G. Cucuel, La Poupliniere et la musique de chambre au XVIII e siecle. Pari 1913. R. Haas, Johann Stamitz. Sudetendeutsche Lebensbilder, I, Reichenbach 1926. P. Grademaitz, Johann Stamitz, I, Das Leben, Brno, Prag, Leipzig i Wien 1936. Isti, Johann Stamitz et le petit prophete de Boehmischbroda, RM, 1938. Isti, The Svmphonies of Johann Stamitz. Music Review, I, 1940. A. Pospiil, Kolem Jana Vaclava Stamice, Havlikuv Brod 1947- P. Nettl, Der Kleine Prophete von Boehmisch-Brod, Esslingen 1953. R. Schaal, J. Stamitz' Mannheimer Bestallung von 1750, MF, 1953. P. Gradenzvitz, Johann Stamitz als Kirchenkomponist, ibid., 1958. F. Noack, Die Steinmetz-Manuskripte der Landes- und Hochschulbibliothek Darmstad, MF, 1960. W. Korte, Darstellung eines_ Satzes von J. Stamitz, Festschrift K. G. FelIerer,Regensburg 1962. B. tedro n, Beitrage zur Kontroverse, um die tschechische Herkunft und die Nationalitat von Jan Vaclav Stamic, Sbornik praci filosoficke fakultv Brneske universitv 1962, F6 (i na ekom u asopisu Hudebni Rozhledv, 1961 i 1963). G. Pestelli, II Cammino stilistico di J. Stamitz, Chigiana, 1967. J. Sochr, K otazce datovani nemeckobrodske cesty J. V. Stamice . . . , Hudebni vda 1967 (izvod na engleskom, njemakom i ruskom). H. R. Durrenmatt, Die Durchfiihrung bei J. Stamitz, Bern 1969. P. Andraschke, Formbildung in den Anfangssatzen der spaten Svmphonien von J. Stamitz, Muica Bohemica et Europea, Kongresni izvjetaj, Brno 1970. T. Voleh, Das Verhaltnis von Rhvthmus und Metrum bei J. W. Stamitz, Kongress-Bericht, Bonn 1970. E. K. Wolf, The Svmphonies of J. Stamitz, Authenticitv, Chronologv and Style, 3 sv. (disertacija), New York Universitv 1972. F. Noske, Zum Strukturverfahren in den Simfonien von J. Stamitz, Musicae scientiae collectanea, Festschrift K. G. Fellerer, Koln 1973. I. A.

3. Antonin Tadea Jan Nepomucky (Anton Thai Johann Nepomuk), violinist i kompozitor (Nemecky I krten 27. XI 1750 vjerojatno Pariz, poslije 27. X 1796) i vjerojatno uenik Jana Vaclava. Podaci o njegovu ivotu potpuni su. Poslije oeve smrti uio je navodno (prema A. seru) kod starijega brata Karela i kod Ch. Cannabicha. Od lan je (II violina) mannheimskog dvorskog orkestra; 1770 lai, po svoj prilici s bratom Karelom, u Pariz gdje je od nastupao solistiki i skupa s njim na Concerts spirituels. Od doba ini se da je poduzimao i koncertne turneje po Evropi; nastupa u bekom Drutvu muzikih umjetnika jedan Stai putujui virtuoz, a 1774 svira u Karntnertortheateru vii i kompozitor S. mlai. U Parizu je S. 1778 upoznao Moz U to doba je poduavao R. Kreutzera, a 1782#9 bio je, pi vlastitim navodima, lan francuske kraljevske kapele u Versail Komponirao je u stilu kasne mannheimske kole i najvie stigao u koncertima i komornim djelima. U tematici je mjesti: srodan bratu Karelu.
DJELA. ORKESTRALNA: 15 simfonija; 6 koncertantnih simf Koncerti: najmanje 15 za violinu; 2 za violu; 5 za klavir; po 1 za flautu i za KOMORNA: 54 gudaka kvarteta; 18 trija i 90 dua za razliite sa: NOVA IZD.: 2 gudaka kvarteta i gudaki trio obj. H. Riemann u XV i XVI (1914 i 1915); koncert za flautu obj. W. Lebermann (zbirka F konzerte Mannheimer Komponisten u seriji Das Erbe Deutscher Musik, I pojedina komorna djela obj. P. Gradenwitz i drugi. LIT.: M. Brenet, Les Concerts en France sous I'ancien rgime, 1900. J. Hardy, Rodolphe Kreutzer, sa jeunesse a Versailles, Revu

2. Karei Filip (Carl Philipp), violinist, violist i kompozitor (Mannheim, 7.?, krten 8. V 1745 Jena, 9. XI 1801). Sin i uenik Jana Vaclava; nakon oeve smrti uio kod Ch. Can-nabicha, I. Holzbauera i F. X. Richtera. God. 1762 70 lan

STAMITZ STANFORD
l'histoire de Versailles 1909 10. A. Moser, Geschichte des Violin-Spiels, Berlin 1923. F. Petr, Stamitzove Zpravy Mstskeho musea v Nemeckem Brode, 1924. M. Pincherle, La Veuve d'Antoine Stamitz, Bulletin IV, 1924. E. E. Homolka, Po stopach piivodu a rodokmenu rodiny Stamiu, Praha 1925. P. Gradenmitz, The Stamitz Family, Notes of the Music Library Association, 1949 50. E. Schmitt, Die kurpfalzische Kirchenmusik im 18. Jahrhundert (disertacija), Heidelberg 1958. G. Croll, Zur Vorgeschichte der Mannheimer, Kongress-Bericht, Koln 1959. F. Kaiser, Anton Stamitz, Acta musicologica, 37. P. Gradenzvitz i F. Kaiser, Stamitz, 1. Johann Wenzel Anton, 2. Carl, 3. Anton Thadaus, MGG, XII, 1965. W. Lebermann, Biographische Notizen iiber J. A. Fils, J. A. Stamitz, C. J. und J. B. Toeschi, MF, 1966. I. A.

441

uvijek vaan kulturni dogaaj, i to ne samo zato to je on bio prvi koncertni pijanist u Hrvatskoj, nego i zato to se kao muziki umjetnik posebno zauzimao za djela domaih kom pozitora. Osim toga, S. se bavio kompozicijom, a neko je vrijeme bio i dirigent Srpskoga pevakog drutva u Zagrebu.
DJELA. ORKESTRALNA: Uvertira C-dur; Koncertna uvertira, 1914; Hrvatska rapsodija, 1915; Simfonijski seherzo, 1916; Krunidbeni preludij, 1917; Skica za pantomimu, 1922. KOMORNA: gudaki kvartet, 1921; stavak za gudaki kvintet. KLAV IRSKA : sonata u Es-duru, 1913; varijacije na vlastitu temu, 1913; Preludij, 1919; Praeludium e fuga a tre, 1922; Impresije; Gavotta; Menuet; sonatina. VOKALNA: zborovi (Spasi Kriste Boze, Kto Bog velij, Voskresi Boe) ; solo-pjesme (Dvije kajkavske. Poslala me majka stara. Zato plae jadno srce, Die Bekehrte). Transkripcije za klavir: etiri predigre crkvenim kantatama J. S. Bacha, 1922; Dve narodne P. Konjovia, 1928; Tokata F. Dugana i Tri karakteristine iz ume Slriborove B. irole. Obradbe kompozicija F. Pintaria (Kompozicije za klavir), 1927 i F. Livadica (Dva seherza), 1932. Redigirao djela D. Scarlattija, F. Couperina, J. S. Bacha, M. Cle mentija, R. Schumanna i F. Chopina. LIT.: K. Kovaevii, Svetislav Stani, u povodu 40 -godinjice umjetnikog djelovanja, Zvuk, 1957, 9 10. /. Maek, Svetislav Stani, Muzika i kola, 1966, 3. D. Luki, U spomen Svetislavu Staniu (18951970), Zvuk, 1970, 106107. L. aban, Svetislav Stani in memoriam, Sv. C, 1970, 1. K. Ko.

STAMPIGLIA, Silvio, talijanski libretist (Civita Lavinia, danas Lanuvio, Rim, 14. III 1664 Napulj, 26. I 1725). Od 1675 u Rimu, gdje se zarana poeo zanimati za kazalite i pjes nitvo. Od 1696 boravio u Napulju na dvoru napuljskoga pot kralja; 1704 05 u Firenci na dvoru Ferdinanda de'Medici; 1706 postao dvorski poeta cesareo i historiograf u Beu. God. 1718 vratio se u Rim, a 1722 u Napulj. S. je jedan od 14 utemeljitelja rimske knjievne akademije Arcadia (1690). Sa svojim vrnjacima D. Lallijem, R. Pariatijem, A. Salvijem, F. Silvanijem i A. enom ide u red talijanskih libretista koji su na prijelazu u XVIII st. nastojali iz opernog teksta ukloniti srednjobaroknu bujnost venecijanske libretistike s kraja XVII st. Veina njegovih libreta obraduje historijske teme, osobito iz rimske povijesti; samo je Partenope sa sadrajem iz mitologije, a to je istodobno njegov najuspjeniji tekst. Najvie su njegova libreta komponirali G. B. i M. A. Bononcini i A. Scarlatti.
LIT.: U. Rolandi, II Libretto per muica attraverso i tempi, Roma 1951. U. Manferrari, Dizionario universale delle opere melodrammatiche (3 sv.), Firenze 1954 55. K. Hortschansky, Silvio Stampiglia, MGG, XII, 1965.

STANEK, Ladislav, slovaki kompozitor i orgulja (Prie vidzi, Nitra, 7. II 1898 ). Uenik Konzervatorija u Brnu. Pro fesor na pedagokim akademijama u raznim mjestima sjeverne Slovake od 1946 u Spiskoj Novoj Vesi; djelovao je i kao zborovoda. S. ide u red najboljih slovakih orguljaa. Njegova djela, po karakteru preteno lirska, odlikuju se bogatom melodijskom invencijom esto nadahnutom slovakom narodnom pjesmom.
DJELA: orkestralna suita Lesk na voddch; koranica Na Znievskom hrade. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta; gudaki trio; trio za 2 violine i klavir; klavirski kvartet; suita za violinu, violu i gitaru; du haki kvintet; sonata za vi olinu i klavir; sonata i balada za violonelo i klavir; sonatina za flautu i klavir. Klavirske suiteZo ivota i Detskd suita; Klavirne vuriacie. Kompozicije za or gulje (fantazije, preludiji i dr.).' VOKALNA : kantata Dunaju na; ciklus Mrtvy za glas i orkestar; 4 melodrame; zborovi; solo-pjesme. CRKVENA: Missa brevis; Aiissa Deus sempiterne"; Stdroslovensky Otena; Ave Maria; responzoriji. SPISI: Kapitoly o hudobnom utneni, 1944; Organ, 1941; lanci^i kritike. LIT.; J. Hlavaty, Skladby L. Staneka v eskej kritike. Kultura, 1935.

STANDFUSS, J. (Johann) C, njemaki violinist i kompo zitor C? Hamburg, oko 1759). O njegovu ivotu poznato je samo da je oko 175056 bio violinist i korepetitor Kochove kazaline druine u Leipzigu, a zatim do 1757 u Weimaru. Komponirao je muzike toke za Ch. F. Weisseov prepjev ballad -opere The Devil to pay Ch. Coffeva. Ta preradba, izvedena u Leipzigu 1752 pod nazivom Der Teufel ist los oder die verwandelten Weiber, smatra se prvim njemakim Singspielom. Standfussova melodika koncipirana je u narodnom duhu, forme su jednostavne, vei nom dvodijelne (u preradbi J. A. Hillera i Ch. F. Weissea, 1756, zadrana je djelomice Standfussova muzika). S. je napisao i mu ziku za Singspiele Der stolze Bauer Jochen Trobs (1759; izgubljeno) i Der lustige Schuster (1759). Sauvani su i neki njegovi moteti.
NOVA IZD.: po 2 pjesme iz Singspiela Der Teufel ist los obj. su M. Friedlander (Das deutsche Lied im 18. Jahrhundert, 1902) i G . Calmus (1908). LIT.: G. Calmus, Die ersten deutschen Singspiele von Standfuss und Hiller, Leipzig 1908. W. H. Rubsamen, J(ohann) C. Standfuss, MGG, XII, 1965-

STANI, Svetislav, klavirski pedagog i kompozitor (Zagreb, 7. VII 1895 7. I 1970). Muziku kolu HGZ u Zagrebu zavrio 1914, a zatim, je 1915 18 bio korepetitor Opere Hrvatskoga narodnog kazalita i nastavnik na Konzervatoriju (danas Muzika akademija) u Zagrebu. God. 191822 studirao u Berlinu klavir privatno kod H. Bartha i C. Ansorgea, a kompoziciju (1920 22) kod F. Busonija na majstorskoj koli Akademije umjetnosti. God. 192241 i 194565 bio je profesor i proelnik klavirskog odjela na Muzikoj akademiji u Zagrebu. Bio je redoviti lan JAZU i dopisni lan SANU. Za izvanredna umjetnika i pedagoka ostvarenja, kao i za portvovan i nesebian rad, u vie je navrata odlikovan i nagraen republikim i saveznim nagradama; 1961 dobio je nagradu s. STANI Vladimir Nazor za ivotno djelo. Najistaknutiji jugoslavenski klavirski pedagog, S. je bio svestran i beskompromisan umjetnik. Dugogodinjim nastavnikim radom postigao je rezultate koji su od golema znaenja za muziku kulturu jugoslavenskih naroda, kako reproduktivnu tako i stva ralaku. Individualnim prilaenjem svakomu pojedinom ue niku on se nije zadovoljavao rjeavanjem samo tehnikih problema, ve je nastojao probuditi i smisao za sadraj i stil. Takav duboko kreativan postupak dao je izvanredne rezultate. S. je odgojio cijeli niz izvrsnih klavirskih umjetnika i nastavnika na visokim i srednjim muzikim kolama u zemlji i inozemstvu, medu kojima su M. Lorkovi, D. Gui, B. Kune, E. Vaulin, I. Maek, B. Musulin, L. aban, J. Murai, D. Luki, R. Filjak, Z. Bai, B. Sepi, S. Radi, M. Vukdragovi, P. Gvozdi, V. Krpan i drugi pijanisti srednje i mlade generacije. U toku svoga plodnog djelovanja S. je 191527 bio i istaknut estradni umjetnik. Njegovi solistiki nastupi predstavljali su

STANFORD, Charles Villiers, irski kompozitor, dirigent i muziki pedagog (Dublin, 30. IX 1852 London, 29. III 1924)Studirao u Cambridgeu, Leipzigu (kompozicija C. Reinecke, klavir H. Papperitz) i Berlinu (F. Kiel). Djelovao je u Cambridgeu, kao orgulja 187392 i kao dirigent univerzitetskog zbora (do 1893), a od 1887 predavao je na Univerzitetu. Od 1883 bio je profesor kompozicije i dirigent orkestra na Royal College of Music u Londonu, na kojem je razvio svoju najaktivniju i najvaniju djelatnost. Vodio je uz to London-Bach-Choir (18851902) i Leeds Triennial Festival (1901 10). Iako Irac, S. je bio uz Ch. H. Parrvja i E. Elgara najvei kompozitor u Engleskoj na prijelazu u XX st. Velik je njegov udio u stvaranju engleskoga muzikog nacionalnog stila. U tom pravcu mnogo je uinio i kao izvrstan pedagog oduevljavajui svoje uenike za ideal izrazito engleske muzike kulture. Po stilu Stanfordova muzika ujedinjuje znaajke njemake (J. Brahms) i francuske romantike (G. Faure). U njoj se podjednako oituje duh engleske i irske narodne umjetnosti. Ostavio je golem broj kompozicija koje su, meutim, CH. V. STANFORD nejednake umjetnike vrijednosti. Krae kompozicije redovito su mu bolje od veih u kojima mu je esto nedostajala jaa stvaralaka snaga oblikovanja. Izuzetak su opere. Njima je S. izvrio pionirsku ulogu u suvremenom engleskom muziko-scenskom stvaralatvu, a nisu se odrale na repertoaru jedino zbog tadanjih slabih kazalinih prilika. One se odlikuju muziki jasno ocrtanim likovima i smislom za postiza vanje dramatskih efekata. Meu najbolje njegov opere ide The Canterbury Pilgrims, po duhu izrazito irsko djelo. Od brojnih vokalnih interpretacija istiu se balade za sole, zbor i orkestar, i nadasve solo-pjesme. Meu Stanfordovim orkestralnim djelima najoriginalnije su Irske rapsodije. esto se izvodi i njegov koncert za klarinet.
DJEL A. ORKESTRALNA. Sedam si mfonija: I, u B -duru, 1876; II, Elegiac Symphony u d-molu, 1882; III, Irish Symphony u f-molu op. 28, 1887; IV, u F-duru op. 31, 1888; V, L'Allegro ed U Pensieroso u D-duru op. 56, 1894;

442

STANFORD STANKOVI
za pantomime: Pafiskd komuna, 1932; Hlasy nad tajgou, 1933; Turksit Clovm a okolada, 1937 i dr. VOKALNA. Kantate: Pisen o Granad Lidice, 1947; Matka zeme, 1950 i dr. Zborovi; masovne pjesme; solo SPISI: O te Udove a vdne hudbe a Udove hudebnicich, 1939; Hude tura, umeni a ivot, 1940; O Udove hudbe,pisni, tanci a Udove tvofivosti, 19? vik Kuba, 1963; studije i lanci. LTT.: M. Koubkovd i M. Prihoda, Josef Stanislav, Praha 1961 (s som djela). J. Jirdnek, Houslovd sonata Jjsefa Stanislava, Hudeb hledy, 1971.

STANI, Jelka, violinist (Novo Mesto, 1. III 1928 ). Vio linu studirala na Konzervatoriju u Ljubljani, a zatim se usavravala kod V. Humla na Muzikoj akademiji u Zagrebu i kod H. Szeringa u Parizu. Umjetniku karijeru zapoela 1946 na koncertu Sloven ske filharmonije u Ljubljani. God. 195767 solistica u ansamblu Zagrebakih solista, sada je lan orkestra Radio-Saarland u Saarbriickenu. Njen se repertoar sastoji od brojnih djela jugoslavenskih autora, a na turnejama sa Zagrebakim solistima izvodila je djela J. S. Bacha, G. Ph. Telemanna, A. Vivaldija, G. Tartinija, J. Havdna i dr. j. Gc STANI, Valentin, sakuplja narodnih pjesama (Bodre na Gorikem, 12. II 1774 Gorica, 29. IV 1847). Sveenik; komponirao napjeve koji su zbog svoje jednostavnosti stekli popularnost u narodu.
DJELA. Pjesme s napjevima: Veerna pesem, 1797; Pesme za kmete in mlade ljudi (2 sv.), 1822 i 1838; Drugi pristavek starih in novih cerkvenih in drugih pesem, 1838 i dr. Neke njegove pjesme objavile su Novice, 1843 45. LIT.: F. Rakua, Slovensko petje v preteklih dobah, Ljubljana 1890, str. 34 35. D. Co.

VI, In ?fiemoriam G. F. Watts u Es-duru op. 94, 1905 i VII u d-molu op. 124, 1911. Tri koncerta za klavir: I, u G-duru, 1895; II, u c-molu, 1915 i III, 1919. Dva koncerta za violinu: I, u D -duru, 1904 i II, u g-molu, 1919. Koncert za klarinet, 1902; Irish concertino za violinu, violonelo i orkestar, 1919; suita za violinu i orkestar, 1888; koncertne varijacije za klavir i orkestar, 1898; Ballata and Ballabile za violonelo i orkestar, 1919; 5 uvertira 1870 1909; 6 irskih rapsodija (III, za violonelo i orkestar, VI, za violinu i orkestar), 1901 17; serenada, 1882; preludij Oedipus Rex, 1887; 8 irskih plesova, 1901 04; kora nice za duhaki orkestar. KOMORNA. 8 gudakih kvarteta: I, u G -duru op. 44, 1887; II, u a-molu op. 45, 1887; III, u d-molu op. 64, 1897; IV, u g-molu op. 59, 1907; V, In metnoriam J. Joachim u B-duru op. 104, 1908; VI, u a-molu op. T22, 1911; VII, u C-duru op. 166, 1919 i VIII, u e-molu op. 167, 1919. Dva gudaka kvinteta, 1903; 3 klavirska trija, 1889 1918; 2 klavirska kvarteta, 1882 i 1912; klavirski kvintet, 1886; serenada za nonet, 1906. Sonate: 4 za vio linu i klavir, I, u D-duru op. 11, 1880, II, u G-duru op. 70, 1898, III i IV op. 165, 1919; 2 za violonelo i klavir, I, u A -duru op. 9, 1878 i II, u d-molu op. 39, 1905; za klarinet (ili vi olonelo) i klavir op. 129, 1912. Za violinu i klavir: est irskih fantazija, 1894; 6 Irish Sketches, 1916 i dr. KLAVIRSKA: sonata u Des-duru op. 20, 1884; suita, 1875; zbirka od 10 plesova; 24 preludija; scherzo. ORGULJSKA. Pet sonata: I, u F-duru op. 149, 1917; II, Eroica op. 151, 1917; III, Britanka op. 152, 1917; IV, Celtica op. 153, 1918 i V, quasi una fantasia u A-duru op. 159, 1918. Preludiji; fantazije; fuge. DRAMSKA. Opere: The Veiled Prophet of Khorassan, 1881; Savonarola, 1884; The Canter-bury Pilgrims, 1884; Shamus O'Brien, 1896; Much Ado About Nothing, 1901; The Critic, or An Opera Rehearsed, 1916; The Traveliing Companion, posth. 1925 i 4 opere, koje nisu izvedene. Scenska muzika za niz drama. VOKALNA : oratoriji The Three Holy Children, 1885 i Eden, 1891. Za sole, zbor i orkestar: The Resurrection (F. Klopstock), 1875; The Golden Legend, 1875; Elegiac Ode, 1884; Carmen saeculare, 1887; The Voyage of Maeldune, 1889; oda The Bard, 1893; Songs of the Sea, 1904; oda Wellington, 1907; Ode to Discord, 1908; Songs of the Fleet, 1910; Merlin and the Gleam, 1519 i At the Abbey Gate, 1921. Za zbor i orkestar: 3 balade {The Revenge, 1886; The Battle of the Baltic, 1891 i Phan-drig Crohoore, 1896); ode; idile i dr. Niz kompozicija za zbor a cappella; kvarteti; oko 250 solo-pjesama, 1877 1921. CRKVENA. Za sole, zbor i orkestar: misa, 1892; rekvijem, 1897; Te Deurn, 1898 i Stabat Mater, 1907. Psalam 150. za sopran, zbor i orkestar, 1887; 3 mise za zbor a cappella, 1919 20; services; anthems; moteti i dr. SPISI: Studies and Memories, 1908; Musical Composition, 1911; Brahms, 1912; Pages From an Unzvritten Diary, 1914; A Uistory of Music (sa C. Forsvthom), 1916; Interludes: Records and Reflections, 1922; lanci. Redigirao zbirke pjesama namijenjeni h kolama The National Song Book (123 narodnih pjesama), 1906 i Class Singing For Schools (sa W. Parrattom). LIT.: J. F. Porte, Sir Charles Villiers Stanford, London 1921. H. P. Greene, Stanford's Songs, Music and Letters, 1921. Th. Dunhill, Charles Villiers Stanford: Some Aspects of His Life and Work, Proceedings of the Musicological Associatin, 1926 27. J. A. Fuller-Maitland, The Music of Parry and Stanford, Cambridge 1935. H. P. Greene, Charles Villiers Stanford, London 1935. H. Wilkinson, The Vocal and Instrumental Technique of Charles Villiers Stanford, 2 sv. (disertacija), Universitv of Rochestsr (New York), 1959- F- Hudson, C. V. Stanford: Nova Bibliographica, The Musical Times, 1963 i 1964. Isti, A Catalogue of the Works of Ch. V. Stanford, The Music Review, 1964. Isti, (Sir) Charles Villiers Stanford, MGG, XII, 1965. R. A.

STANISAVLJEVI, Danica, pijanistkinja (Beograd, 29. VI 1912). Zavrila Muziku Akademiju u Beu i Bcole normale u Parizu. Kao pedagog delovala je u Beogradu u Muzikoj koli Mokranjac i u Muzikoj akademiji. Koncertirajui u Beogradu i u drugim jugoslovenskim gradovima, izvodila je preteno dela baroknih i klasinih majstora, kao i k ompozicije savremenih autora. Njen je repertoar obuhvatao i mnoga dela domaih kompozitora koja je tumaila sa izrazitom muzikalnou, istom teh nikom, lepim tonom i studiozno izraenim detaljima. R. pej. STANISLAV, Josef, eki pijanist, kompozitor i muziki pisac (Hamburg, 22. I 1897 Prag, 5. VIII 1971). Studirao u Pragu na majstorskoj koli (V. Novak, K. Hoffmeister) i na Univerzitetu (Z. Nejedly), u klaviru se usavravao kod A. Cortota u Parizu. Do 1945 koncertni pijanist. Od 1948 profesor za muziki folklor na Muzikoj akademiji u Pragu; 195354 direktor Instituta za etnografiju i folkloristiku ehoslovake akademije znanosti. Jedan od utemeljitelja skupine mladih muziara Nezdvisli, drutva za suvremenu muziku Pfi'tomnost i muzike sekcije radnikog amaterskog kazalita.

STANKO DRAGOJEVI, kulturno-umjetniko d osnovano 1945 u Titogradu, kcje je nastavilo djelovanjem slinih ansambla u Podgorici. Od vie sekcija u drutvu su tivnije mjeoviti hor i sekcija narodne muzike. Hor je ues na festivalima amaterskih horova u Zagrebu, Beogradu, Celju, Mariboru i dr., a ostvario je brojne turneje u inostr; (Albanija, Francuska, ehoslovaka, Poljska, Rumunija i Eng osvajajui na takmienjima visoke nagrade, diplome i pc Dirigenti hora bili su Luka Krcunovi, piro Kapuci, Jova loevi, Marko Rivier i od 1955 Cvjetko Ivanovi, pod i vodstvom hor uvrstio u najbolje jugoslovenske amatersk kalne ansamble. Na repertoaru drutva nalaze se brojna jugoslavenskih i stranih kompozitora. Do danas je drutvo 0 oko 1000 javnih nastupa pred publikom. G. STANKOVI, muzika kola u Beogradu, osnovana 1 okviru Pevake druine Stankovi. Prvi je direktor bio Sta Biniki, a na koli su se predavali klavir, solo-pevanje, violin; feggio i teorija muzike. Nakon prekida rada za vreme Prvoga skoga rata, kola je 1919 ponovo otvorena, i to sa poveanim jem uenika i nastavnika. Od 1920 kolom je upravljao dire jum, a 1921 upravu je preuzeo Hinko Marinec, koji je uvec predmete i poboljao kvalitet nastave. Njega je 1923 zamenii tar Krsti. Tada je osnovan nastavniki odsek i uvedeni su asovi sa predavanjima, naroito u klavirskoj klasi. Kada je ic direktora postavljen Petar Stojanovi ustanovljen je nastavn po ugledu na praki i beki konzervatorij um, osnovani su ops -dramski odsek, kamerna klasa, ueniki orkestar, horska kol i veernji kursevi za odrasle; sem toga organizovane su oig demonstracije nastavnikog rada sa uenicima, prireivani su certi i stilski javni asovi, a broj uenika poveao se na vie oc Dolaskom Emila Hajeka za direktora kole (1929) izvri reforma nastave u skladu sa zahtevima moderne pedagogije, pomognut Rikardom varcom i mladim nastavnicima, koji sv: nije postali profesori na Muzikoj akademiji, Hajek je kolu po na konzervatorijski nivo. Tada su uspostavljeni ranije ukinuti c (operski, nastavniki i dr.), osnovana je aka knjinica, odr su struni sastanci nastavnika i uenika, uvedeni su stilski asovi i koncerti apsolvenata, kao i posebni koncerti nastavi uenika. Nivo izvoenja bio je prilino visok i kod instrument (osobito pijanista i violinista) i kod pevaa (matineje operske na sceni Narodnog pozorita sa celim operama ili fragmentim: Mihailo Vukdragovi, koji je upravu kole preuzeo 1935, r jao je da odri visok nivo nastave pa su pored stilskih konce: izvoenja nekih opera, prireivani kompoicioni koncerti u God. 193747 na elu kole bio je Milenko ivkovi. Za njt vreme izmenjen i proiren nastavni plan, a osnovan je i odsek le u Zemunu. Planirano je ponovno otvaranje operskog od; prireen velik broj javnih i internih asova na predavanjima, bita je panja posveivana propagiranju dela jugoslovenskih pozitora. Za vreme okupacije obrazovana je Komesarska upn rad kole bio je povremeno obustavljen. Kada je kola 1947 postala dravna ustanova i dobila rang; nje muzike kole, nastavljen je rad u svim odsecima pod vodsi direktora Boidara Trudia. God. 1951 upravu je preuzeo \ mir Pleti; on je podmladio nastavniki kadar, uvrstio gud; duvaki orkestar i formirao nastavniki odsek (najprije u tra od 3, kasnije od 4 godine.) Pod vodstvom direktora Branka C\ (196074) povean je broj uenika na'preko 800, unapree nastava, uvedeno uenje harfe i udarakih instrumenata, obraz je simfonijski orkestar i uvedena kompletna veernja kola. < u Beogradu, uenici nastupaju na koncertima i u inostranstvu dimpeta, Krakov). Od 1974 direktor je Jovan ordevi. Za izuzetne rezultate u vaspitanju i obrazovanju kola je dobila republiku nagradu 25. maj.
LIT.: S. uri -Klajn, Iz istorije naeg muzikog kolstva, Muzika ziari, 1956. R. Pejovi, Pedeset godina Muzike kole Stankovi u Beo Beograd 1961. R. I

STANKOVI, muziko drutvo, osnovano 2. VIII i8i Beogradu pod imenom Crkvena pevaka druina Kornelijei. < 1888 donesen je stat ut i drutvo je promenilo ime u Pev druina Stankovi. Drutvo je negovalo crkvenu i svet( muziku, pevalo u crkvi, prireivalo duhovne koncerte, izvi dela stranih kompozitora i narodne pesme te aktivno uestvc u javnom muzikom ivotu (najee u tzv. meovitim progr ma, sa solo-pesmama, instrumentalnom muzikom, recitacijama i

STANKOVI

443

Drutveni muzej osnovan je zalaganjem Vladimira ordevia koji je bio i prvi upravnik. U njemu su se uvali narodni muziki instrumenti (uglavnom oreviev poklon), rukopisi, fotogra fije iz istorije drutva i dr. Horska i uenika knjinica ustanovljena je novcem dobijenim od uprave i poklonima, a Glasnik Muzikog drutva Stankovi (1928), u poetku organ drutva, postao je 1930, pod imenom Muziki glasnik, muziki asopis ireg zna enja. God. 1940 drutvo je gostovalo, pod upravom horovode Milenka ivkovia, u Budimpeti. Tom prilikom je ostvarilo svoju davnanju elju: prenelo je u Beograd telo Kornelija Stankovia i sveano ga sahranilo. Za vreme okupacije u Drugom svetskom ratu Muziko dru tvo S. ukinuto je pa njegova delatnost prestaje. Radom nastavlja samo jedan njegov odsek -> Muzika kola Stankovi.
LIT.: . Simid, Pevaka druina Stankovi, Beograd 1891. D. Putnik, Pedeset godina Stankovia, Muziki glasnik, 1932, 5 6 R. Pej.

Pjevaka druina Stankovi s dirigentom S. Binikim, 1907

Na programima su preovladivala dela stranih kompozitora, a nivo izvoenja nije bio visok. Veoma kratko vreme 1884 horovoda je bio Stevan Mokranjac. Hor je nastupao i po okolnim gradovima pod vodstvom horovode V. N. tirskog gostovao je u Budimpeti. Tada se javlja ideja o osnivanju doma i kole to e se kasnije i ostvariti. Horovode V. istek, Strnad, H. Marinec, J. Marinkovi i S. Sram nastojali su da vaspitavaju ukus publike i da uzdignu umetniki nivo hora. Do naglog uspona drutva dolo je 1904 kada je za horovou doao Stanislav Biniki. Na programima su se pored nacionalnih dela nalazile i znaajne vokalno -instrumentalne kompozicije koje su tada prvi put izvedene u Beogradu. Hor je 1907 izveo na javnim koncertima Sedam reci Hristovih J. Havdna i Osmi koncert D. S. Bortnjanskog (sa 100 pevaa i 60 instrumentalista). Idue godine na programu je bio oratorijum Stvaranje sveta j. Havdna, a zatim su sledili koncerti u ast godinjica pojedinih kompozitora (Glinke, ajkovskog) ili su obuhvatili scene i frag mente iz opera. Vrhunac uspona predstavljalo je izvoenje Devete simfonije L. van Beethovena sa Orkestrom Kraljeve garde (1910). Zatim je usledio Boini oratorijum J. S. Bacha i turneja u Odesu (1911). Te su godine otvoreni drutveni dom i muzika kola. Za vreme Prvoga svetskog rata hor je pevao u crkvi pod upravom Miroslave Biniki. Pos le rata, ponovo sa horovodom S. Binikim, hor je bio na turnejama u Cehoslovakoj, Francuskoj i Bugarskoj. God. 1921 predsednik drutva postao je Branislav Nui, a horovoda Hinko Marinec. Statutom od 5. VII 1924 druina je dobila naziv Muziko drutvo Stankovi. Teka materijalna situacija i pogrena politika uprave dovela je drutvo do stag nacije 1923, kada je horovoda, dirigent orkestra i direktor kole postao Petar Krsti. Delatnost hora u tom vremenu svodila se na pevanje u crkvi. Novi polet u drutvo unose predsednici Duan Putnik (1928 32) i Vladislav Ribnikar (1932) sa novom upravom u koju su uli mladi, obrazovani ljudi. Nove smernice odrazile su se u statutu od 30. III 1930 i u aktiviranju svih odseka drutva (hora, orkestra, kole, koncertnog odseka, muzeja, Muzikog glasnika, tehnike uprave doma) od kojih je svaki dobio poseban program. Tada je izvrena i reorganizacija hora te osnovana horska kola (kurs solfea), obavezna za sve lanove. Za renesansu hora u to vreme bio je veoma zasluan horovoda Mihailo Vukdragovi (192838) koji je, izvodei koncerte posveene delima J. Suka i jugosloven skih kompozitora, podigao muziku kulturu pevaa. Pod Vukdragovievim vodstvom hor je izveo Vaskrsenje S. Hristia, obeleio godinjice smrti B. Smetane i A. Dvofaka te sa uspehom pevao na radiju i nastupao na takmienju Junoslovenskog pe vakog saveza. Hor je odlazio na turneje po zemlji, a gostovao je u Francuskoj (1927) i Bugarskoj (1928 i 1934). Delatnost orkestra bila je skromnija od delatnosti hora, jer su i tekoe bile vee. Rikard varc osnovao je orkestar od ama tera kojima su docnije pomagali profesionalni muziari. Neto aktivnije deluje orkestar od 1933. Pod vodstvom M. Vukdragovia i R. varca izvodi dela standardnog klasinog repertoara. Kao dirigenti debitovali su sa orkestrom Ljubica Mari i Vojislav Vukovi (1934). Sa orkestrom su esto svirali lanovi koncertnog odseka osnovanog na inicijativu Emila Hajeka. Oni su prireivali orkestarske, kamerne i solistike veeri u Beogradu i u drugim jugoslovenskim gradovima.

STANKOVI, Kornelije, kompozitor, pijanista i horovoda (Budim, 18. VIII 1831 5. IV 1865). Prve godine osnovnog i gimnazijskog kolovanja proveo je u Aradu, Segedinu i Peti, gde je kod privatnih nastavnika uio klavir i violinu. Od 1850 nalazi se u Beu, gde ui harmoniju i kont rapunkt kod S. Sechtera, komponuje svoje prve kompozicije i javno izvodi dve svoje Liturgije. Pod uticajem slavenofilskih krugova, ije je vano sre dite tada bio Be, S. odlazi 1855 u Sremske Karlovce, da bi tamo prouio i zabeleio, dotle samo usmenom tradicijom ou vano, srpsko crkveno pojanje. Odatle ini turneje po Srbiji i Vojvodini nastupajui kao koncertni pijanista i sakupljajui na rodne melodije. U Beu, na koncertu prireenom u Musikvereinu 1861, prikazuje plodove svoga dotadanjeg melografskog i kompozitorskog rada i nailazi na priznanje mnogih istaknutih Slovena i veoma pohvalne kritike u bekoj tampi. Sa ve steenom repu tacijom kompozitora, horovode i pijaniste S. dolazi 1863 u Beograd, gde se prima dunosti horovode u Beogradskom pevakom drutvu, kojem utiskuje svoj lini peat uvodei u koncertne programe i narodne melodije, nasuprot dotadanjoj praksi izvoenju iskljuivo stranih kompozicija. Time S. postie da se u krugovima graanskih ljubitelja muzike poinje ceniti i i narodni melos, a isto tako postavlja temelj potonjoj, veoma jakoj nacionalnoj struji u srpskom muzikom stvaralatvu. Mu en tuberkulozom ve od detinjstva, S. nije mogao due ostati na poslu koji je zapoeo u Beogradu. Traei leka svojoj bolesti, odlazi 1864 u S lovaku, potom u Budim, gde umire oaljen i slavljen od srpske kolonije kao znaajan umetnik. Stankoviev rad smatra se utemeljivakim i pionirskim zbog toga to je svome poslu pristupio sa veom strunom spremom nego njegovi prethodnici (J. lezinger, N. urkovi, M. Milovuk, A. Kalauz), i to je naroitu panju obraao originalnom svetovnom i duhovnom narod nom napevu. Njegov rad je melografski i stvaralaki u isti mah, jer je sve sakupljene melodije dao u svo joj harmonizaciji, to je bila naroita no vina u crkvenom pojanju koje je dotle bi lo izvoeno samo je dnoglasno. Svetovne narodne melodije prilagodavao je izvoa kim mogunostima sredine kojoj su bile namenjene, zbog e ga ih je dao u jedno stavnoj, klasinoj har monizaciji za hor ili za klavir. Korak dalje od kolskih harmo nizacija predstavlja ju njegove klavirske kompozicije virtuozno-briljantnog karak tera (varijacije na te me Ustaj, ustaj, Sr bine i to se bore misli moje), a sasvim ori ginalne tvorevine su pesme koje je komponovao za dramu
Preodnica srpske sloK. STANKOVI. Rad S. Todororia

444

STANKOVI STARKIE
STAPANJE TONOVA (engl. amalgamation oj sounds, Tonverschmelzung), istodobno zvuanje dvaju visinski ra; tonova koji kod muziki nekolovanih slualaca stvaraju.; kao da uju jedan jedini ton. Ta psiholoka pojava osnova je C. Stumpfa o konsonantnosti, odnosno disonantnosti int On je na temelju brojnih pokusa ustanovio postotak sluala su odreeni interval uli kao jedan ton i tako odredio stupar sonantnosti (odnosno disonantnosti) pojedinih intervala, njemu konsonantni su: Teoretski su pojavu stapanja tonova obrazloili H. Heli i F. Krueger. Prema njima ono zavisi o titrajnom omjeru toni kog intervala. Npr., kod iste oktave taj je omjer 250:500 H: cijalni tonovi drugoga, vieg tona koji se nalaze u podruju Hz stapaju se u jedan ton s niim tonom intervala (osnovnim njegovim alikvotnim tonovima). Th. Lipps i neki drugi akt dokazivali su da s. t. nije razlog konsonantnosti nekog interv; samo nebitna popratna pojava. H. Husmann naprotiv tvrdi c t. najvaniji psiholoki korelat u odreivanju stupnja konson sti odnosno disonantnosti.
LIT.: C. Stumpf, Tonpsvchologie, II, Leipzig 1890 (novi otisak sum i Amsterdam 1965). Th. Lipps, Der Begriff der Verschmelzu damit Zusammenhangendes in Stumphs Tonpsvchologie Band II, Phii sche Monatshefte, 1892. F. Krueger, Die Theorie der Konsonanz, logische Studien I, 1906 i II, 1907. J. Handschin, Der Toncharakter, 1948. H. Husmann, Eine neue Konsonanztheorie, AFMW, 1952. Vom Wesen der Konsonanz, Musikalische Gegenwartsfragen III, Hei 1953. Isti, Verschmelzung und Konsonanz, PJ, 1956. A. oktava 75% kvinta 50% kvarta 33% terca 25% tritonus 20% seku 10'

bode ili Srpski hajduci . Maletia, meoviti hor Crnogorac Crnogorki (stihovi ure Jakia) i Himna Srbije (stihovi J. Jovanovia-Zmaja), koja je izgubljena. Stankoviev znaaj je danas vie istorijski nego umetniki, mada je za ivota i tokom XIX v. bio neobino glorifikovan i stavljan u red najveih linosti srpske kulturne istorije. Njegov celokupni rad je, u stvari, bio u uskoj vezi sa ideologijom srpske graanske klase prolog veka, kako u Srbiji tako i u Vojvodini, u potpunosti se poklapajui sa njenim rodoljubivim stremljenjima,

K. STANKOVI, Liturgija, autograf

a njegova romantiarska linost bila je ideal srpske omladine, rasturene od Sent Andreje preko Pete i Novog Sada do Beograda. Sa dananjih naih stanovita posmatrano, Stankovievo delo ima svoj najvei znaaj u tome to je zabeleio i time sauvao od zaborava narodne tvorevine svoga doba, dakle blago staro vie od jednog stolea.
DELA. KLAVIRSKA: Ustaj, ustaj, Srbine (sa varijacijama), 1852; Slovenski kadril, 1855; to se bore misli moje (sa varijacijama), 1857; Srpski narodni kadril, 1859; Bugarski kadril i Srpska polka, 1862. VOKALNA: pesme za dramu Preodnica srpske slobode ili Srpski hajduci . Maletia; meoviti hor Crnogorac Crnogorki; Himna Srbiji. Srpske narodne pesme (6 zbirki koje sadre ujedno klavirske i horske harmonizacije; zbirke su ovde navedene po prvoj pesmi koja je u njima: Oj talasi, 1851; Sea li se onog s ata, 1853; Usklik-nimo s ljubavlju, 1859; Ja sam Srbin, srbski sin, 1859; Poleela arenptica, 1862; Prag je ovo milog srpstva, 1863). CRKVENA: dve liturgije, 1851 i 1832; Pravoslavno crkveno pojanje u srbskoga naroda, 3 knjige (I, Liturgija Jovana Zlatoustog, 1862; II, Tropari, kondaci, irmosi od Boia do Spasovadne, 1863; III, Tropari, kondaci, irmosi od Spasovadne do Vavedenja, 1864); Srpsko crkveno karlovako pojanje (Blaena 1 8 glasa, 1922). Neobjavljeni zapisi karlovakog pojanja u 17 svezaka u Arhivu SAN. LIT.: F. Demeli, Kornelije Stankovi, Letopis Matice srpske, 1865, lio. K. P. Manojlovi, Kornelije Stankovi, Prosvetni glasnik, 1942, 67. P. Konjovi, Kornelije, osniva srpske muzike, Knjiga o muzici, Novi Sad 1947. V. ordevi, Pri lozi biografskom reniku srpskih muziara, Posebna izdanja SAN, Beograd 1950. 5. uri -Klajn, Intimni lik Kornelija Stankovia, Muzika i muziari, Beograd 1956. Ista, Diplomatska borba oko Kornelija Stankovia, ibid. Ista, Kornelije Stankovi kao pozorini kompozitor, ibid. Ista, Razvoj muzike umjetnosti u Srbiji, u knjizi Historijski razvoj muzike kulture u Jugoslaviji, Zagreb 1962. Ista, Kornelije Stankovi, nekad i sad, Zvuk, 1965, 65. R. Pejovi, Kornelije Stankovi u oima svojih savremenika, Narodno stvaralatvo, 1965, 13 14. V. Periid, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. S. . K.

STARC, Drago, peva, tenor (Gorica, 23. IX 19] Studije pevanja zapoete na Konzervatorijumu u Ljublja vrio 1940 u Muzikoj koli Stankovi u Beogradu. lan op> (1938) i radio-hora u Beogradu, od 1947 solista Beogradske Prijatnu tenorsku boju svoga lirski obojenog glasa i srni; tumaenje karakternih uloga pokazao je u mnogim op( naroito u Konzulu (Menotti), Kockaru i Ljubavi za tri na, (Prokofjev), Knezu Igoru (Borodin), Evgeniju Onjeginu (ajki Faustu (Gounod), Tannhduseru (Wagner), Otmici Lukrecije ten) i dr.; uestvovao i u prvim izvoenjima jugoslovi opera, u Analfabeti (Lhotka-Kalinski), Pokondirenoj tikvi gar) i dr., a istakao se i u opereti. Gostovao u Nemakoj, carskoj, Egiptu, Poljskoj, Francuskoj, Italiji, Engleskoj, Ai Maarskoj, Albaniji i paniji. Nastupa takode i na soli resitalima i u oratorijumima. R. STARER, Robert, ameriki kompozitor austrijskoga rijetla (Be, 8. I 1924 ). Studirao na Konzervatoriju u! zalemu i na Juilliard School oj Music u New Yorku, gdje' 1949 i sam predavao. Od 1963 profesor je na City Univer.

others. Za sole, zbor i orkestar: h . Zborovi; songovi. Knjiga Rh

New Yorku. STARK, Robert, njemaki klarinetist i kompozitor (Kli thal, 19. IX 1847 Wiirzburg, 29. X 1922). Studirao na Kc vatoriju u Dresdenu. God. 1873 81 solist orkestra u Wi denu, a zatim profesor klarineta na Muzikoj koli u Wiirzb S. je uz R. Miihlfelda bio najbolji klarinetist svoga vremei
DJELA: 3 koncerta i romanca za klarinet i orkestar; balada za tri i orkestar; duhaki kvintet; romanca za klarinet i klavir; serenada za < klavir; kompozicije za klarinet solo. INSTRUKTIVNA: Die K UK Transposition auf der Klarinette (2 sv.); Theoretisch-praktische Klarinette: (s dodatkom Kunst des Vortrags); Hohe Schule des Klarinettenspiels.

ST ANO, Josip, violonelist (Slavonski Brod, 1879 Sarajevo, 1920). U djetinjstvu zapoeo u rodnom gradu uiti violinu; violonelo studirao u Zagrebu, Beu, Budimpeti i Pragu, gdje je i diplomirao. Prvi koncert priredio u Slavonskom Brodu kada mu je bilo 17 godina. Nastupao je zatim po zemljama Austro -Ugarske, u Bugarskoj, Turskoj, Grkoj, Srbiji i Engleskoj. Prvi svjet ski rat zatekao ga u Rusiji, pa je bio interniran u Sibiru. Nakon Oktobarske revolucije djeluje kao profesor violonela u Tobol sku. U to se vrijeme oenio pijanisticom N. N. Verhutecevom, koja postaje njegov stalni koncertni pratilac. God. 1919, ve bolestan, vratio se preko Japana i Indije u domovinu, prireujui putem uspjele koncerte. Nastanio se najprije u Osijeku, a zatim u Dubrovniku, gdje je priredio i svoj posljednji koncert (1920). Umro je u Sarajevu, kamo je doputovao da odri koncert. Prema suvremenim kritikama S. je bio veoma darovit i ozbiljan umjetnik. Njegovo se sviranje odlikovalo tehnikom dotjeranou.
LIT.: Vom Cellovirtuosen Josip Stano, Slavonische Presse, 1919, 207. . Harambai, Jedan zaboravljeni hrvatski umjetnik . . . Josip Stano iz Sla vonskog Broda ........ Jutarnji list, 27. XI 1938. V. Bon.

STARKIE, Walter Fitzwilliam, irski pisac i muziki ar (Killinev, Dublin, 9. VIII 1894) Promovirao u Du stare jezike, staru povijest i politike znanosti; violinu stu na Muzikoj akademiji u Dublinu (A. Simonetti), a usavr se na Vandeleur Academy. U muziarskim krugovima P' je po svojini autobiografskim knjigama u kojima opisuje p lovine doivljene na putovanjima po panjolskoj, Mada i balkanskim zemljama. Muziki kritiar novina The Irish '. (192021) i The Irish Statesman (192430). Objavio je b lanke s knjievnim i muzikim temama u asopisima i enc pedijama u Velikoj Britaniji, Irskoj, panjolskoj, Italiji i 5
DJELA: Raggle-Taggle, 1932; Spanish Raggle-Taggle, 1934; Don 1 1936; The Waveless Plain, 1938; In Sara's Tents, 1953; Spain: a Mus\ Journey through Time and Space (2 sv., sa 4 gramofonske ploe na engl., i njem.), 1958; autobiografija Scholars and Gypsies, 1963. LIT.: J. M. Allan, Walter Fitzwilliam Starkie, MGG, XII, 1965

STAROCRKVENI NAINI STASOV

STAROCRKVENI NAINI (stari naini, od lat. modus, tonus, tropus; engl. modes, franc. modes gregoriens, njem. Kirchentone, Kirchentonarten, tal. modi gregoriani ili modi ecclesia-stici), srednjovjekovne ljestvice koje su podloga gregorijanskom koralu i svjetovnoj umjetnikoj muzici srednjega vije ka sve do XVII st. Razvile su se iz grkih ljestvica to se vidi i po njihovim nazivima ali se od njih u mnogome razlikuju. Grke ljestvice su silazne, a srednjovjekovni naini su uzlazni. Istoimene grke i crkvene ljestvice zapoinju razliitim tonovima poetni ton grke dorske ljestvice je npr. e, a staro-crkvene d. Svaki je starocrkveni nain oktavni isjeak dijatonskog niza nealteriranih tonova. Teoretiari srednjega vijeka poznavali su e tiri modusa: dorski (d1d2), frigijski (Ve2),lidijski (f1/2) i mik1 2 solidijski (g g ). To su osnovni, autentini modusi (prema gr. ccMtevuKoi; vjerodostojan). Iz njih je izveden drugi niz ljestvica tzv. plagalnih: plagalni dorski ili hipodorski (gr. inso ispod; aa1), 1 plagalni 1frigijski ili hipofrigijski (hh ), plagalni lidijski1 ili 2 hipo lidijski (c (?) i plagalni miksolidijski ili hipomiksolidijski (d d ). U poetku su muziari nazivali moduse grkim rednim brojevima: protus authenticus (dorski), protus plagius (hipodorski), deuterus authenticus (frigijski), deuterus plagius (hipofrigijski), tritus authenticus (lidijski), tritus plagius (hipolidijski), tetrardus authenticus (miksolidijski) i tetrardus plagius (hipomiksolidijski). Kasnije su grki brojevi zamijenjeni latinskima, i to tako, da su neparni brojevi oznaivali autentine naine, a parni plagalne: tonus primus (dorski), tonus secundus (hipodorski), tonus tertius (frigijski), tonus auartus (hipofrigijski), tonus guintus (lidijski), tonus sextus (hipolidijski), tonus septimus (miksolidijski) i tonus octavus (hipomiksolidijski). Kojoj ljestvici pojedini napjev pripada utvruje se po -> zavrnom tonu, tj. prema tzv. noti fi.na.lis (lat., zavrna nota). On je u autentinom i plagalnom modusu isti (d1 je nota finalis u autentinom i plagalnom dorskom nainu). U odreivanju naina vaan je tenor (dominanta). To je ton oko kojega se napjev najee kree i koji se u melodiji najee pojavljuje. U autentinom modusu tenor je peti ton ljestvice, osim u frigijskom nainu, u kojemu je tenor esti ton (peti ton je u toj ljestvici hl, tj. zavrni ton tritonusa, pomaka koji je u srednjovjekovnoj teoriji bio zabranjen). Dominanta plagalnog naina uvijek je za tercu nia od dominante istoimenog autentinog naina (u autentinom dor skom modusu dominanta je a1, a u plagalnoj dorskoj ljestvici f12 ). Izuzetak je hipomiksolidijski nain u kojemu je dominanta c , 1 umjesto h . Za konano odreivanje na kojoj je ljestvici pojedina melodija izgraena, vaan je i opseg (ambitus). Ako se napjev sputa ispod zavrnog tona, osobito za kvartu, tada mu je podloga plagalni nain. Evo pregleda naina koji su se upotrebljavali u srednjem vijeku:
uF AUTENTINI

445

hundert, Einsiedeln 1929. P. Wagner, Zur mittelalterichen Tonartenlehre, Spomenica G. Adleru, Wien i Leipzig 1930. A. Gastoue, L'Origine lointaine des huits tons liturgiques, Revue du chant gregorien, 1930 (njem. Ober die acht Tone, KMJB, 1930). J. Jeannin, L'Origine des modes gregoriens, ibid., 1930. A. Auda, Contribution a l'histoire de l'origine des modes et des tons gregoriens, ibid., 1932. A. M. Richardson, The Medieval Modes, New York 1933- F. A. Sturges, Medieval Modal Theorv (disertacija), Ithacca (Nevv York) 1935. O. Gotnbosi, Studien zur Tonartenlehre des friihen Mittelalters, AM, 1938 40. O. Ursprung, Die antiken Transpositionsskalen und die Kirchentone des Mittelalters, AFMW, 1940. H. Potiron, L'Analvse modale du chant gregorien, Pari 1948. Isti, L'Origine des modes gregoriens, Pari 1948. G. Reichert, Kirchentonart als Formfaktor, MF, 1951. K. W. Niemffller, Zur Tonuslehre der italienischen Musiktheorie des ausgehenden Mittel alter, KMJB, 1956. S. Hermelink, Dispositiones Modeorum, Tutzing 1960. H. Huschen, Modus, III (Modus als Begriff fur die Tonart), MGG, IX, 1961. M. Kun.

STAROKRANSKA MUZIKA -> Koral STARZER, Joseph, austrijski violinist i kompozitor (Be 1726 ili 1727 22. IV 1787). lan dvorskog i opernog orkestra u Beu, 175964 djelovao u Petrogradu i Moskvi, a od 1768 opet u Beu. Suosniva drutva Wiener Tonkunstlersocietat. Veoma cijenjen violinist i popularan kompozitor baleta, S. je bio izvrstan suradnik najvei h koreografa XVIII st. (F. Hilverding, G. Angiolini, J. G. Noverre) i mnogo je pridonio uspjehu njihovih nastojanja. esto je koristio napjeve i ritmove beke puke muzike, a primjenjivao je i neku vrstu lajtmotiva. Vrijedna su i njegova instrumentalna djela, osobito polagani stavci, zanimljivi po naprednoj harmonijskoj strukturi.

DJELA. INSTRUMENTALNA: simfonije; koncert za violinu; divertimenti; gudaki kvarteti; kraa komorna djela; kompozicije za violinu i klavir. DRAMSKA. Vie od 20 baleta: La Victoire de Flore sur Borree, 1760; Protnethee etPandore,ij6i; Lejugemenl de Pari, 1761 ;La Vengeance du dieu de Vatnour, 1762; Apollon et Daphne, 1763; Roger et Bradatnante, 1771; Gli Orazi e gli Curiazi, 1774; Adelheid von Poithieu, 1773; Teseo in Creta, 1744 i dr. Singspiel Die drei Pdchter, 1778. Oratorij La Passione di Gesit Cristo, 1778. NOVA IZD.: 2 divertimenta za gudae (DTO, 1908); passepied iz baleta Roger et Bradamante obj. W. Fischer i K. Geiringer {Tanzbrevier, 1925); Divertimento za gudae G. Lenzewski (1928); koncert za violinu obj. P. Angerer (Diletto musicale, 1964). LIT.: L. Braun, Die Balettkompositionen von Josef Starzer (disertacija), Wien 1923 (i STMW, 1926). E. F. Schmid, Gluck-Starzer-Mozart, ZFM. E. Badura-Skoda, Joseph Starzer, MGG, XII, 1965.

PLAGALNI N . F .

O
AUTENTINI

PLAGALNI N . F .

AUTENTINI

PLAGALNI N.F AUTENTINI D M1KS0- == LIGIJSKL-gS:

U XVI st. tim se nainima pridruuju jo - eolski nain ili tonus 1 2 peregrinus 1s opsegom a a i - jonski nain ili tonus lascivus s opsegom c c2. Prvi ih spominje vicarski humanist Glareanus u djelu Dodecachordon (1547). Iz jonske i eolske ljestvice razvili su se suvremeni dur i mol tonaliteti. Starocrkveni naini temelj su i mnogih folklornih napjeva razliitih naroda (kod nas osobito u Meimurju, Podravini, Hrvat skom zagorju, Makedoniji, Bosni i Hercegovini). Primjenjuju ih i neki kompozitori, osobito od druge polovine XIX st. nadalje, kad u djelima nacionalnog smjera ele doarati lokalni kolorit, kad svoju muz iku temelje na narodnim napjevima ili joj ele dati arhaiko obiljeje.
LIT.: G. Oberlander, Die Lehre von dem Kirchentonarten, Leipzig, 1909. H. Potiron, La Modalite gregorienne, 1928. U. Bomm, Der Wechsel der Modalitatbestimmung in der Tradition der Messgesange im 9. bis 13. Jahr-

STASOV, Vladimir Vasiljevi, ruski muziki pisac, kritiar i historiar umjetnosti (Petrograd, 14. I 1824 23. X 1906). U rodnom gradu zavrio pravnu kolu; uz to uio i klavir. Od 1845 bio je namjeten u Javnoj knjinici u Petrog radu u kojoj je od 1872 do smrti vodio odjel za umjetnost. God. 1851 boravio u Italiji kao tajnik kneza Demidova. Tom je prilikom prouio i opisao uvenu biblioteku opata Santinija. ovjek goleme, enciklopedijske kulture, S. je odigrao krupnu ulogu u razvoju ruske muzike nacionalnog smjera. Bio je drugarski povezan sa lanovima mone gomilice (tj. Petorice; naziv MorvnaH KyqKa iz 1867, potjee upravo od Sta-sova), a jo prije njih s Glin-kom, pa im je zanosno utirao put upozorujui javnost na V. V. STASOV. Rad I. Rjepina ljepotu i izvornost njihovih djela. Kao veliki potovalac erniev -skog, Dobroljubova i Bjelinskoga, S. je prihvatio njihove napredne misli i stao ih primjenjivati na podruju umjetnosti. Mrzei reakcionarni caristiki poredak, traio je da i umjetnost bude povezana s borbom naroda za politiku slobodu i samostalnost. Njegov je ideal umjetniki realizam koji poiva na ljepoti narodnog stvaralatva i istini ivotnih vrijednosti. A upravo takve osobine nalazio je u mnogim djelima Petorice. O njima je esto i obilno pisao, posebno o Musorgskom kojemu je mnogo pomogao pri izraivanju libreta za operu XoeaHUfUHa. Kasnije je propagirao umjetnost mlaih talenata:_ A. Glazunova, A. Ljadova, A. N. Skrjabina. Stvaralatvo P. ajkovskog nije prihvaao kao cjelinu; osobito nije pokazivao razumijevanje za scenska djela tog umjetnika. S. je, meu ostalim, napisao i prvu biografiju M. Glinke. Vrijedna je serija njegovih lanaka JJsaduamb nnmb nem pyccnoio ucKyccmea. Ovaj prvi ruski napredni muziki kritiar znao je istupati i otro, polemiki, osobito prema onima koji su neprijateljskim okom gledali na djelatnost mlade ruske nacionalne muzike kole (lanak TopMO3bi uotozo pycctio2o ucKyccmed). Zagovarao je i umjetnost niza istaknutih inozemnih kompozitora za koje je osjeao posebnu sklonost. Tako je, npr., propagirao djela L. van Beethovena, H. Berlioza, F. Liszta, R. Schumanna, F. Chopina, E. Griega.
DJELA: M. 11. F AUHKO , 1857 (novo izd. 1953); M. MycoptcKuu, 1881; serija lanaka ffeadttamb nnmb nem pyccKOto ucKyccmea. Hama My3LiKa, BecTHHK

446

STASOV STEFAN
veoma cijenjen klavirski pedagog u enevi. Izvrstan pi gostovao je po cijeloj Evropi i SAD. Posebno se istakao pretacijom Lisztove muzike.
DJELA: 3 koncerta za klavir (III izgubljen); sonata za klavir (izgui Klavierstiicke (3 sv.); krae klavirske kompozicije; kadence za II i III k koncert L. van Beethovena. Solo-pjesme. LIT.: H. R. Jung, B. Stevenhagen, Pianist, Dirigent und Korr Spomenica Greizer Musikvverke, 1957. Isti, B. Stavenhagen zum ic burtstag, ibid., 1962. Isti, Bernhard Stavenhsgen, MGG, XII, 1965.

Esponti, 188283; TopMO3bi noeozo pyccKOzo ucKyccmea, ibid., 1

K eonpocy ucmopuu onep C. EopmHHHCKuu, ib' za tampu pisma i ___ .~. A, Borodina i H. Berlioza. NOVA IZD. Sabrana dje la V. V. Stasova (koja obuhvaaju i njegove brojne radove s drugih podruja, osobito likovnog) obj. su za njegova ivota u 4 sv. (muzike studije i lanci nalaze se u III i IV sv.): I III, 1894 i IV, 1906. Izabrana djela izdana su u tri navrata: u 2 s v., 1937, u 3 sv. 1952 i u 2

gova pisma roacima 1953 54. LIT.: B. Kapeuuu, BnaflHMHp OracoB (2 sv.), JleBHHrpaa 1927. A. K. JIe6edes, B. B. CTacOB, MocKBa i JleHHHrpa^ 1944 (II izd. 1948). BjiaJTHMHP BacHJieBHI CTacOB (zbornik studija i uspomena), MocKBa i JleHHHrpa 1949-#> A. C. OzoAeeeu, B. B. CracOB, MocKBa 1956. T. Jlueauoea, CiacoB u pvccKaH KJiaccn*ieCKaH onepa, MocKBa 1957. D. Lehmann, Vla dimir Wissiljewitsch Stassow, MGG, XII, 1965. J. As.

STATIJA (od gr. araost? stajanje), u pravoslavnoj liturgiji, naziv za deo knjige psalama koji se ita stojeki. Psaltir sadri 150 psalama koji su podeljeni na dvadeset katizama. Svaka katizma sadri tri statija (slave), a jednu statiju ine jedan do pet psalama, u zavisnosti od duine. Katizme se itaju svaki dan na veernju (po jedna) i jutrenju (po dve ili tri). U muzikoj literaturi poznate su Tri statije Stevana Mokranjca (prva komponovana 1909, druga 1907 i trea 1906), objavljene u izboru njegovih kompozicija Duhovna muzika {Muica Sacra, Beograd, 1964). Pored stihova 118. psalma naziv s. ovde ukljuuje i pesme tropare koji se pevaju na jutrenju Velike Subote, pred Uskrs. Psalam 118. sa 176 stihova ini XVII katizmu, podeljenu na tri statije. Mokranjac, meutim, nije komponovao svih 176 stihova i sve tropare, ve je nainio slobodan izbor, tako da je u svakoj statiji muziki sloio za meoviti hor po pet tropara, a u prvoj statiji i pet stihova 118. psalma.
Di. S.

STAZI, Franjo (pseudonim Franz-Frantiek St pjeva, tenor (Szentendre, 2. XII 1824 1. IV 1911). Pji uio kod V. Lisinskog u Zagrebu. Nakon uspjenog nast ulozi Vukosava na praizvedbi prve hrvatske opere Ljubav i (1846) odlazi na dalji studij pjevanja u Be, gdje ubrzo p nastupati na solistikim koncertima u kazalitu An der God. 1847 vraa se u Zagreb i gostuje sa V. Lisinskim, A. gom, Lj. Pichlerom i K. Livadiem po Hrvatskoj, zatim u ft Sadu, Panevu i Beogradu; 1848 pjeva na operi u Budirr 1852 u Pragu i 1853-74 na Dvorskoj operi u Beu. Gostova Londonu, Madridu, Bukuretu, u Njemakoj, Austriji, Franc Italiji i Rusiji, a 1874 povukao se iz javnoga muzikog ivo
LIT.: F. Kuha, Prvi hrvatski operni tenor. ivotopis Franje I Kazalini almanah, Zagreb 1895. Franjo Stazi, prvi interpret V L u Ljubavi i zlobi, Kazalini list, Zagreb 1946, 2324. M. i

STATKOWSKI, Roman, poljski kompozitor (Szczvpiorno pod Kaliszem, 24. XII 1859 Varava, 12. XI 1925). Studirao na konzervatorijima u Varavi (W. Zelenski) i Petrogradu (M. Solovjev). Predavao historiju muzike i muziku estetiku (od 1904) te kompoziciju (od 1909) na Konzervatoriju u Varavi. Njegovi su uenici, medu ostalima, J. Maklakiewicz, P. Perkowski, J. Lefeld i K. Wilkomirski. Njegova djela, od kojih su najvrednije opere, pokazuju znatnu originalnost, a proeta su lirizmom. esto sadre elemente poljske narodne muzike.
DJELA: Poloneza i Fantazija za orkestar, 1900. est gudakih kvarteta; kompozicije za violinu i klavir (mazurke; Feuilles d'Album). Klavirska djela (ciklus mazurka, obereka i krakovjaka Polonica; tokata; preludiji). Opere Filenis, 1904 i Maria, 1906. > Kantata Uczta Baltazara, 1890; solo-pjesme. LIT.: J. Reiss, Statkowski, Melcer, Mlvnarski, Stojowski, Warszawa 1949. J. Moratuski, Roman Statkowski, MGG, XII, 1965.

STAVAK (engl. movement, franc. mouvement, njem. Satz, tal. tempo, movimento), samostalni dio vee, sloene kompozi cijske cjeline, obino ciklikog, tj. viestavanog instrumentalnog djela, kao npr. suite, sonate, simfonije ili koncerta. U baroknom koncertu i suiti, kao i u ciklikim formama klasine simfonijske i komorne muzike (simfonija, koncert, gudaki kvartet, klavirski trio, sonata, divertimento i si.) stavci su posve nezavisni dijelovi, u pravilu meusobno odijeljeni pauzama, no ponekad i povezani, ukoliko se stavci nadovezuju bez prekidanja (-> Attacca). U kla sinoj i romantikoj muzici obino instrumentalni ciklik i oblici imaju tri ili etiri stavka poredanih po shemi: brzi (allegro) -polagani (adagio)-brzi (allegro ili vivace) ili brzi-polagani-brzi (menuet ili scherzo)-brzi ili brzi-brzi-polagani-brzi. U novijoj simfonijskoj i komornoj muzici esto se mijenja broj stavaka ili uobiajeni redoslijed i tempo, pa se susreu sonate u dva, pa ak i u jednom stavku (A. Skrjabin, od IV klavirske sonate dalje) ili se namjesto prvoga brzog stavka javlja polagani (ve u nekim klavirskim sonatama L. van Beethovena, u violinskoj sonati C. Francka i dr.); ponegdje je i na zavretku umjesto brzog finala polagani stavak (VI simfonija P. I. ajkovskog). Sonatni stavak je poseban pojam pod kojim se u nauci o muzikim oblicima razumijeva stavak sonate, simfonije, koncerta i si., gra en u tzv. -> sonatnom obliku. j. As. STAVENHAGEN, Bernhard, njemaki pijanist, dirigent i kompozitor (Greiz, Reuss, 24. XI 1862 eneva, 25. XII 1914). Uio u Berlinu na Kullakovu konzervatoriju i od 1874 na Visokoj muzikoj koli (E. Rudorff, F. Kiel). Od 1885 studirao kod F. Liszta (u Weimaru, Budimpeti i Rimu), kome je bio je dan od najmilijih uenika. U Weimaru je bio dvorski pijanist (od 1890) i dirigent (od 1895). God. 1901 04 direktor i profesor na Muzikoj akademiji u Miinchenu, 190407 nastavnik, pijanist i dirigent u Weimaru, a zatim do kraja ivota dirigent i

STEBER, Eleanor, amerika pjevaica, sopran (Whe West Virginia, 17. VII 1916 ). Prvu poduku u pjevanju < od majke, koncertne pjevaice. Studirala kod W. Whitn( Bostonu, kod P. Althou: New Yorku i na New Er, Conservatory of Music u tonu. Debitirala u operno ijack and Beanstalk L. G berga u Bostonu. Od 1941 nica Metropolitana u New ku. Gostuje na amerit evropskim pozornicama, na festivalima i koncertima koliko puta gostovala i 1 goslaviji. Repertoar joj j< sean, interpretira uloge u makim, talijanskim i fra: kim operama. STECKER, Karei, kompozitor i muziki pisac ( monosy,22.1 1861 Mlad leslav, 13. III 1918). U I E. STEBER studirao pravo i filozofiju; < lje uio kod K. Z. Skuhersb Orguljskoj koli i na toj ustanovi predavao orgulje 18858< 1888 bio profesor muzikologije na Univerzitetu, a od 1889 fesor muzike historije, kontrapunkta i orgulja na Konzervati Njegovi su uenici, meu ostalima, bili V. Novak, J. Suk Nedbal. Sa K. Hoffmeisterom S. je ureivao 190720 mj nik Hudebni revue, povremeno je svirao orgulje u prakim kvarna i isticao se improvizacijama. U njegovim spisima dola izraaja temeljito muziko znanje i iroka kultura. Najvro su mu crkvene kompozicije pisane u skladu s naelima cecil skoga pokreta.
DJELA INSTRUMENTALNA: andante i scherzino za gudaki kv 1882; 3 romance za violinu i klavir, 1892; sonata za orgulje, 1884. Solo-pj CRKVENA: Missa solemnis za sole, zbor, orkestar i orgulje, 1884; pro Defunctis za zbor i orgulje, 1916; misa za zbor a cappella, 1917; r (3 sv.); Te Deutn, 1910. SPISI: Kritische Beitrdge zu einigcn Streit] der Musikuiissenschaft, VFMW, 1890; Veobecny deiepis hudby (2 sv.), 1 1903; Formy hudebni, 1905; O. Hostinsky a jeho vysndm v tvorbe B. Sm< Rozpravv hudebni, 1912; lanci u asopisima Dalibor, Stnetand i Hu revue. LIT.: C. Sychra, Karei Stecker, Praha 1948. M. Potolka, Karei Sti MGG, XII, 1965.

STEFAN, Paul (pravo ime Paul Stefan Grunfeldt), trijski muziki pisac i kritiar (Brno, 25. XI 1879 New \ 12. XI 1943). Studirao na Univerzitetu u Beu (pravo, pov umjetnosti, filozofiju); muziku uio kod H. Gradenera i A. Sd berga. Ugledan muziki kritiar, borio se za afirmaciju suvren avangardistike muzike. Od 1923 ureivao asopis MusikbL des Anbruch, a bio je i suradnik mnogih inozemnih listova. S niva udruenja International Society for Contemporary A (1922). God. 1941 emigrirao u SAD. Uz vrijedne muzikol radove, S. je ostavio i izvrsne prijevode djela iz moderne i ant knjievnosti te brojne putopise i biografije.
DJELA: Gustav Mahler, 1910 (VIII izd. 1921; engl. 1913); Oskar 1 1912; Das Grab in Wien, eine Chronik 19031911 (2 sv.), 1913 i 1921; Die F schaft gegen Wagner, 1918; Das neue Haus, Wiener Oper 1869 1919, ] Neue Musik und Wien, 1921; Der Musiker Hoffmann, 1922; Arnold Schbr, 1924; Franz Schubert, 1927; Geschichte der Wiener Oper, 1932; Arturo Toscc 1935 (IH izd. 1937; engl. 1936; tal.. 1937); Bruno Walter (sa L. Lehm

STEFAN STEFANOVI
T. Mannom i S. Zweigom), 1936; Georges Bizet, 1952. Studije o operama a robna frula (1937) i Don Juan (1938) W. A. Mozarta i o Prodanoj nevjesti B. Smetane. Preveo na njemaki pisma G. Verija (izd. F. Werfel, 1926), a biogra fiju A. Dvorak O. oureka na njemaki (1935) i engleski (1941). Izdao: zbirku monografija o bekim umjetnicima Die Wiedergabe (1921); Kleine Schriften Richard Wagners; Musikschriften von E. T. A. Hoffmann. LIT.: H. Jancik, Paul Stefan, MGG, XII, 1965.

447

STEFANI, 1. Jan, poljski kompozitor (Prag, 1746 Varava, 24. II 1829). Roen u ekoj, u obitelji talijanskog podrijetla, u mladosti uio muziku u Italiji. Oko 1765 violinist u o rkestru grofa Kinskog, zatim u dvorskoj kapeli u Beu. God. 177195 koncertni majstor poljskoga kralja Stanisiawa Augusta Poniatowskog. Uz to angairan kao dirigent, meu ostalim u katedrali sv. Ivana i u kraljevskoj kapeli. Nakon diobe Poljske crkveni kapelnik u Varavi, a potkraj ivota prvi violinist kazalinog orkestra. Sakupljao, prouavao i biljeio poljske narodne napjeve, to se odrazilo u mnogobrojnim njegovim polonezama, vrlo popularnim u Poljskoj. Kominom operom, odnosno vodviljem Cud mniemany czyli Krakozviacy i Gorale, koja se temelji na motivima izvorne poljske narodne pjesme i plesa, stvorio tip izrazito poljskog muzikog igrokaza i pridonio izgraivanju poljske nacionalne opere.
DJELA: oko 200 instrumentalnih plesova, poloneza (oko 100) i si. DRAMSKA. Opere: Cud mniemany czyli Krakowiacy i Gorale (libreto W. Boguslawski), 1794; Wdzieczni poddani panu, 1796; Drzetvo zaczarozuane, 1796; Frozyna czyli Siedem r'azy jedna, 1806; Rotmistrz Gorecki czyli Osviobodzenie, 1807; Polka czyli Obleen ie Tremboivli, 1807; Stary mylituiec, 1808; Kochankovjie przemienni, 1808; Papirius czyli Ciekazvo dawnych kobiet, r8io; Poivrot z Hispanii, 1812. Balet Milo kademu uiiekozvi przyzzuoita, 1788. Plesovi za divertissement Wesele w Ojcozvie. VOKALNA : kantate Niechaj zviek vnekom sprzyja, 1791 i Kantata na uroczystoi obchodu instalacji arcybiskupa K. Kikiego ive Lv>owie, 1797; pjesme. Crkvena djela (mise i dr.).

STEFANOVI, Dimitrije, muzikolog i horovoa (Panevo, 25. XI 1929 ). Diplomirao englesku grupu na Filozofskom fakultetu 1954, a Istorijsko-folklorni odsek zavrio 1956 na Mu zikoj akademiji u Beogradu; vizantijsku muziku i neumatsku paleografiju specijalizirao na Univerzitetu u Oxfordu (E. Wellesz) i tamo odbranio doktorsku disertaciju (Tradicija stihirarskih rukopisa). Nauni je saradnik Muzikolokog instituta SANU u Beogradu; bio je dirigent hora Beogradskih madrigalista. Posvetio se prvenstveno neistraenim oblastima srpske muzike prolosti. Objavio je velik niz naunih radova od izuzetne vanosti za ranu istoriju srpske muzike, te dao pregled, opis i analizu svih dosada pronaenih i sauvanih rukopisa srpske srednjovekovne muzike. U okviru Muzikolokog instituta obrazovao Studijski hor sa kojim izvodi preteno staru srpsku muziku u svo joj transkripciji sa vizantijske notacije. Sa tim je horom gostovao u jugoslovenskim gradovima, kao i u Grazu, Salzburgu, Londonu, Birminghamu, Canterburiju,West Mallingu, Oxfordu i Bvdgoszczu.
DELA (izbor): Izgoreli neumski rukopisi br. 93 beogradske Narodne biblioteke, Bibliotekar, 1961, 5; Melody Construction in Byzantine Chant, Rapports complementaires, XIII e Congres international des etudes byzantines, Ohrid 1961; The Earliest Dated and Notated Document of Serbian Chant, Zbornik radova Vizantoloko g instituta, 1961, 7; Manuscripts of Byzantine Chant in Oxford, Bodleian library, Oxford 1963 (sa N. G. VCilsonom); Codex Peribleptos, Zbornik radova Vizantolokog instituta, 1964, 2; The Beginnings of Serbian Chant, Anfdnge der slazuischen Musik, Bratislava 1966; The Serbian Chant from the 1 sth to the l8th Centuries, Muica antiqua Europae orientalis I, Warszawa 1966; Ohrid ski neumski rukopisi i poetoci na slovenskata muzika kultura. Slovenska pisme nost, Ohrid 1966; The Influence of the Byzantine Chant on the Music of the Slavonic Countries, Proceedings of the XIIIth International Congress of Byzantine Studies, London 1967; The Daily Menaia from Carbone, Bolletino della Badia Greca do Grottaferrata, XXI, 1967; Some Aspecls of the Form and Expression of Serbian Medieval Chant, Muica antiqua Europae orientalis II, Bydgoszcz 1969; Muzika u srednjovekovnoj Srbiji, Srpska pravoslavna crkva 1219 1969, Spomenica o 750- godinjici autokefalnosti, Beograd 1969; Crkvena muzika od XV do XVIII veka, ibid.; New Data about the Serbian chant, Essays in Musicology in Honor of Dragan Plamenac, Pittsburgh 1969; Chant d'glise en Serbie, Encyclopedie des musiques sacrees, II, Pari 1969; Ekfonetska notacija u starim slovenskim rukopisima, Simpozijum 1100-godinjica od smrta na Kiril Solunski, II, Skopje 1970; Pojanje stare srpske crkvene poezije, O Srbljaku, Beograd 1970; Prilozi analizi Mokranjevog tOsmoglasnika, Zbornik radova o Stevanu Mokranjcu, SANU, 1971; Crkvenoslavenski prevod prirunika vizantijske neumsk e notacije u rukopisu 311 manastira Hilandara, Hilandarski zbornik II, SANU, 1971; Izvori za prouavanje stare srpske muzike. Srpska muzika kroz vekove, SANU, 1973; Stara srpska muzika Old Serbian Music, Primeri crkvenih pesama iz XV veka, Muzikoloki in stitut SANU, 1973. S. . K.

2. J6zef, kompozitor i dirigent (Varava, 16. IV 1800 ili 1802 19. III 1876). Sin i uenik Jana; studirao jo i kod J. Elsnera na Varavskom konzervatoriju. Dirigent u Velikom ka zalitu u Varavi, vodio je preteno baletne izvedbe. Od 1835 predavao na Pjevakoj koli Velikog kazalita, a od 1861 na novoosnovanom Muzikom institutu A. Katskog. Zbog pristupana, lako razumljiva muzikog jezika djela su mu bila svojedobno vrlo popularna, osobito klavirske kompozicije te solistike i zborne duhovne pjesme.
DJELA. ORKESTRALNA: Concertino za trublju; poloneze; mazurke; koranice; polke; galopi i dr. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Davme czasy, 1826; Figle panien, 1832; Talizman czyli Dzvoje rudych, 1849; Trzy grzechy. Baleti: Apollo i Alidas; Asmodea czyli Diabel zakochany; Dwaj zvieniozuie albo Dtuaj zlodzieje; Kobiety z kamienia; Kor sarz; Laura; Mirnih; Oj, oneczko, Okrene; Panorama Warszawy; Stach i Zoika; Uczennice Ter psychory; Wieslaw i Wanda. Tri operete (Lekcja botaniki, 1829); 3 melodrame i dr. Solo-pjesme. CRKVENA: 19 misa; rekvijem; Stabat Mater za sole zbor i orkestar; Te Deum; moteti; himni na latinskom i poljskom; duhovne pjesme. LIT.: H. Dorabiahka, Polonesz przed Chopinem, Warszawa 1938. K. Michalozvski, Opery Polskie, Krakow 1954. J. Prosnak, Kultura Muzvczna XVIII. wieku, Krakow 1955. M. Szalinska, Utwory fortepianowe Jozefa Stefaniego (disertacija), Warszawa 1958. E. Borozuiak, Utwory orkiestrowe Jozefa Stefaniego (disertacija), Warszawa 1959. H. Feicht, Stefani, 1. Jan (I), 2. Jozef, 3. Karolina, 4. Jan (II), 5. Eleonora, MGG, XII, 1965.

STEFANINI, Nika, pjeva (tenor), dramski glumac i kompozitor (Zadar, 9. X 1905 Miinchen, 4. VI 1973). Zavrio studij ekonomije s doktoratom u Zagrebu; pjevanje uio privatno u Milanu i Beu. God. 192629 lan Zagrebake drame, 1931-47 operni i operetni tenor u Beogradu, Zagrebu, Rotterdamu, Milanu, Rimu, Beu i Berlinu. Od 1948 ponovno u Zagrebu, redatelj Jadran-filma, 194957 dramski glumac u Hrvatskom narodnom kazalitu i neko vrijeme predava na Akademiji za kazalinu umjetnost. Posljednjih godina ivota posvetio se filmu kao glumac i redatelj. U njegove najbolje operne uloge idu Cavaradossi i Pinkerton (Puccini, Tosca i Madame Butterfly), Niclas (Massenet, Thais), Aurelije Galba (d'Albert, Mrtve oi), Loge (Wagner, Rajnino zlato), Ahil (Gluck, Iphigenia) i Bojan (Gotovac, Morana) kao i niz kreacija u operetnom repertoaru.
DJELA: muzika komedija Gusari, 1952. Masovne i borbene pjesme (Jugoslavijo, republika narodna; Drue, prebaci normu; Novu pjesmu pjevaju kotai; Mi dajemo svoj glas) ; izviake pjesme i dr. K. Ko.

STEFANOV, Ivan, bugarski pjeva, bas (Sofija, 1. VIII 1927 ). Studij pjevanja zavrio na Muzikoj akademiji u Sofiji (I. Josifov, N. elev). Umjetniku karijeru zapoeo 1949 kao solist Armijskog ansambla u Sofiji, a na opernoj pozornici debitirao 1958 u Vrau kao Sparafucile (Verdi, Rigoletto) i odmah angairan. God. 1963 kratko vrijeme lan Sofijske opere i zatim 196366 u Rijekoj operi; od 1966 solist je Zagrebake opere Ostvario je vie zapaenih basovskih uloga razliita karaktera, medu kojima su Don Basilio (Rossini, Seviljski brija), Osmin (Mozart, Otmica iz Seraja), Ferrando, Filip, Amonasro i Gvardijan (Verdi, Trubadur, Don Carlos, Aida i Mo sudbine), Dulcamara (Donizetti, Ljubavni napitak), Mefisto (Gounod, Faust), Timur (Puccini, Turandot), Boris Godunov i Varlaam (Musorgski, Boris Godunov), Galicki i Konak (Borodin, Knez Igor) i dr. S uspjehom nastupa kao koncertni i oratorijski pjeva. K . KO .

STEFANOVI, Milenko, klarinetista (Beograd, 19. II 1930). Na Muzikoj akademiji u Beogradu diplomirao 1957, a 1971 zavrio i postdiplomske studije (B. Brun); pohaao Letnje kur seve orkestarskog sviranja kod I. Markevia i kam erne muzike kod F. Oubradusa u Salzburgu. Dobitnik brojnih nagrada i priznanja u Ljubljani (prva nagrada na takmienju mladih mu zikih umetnika Jugoslavije, 1956), Moskvi, Munchenti, enevi i Pragu. Od 1954 solist Beogradske filharmonije, a od 1967 pro fesor Muzike kole Slavenski. Kontrola daha, tonski kvaliteti, majstorstvo fraze i briljantna tehnika stapaju se kod Stefanovia u krajnje doivljenu muziku iz koje se izvoa raa kao stvaralac. U njegovom opsenom koncertnom repertoaru posebno se istiu dela jugoslovenskih kompozitora A. Obradovia, P. Bergama, D. Radia, M. Ilica i dr. God. 1962 S. je dobio Sedmojulsku na gradu SR Srbije. R. pej. STEFANOVI, Pavle, estetiar, kritiar, knjievnik i ese jist (Kruevac, 22. III 1901 ). Filozofiju sa es tetikom zavrio je na Beogradskom univerzitetu kod B. Petronijevia. Prve kritike i eseje iz oblasti muzike objavio je 1934; od toga vremena S. je saradnik mnogih uglednih listova, asopisa i radio -stanica, za koje je napisao veliki broj studija, eseja, kritika, polemika i si. Osim toga, bavio se horskim dirigovanjem i rediteljskom delatnou, kao i istraivakim radom u oblasti fonetike. God. 192648 radio je u Univerzitetskoj biblioteci u Beogradu, a 1948 54 bio je stalni muziki komentator Radio -Beograda. Pored napisa iz oblasti muzike estetike, sociologije i kritike, S. je objavio i znatan broj studija iz oblasti knjievnosti, slikar stva, vajarstva, pozorita i filma. U pojedinim razdobljima stvaralakog rada svoje je radove preteno objavljivao: 193 4-35 u listu tampa, 1938 41 u listu Pravda i Muzikom glasniku, od 1945 do danas u asopisima i listovima: 20 oktobar, Glas, Duga, Muzika, Knjievnost, Mladost, Knjievne novine, Radio -Beograd, Delo, Vidici, Izraz, Politika, NIN, Pozorini ivot i dr. Osim toga, u arhivi Radio-Beograda nalazi se vei broj Stefanovievih rukopisa, estetskih analiza muzikih dela domae i strane lite rature itd. Jedan deo svojih radova objavio je u zbirci eseja pod naslovom Tragom tona (1958). S. spada medu najistaknutij e muzike esejiste i kritiare u Srbiji. Njegove studije i eseji odlikuju se individualnim stilom, bogatstvom asocijacija i irinom opteg kulturnog hori zonta. Kao muziki estetiar i sociolog marksista S. nastoji da osvetli problem odnosa forme i sadrine u muzikim delima, da dokae da iza muzike slike lei jedan umetnikov pogled na svet

448

STEFANOVI STEGNAR
G. Croll (Denkmaler rheinischer Musik, 1958); Ausgevidllte Nrm. aus St Opern obj. H. Riemann (DTB, 1912); 16 dueta, 2 scherza i 2 stavka iz Janus obj/A. Einstein (DTB, 1905); 1 kantatu obj. isti (ZFMW, 1918 7 kantata iz zbirke Trastulli i nekoliko scherza obj. G. P. Smith (Smith C Music Archives, 1951); po 1 ariju obj. su H. Riemann (Musikgeschichte b spielen, 1912), A. Schering {Geschichte der Musik in Beispielen, 1931; izd. I9S3) te T. A. Davison i W. Apel (Historical Anthology of Music, II, Stabat Mater obi. Ch. K. Scott (1938) i H. Sievers (1956); izbor piam R. Doebner (1905) i A. Ebert (Die Musik, 1906 07). LIT.: A. Neisser, Servio Tulio... von Agostino Steffani (disert Miinchen 1902. A. Untersteiner, Agostino Steffani, RMI, 1907. A. Eii Agostino Steffani, KMJB, 1910. R. de Rensis, Agostino Steffani, A d'oggi, 1921. A. Einstein, Agostino Steffani, Neue Musik-Zeitung, 19: T. W. Werner, Agostino Steffanis Operntheater in Hannover, AFM, 19; J. Loschelder, Agostino Steffani und das Musikleben seiner Zeit, Diiss 1951. Isti, Aus Dusseldorfs italienischer Zeit, Koln i Krefeld 1952. H. Baxter, Agostino Steffani, A Study of the Man and His Work (disert Rochester 1957. A. Delta Corte, Qualche lettere e qualche melodram: Agostino Steffani, RAM, 1962. A. Lualdi, Agostino Steffani diplor. per forza, Siena 1962. G. Croll, Zur Chronologie der Diisseldorfer ( Agostino Steffanis, Spomenica K. G. Fellereru, Regensburg 1962. Isti, stino Steffani, MGG, XII, 1965. Ph. Keppler, Agostino Steffanis Han Operas and a Rediscovered Catalogue, Princeton 1968. K. K

i da slualac aktivnim naporom mora da prodre u idejne pozadine tonova (Focht). U oblasti literarnog stvaranja izdao je knjigu proze Gavrilo Kuelj (1974). D. PI. STEFANOVI -KURSULA, Jovan, peva, bariton (Vranje, 19. VIII1900 Novi Sad, 8. VIII1968). Pevanje uio kod Mirosla ve Biniki i A. Rua u Beogradu i kod E. Tempela na Konzervatorijumu u Beu. Solista opera u Beogradu, Skopju i Novom Sadu (1950 59), povremenb nastupao u Pragu, Bratislavi, Plzenu i Karlovvm Varvma, krae je vrijeme bio profesor pevanja u Muzikoj koli Isidor Baji u Novom Sadu. Pevao je standardni operski repertoar (Verdi, Puccini) te snimao za radio-stanice i gramofonske ploe u zem lji i inostranstvu. S. D. K. STEFAN SRBIN, autor pojedinih pesama u velikoj rukopisnoj psaltikiji (zbornik crkvenih pesama) koja je izgorela u Narodnoj biblioteci u Beogradu 1941 i od koje je sauvano samo 12 strana u foto-kopiji. Zapis Tvorenije domestika kir Stefana Srbina na f. 287V iznad pesme Njinja sili, zatim Tvorenije Stefana Srbina, na f. 28iv uz jednu grku pesmu i zabeleka na margini TOU OCUTOI (od istoga autora) na f. 288r uz pesmu Vakusite i vidite ukazuju na muzikog tvorca ovih pesama. Prema ranijim istraivanjima Stefan je bio domestik (horovoda, muziar) na dvoru despota Lazara Brankovia u Smederevu u XV v.; kasnija prouavanja su otkrila da je Stefan bio dijak (prepisiva) vie srednjovekovnih tekstova i da se njegovi sastavi i prepisi nalaze i u ponekim inostranim bibliotekama. Psaltikija Stefana Srbina je jedan od najstarijih do danas poznatih spomenika srpske srednjovjekovne muzike kulture, pisan kasnovizantijskom neumskom notacijom sa srpskoslovenskim i grkim tekstom, dragocen i zbog toga to donosi, pored samih melodija, i papadiku (teorijska tumaenja) sa starom slovenskom muzikom terminologijom. Iako je na postojanje ovog rukopisa ukazano jo na poetku XX v., a izvesni podaci dati i u kasnijoj literaturi, najtemeljniju je analizu preostalih fragmenata izvrio 1961 D. Stefanovi, koji je i na savremenu notaciju transkribovao pesme Njinja sili i Vakusite i vidite.
LIT.: Lj. Stojanovi, Katalog Narodne biblioteke u Beogradu, IV, Beo grad 1903. 5. Mati, Jedan spomenik stare muzike kulture srpske, Muziki glasnik, 1938, ro. K?P. Manojlovi, Za tragom nae stare svetovne i crkvene muzike umetnosti, Glasnik Srpske pravoslavne crkve, 1946. . S. Radojii, Arhidakon Jovan, pisac stihova XVIII veka, Godinjak Filozofskog fakulteta, Novi Sad 1959. D. Stefanovi, Izgoreli neumski rukopis br. 93 Beogradske narodne biblioteke, Bibliotekar, 1961, 5. L. Cerni, Rukopis Stefana domes tika, ibid., 1969, 1 2. 5\ Duri -Klajn, Istorijski r azvoj muzike kulture u Srbiji, Beograd 1971. D. Stefanovi, Stara srpska muzika, I II, Beograd 1973 i 1975S. D. K.

STEFFENS, VValter, njemaki kompozitor (Aachen, X 1934 ). Na Visokoj muzikoj koli u Hamburgu stuc kompoziciju (E. Klussmann, Ph. Jarnach) i klavir (R. Hei Od 1969 profesor je kompozicije na Muzikoj akademiji u moldu i od 1974 lan Akade mije umjetnosti u Hamburg
DJELA. ORKESTRALNA: Ein indisches Marchen, 1964; Pinlur rnundo, 1969; Triade za flautu i gudaki orkestar, 1971; Tarec. Versuch Abschieds, 1972. KOMORNA. Dva gudaka kvarteta: I, Ekstase, 1 II, Ouartetto lirico, 1965; Hommage d B. Bartok za klarinet i klavir, 196 Pluie de feu Feuerregen za klavir, 1970. DRAMSKA : opere Eli, 1967 i dem Milchzvald, 1972. Kontroversen, musikalische Materialien und Strul in akustischen Spielformen za solo ili gitaru, 1971. VOKALNA: Johe Prolog za simultani komorni sastav, mjeoviti zbor i vokalne soliste, 1971; taph auf Rimbaud za alt i komorni orkestar, 1964; Neue Gleichnisse za se flautu, klarinet i violu, 1966; Drei Szenen za alt i bas-bariton, 1969. SI Entvjurf einer abstrakt-temperierten Notenschrift, Neue Zeitschrift fiir A' 1961; Eli. Das Mysterienspiel vom Leiden Israels als Oper, Nelly Sachs zu E 1966.

STEGLICH, Rudolf, njemaki muzikolog (Ratsdam 18. II 1886 Scheinfeld, 10. VII 1976). Studirao na Univerz: u Leipzigu (H. Riemann); doktorirao 1911. God. 1919 29 ziki kritiar u Hannoveru. Od 1930 predavao na Univerzi u Erlangenu; uz to bio 193544 docent Konzervatorija i Vi ekonomske kole u Nurnbergu. Istraivanjem muzike baro rokokoa, osobito djela G. F. Handela, dao je muzikologiji 1 najvaniji doprinos.
DJELA: Die Quaestiones in Muica. Ein Chorahrakiat des zentralen M attcrs und ihr tnutmasslicher Verfasser Rudolf v. St. Trond (disertacija), ] C. Ph. E. Bach und der Dresdner Kreuzkantor G. A. Homilius im Musik ihrer Zeit, Bach-Jahrbuch, 1915; Die elementare Dynamik des musikali Rhythmus, 1930; J. S. Bach, 1935; Mozarts Flu'gel klingt jvieder, 1937; die Wesensgemeinschaft von Alusik und Bildkunst, Musik und Bild, 1938; ( Handel, 1939; Schicksal und Leistung der Musik im 79. Jahrhundert, Die sinnung, 1948; Wege zu Bach, 1949; R. Schumanns Kinderszenen, 1949; Mozarts Adagio-Takt, Mozart-Jahrbuch, 1951; Der erste Contrapunctu: Kunst der Fuge1* J. S. Bachs, spomenica M. Schneideru, 1955; Ober die kan Art der Musik J. S. Bachs, 1957; Tanzrhythnlen in der Musik J. S. Bachs, 1 vie drugih priloga u asopisima, godinjacima, kongresnim izvjetajima, menicama. IZDANJA ; 22 Lieder aus dem Lochamer Liederbuch, 192c Altdeutsche Tdnze, 1932 (II izd. 1951); Alte deutsche Weihnachtsmusik fiir vier oder Orgel, 1932 (II izd. T952); G. F. Handel, boina arija Der Engt Herrn kam uber sie, 1933; Isti, 8 velikih suita za klavir, 1955; Isti, opera Xt 1958; djela C. Ph. E. Bacha, J. Ch. Bacha i dr. God. 192833 ureiv Handet-Jahrbuch i 1936 40 AFMF; od 1955 urednik (sa M. Schneide novog izdanja ukupnih Handelovih djela (Hallische Hdndel-Ausgabe). LIT.: F. Krautviurst, Rudolf Steglich 70 Jahre, Muica, 1956. R. Se, Rudolf Steglich, MGG, XII, 1965.

STEFFANI, Agostino, talijanski kompozitor (Castelfranco Veneto, 25. VII 1654 Frankfurt na M., 12. II 1728). Od 1667 boravio na dvoru m iinchenskog izbornog kneza. Tu je uio muziku kod J. K. Kerlla (1678 71). Kao tienik kneza upot punio muziko obrazovanje 167274 u Rimu kod E. Bernabeja i 1678-79 u Parizu gdje je upoznao muziku J. B. Lullvja. God. 1675 postao je orgulja, a 1681 direktor komorne muzike na dvoru miinchenskog izbornog kneza. U meuvremenu je (168c) za reen za sveenika; ctada je stalno djelovao i kao diplomat. God. 1688 napustio je Miinchen. ivio je u Hannoveru gdje je bio dvorski operni kompozitor i tajni savjetnik te dvorski kapelnik (kapelniko mjesto prepustio je 1711 G. F. Handelu). God. 1703 09 djelovao je na dvoru u Dtisseldorfu; 1706 postao je biskup. Vrativi se u Hannover bio je ondje do 1722 i 172528 u diplomatskoj slubi. U meuvremenu, 172225, ivio je u Rimu. S. je jedan od muziara koji su venecijanski operni stil doveli do vrhunca. Njegova je instrumentacija prilino zanimljiva; meu prvima je i dionice scenskih djela izraivao kontrapunktiki. Posebno su vrijedni njegovi dueti za dva glasa i basso continuo, izgraeni u trodijelnoj formi. Ti doista uzorni primjerci vokalne umjetnosti utjecali su na mnoge kompozitore, poimence na G. F. Handela, i bili su popularni do kraja XVIII st.
DJELA: 6 sonata da camera za 3 glasa, 1710; 12 sonata za 4 gudaka in strumenta (izgubljene). DRAMSKA. Opere: Marco Aurelio, 1681; Sotone, 1685; Audacia a rispetto, 1685; Servia Tullio, 1686; Atarico U Ballha, 1687; Niobe regina di Tebe, 1688; Henrico Leone, 1689; La Lotta d'Hercole con Acheloo, 1689; La Superbia d'Alessandro, 1690 (II verzija II Zelo di Leonato, 1691); Ortando generoso, 1691; Le Rivali concordi, 1692; La Libertd contenta, 1693; / Bacchanali, 1695; / Trionfi del fato, 1695; Briseide, 1696; Arminio, 1707; Tassilone, 1709; Amor vien del destino, 1709 i II Turno, 1709. VOKALNA: kantata Occhi miei lo miraste za sopran i b. a; zbirka kantata i arija Trastulti za sopran ili bas, 1 do 2 instrumenta i b. c. (4. sv.); oko 100 komornih dueta; 6 scherza za 2 glasa i instrumentalnu pratnju; 7 scherza za glas i instrum entalnu pratnju; 2 madrigala. CRKVENA: Stabat Mater za 6 pjevaa, 6 instru menata i b. c.; Laudate pueri za 2 zbora, 1673; Laudate Dominum za 8 soprana i b. c, 1673; Sperate in Deo za zbor (5-gl.) i b. c; 1674; zbirka (13 vespera i 1 magniflkat) Psalmodia vespertina za 8 glasova, 1674; I2moteta, 1676; 12 moteta za 3 glasa Sacer Janus quadrifons, 1685. Pamflet Quanta certezza habbia da suoi Principu la Muica, 1695 (njem. prijevod, 1699; novo izd. priredio J. L. Albrecht, 1760). NOVA IZD.: operu Alarico U Baltha obj. H. Riemann (DTB, 1911); njem. verziju opere Henrico Leone koju je 1716 priredio G. C. Schurmann obj. Th. W. Werner (Musikalische Denkzvurdigkeiten, 1926); operu Tassilone obj.

STEGMANN, Carl David, njemaki kompozitor, pijai pjeva (tenor) i dirigent (Dresden, 1751 Bonn, 27. V 18 Uio u Dresdenu kod J. F. Zillicha (orgulje), G. A. Homil: (kompozicija) i H. F. Weissea (violina). Debitirao 1772 kao pje i glumac u Breslauu, 1773 dolazi u Konigsberg, 1774 konce je majstor ermlandskoga kneza biskupa u Heilsbergu (danas L: bark Warminski), 1775 u Danzigu, a 1776 na dvorskom kazal u Gothi. Od 1778 se istie u Hamburgu, kao embalist te nast na koncertima; 1783 angairan je u Bonnu, jo iste godine dvorskom kazalitu u Mainzu, odakle ga gostovanja kaza! odvode u Frankfurt na Majni; 1792 odlazi ponovo u Hambi gdje 1798 postaje sudirektor kazalita. Od 1811 do smrti . je u Bonnu. S. je bio mnogostrano nadaren umjetnik. Uz k certe za klavir medu njegovim djelima posebnu panju zaslu uvertira Das Siegesfest.
DJELA. INSTRUMENTALNA: koncert u G-duru za 2 klavira i orkes koncert u Es-duru za 3 klavira i orkestar; koncert u C -duru za klavir, ol fagot i orkestar; koncert u C- duru za 2 klavira, violinu i gudaki kvartet; kon za 2 klavira, 8 instrumenata i b. c.; koncert za 11 instrumenata (s koncert nim klavirom); uvertira Das Siegesfest (posveena J. W. Goetheu). Op Singspieli i druga dramska djela. Nekoliko pjesama u suvremenim zbirka LIT.: H. P. Schillv, Carl David Stegmann, MGG, XII, 1965.

STEGNAR, Sreko, kompozitor i organizator muzikog vota (Brdo, Lukovica, 16. V 1842 Maribor, 24. X 1915). ' vrio uiteljsku kolu u Ljubljani (1863), pa je slubovao na Gl noj rudarskoj koli u Idriji 18721908, na mukoj kaznior

STEGNAR STEIN
u Ljubljani i Mariboru. U muzici samouk, dobro je svirao klavir, orgulje, kontrabas i gitaru. Veoma aktivan muziki radnik, u Idriji utemeljio Narodnu italnicu i mali orkestar te vodio crkveni pjevaki zbor. God. 187677 suraivao sa V. Valentom u ljubljanskoj italnici, a kasnije djelovao u Glasbenoj Matici i Ceci lijinu drutvu, organizirajui kazaline predstave i igrokaze s pjevanjem, u kojima je i sam nastupao. Komponirao je za klavir i orkestar, pisao scensku muziku za kazaline komade, solo-pjesme, zborove i dr.
LIT.: V. Stegnar, Slovenski skladatelj Sreko Stegnar, Cerkveni glasbe nik, 1922. D. Co.

449

Johann Ulrich ubraja se medu najznatnije njemake orguljae svojega doba. U njegovim se orguljskim kompozicijama prepleu utjecaji Sweelinckove kole s obiljejima juno-njemako-talijanskog stila. etrdeset varijacija na koral Vatter unser oblikovane su dijelom kao fantazije dijelom na nain fuge, a zakljuuje ih na zavretku tokata.
DJELA. Za instrumente s tipkama: Ricercar Tabulatura, Organis et Organoedis (vlastoruno rezano u bakar u modernoj notaciji), 1624; Tabulatur Buch, Darinnen das Vatter vnser auff 2, 3 vnd 4 Stimmen componirt vnd Viertzig mal Variirt zvu'rdt . . . Auff Orgeln und etilen andern Instrumenten ordentlich zu appliciren, 1627; koralna obradba melodije Wann mein Stiindlein i fuga (rukopisi). Dvije pjesme u pjesmarici M. D. Hitzlera Musikalisch Figurierte Melodien aller vnnd jeder gebrauchigen Kirchen-Gesdng, 1634. NOVA IZD.: 4 orguljska ricercara obj. E. Emsheimer (uredio H. Keller, 1928); ricercar u G-duru obj. U. Siegele (1951); Vater unser im Himmelreich obj. K. W. Senn, W. Schmid i G. Aeschbacher (Orgelchorale der 17. und 18. Jahrhundert, 1952) izbor instrumentalnih djela W. Apel (Corpus of Early Keykoard Music, 1968 69). LIT.: E. Emsheimer, Johann Ulrich Steigleder. Sein Leben und seine Werke (disertacija), Kassel 1928. F. Dictrich, Geschichte des deutschen Orgelchorals im 17. Jahrhundert, Kassel 1932. F. Hirtler, Neuaufgefundene Orgelstiicke von J. U. Steigleder, AFMF, 1937. H. Keller, Johann Ulrich Steigleder, Schvvabische Lebensbilder III, 1942. W. Riedel, Quellenkundliche Beitrage, Kassel 1960. L. Schierning, Die Uberlieferung der deutschen Orgel- und Klavier-Musik, Kassel 1961. U. Siegele, Steigleder, 1. Utz, 2. Adam, 3. Johann Ulrich, MGG, XII, 1965. M. Schuler, Eine neuentdeckte Komposition von Adam Steigleder, MF, 1968.

STEHLE, Adelina (udata Garbin), talijanska pjevaica, sopran (Graz, oko 1865 Milano, 1945). Ki austrijskog vojnog kapelnika; na opernoj pozornici debitirala 1888 u Bologni. Ostvarila je veliku pjevaku karijeru, osobito na milanskoj Scali i u rimskom Teatro Costanzi. U milanskom Teatro Dal Verme bila je 1892 prva Nedda (Leoncavallo, / Pagliacci), a idue go dine u Scali prva Nanetta (Verdi, Falstajf); nastupala je na praizvedbama opera La Wally (Catalani), Guglielmo Ratcliff (Mascagni) i dr., a svojom kreacijom uloge Mimi 1898 u Palermu pridonijela definitivnom uspjehu Puccinijeve opere La Boheme. Velike je uspjehe p ostigla na gostovanjima u Junoj Americi, kao i na velikim evropskim opernim pozornicama. Povukavi se iz javnog muzikog ivota bavila se u Milanu pjevakom pedagogijom; njezina je uenica bila Giannina Arangi-Lombardi. STEHLE, Johann Gustav Eduard, njemaki orgulja, kompozitor i zborovoda (Steinhausen, 17. II 1839 St. Gallen, 21. VI 1915). Muziko obrazovanje stekao za vrijeme pohaanja Uiteljske akademije u Schwabisch -Gmiindu. God. 1869 74 orgulja i zborovoda u Rorschachu na Bodenskom jezeru, a onda postao dirigent katedrale u St. Gallenu u vicarskoj. Bio je is taknuti virtuoz na orguljama, izvrstan kontrapunktiar i rijetko sposoban dirigent. Njegov crkveni zbor, koji je imao 140 pjevaa, ubrajao se u najbolje evropske vokalne sastave. Dugi niz godina ureivao je asopis Chorw a'chter. S. ide meu najzaslunije borce za obnovu crkvene muzike. Nastojao ju je sprovesti ujedinjavanjem strogih cecilijanskih naela sa suvremenim izraajnim sredstvima.
DJELA. INSTRUMENTALNA: varijacije na Havd novu te mu za orke star; klavirske kompozicije. Za orgulje: simfonijska pjesma Saul; O sanctissima; Pro gloria et patria; Te Deum; Grosser Goti zuir loben dich; oko 440 preludija. VOKALNA: oratoriji Legende von der heiligen Cacilia i Frithjof's Heimkehr; sveana kantata Lumen de coelo; zborovi; solo-pjesme. CRKVENA: 16 misa; moteti; kraa djela. Izdanja starije crkvene muzike. lanci. LIT. :A. Lochner, J.-G.-E. Stehle, Strasbourg 1928. C. Gottmald, Johann Gustav Eduard Stehle, MGG, XII, 1965.

STEIN, Erwin, engleski muziki pisac i dirigent austrijskoga podrijetla (Be, 7. XI 1885 London, 19. VII 1958). Studirao u Beu kod A. Schonberga i na Univerzitetu. God. 191019 kazalini dirigent u Austriji i Njemakoj; 192023 sa A. Bergom i A. Webernom predava na priredbama drutva Verein fiir musikalische Privatauffiihrungen u Beu, koje je organizirao A. Schonberg. Izmeu 1921 i 1931 dirigirao na turnejama bekim ansamblom Pierrot lunaire. Uz to je u Beu vodio simfonijske koncerte za radnike. God. 1924 30 redigirao asopis Pult und Taktstock, a 192438 bio je umjetniki savjetnik beke izdavake kue Universal Edition. Emigriravi u London (1938) djelovao u istom svojstvu u nakladi Boosey and Hazvkes. Od 1947 vodio je English Opera Group. Bio je oduevljeni pristaa i propagator Schonber gove beke kole.
DJELA: Praktischer Leilfaden zu Schonbergs Harmonielehre 1923 (tal. prijevod 1963); Neue Formprinzipien (o Schonbergovoj dodekafonskoj tehnici), Der Anbruch, 1924; Mahler, Reger, Strauss und Schonberg, Jahrbuch der Universal Edition, 1925; Benjamin Britten, The Book of Modern Composers, 1942; Orpheus in New Guises, 1953; lanci i kritike. Izdao izabrana Schonbergova pisma, 1958.

STEIBELT, Daniel Gottlieb, njemaki pijanist i kompozitor (Berlin, 22. X 1765 Petrograd, 20. IX 1823). Sin graditelja klavira, uio kod oca i J. Kirnbergera. Kao koncertni pijanist nastupao je u Parizu, Londonu, Njemakoj i Austriji. God. 1790 96 i 180508 ivio u Parizu, a od 1808 bio je dirigent francuske opere u Petrogradu. Mnoge su njegove kompozicije uivale svojedobno znatnu popularnost.
D J ELA : 8 k o nc e ra ta z a k la v ir; u ve rtire (s in fo n ie ). K O MO RN A: 3 gudaka kvarteta; klavirski trio; klavirski kvartet; 3 klavirska kvinteta; sonate za violinu i klavir te za harfu i klavir. KLAVIRSKA: 137 sonata; sonatine; 10 divertissementa; plesovi; varijacije; fantazije; ronda. DRAMSKA : 7 opera (Romeo et Juliette, 1793; La Princesse de Babylone, 1808; Cendrillon, 1810; Sargines, 1815); baleti. Kantata La Fete de Mars, 1806; solo-pjesme. INSTRUKTIVNA: La Methode de piano (prev. na njem. i panjolski); Petite methode de piano; 50 Etudes contenant 50 Exercises. LIT.: G. Miiller, Daniel Steibelt: sein Leben und s eine Klavierwerk, Leipzig 1933 (novo izd. 1973). R. Sietz, Daniel Gottlieb Steibelt, MGG, XII 1965.

STEIN, Fritz, njemaki muzikolog i dirigent (Gerlachsheim kod Badena, 17. XII 1879 Berlin, 14. XI 1961). Muziku uio u Heidelbergu (Ph. Wolfrum) te u Leipzigu na Konzervatoriju (A. Nikisch, S. Krehl) i na Univerzitetu (H. Riemann). God. 1906 postao crkveni orgulja i univerzitetski muziki direktor u Jeni. Tu je djelovao i kao zborovoda pjevakih drutava, 1912 osnovao univerzitetski Collegium musicum, a 1913 postao sveuilini profesor. Za vrijeme rata vodio Kriegsmannerchor Laon. Zatim je 191823 orgulja, a od 1920 i profesor muzikologije na Univerzitetu u Kielu; ondje je osnovao oratorijsko udruenje, mu zikoloki institut i Collegium musicum, dirigirao orkestralnim koncertima te vodio brojne muzike festivale. God. 193345 bio direktor Visoke muzike kole u Berlinu. Svestrano aktivan muziar, istakao se osobito kao pedagog. Medu njegovim muzikolokim radovima najvrednija su kapitalna djela o M. Regeru s kojim je bio u bliskim prijateljskim odnosima.
DJELA. Eine unbekannte Jugendsymphonie Beethovens?, SBIMG, 1911 12; Geschichte des Musiktoesens in Heidelberg bis zu Ende des XVIII. Jahrhunderts (preradba disertacije iz 1912), 1921; Staat und Chorgesang, 1929; Heinrich Kaminskis Chorioerke, Die Musikpfiege, 1930 i 1936; Thematischer Reger-Katalog, 1934 (definitivno popunjen 1953); Ein unbekannter Evangelienjahrgang von August Pfleger (um 1670), Spomenica M. Schneideru, 1935; Max Reger, 1939; M. Reger: sein Leben in Bildern, 1941 (II izd. 1956); K. Straube, der Freund und Vorkampfer Ai. Regers, ZMF, 1953; Thematisches Verzeichniss der im Druck erschienenen Werke von M. Reger, 1953; Eine komisehe Schultneister-Kantate von G. Ph. Telemann undJ.A. Hasse, Spomenica M. Schneideru, 1955; G. J. Werners Musikalischer Instrumentalkalender, Muica, 1957 i dr. Priredio nova izdanja djela G. Gabrielija, H. Schiitza, J. S. i J. Chr. Bacha, L. van Beethovena, F. Schuberta i N. Bruhnsa. F. Steinu posveene su 2 spome nice: 1939 (red. H. Hoffmann i F. Ruhlmann) f 1954 (red. O. Sohngen). LIT.: Th. - M. Langner, Fritz (Friedrich Wilhe lm) Stein, MGG, XII' 1965.

STEIGLEDER, njemaka obitelj orguljaa i kompozitora, i. Utz (? Stuttgart, 7. ili 8. X 1581). Od 1534 orgulja dvorske kapele u Stuttgartu. Od njegovih djela sauvana je antifona Veni sancte spiritus za 6 glasova, a pripisuju mu se i etiri orguljske kompozicije, uvrtene pod inicijalima V. S. u tabulaturu L. Klebera (1524). 2. Adam (Stuttgart, krten 19. II 15618. XI 1633). Sin Utza; uio 157579 kod nizozemskog orguljaa S. Loheta, tada lana dvor ske kapele u Stuttgartu; 1580 83 usavravao se u Rimu (na tro ak dvora). Vrativi se, dobio mjesto orguljaa stuttgartske Stiftskirche; 1586 ponovo je na putu, vjerojatno u Rimu, a od 1592 orgulja je crkve St. Michaeli u Schwabisch Hallu. God. 1595 sudjelovao pri restauraciji katedralnih orgulja u Ulmu; 1625 vratio se u Stutt gart. Sauvane su dvije njegove orguljske kompozicije: Fuga Colorata i Toccata primi Toni (obje u zbirci J. Woltza Nova musices organicae tabulatura, 1617); u njima su oiti tragovi Adamovih talijan skih studija; tokata je rani primjerak te forme u Njemakoj. 3. Johann Ulrich (Schwabisch Hali, krten 22. III 1593Stutt gart 10. X 1635). Sin i uenik Adama; 161316 orgulja crkve Sv. Stjepana u Lindauu, od 1617 Stiftskirche u Stuttgartu, gdje je uz to sudjelovao u komornoj muzici kneevskog dvora; 1627 prihvaa po loaj dvorskog orguljaa u Heilbronnu. Njegovi su uenici vje rojatno Ph. F. Boddecker i J. J. Froberger.

STEIN, Johann Andreas, njemaki graditelj orgulja i kla vira (Heidelsheim, 6. V 1728 Augsburg, 29. II 1792). Gradnju orgulja izuio kod svog oca Johanna Georga. Radio je kod J. A. Silbermanna u Strassburgu (1748 49) i F. J. Spatha u Regensburgu (1749 50), a 1751 nastanio se u Augsburgu. Ondje je, 175557, sa svojim bratom Johannom Heinrichom, izgradio orgulje u Barjiisser-Kirche i tamo postao orgulja. Kasnije se preteno posvetio gradnji klavira i utemeljio veliku radionicu, u kojoj je sagraeno oko 700 klavira. Steinovi su klaviri imali tzv. njemaki ili beki mehanizam. Po odreenosti tonske konture, po gipkom i svijetlom zvuku, ti su instrumenti bili idealni za

450

STEIN STEINITZER
STEINECKE, Wolfgang, njemaki muzikolog (Essen, 2: 1910 u saobraajnoj nesrei 23. XII 1961). Muziku i mu logiju uio u Essenu, Kolnu i Kielu; doktorirao u Kielu. ziki kritiar listova Rheinisch-Westfalische Zeitung u Essenu ( 39), Deutsche Allgemeine Zeitung u Berlinu (193944) i M u Diisseldorfu (1939 44). Od 1945 ivio u Darmstadtu gd u nedalekom dvorcu Kranichstein 1946 utemeljio Kranichs ski muziki institut i Meunarodne ferijalne teajeve za muziku (kasnije preseljeni u Darmstadt). Pod njegovim vodsi ti su teajevi postali veoma vano svjetsko arite u raz 1 suvremene avangardistike muzike. U njima sudjeluju r muziari iz svih krajeva svijeta. S. je meu ostalim objavio Parodieverfahren in der Musik (disertacija, 1934) i Sieben j Internationale Ferienkurse fiir Neue Musik (1952). Od 1958 ivao je godinjak Darmstddter Beitrdge zur Neuen Musik. STEINERT, Alexander Lang, ameriki pijanist, diri i kompozitor (Boston, 21. IX 1900 ). Studirao je na Har University i kod Ch. M. Loefflera u Bostonu, zatim u P; (A. Gedalge, Ch. Koechlin, V. d'Indv). Karijeru zapoeo pijanist; 1927 osvojio ameriku Rimsku nagradu te prove godine na Amerikoj akademiji u Rimu. Dirigent u New Y i Los Angelesu te araner i dirigent filmske muzike u Hollywo God. 194245 bavio se filmskom muzikom u slubi amei vojske; poslije toga nastanio se u Beverlv Hillsu (Los Angt S. stvara pod neposrednim utjecajem francuskog impresioni;
DJELA. ORKESTRALNA: Concerto Sinfonico za klavir, 1934; rap: za klarinet i orkestar, 1945; Air Corps Suite, 1942; Nuit meridionale, 1926; genda Sinfonica, 1930; Flight Cycle, 1944; Epic Prelude, 1970. Klavirsk 1927; sonata za violinu i klavir, 1925. Kompozicije za klavir (sonata, 1921 Filmska muzika. VOKALNA: The Nightingale and the Rose za recil i orkestar, 1950; tri pjesme P. B. Shelleva za sopran i orkestar, 1932; zbc solopjesme.

izvoenje Mozartove klavirske muzike. S. je gradio i eksperi mentalne tipove instrumenata, kao npr. Polytoniclavichord (vjerojatno identian s njegovim Vis-d-vis-Fliigel), Melodica, Saitenharmonika. Njegov sin Matthaus Andreas, kerka Nannette i zet Johann Andreas Streicher preselili su 1794 radionicu u Be (Frere et soeur Stein).
LIT.: H. Brunner, Das Klavierklang-Ideal Mozarts und die Klaviere seiner Zeit, Augsburg 1933. E. Hertz, J. A. Stein, ein Beitrag zur Geschichte des Klavierbaues, Wolfenbuttel i Berlin 1937. F. GSthel, Johann Andreas Stein, MGG, XII, 1965.

STEIN, Leon, ameriki kompozitor, dirigent i muziki pisac (Chicago, 18. IX 1910). Uio muziku u Chicagu na De Paul University, na American Conservatory i na Crane Junior College i uz to kod F. Stocka, H. Langea i G. D. Gunna. Od 1931 predaje na De Paul University violinu i teoriju; od 1945 dirigent Conttn-unity Symphony Orchestra u Chicagu; od 1955 dirigent orkestra Sinfonietta. Objavio brojne studije i odravao mnoga predavanja 0 idovskoj muzici; predsjednik muzikog instituta u College of Jewish Studies u Chicagu.
D J ELA. O RK ES T RALN A. e tir i s imfo n ije : I, 1 9 4 0 ; II, 1 9 4 2 ; III, 1951 i IV, 1974. Simfonijeta za gudae, 1938; koncert za violinu u a -molu, 1939; rapsodija za flautu, harfu i gudae, 1954; A Festive Overture, 1950; Suite Hebraic, 1933; Three Hassidic Dances, 1940 41 i dr. KOMORNA: gudaki trio (Trio Pastorale), 1932; nekoliko gudakih kvarteta; suita za gudaki kvartet, 1930; 2 duhaka kvinteta, 1937 i 1970; sonata za violinu i klavir, 1932; sonatina za 2 violine, 1937 i dr. Klavirske kompozicije. DRAMSKA: tri opere {The Fisherman's Wife, 1954); baleti Exodus za klavir, 1939 i Doubt za klavir, 1940. Psalam The Lord reigneth za tenor, zbor i orgulje, 1953. SPISI: The Problem of Ernst Bloch, 1946; The Racial Thinking of R. Wagner, 1950; An Anthology of Musical Forms.

STEIN, Richard Heinrich, njemaki muziki pisac i kompozitor (Halle, 28. II 1882 Santa Brigida, Kanarski otoci, 11. VIII 1942). U Berlinu studirao na Univerzitetu (pravo i klasinu filologiju) i na Visokoj muzikoj koli ; doktorirao iz muzikologije 1911 u Erlangenu. Do 1914 muziki kritiar u Berlinu, zatim je do 1919 ivio u panjolskoj. Vrativi se u Berlin bio je 1920 22 profesor na Konzervatoriju, 1923 upravitelj kazalita Urania, 1924 muziki urednik na Radio-stanici, a 192530 bavio se poduavanjem. Od 1933 ivio kao emigrant na Kanarskim otocima. Na brojnim putovanjima prouavao muziku izvanevropskih naroda. Jedan je od pobornika proirenja tonskoga sistema dije ljenjem temperiranih intervala. Njegova kompozicija Zzoei Konzertstiicke (1906) prvo je tampano djelo koje sadri etvrttonove. Konstruirao je i etvrttonski klarinet (1914).
DJELA: Scherzo fantastico za orkestar; simfonija za 24 solistika instru menta; Zzuei Konzertstiicke za violonelo i klavir, 1906 ; oko 100 klavirskih kompozicija; oko 50 solo-pjesama. SPISI: Die psychologischen Grundlagen der Wundtschen Ethik, 1911; broura o vlastitom etvrttonskom sistemu, 1909; La Muica moderna (panj. i njem.), 1918; Grieg, 1921; Tschaikowsky, 1927.

STEINGRABER, Theodor Leberecht, njemaki mu: izdava i klavirski pedagog (Neustadt a. d. Orla, 25. I 183c Leipzig, 5. IV 1904). Autor jo i danas poznate klavirske koju je 1868 objavio pod pseudonimom Gustav Damm. ( 1878 osnovao u Hannoveru izdavako poduzee (1890 presel Leipzig), koje je uz brojna instruktivna djela izdalo klavi kompozicije J. S. Bacha (7 sv.) 188088. Poslije Steingrabe: smrti poduzee su vodili njegovi zetovi, keri i unuad. Ns Drugoga svjetskog rata sjedi te je u Offenbach a. M. sa \ runicom u Wiesbadenu. Naklada S. objavljuje didaktiku ziku literaturu i klasina muzika djela; 192028 izdavala asopis Zeitschrift fiir Musik.
LIT.: R. Erdmann, Theodor Leberecht Steingraber, MGG, XII, :

STEINBE RG, Maksimilijan Osejevi, ruski kompozitor 1 pedagog (Vilno, 4. VII 1883 Lenjingrad, 6. XII 1946). Stu dirao u Petrogradu na Konzervatoriju (N. Rimski-Korsakov, A. Ljadov, A. K. Glazunov), na kojem je zavodu od 1908 predavao teoriju i kompoziciju (od 1915 profesor, od 1934 direktor). Iz vrstan pedagog, odgojio je brojne uenike, medu kojima su D. ostakovi, J. aporin, V. Deevov i E. G. Brusilovski. Blizak Rimski-Korsakovu (1908 oenio njegovu ker Nadedu), S. je sauvao njegovu rukopisnu ostavtinu i iz njegovih zapisa sa stavio prirunik Ocuoeu opKecmpoaKU.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, u D-duru op. 3, 1906; II, posveena uspomeni na N. Rimski -Korsakova u c-molu op. 8, 1910; III, u gmolu op. 18, 1929; IV, TypKcu6 u G-duru napisana prigodom otvaranja turkestansko-sibirske eljeznike pruge, 1933 i V, simfonija-rapsodija na uzbekistanske narodne napjeve, 1942; koncert za violinu, 1946; 2 uvertire, 1930 i 1943; varijacije, 1905; HpaMamuuecKaH ff>aHma3un, 1911; capriccio B ApMHUU 1940. Dva gudaka kvarteta, 1907 i 1925. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Dva baleta: MemaM0p<f)03bi, 1913 i TuAb Yjiemunme nb, 1935. VOKALNA. Kantate: Pycajixa 1908; He6o u 3 CMAH (prema By-ronu), 1916 i kantata u spomen A. S. Pukina, 19 37. Zborovi; solo-pjesme. Obradbe sovjetskih narodnih pjesama za glas i orkestar (4- sv.), 1931. Orkestralne transkripcije djela J. S. i C. Ph. E. Bacha. Redigirao O CHOSU opKecmpoeKu (2 sv.) N. Rimski-Korsakova, 1913 i uredio mnoga nova izd. njegova prirunika VnedmiK eapMOnuu. LIT : A. PuMCKuH-KopcaKoe, MaKCHMHJiiiaH IIlTeHHo'epr, MocKBa 1928 (na ruskom i na njemakom). M. FnecuH, MaKCHMHJiHaH IIlTeHHSepr, MoCKBa 1946 B.EozdaHO&-Eepe3O8cKuu, MancHMHjiHaH HlTeHH6epr, MocKBa 1947. G. Waldmann, Maximilia n Ossejewitsch Steinberg, MGG, XII, 1965.

STEINHARD, Erich, eki muzikolog (Prag, 26. V ] Poljska, 26. X 1941) za deportacije u koncentracioni loj U Pragu zavrio studij prava, uio klavir, teoriju (K. Knittl Novak) i muzikologiju. Studij muzikologije nastavio u Ber kod H. Kretzschmara, J. Wolfa i M. Friedlandera; doktoi 1914 u Pragu. Ondje je bio bibliotekar Univerziteta i prei povijest muzike i estetiku na Njemakoj muzikoj akadei Osnovao i 1921 38 ureivao muziki asopis Der Auftakt. 1929 bio je muziki kritiar Prager Tageblatta.
DJELA: Zum 300. Geburtstage des deutsch-bohmischen Musikers A. Han schmidt, 1914; Zur Fruhgeschichte der Mehrstimmigkeit (prer. disertacija), AFj 1921; Gliederung neuerer deutscher Tonkunst in der Tschechoslozvakei, Almai Prag, 1922; Junge Musik in der Tschechoslozvakei, M, 1924 25; Zur deut Musik in der tschechoslou'akischen Republik, u djelu V. Helferta Die Mus der tschechoslowakischen Republik 1936. Pripremio njemaku obr; djela G. ernuaka Dejepis hudby, pod naslovom Musikgeschichte von der h zur Gegenzcart, 1936 (zajedno a autorom).

STEINBERG, William, ameriki dirigent njemakog podri jetla (K61n, 1. VIII 1899 ). Studirao u Kolnu (H. Abendroth). Od 1920 korepetitor i dirigent kolnske Opere; od 1925 dirigent na Njemakom kazalit u u Pragu; 1929 33 direktor Opere u Frankfurtu na Majni; 1936 u Palestini. God. 1937 odlazi u SAD, gdje ubrzo stjee veliku reputaciju; isprva je pomonik A. Toscaninija kao dirigent simfonijskog orkestra National Broadcasting Company (NBC) u New Yorku; 194552 vodi Philharmonic Orchestra u Buffalu, od 1952 Symphony Orchestra u Pittsburghu, a 196972 u Bostonu; uz to je od 1958 i dirigent Philharmonic Orchestra u Londonu.

STEININGER, Gotthard, graditelj orgulja, vjerojatno drijetlom Nijemac (Peuh ili okolica, 1782 ili 1792 Varad poslije 1850). Gradnju orgulja po svoj prilici izuio u Peuhu Varadinu se trajno nastanio 1817. Mnogo je radio po susjec tajerskoj, Podravini, Meimurju, Hrvatskom zagorju i oki Karlovca. Umro je u neimatini. Gradio je u duhu austrijske dicije, ponajvie pozitive i manje orgulje, te obavljao pregrac i poveanja starijih orgulja (Bednja, Donja Vinjica, Krapina), gradio je orgulje u Maloj Subotici (1826), Klupcima (1828), ] bovcu Stubikom (1829), Donjoj Batini (1829), Podravskoj Su tici (1830), Galgovu (1831), Novigradu Podravskom (1833), peli dvorca Trakoana (oko 1833), Jakopovcu (1842), Careve (1844) i kapeli sv. Jeronima u trigovi (1850). Od navedenih d sauvani su pozitivi u Klupcima, Donjoj Batini, Galgovu i Ja povcu, te orgulje u trigovi. STEINITZER, Max, austrijski muziki pisac (Innsbri 20. I 1864 Leipzig, 21. VI 1936). Studij muzike i muzikolo zavrio 1885 u Miinchenu, a zatim djelovao kao kazalini d gent, muziki kritiar i nastavnik u Halle n/S., Elberfeldu, S; burgu, Miinchenu, Miihlheimu i Mainzu. God. 1903 11 f
LIT.: V. Nori, Poviest upe Zlatar, Zagreb 1942. L. aban, I graditelji orgulja u gradu Varadinu, Godinjak gradskog muzeja Vara 1975. L. SE

STEINITZER STEPAN- BAI

davao na Konzervatoriju u Freiburgu i Br., a poslije toga do 1930 bio je muziki kritiar u Leipziger Neueste Nachrichten. Medu njegovim radovima najvrednija je biografija R. Straussa, s kojim je od djetinjstva bio u prijateljskim vezama.
DJELA: Uber die psychologischen Wirkungen der musikalischen Formen (disertacija), 1885; Die menschlichen und tierischen Gemutsbewegungen, 1889; Mu~ sikalische Strafpredigten, 1903, (XII izd. 1926); Musikgeschichtlicher Atlas. Eine Beispiehammlung zu jeder Musikgeschichte, 1908; Merkbiichlein fiir Mitglieder von Mannerchoren, 1908; Richard Strauss, 1911 (XVII proir. izd. 1927); Richard Strauss in seiner Zeit, 1914 (II izd. 1922); Zur Entmicklungsgeschichte des Melodrams und Mimodrams, 1919; Meister des Gesangs, 1920; Das Leipziger Gezvandhaus im neuen Heim unter Car I Reinecke, 1924; Tschaikowsky, 1926; Beethoven, 1927; Padagogik der Musik, 1929; lanci i studije.

451

STEINWAY & SONS, tvornica klavira koju je polovinom XIX st. utemeljio u New Yorku njemaki doseljenik Heinrich Engelhard Steinzoeg (Wolfshagen, Harz, 15. II 1797 New York, 7. II 1871). On je od 1836 izraivao klavire u Seesenu (Harz). Preselivi 1850 u New York otvor io je ondje 1853 tvornicu klavira koja se vrlo naglo razvijala. U poduzeu su sudjelovali i njegovi sinovi Charles (Christian Hans Gottlieb; Seesen, 4. I 1829 31. III 1865) i Henry junior (Johann Heinrich Engelhard; Seesen, 29. X 1830 New York, 11. III 1865) koji je konstruirao klavir s metalnim okvirom izljevenim u jednom komadu i icama napetim u kri. Najstariji sin Theodore (Carl Friedrich Theodor; Seesen, 6. XI, 1825 Braunschweig, 20. III 1889) vodio je u Njemakoj vlastitu radionicu koju je n akon smrti brae (1865) prodao (-> Grotrian-Steinzveg). Stupivi u oevo poduzee on je svojim izumima (45 patenata), konstruiranim na temelju najnovijih akustikih otkria (savjetnik mu je bio prijatelj H. Helmholz) usavrio proizvodnju, pa instrumenti tvrtke S. and S. i danas jo idu meu najbolje na svijetu. Poduzee je stalno u vlasnitvu obitelji S. (ime je anglizirano 1864) i do 1953 prodalo je 338 000 klavira. Od 1877 postoji podrunica u Londonu, od 1880 i u Hamburgu, a od 1909 i u Berlinu. God. 1866 izgradila je tvrtka u New Yorku veliku koncertnu dvoranu 5. Hali s koncertnom poslovnicom koja je pomogla mnogim umjetnicima da se afirmiraju u SAD (A. Rubinstein, I. Paderevvski, F. Kreisler).
LIT.: O. Floersheim, William Steinway, Breslau 1894. E. Hubbard, The Story of the Steinways, East Aurora, New York 1911. Th. E. Steinway, People and Pianos, A Ccntury of Service to Music, New York 1953. W. Stockmeier, Steinway and Sons, MGG, XII, 1965. K. Ko.

STENDHAL (pravo ime Beyle, Henri), francuski knjiev nik (Grenoble, 23. I 1783 Pariz, 23. III 1842). Uz romane, novele i putopise pisao i biografska djela, medu njima Vies de Haydn, Mozart et Metastase, 1817 (I izd. 1814, pod pseudonimom Alexandre Cesar Bombet, pod naslovom Lettres ecrites... sur le celebre compositeur J. Haydn, suivies d'une vie de Mozart et de considerations sur Metastase et l'e'tat present de la musigue en France et en Italie). Ovaj je rad kompilacija djela Le Haydine G. Carpanija, Notice biographique sur Mozart C. Wincklera, anegdota o Mozartu Ch. F. Cramera te lanaka o Metastaziju G. Barettija i J. Sismondija, a prema rijeima R. Rollanda, po zanimljivosti i briljantnosti stila daleko nadmauje svoje pred loke. Na osobnom poznanstvu osniva se djelo Vie de Rossini, 1824. Izvjetaji o talijanskom opernom ivotu koje je 182427 pisao za Journal de Paris (sabrani pod naslovom Notes d'un dillettante i obj. u Melanges d'art et de litterature, 1867) oituju veliku autorovu ljubav prema muzici, romantiarsku subjektivnost nje govih sudova i ekskluzivni ukus profinjena umjetnika.
LIT.: A. Arnoux, Le Gout de la Musique chez Stendhal, SBIMG, 1908. M.Brenet, Stendhal, Carpanietle ViedeHaydn,ibid., 1909. H.Prunieres, Stendhal et la musique, Revue hebdomadaire, 1921. L. de La Laurencie, Les Idees de Stendhal sur la Musique, RM, 1924. A. E. A. Beau, Das Verhaltnis Stendhals zur Musik (disertacija), Hamburg 1930. J. W. Klein, Stendhal as Music Critic, MQ, 1943. J. P. Harthan, Stendhal and Music, Music and Letters, 1946. L. Magnani, Stendhal et la Muica della felicita, RAM, 1952. L. Maurice-Amour, Stendhal, MGG, XII, 1965.

STENHAMMAR, Karl Wilhelm Eugen, vedski kompo zitor (Stockholm, 7. II 1871 20. XI 1927). Studirao na Konzervatoriju u Stockholmu i kod H. Bartha u Berlinu. God. 1897 1900 dirigent Filharmonije u Stockholmu, 1907 23 dirigent i zborovoa Orkestralnog drutva u Goteborgu, 192425 dirigent kazalita u Stockholmu. Uz to nastupao kao pijanist, esto u kvartetu T. Aulina. I kao kompozitor i kao dirigent S. ide medu najistaknutije vedske muziare svoga vremena. Uz istanani smisao za formalnu ravnoteu njegova se djela odlikuju ozbilj nou sadraja i pomanjkanjem bilo kakvog izvanjskog efekta. Svjesno je njegovao nacionalni izraz u svim djelima, pa i u operama, kojima su uzor Wagnerove drame. Njegova vokalna kompozicija Sverige neko je vrijeme bila vedska himna.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, u F-d uru, 1905 i II, u gmolu, 1915; 2 koncerta za klavir u b-molu, 1893 i u d-molu, 1907; 2 romance za violinu i orkestar, 1910; serenada, 1913 (prer. 1919); uvertira. KOMORNA: 7 gudakih kvarteta, 1894 1916; klavirski kvartet; sonata za violinu i klavir, 1900. Dvije sonate (1890 i 1895) i dr. za klavir. DRAMSKA: opere Tirfing, 1898 i Gildet pa Solhaug, 1899; scenska muzika (Strindberg, Shakespeare, Tagore i dr.). VOKALNA. Za sole, zbor i orkestar: kantata Sangen (u povodu 150 god. vedske muzike akademije), 1921; Snofrid, 1891 i 5 pjesama Ett folk (medu kojima Sverige), 1905. Za zbor i orkestar: Midvinter, 1907; Hetnmemarschen, 1909 i Folket i Nifelhem, 1911. Zborovi; oko 60 solo-pjesama. Sjalvbiografisk skiss (izd. M. Pergament), 1943. LIT.: H. Kilpper, W. Stenhammar, Die Musik, 1937 38. F. H. Tornblom (redaktor), Sjeanja i uspomene na W. Stenhammara, Musikmanniskor, 1943. M. Pergament, W. Stenhammar, Svenska Tonsattare, 1943. St. Broman t Wilhelm Stenhammar, Music Review, 1947. B. Wallner, W. Stenhammar, Musikvarlden, 1949. Isti, Karl Wilhelm Eugen Stenhammar, MGG, XII, 1965. Isti, Wiihelm Stenhammar (s popisom djela), Stockholm 1970.

STEKL, Konrad, austrijski kompozitor i dirigent (Dubrovnik, 21. VII 1901). Studij zavrio na Konzervatoriju u Grazu (R. Mojsisovics) i tamo zapoeo profesionalnu muziku karijeru kao dirigent, zborovoa i nastavnik muzike. God. 1941 imenovan muzikim direktorom, vodio je muzike kole u judenburgu, Zeltvvegu, Fohnsdorfu, Celju, Trbovlju, Eichtalu, Edlingenu i Ratschachu, a poslije Drugoga svjetskog rata, do 1966, u Kapfenbergu. Sada ivi u Grazu.
DJELA (izbor). ORKESTRALNA: koncert za fagot op. 83; Konzertino za trublju i orkestar op. 89; 2 uvertire. KOMORNA: klavirski trio op. 37; gudaki trio i gudaki kvartet u jednom stavku op. 36; sonatina za violinu i kla vir op. 55; sonata za obou i klavir op. 88; sonata za rog i klavir op. 91. KLAVIRSKA: kanoni, fughette i groteske op. 11; Kleine Klavier-Suite op. 50. DRAMSKA. Opere: Der Rattenfdnger; Grauli; Anna Izvanozvna; Der Kammerkavalier; Marino Falieri; Konigin Teje; Ein Fest auf Haderslevhuus; Die Spinne. Operne scene; scenska muzika. VOKALNA. Ciklusi solo-pjesama: Goldener Wein (E. Goli); Vier Lieder (L. Schmidts); Silhouetten (G. Korber); Gesdnge aus Ochrid; Dalmatinische Sonette (Paula Preradovi) i dr. CRKVENA: rekvijem za zbor, orgulje i orkestar, 1957; oratorij Franz von Assisi za soliste, zbor i orkestar op. 85; himnarij Der Verduner Altar za soliste, zborove, orkestar i orgulje op. 58. Studije i lanci. LIT.: W. Suppan, Konrad Stekl, Mitteilungen der Steirischen Tonkiinst lerbundes, Graz 1961. Isti, Konrad Stekl, MGG, XII, 1965.

STELLA, Antoinetta, talijanska pjevaica, sopran (Perugia, 15. III 1929 ). Studij pjevanja zavrila na akademiji Santa Cecilia u Rimu i tamo debitirala 1951 kao Leonora (Verdi, Mo sudbine). Nakon gostovanja u Firenci, Napulju i Perugi, 1953 prvi put nastupila u veronskoj Areni, a jo iste godine i u milanskoj Scali. Pjevala je u londonskom Covent Gardenu (1955), njujorkom Metropolitanu (195660), na bekoj Dravnoj operi i drugim svjetskim opernim pozornicama. Svoje najvie domete ostvarila je interpretirajui enske likove u Verdijevim i Puccinijevim operama. STELLFELD, Jean-Auguste, belgijski muzikolog (Antwerpen, 17. II 1881 14. IX 1952). Zavrio studij prava u Leuvenu; u Antvrerpenu isprva odvjetnik, zatim sudac. Sakupljao muzike rukopise, rijetka izdanja i stare instrumente. U toku godina postala je njegova biblioteka jedna od najbogatijih privatnih zbirka svoje vrste (oko 20 000 svezaka i 25 000 fotografija muziko -bibliografskih dokumenata). Biblioteka je 1954 prela u vlasnitvo University of Michigan (Ann Arbor). Na muzikolokom se podruju bavio prije svega istraivanjem povijesnih izvora.
DJELA: Bronnen tot de Geschiedenis der Antzuerpse clavecimbel en orgelbouzvers in de l6e en lye eeuzven, 1942; Andries Pevernage, zijn leven, zijn werken, 1943; Bibliographie des editions musicales plantiniennes, 1949. LIT.: /. Bogaert, Jean-Auguste Stellfeld, MGG, XII, 1965.

STENTATO (stentando; tal., muan, teak, alostan), oznaka za usporavanje tempa, slina ritenutu, ali po karakteru vie patetina. esto ju je upotrebljavao F. Chopin. STEP (engl. tap dancing, tap dance, njem. Steptanz), vrsta afro-amerikog plesa koji je preko sastava Negro Minstrelsy i Minstrel Shovj uao u jazz. K asnije, primjenom specijalnih ci pela s metalnim ploicama na potplatima, plesai su ostvarivali efekt svirke na bubnjevima. Dobar plesa stepa kadar je ritmom sugerirati pratnju nekoj jazz-temi ili melodiji te doarati odreene riffove i ritmike figure. Iz redova step plesaa potekli su neki poznati jazz-bubnjari, kao npr. Jo Jones. Najpoznatiji predstav nici stepa iz razdoblja svvinga su Bili Robinson, Bili Bailev i Taps Miller. Popularizaciji stepa znatno je pridonio svojim filmovima Fred Astaire. M. Maz. STEPAN- BAI, Zlata, plesaica i koreograf (Zagreb, 29. VIII 1929 ). ena dirigenta Mladena Baia. Klasini balet uila kod Margarete Froman i Ane Roje u Zagrebu, zatim se usa vravala kod L. Jegorove, O. Preobraenske i S. Perettija u Parizu. God. 194659 lanica baletnog zbora i (od 1949) solistica baleta Hrvatskoga narodnog kazalita u Zagrebu i 195967 primabalerina i koreograf Zemaljskog kazalita u Salzburgu (od 1964 ef baleta); 196768 primabalerina i koreograf na Gran Teatro del Liceo u Barceloni i 196870 solist, koreograf i pedagog baleta Hrvatskoga narodnog kazalita u Splitu. Od 1970 ivi u Zagrebu, nastavljajui koreografskim radom. U svom dugogodinjem umjetnikom djelovanju ostvarila brojne glavne uloge, meu kojima u baletima Trnoruica (ajkovski), Giselle (Adam), Carnaval (Schumann), Pelivani (Sauget), Demoiselle de la nuit (Francais), Faunovo poslijepodne (Debussv), Petruka (Stravinski), Romeo i Julija (Prokofjev), Licitarsko srce i Kineska pria (Baranovi), Ohridska legenda (Hristi), avo u selu i Srednjovjekovna ljubav (Lhotka)

452

STEPAN-BAI STEREOFONIJA
DJELA: Musik, 1957; Neue Musik. Versuch einer kritischen Ein 1958 (II izd. 1973); Ueber das Musikleben der Gegemoart, 1968. Einige Hinvjeise auf die Pfiege der Mehrstimmigkeit im friihen Mittet Deutschland, Kongress-Bericht Luneburg, 1950; Die Wandlung der Kon bei Bach, MF, 1953; Uber einige geistliche Kompositionen A. v. VCeberns und Kirche, 1954; Vber das Ende der Generalbasspraxis, Bach-Jahrbucl Eine dritte Epoche der Musik}, Deutsche Universitatszeitung G6tting< (sa C. Dahlhausom); A. v. Webern, ibid., 1956; H. Wolf, Die grossen De 1957; H. W. Henze, Die Reihe, IV, 1957; A. Bergs Lulu, Neue Ze fur Musik, 1961; Uber J. M. Hauer, AFMW, 1961; Horprobleme serielle; Der Wandel des musikalischen Horens, 1962; Das Neue in der Neuen Ober das Musikleben der Gegenwart, 1968; Vberlegungen zur Funk Hausmusik heute, ibid.; Aussermusikalischer Inhalt, Musikalischer Geh danken zur Musik des Jahrhundertv iende, Jahrbuch des Staatlichen . fiir Musikforschung, 1969; Zum Problem der Tradition in der neuesten Studien zur Tradition in der Musik, Festschrift K. v. Fischer, 197] und Schonberg, Festschrift A. Volk, 1974; Uber Schonbergs Arbeitsiueise, izlobe, Be 1974.

i dr. Od njezinih koreografskih postava, u kojima je nastupala i kao primabalerina, istiu se ar-ptica, Renard, Pulcinella i Orfej (Stravinski), Klasina simfonija (Prokofjev), La Buffonata (Killmayer), Coppelia (Delibes), Le Combat (Banfield), Legenda o Josipu (R. Strauss) i dr. God. 1949 dobila je republiku nagradu za kreaciju Julije (Prokofjev, Romeo i Julija). K. KO. STEPANOV, Lev Borisovi, sovjetski kompozitor (Tomsk, 26. XII 1908 ). Studirao na Moskovskom konzervatoriju (N. Mjaskovski). Muziki voda Ansambla narodnog plesa SSSR (I9374I)DJELA. O RKES TRALNA: 2 ko nce rta za kla vir, 1947 i 195 5; ko nce rt za violu, 1955; narodni plesovi. KOMORNA: guda ki kvartet, 1933; koncert za klavir, 2 flaute i bubanj Hnbomyu-KOHUepm, 1931; sonata za violonelo i klavir, 1935; sonata za violu i klavir, 1936; varijacije na uzbeku temu za violinu i klavir, 1934. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Aj/iuma, 1930; JJynuno cuacmbe, 1937; TTozpauUHHUKU, 1938; Faapdeuubc, 1947: Pisan EojiomHUKoa, 1950; Bo UMU MCU 3HU, 1952; leKucnibi, 1954; Fonom, 1959; CypMaxon, 1955 i Amm Fapu6, 1957. Baleti: HDpoHKa, 1939; )KypaejiuHaH necnn, 1940; POHOU depee, 1941; Jlopoia dpyoK.6u, 1960; CKOMOPOX, 1965. Filmska muzika. VOKALNA: CuMffioHUH nepednezo Kpan za soliste, zbor i orkestar, 1946; Kumau-CKue necnu za glas, klavir, gudaki kvartet i flautu, 1935; solo -pjesme.

STEPANOV, Stjepan, kompozitor i melograf (Osijek, 30. I 1901 ). Klavir studirao na Muzikoj akademiji u Budimpeti (A. Szendv), a kompoziciju na Visokoj muzikoj koli u Beu (E. Mandyczewsky, J. Marx). God. 1930 31 dirigent Splitskog kazalita; od 1931 u Osijeku operni i operetni dirigent i J 94553 nastavnik na Muzikoj koli Franjo Kuha. God. 1953 65 bio je struni suradnik Instituta za narodnu umjetnost u Za grebu. U svoja djela, osobito vokalna, esto je unosio obiljeja iz slavonskog muzikog folklora. Bavio se sakupljanjem i prouavanjem narodnih napjeva.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonijete, 1927, 1929 i 1931. Uvertire: Sveani preludij; Prelude symphonique; Ouverture solennelle; Simfonika uver tira i Vedra uvertira. Simfoniki finale; 2 Simfonika scherza; 2 plesne suite. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, u c-molu i C-duru; gudaki kvintet, 1933; klavirski trio; kompozicije za violinu i klavir. KLAVIRSKA: 16 kanona; oko 60 preludija; fughetta. DRAMSKA: opereta La Conchita, 1938 (prer. 1954). Scenska muzika za drame: Macbeth (Shakespeare); Razbojnici (Schiller); ovjek (H. Hofmannsthal); Umiljeni bolesnik (Moliere); Izdaja kod Novarre (Arx) i dr. VOKALNA : kantata Pjesma Slavoniji; Koral za mjeoviti zbor i orkestar. Oko 60 zborova: Baranjska suita; Pjesma slavonskih didaka; Sije cura lan; Slavonska berba. Vie od 300 solo -pjesama: Pramaljee; Suton; Pri~ kaza; Reci mi rije; to u, majko, s oima; O smrti i dr. K. Ko.

STEPHANI, Hermann, njemaki muzikolog i komj (Grimma u Saskoj, 23. VI 1877 Marburg na Lahni, 1960). Muziku uio na Konzervatoriju u Leipzigu (S. Jada K. Reinecke); 1902 zavrio studij muzikologije na Univerzi Miinchenu (Th. Lipps, A. Sandberger). God. 1903 os a zatim i vodio Oratorijsko drutvo u Sonderburgu; kasnij rovoa, kantor i orgulja u Flensburgu, Leipzigu i Eis! (190621). Od 1921 predavao muzikologiju na Univerzi Marburgu (1927 46 profesor), gdje je 1924 osnovao M loki seminar. S. se zalagao za primjenu tzv. Einheitspa sistema, kojim bi se upotreba notnih kljueva ograniila sa violinski klju, uz naznaku pojedinih oktava; primijeni sistem objavio je partiture Schumannove uvertire Manfred i dvaju svojih djela.
DJELA. SPISI: Das Erhabene, insonderheit in der Tonkunst (die 1903 (novo izd. 1907); Die Einheitspartitur, 1905; Der Charakter der T> 1923; Das Vierteltonproblem, 1925; Veranschaulichung des Tonhoheverh in Laut- und Bezvegungssymbolen, 1925; Grundfragen des Musikhorens Polare Harmonik bei Beethoven, 1927; Geistliches und kirchliches Lied Das Problem des Orgelstils, 1942; Form und Gehalt, 1944; Zur Psychol musikalischen Horens, 1956; Rationales und Uberrationales im ethisch dsthetischen Werturteil, 1958; Erinnerungen aus meinem Leben. lanci i u spomenicama A. Seidlu (1913), J. Biehleu (1930) i L. Schiedermairu te u drugim strunim publikacijama. KOMPOZICIJE: sveana uve orkestar; velika fuga u c-molu za orgulje. Sveani igrokaz Heilige El scenska muzika za dramu Wilhelm Teli (Schiller). Kantata Die neue zborovi a cappella i uz instrumentalnu pratnju; 75 kanona; oko 500 si sama. IZDANJA: redigirao nova izdanja djela G. F. Handela, C. ? bera i R. Schumanna. Prigodom njegova 70. roendana obj. je spo: 1947LIT.: O. Z. Nedden, Hermann Stephani zum 50. Geburtstag, M, 1 H. Heussner, Hermann Stephani zum Gedachtnis, MF, 1961. Isti, H Stephani, MGG, XII, 1965.

STEPANOV, Vladimir Ivanovi, ruski plesa i pedagog (?, 1866 Petrograd, 28. I 1896). Zavrio Carsku baletnu kolu u Petrogradu gdje je zat im djelovao na Manjinskom kazalitu. Istakao se vlastitom metodom zapisivanja plesnih pokreta na principu notnog pisma koju je objavio u Parizu 1892 pod naslovom Alphabet es Mouvements du Corps Humain. Ova plesna notacija u neto izmijenjenom obliku uvedena je kao poseban predmet na Carskoj baletnoj koli u Petrogradu 1893 i u Moskvi 1895. Danas se vie ne upotrebljava. A. Gorski je njome zapisao koreografije nekih najpoznatijih klasinih baleta. STEPANJAN, Aro Levonovi, armenski kompozitor (Jelisavetpolj, danas Kirovabad, 25. IV 1897 Erevan, 9. I 1966). Uio u Moskvi na Muzikom tehnikumu Gnjesinovih (M. Gnje sin); studij kompozicije zavrio 1930 na Lenjingradskom konzervatoriju (V. erbaev). Od 1930 predavao kompoziciju na Konzervatoriju u Erevanu. Istaknuti kompozitor, utjecao je na razvoj armenskoga muzikog ivota, osobito kazalinog. Znatno mjesto u njegovim djelima zauzima takoer vokalna i komorna muzika.
DJELA. ORKESTRALNA: tri simfonije, 1943, 1945 i 1953; simfonij ska pjesma U spomen 26 bakinskih komesara, 1938. KOMORNA: dva gu daka kvarteta, 1940; 2 sonate za violinu i klavir, 1943 i 1947; sonata za violon elo i klavir, 1943. Sonata za klavir, 1949; 16 preludija za klavir. DRAMSKA. Opere: Hrabri Nazar (satirika), 1935; David Susanskij (po motivima armenskoga narodnog epa), 1937; Lusabadn (U osvit), 1938; Nune, 1947; Junakinja, 195. VOKALNA: kantata Kolhozna, 1949; suita Domovina za glas i orkestar, 1943; zborovi; 2 ciklusa solo-pjesama na tekst A. Isaakjana; ciklus pjesama za djecu i vie od 120 solo -pjesama pojedinano (romance). Obradbe narodnih pjesama.

STEPHENSON, Kurt, njemaki muzikolog (Han 30. VIII 1899 ). Studirao muzikologiju u Hamburg Anschiitz), Freiburgu im Breisgau i(W. Gurlitt), Frankfui Majni (M. Bauer) i u Halleu (A. Schering), gdje je 1924 movirao. U Hamburgu nastavnik muzike te muziki kritiar 1 Hamburger Fremdenblatt (do 1933) i Hamburger Neueste Nac ten (do 1939); uz to 192932 znanstveni suradnik Dra Sveuiline knjinice. God. 193964 bio je profesor Univei u Bonnu.
DJELA: J. Schop (disertacija), 1924; J. Brahms'Heimatbekenntnis i fen an seine Hamburger Ver-mandten, 1933 (II izd. 1948); A. Romberg ( tacija, 2 sv.), 1937; L. v. Beethoven. Sein Vermachtnis in unserer Zeit, Hamburgische Oper zzvischen Barock und Romantik, 1948; Bachs Erbe 1 denkjahr 1950, 1950; Die musikalische Klassik, Das Musikwerk, 1953 pod naslovom The Classics, 1962); Musikalisches Biedermeier in Hambut trage zur Hamburgischen Musikgeschichte, 1956; Bonner Burschenlieda Beitrage zur Rheinischen Musikgeschichte (Spomenica L. Schieden 1956; Zur Soziologie des Studentenliedes, Kongresni izvjetaj, Be 195 1958); Der heutige Student und das Studentenlied, Musikalische Zeitfragen J. Brahms und F. Simrock, Weg einer Freundschaft, 1961; Romantik in der To Das Musikwerk, 1961 (engl. 1961); Der junge Brahms und Remenyis Ung Lieder, Beihefte DTO (Spomenica E. Schenku), 1962; J. Brahms und Otten, Spomenica K. G. Fellereru, 1962 i dr.

STEPEN (engl. tone, franc. ton, njem. Ton, tal. tono), razmak izmeu dvaju susjednih tonova ljestvice. Cijeli s. (npr. c-d), kojega je u temperiranoj ugodbi titrajni omjer 9 : 8, dijeli se na dva polustepena (najmanji intervali u evropskoj muzikoj praksi). Kod primitivnih naroda, a takoer i u jednoglasju starih kul tura pojavljuje se i razdioba cijelog stepena na vie od dva dijela. Na poetku XX st. bilo je i u evrops koj muzici pokuaja, da se unutar temperiranog sistema cijeli s. razdijeli na 3, 4, 6, 8 pa ak i 12 dijelova (-> Cijeli stepen, -> etvrttonska muzika, -> Polustepen). STEPHAN, Gustav-Adolf Carl Rudolf, njemaki mu zikolog (Bochum, 3. IV 1925 ). Studij z apoet na Univerzitetu u Heidelbergu (W. Fortner, H. Besseler) zavrio 1950 u Gottin genu, gdje je doktorirao i 1963 habilitirao. Od 1967 profesor je muzikologije na Univerzitetu u Berlinu; uz to od 1965 urednik Veroffentlichungen des Instituts fur Neue Musik und Musikerziehung Darmstadt i od 1968 (sa C. Dahlhausom) serije Berliner musikwissenschaftliche Arbeiten.

STERBINI, Cesare, talijanski knjievnik i libretist 1784 19. I 1831). inovnik u papinskom uredu za fina napisao je, medu ostalim, libreto za Rossinijevu operu // Ba di Siviglia, prema Beaumarchaisovu Almaviva ossia L'i precauzione. < STEREOFONIJA (od gr. oTEpeo? prostoran, vrst i ' glas, zvuk'), nain prenoenja ili reproduciranja zvuka (rm govora) pomou dva ili vie kanala ime se postie utisak stornog rasporeda zvunih izvora. Stereofonski zvuk mo: dobiti izravnim prenosom iz studija ili reprodukcijom s ili magnetofonske vrpce. Najvii cilj svakog novog razvoja zvune reprodukcije je intenziviranje muzikog iskustva i uivanja koje iz njega proi Od Edisona i Berlinera do moderne kvadrofonine reprodi frekventni se opseg postepeno proiruje. Napokon se po da se mogu uti najvii parcijalni tonovi triangla i najdubl novi orgulja. A kada se postiglo da um i izoblienja budu ] nuti ispod donjeg praga ujnosti zasnovan je pojam za stai High Fidelity (skraeno Hi-Fi visoka vernost). Iluzija muz

STEREOFONIJA
doivljaja iz koncertne dvorane postala je gotovo kompletna, izu zev u jednoj bitnoj komponenti: odsustvu oseanja pravca zvune distribucije (direkcionalnost zvuka). Zato je ideja da se snimku, a zatim i reprodukciji, mora dodati dimenzija prostora, prisutna od samog poetka, kada je stereofonski zvuk (putem telefona) demonstrirao C. Adler, ve 1881 na Parikoj izlobi. Ipak, prvi rezultati elementarne stereofonije a to znai zvuni zapis koji sadri tragove bar 2 pravca distribucije zvuka ostvareni su tek 1946, upotrebom jednog para mikrofona u postavi koja imitira lokaciju ljudskih uiju, kako bi se snimili blizanci-signali sa neophodnom informacijom direkcionalnosti zvuka, koja omoguuje, pri stereofonskoj repro dukciji, rekreaciju podele na levo i desno zvuno polje i gusti spektar izmeu njih. Blizanci-signali ne postoje u objektivnom svetu. Oni su mogu' jedino u naem slunom iskustvu, i to pod uslovom da su oba uha neoteena. Naime, jedan zvuni impuls retko stie simultano u oba uha, sem ako je njegov izvor strogo ispred nas. U daleko brojnijim sluajevima zvuni signal stie najpre do membrane uha blieg zvunom izvoru, a tek sa izvesnim zakanjenjem do drugog uha. Iako je ova razlika u vremenu reda veli ine do polovine hiljaditinke sekunde (u drastinom sluaju, kada zvuk dolazi potpuno s boka), dovoljna je da se odredi pravac zvune distribucije. Tako je u otvorenoj prirodi, a priblino je tako i u zatvorenom prostoru koncertne dvorane, s tim to je zat vorena akustika izvor jo bezbrojnih reflektiranih zvukova. No, tako si gurno nije u sobi za reprodukciju muzike sa starim monofonskim sistemom. Jedan zvunik stvara utisak samo jednog opteg pravca distribucije zvuka. Bez obzira koliko je i kakvih mikrofona upotrebljeno pri snimanju, zvuni zapis na mono -ploi ili vrpci moe se sluno identi icirati samo i iskljuivo kao jedna opta direkcionalnost zvuka, to, onda, i nije nikakva direkcionalnost. ak ako slualac montira umesto jednog stotinu zvunika, mono-snimak nee pruiti nijednu direkcionalnu informaciju vie. Prema tome, bez obzira na broj mikrofona ili zvunika, ako je za elektroakustiki prenos zvuka upotrebljen samo jedan pojaivaki kanal (a to i jeste ono to je po definiciji morco-tehnika), sve izvorne direkcionalne informacije bie izgubljene. Za takav zvuni zapis kae se da je dat u samo jednom valnom obliku koji nosi sve informacije 0 muzici i ambijentu i iz kojeg se ni na koji nain ne moe re konstruisati prostorna dispozicija jednih u odnosu na druge. ematski prikaz tog sluaja, tj. monofonije glasi 1 1 1, gde je prva brojka broj razlinih snimljenih informacija, druga broj pojaivakih kanala upotrebljenih za transfer na plou, a trea broj zvunika. Dakle, radi li se o sluaju 700 1 7 ili 100 1 700 ili 7 7 700, nita se bitno ne menja i ne dobija. Nuno je, ali ne i dovoljno, da srednja brojka ne bude 1 ve 2, 3, 4 itd. da bismo mogli identificirati 2, 3, 4 ili vie pravaca di stribucije zvuka. Tome su teila prva stereofonska nastojanja iz 1946 upotrebom jednog para mikrofona i dva pojaivaka ka nala. Pod dva pravca distribucije zvuka ne treba podrazumevati samo ekstreme, uobiajene u govoru kao >levi i desni, nego i sve to se, u njima ogranienom zvunom delokrugu i izmeu njih, moglo snimiti. Tj. stereofonska ifra 2 2 2 ne sme biti doslovno shvaena, jer je zvuni zapis na vrpci, u procesu stereofonskog snimanja, obogaen bezbrojnim razlikama ampli tuda i faza, to pri reprodukciji slu no iskustvo prepoznaje kao itavu lepezu pravaca 0 distribucije zvuka, ali, na alost, u segmentu nikada veem od 90 . Naime, mogue su bezbrojne impresije pravaca zvune distribucije: krajnje levo, manje levo, levo blie centru, samo malo levo od centra, samo malo desno od centra itd. Otud i mogunost da se u stereofoniji upotrebe 3 zvunika levi (skraeno L), centralni i desni (skraeno D), ili 4 (npr. 2 ispred i 2 iza sluaoca). Zato je naivno misliti da dva pojaivaka kanala (stereofonija) podrazumevaju samo 2 zvunika. Poznate su varijante sa 3 zvunika L, (L + D), i D gde srednji sadri polovinu zbira levih i desnih informacija. Ili mogu biti upotrebljena 4 zvunika, ako se 2 lena zvunika nalaze u anti -fazi u odnosu na 2 frontalna zvunika koji moraju ostati u fazi. Pravi je dobitak u tome to leni zvunici sada mogu regenerirati vrlo dragocene informacije prostora, koje sadri vertikalna (inae, nenameravana) komponenta modulacije brazde na stereofonskoj ploi. Nameravano se modulir a samo unutranji i samo periferni zid brazde (to odgovara L i D kanalu) ali se zbog anti-faze u mikrofonima neminovno dogaa da se zidovi brazde nekad pri bliavaju, a nekad meusobno udaljavaju, to nateruje gramofonsku iglu na pokrete gore-dole (kao jaha na konju) a ne samo levo -desno. U varijanti sa samo 2 frontalna zvunika, 2 2 2, koji moraju biti u fazi, emitiranje signala, proizvedeno vertikalnim kretanjem igle, ostaje nereproducirano, a muziki doivljaj uskraen

453

za jednu dimenziju vie. Za to je varijanta 2 2 4 ono najvie to stereofonija moe pruiti. Ali, pokazalo se da ni to nije dovoljno. Ovaj nedostatak stereofonije brzo je uoen. Bez obzira na to to se stereo -tehnika 2 2 2 moe obogatiti obrascem 2 2 3, pa i 2 2 - 4 , tj. upotrebom 3, pa i 4 zvunika umesto nuna 2, vrlo ogranien segment zvunog delokruga od 90 0 ne moe se nikako poveati. Da se ukine ovo ogranienje bio je osnovni cilj KVADROFONIJE. Naime, originalni zvuni delokrug u ivo, puni je krug od 360 0. U koncertnoj dvorani slualac je u zatvorenom akustikom prostoru punog zvunog delo kruga od 3600. U sobi sa stereo ureajima on doivljava samo deo zvunog delokruga ispred sebe, i to segment od najvie 900. Ili, drugim recima, najvie to stereofonija moe sluaocu pruiti je to da uje muziku kao kad bi se naao pred otvorenim prozorom dvorane i spolja, kroz otvoren prozor, sluao koncert. Monofonska reprodukcija jo je gora. Tu se slualac osea kao da je na kraju vrlo uskog tunela koji drugim krajem ulazi u koncertnu dvoranu. Nastojanje kvadrofonije da proiri zvuni delokrug do punih 3600 ciljalo je na to da sluaoca izvede iz njegove sobe za repro dukciju muzike i da ga dovede u onu slunu dispoziciju kao da se nalazi usred koncertne dvorane, a ne pred njenim otvorenim prozorom. Cilj je naravno bio maksimalan, ali se ni njegovo ostvarenje nije pokazalo potpuno dovoljnim. Treba uiniti korak dalje i shvatiti da niti puni krug nije ekvivalent stvarnoj prirodi zvu nog delokruga, jer nije samo jedan plan ve b ezbroj planova po kojima se kreu molekule zraka pobuene nekim zvunim izvo rom. Zato se stvarni zvuni delokrug mora predoiti kao kugla, a ne krug. Ovo ogranienje bilo je unapred poznato kada se poelo eksperimentisati sa tzv. kvadrofonijom. Ako je stereofonija pruala zvuni delokrug u segmentu od najvie 90, dakle du linije iz meu levog (L) i desnog (D) zvunika, i samim tim bila jednodimenzionalna, onda je kvadrofonija obeavala, u najboljem sluaju, dvodimenzionalni plan distribucije zvuka po povrini punog kruga, ali ne i puni prostor prirodnog trodimenzionalnog zvunog de lokruga kugle. Kako ve sam naziv Quadraphony (engl.), Quadrophonie (njem.) indicira, broj 4 je ukljuen da bi se, sa vie ili manje separacije medu kanalima, prenelo bolje ili vie informacija nego to je to mogue u stereofoniji. Meutim, izraz quadraphonia pogrean je, i tehniki i lingvistiki, ako se misli da je on sinonim za 4-kanalnu reprodukciju. Jer, ako se hoe oznaiti si stem snimanja i reprodukcije sa 4 pojaivaka kanala, dakle sa 4 razline informacije, onda je to tetraphonia, a ne guadraphonia. A poto su oba izraza upotrebljena s ambicijom da oznae repro dukciju punog zvunog delokruga, to bi najanalogniji naziv bio ambiophonia, mada se i tu, po inerciji, pr ovlai pogrean nasta vak phonia, jer nije re o glasu, ve o irem pojmu zvuka, te bi za sistem miljen da reproducira ambijentni zvuk trebalo jedino ispravno rei ambiosonian sistem. Nepreciznost postaje jo vea kada se pogrenom nazivu quadraphonia pridrue perspektivni sistemi sa jo vie kanala i zvunika; sa 6 hexaphonia, sa 8 octapkonia. Ova jezika zbrka i nije samo jezika. Ona je naj bolji indikator lutanja u razlinim kvadrofonskim nastojanjima da se snimi i reproducira zvuk u prirodnom ambijentu. No, bez obzira na odsustvo terminoloke standardizacije, osnovne koncepcije lako se uoavaju. Da bi se postigao horizon talni plan distribucije zvuka potrebna je tehnika 4 4 4 ili bar 4 -2 4. Za reprodukciju prirodnog trodimenzionalnog zvunog delokruga (kugle), teoretski, potrebna je tehnika 8 8 8, mada se u praksi kompromisa iz komercijalnih razloga moe upotrebiti skromnija tehnika 4 4 4, pa ak, u nekim sluajevima, 4 2 4. Prema tome, ambiosonini sistem prua sluaocu manje-vie prihvatljivu iluziju direkcionalnosti zvune distribucije i reverberacije (ili odjeka, tj. opadanja zvune jaine), u dve varijante. Sistem koji bi, pored horizontalne direkcionalnosti ukljuivao i vertikalnu zvunu distribuciju i regenerirao kret anje zranih molekula po vertikalnom planu, naziva se periphonski, a sistem bitno ambiosonian samo u horizontalnom planu pantophonski. Iako se, teoretski, puna perifonska reprodukcija moe postii samo octaphoniom {8 8 S) mogue je, uz mnogo kompromisa, postii izvesne rezultate i tehnikom 4 2 4. I to na sledei nain: jedan kanal moe se tretirati kao zbirni mono signal, dok za relativne amplitude i faze (informacije prostora) stoji na raspolaganju drugi kanal. Sreom, ovakva dva pa rametra su, za skromne svrhe, dovoljna da definiraju trodimenzionalno prostiranje zvuka (trei parametar odgovarao bi radijalnoj distanci, koja ovde naravno nije ukljuena). U svim ambiosoninim varijantama proizvodni proces tzv. kvadrofonskih ploa poinje najmanje 4-tranim zvunim zapi som na master-traci. Izvor svega to se dalje dogaa moraju, dakle, biti najmanje 4 razline informacije snimljene na traci u 4 piste, bez obzira koliko je pojaivakih kanala bilo povezano

454

STEREOFONIJA
eri stereofonije tvrdi on uspeno je sprovedeno nasto ne preneti samu koncertnu dvoranu u sobu za dnevni boi ve muziku koncertne dvo rane. Preneti impresiju koncertne rane u privatni dom fiziki je problem koji se ak i kvadrofor reprodukcijom samo delimino reava. Preneti muziku kom dvorane, umetniki je zadatak u potpunosti tehniki izvod samo sa dvokanalnom reprodukcijom stereofonskog zvi zapisa. Atraktivnost efekta koji moe da se dobije nenametl; meavinom prostornog zvuka plaa se veim umom i izd, njem zvune slike. Meutim, ovo je miljenje istinito sam posmatranju mernih instrumenata, ali nikako ne i u psiho stikim testovima koji potvruju interesantan fenomen da s ova ujna izoblienja u stereo reprodukciji subjektivno ne d ljavaju pri korektno podeenoj ambiofonskoj reprodukciji, nosno da su ona, iako ovde vea, pokrivena ugoajem slune cepcije tako sugestivne plastinosti da slualac ne stie da svestan veeg uma ili veih izoblienja. Uostalom, kada bi zervativna miljenja o suficijenciji stereofonije bila istinit da je akustika dvorane od tako malog znaaja da je nepoti reproducirati je, kako onda objasniti kolosalne investicije u certne dvorane, sa jedinim ciljem da se dobije to bolja akui Orgulja esto upotrebljava hall-efekt, jer i on i slualac os organsku potrebu da to uju. Kompozitori podsvesno raci na izvesne prostorne relacije izmeu drvenih duvaa i gu izmeu limenih duvaa i timpana itd. A neki od njih na te izriito insistiraju. Vareseovo delo Ameriques i Bartokova Muzika za ian strumente, udaraljke i elestu tiu se prostora, mada ne istog: stora i ne na isti nain. Dok Varese bira simboliki jezik kao ziki mogu za daleke prostore u mislima oveka, dotle B tei bukvalnom, fizikom prostoru, ija trodimenzionalnost ovde operativnu instrumentalnu vrednost. U Varesea je pr miljen, u Bartoka-je upotrebljen. Poto je podelio gudae na i desnu grupu, Bartok izuzetno kontrabasima dodeljuje n u sredini, tano nasuprot dirigenta, ali iza kompletne grupe raljki koje zauzimaju centralnu poziciju. Ovakav raspored zvi snaga vie je nego bitan i tie se samog smisla dela i njegov( mike i kontrapunktike strukture. Zato ak ni na stereofon ploama nije mogla biti snimljena takva prostorna dispo: zvunih izvora kakva se ovde zahteva. To postaje mogue u ambiosoninoj reprodukciji. Jo je interesantniji Bart Koncert za orkestar. P. Boulez se sloio sa procenom ameri poduzea za proizvodnju ploa Columbia da je ovo spekt larno delo upravo idealno za kvadrofonski eksperiment, on s oduevljenjem pristaje da snimi sa Njujorkom filharmon Bartokov Koncert za orkestar, ne konvencionalno suprotstalicem u lice orkestru, ve okruen sa svih strana muziarim krugu od 360 0. Tako i slualac, zahvaljujui SQ matrix-sist reprodukcije, 4 2 4, ima iluziju da je postavljen u ce simfonijskog orkestra, unutar same muzike, u sreditu Bartki zvuka. Za snimanje je upotrebljeno mnotvo mikrofona za p 100 muziara, da bi se dobio vie ambijent samog orkestra i dvorane. Tako, npr., mikrofon broj 5 ima izuzetnu funk On je pridruen skupini 6 violina iz korpusa od 16 drugih vio i preko miks-pulta tako je povezan sa magnetofonom da pre pokupljene zvune informacije u granini prostor izmeu di i tree piste na traci. Ako se ima u vidu da se 8 pisti na studij traci pretapaju u 4 kvadrofonske modulacije za izradu ploE SQ sistemu, i to tako da pr va i druga pista ine levu prednju formaciju, trea i etvrta desnu prednju, peta i esta desnu zad a sedma i osma levu zadnju informaciju, onda je smisao poz mikrofona broj 5 potpuno jasan. Prenosom pokupljenih in macija u granini prostor izmeu druge i tree piste na traci biva se efekat da se uje deo korpusa drugih violina, onaj deo kc je mikrofon broj 5 bio namenjen, tano u sredini izmeu le i desnog frontalnog zvunika. Unutar prostudirane postave krofona injeni su tokom snimanja izvesni i zuzeci s vrlo ral ranim ciljevima. Tri fagota imala su svoj mikrofon broj Ali u drugom stavku, Gioco delle coppie, za trei fagot upotreb je susedni mikrofon broj 19, koji je inae bio namenjen bas bnju i cimbalu. Time se dobio efekt antifonije tokom rekap lacije kada su dva fagota neoekivano dobila treeg pratioca. '. ravno, ovo je bilo mogue izvesti samo zato to se u drugom sta bas-bubanj i cimbal ne pojavljuju, te se mikrofon broj 19, re; visan iskljuivo za njih, mogao pozajmiti treem fagotu. S nim zamenama mikrofona u treem i petom stavku dobio se tifonalni efekt izmeu klarineta i fagota, kao i u njihovom oda prema flautama i oboama. Time je ostvareno intenzivirano muziko iskustvo, potpi nepoznato pre pojave ove Boulezove ploe, 1973. A time je veden i nepobitan dokaz da se ambiosonina reprodukcija ] dudara sa umetnikim aspektima ive muzike, i da je ovakav

sa odgovarajuim brojem pisti na studijskoj traci irine 5,08 cm prilikom izvornog snimanja. Ako je bilo i 32 kanala sa 32 piste na trati, moraju se svi ovi zvuni zapisi, u svrhe komercijalne produkcije, miksirati na samo 4 definitivne piste. Zato je prva brojka kvadrofonske ifre uvek i obavezno 4. Upotreba encodera (ifranta) da bi se 4 kanala (snimljene informacije) smestila u 2, a zatim upotreba decodera (deifranta) da bi se iz ova 2 restaurirala prvobitna 4 kanala, naziva se matrix-proces. To je tehnika 4 2 4, koja neizbeno umanjuje prvobitnu separaciju kanala. Tehniku 4 4 4 veoma je lako ostvariti na traci, jer su tu 4 piste potpuno odvojene, to je upravo sasvim pogreno dovelo do naziva discrete. Kako je ove visoke standarde nemogue dostii u komerci jalnoj produkciji tzv. kvadrofonskih ploa, pribeglo se kompro misnim metodama, kakav je npr. matrix-proces, tehnika 4 2 4. Dva takva sistema japanski su pronalazak SONY SQ i SANSUI QS. U SQ sistemu, leva i desna frontalna informacija moduliraju se kao i u konvencionalnoj stereofoniji pod kutom od 450 na odgovarajui zid brazde (leva na unutranji, desna na periferni zid). Za lene informacije upotrebljavaju se cirku larne modulacije du brazde, i to za levu u smeru okretanja ka zaljke na satu, a za desnu u suprotnom smeru. U QS sistemu, leve informacije moduliraju se na unutranjem zidu brazde, i to tako da se leva prednja modulira pod kutom 67,5, a leva zadnja pod kutom 22,5. Isti je postupak sa desnim informacijama moduliranim na perifernom zidu br azde. U treem, najambicioznijem sistemu, CD-4, takode japanskog porekla, Victor Company of Japan, pogreno nazvanom discrete-sistem, pokuava se preneti na plou tehniku 444, to i jeste najperspektivniji sistem abiosoninog zapisa na gramofonsku plo u. Jedino je u CD -4 sistemu mogue preneti na plou nedegradirane prvobitne 4 informacije, i to tako da se frontalne informacije moduliraju kao i na stereofonskoj ili SQ ploi, ali u frekventnom opsegu koji ne sme premaiti 15 kHz. Lene su informacije ifrirane (enkodirane) u neujnom frekventnom opsegu i nosi ih pilot-ton od 30 kHz koji se pri reprodukciji (dekodiranju) razlae na dva opsega, i to od 30 do 45 kHz i od 15 do 30 kHz. Zato ovo i jeste jedini ambiosonini sistem koji se ne moe proitati u brazdi ploe ak ni najkvalitetnijom gramofonskom zvunicom, sem ako ova nema iglu specijalnog oblika shibata. A to su sasvim nepotrebne komplikacije. Neverovatno je da amerika produkcija ploa RCA koja koristi CD-4 sistem nije uvidela besmislenost ovako visokog frekventnog opsega. Kada bi pilot-ton od 30 kHz nosio lene informacije u opsegu 6 kHz, tj. od 30 do 36 kHz i od 24 do 30 kHz, niti bi bila neophodna shibata igla, niti bi frontalne informacije morale biti saseene preko 15 kHz, jer bi sa da ostao slobodan opseg sve do 24 kHz. Ovakva, mnogo laka, neuporedivo bolja i manje umna tehnika 4 4 4 mogua je zato to je lenim infor macijama apsolutno nepotreban vei opseg od 6 kHz.
UMETNIKA OPRAVDANOST AMBIOSONINE (KVADROFONINE) REPRODUKCIJE

Monofonska reprodukcija zvuka defektna je po tome to ne ukljuuje prostornu dimenziju muzike, a na toj prostornosti os niva se ne samo sonina nego i umetnika i estetska prednost ambiofonije. Npr. u antifonalnom pevanju liturgije, glasovi jednog dela hora odgovaraju onima iz drugog dela; ta se tradicija dalje razvija u dvohorskoj i viehorskoj tehnici koja se praktikovala od XVI st. u crkvi sv. Marka u Veneciji. Pevai i instrumentalisti bili su podeljeni u 2, 3 ili 4 hora odnosno grupe, kako bi se dobio efekat zvuka u prostoru. I. Stravinski je naroito voleo ovakve prostorne zvune efekte i verovao je da ih stereofonija moe bolje izotriti nego to to moe uti i najsavrenije uvo u koncertnoj dvorani. Stravinski nije na alost doiveo razvoj ambiosonine reprodukcije i ostao je preterani optimist verujui u stereofoniju i ne otkrivi perifonsku reprodukciju. O prednostima ambiosonine (kvadrofonske) reprodukcije miljenja su podeljena. D. J. Meares (Systems of Quadraphony, BBC Engineering, br. 94, 1973) saoptava da se subjektivna prijatnost zvuka doivljava ak i kada slualac stoji na jednoj od zami ljenih stranica etvorokuta, formiranog zvunicima u kvadrofon skom rasporedu (tj.ne samo u preseku dijagonalanajpovoljnijem poloaju). M. Gerzon (Experimental Tetrahedral Recording, Studio Sourid, 1971) analizira doivljaj izvanrednog realizma pri perifonskoj reprodukciji ak i kad je slualac izvan zvunikog etvoroku ta, a zatim i kompletnu imitaciju originalnog zvuka, koja se moe uti i van sobe, kod otvorenih vrata. Ima i vrlo skeptinih mi ljenja. Tako H. W. Steinhausen {Quadraphony its potential and its limitations, The Gramophone, 1972), koji je u poduzeu Telefunken radio na uvoenju prvih mikro ploa, a zatim u Deu tsche Grammophon Gesellschaft na realizaciji prvih stereofonskih ploa, smatra da je kvadrofonska reprodukcija diskutabilna. U

STEREOFONIJA STEUERMANN
stem snimanja i reprodukcije miljen ne samo kao savrenije tehniko sredstvo, ve i kao estetski nov, bogatiji umetniki medij.
LIT.: C. E. Shannon, A Mathematical Theory of Communication, Bell System Technical Journal, 1949, br. 27. asopis Studio Sound, 1971, br. 8, 9, 10. P. B. Fellgett, Directional information in Reproduced Sound, Wireless World, 1972, 9. Isti, The Japancse Regular Matrix, Hi-Fi News, 1972. J. W. Bower, Operational Aspects of Quadraphony, BBC Engineering, 1973, br. 94. P. Hoimes, Quadro 1 2 3 4 or nothing, Elektor, 1974, 1. M. Gerzon, A Geometric Model for Two-channel Four-Speaker Matrix Stereo Systems, J. Audio Eng. Soc, 1975. P. B. Fellgett, Surround Sound from Stereo, Hi-Fi Sound, 1975. D. Dra.

455

u Evropi (od 1945 Stadtisches Konservatorium). S. je uz to bio dirigent ansambla Berliner Symphonie-Kapelle (186971) te Reichshallen-Konzerte (187375). Bio je takoer izvrstan pje vaki pedagog.
DJELA. KOMPOZICIJE: komorna djela; opera Ismene; zborovi; dueti; solo-pjesme. SPISI: Der Gesangunterricht auf den Schulen im Verhdltnis zur Entzvicklungsperiode der Stimme; Das Conservatorium der Musik zu Berlin . . . Ein Ruckblick zum 2S-jdhrigen Jubilaum, 1875. OBRADBE I IZDANJA: nekoliko prirunika pjevanja, meu njima za solfeggio i vokalize za glas i kla vir J. A. Hassea. LIT.: Th. M. Langner, Julius Stern, MGG, XII, 1965.

STERKEL, Johann Franz Xaver, njemaki kompozitor i pijanist (Wiirzburg, 3. XII 175012. X 1817). Sveenik; muziku uio kod dvorskog i crkvenog orguljaa u Wiirzburgu A. Kettea. God. 1778 postao kapelan, klavirski solist i pratilac na dvoru kneza izbornika u Mainzu; 177982 radi muzikog usavravanja putuje po Italiji, gdje se izvodi njegova opera II Farnace (Napulj, 1782). Po povratku u Mainz postaje kanonikom i posveuje se potpuno komponiranju i koncertiranju. God. 1791, prigodom dolaska nekolicine lanova bonnskog dvorskog orkestra u Aschaffenburg, upoznaje mladog Beethovena koji je impresioniran dotjerano u i profinjenou njegova sviranja. God. 1793 imenovan je dvor skim muzikim direktorom i kapelnikom, sa zadatkom da poslije francuske okupacije (1792) dvorsku kapelu nanovo organizira. Poto je drugom francuskom okupacijom Mainza (1797) ukinuta dvorska kapela, S. se preselio u Wiirzburg, a 180210 boravi u Regensburgu na dvoru kneza primasa K. Th. Dalberga. Od 1812 ivi u Aschaffenburgu kao dvorski muziki direktor. Kad je 1814 dvorska kapela rasputena, S. je penzioniran. Potkraj ivota bo ravio je u Wiirzburgu. S. je uivao veliku reputaciju kao pijanist, pedagog i kompozi tor. Njegova muzika obiluje rafiniranom razradbom detalja. esta su sanjarska raspoloenja; mjestimice se opaa sklonost razvuenosti. U solo-pjesmama melodijska izraajnost poprima patetini karakter. Najuspjelija su mu djela neke pjesme, arije uz pratnju orkestra i orkestralne kompozicije, te duhaki kvintet i klavirski kvartet.
DJELA. ORKESTRALNA: 22 simfonije (meu njima autentinost dviju simfonija nije sigurna); 6 koncerata za klavir; 4 uvertire. KOMORNA: gudaki kvintet; 5 klavirskih trija; klavirski kvartet; 23 opusa sonata za klavir i violinu, odnosno za klavir uz pratnju violine i violonela. KLAVIRSKA (2 i 4-runo): sonate; Fantaisie en Rondo; Divertissement', velik broj kraih kompozicija (Pieces). Opera II Farnace. VOKALNA: arija Caro mio ben za sopran, zbor i orkestar; kompozicije za glas i orkestar, odn. za glas i gudae (scena i arija; recitativ i rondo i dr.); nokturna, ariette, canzonette i dr. za 1 -4 glasa; 125 solo-pjesama. Crkvene kompozicije. LIT.: A. Scharnagl, Johann Franz Xaver Sterkel, Wiirzburg 1943. Isti, Johann Franz Xaver Sterkel, MGG, XII, 1965.

STERNBERG, Erich-VValter, izraelski kompozitor (Berlin, 31. V 1891 Tel Aviv, 15. XII 1974). Studirao u Berlinu kod H. Leichtentritta (kompozicija) i H. Aberta (povijest muzike). Od 1931 ivio u Tel Avivu kao profesor Konzervatorija. Sa B. Hubermanom 1936 utemeljio Palestinski orkestar (danas Izraelski filharmonijski orkestar). U svojim kompozicijama oslanjao se na njemaki neoromantiki stil, ali se u zvukovnoj koncepciji pribliavao Debussvju. esto su ga inspirirale hebrejske i biblij ske teme.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Shema Yisrael (uj o Izraele), 1948; Peticha Lekomedia (Uvertira komediji), 1937; suita za komorni orkestar Amcha (Tvoj narod), 1936; suita za gudae The Story of Joseph, 1939; Laka suita, 1957; varijacije Shtejmesrej Shiftej Yisrael (Dvanaest plemena Izraelovih), 1942; Konlrapunktska studija, 1955; Tewat Noah (Noeva laa), 1960; Studia Letismoret (Studije za orkestar), 1962. KOMORNA: gudaki kvartet s altom ili mezzosopranom solo, 1924 (nova verzija 1953); klavirski trio; du haki kvintet; sonata za violinu i klavir. Klavirske kompozicije (sonata, 1931). Djeja opera Dr. Dolittle, 1939. VOKALNA: oratorij Techiat Israel (Uskrsnue Izraela), 1962. Za glas i orkestar: David und Golialh, 192T, Halochem He~amitz (Dobri vojnik), 1928; Ami (Moj narod), 1946; Haoreto (Gavran), 1953 i Lichot Haruaach (Razgovori s vjetrom), 1956. Jishtabach (Hvaljen) za bariton solo, recitatora i zbor, 1929; Shirej Ikarim (Seljake pjesme) za zbor i klavir, 1951; Inferno za zbor, 1931; Tefilot (Molitve poniznosti) za glas i komorni sastav, 1962; Hechalil Bemerchakim (Daleka flauta) za glas i flautu, 1962; solo-pjesme. LIT.: P. Gradenwitz, Die Musikgeschichte Israels, Kassel 1961. E. Gerson-Kiwi, Erich-Walter Sternberg, MGG, XII, 1965.

STERN, Isaac, ameriki violinist (Kremenec, Ukrajina, 21. VII 1920). Od djetinjstva u San Franciscu; violinu uio kod N. Blindera i kratko kod L. Persingera; od 1930 studirao na Konzervatoriju. Kao solist debitirao 1931 uz pratnju Simfonijskoga orkestra u San Franciscu. Nakon niza nastupa u vie amerikih gradova zapoeo koncertne turneje po itavom svijetu. Sa P. Casalsom nastupao je 195053 na festivalima u Pradesu i PerpignanU, a od 1957 u Puerto Ricu. God. 1961 sastavio trio s violonelistom L. Roseom i pijanistom E. Istomi-nom. U Sternovu bogatom repertoaru istiu se kreacije Hay-dna, Bacha, Bartoka, Mozarta, Szvmanovskog, Mendelssohna, ajkovskog i Hindemitha. Ster-nov ton je topao i barunast, a pri tom snaan; tehniko mu je znanje neobino sigurno. I. STERN Po neposrednosti djelovanja i snazi uivljavanja S. ide medu najvee suvremene violinske umjetnike.
LIT.: A. Meli, Isaac Stern, MGG, XII, 1965.

STERNFELD, Frederick William, engleski muzikolog austrijskog podrijetla (Be, 25. IX 1914 ). Studirao na Univerzitetu u Beu (R. Lach, E. Wellesz); 193238 u Londonu i Cambridgeu istraivao izvore engleske balade, a 194043 usavravao se na Yale University u New Havenu (L. Schrade) gdje je 1943 promovirao. Predavao 194046 na Wesleyan University u Middletownu (Conn.), 1946 56 na Dortmouth College u Hanoveru (N. H.) te od I95<5 na Univerzitetu u Oxfordu, gostujui od 1959 redovito kao predava i na Royal College of Music u Londonu. Utemeljio i izdavao asopis Renaissance Nezos (194654), a 1957 62 ureivao Proceedings of the Royal Musical Association. Suraivao u asopisima {Music and Letters, MQ i dr.) i enciklopedijskim edicijama (IV izd. Dictionary of Music G. Grovea, MGG). Njegov znanstveni interes najvie privlai problem odnosa rijei i tona u razliitim razdobljima muzike povijesti.
DJELA. SPISI: Musical Springs of Goethe's Poetry, MQ, 1949; Copland as a Film Composer, ibid., 1951; Goethe and Music (disertacija), 1954; Sources of Mozarl's Most Popular Lied, MQ, 1956; Research on Lule Music, Music and Letters, 1958; Music Shakespearean Tragedy, 1963 (II izd. 1967); Ophelia's Version of the Walsingham Song, Music and Letters, 1964; Expression and Revision in Gluck's Orfeo and Alceste, Spomenica E. Welleszu, 1966; Aspects of Italian Intermedi and Early Opera, Spomenica W. Boetticheru, 1974. IZDANJA: Songsfrom Shakespeare's Tragedies, 1964; III izdanje (sa D. Greerom) English Madrigal Verse 1588 1632 E. H. Fellowesa, 1967; A History of Wes~ tern Music (dosad obj. I sv., Music from the Middle Ages to the Renaissance i V sv., Music in the Modem Age, 1973).

STERINAR, Ahac, pjesnik (Suha, kofja Loka, 1676 Nazarje, 17. V 1741). Za povijest slovenskoga pjevanja u njegovo doba zanimljiv je predgovor njegovoj zbirci Catholish Kershanskiga Vuka Peissme (1729) u kojem navodi da ima mnogo slovenskih crkvenih pjesama i da ih narod znade. D. CO. STESKA, Viktor, historiar (Ljubljana, 1. I 1868 1. I 1946). Referent za vjerska pitanja i direktor raunovodstva bi skupije u Ljubljani. Objavio je niz radova vanih za prouavanje slovenske muzike historije.
DJELA: Academia Philo-Harmonicorum, Dom in svet, 1902; Oratoriji v Ljubljani pred 200 leti, Cerkveni glasbenik, 1912; Glasbeni inventar stolnega kora v Ljubljani pod Gregorjem Riharjem, ibid., 1928; Nae cerkvene in narodne pesmi leta 1819, ibid., 1928; Drobtine iz nae glasbene prolosti, ibid.; Javna glasbena ola v Ljubljani, ibid., 1929; Luka Dolinar, pesnik in skladatelj, ibid., 1931; Mihael Omerza, ibid., 1932; Nai glasbeniki v ljubljanskih jezuitskih dramah, ibid., 1935; Organisti v Ljubljanski stolnici, ibid., 1940; Glasba pri ljubljanskih jezuitih, ibid., 1940. LIT.: D. Cvetko, Les Formes et les resultats des efforts musicologiques yougoslaves, AML, 1959. D. Co.

STERN, Julius, njemaki muziki pedagog i dirigent (Bre slau, 8. VIII 1820 Berlin, 27. II 1883). Studirao u Berlinu (L. W. Maurer, K. F. Rungenhagen i dr.), Dresdenu i Parizu, gdje se afirmirao kao dirigent njemakoga Gesangvereina. Vrativi se 1846 u Berlin, osniva 1847 Sternscher Gesangverein, udruenje koje se odralo sve do 1911 (do 1874 pod Sternovim vodstvom), a steklo je veliku popularnost, osobito izvedbama suvremene muzike. God. 1850 osniva, takoer u Berlinu, sa Th. Kullakom i A. B. Marxom, Musikschule fiir Gesang, Klavier und Komposition (od 1852 Konzervatorij; od 1857 Sternsches Konservatorium der Musik). Taj je Konzervatorij postao s vremenom jedan od najznatnijih

STEUERMANN, Eduard (Edvvard), ameriki pijanist i kompozitor poljskog podrijetla (Sambor kraj Lavova, 18. VI 1892 New York, 11. XI 1964). Klavir uio kod W. Kurza i F. Busonija u vicarskoj i Berlinu; u kompoziciji uenik A. Schonberga. Koncertni pijanist, od 1919 posebno se zauzimao za djela suvremenih kompozitora. God. 193236 profesor na idovskom konzervatoriju u Lavovu; od 1937 u SAD. Od 1948

-UN*

456

STEUERMANN

STICH

bio je nastavnik na Philadelphia Aiusic Academy, a od 1952 profesor na Juilliard School" of Aiusic u New Yorku; uz to je predavao na majstorskim teajevima u SAD, u Darmstadtu i Salzburgu, u Izraelu i dr. S. se osobito istakao kao interpret Schonbergovih klavirskih kompozicija iz 1918, kao i obraiva za klavir njegovih drugih djela.
DJELA (izbor): suita za komorni orkestar, 1964. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta; klavirski trio; Improvisation und Allegro za violinu i klavir, 1955. Suita za klavir. Kantata Auf der Galerie za zbor i orkestar (prema Kafki), 1964; solo-pjesme. Obrade Schonbergovih djela: klavirski izvaci opera Erzvartung, 1923 i Die gliickliche Hand za 2 klavira, 1923; -koncert za klavir prer. za 2 klavira, 1943; sekstet Verkldrte Nacht za klavirski trio i Kammersymphonie op. 9 za klavir 4-runo, 1922. Redigirao i izdao klavirske kompozicije A. Schonberga i J. Brahmsa. LIT.: G. Schuller, A Conversation with Steuermann, Perspectives of New Music, 1964. Th. W. Adorno, Nachruf auf einen Pianisten, Neue Musik in der Bundesrepublik Deutschland, 1963/64 i 1964/65, Pfungstadt 1965. R. Leibozvitz, II Silenzio di Eduard Steuermann, II gruppo dei Sei, L'Approdo musicale, 1965, 1920.

men (Bizet), Oktavijan (R. Strauss, Kavalir s ruom), Erda (Wagner, Walkiira i Rajnino zlato). STEVENSON, Robert Murrell, ameriki muzikole rose, New Mexico, 3. VII 1916 ) Studirao klavir, kompoziciju (H. Hanson, I. Stravinski) i muzikologiju (L. ! J. Westrup); diplomirao 1938 na Juilliard School of Mi tim je na Univerzitetu u Oxfordu, na Yale University, . University, na univerzitetima u Princetonu i Rochesteru uz muzikologiju i knjievnost, teologiju i filozofiju. I na Texas University (194143), na Westminster Choir u Princetonu (1946 -49) te od 1961 na University of C, u Los Angelesu. Bavi se i kompozicijom.
DJELA: Music in Mexico, 1952; Patterns of Protestant Church Mt La Muica en la Catedral de Sevilla 1478 7606, 1954; Music Before I Era, 1955 (novo izd. 1973); Shakespeare's Religious Frontier, 1958; J. su ambiente y su obra, 1958; Cathedral Music in Colonial Peru, 1959; J of Peru, 1960; Juan Bermudo, 1960; Spanish Music in the Age of Colun (novo izd. 1964); Spanish Cathedral Music in the Golden Age, 1961; . Church Music in America, 1966; Portuguese Music and Musicians A 1600), 1966; Portugaliae Muica, 1967; Music in Aztec and Ina Territc Renaissance and Baroque Musical Sources in the America, 1970, Foun Nezv World Opera, 1973; brojne studije i lanci. Orkestralne i klavir pozicije; zborovi; solo-pjesme.

STEVENS, Bernard George, engleski kompozitor (London, 2. III 1916 ). Studirao u Cambridgeu (J. Dent, C. Rootham) i na Royal College of Music u Londonu. Od 1948 predaje na toj ustanovi kompoziciju. S. ide u red umjetnika koji se javno bore za radnika prava. Kao stvaralac, meutim, nije se nastojao pribliiti ukusu mase. Njegova djela pisana tradicionalnim izra ajnim sredstvima odaju nadarenog i veoma obrazovanog kom pozitora.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, Symphony of Liberation, 1945 i II, 1964; simfonijeta za gudae, 1948. Koncerti: za violinu, 1943; za violonelo, 1952 i za klavir, 1957. Fugal Overture, 1948; uvertira East and West za duhaki orkestar, 1950; Eclogue, 1946; Dance Suite, 1957; preludij i finale, 1960; varijacije, 1964; Choriamb, 1968. KOMORNA: Lyric Suite, za gudaki trio, 1958; 2 gudaka kvarteta (II, 1962); tema i varijacije za gudaki kvartet, 1949; klavirski trio, 1942; trio za violinu, rog i klavir, 1966; suita za sekstet, 1967; sonata za violinu i klavir, 1940. The Bramble Briar za gitaru, 1974. - Klavirske i orguljske kompozicije. Filmska muzika. VOKALNA. Kantate: The Harvest of Peace za sopran, bariton, recitatora, gudae i klavir, 19 52; The Pilgrims of Hope, 1956 i The Turning World, 1971. Zborovi; solo-pjesme. LIT.: M. Hurd, Bernard George Stevens, MGG, XII, 1965. R. Stevenson, Bernard Stevens, Musical Times, 1968.

STEVENSON, Ronald, engleski kompozitor i pijanist burn, Lancashire, 6. III 1928 ). Studirao na Royal Ma College of Music i na akademiji Santa Cecilia u Rimu (kc iju kod G. Guerrinija). God. 196365 predavao kom] na Univerzitetu u Cape Townu, a onda se posvetio kc iji; kao pijanist nastupa najvie interpretirajui vlastiti
DJELA. ORKESTRALNA: Jamboree for Grainger, 1961; Sce Toccata, 1965; koncert za klavir, 1967. 4 Meditations za gudak: 1964. KLAVIRSKA: Passacaglia on DSCH, 1967 (DSCH su in ostakovia u njemakoj ortografiji); A Wheen Tunes for Bairns lae Sp, Prelude, Fugue and Fantasy na temu iz Busonijeva Fausta, 1968. Pr Fugue na temu iz Lisztove Simfonije o Faustu za orgulje, 1967; sonata balo, 1968. VOKALNA: Weyvers o'Blegburn za soliste, zbor i kla\ A Medieval Scottish Triptych za zbor, 1965, Anns an Airde, as an Dc zbor, 1968. Solo-pjesme: 79 Songs of Innocence, 1948 50; 20 Songs by Hugh MacDiarmid, 196466; Border Bovhood, 1972. SPISI: A 1 Symposium, 1970; Westcrn Music An Introduction, 1971. Izdao a The Joung Pianist's Grainger, 1967.

STEVENS, Halsey, ameriki kompozitor (Scott, New York, 3. XII 1908 ). Studirao kod W. Bervvalda na Syracuse University i kod E. Blocha u Kaliforniji. Od 1935 nastavnik muzike na vie univerziteta; od 1946 predsjednik je muzike kole na University of Southern California u Los Angelesu.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije, 1945 (rev. 1950), 1945 (kasnije ju je autor povukao) j Sinfonia breve, 1957; koncert za violonelo, 1964; Concertino za klavir etvororuno, gudae i timpane, 1966; A Green Mountain Overture, 1948 (rev. 1954); uvertira za gudae, 1957; Triskelion, 1953 i dr. KOMORNA: gudaki ili duhaki trio, 1959; 3 gudaka kvarteta; 3 klavirska trija; 2 kompozicije za 4 klarineta, 1962; 8 kompozicija za duhaki kvartet, 1966; kvintet za flautu, klavir i gudake instrumente, 1945; septet za 3 duhaka i 4 gudaka instrumenta, 1957. Sonate: za violinu i klavir, 1947; za violu i klavir, 1950; za violonelo i klavir, 1965; za fagot i klavir, 1949; za rog i klavir, 1952; za trublju i klavir, 1956 i za trombon i klavir, 1965. Nekoliko sonatina za jedan instrument i klavir; suite i dr. Kompozicije za klavir (3 sonate). Kompo zicije za orgulje. VOKALNA. Za zbor i orkestar: The Ballad of William Sycamore, 1955 i A Testament of Life, 1959. Zborovi; solo-pjesme. Te Deum za zbor, 7 limenih duhakih instrumen ata, orgulje i timpane, 1967; Magnificat za zbor i orkestar, 1962. Monografija The Life and Music of Bela Bartok, 1953. LIT.: P. A. Pisk, H. Stevens, Bulletin of the American Composers Alliance, 1954. W. Berry, The Music of H. Stevens, MQ, 1968.

STIBILJ, Milan, kompozitor (Ljubljana, 2. XI 19; Studij kompozicije zavrio na Akademiji za glasbo u Lj (K. Pahor) i zatim jo 1964 diplomirao kod M. Kelem Muzikoj akademiji u Zagrebu; e lektronsku muziku s 196667 u Utrechtu i tamo 1968 i 1972 djelovao kao komp 196768 boravio u zapadnom Berlinu kao gost Berliner K programma. Violinist u ljubljanskim orkestrima i 1971J'Muzike omladine Slovenije, preteno djeluje kao slobod jetnik u Ljubljani. Dobitnik vie nagrada u domovini, S. ji stavljao Jugoslaviju na festivalima Meunarodnog dru suvremenu muziku 1971 u Londonu i 1973 u Revkjaviku bodivi se impresionistikih utjecaja u svojem ranijem latvu, S. je proao nekoliko razvojnih faza (serijelnih i p< jelnih), koje su ga uspjeno dovele do formalne i izraaji teze najnovijih eksperimentalnih rezultata suvremene r
DJELA: simfonija Slauek in vrtnica, 1961; Skladja za klavir i 1963; Impresije za flautu, harfu i gudae, 1963; Epervier de la faiblesse za recitatora i udaraljke (tekst H. Michaux), 1964; Verz za orkestar za violinu, klarinet, kontrabas i udaraljke, 1965; Asimilacija za violi: 1965; Kontemplacija za obou i gudae, 1966; Apokatastasis (Slovenski ; za tenor, zbor i orkestar (tekst E. Kocbek), 1967; Kondenzacije za t] 2 klavira i udaraljke, 1967; Ekthesis za orkestar, 1968; Mavrica (tape 1968; Zoom za klarinet i bongose, 1970; Seance za violinu, violonelo 1971; Kathai za blokflautu i spinet, 1972; Chirologie za flautu i klavii Indijansko poletje za komorni ansambl, 1974. ^

STEVENS, Richard John Samuel, engleski kompozitor i orgulja (London, 27. III 1757 Peckham kraj Londona, 23. IX 1837). lan pjevakoga zbora katedrale sv. Pavla u Londonu (zborovode W. Boyce, Th. Arne, J. C. Bach). Od 1775 pjeva i nastavnik klavira; 1781 postao orgulja u crkvi sv. Mihovila, 1786 u Temple Church, a 1796 u Charter House. Uz to od 1801 bio predava na Gresham College, a 1808-IO orgulja i nastavnik na Christ's Hospital. S. je jedan od najistaknutijih i najboljih kompozitora gleea, osobito na Shakespeareove tekstove.
DJELA. VOKALNA: Ten Songs za glas i 2 violine, oko 1788; Eight Glees za 4 do 5 glasova, oko 1792; Eight Glees expressly . . . , oko 1795; Ten Glees za 3 do 6 glasova, oko 1798; Seven G l e e s . . . and Two G l e e s . . . , oko 1808; 16 glees u razliitim suvremenim zbirkama; dueti, glees, songs i anthems, rkp. Tri sonate za embalo ili klavir, oko 1786; sonatine i kraa klavirska djela u rkp. Opere Etnma i The Mistake of a Minute te oratorij The Captivity, sve u rkp. Dnevnik i Commonplace Books of Anecdotes, rkp. LIT.: J. B. Trend, J. S. Stevens and His Contemporaries, Music and Let ters, 1933. G. Farner, A Forgotten Composer of Anthems, ibid., 1936. C. Cudzvorth, R. J. Stevens, Musical Times, 1962. Isti, Two Georgian Classics: Arne and Stevens, Music and Letters, 1964. C. Cudzvorth, Richard John Samuel Stevens, MGG, XII, 1965.

STEVENS, Rise, amerika pjevaica, mezzosopran (New York, 11. VI 1913 ). Pjevanje uila na Juilliard School of Music u New Yorku (A. Schoen- Rene) i u Beu kod Marije Gutheil i H. Grafa; na opernoj pozornici debitirala 1936 u Pragu kao Mignon (Thomas) i tamo odmah angairana. Od 1939 lanica njujorkog Metropolitima, gostovala je na Dravnoj operi u Beu, na milanskoj Scali, parikoj Operi, na festivalu u Glvndebourneu i dr.; snimila je i nekoliko filmova. U njezina najvea ostvarenja idu Orfej (Gluck), Dalila (Saent-Saens, Samson i Dalila), Car-

STICH, Jan Vaclav (Giovanni Punto), eki koi kompozitor (ehuice kraj aslava, 28. IX 1746 Prag, 1803). Uio u Pragu (rog kod J. Matejke), Miinchenu i Dn (A. J. Hampel). God. 1763 66 kornist u kapeli grofa Tr Pragu; pobjegavi iz te slube, pod imenom Giovanni koncertirao po Evropi (Njemaka, Italija, panjolska, M ska itd.). God. 1769 74 lan je dvorske kapele u Mainzu koncertirao u Parizu i upoznao Mozarta koji je za njega k nirao soli stiku dionicu u Sinfoniji concertante K. V. 279 1781 dvorski muziar kneza-nadbiskupa od Wtirzburga, 1782 komorni muziar grofa d'Artoisa (kasnije kralj Karlc Parizu; 1787 gostovao u Njemakoj i 1788 u Londonu ns certima Pantheon. Vrativi se u Pariz (1789), vodio od 1795 star u Thedtre des Varietes amusantes. God. 1800 u Beu, pri panju Beethovena koji mu je posvetio Sonatu za rog i kl, F-duru op. 17. S. je bio jedan od najveih virtuoza na rogu u XV. Suvremenici su hvalili podjednako njegovu tehniku sp muzikalnost i vanrednu ljepotu tona. U kompozicijar znalaki iskoritavao tehnike mogunosti instrumenta, muzikolozi smatraju da je S. zapravo preraivao tua djel Stamitza, Sterkela, Rosettija i dr.).

STICH STIHIRA
DJELA. ORKESTRALNA: 14 koncerata za rog; koncert za klarinet. KOMORNA: 21 kvartet za rog i gudae: 6 op. 1; 6 op. 2; 6 op. 3 i 3 quatuors favoris op. 18, 1796 (prer. i za flautu i gudae). etiri kvinteta za rog, flautu ili obou, violinu, violu i bas; sekstet za rog, klarinet, fagot , violinu, violu i kontrabas op. 34; 12 petits trios za 3 roga, 1793; 20 trija za 3 roga, 1800; 6 trija za flautu ili violinu, violu i bas op. 7; 6 trija za flautu, violinu i bas (ili za 2 violine i bas); Sei Sonate za violonelo i bas; 100 dua za 2 roga; 3 dua za rog i fagot, 1802; 3 dua za rog i klarinet; dueti za 2 violine op. 5. VOKALNA: Hymne d la liberte za 3 glasa, muki zbor i orkestar, 1793; Hymne d l'Etre supreme za sole, zbor i orkestar. INSTRUKTIVNA: Etudes ou Exercices journaliers, ouvrage periodiaue pour le cor, 1795; dotjerao i izdao prirunik za rog A. J. Hampela Seule et vraie Methode pour apprendre facilement les Elemens des premier et se cond Cors . . . composee par Hampel et perfectionnee par Punto, son Eleve, 1798. NOVA IZD.: kvar tete za rog, violinu, violu i violonelo obj. A. B. Gottron (Hortus Musicus 93 i 171, 1951 i 1960); Rondeau en chasse iz petog koncerta za rog obj. J. Pohanka (Dejiny eke hudby v pfikladeck, II, 1958). LIT.: J. Branberger, Giovanni Punto (s bibliografijom), Dalibor, 1899. C. Pierre, Les Hvmnes et chansons de la Revolution, Pari 1904. Th. Frimmel, Beethoven-Handbuch, Leipzig 1926. J. Branberger, eti skadatele ve Francii v dobe revoluce, cisafstvi a restaurace, Listy Hudebni matice, 1927. B. tedron, K 150. vyroi umrti J. V. Sticha- Punta, Hudebni rozhlev, 1953. J. Nemeek, Nastin eke hudby XVIII. stoleti, Praha 1955. J. E. Miller, The Life and Works of J. W. Stich. A Check-List of i8th Century Horn Concerts (disertacija), University of Iowa, 1962. H. Fitzpatrick, Some Historical Notes on the Horn in Germany and Austria, The Galpin Society Journal, 1963. M. Potolka, Jan Vaclav Stich (Punto, Ponta), MGG, XII, 1965. I. A.

457

DJELA. SPISI. Knjige: Zur Geschichte der Instrumentalmusik in Liibeck, 1883; Die Orgel an der St. Marienkirche und die Abendmusiken zu Liibeck, 1886; Liibeckisches Tonkiinstlerlexikon, 1887; Musikgeschichte der Stadt Liibeck, 1891; Katalog der Musiksammlung auf der Stadtbibliothek zu Liibeck, 1893; Geschichte des Theaters zu Liibeck, 1902. Studije: Die Stadtbibliothek in Liibeck, MFM, 1884; F. Tunder, ibid., 1886; Thomas Baltzar, ibid., 1888; Die Familie Diiben und die Buxtehudischen Manuscripte am der Bibliothek zu Uppsala, ibid., 1889. IZDANJA : 2 kantate D. Buxtehudea (prilog MFM); sonata za violu da gamba i embalo istoga (DDT, 1903).

2. Heinrich Franz Daniel, orgulja i kompozitor (Liibeck, 5. VIII 1829 Tallin, 1. V 1886). Brat Carla Johanna Christiana; studirao u Weimaru i Leipzigu. Od 1853 orgulja protestantske crkve sv. Petra u Petrogradu, od 1866 koncertirao u Beu, Pa rizu, Gothi i Liineburgu, 1874 78 bio dirigent Cecilijanskoga drutva u Belfastu, zatim nastavnik klavira u Hastingsu te orgulja i zborovoa u Tallinu.
DJ ELA. IN S TRU MEN TALN A: The Vi si o n za orkes ta r; 3 k la virsk a trija; 2 klavirska kvarteta; sonata za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir; sonata za klavir; brojne klavirske minijature sabrane u nekoliko albuma. DRAMSKA : Singspieli Jery und Bately i Die Schatzgraber ; pantomima Schneewitchen. Vokalne kompozicije. LIT. : G. Karstddt, Carl Johann Christian i Heinrich Franz Daniel Stiehl, MGG, XII, 1965.

STICH-RANDALL, Teresa, amerika pjevaica njemakog podrijetla, sopran (West Hartford, Connecticut, 24. XII 1927 ). Pjevanje uila u rodnom gradu i na Columbia University u New Yorku; 1947 sudjelovala na praizvedbi opere The Mother of Us Ali (Thomson) i 1948 na praizvedbi Evangeline (Luening) te zatim pod vodstvom A. Toscaninija nastupila na simfonijskom koncertu orkestra NBC. Osvojivi prvu nagradu na natjecanju 1951 u Lausannei, svoj angaman na Bekoj operi zapoela 1952 kao Violetta (Verdi, La Traviata) i tamo 1962 dobila naslov Kammersdngerin. Umjetnica izvanrednih glasovnih i muzikih sposobnosti, nastupa u operi i na koncertnom podiju u brojnim evropskim i amerikim zemljama. STIEBER, Hans, njemaki dirigent i kompozitor (Naum burg, 1. III 1886 Halle, Saale, 18. X 1969). Uio na Konzervatoriju u Sondershausenu, zatim u Leipzigu (A. Nikisch, S. Krehl, H. Zollner). Dirigent u Dessauu, Koblenzu, Mtinchenu, Kielu, Halleu (simfonijski koncerti), Hannoveru (Singakademie, Mozartgemeinde, Madrigalvereinigung) i Leipzigu (Gradska opera). God. 1947 55 bio je profesor Visoke muzike ko le u Halleu.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonische Trilogie, 1941; Sinfonische Legende, 1942; Sinfonische Tragodie, 1944; Sinfonischer Aufbruch, T952; Sinfonische Ballade s obligatnim klavirom i zborom, 1952; koncert za violinu, 1957; Finale 1964, 1964. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: 1928; 1957 i 1957; trio za klavir, flautu i violinu, 1964; kvintet s klarinetom, 1919; sekstet za klarinet, bas -klarinet i gudaki kvartet, 1954; duhaki oktet, 1954; koncertantni duo za violu i lutnju, 1964 i dr. DRAMSKA. Opere: Der Sonnenstiirmer, 1921; romanti-kosimbolika legenda Heiligland, 1925; Die singende Quelle, 1933; Der Eulen-spigel, 1936; Der Dombaumeister, 1942; Riibezahls Brautfahrt, 1944; Der Ratt-enfanger, 1946; Geziefer, 1950; dramatske varijacije Tamino (na operu Die Zauberflote W. A. Mozarta), 1961. VOKALNA. Kantate: Volkerwande-rung, 1924; Faust-Kantate, 1931; Gutenberg-Kantate, 1940 i Salve Askulap!, 1967. Zborovi; solo pjesme (Michelangelo-Sonette, 1940; Liebeslieder im Herbst, 1944)LIT.: K. Schneider, Hans Stieber (s popisom djela), Hannoversche Geschichtsblatter, 1972.

STIER, Alfred, njemaki orgulja i muziki pisac (Greiz, Thiiringen, 27. XI 1880 Ilsenburg, Harz, 21. VII 1967). Studij zavrio 1904 na Konzervatoriju u Leipzigu. Orgulja i kantor u Limbachu, Dresdenu i Ilsenburgu; uz to 1919 45 glavni urednik asopisa Sdchsische Zeitschrift fiir Kirchenmusiker i 193344 suradnik asopisa Musik und Kirche. Od 1934 bio je direktor za crkvenu muziku u pokrajini Saskoj. Ogledao se i kao kompozitor.
DJELA: Das heilige in der Musik, 1926; Die Erneuerung der Kirchenmusik, 1927; Der Dienst des Kirchenmusikers, 1952; Kirchliches Singen, 1952 (II izd. 1960); Methodik der Musikerziehung. Nach den Grundsatzen der Tonika -Do-Lehre, 1958; Musika, eine Gnadengabe Gottes, 1960; autobiografija Lobgesang eines Lebens, 1964.

STIEDRY, Fritz, austrijski dirigent (Be, 11. X 1883 Ziirich, 9. VIII 1968). Zavrio studij prava; muziku uio na Konzervatoriju u Beu (E. Mandyczewski) i 1907 zapoeo dirigent sku karijeru kao asistent E. von Schucha na Dresdenskoj operi. God. 1913 14 operni dirigent u Kasselu, 1914 23 u Berlinu i 192325 na Volksoperi u Beu; 192528 nastupao kao koncertni i operni dirigent u Berlinu, Mtinchenu, Frankfurtu, Rimu, Madridu, Barceloni i Stockholmu, a 192833 bio je umjetniki direktor Gradske opere u Berlinu. Napustivi iz politikih razloga Njemaku emigrirao u SSSR i 193337 bio dirigent Lenjingradske filharmonije. Od 1938 u SAD, dirigent New Friends of Music Orchestra i New Opera Company u New Yorku, zatim 1945 46 u Chicagu i 194658 na Metropolitanu u New Yorku. Najvie se istakao kao interpret Verdijevih i Wagnerovih opera. S. je pripadao Schonbergovu prijateljskom krugu te je prvi izveo njegovu operu Die gluckliche Hand 1924 u Beu i Drugu komornu simfoniju 1940 u New Yorku. Posljednje godine ivota proveo je povueno u Ziirichu.
LIT.: J. Rufer, Das Werk Arnold Schonbergs, Kassel 1959.

STIEHL, 1. Carl Johann Christian, njemaki orgulja i muziki pisac (Liibeck, 12. VII 1826 1. XII 1911). Studirao u Weimaru i na Konzervatoriju u Leipzigu. Orgulja u Leipzigu i nastavnik muzike u Jeveru (184858) i u Eutinu (185877). Vrativi se u Liibeck poduavao od 1878 na ustanovi Katharineum, bio zborovoa (do 1901) i muziki kritiar (Liibecker Zeitung). Osobite je zasluge stekao kao direktor Muzikog odjela Gradske knjinice (od 1883), obogativi inventar rukopisima D. Buxtehudea, F. Tundera i dr. U svojim je radovima donosio obilje pouzdanih i dotad nepoznatih podataka.

STIGNANI, Ebe, talijanska pj evaica, mezzosopran (Na pulj, 10. VII 1903 Imola, 6. X 1974). Studirala na Konzervatoriju S. Pietro a Majella u Napulju (A. Roche). Debitirala 1925 u Napulju u operi Rigoletto G. Verdija. Njezin harmonino izjednaen glas imao je veliki opseg i dramatsku izraajnost, a tradicionalna belkanto tehnika bila je savrena. Pjevala je po Italiji i na najveim opernim pozornicama Evrope, Sjeverne i June Amerike; povukla se 1957. Repertoar joj je bio veoma raznolik te je obuhvaao uloge u operama G. Verdija, R. Wagnera, Ch. W. Glucka, C. M. Webera, V. Bellinija, C. SaintSaensa itd. STIHIRA (gr. cm/jjpa od cm^oc; stih), naziv za pesme vizantijskih i slovenskih pravoslavnih crkava, koje se pevaju posle stihova psalama. U poetku E. STIGNANI (oko V v.) su se takve pesme zvale -> tropari. Prvi put se naziv stihera pojavljuje u staroslovenskom rukopisu Sinajski euhologij (f. 83V), pisanom glagoljicom u XI v. Stihire su ispevane u ast praznika ili svetitelja. esto su citirani i delovi iz Biblije. Pevaju se na veernju i na jutrenju. U veini vizantijskih muzikih rukopisa nalaze se rubrike za pevanje sti hira. Stihire koje imaju sopstvenu metriku strukturu i melo diju zovu se samoglasne (idiomela). Samopodobne (automela) slue za uzor podobnim stihirama (prosomoia) koje nemaju sopstvenu melodiju. Ovi nazivi imaju u slovenskim tekstovima, prevedenim sa grkog, samo muziki, a ne i metriki smisao i znaaj. Stihire su sloene u ritmikoj prozi. Svojim sadrajem, stilom i prozodijskim elementima one podseaju na tropare, koji su, meutim, krai. Po muzikoj gradi stihire se nalaze izmeu jedno stavnog oblika irmosa i melizmatinog kondakiona. Karakteri stina melodika stihira ima svoj sopstveni vie - manje silabiki stil genos stiherarikon, ali ima prilian broj stihira prilagoenih zahtevima slube (oficija) ili odreenog stilskog perioda pa se izvode u tuem stilu, veinom u bogato melizmatikom genos kalofonikon. Himnografi su pridavali veliku vanost ravnotei izmeu reci i tona pa su u melodici stihira ukrasi dodani kod onih rei koje treba istai, ali nisu odluujue za razumevanje ele fraze. Svojom funkcijom i muzikom strukturom stihire se mogu porediti sa antifonama u katolikoj crkvi. Tekstovi i melodije stihira sabrani su u posebnoj rukopisnoj zbirci stihiraru (faksimilno izdanje stihira, zajedno sa opisom zbirke objavljeno je u meunarodnoj ediciji Monumenta Musieae

458

STIHIRA STILE FAMILIARE

govori o Paganinijevu, Lisztovu, aljapinovu, Cortotovu kingovu stilu. Izraz s. pojavio se u muzici oko 1600. Meu prvima 1 nio ga je P. Pontio (Ragionamento di muica, 1588) kao za ukupnost svih izraajnih sredstava pojedinog muziko (motetski s., madrigalski s., misni s. i dr.). L. Zacconi ( di muica, II, 1622) pojmom stila obuhvaa i osobne zna; zikog govora nekog kompozitora. Autori monodije prvi 1 ljavaju termin s. u dananjem znaenju. M. Praetorius (S musicum, III, 1619) naziva stilom zbir kompozicijsko-t postupaka unutar odreenog muzikog oblika. G. B. Dor pendio..., 1635) razlikuje stilo antico (stroga vokalna pc od stilo moderno (monodija). A. Kircher {Musurgia... dijeli muziku spekulativno na brojne stilove: stylus im] stylus expressus (prema djelovanju na raspoloenje si zatim stylus ecclesiasticus, canonicus, motecticus, phar, madrigalescus, melismaticus, choraicus sive theatralis, symp i dr. J. Mattheson {Grundlagen einer Ehren-Pforte, 1740) se na praksu, pa razlikuje komorni, crkveni i kazalini st\ Scheibe {Critischer Musicus, 1745) meu prvima govori dilakom stilu u muzikoj umjetnosti, a J.N.Forkel (Jjber die der Musik, 1777 i Allgemeine Geschichte der Musik, 1788 upotrebljava izraz s. u klasifikaciji razliitih kompozicija ( na njihovu umjetniku vrijednost (visok s., srednji s. i ni U XIX st. uobiajila se primjena pojma s. za ukupnost s \ ajki odreenih proteklih vremenskih razdoblja (E. H Vom Musikalisch-Schonen, 1854), pa G. Adler promatr muziku prolost kao historiju muzikih stilova. Tada zi i diferencijacija pojmova s. estetika kompozicijska 1 Nazive za pojedina stilska razdoblja preuzela je 1 logija iz historije likovnih umjetnosti i knjievnosti ili nekim drugim kulturno-historijskim strujanjima. Tako s evropskoj muzici nakon razdoblja koje ide do potkraj prvog ljea nae ere, a ispunjen je svjetovnim i crkvenim jednoj pojavila ova stilska razdoblja: doba prvih poetaka vi (XI XII st.), ars antiqua (kraj XII poetak XIV i nova (XIV st.), doba prevlasti nizozemske polifonije (> renesansa (XVI st.), barok (XVII prva polovina XV] rokoko (XVIII st.), razdoblje klasike (XVIIIXIX st.), tizam (XIX st. rani, kasni, neoromantizam) i realizai kraj XIX st.). Prijelaz u XX st. i razdoblje do sredine XX ljeeni su nizom umjetnikih strujanja pa se, u simultai naizmjence, javljaju: verizam, impresionizam, ekspresii neobarok (neoklasicizam), dodekafoniko organiziranje atoi s ograncima punktualizma i serijelnosti. U pojedinim razd pojavljuju se i dodatne stilske oznake (muzika reformacije,, ni stil, osjeajni stil, u romantici jo i pojam nacionalnih
LIT.: H. H. Parry, Style in Musical Art, Oxford 1900 (II izd. 1911). H. Riemann, Kleines Handbuch der Musikgeschichte, mit Perio' nach Stilprinzipien und Formen, Leipzig 1908 (VIII izd. 1951). C Der Stil in der Musik, I, Leipzig 1911 (II izd. 1929). M. Emmanuel, de la langue musicale (2 sv.), Pari 1911 (novo izd. 1951). W. R. U Abstraktion und Einfuhlung. Ein Beitrag zur Stilpsychologie, Muncr (novo izd. 1948; engl. London 1953). W. Fischer, Zur Entwicklungsg des Wiener klassischen Stils, STMW, 1915. H. von Waltershausen, lische Stillehre in Einzeldarstellungen (3 sv.), Miinchen 1920. //.A; Zur Stilgeschichte der Musik, PJB, 1921. K. Meyer, Zum Stilprc der Musik, ZFMW, 1922 23. E.BuckeniP. Mies, Grundlagen, Meth< Aufgaben der musikalischen Stilkunde, Ein Versuch, ibid. P. Mies, gang und Eigenschaften der Definition in der musikalischen Stilkunde, K izvjetaj, Leipzig 1925. E. Katz, Die musikalischen Stilbegriffe Jahrhunderts (disertacija), Freiburg 1926. K. G. Fellerer, Zur Frage sikalischen Zeitstils, AM, 1926. A. Schering, Historische und Klangstile, PJB, 1927. M. Friedland, Zeitstil und Personlichkeitsst Variationenwerken der musikalischen Romantik, Leipzig 1930. E. Hornbostel, Gestaltpsychologisches zur Stilkritik, Spomenica G. Adle: i Leipzig 1930. P. Mies, Zu Musikauffassung und Stil der Klassik, 1930 31. E. Closson, Du style, AML, 1931. H. Biicken, Zur F Stilverfalls, Spomenica Th. Kroyeru, Regensburg 1933. O. Ursprung t endung, ibid. H. G. Burghardt, Uber das melodische im Stilwan( scher Musik, Wroclaw 1934. E. Pepping, Stihvende der Musik, Mainz E. Rebling, Die soziologischen Grundlagen der Stilwandlung der h Deutschland um die Mitte des 18. Jahrhunderts (disertacija), Berlin H. Rosenberg, On the Analysis of Style, AML, 1937. A. Damerini, Cl; e romanticismo nella muica, Firenze 1942. G. Moore, From Ma Modern Music. A Guide to Mus'cal Styles, New York 1942 (novo iz C. Sachs, The Commonwealth of Art Style, New York 1946. R. vien. Some i8th Century Classifications of Musical Style, MQ, 1947 Schb'nberg, Style and Idea, New York 1950. H. Husmann, Singstil unc mental stil in der europaischen Musik, Kongresni izvjetaj, Kassel 195 Weisbach, Stilbegriffe und Stilphanomene, Wien 1957. H. Truscott, Music, RM, 1958. G. Nestler, Der Stil in der neuen Musik, Freibl 1958. W. Fleming i A. Veinus, Understanding Music: Stale, Struct History, New York 1958. H. J. Moser, Die Stilverwandschaft zwisc Musik und den anderen Kiinsten, Berlin 1960. 5. Lobaczezvska, Styl czne (2 sv.), Krakow 1960 62. W. S. Neuiman, Unterstanding M Introduction to Music's Elements, Styles and Forms, II prer. izd., 1961. E. A. Lippman, Stil, MGG, XII, 1965. J. La Rue, Elements Analysis, New York 1965. R. L. Crocker, A History of Muica New York 1966. J. La Rue, Guidelines for Style Analysis, New Yoi

Byzantinae). Kompletan stihirar sadri tri vee grupe pesama: i) stihire za utvrene praz nike dvanaest meseci crkvene godine, od i. septembra do 31. avgusta minejske stihire; 2) stihire za pokretne praznike perioda Trioda i Pentikostara i 3) stihire Osmoglasnika. U okviru ovih grupa postoje i dalje podele na manje grupe. U nekim rukopisima su stihire zabeleene po redosledu slube, a u drugima po redosledu osam glasova. Inicijali pojedinih pesama ine katkada akrostih koji, npr. ukljuuje ime autora pe sama. Sauvano je oko 650 rukopisnih primeraka muzikih sti hirara nastalih pre 1500 god. Oko 1400 pesama ine^ kompletnu zbirku stihirara. Stabilnost u prenoenju stihira u odnosu na kalendar, sadraj i notaciju (melodiju) moe se pratiti od kraja XI do kraja XV v\, pa i dalje.
NOVA IZD.: R. Nahtigal obj. Euchologium Sinaiticum (2 sv.): I, faksimili i II, iriliki tekst sa komentarima (Ljubljana, 1941 42). Faksimilna izdanja u seriji, Monumenta Musicae Byzantinae: C. Heeg, H. J. W. Tillyard i E. Wellesz obj. su reprodukciju kodeksa Vindobonensis Theol. Graec. 181 (XIII v.) pod naslovom Sticherarium (Facsimilia I, 1935); R. Jakobson obj. pod naslovom Fragmenta Chiliandarica Palaeoslavica (Facsimilia V, sv. 1, 1957) reprodukciju rukopisa br. 307 manastira Hilandara iz XIII veka (ruska redakcija, nepotpun Triod i nepotpun Pentikostar); O. Strunk obj. kao Specimina Notationum Anti-quiorum (Facsimilia VII, pars principalis i pars suppletoria, 1966"), 187 reprodukcija iz 45 rukopisa od sredine X do XIII v. i najzad O. Strunk i E. Follieri objavili reprodukciju kodeksa Vatopedi 1488 (XI v.) pod naslovom Triodium Athoum (Facsimilia IX, pars principalis i pars suppletoria, 1975). Transkripcije u Monumenta Musicae Bvzantinae: E. Wellesz, Die Hymnen des Sticherarium fiir September (Transcripta, I, 1936); H. J. W. Tillvard, The Hymns of the Sticherarium for November (Transcripta, II, 1938); isti, The Hymns of the Octoechus, 2 sv. (Transcripta, III i V, 1940 49); isti, The Hymns of the Pen-tecostarium (Transcripta, VII, 1960). LIT.: E. Wellesz, A Historv of Bvzantine Music and Hymnography, Ox ford 1949 (II proireno izd. 1961, III izd. 1962). O. Strunk, The Notation of the Chartres Fragment, Annales Musicologiques, 1955, III. E. VPellesz, Byzantinische Musik, Das Musikwerk, Koln 1959 (engl. prevod London 1959). O. Strunk, The Antiphons of the Oktoechos, Journal of the American Mu sicological Society, 1960, 1 3. D. Stefanovi, Codex Peribleptos, Zbornik radova Vizantolokog instituta, 1964, VIII/2. S. V. Lazarevi, Sticherarion An Early Byzantine Hymn ollection with Music, Byzant inoslavica, Prag 1968. C. Floros, Universale Neumenkunde, 3 sv., Kassel 1970. Di. S.

STIL (lat. stylus pisaljka, prema grkom CFTUXOC;) U muzici, ukupnost stvaralakih obiljeja po kojima se djelatnost jednoga kompozitora razlikuje od djelatnosti drugih. No, razlike u stilu ne zamjeuju se samo pri usporeivanju stvaralatva pojedinih kompozitora, nego zahvaaju mnogo dalje: one se pojavljuju pri usporeivanju generacija, razdoblja, muzikih vrsta, kompozi cijskih postupaka, nacionalnih specifinosti itd. Razlike koje se oituju u odmjenjivanju stilova uvjetovane su svakako promje nama estetskih pogleda u smjeni drutvenih grupacija. Ukoliko je kod primjene kriterija za ispitivanje stila teite na muzikom djelu, stilske e znaajke svakako biti povezane uz mjesta na kojima se djelo izvodi, uz sastav koji ga izvodi, kao i uz njegovu namjenu. Stoga se razlikuje s. komorne, simfonijske, koncertantne, crkvene, salonske, dramske, zabavne, plesne muzike. Ali s. odreuju i drutveni slojevi koji muziku proizvod e i konzumiraju, pa uz narodnu postoji i umjetnika muzika, a u njoj ima vie podvrsta (amaterska, omladinska). U tu kategoriju ulaze i druge muzike manifestacije uvjetovane drutvenim poloajem: truba durska i minnes angerska muzika, muzika Meistersingera, pjesme i plesovi putujuih muzikanata, studentske i vojnike pjesme, cehovski napjevi i dr. Ispitivanje muzikog djela pokazuje nadalje da postoje raz like izmeu vokalnog i instrumentalnog stila. U podruju vokal noga stila razlikuje se dramski s. (u operi), epski s. (u oratoriju) i lirski s. (u solo-pjesmi); deklamatorno-recitativnoj vokalnoj muzici suprotstavlja se melizmatsko-kantabilna. U okviru zborne muzike treba razlikovati a cappella s. od stila zborskih kompozicija s instrumentalnom pratnjom. O biljeja dramatinosti, epike i lirike ima, dodue, i u instrumentalnoj muzici, ali se u njoj uz to javljaju i osobine instrumenata kao osnove za nove stilske kriterije (klavirski, orguljski, violinski stil). Elemente za odreivanje stila pruaju i kompozicijski postupci: uz homofoni razlikuje se i polifoni s.; nasuprot konstruktivnosti fuge stoji s jedne strane slobodna igra tokate i preludija, a s druge programnost. Ukoliko se, govorei o muzikom stilu, postavlja teite na kompozitora, ustanovit emo da svaki znaajniji kompozitor razvija svoj osobni s., u okviru kojega moemo dalje razlikovati rani, srednji i kasni s. (tako npr. kod L. v. Beethovena). ak je mogue kod jednoga kompozitora izdvojiti s. jednog nje gova djela koje se od ostalih u mnogoemu znatno razlikuje (npr. opera Tristan und Isolde R. Wagnera u odnosu na druge njegove operne radove). Jaka stvaralaka linost namee svoj s. i drugim kompozitorima, osobito svojim uenicima, pa ponekad dolazi do skupnih stilova, tzv. kola (npr. Beka atonalna kola A. Schonberga i njegovih aka). Katkada se kompozitori srodnih stilis tikih obiljeja i htijenja udruuju u posebne grupacije {Petorica u Rusiji u XIX st.; Jeune France u XX st.). Problemi muzike stilistike proteu se ak i na linosti izvodilaca, pa se opravdano

J STILE FAMILIARE (tal.), homofono vokalni (n etvoroglasni) slog, u kojemu sve dionice imaju isti teksl

STILE FAMILIARE STOCKHAUSEN

ritam. S. f. je sinonim za strogi akordiki slog, s tom razlikom to pojam akordikog stila nije ogranien samo na vokal nu muziku. Termin je vjerojatno nastao u XVI st. Zaeci familijarnog stila nalaze se u ranom organumu (nota protiv note, silabiki postupak). Veina -> conductusa XIII st. kree se u akordikim sklopovima (24 glasa), po jedan na svaki slog. U troglasnom -> fauxbourdonu Burgundske kole glasovi se takoer kreu isto dobno. Podulji etvoroglasni odlomci takve fakture esto se su sreu kod J. Obrechta (14501505) te u motetima Josquina des Presa (oko 1440 1521?) i njegovih nasljednika. U daljem toku XVI st. s. f. se susree prije svega u chansonu, frottoli, canzoni i villanelli. Poslije 1600 s. f. se zadrao u harmoniziranim crkve nim himnama i koralima. (-> Izometrija) STILINOVIC, Branka, pjevaica, sopran (Zagreb, 24. X 1926 ). Studij pjevanja zavrila na muzikoj koli Pavao Markovac u Zagrebu (N. Pirnat). God. 194958 lanica zbora Radio-Zagreba, a zatim, nakon to je 1958 debitirala na sceni Rijeke opere kao Santuzza (Mascagni, Cavalleria ruslicana) solistica je Zagrebake opere. Sopranistica blistavih visina i sugestivne izraajnosti glasa, ostvarila je niz kreacija lirskog i dramskog re pertoara. Medu njezinim ulo gama istiu se: Amelija, Eliza beta, Leonora i Aida (Verdi, Krabuljni ples, Don Carlos, Trubadur i Aida), Leonora (Beethoven, Fidelio), Senta (Wagner, Ukleti Holandez), Michaela (Bizet, Carmen), Tosca (Puccini), Madeleine (Giordano, Andrea Chenier), Liza i Tatjana (ajkovski, Pikova dama i Evgenij Onjegin), Jaroslavna (Borodin, Knez Igor), Marica (Smetana, Prodana nevjesta), Irmengarda (Lisinski, Porin), Jelena i Eva B. STILINOVIC (Zajc, Nikola ubi Zrinjski), ula (Gotovac, Ero s onoga svijeta), Dalmaro (Gotovac) i dr. Osim na jugoslavenskim opernim pozornicama gostovala je u Italiji, Austriji, Njemakoj, vicarskoj, Madarskoj, Poljskoj i drugim evropskim zemljama. Istie se i kao oratorijska pje vaica. K. Ko. STILL, William Grant, ameriki kompozitor (Woodville, Mississippi, 11. V 1895 ). Kompoziciju je uio na Konzervatoriju u Oberlinu (Ohio), na New England Conservatory u Bostonu kod W. Chadwicka i u New Yorku kod E. Varesea. Dirigent simfonijskih orkestara te suradnik razliitih radio -stanica i filmskih poduzea. U poetku S. slijedi principe E. Varesea; kasnije pojednostavnjuje stil. Tematiku svojih djela povezuje sa ivotom amerikih Crnaca. Autor preteno programskih kompozicija pro etih socijalnim i patriotskim sadrajem. S. je prvi Crnac koji je dirigirao velikim ameriki m simfonijskim orkestrom (Los Angeles Philharmonic Orchestra, 1936) te prvi crnaki autor simfo nije (1931).
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, Afro-American Symphony 1931; II, Song of a New Race u g-molu, 1937; III, 1945; IV, 1947 i V, 1958. Simfonijske pjesme Ebon Chronicle, 1934, Beyond Tomorrozu, 1936 i Poem, 1944; Kaintuck' za klavir i orkestar, 1935; Ennanga za harfu i orkestar, 1956; Festive Overture, 1944; suita Africa, 1930; Darker America, 1924; Old California, 1941; In Memoriam: The Colored Soldiers who Died for Democracy, 1943; Pages from Negro History, 1943; Archaic Ritual, 1946; Danzaz de Panama, 1948; The American Scene, 1957 i dr. KOMORNA: Four Indigenous Portraits za flautu i gudaki kvartet, 1957; suita za violinu i klavir, 1943; Incanlation and Dance za obou i klavir, 1945 i dr. Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Opere: Blue Steel, 1935; Troubled Island, 1941; A Bayou Legend, 1941; A Southern Interlude, 1943; Costase, 1949; Mota, 1951; The Pillar, 1956; Minette Fontaine, 1958 i Highway, I, USA, 1963. Baleti: La Guiablesse, 1927; Sahdji, 1930; Leno% Avenue, 1937 i Miss Sally's Party, 1940. VOKALNA : kantata And They Linched Him on a Tree, 1940. Za zbor i orkestar: Song of a City, 1939; From a Lost Continent, 1948 i A Psalm for the Living, 1954. Plain Chant for America za bariton i orkestar, 1941; 12 crnakih duhovnih pjesama, 1937; solo -pjesme (Caribbean Melodies, 1941). LIT.: V. Arvey, W. G. Still, New York 1939. Ista, W. G. Still, International Musician, 1963. N. Slonimsky, William Grant Still, MGG, XII, 1965. R. B. Haas, (urednik), William Grant Still and the Fusion of Cul tures in American Music, Los Angeles 1972. LIT.: H. Bush, The Development of Chordal Style (disertacija), Ithaca 1939B. A.

459

logiji, meutim, S. je komplementarni pojam -> Chorbuchu za razdoblje od kraja XV st. do oko 1700, a dionica je komplementarni pojam partituri i upotrebljava se od oko 1700 do danas; granice nisu jasno povuene. Najraniji rukopisni primjer Stimm bucha je Glogauer Liederbuch (oko 1480). Openito je praksa Stimmbucha najprije prodrla u svjetovnu i neliturgijsku duhovnu muziku; crkvena se muzika u mnogim mjestima notirala u Chorbuchu sve do ranog XVII st.
LIT.: L. Finscher, Stimmbuch, MGG, XII, 1965. B. A.

STIMMTAUSCH (njem. Stimme glas i Tausch razmjena, izmjena), u XIII st. u ranim oblicima vieglasja ponavljanje kraih muzikih fraza izmjenino u razliitim dionicama; dok npr. so pran preuzima melodiju alta, alt pjeva melodiju soprana itd. STIV NAUMOV, kulturno-umetniko drutvo, osnovano 1945 u Bitoli. Jedno od najaktivnijih amaterskih drutava u Makedoniji sa horskom, orkestarskom, dramskom i folklornom sekcijom. Hor i mandolinski orkestar idu u reprezentativna muzika tela. Pevaki hor znatno je doprineo razvoju vokalnog amaterizma u celoj Make doniji. Dirigenti su bili N. Savenko, S. Dragomanski, T. Hrisik i M. Nikolovski, pod ijim je rukovodstvom hor ostvario mnoge uspene turneje u zemlji i inostranstvu. Kasnije su horovoe bili P. Sidovski i Lj. Trifunovski. T. Si. i D. Ov. STOBAEUS, Johann, njemaki kompozitor (Grudziadz, 6. VII 1580 Konigsberg, 11. IX 1646). Uio kod J. Eccarda u Konigsbergu, gdje je od 1601 basist u kneevskoj dvorskoj kapeli, 1602 kantor stolne crkve, 1626 dirigent dvorskog orkestra. Nasljedujui svog uitelja Eccarda, S. povezuje, u svojim vokalnim kompozicijama na koralne melodije, polifoni motetski stil s akordikim stilom pjesme.
DJELA: Cantiones Sacrae 5 10 vocibus item aliquot Magnificat 5 6 vocibus, 1624. Objavio J. Eccardove zbirke u proirenom izd.: Geistliche Lieder auf getvonliche preussische Kirchenmelodeyen za 5 glasova (uz 57 Eccardovih pjesama dodao 45 vlastitih), 1634 i Preussische Fesl-Lieder za 5, 6 i 8 glasova 2 sv.; 37 J. Eccardovih pjesama i 34 Stobausovih), 1642 44. NOVA IZD.: Preussische Fest-Lieder, II, obj. G. W. Teschner (1858, 1860 i 1870) i J. Muller-Blattau (1939); pojedine pjesme obj. C. v. Winterfeld (1845), L. Schoeberlein i F. Ricgel (1865 72), F. Commer (1887), G. Schreck (1936) i J. Muller-Blattau (1952, 1954 i 1958). LIT.: R. Eitner, Stobaeus oder Stoboeus, MFM, 1871. L. Kamienski, Jan Stobeusz z Grudziqdza, Poznan 1928. H. Haase, Eine wichtige Quelle fiir J. Stobaeus Grudentinus, 6 Sammelbande aus Konigsberger Bestan den in Gottingen, Spomenica F. Blumeu, Kassel 1963. D. Hdrtvng, Johann(es), Stobaeus, MGG XII, 1965.

STOCK, David Frederick, ameriki kompozitor (Pitts burgh, Pennsvlvania, 3. VI 1939 ). Kompoziciju i trublju studirao na Carnegie Institute of Technology u Pittsburghu (N. Lopat-nikov, A. Pasquarelli, F. Dorian), na Brandeis University (kompoziciju kod A. Bergera) i u Parizu (A. Vaurabourg, J. Fournet) te privatno kod Nadije Boulanger. God. 1961 63 lan Simfo nijskog orkestra u Pittsburghu, zatim predavao teoretske discipline na Brandeis University i na Nezv England Conservatory u Bostonu; od 1970 profesor je na Antioch Collegeu u Yellow Springsu.
DJELA. ORKESTRALNA: Divertimento, 1957; Capriccio za komorni orkestar, 1963; Symphony in 1 Movement, 1963. KOMORNA: gudaki kvar tet, 1962; Serenade za flautu, klarinet, rog, violu i violonelo, 1964; kvintet za klarinet i gudae, 196567; Flashback za komorni ansambl, embalo i udaraljke, 1968; 3 Pieces za violinu i klavir, 1969; Triple Play za piccolo, kontrabas i udaraljke, 1970.

STOCK, Frederick August, ameriki violinist, dirigent i kompozitor njemakoga podrijetla (Jiilich, Rheinland, u. XI 1872 Chicago, 20. X 1942). Zavrivi studij na Konzervatoriju u Kolnu bio je tamo 189095 violinist orkestra Gurzenich. Od 1895 u SAD, lan i od 1903 dirigent Simfonijskoga orkestra u Chicagu. Vrlo ugledan dirigent, bio je dobitnik brojnih nagrada i priznanja. Komponirao je u duhu kasne romantike.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonij e, 1910 i 1915; simfonijska pjes ma Life (posveena Th. Thomasu), 1905; koncert za violinu, 1929; koncert za violonelo, 1929; suita The Seasons, 1912; 3 uvertire; varijacije; A Musical-Self Portrait, 1932. Komorne gudaki kvartet, 1901) i klavirske kompozicije. Psalmodic Rhapsody za tenor, (zbor i orkestar; solo-pjesme. Obradbe za orkestar. LIT.: L. Stein, Frederick Stock, MGG, XII, 1965.

STIMMBUCH (njem.; engl. part book), svezak koji sadrava iskljuivo jednu rukopisnu ili tiskanu dionicu vieglasne kompozicije ili zbirke kompozicija. Izmeu Stimmbucha iz doba re nesanse i dananje instrumentalne ili vokalne -> dionice (njem. Stimme) nema naelne razlike, jer je u oba sluaja odluujui element definicije zapis jednoga glasa. U muzikolokoj termino-

STOCKHAUSEN, Julius, njemaki pjeva (bariton) i pe dagog (Pariz, 2?. VII 1826 Frankfurt na Majni, 22. IX 1906). Sin harfista Franza Stockhausena. Studirao pjevanje u Parizu kod L.-A. Poncharda, zatim kod M. Garcije, za kojim 1849 odlazi u London. God. 1848 zapoeo karijeru koncertnog pjevaa i stekao doskora meunarodnu reputaciju svojim koncertima u Parizu, Londonu, po Njemakoj i dr.; esto je koncertirao s Clarom Schumann, J. Joachimom i J. Brahmsom s kojim je prijateljevao (smatra se da je utjecao na stil njegovih solo-pjesama). Uz to je bio 186267 dirigent koncerata Filharmonije i Singakademie u Hamburgu, 186970 uitelj pjevanja i komorni pjeva na dvoru u Stuttgartu, 1874 78 dirigent Sternova pjevakog drutva u Berlinu, 1878 79 i kratko vrijeme 1882 nastavnik pjevanja na

460

STOCKHAUSEN STOHASTIKA MUZIKA

2 X 7 Seiten fiir Ausarbeitungen, 1963; Momente II za sopran, 4 zbora strumentalista, 1964; Mikrophonie I za tam-tam, 2 mikrofona, 2 filtra i tore, 1964; Mixtur za 5 orkestralnih skupina, 4 prstenasta modulatora i ratora sinusnih valova, a) za veliki orkestar, b) za malu orkestralnu ] 1964; Mikrophonie II za zbor, Hammond orgulje, 4 prstenasta modi magnetofonsku vrpcu, 1965; Stop za orkestar u 6 skupina, 1965; Te magnetofonska vrpca, 1966; Solo za 1 melodijski instrument s povratnorr lacijom (1 svira i 4 asistenta), 1967; Adieu za duhaki kvintet, 1967; 1 elektronska i konkretna muzika, a) 4-kanalna magnetofonska vrpca, b) instrumenta, 1967 68; Drite Region der Hymnen s orkestrom, 1969; Pi za tam-tam, violu, elektronium, klavir, 2 mikrofona, 2 filtra i regulatort raca), 1968; Stinimung za 6 vokalista, 1968; Kurzzvellen za klavir, elekt tam-tam s mikrofonom, violu s kontaktnim mikrofonom, 2 filtra sa 4 tora i zvunika te 4 kratkovalna radio - prijemnika (6 sviraa), 1969; . sieben Tagen, 15 kompozicija za ansambl, 1969 (sadrava: Setz die S Sonne; Es; Intensitat; Verbindung', kazalino djelo [Theaterstiick] Oben ut za 3 glumca, klavir, violu, elektronium i udaraljke); Spiral za blokflautu valove, 1969; Spiral za elektrinu blokflautu i kratke valove, 1969; Fr vier Orchestergruppen, Wandkla'nge zur Meditation, 1969; Beethoven-Sl sen op. 1970, 1970; Expo fiir 3, 1970; Pole fiir 2, 1970; Manira za 2 1 elektronske dodatne sprave, 1970; Sternklang- eine Parktnusik fiir fiinf C 1971; Trans za orkestar, 1971; Intervali za klavir etvororuno, 197; za komorni sastav, 1973; Herbsiniusik, pokuaj instrumentalnog kazalita Musik im Bauch, za udaraljke i muzike satove, 1975 - SPISI: T elektronischen und inslrumentalen Musik, I, 1961, II, 1963 i III, 1971; s lanci u Die Reihe, od 1955 (nanovo tiskani u Darmstadter Beitrage zur Musik, od 1959). LIT.: K. Worner, Stockhausen, Weg und Wollen 1950 62, sv. \ riji Kontrapunkte (urednik H. Lindlar). Rodenkirchen am Rhein 1962 Lindlar, Karlheinz Stockhausen, MGG, XII, 1965. P. Marietan, velle musique, pedagogie nouvelle, SMZ, 1966. M. Bortolotto, Fase s Torino 1969. W. Kriiger, K. Stockhausen, Allmacht und Ohnmach! neuesten Musik, Regensburg 1971. E. Karkoschka, Karlheinz Stock Melos, 1972. W. Burom, Stockhausens Studie II, Frankfurt 1973. Stuppner, Serialita e misticismo in Stimmung di K. Stockhausen, 1974. B,

Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu na Majni; 1879 u Frankfurtu osnov ao vlastitu pjevaku kolu koju je vodio do smrti. S. je bio poznat kao uzoran oratorijski pjeva i interpret Lieda (osobito Schubertovih, Schumanovih i Brahmsovih). Bogatstvo glasa, savreno fraziranje, jasnoa dikcije i plemenitost stila, sve se to kod njega stapalo u jedinstven sklad. Kao pedagog nastavljao je tradiciju svog uitelja Garcije i specijalizirao se za pouavanje baritona. Njegovi su uenici K. Scheidemantel, K. Perron, Her mine Spies, Antonia Kufferath i dr. Sa M. Friedlaenderom sasastavio je poznati udbenik Gesangunterrichts-Methode (2 sv., 188687).
LIT.: J. Wirth-Siockhausen, Julius Stockhausen, der Sanger des deutschen Liedes, Frankfurt am Main 1927. A. H. Fox Strangways, Julius Stockhausen, The Monthly Musical Record, 1949. H, Kiihner, Julius Stockhausen, MGG, XII, 1965.

STOCKHAUSEN, Karlheinz, njemaki kompozitor (Mod rath kraj Kolna, 22. VIII 1928). Studirao 1947 51 na Visokoj muzikoj koli u Kolnu kod H. O. Schmidt-Neuhausa (klavir), H. Schrodera i F. Martina (teorija i kompozicija), a 1952-53 u Parizu kod O. Messiaena i D. Milhauda; ondje radi i u studiju za konkretnu muziku pod vodstvom P. Schaeffera. God. 1954 56 bavi se studijem akustike i kibernetike kod H. Meyer-Ep- plera na Univerzitetu u Bonnu. Na Zapadnonjemakom radiju u Kolnu od 1953 je stalni suradnik, a od 1963 direktor studija za elektronsku muziku. Od 1955 izdaje sa H. Eimertom asopis Die Reihe, posveen suvremenoj muzici. Uz to od 1957 vodi teajeve za kompoziciju i analizu u okviru Meunarodnih ljetnih teajeva za novu muzi ku u Darmstadtu, od 1963 i teajeve za kompoziciju na Rheinische Musikschule u K. STOC KHAUSEN Kolnu. God. 1958 poduzeo prvu Koncertnu turneju s predavanjima po SAD i Kanadi (32 univerziteta); odonda je posjetio i mnoge druge zemlje, medu ostalima, i dva puta Jugoslaviju (Muziki biennale u Zagrebu, 1961 i 1969). Od 1971 profesor kompozicije na Visokoj muzikoj koli u Kolnu. S. se ubraja medu najznatnije predstavnike njemake muzike avangarde. Primjenjujui i razvijajui suvremena kompozicijsko-tehnika i zvuna sredstva, od serijelne tehnike do aleatorike, od primjene novih instrumentalnih sklopova do elektronike, on ostvaruje zanimljive, esto vrlo efektne i nove zvu ne, ritmike i strukturalne kombinacije.
DJELA: tri pjesme za alt i komorni orkestar, 1950; Studie za orkestar, 1950; sonatina za violinu i klavir, 1950; tri zbora na Verlaineove tekstove, 1950; koral za zbor a cappella, 1950; Kreuzspiel za obou, bas-klarinet, klavir i udaraljke, 1951 (nova verzija 1959); Formel za orkestar, 1952; Schlagquartett za klavir i 3 para timpana, 1952; Konkrete Etiide, 1952; Punkte za orkestar, 1952 (I revizija, 1962; II, 1964); Klavierstiicke I IV, 1952 53; Kontra-Punkte za IO instrumenata, 1953; Studie I za elektronske zvukove, 1953 i Studie II, 1954; Klavierstiicke V VIII, 1954 55; Klavierstiicke IX X, 1954 61; Zeitmasse za 5 drvenih duhakih instrumenata, 195556; Gruppen za 3 orkestra, 1955 57; Klavierstiick XI, 1956; Gesang der Jiinglinge za vokalne i elektronske zvukove preko 5 grupa zvunika, 1956; Zyklus za 1 sviraa udaraljka, 1959; Re-frain za klavir, celestu i udaral[ke, 1959; Carre za 4 orkestra i 4 zbora (sa C. Cardewom), 1960; Kontakte, I verzija za elektronske zvukove, II verzija za klavir, udaraljke i elektronske "zvukove, 1960; Originale (musikalisches Theater), 1961; Momente I za sopran, 4 zbora i 13 instrumentalista, 1962; Pluslminus,

STt)CKL, Anton, kompozitor, dirigent i orgulja ( ljana, 16. I 1850 Zagreb, 27. XII 1902). Zavrio uii kolu u Ljubljani; muziku uio kod A. Nedveda i A. Foe Nastavnik muzike u Ptuju; od 1882 u Zagrebu violinist lisnog orkestra i nastavnik na muzikoj koli HGZ, u k je od 1899 do smrti vodio i Drutveni orkestar. Uz to je di orkestrom sjemeninog drutva Vijenac (188486) i vatrog limenom muzikom (1891) te bio orgulja u crkvi sv. Ka Osobito se isticao kao pedagog; njegovi su ue nici bili V. I B. Bersa, I. Muhvi, J. Slogar, F. Lui, A. Mitrovii S. Grai
DJELA: klavirski kvintet, 1891. Koncertna Mazurka i dr. zu VOKALNA : kantata V spomin Antonu Janeiu; zborovi (Nona Da te ljubim, ti je znano) ; solo-pjesme. Crkvene kompozicije. LIT.: A. Goglia, HGZ 1827 1927, Sv. C, 1927 (separat). K.

STOESSEL, Albert, ameriki dirigent i kompozito Louis, u. X 1894 New York, 12. V 1943). Muziku i rodnom gradu i na Visokoj muzikoj koli u Berlinu (W. H. Kretzschmar). Kao lan kvarteta W. Hessa koncertir cijeloj Evropi. Vrativi se u Ameriku naslijedio je 1921 W. roscha kao dirigent Oratorijskog drutva u New Yorku. vodio ljetne koncerte instituta Chautanqua, a 192542 i feti priredbe u Worcesteru. Uz to je 1923 30 predavao na U zitetu, a zatim na Jiulliard Graduate School. Bio je vrstan diri odlian pedagog.
DJELA. O RK ESTRALNA: s i mfo nij ska pjes ma Cyrano de Bt 1922; Concerto grosso za gudaki orkestar i klavir, 1936. Suite: Hispania bitno za klavir), 1921; Antique za 2 violine i 13 instrumenata, 1922 i Earl_ ricana, 1935. KOMORNA: gudaki kvartet, 1914; gudaki kvintet, sonata za violinu i klavir, 1921. Opera Garrick, 1936. VOKALNA of the Volga Boalmen za zbor i orkestar, 1927; Hymn to Diana za enski orkestar, 1933; zborovi; solo-pjesme. Technic of the Baton, 1920 (no 1928). LIT.: M. Bernstein, Albert Stoessel, MGG, XII, 1965.

STOEVING, Paul, ameriki violinist, pedagog i mi pisac njemakog podrijetla (Leipzig, 7. V 1861 New 24. XII 1948). Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (H. 5 dieck) i u Parizu (H. Leonard). Nakon koncertnih turne Njemakoj, Rusiji, Skandinaviji i SAD (1884), nastanio se u Londonu gdje je predavao na Guildhall School i od 191 Trinity School. God. 1914 preselio se u SAD. Tu je u New T do 1918 djelovao kao nastavnik violine na New Haven .\ of Music.
DJELA. SPISI: The Ari of Violin Boming, 1902; The Story of the 3904; Elements of Violin Playing, 1914; A Key to evik's Works, 191. Mastery of the Bow and Bovnng Subtleties, 1920; The Violin, Cello and String tet, 1927; The Violin: Its Famous Makers and Players, 1928. KOM IJE: koncert i romanca za violinu orkestar; komorna djela (gudaki k \ igrokaz Gaston and Jolivette; 2 ciklusa solo-pjesama. STOHASTIKA MUZIKA (od gr. <J-6XO<; nagadanj,

K. STOCKHAUSEN, Studie II, elektronska partitura

gaanje), muzika u kojoj kompozitor primjenom rauna vje nosti regulira ulogu sluaja; prema tome s. m. pripada pod -> aleatorike. Kod aleatorikih kompozicijskih postupaka pozitor upravlja sluajem s pomou niza uputa, namijer izvodiocu; te su u pute dijelom opisane, dijelom ~grafik varijante koje se njima predviaju nisu teoretski nita drugo pojedini konkretni sluajevi, intuitivno ili svjesno izabrar ak nasumce uzeti) iz ukupne, konane, mase svih mogui!

STOHASTIKA MUZIKA STOJANOVI

ajeva (~r Notacija. Notacija suvremene muzike; Grafika notacija). A kod stohastike muzike radi se samo o egzaktnoj matematikoj metodi reguliranja sluaja odreenim stohastikim procesima koji predstavljaju pomagalo u kompoziciji, slino kao to je to i kompjutor, primjenjen u kompozicijske ..svrhe (-> Kompjutor u muzici, -s- Teorija informacije u muzici); a i prorauni, vezani uz stohastike kompozicijske procese, povjeravaju se esto kom pjutoru. Najznaajniji predstavnik stohastike muzike jest suvremeni kompozitor I. Xenakis, koji je svoju tehniku naobrazbu (kao inenjer arhitekture bio je i asistent Le Corbusiera) iskoristio u kompozicijskoj tehnici. STOHR, Antun, kompozitor (Gospi, 9. IX 1847 Varadin, 13. VII 1923). Uenik I. Padovca u Varadinu, studij violine i klavira nastavio u Pragu (186164) i Grazu (186467). Od 1867 uitelj muzike u Varadinu, gdje je od 188 1 vodio vlastitu koncesioniranu muziku kolu, nastupajui do 1900 u raz liitim prigodama kao violinist, pijanist, pa i violonelist. Stohrova melodijska invencija nije osobito izvorna. Svoja je djela gradio preteno na hrvatskom i slovenskom folkloru, pri emu je esto obraivao i sladunjave, sentimentalne varoke popijevke u zastarjelom salonskom stilu. Vanu je ulogu S. odigrao kao muziki pedagog, pripremivi vie uenika za dalji studij glazbe; kod njega je neko vrijeme uio i Josip Slavenski.
DJELA. ORKESTRALNA: Hrvatska ouvertura; 3 idile; Uspomena na Trakoan; Zvona Marije Bistrike i Djevojka i rusa. KLA VIRSKA: fantazije; rapsodije; mazurke; polke; etvorke; valceri i dr. Opereta enidba na proenju ili Matek i Janica, 1921. Solo-pjesme. Album jugoslavenskih narodnih pjesama za klavir; Album hrvatskih pjesama za glas i klavir. LIT.: A. Canjuga, Antun Stohr, hrvatski glazbenik i skladatelj, Sv. C, I92 3* 5- K. Fili, Glazbeni ivot Varadina, Varadin 1972. K. Ko. LIT.: U. Dibelius, Moderne Musik 1945 1965, Munchen 1966. W. Gieseler, Komposition im 20. Jahrhundert, Celle 1975. N. D.

461

nja u Beu (192838) i kao profesor srednje kole pri Muzikoj akademiji u Beogradu (1951'57). Koncertirala je u Austriji, ehoslovakoj, Nemakoj, Poljskoj, Italiji, Bugarskoj i Rumuniji.
S. D. K.

STOJANOV, 1. Andrej, bugarski pijanist i kompozitor (umen, danas Kolarovgrad, 22. III 189029. IX 1969). Studirao u Beu. Koncertni pijanist, 191458 predavao klavir na Dravnoj muzikoj koli (danas Dravni konzervatorij) u Sofiji (195058 proelnik klavirskog odjela).
DJELA: klavirski trio. KLAVIRSKA: 2 sonate; 6 sonatina; 8 preludija; kompozicije za djecu i mlade (zbirka lio cjihuneeu nsmeKu) i dr. Zborovi; 40 solo-pjesama i dr. Knjige i lanci. INSTRUKTIVNA: TexHunecKu ynpa3tcueHUH 3a nuauo, 1953; IIlKo.ia 3a nuauo, 1962.

2. Veseliti, kompozitor i pijanist (umen 20. IV 1902 Sofija, 29. VI 1969). Brat Andreja; studirao u Sofiji i na Muzikoj akademij i u Beu (F. Schmidt). Od 1937 profesor kompozicije na Muzikoj akademiji u Sofiji (194344 i 1956 62 rektor). Uz to 195354 direktor Narodne opere u Sofiji. Kompozitor nacionalnog smjera s mnogo se uspjeha koristio sadrajima humoristikih bugarskih narodnih pripovijedaka (Baii Famo; Xu>mp TJemap).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1962; simfonijska pjesma A'&p-eaea neceH, 1947. Koncerti: 2 za klavir, 1942 i 1953; za violinu, 1948 i za violonelo, 1960. Concertino za violinu, 1950; npa3HUHHaysepmH>pa, 1959; suitama Fanfo, 1941; capriccio,l934; rapsodija, 1956. Tri gudaka kvar teta, 1933, 1934 i 1935; sonata za violinu i klavir, 1934. Kompozicije za klavir (sonata, 1930). DRAMSKA. Opere: KencKo uapcmeo, 1935; CanaMOO, 1940 i Xumip Ilembp, 1958. Filmska muzika. VOKALNA : kan-tata Jla 6ide deu, 1952; zborovi; masovne pjesme; solo- pjesme; djeje pjesme. LIT.: L. Stantscheiva-BraschoTnanozca, Wesselin Stojanov, MGG, XII, 1965.

STOHR, Richard, austr ijski kompozitor i pedagog (Be, 11. VI 1874 Montpelier, 11. XII 1967). U Beu zavrio me dicinu, a zatim na Konzervatoriju studirao kompoziciju, klavir i orgulje i tamo 190138 predavao. God. 1939 emigrirao u SAD, gdje je 1939 41 bio profesor na Curtis Institute of Music u Philadelphiji i 194150 na St. MichaeVs College u Winooskiju. Izvrstan pedagog, odgojio je generacije muziara. Njegovi su uenici A. Rodzinskv, L. Bernstein i A. Brailowski. Stohrova teoretska djela nisu do danas izgubila didaktik u vrijednost.
DJELA. ORKESTRALNA: sedam simfonija; simfonijska pjesma Vom Leben; koncert za trublju; koncertantna fantazija za violinu i orkestar; simfo nijska fantazija za orkestar i orgulje i dr. KOMORNA: 4 gudaka kvarteta; 2 klavirska trija; 2 klavirska kvarteta; 6 klavirskih kvinteta; oktet; komorna simfonija za 4 gudaka i 4 duhaka instrumenta i harfu; 15 sonata za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir; sonata za flautu i klavir. KLAVIRSKA: 5 sonata; varijacije; suite; etide i dr. Kompozicije za klavir 4- runo i za 2 k 1 "--- 1

C-T ALM ;
v

TOJANOV

SPISI: Praktischer Leitfaden der Harmonielehre, 1906 (XIV izd. 1928J; Alusikalische Formenlehre, 1911 (novo izd. sa H. Galom i A. Orelom, pod naslovom Formenlehre der Musik, 1933; novo izd. 1954); Praktischer Leitfaden des Kontrapunkts, 1911; Praktische Modulationslehre, 1915 (dodatak 1917); Uber die Grundlagen musikalischer Wirkungen, 1924; Fragen und Aufgaben aus der Harmonielehre, 1931. LIT.: H. Sittner, Richard Stohr, Mensch, Musiker, Lehrer, Wien 1964. H. Hellmann-Stojan, Richard Stohr, MGG, XII, 1965.

STOIN, Vasil, bugarski etnomuzikolog (Samokovj 5. XII 1880 Sofija, 1. XII 1939). Isprva uitelj; 190710 studirao violinu i teoriju na Konzervatoriju u Bruxellesu. God. 1911 22 uitelj muzike u Trnov u, Plovdivu i Samokovu. Od 1922 u Sofiji; od 1925 lektor i od 1927 profesor za narodnu muziku na Dravnoj muzikoj akademiji; od 1926 vodio je i novoosnovani odjel za narodnu muziku u Narodnom etnografskom muzeju. Bavio se biljeenjem narodnih napjeva, nji hovim sistematiziranjem i analiziranjem. Skupio je preko 10 000 napjeva, od kojih je mnoge izdao u veoma vrijednim zbornicima.
DJELA. SPISI. Studije: KZM 6bmapeKume napadnu uaneeu, 1924 i 1925; Eh.izapcKama napodna My3UKa, Mempuna u puniMUKa, 1927; EtmapCKu napoduu UHcmpyMeHmu ceupua deonuna, 1936. Sabrane studije tiskane u zborniku EhmapcKa uapodua My3uua, 1956. Oko 20 lanaka, medu kojima: flo 3anuceanemo ua nauiume necnu, My3HKaueH nperjieA, 1929; EzAeapcKu necuu om JIydem Ky6a, EtJirapCKH nperJie;*, 1930. Zbornici (vlastiti zapisi i zapisi suradnika): Hapoduu necuu om T UMOK do Buma, 1929 (4076 pjesama); Hapona necuonou aa, 1930 (245 pjesama); HaPodnu necnu om pedna Ceeepna EhABapun, 1931 (2718 pjesama); PodoncKU necHu, 1934 (1252 pjesme); Etjizapcuu napodnu necnu om H3moHua u 'Sanadua Tpanun, 1939 (1684 pjesme); Hapodnu necnu om 3anadnume noKpaununu, 1959 (posth.; 656 pjesama).

STOJANOV, Stojan, bugarski pjeva, tenor (Ajtos, 28. XII 1929 ). Studij pjevanja zavrio 1960 na Konzervatoriju u So fiji (H. Brmbarov) i tamo nastavio studirati opernu reiju (D. Kodiev); na muzikoj pozornici debitirao 1957 u sofijskom Mu zikalnom teatru CJ. Strauss, Jedna no u Veneciji) i odmah bio angairan. God. 196063 solist Sofijske opere, a od 1964 u Ju goslaviji, najprije prvak Skopske opere (1964 69) i od 1969 u Zagrebu, gdje je ostvario niz prvih tenorskih uloga u standard nom opernom repertoaru. Jo za studija u Sofiji S. se istakao kao muzikalan pjeva velikih glasovnih mogunosti, osvajajui vi soka priznanja na natjecanjima u Moskvi (1957), Beu (1959) i Budimpeti (1959), da bi kasnije produbio svoje pjevake odlike. Od pedesetak njegovih kreacija izdvajaju se svojom dovrenou Manrico i Riccardo (Verdi, Trubadur i Krabuljni ples), Florestan (Beethoven, Fidelio), Erik (Wagner, Ukleti Holandez), Cavaradossi i Kalaf (Puccini, Tosca i Turandoi), Don Jose (Bizet, Carmeri), Canio (Leoncavallo, / Pagliacci), Turiddu (Mascagni, Cavalleria rusticana) i dr. Osim u Bugarskoj i Jugoslaviji gostovao je u gotovo svim evropskim zemljama. Nastupao i kao oratorijski pjeva. K. Ko. ' STOJANOVI, Josip, kompozitor (Sisak, 7. II 1909 Mestre, Italija, 1. X 1972). Kompoziciju uio privatno kod A. Dobronia. God. 194560 suradnik i muziki urednik Radio -Zagreba, od 1960, pa gotovo do smrti, direktor Koncertne direkcije Hrvatske. Bio je uz to dugogodinji administrativni direktor Zagrebakog muzikog biennala i jedan od uteme ljitelja Jugoslavenske muzike tribine u Opatiji te je odigrao vanu ulogu u organiziranju muzikoga ivota u Hrvatskoj.
DJELA. ORKESTRALNA: Rondo ritmico, 1952; uvertira, 1957; Dva stiha seljakog baroka, simfonijski diptihon, 1972. Laka orkestralna: Proljee u Zagrebu; Vedri jadranski dani i dr. KOMORNA. etri gudaka kvarteta: I, Zimski, 1967; II, Proljetni, 1968; III, Ljetni, 1969 i IV, Jesenski, 1970. Magnificent Mile za obou i klavir, 1969; Posjet kazalitu lutaka za obou i gudaki kvartet, 1971; Con malincolia con gusto za violonelo i klavir, 1972. Klavirski preludiji. Opera Romansa, 1972. VOKALNA: zborovi; solo-pjesme (Pjesme na stihove Nikole Pavia). Obradbe narodnih napjeva (oko 300). K. Ko.

STOJADINOVI-LEVOVA, Mila, pevaica, mezzosopran (Sanski Most, 14. VII 1899). Solo-pevanje je diplomirala I9i9na Muzikoj akademiji u Beu. Opersku karijeru, zapoetu 1920 u Ljubljani, nastavila u Novom Sadu (192026) i Beogradu (192627), pevajui glavne mezzosopranske partije u klasinom operskom repertoaru, kao i u opereti. Posle toga se posvetila iskljuivo negovanju koncertne literature, izvodei stilske programe stranih i domaih kompozitora. Kao pedagog delovala je u sopstvenoj koli peva-

STOJANOVI, Milka, pevaica, sopran (Be ograd, 13. I 1937 ). Pevanje uila privatno kod Z. Zikove u Beogradu, u studiju milanske Scale (1964) i kod Z. Kune u New Yorku; 1959 osvojila treu nagradu na Jugoslovenskom takmienju mladih muzikih umetnika u Zagrebu i 1960 diplomu na takmi enju u Toulousei. Umetniku karijeru zapoela u Beogradskoj operi, a potom gostovala u Nemakoj, Austriji, Rumuniji, Engles -

462
koj, Maarskoj, SSSR, SAD,

STOJANOVI STOKOWSKI
1944. Operete Devojka na mansardi (Be, 1917) i Vojvoda od Reichstadt 1921). Scenska muzika za ido J. Veselinovia; filmska muzika. Cik sama na tekst D. Domjania op. 66. INSTRUKTIVNA: Osnova sa violinu; kola za sedam pozicija violine; kola tehnike skala. LIT.: D. G., Petar Stojanovi (1877 1957), Zvuk, 1957, 13 14. Plava, Petar Stojanovi, Savremeni akordi, 1958, 1. V. Perii, A stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. S. .

paniji, Finskoj, ehoslovakoj i drugim zemljama. Pevala na najveim svetskim pozornicama, na njujorkom Metropolitanu, Velikom teatru u Moskvi, be koj Dravnoj operi i dr., a na stupala je i na jugoslovenskim i inostranim festivalima. Njen sopran raskone zvunosti i suptilnih dinamikih nijansi, iz jednaenih registara u osnov nom, barunastom tonu, rafini rana interpretacija i tanana mu zikalnost uz izuzetne glasovne, vokalno-tehnike i muziko-stilske kvalitete doprineli su viso kom umetnikom dometu scen skih kreacija velikog emocio nalnog intenziteta. Najvee je uspehe ostvarila u ulogama dramskog faha kao Aida, DesM. STOJANOVI demona, Amelia i Leonora (Verdi Aida, Otelio, Bal pod mas kama, Mo sudbine), ali i u operama P. Mascagnija, A. P. Borodina, P. I. ajkovskog i dr. Istie se i kao oratorijska pe vaica. S. je prvakinja Beogradske opere. R. pej. STOJANOVI, Petar, kompozitor, violinista i pedagog (Budimpeta, 25. VIII 1877 Beograd, 11. IX 1957). Violinu uio kod J. Hubava u Budimpeti; kasnije na Konzervatorijumu u Beu zavrio tri odseka: violinu (J. Griin), optu i dramsku kompoziciju (R. Fuchs, R. Heuberger). Po zavretku studija violinist i pedagog u Beu i Budimpeti, a u Bekcj i Budimpetanskoj operi izvode mu se prva muziko -scenska dela. Do 1925, kada prelazi u Beograd, S. je u Maarskoj, Austriji i drugim zemljama, stekao visok ugled koncertnog umetnika i kompozitora brojnih dela veeg obima, koja esto izvode i poznati svetski izvoai, kao npr. J. Kubelik. Po dolasku u Beograd nastavnik (192537) i direktor (do 1929) Muzike kole Stankovi, iju organizaciju modernizuje po ugledu na Beki i Budimpetanski konzervatorijum. Uz to koncertirao kao solista i kao lan kamernih ansambla. Po osnivanju Muzike akademije u Beogradu (1937), iji je jedan od osnivaa, S. postaje redovni profesor violine, na kojem poloaju ostaje do 1945; iz njegove je klase izaao znatan broj profesionalnih kon-certnih i orkestarskih muziara. Posle 1945 on deluje uglavnom kao kompozitor. S. spada meu najplodnije jugoslovenske kompozitore meunarodne reputacije. Ogledao se u gotovo svim oblastima muzikog stvaralatva, ispoljavaju-i naroitu naklonost prema koncertantnim i muziko-scenskim formama. Po stilu njegova je muzika odjek evropske kasne romantike i novoromantike;veo-ma se retko oslanja na na folklor. S. je inventivan melodiar i, naroito u P. STOJANOVI poslednjim delima, rafinovani harmonian Njegova dela odlikuje jasnoa i preglednost forme, zvunost orkestracije i zrelost tehnike obrade tematskog materijala. Kao violinski pedagog napisao je vi e instruktivnih dela, medu kojima je Osnovna kola za violinu nala iroku primenu u pedagokoj praksi.
D. Pl. DELA (izbor). ORKESTARSKA: simfonijske poeme Smrt junaka op. 33, 1918 (Beograd, 5. XII 1926) i Sava op. 41 (Beograd, 16. IV 1935). Koncerti: za klavir op. 15; 7 za violinu: I, op. 1, 1903; II, op. 30, 1912 (Prag, 5. II 1916); III, op. 50; ly, op. 51; V, op. 78, 1944 (Beograd, 9. X 1949); VI, op. 89 i VII, op. 92; 2 za violu: I, op. 76, 1942 (Beograd, 1947) i II, op. 93; za 2 violine op. 77; dupli koncert za klavir i violinu op. 110, 1950 (Ni, 16. III 1953); za flautu op. 71 (Mendosa, Argentina 1951); za alt-saksofon op. 74 i za hornu op. 111. Symphonie concertante za violinu, violu i orkestar, 1955; Muzika za ekspirov Koriolan op. 46; Rondo brillant op. 53; etiri igre iz starih vremena op. 60; sonata za violu i orkestar op. 97, 1947; Simfonijska kolo op. 100; Serenada za gudaki orkestar i flautu solo op. 112, 1950; instrumentalne solistike kompo zicije. KAAiERNA: gudaki kvartet; klavirski trio; klavirski kvartet; kla virski kvintet; duvaki kvintet; 6 sonata za violinu i klavir; 2 sonate za violinu solo; sonata za violu i klavir; svite za violinu i klavir. Dve sonate za klavir. DRAMSKA : komina opera Tigar, 1905 (Budimpeta, 14. XI 1905); muzika drama Blaenkina zakletva, 1934. Baleti Mirjana, 1942 i Devet iraka,

STOJANOVI, Stevan -> Mokranjac, Stevan STOJKOV, Stojan, kompozitor (Podare, Radoviko, 1941). Studije muzike zapoete u Skopju zavrio 1969 na h koj akademiji u Beogradu (E. Josif). Profesor je Srednje mi kole u Skopju. ,
DELA. ORKESTARSKA: Simfonijska uvertira, 1968; Andante merni orkestar, 1971; Koncertantna muzika za gudaki orkestar i ud: 1975. KAMERNA: trio za klarinet, fagot i klavir, 1964; Rondo dre za klarinet i klavir, 1964; gudaki kvartet, 1966; sonata za o bou i klavir KLAVIRSKA: varijacije, 1964; sonata, 1965. VOKALNA: . svita za visoki glas, enski hor, kamerni orkestar i udaraljke, 1974. M horovi: Karaorman, 1963; Cvetovi, 1973; Na prostavanje, 1973; Oi, 1974. svita za enski hor, 1973; Nenosta na raspeanoto utro, svita za deji hor, Solo-pesme: Ragjanje, 1963; Zalez, 1970; Pat, 1971; Preludium, 1974. > za decu. D.

STOJKOVI, Jovanka, pijanistkinja (Temivar ?, oko 18 Pariz, 14. III 1892). Posle studija klavira kod F. Liszta i A. I sehoka nastupala na koncertima u Beu, Grazu i Peti. U jug venskim gradovima (Rijeka, Zagreb, Novi Sad, Beograd poinje nastupati 1872 sa blistavim uspehom. Sledeih nek godina provodi opet na koncertnim turnejama u inostranst uporedo sa tim na ko lovanju glasa u Italiji. Kada se 1878 u Srbiju, koncertuje i kao pijanistkinja i kao pevaica, a izvodi i klavirske kompozicije (Fantazija na srpske teme, Varijacije na s himnu za levu ruku, Fantazija iz ruskih napeva itd.). Do boravi u Beogradu, gde deluje i kao klavirski pedagog, a zat ponovo u inostranstvu; svoje poslednje koncerte daje u P 1891. S. je imala veoma obiman repertoar, ali su pretezale koi zicije izrazito virtuoznog karaktera, kakve su bile Lisztove i I sehokove. Prema svedoenju savremenih kritiara, ona je ne samo virtuoz nenadmane tehnike nego i muziar vi profinjene i produbljene oseajnosti. O njoj je sa ushie pisao August enoa, a Jovan Suboti i Laza Kosti pisai pesme inspirisane njenom umetnou. STOJKOVI, Pavle, violonelist (Sarajevo, 15. IV Mainz, 19. VI 1968). Violonelo uio na Oblasnoj muz koli u Sarajevu (A. Lukini); studij zavrio 1939 na Muz akademiji u Zagrebu (U. Fabbri). God. 193651 i 1958 lan i solist orkestra Zagrebake opere, 195158 na istim nostima u Sarajevskoj operi i od 1966 solo-violonelist Zagreb filharmonije. Bio je lan Zagrebakog i Sarajevskog kvarte' nastupao je i solistiki. K. I STOJOWSKI, Zygmunt (Denis Antoni), poljski kompo i pijanist (Strzelce, 14. V 1869 New York, 6. XI 1946). kod W. Zeleriskog u Krakovu te kod L. Diemera i J. Masss u Parizu; usavravao se kod I. Paderevskoga. Koncertirao u F cuskoj, Belgiji, Engleskoj, Poljskoj i SAD. Od 1905 ivio u '. Yorku; 1906 12 vodio klavirski odjel na Institute oj Mu Art, 191317 predavao na Vom Ende School of Music, zatin Juilliard Summer School.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u d-molu op. 21, 1898; 2 kor za klavir, 1893 i 1923; koncert za violinu, 1908; Rapsodija za klavir i ork< koncertna kompozicija za violonelo i orkestar, 1922; prolog, seherzo i vari za klavir i orkestar, 1913. KOMORNA: klavirski kvintet; 2 sonate za linu i klavir u G-duru op. 13 i u E-duru op. 37; sonata za violonelo i kl? Aduru op. 18, 1895. Kompozicije za klavir. VOKALNA: kantate U/'i 1895 i Modlitzua za Polske, 1915; zborovi; solo-pjesme. Obradbe po^ narodnih napjeva. LIT.: J. Reiss, Statkowski, Melcer, Stojowski, Warszawa 1949. J. E Zvgmunt Denis Antoni Stojowski, MGG, XII, 1965. LIT.: 5". Duri -Klajn, Jovanka Stojkovi, zaboravljeni muziar XIX. Muzika i muziari, Beograd 1956. S. .

STOKOVVSKI, Leopold, ameriki dirigent poljskoga ] rijetla (London, 18. IV 1882 ). Studirao na Royal Colleg Music u Londonu i u Parizu, Miinchenu, Berlinu, Oxfordu. \ jetniku karijeru zapoeo 1905 kao orgulja u New Yorku; i -12 vodio je simfonijski orkestar u Cincinatiju, a zatim preus simfonijski orkestar u Philadelphiji, koji pod njegovim vodst postaje vodeim amerikim ansamblom, osobito po sjaju orkesi nih boja i dinamici. God. 1936 naputa P hiladelphiju te idi godina gostuje u mnogim zemljama (1956 u Jugoslaviji), s duje s drutvima za promicanje suvremene muzike, a 193 41 intenzivno se bavi eksperimentima na podruju snimanja zvi radio-prijenosa i filma. God. 1940 utemeljio je Ali Amer Youth Orchestra, sastavljen od lanova izmeu 15 do 25 god te s njim do 1942 tri puta gostovao u Junoj Americi i St 1942 organizirao je orkestar u New Yorku, s kojim je do 1 prireivao pppularne koncerte uz vrlo niske cijene ulaznica. C 1941 44 vodio je sa A. Toscaninijem NBC Symph

STOKOWSKI STOLZEL
Orchestra; 194546 bio je direktor koncerata u Hollywood Bowlu (Los Angeles), a 1949 50 sa D. Mitropoulosom dirigent filharmonije u New Yor-ku; 1955 61 vodio je Houston Symphony Orchestra. God. 1962 osnovao i do 1973 vodio u New Yorku American Symphony Orchestra', od 1970 stalni dirigent Simfonijskog orkestra u Londonu. Umjetnik koji suvereno ponire u svako djelo, S. emocionalnim elanom, izvanrednom vizuelnom pojavom i gestom (dirigira uvijek bez tapia) djeluje podjednako sugestivno na orkestar i na publiku. Komponirao je nekoliko orkestralnih djela (Negro L. STOKOWSKI Rhapsody, Prelude on tzvo Ancient Liturgical Melo-dies), preradio za orkestar orguljska djela J. S. Bacha te kompozicije Frescobaldija, Palestrine, Handela, Wagnera, Musorgskog, Debyssyja, ostakovia i dr.; napisao je knjigu Music for Ali of Us (1943; II izd. 1947; talijanski 1957; ruski 1959; eki 1963).
LIT.: F. HlHeepcoH, Jleonojiba CTOKOBCKHH, CoBercKaH My3tiKa, 1941 H. Stoddard, Symphony Conductors of the USA, New York 1957. N. Broder, Leopold Stokowski, MGG, XII, 1965. H. Kupferterg, Those Fabulous Philodelphians, New York 1969 i London 1970, E. Johnson (urednik), Stokowski (s popisom nastupa, gramofonskih snimaka i transkripcija), London 1973-

463

L. Hoffmann-Erbrecht, Thomas Stoltzers Octo tonorum melodiae, AFMW, 1957. Isti, Thomas Stoltzers, Muica, 1958. Isti, Neue Dokumenten zum Leben Thomas Stoltzers, Kongresni izvjetaj, Koln 1959. Isti, Thomas Stoltzer in Schlesien, Musik des Ostens, Kassel 1962. Isti, Thomas Stoltzer (s potpunim popisom djela), Kassel 1964. Isti, Thomas Stoltzer, MGG, XII, 1965-

STOLZ, Robert Elisabeth, austrijski kompozitor (Graz, 25. VIII 1880 Berlin, 27. VI 1975). Sin kompozitora i direktora muzike kole u Grazu Jacoba Stolza; 190307 dirigent Njemakoga kazalita u Brnu, a zatim prvi dirigent na bekom Theater an der Wien. Stjee popularnost kao kompozitor opereta i ansona, no pokuaj da u Beu stvori vlastitu pozornicu zavrava neuspjehom (1924). Preselio se u Berlin; 1930 komponirao je muziku za zvuni film Zwei Herzen im Dreivierteltakt koji postizava svjetski uspjeh. God. 1936 S. je ponovo u Beu; 1938 emi grira u Pariz, a odanle u SAD (Hollywood, New York). God. 1946 vraa se u Be, odakle poduzima turn eje po svijetu kao dirigent zabavne muzike. Poslije O. Straussa, S. je glavni predstavnik zabavne muzike bekoga smjera. Komponirao je operete u duhu beke tradicije, inventivno i vjeto, no unosio je u njih i elemente jazza i suvremene lake muzike.
DJELA. DRAMSKA : opera Die Rosen der Madonna. Brojne operete (revijske operete, Singspieli, vodvilji, musicali): Das Glucksmddel, 1910; Du liebes Wien, 1913; Der Favorit, 1916; Das Sperrscchserl, 1920; Die Tanzgrdfin, 1921; Der Tanz ins Gliick, 1921. Madi, 1923; Der verlorene Walzer (Zzoei Herzen im Dreivierteltakt), 1933; Friihling im Prater, 1949; Rainbozv Square, 1953; Signorina, 1955; Hallo,das ist die Liebe, 1957 i dr. Muzika za oko 100 filmova, najpoznatiji: Zzvei Herzen im Dreivierteltakt, 1930; Spring Parade, 1941 (dobio nagradu Oskar za muziku) i It Happened Tomorrow, 1944. Vie od 1000 pjesama ( Wienerlieder, ansone). Valceri, koranice i dr. LIT.: G. Holm, Im Dreiverteltakt durch die Welt. Ein Lebensbild des Komponisten R. Stolz, Linz 1948. E. Nick, Robert Elisabeth Stolz, MGG, XII, 1965. W.-D. Brummel i F. Booth, Robert Stolz, Melodie eines Lebens, Giitersloh, Stuttgart i Wien 1967.

STOLTZ, Rosine (Mademoiselle Ternaux; Mademoiselle Heloise; pravo ime Victorine Noel), francuska pjevaica, mezzosopran (Pariz, 13. II 1815 28. VII 1903). Uila na Choronovoj cole primaire de chant u Parizu. Do 1836 pjevala u Bruxellesu gdje je kao solistica debitirala 1834. God. 1837 46 lanica parike Opere; zbog svojih originalnih interpretacija, iako pjevaki ne uvijek savrenih, postala je idolom operne publike. Napustivi Pariz nastupala je do 1850 u manjim francuskim gradovima, 185059 na turnejama u Brazilu, a zatim na gostovanjjima u Evropi. Za nju je G. Donizetti komponirao opere Don Sebastian i La Favorita, a J. F. Halevy operu La Reine de Chypre.
LIT.: G. Bord, Rosine Stoltz, Pari 1909. A. Pougin, La Verite sur Madame Stoltz, Le Menestrel, 1909. R. Cellelli, Rosina, prima donna e duchessa, La Scala, 1958.

STOLTZER, Thomas, njemaki kompozitor (Schweidnitz, leska, izmeu 1480 i 1485 Ofen kraj Budima, proljee 1526 ili Mohako polje, poginuo u bi tki 29. VIII 1526). Vjerojatno uenik H. Fincka. Od 1522 vodio dvorsku kapelu u Budimu. Premda je simpatizirao s Lutherovom reformacijom, ostao je do kraja ivota katoliki sveenik. Melodijska i harmonijska struk tura njegovih ranijih liturgijskih kompozicija (veinom etvoro-glasnih, na principu cantus firmusa) proizlazi iz njemakoga stila XV st., a i njegove polifone pjesme vie pripadaju XV nego XVI st. Meutim, u latinskim motetima te njemakim psalmima, komponiranim potkraj ivota, S. je prihvatio tekovine napredne nizozemske polifonije: imitacija je pravilna, glasovi meusobno uravnoteeni. Osobito je majstorstvo pokazao u doaravanju ugoaja, a po izuzetno uspjelom skladu rijei i tona u tim dje lima esto je nadmaio svoje nizozemske uzore. etiri njemaka psalma (prema Lutherovu prijevodu) prve su opsenije duhovne kompozicije na njemakom jeziku. Zbirka od 5 fantazija Octo tonorum melodiae najraniji je sauvani primjerak ciklikog instrumentalnog oblika.
DJELA: Octo tonorum melodiae za petoroglas ni sastav duhaa ili viola. etrnaest njemakih pjesama za 4 glasa. CRKVENA. Mise: Missa duplex; Kyrie summum; Kyrie Angelicum; Missa paschalis (sve za 4 glasa); 36 moteta za 4 glasa; 10 responzorija za 4 i 5 glasova; 15 antifona za 4 i 5 glasova; 41 hi mna za 4 i 5 glasova; 5 vespera; 13 latinskih i 4 njemaka psalma (9 za 5 glasova, 4 za 4 glasa, 2 za 6 glasova, po jedan za 3 glasa i za 6 7 glasova); 3 Magnificata; Te Deum. NOVA IZD.: 4 njemake pjesme i 1 psalam iz Neue dcutsche geistliche Gesdnge G. Rhaua obj. J. Wolf (DDT, 1908); 12 pjesama L. Nowak (Das deutsche Gesellschaftslied in Osterreich, DTO, 1930); 40 himni i 14 moteta H. Albrecht i O. Gombosi (DDT, 1931); Octo tonorum melodiae O. Gombosi (1933); 2 moteta E. Egidi (Sechs Weihnachtsmotette, 1933; II izd. 1962); 7 pjesama iz Frische teutsche Liedlein G. Forstera obj. K. Gudewil (Das Erbe deutscher Musik, 1942); 3 mise, IO moteta i Octo tonorum melodiae H. Albrecht (ibid., 1942); 39 himni iz Sacrorum Hymnorum I G. Rhaua obj. R. Gerber (ibid., 1942 i 1943); Missa paschalis L. Hoffmann-Erbrecht {Das Chortuerk, 1958); 5 psalama i 2 himne iz Vesperarum precum officia G. Rhaua obj. H. J. Moser (1960). Po 1 psalam obj. su: W. Ambros (Geschichte der Musik, III izd. priredio O. Kade, 1911); O. Gombosi (Das Chorwerk t 1930 i Concordia Motets Series, 1953); H. Engel (J. Kugelmann, Concenlus novi, 1955) i L. Hoffmann-Erbrecht (Das Singzverk, 1961). LIT.: O. Kade, Thomas Stoltzer's Psalm Noli aemulari 6 voc, MFM, 1876. R. Eitner, Briefe von Thomas Stoltzer, Adrian Rauch und Svlvester Raid, ibid., 1876. H. J. Moser, Thomas Stoltzers Ps. Noli aemulari, ZFMW, 193132. K. L. Hampe, Die deutschen Psalmen de"s Th. Stoltzer (disertacija), Poznari 1943 (djelomino obj. u Musik des Ostens, Kassel 1962).

STOLZE, Gerhard Wolfgang, njemaki pjeva, tenor (Des sau, 1. X 1926 ). Dramski glumac; pjevanje uio kod W. Badera i R. Dittricha u Dresdenu i tamo debitirao 1949 kao Au gustin Moser (Wagner, Majstori pjevai). God. 195361 lan Dravne opere u Berlinu i od 1961 Beke opere; od 1951 redoviti gost Sveanih igara u Bayreuthu, gdje se proslavio kao - Mirne i David (Wagner, Prsten Nibelunga i Majstori pjevai). Izrazito nadaren za oblikovanje karakternih likova, ostvario je niz tenorskih buffo uloga. esto gostuje u Miinchenu, Stuttgartu i Ham burgu, zatim u Parizu, Londonu, Stockholmu i na njujorkom Metropolitanu, kao i na festivalima u Salzburgu i dr.; snimio je mnogo gramofonskih ploa. STOLZEL (Stoltzel, Stolzl), Gottfried Heinrich, njemaki kompozitor (Griinstadtel kraj Schwarzenberga, 13. I 1690 Gotha, 27. XI 1749). Uio kod svog oca, orguljaa, te u Schneebergu i Geri, zatim u Leipzigu studirao teologiju, a u muzici se usavravao kod M. Hofmanna. God. 171012 nastavnik je muzike u Breslauu; 1713 putuje u Italiju; na povratku boravi tri godine u Pragu; 1717 dobiva namjetenje na dvoru u Bayreuthu kao kompozitor crkvene muzike; 1718 19 bio je dvorski dirigent i orgulja te uitelj muzike na gimnaziji u Geri. Od 1719 do kraja ivota je dvorski kapelnik u Gothi. Bio je lan (od 1739) Mizlerova drutva Korrespondierende Sozietdt der musikalischen Wissenschaften. Svestran i izuzetno plodan kompozitor, S. je za ivota bio jedan od najpoznatijih njemakih muziara; J. S. Bach veoma ga je cijenio. Premda mu nisu sva djela podjednako vrijedna, njemu pripada mjesto meu znatnim njemakim stvaraocima na izmaku kasnog baroka, sa stilskim obiljejima koja su djelomino konzervativna, ali i upuuju na budunost. Stolzelova instrumen talna djela sjedinjuju znaajke starog polifonog instrumentalnog stila koji potjee od orgulja s novim, galantnim talijanskim ko mornim stilom. Najvrednija su mu instrumentalna djela koncerti. Muzika njegovih muziko -dramskih djela je izgubljena. S. se ubraja meu najvanije kompozitore kantata svoga vremena; smatra se da je komponirao oko 1150 kantata za crkvena godita (sauvana je otprilike jedna treina). Od teoretskih djela izuzetno je vaan spis Abhandlung vom Recitativ, prvi vei traktat o recitativu uope.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija in F. Koncerti: 2 za obou; 2 za flautu; za flautu i violinu i za 2 oboe d'amore. etiri conce rta grossa (Concerto grosso a quattro chori D, najznatnije instrumentalno djelo). KOMORNA : 23 trio- sonate (djelomino s rogom; neke su se izvodile i orkestralno); 3 quadros. Enharmonische Sonate za embalo; suita za embalo (trio menueta na pisao J. S. Bach; obj. u cjelokupnom izd. Bachovih djela, sv. XIV). Sonata za orgulje. DRAMSKA (opere, pastorale, Singspieli i dr., ukupno 18 djela sva libreta njemaka, osim jednog talijanskog): Valeria, 1712; Acis und Galathea ili Die triumphirende Liebe, izmeu 1715 i 1717; Der Musenberg, 1723; L'Amore vince Vinganno, 1736; Die gekronle Weisheit, 1742 i dr. VOKALNA: 4 oratorija (muzika izgubljena); 7 pasija; nekoliko desetaka scenskih kantata (sere nate, Tafelmusik i dr.) za sole, zbor i orkestar; 442 crkve ne kantate (sa sauvanom muzikom); kantata Toback, du edle Panacee za glas, gudae i b. c.; 16 kantata za glas i b. c. CRKVENA: mise; Deutsches Te Deum; Magnificat 1 dr. Teoretski spisi, medu kojima je najvaniji Abhandlung vom Recitativ; autobiografija, kao i 4 njegove biografije drugih linosti obj. u Grundlage einer EhrenPhorte J. Matthesona, 1740.

464

STOLZEL

STORIONI
zavrio 1930 na Muzikoj akademiji u Zagrebu. Nastavnik m na gimnazijama i zborovoda u Gospiu, Slavonskom Brc Osij eku, gdje je 1943 zapoeo kazalinu karijeru. Neko vr lan Splitske opere i od 1947 do smrti, s kratkim prekidim; list Zagrebake opere. Medu njegovim ulogama isticale s Rigoletto i Amonasro (Verdi, Rigoletto i Aida), Alfi (Mase Cavalleria rusticana), Telramund (Wagner, Lohengrin), Chai i Benoit (Puccini, La Boheme), Kruina (Smetana, Prodana nev i Mlinar Sima (Gotovac, Ero s onoga svijeta). K. STOP TIME, u jazz-muzici naziv za nagli prekid pn Primjenjuje se najvie za stvaranje napetosti izmeu izn solista ili nakon ekspozicije teme. (-> Break.) STORACE (Sorace), 1. Stephen, engleski kompozitor ( don, 4. IV 1762 19. III 1796). Sin i uenik talijanskoga ko basista Stefana Storacea, studij nastavio na Conservator, Sanf Onofrio u Napulju. Za boravka u B eu (178487), mu se izvode prve opere, uio kod W. A. Mozarta, s koji sprijateljio. Od 1787 u Londonu, gdje je stekao reputaciju operni kompozitor; od 1789 lan trupe Sheridana u kaz, Drury Lane. U njegovim se operama opaa utjecaj W. A. zarta i suvremenih talijanskih kompozitora, osobito u ar: pisanim s veim umjetnikim pretenzijama. Jednostavnije partije, meutim, odlikuju se svjeinom i smislom za iz stil engleske pjesme. Prema obiaju njegova vremena S. svoja djela esto preuzimao muziku drugih opern ih kompoz
DJELA: komorne kompozicije. Sonatine za klavir. DRAM Opere: Gli Sposi maleontenti, 1785; Gli Equivoci, 1786; La Cameriera 1 1788; The Hauntcd Tozuer, 1789; The Siege of Belgrade, 1791; The Pirates, The Cherokee, 1794 1 dr. Kratke opere (zvane Afterpieces; izvodile su se na cjeloveernjih predstava): The Doctor and the Apothecary, 1788; No St Supper, 1790 i dr. Balet Venus and Adonis, 1793. Osam canzonetta 2 (dvije za 2 glasa) 1 klavir ili harfu, 1782 (?) i dr. vokalna djela. O Collection of Original Harpsichord Music, 12 sv., 178789 (sadri muzik nih bekih kompozitora uz ostalo, prvo izdanje Mozartova Ronda u F K. V. 494 i klavirskog trija u G-duru K. V. 564, preraenog za klavi

NOVA IZD.: Conceno grosso a quallro chori obj. A. Schering (DDT XXIX XXX, 1907; nanovo obj. H. J. Moser, 1958); koncert D za obou i gudae obj. H. Tottcher (1954); nekoliko trio - sonata pojedinano obj. G. Frotscher, G. Hausswald, J. Bachmair i H. Osthoff; Enharmonische Sonate za embalo obj. E. W. Bohme (1936); crkvenu kantatu Aus der Tiefe rufe ich, Herr, zu dir obj. A. Adrio (1948); boinu kantatu Kundlich gross ist das gottselige Geheimnis obj. H. Albrecht (1953); autobiografiju obj. W. Kahl (Selbstbiographien deutscher Musiker des 18. Jahrhunderts, 1948 (s uvodom i napomenama). LIT.: E. W. Bohme, G. H. Stoltzel in Gera, ZFMW, 1931. Isti, Wiederentdeckung der Barocksonaten eines altehburgisch-gothaischen Hofkapellmeisters (G. H. Stolzel), Das Thuringische Fahnlein, Jena 1937. W. Schmidt~Weiss, Gottfried Heinrich Stolzel als Instrumentalkomponist (disertacija), Munchen 1937. A. Fett, Musikgeschichte der Stadt Gotha (disertacija), Freiburg im Breisgau 1952. R. Sielz, Alte Meister: G. H. Stolzel, Das Musikleben, 1953. W. Steger, G. H. Stolzels Abhandlung vom Recitativ (diser tacija), Heidelberg 1962. W. Blankenburg, Die AurFuhrung von Passionen und Pasionskantaten in der Schlosskirche auf dem Friedenstein zu Gotha zwi schen 1699 und 1770, Spomenica F. Blumeu, Kassel 1963. D. Hartzvig i F. Hennenberg, Gottfried Heinrich Stolzel, MGG, XII, 1965. F. Hennenberg, D?s Kantatenschaffen von Gottfried Heinrich Stolzel, 2 sv. (diserta cija), Leipzig 1965. B. A.

STOLZOVA, Terezie (Teresina Stolz), eka pjevaica, sopran (Kostelec nad Labem, 2. VI 1834 Milano, 23. VIII 1902). Studirala na Konzervatoriju u Pragu i kod L. Riccija u Trstu. Debitirala u Pragu 1855, pjevala zatim u Tiflisu, Odesi i Carigradu, a izmeu 1865 i 1879 na najvanijim talijanskim oper nim pozornicama. uvena po svojoj suradnji s Verdijem, po kreacijama Aide i Leonore (Mo sudbine), kao i po kreaciji sopranske partije u njegovu Reguiemu. STOMP, prvobitno ples amerikih Crnaca, oznauje u razdoblju tradicionalnog jazza interpretaciju u brzom tempu s naglaenim ritmom. Zbog toga i neke kompozicije iz toga doba imaju taj naziv (King Porter Stomp, Double Check Stomp, Bucktozvn Stomp). S. je kasnije, tako- rei, sinonim za swing (Stompin' At the Savoy, Pm Gonna Stomp Mr. Henry Lee). STONE, Bentley, ameriki plesa, koreograf i baletni pedagog (Plankinton, oko 1908). Klasini balet uio kod M. Severn, G. M. Caskev, L. Albertieri, L. Novikova i M. Rambert. Do 1939 plesao u New Yorku u razliitim musicalima. Tada je postao lan baletnog ansambla Opere u Chicagu. God. 1937 kao gost koreografirao za trupu Ballet Rambert u Londonu, 193841 koreograf Page-Stone Balleta u Chicagu, 1945 plesao u trupi Ballet Russe de Monte-Carlo u New Yorku, a 1950 gostovao u Parizu s Les Ballets Amiricain. Idue godine sa W. Camrvnom osnovao u Chicagu baletnu trupu i baletnu kolu koja je ubrzo stekla veliki ugled. STOPA (engl. foot, franc. pied, njem. Fusston, tal. piede), starinska mjera za duinu (0,310 m), ko ja se upotrebljava pri gradnji orgulja kao oznaka za dimenzije najdublje svirale u nizu pojedinoga registra. Budui da visina tona zavisi o duini svirale, a ne o njezinoj irini, zvuit e svirale s veim brojem stopa dublje, a svirale s manjim brojem sto pa vie.
32'

LIT.: U. Tegani, Cantanti di una volta: Teresa Stolz, Milano 1945. J. olir, T. Stolzova, Praha 1946. U. Zoppi, Mariani, Verdi e la Stolz, Milano 1947-

2. Ann (zvana Nancy), pjevaica, sopran (London, 2 1765 24. VIII 1817). Sestra Stephena; uila kod svoga zatim kod V. Rauzzinija i A. Sacchinija. Na opernoj sceni bitirala 1776 u Londonu. God. 1778 pratila brata u Italiju i c pjevala glavne uloge u Firenci, Milanu i Veneciji. Od 1784 madona Beke opere; tu je kre irala mnoge uloge medu r Susannu u Mozartovom Figarovom piru (1786). Od 1787 u ! donu nastupala preteno u kominim operama u kazalitu Lane, gdje je djelovao njen brat. Poslije bratove smrti (1 gostovala u Italiji i Njemakoj; od 1801 angairana je na lon> skom Covent Gardenu; 1808 povukla se s pozornice. Bila j< znata kao izvrsna interpretkinja koloraturnih partija u komic operama. W. A. Mozart je za nju komponirao recitativ i r< Ch'io mi seordi di te Non temer, amato bene (K. V. 505, 1
LIT.: M. K. VCard, Nancy Storace, The Musical Times, 1949. R. ves, The Comic Operas of Stephen Storace, ibid., 1954. R. Piske, pred novom izd. opere No Song no Supper (priredio isti), Muica - Britanka, j Isti, Storace, 1. Stephen i 2. Ann, MGG, XII, 1965.

16'
TT

10J'
Ci 16Hz

8'
32Hz

6'
64Hz

5'
80 Hz 96Hz

4'

2J'

8va.j C2 2' 14'

TT I

128 Hz 160 Hz 192 Hz

256Hz 320Hz 384Hz 448Hz 512Hz 640Hz 768Hz 896Hz 1024Hz C2 = 16titraja u sekundi =16Hz (Herca)

I i

Pritisne li se, dakle, na orguljama npr. tipka velikog C, registra Principal 8' (8' znai registar od 8 stopa), zazvuit e realni ton koji odgovara odreenoj visini note velikoga C. Pritisne li se tipka C, registra Flauta 4', nee se uti realni ton C, nego njegova gornja oktava, tj. c; tako isto, ako se otvori bilo koji registar od 2', a udari se tipka C, zvuit e ton za dvije oktave vii (c 1 ) od tona koji bi se prema udarenoj tipki oekivao. I sto pravilo vrijedi i za registre od 16', koji zvue zaoktavu dublje od svirane note, kao i za registre od 32' koji zvue dvije oktave dublje. Kod registara, koji proizvode jedan od alikvotnih tonova osnovnoga tona, duina svirale oznauje se kao parcijalni dio stope osnovnoga tona. Tako se npr. registar, koji daje trei lan parcijalnoga niza, tj. duodecimu (kvintu nad oktavom) osnovnoga tona, zove Kvinta
2 8' 2'

2 to znai, da se prema registru od 8' odnosi kao ili 2 ("kad se svira C zvui g). A. Vi. STOPI, Zvonimir, pjeva i zborovoda (ianac kraj Pi sarovine, 22. III 1907 Zagreb, 16. I 1969). Studij pjevanja

STORCHIO, Rosina, talijanska pjevaica, sopran (Vent 19. V 1872 Milano, 24. VII 1945). Pjevanje studirala na I zervatoriju u Milanu (A. Giovannini, G. Fatuo) i tamo c tirala 1892 na pozornici Teatra Dal Verme kao Micaela (B Carmeri). Umjetniki put vodio ju je preko Berlina, Frankfi Moskve (1897) i milanske Scale na najvea svjetska operna zalita. Bila je prva Siberia (Giordano) i Madame Butterflv C ini), a 1917 snimila je i film Come mori Butterfly. God. povukla se s operne pozornice. STORIONI, Lorenzo, talijanski graditelj gudakih ins menata (Cremona?, prije 1751 ?, poslije 1801). Njegov 2 jo nije poblie istraen. Radio je svakako u Cremoni, a pr Liitgendorffu i u Torinu, no vjerojatno kasnije. Najstarije gove violine datiraju iz 1770; iz iste je go dine sauvana i eti jedne njegove reparature. S. se ubraja meu posljednje vt majstore klasine cremonske kole, ali se ve na njegovim nijim radovima opaa dekadansa. Kvalitet tona mu je uvijei vanredan, iako su njegovi instrumenti prilino razliiti po i zr; i izboru drva; pored vrlo dotjeranih ima i povrnijih rad Smatra se da je tome razlog eksperimentiranje to se vidi i neobinim promjenama poloaja / otvora, inae rezanih po u; na Guarnerija del Gesu. U svojem zrelom razdoblju, 1775 S. uglavnom radi po modelu koji podsjea na Guarnerija Gesu. Lak mu je crvenkastosme do naranastoutog. Eti su tiskane: Laurentius Storioni fecit. Cremonae . . . ili Cremoni fecit . . . Veliku vrijednost imaju njegove violine i violonela z plemenita i vrlo nosiva zvuka. Na Storionijevu instrumentu rao je H. Vieuxtemps. Sauvano je i nekoliko violina izraenih prema velikom Si divarijevom modelu s natpisom Carolus Storioni (Fecit Cremc

STORIONI
180$). Zna se i za nekoliko instrumenata koje je izradio Carlo Storioni, osrednji graditelj gudakih instrumenata, oko 188788.
LIT.: W. L. von Lutgendorff, Die Geigen- und Lauten-Macher voni Mittelalter bis zur Gegemvart (2 sv. \ Frankfurt am Main 1922 (V i VI izd.). R. Vannes, Dictionaire universel des Luthiers, Bruxelles 1951 (II izd.) W. Henley, Universal Dictionary of Violin and Bow Makers (5 sv.), Brighton 1959 60. W. Senn, Lorenzo Storioni, MGG, XII, 1965.

STRADIVARI

465

oratorija k Handelovima. U svojim Sinfonie a piii stromenti S. je Corellijev pretea u razvoju concerta grossa. On dijeli orkestar u dvije skupine, manju solistiku (concertino) i veu (concerto grosso). Pojedine sinfonie pisane su i za dva concertina.

STOUT, Alan, ameriki kompozitor (Baltimore, Marvland, 26. XI 1932 ). Kompoziciju studirao na Konzervatoriju Peabody u Baltimoreu (H. Cowell) i na University of Washington u Seattleu (J. Verrall); usavravao se kod W. Rieggera u New Yorku i V. Holmboea u Kobenhavnu. Od 1963 nastavnik je na School of Music Univerziteta Northzuestern u Evanstonu (Illinois).
DJELA (objavljena): gudaki kvarteti br. 1, 7 i 10, 1953, 1960 i 1962; Passion za soliste, zbor i orkestar, 1953 68; simfonije br. 1, 2 i 4, 1959, 1951 66 i 1970; Laudi za sopran, bariton i orkestar, 1961; George Lieder za bariton i orkestar, 1962; Movements za violinu i orkestar, 1962; Study in Densities and Duralions za orgulje, 1965; sonata za violonelo i klavir, 1966; Movements za klarinet i gudaki orkestar, 1969.

STRACCIARI, Riccardo, talijanski pjeva, bariton (Casa lecchio di Reno, 26. VI 1875 Rim, 10. X 1955). Studirao na Konzervatoriju u Bologni i tamo debitirao 1899 u oratoriju La Resurrezione di Lazzaro (Perosi) i u operi La Boheme (Puccini). Pjevao u Evropi i Americi {Metropolitan, 190608) i u svojoj karijeri interpretir ao 78 razliitih uloga. Povukao se s pozornice 1937 i u Rimu otvorio veoma uglednu pjevaku kolu. Njegov je uenik, meu ostalima, Boris Hristov. STRADA DEL PO, Anna, nazvana La Stradina, talijanska pjevaica, sopran (Bologna?, krajem XVII st. vjerojatno Napulj, poslije 1773). God, 172021 dvorska pjevaica milanskoga guvernera grofa Colloreda, kasnije pjevala u Veneciji (u djelima A. Vivaldija, G. M. Orlandinija i G. Pietragruae) i Napulju (u djelima L. Lea, L. Vincija, A. N. Porpore i G. Porte). God. 1729 odlazi, na poziv G. F. Handela, u London i ostaje lan njegove operne druine do 1738. Nakon toga se vraa u Italiju. Zbog svojih vanrednih glasovnih kvaliteta i izvanredno muzikalne interpretacije, usavrene pod Handelovim vodstvom, ona je i od Han delovih protivnika dobivala najvie ocjene i priznanja.
LIT..: H. Kiihner, Anna Strada del Po, MGG, XII, 1965.

A. STRADHLI.A, L,i Forza delVamor paterno, 1678, autograf DJELA: 21 Sinfonie a piu stromenti', 3 sonate za razliite instrumentalne skupine. DRAA1SKA. Opere: La Lirce (scenska kantata), 1667; Lo Schiavo liberato, 1674; // Diante o La Laurin a (nedovrena), 1674; 77 Trespolo tutore (komina), 167477; // Damone (serenata), 1677; // Corispero, 1677; // Flori-dorot oko 1677; La Forza delVamor paterno, 1678; La Gare delV amor heroico, 1679; Horatio Cocle sul ponte, oko 1680; // Barcheggio, 1681. est intermezza; 8 prologa. VOKALNA. Oratoriji: Santa Editta, 1665; Suzanna, 1666; San Giovanni Grisostomo, 1667; Ester, 1673; San Giovanni Battista, 1675 i Santa Pelagia, 1675. Oko 230 svjetovnih i duhovnih kantata za 1 ili vie glasova i b. c. ili instrumentalnu pratnju; 46 madrigala; dvopjevi; arije; canzonette. Oko 20 moteta. Stradelli su se dugo vremena pogreno pripisivale arije Pieta, Signore; O del mio dolce ardor i Se i miei sospiri. Katalog Stradellinih kompozicija obj. je O. Jander (A Catalogue of the Manuscripts of Compositions by Alessandro Stradella found in European and American Librairies, Wellesley, Mass., 1960). NOVA IZD.: 1 simfoniju i i ariju obj. A. Schering (Geschichte der Musik in Beispielen, 1931; novo izd. 1954); istu simfoniju obj. i E. Griitzbach (1956); po 1 simfoniju obj. su: A. Gentili (1936), W. Kolneder (1956), E. Bonelli (1957). O. Jander (1963). C. Barison obj. 2 sonate: I, 1911 (istu sonatu izdao A. Gentili, 1948) i II, 1912 i 1958; 1 sonatu obj. A. Gentili (1953; istu sonatu obj. i O. Jander, 1960). Operu La Forza delV amor paterno pronaao je 1927 u Torinu i 1930 obj. A. Gentili; oratorij San Giovanni Battista obj. su G. Piccioli (1951) i O. W. Daniels (1963); 10 kantata i 2 arije obj. J. Halevv (Canti a voe s ola delVinsigne Alessandro Stradella, 1861); 2 kantate obj. H. Riemann (Kantaten-Fruhling, 1913); 1 kantatu i 3 arije obj. K. Jeppesen (La Flora, I, 1949); 1 kantatu obj. B. Dietz (1964); nekoliko kantata obj. O. Jander (Selectcd Solo Cantatas). Pojedine arije iz opera, oratorija i kantata obj. su: V. Novello (The Fitzzvilliam Music, 1825), A. Parisotti (Arie antiehe, II, 1890), L. Torchi (Eleganti canzoni ed arie, 1894), H. Hess (1906), L. LandshorT (1912), Th. Davison i W. Apel (Historical Anthology of Music, II, 1950), A. Gentili (1953), B. Dietz (1964) i dr. LIT.: A. Catelani, Delle opere di Alessandro Stradellaesistentinell'archivio musicale della R. Biblioteca Palatina di Modena, Modena 1866. P. Richard Alessandro Stradella, Pari 1866. H. Hess, Die Opcrn Alessandro Stradellas, Leipzig 1906. F. M. Crazvford, Stradella, London 1911. A. Einstein, Ein Bericht iiber den Turiner Mordanfall auf A. Stradella, Spomenica A. Sandber geru, Miinchen 1918. E. Magni Dufflocg, Alessandro Stradella, Bolletino Bibliografico Musicale, 1929. A. Della Corte, La Forza d'amor paterno, Muica d'oggi, 1931. A. Gentili, Alessandro Stradella, Torino 1936. M. Tiberti, La Doriclea, Muica d'oggi, 1938. G. Roncaglia, Le Composizioni strumentali di Alessandro Stradella, RMI, 1940 41. Isti, Le Composizioni vocali di Alessandro Stradella, ibid., 1941 42 (oba lanka zajedno obj. 1942). Isti, II Trespolo tutore..., ibid., 1954. R. Giazotto, Vita di Alessandro Stradella, Milano 1962. O. Jander, Alessandro Stradella and His Minor Dramatic Works (disertacija), Harvard 1962. Isti, Alessandro Stradella, MGG, XII, 1965. C. M. Gianturco, The Operas of Alessandro Stradella (1644 82), 2 sv. (disertacija), Oxford Universitv 1970. J. As.

STRADELLA, Alessandro, talijanski kompozitor (Rim, 1. X (krten 4. X), 1644 Genova, umoren 25. ili 28. II 1682). ivot ovog umjetnika, nemiran i buran, nije u svim pojedinostima poznat, a i za poznate zgode nije uvijek mogue ustanoviti pripa daju li legendi ili stvarnosti. Tek je u najnovije vrijeme talijanskom muzikologu R. Giazottu definitivno uspjelo osvijetliti niz dogaaja iz Stradellina ivota i utvrditi mjesto njegova roenja. S. se kolovao u Veneciji gdje je_ pouavao pjevanje. ini se da je bio i dobar pjeva i violinist. Cesto je mijenjao boravita: na lazimo ga u Torinu, Rimu i Genovi. U Torinu je bio u slubi savojske vojvotkinje Marije Giovanne di Nemours. Legendarne ljubavne pustolovine Stradelline uzrokovale su i njegovu ranu smrt koja takoer nije sasvim objanjena. Prema jednoj verziji on je u Veneciji oteo zarunicu nekog lana plemike obitelji Contarini i s njom pobjegao. Contarinijevi su ga dugo progonili; njihovi su ga plaenici nekoliko puta pokuavali umoriti i to im je konano u Genovi polo za rukom. Prema drugoj verziji Stradellu je ubio netko od brae Lomellini iju je sestru S. poduavao. S. je pisao i stihove za svoje kan ta te; zanimljivo je da je u tekstove kantata unosio autobiografske detalje. Podravao je prijateljske veze s mnogim istaknutim linostima svoga vremena u Italiji. Njegove ljubavne pustolovine i nasilna smrt privukle su niz kompozitora XIX st. pa su tako nastala operna djela to su ih pod naslovom Alessandro Stradella i Stradella napisali L. Niedermaver (1837), F. Flotow (1844) i G. Sinico (1863). Sve su Stradelline kompozicije poslije njegove smrti ostale u rukopisu i veoma je teko ustanoviti kada su napisane. uvaju se u Modeni (Biblioteca Estense, oko 150 djela, medu njima opere i oratoriji), Napulju (Konzervatorij, 21 kantata), Veneciji (Knjinica sv. Marka), pa u Parizu, Oxfordu, Londonu (British Museum). U svojim dramskim djelima S. oituje veli ku melodijsku invenciju. Dok recitativ i zbor prilino zanemaruje, njegove arije blistaju u raskoi pjeva. No S. je i dijete svog vremena. Dekadencija opere serije ve je tada u punom jeku pa i S. pod lijee nezdravu ukusu koji se iivljavao u gomilanju beskonanih vokalizacija i beskrvnih ornamenata kojima je jedina svrha bila da istaknu pjevaevu vjetinu. No prema tipino baroknoj praksi S. umije opernom pjevau suprotstaviti i solistiki in strument iz opernog orkestralnog sastava u sretnom kontrapunktikom natjecanju. U uvertiri nekih opera (Orazio Cocle i Circe) primjenjuje S., prvi put u XVII st., orkestralni crescendo. U oratorijima, od kojih je .S. Giovanni Battista vjerojatno njegovo najbolje djelo, on u neku ruku oznauje prijelaz od Carissim ijevih

STRADIVARI, talijanska obitelj graditelja gudakih instrumenata. Najpoznatiji lan je: 1. Giacomo Antonio (vjerojatno u Cremoni, 1643 ili 1644 Cremona, 18. XII 1737). Zanat izuio kod Nicole Amatija. Na svojim prvim violinama (oko 166466) potpisivao se Anto-nius Stradiuarius Cremonensis Alumnus Nicolaij Amati, a od 1667 nadalje bez tog dodatka, pa se pretpostavlja da je te godine unaprijeen od kalfe u majstora. Ali ini se da je i dalje radio u Ama-tijevoj radionici kao njegov pomonik. God. 1680 kupio je kuu i otvorio vlastitu radionicu na Piazza San Domenico (danas Piazza Roma 1). Od tada njegova produktivnost raste., a uskoro stjee i ugled u svijetu pa dobiva narudbe sa svih strana: od kardinala Vincenza Orsinija koji ga 1686 naslovljava svojim dvorskim graditeljem, zatim od Savojskih i Modenskih kneeva, od Friedricha Augusta, izbornog kneza Saske, od poljskoga kralja i mnogih drugih. Brojni njegovi instrumenti nalaze se i u panjolskoj na dvorovima

466

STRADIVARI STRAKA
kasnije i itav niz istaknutih graditelja (F. L. Pique, N. L J. B. Vuillaume i dr.). Veina Stradivarijevih instrumenat biva nadimke prema nekadanjem vlasniku {Paganini, i Rode, Kreutzer, Busch, Sarasate, Hubay, Hubermann itc mjestu pronalaska (Spagnuolo, Toscano) ili po zvunim svojs (Hercules, Cello, Slavuj). Izravni su Stradivarijevi uenici, { starijoj literaturi, C. Bergonzi, Lorenzo i Giovanni Battista dagnini, D. Montagnana i dr. Meutim, prem a novijim is vanjima, ini se da je S. zasigurno poduavao samo svoja dva 2. Giacomo Francesco (Cremona, 1. II 1671 15. II. V 1743). Sin i uenik Antonija; radio isprva kao pom svog oca, izraujui uglavnom sporedne dijelove instrum (npr. vrat violine). Na svojim prvim samostalno izvedenim nama potpisivao se Franciscus Stradivarius sub disciplina A, Stradivari . . . ini se da je tek poslije oeve smrti stavlj instrumente etikete samo s vlastitim imenom. Radionicu je dalje s bratom Omobonom. Zbo g slaba zdravlja oito nije rr radio, pa je ostalo u svemu oko dvanaestak njegovih instrumt violina, viola, viola d'amore. Violine je gradio prema orij nom modelu smionih obrisa (F. Niederheitmann) i njego instrumenti po nekim obiljejima razlikuju od oevih; np -otvori se nalaze blie rubovima i nisu tako fino rezani. La] je smekasto naranast. Kasnije njegove violine po izvedbi i bito po volumenu tona ne zaostaju za oevima. 3. Omobono Felice (Cremona, 14. XI 1679 9. VI 1 Brat Giacoma France sca; radio takoer kao pomonik svog; Antonija, ali ini se da se bavio preteno reparaturama. U in mente je stavljao etikete s natpisom nndicanti le correzioni reduzioni da lui fatti. Nove violine gradio je vjerojatno na; zajedno s bratom Francescom i te nose natpis Sotto la Disci d'Antonio Stradiuari F. in Cremona. Samo s njegovim potr utvrene su sa sigurnou 4 violine i jedan violonelo iz 174 jedna violina izraena moda prije 1700 i jedna iz 1724. Ni melju tih malobrojnih djela ne moe se prosudi ti da li je ( bono imao svoj individualni nain rada. Neki autori (F. Har smatraju da samostalno nije izradio ni jedan instrument. Potomci Stradivarija dali su 1746 radionicu u najam, naj Carlu Bergonziju (do 1758), kasnije drugima a 1777 su kuu, dali (danas vie ne postoji). '
LIT.: F. J Feti, Antonio Stradivari luthier celebre, Pari 1856 ({ deno na engleski 1864, novi otisak 1964). F. Niederheitmann, Cremona, zig 1877 (VIII izd. prer. A. Berr 1956). C. Schulze, Stradivaris Gehei Berlin 1901. IV. H., A. F. i A.E. HM, Antonio Stradivari: his Life and \ (1644 1737), London 1902 ( I I izd. 1909, novi otisak II izd. obj. S. Beck, : A. Mandelli, Nuove indagini su Antonio Stradivari, Milano 1903. L. von Liitgendorff, Die Geigen - und Lautenmacher vom Mittelalter b Gegenwart, 2 sv., Frankfurt am Main 1904 (V VI izd. 1922, novi otisak : F. Hamma, Meisterwerke italienischer Geigenbaukunst, Stuttgart R. Bacchetta, Stradivari non e nato nel 1644: vita e opera del celebre li Cremona 1937. C. Bonetti, A. Cavalcabo i U. Gualazzini, Antonio Strad notizie e documenti, Cremona 1937. B. Disertori, Di alcuni strumei Stradivari, RMI, 1937. G. Hof/mann, Stradivarius l'enchanteur, Pari (II izd. 1945; njem. prijevod Ziirich 1947). F. Farga, Geigen und G iirich 1940 (V izd. 1960; engl. prijevod 1950; II izd. engl. prijevoda ] H. Tinyanova, Stradivari the Violin-Maker (prijevod s ruskog), New 1938. Margot Boger, Das Geheimnis des Stradivari, Berlin 1944- A. xandre, Les Stradiva ri, Pari 1945. E. N. Doring, How many Strads?, cago 1945. G. Otlani, Antonio Stradivari, Milano 1945. /. A. Co: Salabue, Carteggio, obj. R. Bacchetta i G. Iviglia, Milano 1950. F. K: i A. Ugrenovi, Starotalijansko umijee graenja gudakih instrumenata greb 1951. R. Vannes, Dictionnaire universel des luthiers (II proireni u 2 sv.), Pari i Bruxelles 1951 59. K. Jalovec, Italti houslafi, Praha (njem. prijevod 1957, III izd. 1964; engl. prijevod 1958; e. i engl. iz 1958; engl. revidirano izd. 1964). O. Mockel, Die Kunst des Geigenl (II izd. prer. i proirio F. Winkel), Berlin 1954 (III izd. 1967). J. M. Fal The Nebulv Coat and the Lost Stradivarius, London, New York, Oxford U. Gualazzini, Da Stradivarius a Stradiverti, Bollettino Storico Cremo XX, 1955 57. A. Puccianti, Antonio Stradivari, Cremona 1959. A. Bai La asa nuziale di Antonio Stradivari a Cremona, 1667 80, Brescia 1959 ( prijevod 1962). W. Henley, Antonio Stradivari. His Life and Instrun (revidirao i obj. C. Woodcock), Brighton, Sussex 1961. O. von Schulh Echt oder falsch?, Siegburg 1961. Mostra di Antonio Stradivari (Sti Varese 1963. W. Senn, Stradivari, 1. Giacomo Antonio, 2. Giacomo I cesco, 3. Omobono Felice, MGG, XII, 1965. W. Lottermoser i J. M Uber den Klang der Stradivari-Geige, Prince Khevenhiiller, Instrumenten -Zeitschrift, 1968. B. Miller, The Construction Methods of A. Strad The Strad, 1969 70. P. Frisoli, The Museo Stradivariano in Crert The Galpin Societv Journal, 1971. H. K. Goodkind, Violin Iconogr of A. Stradivari, Treatises on the Life and Work . . . , Larchmont (New ~\ 1972. W. Kolneder, Das Buch der Violine, Ziirich 1972. S. F. Sac I Segreti di Stradivari, Cremona 1972 (s popisom Stradivarijevih instrume sauvanih u Cremoni u Museo civico A. Ponzone<0. G. R. Jones, Ani Stradivari and His Craft. A Story of the Master's Life, New York 1972. Metz, L. Tarisio, de Violenjager. De Messias - viool von Stradivari, ! en melodie, 1973. I. A'

kralja i aristokracije. Radio je do kraja ivota, posljednje instru mente prema datumima na etiketama 1737, kada mu je bilo 93 godine. Rauna se da je u svemu izradio vie od 1100 instrume nata; od toga se sauvalo oko 600 violina, 12 viola, 50 violonela (dijelom pregraene gambe), 3 gitare, 3 ha rfe, 2 pochetta, 2 cistre i 1 viola d'amore. U cjelokupnom njegovom radu, posebno u izradbi violina, mogu se razlikovati tri ili ak etiri razdoblja; ona se, meutim, ne mogu meusobno posve strogo razgraniiti pa se stoga i u literaturi razliito datiraju. U prvom razdoblju, otprilike do 1690, S. gradi po manjem modelu svog uitelja Amatija, kopirajui ga isprva gotovo doslovce (violine iz tog vremena dobile su nadimak Stradivari amatizzati); ali uskoro poinje na individualan nain mijenjati pojedinosti; tako npr. poveava i dublje ree pu eve a njihove bridove, poev od 1688, boji crno to je karakte ristino i za sve kasnije njegove instrumente; f -otvore ree finije i njenije. U iduem razdoblju (do 1700) eksperimentira i da bi postigao to ljepi zvuk nastoji povezati . . ."* 1 kvalitete Amatijevih Antomni1 Seradfturfui tremonenfl 1 Alun violina s veim zvu- Nwolf Aaut4 Facurbat Anno 1 nim volumenom instrumenata brescian^ ske kole, posebice Antonius S traiuarius Magginijevih modeFadebat AlMO Itftf 7{ la. U tu svrhu konstruira vei model s izduenim korpusom (tzv. patron allonge), a izboenja glasnjae i dna smanjuje. A. STRADIVARI. Violinske etikete Drvo mu je u tom razdoblju biranije nego ranije, a proziran, sjajan lak varira od ute boje jan tara do svjetlocrvene. God. 1700 zapoinje Stradivarijevo maj storsko razdoblje; 1703 izgradio je svoj karakteristini oblik vio line (tzv. Grande Stradivari), kojega se, uz modifikacije, drao otprilike do 1720. Korpus tog klasinog Stradivarijevog modela u gornjem je dijelu proiren, a po sredini ui i jae profiliran. Sve-denost glasnjae i dna iznosi 14 do 16 mm, tako da je postignut potpuni sklad i elegancija linija i izboenja. Lak, nanesen u dv a sloja, ima zlatnoutu ili svjetlocrvenu boju koja je tokom vremena neto potamnjela; taj je lak jo i danas toliko mekan i podatljiv, da kod duljeg pritiska prsta na nj ostaju jo neko vrijeme vidljivi otisci (prema Liitgendorffu). Poslije tog zlatnog perioda opaaju se postepeno znakovi majstorove duboke starosti i to u tehnikoj izradbi; nesigurnu ruku odaje npr. rez f-otvora pa nezgrapniji uglovi, ali to se tie zvuka, njegove violine iz toga vremena posjeduju dotad rijetko postignuti tonski volumen i za njega tipinu boju pa se o dekadansi ne moe govoriti. Pojedini historiari (E. N. Doring, O. von Schulmann) sma traju da su Stradivarijeve instrumente potkraj njegova ivota izraivali dobrim dijelom, ili ak iskljuivo, njegovi sinovi to se ne mo e dokumentirano dokazati. Protiv te pretpostavke govori injenica da se sauvani instrumenti njegovih sinova, po sebice Francesca, razlikuju od oevih i po tehnici izradbe i po izgledu. Sinovi su za njega u posljednjem razdoblju najvjerojatnije obavljali samo grublje poslove, kao npr. obradu drva ili izradbu vrata i hvataljke, ali osjetljivije detalje je oito izraivao sam An tonio. Tokom svoje dugotrajne graditeljske djelatnosti S. je uporno i neumorno nastojao izgraditi oblik koji bi odgovarao njegovoj vlastitoj predodbi idealnog zvuka violine. Stoga je vie od drugih majstora mijenjao i usavravao oblik, oitujui pri tome virtuo zno vladanje graditeljskom vjetinom; ak je i unutarnja izradba njegovih instrumenata podjednako dotjerana i pedantna. Posjedovao je uz to uroeni smisao za ljepotu to se vidi u propor cionalnom skladu njegovih oblika, u kvaliteti drva i laka te u ornamentima i inkrustacijama (od ebanovine ili slonovae) kojima je ukraavao svoje instrumente (sauvani su njegovi vlastiti na crti za te ukrase). S. je osim toga stekao, iskustvom a moda i nasljeem, van redno znanje o akustikim svojstvima drva pa se stoga u grai njegovih instrumenata, ak i iz istih godina, javljaju mjestimice jedva zamjetljive razlike, ovisne o kvaliteti drva. S. je jo za ivota stekao ugled i priznanja ali prava vrijednost njegovih instrumenata poela se cijeniti tek od kraja XVIII st. kada se ukazala potreba za snanijim tonom i tamnijom bojom gudakih instrumenata. U to doba i tokom XIX st. njegovoj su popularnosti pridonijeli mnogi slavni virtuozi svirajui na nje govim instrumentima, ponajprije Viotti, zatim Paganini, Beriot, Vieuxtemps i drugi. Otada je S., zajedno s Guarnerijem del Gesu priznat najveim majstorom gradnje violina. Oponaali su ga mnogi , jo od XVIII st. nadalje, a prema njegovu modelu radi

STRAKA, eljko, dirigent (Subotica, 5. I 1919 ). Dirigc nje uio kod F. Selinskog u Beogradu i L. Mataia u Muncht kompoziciju kod P. Krstia u Beogradu. God. 1945 poeo da na: pa sa Subotikom filharmonijom, 194649 vodio hor KUD Gn mir Mihailovi u Beogradu i 195762 bio asistent F. Konvvitsch na Dravnoj operi u Berlinu. Danas (1975) je dirigent Kamer orkestra u Berlinu. Stalni gost Berlinske opere i orkestra u Leipi i Rostocku, gostovao je u Maarskoj, Poljskoj, ehoslovakoj, .

STRAKA STRAUS
gleskoj, Islandu, Japanu, Francuskoj, Finskoj, vajcarskoj, Dans koj i dr. R. pej. STRAKOSCH, Maurice (Moritz), eki pijanist i impre sarij (idlochovice, Moravska, 1825 Pariz, 9. X 1887). Studirao na Konzervatoriju u Beu; koncertirao na turnejama po Ev ropi. Od 1848 uitelj klavira i pjevanja u New Yorku, od 1856 operni impresarij u SAD, od 1860 u Evropi; 1873 74 u Parizu; 1884 85 vodio s bratom Ferdinandom operne predstave u rimskom Teatro Apollo. Bio je uitelj i impresarij Adeline Patti.
DJELA: klavirske kompozicije. Opere Giovanna di Napoli, 1851 i Sardanapalus. Solo-pjesme. Autobiografija Souvenirs d'un impresario (II izd.), 1887 (tal. prijevod 1940); Ten Commandments of Music for the Perfection of the Voice (posth. 1896).

467

fe.

CRKVENA: 7 misa; Reauiem, 1961; Slabat Mater; Te Deum, zbirka holandskih narodnih pjesama Ons Volkslied (u suradnji sa i orkestar. 1967 i dr. Zbilju uuianujKiu J. Mulom i A. de Klerkom). LIT.: W. Paap, Herman Strategier, MGG, XII, 1965.

...........

STRAMBOTTO (rispetto d'amore; provansalski estribot, starofranc. estrabot, panjolski estrambote), potkraj XV i u XVI st. veoma rairen oblik talijanskoga pjesnitva koji su naroito esto upotrebljavali kompozitori frottola. Sastojao se od 8 stihova u jampskim pentametrima koji su se rimovali prema shemi ab ab ab ab ili ab ab ab cc. Oko 1500 najistaknutiji autor strambotta bio je Serafino deH'Aquilla. Tekstove strambotta meu prvima je uglazbio L. Giustiniani, a najpoznatiji primjeri izdani su 1504 14 u zbirkama frottola O. Petruccija. Komponirani su za glas uz pratnju instrumenta (redovito lutnje) koji je izvodio i medustavke. Melodija prvih dvaju stihova ponavljala se obino etiri puta. Kasniji primjeri strambotta su prokomponirani i iz njih se neposredno razvio madrigal. Rispetti e strambotti naslov je poznatog gudakog kvarteta F. Malipiera; njime autor aludira na stari vokalni oblik strambotta.
NOVA IZD.: R. Schwartz obj. je I i IV knj. frottola izdanu kod O. Petruccija {Publikationen dlterer Musik, 1935), -a G. Cesari, R. Monterosso i B. Disertori I knj. (1954). LIT.: H. R. Lang, The Original Meaning of the Metrical Terms Estrabot, Strambotto, Estribote, Estrambote, Spomenica R. Renieru, Torino 1912. F. Ghisi, Strambotti e laude..., Collectanea Historiae Musicae, 1953. B. Bauer, Die Strambotti des Serafino dal' Aquilla, Milnchen 1966. E. A. S.

STRATTNER, Georg Christoph, njemaki kompozitor madarskog podrijetla (Galosfa, oko 1644 Weimar, pokopan 11. IV 1704). Uenik i roak F. Capricornusa s kojim je 1657 preselio iz Bratislave u Stuttgart. Tu je bio lan pjevakoga zbora. Nakon smrti Capricornusa (1665) do 1682 dirigent na dvoru u Durlachu, zatim do 1692 zborovoa, pjeva i nastavnik muzike na Barfiisserkirche u Frankfurtu na Majni. Od 1694 u Weimaru, gdje je od 1695 djelovao na dvoru. Utjecaju Capricornusa uspio se S. oduprijeti jedino u svojim najboljim djelima, posebno u Pasiji u kojoj primjenjuje oratorijske postupke openito prihva ene tek polovinom XVIII st.
autorstvo nije sa sigurnou utvraeno. v Kjr^/\i^i\/i : 04 pjesme u zoirci Vermehrte Glaub- und Liebesiibung . . . J. Neandera, V izd. 1691; 48 crkvenih kantata; brojne crkvene kompozicije. NOVA IZD.: 2 kantate obj. K. Gollner. Duhovne pjesme obj. su: C. v. Winterfeld (3 pjesme u Der evangelische Kirchengesang, II, 1843), J. Zahn (39, Die Mdodien der deutschen Kirchenlieder, 1889), E. Noack (Die Kirchenmusik, 1920), K. Isenberg (Geistliche Sololieder des Barock) i dr. LIT.: E. Noack, Georg Christoph Strattner (disertacija), AFMW, 1921. Isti, Georg Christoph Strattner, MGG, XII, 1965.

STRANG, Gerald, ameriki kompozitor (Claresholm, Ka nada, 13. II 1908 ). Studirao na Stanford University (Stanford, Calif.), zatim na University of California te na University of Southern California u Los Angelesu. God. 1933 osnovao i zatim vodio drutvo New Music Workshops; 193638 bio asistent A. Schonberga na University of California u Los Angelesu; 1938 58 predavao muziku teoriju na Long Beach City College. Uz to je 193540 bio glavni urednik New Music Quarterly Edition i od 1936 vodio New Music Society. God. 1958 65 profesor je na San Fernando Valley State Collegeu (California), 196569 na California State Collegeu (Long Beach) a 196970 docent za elektronsku muziku na Vniversity of California u Los Angelesu. U kompoziciji ide u red amerikih avangardista. Sklon eksperimentiranju, stvara vlastite teoretske principe, na kojima izgrauje svoju racionalistiku muziku; najveu panju posveuje strukturi djela i izraajnim sredstvima, zanemarujui esto sadraj. Njegove zanimljive tenje vjerno predstavlja klavirsko djelo Mirrorrorrim (udvostruenje rijei mirror poput slike u ogledalu); u njemu je muzika graa organizirana oko tonalnih centara koji zamjenjuju funkciju tradicionalnog tonaliteta. Bavi se i komparativnom muzikologijom.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, I, 1942 i 11,1947; Inlermezzo, 1935; Canzonet za gudae, 1942 (ili za gudaki kvintet); Overland Trail, J943; koncert za violonelo, 1951; Concerto grosso, 1951. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta; Passacaglia za gudaki kvartet; kvintet za klarinet i gudaki kvartet, !933! Percussion Music za 3 sviraa, 1935; Divertimento za 4 instrumenta, 1948; Sonata za flautu solo, 1953; Sonatina za klarinet solo i dr. Mirrorrorrim za klavir. Vanzelti in the Death House za solo, zbor i orkestar, 1937; 3 Excerpts from Walt Whitman za zbor. Muzika za kompjutor Composition #2 #7, 196369. Napisao: Ethics and Esthetics of Computer Composition u The Computer and Music, obj. H. B. Lincoln, 1970. Izdao (sa L. Steinom) Schdnber-govo djelo Fundamentals of Musical Composition, 1967 (na talijanskom 1969). LIT.: J. T. Hozuard, Our American Music, New York, IV izd. 1954. G. Chase, America's Music, New York, Toronto i London 1955.

STRAUBE, Karl (Montgomery Rufus Siegfried), njemaki orgulja (Berlin, 6. I 1873 Leipzig, 27. IV 1950). Uenik O. Dienela, A. Beckerai H. Reimanna u Berlinu. God. 1897 1902 orgulja katedrale u Weselu. Uz to je, koncertirajui na turnejama, izvodio tzv. historijski program u sreditu kojega su bila djela J. S. Bacha i M. Regera. Od 1903 u Leipzigu, orgulja, a od 1918 kantor u crkvi sv. Tome; 1903 33 vodio i Bachovo drutvo (od 1920 spojeno sa zborom Gevoandhausa); od 1907 predavao i na Konzervatoriju. Na njegovu inicijativu utemeljen je 1919 u okviru Konzervatorija Institut za evangeliku crkvenu muziku, koji je S. vodio do 1948. God. 1904 23 organizirao u Leipzigu 6 Bachovih sveanosti, a 1925 Handelovu sveanost; 1921 --37 vodio je izvedbe cjelokupnih Bachovih kantata na radiju. Straubeovo sviranje na orguljama odlikovalo se izvanrednom tehnikom vjetinom, osobitim umijeem fraziranja te velikim rasponom dinami kih, agogikih i koloristikih nijansa. U Straubeovu ast objavlje na je spomenica prigodom njegova 70. roendana (1943).
DJELA. SPISI: Riickblick und Bekenntnis (autobiografija), Bach-Gedenkschrift, 1950 (izd. priredio K. Matthaei), 1950 (tiskano takoer u Musik und Kirche, 1950 te u zbirci Straubeovih pisama, 1952); Karl Straube. Briefe eines Thomaskantors (izd. priredili W. Gurlitt i H.-O. Hudemann), 1952; Ein Brief Karl Straubes iiber Johann Sebastian Bach, AFMW, 1957. IZDANJA: Alte Meister des Orgelspiels, 1904; Alte Meister des Orgelspiels, Neue Folge, 1929; Choralvorspiele alter Meister ; 1907; J. S. Bach: Magnificat, oko 1910; cjelokupno izdanje orguljskih djela (naklada Peters, Leipzig), sv. II, 1913 i IV, 1950; koncert za klavir u d-molu, 1926 i 8 malih preludija i fuga, 1934. G. F. Handel, oratorij Solomon, 1925. M. Reger: 3 kompozicije iz op. 59, 1910; 10 pre ludija i fuga iz op. 59, 65, 80 i 85, poslije 1910 i fantazija na koral Ein fete Burg ist unser Gott, 1938. F. Liszt, cjelokupna djela za orgulje, 1917 i dr. LIT.: G. Robert-Thornovi, Max Reger und Karl Straube, Gottingen 1907. J. Wolgast, K. Straube, Leipzig 1928. F. Hogner, K. Straube als Erzie-

STRANGWAYS, Arthur Henry -> Fox-Strangways, Arthur

Henry.

Siegfried Straube, MGG, XII, 1965

STRATEGIER, Herman, nizozemski kompozitor i orgulja (Arnhem, 10. VIII 1912 ). Studirao na Institutu za katoliku crkvenu muziku u Utrechtu (C. Huvgens, J. Nieland, Ph. Dusch, H. Andriessen). God. 1935 44 crkveni orgulja i nastavnik orgulja u Arnhemu; od 1945 crkveni orgulja u Zeistu; 1948 na stanio se u Utrechtu kao orgulja stolne crkve; uz to je docent za muziku teoriju na Muzikolokom institutu Univerziteta i nastavnik komp ozicije na Nizozemskom institutu za katoliku crkvenu muziku i na Konzervatoriju. U Leidenu vodi Nizozemski madrigalski zbor. Kao crkveni kompozitor pripada koli H. Andriessena, koja se odrekla romantinog smjera. Pie umjereno modernu, lako pristupanu muziku.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta za kolski orkestar, 1959; koncert za klavir, 1947; koncert za klarinet, 1950; koncert za harmoniku, 1969; diver timento za duhaki kvartet i gudae; 3 kompozicije za obou i gudae; Partila

STRAUS, Oskar, austrijski kompozitor (Be, 6. III 1870 Bad Ischl, 11. I 1954). Uenik H. Gradenera u Beu i M. Brucha u Berlinu. Kazalini dirigent u Brnu, Bratislavi, Mainzu i Ham burgu, od 1900 pijanist i kompozitor berlinskog kabareta Uberbrettl, od 1927 ivio u Beu. God. 1938 emigrirao u Pariz, 1940 48 boravio u Hollywoodu. Svjetsku slavu postigle su Strausove operete, zahvaljujui autorovu profinjenu smislu za humor kome je strana svaka vulgarnost te elegantnoj melodici i gracioznosti ritmikoga pokreta.
DJELA. INSTRUMENTALNA: uvertira Der Traum ein Leben, 1899; serenada za gudaki orkestar, 1899; Suite in Tanzform za klavirski trio; sonata za violinu i klavir; Bilderbuch ohne Bilder za klavir 4- runo. DRAMSKA (ukupno 48 djela). Operete: Die lustigen Nibelungen, 1904; Ein Walzertraum, Der tapfere Soldat, 1908; Mein Junger Herr, 1910; Rund um die Liebe, 1914; Liebeszauber, 1916; Niobe, 1917; Dorfmusikanten, 1919; Der letzte Walzer, 1920; Eine Frau, die zveiss zvas sie will, 1932; Liebelei, I934J Drei Walzer, 1935; Die Musik kommt, 1948; Ihr erster Walzer, 1950; Boena, 1952 i dr. Baleti: Colombine, 1904 i Die Prinzessin von Tragant, 1912. Muzika za desetak filmova. Oko 500 kabaretskih pjesama. LIT.: B. Grun, Prince of Vienna, London 1955 i New York 1957. Isti t Oskar Straus, MGG, XII, 1965.

i
468 STRAUSS
dom. Komponovao je i nizove valcera kakvi se nalaze Schubertovim igrama. Orkestraciju je S. upravljao pre prema raspoloivom sastavu. U delima koja je pisao z: orkestarski sastav, meu njima i u mnogim operetama, se, meutim, solidno znanje i zdrav smisao za zvuk i sjaj tra. Najvie je panje obraao prvim violinama, pa je gotov* njima poveravao melodijsku liniju. Takva je bila izvoaka njegova vremena kad je u ansamblima koji su svirali z; muziku dirigent bio i vodei svira (nem. Stehgeiger) kt uostalom bio i sam Strauss. Njegovom zaslugom valcer je sastavni i neizbeni deo operete, prvo beke, a zatim i c valcer im je i davao poseban peat i obeleje. S. je vodei k zitor valcera i klasine operete kojoj je, zajedno sa F. Su i K. Millockerom, dao umetniki muziki oblik, po rr svojstvima blizak kominoj operi. U njegovim operetama n deo igra najvaniju ulogu. Najveu je panju poklanjao du< ansamblima, pa studioznoj karakterizaciji pojedinih lica oc su neka, npr. u opereti Fledermaus, postala u pravom klasina. U njegovim operetama istie se briljantno razrs efektni finale. Posedovao je i izvanredni smisao za scenu i k( situacije, kao i nepogrean osjeaj za odmeravanje muzi dramskih elemenata dela. U operetama je S. mogao da u meri razvije i prikae svoj talent rasipajui obilje melodij su odmah, posle svake premijere, pevali svi stanovnici Posle veoma uspele premijere njegove prve operete Indii die vierzig Rduber u bekom pozoritu An der Wien, 18 je u iduih 25 godina napisao jo petnaest opereta koje kratko vreme obile stotine pozorita irom celog sveta. ] znatije su i najvie izvoene Die Fledermaus i Der Zigeunt od kojih se prva i danas nalazi na repertoaru vodeih of kua na svetu. STRAUSS, austrijska obitelj muziara. 1. Johann st. (Johann Baptist), kompozitor i dirigent (Be, 14. III 1804 25. IX 1849). Uenik violiniste Polischanskog i I. X. Sevfrieda u Beu; sa J. Lannerom lan kapele Michaela Pamera. God. 1819 pristupio Lannerovom triju (njegovim do laskom postao je kvartet), a kad se Lannerov komorni ansambl razvio u orkestar, S. ga je zamjenjivao kao dirigent. God. 1825 osnovao je vlastiti orkestar koji je u Beu ubrzo stekao veliku popularnost. Velike je uspjehe s njim postizavao i na turnejama: 1833 u Budimpeti, 1834 35 u Austriji i Njemakoj, 1836 u Njemakoj, Holandiji i Bel giji, 183738 u Francuskoj (u Parizu su se za nj oduevili Berlioz i Paganini), u Engleskoj gdje je sudjelovao na sveanostima prigodom krunidbe kraljice Viktorije, u kotskoj i Ir skoj. Od 1835 bio je i direktor plesnih priredbi na bekom dvoru. God. 1848 ponovno je gostovao u Engleskoj. Straussa s pravom nazivaju ocem valcera, jer je tom plesu, ija popularnost nije opa dala gotovo cijelo stoljee, dao konani, klasini oblik. Njegovi su valceri harmonijski jednostavni, melodika im se oslanja na beku J. STRAUSS St. puku muziku, a odlikuju se profinjenim smislom za ritam. S. je bio temperamentan ali i vrlo precizan dirigent. Oduevljavao je ne samo beku publiku ve i istaknute muziare. R. Wagner ga je nazvao demo nom bekog muzikog duha i aro bnim voom orkestra.
Gabrielenzvalzer; Taglionizvalzer; Loreley-Rheinkldnge; Bajaderenzvalzer ; Cdcilienzvalzer ; Victoriazvalzer; Kettenbruckenzoalzer ; Donaulieder; Elektrische Funken); 3 4 etvorke; 29 galopa; 16 koranica (najpopularnija Radetzky-Marsch); 14 polki i dr. NOVA IZD.: klavirske izvatke svih njegovih djela (251) obj. J. Strauss ml. (7 sv.), 1889; 8 valcera obj. H. Gal (DTO, 1928; novi otisak 1960).

DJELA. ORKESTRALNA: 149 valcera (najpopularniji Tduberlwalzer ;

2. Johann ml., kompozitor i dirigent (Be, 25. X 1825 3. VI 1899). Sin Johanna st.; proslavljeni kralj valcera kojega je Brahms neobino potovao, a Wagner nazvao najmuzikalnijom glavom XIX v.. Muziku je uio potajno, jer otac nije eleo da mu sinovi postanu profesionalni muziari. Ipak on ve 1844 nastupa sa svojim ansamblom u Hietzingu kraj Bea. Izvodei svoje i neke od najpopularnijih oevih kompozicija, postizava velik uspeh. Tada se konano posveuje muzici. Posle oeve smrti formira ve i orkestar i preduzima turneju po Austriji i Nemakoj, a gostuje i u Varavi. Kasnije je koncertovao u Petro gradu, Parizu (na izlobi 1867), Londonu, u Italiji i Sjevernoj Americi. God. 1863 postao je umetniki rukovodilac i dirigent uvenih bekih Dvorskih balova, ali je 1870, posle sjajnih uspeha svojih opereta, dao ostavku da bi se posvetio samo komponovanju. Mada je napisao i veliki broj veoma uspelih opereta, koje su po stale klasini uzori za ovaj muziki rod, u njegovom su stvaranju jo znaajniji valceri. Oblik valcera preuzeo je uglavnom od J. Lannera i svog oca, ali im je dao nov polet i sadrinu; ispunio ih je dinaminou, a ujedno je u njih uneo izvanredno svezu, privlanu i nadasve originalnu melodiku. Ta je melodika brzo nala svoj put ka irokim ma sama i tako ih osvojila da se jo za njegovog ivota izjednaila sa popularnou narodnih na-peva; valcer je tako postao tipino beka igra. S. je bio neiscrpan u stvaranju melodija i neobino inventivan u iznalaenju novih vidova ritmikog izraza valcerske sheme. Njegova harmonija je jednostavna i nepretenciozna, ali nikako primitivna. S. je kom-ponovao i valcere sa trodelnim oblikom i trijom, ali i valcere novijeg, razvijenijeg tipa sa duim uvodom u drukijem ritmu esto i sa razliitim ; melodijskim materijalom na "* koji se nadovezuje valcer sa j. STRAUSS MI . efektnom i razraenom koCrte L. Horowitza, 1896

blauen Donaii, 1867; G'schichten aus dem Wienerwald, 1868; Wiene 1873; Rosen aus dem Suen, 1880; Fruhlingsstimmen, 1883; Ku'nstl i Kaiser-vjalzer, 1890. Oko 120 polki (Olga, 1857 Tritsch-Tratsch, 18 kunden-Polka, 1861); 31 polka-mazurka; oko 70 quadrilla; 44 mara. i SKA : balet Aschenbrodel. Operete: Indigo und die vierzig Rduber, 1871; L neval in Rom, 1873; Die Fledermaus, 1874; Cagliostro in Wien, 1875; Pri thusalem, 1877; Blindekuh, 1878; Das Spilzenluch der Konigin, 1880; Dt Krieg, 1882; ine Nacht in Venedig, 1883; Der Zigeunerbaron, 1885; Sit 1887; Ritter Pdzmdn, 1892; Furstin Ninetla, 1893; Jabuka, 1894; Wah 1895 i Die Gottin der Vernunft, 1897. Prema motivima iz opereta J ssa st. i ml. nastalo je oko 15 novih opereta medu kojima su najpozna Tdnzerin Fanny Elssler (O. Stalla, 1934) i Casanova (R. Benatzkv, 1935) NOVA IZD.: 3 valcera obj. H. Gal (DTO, 1925). Sva djela J. I sina i oca prema originalnim partiturama priredio za tampu M. Schon]

DELA. ORKESTARSKA : Oko 400 valcera, najpopularniji: An der

3. Josef, kompozitor i dirigent (Be, 22. VIII 1827 VII 1870). Brat Johanna ml.; zavrivi Politehniku kolu x. djelovao kao graevinar. God. 1853, na nagovor majke, zan je na nekom nastupu oboljelog brata. Postigavi uspjeh, pc se potpuno muzici. Uio je kompoziciju kod F. Dollescl violinu kod F. Amona. Ubrzo je postigao ugled i kao povi dirigent bratova ansambla i kao kompozitor. Njegova djel likuju se od Johannovih veom profinjenou harmonija i melankolinim raspoloenjima, potpuno stranim njegovon rijem bratu.

DJELA. O RKES TRALNA: 81 va lcer (Wiener Ki nder; Dorfsci aus Osterreich; Dynatniden; Delirienj ; 70 polki; 30 galopa; 45 mazurki (i herz); 36 etvorki; 20 koranica. Klavirske kompozicije. Tragir kaz Manfred Rober (neizv.). Ode an die Nacht za muki zbor i orkesta pjesme. Oko 500 aranmana i preradbi tuih djela (vei broj Wagi kompozicija). Prema motivima iz njegovih djela nastale su operete Fr, luft (E. Reiterer) i Das Schzvalberl aus dem Wienerwald (F. Sommer).

4. Eduard, kompozitor (Be, 15. III 1835 28. XII : Uenik F. Amona (violina i klavir) i G. Pr evera (teorija), orkestra svojega brata Johanna ml. i 1870 njegov nasljedr dvorskim balovima, a 1889 takoer u vodstvu orkestra ko dirigirao do 1902 (1892 i 190102 na turneji po SAD). U E dovim kompozicijama (318 plesova) osjea se bratov u: Objavio je memoare (Erinnerungen, 1906).
LIT.: R. Kleinecke, Johann Strauss, Leipzig 1894. L. Eisenberg, , Strauss, Leipzig 1894. C. Flamme, Verzeichnis der samtlicher im erschienenen Kompositionen von Johann Strauss (Vater), Johann Strauss ( Joseph Strauss und Eduard Strauss, Leipzig 1898. R. Prochdzka, [ Strauss, Berlin 1900. F. Lange, Josef Lanner und Johann Strauss (Vater) 1904 (II izd. Leipzig 1919). R. Specht, Johann Strauss (ml.), Berlin l< F. Lange, Johann Strauss, Leipzig 1912 (holandski prijevod 1929). Schnitzer, Meister Jo ha nn, Wie n 1 920. E. Decsey, Johann S Stuttgart 1922 (novo izd. Wien 1948). A. Strauss, Johann Strauss st Briefe, Berlin 1926. H. E. Jacob, Johann Strauss und das 19. Jahrhi Amsterdam 1937 (pod naslovom Johann Strauss Vater und Sohn, Ha 1953; engl. London i New York 1940; franc. Pari 1955). H. unde, Johann Strauss, Brixlegg 1937 (III izd. 1949). A. Witeschnik, Die D; Strauss, Wien i Leipzig 1939. W. Jaspert, Johann Strauss. Sein I sein Werk, seine Zeit, Berlin 1939 (novo izd. Lindau 1949; hrvatski pi Zagreb 1945). A. B. Teetgen, The Waltz Kings of Old Vienna, London M. Kronberg, Johann Strauss, Pari 1939. E. Schenk, Johann S Potsdam 1940. D. Ezven, Tales from the Vienna Woods, the St Johann Strauss, New York, 1944. F. Farga, Lanner und Strauss, 1948. H. E. Jacob, Johann Strauss: A Centurv of Light Music, L

NOVO IZD.: Tri valcera i 1 polku obj. je H. Botstiber (DTO, it

STRAUSS
1949. W. Reich (red.), Johann Strauss-Brevier. Aus Briefen und Erinnerungen, Ziirich 1950. J. Andriessen, Johann Strauss, Amsterdam 1950. J. Paslene, Three-Quarter Time. The Life and Music of the Strauss Family, New York 1951. P. Kuringcr, Jo ha nn Stra uss, Haa rle m 1 952. H. E. Jacob , Johann Strauss, Vater und Sohn; die Geschichte einer musikalischen Weltherr schaft, Hamburg 1953 (novo izd. Bremen 1960; franc. 1955). A4. Schonherr i K. Reinohl, Johann Strauss Vater, Ein Werkverzeichnis, Wien i Ziirich 1954. A. Weinmann, Verzeichnis samtlicher Werke von Johann Strauss Vater und Sohn, Wien 1956. K. Paklen, Der Walzerko'nig Johann Strauss, Ziirich 1961. E. Meuxux, HoraHH IIlTpayc, II izd. JleHHHrpap 1964 (novo izd. MocKBa 1969). F. Brodszky (redaktor), Wenn Johann Strauss ein Tagebuch gefiihrt hatte, Budapest 1964. E. Nick, Johann Baptist, Johann, Josef i Eduard Strauss, MGG, XII, 1965. F. Brodszky, Johann Strauss eletenek krnikaja, Budapest 1966. A. Weinmann, Verzeichnis samtlicher Werke von Joseph und Eduard Strauss, Wien 1967.

469

STRAUSS, Richard, njemaki kompozitor i dirigent (Miinchen, 11. VI 1864 Garmisch, 8. IX 1949). Otac mu je bio prvi kornist miinchenskoga dvorskog orkestra. Zarana je poeo uiti klavir i violinu te je ve 1870 zabiljeio svoje prve kompozitor ske pokuaje. Uz srednjokolski studij uio je 187580 teoretske predmete, kompoziciju i instrumentaciju kod W. F. Mevera. Izvedbe njegovih dviju simfonija privlae na nj panju javnosti, i H. v. Biilovv ga poziva u Meiningen gdje 1885 preuzima vod stvo Dvorskog orkestra. U tom gradu upoznaje kompozitora A. Rittera i pod njegovim utjecajem doivljuje veoma vanu prekretnicu. Dotadanji poklonik R. Schumanna, F. Mendelssohna i J. Brahmsa, S. spoznaje ljepotu Wagnerove i Lisztove muzike i pretvara se u zanosna pobornika novonjemakoga programnog smjera. Ve 1886 naputa Meiningen i postaje dirigent Dvorske opere u Miinchenu; 188994 djeluje u Weimaru kao dirigent Dvorskog kazalita. God. 1889 izvodi se prvo od Straus sovih djela trajne vrijednosti, simfonijska pjesma Don Juan, a idue godine Tod und Verklarung. Nakon teeg oboljenja bo ravi 189293 u Grkoj i Egiptu. God. 1894 uzima za enu opernu pjevaicu Paulinu de Ahna koja je esto pjevala uloge i iz njegovih opera. Te godine sudjeluje S. prvi put kao dirigent na Sveanim igrama u Bavreuthu. U to doba prelazi ponovo u Miinchen gdje je kao operni dirigent ostao do 1898. U tom vremenu izvode se prvi put njegove simfonijske pjesme Tili Eulenspiegel, Also sprach Zarathustra i Don Quixote; opera Guntram ne donosi mu uspjeh. S. gostuje kao dirigent sve ee, i to ne samo po Njemakoj ve i u inozemstvu. I kao kompozitor stjee sve vei ugled, ali i sve vie neprijatelja u konzervativnim krugovima. God. 1898 naputa Miinchen i odlazi za prvoga dirigenta Dvorske opere u Berlinu. Tu e ostati do 1918. U tom plodnom razdoblju pie simfonijsku pjesmu Ein Heldenleben i Sinfonia domestica. Nastaju znaajna operna djela Salome, Elektra, Der Rosenkavalier i Ariadne auf Naxos. God. 190103 vodi berlinski Tonkiinstlerorchester s kojim poduzima koncertne turneje po Evropi (1903 gostovao i u

Zagrebu). God. 1904 polazi na prvu dirigentsku turneju po Americi. Jo 1898 utemeljio je S. Udruenje njemakih kompozitora kojemu je bila zadaa da zatiuje njihove interese i da podupire nastojanja mladih muziara. Iz berlinskih godina potjee Straussova plodna suradnja s knjievnikom H. v. Hofmannsthalom koji je, poevi od Elektre, napisao libreta za idue Straussove opere, ukljuujui Arabellu. Od 1919 do 1924 bio je S., uz F. Schalka, direktor Bek e opere. Mjesto je napustio zbog razmimoilae-nja sa R. STRAUSS Schalkom. Otada nije vi e uzimao stalno namjeten je. Svoje je vrijeme posveivao samo komponiranju i dirigentskim turnejama. S. je tada na vrhuncu slave. Priznat je i voljen, pa ve za ivota postaje velikim klasikom njemake muzike. Miljenja o njegovim djelima vie se ne razi laze. Mlai muziari spoznaju dodue da njegov umjetniki jezik nije vie njihov, ali mu ne osporavaju poloaj najznatnijega njemakog kompozitora izmeu R. Wagnera i P . Hindemitha. Njemaki se gradovi natjeu u iskazivanju poasti Straussu, osobito organiziranjem tzv. Straussovih tjedana. Po zavretku Drugoga svjetskog rata S. je 194549 ivio u vicarskoj. Kao razmjerno io i svje ovjek jo je krajem 1947 dirigirao simfonijskim koncertima u Londonu. Umjerenu dirigentsku aktivnost vodio je i u godini svoje smrti, kao 85-godinji starac. Kad se 1949 vratio u Njemaku, na svoj posjed u Garmischu, gdje su nastajala i gdje su se razrai vala tolika njegova djela, nije imao pred sobom vie od etiri mjeseca ivota. Na glavnim podrujima na kojima se kao kompozitor okuao to su oblasti simfonijske i operne muzike S. se nadovezuje na Lisztova i Wagnerova nastojanja, ali kree dalje vlastitim puto vima. On naputa filozofsko-mistini idealizam te dvojice umjetnika i vrsto se dri zemlje. Njegova je umjetnost izrazito ulna; u svojim elementima ona predstavlja osebujnu mjeavinu iskre nosti i pripremljenih efekata, invencioznosti, ali i povremenog eklektizma, intenzivnog u nutranjeg doivljavanja i velikog virtuoziteta koji izaziva udivljenje, ali je katkada poneto hladan, a ima u njemu i isprazne retorike. U Straussovu stvaranju mogu se razlikovati tri razdoblja: u prvom prevladava rad na podruju simfonijske muzike, u drugom djelatnost na podruju opere, u treem, najkraem, inte res za koncertantne kompozicije namijenjene ansamblima preteno komornog karaktera. Nastavljajui, na veoma osoban nain, programnu aktivnost F. Liszta, S. je u jednostavanoj simfonijskoj pjesmi naao ide alno podruje na kojemu je mogao razviti svoje mnogostruke sposobnosti, navlastito svoj izraziti smisao za orkestralnu ivo pisnost i za dramatinost. Kao roeni dramatiar S. je dramske likove doivio i izgradio najprije sredstvima orkestral ne muzike. Na muziku pozornicu postavio ih je tek kasnije. Mnogobrojne simfonijske pjesme ovog umjetnika vrsti su dokazi ne samo njegova velikog orkestralnog majstorstva, s kojim se u njegovo vrijeme u Njemakoj mogao mjeriti samo Mahler, ve i vrstog osjeaja za formalnu ravnoteu. S. nije doputao da ga vanmuziki program uvue u kaotinost i amorfnost te je redovito pronalazio sretne formalno-muzike veze izmeu programa i muzike. Tako je, primjerice, za Tili Eulenspiegela izabrao formu slobodnog ronda u kojemu glavna Eulenspiegelova tema slui kao orijentacijsko uporite muzike arhitektonike; Don Kihota je izgradio u obliku teme s varijacijama, pomiljajui na to da je rije zapravo o is tom ovjeku u razlinim situacijama. Sve Straussove simfonijske pjesme nisu na jednakoj visini. Eine Alpensymphonie nepotrebno iskoriuje orkestralni virtuozitet u slubi poneto naivnog ton skog slikanja; Also sprach Zarathustra preuzima zadatke koje muzika sama teko moe rijeiti; Ein Heldenleben je, uza svu sugestivnost mnogih stranica (osobito gdje prevladavaju borbena raspoloenja), suvie glomazna, razvodnjena muzika autobiografija; Sinfonia domestica zahtijeva golem orkestralni aparat da doara zbivanja u intimnom obiteljskom krugu. Sve te nedostatke otkupljuju najljepe, najuspjelije Straussove partiture bez kojih

Biljenica za matematiku 14 - godinjeg R. Straussa

470

STRAUS S
sti i jetkosti disonance, pojavljuje se nekadanji Be i mislena erotika njegovih salona. Na vrstoi tonaliteta arhaizmi Mozartovih vremena, valcerski ritmovi i duhoviti ukusne kompozitorove instrumentacije kojom se Straussov ponovo izvrsno slui. Nakon vrlo uspjele opere Ariadi Naxos, u kojoj se na veoma osebujan nain isprepliu eli stare talijanske mitoloke opere serie s operom buffom i i ustaljenim tipovima- maskama, stvaralaki je razvoj Str bio uglavnom zavren. Njemakoj opernoj sceni dao je j djela, esto prilino zanimljiv. Takva je svakako konverza autobiografska opera Intermezzo, pa Capriccio, posljednje 1 nikovo scensko djelo u kojemu se jo jednom ali ovaj to sadrajna tematika rjeava prastari problem o odnc meu poezije i muzike u operi, o njihovu znaenju i supan Sutinski novih crta njegov stvaralaki lik ipak nije vie u decenijama koji su jo stajali pred njim. Zabiljeiti treb njegove instrumentalne radove iz posljednjeg, treeg raz (od oko 1943 do 1947) u kojima je sijedi majstor pokuao ol svoje stvaranje komornim tretiranjem instrumentalnih si prozirnom instrumentacijom i preferiranjem koncertantnih oblika. Moda je najzanimljivije djelo iz toga kratkog perioda studija Metamorphosen za 23 solistika gudaka instrumenta. Na kraju treba spomenuti i muziku formu kojom se Strauss cijeli svoj umjetniki ivot nije prestao baviti: solo-pjesmu. Na tom je podruju ostavio nekoliko pravih remek-djela (preteno iz prvoga raz doblja svojega stvaranja: Aller-

Radna soba R. Straussa u Garmischu

se danas ne moe zamisliti standardni simfonijski repertoar: Don Juan, Tod und Verkldrung i Tili Eulenspiegels lustige Streiche. U ova tri orkestralna remek-djela, medu sobom tako oprena, umjetnik seelen, Stdndchen, Breit iiber mein Haupt, Cdcilie, Ruhe je unio veliko bogatstvo raspoloenja. Don Juan je pokazao meine Seele, Traum durch die Da'm-merung, Ich trage meine neobino znanje i talent 24 - godinjega mladia i do nekle Mmne i dr.). S. je u razvoju njemake unaprijed osvijetlio razvojnu putanju i njegovu tenju da muzike na prijelazu izmeu oblikuje muzike portrete vrsto povezane za zemlju i da dvaju stoljea odigrao krupnu sjedini elemente erotskog i herojskog, senzualnog i lirskog. Simulogu. Dao je nov zamah profonijska pjesma Tod und Verkldrung prikazala je dodue samo gramnoj muzici i proirio do za kratko vrijeme drugaijega Straussa, kompozitora koji se met orkestralnog izraza do nesamo jednom pribliio Lisztovoj idealistikoj dualistikoj kon sluenih granica. Osvjeivi licepciji svijeta i nadsvijeta: u svijesti ovjeka koji zna da mu os bretistiku i obnovivi sredstva taje samo jo nekoliko trenutaka ivota, niu se, posljednji put, izraavanja ulio je nov ivot uspomene na najvanije doivljaje; no smrt je poetak novoga njemakoj operi pokazavi uz blaenstva i nove sree, a ne konac svega, nitavilo. Sasvim je to sasvim nove mogunosti u pogledu drugaiji svijet u kojemu se kree Tili Eulenspiegel. U ovoj naharmonijskih spojeva. Te mogunosti nije, 4k dasve uspjeloj kompoziciji prvi se put nadmono oitovao Straus dodue, do kraja iskoristio, ali sov smisao za muziki humor. Na blistavim stranicama te par je upozorio na nov put, pa ga titure, u kojoj prti vedar smijeh, raste lik velikog objeenjaka treba smatrati i za jednog od Tilla koji svojim lakrdijama ismijava zlobu i lani moral, ali i prete a velikoga revolucionarnog stradava upravo zbog zloe protiv koje se borio. pothvata to su ga u evropskoj Preavi na muziku pozornicu, S. je zapoeo kao Wagnerov muzici XX st. izvrili tek muepigon (opera Guntram). Poslije prvih pokuaja ipak je naao ziari idue generacije. svoj put. U jednoinoj muzikoj drami Salome (1905), na tekst DJELA. ORKESTRALNA. Tri istoimene drame O. Wildea, dao je vrlo sugestivan muziki por simfonije: I, u d-molu, 1880; II, u tret perverzne, izopaene, brutalne istonjake princese i sredine f-molu op. 12, 1884 i IH, Sinfonia u kojoj se ona kree. Izvrsno mu je pri tome posluilo golemo domestica op. 53, 1903. Simfonijske pjesme: Don Juan op. 20, 1888; Macdotadanje iskustvo u orkestriranju. S. je, meutim, upravo u beth op. 23, 1888 (prer. 1889 9); Salami oitovao i veliku smjelost u harmoniji, bogatoj i zamrenoj, Tod und Verkldrung op. 24, 1890; koja gdjekad granii s atonalnosti. Na donekle srodnom podruju Tili Eulenspiegels lustige Streiche op. 28, 1895; Also sprach Zarathustra op. ostao je S. napisavi jednoinku Elektra. Na pozornici je ponovo 30, 1896; Don Quixote op. 35, 1897; ena iz legende kojom vlada izbezumljena strast nezasitna Ein Heldenleben op. 40, 1898 i Bine elja da se osveti oevim ubojicama. Otrina disonance ovdje Alpensymphonie op. 64, 1915. Kon certi: za violinu u d-molu op. 8, 1882; jo nesmiljenija izza obou i mali orkestar, 1946; 2 za bija iz golema orkesrog, u F-duru op. 11, 1883 i u Es-duru tralnog aparata i prati op. 86, 1942. Duett-Concertino za klari net,fagot, gudae i harfu, 1948; Burleske tragediju Agameza klaviri orkestar, 1885 (izv. 1890); Pamnonove kerke koju rergon zur Sinfonia domestica za klavir razdiru mrnja i lu(lijeva ruka) i orkestar op. 73,1925; sim fonijske etide u obliku passacaglie Panaaki osvetniki bijes. Salome. Rad G. Klimta , thenaenzug za klavir (lijeva ruka) i orkesNakon Elektre S. tar op. 74, 1928; 4 uvertire, 1873 83; naputa zagulji vu > atmosferu zloina i suita Der Burger ah Edelmann op. 60, 1917; Tanzsuite prema klavirskinv mranih nagona. pozicijama F. Couperina, 1923; simfonijska fantazija Aus Italien op. 16, Njegov libretist HofFestliches Prdludium op. 61, 1913; Divertimento za mali orkestar prema kc zicijama F. Couperina op. 86, 1943; Metamorphosen, studija za 23 gudai mannsthal daje mu lista, 1946; Festmusik op. 84 (prilikom proslave 2600-godinjice postojan nov tekst, iz osnova panskoga carstva), 1940; sveane koranice i dr. KOMORNA: gu drukiji, tekst na ko ji kvartet u A-duru op. 2, 1880; klavirski kvartet u c-molu op. 13, 1884; son: violinu i klavir u Es-duru op. 18, 1888; sonata za violonelo i klavir u F e S. napisati moda op. 6, 1883; serenada za 13 duhakih instrumenata, 1881; suita za 13 duh svoje najbolje, a svakako najpopularnije operno djelo: Der Rosenkavalier. Vei se preokret teko dao zamisliti. U-mjesto istonjakog, mitskog ambijenta,
izvedbe Straussove opere

Ehktra

Karikatura u povodu umjesto tekog pritlS -

ka razularenih stra-

STRAUSS STRAVINSKI
instrumenata, op. 4, 1884; 2 sonatine za 16 duhakih instrumenata: I, u F -duru, 1943 i II, u Es-duru, 1945. KLAVIRSKA: sonata u h-molu op. 5, 1881; Fiinf Klavierstucke op. 3, 1881; Vier Stimmungsbilder op. 9, 1882; tema i 15 improvizacija s fugom na vlastitu temu, 1885. DRAMSKA. Opere: Guntram, 1894 (rev. 1940; II verzija 1934 39); Feuersnot, 1901; Salome, 1905; Vjug. premijera Zagreb, 1915); Elektra, 1908; Der Rosenkavalier, 1910 (Dresden, 26. I 1911; jug. premijera Zagreb, 29. IV 1916); Ariadne auf Naxos, I9i2(prer. 1915 16); Die Frau ohne Schatten, 1919; Intermezzo, 1924; Die dgyptische Helena, 1928; (nova verzija, 1933); Arabella, 1933; Die schzveigsame Frau, 1935; Friedenstag, 1938; Daphne, 1938; Die Liebe der Danae, 1938 40 (izv. 1952) i Capriccio, 1941. Baleti Josephslegende, 1914 i Schlagobers 1924. Scenska muzika za Romea i Juliju W. Shakespearea, 1887. VOKALNA: kantata za muki zbor a cappella, 1914; Wanderers Sturmlied za zbor i orkestar op. 14, 1884; balada Taillefer za sole, mjeoviti zbor i orkestar op. 52, 1903; Bardengesang za 3 mjeovita zbora i orkestar op. 55, 1906; Die Tageszeiten za muki zbor i orkestar op. 76, 1928; Austria za muki zbor i orkestar op. 78, 1929; Zwei Ge-sdnge za 16-gl. mjeoviti zbor op. 34, 1897; 2 muka zbora iz Herderova Stimmen der Volker op. 42, 1899; 3 muka zbora iz Herderova Stimmen der Volker op. 45, 1899; Eine deutsche Motette za soliste i 16-gl. mjeoviti zbor op. 62, 1913. Solo --pjesme za glas i orkestar op. 33, 44, 51, 71 (takoer i bez broja opusa, meu njima Vier letzte Lieder, 1950); solo-pjesme za glas i klavir op. 10, 15, 17, 19, 21 (Schlichte Weisen), 22 ( Mddchenblumen), 26, 27, 29, 31, 32, 36, 37, 39, 41, 43, 46, 47, 48, 49, 56, 66 (Kvarnerspiegel), 67, 68, 69, 77 (i druge, bez naznake opusa). Melodram Enoch Arden za recitatora i klavir op. 38, 1897. Harmonizacije narodnih nap jeva za muki zbor. Preradba opera Iphigenie auf Tauris Ch. W. Glucka (1886) i Idomeneo W. A. Mozarta (1931). S. je priredio i novo, znatno proireno izd. Berliozova prirunika o instrumentaciji (Instru-mentationslehre, 2 sv., 1905). W. Schuh je obj. Straussove Betrachtungen und Erinnerungen, 1949 (pro. izd., 1957; franc. prijevod 1951; engl. prijevod 1953), te Tagebuch der Griechenland- und Agyptenreise (1892), Richard Strauss Jahrbuch, 1954. Popis djela do 1910 objavio je te godine R. Specht ( Vollstdndiges Verzeichnis der :n Druck erschienenen Werke von Richard Strauss), a katalog svih djela W. Schuh i E. Roth, 1964 (Gesamtverzeichnis). Veliki tematski popis svih djela izd. H. Muller v. Asow u 3 sv., (III sv. dovrili A. Ott i Fr. Trenner), 1959 74. Bibliografiju o R. Straussu iz 1882 1944 obradio O. Ortner, a obj. F. Grasberger, 1954, a iz 1944 64 obradio G. Brosche, 1964 73. Korespondencija: R. Strauss. Briefzvechsel mit H. v. Hofmannsthal (izd. F. Strauss, 1926; engl. prijevod, 1927 i 1928; nov o izd. priredio W. Schuh, 1952; proi reno izd. 1955; franc. prijevod novog izd., 1951; engl. 1953; III izd. priredio isti, 1964); Richard Strauss et Romain Rolland. Correspondance-Fragments de journal(red. G. Samazeuilh), 1951 (ruski 1960; engl. 19681 197O); Briefe andieEltern, 1882 1906 (priredio W. Schuh), 1954; H. v. Bulozv and R. Strauss. Correspondance (priredili W. Schuh i F. Trenner), 1954 (engl. 1955); R. Strauss und J. Bella (izd. F. Zagiba u knjizi J. Bella und as Wiener Musikleben), 1955; R. Strauss und Joseph Gregor. Briefzvechsel (priredio R. Tenschert), 1955; R. Strauss und Briefzvechsel zvoischen R. Strauss und S. Zzveig (prir. W. Schuh), 1957; R. Strauss und F. Wullner im Briefzvechsel (red. D. Kamper), 1963; R. Strauss C. Krauss. Briefzvechsel (obj. G. K. Kende i W. Schuh), 1963 ( I I izd. 1964); Briefe an Fritz Busch, SMZ, 1964; Briefzvechsel R. Strauss Cl. Krauss (12 pisama, priredio G. K. Kende), SMZ, 1966; Die Welt um Richard Strauss in Briefen (red. F. Grasberger, F. i A. Strauss), 1967; R. Strauss und L. Thuille (red. A. Ott), 1969; R- Strauss. Bricfzoechsel mit W. Schuh, 1969; Lettres inedits de R. Strauss a S. Dupuis (red. M. Lemaire), 1970; Briefe R. Strauss E. Roth, 1972; R. Strauss und L. Nicode in Briefzvechsel (red. A. Ott), 1972. LIT.: A. Seidl i W. Klatte, Richard Strauss. Eine Charakterskizze, Prag 1896. G. Jorisienne, Richard Strauss. Essai critique et biologique, Bruxelles 1898. G. Brecher, Richard Strauss. Eine monographische Skizze, Leipzig 1900. E. Urban, Richard Strauss, Berlin 1901. Isti, Strauss contra Wagner, Berlin 1902. E. Nezoman, Richard Strauss and the Music of the Future, Musical Studies, London 1905. O. Roese, Richard Strauss, Salome. Ein Wegweiser durch die Oper, Berlin 1906. O. Bie, Die moderne Musik und Richard Strauss, Berlin 1906. L. Schmidt, Richard Strauss, Leipzig, 1906. J. C. Manifarges, Richard Strauss als Dirigent, Amsterdam 1907. F. Schmitz, Richard Strauss als Musikdramatiker, Munchen 1907. F. Niecks, Program Music in the Last Four Centuries, London 1907. E. Ziegler, Richard Strauss i seinen dramatischen Dichtungen, Miinchen 1907. R. Rolland, Richard Strauss, Musiciens d'aujourd' hui, Pari 1908. E. Nezvman, Richard Strauss, London 1908. R. Batka, Richard Strauss, Berlin-Charlottenburg 1908. H. IValden, Richard Strauss' Svmphonien und Tondichtungen, Berlin 1908. F. Santoliquido, II Dopo-Wagner: C. Debussv e R. Strauss, Roma 1909. G. Tebaldini, Telepatia musicale a propisito dell' Elektra di R. Strauss, Tori no 1909. O. Klauzvell, Geschichte der Programm-Musik, Leipzig 1910. O. Hiibner, Richard Strauss und das Musikdrama, Leipzig 1910. M. Steinitzer, Straussiana und Anderes, Stuttgart 1910. Isti, Richard Strauss, Leipzig 1911 (XVII izd. 1927.) H. Daffner, Salome: ihre Gestalt in Geschichte und Kunst, Miinchen 1912. E. Siegfried, Macbeth, Strassburg 1912. Ista, Tod und Verklarung, Strassburg 1913. A. Seidl, Straussiana, Regensburg 1913- M. Steinhzer, Richard Strauss und seine Zeit, Leipzig 19 14 (II izd. 1922). H. T. Finck, Richard Strauss. The Man and His Works, Boston 1917. R. Specht, Die Revolte gegen Richard Strauss, Wien 1919. Isti, Richard Strauss und sein Werk (2 sv.), Leipzig 1921. H. W. v. Waltershausen, Richard Strauss, Miinchen 1921. . Jachino, Riccardo Strauss, Salome. Guida attraverso il poema e la muica, Milano 1924. Th. Schdfer, Also sprach Richard Strauss zu mir, Dortmund 1924. W. Schrenck, Richard Strauss und die moderne Musik, Strassburg 1924. R. C. Muschler, Richard Strauss, Hildesheim 1924. J. Subird, Richard Strauss, Madrid 1925. E. Tenschert, Kadenzbehandlung bei Richard Strauss, ZFMW, 1925 26. A. Cimbro, Riccardo Strauss. I Poemi sinfonici, Milano 1926. S. Kallenberg, Richard Strauss, Leipzig (novo izd. 1934). W. Hutschenruyter, Richard Strauss, den Haag 1929. F. Cooke, Richard Strauss, Philadelphia 1929. E. Blom, The Rose Cavalier, London 1930. T. Armstrong, Richard Strauss' Tonepoems, London 1931 (novo izd. 1948). G. Rottger, Die Harmonik in Richard Strauss' Rosenkavalier (disertacija), Miinchen 1931. G. Pannain, Richard Strauss, Musicisti dei tempi nuovi, Torino 1930 (novo izd. 1954; engl. prijevod 1932.) R. Tenschert, Tvpologie der R. Strausschen Melodik, ZFMW, 1934. E. Wachten, Das Formproblem in den sinfonischen Dichtungen von Richard Strauss, Strass burg, 1934. E. Gehring, Richard Strauss und seine Vaterstadt Miinchen, Miinchen 1934. F. Gysi, Richard Strauss, Potsdam 1934. J. Kapp, Richard Strauss und die Berliner Oper, Festschrift der Berliner Staatsoper, Berlin 1934. K. J. Kruger, H. v. Hofmannstahl und Richard Strauss (disertacija), Berlin 1935. H. Rottger, Das Formproblem bei Richard Strauss gezeigt an der Oper Die Frau ohne Schatten mit Einschluss von Guntram und Intermezzo (disertacija), Miinchen 1937. J. Gregor, Richard Strauss, der Meister der Oper, Miinchen 1939- E. Wachten, Richard Strauss. Sein Leben in Bildern, Leipzig 1940. M. Rinaldi, Elettra di Strauss, Milano 1943. H. J. Moser, Richard Strauss, Leben und Werk, Krakau 1944. R. Tenschert, Dreimal sieben Variationen iiber das Thema Richard Strauss, Wien 1944. C. Blessing, Das instrumentale SchafTen von Richard Strauss im Spiegelbild der Presse und der zeitgenossischen Kritik (disertacija), Munchen 1944. R. Tenschert,

471

Anekdoten um Richard Strauss, Wien 1944. W. Schuh, Cber Opern von Richard Strauss, Ziirich 1947. E. Bu'cken, Richard Strauss, Kevelaer 1949. C. Rostand, Richard Strauss, Pari 1949. R. Tenschert, Richard Strauss und Wien. Eine Wahlverwandschaft, Wien 1949. W. Schuh, Zum Melodie- und Harmoniestil der R. Straussschen Spatvverke, Ziirich 1949. Isti, In memoriam Richard Strauss, Ziirich 1949. W. Brandl, Richard Strauss, Leben und Werk, Leipzig 1949- K. Pfister, Richard Strauss, Wien 1949- Isti, Richard Strauss und die neue Musik, Vaduz 1950. O. Erhardt, Richard Strauss. Su vida y su obra, Buenos Aires 1950 (njem. prijevod Olten 1953; tal. Milano 1957). K. F. Muller, Richard Strauss zum Gedachtnis, Wien 1950. A. Damerini, Salome di Strauss, Firenze 1951. W. Schuh, Die Entstehung des Rosenkavaliers, Ziirich 1951. D. Linder, Die Liebe der Danae, Wien 1952. F. v. Schuch, Richard Strauss, Ernst von Schuch und Dresdens Oper, Dresden 1952. M. Milojevi, Rihard traus, Muzike studije i lanci, III, Beograd 1953. G. Hausszvald, Richard Strauss. Ein Beitrag zur Dresdner Operngeschichte seit 1945, Dresden 1953. Richard Strauss-Jahrbuch (uredio W. Schuh), I, 1954; II, 1959 60. A. Baresel, Richard Strauss, Leben und Werk, Hamburg 1953 ( I I izd. 1961). W. Schuh, Das Biihnenwerk von Richard Strauss in den letzten unter Mitwirkung des Komponisten geschaffenen Miinchner Insze nierungsn, Ziirich 1954. F. Trenner, Richard Strauss. Dokumente seines Lebens und Schaffens, Munchen 1954. E. Roth (red.), Richard Strauss. Biihnenwerke. Dokumente der UraufTtihrungen, London 1954 (obj. i na engl. i na franc. jeziku). E. Krause, Richard Strauss, Gestalt und Werk, Leipzig 1955 (najnovije izd. 1970; eki 1 959, ruski 1961, engl. 1964 i 1969 te rumunjski 1964). W. Schuh, Richard Strauss, Letzte Aufzeichnungen, Munchen 1957. Isti, Ein Paar Erinnerungen an Richard Strauss, Ziirich 1958. L. Kusche, Heimliche AufTorderung zu Richard Strauss, Munchen 1959. R. Petzoldt i R. Crass, Richard Strauss. Sein Leben in Bildern, Leipzig 1960. G. K. Kende, Richard Strauss und Clemens Krauss. Eine Kiinstlerfreundschaft und ihre Zusammenarbeit an Capriccio, Munchen 1961. G. Baum, R. Strauss und H. v. Hofmannstahl nach ihrem Briefwechsel, Berlin i Wunsiedel 1962. /. Fabianu, R. Strauss, Budapest 1962. W. Brennecke, Die Metamorphosenwerke von R. Strauss und P. Hindemith, Spomenica H. Albrechtu, Kassel 1962. A. A. Abert, Zweigs Bedeutung fiir das Alterswerk von Richard Strauss, Spomenica F. Blumeu, Kassel 1963. N. Del Mar, R. Strauss. A Critical Commentarv of His Life and Works (3 sv.), London 1963 72. H. Kralik, R. Strauss, Wien i Miinchen 1963. A. Berger, R. Strauss als geistige Macht, Garmisch-Partenkirchen 1964. K. Bohm, Begegnung mit Richard Strauss, Wien 1964. A. Jefferson, The Operas of Richard Strauss in Great Britain 1910 1963, London 1964. E. Krause, Richard Strauss in Oper von A-Z, Leipzig 1964. Richard Strauss im Kulturkarussel der Zeit 1864 1964, Munchen 1964. W. Mann, R. Strauss. A Critical Study of His Operas, London 1964 (njem. 1967 i 1969). A. Natan, R. Strauss, die Opern, Basel 1964. K. Pornbacher, H. von Hofmannsthal R. Strauss. Der Rosenkavalier, Munchen 1964. W. Schuh, Hugo von Hofmannsthal und Richard Strauss, Legende und Wirklich keit, Munchen 1964. Isti, Ein paar Erinnerungen an R. Strauss, Ziirich 1964. W. Thomas, Richard Strauss und seine Zeitgenossen, Munchen 1964. W. Panofsky, R. Strauss. Partitur eines Lebens, Munchen 1965 i Eerlin 1967. W. Schuh i W. Pfannkuch, Richard Strauss, MGG, XII, 1965. G. R. Marek, Richard Strauss, London i New York 1967. F. Strauss, Aphorismen um Richard Strauss, 1968. W. Deppisch, Richard Strauss in Selbstzeungnissen und Bilddokumenten, Reinbek bei Hamburg 1968. W. Gruhn, Die Instrumentation in den Orchesterwerken von Richard Strauss (disertacija), Mainz 1968. F. Grasberger, Richard Strauss und die Wiener Oper, Tutzing 1969. H. Becker, Richard Strauss als Dramatiker, Regensburg 1969. D. Jameux, Ri chard Strauss, Pari 1971. A. Jefferson, The Lieder of Richard Strauss, Lon don 1971 i New York 1972. Isti, The Life of Richard Strauss, Kewton Abbot 1972. G. J. Ascher, Die Zauberflote und Die Frau ohne Schatten. Ein Vergleich, Bern 1972. A. A. Abert, Richard Strauss, Die Opern, Veller bei Hannover 1972. Ista, Richard Strauss und die Erbe Wagners, MF, 1974. J. As.

STRAVINSKI, ruska obitelj muziara. 1. Fjodor Ignjatjevij pjeva, bas (Rjeicki kotar, Minska gubernija, 20. VI 1843 Petrograd, 4. XII 1902). Pjevanje uio na Petrogradskom konzervatoriju, diplomirao 1873; iste godine debitirao u operi Seviljski brija G. Rossinija. Pjevao tri godine na Operi u Kijevu; od 1876 do smrti bio je prvi bas Marijinskog teatra u Petrogradu. Veoma cijenjen zbog svojih izvanrednih pje vakih i glumakih sposobnosti, imao je na repertoaru 64 uloge. U njegove najuvenije kreacije ubrajaju se: Meljnjik CDargomis ki, Rusalka), Varlaam (Musorgski, Boris Godunov), Farlaf (Glinka, Ruslan i Ljudmila)-, Skula (Borodin, Knez Igor), Don Basilio i Bartolo (Rossini, Seviljski brija) i Mefisto (Gounod, Faust). Isticao se i kao koncertni pjeva. 2. Igor Fjodorovi, kompozitor (Oranienbaum, Petrograd, 17. VI 1882 - New York, 6. IV 1971). Sin Fjodora; sa devet godina dobiva prvu uiteljicu klavira, Snjetkovu; nastavlja kod Kaperove, uenice A. Rubinsteina, izvrsne pijanistice. Kasnije ui harmoniju kod F. Akimenka i kontrap unkt kod V. Kalafatija. Za klavirom ga je pored vjebanja, zaokupljalo improviziranje, sviranje opernih klavirskih izvadaka i deifriranje opernih par titura. Tako je, meu ostalim, upoznao itav Wagnerov opus. Ne samo to je tehniku klavira svlad ao toliko da je u svojoj zreloj dobi poeo nastupati kao izvodilac vlastitih djela, nego je klavir ostao do kraja bitan faktor u njegovu stvaralakom procesu. Taj je instrument sredite moga ivota i oslonac svih mojih muzikih otkria. Svaku notu koju napiem, iskuam na klaviru (1960). Kao mladi mnogo posjeuje koncerte i opere. Nakon zavrene klasine gimnazije upisuje se po elji roditelja, ali preko volje na pravo (diplomirao 1905). Sav obuzet muzikom, od 1903 privatni je uenik N. Rimsko g Korsakova, te ga, do 1905, po sjeuje gotovo svaki dan. God. 1907 izvode se na koncertima u Petrogradu prvi put njegova djela: simfonija in Es i ciklus pje sama za glas i orkestar Le Faune et la bergere. Zamane posljedice za njegovu budunos t imala je godina 1908: prva izvedba orke stralnih kompozicija Scherzo fantastigue i Feu d? artifice bila je prvi poticaj dugogodinjem prijateljstvu Stravinskog i S. Dja -

472

STRA VINSKI
gileva. Taj' veliki inicijator obnove baleta, obdaren izvanrednim instinktom, uvi tu mu ziku, odmah je u Stravinskom naslutio genijalnog stvaraoca; Stvaralatvo I. Stravinskoga moglo bi se podijeliti u tri raz doblja: rusko, neoklasino i serijelno, iako ta periodizacija ne 1909 n a r u i o m u j e partituru
I. F. STRAVINSKI

ar ptica. Djelo su Ruski baleti izveli u Parizu 1910 s izvanrednim uspjehom. Otada je vi e godina S. svo jim stvaranjem preteno vezan uz Pariz. Nastanjuje se u vi carskoj (1910) i tu provodi je dan decenij (glavna prebivali ta: Clarens i Morges), ali es to i putuje (do poetka Prvo ga svjetskog rata jo je neko liko puta navr aao u Rusiju). Praizvedbe iduih dvaju ba leta, Petruka i Le Sacre du printemps (Pariz 1911 i 1913), bile su razliitih sudbina. Dok je Petruka prihvaen veoma dobro, balet Le Sacre du printemps izazvao je jedan od najburnijih skandala u povijesti muzike. Isto je djelo, meutim, na koncertnoj izvedbi 1914 prim ljeno veoma povoljno. Postanak kazalinog djela L'Histoire du soldat (1918), zamiljenog za malu putujuu scenu, s malim bro jem izvoaa (suradnik i autor teksta Ch. F. Ra muz), bio je djelomino diktiran ratnim prilikama. Od 1920 do 1939 S. je ivio u Francuskoj (glavna boravita Biarritz, Nizza i Vareppe kraj Grenoblea; u Parizu boravi neprekidno jedino u zimi 1933 34), a 1934 postao je francuski dravljanin. U to vrijeme zapoinje svoju pijanistiku i dirigentsku karijeru kao interpret vlastitih djela. U Parizu je 1920 izveden balet Pulcinella, kojim S. poslije ruskoga razdoblja poinje svoje tzv. neoklasino stvaralako razdoblje. Na vrhuncu slave S. je krenuo putem na kojemu nikada vie nee doivljavati trijumfe kao sa ar pticom i Petrukom. Tri godine kasnije prikazana je scenska kantata Les Noces, napisana jo u ruskom stilu (skicirana 191417, dovrena 1922 23). U suradnji sa J. Cocteauom pie operu -oratorij Oedipus Rex (1927), a sa A. Gideom melodramu Persephone (1934). Pored spomenutih djela, jedno je od vrhunskih ostvarenja nastalih u Francuskoj Symphonie de psaumes (1930). Odazvavi se pozivu Harvard University, S. je 193940 na tamonjoj katedri za poe tiku Ch. E. Norton odrao niz predavanja iz muzike estetike. U SAD zatekao ga je Drugi svjetski rat, pa je ondje, primivi ameriko dravljanstvo 1945, ostao sve do smrti; od 1941 ivio je u Hollywoodu. U Americi su nastala posljednja umjetnikova neoklasina djela. Kantata iz 1952 oznauje prvi korak na putu k seri jelnoj muzici, kojim e S. dalje krenuti i stvoriti djela kao to su Canticum Sacrum (1956), Agon (1957) i Threni (1958). God. 1948 S. je susreo mladoga amerikog dirigenta Roberta Crafta, koji je postao njegov prijatelj i asistent. U Sovjetskom Savezu boravio je u dva navrata: 1922 kratko, a 1962 dirigirao je nizom koncerata u Moskvi i Lenjingradu. U svibnju 1963 posjetio je Zagreb prilikom II Biennala suvremene muzike (to je bio trei boravak Stravinskog u Jugoslaviji).

za balet

I. F. STRAVINSKI, Concertino za gudaki kvartet, autograf

govori mnogo o sloenom procesu njegova razvoja, o pn razliitih komponenata vlastitog stila s historijskim stile novosti svakoga djela, o razlikama izmeu pojedinih okviru jednog te istog razdoblja. S. se ne ponavlja, on nil puta ne upotrebljava isti kompozicijski postupak. Svai znai za njega novi poetak. Takav stav zahtijeva golemu pronicavost, nekonvencionalnost miljenja, neposrednost inu pristupa, kao i umjetniki moral pun samoodricar aoce su esto zbunjivale neprekidne metamorfoze njegove Meutim, oni koji su dublje prodrli u sr njegova muzie vora, otkrili su da je vrelo svih tih raznolikih iskaza jedn; duboko odgovorna i dosljedna umjetnika svijest. Jedno od najranijih djela Stravinskog, ciklus pjesama i orkestar Le Faune et la bergere (1906), upuuje na utje< cuskog impresionizma. Simfonija in Es (1907) oslanja s Glazunova, ija se muzika tada u Rusiji smatrala uzoron nijskog stila, dok se etiri etide za klavir op. 7 (1908) pi A. Ljadovu i, jo" vie, A. Skrjabinu. Neke karakteristike b Stravinskog odreenije se ocrtavaju u orkestralnoj fanta d'artifice (1908); premda se u njoj primjeuje utjecaj Dc Ravela i Dukasa, osnovni je karakter antiimpresionistiki pc zivnoj otrini ritma, po jasnim obrisima tema, po suprot u timbru, po saetosti izraavanja. Na petrogradskim baletnim predstavama S. je steka renje da se baletna umjetnost okamenjuje, da postaje . cionalna. Zahvaljujui Djagilevu, koreografu Fokinu i pl kakvi su bili Nizinski, Karsavina i drugi, zapo elo je osvj ruskog baleta i njegov prodor na zapad. U tom asu imao j Djagileva i Stravinskog upravo sudbinsko znaenje: i duguje Stravinskom najbolje balete svoje trupe, a S. D strelovito brz uspon do vodeega mjesta u evropskoj muzici. Balet ar ptica po svojoj je primjeni muzikog folklora bliz estetici Petorice. Osobni stil Stravinskog, meutim, nalazi svoj put u lakonskim temama i snanim ritmovima Paklenog plesa kralja Kaeja. Raskoan, deskriptivan, istonjaki obojen muziki stil trajao je kod Stravinskog upravo koliko i raanje ar ptice. Balet Petruka otkrio je jednim udarcem osnovna P. Picasso i I. F. Stravinski, karikatura J. 1 1920 obiljeja kompoz genija. To je djelo posve novoga zvuka. S. je na dotad ne nain upotrijebio ruski narodni melos i radikalno se si problematikom tadanje evropske muzike. Petruka znai daciju impresionizma i kromatsko-harmonijskog stila ro ke i pristup objektivnoj, istoj muzici, u kojoj nema nosti ni sub jektivne izraajnosti. U instrumentaciji su upe ljeni nemijeani, sirovi timbri, melodika i harmonija su dijai Poslije stoljea kromatizacije, odluno prianjanje uz dija bio je jedan od bitnih doprinosa Stravinskog usmjeravanji muzike. Nova je i upotreba politonalnosti. Suzvuanje tonalno heterogenih akorda nije upotrijebljeno kao sluajr nimljiva tonska kombinacija, nego kao strukturalni eli Iskonski snaan ritmiki puls, svojstven Stravinskom vie bilo kojem drugom muziaru, p okree muziku Petruke, svoj puni zamah dobiti tek u Posveenju proljea. Taj je netedimice ruio estetska gledanja vremena. Rijetko je ka monska snaga muzike progovorila tako neuvijeno. Te si poganske Rusije (kako glasi podnaslov) okirale su publil viklu na Debussvja i Ravela. Orkestralni je zvuk krut i el taran. Emancipirani disonantni akordi, poliharmonija, pc dalnost, politonalnost daju pojmu tonalnosti veoma iroku pretaciju. U estokim ritmovima S. je jo dalje razvio p Petruke: mjera se neprestano mijenja (9/8 5/8 3/8 Ritam se oslobaa metrike sheme te u poliritmiji i polir izbija u prvi plan. Veliki dio opusa Stravinskog, ukljuivi sveenje proljea, poiva na drukijim principima oblikovar onih koji su, openito uzevi, vladali u veim formama kl; muzike. S. se u tim djelima ne slui tematskim radom. R. melodijske i harmonijske elemente kod Stravinskoga naziv; tikim blokovima, nalik na geometrijske oblike u kubisti slikarstvu. S. gradi muziku formu nizanjem i suprotstav lj;

STRAVINSKI
tih zatvorenih blokova. Ali ono to njegovoj muzici daje nenadmaivu dinaminost, to je autonomna snaga ritma koji pokree te strukturalno statike cjeline. Simfonijske forme izgraene tematiki S. je stvorio razmjerno kasno {Simfonija in C, 1940 i Simfonija u tri stavka, 1945). Svojim baletima nastalim prije Prvoga svjetskog rata S. je ostao do danas najpopularnijim medu avangardnim kompozitorima. God. 191314 pojavljuju se njegova prva djela sa znatno reduciranim zvukovnim sredstvima. To su Tron Poesies de la lyrique japonaise za glas i komorni instrumentalni sastav, Pribaontki za glas i 8 instrumenata i Tri kompozicije za gudaki kvartet. Na tu novu, komorno-muziku orijentaciju znatno je djelovao Schonbergov Pierrot hinaire, koji je S. uo 1912 u Berlinu. Idu ih e godina S. napisati niz djela za manje sastave ili solo instrumente (orkestar normalnih razmjera ponovo e se pojaviti tek 1927 u operi-orato-riju Oedipus Rex). Scenska djela za male ansamble, Renard (1917) i L'Histoire du soldat (1918), ne mogu se svrstati ni u jednu od standardnih vrsta muzikoga kazalita. U Renardu, aljivoj prii iz ivotinjskoga carstva, uloge su nijeme, dok se etiri pjevaa nalaze u orkestru. Njihove dionice, meutim, neovisne su o likovima na sceni. Novi instrument u ansamblu je cimbal. Renard otkriva vanu crtu I. Stravins-kog, smisao za komiku i humor. Skupina od sedam instrumentalista iz L'Histoire du soldat po sastavu podsjea na combo, na mali jazz-an-sambl,i to najvie po I. F. STRAVINSKI, Zar ptica u tomu to se od svake skupine upotrebljava po jedan visoki i jedan duboki instrument. Muzika tematika baleta napaja se na heterogenim izvorima. Tu su ameriki ragtime, argentinski tango, vicarska limena glazba, panjolski passodoble, Bachov koral i preludij, beki valcer. Samo je tema vojnikove violine ruska. Izvanrednu sintetsku sposobnost dokazuje stilska cjelovitost djela. Izbor instrumenata u orkestraciji scenske kantate Svadba posebno je zanimljiv. Poslije dugog traenja S. je u postavi za etiri klavira i udaraljke naao rjeenje koje je otvorilo novo poglavlje u povijesti instrumentacije. Prevalivi dugi raz vojni put preko Petruke i Posveenja proljea S. je 1914 dovrio svoju prvu operu Le Rossignol (I in napisan 1909); otuda u tom djelu, punom zvukovne magije, postoje osjetljive stilske razlike. Kominom operom Mavra (1922), posveenoj uspomeni aj -kovskog, Glinke i Pukina, te scenskom kantatom Svadba (1923) S. zavrava svoje rusko stvaralako razdoblje. U dodiru s latinskim svijetom i mediteranskom kulturom S. je na posve originalan nain pristupio prolosti evropske mu zike. Imao je izvanrednu sposobnost asimilacije i rekreacije stilova. Sluei se svim stilovima kao modelima, krenuo je novim putem. Prvom neoklasinom djelu, baletu Pulcinella, pcsluila je kao materijal muzika G. B. Pergolesija. Melodijska linija napuljskog kompozitora ostala je uglavnom netaknutom, sauvani su i njegovi basovi, ali su usprkos tomu zahvati Stravinskoga stvorili djelo u kojemu se u svakom taktu osjea njegov osobni pe at. Tematika djela nastalih u neoklasinom i u kasnijem serijel nom razdoblju slijedi dvije glavne linije: klasicistiku i religioznu. Uz to se pojavljuju i djela ispunjena nasmijanom i bezbrinom vedrinom (Jeu de cartes, 1936; Danses concertantes, 1942 i dr.). Neoklasina scenska djela inspirirana antikom su: opera -oratorij Oedipus Rex (1927), melodrama Persephone (1934) te baleti Apollon Musagete (1928) i Orpheus (1947). Smatrajui da se uzvieni sadraji moraju izraziti jezikom koji nije vie u dnevnoj upotrebi, S. je u Oedipus Rexu upotrijebio latinski tekst. Bio je to rezultat njegove antiekspresivne estetike: muzika ne tumai sadraj teksta; rijei i slogovi slu e kompozitoru kao fonetski materijal. Monumentalnost i fatalistiki smisao sadraja simbo lizirani su i nainom scenskog prikazivanja: likovi imaju maske i miu samo glavom i rukama; lanovi zbora, sakriti iza bas -reljefa (modeliranih draperija), pokazuju samo lice. Persephone, nazvana melodramom, u biti je mjeavina melodrame, opere i baleta. Praizvedbi je prethodila znaajna autorova deklaracija koja, izmeu ostalog, sadrava ove reenice: Muzika nam je dana da bismo uveli red medu stvarima . . . Smatram da moram

473

upozoriti publiku da su mi odvratni orkestralni efekti kao sred stva uljepavanja; neka ne oekuje da e biti zaslijepljena zavod ljivim zvunostima. Ve sam odavna napustio ispraznost brija. Mrsko mi je udvarati se publici. Poslije slikovitih folkloristikih baleta u ruskom stilu, poslije Pulcinelle u stilu commedie dell'arte, S. je svoje simpatije usmjerio prema apstraktnoj, nedramatskoj koreografiji bijelog baleta. U baletu Apollon Musagete upotrijebio je samo gudae, elei time postii to objektivniji i jednobojniji orkestralni zvuk. Balet Poljubac vile, na teme P. I. ajkovskog, posvetio je S. uspomeni umjetnika kojega je od svih ruskih kompozitora najvie volio. Neoklasino stilsko razdoblje S. zavrava engleskom operom The Rake's Progress (1951). (S. je jedinstven primjer muziara koji je komponirao tekstove etiri jezika: na ruskom, francuskom, latinskom i engleskom). Opera se sastoji od zatvorenih brojeva; muzika je inspirirana najprije Mozartom i XVIII st., a zatim Rossinijem, Donizettijem i Weberom. God. 1952 S. je marljivo prouavao djela A. Schonberga, a 195255 posvetio se studiju A. Weberna. Dokumenti su postepenog pribliavanja dodekafonikoj i seri-jelnoj tehnici: kantata ("1952), septet (1953), Three Songs from William Shakespeare (1953), In Memoriam Dylan Thomas (1954), Canticum Sacrum (1956),baletno (1957) i dr. Sam je S. elio da se njegovi Movements za klavir i orkestar (1959) i kantata A izvedbi HNK, Zagreb, 1928 Sermon, a Narrative and a Prayer (1961), bliski punktualnom stilu kasnoga Weberna, smatraju poetkom novoga stilskog razdoblja. Stravinskog i Schonberga smatrali su donedavno zaetnicima antagonistikih i nepomirljivih tendencija u muzici XX st. Dok je S. nadovezao na rusku i francusku tradiciju, Schonberg je nastavio razvojnu liniju njemake muzike. Odnos Stravinskog prema Schonbergu bio je pun potovanja, ali i kritian. Ni onda kad se sluio tehnikom rairenom dvadesetih godina u Beu i kasnije u Darmstadtu, S. nije preuzeo estetiku te kole, ve je i dalje ostao na pozicijama objektivne, neekspresivne, antiromantine muzike, izrasle iz doivljaja dijatonike i tonalnosti. Nizovi Stravinskog bitno se raz likuju od Schonbergovih ve i po tome to esto doputaju tonalne kombinacije; unato tome to npr. sam za djelo Movements tvrdi da tei prema antitonalnosti. Prvo veliko djelo s religioznom tematikom, monumentalna, arhaino hijeratska Simfonija psalama za zbor i orkestar (1930) s majstorskom dvostrukom fugom u drugom stavku Canticum Sacrum ad honorem Sancti Marci Nominis (1956), po miljenju R. Vlada je najobuhvatnija i najhitnija sinteza elemenata koja se moe zamisliti u tom odreenom stadiju evolucije evropske mu zike. U oratoriju Threni (1958) prvi put je u djelu Stravinskog dosljedno proveden dodekafoniki princip. Autobiografski spis Kronika mog ivota (1935) sadri vane biografske podatke, tumai estetske stavove, crta nekoliko odli nih portreta (S. Djagilev, V. Nizinski), na karakteristian la konski i distanciran nain. Prema vlastitoj izjavi S. je elio na crtati istinitu sliku o samom sebi i ukloniti nesporazume koji su se nakupili oko njegova djela i njegove osobe. U knjizi Poetique musicale (1942) tiskana su predavanja odrana na Harvard University. Sudovima Stravinskog o drugim muziarima moglo bi se esto prigovoriti da su jednostrani. On je u toku godina i revidirao neka svoja miljenja. Kritike, esto i otre napomene o Wagneru, ^Petorici, Skrjabinu i dr. izviru iz svijesti kreativne linosti koja, gotovo po zakonu neke fizioloke odbojnosti, ot klanja stilove nespojive s vlastitim umjetnikim doivljajem. Es tetske formulacije Stravinskoga katkad idu u krajnosti koje opovrgava njegov stvaralaki in. Tako se uvenom pasusu iz njegove autobiografije o nesposobnosti muzike da bilo ta izrazi to lei izvan dometa tonskoga govora, moe suprotstaviti protutea na temelju bezbroj stranica njegovih vlastitih djela, proetih du boko humanim i poetskim osmiljenjem. Objavljeni razgovori izmeu Stravinskoga i R. Crafta pruaju mnogo novih neobino zanimljivih biografskih, estetskih, kritikih i drugih podataka, kao i niz portreta ljudi koje je S. sreo u toku ivota. Neki (po

474

STRAVINSKI
1919 i Trois mouvements de Petrouchka, 1921. Etida za pianolu, I9r7. SKA. Opere: Le Rossignol (libreto S. i S. Mitusov, prema Andersen opera buffa u 1 inu Mavra (B. Kochno, prema Pukinu), 1922 i X Progress (W. H. Auden i Ch. Kallman), 1949 51 (Venecija, 1951; ju jera, Zagreb 28. II 1954). Opera-oratorij Oedipus Rex za recitatora, se zbor i orkestar (tekst, prema Sofoklu, S. i J. Cocteau; lat. prijevod J. I 1927 (rev. 1948). Baleti: ar ptica (L'Oiseau de feu), 1910 (rev. 194; uchka, Scenes burlesques en quatre tableaux, 1911 (za manji orkestar, Sacre du printemps, Tableaux de la Russie pa'ienne en deux parties, 1 1947); balet s pjevanjem Pulcinella prema G. B. Pergolesiju, 1920 musagete, 1928 (rev. 1947); Le Baiser de la fee, 1928 (rev. 1950); Jeu Ballet en trois donnees, 1936; Scenes de ballet, 1944 (prvotno za reviju ] baletna praizvedba, 1948); Orpheus, 1947 i Agon za 12 plesaa, 1957 Histoire burlesgue ehantee et jouee, 1917; L'Histoire du soldat, A recitei danser za itaa, 2 govorene uloge, j ednu nijemu ulogu i 7 instrurr 1918; scenska kantata Les Noces, Scenes choregraphiques russes, 1923; m Persephone (A. Gide) za ensku govorenu ulogu, tenor, 3 nijeme uloge, i djeji zbor i orkestar, 1934 (rev. 1949); The Flood, A Musical Play prema Bibliji i misterijima iz Yorka i Chestera) za sole, recitatora, zbor 1 plesae, 1962. VOKALNA: oratorij Threni, id est Lamentationes Prophetae za sole, mjeoviti zbor i orkestar, 1958, Kantate: Zvjezdolik des etoiles; tekst K. Balmont) za muki zbor i orkestar, 1911; Babel za r muki zbor i orkestar, 1944 (dio skupne kompozicije koju je naruio N. medu ostalim kompozitorima bio je i A. Schonberg); kantata na stih nimnih engleskih pjesnika XV 1 XVI st. za sole, enski zbor i mali instru ansambl, 1952; Canticum S acrum a honorem Sancti Marci nominis za s oviti zbor i orkestar, 1956 i A Sermon, a Narrative and a Praycr za r> sole, zbor i orkestar, 1961. Symphonie de Psaumes za mjeoviti zbor i 1930 (rev. 1948); Requiem Canticles za sole, zbor i orkestar, 1966; cil sama Le Faune et la bergere (Pukin) za glas i orkestar op. 2, 1906; duh laa Abraham and Isaac za recitatora i komorni orkestar, 1963; 4 ruske pjesme Soucoupes za enski zbor, 1914 17 (verzija uz pratnju 4 rogi Trois poesies de la lyrique japonaise za glas, 4 duhaka instrumenta, kla aki kvartet, 191213; Pribaoutki, Chansons plaisantes za glas i 8 instri 1914; Berceuses du ehat za glas i 3 klarineta, 1915 16; Three Songs from Shakespeare za glas, flautu, klarinet i violu, 1953; Four Russian Songs flautu, harfu i gitaru (instrumentirane verzije brojeva r i 2 iz Trois histo enfants za glas i klavir te br. 1 i 4 iz Quatre ehants russes za glas i klav 54; alobna muzika In Memoriam Dylan Thomas (D. Thomas) za % aki kvartet i 4 trombona, 1954; Elegy for J. F. K. (W. H. Auden) za klarineta, 1964. (Le Faune et la bergere, kao i brojne kompozicije za g strumente, takoer u verziji s klavirom). Za glas i klavir: Odlazak gljii 1904; Dvije pjesme (S. Gorodecki) op. 6, 1907; pjesma bez rijei Pastora (verzij a za glas i 4 duhaka instrumenta, 1923); Deux poemes (P. Verlain 1910 (verzija za glas i orkestar, 1951); Deux poesies (K. Balmont), 1911 (v glas i komorni orkestar, 1954); Trois petites chansons (Souvenirs de mon < na vlastiti tekst, 1913 (verzija za glas i mali orkestar, 1930); Trois histot enfants (tekst djelomino ruski narodni, djelomino vlastiti), 1917 (br. za glas i orkestar, 1923); Berceuse (vlastiti tekst), 1917; Quatre chant 1919 i The Owl and the Pussy~Cat (E. Lear), 1967. Petit Ramusianum har (posveeno Ch. F. Ramuzu; tekst Ch. A. Congria i vlastiti) za glas ili \ sova unisono, 1937; Petit canon pour la fete de N. Boulanger (J. de Me 2 tenora, 1947. CRKVENA: misa za mjeoviti zbor i dvostruki kvintet, 1948; Pater noster za mjeovit i zbor (ruski tekst), 1926 (na la 1949); Credo za mjeoviti zbor (ruski tekst), 1932 (na latinskom, 194 1 verzija s ruskim tekstom, 1964); Ave Maria za mjeoviti zbor (ruski teks (na latinskom, 1949); anthem The Dove Descending Breaks the Air (T. S 1962; Introitus u spomen T. S. Eliota za zbor, harfu, klavir, violu, kon udaraljke, 1965. SPISI: Chroniques de ma vie (2 sv.), 1935 (engl. 1936 1937; tal. 1947); Poe'tigue musicale sous forme de six lecons (amer.izd.), 1942 izd. 1945; engl. 1947; njem. 1949; tal. 1954); Leben und Werk (novo izd. ot hodna djela, uz tekst Antzoorten auf 35 Fragen), 1957; nekoliko lanaka u ; ma. Sa R. Craftom: Conversations with Igor Stravinsky, 1959 (hrvatskosrp jevod 1972); Memories and Commentaries, 1960 (hrv.-srp. 1972); Exp and Commentaries, 1960 (hrv.-srp. 1972); Expositions and Development. (hrv.-srp. 1972); Dialogues and Diary, 1963 (hrv.-srp. 1972) i Table Talk PRERADBE I OBRADBE: orguljske kompozicije J. S. Bacha Ein nonisehe Verdnderungen u'ber das Weihnachtslied Vom Himmel hoch da ich her za mjeoviti zbor i orkestar, 1956; 7 -gl. kanonski motet Gesu Venosa Illumina nos, od kojega je sauvano samo 5 glasova, dodao 2 glas tus i bassus), 1957; motetima G. di Venose Da pacem Damine i Assurri Maria dodao sedmi glas (bassus), 1959; 3 madrigala Monumentum pro G di Venosa ad CD annum za orkestar, 1960; 2 preludija i fuge iz Das zvohlten te Klavier J. S. Bacha za orkestar, 1969; 2 geistliche Lieder iz Spanisches I buch H. Wolfa prer. za orkestar, 1969. Instrumenti rao kraa djela L. v. i vena, F. Chopina, M. P. Musorgskog, P. I. ajkovskog, E, Griega, J. Sit Dovrio operu Hovanina M. P. Musorgskog i orkestrirao neke dijel orkestraciji suraivao sa M. Ravelom), 1913. S. je dvadesetih godina tr; birao brojna svoia djela za plevelu (mehaniki klavir).

I. F. Stravinski, Orfej. Figurine I. Nuguchija

rijeima Stravinskoga) kronoloki neprecizni podaci iz autobio grafije ovdje su ispravljeni.

DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfo nije: in Es op. i, 1907 (nova ver zija, 1914); in C, 1940 i Symphony in Three Movements, 1945. Simfonijska pjesma (balet) Le Chant du rossignol, prema operi Le Rossignol, 1917; koncert za klavir i d uhae, 1924 (rev. 1950); koncert in D za violinu (violinska dionica u suradnji sa S. Dushkinom), 1931; Capriccio za klavir i orkestar, 1929 (nova verzija, 1949); Movements za klavir i orkestar, 1959; Dumbarton Oaks Concerto in Es za komorni orkestar, 1938; Ebony Concerto za big band (veliki jazz-ansambl), 1945; koncert in D (Basle Concerto) za gudae, 1946; suita iz baleta ar ptica, 1911 (2. i 3. verzija za mali orkestar, 1919 i 1945); suita br, 1 za mali orkestar (sastoji se od etiri orkestrirana, prvotn o klavirska stavka iz Cinq pieces faciles, 1917 25); suita br. 2 za mali orkestar (etiri orkestrirana klavirska stavka: 3 iz Trois pieces faciles i 1 iz Cinq pieces faciles), 1921; suita iz baleta Pulcinella za mali orkestar, 1922 (nova verzija 1949); Divertimento (simfonijska suita) iz baleta Le Baiser de la fee, 1934 (ili 1939; rev. 1950); suita iz baleta Jeu de cartes, 1938; Scherzo fantastique op. 3, 1908; fantazija Feu d'artifice op. 4, 1908; Chant funebre za duhae op. 5 u spomen N. Rimskog Korsakova , 1908; Symphonies d'instrunients d vent u spomen C. Debussyja, 1920 (rev. 1947); etiri etide (br. r 3 transkripcija 3 kompozicija za gudaki kvartet; br. 4, Madrid, preradba je etide za pianolu), 1914 28; preludij za jazz-band, 1937 53; Tango (izvorno za klavir), 1941 (nova verzija, 1953); Danses concertantes za komorni orkestar, 1942 (kao baletna muzika izvedeno 1944); Circus Polka za duhaki orkestar, 1942 (verzija za orkestar 1944); Four Norzoegian Moods, 1942; Ode, Elegical Chant u spomen Natalie Kussewitzky, 1943; Scherzo a la russe za jazz-band Paula Whitemana, 1944 (takoer za orkestar); Greetings Prelude, 1955; Eight Instrumental Minia-tures za komorni orkestar (preradba klavirske kompozicije Les cinq doigts), 1962; varijacije u spomen A. Huxleya j 1964; Canon on a Russian Popular Tun na temu iz finala baleta ar ptica, 1965. KOMORNA: Trois pieces za gudaki kvar tet, 1914; kanoni za 2 roga, 1917; duet za 2 fagota, 1918; Ragtime za flautu, klarinet, rog, cornet a pistons, trombon, cimbal, 2 violine, violu, kontrabas i udaraljke, 1918; Trois pieces za klarinet solo, 1919; suita iz L'Histoire du soldat za violinu, klarinet i klavir, 1919; Concertino za gudaki kvartet, 1920 (verzija za 12 instrumenata, 1952); duhaki oktet, 1923 (rev. 1952); Suite after Themes, Fragments and Pieces by Pergolesi za violinu i klavir (iz baleta Pulcinella), 1925; Duo concertant za violinu i klavir, 1932; Suite italienne (d'apris Pergolese) za violonelo i klavir (sa G. Piatigorskim) i violinu i klavir (sa S. Dushkinom), 1933; Pastorale za violinu i klavir (sa S. Dushkinom) i za violinu, obou, engleski rog, klarinet i fagot (preradbe kompozicije za glas i klavir), 1933; Elegie za violu ili violinu solo u spomen A. Onnoua, 1944; septet za klarinet, rog, fagot, klavir, violinu, violu i violonelo, 1953; Epitaphium fu'r das Grabmal des Prinzen Max Egon zu Furstenberg za flautu, klarinet i harfu, 1959; dvostruki kanon Raoul Dufy in memoriam za gudaki kvartet, 1959; Fanfare for a New Theatre za 2 trublje, 1964. Preradbe odloma ka iz vlastitih baleta i opera, veinom za violinu i klavir (sa S. Dushkinom): KLAVIRSKA'. sonata, 1904; sonata, 1924; 4 etide op. 7, 1908; Souvenir d'une marche boche, 1915; Valse pour les enfants, 1917; Piano Rag Music, 1919; Les cinq doigts, 8 lakih kompozicija, 1921; Sere-nada in A, 1925; Tango, 1940. Za klavir 4- runo: Trois pieces faciles, 1915 i Cinq pieces faciles, 1917. Za 2 klavira: koncert, 1935; sonata, 1944 i Valse des fleurs, 1914. Preradbe: Piano Ragtime (prema originalu za 11 instrumenata),

3. Svjatoslav Soulima, pijanist (Lausanne, 23. IX 19K Sin Igora; u Parizu uio klavir kod I. Philippa, a kompo kod N. Boulanger. Prireivao koncerte po Evropi i Americi stupao na praizvedbama djela svoga oca (pod njegovim diri skim vodstvom ili na dva klavira). ivi u SAD. Komponira koliko klavirskih djela. Transkribirao za dva klavira orkest verziju etide za pianolu (Madrid) I. Stravinskog (1951).
LIT.: E. Ansermet, Einfiihrung in das Schaffen I. Strawinskys, Ani 1922. A. Casella, Strawinski, Roma 1926 (novo proireno izd. Brescia poglavlje o djelima 1945 51 dodao G. Barblan). II. fsiedoe (E. A. $ee), Kimra o CrpaBMHCKeM, JleHHHrpa^ 1929. Ch. F, Ramuz, Sou' sur I. Stravinskv, Lausanne 1929 (III izd. 1954; njem. Berlin i Frankfu Main 1953). B. de Schloezer, I. Stravinskv, Pari 1929. Isti, Sur Sti sky, RM, 1929. E. W. White, Stravinskv's Sacrifice to Apollo, London P. Collaer, Stravinskv, Bruxelles 1931. D. de Paoli, L'Opera di Straw. Milano 1931 (no vo proireno izd.: I. Strawinsky, Torino 1934). A. Se ner, Strawinsky, Pari 1931. H. Fleischer, Strawinsky, Berlin 1931. ) Stuckenschmidt, Strawinsky oder die Vereinigung des Unvereinbaren, Anb 1932. Af. Blitzstein, The Phenomenon of Stravinskv, MQ, 1935. ' Malipiero, Stravinsky, Venezia 1945. R. Leibozvitz, I. trawinsky, ou le de la misere musicale, Les Temps modernes, 1946. P. Souvtchinsky, I. vinsky, Contrepoints, 1946. -<- E. Ansermet, Stravinsky's Gift to the ' Dance Index, 1947. G. Balanchine, The Dance Element in Strawinsky's sic, ibid., 1947. J. Cocteau, Parisian Memoir, ibid., 1947. A. Cop Influence, Problem, Tone, ibid., 1947. E. W. IVhite, Stravinsky; A. Cr Survey, London 1947 (njem. izd. Hamburg 1950). Th. Strawinsky, Le M ge d' I, Strawinsky, Lausanne 1948 (njem. izd. Mainz 1952; engl. izd. L01

t
STRAVINSKI STREISAND
1953)- A- Tansman, Igor Stravinsky, Pari 1948. J. Cocteau, I. Strawinsky und das russische Ballett, Melos, 1948. Th. W. Adorno, Philosophie der neuen Musik, Tiibingen 1949. M. Lederman (red.), Stravinsky in the Theatre (lanci raznih autora), New York 1949. H. Boys, Stravinsky: Critical Categories Needed for a Study of his Music, The Score, 1949. J. E. Cirlot, Igor Stravinsky: su tiempo, su significacion, su obra, Barcelona 1949. F. Onnen, Strawinsky, Stockholm 1949. H. R. Myers, Introduction to the Music of Stravinsky, London 1950. H. Boys, Stravinsky: A propos his Aesthetic, The Score, 1950. Isti, Strawinsky: The Musical Materials, The Score, 1951. B. BozdaHoe-EepesoecKHu, Oe/iop HrnarbeBH^ CTpaBHHCKHH, MocKBa i JleHHHrpafl 1951. H. Rulz, Strawinsky und die Zukunft der Oper, Osterreichische Musikzeitschrift, 1952. M. Mila, Igor Strawinsky: Carriera d'un libertino, Guida musicale, Milano 1952. L. Oleggini, Connaissance de Stravinsky, Lausanne 1952. W. Schuh, Zur Harmonik Igor Strawinskys, SMZ, 1952. R. Crafl, Strawinsky's Revisions, Counterpoint, 1953. N. Cazden, Humor in the Music of Stravinsky and Prokofiev, Science and Society, 1954. H. Keller, Schonberg and Stravinsky: Schonbergians and Stravinskyans, The Music Re view, 1954. H. Strobel, Stravinsky: Classic Humanist, New York 1955 (njem. izd. Zurich 1956). R. Craft, A. Piovesan i R. Vlad, Le Musiche religiose di I. Stravinsky, con il catalogo analitico completo di tutte le sue opere, Venezia 1956. F. Sopena, Stravinski: vida, obra y estilo, Madrid 1956. G. Rennert, Strawinsky's Conception of Opera, Opera, 1956. H. Lindlar, Igor Strawinskys sakraler Gesang, Regensburg 1957. H. H. Stuckenschmidt, Strawinsky und sein Jahrhundert, Berlin 1957. C. Mason, Stravinsky's Contributions to Chamber Music, Tempo, 1957. H. R. Myers, Stravinskv at seventy-five, The Musical Times, 1957. K. Slockhausen, Musik in Funktion, Melos, 1957. Avec Stravinsky (tekstovi I. Stravinskog, R. Crafta, P. Bouleza, K. Stock hausena; neobjavljena pisma C. Debussyja i dr.), Monaco 1958. H. Kirchmeyer, Igor Strawinsky, Zeitgeschichte im Personlichkeitsbild, Regensburg 1958. R. Gerhard, Die Reihentechnik des Diatonikers, Musik der Zeit, Neue Folge, 1958. H. H. Stuckenschmidt, Die Ballettpartituren, ibid., 1958. 5. Lifar, Stra*vinsky et Diaghilev, Cahiers musicaux, 1958. Ch. F. Ramuz, Deux images du compositeur, ibid., 1958. P. Souvtchinsky, Qui est Strawinsky?, ibid., 1958. H. Strobel, Les Oeuvres recentes de Strawinsky, ibid., 1958. H. H. Stuckenschmidt, I. Strawinsky, u knjizi Schopfer der neuen Mu sik, Frankfurt am Main 1958. R. Vlad, Stravinsky, Torino 1958 (dopunjeni engl. prijevod, London 1960). R. Siohan, Stravinsky, Pari 1959. H. Scharschuch, Analyse zu Igor Strawinskys Sacre du printemps, Regensburg 1960. P. Mevlan, Une Amitie celebre. Ch. F. Ramuz et I. Stravinsky, Lausanne 1961. L. Fredrickson, Stravinsky's Instrumentation: A Study of his Orche stral Techniques, Ann Arbor 1961. Stravinsky and the Dance, New York Public Library Dance Collection, New York 1962. Th. W. Adorno, Das Gesetz der Dialektik, Forum, 1962. K. H. Rupel, Das Gebot des Apoll, ibid., 1962. E. Kfenek, Der Wille zur Ordnung, ibid., 1962. M. Cosman, Stravinsky at Rehearsal, London 1962. P. H. Lang (red.), Stravinsky. A New Appraisal of his Work (studije raznih autora), New York 1963. E. M. HpycmoBCKuu, Hropb CTpaBHHCKHH, MocKBa 1963. H. F. Redlich, Igor Feodorowitsch Strawinsky, MGG, XII, 1965. M. Philippot, I. Stravinsky, l'homme et son oeuvre, Pari 1965. P. Faltin, I. Stravinski, Bratislava 1965. E. W. White, Stravinskv. The Composer and his Works, London 1966. M. Monnikendam, I. Strawinsky, Haarlem 1966. A. Dobrin, I. Stravinsky, his Life and Times, New York 1970. B. CMupnoe, TBopMecKoe cpopMHpOBaHHe M. O. CTpaBHHCKoro, JieHuHrpafl 1971. L. Libmen, And Music at the Close. Stravinsky's Last Years, New York 1972. C i / . Struvinski, A Family Album, London 1973- F- Routh, Stravinsky, London 1974 D. Zimmerschied, Igor Strawinsky, Symphonie de psaumes,Mainz 1974. H. Kirchmeyer, Strawinskys russische Ballette: Der Feuervogel, Petruschka, Le Sacre du Printemps, Stuttgart 1974. I. Stravinskom su posveeni brojevi muzikih asopisa : RM, 1923 i 1939; Tempo, 1948 i 1962; Musik der Zeit, 1952 i 1955; The Score, 1957; Feuilles Musicales, 1962; MQ, 1963; Melos, 1971 i dr. Opiran popis literature o Stravinskom sadravaju dvije amerike bibliografije: P. D. Magriel, Igor Strawinsky. A Bibliography Comprising Critical Writings on his Life, Music and Influence. Bulletin of Bibliography, Boston 1940 (rev. novo iz d. u Dance Index, New York 1947; proireno u publikaciji Strawinsky in the Theatre, New York 1949; engl. izdanje, London 1951, sadrava proirenu bibliografiju A. Phillips Basart, Serial Music. A Classified Bibliography of Writings on Twelve -Tone and Elec tronic Music, Berkeley i Los Angeles 1961 (45 naslova). B. A.

475

H. Riemann, 1919 (neobj.); Die Geschichte der Gezvandhaus-Konzerte 18951920 1920; Wolfgang Amadeus Mozart u svijetlu svojih biografa. Hrvatska pozornica, 194142; 11; kritike i dr. K. Ko.

STREICH, Rita, njemaka pjevaica, sopran (Barnaul, SSSR, 18. XII 1920 ). U pjevanju su joj uitelji bili M. Ivogiin, E. Berger i W. Domgraf-Fassbander u Berlinu; debitirala 1943 na Gradskom kazalitu u Usti nad Labem (eka). God. 1946 -50 na Dravnoj operi u Berlinu, od 1950 lanica Gradske opere u Berlinu, a 1956 72 prvakinja Beke opere; od 1974 profesor na Visokoj muzikoj koli u Essenu. U njezinu bogatom repertoaru najvee su kreacije Sophie (R. Strauss, Kavalir s ruom), Kraljica noi i Susanna (Mozart, arobna frula i Figarov pir), Gilda (Verdi, Rigoletto), Olvmpia (Orfenbach, Hoffmannove prie) i dr. Nastupa i kao koncertna pjevaica. Ubraja se meu naj poznatije koloraturne soprane dananjice. STREICHER, njemako -austrijska obitelj muziara i gra ditelja instrumenata. 1. Johann Andreas, pijanist i graditelj klavira (Stuttgart, 13. XII 1761 Be, 25. V 1833). U muzici uglavnom samouk; karijeru zapoeo kao uitelj klavira u Mannheimu i Munchenu. Poto se oenio s Nannette Stein, kerkom augsburkog gra ditelja klavira (1794), preselio se u Be i tamo ubrzo stekao glas odlinog uitelja. U Beu se aktivno ukljuio u rad Steinova po duzea (od 1802 pod nazivom Nannette Streicher, nee Stein), proirio ga i razvio u najugledniju beku tvornicu klavira. S. je posebnu panju posveivao tehniko -zvukovnom prilagoivanju klavira zahtjevima vremena. Proirio je klavijaturu na est oktava, utrostruio je ice u viem registru i mjestimice pojaao konstruk ciju, to je otvorilo put tzv. engleskoj mehanici. Streicherov mu ziki salon bio je stjecite bekog muzikog ivota koji je okup ljao najuglednije umjetnike onoga vremena, meu kcjima se po sebno istie L. van Beethoven. S. je bio jedan od utemeljitelja Drutva prijatelja muzike, a pridonio je i unapreenju crkvenog pjevanja u protestantskoj crkvi.
DJELA. KLAVIRSKA: Rondeau ou Caprice et VIII Varialions sur VAir The lats of Richmond hilh op. r ; Exerdce (17 varijacija); 12 varijacija. Obradbe vokalnih i komornih djela za klavir obj. u zbirci Beytrag zur Aufnahme des Gesangs aus den Werken der Grossten Tondichter gezogen, 1786.

STRAYHORN, Billy (VVilliam, nazvan Sweet Pea i Weely), ameriki pijanist i jazz -kompozitor (Davton, Ohio, 29. XI 1915 New York, 31. V 1967). Studirao klavir i kompoziciju u Pittsburghu, a zatim se posvetio jazzu. Profesionalnu karijeru zapo eo kod Mercera Ellingtona, a od 1939 u sastavu je njegova oca Dukea Ellingtona kao pijanist i araner. God. 1958 osnovao trio sa Johnnvjem Hodgesom i Jimmvjem Grissomom. Njegovi su najpoznatiji aranmani Ellingtonovih tema Take the a-Trane, Chelsea Bridge, After Ali (1941), Raincheck, Johnny Come Lately, Something To Live For (1939) i dr., a zajedno s njim komponirao je Perfume Suite, Such Sweet Thunder i A Drum Is A Woman, Snimio je brojne ploe pod svojim ili pod imenom D. EIHngtona, L. Feathera i dr. STRANICKI, Stanislav, muziki pisac i kritiar (Krievci, 22. VII 1883 Zagreb, 22. VII 1945). U Zagrebu zavrio pravo, pohaao muziku kolu HGZ i uio privatno kod V. Kolandera, a zatim u Leipzigu 190714 studirao kompoziciju na Konzervatoriju (S. Krehl, R. Hofmann) i 1908 13 muzikologiju na Univerzitetu (H. Riemann). Jo kao student u Zagrebu vodio (190107) studentski pjevaki zbor Mladost i pjevaka drutva Sloboda i Merkur (1906-07). God. 191415 korepetitor Zagrebake opere i 191623 tajnik koncertne direkcije Gezvandhaus u Leipzigu. Od 1923 bio je profesor na Muzikoj akademiji u Zagrebu (1940 42 direktor Opere). Dugogodinji muziki kri tiar dnevnika Novosti, veoma je savjes no pratio zagrebaki muziki ivot, osobito operni. Njegovi objektivni prikazi odavaju pisca iroke muzike kulture i dobrog poznavaoca muzikog kazalita. Kao komentator Radio-Zagreba zauzimao se za popularizaciju muzike umjetnosti.
DJELA: Vatroslav Lisinski, Pjevaki vjestnik, 1905, 5; Franjo . Kuha, Strossmayer-kalendar, 1912; Tartini und die kroatische Volksmusik, Festschrift

2. Nannette (Maria Auna rod. Stein), pijanistica (Augsburg, 2. I 1769 Be, 16. I 1833). ena Johanna Andreasa; ki i uenica Johanna Andreasa Steina. Nastupala kao udo od djeteta ve 1777 na dvoru u Beu, izazivala je svojim sviranjem panju, pa se o njoj pohvalno izrazio i W. A. Mozart. Uavi u praksu gradnje klavira bila je oev suradnik, a poslije njegove smrti vodila je poduzee s bratom Matthausom (Frere et soeur Stein; do 1802). Nastavljajui obiteljsko prijateljstvo sa L. van Beethovenom od 1787, Nannette se 1813 18 brinula za njegovo kuan stvo u Beu. Bavila se i kompozicijom (scenska muzika za Klage iiber den frtihen Tod der Jungfer Ursula Sabina Stage, 1788; varijacije za klavir; koranica za duhae). 3. Johann Baptist, konstruktor klavira (Be, 3. I 1796 28. III 1871). Sin Nannette i Johanna Andreasa; zanat gradi telja klavira izuio u Njemakoj, Francuskoj i Engleskoj te od 1812 radio u obiteljskom poduzeu, koje je kao vlasnik naslije dio 1833 (od 1823 pod naslovom Nannette Streicher & Sohn, od 1833 Johann Baptist Streicher). Unio je vie novosti u kon strukciji instrumenata te pridonio da firma stekne meunarodnu reputaciju. Naslijedio ga je sin Emil S. (18361916) koji je 1896 poduzee zatvorio. 4. Theodor, kompozitor (Be, 7. VI 1874 Wetzelsdorf kraj Graza, 28. V 1940). Unuk Johanna Baptista; uio pjevanje u Beu i Bavreuthu, teoretske discipline u Dresdenu, a klavir kod F. L6wea u Beu; u kompoziciji uglavnom samouk. Ostavio je vei broj vokalnih djela u kojima se ugledao na liriku H. Wolfa i G. Mahlera. God. 1934 osnovano je u Beu Theodor Streicher Gemeinde za promicanje njegovih kompozicija.
DJELA: gudaki sekstet, 1912. VOKALNA. Kantate: Mignons Exequien. 1907; Die Schlacht bei Murten, 1908; Kleiner Vogel Kolibri i Vier Kriegs- und Soidalenlieder. Um Ines zoeinten za sopran i orkestar. Zborovi: Wanderers Nachtlied, 1908 i Szenen und Bilder aus Goethe's Faust, 1913. Solo-pjesme: Drei Lieder, 1895; Aus dem Knaben Wunderhorn, 1903; 25 Hafis-LAeder, 1908; 12 Michetan-geloLieder, 1922; Schaukallieder, 1939 40; Spruche und Gedichte; 24 klas-sische und moderne Lieder; Gedichte von Edith Streicher-Thorndike. LIT.: A. Ch. Kalischer, Beethovens Frauenkreis, Neue Berliner Musik zeitung, 1892 93. A. W. Thayer, L. van Beethovens Leben, IV V (red. H. Riemann), Leipzig 1907 08 (sa 60 Beethovenovih pisama J. A. Streicheru). P. Klanert, Theodor Streicher in seinen Liedern, Leipzig, 1911. Th. Bolte, Die Musikerfamilien Stein und Streicher, Wien 1917. Th. v. Frimmel, Beethoven und das Ehepaar Streicher, Alt-Wiener Kalender, 1925. W. Lutje, Andreas und Nannette Streicher, Der Bar, 1927. -O. Clemen, Andreas Streicher in Wien, Neues Beethoven-Jahrbuch, 1930. M. Herre, Beethovens Oberhofmeisterin: Nannette Streicher geboren Stein, ZFM, 1936. F. Gothel, Johann Andreas i Johann Baptist Streicher, MGG, XII, 1965. H. Jancik, Theodor Streicher, ibid. F. Gothel, obitelj Stein, ibid.

STREICHKLAVIER -> Bogenfliigel STREISAND, Barbra, amerika pjevaica i glumica (New York, 24. IV 1942 ). Pjevanje uila u New Yorku; profesio -

476

STREISAND STRIGGIO
tekstu. Pjesme su gotovo u cijelosti u polifonom slogu sa primjenom nepotpunih trozvuka (bez terce ili kvinte), t ici podaje arhaian prizvuk. Posebnom obiljeju komf pridonosi odsutnost basovskog temelja i krianje dionic nisu uvijek po visini meusobno izdiferencirane. Iz hanri' se strukture vidi da je S. vrsto saivljen s modalnim sist zbog ega ne dolazi do izraaja tenja za novim tonalni n ajem. Zbirka Der Erste Theil Nezver Teutscher Gesange, pos' uiteljskom zboru latinske kole i muzikom konviviju u Iveru, sadri 26 kompozicija, djelomice znatno ireg opseg; teno na svjetovne tekstove moralizirajueg i refleksivno, ljeja. Kompozici je su gotovo u cijelosti napisane za mj zbor, pa imaju manje-vie razvijen basovski registar, to pc njihovu zvunost. Vea panja posveena je i opsegu g] zbog ega je i krianje dionica rjee. Iako ovdje homofor potiskuje ulogu imitacija, jo uvijek se na tekoj dobi si akordi bez terce. Unato tome to je modalni stil snano pr te modulacija u novom smislu gotovo i nema, ne moe se m ni utjecaj talijanske renesanse, koji je bio u prvoj zbirci primjetljiv. On se odrazuje u primjeni homofonije i te slikanja, kao i u primjeni jednostavnih silabikih melodija : zborne tehnike, a osobito u izraajnosti nekih kompozicija optimistika vedrina pribliuje t?danjim oblicima talijanske nelle, odnosno canzonette. Zbirka odaje i Stricciusov tehi stvaralaki napredak. On se oslobaa kolske stege pa vc dionica postaje glade, o emu svjedoe 5 -gl. zborovi br. 1, 13, koji uz motet Exulta satis filia Sion najbolje reprezer umjetnikov kompozitorski opus. Danas jo nije mogue definitivno ocijeniti Stricciusovi ziku, kada nije dostupna njegova zbirka Neue Teutsche G< zu Dreyen Stimm, koja je nestala u Drugom svjetskom r; vjerojatno da i iz kasnijeg razdoblja postoje, barem do 161 neka djela. Iako je Stricciusovo djelovanje u Ljubljani bilo mjerno kratko, poznavanje njegovih kompozicija znatno 1 njuje muziki repertoar u Sloveniji u razdoblju reformacij dokazuje da novi vjerski pokreti nisu, unato svojoj povezan njemakim sjeverom, bili sasvim zatvoreni utjecaju tali) renesanse.
DJELA: Neue Teutsche Lieder mit vier Stimtnen (mehrer thails ac voces componirt), Niirnberg 1588; Der Erste Theil Newer Teutscher C zu Fu'nff und Vier Stimmen, Ulssen 1593; Neue Teutsche Gesange zu Stimm, Helmstadt 1600; motet Exulta satis filia Sion za 6-glasova. LIT.: D. Cvetko, Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem, I bljana 1958. H. O. Hiekel, Wolfgang Striccius, MGG, XII, 1965. Rijavec, Glasbeno delo na Slovenskem v obdobju protestantizma, Lji 1967. J. Sivec, Zbirka Neue Teutsche Lieder (Niirnberg 1588) Wol Stricciusa, M uzikoloki zbornik, V, 1969. Isti, Zbirka nemkih pesmi ganga Stricciusa iz leta 1593, ibid., VI, 1970. Isti, Kompozicijski stavek ganga Stricciusa, Ljubljana 1972. J.

nalnu karijeru zapoela kao pjevaica u nonim klubovima, a iru popularnost stekla je nastupima na televiziji. Svoj prvi veliki uspjeh u kazalitu ostvarila je 1962 u musicalu / Can Get It for You Wholesale (H. Rome), a dvije godine kasnije s glavnom ulogom u musicalu Funny Girl (J. Styne) uvrstila se u prve amerike pjevaice zabavnih melodija i kazaline interprete na podruju vedrog muzikog kazalita. Svoju najveu kreaciju dala je dosad 1969 u filmu Hello Dolly (J. Herman). STREPITOSO (tal. buan), oznaka za pun i bogat zvuk. U klavirskoj muzici s. zahtijeva obilniju upotrebu pedala. STREPPONI, Giuseppina, talijanska pjevaica, sopran (Lodi, 8. IX 1815 Sant'Agata, 14. XI 1897). Studirala na Konzervatoriju u Milanu. Na opernoj pozornici debitirala 1834 u Adriji kao Adina (Donizeti, Ljubavni ttapitak). Pjevala u Beu i Italiji. Njezinim zalaganjem izvedena je 1839 u milanskoj Scali s uspjehom prva Verdijeva opera Oberto. S. se isticala u traginim ulogama, a njezina najuspjelija kreacija bila je Abigaille (Verdi, Nabucco). Povukla se sa pozornice 1846. Nakon dugogodinje intimne veze vjenala se s Verdijem 1859.
LIT.: M. Mimdula, La Moglie di Verdi, Milano 1^41. A. Luzio, Carteggi verdiani, Roma 1947. F. Walker, The Man Verdi, London 1962.

STRETTA (stretto; tal. stisak, stezanje, suenje), 1. u fugi, vrsta imitacije koja se izvodi tako da prije svretka teme nastupa njezina imitacija, tj. odgovor:
Th. Dubois

fft -

J
- " ------- - tj -------

J ^4 -*--- 1 - " - 1
1 li

------[i

JJ J ^ i J i A 1 i -i il
5

i -

A-

---T -------

Na taj nain u stretti odgovor postaje ujedno i kontrapunkt onom dijelu teme s kojim zajedniki nastupa. S. se najee pojav ljuje u treem, zavrnom dijelu fuge pa se i cijeli trei dio naziva u tom sluaju strettom. Zavrnoj stretti esto prethodi pedalni ton na dominanti. Katkad fuga ima nekoliko stretta kod kojih se nastupi teme i odgovora sve vie suuju. Pri oblikovanju st rette primjenjuju se razliiti naini imitacije, npr. u protupomaku, diminuciji, retrogradno itd., ve prema konstrukciji teme ( ~> Fuga, - Imitacija). 2. Ubrzani zavrni dio kompozicije, koncerta, simfonije;, opere, arije i si. Najee se susree u op erama XVIII i XIX st., od Mozarta do Verdija, kao sredstvo uspona u finalu, gdje uz ubrzanje tempa dolazi vie puta i do opetovanja glavnih muzikih motiva. Katkad je kompozitor i posebno obiljeava kao stretta del finale. Zavrna stretta arije ili dueta naziva se i cabaletta. U instrumentalnoj muzici karakteristian je primjer strette u po sljednjem stavku Beethovenove Pete simfonije. F. L. STRICCIUS, VVolfgang, njemaki kompozitor (Wunstorf kraj Hannovera, oko 1570 ?). Uitelj muzike u Kremsu i Emersdo rfu u Korukoj; 158892 kantor staleke kole u Ljubljani, a zatim seoski pisar, notar i uitelj u Pattensenu kraj Hannovera, gdje mu se 1611 gubi trag. Medu protestantskim muziarima koji su djelovali u Kranjskoj S. je jedini ija su se djela sauvala. Dvije njegove zbirke njemakih pjesama nalaze se u knjinici Kraljevske akademije u Stockholmu, a latinski motet Exulta satis filia Sion u Drutvu prijatelja muzike u Beu. Za prouavanje muzike u Sloveniji u razdoblju reformacije osobitu panju privlai zbirka Neue Teutsche Lieder. Zbirka sadri 21 pjesmu za djeji zbor koje se sve (osim dvije) temelje na crkvenom

STRICKER, Augustin Reinhard, njemaki kompozitor lin?, vjerojatno 1675? ?, nakon 1720). kolovao se vjere u Italiji; od 1702 pjeva, svira i prepisiva nota na Kralje operi u Berlinu, 1714 17 na dvoru u Kothenu, 1717 I dvorski komorni kompozitor u Neuburgu na Dunavu. U je veliki ugled; J. Mattheson mu je posvetio svoje djelo Dc schiitzte Orchester (1717).
DJELA: komorna muzika. Opere Der Sieg der Schonheit uber di den, 1706 i Alexanders und Roxanens Heirath, 1708. 6 kantata', 1715. LIT.: Ch. Schubart, Augustin Reinhard Stricker, MGG, XII, i\

STRIEGLER, Kurt, njemaki dirigent i kompozitor (1 den, 7. I 1886 Wildthurn, Landau an der Isar, 4. VIII 1 Studirao na Konzervatoriju u Dresdenu (F. Draeseke, H. i schbach) i tamo, 1905 45, razvio bogatu aktivnost kao dir na Operi i nastavnik na Konzervatoriju (193336 umjet rukovodilac); 1936 45 predavao je i na Opernoj keli. Od bio je direktor Konzervatorija u Coburgu, a od 1950 ivio Miinchenu. Kao kompozitor nadovezao se na kasnoromar stil A. Brucknera, R. Straussa i H. Pfitznera.
DJELA. ORKESTRALNA: 7 simfonija. Koncerti: za violinu; za lonelo; za obou i za trublju. Scherzo capriceioso za 7 timpana i orkestar; J concerlante za kontrabas i orkestar i dr. DRAMSKA. Opere: Der Th kantor, 1920; Hand und Herz, 1923; Dagmar, 1927; Die Schmiede, 1933 Spielmann, 1949. VOKALNA: Kleine Passion; zborovi; solo pjesmi CRKVENA: misa; rekvijem za sole, zbor i orkestar; Te Deum za zbori star; Regina coeli za zbor i orkestar. LIT.: D. Hdrlmig, Kurt Striegler, MGG, XII. 1965.

STRIGGIO, Alessandro, talijanski kompozitor i in: mentalist (Mantova, oko 1530 oko 1587). Oko 156015' slubi je na dvoru Cosima Medicija u Firenzi, a od 1574 na d u Mantovi; 1567 boravio u Engleskoj i Francuskoj. Bio ji glasu kao odlian orgulja, lutnjist, violist i kompozitor. Ubra meu najznaajnije majstore kasnoga talijanskog madrigala. P niza lirskih madrigala, pisanih na birane tekstove, vane s muziku historiju njegove madrigalske komedije od kojil

STRIGGIO STROFA
JI Cicalamento iz 1567 najstarija kompozicija te vrste uope. Pi sana je za 47 glasni zbor (broj glasova varira u toku kompozicije), a sastoji se od 5 dijelova unutar kojih se javljaju komini zborski dijalozi, narodni napjevi i deskriptivne epizode programatskoga karaktera. S. je, osim toga, medu prvima komponirao intermedije (za dvorske priredbe u Firenzi 156586) koji su sauvani samo djelomino. Oznake za instrumente upuuju na to da je u njima mjestimice ve primjenjivao orkestralna izraajna sredstva koja su se rairila tek poslije C. Monteverdija. Medu Striggiovim crkvenim djelima istie se motet Ecce beatum lucem s dionicom basso per l'organo. Striggiov sin Alessandro (II), nazvan Sandrino (Mantova, 1573 Venecija, 6. VI 1630), instrumentalist na dvoru u Mantovi, autor je libreta za Monteverdijevu operu La Favola d'Orfeo (1607), za balet Tirsi e Clori (1615) i za izgubljeni Lamento d'' Apollo.
DJELA. VOKALNA. Pet knjiga 5-gl. madrigala: I, 1558; II, 1570; III, 1596; IV, 1596 i V, 1597; 2 knjige 6-gl. madrigala, 1560 i 1571; II Cicalamento delle donne al bucato et La Caccia ... a 4-7 con un lamento di Didona ad Enea per la partenza di Cipriano Rore, 1567; // Cicalamento ... con II gioco di primiera a 5 v. del Medesimo, Novamente Agionta, 1569; oko 50 madrigala u zbirkama onoga vremena. DRAMSKA: intermediji za komade Psiche e Amore G. B. Cinija (1565), Fabii L. Del Mazza (1567), Vedova G. B. Cinija (1569) i Amico Fido G. Bardija (1586). CRKVENA: Missa in dominicis diebus za 5-glasova; motet Ecce beatam lucem za 4 zbora (40 glasova), 8 trombona, 8 viola, 8 flauta, lutnju, embalo i orgulje, 1586. NOVA IZD.: 5 madrigala obj. L. Torchi (L'Arle Musicale in Italia, 1897); I madrigal obj. D. Arnold (Vier Madrigale von Mantuaner Komponisten, Chorwerk, 1961); madrigalsku komediju // Cicalamento delle donne al bucato obj. B. Somma, 1947 i F. Mompellio, 1971. LIT.: A. Solerti i D. Alaleona, Primi saggi del melodrama giocoso, RMI, 1905 06. O. G. Sonneck, A Description of A. Striggio's... Intermedi Psvche and Amor 1565, Musical Antiquary, III, 1911. R.J. Tadlock, The Early Madrigals of Alessandro Striggio (2 sv.: I, komentar i II, transkripcija), Ne\v York 1959.

Ivan Susanjin) i Clarissa (Prokofjev, Zaljubljen u tri narane). Pjevala je i na stranim pozornicama, a istakla se i kao koncertna pjevaica. D. CO. STRMAC, Zvonimir, pjeva, tenor (Zagreb, 28. VII 1888 Dresden, 28. IX 1915). Kazalinu karijeru zapoeo 1908 u Za grebu kao dramski glumac, ali je jo iste godine debitirao kao pjeva u opereti Vesela udovica (Lehar). God. 1909 15 lan Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu; 1915 angairan kao solist operetnog kazalita u Dresdenu, ali je tamo nakon nekoliko predstava naglo umro. U svojoj kratkoj karijeri kreirao je vie od 100 operetnih tenorskih uloga, a nastupao je uspjeno i u nekim operama.
LIT.: D. Alauka, Zvonimir Strmac, Narodni list, Zagreb, 23 27. XI 1951. K. Ko.

STRMI, Nikola, kompozitor i violinist (Zadar ?, 1839 ili 1840 ?, 1896). Muziku studirao na Milanskom konzervatoriju. Nakon povratka u domovinu uspjeno koncertirao kao violinist, a stekao je ugled i kao stvaralac, posebno operama, koje su pod talijanskim utjecajem.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonije; koncert za violinu. KOMORNA : gudaki kvartet; gudaki kvintet; sonata za violinu i klavir. DRAMSKA. Opere: Desiderio, Duca d'Istria, 1861; La Madre slava, 1865 i Sordello, oko 1870. VOKALNA: kantate; zborovi; solo-pjesme. LIT.: R. Beli, Glazba u Dalmaciji od apsolutizma amo. Pjevaki vjesnik, Zagreb, 1912, 4 5. M. ku.

STRINGENDO (tal. zbijeno, kratko), oznaka za ubrzavanje tempa. S. ukljuuje i veu agogiku slobodu, koja treba da stvori dojam velikog porasta dramatske napetosti. STRINGFIELD, Lamar, ameriki dirigent i kompozitor (Raleigh, North Carolina, 10. X 1897 Asheville, 21. I 1959). Studirao na Institute of Musical Art u New Yorku. God. 1930 utemeljio Institut za narodnu muziku na University of North Carolina u Chapel Hillu. Bio je dirigent simfonijskih orkestara u North Carolina, Knoxvilleu i Charlotteu. Svoje kompozicije izgraivao je na motivima muzikog folklora junih krajeva SAD. Bavio se i melografijom.
DJELA. ORKESTRALNA: suita From the Southern Mountains, 1928; Indian Legend, 1923; A Negro Parade, 1931; Moods of a Moonshiner, 1934; Mounlain Dawn, 1945; About Dixie, 1950. KOMORNA. Za gudaki kvar tet: Concert Fugue, 1924 i A Mountain Episode, 1933. Mounlain Skelches za klavirski trio, 1923. Za flautu i gudaki kvartet: Indian Sketches, 1924 i Prelude and Fugue, 1924. Virginia Dare Dance za duhaki kvintet; From a Negro Me-lody za 12 instrumenata, 1928 i dr. DRAMSKA: opera The Mountain Song; muzika puka drama Carolina Charcoal, 1952; scenska muzika. Kantata Peace; zborovi. Knjiga America and Her Music, 1931. Zbirka Thirtv and One Folk-Songs from the Southern Mountains. LIT.: D. R. Nelson, The Life and Works of Lamar Stringfield (diser tacija), Berkelev 1971.

STRNAD, Kapar, eki graditelj gudakih instrumenata (Prag, 6. I 1752 13. XI 1823). Gradio je instrumente prema talijanskim uzorima. Njegove violine imaju lijep oblik, velik i plemenit ton, a lak im je crvenkasto ut i podsjea na lak starih talijanskih majstora. S. ide u red najboljih ekih graditelja gu dakih instrumenata. STROBEL, Heinrich, njemaki muzikolog (Regensburg, 31. V 1898 Baden-Baden, 18. VIII 1970). Studirao u Munchenu, muzikologiju kod A. Sandbergera i Th. Krovera, teoriju kod H. K. Schmida; promovirao 1922. Muziki kritiar listova Thiiringer Allgemeine Zeitung (192127), Berliner Borsenkurier (192733) i Berliner Tageblatt (193438). Od 1933 urednik asopisa Melos, a kad je taj asopis zabranjen, ureivao 1934 39 Neues Musikblatt. Od 1939 ivio u Francuskoj. Nakon rata vodio je muziki odjel Radio -stanice u Baden-Badenu; od 1946 do smrti bio je ponovno urednik asopisa Melos. Pobornik suvremene muzike, osobito djela P. Hindemitha, te najmlaih kompozitora. S. je odigrao vanu ulogu u razvoju muzike avangarde.
DJELA. SPISI: J. W. Hasslers Leben und Werke (disertacija), 1922; Mehul als Opernkomponist, ZFMW, 1924; P. Hindcmith, 1928 (III proireno izd. 1948); C. Debussy, 1940 (francuski prijevod A. Coeurov, 1952); La Musique nouvclle cn Allemagne, RM, 1952; Ein deutscher Weltburger: R. Strauss, Strauss-Jahrbuch, 1954; P. Hindemith-Zeugnis in Bildern (uvod i popis djela), 1955; /. Strawinsky, 1956 (engleski prijevod kao Slrawinsky, Classic Humanist, priredio H. Rosenwald, 1955). Brojni lanci u asopisu Melos i drugdje. Njemaki prijevod djela I. Stravinskog Poetique musicale (Musikalische Poetik, 1949). Libreta za opere R. Liebermanna Leonore 40I45 (1951), Penelope (1954) i Schule der Frauen (1957). LIT.: E. Laaff, Heinrich Strobel, MGG, XII, 1965.

STRINGHAM, Edwin John, ameriki kompozitor, muziki pedagog i pisac (Kenosha, Wisconsin, n. VII 1890 Chapel Hillj 1. VII 1974). Studirao na Northtoestern University u Evanstonu (111.) i na Konzervatoriju u Cincinnatiju (E. Stillman Kelley), gdje je 1922 promovirao; usavravao se u Njemakoj i na akademiji Santa Cedlia u Rimu (O. Respighi). Predavao je na College of Music u Denveru (Colo.; 192029) i u New Yorku na
Teachers College of Columbia University (1930 38), na Juilliard School of .Music (193045) i na Queens College of the City of New

STROBEL, Otto, njemaki muzikolog (Munchen, 20. VIII 1895 Bavreuth, 23. II 1953). Studirao na Univerzitetu u Miinchenu. Od 1938 bio je direktor instituta Richard Wagner u Bavreuthu.
DJELA: Genie am Werk: Richard IVagners Schaffen und Wirken in Spiegel eigenhandschrifllicher Urkunaen, 1934; Neue Wagner Forschungen, 1943; Richard Wagner... eine Zeittafel, 1952. Obj. prepisku R. Wagnera i kralja Ludwiga II (4 sv.), 193637.

York (193846). Bavio se i muzikom publicistikom i kritikom; 193033 bio je muziki urednik izdavake kue C. Fischer, a od 1933 glavni muziki urednik American Book Company. Od 1948 ivio u Chapel Hillu (North Carolina). Od ekstremno modernistikih tendencija u ranim kompozicijama, S. postaje u toku stvaranja progresivni romantiar, kako se sam nazivao. Osobit smisao oitovao za bogate orkestralne boje kao i za bujne ritmo ve i jazz. Bio je strunjak za akustiku.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1920; simfonijske pjesme The Phanlom, 1916 i Visions, 1924; Fantasy on American Folk Tunes za violinu i orkestar, 1942; uvertira Springtime, 1927; simfonijska suita, 1937; Three Pastels, 1917; The Ancient Mariner, 1926; Danses exotiques, 1928; 2 Nocturne, 1932 i 1938; Notturno za 14 duhakih instrumenata i harfu, 1936. Gudaki kvar tet, 1935; kompozicije za violinu i klavir. The Pilgrim Fathers za zbor, 1931; Dream Song za vokalni tercet i klavir, 1933; solo-pjesme. SPISI: Instruments of the Modem Orcheslra, 1931; Listening to Music Creatively, 1943 (novo izd. 1959); Creative Harmony and Musidanship (sa H. A. Murphvjem), 1951; Hi-story of Music in Colorado.

STROE, Aurel, rumunjski kompozitor (Bukuret, 5. V 1932 ). Studij zavrio 1956 na Konzervatoriju u Bukuretu (I. Dumitrescu, M. Andricu, Th. Rogalski) i na toj ustanovi djeluje od 1962 kao profesor kompozicije; 1966 69 pohaao je ljetne teajeve u Darmstadtu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1954; Uvertura burlesci, 1961; koncert za gudae, 1950; Arcade za 11 instrumenata, 1962; Laudes I za 28 gudaa, 1966; Laudes II za 12 instrumenata, 1968; Canto I za 12 instrumenata, 1967. KOMORNA: trio za obou, klarinet i fagot, 1953; gudaki kvartet, 1955; Signum za duhae, 1963; Muica de concert za klavir, limene instrumente i udaraljke, 1965; Canto II za flautu, udaraljke i 2 klavira, 1969; Rever c'esl desengrener les temps suporposes za klarinet, violonelo i embalo, 1972; De pro-~ fundis za embalo, klavir, orgulje i magnetofon, 1973. Kompozicije za klavir (sonata, 1955). Son et echo za magnetofon, 1969. DRAMSKA: opera Nu va primi premiul Nobel (Kein Nobelpreis dafiir), 1971; mini-opera De Prolemaeo za magnetofon, 1970. Scenska muzika. VOKALNA: kantata za zbor i orkestar prema Pablu Nerudi, 1957; Cantata festivd za zbor i orkestar, 1959; Monumentum za muki zbor 1 instrumentalni ansambl, 1961; Numai prin timp poate j\ timpul cucerit za bariton, orgulje, 4 trombona i 4 gonga prema T. S. Eliotu, 1965; Komorna kantata za alt, mjeoviti zbor i komorni orkestar prema P. Eluardu, 1969. Solo-pjesme.

STRITAR, Bogdana, pjevaica, alt (Solkan kraj Gorice, 1. IX 1911 ). Solo-pjevanje studirala na Konzervatoriju u Ljubljani gdje je od 1941, odnosno od 1945 lanica Opere. Kao al tistica s opsenim i kultiviranim glasom najvee je uspjehe po stigla kao Azucena (Verdi, Trubadur), Marina i Marfa (Musorgski, Hovanina i Boris Godunov), Carmen (Bizet), Vanja (Glinka,

STROFA (gr. o-ipocp-/] okret, verovatno u vezi sa plesom hora u antikoj drami; engl. i ital. stanza; franc. strophe; nem. Strophe), u poeziji celina sastavljena od vie stihova koji su svo jim metrom, esto i sadrajem, a u novijoj poeziji i rasporedom slikova (rima) spojeni u vie jedinstvo.

478

STROFA STRUNGK
Zagrebakoj operi, bila je d ugi niz godina glavni nosilac i koloraturnog sopranskog repertoara. Sve njezine kreacije vale su se savrenom muzikalnou, proivljenom osjeaj suvremenom stilskom profinjenou. Glavne njezine ulo su: Madame Butterflv (Puccini), Rusalka (Dvofak), L Lammermoor (Donizetti), Olimpija i Antonija (Offenbacl mannove prie), Mirni (Puccini, La Boheme), Tatjana (a Evgenij Onjegin), Margareta (Gounod, Faust), Melisanda (D Pelleas i Melisanda), Desdemona i Violetta (Verdi, Otel Traviata), Zorka (Lisinski, Porin) i Jelena (Zajc, Nikol Zrinjski). S.-P. stekla je velike zasluge za promicanje djela jugc skih kompozitora. Th. Mann je smatrao da posjeduje je najljepih glasova na svijetu i da se ubraja u najmuzikalnije nie. Bila je izvrsna pjevaica i arobna scenska p ojava, svoje je majke batinila onaj rijetki glumaki dar, kojim' ba i najbolje pjevaice oskudijevaju (A. G. Mato). I. Sti posvetio joj je etiri svoje kompozicije. Bila je izvrstan ir Lieda, pa je i na tom podruju, na brojnim turnejama po skim dravama (vicarska, Njemaka, ehoslovaka, Mac Engleska i dr.) pridonijela afirmaciji hrvatske i jugosl; muzike. Njezin sin je kompozitor Boris Papandopulo. STRUKOVA, Raisa Stepanovna, sovjetska pi (Moskva, 5. X 1925 ). Istakla se jo kao uenica kl; baleta na koli Velikog Kazalita u Moskvi (J. Gerdt), pa je zavrenog studija (1944) odmah angairana u Moskovskor kom kazalitu. Izvanredna tehniarka, sugestivni interpret tanih i prirodnih pokreta, S. je postigla velike uspjehe u b; Bahisarajska fontana (Asafjev), Giselle (Adam), Romeo i Porunik Kie i Pepeljuga (Prokofjev) i dr. Gostovala u ve vicarskoj (1953), Engleskoj (1954), Danskoj i Norvekoj Irskoj, SAD, Kanadi i Meksiku (1963), Jugoslaviji (1966 Njezin je mu plesa Aleksandar Lapauri. STRUKTURA, u suvremenoj muzici, najobuhvatniji skrivena snaga koja okuplja (Stockhausen), a oituje se u enom nainu na koji se pojedinani elementi organiziraju 1 cjelinu. U strukture se organiziraju elementi na razliitim rai na razini tona ili uma oblikuju se strukture njihovih sas elemenata (parcijalnih tonova), na razini akorda strukture te intervala to ih dotini akord sadri, na razini ritma str trajanja, na razini linije, kao i na razini kompleksnoga z\ sloja ritmike i intervalske strukture, na razin i forme str koje se odnose na razdiobu odsjeka, itd. Pri tome dolazi i do stavanja samih struktura, jer e, npr. strukturi koja na od nain okuplja tonove nekog formalnog odsjeka, grupe, bit: redena s. koja okuplja opet na odreeni nain vie razliitih i u neki vei odsjek kompozicije itd. J Strukturiranje muzike grae najkompletnije se pi u -> serijelnoj muzici, ali se ono moe vriti i izvan njenih c Meutim, s. sama po sebi jo nije forma. Ona u kompozici procesu prethodi oblikovanju forme na taj nain to zvun terijal organizira u odreene odnose, formira ih u manje c; jedinice, koje dobivaju svoju specifinu strukturalnu fizioji ( > Oblici, muziki. Oblici u suvremenoj muzici). Strukturi odnosno strukturalni postupci, rezultiraju strukturalnim kc niranjem i strukturalnom muzikom; ak se moe rei da je : turalizam opa znaajka itave suvremene muzike.

U modernoj poeziji s. se prema broju stihova naziva: distih (2 stiha), tercina (3), katren (4), sekstina (6), septima (7), oktava (8), decima (10 stihova). U horskim pesmama antike tragedije, Pindarovim odama itd. po pravilu se vie strofa spaja u celi nu vieg reda: strofa + antistrofa -(- epoda, slino kao kasnije u pesmama nemakih Minnesangera i Meistersingera ( -> Barform). Vizantijska duhovna poezija i muzika takode poznaju zdruivanje strofa u viu celinu. U novijoj vokalnoj muzici strofina grada poetskog teksta moe biti od presudnog znaenja za njegovo muziko oblikovanje. Sve se strofe mogu pevati na istu muziku; to je strofini oblik, uobiajen kod narodnih i jednostavnijih umetnikih solo -pesama ili horskih pesama. U sluaju da metrika ili sadrina teksta zahtevaju izmene u pojedinim strofama, nastaje varirani strofini oblik. Moguna je i smena vie razliitih strofinih melodija kao npr. u baladama. Nasuprot tome, u prokomponovanom obliku pesme muzika se slobodno razvija u skladu sa sadri nom teksta, bez obzira na njegovu strofinu grau. v. Pe. STROFNI BAS, tehniki postupak koji se javlja uglavnom u talijanskim kantatama XVII st., nalik na ostinato, ali upotreb ljava opirniju basovu liniju koja se u pravilu kree neprestano u etvrtinkama i ima jasno ocrtan obrazac. Ponavlja se, obino nepromijenjen, u toku kompozicije nekoliko puta u skladu sa strofama teksta. Svaki nastup strofnog basa prate nove melodijske linije, katkad i nove harmonije, u gornjim dionicama. Princip strofnog basa anticipiran je u nekim arijama (na koje bi se mogao primijeniti termin strofnih varijacija) G. Caccinija, G. Perija, F. Landija i drugih talijanskih kompozitora arija ranog XVII st. Pravi primjeri strofnog basa, meutim, pojavili su se u kompo zicijama venecijanskih autora A. Grandija (Cantade et arie, II izd. 1620) i G. Bertija (Cantade et arie, 2 sv., 1624 i 1627). Grandi se tom tehnikom sluio i u motetima. C. Monteverdi napisao je nekoliko kompozicija sa strofnim basom; najznatnija je Et e pur dunque vero (Scherzi musicali, 1632). Ve nakon 1630 s. b. nestaje iz kompozicijske prakse. E. A. S. STROGI STIL -> Zabranjeni pomaci STRONG, George Templetem, ameriki kompozitor (New York, 26. V 1856 eneva, 27. VI 1948). Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (S. Jadassohn). Bio u krugu oko Liszta i Wagnera, ali nije postao neprijatelj Schumannovih i Brahmsovih pristaa. God. 188689 ivio u Wiesbadenu. Osim kratka dje lovanja na Nezv England Conservatory u Bostonu (1891 92), ivio stalno u Evropi, preteno na enevskom jezeru. Vjeran romantinoj tradiciji Schumanna, Liszta i Wagnera, otklanjao je svako eksperimentiranje. Bio je i dobar akvarelist.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfo nije: I, In den Bergen; II, Sintram i III, An der See. Simfonijske pjesme: Undine; Le Roi Arthur; Ondine (II verzija Undine?), 1940. Une Vie d'artiste, simfonijska pjesma za violinu i orkestar, 1920; Americana za obligatnu violinu i orkestar; suita za violonelo i orkestar, 1928; suita Pollaniana za violonelo i orkestar, 1933; Elegie za violonelo i orkestar, 1922; Hallali za rog i orkestar, 1923; suita Die Nacht; Choral sur une theme de L. Hassler za komorni orkestar, 1929. KOMORNA: Der Dorfmu-sikdirektor za 2 violine i violu, 1916; Quatre Nocturnes za klavir, violinu i violu, 1929; kvartet s rogom, 1915; Cinq Aquarelles za 4 duhaka instrumenta i kon trabas, 1933; sonata za violu i violonelo i dr. KLAVIRSKA: suite Petite suite dans le style du passe, 1918 i Au Pays des Paux-Rouges, 1918; Douze petites esquisses, 1929; Pro Juventule, Dix" petits morceaux pour la jeunesse, 1930 i dr. VOKALNA: Die verlassene Mutile za glas i orkestar (klavir), 1887; zborovi; solo-pjesme. LIT.: W. Tappolet, George Templeton Strong, MGG, XII, 1965.

STROZZI-PEI, Maja, pjevaica, koloraturni sopran (Zagreb, 19. XII 1882 Rijeka, 26. II 1962). Ki tragetkinje Marije Ruike Strozzi. Pjevanje uila kod Karoline Norveg -Freudenreich u Zagrebu i J. LIT,: K. Stockhausen, Texte zur elektronischen und instrumentale sik I, Koln 1963. U. Dibelius, Moderne Musik 1945 1965, Miincher Gansbachera na Konzervatoriju u N. Beu; na opernoj pozor nici W. Gieseler, Komposition im 20. Jahrhundert, Celle 1975. debitirala 1901 u Wiesba-denu kao STRUNGK, Nicolaus Adam, njemaki orgulja, violi Zerline (Auber, Fra Diavolo). kompozitor (Braunschweig, krten 15. XI 1640 Dre God. 190305 i 1908 10 23. IX 1700). Za vrijeme studija na Univerzitetu u Helms solistica opere u Grazu, od 1910 uio violinu kod N. Schnittelbacha u Liibecku. Djelovao je prvakinja Zagrebake opere. kao violinist u Celleu (166165) i Hannoveru, a 1668 posi muziki direktor u Hamburgu, gdje je 1682 imenovan dvo: Dostojna nasljednica zna orguljaem. God. 168893 zamjenik, a onda do 1697 d\ menitih hrvatskih pjevaica M. kapelnik u Dresdenu. Istodobno vodio je operu u Leipzigu, Mallinger i M. Trnine i pre je utemeljio 1693. tea brojnim vokalnim umjet DJELA. INSTRUMENTALNA: Ricercar sopra la morte della m nicima koji su jugoslavensko rissima madre..., 1685; Musicalische Ubung auf der Violin oder Viola da ga\ ime pronijeli po cijelom svi in etlichen Sonaten u'ber die Festgesange, ingleichen etlichen Ciaconen mi jetu, S.-P. zauzima poasno Violinen bestehend, 1691; sonate za violinu; sonate za 2 violine i violu da ; i dr. Sedam capriceia i 2 ricercara u zbirkama onoga doba. DRAM mjesto kao jedan od stupova Opere (izbor): Der gluckselig-steigende Sejanus, 1678; Der ungluck-fallem na kojima poiva hrvatska mu janus, 1678; Die liebereiche, durch Tugend und Schonheit erhohete Esther t zika kultura. Od 1910, kada Die drei Tochter Cecrops, 1680; Doris, 1680; Theseus, 1683; Semiramis, Floretlo, 1683; Alceste, 1693; Nero, 1693; Syrinix, 1694; Julius Caesar, 169 je kao Rosina (Rossini, SeviljCloris, Atalunta, 1695; Rosalinda, 1695; Phocas, 1696; 5 M. STROZZI-PEI skiSchafferinne brija) prvi put1695; nastupila und Alkmene, 1696; Pyrrhus u-iduDemetrius, 1696; Zenobia, 1697; Der g
Adonis, 1697; Berenice, 1698; Alexander Magnus, 1698; Scipio und Har 1698; Agrippina, 1699; Circe, 1699; Ixion, 1699; Erechtheus, 1700. VOKA. oratorij Die Auferstehung Jesu, 1688; psalam Dixit Dominus; moteti. 100 auserlesene Arien zzoeyer hamburgischen Operen mir beygefiigten Riton 1684 i 100 auserlesene Arien mit beygefilgten Ritornellen, 1685.

STRUNGK STUDENTENLIED
NOVA IZD,: 6 capriccia i i ricercar obj. H. Botstieber (2 kao G. Reutte rove, DTO, 1906); suite i arije za blokflautu i b. c. obj. D. Degen (1942); trio-sonatu za 2 violine, gambu i orgulje obj. M. Seiffert (1951); sonatu za 6 gu daa i b. c. obj. F. Stein (1953); 2 dvostruke fuge za orgulje obj. M. Seiffert (Organum, 1962). LIT.: F. Zelle, Johann Theile und Nicolaus Adam Strungk, Berlin 1891. F. Berend, Nicolaus Adam Strungk: sein Leben und seine Werke (disertacija), Munchen 1913. F. Reuter, Geschichte der deutschen Oper in Leipzig 1693 1720 (disertacija), Leipzig 1922. W. Schulze, Die quellen der Hamburger Oper (1678 1738), Hamburg i Oldenburg 1938. H. Ch. Wolff, Die Barockoper in Hamburg (2 sv.), Wolfenbuttel 1957. D. Hdrttvig, Nicolaus Adam Strungk, MGG, XII, 1965.

479

Academie Royale de Musigue. Kao operni kompozitor prihvatio je ablonu talijanske opere. Znatno izvornije i vanije su njegove kantate, prve francuske kompozicije te vrste. U poetku se i u njima nastojao pribliiti talijanskoj tradiciji koje se postepeno oslobodio stvorivi tip kantate blizak duhu francuskog jezika.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Meleagre, 1709; Manlo de fee, 1711; // Gran Cid, 1715 i Polydore, 1720. Baleti i baletni divertissementi. VOKALNA. Cantates francoises a voix seule avec symphonies (4 sv.): I, 1706; II, 1708; III, 1711 i IV, 1713 ili 1714; 8 arija u razl iitim zbirkama. Te Deum, 1707. LIT.: M. Barthelemy, Les Cantates de J.-B. Stuck, Recherches 1961 62, Pari 1962. F. Lesure, Jean-Baptiste Stuck, MGG, XII, 1965. A'. Millot, Jean-Baptiste Stuck, Recherches 1969, Pari 1969.

STRUNK, Oliver, ameriki muzikolog (Ithaca, New York, 22. III 1901 ). Muzikologiju studirao na Cornell University (Ithaca; O. Kinkeldey) i u Berlinu (J. Wolf, F. Blume, C. Sachs, A. Schering). Od 1928 suradnik Library of Congress u Washingtonu (193437 direktor muzikog odjela). Predavao na Catholic University of America u Washingtonu; 1937 66 profesor na Princeton University; otada ivi u Grottaferrati. Suosniva i 195960 predsjednik Amerikog muzikolokog drutva te prvi urednik drutvenog asopisa. Od 1958 lan je urednikog ko legija i 1961 71 direktor serije izdanja Monumenta musicae byzantinae (Kobenhavn). Veoma je vano njegovo djelo Source Readings in Music History s engleskim prijevodima muzikih dokumenata i rasprava od najstarijih vremena do XIX st.
DJELA: State and Resources of Musicotogy in the United States, 1932; Haydn's Divertimenti for Baryton, Viola, and Bass, MQ, 1932; The Historical Aspect of Musicology, Papers and Proceedings of the Music Teachers' National Association, 1936; Origins of the L'Homme arme Mass, Bulletin of the American Musicological Societv, 1936; The Tonal System of Byzantine Music, MQ, 1942; Some Motet-Types of the l6 th Century, Papers Read at the International Congress of Musicologv, 1944; Intonations and Signatures of the Byzantine Modes, MQ, 1945; The Music of the Old Hali Manuscript A Postscript, ibid., 1949; Source Readings in Music History, 1950; Intorno a Marchetto da Padova, RAM, 1950; The Classification and Development of the Early Byzantine Notations, Atti del Congresso internazionale di muica sacra, 1952; The Notation of the Chartres Fragment, Annales Musicologiques, 1955; St. Gregory Nazianzus and the Proper Hymns for Easter, Studies in Honor of A. M. Friend, Jr., 1955; The Byzantine Office at Hagia Sophia, Dumbarton Oaks Papers, 1956; Influsso del canto titurgico orientale su quello della chiesa occidenlale, L'Enciclica Musicae sacrae disciplina, 1957; The Anliphons of the Byzantine Octoechos, Journal of the American Musicological Societv, 1960; Melody Construction in Byzantine Chant, Actes du XIIe Congres international des etudes bvzantines, 1963; Zwei Chi-landari Chorbilcher, u knjizi Anfdnge der slazvischen Musik, 1966; Padre Lorenzo Tardo e U suo Ottoeco nei manoscritti melurgici. Alcune osservazioni sugli Stichera Dogmatica, Bollettino della Badia greca di Grottaferrata, 1967; Verdiana alla Biblioteca del Congresso, Atti del Primo Congresso internazionale di studi ver-diani, 1969 i dr.

STRUNZ, Georg Jacob, njemaki kompozitor (Pappen heim, 24. XII 1781 Mlinchen, 23. V 1852). Uenik P. Wintera u Miinchenu. Vei dio ivota proveo u Parizu, gdje je 1800 lan vojne muzike, kasnije uitelj muzike, kazalini dirigent, ef ureda za prijepise u Operi Comigue, suradnik asopisa Gazette Musicale. Bio je muziki savjetnik H. de Balzaca, koji ga je ocrtao u liku muzi ara Schmuckea u romanima Cousin Pons, Une Fille d'Eve i Ursule Mirouet.
DJELA. Tri gudaka kvarteta. Opere Les Bouffarelli ou le prevot de Milan, 1806 i Les Courses de Nezv-Murket, 1818. Baleti Les Nymphes deseaux, 1834 i VCilhelm Teli, 1834. Romance. Rekvijem. Brojne obradbe. LIT.: J. Prod'hornme, Balsac et son conseiller musical Jacob Strunz, Revue de Musicologie, 1950. A. Wiirz, Georg Jacob Strunz, MGG, XII, 1965.

STUCKEN, Frank Valentin van der -> Van der Stucken, Frank Valentin STUCKENSCHMIDT, Hans Heinz, njemaki muziki pisac i kritiar (Strassburg, 1. XI 1901 ) Privatno uio violinu, klavir i kompoziciju; 1931 33 pohaao u Berlinu teajeve analize A. Schonberga. Od 1920 ivio kao kompozitor, muziki kritiar i pisac u Bremenu, Hamburgu, Beu, Parizu i Berlinu. Od 1928 muziki kritiar prakog lista Bohemia, od 1929 lista Berliner Zeitung am Mittag. God. 1934, zbog zauzimanja za modernu muziku i idovske muziare, zabranjeno mu je javno djelovanje u Njemakoj. Od 1937 boravi u Pragu kao kritiar listova Prager Tagblatt (od 1937) i Neuer Tag (193942). Nakon Drugoga svjetskog rata preuzeo je 1946 vodstvo Studija za suvremenu muziku na radio-stanici RIAS u Berlinu. God. 1947 49 ureduje, sa J. Ruferom, asopis Stimmen. God. 194867 profesor povijesti muzike na berlinskom Tehnikom univerzitetu. Suradnik je niza uglednih listova (Neue Zuricher Zeitung, od 1946; Frankfurter Allgemeine Zeitung, od 1956) te asopisa Melos i d r. Odrao brojna predavanja u evropskim zemljama, SAD, Japanu i na Bliskom istoku. S. je danas jedan od najpoznatijih i najuvae nijih muzikih kritiara i poznavalaca suvremene muzike (nje zin je razvoj pratio od Prvoga svjetskog rata, u neposrednom dodiru s najistaknutijim kompozitorima dananjice i vanim prvim izvedbama u Evropi). Stoga mu je i uspjelo da u djelu Neue Musik dade izvrstan sintetski prikaz razvoja suvremene muzike koji obuhvaa sve njene pravce i predstavnike. Stuckenschmidtov stil odlikuje se jasnoom, lakoom i trijeznou. U Stuckenschmid tovu ast objavljena je 1968 spomenica Aspekte der Neuen Musik. Hans Heinz Stuckenschmidt zum 65. Geburtstag (uredio W. Burde).
DJELA. SPISI: Arnold Schonberg, 1951 ( I I pro. izd. 1957; franc. 1956; engl. 1959; jap. 1959; panj. 1964); Neue Musik (u kolekciji Zivischen den beiden Kriegen), 1951 (franc. 1956; tal. 1960); Glanz und Elend der Musikkritik, 1957; Strawinsky und sein Jahrhundert (u Anmerkungen zur Zeii), 1957; Schopfer der Neun Musik, 1958 (jap. 1959); Grenzen des musikalischen Horens, Universitatstage, Berlin 1960; Boris Blacher, 1963; Oper in dieser Zeit (sabrane kritike), 1964; J. N. David, 1965; M. Ravel. Variationen uber Person und Werk, 1966; Die Einfachheit des Komplizierten, 1966; F. Busoni, Zeittafel eines Europaers, 1967; Schonberg-Leben, Utnzvelt, Werk, 1974. Brojni lanci u enciklopedijama (Nje maka, SAD, Cehoslovaka, Francuska, Italija, Nizozemska), asopisima i no vina ma. KOMPOZICIJE: klavirska djela i scenska muzika za dra me H. W. Gerstenberga (Ugolino, 1923) i F. Grillparzera (Der Traum ein Leben, 1924). IZDANJA: F. Busoni, Entvjurf einer neuen Asthetik der Tonkunst, 1954; B. Shaw, Musik in London (muzike kritike), 1956; Spectaculum (tekstovi modernih opera), 1962.

STRUTIUS (Strutz), Thomas, njemaki orgulja i kompo zitor (Stargard, 15. I 1617 Gdansk, 5. X 1678). Od 1642 ivio u Gdansku. Tu je do 1668 orgulja u crkvi sv. Trojstva, a zatim u crkvi sv. Marije. Njegovi se kratki duhovni koncerti i osobito duhovne pjesme odlikuju jednostavnom neposrednou i idu meu najvrednije protestantske cr kvene kompozicije onoga vremena. U pasijama oituje i smisao za dramatiku.
DJELA: Sonata octo instrumentis, 1658. Musicalisches Freuden Gedichte . . . , 1655; Vierfache Musikalische Dienstzuilligkeit, 1655; Lobsingende Hertzens-Andacht . . . , 1656; Geistliche Sing- und Bet-Stunde, 1657; Psalmus C, 1658; Zweyfache Christliche Auffmunterung . . . Gesprdch uber die 7 Herzbrechende und Seel-erquickende Wort . . . unsers Seeligmachers am Stamm des Heiligen Creutzes, 1664; Abriss der Musikalischen Passions Andacht, 1664; Einfdltige Abbildung . . . Nach Anleitung der Lehrreichen Geschicht von Lazaro und dem Reichen Manne; 6 moteta, rkp. NOVA IZD.: 2 stavka iz zbirke iz 1656 obj. C. v. Winterfeld (Der evangelische Kirchengesang, II, 1845); 8 stavaka iz iste zbirke J. Zahn (Die Melodien der deutschen evangelischen Kirchenlieder, 1893; novo izd. 1963). LIT.: M. Gech, Thomas Strutius (Strutz), MGG, XII, 1965.

S TUEVSKI (Stutschewsky), Joahim (Jehojahin), izraelski violonelist, kompozitor i muziki pisac ruskog podrijetla (Romny, Ukrajina, 7. II 1891 ) Violonelo studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (J. Klengel). God. 1912 14 djelovao u Jeni, 191424 bio solist, komorni muziar i nastavnik u Zurichu; 192438 lan Bekoga trija i Bekoga gudakog kvarteta. Od 1938 u Palestini (danas Izrael); veoma ugledan violonelist i nastavnik violonela u Tel Avivu. Jedan je od prvih pobornika za muziku nacionalnog smjera. Njegove su kompozicije najvie inspirirane idovskim muzikim folklorom.
DJ ELA. O RK ES TRALN A: s i mfo nij s ka pj es ma Sa fe d, 1 9 60 ; ko nce rt za klarinet, 1959; Concertino za klavir, 1958; fantazija za obou, harfu i gudae, 1959; koncertantna muzika za flautu i gudae, 1961; 4 plesa, 1940; Zener Am, 5 idovskih narodnih pjesama, 1959 i dr. KOMORNA: gudaki trio, 1960; 5 kompozicija za gudaki kvartet, 1959; klavirski trio, 1956; duhaki tercet, 1959; duhaki sekstet, 1960; Izraelski plesovi za flautu, violonelo i klavir, 1953; Chassidic Phantasie za klarinet, violonelo i klavir, 1955; Izgubljeni zvui za flautu, gudaki kvartet i udaraljke, 1955; Chassidic Suite za violonelo i klavir, 1946 i dr. KLAVIRSKA: Vier judische Tanzstucke, 1929; Rikkud, 1930; Palaestinensische Skizzen, 1931; Minijature (3 sv.), 1946; Chassidic Dances, 1947; Paysages israeliens, I9<;o i dr. VOKALNA: kantate Songs of Radiant Sadness, 1958 i Jemama Baima. 1960; zborovi; dueti, solo-pjesme. INSTRUKTIVNA: Die Kunst des Cellospiels, I II, 1929 i III IV, 1938; Studien zu einer neuen Spieltechnik auf dem Violoncell (3 sv.), 1927; Neue Studien (4 sv.), 1931; Das Violoncellspiel (4 sv.), 1932. SPISI: Mein Weg zur jiidischen Musik, 1935; Musika Jehudit (idovska muzika), 1946 (na hebrejskom); Zemer Am (Narodne pjesme istonoevropskih idova), 1946 (na hebrejskom); Klezmorim (idovski muzikanti), 1959 (na engl.). U rkp.: Hacello V'alufav (Violonelo i njegovi majstori), 1950 i Memoari. Preradbe za violonelo i klavir. LIT.: P. Gradenzoitz, Music and Musicians in Israel, Tel Aviv 1959. /. Miron, J. Stutschewsky. The Man and His Works, u publikaciji Seventieth Anniversarv Catalogue of Works, Tel Aviv 1961. H. F. Redlich, Joachim Stutschewsky, MGG, XII, 1965.

STUART, Leslie (pravo ime Thomas A. Barrett), engleski kompozitor i orgulja (Southport, 1 5. III 1886 Richmond, Surrev, 27. III 1928). Orgulja; od 1895 ivio u Londonu gdje je ubrzo stekao popularnost kao kompozitor pjesama i opereta.
DJELA. Operete: Florodora (najuspjelija), 1899; The Silver Slipper, 1901; The School Girl, 1903; The Belle of Mayfair, 1906; Havana, 1908; Captain Kidd, 1910; The Slim Princess, 1910; Peggy, 1911. LIT : J. M. Allan, Leslie Stuart, MGG, XII, 1965.

STUCK, Jean-Baptiste (Batistin, Battistin), francuski violonelist i kompozitor (Livorno, oko 1680 Pariz, 8. XII T 755)- O njegovoj mladosti nema podataka. God. 1702 djelovao je kao violonelist u Napulju. Ubrzo preselio u Pariz, gdje je bio muziar na orleanskom dvoru i uz to violonelist orkestra

STUDENTENLIED (njem. pjesma studenata), naziv za pjesmu putujuih srednjovjekovnih studenata, tzv. vaganata. Zbog ra -

480

STUDENTENLIED SUBDOMINANTNE HARMONIJE

zborni dirigent u raznim njemakim gradovima. Od 1946 n kritiar lista Frankfurter Rundschau; uz to nastavnik na mi koli u Darmstadtu (do 1952) i od 1957 direktor kole za : dirigente u Wiesbadenu. Svojim mukim zborovima pi je obnovi njemake zborske muzik e.
DJELA. ORKESTRALNA: Heitere Symphonie u D-duru op. 11; koncert za violinu i gudaki orkestar op. 126; koncert za violu; koncert za elo; Festliches Konzert za orgulje i orkestar op. 111, 1942; Tanz-Suitt aki orkestar op. 24; Zeitgeschichte op. 26 i dr. Brojne komorne i V kompozicije. DRAMSKA: legenda Der Tdnzer unserer lieben Frah plesne drame Masken i Die Maske der Katze. VOKALNA: orato in der Natur. Kantate: Vom Tod sum Leben; Darum ist die Welt grci Liebe. Kompozicije za sole, zbor i orkestar {Der alte Muller; Die Messe < schinenmenschen, 1932); zborovi; pjesme uz orkestar ili instrumentalne solopjesme. LIT.: G. Pallmann, Bruno Sturmer, Die Musikpflege, 1940. D rock, Bruno Sturmer, ibid., 1942. H. Hampel, Bruno Sturmer, De 1950. H. Gappenach, Bruno Sturmer, Leben und Werk, Lied unt 1964. Isti, Bruno Sturmer, Siiddeutsche Sangerzeitung, 1965. Isti Sturmer, MGG, XII, 1965.

znolikosti tematike i slobodnog naina izraavanja sauvane Studentenlieder imaju veliko znaenje za upoznavanje socijalnih prilika onoga vremena. One su ujedno i dragocjeni spomenici svjetovne muzike srednjega vijeka. Najznaajniji zbornik takvih pjesama sa zapisanim melodijama za neke napjeve je zbirka -> Carmina turana iz XIII st. STUDER, Hans, vi carski kompozitor (Muri kraj Berna' 20. IV 1911 ) Uio klavir kod W. Burkharda, a zatim studirao na Konzervatoriju u Bernu (E. Graf, L. Balmer, F. J. Hirt). Djeluje kao nastavnik i zborovoa u Bernu. Studerova koncertantna i komorna djela, preteno linearno koncipirana, odiu vedrinom i humorom. Vokalne kompozicije, osobito duhovnoga karaktera, tee k monumentalnosti; one se ubrajaju meu najznatnija Studerova ostvarenja.
DJELA. ORKESTRALNA: simfo nija za gudae, 1959; Kammerhonzen za klavir i mali crke star, 1948; koncert za orgulje, duhae i udaraljke, 1952; Concertino za flautu, obou i gudae, 1943; Concertino za flautu, klarinet i gudae, 1965; Kleines Konzert za gudae, klavir 4 - runo i flautu ad libitum, 1952; va rijacije za violonelo i gudae; suita za gudae; simfonijski rondo na stare vi carske pjesme, 1956; Casation za mali orkestar, 1958 i dr. KOMORNA: gudaki kvartet, 1960; Divertimento za 3 duhaka instrumenta i kontrabas, 1943; Suite innocente za violinu i klavir, 1952; mala suita za violinu i klavir, 1956; serenada za flautu i klarinet, 1954; Petite fantaisie pastorale za flautu i orgulje, 1951. ORGVLJSKA: tokata, arija i luga, 1960; koralna fantazija Christ lag in Todesbanden, 1963; korali. VOKALNA: oratorij Die Leien Hiobs, 1946. Kantate: Pan kai Aphrodite na starogrke tekstove, 1950 (nova verzija 1962); In Dich hab ich gehoffet, Herr, 1951; Das Totenhemdchen, 1953; Def Lob~ gesang, 1954; Siehe, der Tag des Herrn ist nahe, 1957; Gelobet seist Du, Herr, 1958 i Das Licht der Welt, 1962. Zborovi; Die Fragmente, 7 pjesama na staro grke tekstove za sopran i duhaki kvartet, 1961; solo -pjesme i dr. Tri psalma, 1940; 4 duhovna koncerta, 1943, 1950, 1957 1 1960. LIT.: P. Mieg, Hans Studer, u knjizi 40 Schweizer Komponisten der Ge genvvart, Amriswil 1956. E. Mohr, Hans Studer, MGG, XII, 1965.

STURZENEGGER, Richard, vicarski violonelist i' pozitor (Ziirich, 18. XII 1905 ). Studirao na Konzervatc Ziirichu (F. Reitz), na Fcole normale de musique u Parizu (E xanian, P. Casals, N. Boulanger) te kod E. Feuermanna i E. u Berlinu. Solist filharmonije u Dresdenu (1929 35) i (od 1935), gdje je predavao i na Konzervatoriju; uz to od profesor na Konzervatoriju u Ziirichu. Od 1963 direktor je zervatorija u Bernu. Koncertirao kao solist i komorni mi
DJELA. ORKESTRALNA. Koncerti: za violonelo i mali orkestai za violonelo i gudae, 1937; za violonelo, gudae i harfu, 1947 te za elo, 1974. Drei Gesange Davids za violinu i gudae, 1963; Tripiychon Fresco za gudae, {965; KOMORNA : gudaki trio, 1940; 2 gudaka k 1940 i 1974; klavirski trio, 1964; sonata za violonelo i klavir, 1950; e violonelo i dr, DRAMSKA : opera Atalante, 1968; plesna legenda D uenschuh za sopran, bas, harfu i gudaki kvartet, 1945; sveana igra R za zbor, duhae i orgulje, 1949; scenska muzika. VOKALNA: (staronjemake ljubavne pjesme) za sopran i 7 starih instrumenata, 193^ tico di San Francesco za zbor, gudae i harfu, 1945; zborovi; Liebeslied z; sa i harfu, 1944; solo-pjesme (Acht Texte Michelangelo Buonarrotis za i gudaki kvartet, 1944); suita (Verlaine) za bariton i violonelo, 1973. ; LIT.: P. Mieg, Richard Sturzenegger, u knjizi 40 Schweizer Ko sten der Gegenvvart, 1956. H. Ehinger, Richard Sturzenegger, MGC 1965. R. Sturzenegger (Werkverzeichnis), Ziirich 1970.

STUMPF, Friedrich Carl, njemaki psiholog i muzikolog (Wiessentheid, 21. IV 1848 Berlin, 25. XII 1936). Studirao prirodne nauke i filozofiju u Wiirzburgu i Gottingenu. Od 1873 profesor na univerzitetima u Wurzburgu, Pragu (1879), Halleu (1884) i Miinchenu (1889), a 18931928 u Berlinu. Utemeljio je i izdavao Beitrage zur Akustik und Musikviissenschaft (1898 1924) i od 1922, zajedno sa E. M. Hornbostelom, Sammelbdnde fiir vergleichende Musikzvissenschaft u kojima je objavio vie vrijednih naunih radova. Istaknuti strunjak za muziku psihologiju i muziku primi tivnih naroda, S. je u svom glavnom djelu Tonpsychologie nastavio istraivanja H. Lotzea i G. Th. Fechnera, ali je za razliku od H. Helmholtza (Lehre von den Tonempfindungen..., 1863) temeljne akustike probleme promatrao sa stajalita psihologije, a ne fiziologije. Zbog toga on konsonancu nije tumaio kao akus tiki fenomen, nego je polazio od psiholoke pojave stapanja tonova (Tonverschmelzung). Vrijednih je priloga dao i proua vanju postanka muzike. Tvrdio je da se muzika razvila iz poklika koji su primitivnim ljudima sluili kao signali.
DJELA: Tonpsychologie (2 sv.), 1883 90; Die pseudo-aristotelischen Pro~ bleme iiber Musik, 1896; Geschichte des Konsonanzbegriffes, I, 1897; Die Anfange der Musik, 1911; Die Sprachlaute... nebst einem Anhang iiber Instrumentenkldnge, 1926. Studije (u Beitrage zur Akustik und Musikwissenschaft): Konsonanz und Dissonanz, 1898; Neueres iiber Tonverschtndlzung, 1898; Differenztone und Konsonanz, 1909 11; Beobachtungen iiber Kombinationstbne, 1909; Konsonanz und Konkordans, 1911. lanci (u VFMW): Lieder der Bellakula-lndianer, 1886; Mongolische Gesange, 1887; Phonographierte Indianermelodien, 1892 i dr. LIT.: E. Schumann, Die Forderung der Musikwissenschaft durch die akustisch-psvchologische Forschung C. Stumpfs, AFMW, 1923. C. Sachs, Zu Carl Stumpfs achtzigstem Geburtstag, ZFMW, 1927 28. E. M. v. Hornbostel, Carl Stumpf und die vergleichende Musikwissenschaft, Zeitschrift fur vergleichende Musikwissenschaft, 1933. G. Schunemann, Carl Stumpf, AFMW, 1937. H. Husmann, Verschmelzung und Konsonanz (Den Manen Carl Stumpfs), Deutsches Jahrbuch, 1957. A. Wellek, Musikpsvchologie und Musikasthetik, Frankfurt a. M. 1963. Isti i B. Freudenberger, Friedrich Carl Stumpf, MGG, XII, 1965.

Stuevski, Joahim STUTSCHEWSKY, Joachim SUARD, Jean-Baptiste Antoine, francuski knjiev muziki kritiar (Besancon, 15. I 1734 Pariz, 20. VII U vrijeme sukoba izmeu gluckista i piccinnista (u drugt lovini XVIII st.), pisao je, kao revni pristaa Ch. W. G lanke pod pseudonimom L'Anonyme de Vaugirard u Jour Pari i Mercure de France; te je lanke ponovno objavio Le u Memoires pour servir d Vhistoire de la revolution opereee d, musigue par M. le chevalier Gluck (1781), te sam S. u vlas djelu Melange de Litterature (180405). S. je suraivao 1 bordeovu djelu Essai sur musique ancienne et moderne (u ! mentu, 1781). Eseje je objavio (sa F. Arnaudom) pod nasl Varietes litteraires, 176869.
LIT.: P. Chaillon-Guiomar, Jean-Baptiste Antoine Suard, MGG 1965.

STUPANJ (stupka; engl. scale degree, franc. degre, njem. Stufe, tal. grao), naziv za poloaj tona unutar ljestvice. Tako je npr. ton e prvi s. E-dura, odnosno e-mola, drugi s. D-dura (dmola), trei s. C -dura (cis-mola) itd. Rimske brojeve kao oznake za stupnjeve uveo je prvi G. Weber u svom djelu Versuch einer geordneten Theorie der Tonsetzkunst (3 sv; 181721). U muzikoj teoriji, napose u tradicionalnoj nauci o harmoniji , svaki s. ima i svoje posebno ime: I je tonika, II supertonika, III medijanta, IV subdominanta, V dominanta, VI submedijanta (donja medijanta) ili superdominanta te VII subtonika ili vodica. Razlikuju se uz to glavni i sporedni stupnjevi: glavni su.I, IV i V, a sporedni svi ostali (o- Harmonijske funkcije). U starocrkvenim nainima I s. se zove nota finalis; znaajna uloga pripada u njima i dominanti (-* Dominanta, -5- Zavrni ton, -> Starocrkveni naini).
M. Kun.

Registri kod orgulja SUBDOMINANTA (donja dominanta; lat. sub. M dominans gospodarei; engl. subdominant, franc. sous-domh njem. Subdominante ili Unterdominante, tal. sottodomin etvrti stupanj ljestvice dura ili mola; nalazi se prema tome dominante koja je peti stupanj, pa otuda i naziv. Ako se stuf broje od prvoga nanie, tada izlazi i subdominanta kao peti panj, dakako, prema dolje. S. u irem smislu znai tako trozvuk na etvrtom stupnju ljestvice, pa tovie i svaki i koji ima subdominantnu funkciju (-> Harmonijske funkcije, -* dominantne harmonije). N. : SUBDOMINANTNA FUNKCIJA -> Harmonijske fw SUBDOMINANTNE HARMONIJE, sve harmonije, nosno akordi koji u odreenom tonalitetu imaju subdomina funkciju (-> Harmonijske funkcije, -> Subdominanta). To prvom redu subdominantni trozvuk ili trozvuk etvrtoga stu koji se oznauje sa S (SD) ili IV; zatim ostali akordi kojin subdominanta, tj. etvrti stupanj temeljni ton, kao to su septa i nonakord etvrtog stupnja:
C-dur(c-mol)

SUBBAS

STURMER, Bruno, njemaki kompozitor (Frei burg i. B., 9. IX 1892 Bad Homburg, 19. V 1958). Studirao na Konzervatoriju u Karlsruheu, kod Ph. Wolfruma u Heidelbergu i na Univerzitetu u Miinchenu (A. Sandberger, Th. Krover). Od 1918 uitelj muzike, pijanist u kinematografima, te kazalini i

U s. h. ubraja se nadalje trozvuk drugoga stupnja, bu da je njegova terca identina s temeljnim tonom, a njegova k \ s tercom subdominantnoga trozvuka. To vrijedi i za septa

SUBDOMINANTNE HARMONIJE SUCNON

drugoga stupnja, koji se prema tome takoer ubraja u subdo minantne harmonije:
- C-dur (c-mol)

481

Naroito je uvjerljiva subdominantna funkcija prvog obrata trozvuka i septakorda drugoga stupnja, jer je najdublji, tj. basov ton ovih akorda upravo sama subdominanta (-> Sixte ajoutee):
C-dur (c-mol)

1971; Variadas versiones de libretos operislicos, 1973. Izradio i obj. Catdlogo de la Seccion de muica de la Biblioteca municipal de Madrid (I, Tonadillas y sainettes, 1965 i II, Cien operas, autores, personajes, argumentos, 1967J. Knjige i studije o J. S. Bachu, R. Schumannu, E. Granadosu i dr. IZDANJA : J. Hidalgo, Celos aun del aire matan (prva poznata panjolska opera), 1933 ; M. Du ran, Lux bella (muziki traktat), 1951; M. de Tapia, Vergel de muica spiritual (teoretski spis), 1954; zbirka La Tonadilla escenica, 1970 73. Knjievna i povijesna djela. LIT.: F. J. Lon, Don Jose Subira, cumple 90 afios, Madrid 1973.

r.

SUBMEDIJANTA (donja medijanta), esti stupanj dur -ljestvice ili mol-ljestvice. U irem smislu s. je tvozvuk na VI stupnju ljestvice koji po svojoj harmonijskoj funkciji moe za mjenjivati toniku i subdominantu (-> Harmonijske funkcije). SUBOTNICK, Morton, ameriki kompozitor (Los Angeles, 14. IV 1933 ). Zavrio studij engleske knjievnosti na Univer zitetu u Denveru; kompoziciju uio n a Mills Collegeu u Oaklandu (L. Kirchner, D. Milhaud), gdje je zapoeo profesionalnu kari jeru kao asistent. Muziki direktor Repertory Theatera na Linkolnovu Centru i Artist-en-Residance na New York University. Od 1969 direktor je odsjeka za elektronsku muziku u njujorkom
DJELA (izbor): Screnade 1 za flautu, klarinet, vibrafon, violonelo, klavir i mandolinu, 1959; Mandolin za violu, vrpcu i film, 1960; Play! I za duhaki kvintet, klavir, vrpcu i film, 1962; muzika za The Caucasian Chalk Circle (Kavkaski krug kredom) za udaraljke, mandolinu, recitatora, soliste i zbor, 1963; Play! 2 za orkestar, dirigenta i vrpcu, 1963; Play! 3 za glumca, vrpcu i film, 1964; Serenade 3 za flautu, klarinet, violinu, klavir i vrpcu, 1965; The Tarot za 10 instrumenata, vrpcu i dirigenta, 1965; Prelude 4 za klavir i elektronske zvukove, 1966; Play! 4 za 4 sviraa, 2 dirigenta, 4 muziara, vrpcu i 2 filma, 1967; Silver Apples of the Moon, elektronski zvukovi na vrpci, 1967; The Wild Buli, elektronski zvukovi na vrpci, 1968; Touch na 4-kanalnoj vrpci, 1969; Misfortunes of the Immortals, koncert za duhaki kvintet, vrpcu, svjetlo i 2 filma, 1969; Lamination 1 za orkestar i elektronske zvukove na vrpci, 1969; A Ritual Game Room za elektronske zvukove, svjetlo, j ednoga plesaa, 4 sviraa bez pu blike, 1970.

Electric Circusu.

U duru se terca trozvuka IV stupnja, odnosno kvinta trozvuka i etvorozvuka II stupnja, esto snizuje (alterira nanie); tako alteriran trozvuk IV stupnja naziva se mol-subdominanta (Mol-dur
ljestvica) :
a) W

J. A A A

U molu ima subdominantm trozvuk redovito oblik mol-trozvuka, ali se i on esto alterira u dur-trozvuk koji, s jedne strane, odgovara strukturi uzlazne melodijske mol-ljestvice, a s druge podsjea na dorsku ljestvicu:
Dorska ljestvica Melodijska mol-ljestvica ^

3 -

Ji

samo u duru (gdje je ona alterirani ton), ve i u molu, neku vrstu vodice prema dolje, koja tei za polustepenim pomakom u do minantu, tj. u peti stupanj (primjer br. 3). I drugi tonovi subdominantnih harmonija takoer se esto alteriraju; tako seksta sekstakorda II stupnja sa malom (u molu), odnosno snienom tercom (u duru; -> Napuljski sekstakord), pa konano i sama subdominanta, tj. etvrti stupanj. No altera cija etvrtoga stupnja unutar neke, prvotno subdominantne har monije redovito dovodi do promjene funkcije (-> Dominanta dominante, -> Modulacija). N. D. SUBIRA (PUIG), Jose, panjolski muzikolog (Barcelona, 20. VIII 1882 ). U Madridu zavrio studij prava i na Kon zervatoriju uio klavir i kompoziciju; 190810 studirao povijest muzike i estetiku u Antwerpenu. Nastanio se zatim u Madridu. Od 1944 tajnik panjolskoga muzikolokog instituta, kasnije proelnik madridskog odjela. Od 1953 lan, od 1954 bibliotekar Kraljevske akademije umjetnosti San Fernando. Urednik asopisa Academia. Svoj obilni znanstveni rad posvetio je prouavanju panjolske muzike prolosti.
DJELA. SPISI: Biblioteca de artistas celebres (2 sv.), 1924 25; La Muica en la asa de Alba, 1927; La Tonadilla escenica (3 sv.), 1928 30; La Participacion musical en el antiguo teatro espanol, 1930; Tonadillas teatrales ine'ditas, 1932; Manuscritos de Barbieri existentes en la Biblioteca Nacional, 1936; Historia universal de la muica, 1945 (pod anagramom Jesiis A. Ribo; II izd., pod vlastitim imenom, 1953); La Opera en los teatros de Barcelona (2 sv.), 1945; Historia de la muica (2 sv.), 1945 (III izd., u 4 sv., 1958); Catdlogo musical de la Biblioteca Nacional de Madrid (3 sv.), 1946 51 (sa H. Anglesom); Historia y anecdotario del Teatro Real, 1949; La Muica: Etapas y aspect os, 1949; El Compositor Jriarte y el cultivo espanol del melologo (2 sv.), 194950; El Teatro del Real Palacio, 1950; Historia de la muica espanola e hispanoamericana, 1953; Sinfonismos madrilehos del siglo XIX, 1954; Temario de crilica musical, 1955; Musikgeschichte von Spanien, Portugal und Lateinamerika (sa A.-E. Cherbuliezom), I957J La Musique espagnole, u seriji Que sais-je?, 1959 (prevedeno na japanski); El Gretnio de representantes espaholes, 1960; Temas musicales madrilenos,

i w ----------=U oba je ova sluaja terca akorda onaj ton koji se alterira. Meutim, terca subdominantnog mol -trozvuka predstavlja, ne
l_r U

f -

= 1

SUBRETA (franc. soubrette mlada sluavka), sopranski fah u operi, koji uglavnom obuhvata uloge dragana i sluavki u kominim i paeva u ozbiljnim operama. Nije nuno da glas subrete bude snaan i velikog opsega, ali on mora da se odlikuje lakoom i mladalakom sveinom, a u glumi su potrebni humor i bodrost. Subretske uloge su npr. Cherubin (Mozart, Figarova enidba), Zerlina (Mozart, Don Giovanni), Papagena (Mozart, arobna frula), Oscar (Verdi, Bal pod maskama) i Esmeralda (Smetana, Prodana nevesta). Fah se dodiruje sa jedne strane sa koloraturom (npr. Musette iz Puccinijeve opere La Boheme), a sa druge sa lirskim fahom. v. Pe. SUBSEMITONIUM MODI (lat.), u srednjovjekovnoj teoriji naziv za ton koji je za po lustepen nii od poetnog tona po jedine starocrkvene ljestvice, dakle za ton koji u modernom duru, odnosno molu nazivamo vodicom. S. m. je kromatska promjena prirodnoga sedmog stupnja starocrkvene ljestvice (tzv. subtonium) i predstavlja prvi korak u razvoju modernog dura i mola. U muziku praksu uveli su s. m. u XIII st. teoretiari tzv. -*muica ficta.

SUCCENTOR (lat.), naziv za iskusnog, esto akademski obrazovanog muziara koji je u srednjovjekovnoj katedralnoj slubi imao poloaj kapelana nadarben ika (prebendara), a bio mu je povjeren nadzor nad jednoglasnom i vieglasnom muzi kom. U katedrali u Konstanzu utemeljena je 1502 Succentoria choralium za izobraavanje i voenje zborskih djeaka, to, me utim, nije posvuda uobiajena praksa. S. je bio za pravo u srednjovjekovnom zboru, a prigodice jo i u protestantskom kol skom zboru zamjenik i pomonik zborovoe. SUCHON, Eugen, slovaki kompozitor (Pezinok kraj Bratislave, 25. IX 1908 ). Otac mu je bio orgulja, a majka pijani stica. Na muzikoj koli (kasnijem Konzervatoriju) u Bratislavi uio najprije klavir, a od 1927 i kompoziciju (F. Kafen-da); 193133 studirao kod V. Novaka na Majstorskoj koli u Pragu. Nakon povratka u Bratislavu predaje na Konzervatoriju teoriju, a od 1939 kompoziciju. Od 1948 bio je profesor na Pedagokom fakultetu i 195460 na Visokoj pedagokoj koli. U poetku stvara pod utje cajem V. Novaka, ali ve nje gova prva djela (Suita za klavir, Klavirski kvintet, Serenada za gudae) oituju znaajke origi nalnog i osebujnog muzikog jezika, kao to su jasna i izrazita fizionomija tema, sklonost k iE . SUCHO S

482

SUCHON SUITA
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: ivot ve tmi. Slepcova pisen, 1929 i Dean a noc, 1931; Tarantela, 1905; koncert i f; flautu i orkestar. KOMORNA: Valzer i Ekloga za violinu i klavi linu, harfu i duhake instrumente: Romanca, 1902; Balada, 1903 i Ele, Za flautu i klavir: Piseh bez slov, 1883 i varijacije, 1889. DRAMSK. U boich muk, 1897; Leselinsky kovdf, 1903; Bar Kochba, 1905; // divi 1927 i Haydnova nevesta, 193T. Solo-pjesme (ciklus Usmevy, 189^ LIT.: B. Vomdka, Stanislav Suda, Praha 1923. Z. Vyborny, Suda, MGG, XII, 1965.

rokim arhitektonskim konstrukcijama i harmonijska smionost (e sta upotreba tritonusa). Prvi su veliki dokazi Suchofiova talenta orkestralna Baladickd suita, po karakteru tema i opoj fakturi snanih dramatskih stavaka kojima kontrastiraju refleksivno-lirski odlomci srodna simfoniji, i monumentalna monotematska kantata alm zeme podkarpatskej, jedno od najuspjelijih djela suvremene slovake muzike u kojoj je na potresan i sugestivan nain ispjevao himnu domovini. Zanimljivim melodijskim i ritmikim varijan tama, smjelim harmonijskim transformacijama i bogatim polifonim postupcima S. je u njoj uspio postii snane dramatske efekte. Sklonost k dramatici dovela je Suchona i do operne pozornice. Njegovu prvu operu Krutnava (1949) prihvatio je slovaki narod kao svoje nacionalno operno djelo. Bogata i raznovrsna ljestvica osjeaja, od suptilne lirike do potresne traginosti, izvorna i snana muzika sa smjelim kompozicijsko-tehnikim postupcima, mnogo su pridonijeli uspjehu toga djela i izvan granica Slovake. Iako su Suchonova vokalna i operna djela obogatila suvremenu evropsku muziku literaturu, on je prvenstveno instru mentalni kompozitor. Epska irina njegovih tema, kao i zanim ljive harmonijske kombinacije, svjedoe o utjecaju instrumentalnog sloga na njegov vokalni stil. Suchonova muzika je tonalna. Uz dur i mol on i u melodici i u harmoniji esto upotrebljava frigijsku, lidijsku i miksolidijsku ljestvicu, ali i tonske nizove koji nisu prisutni u slovakoj narodnoj pjesmi. Ne povodi se uvijek za zakonima funkcionalne harmonije, nego za svojevrsnom muzikom logikom, koja je uvijek podreena dramatskom sadraju muzike. Suchonov m"ziki jezik izvire iz karakteristika slovake narodne pjesme, o emu najbolje svjedoi Symfonietta rustica. Zbog toga su njegova djela, premda suvremeno pisana, stekla popularnost i u irim krugovima. U novije vrijeme slui se po limodalnou i dvanaesttonsko m tehnikom.
DJELA. ORKESTRALNA: Symfonietta rustica; Burleska za violinu i orkestar, 1933 i fantazija za violinu i orkestar, 1948 (izvode se redovito zajedno); fa ntaz ija BACH za orgulje, gudae i udara ljke, 1973; uvertira KraV Svatopluk, 1935; Baladnickd suha (takoer i za klavir), 1935; suita Metamorfozy, 1953 (takoer i za klavir); serenada za gudae (prvotno za duhaki kvintet), 1933. KOMORNA: gudaki kvartet, 1931; est kompozi cija za gudake sastave, 1955 63; klavirski kvartet, 1933; serenada za d uhaki kvintet, 1933; sonata u As-duru za violinu i klavir, 1930; sonatina za violinu i klavir, 1937; Poeme macabre za violinu i klavir, 1963. KLAVIRSKA; Mala klavirna suita s passacagliou, 1931; Obrdzky zo Slovenska, 6 ciklusa klavirskih kompozicija, 1956 57 (takoer u progresivnoj preradbi od komornomuzikog sastava do velikog orkestra, posljednji dio kao Symfonietta rustica). DRAMSKA', opere Krutnava, 1949 i Svatopluk; scenska muzika za dramu I. Stodole Krdl' Svatopluk, 1936; filmska muzika. VOKALNA: kantata alm zeme podkarpatskej za tenor, zbor i orkestar, 1938; ciklusi Nox et soliludo, 1932 i Ad astra za glas i mali orkestar, 1961; zborovi; Contemplazioni za recitatora i klavir, 1964 (takoer s orkestrom). Obradbe slovakih narodnih pjesama. LIT.: OF, Styri poznatkv k Suchonovmu dielu, Gardista, 1941. J. Andri. Slovaka glasba, Zagreb 1944. E. Zavarsky, Eugen Suchon, Bratislava 1955. J. Clapham, The Whirlpool, a Slovak Opera, The Music Revievv, 1958. Isti, Eugen Suchon a ieho opera Krutnava (studija dodana libretu), Bratislava 1957. Isti, Vyvoj hudobnej reci E. Suchona, 1961 (rkp.). J. Kresdnek, Narodny umelec Eugen Suchon, Bratislava 1961. E. Zavarsky, Eugen Suchon, MGG, XII, 1965. Slovenska hudba, 1968, br. 7 posveen Sucho nu. L. Burlas, Jednota a vyvoj v diele E. Suchona, Musicologica Slovaca, 1969. /. Vajda, Eugen Suchon, ibid., 1969. E. Hains, Eugen Suchon, Opus musicum, 1972. E. Zy.

SUHADOLNIK, Jelka, pijanistica (Ljubljana, 1 1920 ). Studij klavira zavrila kod A. Trosta na A] za glasbo u Ljubljani, gdje je sada profesorica na Sredn zikoj koli. Posjeduje izvrsnu tehniku i izrazit smisao / pretaciju klasine i romantine klavirske literature. Kon je u domovini, u Austri ji (Be, Graz, Linz, Celovec) (Trst). : SUITA (franc. suite slijed, niz), jedan od najstarijih i natu najvanijih ciklikih oblika instrumentalne muzike, klasina sonata, i s. je viestavana. Meutim, dok je si opsenijim i po karakteru potpuno oprenim stavcim; akcije i dr napetosti, s. statina. I i stavci porec principu k( ali to su obii suprotnosti i u i ugoaju nef V \ stini same m C L \ \ i; c. f mada tvore enu cjelinu, voenju se m jedini stavci ] i izostaviti b za cjelovitos S. je manje' V", ' (, zan i manje zan oblik u Suite za embalo G. I\ Handeia, naslovna broja stavaka strana hova redoslijs ji su se znat likovali u pojedinim historijskim razdobljima, u pojedinim ma i kolama. U izboru stavaka koji mogu pripadati suiti vlad sloboda. S. u svom klasinom obliku, kakva se njegovala u d roka, sastoji se u prvom redu od plesova ili stavaka plesnog tera. Meutim, u suitu mogu ui i stavci drugaijeg obiljeja dij, arija, koranica, tokata, capriccio, scherzo, stavci s pi skim naslovima). Rije s. ula je u XVI st. u muziku terminologiju iz fra plesne prakse i najprije se upotrebljavala za slijed od n vrsta jednoga te istoga plesa, branle (indeks zbirke Septiei, de danceries udovice P. Attaingnanta, 1557, spominje P suytte de bransles, Secone suytte d'autres bransles itd.; tr plesovima Orchesographie Th. Arbeaua, 1589, navodi kac de branles koreografski slijed od etiri branlea, od polag; veoma ive). U XVII i XVIII st. rije s. upotrebljava! Francuskoj, Njemakoj, takoer u Engleskoj, ali samo spoi i u raznim znaenjima: za slijedove plesova i stavaka ko plesnog karaktera (J. J. Froberger, Ch. Dieupart, J.-Ph. R: J. S. Bach, G. F. Handel), ali i za pojedinane stavke suit bito za stavke koji slijede za odreenim stavkom (npr. muzikom leksikonu J. G. Walthera, 1732, stavci couran rabanda i gigue su suite stavka allemande). J. Mattheso: vollkommene Capellmeister, 1739) pod suitom podrazumije reenu cikliku formu (allemande, courante, za njima san i gigue). Na slian nain mogao je i termin -> partita p< oznaivati pojedine stavke suite, ali se ee odnosio na stavaka u smislu suite. Naziv -> uvertira ponekad oznau seban tip uvertirne suite; u Italiji se suite susreu pod in ~> sonata da camera. Suitama se katkad daju i naslovi rit i intermedij (M. Praetorius), ordo (G. B. Brevi), ordre (F. Cou] pa i sonata, koncert i dr. ee, meutim, suite se uope 1 javljuju pod naslovom vrste, nego kao intabolatura, balli, de clavecin, Tafelmusik i si., ili se nabrajaju stavci koje zbii drava, a u XVII st. suite imaju preteno naslove poetski raktera: Banchetto musicale, Musicalische Fruhlings-Friichte Temelji suitnog oblika poloeni su, kad su se u cjelinu povezivati po jedan polagani i jedan brzi instrumentalni U rijetkim spomenicima srednjovjekovne instrumentalne n sauvani su dodue samo sljedovi plesova istoga tipa (esta ali se pretpostavlja da je srednji vijek ve poznavao kombir raznih vrsta plesova. Domenico da Piacenza {De la arte di i ed danzare, 1416) naziva razliita ritmiziranja iste melodije nima bassa-danza, guadernaria, saltarello i piva. Instrume

SUCHY, Frantiek, eki oboist i kompozitor (Libina, 9. IV 1902 ). Studirao na Konzervatoriju u Brnu (M. Wagner, J. Kvapil) i na Majstorskoj koli u Pragu (V. Novak). Izvrstan solist i komorni muziar, osniva (1927) i lan Moravskog duha kog kvinteta; 1927 47 prvi oboist orkestra Radio-stanice u Br nu; od 1947 profesor teoretsk ih predmeta i oboe na tamonjem Konzervatoriju. Od 1949 profesor instrumentacije i oboe na Janaekovoj akademiji muzike umjetnosti. Kompozicije su mu izvrsno instrumentirane.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije, 1946, 1950 i 1957; simfonijeta za komorni orkestar, 1932; Barokni koncert za violinu, 1944; koncert za flautu, 1939 i za obou, 1948; capriccio za violinu i orkestar, 1940; Variani suita, 1935; simfonijska suita Vysoina, 1957; serenada za duhae, 1944 i dr. KOMORNA: gudaki trio, 1951; gudaki kvartet, 1934; 3 duhaka kvinteta, 1930, 1947 i 1958; Concertino za violinu i duhaki kvintet, 1931; sekstet, 1960; 2 noneta, 1943 i 1959. Sonate: za violinu i klavir, 1935; za klarinet i klavir, 1961; za violu, 1942 i za fagot, 1956. Sonatine za obou i klavir, 1927 i za violinu i violu, 1549. Kompozicije za klavir. Opera Maryla, 1956. VOKALNA: oratorij V Getsemane, 1937; kantate Svobodni, 1947 i Otina, 1959; 2 enska zbora uz pratnju orkestra, 1943; Psalam CXXXI za bas i orkestar, 1944; ciklusi solo-pjesama uz pratnju orkestra i uz pratnju klavira. Dvije mise, 1929 (eka nie) i 1952. Obradbe narodnih pjesama. LIT.: . Gardavsky i dr., Skladatele. dneka, Praha 1961.

SUDA, Stanislav, eki kompozitor i flautist (Stary Plzenec, 30. IV 1865 Plzen, 28. IX 1931). Slijep gotovo od roenja, studirao je muziku na Institutu za slijepe u Pragu; u kompoziciji uenik F. Z. Skuherskog. Koncertirao kao flautist. Od 1887 ui telj kompozicije u Plzenu. Kao kompozitor sljedbenik je Smetane, no u njegovim se djelima osjea i utjecaj kasnijih ekih kompozitora sve do V. Novaka. U operi // divino Boemo prikazao je lik ekoga kompozitora iz XVIII st., J. Mvsliveeka.

SUITA SUK
plesni oblici doivjeli su odluujui uspon u XVI st. Zbirke toga vremena preteno sadravaju posebne plesove poredane po raznim principima, esto po tipovima plesa, a njihovo kombiniranje u suite preputeno je (kao esto jo i u XVII st.) svirau. Ukoliko zbirke sadravaju slijedove razliitih pleso va, isprva prevladava (uz spomenuti branle) spajanje dvaju plesova (jednog sporog, u koracima i jednog brzog, u skokovima); cjelina se dobiva drukijim ritmiziranjem iste melodije, ili variranjem. Takvi parovi
veinom su pavane-galliarde, pavane-saltarello, ballo-saltarello, rondo-saltarello, allemande-saltarello, basse danse-tourdion, Tanz--

483

Hupfauf. Meutim, ve rano postoje i vei slijedovi, osobito u talijanskoj muzici za lutnju (npr. pavane-saltarello I do III; basse danse-recoupe-tourdion). Povezivanje plesova s drukijim stavcima takoer je bilo poznato u XVI st. (suite za lutnju A. Casteliona, 1536, zavravaju tokatom; u Engleskoj oko 1600 J. Coperario, M. Peerson, W. Brade i dr. kombiniraju fantaziju i canzonu s plesovima). Procvat suite pada u XVII i u prvu polovinu XVIII st. U Italiji je suitu veoma potaknulo operno kazalite, u Francuskoj * ballet de cour, u Engleskoj > masque. Baletna i orkestralna s. doivjela je u Engleskoj vrhunac sa H. Purcellom, u Francuskoj sa J.-B. Lullvjem i J.-Ph. Rameauom. aroliku sliku pruaju u Francuskoj klavirske suite J.-Ph. Rameaua, a osobito F. Couperina, sa slobodnim slijedovima veoma brojnih stavaka, koji preteno nisu plesovi, a nose karakteristine naslove. U Njemakoj se s. javlja poslije 1600; stavci se mogu sloiti u bilo kojem slijedu; izuzetak su Nezve Padouan P. Peuerla (1611) i Banchetto musicale }. H. Scheina (1617), u kojima se oba majstora unutar cijele zbirke pridravaju istoga slijeda (Schein: Paduana, Gagliarda, Courante, Allemande i Tripla), a povrh toga oni suitne stavke povezuju tehnikom slobodne varijacije (varijacijska suita). Oba obiljeja su u tako dosljednoj primjeni bila tua i talijanskoj i francuskoj suiti, a i njemaki majstori poslije Peuerla i Scheina ponovo na putaju varijaciju i stereotipan slijed stavaka, te komponiraju uvodne stavke koji nisu plesnog karaktera (J. Rosenmiiller, Sonate da eamera, 1667). Drugi tip suite, koji se razvio u uvertirnu suitu, nastao je po uzoru na francuski balet. Ona poinje uvertirom francuskog tipa (grave-allegro-grave) na koju se nie vei ili manji broj plesova. Velik broj takvih djela napisao je J.-B. Lully koristei se plesovima iz svojih opera. J. S. Bach ostavio je tri takve suite. Vie nego u orkestralnoj, primjeuje se u klavirskoj suiti gajenje odreenog tipa. Kod J. J. Frobergera oko sredine XVII st. stavci su allemande, gigue, courante i sarabanda. U toj shemi se moe vrlo lako uoiti kozmopolitski karakter suite: allemande potjee donekle iz Njemake (javlja se jo prije u nizozemskim, francuskim i engleskim izvorima), gigue iz Irske i Engleske, courante iz Francuske, a sarabanda iz panjolske (premda neki po bijaju panjolsko podrijetlo toga plesa). D. Buxtehude, G. Bohm i dr. suitu zavravaju gigueom. Ovakav jednostavan etvorostava-ni model ipak je vie izuzetak; s. se mnogostruko proiruje dodavanjem slobodnih uvodnih stavaka (J. Kuhnau i dr.) te umetanjem, osobito izmeu sarabande i gigue, i drugih plesova kao
gavotte, passepied, loure, menuet, bourre'e, rigaudon, musette i po-

esto kod gigue) da bi se postigao vei kontrast. Kod menueta, gavotte, passepieda i sarabande nailazi se i na trodijelni oblik ABA ili ABC. Princip variranja susree se, izmeu ostaloga, u tzv. double (kod courante, gavotte i dr.) i u stavcima kojih se oblik temelji na variranju, kao to su passacaglia ili chaconne (ponekad na kraju suite). U suitama J. S. Bacha, a i drugih kompozitora nalazi se i rondeau s kupletima (gavotte en rondeau). Sredinom XVIII st. barokna s. izumire. Tragovi joj se susreu u novim formama, kao to su divertimento, serenada i kasacija, te u menuetu, jedinom od baroknih plesova koji je iz suite preao u instrumentalnu muziku klasike. Potkraj XIX st. i u XX st. s. ponovo oivljuje, ali ne vie kao ciklus plesova iz baroknih vremena (ukoliko se kompozitori svjesno ne preputaju arhaiziranjul. Pojavljuju se suite novih plesova, takoer s podruja jazza i narodnog plesa (B. Bartok, P. Hindemith, E. Kfenek). Suite iz novijeg v remena esto nastaju i tako da kompozitor u njima okupi karakteristine instrumentalne odlomke iz vlastitih baleta (I. Stravinski, ar ptica, Petruka; S. Prokofjev, Romeo i Julija; M. De Falla, Trorogi eir, Ljubav arobnjak; K. Baranovi, Licitarsko srce), ili scenske muzike (G. Bizet, L'Arlesienne; E. Grieg, Peer Gynt). Suitama se nazivaju i slijedovi programskih tonskih slika (G. Bizet, Jeux d'enfants; J. Massenet, Scenes hongroises). Neki kompozitori XX st. posluili su se imenom s. u najirem smislu, za niz razliitih stavaka (A. Berg, Lyrische Suite).
LIT.: H. Riemann, Zur Geschichte der deutschen Suite, SBIMG, 1904. 05. T. Norlind, Zur Geschichte der Suite, ibid., 1905 06. J. Wolf, Die Tanze des Mittelalters, AFMW, 1918 19. E. Noack, Ein Beitrag zur Geschichte der alteren deutschen Suite, AFMW, 1919 20. K. Nef, Geschichte der Symphonie und Suite, Leipzig 1921. P. Nettl, Die Wiener Tanzkomposition in der 2. Halfte des 17. Jahrhunderts, STMW, 1921. H. Besseler, Beitrage zur Stilgeschichte der deutschen Suite im 17. Jahrhundert (disertacija), Freiburg im Breisgau 1923. E. Brandt, Suite, Sonate und Symphonie. Ein Beitrag zur musikalischen Formenlehre, Braunschweig 1923. F. Blume, Studien zur Vorgeschichte der Orchestersuite im 15. un d 16. Jahrhundert, Leipzig 1925. \V. Merian, Der Tanz in den deutschen Tabulaturbuchern, Leipzig 1927. G. Oberst, Englische Orchestersuiten um 1600, Wolfenbuttel 1929. J. Dieckmann, Die in deutscher Lautentabulatur uberlieferten Tanze des 16. Jahrhunderts, Kassel 1931 L. Schrade, Die handschriftliche Uberlieferung der altesten Instrumentalmusik, Lahr 1931. R. Miinnich, Die Suite, u kolekciji Musikalische Formen in historischen Reihen (red. H. Martens), Berlin 1932 (nanovo obradio H. W. Schmidt, Wo lfenbuttel, II izd. 1958). E. H. Meyer, Die mehrstimmige Spielmusik des 17. Jahrhunderts in Nord und Mitteleuropa, Kassel 1934. H. Schullz, Tanzstil und Suite, PJB, 1939. E. Epstein, Der franzosisehe Einfluss auf die deutsche Klaviersuite im 17. Jahrhundert (disertacija), Berlin 1940. M. Reimann, Untersuchungen zur Formgeschichte der franzosischen Klaviersuite mit besonderer Beriicksichtigung von Couperins Ordres, Regensburg 1940. B. Delli, Pavane und Galliarde (disertacija), Berlin 1957. M. Pearl, The Suite in Relation to Baroque Style (disertacija), New York 1957. E. H. Meyer, Die Kammermusik Alt-Englands vom Mittelalter bis zum Tode Henry Purcells, Leipzig 1958. H. Besseler, Umgangsmusik und Darbietungsmusik im 16. Jahrhundert, AFMW, 1959. .F. W. Riedel, Quellenkundliche Beitrage zur Geschichte der Musik fur Tas teninstrumente in der 2. Halfte des 17. Jahrhunderts, Kassel 1960. H. Beck, Die Suite, Das Musikwerk, Koln 1964. Isti, L. Allegris Primo Libro Delle Musiche 1618, AFMW, 1965. F. Blume, H. Hickmann, D. Heartz i H. Kiimmerling, Suite, MGG, XII, 1965. B. A.

lonaise. J. S. Bach u svakoj zbirci klavirskih suita (kao i u suitama za violinu-solo i za violonelo-solo) postupa po odreenom ciklikom planu, ali on u svakoj suiti poprima drukiju fizionomiju. Provedba ciklikog principa osobito se vidi u upotrebi uvodnog stavka (npr., Francuske suite bez uvodnog stavka; klavirske partite s uvodnim stavcima raznih naslova Toccata, Praeludium, Sinfonia, Fantasia, Ouvertiire, Praeambulum), kao i u nainu kako Bach umee dalje stavke u okosnicu koja se redovito sast oji od slijeda allemande-courante-sarabanda-gigue (npr., u Francuskim suitama, izuzevi prvu, dodavanje 2-4 razliita plesa; u Engleskim suitama umetanje dvaju jednakih plesova izmeu sarabande i gigue; u partitama su stavci umetnuti ne samo izmeu sarabande i gigue, nego i izmeu courante i sarabande). Nasuprot Bachu, G. F. Handel svaku klavirsku suitu (osobito u prvoj zbirci, 1720) gradi drukije; uz njemake, francuske i engleske uzore on se povodi i za talijanskima, osobito za sonatom da eamera. Svi stavci suite su redovito u istom tonalitetu s izuzetkom promjene istoimenog dura i mola. Takve su i suite najveih ba roknih majstora J. S. Bacha, H. Purcella i F. Couperina. Kod G. F. Handela i A. Corellija izuzetno se javljaju i stavci u paralelnom duru ili molu. Svi stavci suite su monotematini. Oblik pojedinih plesova je veinom dvodijelnost baroknog tipa. Prvi dio poinje na tonici, a zavrava u tonalitetu dominante (ako je stavak u duru) ili eventualno u tonalitetu paralelnog dura (ako je stavak u molu, mada se i tada moe modulirati u tonalitet dominante). Razvoj drugoga dijela ide od tog novog tonaliteta prema prvotnom tonalitetu, pa cijeli stavak zavrava kadencom na tonici poetnog tonaliteta. Na poetku drugoga dijela esto se izvorni tematski materijal javlja neto izmijenjen ili u inverziji (osobito

SUITNER, Otmar, austrijski dirigent i pijanist (Innsbruck, 16. V 1922 ). Studij zapoet na Konzervatoriju u Innsbrucku (klavir kod F. Weidlich a) zavrio na Mozarteumu u Salzburgu kod F. Ledwinke (klavir) i C. Kraussa (dirigiranje). God. 1942 44 dirigent kazalita u Innsbrucku, 1945-52 nastupao kao koncertni pijanist u Austriji, Njemakoj, Italiji i vicarskoj i 1957 60 glavni muziki direktor u Ludwigshafenu. Od 1960 bio je generalni muziki direktor i ef Dravne kapele i Dravne opere u Dresdenu i 1964 71 vodio je Dravnu operu u Berlinu. God. 1964 debitirao je na sveanim igrama u Bavreuthu; kao dirigent gostovao u Italiji, Grkoj, SSSR, Ju goslaviji i dr. SUIVEZ (franc. suivre slijediti), 1. uputa pratiocu da se potpuno prilagodi solisti u odlomcima koji zahtijevaju slobodniju interpretaciju. (-> Colla parte) 2. U viestavanim kompozicijama s. na kraju jednog stav ka ima isto znaenje kao i zraz -> attacca. SUK, 1. Josef, eki kompozitor (Kreovice, 4. I 1874 Beneov, 29. V 1935). U Pragu na Konzervatorijumu ui uporedo violinu i muziku teoriju (J. Foerster, K. Knittl, K. Stecker), a kasnije prelazi u klasu za kompoziciju A. Dvofaka. God. 1892 zavrava studij i sa drugovima iz Konzervatorijuma (K. Hoffmann, O. Nedbal, O. Berger) osniva eki kvartet, kome postaje duhovni i umetniki vod. Sa njim putuje kao drugi violinista na turnejama po Evropi i Rusiji vie od 40 godina (preko 4000 kon cerata!). Rad sa ekim kvartetom, koji za kratko vreme postaje uven u svetu, i koncertne turneje s njim uzimaju Suku u toku godine toliko vremena, da se kompoziciji moe posveivati samo preko leta u svom rodnom mestu Kreovicama. Od 1922 bio je profesor kompozicije na Majstorskoj koli prakog Konzerva torijuma (kasnije i rektor). Iz Sukove majstorske klase izili su istaknuti eki kompozitori B. Martinu, P. Bofkovec, J. Jeek, i dr., te jugoslovenski muziari M. Logar, P. Miloevi, Lj. Mari, V. Vukovi, S. Rajii, M. Kozina, P. ivic i D. Zebre.

484

SUK SULLIVAN
najviih dravnih nagrada, koncertira s velikim uspeh gotovo svima kontinentima; redovit je gost jugoslovenski zikih sredita.
LIT.: B. Vomdka, J. Suk, Nastin ivota a dila, 1922. Zbirk Josef Suk (obj. J. M. Kvet), Praha 1935. V. Slepdn, Novak a Su 1945. J. M. Kvet, ivi slova Josefa Suka, 1946. O. Filipovskv, tvorba J. Suka, Praha 1946. Z. Sddeckv, Josef Suk, Hudebni rozhledv, J. Berkovec, Josef Suk, Praha 1956. J. Buga, Josef Suk, MGG, XII, Z. Sddecky, Lyrismus v tvorbe Josefa Suka, Praha 1966. .7. Berkovec, J (izdano na ekom, njemakom, engleskom, francuskom i ruskom jeziki 1968. J. Banova, Josef Suk II, Opus musicum, 1971. V. Stedrc Suk a jeho1 ak, Opus musicum, 1972. E. Hlobil, Josef Suk, Hudebni 1974. 5 . Jarci i E. Illingovd, Josef Suk, Hudebni vda, 1974. P

U svojim ranim kompozicijama S. nalazi uzore u nema-kim klasiarima i u Brahmsu, sa lakim naslonom na ajkov-skog. Rad u klasi A. Dvofaka i neposredni dodir sa ovim velikim ekim majstorom ostvarili su takode vidne tragove u Sufck. "" " V 1 kovim delima iz vremena uenja 1 i k m i sazrevanja. Po prirodi vrlo senzibilan, S. ne pokazuje odmah onu estinu i uzvieni patos, koje emo osobine nai u njegovim kasnijim delima. Ali se njegove kompozicije ve odlikuju izvanrednom tehnikom doteranou. U melodici neobino inventivan, u harmonici dvorakovski romantian, sa osobitim smislom za vrst, J. SUK pulsirajui ritam, u obliku jo u klasiarskim uzorima, S. daje dela iznenaujue zre losti, uvek u okvirima apsolutne muzike. Tek njegova velika ljubav prema prirodi unosi pastoralni ton u pojedine stavove kao neki programski element. Sonatni i cikliki oblik u poetnim kompozicijama S. postepeno naputa i, pod uplivom novoromantiara, naroito R. Straussa, posveuje sve veu panju programskoj muzici. I muziki impresionizam sa svojim izraajnim sredstvima zahvatio je Suka jedno kratko vreme. No veza ivota i dela postaje kod Suka sve vra, a delo samo postaje ogledalo Sukova ivota. Glavni motivi koji su pokretali njegovu stvaralaku fantaziju jesu: ivot, smrt i priroda. Izraziti subjektivista koji virtuozno vlada kompozicionom tehnikom, S. postaje sa Novakom i Jana ekom vodea linost eke muzike kroz prve tri decenije naeg stolea, a posle Dvofakove smrti. Posle klasiarskog perioda u ranoj mladosti, S. ulazi u novu etapu svoga stvaranja u kome se ve jasno nazire njegov defi nitivan stil. Muzika za dramu Radiiz a Mahulena postaje izraz njegove line sree, kada se verio sa Dvofakovom erkom Oti lijom (1898). Veliku simfoniju u pet stavova Asrael (aneo smrti) posveuje S. uspomeni na tasta i enu, koje je u kratkom vremen skom razmaku izgubio. Sav bol teko pogoenog srca uneo je S uk u ovo grandiozno simfonijsko delo. Sintezu simfonijskog stvaranja Sukovog predstavlja simfonijska poema Zrdni u kojoj daje retrospektivu svoga ivota. Visokim majstorstvom u instrumentaciji, steenim u mnogim ranijim kompozicijama, nadmaa S. i svoga uitelja. Orkestar je proiren do dinovskih razmera sa mnogim divisi u gudakom korpusu. Ali S. osea da mu instrumenti ne mogu izraziti ono poslednje, te zato na kraju kompozicije uvodi enski hor bez teksta. Sukovo poslednje veliko delo je Epilog, simfonijska kompozicija za orkestar uz uee velikog i malog meovitog hora i tri solista. Osnovna je ideja ovoga dela: iskupljenje donosi otelotvorena sveoveanska enja koja skida sa oveka strah pred smru i ispunjuje njegovu duu sigurnou da duh veite ljubavi lebdi nad nama i da je smrt samo klica novog ivota.
DELA. O RKES TARSK A. Dvc s imfo nije : u E-d uru op. 14, 1899 i u cmolu Asrael op. 27, 1906. Simfonijske poeme: Praha op. 26, 1904; Pohddka leta op. 29, 1907 i Zrdni op. 34, 1917. Fantazija za violinu i orkestar, 1903; Dramatska uvertira, 1891; uvertira Zimska bajka (prema Shakespeareu), 1894; svita Pohddka, 1900; Fantastini scherzo, 1903; Legenda o mrtvim pobednicima, 1919; mar U novi ivot, 1919. Za gudaki orkestar: Fantazija, 1888; alobni mari, 1889; Serenada, 1892 i Meditacije za koral sv. Vaclava (za gudaki or kestar ili gudak i k varte t), 1914. KAMERN A. Tri gudaka k varteta : I, u dmolu, 1888; II, u B-duru op. 11, 1896 (prer. 1915) i III, op. 31 u 1 stavu, 1911. Balada za gudaki kvartet, 1890; Allegro giocoso za gudaki kvartet, 1915; fuga za klavir i gudaki kvartet; klavirski trio, 1890; klavirski kvartet, 1891; klavirski kvintet, 1893 (prer. 1915); Bagatela za flautu, violinu i klavir, 1917; Elegija za violinu, violonelo, gudaki kvart et, harmonij i harfu, 1902. Za violinu i klavir: Balada, 1890 i etiri kompozicije, 1900. Za violonelo i klavir: Balada, 1890 i Serenada, 1900. KLAVIRSKA: sonata, 1883; sonatina, 1897; svita, 1900. Ciklusi: Jaro, 1902; Letni dojmy, 1902; O matince, 1907 i ivotem a snem, 1909. Zbirke op. 7, 1893 i op. 12, 1895; Fantasie-Polonaise, 1892; Humoreska, 1894; Ndlady, 1895; Vesnickd serenada, 1897; Ukolebavky, 1913; O pfdtelstvi, 1920; Episody, 1924. DRAMSKA: scenska muzika za drame J. Zeyera Radiiz a Mahulena, 1898 (prer. 1912) i Pod jabloni, 1902. VOKALNA: Epilog za soliste, hor i orkestar, 1920 32; 10 kompozicija na narodne tekstove za enski hor i klavir 4- runo, 1899; 4 pesme na tekstove srpskih narodnih pesama na muki hor, 1899; kompozicije na narodne tekstove za muki hor, 1912; obradbe slovenskih narodnih pesama za muki hor. Kfeovickd mse za meoviti hor, soliste, gudaki orkestar, orgulje i timpane, 1888.

SULLIVAN, Arthur Seymour, engleski kompozito rigent (London, 13. V 1842 22. XI 1900). Kao djeak u Kraljevskoj kapeli. Od 1857 uio na londonskoj Royc demy of Music (S. Bennet), a 185861 na Konzervati Leipzigu (I. Moscheles, M. Hauptmann, E. F. Richte 1861 u Londonu crkveni orgulja i od 1866 nastavnik 1 ici je na Royal Academy of Music. God. 1867 boravio, s kologom G. Groveom, u Beu. Ondje su obojica, traei znate Schubertove kompozicije, pronali njegovu muziku za Rosamundu i neka druga djela. God. 187681 direktor National Training School (kasnije Royal College of Music); 188587 vodio je koncerte Filharmonijskog drutva u Londonu, a 1880 98 dirigirao je na festivalu u Leedsu. S. je bio poasni doktor univerziteta u Cambridgeu (1876) i Oxfordu (1879); 1883 dobio je naslov Sira. Sullivanova svjetska reputacija temelji se na njegovim operetama osobito na onima za koje je libreto pisao poznati humorist W. . Gilbert. S. je gdjekad padao pod utjecaje velikih majstora (Schu-bert, Rossini, Bizet, Gounod, Verdi), ali je znao A. S. SULLIVAN sauvati i individualnost koja se oitovala u svjeini melodike, ukusnom povremenom kontrapunkt istoi harmonije i profinjenosti instrumentacije. Svjetski je postigao operetom The Mikado.
DJELA. ORKESTRALNA: Irish Symphony, 1866; koncert zaelo, 1866. Uvertire: Timon of Athens, 1857; u d-molu, 1858; Feast 0, 1859; hi Memoriam, 1866; Marmion, 1867 i Ouverture di balio, 1870. concertante za violonelo i klavir. Klavirske kompozicije. DRAA opera Ivanhoe 1891; crkvena drama The Marlyr of Antioch, 1880 (kai 1898); Baleti Vile enchantee, 1864 i Victoria and Aierrie England, 1897. ; muzika za vie Shakespeareovih djela. Operete: Cox and Box, 1867; TI trabandista, 1867; Thespis, 1871; Trial by Jury, 1875; The Zoo, 1875; 7 cerer, 1877; H. M. S. Pinafore, 1878; The Pirates of Penzance, 1879; P 1881; Iolanthe, 1882; Princess Ida, 1884; The Mikado, 1885 (jug. pr 1892 u Zagrebu); Ruddigore, 1887; The Yeoman of the Guard, 1888; TI doliers, 1880; Haddon Hali, 1892; Utopia Limited, 1893; The Chieftain The Grand Duke, 1896; The Beauty Stone, 1898; The Rose. of Persia, The Emerald Ile (posth.), 1901. VOKALNA. Oratoriji: The Prodig 1869; The Light of the World, 1873 i The Marlyr of Antioch, 1880 (kasn raen za pozornicu). Kantate: Kenilworth, 1864; On Shore and Sea, 187 Golden Legend, 1886. Oko 90 solo-pjesama. Crkvene kompozicije (3 Tt antemi, brojne himne). LIT.: A. Laivrence, Sir Arthur Sullivan. Life-Story, Letters and niscences, Chicago 1899 (novi otisak 1973). Ch. Maclean, Sullivan tional Style-Builder, Proceedings of the Musical Association, 1902. A. A zie, The Life-Work of Arthur Seymour Sullivan, 1902. H t Saxe-Wy Arthur Sullivan, London 1903. B. W. Finden, Sir Arthur Sullivan, 1 1904. Isti, Sir Arthur Sullivan, and His Operas, London 1908. F. i C. Bridgeman, Gilbert, Sullivan and D'Oyly Carte, London 1914. Walbrook, Gilbert and Sullivan: a History and a Comment, London 1 A. H. Godwin, Gilbert and Sullivan, London 1926 (novi otisak 191 N. Flozver i H. Sullivan, Arthur Sullivan, London 1927. T. F. I Sullivan's Comic Operas, London 1928. L. Bradslock, Gilbert and Si London 1928. /. Goldberg, The Story of Gilbert and Sullivan, Londoi D. Bassuk, How to Present the Gilbert and Sullivan Operas, New Yorl F. J. Halton, The Gilbert and Sullivan Operas, New York 1935. Pearson, Gilbert and Sullivan, London 1935 (II izd. 1971). G. E. A. Gilbert and Sullivan Dictionary, London i New York 1936 (novi otis i !973)- "~~ C. L. Purdy, Gilbert and Sullivan: Masters of Mirth and N New York 1947. W. A. Darlington, The World of Gilbert and Si New York 1950. H. Sullivan i N. Flozver, Sir Arthur Sullivan; Hi Letters &c Diaries, London 1950. A. Jacobs, Gilbert and Sullivan, I 1951. M. Green, Here's a How-de-do: my Life in Gilbert and Si New York 1952. L. Bailey, The Gilbert and Sullivan Book, London i Nei 1952 (novi izd. 1957). G.Davidson, Stories from Gilbert and Sullivan, 1 1952. A. Williamson, Gilbert and Sullivan Opera: a New Assessment don i New York 1953. G. Hughes, The Music of Arthur Sullivan, L 1960. 5. Poladian, Sir Arthur Sullivan: and Index to the Texts of his Works, Detroit 1961. N. G. Wymer, Gilbert and Sullivan, London ic Martyn Green's Treasury of Gilbert & Sullivan, London 1962. F. L. . Crowell's Handbook of Gilbert and Sullivan, New York 1962. I. IArthur Seeymour Sullivan, MGG, XII, 1965. R. Mander i J. Mita

2. Josef (II), violinist (Prag, 8. VIII 1929 ). Unuk Josefa (I); violinu uio kod J. Koc iana, zatim na Konzervatoriju (N. Kubat, K. neberger) i na Muzikoj akademiji u Pragu (M. Hlou nov, A. Plocek). God. 1950 51 prva violina u Prakom kvar tetu i u orkestru Narodnog divadla, 1951 utemeljio i do 1968 vodio Sukov trio. Od 1961 solist je eke filharmonije. Dobitnik

SULLIVAN SUPPE
A Picture History of Gilbert and Sullivan, London 1965. M. R. Bristovi, A Gilbert and Sullivan Bibliographv, Bel Air (Md.) 1968. C. R. Bulla, Stories of Gilbert and Sullivan Operas, New York 1968. P. M. Young, Sir Arthur Sullivan, London 1971 i New York 197 2. P. Kline, Gillbert and Sul livan Production, New York 1972. L. Ayre, The Gilbert and Sullivan Companion, New York 1972 i London 1974. L. W. A. Baily, Gilbert and Sullivan and Their World, London 1973. J. M. D. Harduiick, The Drake Guide to Gilbert and Sullivan, New York 1973. J. As.

485

SUL PONTICELLO (tal., na konjiu), uputa za gudae da povlae gudalom vrlo blizu konjia i na taj nain postignu po seban ton metalne boje. SUL TATO (tal., na hvataljci), uputa za gudae da povlae gudalom vrlo blizu hvataljke ili nad samom hvataljkom instrumenta. Na taj se nain postie boja tona slina boji flaute. SUMAC, Yma (pravo ime Amy Camus), peruanska pje vaica (Ichocan, Cajamarca, 10. IX 1927 ). Posjeduje udesan, neobino irok opseg glasa, od krista lnih visina koloraturnog soprana do baritonskih dubina. Uenica M. Vivanca, za kojeg se udala. Nastupa na radiju, televiziji, filmu, odlazi na koncertne turneje po Sjevernoj i Junoj Americi i Evropi. Njeni programi sastoje se od opernih arija i preteno od kompozicija njenog mua koji tretira peruanski folklor sredstvima suvremene lake muzike. SUMERSKA MUZIKA -> Babilonsko-asirska muzika SUfiOL (SUNYOL) Y BAULENAS, Gregorio Maria, panjolski muzikolog (Barcelona, 7. IX 1879 Rim, 26. X 1946). Studirao u benediktinskim samostanima Montserrat i Solesmes (A. Mocquereau, J. Pothier). God. 190728 dirigirao zborom samostana Montserrat koji je pod njegovim vodstvom postao uzornim interpretom gregorijanskoga pjevanja. God. 1931 38 vodio Viu kolu ambrozijanskoga pjevanja u Milanu, osnovanu u svrhu obnove izvorne ambrozijanske liturgijske muzike. Zatim je bio predsjednik htituto Pontificio di Muica Sacra u Rimu, a 1943 opat u Montserratu. Jedan je od najuglednijih strunjaka za gregorijansku paleografiju. Njegova djela s toga podruja imaju kapitalno znaenje. Velikih je zasluga stekao u obnovi crkvene muzike i svojim pedagokim radom kao i organizacijom niza znanstvenih savjetovanja i kongresa.
DJELA. SPISI: Nociones y reglas de canto gregoriano, 1904; Metodo conf plelo... de canto gregoriano..., 1905 (X izd. 1959; prev. na: franc. 1906' njem., 1908; engl. 1932 i tal., 1933); La Interpretacion tradicional y artistica del Canto Gregoriano, 1908; Tonale monasticum, 1908; El Nadal a Monserrat, 1910; Introduccio a la paleografia musical gregoriana, 1925 (proireno franc. izd., 1936); Storia del canto liturgico occidentale, 1933. IZDANJA: Cantus Missae Ambrosiane, 1923; Praeconium Paschale Ambrosianum, 1933; Cantus Missalis Ambrosiani, 1935; Antiphonale Missarum iuxta Ritum Sanctae Ecclesiae Mediolanensis, 1935; Officium et Missa pro defimctis... Sanctae Ecclesiae Mediolanensis, 1939; Liber Vesperalis... Sanctae Ecclesiae Mediolanensis, 1939. LIT.: H. Angle's, II Canto Gregoriano e l'opera dell'Abate Dom G. Ma. Sunol, Roma 1948. Isti, Le Chant gregorien et l'oeuvre de Dom Sunol, Revue grgorienne, 1948. M. Querol, Gregorio Sunol, MGG, XII, 1965.

SUPII, Ivan, muzikolog (Zagreb, 18. VII 1928 ). Studij klavira zavrio 1953 na Muzikoj akademiji u Zagrebu; upo redo studirao i pravne nauke. Od 1956 predavao klavir na muzikoj koli Pavao Markovac u Zagrebu. God. 196063 u Parizu prouavao muziku sociologiju i estetiku; 1962 doktorirao iz muzikologije. na Sorbonnei. Od 1964 profesor je na Muzikoj akademiji u Zagrebu (od 1972 proelnik Muzikolokog odjela i predsjednik Muzikolokog zavoda); utemeljitelj (1972) i glavni urednik asopisa International Reviezv of the Aesthetics and Sociology of Music. Bio je predsjednik programnog i organizacijskog odbora II simpozija Meunarodnog muzikolokog drutva (Za greb 1974). Ozbiljnou i izvornou njegovi su brojni prilozi estetsko-sociolokom podruju muzike znatno obogatili taj jo uvijek nedovoljno razvijeni sektor u jugoslavenskoj muzikoj literaturi. S. je izranredni lan JAZU (od 1973 ).
DJELA (izbor): Suvremeni slusalac i moderna muzika, Zvuk, 1956, 6; La Musiaue expressive, Pari 1957; Evolucija interpretacije i muzika pedagogija, Aluzika i kola, 1959, -1-2; Estetika i muzika praksa. Zvuk, 1969, 2627; Neki problemi sociologije muzike, ibid., 1960, 39 40; La Musique et les technigues de production, SMZ, 1961, 4; La musigue et son publique, ibid., 1963, 6; Elementi sociologije muzike, 1964; Umjetniko -historijska uvjetovanost u muzikom stva ranju, Rad JAZU, 1964; Problmes de la soc iologie musicale, Cahiers internationaux de sociologie, 1964, 37; Note sur tradition, SMZ, 1965, 1; Pour une so ciologie de la musique, Revue d'esthetique, 1966, 1; Sociologija glasbe in muzikologija. Muzikoloki zbornik, 1966, 2; La Musigue et l'homme contemporains, SMZ, 1966, 1; Positive Musikzvissenschaft und Wertprobleme der Musik, Festschrift der Akademie fiir darstellende Kunst, Wien 1967; Eormalizem in ekspresionizem v estetiki evropske glasbe, Muzikoloki zbornik, 1967,3; Musicology in Yugoslavia, Zvuk, 1967, 77 78; VEssenza della muica e Vestetica contempo ranea, Rivista di estetica, 1968, 3; Musik mit oder ohne Publikum, The World of Music, 1968, 1; Aiuzikologija i estetika, Zvuk, 1969, 95; Estetika Stjepana uleka, Muzikoloki zbornik, 1969, 5; Science on Music and Valeus in Music, The Journal of Aesthetics and Art Criticism, 1969, 1; Estetski pogledi u novijoj hrvatskoj muzici, Arti musices, 1969, 1; Estetski pogledi Mila Cipre, Zvuk, 1969, 98; Wslep do socjologii tnuzyki, Varava 1969; Musigue et expression, SMZ, 1970, 6; Musigue et societ. Perspectives pour une sociologie de la musigue, 1971; Expression and Meaning in Music, International Review of the Aestethics and Sociologv of Music, 1971, 2; Muzika materija i forma, Arti Musices, 1971, 2; "De Mu ica integritate Federica Grisogona Bartolaia, Zvuk, 1972, 124125; Sens et non-sens en musigue, International Review of the Aestethics and Socilogv of Music, 1972, 2; Zvok kot gradivo ali znak in smisel glasbe, Muzikoloki zbor nik, 1973, 9; Problem znaenja u glazbi, Arti Musices, 1974, 5; Glazba u djelu Federika Grisogona, Zbornik radova o Federiku Grisogonu, Zadar 1975; Su vremena estetika i umjetnika glazba, Arti Musices, 1975, 6; Signification et intelligibilite de la musig ue, Proceedings of t he i s t int ernat ional congress on semio -

tics of music, Pesaro 1975; Contemporary Aesthetics of Music and Musicology, Acta musicologica, 1975, 2. Preveo s francuskog Stil i tehnika velikih maj stora klavira P. Hissarlian-Lagoutte, 1957. J. As.

SUPPAN, VVolfgang, austrijski etnomuzikolog (Irdning, tajerska, 5. VIII 1933 ). Studij muzikologije s doktoratom zavrio 1959 na Univerzitetu u Grazu (H. Federhofer, J. Mara). Od 1963 asistent i zatim vii struni suradnik Njemakog a rhiva za narodne napjeve u Freiburgu (Breisgau); 1971 habilitirao se na Univerzitetu u Mainzu. Od 1974 profesor je i predstojnik Instituta za etnomuzikologiju Visoke muzike kole u Grazu.
DJELA: H. E. J. von Lannoy (178-7 1853). Leben und Werke (disertacija), 1960; H. Holenia. Eine Wurdigung seines Lebens und Schaffens, 1960; Steierisches Musiklexikon, 196266; O. Siegl, 1966; Volkslied. Seine Sammlung und Erforschung, 1968; Handbuch des Volksliedes, I: Die Gattungen des Volklsliedes, !973; Lexikon des Blasmusikzvesens, 1973; Die Schichtung des deutschen Liedgutss in der zweiten Halfte des 16. Jahrhunderts, 1973. Brojne studije i lanci. IZDANJA: Musik aus der Steiermark, od 1959 (sa K. Steklom i A. Michlom); Deutsche Volkslieder mit ihren Melodien, 1965 (sa W. Heiskeom i R. W. Brednich); Gottscheer Volsklieder, 2 sv., 196972 (sa R. W. Brednich); Die Ebermannstadter Licderhandschrift, 1972 (sa R. W. Brednich).

SUOLITIS, Elena, grka pjevaica, sopran (Atena, 1943). Odrasla u Buenos Airesu; pjevanje uila kod Mercedes Llopart u Milanu; na opernoj pozornici debitirala 1964 u Napulju kao Santuzza (Mascagni, Cavalleria rusticand) i tamo od idue godine angairana. God. 1965 gostovala u panjolskoj, 1966 u Mexicu i Chicagu, kao i na koncertnoj izvedbi Donizettijeve Anne Bolene u njujorkom Carnegie Hallu. Izvanredni uspjesi otvorili su joj put na milansku Scalu, pariku Operu, beku Dravnu operu i 1973 na londonski Covent Garden. U njezine najbolje kreacije idu Amelija, Desdemona, Leonora, Aida, Luisa Miller (Verdi, Krabuljni ples, Otelio, Mo sudbine, Trubadur, Aida, Luisa Miller), Gioconda (Ponchielli) i Abigaile (Verdi, Nabucco). SUPERIUS (lat. vii), u muzikoj praksi XV i XVI st. naziv za rukopisni ili tampani svei koji je sadravao najviu dionicu vieglasne vokalne, instrumentalne ili vokalno-instrumentalne kompozicije. Isto znaenje imali su i izrazi cantus i discantus. Sva tri naziva upotrebljavala su se i kao skraenice S, C i D. SUPERTONIKA, drugi stupanj dur-ljestvice ili mol-ljestvice. U irem smislu S. je tro zvuk na II stupnju ljestvice, koji po svojoj harmonijskoj funkciji zamjenjuje i subdominantu. Ako se trozvuku supertonike povisi terca, on postaje -> dominanta dominante (H> Harmonijske funkcije). SUPERVIA, Conchita, panjolska pjevaica, mezzosopran (Barcelona, 8. XII 1899 London, 30. III 1936). Studirala na Colejo de las Damas Negras u Barceloni; debitirala u Buenos Airesu 1913. Pjevala na najveim opernim pozornicama Evrope i Amerike. Uz djela standardnoga koncertnog i opernog repertoara izvodila je i suvremena djela M. Ravela, R. Straussa i E. Humperdincka. Najuspjelije su bile njezine kreacije u operama G. Rossinija: Seviljski brija, Talijanka u Aliru i La Cenerentola. Raspolagala je sjajnom tehnikom, glasom gotovo sopranskog opsega u visinama i darom za komiku pa je bila idealna interpretkinja uloga to ih je Rossini pisao za svoju enu Isabellu Colbran.

SUPP, Franz von (pravim imenom Francesco Ezechiele Ermenegildo Cavaliere Suppe-Demelli), austrijski kompozitor (Split, 19. IV 1819 Be, 21. V 1895). Potomak obitelji SuppeDemelli koja je, ini se, belgijskog podrijetla, a u Dalma ciju se doselila jo u drugoj polovini XVIII st. Rano ga je privukla muzika pa je u poetku uio flau tu. U Padovi se upisao na pravni, a zatim na medicinski fakultet, ali se uz to i dalje bavio muzikom. Sklopio je poznanstvo sa G. Donizettijem koji e ga kasnije neko vrijeme i pouavati. Uvidjevi da je muzika njegov pravi poziv, prekinuo je studij u Padovi te se u Beu upisao na Konzervatorij i postao uenik S. Sechtera i I. Sevfrida. Zapoeo je zatim dirigentsku karijeru koja se odvijala u bekim kazalitima (Josephstddtisches Theater, Theater an der Wien, Carl Theater, Theater der Leopoldstadt), izuzev krai prekid kad je bio dirigent u Bratislavi. S mnogo simpatije pratio je rad I. Zajca, u Beu i nesebino ga pomagao. Za dugogodinjeg F. v. SUPPE boravka u Be-

486

SUPPE SUSSMAYR
1948 solista je Skopske opere. Njegove su najuspjelije uloge I co i Radames (Verdi, Trubadur i Aida), Cavaradossi (Puccin ca) i Mia (Gotovac, Ero s onoga svijeta). 1 SURZYNSKI, r. Jozef, poljski muzikolog i kompozitor kraj Poznana, 15. III 1851 Kocian, 5. I I I 1919)- St na Crkvenoj muzikoj koli u Regensburgu. Kao dirigem gulja katedrale u Poznanu reformirao muziki repertoar u cecilijanskoga pokreta. God. 1884 osnovao i do 1903 ur asopis Muzyka Kocielna; 1885 utemeljio zbirku Mom Musices Sacrae in Polonia u kojoj je objavio vie djela p kompozitora XVI i XVII st. (4 sv., 1885 96).
DJELA. SPISI: Muzyka figuralna w koidolach polskich od XV d zvieku, 1889; Uber alte polnische Kirchenkomponisten und ihren Werkc, K musikalisches Jahrbuch, 1890; Polskie pieini koiciola katolickiego od niejszych czasozu do konca XVI stulecia z dodaniem kilkudziesieciu star. lodii kocielnych, 1891; Matka Boska zv muzyce polskicj, 1905; Najnovts-. w dziedzinie historii muzykiw Polsce, 1910. Prirunici: Directorium ehor 1885 86; Katalog koicielny utzvorozv muzycznych przyjetych przez zystwo w. Woiciecha, 1888; Obrzedy mszy w. oraz godzin kanon, 1894. Zbirke: Spiezvnik kocielny, 1886; Cantionate, 1892 (II izd. po( vom Cantionale ecclesiasticum ad norman Ritualis Sacramentorum Petrio 1897. Preveo na poljski Magisler ehoralis F. Haberla, 1889. KOMPOZ 11 misa; 4 rekvijema; 2 Te Deuma; 4 litanije; oko 120 antifona; moteti; tata i dr.

u odravao je veze sa znancima iz Dalmacije, a povremeno je navraao i u Split. Sa J. Straussom ml. i C. Millockerom predstavlja S. klasino razdoblje beke operete. Njegova je melodijska invencija neobino svjea, odajui ne samo tipinu beku draest i ar, nego i elemente iz melodike talijansko-mediteranskog i slavenskog podruja (u opereti Des Matrosen Heimkehr, koja se odvija u Hvaru i Starigradu, upleo je S. kolo i druge stavke s prizvukom dalmatinskoga muzikog folklora). Veoma plodan, napisao je oko 30 opereta i oko 180 muzikih lakrdija, baleta i drugih scenskih djela. S. je u drugim nekim radovima pokazao i znanje koje nadilazi zahtjeve i potrebe zabavno-vedrog sektora (simfonija, gudaki kvarteti). Njegovo moda najuspjelije djelo je opereta Boccaccio koja se u novije vrijeme pretvaranjem govornih toa ka u recitative prikazuje i kao komina opera. Najpopularnija je Suppeova orkestralna kompozicija uvertira za operetu Pjesnik i seljak (obraena je za oko 60 razliitih instrumentalnih sastava!).
DJELA. DRAMSKA. Operete: Der Apfel, 1834; Diducr u-id Bcuer, 1846; Das Madchen vom Lande, 1847; Der Bandit, T848; Paragraph 3, 1858; Das Pensionat, 1860; Die Kartenaufschldgerin, 1862; Zehn Madchen und kcin Mann, 1862; Flotte Bursche, 1863; Das Corps der Rache, 1863; Eranz Schubert, 1864; Die sehone Galatea, 1865; Leichte Cavallerie, 1866; Freigeistcr, 1856; Banditenstreiche, 1867; Die Frau Meisterin, 1868; Tantabisqualen, 1868; Isabella, 1869; Die Prinzessin von Dragani, 1870; Cannebas, 1872; Fatinilza, 1876; Der Teufel auf Erden, 1878; Boccaccio, 1879 (jug. premijera 1895 u Zagrebu); Donna Juanita, 1880; Der Gascogner, 1881; Herzbldltchen, 1882; Die Afrikareisc, 1883; Des Matrosen Heimkher, 1885; Bellmann, 1887; Die Jagd nach dem Gliicke, 1888; Das Modeli, 1895; Die Pariserin, 1898 i dr. Simfonija. Gudaki kvarteti. Solo-pjesme. Missa dalrnatica guam ... Dalmaliae patriac suae dedicavit, 1832 (preraena 1877); rekvijem L'cstremo giudizio, 1860. LIT.: G. Sablich, F. Suppe e I'opereta, Zadar 1888. O. Keller, Franz, von Suppe, der Schopfer der deutschen Operette, Leipzig 1905. E. Ricgcr, Offenbach und seine Wiener Schule, Wien 1920. J. Bara, Splianin kompo zitor F. Suppe, Novo doba, Split 1934, br. 303. E. Nick, Vom Wiener Walzer zur Wiencr Operette, Hamburg 1954. G. Hughes, Composers of Opcretta, London 1962. A. \Vurz, Franz von Suppe, MGG, XII, 1965. //. Reimer, Oper, Operette, Musical, Miinchen 1969. A. VViirz, Reclams Operettenfiihrer, Stuttgart 1969 (XII izd.). J. As.

2. Mieczyslaw, orgulja i kompozitor (roda, 22. XII Varava, 11. IX 1924). Brat Jozefa; studirao u Leipzigu linu i Regensburgu. Zborovoda i orgulja 189193 u I (Letonija), 190406 u Petrogradu, Saratovu i Kijevu, 19c zborovoda Varavske filharmonije i uz to 1908 orgulja kat i zatim profesor orgulja i kompozicije na Varavskom kon toriju. S. je jedan od najboljih orguljaa i najpoznatijih orguljske muzike u Poljskoj. Stilski se njegova djela kreu u ranog cecilijanskog pokreta.
DJELA: koncert za orgulje i orkestar; 75 orguljskih preludija; broji za orgulje. 5 misa; krae crkvene kompozicije. Prirunici: Szkola or (2 sv.); Nowa szkola ehoralu gregorianskiego-Magister ehoralis, 1913; Poa kursu inslrutnentoznanslma i dr. LIT.: E. IVrocki, Mieczyslaw Surzvriski, Varava 1924. /. Lalos Ksie,ga Jozef Surzvriski, Muzvka Kocielna, 1929. M. Sobieski, Jozef i: ski, vcie Muzvcne i Teatralne, 1934. //. Majkotuski, Ksiega dr J6z< zvriski, Muzvka Kocielna, 19383 9 . ' H. Feicht, Jozef, Stefan i Miec Surzvriski, MGG, XII, 1965. L. Kucharski, Mieczvslavv Surzvriski, {V 1973-

SUPRAPHON, ehoslovako nakladno poduzee koje izdaje muzikalije, muzikoloke radove i gramofonske ploe. God. 1949 nacionalizirane su sve izdavake kue dotad u privatnom vlasni tvu i ujedinjene u dravnu nakladu pod nazivom Ndrodni Hudebni Vydavatelstvi Orbis. Neto kasnije (1951) prikljuena je tom poduzeu i n aklada ustanove Hudebni Matice Umelecke Besedy. Od 1953 djelovala je dravna muzika naklada kao samostalni odjel izdavakog poduzea Stalni Nakladatelstvi Krasne Literatury, Hudby a Umeni (SNKLHU). Osamostaljivanjem tog odjela i njegovom integracijom s poduzeem za izradbu gramofonskih ploa Supraphon te muzikih redakcija Slovakog dravnog izdavakog poduzea i Pedagoke naklade stvoreno je 1961 Stdtni Hudebni Vydavatelstvi (SHV) sa sjeditem u Pragu i podrunicom u Bratislavi. Od 1966 SHV djeluje po d nazivom S. S. objavljuje prosjeno 300400 izdanja godinje bez gramofonskih ploa. Medu njima se istiu zbirke Muica antica Bohemica, Hudebne historicke dokumenty i Muica viva historica, djela Smetane, Fibicha, Dvcfaka, Janaeka, Suka, Novaka i dr. Produkcija gramofonskih ploa prati izdavaku djelatnost muzi kalija, pa S. esto uz partiture istodobno izdaje i snimke (npr. zbirka Muica antica Bohcmica). Suvremena eka i slovaka djela snimaju se u seriji ploa pod nazivom Muica nova Bohemica et Slovaca. SURIANO, Francesco -> Soriano, Francesco , Carlos, ameriki kompozitor panjolskog podrijetla (Barcelona, 4. III 1915 ). Studirao na Konzervatoriju u Barceloni (E. Morera) i na visokim muzikim kolama u Kolnu i Berlinu (M. Trapp). God. 1944 postao je u Barceloni direktor Filharmonijskog orkestra i Gran Teatro del Liceo; 194750 djelovao je kao dirigent u Parizu i u drugim evropskim gradovima. Od 1951 ivi u New Yorku, gdje je primio ameriko dravljanstvo.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, Passacaglia-Symphony, 1945; II, 1949 i III, Sinfonia ehica, 1957; Sinfonietta flamenca, 1953; suita Madrid 1890, 1956; koncert za orkestar, 1958; Simfonijske varijacije, 1963; uvertira Drama Jondo, 1964; Melorhythmic Dramas, 1966. Dvostruki koncert za violinu, klavir i komorni orkestar, 1954; koncert za klavir i komorni orkestar, 1956. KOMORNA: Three Berber Folksongs za flautu, obou, klarinet, violu, violon elo i harfu, 1952; Sketches in Cartoon za flautu, klarinet, trublju, timpane, udaraljke i kontrabas, 1954; Tientos za harfu (klavir), engleski rog i timpane, 1953; klavirski kvartet, 1944. Kompozicije za klavir (sonatina, 1943; Fla-menguerias za klavir 4-runo, 1951). DRAMSKA: opera u 1 inu El mazo que caso con mujer brava, 1948. Baleti: Montecarlo, 1945; Deep Rhytkm, 1953; Embatlled Garden, 1958; Acrobats of God, 1960; David and Balh-Sheba, 1960; Apasionada, 1961 i Agathe's Tale, 1967. VOKALNA: 3 Canciones de Espana za sopran i orkestar, 1945; Romance, Oracion y Saeta za glas i orkestar, 1958; Tres cantares za srednji glas i orkestar, 1958; Cantala of St. John za zbor i udaraljke, 1962.

SUSATO, Tylman (Tilman, Thielman), nizoz muziki izdava i kompozitor njemakoga podrijetla (krajer poetkom XVI st. vjerojatno Antwerpen, izmeu 1561 i : Kao rodno mjesto najvie dolaze u obzir Soest (Vestfalija) 1 i Od 1529 prepisiva nota na katedrali u Antwerpenu; od do 1549 instrumentalist katedrale i gradski muziar. Poslif pokuaja suradnje (od 1542) najprije sa dva, zatim s jedni] takom, S. dobiva 1543 sam tiskarski priv ilegij te jo iste g izdaje prve zbirke. Uz to je neko vrijeme bio i trgovac mi lijama. Od 1551 imao je uz tiskaru i skladite instrumenata. 1555 upoznao je O. di Lassa i postao njegov prvi izdava. S. je prvi veliki muziki izdava u Antwerpenu i u ( Nizo zemskoj. Iz njegove radionice izilo je 57 tiskanih zl 26 sa svjetovnom muzikom (ehansoni, madrigali, nizoze pjesme, plesovi) i 31 sa duhovnom (mise, moteti; obradbe terliedekens za 3 i 4 glasa); izgubljene su 1 zbirka svjetovn zbirka duhovne muzike. U sa uvanim zbirkama su djela od 90 autora, veinom suvremenih nizozemskih kompoz medu njima i njegova vlastita. Najbrojnija su djela Clen non Pape, Th. Crecquillona, N. Gomberta, O. di Lassa i P. , ehicourta. Kao P. Attaingnant i J. Moderne, i S. se sluio H; novim postupkom s jednostrukim pominim notnim znako' Poslije Susatove smrti tiskaru je preuzeo njegov sin Jacqu vjerojatno Antwerpen, 19. XI 1564), koji je izdao samo j knjigu etvoroglasnih ehansona O. di Lassa (1564). Kad je ques umro, tiskarske je sp rave otkupio nizozemski muzik dava Ch. Plantin. U svojim kompozicijama, svjetovn duhovnim, S. daje prednost polifoniji i obilato se slui ii ijom. Jedino su plesovi i troglasne obradbe Souterhedeken deni preteno homofono.
DJELA: 58 plesova za 4 glasa; 91 ehanson; 6 nizozemskih pjesama glasa; misa; 7 moteta za 2, 4, 5 i 6 glasova; 10 Souterliedekens za 3 glasa. NOVO IZD.: zbirku ehansona (2 sv.) obj. A. Agnel (1970 71). LIT.: P. Bergmans, Un Imprimeur-musicien: Tielman Susato, werpen 1923. Isti, La Tvpographie musicale en Belgique au XVI e s Bruxcllcs 1930. J. C. Klicvjer, Tvlman Susato and his Ecclesiasticae tiones, Rochester 1958. H. Huschen, Tvlman Susato, MGG, XII, 19c U. Meissner, Der AntwerpenerNotendrucker Tvlman Susato (2 sv.), Berlin

SURMEJAN, Artur, peva, tenor (Carigrad, 1915). Pevanje uio kod P. Holodkova i Cortoeva u Skopju, gdje je bio lan hora Vardar (193238). Svoj prvi solistiki koncert u Skopju priredio je 1935, a od 1936 uestvovao je u amaterskoj operskoj grupi. Od

SUSSMAYR, Franz Xaver, austrijski kompozitor (Sci nenstadt, 1766 Be, 17. IX 1803). Zborski djeak u benedil skom samostanu Kremsmunster, od 1787 ivio u Beu gd; od 1792 embalist i pomoni dirigent Narodnog kazalita 1794 dirigent Karntnertortheatra i od 1798 dvorski kompoz

SUSSMAYR SUTHERLAND
God. 1790 sprijateljio se sa W. A. Mozartom, iji je Rekvijem poslije njegove smrti dovrio prema njegovim uputama i skicama. Siissmaverove kompozicije istiu se privlanom melodikom. L. v. Beethoven je komponirao klavirske varijacije na tercet Tdndeln und Scherzen iz Stissmaverove opere Soliman II, a N. Paganini je upotrijebio jednu Sussmaverovu temu za svoje varijacije Le
DJELA: Instrumentalne kompozicije. DRAMSKA. Opere: Moses, 1792; Der Spiegel von Arkadien (najuspjelije djelo), 1794; // Turco in Italia, 1794; Die edle Rache, 1795; Die Freivnligen, 1796; Der Wildfang, 1797; Soliman II, 1899; Der Marktschreier, 1799; Giilnare, 1800; Phasma, 1801 i dr. Secco-recitativi za7Mozartovu operu La Clemenza di Tito. Crkvene kompozicije. LIT.: U . Pole, Mozart's Requiem, 1879. H. Conrat, Mozarts Requiem und Sussmayr, AUgemeine musikalische Zeitung, 1907. G. v. Keussler, Mozarts Requiem ohne Sijssmayr, Deutsches Musik-Jahrbuch, 1923. W. Lehner, Franz Xaver Sussmavr als Opernkomponist, STMW, 1931. J. Winterberger, Franc Xaver Sussmayr, Leben, Umwelt und Gestalt (disertacija), Innsbruck 1946. W. Wlcek, F. X. Siissmayr (1766 1803) als Kirchenkomponist (disertacija), Wien 1953. J. Kecskemeti, Sussmayr-Handschriften der Nationalbibliothek Szechenyi in Budapest, Mozart-Jahrbuch, 1959 i Studia Musico logica, 1962 i 1966. E. Hess, Zur Erganzung des Requiems von Mozart durch F. X. Sussmayr, Mozart-Jahrbuch, 1959, 1962 i 1966. F. Blume, Requiem but no Peace, MQ, 1961. Isti, Requiem und kein Ende, Syntagma musicologicum, 1963. H. H. Hausner, Sussmayr kirchenmusikalisches Werk, Mitteilungen der internationalen Stiftung Mozarteum, 1964. O. Wessely, Franz Xaver Sussmavr, MGG, XII, 1965. W. Jerger, Mozarts Schiiler und Mitarbeiter, Acta Mozartiana, 1966. F. Beyer, Mozarts Komposition zum Requiem. Zur Frage der Erganzung, ibid., 1971. D. Kerner, Das Requiem-Problcm, Neue Zeitschrift fiir Musik, 1974.

487

Streghe.

SUSSURRANDO (tal. uborei, apui), oznaka za interpretaciju, koja zahtijeva veoma tiho izvoenje. Najee se upotrebljava kod brzih pasaa. SUTER, Hermann, vicarski kompozitor i dirigent (Kaiser stuhl, 28. IV 1870 Basel, 22. VI 1926). Muziku uio u Zii richu, Baselu i na konzervatorijima u Stuttgartu (I. Faisst) i Leipzigu (C. Reinecke). God. 1892 1902 vodio je u Ziirichu razliite zborove, djelovao kao orgulja i predavao na Konzer vatoriju. Od 1902 u Baselu zborovoa Basler Gesangvereina i Basler Liedertafela te dirigent koncerata drutva AUgemeine Musikgesellschaft. God. 191821 bio je direktor Konzervatorija. Suterova muzika ostavtina nije velika ali u njoj ima djela trajne vrijednosti. Kompozicije mu se odlikuju formalnom dovrenou, tehnikom zrelou i nadahnutom inspiracijom, po neto sudranom u izraaju; u svoja je djela unosio i obiljeja narodnog melosa. Njegova su najvia dostignua II i III gudaki kvartet i oratorij Le laudi di San Francesco d'Assisi.
DJELA. O RKESTRALNA: s imfo nija u d- mo lu op. 17, 1913 ; ko nce rt za violinu u A-duru, 1924. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, u D -duru op. 1; II, U c-molu op. 10 i I I I , u C- duru op. 20; gudaki sekstet u C -duru op. 18. Scenska muzika. VOKALNA: oratorij Le laudi di San Francesco d'Assisi, 1924; kantata Die erste Walpurgisnacht (prema Goetheu); zborovi. LIT.: W. Merian, Hermann Suter (2. sv.), Basel 1936. H. Ehinger, Hermann Suter, MGG, XII, 1965.

te u Miinchenu ui kompozi ciju kod W. Courvoisiera, G. Geierhaasa, C. Orffa i dr. God. 193435 bio je korepetitor na Gradskom kazalitu u Bernu, a nakon toga nije se namjestio. Od 1942 ivi u Vaux-sur-Mor-gesu (kanton Vaud). Od 1963 profesor je kompozicije na Visokoj muzikoj koli u Hanno-veru. Medu vicarskim kompozitorima S. je prvi osvojio meunarodno muziko kazalite svojom operom Romeo und Julia, koja je nakon praizvedbe u Dresdenu prikazana na mnogobrojnim muzikim pozornicama. U operi Romeo und Julia uzeo je S. za H. SUTERMEISTER osnovu Shakespeareovu tragediju, ali je iz nje uklonio mnoge pojedinosti i radnju usmjerio njezinu traginom zavretku, ocrtavajui muzikom veoma uvjerljivo psiholoka zbivanja protagonista. S. daje uvijek prednost melodiji u njezinim najrazliitijim oblicima. Harmonije su mu u biti tonalne, iako uz velike slobode i kromatske gustoe. Prije svega muziko -dramski kompozitor, koji sam pie libreta za svoje opere, S. uspjeno nastoji obogatiti suvremenu opernu strukturu, slu ei se katkada zanimljivim postupcima (u operi Raskolnikoff savjest glavnoga junaka ima posebnu pjevaku ulogu). Sutermeisterovo stvaranje nije uvijek osloboeno eklektikih crta; ponegdje se primjeuje utjecaj ta lijanske muzike (veristi, ak i Verd i).
DJELA. ORKESTRALNA: 3 koncerta za klavir, 1943, 1953 i 1961; 2 koncerta za violonelo, 1956 i 1972; Divertimento I za komorni orkestar, 1936; Lieder und Tame za komorni orkestar, 1938; Die Alpen s recitatorom, 1948; Marche fantasque, 1950; Orazione per Giuseppe Verdi, 1951; Divertimento II, 1959; Serenade pour Montreux, 1970. KOMORNA: Serenade Nr. ; za 4 duhaka instrumenta, 1949; Serenade Nr. 2 za 6 duhakih instrumenata, 1961; Konzerlsluck (Divertimento) za violinu i klavir, 1937; Gavolte de concert za trublju i klavir, 1949; capriccio za klarinet solo, 1948. KLAVIRSKA: sonatina u Es, 1948; preludiji; varijacije i fuga; devet 2 -gl. invencija; Hommage pour A. Honegger, 1956. Preludij za orgulje, 1925. DRAMSKA. Opere: Romeo und Julia, 1940; Die Zauberinsel, 1942; Raskolnikoff, 1948; Der rote Sticfel, 1951; Titus Feuerfuchs, 1958; Seraphine, 1960 i Madame Bovary, 1967. Monodrama Niobe (sa dvostrukim zborom i baletom), 1946. Televizijske opere Das Gespenst von Canterville, 1964 i Der Flaschenteufel, 1971. Baleti Das Dorf unter dem Gletscher, 1937 i Max und Moritz, 1951. Scene za radio i koncertnu dvoranu Der Kinderkreuzzug, 1955; Le Theatre du monde, 1957; sveana igra Le Buisson ardent, 1958; scensko djelo za laike Berner Totenlanz, 1962. Djela za radio, televiziju i scenu: Die schwarze Spinne, 1936; balade Die Fiisse im Feuer i Fingerhutchen, 1950 i Der gestiefelte Kater, 1953. Scenska muzika za dramu Wozzek G. Biichnera, 1953; muzika za radio-igre {Faust 795*, 1958; Undine, 1962); filmska muzika. VOKALNA: komorni oratorij Jorinde und Joringel, 1936. Kantate: kantata br. 1 (a cappella), 1936; br. 2, 1944; br. 3, Dem Allgegenwdrtigen, 1958; br. 4, Das Hohelied, IS60; br. 5, Der Papagei aus Guba, 1961; br. 6, Glauben und Schaffen, 1964; br. 7. Omnia ad unum, 1966 i Sonnenhymne des Echanton, 1967. Ecclesia za sopran, bas, zbor i orkestar, 1975; Sieben Liebesbriefe za tenor i orkestar, 1935; Sechs Barocklieder za tenor, enski zbor, klarinet i violonelo, 1934; Max und Moritz za zbor i 2 klavira, 1951; zborovi; solopjesme. CRKVENA: misa u Es-duru a cappella, 1948; Missa da Re-quiem, 1952; psalam LXX i LXXXVI za duboki glas i orgulje, 1947. LIT.: H. Ehinger, Drei Gesprache mit Heinric h Sutermeister, SMZ, 1^58. H. Jaton, Heinrich Sutermeister, compositeur lyrique, ibid. H. Ehinger, Heinrich Sutermeister, MGG, XII, 1965. /). Larese, Heinrich Sutermeister, Amriswill 1972. J. As.

SUTER, Robert, vicarski kompozitor (St. Gallen, 30. I 1919 ). Zavrivi 1943 Konzervatorij u Baselu predavao na toj ustanovi 1945 50 i zatim do 1955 na Gradskoj muzikoj koli. Od 1955 je profesor harmonije, kontrapunkta i kompozicije na Muzikoj akademiji i uz to (od 1968) muziki urednik Radio-Basela. Na Ljetnim teajevima za novu muziku u Darmstadtu usavravao se 1953 i 1956 kod W. Fortnera i E. Kreneka. Ve kao student prihvatio atonalnost, traei vlastite puteve u orga niziranju tonskoga materijala.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir i komorni orkestar, 1948; Lyrische Suite za viol inu i gudae, 1944; suita za gudae, 1949; Petite Suite, 1953; Lyrische Suite za 4 duhaa i gudaki orkestar, 1959; fantazija za klarinet, harfu i gudaki orkestar (ili 16 solistikih gudakih dionica), 1965; Impromptu, 1956; varijacije na napjev pjesme Schnitter Tod, 1958; sonata, 1967; Epitaffio za duhae, gudae i udaraljke, 1968; 3 nokturna za violu i komorni orkestar, 1969; Airs et ritournelles za udaraljke i nekolikoko instrumentalnih skupina, 1973. Kompozicije za jazz ansamble. KOMORNA: gudaki kva rtet, 1952; 4 stavka za gudaki trio, 1961; suita za violinu i violu, 1942; Divertimento za obou, klarinet i fagot, 1955; 4 etide za duhaki kvintet, 1962; Fanfares et pastorales za 2 roga, trublju i trombon, 1965; Inventionen za flautu, violinu i violonelo, 1956; Estampida za udaraljke i 7 instrumenata, 1960; serenada za septet, 1964; sonatina za obou, fagot i embalo, 1966; suita za violinu i violu, 1942; Improvisationen za obou i violu: I, 1944 i II, 1963; Aria con recitativo za violinu i klavir, 1950; sonatina za klarinet i klavir, 1954; sonatina za obou, fagot i embalo, 1966. KLAVIRSKA: 2 sonate, 1954 i 1967; 2 suite, 1943 i 1945; Jeu inegal za embalo, 1957; Petite suite za klavir etvororuno, 1950. DRAMSKA: operna bajka Konrad von Donnersladt, 1950; Lustspiel Der fremde Baron, 1952; scenska muzika; muzika za radio-drame. VOKALNA: komorna kantata Heilige Leier, sprich, sei metne Slimme za sopran, flautu i gitaru, 1960; Geisha-Lieder za sopran i sekstet, 1943; Ballade von den Seerdubern (Brecht) za zbor, duhae i udaraljke, 1953; Ballade von des Cortez-Leuten (Brecht) za recitatora, zbor i komorni orkestar, 1960; Musikalische Tagebucher: I, za alt i 6 instrumenata (nova verzija za alt i 7 instrumenata, 1960) i II, za bariton i 7 instrumenata, 1950. LIT.: E. Mohr, Robert Suter, MGG, XII, 1965. D. Larese i J. Wildberger, Robert Suter, St. Gallen 1967.

SUTERMEISTER, Heinrich, vicarski kompozitor (Feuer thalen kod Shaffhausena, 12. VIII 1910 ). U poetku uio povijest i filologiju u Baselu, Parizu i Miinchenu bavei se uz to i komponiranjem. Boravak u Parizu (192930) vaan je zbog upoznavanja djela C. Debussyja3 D. Milhauda i A. Honeggera koja su na Su-termeistera znatno utjecala. God. 1931 posveuje se S. muzici

SUTHAUS, Ludwig (Heinrich), njemaki pjeva, tenor (Koln, 12. XII 1906 Berlin, 7. IX 1971). Pjevanje uio u Kolnu; na opernoj pozornici debitirao 1928 u Aachenu kao Walther (Wagner, Majstori pjevai) i tamo angairan. God. 193241 solist opere u Stuttgartu, od 1941 u Berlinu, najprije na Drav noj operi i od 1948 na Gradskoj operi; od 1957 bio je istodobno lan Beke opere. Meunarodno je ime stekao kao wagneri-janski tenor. Pjevao je na londonskom Covent Gardenu, parikoj Operi, milanskoj Scali, u Miinchenu i Hamburgu, na sveanim igrama u Bavreuthu i dr., a 1955 u SSSR. U vrhunske domete njegove umjetnosti ubrajale su se uloge Sieg-mund i Loge (Prsten Nibe-lunga), Walther (Majstori pjevai) i Tristan ( Tristan i Izolda). SUTHERLAND, Joan, australska pjevaica, sopran j. SUTHERLAND

488

SUTHERLAND SVETA CECILIJA

DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, u D-duru op. 4, 1867^ op. 15, 1876; koncert za violinu, 1870; koncert za violonelo, 1871; za violinu i orkestar, 1881; uvertire za drame Sigurd Slembe (B. I: 1871 i Romeo i Julija (W. Shakespeare), 1876; legenda Zorohayde; 4 rapsodije, 187277; Carnaval a Pari; Carnaval des artistes norvegiens MORNA: 2 gudaka kvarteta, u a - molu op. 1 i op. 20; gudaki kvi aki oktet. Kantata," zborovi; solo-pjesme. Obradbe skandina rodnih pjesama za gudaki kvartet. LIT.: O. Gurvin, Johan Svendsen, Oslo 1940. O. E. Ravn, Joha sen, Oslo 1944. O. Gurvin, Johan Severin Svendsen, MGG, XII, ]

(Point Piper, Sydney, 7. XI 1926 ). Isprva uenica svoje majke, zatim studirala na Konzervatoriju u Sydneyu i privatno kod A. Dickens. God. 1947 debitirala u koncertnoj izvedbi Purcellove opere Dido and Aeneas. Muziko kolovanje nastavlja 1951 na Royal College of Music u Londonu (C. Carey). Pjeva s velikim uspjehom na svim poznatim svjetskim pozornicama. Interpretira dramske, lirske i koloraturne uloge.
LIT.: L. Dunlop, Joan Sutherland, Opera, 196c. R. Bradon, Joan Sutherland, London i New York 1962 (danski 1966). E. Greenfied, Joan Sutherland, London 1972 i New York 1973.

SUTOVSKI, Thor, ameriki plesa (Trenton, N. J., 27. I 1945 ). Uenik A. Hovvarda, E. Catona, W. Griffitha i R. Franchettija. Od 1960 solist u trupama San Diego Ballet, San Francisco Ballet, National Ballet u Washingtonu, na Dravnoj operi u Hamburgu, te u Oslu i dr. Od 1971 sa svojom enom, plesaicom onjom Arovom, djeluje kao pedagog u San Diego Balletu. SUVINI ZERBONI, talijanska muzika naklada sa sjedi tem u Milanu. Osnovana je 1930 kao izdavako poduzee kazalinog udruenja S. Z. God. 1932 prekupio ju je Paolo Giordani i vodio do 1948. Otada je vlasnik i direktor naklade Ladislav Sugar. Zahvaljujui brojnim izdanjima zabavne i lake muzike S. Z. postie veliki komercijalni uspjeh koji joj omoguuje i objavljivanje djela suvremenih autora (L. Berio, V. Bucchi, N. Castiglioni, A. Clementi, L. Dallapiccola, F. Donatoni, B. Maderna, G. F. i R. Malipiero, G. Petrassi, M. G. Seiber, R. Vlad). SVANHOLM, Set, vedski pjeva, tenor (Vasteras, 2. IX 1904 Saltsjo-Duvnas, Stockholm, 4. X 1964). Studirao na Konzervatoriju u Stockholmu i kod J. Forsella. Debitirao 1930 u Stockholmu u baritonskoj ulozi, kao Silvio (Leoncavallo, Pagliacci). Od 1936 nosilac tenorskih uloga. Pjevao na svima velikim svjetskim opernim pozornicama, osobito u Wagnerovim operama. Od 1946 bio je niz godina lan Metropolitana u New Yorku. Nastupao je i kao koncertni pjeva. God. 193040 predavao je na Konzervatoriju u Stockholmu, a od 1957 bio je tamo muziki direktor Opere.
LIT.: Set Svanholm, Opera, 1955.

SVENSSON, Sven Erik Emanuel, vedski komp muzikolog (Vasteras, 3. XI 1899 Uppsala, 22. IV 196c dirao u Uppsali (C. A. Moberg), Kobenhavnu (P. M0ller) : holmu (W. Stenhammar), Berlinu i Beu (E. KunvvalcT 192030 nastavnik violine i harmonije u Uppsali, gdje jedan od osnivaa muzike kole (1930); uz to 1933-39 i 1 kritiar lista Uppsala Nya Tidningen i od 1939 muziki ( na Univerzitetu. Kao kompozitor bio je sljedbenik R kontrapunktskog stila, koji je povezivao sa smionom, ali funkcionalno vezanom harmonijom.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u e-molu, 1937; koncert orkestar i violu, 1947; Concerto grosso, 1940; Pezzo sinfonico, 1939; set 2 gudaka orkestra, 1941; koralna fant azija, 1950; Fantasia gotica, 1949. MORNA: 2 gudaka kvarteta, 1938 i 1940; sonata za violinu i violu, ] nata za violu da gamba i embalo, 1948. Melodrama Saul i David; muzika. Kantate; zborna djela; misa za sole, zbor i orkestar, 1932. Hugo Alfven, 1946; Joseph Haydns strdkkvartettcr, 1948; Musik i teori o< 1952 (II izd. 1961); studije. INSTRUKTIVNA: Harmonilara, \\ kestern och dess instrument, 1942; IZDANJA: Bonnierov muziki 1945; kompozicije J. H. Romana, G. Fredricija i dr. LIT.: C.-A. Moberg, Sven Erik Emanuel Svensson, MGG, XI

VED, Alexander de (pravo ime Sandor), madarski pjeva, bariton (Budimpeta, 28. V 1908 ). Studirao violinu u Budimpeti (J. Hubay); pjevanje uio u Italiji kod R. Stracciarija i M. Sammarca te kod F. Feinhalsa u MUnchenu. Na opernoj pozornici debitirao 1930 u Budimpeti kao Grof Luna (Verdi, Trubadur) i odmah angairan. God. 193539 bio je solist Dravne opere u Beu, 193840 na milanskoj Scali i 194060 na njujorkom Metropolitanu. Sudjelovao je na sveanim igrama u Bayreuthu, na Maggio Musicale Fiorentino i drugim festivalima. Svoje najvie domete ostvario je u Verdijevu repertoaru (La Traviata, Rigoletto, Simon Boccanegra), zatim kao Don Giovanni (Mozart), Scarpia (Puccini, Tosca) i dr. Bio je i izvrstan oratorijski pjeva. SVEGLIATO (svegliando; tal. probuen, veseo, iv), oznaka za ivahnu i vedru interpretaciju. SVEINSSON, Atli Heimer, islandski kompozitor (Reykjavik, 21. IX 1938 ). Studirao u Kolnu na Visokoj muzikoj koli (kompoziciju kod G. Raphaela i R. Petzolda) i na teajevima za Novu muziku (H. Pousseur, K. Stockhausen); pohaao i Elek tronski muziki studio u Bilthovenu (G. M. Koenig). Od 1969 predaje muziku teoriju na muzikoj koli u Revkjaviku. Kao stvaralac pod utjecajem je A. Weberna, K. Stockhausena i J. Cagea.
DJELA (izbor): Hlymi za komorni orkestar, 1963; Klij za flautu, violonelo i klavir, 1968; Seimur za 2 klavira i orkestar, 1968; Spectacles za udaraljke i vrpcu, 1969; Tengsl za orkestar, 1970; Music za violu i orkestar, 1970; Bizzarre-ries I za flautu, klavir i vrpcu, 1970.

SVELTO (tal. okretan, lak), oznaka za ivahnu i pokretnu interpretaciju. SVENDSEN, Johan Severin, norveki kompozitor i dirigent (Oslo, 30. IX 1840 Kobenhavn, 14. VI 1911). Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (F. David, M. Hauptmann, K. Reinecke, E. F. Richter). Istaknuti violinist. Koncertirao u Danskoj, kotskoj, .Islandu, Norvekoj, Italiji i Engleskoj; 1871 boravio u New Yorku, a u nekoliko navrata ivio u Parizu i Londonu. God. 187277 i 188083 dirigent u Oslu, 18831908 dvorski dirigent u Kobenhavnu. S. je, uz E. Griega i Ch. Sindinga, najpoznatiji norvei kompo zitor kasne romantike. Njegova lako razumljiva i pristupana muzika s jasnom formalnom izgradnjom odaje smisao za ravnoteu sadraja i oblika. Stilski je bli zak R. Schumannu i F. Mendelssohnu, a gdjekad i H. Berliozu; u njegovim djelima oituje se posebno u bogatstvu i arolikosti ritmova i utjecaj norveke narodne muzike. S. je bio jedan od najveih norvekih dirigenata.

SVETA CECILIJA, i. mjesenik, najstariji hrvatski n asopis. Pokrenuo ga je 1877 u Zagrebu M. Cugvert i i kao list za puku crkvenu glazbu i pjevanje. Izlazio je dovito: 1877 (3 broja), 1878 (12 brojeva) i, nako n prekid (12 brojeva) i donosio popularne informativne i instruktivn ke, ponajvie o crkveno -muzikoj praksi (pjevanje, orgu zatim vijesti, uglavnom o crkvenom muzikom ivotu u i muziki prilog koji je ureivao I. Zajc; u prilogu su objav obradbe izvornih pukih crkvenih pjesama te crkvene komf domaih autora. 2. Crkveno-muziki asopis, dvomjesenik, izlazi u Z od januara 1907 do jula 1944 neprekidno, te brojem godi daleko premauje sve dosad objavljivane hrvatske muzi sopise. Pokreu ga i izdaju kao smotru za promicanje c glazbe M. Zjali, M. Novak i F. Dugan st. God. 1909 glasilo Cecilijina drutva i otada izlazi kao list za crkvenu sa glazbenim prilogom. Glavni urednici Sv. C. bili su 08 M. Zjali i M. Novak; 190913 M. Zjali; 1914 Barle; 1941 I. Kokot i 194244 A. Vidakovi. Muziki ureivao je 190742 F. Dugan st., a 1943 44 A. Vidi Pokrenuta i izdavana kao asopis za obnovu i unapi crkveno-muzikog ivota i stvaranja, Sv. C. se u prvih c godita bavi preteno crkveno -muzikim problemima. Me pod urednitvom J. Barlea i njegovom zaslugom, poev c 1916 njezin se opseg i tematika postepeno proiruju, a s struno produbljuje; najzad, obuhvativi sva podruja r i muzikog ivota, Sv. C. poprima karakter opeg muzik sopisa i u razdoblju izmeu dva rata postaje sredinjim hrv muzikim asopisom. U njoj su suraivali gotovo svi ista; domai muziari, muziki pisci a i mnogi kulturni radnici, raznovrsnim lancima i studijama objavljenim u toku 38 g izdvajaju se lanci i prikazi, djelomice izdavani u okviru rec rubrika (191541 Iz hrvatske glazbene prolosti; 193 Mrvice iz nae glazbene prolosti), u kojima su obradi esto po prvi put osvijetljene, linosti, razdoblja, dpkum pojave iz hrvatske muzike prolosti, te golem broj biogr lanaka i crtica o gotovo svim suvremenim domaim muzi; to predstavlja bogatu gradu za hrvatsku muziku historiog Vrijedan materijal sadran je u kritikama i osvrtima na nv priredbe u zemlji, u prikazima i podacima o domaim mu; publikacijama, u nizu lanaka o hrvatskom muzikom fol poglavito o starijim pukim crkvenim pjesmama (1929-i dovita rubrika Hrvatska puka popijevka), te u muzikor logu gdje je objelodanjeno preko 500 crkvenih kompozicij maih autora i pukih crkvenih pjesama. Poslije rata pokuao je A. Vidakovi obnoviti Sv. Ci izdavi 1946 jedan broj Cedlije, smotre za glazbeni ivot se nije odrala. U januaru 1969 Institut za crkvenu glazbu u Zagrebu poi pokree Svetu Ceciliju asopis za duhovnu glazbu s glazt prilogom, elei nastaviti bogatu tradiciju predratnog as Stoga se i prvo godite tog obnovljenog lista rauna kao XX tj. nastavak prekinutog. Glavni je urednik tekstovnog dije Milanovi, a glazbenog priloga A. Klobuar. List izlazi puta godinje kao glasilo Instituta i obraduje preteno cr k

SVETA CECILIJA SWANSON

-muzike probleme i pojave, ali povremeno donosi i vrijedne pri loge s drugih podruja osobito iz hrvatske muzike povijesti, zatim osvrte na vanije koncertne priredbe i muzika izdanja a u prilogu crkvene i orguljske k ompozicije domaih autora.
LIT.: /. Ajanovi, Muziki asopis Sv. Cecilija i njegovo znaenje u razvitku hrvatske muzike historiografije (diplomska radnja u arhivu Muzike akademije u Zagrebu), 1955. I. A.

489

Kurskoj muzikoj koli, a kompoziciju u Lenjingradu na Cen tralnom muzikom_ tehnikumu (M. Judin) i na Konzervatoriju (P. Rjazanov, D ostakovi). God. 194144 boravio u Novosibirsku s grupom evakuiranih muziara, a od 1944 ponovno djeluje u Lenjingradu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfo nija za gudae, 1940; 2 koncerta za klavir, 1936 i 1942; My3biKa za komorni orkestar, 1962; ManentKuu mpunmux, 1965. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1946; klavirski trio, 1945 (II red. 1955); klavirski kvintet, 1945 (II red. 1955). KLAVIRSKA: sonata, 1944; 2 partite (izd. 1947) i JXemcKuu a/iboM (izd. 1948). DRAMSKA. Muzike komedije: HacmoMiuuu ou:euux, 1939; PacKunynocb Mope luiipono, 1943 i OzonbKU, 1951. Scenska i filmska muzika. VOKALNA : oratorij na tekst pjesnika-dekabrista, 1955 i HamemunecKan opamopun, 1959 > kantate Hemep6ypzct<ue necnu, 1962 i FpycmHbie necnu, 1962. Za solo, zbor i orkestar: Ilo3Ma naMnmu Cepeen Ecenuna, 1955; Ilecnb na cuepmb B. II. Jlenuna i Mu ue eepuM, 1960. Kypcuue necnu za zbor i orkestar, 1962. Za glas i orkestar: poema Flecnu cmpannuKa (tekst kineskih pjesnika), 1943 i JXepeeHHHan Pycb, 1965; zborovi; solo-pjesme (romance i dr.). LIT.: A. Coxop, FeoprHM BaCH/ieBHH C BHPH ^ OB, JleHHHrpaa 1956.

SVETA SOFIJA, ansambl za suvremenu muziku, osnovan 1968 u Skopju sa ciljem da neguje i propaguje u prvom redu dela makedonskih i jugoslavenskih savremenih kompozitora. Sastavljen od 16 muziara, uz povremeno sudelovanje instrumentalnih i vo kalnih solista iz Skopja i drugih jugoslovenskih gradova, ansambl je pod umetnikim vodstvom Tome Proeva ostvario vrlo plodnu koncertnu aktivnost i svojim rezultatima skrenuo na sebe panju kul turne javnosti u zemlji i inostranstvu. Do danas (1975) S. S. je, iz meu ostalog, izvela preko 30 novih kompozicija, specijalno napisa nih za taj kolektiv. Ansambl je uestvovao na festivalima u Dubrov niku, Ohridu, Splitu, Opatiji, Ljubljani i Beogradu, a gostovao je u svim veim jugoslavenskim centrima, kao i u SAD, Kanadi, Tu nisu, Italiji, Bugarskoj i ehoslovakoj. D. Ov. SVETEL, Heribert, dirigent i kompozitor (Ljubljana, 19. II 1895 Maribor, 9. XII 1962). U Ljubljani studirao pravo; muziku uio na koli Glasbene matice i privatno. inovnik, ali je ve 192022 vodio pjevako drutvo Slavec u Ljubljani, a 192646 bio je i zborovoa i dirigent u eljezniarskom drutvu Sloga; uz to je 192631 bio korepetitor i pomoni dirigent Ljubljanske opere. God. 1946 57 operni dirigent u Mariboru.
DJELA. O RKES TRALNA: s imfo nijska pjes ma Talec ; s uita za gudae i klavir. KOMORNA: klavirski trio; Adagio za violinu i klavir i dr. DRAM SKA: opera Vinjani, 1933 (Maribor, 6. XI 1949); scenska muzika za drame. VOKALNA: kantata Legenda 0 Mariji i pastirici Uriki za sole, zbor i or kestar; zborovi; solo-pjesme. D. Co.

SVJETLANOV, Jevgenij Fjodorovi, sovjetski kompozitor i dirigent (Moskva, 6. IX 1928 ). Na Institutu Gnjesinih u Moskvi uio klavir (M. Gurvi) i kompoziciju (M. Gnj esin), a zatim studij nastavio na Konzervatoriju (kompoziciju kod J. aporina, dirigiranje kod A. Gauka). Od 1953 dirigent Moskov skog radio-orkestra i od 1955 Velikog kazalita (196264 ef-dirigent). Od 1965 glavni je dirigent Dravnog orkestra SSSR. Svestrano nadareni umjetnik; u njegovoj se interpretaciji is tie blistava dinamika, finoa u nijansiranju emocija i reljefno vajanje muzikih oblika.
DJELA. ORKESTRALNA : simfonija, 1956; simfonijske pjesme fIpa3Hu HHan, 1950 i JJay2aea, 1952; koncert za klavir, 1951; suita za gudae, 1949; CuoupCKan $aHtna3UH, 1953; rapsodija, 1954. KOMORNA: gudaki kvartet, 1948; sonata za violinu i klavir, 1947; sonata za violonelo i klavir, 1946. KLAVIRSKA: 4 sonate, 1946, 1947, 1951 i 1952; 5 sonatina, 1946 51; 3 zbirke preludija, 1945, 1950 i 1951. Kantata Podnue nojin za solo, zbor i orkestar, 1949; 3 ruske pjesme za glas i orkestar, 1949; oko 50 solo-pjesama (romance i dr.). LIT.: P. Pauep, EBreHHH CBeTJiaHOB, CoseTcKaH My3bii<a, 1962.

SVIRALA (engl. pipe, franc. tuyan, njem. Pfeife, tal. canna), najjednostavniji aerofoni instrument, glavni dio svih duhakih instrumenata ukljuujui i orgulje. S. je uplja cijev koja proizvodi ton kada titranje struje zraka izaziva u zranom stupcu, koji s e u njoj nalazi, stojni val. S. moe biti na kraju zatvorena ili otvo rena. Postoje dva osnovna tipa svirale: usna s. (labijalna prema lat. labium usnica) i s. s jezicem (jezinjak ili lingualna s. prema lat. lingua jezik). Kod usne svirale najee struj a zraka udara u klin; tu zrak zatitra i stvara stojni val. Visina tona zavisi o duljini svirale. Kod zatvorene svirale (kod orgulja tzv. poklop-Ijenice) nastaje na kraju svirale vor koji zbog toga postaje dvo struko dulji, a ton za oktavu nii. Kod jezinjaka titra jeziac (elastino pero) pa se u svirali neprekidno izmjenjuje zguivanje i razredi van je zraka. Tako stvorena struja zraka prolazi kroz sviralu i u njoj se reflektira. Interferencijom reflektiranih i direktnih valova nastaju stojei valovi. Visina tona zavisi o veliini i gipkosti jezica (> Orgulje).
LIT.: K. Th. Kiihn, Klangfarbe und Wirbelform einer Lippenpfeife in Abhangigkeit von der Bauweise (disertacija), Berlin 1940. J. Kreps, Le Tuyan a bouche, Spomenica E. Clossonu, Bruxelles 1948. D. Wolf, Uber die Eigenfrequenzen labialer Orgelpfeifen, Zeitschrift fiir Phvsik, 1965. M. Kun.

SVOBODA, Josif, muziki pedagog, dirigent i kompozitor (Kovanice kod Nvmburka, eka, 14. VI 1856 Beograd, 18. II 1898). Zavrio Konzervatorijum u Pragu. Od 1883 do smrti nastavnik muzike u gimnaziji i privatni uitelj violine u Beogradu. Bio je lan Beogradskog gudakog kvarteta (sa S. Mokranjcem, F. Melherom i S. Sramom) i osniva i dirigent Akademskog muzikog drutva; povremeno je dirigovao u Narodnom pozoritu.
DELA: orkestarske i klavirske kompozicije, veinom na bazi narodnih motiva. Udbenici Teorija muzike i kola za violinu. Dve zbirke harmonizovanih narodnih melodija Srpske narodne i omiljene pesme i igre. LIT.: V. ordevi, Prilozi biografskom reniku srpskih muziara, Posebna izdanja SANU, Beograd 1950. S. D. K.

SVOBODA, Totnas (Toma), ameriki kompozitor ekoga podrijetla (Pariz, 6. XII 1939 ). Na Konzervatoriju u Pragu zavrio 1959 studij kompozicije (E. Hlobil, M. Kabela, V. Dobia); usavravao se 196669 na University of Southen California u Los Angelesu. Profesor je kompozicije, dirigiranja i klavira na Portland State University u Oregonu.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: op. 20, 1957; op. 41, 1962; op. 43, 1966 i op. 69, 1974; Refiections, 1968; Sinfonielte a la Renaissance, 1972; simfonijska pjesma In A Linden's Shadoiv za orgulje i orkestar, 1958; 6 varijacija za violinu i gudaki orkestar, 1961; Christmas Concertino za harfu i komorni orkestar, 1961; koncert za klavir, 1974. KOMORNA: dvostruki oktet za 8 flauta i 8 violonela, 1971; septet za fagot, embalo i gudaki kvintet, 1962; Divertimento za 7 instrumenata, 1967; kvintet u e-molu za flautu, obou, klarinet, violonelo i klavir, 1962; Chorale and Dance za kvintet limenih instrumenata, 1966; Parabola za klarinet, klavir, violinu, violu i violonelo, 1971; 2 gudaka kvarteta: I, op. 29, 1960 i II, Tzvo Epitaphs op. 47, 1967; trio za obou, fagot i klavir, 1962; suita za klavir i udaraljke, 1956; sonata za violu i klavir, 1961 i dr. KLAVIRSKA: Toccala u g-molu, 1956; sonata br. 1, 1967; A Quiet Piece, 1973; 4 valcera op. 68, 1974. Kompozicije za orgulje. VOKALNA: Child's Dream za djeji zbor i orkestar, 1973; solo -pjesme: Of the Horses, 1959; Of the Love, 1961; Of the War, 1961 i dr.

SVIRANJE PARTITURA, vetina odsvirati na klaviru bitne elemente jedne partiture. Ono je neophodno za dirigente, efove kamernih ansambla i muzikologe, jer im prua bitnu pomo kod studija svake partiture. S. p. sadri dve radnje: i tanje i sviranje. Pod itanjem se razumeva istovremena zvuna predstava svih deonica partiture. Pri tome je potrebno izvriti transpoziciju onih instrumenata koji ne zvu e onako kako se belee i sve glasove poredati po njihovoj visini odozdo navie. Ovako stvorenu sliku muzike treba zatim prvo aranirati, tj. uprostiti i uiniti pogodnom za sviranje na klaviru. itanje je prema tome improvizirano sastavljanje klavirskog izvoda u glavi sviraa koje se zatim prenosi na klavir. Kod komplikovanijih partitura nemogue je sve odsvirati na klaviru. Treba se uvek ograniiti na ono to je najhitnije. Preporuljivo je da se za deonicu koja domi nira oslobodi itava jedna ruka koja e svirati samo tu melodiju. esto e biti potrebno premetati u drugi registar neki ton ili elu deonicu. Pri tome treba voditi rauna o tome da unutranji glasovi ne idu preko spoljnih. Na muzikim kolama postoji predmet s. p. na kojem se uenici upuuju u tehniku itanja i sviranja vokalnih i orkestarskih partitura.
LIT.: H. Riemann, Anleitung zum Partiturspiel, 1902 (III izd. 1920). H. Gal, Anleitung zum Partiturlesen, Wien 1923 (engl. 1924). M. Bernstein, Score Reading, 1932. R. Hagel, Die Lehre vom Partiturspiel, Hohe Schule der Musik (red. J. Miiller-Blattau), Potsdam 1937. W. Lovelock, Introduction to Orchestral Score-Reading, London 1953. Brunelli, La Lettura della partitura, Bologna 1956. Th. Jakobi, Die Kunst des Partiturspielens, Berlin Halensee 1957. A. O. Warburton, Score Reading, Form and Historv, London 1959- M. JI- Fomjiu6, IlpaKTHMecKHH Kypc *iTeHHH napTHTVp flJJH ayxoBOro opnecTpa, MocKBa 1960. H. Creuzburg, Partiturspiel (4 sv.), Mainz. A. Pr.

SWAIN, Freda, engleska pijanistica i kompozitor (Portsmouth, 31. X 1902 ). Studirala na Royal College of Music u Londonu (Ch. V. Stanford, A. Alexander) i tamo predavala 1924 40. God. 1936 osnovala British Music Movement za promicanje djela britanskih kompozitora. Za Drugoga svjetskog rata koncertirala sa svojim muem A. Alexanderom u Junoj Africi i Australiji.
DJELA. ORKESTRALNA: Airmail Concerto za klavir, 1939; Concertino za klarinet, rog i gudae, 1948; The Harp of Aengus za violinu i orkestar, 1924; A Pastoral Fancy t 1937. KOMORNA: gudaki trio; 2 gudaka kvarteta, 1924 i 1949; klavirski kvartet The Sea, 1938; 2 sonate za violinu i klavir, 1925 i 1947; sonata za violinu solo, 1933; suita za 6 trublja; suita za saksofon solo, 1937; kompozicije za violinu i klavir, za violu i klavir, za klarinet i klavir, za saksofon i klavir. KLAVIRSKA: 2 sonate i vie kraih kompozicija; Lazy Waters za 2 klavira, 1941; scherzo za 3 klavira, 1923. English Pastoral za orgulje, 1957. Opera Second Chance. A Prayer za glas i gudae, 1941 (iz vorno za violinu i klavir); vise od 90 solo-pjesama i dr. vokalna djela. Te Dewn\ anthemi,

SVIRAONIK H- Orgulje SVIRIDOV, Georgij (Jurij) Vasiljevi, sovjetski kompozitor (Fate, Kurska gubernija, 16. XII 1915 ). Klavir uio u

SWANSON, Hovvard, ameriki kompozitor (Atlanta, Geor gia, 18. VIII 1919 ). Studirao na Muzikom institutu u Cle velandu (H. Ehvell) i kod N. Boulanger u Parizu. Nastanivi se 1941 u New Yorku, posvetio se iskljuivo komponiranju. Swan-

490

SWANSON SWEELINCK
pozicija za instrumente s tipkama, naprotiv, nije za njego' tiskano nita, a sauvali su se samo prijepisi. Novija su ist rukopisa (M. Reimann, W. Breig, L. Schierning) utvrdi moda nije autor nekih anonimnih kompozicija, koje je M uvrstio u drugo izdanje I sveska njegovih cjelokupnih djela, ckove fantazije imaju samo jednu glavnu temu koja je u pr girana, i to uzastopno u izvornim, augmentiranim i dimii notnim trajanjima. Forma je preteno viedijelna, sa sli meustavcima, opirnim imitacijama vanih sporednih terr etkom na nain tokate. Tokate poinju dijelom u jednostai taciji, na koju se nadovezuju pasae i ponekad fugiran sre Sweelinckove fantazije i tokate nastavljaju tradiciju srodi iz Italije (A. Gabrieli, C. Merulo), panjolske (A. Cab< Milan), Portugala (M. R. Coelho) i Engleske (J. Buli, P. Tema se melodijski ne mijenja; kromatiku S. upotrebljav rijetko. Pasae nisu tako bljetave kao kod talijanskih' zitora i blie su stilu panjolskih i engleskih uzora. Poseb sto u literaturi za instrumente s tipkama zauzimaju Swee fantazije s jekom, kojima je S. dao znatno vee dimenz drugi kompozitori (A. Banchieri, W. Byrd, P. Philips), jelne su, kao i ostale Sweelinckove fantazije, ali nemaju teme. Na kontrapunktiki oblikovan poetak slijedi h< dio s ponavljanjim figura na nain jeke; svretak je tokate. Varijacije su graene djelomino na poznate s \ pjesme i plesove, djelomino na duhovne melodije. V na svjetovne teme upuuju na engleski utjecaj, ali tee stroem stilu i vrem jedinstvu nego umjetnost Engle je vie orijentirana na ornamentalno ukraavanje. U k varijacijama kontrapunktika je jednostavna, a slog mj< homofon. Vokalni opus sastoji se veinom od duhov liturgijske muzike. Komponiran je preteno na francus stove. Ni jedno djelo nema nizozemskog ili njemakog tel zauuje, to vie to S., koliko je poznato, nikada nije izvan Nizozemske i to su mnogi njegovi uenici bili r Najvei su dio vokalnih djela psalmi. U njima se S. stre melodije cantus firmusa, ali ga esto ritmiki mijenja. J kontrapunktskim motetskim i madrigalskim stilom kao i mofonim stilom ehansona i villanelle. Harmonijski je is sve mogunosti svoga vremena, ali kromatiku upotrebljav sporadiki. Tonsko slikanje javlja se u svakoj prilici kad doputa. U zbirci Rimes jrancoises et italiennes S. naput roglasje (kojemu daje prednost u ostalim vokalnim djel korist dvoglasja i troglasja. Djela su pisana prozrano i a pri tom s velikim kontrapunktskim majstorstvom. Za i Cantiones sacrae izrijekom je propisano sudjelovanje instr s tipkama. Karakter je vie meditativan nego u psalmima. K ske pasae javljaju se ee. Sweelinckov teoretsko-instr rad sauvan je u nekoliko tuih rukopisa (M. Weckmann Reinckena i dr.). Ta pravila kompozicije, koja se temelje n; novim Istitutioni Harmoniche, posluila su takoer kao ak kasnijim traktatima (J. Criigera, Ch. Bernharda i dr.). elinekov utjecaj, osobito na sjevernonjemake orguljae, znatan; meutim, suprotno miljenju starijih muzikolog rojatno je trajao najdulje do 1650.
DJELA. INSTRUMENTALNA. Za instrumente s tipkama: ok. kata; oko 16 fantazija; 5 fantazija s jekom; 3 ricercara; 1 preludij; ok zova koralnih varijacija; oko 12 nizova varijacija na narodne pjesme ili Tri volte i 1 courante za lutnju. VOKALNA: 18 ehansona za 5 glasom 4 ehansone za 4-5 glasova u suvremenim zbirkama; Rimes franeoises et za 2-3 glasa (1 ehanson za 4 glasa; svega 12 ehansona i 15 madrigali 3 madrigala za 5-6 glasova u suvremenim zbirkama; 153 psalma za 4-i (4 knj.), 1604, 1613, 1614 i 1621; Cantique de Sime'on; Pere de nous; 37 ( sacrae za 5 glasova i b. c., 1619; nekoliko prigodnih kompozicija (epi kanoni). NOVA IZD.: cjelokupna djela obj. M. Seiffert (1895 1903) u I, djela za orgulje i embalo (novo, proireno izd., 1943 i II izd., 1957; red. A. Annegarn, 1958); II V, psalmi; VI, Cantiones sacrae (novo i: B. van den Sigtenhorst Meyer, 1957); VII, ehansoni; VIII, Rimes j et italiennes; IX, prigodne kompozicije i X, pravila za kompoziciju 1 Gehrmann). Deset nizova koralnih varijacija obj. H. J. Moser i T. Fedtkt 24 niza koralnih varijacija obj. G. Gerdes (46 Chorale jiir Orgel von und seinen deutschen Schulern, 1957); fantaziju, tokatu i varijacije na s temu obj. A. Curtis {Nederlandse klaviermuziek uit de l6e en iye eeuu LIT.: F. H. J. Tiedemann, J. P. Sweelinck, Amsterdam 1876 (II izc M. Seiffert, J. P. Sweelinck und seine direkten deutschen Schiiler ija), VFMW, 1891. Ch.van den Borren, Les Origines de la musique d dans les Pays-Bas, Bruxelles 1914. Isti, Quelques notes sur les c francaises et les madrigaux italiens de J. P. Sweelinck, Spomenica D. F. leeru, 's Gravenhage 1925. O. Gombosi, Ein neuer Sweelinck-Fund, Ti der Vereeniging voor NederlandscheMuziekgeschiedenis, 1935. B. van tenhorst Aieyer, J. P. Sweelinck en zijn instrumentale muziek, 's Gravenh (II izd. 1946). Isti, De vocale muziek van J. P. Sweelinck, 's Gravenha: A. Voigt, Die Toccaten J. P. Sweelincks (disertacija), Miinster 195; Gerdes, Die Choralvariationen J. P. Sweelincks und seiner Schuler (die Freiburg im Breisgau 1956. F. Nake, Luitcomposities van J. P. Svv Orgaan van de Koninklijke Nederlandsche Toonkunstenaars -Vereeniginj L. Schierning, Quellengeschichtliche Studien zur Orgel- und Klavi . . . (disertacija), Kiel 1958. i?. L. Tusler, The Organ Music of J. P. Sv (2 sv.), Bilthoven 1958. Ch. Vlam, Svveelinckiana, Tijdschrift voor 1 wetenschap, 1959. W. Breig, Der Umfang des choralgebundenen Org von J. P. Sweeljnck, AFMW, 1960. H. Klotz, Sweelinck spielt Swt

sonovi orkestralni radovi nose neoklasicistika obiljeja ispreple tena katkada elementima jazza. U sreditu njegova stvaralatva je vokalna lirika; neke pjesme se odlikuju dramatskom ekspresivnou (The Negro speaks oj Rivers, A Death Song) dok druge suptilnim ugoajima, podsjeaju na G. Faurea (The Valley, Stil! Lije).
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1945; II, Short Symphony, 1948 i III, za gudae, 1951. Night Music za komorni orkestar, 1950. KOMORNA: Sound Piece za duhaki kvintet; nokturno za violinu i klavir, 1948; suita za violonelo i klavir, 1949. KLA VIRSKA : sonata, 1948; scherzo The Cuckoo, 1948; preludiji, 1949 50 i dr. Brojne solo-pjesme. LIT.: G. Chase, America's Music, New York, Toronto i London 1955.

SWAROWSKY, Hans, austrijski dirigent (Budimpeta, 16. IX 1899 Salzburg, 10. IX 1975). Uenik A. Schonberga, A. Weberna, F. Weingartnera i R. Straussa. Operni dirigent u Stuttgartu, Hamburgu, Berlinu i Ziirichu; dramaturg Sveanih igara u Salzburgu (1940 44); glavni dirigent Poljske filharmonije u Krakovu (1944 45) i orkestra Bekih simfoniara (1945 47). God. 1947 50 bio je direktor Opere u Grazu; od 1946 je uz to profesor na Visokoj muzikoj koli u Beu. Od 1957 ef dirigent Scottish National Orchestra u Glasgowu, Istodobno dirigent Bekih simfoniara i od 1959 Beke Dravne opere. Nje gove su se kreacije isticale jasnoom, osobito u djelima klasika. Preveo je na njemaki vie talijanskih i francuskih opernih libreta i objavio brojne lanke, osobito o izvodilakoj praksi.
LIT.: W. Rehm, Hans Swarowsky, MGG, XII, 1965.

SVVARTHOUT, Gladvs, amerika pjevaica, mezzosopran (Deepwater, Missouri, 25. XII 1900 Firenca, 7. VII 1969). Pjevanje uila u Cansas Citvju i na Bush Conservatory u Chicagu (Ch. Clark, L. Mugnone); na opernoj pozornici debitirala 1924 u Chicagu i ve idue godine na ljetnoj sceni u Raviniji nedaleko Chicaga zablistala kao Carmen (Bizet). God. 1929 45 bila je lanica njujorkog Metropolitana, gdje je ostvarila niz kreacija u talijanskom, francuskom i engleskom repertoaru, istakavi se posebno kao Mignon (Thomas). Gostovala je na mnogim amerikim i kanadskim opernim kazalitima i snimala filmove (naj poznatiji Champagne Waltz). S. je pjevala ulogu Carmen 1950 na prvom amerikom televizijskom prijenosu jedne opere. Nje zin je mu bio bariton Frank Chapman (19001966). S. je objavila autobiografiju pod naslovom Come soon, Tomorrom (1945). Od 1940 nastupala je najvie na koncertima, ali se 1954 povukla zbog bolesti i nastanila u Firenci. SWEDLUND, Helga, njemaka plesaica, koreograf i baletni pedagog (Miinchen, 1904). Uila kod Anne Ornelli u Miinchenu i M. Wigman u Dresdenu. Umjetniku karijeru zapoela 1921; 1942 postala baletni majstor u Breslauu. Angairana zatim kao solistica, baletni majstor i direktor baleta u Hamburgu. Krae vrije me bila je baletni majstor u bekoj Dravnoj operi. Koreografirala velik broj baleta, prvenstveno suvremenih, medu kojima se istiu Semiramis i Don Juan (Gluck), La Boite ajoujoux (Debussv), Tanz um Liebe und Tod (Hoffer), Petruka_ i ar ptica (Stravinski), Carmina Burana (Orff), Trnoruica (Cajkovski), Nobilissima visione (Hindemith), ajane (Haaturjan), Francuska Suita (Egk), Hamlet (Blacher) i avo u selu (Lhotka). SWEELINCK, Jan Pieterszoon, nizozemski kompozitor i orgulja (Deventer, V 1562 Amsterdam, 16. X 1621). On je prvi u obitelji uzeo prezime S. prema djevojakom prezimenu svoje majke. Prvi muziki uitelj vjerojatno mu je bio otac Peter Swibbertszoon, orgulja crkve Oude Kerk u Amsterdamu od 1562 do smrti (1573). S. je uio takoer u Haarlemu kod J. W. Lossvja, pjevaa i duhaa u crkvenom zboru, kasnije gradskog muziara. Smatra se da je imao i drugih uitelja. Vjerojatno od 1577, a sigurno od 1580 S. je doivotno orgulja crkve Oude Kerk u Amsterdamu. uven kao izvrstan pedagog, imao je mnogo uenika. Medu Nizozemcima njegov je najznatniji dak C. J. Helmbreecker. Iz Njemake njegovi su uenici meu ostalima H. Scheidemann, J. (II) Praetorius, U. Cernitz i najvei od svih nje govih aka i nastavlja njegove tradicije, S. Scheidt. Prema suvremenom svjedoanstvu, S. je bio i velik majstor na em balu. Sweelinckove vokalne kom pozicije tiskane SU gOtOVO Sve J. P. SWEELINCK. Bakrorez J. jo za njegova ivota. Od komMtillera, 1624

SWEELINCK SYMONDS
Musik im niederlandisch-niederdeutschen Raum (red. K. G. Fellerer), Koln 1960. Th. Dart, Dutch Keyboard Music of the i6th and I7th Ccnturies (red. A. Curtis), Music and Letters, 1962. F. Koske, Nederlandse klaviermuziek uit de i6de en I7de eeuw, Mens en melodie, 1962. M. A. Vente, Ch. Vlam i A. Annegarn, Jan Pieterszoon Svveelinck, MGG, XII, 1965. T. A. Anderson, The Metrical Psalmody of J. P. Sweelinck, 2 sv. (disertacija, u II sv. praktiko izd. IV knjige Psalama), University of Iowa, 1968. A. Curtis, Sweelinck's Keyboard Music. A Study of English Elemen ts in Seventeenth-Century Dutch Composition, London 1969. F. Noske, Forma Formans. Een structuuranalitische methode, toegepast op de instrumentale muziek van J. P. Sweelinck, Amsterdam 1969. B. A.

491

(trio, 1935, kvartet 1936; sekstet, 1939 B. Goodmana). Eksperimentalno muziciranje tih grupa, ali i -> jam sessions koji su se u doba swinga ivo kultivirali, bitno su utjecali na novi stil jazza -> be-bop. Tako je era swinga zavrila u be-bopu, ali sam s. djeluje i dalje u cjelokupnom modernom jazzu. (-> Jazz)
LIT.: B. Goddman i /. Kolodin, The Kingdom of Swing, New York 1939. B. A.

SWERT, Jules de -> Desivert, Jules WIERZY NSKI, Michal, poljski kompozitor i dirigent (Krakov, 25. X 1868 Varava, 30. VI 1957). Studirao na konzervatorijima u Krakovu (W. eleriski) i Varavi (Z. Noskowski). Zborovoa i nastavnik muzike, 190608 operni dirigent u Lavovu; 1908 30 predavao klavir i harmoniju na Konzervatoriju u Krakovu i 1930 36 u Poznaiiu. Uz to je bio kazalini dirigent u Krakovu, vodio je vie zborova, skupljao narodne napjeve i dr.
DJELA. ORKESTRALNA: 6 simfonija (I, Klasyczna; III, Quasi fantasta all'antico); simfonijska pjesma Lata Wojny; Uwertura podhalahska; Chlopskie wesele; Moment musical; koncert za klavir; koncert za violinu i dr. KOMORSA: gudaki kvartet; 7 kvarteta za 3 violine i klavir; 4 klavirska trija; kompo zicije za klavirski kvintet i dr. Djela za klavir 2-runo i 4 -runo. DRAAiSKA. Opere: Ksenia, 1895; Ksiqe Ordynat czyli Pozvrot do ojczyzny ; Nocleg w Apeninach; Zosia; Trojgraniasty kapelusz. Operete; scenska muzika za drame. VOKALNA: oratorij Boze narodzenie. Kantate: Mickiezviczozvska za zbor i orkestar; Mickiewiczowa za soliste i orkestar; Koziuszkotva; Na otzvarcie icystawy iwiatowej w Poznaniu i dr. Zborovi; solo-pjesme.

SWIETEN, Gottfried Bernhard barun van, austrijski muziki amater i mecena nizozemskoga podrijetla (kraj Leidena, 29. X 1733 Be, 29. III 1803). God. 175577 (s prekidima) austrijski diplomat u Bruxellesu, Frankfurtu na Majni, Parizu, Varavi i 177077 u Berlinu ambasador na dvoru Friedricha II. Od 1777 do smrti prefekt dvorske biblioteke u Beu; 1781-91 predsjednik komisije za studij i cenzuru. U Beu se od 1777 oso bito zauzimao za djela J. S. Bacha i G. F. Handela. Organizirao je kune koncerte na kojima je od 1782 sudjelovao i W. A. Mozart. Utemeljio Geselhchaft der Associierten, iji su aristokratski lanovi podupirali izvedbe oratorija osobito Handelovih u vlastitim palaama. Za te akademije obradio je Mozart 178890 neka Handelova djela. S. je bio potovalac C. Ph. E. Bacha, koji je na njegovu narudbu napisao 6 simfonija za gudae (1773) i posve tio mu treu zbirku s vojih Sonaten fiir Kenner und Liebhaber (1781). Zauzimao se i za mladog Beethovena koji mu je posvetio Prvu simfoniju.
DJELA; najmanje 10 simfonija (sauvano 7; od toga 3 tiskane vie puta pod imenom J. Haydna kao op. 29). Komine opere Golas toujours Colas i Les Talents d la mode; vie arija za pastiecio na libreto Ch. -S. Favarta; La Rosiere de Salency (sa P.-A. Monsignyjem i F.-A. Philidorom), 1769. Obradio tekst za oratorijsku verziju djela J. Haydna Die sieben letzten Worte unseres Erlosers am Kreutze; preveo i obradio tekstove Haydnovih oratorija Die Schopfung i Die Jahreszeiten. LIT.; M. Friedlaender, Van Swieten und das Textbuch zu Haydns Jahreszeiten, PJB, 1909. P. Baumgarlner, G. van Swieten als Textdichter von Haydns Oratorien (disertacija), Wien 1930. E. F. Schmid, G. van Swieten als Komponist, Mozart-Jahrbuch, 1953. D. E. Olleson, G. van Swieten, Patron of Haydn and Mozart, Proceedings of the Royal Musical Association, 1962 63. E. Olleson, Gottfried Bernhard van Swieten, MGG, XII, 1965.

SVVOBODA, Henry, ameriki dirigent ekoga podrijetla (Prag, 29. X 1897 ). Uenik V. Talicha i A. Zemlinskog na Konzervatoriju u Pragu; 1923 zavrio i studij muzikologije s doktoratom. Kazalini dirigent, 193138 vodio radio-orkestar u Pragu. Od 1938 u SAD, gdje je bio muziki direktor poduzea za proizvodnju gramofonskih ploa Westminster Recording Company i orkestra Concert Halla, te 1962-64 dirigent Harvard Radcliffe Orchestra i od 1964 opernog orkestra na University of Texas u Austinu. Kao dirigent gostovao u Evropi, junoj Americi i na Pred njem Istoku. Objavio je The American Symphony Orchestra (1967). SYCHRA, Antonin, eki muzikolog (Boskovice, 9. VI 1918 Prag, 21. X 1969). Muzikologiju studirao na Univerzitetu u Brnu (V. Helfert, J. Racek), a estetiku na Univerzitetu u Pragu (J. Mukafovski); doktorirao 1946. God. 1947 pre davao na ped agokom fakultetu Univerziteta u Pragu, od 1948 na Akademiji muzikih umjetnosti. Od 1952 bio je profesor este tike i povijesti muzike na Karlovu univerzitetu. Polazei s mark sistikih gledita, prouavao probleme muzikoga realizma i programne muzike, osobito u djelima ekih klasika XIX i XX st. Istraivao je i povezanost ekih kompozitora s narodnom mu zikom. Uz to je izraivao komparativne stilske analize, oslanjajui se na nauku o intonaciji B. V. Asafjeva. Prouavao je i mogunosti kako da se teorija informacija i kibernetika primijene na podruju muzike analize.
DJELA: Hudba a slovo v Udove pisni (disertacija), 1946 (obj. 1948); Realismus Bedficha Smetany, Hudebni Rozhledy, 1948 49; O novou hudebni vedu, Musikologie, 1949; Materidl hudby (Hudebni fonetika a fonologie), 1949; Stranickd hudebni kritika, spolutvurce nove hudby, 1951 (njem. 1953); O hudbu zitfka, 1952; Estetika 7.d. Nejedle'ho, 1956; Lidovd pisnovost zdklad Dvofdkovy epiky v symfonickych bdsnich, Hudebni Rozhledy, 1956; K otdzce d ozrdvdni Jandkova slohu, ibid.; Estetika Dvofdkovy symfonicke tvorby, 1959; V. Helfert a smysl eke hudby, Hudebni Rozhledy, 1961; Kapitola z experimentdlniho vyzkumu vyrazu v hudbe a reci, Acta Universitatis Carolinae, Philosophica et historica, 1962; Hudba a slovo z experimentdlniho hlediska (sa K. Sedlaekom), 1962; Melodie iako faktor emadondlniho vyrazu (sa K. Sedlaekom), Hudebni Veda, 1962 i Folia Phoniatrica, 1963 i dr. LIT.: J. Jirdnek, Antonin Sychra, MGG, XII, 1965.

SYDEMAN, William, am eriki kompozitor (Nevv York, 8. V 1928 ). Studirao na Duke University u Durhamu, na Mannes Music School u New Yorku (F. Salzer, R. Travis) na Julius Hartt Sehool of Music u Hartfordu (A. Franchetti) i u Tanglevvoodu kod R. Sessionsa i G. Petrassija. Od 1959 profesor je kompozicije na Mannes Collegeu u New Yorku.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 studije, 1959, 1963 i 1965; Occumenicus, koncert za orkestar, 1964; In rnemoriam John F. Kennedy za recitatora i orkestar, 1966; 3 Concerti da camera za violinu i komorni orkestar, 1959, 1960 i 1965; koncert za klavir 4-runo, komorni orkestar i elektronske zvukove, 1967; Texture Studies, 1969. KOMORNA: 2 duhaka kvinteta, 1959 61; Homage to *V Histoire du Soldat za klarinet, fagot, trublju, trombon, violinu, kontrabas i udaraljke, 1962; Music za flautu, violu, gitaru i udaraljke, 1962; kvartet za flautu, violinu, klarinet i klavir, 1963; duo za violu i embalo, 1963; duo za violinu i klavir, 1963; Music za violu, duhae i udaraljke, 1966; Texture Studies za duhaki kv intet, 1966; Projections I za prepariranu violinu, vrpcu i dijapozitive, 1968; trio za fagot, bas-klarinet i klavir, 1969. Sonata za klavir, 1961. Fantasy Piece za embalo, 1965. VOKALNA: Songs za sopran, flautu i violonelo, 1959; The Lamenl of Elektra za alt, zbor i komorni orkestar, 1964. LIT.: N. B. Reich (red.), Catalog of the Works of William Sydeman ( I I izd.), New York 1968.

SWIFT, Richard, ameriki kompozitor (Middlepoint, Ohio, 24. IX 1927 ). Studirao na University of Chicago (G. Cooper, L. Meyer, U. Smith). Od 1956 profesor je muzike na University of California u Davisu (od 1963 predsjednik Odsjeka za muziku). God. 195864 vodio je sveuilini Simfonijski orkestar, a 1963 66 bio je pijanist u komornom ansamblu.
DJELA. ORKESTRALNA: A Coronal, 1956; Extravaganza, 1962; Tristia, 1967; koncert za klavir i komorni ansambl, 1961; koncert za violinu, 1968. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta, 1955 64; Stravaganza I VII: I, 1956; II, 1959; III, za klarinet, violinu i klavir, 1959; IV, za violu i klavir, 1961; VII, za violu, 1969. Sonata za klarinet i klavir, 1957; sonata za violinu solo, 1957; Domains III za 4 grupe instrumenata, 1963; Bucolics za embalo, klarinet, violu, udaraljke i celestu, 1964; Music for a While za violinu, violu i embalo, 1965; Music for a While II za klarinet, violu i embalo, 1969. Summer Notes za klavir, 1965. Opera The Trial of Tender O'Shea, 1964. Kompozicije za vokalne sastave (Domains I za bariton i komorni ansambl, 1963).

SYKORA, Vaclav Jan, eki pijanist i muzikolog (Prag, 10. X 1918 21. II 1974). Na Konzervatoriju u Pragu zavrio 1943 majstorsku kolu (J. Hefman) i tamo od 1946 djelovao kao profesor.
DJELA: Narodni umelec J. Hefman, 1956; Fr. X. Duek. ivot a dilo, 1958; Improvizace vera a dnes, 1966; R. Schumann, 1973. IZDANJA. Klavirske kompozicije u spomenicima kulture Muica antiqua Bohemica (sa J. Racekom): esti klasikove, 2 sv., 1953 i 1954; Dvandct melodickych etud, 1954 i sonate 1-7, 17-23 i 24-29 J. L. Dusseka, 1960 63; 16 sonata i 34 sonatine G. Bende, 1956 i 1958. Uz to izdao Stare handeke tance ze 17. stoleli, 1972. i 36 fuga za klavir A. Reiche, 3 sv., 1973.

SVVING (engl. zamah, njihanje amo tamo), oznaka za melodijsko-ritmiki impuls i napetost tipinu za jazz, koja nastaje superponiranjem > beata i -> off-beata i daje muzici jazza njezin ritmiki intenzitet, vitalnost i zanosnu dinaminost. U uem smislu, to je naziv za stilsko razdoblje jazza u vremenu oko 1930 45 (era szvinga) koje karakteriziraju veliki izvodilaki sastavi i improvizacija svedena na svega nekoliko solista. U to vrijeme s. ima i ulogu plesne muzike. Razdoblje swinga kojega su najznaajniji predstavnici orkestri C. Basiea, U. Hamptona, D. Ellingtona, J. Lunceforda, Ch. Webba, B. Goodmana, W. Hermana i dr. prijelaz je od historijskog na moderni jazz. U njemu imaju ravnopravan udio elementi crnake i evropske muzike. Od sre dine tridesetih godina poele su se iz velikih sastava (big band) odvajati male grupe uvenih solista (combo; small band), koji su swing na neki nain prenijeli na komorn omuziko podruje

SYMONDS, Norman Alec, kanadski kompozitor (Nelson' British Columbia, 23. XII 1920 ). Uenik G. Delamonta na Konzervatoriju u Torontu. Utemeljio vlastiti jazz-orkestar u kojemu je svirao klarinet i saksofon te 1957 nastupio na festivalu u Stratfordu. Djeluje u Torontu kao dirigent komornih ansambla i kompozitor muzike za kazalite, televiziju i film.
DJELA. ORKESTRALNA: Fugue for Reeds and Brass za jazz-orkestar, 1952; Concerto grosso za jazz-kvintet i simfonijski orkestar, 1957; Autumn Noc-turne za tenor-saksofon i gudae, 1960; The Namenless Hour za soliste i gudaki orkestar, 1962; Impulse, 1969. KOMORNA: 2 koncerta za jazz-oktet, 1955 i 1956; Experiments for Improvising za jazz-instrumente, 1957; Shepherd's La-ment za jazz-kvartet, 1959. DRAMSKA: jazz-opera Opera for Six Voices, 1961; televizijski balet Tensions, 1964; scenska muzika The Age of Anxiety za jazzorkestar, 1957 i dr. Boy Meets Girl za mjeoviti zbor i udaraljke, 1964.

492

SYNTHESIZER

SZALOWSKI
miji (Z. Kodalv, A. Siklos) i na Univerzitetu u Budimpeti 21) te na Konzervatoriju (S. Karg-Elert) i Univerzitetu (H u Leipzigu gdje je 1923 i doktorirao. Ureivao asopise Ze mle (192629 i ponovo, sa D. Barthom, 194749) i Stud\ cologica (od 1960, od 1967 glavni urednik). God. 1953 vao sa D. Barthom seriju muzikolokih studija Zenetu Tanulmdnyok. Od 1946 profesor muzike povijesti na bu tanskoj Muzikoj akademiji i od 1961 direktor arhiva Bart darskoj akademiji nauka. Istraivao i osvijetlio pojedine bradene pojave i razdoblja madarske muzike povijesti, pi i madarski muziki folklor.
DJELA (izbor): Benedetti und Saracini, Beitrdge zur Geschichte de (disertacija), 1923; Probleme der alten ungarischen Musikgeschichte y 1925 26; Die ungarischen Spielleute des Mittelalters, Abert-Gedf 1928; A XVII. szdzad magyar foi'iri zene'je (Muzika madarskih veliki rova u XVII st.), 1928; Ungarische Chorpartituren des 18. Jahrhunderts 1928 29; Tinodi zeneje. (Tinodijeva muzika; s novim, kritikim izda govih melodija), 1929; A XVIII. szdzad magyar kollegiumi zeneje (Muzik skih kolegija u XVIII st.), 1930; A XVI. szdzad magyar historids zc\ zika madarskih historija u XVI st.; s novim, kritikim izdanjem rr pjesmarice Hofgreffa), 1931; Nepvdndorldskori elemek a magyar t (Elementi iz doba seobe naroda u madarskoj narodnoj muzici), Ethr 1934; Kulturkreise der musikalischen Ornamentik in Europa, ZFMW, La Musique des Tziganes, 1938; Morgenland und Abendland in der U Volksmusik, 1938; A ene tortenete (Povijest muzike), 1940 (III izd. j composizioni sconosciute di A. Vivaldi, Quaderno dell' Accademia 1947; A magyar zenetortenet kezikonyve (Prirunik madarske muzike T 947 ( I I izd. 1955); Eurdpai virradat. Vivalditol Mozartig (Evropske Od Vivaldija do Mozarta), 1949 (II. izd. 1961; na njemakom 1970); tortenete, 1950 (obj. i na njemakom kao Bausteine zu einer Geschichh lodie, 1959); A XVII, szdzad magyar vildgi dallamai (Madarske svjei lodije XVII st.; s kritikim izdanjem melodija za virginal iz tabulatu A magyar ne'pdal stilusforduloja a XVIII. szdzadban (Stilski preokret 1 narodne pjesme u XVIII st.), 1950; A XIX. szdzad magyar romanti (Madarska romantika muzika XIX st.), 1951; Nepzene es tortenelem glazba i povijest), 1954 (II izd. 1955); Liszt Ferenc esteje (Veer Lisztcn 1955; Bartok Bela elete, 1955 (proireno njemako izd. Bela Bartok. , Werk, 1961); Mozart und die Volksbiihne, Kongresni izvjetaj, Wien Exotismen A4ozarts, ibid., 1956; Das Naturbild bei Hdndel und Haydn, Ehrung, 1959; A magyar ene szdzadai, ! II(Stoljea madarske rr studija), 195961; A vdlaszut (Raskre; izbor studija), 1963; A ene; problemai. A romantika felbomldsa (Opi problemi muzike. Rasap rc 1968. IZDANJA: Zenei Lexikon (urednik skupa sa A. Tothom), 2 31; 10 sv. serije muzikolok ih studija Zenctudomanyi Tanulmdnyc Barthom), 1953 63; redakcija zbornika B. Bartok, Sa vie et son ocu (II izd. 1968). LIT.: J, Marothy, Az elet tudosa, Muzsika, 1959. D. Bartha i B. Szabolcsi. Septuagenario, Kassel 1969. Studia musicologica, broj Szabolcsiju, 1969, 11.

Sintetizator SYNTHESIZER SZABADOS, i. Karoly, madarski pijanist i kompozitor (Budimpeta, 28. I 1860 25. I 1892). Studirao na Muzikoj akademiji u Budimpeti (F. Erkel, F. Liszt, R. Volkmann). Od 1880 dirigent kazalita u Kolozsvaru (danas Cluj), zatim u Budimpeti, dirigent i nastavnik pjevanja na Operi. Autor je mu zike za prvi madarski cjeloveernji balet Viora (1891). Ostavio je i vie opera (Romeo es Julia), orkestralnih djela (uvertira), zborova i solo-pjesama. 2. Bela Antal, kompozitor (Budimpeta, 3. VI 1867 15. IX 1936). Brat Karolva; studirao na Muzikoj akademiji u Bu dimpeti kod F. Erkela, R. Volkmanna i J. KoessleraJ (klavir, kompozicija) te kod R. Paulija (pjevanje). God. 1893 932 profesor klavira i pjevanja na Muzi koj akademiji u Budimpeti; uz to od 1927 do smrti generalni direktor Konzervatorija. U kompoziciji kasnoromantiar, cijenjen osobito po svojim dramskim i vokalnim djelima. Kao vokalni pedagog zasluan je za razvoj madarske pjevake kulture.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; uvertira, 1884; Andante es scherzo, 1885; Kis magyar szerendd za mali orkestar, 1934. etiri gudaka kvarteta. DRAMSKA. Opere: Alszik a nagyneni (Spava teta), 1895; A bolond (Luda), 1898 (prer. 1911); Mdria (skupa s A. Szendvjem), 1905 i Fanny, 1927. Operete: Negy kirdly (etiri kralja), 1890; Az eho es a mdsodik (Prvi i drugi), 1891; Haram Kazmer (Tri Kazimira), 1894; Rika, 1895; Kukta ktsasszony, 1897; Fehobb asszonyok (Visoke dame), 1904; A mt'imia, 1904 i dr. Muziki igrokazi: Szep Ilonka (Lijepa L), 1906; Bolond Istok (Ludi tef), 1922 i Menyasszonyhboru (Rat nevjesta), 1923. kolske opere. Scenska muzika. VOKALNA: A vi Ili za sopran i orkestar, 1907; zborovi; oko 50 solo -pjesama. Instruktivna: 30 enekgyakorlat a magyar szoveg tiszta kiejte'sere (30 vokalnih vjebi za ist izgovor madar skog teksta; u suradnji sa G. Molnarom), 1905; Ehneleti es gyakorlati enekiskola (Teoretska i praktina kola pjevanja), 5 sv. 1911; Kariskolai kezikonyv (Prirunik za zborne kole), 1910; Solfege, 1921. Uredio (skupa sa J. Sikom) antologiju pjesama raznih autora Miidalok, 8 sv., 1912 23. Napisao: Visszaemlekezesek (memoari), 1925 i Volkmann Robert, 1933. LIT.: V. Papp, Arckepek a magvar Zenevilagbol, Budapest 1925. EMajor, Szabados Bela, A Nemzeti Zenede Evkonvve az 1936 37 evrol, Budapest 1937. Z. Gdrdonyi i M. Toth, Szabados, 1. Karolv, 2. Bela, MGG, XIII, 1966.

SZABELSKI, Bolesitavv, poljski kompozitor i orgulja (Radory, Lukow, 3. XII 1896 ). Na Konzervatoriju u Varavi studirao orgulje (M. Surzvnski) i zatim pohaao Konzervatorij u Kijevu; 191828 uio kompoziciju kod R. Statkowskog i K. Szymanowskog. Crkveni orgulja i nastavnik muzike, 192939 predavao orgulje na Konzervatoriju u Katowicama, gdje je od 1945 bio na Visokoj muzikoj koli proelnik odjela za orgulje i kompoziciju. Nastupao je i kao koncertant na orguljama.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfo nija: I, 1926; II, sa sopranom i zborom na narodni tekst, 1934; III, 1951; IV, 1955 i V, 1968; Etiuda, 1939; Sinfonietta za gudae i udaraljke, 1946; Uzvertura uroczysta, 1953; Concerto grosso, 1954; 3 Sonety, 1958; Preludia, 1963. Za klavir i orkestar: 2 Concertina, 1946 i 1956 i Wiersze, 1961. Koncert za flautu, 1965. KOMORNA: Aforyzmy 9 za 10 instrumenata, 1962; 2 gudaka kvarteta, 1924 (izgubljen) i 1956. Kompozicije za klavir i za orgulje. VOKALNA. Za zbor i orkestar: Kan tata Mickiewiczowska, 1928; Magnificat, 1942; Marsz olnierski za vojniki orkestar, 1948; Poemat bohaterski, 1952 i dr. LIT.: Z. Lissa, Boleslaw Szabelski, MGG, XIII, 1966. J. W. Hawel, Zjawiska rvtmiczno metrvczne w III svmfonii B. Szabelskiego (disertacija), Katowice 1967.

SZALONEK, Witold, poljski kompozitor (Czecho\ I II 1927 ). Na Visokoj muzikoj koli u Katowicama : klavir (Wanda Chmielowska) i kompoziciju (B. Woytov kompoziciji se usavravao 1960 na ljetnim teajevima u Da tu, a 196263 pohaao teajeve iz muzike analize Nadi langer u Parizu. Od 1961 asistent i od 1966 profesor na muzikoj koli u Katowicama (od 1972 rektor). 1
DJELA (izbor): Pastorale za obou i klavir, 1952; trio za flautu, fagot, 1952; balada Dzzvon za 2 zbora, 1953; Suita kurpiozvska za alt i menata, 1955; Suita polyphonica za gudaki orkestar, 1955; sonata za i i klavir, 1958; triptihon Wyznania za recitatora, zbor i komorni orkesi Concertino za flautu i komorni orkestar, 1962; Arabeske za violinu i klaLes Sons za orkestar, 1965; Mutazioni za komorni orkestar, 1966; 4 1 za obou solo, 1966; Proporzioni za flautu, violu i harfu, 1967; Impr sonoristiques za klarinet, trombon, violonelo i klavir, 1968; Mutanza 1968; 1 + / + 1 + J za 1- 4 gudaka instrumenta, 1969; kantata Zie, 1969; Connections za 5 duhaa i 4 gudaa, 1972. Monografija Claude 1962. LIT.: W. Niedzielski, Elementv folkloru w tworczoci W. Szal. scrtacija), Katowice 1968.

SZABOj Ferenc, madarski kompozitor (Budimpeta, 27. XII 19024. XI 1969). Studirao na Muzikoj akademiji u Budimpeti (Z. Kodalv, A. Siklos, L. Weiner). God. 1928 preuzeo vodstvo zbora radnikog saveza i razvio intenzivnu kulturnu djelatnost u ok viru radnikog pokreta. Oko 1930 emigrirao u Berlin, a od 1932 boravio u SSSR, pa je za Drugoga svjetskog rata stupio u Crvenu armiju. Od 1945 profesor Budimpetanske muzike akademije (od 1957 direktor). U kompoziciji teio za sintezom madarske narod ske tradicije i suvremenog socijalistikog realizma, pa je povezivao elemente folklora (tematika) sa ekspresivnim, esto bitonalnim, harmonijama i prodornom ritmikom. Oblike je gradio monotematski.
DJELA. ORKESTRALNA : simfonija Emlekezteto (Me mento), 1952; Concerto Hazateres (Koncert Povratak), 1948; Szdmadds (Ispovijest), 1949; suita za komorni orkestar, 1926 (prer. s naslovom Elfelejtett szerendd Zaboravljena serenada, 1963); Lirai szvit, 1936; Moldvai rapszodia, 1940 41; Ludas Matyi suita, 1950; Etide za gudaki orkestar, 1930; simfonijeta za orkestar domra, 1935 i dr. KOMORNA: 2 gudaka trija, 1926 i 1927; 2 gudaka kvar teta, 1928 i 1962; klavirski trio, 1931; 2 sonate za violinu solo, 1930; sonata za violonelo solo, 1929. KLAV1RSKA. Tri sonate: 1941, 1947 i 1961; sonatina, 1952; ciklus Felszabadult melodidk (Osloboene melodije), 1952 (7 stavaka prer. u istoimeni ciklus za orkestar, 1955); tokata, 1928; 3 klavirska ciklusa, 1932 33. DRAMSKA: balet Ludas Matyi, 1960. Filmska muzika. VOKALNA: oratorij Feltdmadott a tenger (Uskrsnulo je more, stihovi S. Petofija), I955J kantate Lenin meghaltl (Lenjin je umro), 1932 i A sztalini torveny (Staljinski zakon), 1932; Notaszo za glas (zbor) i mali orkestar, 1950; zborovi; solo-pjesme. lanci i kritike. LIT.: /. Sdrkozi, Szab Ferenc Ludas Matyi szvitje, Uj Zenei Szemle, 1951. /. Szelenyii Szabo Ferenc, ibid., 1953. J. S. Weissmann, Guide to Contemporarv Hungarian Composers, Tempo, 1957 58. /. Vitdnyi, Ludas Matyi. Szabo Ferenc Tancjatekanak bemutatoja, Muzsika, 1960. Gy. Fejes, Szabo Ferenc: Balletz ene, Magvar ene, 1962. A. Pernye, Szabo Ferenc fiatalkori Kamaramuvei, ibid., 1963. M. Toth i J. Ujfalussy, Ferenc Szabo, MGG, XIII, 1966.

SZALOWSKI, Antoni, poljski kompozitor (Varava, 1907 Pariz, 21. III 1973). Sin violinista i profesora skoga konzervatorija. Kod njega poinje S. studirati muz: Konzervatoriju ui klavir kod P. Levvieckog i kompozic K. Sikorskog. Zavrivi studij, od 1930 ivi u Parizu; o 193136 usavrava kod N. Boulanger. God. 193850 pred Drutva mladih poljskih muziara u Parizu. Utjecaj fr; muzike oituje se u gracioznosti i lakoi fakture i u uvije! noj i konciznoj formi. S. je majstor u postizavanju zvur kata ( Uvertira).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1939; simfonijeta, 1940. I za klavir, 1930; za violinu, 1954 i za obou, klarinet i fagot, 1958. Com flautu i gudae, 1951; Allegretto za fagot i orkestar, 1962; Concertinoz 1942; uvertira, 1936; suita, 1952; suita Radio-Musique, 1955; partii partita za gudae, 1954; simfonijske varijacije, 1928; Tryptyk, 195c toceata za gudae, 1957; simfonijska slika Resurrection de Lazare, Hc Giotto, 1960 i dr. KOMORNA : 4 gudaka kvarteta, 1928, 1934, 193 4 pastorala za flautu i gudaki trio, 1947; duhaki trio, 1936; Diverti duhaki trio, 1955; duhaki kvintet, 1954; s onatina za klarinet i klavi sonatina za obou i klavir, 1946; suita za violinu i klavir, 1931; partita z elo solo, 1933 i dr. KLAVIRSKA: sonata, 1932; 2 sonatine, 193; Perpetuum mobile, 1937 i dr. Suita za embalo, 1953 - DRAMSKA Zaczarotuana obera, 1945; Divertissement de ballet, 1950 i La Fenu 1958. Scenska muzika za radio-drame. Kantata za enski zbor i (na srednjovjekovne latinske tekstove), 1960; pjesme za glas i orkestar i klavir. LIT.: W. Malinowskit Technika orkiestrovva a forma w Uwerturz< wskiego, Muzvka, 1958. Z. Lissa, Antoni Szalowski, MGG, XIII, 1

SZABOLCSI, Bence (Benedikt), madarski muzikolog (Bu dimpeta, 2. VIII 1899 21. I 1973). Studirao na Muzikoj akade-

SZAMOTULCZYK
SZAMOTULCZYK (Szamotulski), Waciaw -> Waclaw iz Szamotuly SZANTO, Tivadar (Theodor), madarski pijanist i kompo zitor (Be, 3. VI 1877 Budimpeta, 7. I 1934). Studirao na Konzervatoriju u Beu (R. Fuchs), u Budimpeti (H. Koessler) i Ber linu (F. Busoni). Do 1905 koncertirao po Njemakoj, zatim se nastanio u Parizu (1905 13) pa u vicarskoj (191421) i od 1922 u Budimpeti, odakle je odlazio na koncertne turneje po evropskim zemljama. Kao pijanist proslavio se tehniki vanredno dotjeranim, ritmiko-melodijski plastinim interpretacijama; mnogo je izvodio muziku XX st. (F. Delius mu je posvetio koncert u c-molu). Kao kompozitor nalazio je inspiraciju u melodici madarskog i japanskog muzikog folklora; eksperimentirao je sa zvunim bojama.
DJELA. ORKESTRALNA: Land und Meer, simfonija sa zborom, 1909; Sinfonische Rhapsodie, 1917; 3 suite; Japanische Suite, 1926. KOMORNA: Hhtoriette za komorni sastav, 1925; Magyarorszdg koncertna sonata za violinu i klavir, 1906; Suite i Poeme religieux za violonelo i klavir. KLAV'IRSKA: Deux etudes orientales; Ballade; Elegie; Lamentation; Etudes orientales br. 3-4; Contrastes; Variations et finale en re sur un theme hongrois populaire; Essais d'harmonies japonaises; Berceuse dc la mort; Zzoei japanische Meiodien; 4 nouvelles pieces. Za orgulje: Cautus ehoralis i dr. DRAMSKA: opere Tajfun, 1924 i Samum, 1933. Operetna parodija Grof Romeo, 1931. Zborovi; solo-pjesme. Preradbe za klavir djela J. S. Bacha, Liszta-Paganinija, Stravinskog i dr. LIT.: Z. Koddly, Szanto Tivadar (u II sv. sabranih spisa Visszatekints u redakciji F. Bonisa), Budapest 1964. F. Bonis, Theodor Szanto, MGG, XIII, 1966.

SZELL

493

nov (Musorgski). Njegova kreacija naslovne uloge u operi Modrobradov dvorac (Bartok) smatra se nenadmanom. SZELENYI, Istvan, madarski pijanist, kompozitor i muziki pisac (Zolvom, danas Zvolen, Slovaka, 8. VIII 1904Budimpeta, 31. I 1972). Na Muzikoj akademiji u Budimpeti studirao kompoziciju (Z. Kodalv) i klavir (A. Szekely). Od 1926 u Budimpeti na stavnik klavira i koncertni pijanist; 193031, kao muziki direktor Ruske baletne trupe gostovao u Francuskoj, Engleskoj i drugim evropskim zemljama. Od 1946 u Budimpeti, profesor Dravne muzike gimnazije (194850 direktor), glavni urednik asopisa Uj zenei szemle (195056), zatim profesor konzervatorija Bela Bartok (195066) i Muzike akademije (196672). Sljedbenik Lisztova klavirskog stila, kasnije preao na ekspresivniji, preteno lirski izraz.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1926; II, Az osok nyomaban (Tragom predaka) za gudaki orkestar, 1946 i III, Gydrszimfonia (Simfonija tvornice), 1946. Koncerti: za violinu, 1930; za klavir, 1969; Tripelkonzert za klavir, violinu i violonelo, 1932; Concertino za violinu, 1947 i Summa m'lae (na temu Liszta) za klavir, 1956. Poeme, 1931; Gepldnc-Munkatdnc (Ples stroja-Ples rada), 1942; Hommage a Bartok, 1947 i dr. KOMORNA. etiri gudaka kvarteta: I, 1927; I I , i 9 2 8 ; I I I , 1929 i IV, 1964. Dva klavirska trija, 1929 i 1961; klavirski kvintet Szimuhdnfnia, 1931; Fantazija i fuga za gudaki kvartet, 1930; Konstrukcija za klavirski kvartet, 1931. Sonate: za violinu i klavir, 1923; za flautu i klavir, 1925; za 4 violine, 1941 i 2 za violinu solo, 1925 i 1934. Rapszodia za violonelo i klavir, 1943; 2 dua za violinu i violonelo, 1928 i 1952; duo za violinu i violu, 1933 i dr. KLAVIRSKA. Sedam sonata: I V, 1924 27; VI, 1956 i VII, 1969. Dvije sonatine; 42 preludija, 1932, chaconna; suite i dr. DRAMSKA: muzika komedija Hidavatds (Otvorenje mosta), 1936; pantomime L'Enfant prodigue, 1931 i Babiloni vdsdr, 1931. VOKALNA. Oratoriji: Virata, 1935; Spar-tacus, 1960 i Tiz nap, amely megrengette a vildgot (Deset dana koji su potresli svijet), 1962. Kantate: A gydsz orajdban, 1936; Adam indull el igy, 1936; Tajtekos eg, 1948: Dominik Istvan balladdja, 1952; Enck Szanto Kovdcs Jdnosrol, 1953; Gvennek-kantdta, 1953; Fdklya, 1960 i Cantata de minoribus, 1960. Vocalise za sopran, violonelo i orkestar, 1939; zborna djela (Apsolutna zborna simfonija i dr); solo-pjesme. Vie instruktivnih komornih i klavirskih kompozicija za mlade. SPISI: Rendszcres modutdciotan (Sistematska nauka o modulaciji), 1927 (na rumunjskom 1964); A zenetorlenet es bolcselettdrtenet kapesolatai (Veze izmeu historije muzike i historije filozofije), 1944; Liszt lete ke'pckben (Lisztov ivot u slikama), 1958 (na ruskom 1963); A magyar ene tortenete (Povijest madarske muzike), 2 knj., 1959; Gyakorlati moduladotan (Praktika nauka o mo dulaciji), 1960; Bartok "Gyermekeknek l < szovegkritikai elemzes (Bartok Za djecu kritika analiza teksta), 1960. Studije i lanci. LIT.: J. S. Weissmann, The Contemporarv Mouvement in Hungarv, Music Today, 1949. M. Toth i J. Ujfalussy, Istvan Szelenvi, MGG, XIII, 1966.

SZEGEDI, Aleksandar, violinist (Subotica, 9. VII 1911 Zagreb, 10. VI 1970). Studij violine zavrio 1936 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (V. Huml). God. 1931 41 koncertni maj stor Zagrebake opere i Zagrebake filharmonije te ujedno prvi violinist Zagrebakog kvarteta, 194144 nastavnik na Konzerva toriju u Novom Sadu i 1945 46 na Muzikoj koli u Subotici, 194647 koncertni majstor Simfonijskog orkestra Radio-Beograda i 194754 orkestra Zagrebake opere. God. 195459 u Sarajevu koncertni majstor opere i Filharmonije i od 1955 isto dobno profesor na Muzikoj akademiji; 195966 ponovno kon certni majstor Zagrebake opere. Kao solist i komorni muziar koncertirao u Jugoslaviji, Madarskoj, Austriji, Njemakoj, e koj, Italiji i drugim evropskim zemljama. U njegovu repertoaru posebno su mjesto zauzimala djela jugoslavenskih kompozitora.
M. Poz.

SZEKELY, Endre, madarski kompozitor i muziki kritiar (Budimpeta, 6. IV 1912 ). Studirao na Muzikoj akademiji u Budimpeti (A. Siklos), zatim se posvetio podizanju radnikih zborova. Poslije 1945 sudjelovao u novoj organizaciji madar skog muzikog ivota: pokrenuo Slobodni sindikat madarskih muzikih umjetnika (Magyar Zenemiive'szek Szabad Szakszervezete), 1947 osnovao drutvo za organizaciju konc erata i snimanje ploa (Magyar Muzsa), 1948 organizirao internacionalni festival radnikih zborova u Budimpeti te ureivao asopise Eneklo Munkds i Eneklo Nep. God. 1948 postao direktor budimpetanskog Gradskog kazalita, 195051 vodio zbor Madarskog radija, a od 1960 profesor je na Pedagokoj akademiji. Pisio mu zike kritike za list Szabad Nep, bio lan urednitva muzikih asopisa Zenei Szemle i zatim Uj Zenei Szemle. U mladenakim djelima stilski sljedbenik Z. Kodalya, po slije rata, usporedo sa svojom kulturno-politikom djelatnou, komponirao muziku popularnijeg karaktera (masovne pjesme, operete); u novije doba prelazi na dodekafomju te pokazuje smisao za neobine instrumentalne kombinacije.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1957; Sinfonia concertanle, 1961; Conceno za klavir, gudae i udaraljke, 1958; Concerto za 8 solistikih instrume nata i orkestar, 1964; 3 suite, -1947, 1961 i 1965; Rapszodia za violinu i orkestar, 1956. KOMORNA: gudaki trio, 1943; 3 gudaka kvarteta; I, 1953 (rev. 1961); II, 1958 i I I I , 1962; dva duhaka trija, 1958 i 1959; 3 duhaka kvinteta: 1, 1952; II, 1961 i III, 1966; Kamarazem I, za 8 izvoaa, 1963 i II, za 6 izvoaa, 1966, Rapszodia za violu i klavir, 1956; Capriccio za flautu i klavir, 1961; etide za violinu i vio lonelo. Klavirske kompozicije (2 sonate). DRAMSKA: opera Vizirozsa (Vodeni cvijet), 1958. Opereta Aranycsiltag (Zlatna zvijezda), 1951. VOKALNA: oratorij Dozsa Gybrgy, 1962. Kantate: Paraszt-kantala, 1947; Petofi-kantata, 1953; Dontsd a tbket, 1955 i Ez a mienk, 1964. Vbros Rebek za mezzosopran i instrumentalni sastav, 1946; Haldlviragok za tenor, flautu i violonelo; zborovi, solo -pjesme. Vie instruktivnih djela za razliite instrumente. SPISI: A kulturmunka nevetesi kerdesei (Odgojni problemi u kulturi), 1946; ene es tdrsadalmi valosdg (Muzika i drutvena stvarnost), 1948 i dr. LIT.: M. Toth i J. Ujfalussy, Endre Szekely, MGG XIII, 1966.

SZELIGOWSKI, Tadeusz, poljski kompozitor (Lavov, 13. IX 1896 Poznan, 10. I 1963). Studirao na Konzervatoriju u Lavovu, a poslije Prvoga svjetskog rata u Krakovu kod A. Petersa (klavir) i B. Wallek-Walewskog (kompozicija); istodobno studirao muzikologiju na Univerzitetu (Z. Jachimecki); 1927 31 uio kompoziciju kod N. Boulanger u Parizu. Predavao na Konzervatoriju u Poznanu i Vilniusu (do 1941); od 1950 do smrti bio je profesor na visokim muzikim kolama u Varavi i Poznanu. Pripadao je konzervativnom krilu suvremene poljske muzike. Ponekad naginje arhaizmu (opera Bunt akozv). Vokalnu, osobito zbornu muziku temeljio je na poljskom, bjeloruskom i litavskom folkloru.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1939; koncert za klarinet, 1932; Concerto, 1931; Uzvertura burleska, 1952; 7 suita {Kaziuki, 1927; Suita lubelska, 1945; Korowod, 1954); Partita, 1931; Poemat tragiczny, Epitaph na mier Karola Szymanowskiego za gudae, 1937; Noklurn, 1947. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1929 i 1934; klavirski trio, 1958; suita za kla vir, violinu i kontrabas; duhaki kvintet, 1950; sonata za flautu i klavir, 1953; Pich litetvska, 1928 i Fantazja zarapsodyczna, 1938, za violinu i klavir; Nokturn, 1943 i Orientalc, 1945, violonelo i klavir; Air grave et air gai za engleski rog i klavir, 1953. KLAVIRSKA: sonata, 1949; sonatina, 1940; Gitary z Zalamci, 1939 i dr. DRAMSKA. Opere: Bunt akom , 1951; Krakatuk , 1955 i Teodor Gentleman, 1963. Opera-oratorij Odys placzqcy i opuszczony. Baleti Paw i dziewczyna, 1948 i Mazepa, 1958. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: Kamata sportoiva, 1947; kompozicije za solo (sole), zbor i orkestar, za zbor i orkestar, za glas i orkestar; Suita wesclna za sole, zbor i klavir, 1948; zborovi; solo-pjesme. Crkvena muzika. LIT.: T. Marek, T. Szcligowski, Muzvka, 1950. R. Brandstacttcr, Bunt akow, ibid., 1951. Z. Lissa, Bunt akovv T. Szeligowskego, Krakow 1955. Z. Mydelski, T. Szeligowski, Ruch Muzyczny, 1963. Z. Lissa, Tadeusz Szeligovvski, MGG, XIII, 1966. T. Komaski, Muzyka instrumentalna Tadeusza Szeligowskiego, Gdarisk 1972.

SZEKELY, Mihaly, madarski pjeva, bas (Jaszberenv, 8. V 1900 Budimpeta, 22. III 1963). Studij pjevanja zavrio na Konzervatoriju u Budimpeti (G. Laszlo); na opernoj pozor nici debitirao 1920 kao Ferrando (Verdi, Trubadur) i otada do smrti bio solist Budimpetanske opere; uz to 194650 lan njujorkog Metropolitana. Gostovao u Njemakoj, Austriji, Italiji i drugim zemljama, na festivalima u Salzburgu, Glvndebourneu, Holandiji i dr. Kratko je vrijeme (1957 58) bio lan Munchenske opere. U njegova najvia dostignua idu uloge Osmin, Le porello i Sarastro (Mozart, Otmica iz Seraja, Don Giovanni i arobna frula), Kralj Filip (Verdi, Don Carlos) i Boris Godu-

SZELL, George (Gyorgy), ameriki dirigent madarskog podrijetla (Budimpeta, 7. VI 1897 Cleveland, 30. VII 1970). Uio kod E. Mandyczewskog, J. B. FSrstera i K. Prohaske u Beu i kod M. Regera u Leipzigu. Kao dirigent debitirao 1914 u Berlinu. Od 1917 operni dirigent u Strasbourgu, zatim u Pragu, Darmstadtu, Dusseldorfu, Berlinu (1924 29 prvi dirigent Dravne opere, uz to od 1926 profesor na Visokoj muzikoj koli), Pragu (192937 prvi dirigent Njemakog kazalita i nastavnik Njemake muzike akademije). Od 1937 dirigent Scottish Orchestra u Glasgovvu i Residentie Orkest u Hagu. Od 1939 boravio u SAD; ondje je 1942 46 dirigent na operi Metropolitan, a od 1946 vodi Simfonijski orkestar u Clevelandu; uz to je 1943 56 redoviti gost dirigent Nezv York Philharmonic Symphony Orchestra. Vraao se poslije Drugoga svjetskog rata vie puta u Evropu i dirigirao kao gost raznim orkestrima (Sveane igre u Salzburgu). Bio je poznat po stilski istoj, odmjerenoj i jasnoj interpretaciji

494

SZELL SZPINALSKI
evropskim muzikim festivalima na kojima se pojavljuje bno mjesto zauzimaju Ljetne igre u Dubrovniku, u okvii je odravao i teajeve u interpretaciji. Sz. esto nastupa s blom Zagrebakih solista. Komponirao je komorna djela girao sonate i partite za violinu solo J. S. Bacha, kao i dru iz razdoblja baroka. SZIGETI, Jozsef (Joseph), madarski violinist (Budi 5. IX 1892 Luzern, 20. II 1973). Uio kod J. Hubava 1 zikoj akademiji u Budimpeti; debitirao 1905 u Berlinu 1913 14 poduzima svoju prvu koncertnu turneju po 191734 vodi majstorsku klasu violine na Konzervatoriju nevi; 1925 koncertira prvi put u SAD, gdje se zatim ic stanio (1951 dobio ameriko dravljanstvo). Stekavi golemu narodnu reputaciju, koncertira po Evropi, Americi, na Prec Dalekom Istoku, u Australiji i junoj Africi. Krajem pe godina vratio se u Evropu i ivio do smrti u Baugv sur C (vicarska). Pored standardnog repertoara Sz. je esto izvoc la suvremenih kompozitora F. Busonija, B. Bartoka, A. 1 I. Stravinskog, S. Prokofjeva, A. Berga i dr. Njegovo ; odlikovalo se vitalnou, lakoom, savrenom tehnikom vje i punoom zvuka, osobito u izvoenju akorda (to posti; cifinim, neuobiajenim dranjem gudala). Nainio je vel transkripcija za violinu, objavio autobiografsko djelo With Attached (1947; proireno izd. 1967; njem. proireno izd mad. 1965, rus. 1969), nadalje A Violinist's Notebook ( muzikih primjera, engl. i njem. 1964, rus. 1969), The Ten 1 veri Sonatas for Piano and Violin (obj. P. Rolland, 196 196768, njem. proireno izd. 1965, mad. 1968, tal. Szigeti on the Violin (1969) i dr.
LIT.: F. Kramer, The Challenge of Perfection, The Strad, ic A. Meli, Joseph Szigeti, MGG, XIII, 1966.-7. W. Hartnack, Gross. unserer Zeit, Miinchen 1967 (takoer Giitersloh 1968).

klasinih i suvremenih djela. Komponirao je simfoniju, uvertiru Lirikus nyitdny (1920), komorna i klavirska djela. SZENDREI, Aladar (Alfred Sendrey), ameriki dirigent i kompozitor madarskog podrijetla (Budimpeta, 29. II 1884 ). Studirao na Muzikoj akademiji u Budimpeti (H. Koes-sler). God. 1905 16 operni dirigent u Kolnu, Muhlhausenu, Brnu, Chicagu, New Yorku, Berlinu i Beu; 191832 u Leipzigu, najprije na Operi, zatim (od 1924) vodi simfonijski orkestar. God. 1933 napustio Njemaku i do 1940 djelovao na Radiodiffusion Francaise u Parizu. Od 1941 ivi u SAD; 196267 profesor na University of Judaism u Los Angelesu.
DJELA: simfonija u B-duru; Magyar nyitdny (Madarska uvertira). Komorna djela. Opera Der tiirkisenblaue Garlen, 1920; balet Danse d'odalisque. Zborovi; solo-pjesme. SPISI: Rundfunk und Musikpfiege, 1931; Dirigierkunde, 1932 ( I I izd. 1952); Bibliography of Jezuish Music, 1951.

SZENKAR, Jeno (Eugen, Szenkar), madarski dirigent (Budimpeta, 9. IV 1891 ). Sin i uenik orguljaa i kompozitora Ferdinanda Szenkara; studirao na Muzikoj akademiji u Budim peti. Operni dirigent u Pragu (191213), Budimpeti (191315), Salzburgu (1915 16), Altenburgu (1916 20), Frankfurtu na Majni (192023), Berlinu (1923 24) i Kolnu (1924 33 generalni muziki direktor Opere). Napustivi 1933 Njemaku, vodio 193437 Dravni filharmonijski orkestar u Moskvi. God. 1939 49 ivio u Brazilu i primio brazilsko dravljanstvo; bio je dirigent Gradskog kazalita i Simfonijskog orkestra (koji je osnovao) u Rio de Janeiru. God. 1950 52 dirigent je simfonijskih koncerata u Kolnu i Mannheimu; 1952 60 je generalni muziki direktor u Dusseldorfu, gdje vodi simfonijske koncerte i operne izvedbe. Od 1963 ponovo aktivan i u Budimpeti. Go stovao je po SAD, Evropi, Izraelu i Egiptu. Kao dirigent odlikovao se temperamentnim predavanjem i profinjenim interpretacijama klasinih i niza suvremenih djela. Bavio se i kompo zicijom. SZERVANSZKY, Endre, madarski kompozitor i muziki pisac (Kistetenv, 27. XII 1911). Studirao na Muzikoj aka demiji u Budimpeti najprije klarinet, zatim kompoziciju (A. Siklos). God. 1937 41 nastavnik na muzikim kolama i 1941 48 na Nacionalnom konzervatoriju u Budimpeti; od 1948 profesor je Muzike akademije. Pisao muzike kritike za dnevnik Szabad Nep, suraivao u asopisima. Nadovezujui se na Bar toka proao tri stvaralake faze. U prvoj mu je teite na komor noj, polifono oblikovanoj muzici, u drugoj daje prednost klasicistikom oblikovanju, ali s melodikom i ritmikom madarskog idioma i s krajnje napetim harmonijama, a u treoj fazi prelazi na serijelnu tehniku, ali ne naputa vezu s madarskim naslje em.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1946 48; koncert za flautu, 1952 53; 3 Divertimmta (I za gudaki orkestar, 1939; II za mali orkestar, 1939 i III za gudae, 194243); 3 suite, 1945 51; Szerendd za gudae, 194748; Rapszodia, 1950; Klarinetszerendd za klarinet i orkestar, 1950; Conccrto Jozsef Attila emlekere, 1954; Hat Zenekari darab, 1959. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, I, 1936 38 i II, 1956 57; 2 duhaka kvinteta, I, 1951 i II, 1957; trio za flautu, violinu i violu, 1951; sonata za violinu i klavir, 1945; suita za 2 flaute; 10 kbnnyiX darab za violinu i klavir; 45 dua za 2 violine. Klavirske kompozicije (sonatine). DRAMSKA: djeji Singspiel Az ezernevu ledny (Djevojka s tisuu imena), 1962. Balet Napheleti mese (Istonjaka pria), 1948 49. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: oratorij Sotel menyorszdg, 1964. Kantate: Hdrom koroszteny jdtek, 1940; Falusi lakodalmas, 1949 i Honvedkan-tdla, 1956. Zborovi a cappella (Nepdalszvit) solo-pjesme. INSTRUKTIVNA: dua za violine, za klarinete, za flaute, za oboe i za rogove; etide za flautu solo. SPISI: Stilusvdltozdsok Bartok zenejeben (Stilske promjene u Barto-kovoj muzici), Muvelt Nep, 1947; Hogyan tanulmdnyozzuk Bartok muveit (Kako prouavati Bartokova djela ), Zenepedagogia, 1948 i dr. LIT.: /. Szelenyi, Szervanszkv Endre nyolc Petofi-dala, Uj Zenei Szemle, 1935* J. S. Weissmann, Guide to Contemporarv Hungarian Composers, Tempo, 1958. J. Kovdcs, Szervanszkv Hat zenekari darabjarol, Muzsika, 1960. A. Pernye, Szervanszkv Endre: II Fuvosotos, Magvar ene, 1960. M. Toth i J. Ujfalussy, Endre Szervanszkv, MGG, XIII, 1966.

SZIRMAI (Szirmay), Albert, ameriki kompozitor rr skog podrijetla (Budimpeta, 2. VII 1880 New York, 1967). Studij kompozicije zavrio 1906 na Muzikoj akade Budimpeti (J. Koessler). Muziki kritiar njemakih novir ter Lloyd, od 1907 dirigent operetnog kazalita u Budi: Poslije Prvoga svjetskog rata preselio se u New York, gdje dio muziki odjel naklade Chappell & Co. Kao kompozit sebno se istakao na podruju vedrog muzikog kazalita.
DJELA. Operete: Bdlkirdlynb, 1907; A mcxikoi lcdny, 1912; 7 on the Film, 1913; Mdgnds Mika, 1916; Grof Rinaldo, 1918; The Ba 1925; Alexandra, 1925; Eva grofno 1928; Lady Mary, 1928; Ripples A ballerina, 1931; Tabani legenda, 1957; A tiinderlaki ldnyok, 1964 Klavirske kompozicije. Oko 300 pjesama.

SZMOLYAN, Walter, austrijski muzikolog (Be, 19. I] ). Studirao u Beu na Univerzitetu, Muzikoj akade Gradskom konzervatoriju. Pjeva, muziki pisac i kritiar; o< suradnik naklade Lafite u Beu u kojoj ureuje seriju mono Osterreichische Komponisten des XX. Jahrhunderts. Sz. je s va i generalni sekretar Meunarodnog Schonbergova dru glavni urednik asopisa Osterreichische Musikzeitschrift, sui Austrijske radio-televizije i dr.
DJELA: J. M. Hauer, 1965. Studije: Das Bauernfeindsche Theater lais Auersperg in Wien, Osterreichische Musikzeitschrift, 1963; Hauers J sitionstechnik in der Oper Die schwarze Spinne<', ibid., 1966; Ein Violin von J. M. Hauer, ibid., 1969; Beethoven Funde in Modling, ibid., 1971; i burtsstdtte der Zwolftontechnik, ibid.; Webern-Slatten in Osterreich, ibid. Schonberg in Modling, ibid., 1974; Schbnberg und Berg als Lehrer, ibid.

SZERYNG, Henryk, meksiki violinist poljskoga podrijetla (Varava, 22. IX 1918 ). Uenik W. Hessa, C. Flescha i J. Thibauda; kao solist debitirao 1933. Od 1948 profesor je na Faculdad de Muica Univerziteta u Mexicu. Jedan od najistaknutijih vio linskih virtuoza dananjice, Sz. je redovit gost brojnih svjetskih muzikih sredita, osobito ev ropskih. Umjetnik ije se dubo ko proivljavanje, inteligentno predavanje i lako svladavanje tehnikih problema instrumen ta zdruuje s iskonskim tempe ramentom i smislom za reljefno isticanje sadraja, Sz. osobitu panju posveuje punom i zvu nom tonu, koji privlai top linom i njenou na lirskim stranicama, ali i snagom i vr stinom na dramatinim. Meu H . SZERYNG

SZOKOLAY, Sandor, madarski kompozitor (Kunagot III 1931 ). Kompoziciju studirao na Muzikoj akader Budimpeti (F. Szabo, F. Farkas). God. 195760 predav muzikoj koli Radija; od 1966 profesor je kontrapunkta i pozicije na Muzikoj akademiji u Budimpeti. Svojim opc Krvava svadba i Hamlet stekao je meunarodnu reputaciji:
DJELA. ORKESTRALNA. Koncerti: za violinu, 1956; za klavir i za trublju, 1969. Sonata za violinu solo, 1956. DRAMSKA. Verndsz (Krvava svadba), 1964; Hamlet, 1968 i Sdmson, 1973. Baleti: es az ordog (Urban i vrag), 1958 i Az iszonyat balladdja (Balada uasa) VOKALNA: oratoriji A tiiz marciusa (Mart ognja), 1958 i Istar pokc (Istarov put u pakao), 1960. Dvije balade za zbor, 2 klavira i udaraljke, kantate Vildgok vetelkedese, 1959 i Neger kantdta, 1962; Deploration za orkestar u spomen F. Poulenca, 1964; Revelation za zbor i orkestar, ic ene hatalma za mjeoviti i djeji zbor i orkestar, 1969.

SZPINALSKI, Stanislaw Leopold, poljski pijanist ( terinodar, danas Krasnodar, Rusija, 15. XI 1901 Pariz, I 1957). Klavir i kompoziciju studirao u Moskvi i Varavi (J. zvnski): usavravao se u Parizu (L. Aubert) i 192832 u Mo u vicarskoj (I. Paderewski). Nastupao je u Evropi, u Tursk Sjevernoj Americi. Bio je veoma cijenjen interpret suvre muzike, osobito slavenskih kompozitora. Profesor i dir Konzervatorija u Vilniusu (1934 40), Lublinu (1944Lodu (194546) i Poznanu (1946 51). Od 1951, bio je fesor i rektor varavske Visoke muzike kole.

SZTOMPKA SZYMANOWSKI
SZTOMPKA, Henryk, poljski pijanist (Boguslawce, 4. IV 1901 Krakov, 21. VI 1964). Studij klavira zavrio 1926 na Konzervatoriju u Varavi (J. Turczvnski) i zatim se usavravao kod I. Paderewskog u Morgesu (Vaud). Na prvom meunarodnom natjecanju F. Chopin 1927 u Varavi dobio specijalnu nagradu kao najbolji interpret Chopinovih mazurka. Koncertirao po cijelom svijetu, istiui se posebno svojim kreacijama romantinih kompozitora. Od 1945 bio je profesor na Visokoj muzikoj koli u Krakovu. Napisao monografiju Artur Rubinstein (1966). SZYMANOWSKI, 1. Karol, poljski kompozitor (Tvmoszovvka' Ukrajina, 6. X 1882 Lausanne, 29. III 1937). U dvanaestoj godini napisao je svoju prvu kompoziciju, premda jo nije poz navao harmonije; nekoliko godina kasnije poeo uiti kod G. Neuhausa, istaknutog muzikog pedagoga iz Jelisavetgrada. God. 1900 nastaje op. 1 Szymanowskoga: Devet preludija za klavir u kojima se zamjeuju utjecaji Chopina i Skrjabina. Solo--pjesme, nastale nakon toga, otkrile su snanu lirsku crtu njegove umjetnike naravi. God. 1903 Sz. je otiao u Varavu na studij kod Z. Noskowskog, tada najuglednijeg poljskog muzikog pedagoga i uvaenog kompozitora s kojim je temeljito prouio kontrapunkt, fugu i muzike oblike. U Varavi je ostao dvije godine. Nakon toga je 1905 poao u Berlin da upozna muziki ivot Njemake i nove muzi ke pravce. Tada ga se oso bito dojmilo majstorstvo orkestracije R. K. SZYMANOWSKI Straussa koji mu je donekle postao i uzorom. U Berlinu Crte A. Horo\vitza je susreo tri mlada muzi ara iz Poljske, G. Fitelberga, L. Royckog i A. Szel uta. Svi su se oni, poput Szymanowskog, eljeli osloboditi akademskih okvira i poi suvremenijim putovima. Osnovali su tada udru enje Mlada Poljska u muzici i organizirali koncert vlastitih simfonijskih djela pod ravnanjem G. Fitelberga. U izvedenim kompozicijama oitovao se prilino jak utjecaj ondanje njemake muzike. God. 1908 Sz. naputa Berlin i boravi u rodnoj Tymoszowki koju povremeno naputa zbog putovanja u inozem stvo. Zaslugom prijatelja, medu kojima su se nalazili uveni poljski umjetnici violinist P. Kochanski i pijanist A. Rubinstein muzika Szymanowskoga, vie puta i uz Fitelbergovu pomo, probija sebi uspjeno put u javnost. Zanimanje za orijentalnu filozofiju i mistiku izazvalo je tada pojavu novih djela (Hafizove ljubavne pjesme, opera Hagith). U to doba otkriva Sz. umjetnost C. Debussyja koja ga potpuno osvaja. Pod utjecajem impresionizma Sz. mijenja svoj umjetniki govor. Ipak on ne postaje Debussvjevim epigonom; u dodiru s umjetnou tog kompozitora kojega je uz Chopina najvie tovao, Sz. nalazi sebe i iz grauje vlastiti umjetniki jezik slobodne melodike, koloritne harmonije i instrumentacije. Otiao je i dalje od impresionista: sluio se i atonalnim i politonalnim postupcima kad su to traile potrebe njegova izraza. Mity za violinu i klavir i Maski za klavir primjeri su novoga stila u kojemu boja vlada nad crteom, ali u slubi gdjekad napete dramatinosti koju impresionisti rijetko poznaju. F. Labunski stoga s pravom govori o romantikom impresionizmu Szymanowskoga. U ratnim godinama nastaju mnoga znatna umjetnikova djela: Prvi koncert za violinu i orkestar, Trea simfonija (sa zborom), Trea klavirska sonata, Metopy za klavir i Prvi gudaki kvartet. U to je doba ve potpuno izgraen njegov tipini klavirski slog, raskono bujan, gdjekad i pretrpan, gusto kromatian, lirski zanosan, ali gdjegdje i tee pristupaan u svojoj apstraktnosti. Oktobarska revolucija unijela je neoekivane i neugodne promjene u ivot Szymanowskog. Kompozitor se najprije bio sklonio u Jelisavetgrad i tu komponirao vie djela, meu kojima uvene Pieni Muezzina szalonego. Podnijevi velike napore i materijalne gubitke, doao je 1920 napokon u Varavu, oduevljen zbog osloboenja svoje domovine. Uskoro postaje istaknutom linou varavskoga muzikog ivota. Vie od muziara iz starije i srednje generacije kojima teko uspijeva da se priblie njegovoj umjetnosti i njenim naprednim obiljejima mladi gledaju u njemu svoga vodu. Sz. pie tada operu Krdl Roger u kojoj vrlo uvjerljivo prikazuje sukob izmeu starogrkoga poganstva i kranstva. Novu prekretnicu u njegovu stvaranju pred stavlja ciklus Slopieivnie u kojemu kua da se ne citirajui narodne napjeve i ne prihvaajui jednostavniji nain izraavanja

495

priblii narodnom muzikom govoru. U drugom ciklusu djejih pjesama Rymy dzieciece oitovao se i dotad sasvim pritajen smisao Szymanowskoga za muziki humor. Pohodivi Za kopane u Poljskim Tatrama, Sz. se upoznao s plesovima i pje smama seljaka u brdima. Oduevljen, on je tada jo vre povje rovao da muzika umjetnost treba da polazi od narodne. Prvi vrijedni plod te spoznaje bile su njegove veoma uspjele mazurke za klavir (192426). God. 1926 postao je Sz. direktor Dravnoga konzervatorija u Varavi, a 1927 i nastavnik kompozicije. Odmah je uveo suvremenije metode pouavanja i zapoeo borbu protiv akademske rutine u nastavi. Imao je pristalica, ali i dosta protivnika koji su, napadajui ga i u tampi, izazivali njegove odgovore u dnevnicima i strunim asopisima. P olemike (u kojima se pokazao i kao okretan stilist) nisu ga udaljile od stvaralatva. Tada nastaju vrijedna djela: Stabat Mater, balet Harnasie, Drugi gudaki kvartet. Stabat Mater jedinstven je osobni pokuaj da se drevni liturgijski tekst unese u nove m uzike oblike, te da se to intimnije stope tonovi i rijei. Uspjela praizvedba te kompozicije donijela je Szymanovskomu i nepodijeljeno priznanje u njegovoj domovini. Izgraujui dalje, na svoj nain, poljski nacionalni muziki smjer, Sz. je u baletu Harnasie dao neobino arenu i uvjerljivu sliku iz ivota gortaka i hajduka u Tatrama. Sad je svjestan promjene koja je nastala u njemu kao umjetniku mogao mirno napisati znaajne rijei: Svatko se mora vratiti k zemlji iz koje potjee. Danas sam se raz vio u nacionalnoga kompozitora, i to ne samo podsvjesno ve s potpunim uvjerenjem, pa se sluim meloijskim blagom poljskoga naroda. Nepotedan rad donio je i posljedice. God. 1929 lijenici su ustanovili simptome plune tuberkuloze. Sz. je otiao u vicarsku na lijeenje. Vratio se oporavljen, ali je ipak morao napustiti direktorsko mjesto u Varavskom konzervatoriju. Otada je vei dio godine provodio u Zakopanima. Nastajala su posljednja njegova velika djela: Drugi koncert za violinu i etvrta sim fonija (Sinfonia concertante) za klavir i orkestar (na prvoj izvedbi sam je Sz. izvodio solistiku dionicu). Njegovo je zdravlje, meutim, sve vie slabilo. Ljeilita nisu donosila poboljanja, i on je umro u sanatoriju u Lausannei. Sz. je poeo stvarati u znaku njemake kasne romantike; za tim se, na sasvim osoban nain, pribliio rafiniranosti suzvuja francuskog impresionizma, a na kraju svoje djelatnosti individualno se sluio obiljejima poljske narodne muzike. Taj a robnjak tonova, u ijim djelima zapanjuje koloritna rasko i zvukovno obilje, rekao je jednom: ... Chopin je za nas simbol izvorne veliine poljske muzike, pa i vie od toga: on ostaje na Majstor, majstor koji je svojom divnom umjetnou rijeio bitni problem svake velike umjetnosti: kako da se u vlastitom djelu postigne savreni izraz dubokog i sveopeg ljudskog dostojanstva, a da se ne rtvuju priroena obiljeja i nacionalna originalnost. Tim rijeima dao je Sz., jamano najvei poljski kompozitor poslije Chopina, u mnogoemu i sliku sebe i svoje velike umjetnosti.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfo nije: I, u f -mo lu op. 15, 1907; II, u B op. 19, 1909; I I I , Pieh o nocy za tenor, sopran, zbor i orkestar op. 27, 1916 i IV, Concertante za klavir i orkestar op. 60, 1931 32. Dva koncerta za violinu, op. 35, 1916 (izv. 1922) i op. 61, 1930; koncertna uvertira op, 12. 1905; koranice. KOMORNA. Dva gudaka kvarteta: op. 37, 1917 i op. 56, 1927. Klavirski trio (uniten), 1907. Za violinu i klavir: sonata u d -molu op. 9, I94> Romanza, 1909; Nokturn i Tarantella, 1914; 3 poeme Mity (La Fontaine d' Arelhuse; Narcisse i Dryades etPan), 1915; Trzy kaprysy Paganiniego,-19\& i Kolysanka (Berceuse d'Ailac ho Eni a), 1925. KLAVIRSKA. Tri so nat e: I, u c-molu op. 8, 1905; II, u a-molu op. 21, 1909 i III, op. 36, 1917. Devet preludija, 1900; varijacije u b-molu, 1901; 4 etide, 1902; varijacije na poljsku temu u h-molu, 1904; fantazija u f-molu, 1905; preludij i fuga, 1905; 3 poeme Metopy (Vile des Sirenes; Calypso i Nausicaa), 1915; 12 etida, 1917; 3 poeme Maski ISheherazade, Tantris le bouffon i Serenade de Don Juan), 1916; 4 poljska plesa, 1926; 20 mazurki, 1924 26; 2 mazurke, 1934. DRAMSKA: opere Hagith, 191213 (izv. 1922) i Krol Roger, 192024 (izv. 1926); baleti Mandragora, 1920 i Harnasie, 1926 (izv. 1935); opereta Loteria na meozurJ.909. Scenska muzika za dramu Knia Patiomkin I. Miciriskog, 1924. VOKALNA : oratorij Stabat Mater op. 53, 1925 (izv. 1929); kantata Demeter za alt, enski zbor i orkestar, 1917; Agazva za sopran, mjeoviti zbor i orkestar, 1917; Penthesitea za sopran i orkestar, 1907; Pieni milosne Hafiza (2 ciklusa), 1910 14; oko 20 ciklusa solo-pjesama (Fiinf Bunte Lieder, 1908; 6 Pieni ksieniczki z basni, 1915; 4 Tagorine pjesme, 1918; 6 Pieni Muezzina szalonego, 1918; Slopietmie, 1921; Trzy kolysanki, 1922; Rumy dzieciece, 1922 -25). CRKVENA: Veni Creator za sopran, orgulje i orkestar, 1929; Litania do Marii Panny za sopran i enski zbor, 1933. Obradbe narodnih kurpijskih napjeva. Vie lanaka i eseja u poljskim i ino zemnim asopisima^/ 7. Chopin, 1923; O muzyce goralskieu 1924; W sprazvie muzyki wspolczesnej, 1925), iz kojih je izbor obj. zajedno s izborom iz korespondencije u zbirci Z pisni, 1958.

2. Stanislavva, udata Korwin, poljska pjevaica, sopran (Tymoszowka, Ukrajina, 1892 Varava, 7. XII 1938). Sestra Karola Szymanowskog. Uenica Kozlowske u Lavovu gdje je debitirala 1907. Kao koncertna i operna pjevaica nastupala na turnejama po Evropi. Vana kao interpretkinja pjesama svojega brata. Napisala nekoliko lana ka o svom bratu Karolu i o nainu interpretiranja njegovih pjesama.

496

SZYMANOWSKI
J. Izvaszkiczvicz, Spotkania 7. Szymano\vskim, Krako\v 1947. bjlj i S k ( l j k ) Rh Mz

LIT.: A, Tansman, Karol Szymanowski, RM, 1922. Z. Jac/iiinccki, Karol Szymanowski, MQ, 1922, Isti, Karol Szvmanovski, Krakow 1927. M. Glinski, Krol Roger Szymano\vskiego, Muzyka, 1927. G, Pannain, Karol Szymanowski, RAM, 1929'(obj. u zbirci eseja Alusicisti dei tempi nuovi, Torino 1932; II izd. Milano 1954; amer. prijevod New York 1932). 5. Lobaczezvska, Geneza stylu K. Szymanowskiego, Muzyka, 1934. A. Chybinskiy Mazurki Szymanowskiego, ibid., 1934. R. Dumesnil, K. Szymanowski, Mercure de France, 1936. K. Regamey 9 Ideologia artystyczna K. Szymanowskiego, Muzyka Polska, 1937. asopis Muzyka polska posvetio je 1937 jedan broj Szymanow skomu. H. H. Stuckenschmidt, Karol Szymanowski f Music & Letters, 1938. 5. Szymanowska, Jak naley pie \va utwory K. Szymanowskiego, Warszawa 193S (novo izd. 1957). Z. Jachimecki, Karol Szymanowski, Slavonic and East European Review, 1938. H. H. Stuckenschmidt, Karol Szymanowski; u Ewenovu zborniku The Book of Modern Composers, New York 1942 (drugo izd. 1950). R. G.Marillo, Karol Szymanowski, u zbirci eseja Nosotros, Buenos Aires 1943.

A.Chyb

manovski (dosad najvanije djelo o ovom umjetniku), Krakovv 1950. Karol Szymanowski, Warszawa 1957. ^- Lissa, Szymano\vski um

Krakow 1967. B. M. Alaciejezuski, Karol Szymano\vski. His Life ar London 1967. Z. Hehnan, Zaga dnienia techniki dwi<jkowej w t 1 K. Szymanowskiego (disertacija) x Warszawa 1967. J. M. Chomihs, nad tvvorczocia K. Szymano \vskiego, Krakow 1969.

ABAN, Ladislav, klavirski pedagog i muzikolog (Lepoglava, 3. I 1918) Studij klavira zavrio 1941 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (S. Stani), a zatim se usavravao na teaju Leimer-Gieseking u Wiesbadenu. God. 194150 predavao klavir na Srednjoj koli Muzike akademije, od 1950 profesor je na Muzikoj akademiji u Zagrebu. Do 1950 nastupao solistiki, a onda se posvetio samo pedagokom i kasnije jo i muzikolokom radu. Istaknuti klavirski pedagog i metodiar, svojim je preda vanjima pridonio razvoju klavirske nastave u Hrvatskoj. Kao muzikologa najvie ga privlai organologija, na kojem se podruju uvrstio u prve jugoslavenske znanstvenike. Objavio je i vie studija iz hrvatske glazbene prolosti, kao i iz povijesti muzikog kolstva u Hrvatskoj i djelovanja HGZ. Iz njegove klavirske kole izili su, meu ostalima, Ksenija Kos, Bianca Bodalia, Ranka Kragi-Cuzzi i Emin Armano. . je lan-sura-dnik JAZU (od 1975).
DJELA (izbor): Suvremeni prikaz pogibije Zrinskog i Frankopana u muzici, Zvuk, 1963, 61; Graditelj orgulja Petar Naki i ibenik, Rad JAZU u Zadru, 13 14, 1967; Poeci Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu 1827 1829, Iz starog i novog Zagreba, IV, 1968; Muzika kola Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu 18291920, Povijesni razvitak muzikog kolstva Hrvatske, 1968; Poduka klavira u Va radinu 1792 godine, Muzika, kola i drutvo, 1968,4 ; Sukob Vatroslava Lisinskog s nastavnicima, Zvuk, 1969, 9697; Suvinost starih nesporazuma L. ABAN oko Vatroslava Lisinskog, Muzika, 1969, 3; Glazbenici u 13. stoljeu u sjevernoj Hrvatskoj, Rad JAZU, 351, 1969; Orgulje ljubljanskog graditelja orgulja Ivana Jurja Eisla u Hrvatskoj, Arti Musices, I, 1969 (na engleskom The Organs of Ivan Juraj Eisl in Croatia, u The Organ-Yearbook, Amsterdam 1972); Velikom uitelju i umjetniku Svetislavu Staniu in memoriam, Muzika, 1970, 1; Bernardo Mo nte i glazbeni ivot na zagrebakom Gradecu prve polovine 17. stoljea, Sv. C, 1970, 3 4; Dvije nepoznate skladbe Lisinskog u rukopisu Morfidisa Nisisa, Arti Musices, II, 1971; Contributo alla biografia di Don Pietro Naki, L'Organo, Bologna 1971 72; G lazba u dvorovima Drakovia u 18. stoljeu, Kaj, 1972, 1 r ; Umjetnost i djela graditelja orgulja Petra Nakia u Dalma ciji i Istri, Arti Musices, IV, 1973; Antonius Weiner organifex Zagrabiensis, Iz starog i novog Zagreba, V, 1974; Doprinos trojice Moscatella orguljarstvu Dal: O

AFRANEK, Viktor, kompozitor i dirigent (Zagreb, 3. VII 1908-). Zavrio studij pravasdoktoratom; kompoziciju studirao na Muzikoj akademiji u Zagrebu (F. Lhotka, F. Dugan, B. Bersa, K. Odak). Od 1935 u Zagrebu, zborovoda pjevakih drutava Slavuj, Dubravka i RKUD Joa Gmajni, 194650 operni korepetitor u Hrvatskom narodnom kazalitu, 1950 organizirao granu kazalita Komedija. God. 1951 60 operni dirigent u Skopju i Novom Sadu, kao i dirigent Gradskog simfonijskog orkestra u Tuzli. Od 1969 ivi u Zagrebu. Njegova je ena sopranistica Ilona Csdnvi-afranek.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Varijacije na hrvatsku narodnu temu za orkestar; suita za orkestar. Gudaki kvartet u jednom stavku. Sonalina in modo classico za klavir. VOKALNA. Zborovi: Dvije istarske; Deset kajkavskih popevki. Solo-pjesme: Galijotova pesan; Osamljen dub; Popevka; krlaek; Domaa re; Za zbogom; Meimurska i dr. Masovne pjesme (Pjesma graditelja autostrade; Drue, ostvari plan; Mar radnih brigada). Obradbe narodnih i borbenih pjesama. K. Ko.

AFRANEK-KAVI, Lujo, kompozitor i muziki kritiar (Zagreb, 12. X 1882 18. VII 1940). Zavrio Vojnu akademiju; muziku uio u Zagrebu na koli HGZ i privatno (V. Kolander, F. Dugan), a kasnije u Grazu. Od 1920 tajnik i zatim direktor Zagrebakog zbora. Uz kompozitorski se rad bavio i muzikom kritikom (Obzor, Jutarnji list, Zagrebaki list, Sv. Cecilija).Posebno ga je privlaila problematika hrvatske nacionalne opere, koju je obogatio svojom Hasanaginicom. Njegov najvii umjetniki domet bila je narodna plesna komedija u pet slika s lirskim intermezzom Sanje, koja se odlikuje lirskim epizodama.

:du Varadina u 18. stoljeu (rkp7). INSTRUKTIVNA":' kola za klavir (sa R. Matzom), 1952 (9 izdanja); obradbe klavirskih kompozicija E. Griega, F. Mendelssohna, F. Schuberta i dr. (14 svezaka); Skladbe starih hrvatskih skla datelja 18. stoljea iz Dubrovnika i Krka, 1975. K. Ko.

AFRAN, Daniil Borisovi, sovjetski violonelist (Lenjin grad, 13. II 1923 ). Sin violonelista Borisa Semjonovia afrana; studij zavrio 1950 na Lenjingradskom konzervatoriju (A. trimer). Od 1943 koncertni solist Moskovske filharmonije; 1937 osvojio prvu nagradu na Svesaveznom natjecanju u Moskvi; na Meunarodnom natjecanju Hanu Wihan 1950 u Pragu dijelio prvo mjesto sa M. Rostropoviem. Instrumentalist izvanrednih sposobnosti, koncertira u Evropi, Americi, Japanu i dr. Posebno se istaknuo kao interpret djela sovjetskih kompozitora. D. Kabalevski posvetio mu je svoj koncert za violonelo u g -molu. Safranovo se ime susree na brojnim gramofonskim ploama.

AGOVAC, onja, pjevaica, sopran (Zagreb, 4. VII1923 ). Pjevanje uila kod Marije Kostreni; na muzikoj pozornici de bitirala 1943 u Zagrebu u opereti Zemlja smijeka (Lehar) i odmah angairana kao operetna subreta. God. 194548 operna solistica u Osijeku, 194851 u Splitu i 195155 lanica Zagrebake opere; umjetniku karijeru nastavila u Beu. . je ostvarila niz uloga lir skog i koloraturnog soprana, medu kojima su Oskar i Gilda (Verdi, Krabuljni ples i Rigoletto), Michaela (Bizet, Carmen), Olimpija (Offenbach, Hoffmannoveprie), Mirni i Musetta (Puccini, La Boheme) o-o-San (Puccini, Madame Butterfly), Lola (Mascagni, Cavalleria rusticana), ula (Gotovac, Ero s onoga svijeta) i Mara (Hatze, Adel i Mara). Od njezinih ostvarenja na podruju vedrog muzikog kazalita zapaene su kreacije u operetama Boccaccio (Suppe), Mam'zelle Nitouche (Herve), Mala Floramye i Splitski akvarel (Tijardovi) i dr. K. Ko. AHMATOV, Nikolaj Mojsejevi, sovjetski kompozitor (Kinelj-erkasi, Kujbievska oblast, 9. VIII 1925 ). Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Lenjingradu, gdje je diplomirao 1951 (O. Jevlahov). God. 194652 predavao teoretske predmete na Specijalnoj muzikoj koli invalida Domovinskog rata. Vodio orkestre

DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Soa op. 2 (izv. i pod talijanskim naslovom Isonzo); uvertira Sljeme op. 1, 1905; 2 suite: Povratak op. 3 uz violonelo solo i Guslar za violinu i orkestar op. 10; Simfonijske varijacije na staru hrvatsku temu op. 20, 1937. KOMORNA: gudaki kvartet u g -molu op. 2, 1940; t io za klavir, klarinet i violonelo u d -molu op. 22; Romanca za violinu i klav.r op. 23. DRAMSKA: opere Hasanaginica na libreto M. Ogrizovia, 1921 (Zagreb, 15. IV 1924) i Medvedgradska kraljica na libreto S. Batuia, 1925 (Zagreb, 29. IX 1927); baleti Figurine na vlastiti scenarij, 1922 (Zagreb, 24. V 1926) i Sanje na vlastiti scenarij, 1931 (Zagreb, 9. VI 1934). VOKALNA: zborovi; solo-pjesme {Kajkavske popevke na stihove D. Domjania, 2 sv., op. 5 i 19). LIT.: A. Goglia, Lujo afranek-Kavi, Sv. C., 1942, 3 4. . Hirschler, Luji afranek - Kaviu in memoriam . . . , Jutarnji list, 1940, br. 1023. B. Ivaki, Lujo afranek - Kavi, Obzor, 1940, br. 167. K. Kovaievi, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. K. Ko.

498

AHMATOV ALJAPIN
sudei prema prikazima na engleskim skulpturama iz IX i X st. ini se da su se preko Sredozemlja proirili i ranije, jo u doba rimske i arapske ekspanzije. U uem smislu se izrazom Schalmei (odnosno chalumeau) oznauje u kasnom srednjem vijeku, tip duhakog instrumen ta s dvostrukim jezikom i koninom usko menzuriranom cijevi sa 67 rupica. Iz tog se tipa, poetkom XV st., razvila obitelj dubljih, ire menzuri-ranih duhaa nazivanih >
bomhart, bombarda.

ruskih narodnih instrumenata u Kujbievu (194346), a od 1946 u Lenjingradu. God. 1951 54 bavio se zapisivanjem narodnih napjeva u podruju Volge.
DJELA. INSTRUMENTALNA: uvertira za orkestar ruskih narodnih instrumenata, 1955. Dvije kompozicije za gudaki kvartet, 1945; klavirski kvintet, 1951; krae kompozicije za violinu i klavir, 1948; nokturno za violon elo i klavir, 1947. Klavirske kompozicije (suita, 1946; preludiji; scherzo). Opera ljhizanbi, 1949. VOKALNA.- Kaninama o Bojite, 1951; B no/ie HUcmoM cepe6pumcn za glas i instrumentalni ansambl, 1947; solo-pjesme. Obradbe narodnih napjeva.

AJFAR, Stjepan, pjeva (tenor) i zborovoda (Zagreb, 6. IV 1925 ). Pjevanje uio kod F. Lunzera u Zagrebu i Ade Poljak u Beogradu, a zatim diplomirao na Muzikoj akademiji u Zagrebu (I. Lhotka-Kalinski), gdje je uio i kompoziciju. Na opernoj pozor nici debitirao 1952 u Zagrebu kao Ottavio (Mozart, Don Giovanni) i odmah angairan. God. 195459 bio je solist Sarajevske opere, 195960 lan Radio-zbora u Zagrebu, a onda se posvetio peda gokom radu u Osijeku i Sarajevu. Od 1966 djeluje u Zagrebu kao gimnazijski profesor i zborovoda (RKUD Matija Gubec, mjeoviti zbor SUBNOR). Kao operni pjeva ostvario vie tenorskih uloga lirskog karaktera, medu kojima su Alfredo (Verdi, La Traviata), Almaviva (Rossini, Seviljski brija), Edgardo (Donizetti, Luda di Lammermoor), Janko (Smetana, Prodana nevjesta), Eric (Wagner, Ukleti Holandez), ujski (Musorgski, Boris Godunov), Jurani (Zajc, Nikola ubi Zrinjski) i Bojan (Gotovac, Morana). Nastupao je i kao koncertni pjeva, a ogledao se i kao kompozitor vokalnih i tam burakih djela. K. Ko. AJNOVI, Dragan, violinist i pedagog (Banja Luka, 18. X 1907 ). Violinu uio kod K. Pahora, a zatim 192835 na Konzervatoriju u Ljubljani kod J. laisa i K. Rupela. Nastavnik u ev deliji (193841) i od 1941 do danas (s prekidom 1947 49 u Travniku) u Banjoj Luci, najprije n a gimnaziji i uiteljskoj koli i od 1949 na Muzikoj koli, gdje predaje violinu i vodi kolski orkestar (od 1959 direktor). Istakao se kao dobar pedagog, zborovoda i dirigent banjalukog Gradskog orkestra, esto je koncertirao i kao solist. Nastupima u kolskom gudakom kvartetu uspjeno je u Banjoj Luci promicao interes za komornu muziku, j. As. AJNOVI, Jovan, diri gent (Beograd, 27. II 1924 ). Na Muzikoj akademiji u Za grebu zavrio 1952 studij diri giranja (F. Zaun) i kompozi cije (S. ulek), a 1960 i studij klavira (I. Maek). God. 1952 54 korepetitor i od 1954 diri gent Zagrebake opere (od 1974 direktor); uz to od 1960 profe sor i voditelj Opernog studija na Muzikoj akademiji. Um jetnik iroke kulture i svestrane muzike nadarenosti, . se u toku godina afirmirao kao istak nut interpret opsenog opernog repertoara, u kojemu posebno mjesto zauzimaju djela Mozarta (Figarov pir, Cosi fan tutte), Beethovena (Fidelio), Verdija
J. AJNOVI

izgraivanjem tog novog ALMAJ (dolje desno) i drugi srednje instrumenti. Minijatura iz XV tipa, poeli su se i na zivi diferencirati pa se u njemakim zemljama u XV 3 pod izrazom Schalmei razumijeva visoki diskantski inst iz te skupine dok se u Engleskoj svi tipovi iz obitelji bom dalje nazivaju shawm. U Francuskoj se za tu skupinu 1 naziv ireg znaenja hautbois dok se rijeju chalumeau o: instrument to izravno prethodi klarinetu. U folklornom instrumentariju evropskih naroda nali pod razliitim imenima, mnogi tipovi drvenih duhakih menata s jezicima, srodni srednjovjekovnom almaju, k: katalonski tiple i tenora ili madarski tdrogato. Kod naih naroda tom tipu pripadaju sopila i zurla (:
LIT.: B. irola, Sopile i Zurle, Zagreb 1932. D. Bartha, Die a Doppelschalmei von Janoshida, Acta Archeologica, 1934. P- Brb'mse. Schalmeien und Sackpfeifen Siidslawiens, Veroffentlichungen der M senschaftlichen Instituts der Deutschen Universitat Prag, Brno, Praha, i Wien 1937. B. ir ola, Sviraljke s udarnim jezikom, Zagreb 193^ Baines, Woodwind Instruments and their Historv, New York 1957. ' Schalmei und Pommer, MF, 1961. A. Berner, Schalmei, MGG, XI, K. Kos, Muziki instrumenti u srednjovjekovnoj likovnoj umjetnosti K Rad JAZU, 1969. I

bom-barde, Usporedo s

il!

(Don Carlos, Falstaff, Truba dur), Bizeta (Carmen), Sme tane (Prodana nevjesta), Wagnera (Ukleti Holandez), R. Straussa (Arabella) i Devia (Labinska vjetica). . se istie i izvedbama simfonijske muzike u nastupima s uglednim orkestrima i snima njem za radio i televiziju brojnih djela domae i strane orke stralne literature. Kao operni i orkestralni dirigent gostovao je i u inozemstvu. K. Ko. ALEVSKI, Aleksandar, violonelista (Skopje, 12. V1914). Zavrio vojnu muziku kolu u Vrcu. God 193541 u Sarajevu vojni muziar i lan Sarajevske filharmonije. Od 1945 u Skopju lan operskog i filharmonijskog orkestra i istovremeno nastavnik violonela na Srednjoj muzikoj koli, gde se istie kao pedagog, T. Si. ALMAJ (od njem. Schalmei; prema gr. y.i.\u.\Loc, odnosno lat. calamus trstika; engl. shazmn, franc. chalumeau, tal. cennamella), skupina srednjovjekovnih drvenih duhakih instrumenata s je zikom. U irem smislu se nazivi Schalmei, chalumeau i si., odnose na sve duhake instrumente bilo s dvostrukim bilo s jednostrukim jezikom, prema tome na prethodnike -> oboe kao i -> klarineta. U tu se skupinu ubrajaju i instrumenti sa sviraljkom i mijehom poput gajda, dipli i si. U Evropu su ti tipovi duhakih instrumenata doli s Orijenta, kako neki smatraju (C. Sachs, E. Buhle) u doba kriarskih rato va, otprilike u XII st. Meutim,

ALJAPIN, Fjodor Ivanovi, ruski pjeva, bas-1 (Kazan, 13. II 1873 Pariz, 12. IV 1938). Djetinjstvo i n proveo u bijedi, prihvaajui se svakovrsnih poslova, dok sa sedamnaest godina prikljuio jednoj putujuoj ukra kazalinoj druini u kojoj je nastupao kao lan zbora i a glumio je i epizodne uloge u drami i opereti i ponekad njivao oboljele pjevae u operi. God. 1892 upoznao se sa Usatovim, bivim tenorom moskovskoga Velikog teatr je u Tiflisu imao svoju pjevaku kolu. Usatov ga je pod besplatno, uzdravao i pribavio mu je angaman u kaza Tiflisu. Tamo je u sezoni 1892 93 realizirao svoje prve 1 uloge, meu kojima Mlinara (Dargomiski, Rusalka), I (Gounod, Faust) i Don Basilia (Rossini, Seviljski I Od 1894 nastupa u Petrogradu u opernoj druini M. V. L skog, zatim je do 1896 lan Marijinskog teatra. U to vrijeme, ui glumu kod znamenitog glumca M. V. skog. God. 1896-99 lan je Mamontovljeva privatnog o] kazalita u Moskvi, gdje je ostvario niz svojih nezaboravni! ija: Ivana Susanjina (Glinka), Borisa Godunova (Musi Dosifeja (Musorgski, Hovanina), Ivana Groznog i Var gosta (Rimski-Korsakov, Pskovitjanka i Sadko) i dr. Posl; likog uspjeha na gostovanju u Petrogradu (1898) zapoinje pinov a svjetska slava. Od 1899 lan je Velikog teatra u J i usporedo nastupa u Marijinskom teatru u Petrogradu tuje po Rusiji. Na poziv Toscaninija, pjeva 1901 Mefi (Boito) u milanskoj Scali, 1904 ponovno gostuje u Milanu i 1905 nastupa prvi put u Monte Carlu, 1907 u Berlinu i na 1 politanu u New Yorku, zatim gostuje s trupom S. Djagileva rizu (190809 i 1913) i Londonu (1913); uz to ne naputa angamane u Rusiji, te u tom razdoblju (1899 1914) brojne nove uloge: Aleka (Rahmanjinov), Leporella (Jvl Don Giovanni), Don Quichottea (Massenet) i dr. God., povjereno mu je umjetniko rukovodstvo Marijinskog u Petrogradu, 1919 izabran je za direktora; 1921 odlazi 1 tovanje u inozemstvo i vie se ne vraa u domovinu. God. 29 lan je opere Metropolitan u New Yorku, zatim n:

ALJAPIN APORIN
redovito u parikoj Operi te gostuje na mnogim pozornicama irom svijeta; 1935 i u Jugoslaviji. Pjevao je na svih pet kontinenata, poduzimao samostalne koncerte kao i operne turneje s vlastitom druinom, te je svagdje postizavao senzacionalne uspjehe. Posljednji je put nastupio na opernoj pozornici 1937 u Monte Carlu. Na nagovor Ch. Chaplina igrao je 1933 naslovnu ulogu u filmu Don Quichotte (reija G. W. Pabst; muzika J. Ibert). Bas-bariton neobino velikog raspona osobito u dubokom registru, . je sjedinjavao, na samo njemu svojstveni nain, svoje izuzetne glasovne mogunosti i vokalnu tehniku s uroenim darom za glumu. Glasom, jedinstvenim i po zvunom bogatstvu, po mekoi timbra i po gipkoi, te dotjeranim fraziranjem umio je izraziti iroku skalu duevnih raspoloenja i istanane preljeve muzike i rijei. Svoj je glas znao modificirati do te mjere da je bilo gotovo nemogue odrediti njegov timbar; inilo se da . ima toliko glasovnih boja, koliko likova F. ALJAPIN. Rad V. A. Sjerova interpretira. Kao glumac ponirao je intuicijom i matom u karakter lika koji je kreirao i iznosio ga ivo i sugestivno, koristei se majstorski gestom, gri masom i maskom. Neprestano i najsavjesnije je izraivao svoje uloge da bi ostvario pravi karakter i historijsku vjernost. Osim toga, brinuo se oko cijele scenske postave, od dekoracija i rasvjete do detalja na kostimima. Prijatelj Gorkoga i Stanislavskog, . je prenio na opernu scenu realistiki stil ruskog kazalita te j e podigao rusku muziko dramsku umjetnost na. najviu razinu. Osobito je zasluan kao promicatelj ruske operne umjetnosti i popularizator djela A. Borodina, N. A. Rimski-Korsakova i M. P. Musorgskog. aljapinove interpretacije likova u operama tih umjetnika, osobito lika Borisa Godunova, prele su granice muziko-scenske umjetnosti i vinule se do pravoga stvaralatva. Velik i kao koncertni pjeva, . je pronio svijetom pjesme M. I. Glinke, A. S. Dargomiskog, M. P. Musorgskog, N. A. Rimski --Korsakova, P. I. ajkovskoga i A. G. Rubinsteina, kao i rusku narodnu pjesmu. Napisao je Pages from tny Life, 1926 (obj. i na ruskom, 1926; na njemakom s naslovom Mein Weren, 1928, Meine Jugend, 1949 i Lied meines Jugen, 1958; na ekom, 1958) i MacKa u dyuia, 1932 (na engleskom kao Man and Mask, 1932; na francuskom s naslovom Ma vie, 193'.; na njemakom Ohne Maske, 1933; na talijanskom Pei sentieri della vita, 1933). Oba djela obj. J. A. Groeva pod naslovom Tloeecmu o otcu3HU, I965. LIT.: K. Kopoeuu, IIIaJiHnHH, Pari 1939. M. HHKOBCKUU, IIIaJiHnHH H pyccKan onepHaa KyjibTypa, MocKBa i JleHHHrpa/i 1947. JI. HuKynuH, <t>eAop IIIajinnHH. O^iepK >KH3HH H TBoptiecTBa, MocKBa i JleHHHrpaA 1951. M. HHKOBCKUU, <J>. H. IUajranHH, MocKBa i JleHHHrpajr 1951. B. B. Cmacoe, CraTbH o HlaJlHnnHe, MocKBa 1952. L. Zaharov, galjapin, Zvuk, 1955. E. A. Vpoiueea, <t>eaop HBaHOBn*i IIIaJiHnHH, zbornik u 2 sv. (I sv., Saljapinova literarna ostavtina, pisma, memoari; II sv., lanci, izjave i sjeanja na aljapina), MocK Ba 1957 58 (engl. izvod iz toga obj. N. Froud i J. Hanley s naslovom Chaliapin, An Autobiography as Told to M. Gorki, 1968; njemaki izvod obj. E. Muller -Kamp s naslovom M. Gorki, Mein Freund Fjodor, 1970; prev. i na poljski, 1967 i na eki, 1971). H. Kiihner, Fjodor Iwanowitsch Schaljapin, MGG, XI, 1963. A. POCKUH, IHajiHriHH H pyccKHe XV O > KHHKH , MocKBa i JleHHHrpag 1963. C. Hopkinson, Diaghilev, Chaliapine and Their Contracts, Music Review, 1964. B.A. Kojviap, 187 jiHeH H3 >KH3HH IIIajiHnHHa, FopKH 1967. J. Feschotte, Ce geant, F. Chaliapine, Pari 1968. E. Kanaan, >KH3Hb B My3blKaJU>HOM Teaipe, JleHHHrpaji 1969. J. Goury, F. Chaliapine, Pari 1970 (sa diskogra fijom). O. KaaAeacKan, ITepBbie Bcrpein IIIajiHnHHa c TBopiecraoM MvcoprCKOro, u djelu JI. H. PaaSeHa, Borrpocfel TeopHH H OCTCTHKH My3blKH , JleHHHrpaA 1971. V. Cosma, Saliapin in Romania, Muzica, 1973. B. JJpaHKOS, npnposa Tajiama HlajranHHa, JleHHHrpaji 1973. D. Ma.

499

menta san-hsien (u Japanu dokumentiran prvi put u XVI st.). Ormari za rezonanciju gotovo je etvorouglasta oblika; bonice su mu drvene; presvuen je s gornje i donje strane majom (rjee pasjom) koom. U ormari je utaknut dugaak vrat; hvataljka nema prenica. ice su razliito ugoene; najee su ugodbe (raunajui od najdublje ice) kvarta-kvinta, kvinta-kvarta ili dvije kvarte. . je u povijesti japanske muzike odigrao veoma veliku ulogu kao instrument virtuoza i instrument pratnje u vokalnoj muzici. On je instrument geja i vodei melodijski instrument u kazalitu kabuki {^-Japanska muzika). SAMO, Igor Naumovi, sovjetski kompozitor i pijanist (Kijev, 21. II 1925 ). Studij zavrio 1951 na Konzervatoriju u Kijevu (B. Ljatoinski), gdje i danas ivi. Bavi se iskljuivo stvaralakim rad om.
simfonija za gudae, 1965; Sinfonietta-Concerto, 1967; Festivalska uvertira, 1961. KOMORNA: klavirski trio, 1947; suita za gudaki kvartet, 1954; sonata za violinu i klavir, 1952; romanca za violonelo i klavir, 1947. KLA-V1RSKA: sonata, 1947; Ukrajinska suita, 1949; 5 kompozicija, 1955. Scenska i filmska muzika. VOKALNA. Za zbor i orkestar: Balada 0 heroju, 1954 i Moja domovina, 1954. Zborovi; solo-pjesme; romance i dr.

LIT.: H. Eckardt, Shamisen, MGG, XII, 1965.

B. A.

DJELA. ORKESTRALNA: Koncert-balada za klavir i orkestar, 1951;

ANTEL, aa, slikar i kompozitor (Gorica, 15. III 1883Ljubljana, 1. VII 1945). Slikarstvo studirao u Beu; u muzici uglavnom samouk. Dobro je svirao violu te bio veoma aktivan u orkestru Glasbene matice u Ljubljani. Kao kompozitor umjereno romantinog smjera najveu je panju posveivao melodijskom oblikovanju, odavajui pri tom znatnu muziku invenciju.
DJELA (izbor). ORKESTRALNA: Jugoslovanska beseda za salonski orkestar, 1917; Mala suita, 1925; suita za gudaki orkestar. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, u d -molu, 1905 i A-duru, 1925. Kompozicije za klavir. Opereta Blejski zvon, 1932. VOKALNA: Venec istrskih narodnih pesmi; solo-pjesme. Staroslavenska misa, 1914; rekvijem za muki zbor. D. Co.

AMBEK, Duan, horovoa i nastavnik muzike (Panevo, 25. VII1879 Smederevo, 27.1 1933). Posle svrenog muziko-pedagokog teaja u Beu horovoa u Panevu, Kovinu i Smederevu. U Smederevu je bio nastavnik muzike u gimnaziji. Komponovao ve inom horske kompozicije, pisao strune lanke o muzici i uredio Srpski muziki kalendar (1901 i 1909). M. To. AMIZEN, japanski iani instrument, vrsta gitare, sa 3 svilene ice koje se trzaju plektronom. Nastao je od kineskog instru -

ANTI, Aleksa,pjesnik i-muziar-amater (Mostar, 25. V 1868 2. II 1924). U muziku teoriju i dirigovanje upuivao ga je R. Zamrzla, horovoa u Mostaru. . je bio vrlo aktivan u srpskom pjevakom drutvu Gusle, kao pjeva, organizator i horovoa. Osta vio je djela za hor (obrade narodnih pjesama i originalne svjetovne i crkvene kompozicije). antieva muzikalnost odrazila se u muzi kalnosti mnogih njegovih stihova koji su opetovano privlaili jugo slovenske kompozitore. v. Mvi. APLJA-ERNIVEC, Boza, pijanistica i klavirski pedagog (Ljubljana, 18. V 1910 ). Klavir studirala kod I. Noa i L. M. kerjanca; diplomirala 1936 na Dravnom konzervatoriju u Ljub ljani. God. 1946 53 direktor Muzike kole u Jesenkama; 1953 67 u Skopju, korepetitor Opere i nastavnik na Srednjoj muzi koj koli te od 1960 profesor na Pedagokoj akademiji. Pijanistica snanog muzikog temperamenta i zamjernog tehnikog znanja, istakla se kao vrijedan klavirski suradnik i pratilac mnogih domaih i stranih umjetnika; bila je i jedna od prvih enskih timpanistica u Sloveniji. J. Le. APORIN, Jurij Aleksandrovi, sovjetski kompozitor (Gluhov, ernigovska gubernija, 8. XI 1887 Moskva, 9. XII 1966). Zapoeo studij kompozicije kod G. Ljubomirskog u Kijevu, od 1908 u Petrogradu, gdje je 1912 zavrio pravo i na Konzervatoriju 1918 stekao diplomu iz kompozicije (N. Sokolov). U Lenjingradu dirigent Velikoga dramskog kazalita (191928) i Kazalita drame (1928 34), predsjednik sekcije Udruenja za suvremenu muziku (1926 30), i upravitelj muziko-nakladnog poduzea Triton. God. 1936 nastanio se u Moskvi, gdje je od 1939 na Konzervatoriju profesor instrumentacije i kompozicije. Od 1952 sekretar je Saveza sovjetskih kompozitora SSSR. Dobio niz nagrada i visokih priznanja. aporina najvie privlae forme povezane s tekstom. On se uspjeno i iskreno iivljava u intimnosti solo -pjesme, ali je i snaan epik u kojemu snaga umjetnosti i rodoljublja veoma izraajno evo cira presudne stranice iz povijesti i ivota njegove domovine. U simfoniji sa zborom oivljuju prizori iz Oktobarske revolucije i graanskog rata; u simfoniji-kantati Ha none KymiKoeoM inspirirao ga sukob ruske vojske i tatarskih horda u XIV st., pri emu teite djela nije toliko na vanjskom crtanju sukoba, koliko na iznoenju unutranjeg doivljavanja protagonista; bitka za Staljingrad jezgra je aporinova oratorija CKasauue 0 6umee 3a PyccKyw 3eM/iw. ivotno aporinovo djelo je opera JJeKodpucmu ija se radnja temelji na ustanku dekabrista iz 1825. Zamiljena u poetku kao lirska pria 0 ljubavi jednog ustanika, opera je postepeno poprimala herojsko obiljeje u ijem je sreditu sam revolucionarni pokret.
DJELA: simfonija u c-molu za zbor i orkestar, 1933; suita Ejwxa za duhae, klavir, harfu, kontrabas i domre iz scenske muzike za istoimenu lakr diju J. Zamjatina 1926. Dvije sonate za klavir, 1924 i 1927; balada za klavir. Opere IIOAUHO. re6tib (nedovrena) i JJeKa6pucmu, 1953; scenska i filmska muzika. VOKALNA: oratoriji CKa3anue o 6umee 3a pyccKyro aeMjvo, 1944 1 M OKOAS Koputyny KpyoKumb, 1963; simfonija-kantata Ha no/ie KyjiuKoet>M, 1939) 4 balade za soliste, zbor i orkestar, 1948; balada Kondop za glas i orkestar, 1917; 2 balade za glas i orkestar, 1921; zborovi; oko 40 solo -pjesama. Obradbe narodnih napjeva. Izbor lanaka obj. posth. 1969.

500

APORIN EBALJIN
odlikuju tehnikom zr melodikom svjeinom , monijskim bogatstvom. ' EK, Ivan, kom] (Vipava, 25. VIII 1925 -per, 20. I 1972). Na Ate za glasbo u Ljubljani di rao iz kompozicije 1962 ( kerjanc) i zatim 1966 : postdiplomski studij. Oc djelovao u Kopru kao nas muzike i zborovoa.
DJELA. ORKESTRALN. certino za violinu; Sinfonietla ae; simfonijska pjesma Boter KOMORNA: Mlai sol 1. SEK kompozicija za duha e i kla^ nata za violinu i klavir; duha tet; duhaki trio; suita za vi< i klavir i dr. KLAVIRSKA: Mala suita; 8 baletnih skic, 7 istrskih VOKALNA: kantate Balada (S. Kosovel) i Komen (A. Gradnik); 10 p otroki zbor in Orffov instrumentarij; 2 pjesme za omladinski zbor i o zborovi a cappella; solo-pjesme. CRKVENA: 6 misa uz orgulje; vena zbora. Obradbe narodnih napjeva. M.

LIT.: B. FpoccMaH, JlnpHKa IIIanopHHa, COBeTCKan My3BiKa, 1940. G. Abraham, Eight Soviet Composers, London 1943. /. Belza, Handbook of Soviet Musicians, London 1943. B. Bacuua-tpoccMaH, IO. A. IIIanopHH, MocKBa i JleHHHrpa^ 1946. E. Fpoiueea, K>. IIIanopHH H ero opaTopHH, M OCKBS 1947. Ista, K)pnH AjieKcaHAPOBH^l IIIanopHH, MocKBa 1957. G. KamoHoea, K). IIIanopHH. IeKa6pHCTbi, Onepa, JleHHHrpa^ 1959. M. PeMesoe, KaHTa-rbi H opaTopHH IIIanopHHa, MocKBa 1960 B. flpomononoe, O pojwaHcax K). LUanopHHa, CoBeTCKaa My3bma, 1961. .S. Lehmann, Juri Alexandrowitsch Schaporin, MGG, XI, 1963. JI. Enazou, IO. IIIanopHH, MocKBa 1964. II. II. MapmbiHoe, K). IIIanopHH, MocKBa 1966. H. A. CMupuoea, PoMaHCbi K). IIIanopHHa, AlocKBa 1968. J. As.

APONJIKOV, Adrian Grigorjevi, sovjetski kompozitor (Petrograd, 9. VI 1887 Moskva, 22. VI 1967). God. 190509 studirao u Tehnolokom institutu. Usporedo uio muziku kcd V. Kalafatija. Kompoziciju studirao na Petrogradskom konzervatoriju (A. Glazunov, N. Sokolov, J. Vitolj), gdje je diplomirao 1913. God. 192035 u Moskvi inenjer-ekonomist, od 1937 u Ahabadu i od 1949 ponovo u Moskvi.

DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta, 1954; koncert za turkmenske teme za klavir, 1947 Cprer. 1953); uvertira, 1946; baletna suita, 1941; simfonijska slika 1apyca, 1914; plesovi. KOMORNA: 2 suite za gudaki kvartet, 1924 25 i 1952 (na turkmenske teme); sonata za violonelo i klavir, 1935; sonata za flautu i harfu, 192526 i dr. Klavirske kompozicije (sonatina, 1923). DRAMSKA. Opere: OmpaejieHHbiu cad^ 1913; 3oxpe u Taxup, 1941 (prer. 1953); FroAb u Eujib6uAb, 1943; UlaceneM u FapuC, 1944 Cprer. 1955) i Atiua, 1957. Komina opera KeMune u Kaibi (s L. Muhatovom), 1945 46. Balet flup Kopojin, 1912 13. Scenska muzika. Filmska muzika. Solo-pjesme. Obradbe narodnih napjeva.

APONJIKOV, Uja Kalustovi, sovjetski kompozitor i dirigent (Rostov na Donu, 3. I 1896 17.1 1953). Dovrio studij na Kijevskom konzervatoriju. Kompoziciju uio kod M. Ipolitova Ivanova. Od 1925 glavni dirigent i muziki rukovodilac Radio -stanice u Rostovu na Donu, a 19441953 dirigent i umjetniki rukovodilac tamonje Oblasne filharmonije.

ARGIJA (turski arki istok), vrsta -> tambure. Albanci u Jugoslaviji nazivaju je arkija. Podrijetlom s Bliskog istoka, upotrebljava se u prvom redu u urbanim, malovarokim musliman skim naseljima Bosne i Hercegovine i Kosova, a od kraja XIX st. i u selima. Dugaka je 80 cm, ponegdje i do 1 m. R ezonantni korpus je prilino dubok i otesan na brid. Na vratu ima 11 pre nica, na poklopcu rezonantnog korpusa 45 manjih rupa glasnica. Vijci za zatezanje ica razmjeteni su sprijeda i sa strane. . ima 4 12 ica, najee 6, ugodenih u 3 glasa. Najdubl ja (srednja) ica zove se zukavica; dvije tzv. gornje ice ugodene 1 su za kvartu vie, a tri tzv. donje ice za kvintu vie od zukavice (npr. f1g1).
LIT.: C. Rihtman, Narodna muzika iajakog sreza, Bilten Instituta za prouavanje folklora, Sarajevo 1953 . Isti, Orientalische Elemente in der traditionellen Musik und in den Musikinstrumenten Bosniens und der Her zegovina, Grazer und Miinchener Balkanologische Studien, II, 1967. J. Bez.

DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1920 i 1943; 2 koncerta za klavir, 1924 i 1944 (na armenske narodne teme). Uvertire: npa3HUHHan, 1945; Ha meMbi OHCKUX Ka3anbux necen, 1947; JJomtbi no CmcuiumpadoM, 1949 i Boma--JIOH, 1951. Nekoliko rapsodija (Tatarska, Tadiska, Dagestanska, Moldavska i dr.); Capriccio na istone teme, 1932; A3ep6audotcaHCKan (fiaHtnasuji, 1933; EpeeaHCKue 3cKU3bi, 1942 i dr. Klavirski trio, 1918. Opera Eaxvucapau-CKUU (fioHtnaH, 1940; muzika komedija Tpu dpyza, 1952. Scenska muzika. FopuucKaH no3Ma za zbor i orkestar, 1949; solo-pjesme.

ERBAOV, Vladimir Vladimirovi, sovjetski k zitor (Varava, 25. I 1889Lenjingrad, 5. III 1952). Kompi studirao na Petrogradskom konzervatoriju kod A. Ljadova tejnberga. God. 191112 koncertni majstor baletne trupe S gileva u vie evropskih gradova. Nakon Oktobarske revolucij uzeo muziki odjel Petrogradskoga komesarijata za narodnu pi tu i posvetio se muzikoj pedagogiji. God. 192431 i 19444 davao kompoziciju na Lenjingradskom konzervatoriju; 193 bio je profesor na Konzervatoriju u Tbilisiju. Kao pedagog je mnogo uspjeha. Njegovi su uenici, medu ostalima: V. 2e ski, A. ivotov, G. Kiladze, J. Kourov, E. Mravinski, . A dze, G. Popov, A. Stepanjan, J. Tuskija i M. ulaki. Stvarac prva u duhu kole N. Rimski-Korsakova, zatim pod utjecajerr cuskih impresionista i zapadnoevropskih ekspresionista, da 1 posljednjem stvaralakom razdoblju priklonio realizmu, ko se obilato ruskim narodnim melosom.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, 1914; II, za sole, orkestar, 1924; III, 1931; IV, HotcopcKan za sole, zbor i orkestar, 19: FepounecKan ili PyccxaH, 1948 (prer. 1950). Dvije suite: I, Fposa, 193 1939. CnasKa, 1913; Ulecmeue, 1913. Suita za gudaki kvartet, 1939 za glas, flautu, harfu, klavir, gudaki kvartet i izvodioca plastinog plesa Klavirske kompozicije (2 sonate, 1911 i 191.4)- Muzika komedija Ta Kanumau, 1943; scenska i filmska muzika. Solo-pjesme (romance) n F. Tjuteva, A. Bloka i V. Majakovskog. LIT.: B. EoidaHO6-Eepe3oecKuu, BnaflHMHp IIIepGaMeB, MocKBa l< F. Opjioe, B.naflHMHp B. lUepGa^eB, JleHHHrpaa 1959.D. Lehmann, W Wladimirowitsch Schtscherbatschow, MGG, XII, 1965.

AVERDJAN, Aleksandr Isakovi, armenski muzikolog (Signah, 5. VII 1903 Moskva, 2. III 1954). Uenik H. S. Kunarjova, studij zavrio 1930 na Moskovskom konzervatoriju. Muziki kritiar u Moskvi; urednik asopisa My3bixa, CoeemcKan MyzuKa i CoeemcKoe ucKyccmeo. Uz to je u savezu kompozitora SSSR bio predsjednik komisije za muziko istraivanje i kritiku.

DJELA: A. A. Cneuduapoe, 1939 (II izd. 1957; armenski 1971); VauKoe-CKUU u meamp, 1940; Eojibiuou meamp Cow3a CCP, 1953; KoMumac u apMHH-CKan My3biKasibHan KyAbmypa, 1956; M36paHHbie cmambu, 1958; OnepKbi no ucmopuu apMHHCKOu My3MKU XIXXX seKoe, 1959.

EDRIN, Rodion Konstantinovi, sovjetski kompozitor i pijanist (Moskva, 16. XII 1932 ). Studij kompozicije i klavira zavrio 1955 na Konzervatoriju u Moskvi (J. aporin, J. Flijer) 1 tamo djeluje kao kompozitor.

DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1958 i 1965; simfonijska pjesma Floeecnib o nacmomifeM ue/ioeeKe, 1950; 2 koncerta za orkestar: I, O3opnbie HecmyiuKu, 1963 i II, 3eonu, 1968; komorna suita za 20 violina, harfu, harmoniku i 2 kontrabasa, 1961; 2 koncerta za klavir, 1954 i 1966. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1951 i 1954; klavirski kvintet, 1952; suita za klarinet i klavir, 1952. KLAVIRSKA: suita npa3dnuK 8Konxo3e, 1951; 24 preludija i fuga, 1969 70; Polifoni svezak, 1973. DRAMSKA: opera He mo/ibKO nw6oeb, 1961. Baleti: KoH'K-Fop6yHOK, 1960; KapMeH-cwuma, 1967 (prema Bizetu) i AnHa Kapenuna, 1972. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: oratorij Lenjin u srcu naroda, 1969; kantate Jleaduamb eoceMb, 1953 i EwpoKpamuada, 1963; Poetorium, koncert za recitatora, enske soliste, zbor i orkestar, 1969; romance i dr.

EK, Breda (Friderika), kompozitor (Trst, 20. VIII 1895 Ljubljana, 11. III 1968). Muziku studirala na konzervatoriju Tartini u Trstu i na muzikom liceju Martini u Bologni. Nastupala kao pjevaica u Trstu i vodila pjevake zborove u Trstu i Ljubljani gdje je bila nastavnica muzike. Jedna od rijetkih slovenskih ena-kompozitora, istakla se osobito na podruju malih vokalnih (solo -pjesama) i klavirskih forma. Objavila i vie svezaka narodnih i crkvenih zborova; komponirala je i Malu suitu za komorni orkestar. Djela joj se

EBALJIN, Visarionjakovljevi, sovjetski kompozitor (( 11. VI1902Moskva, 28. V 1963). Studirao kompoziciju m skovskom konzervatoriju (N. Mjaskovski). Na tom je zavodi davao od 1928 (od 1935 j sor kompozicije); 1941 do rao iz nauke o umjetnosti. 1942 48 direktor Me skog konzervatorija i 194: vodio Institut za izobrazb nih kapelnika; od 1951 pi profesor na Konzerva! Medu njegove uenike i Morozov, A. Spadavekii Hrenjikov, O. Ejges i c poetku pod utjecajem im onizma, ali i organski po s ruskom nacionalnom 1 kom XIX st. Kasnije se bliio sovjetskoj stvarnosti cirajui zbivanja iz graai i Drugoga svjetskoga ral sve vie naputa tekovine dnoevropske muzike. e V. J. EBALJIN novo kompozicijsko ma stvo najvie se opaa u kc nim djelima. U svome Petom gudakom kvartetu posluio se n vima slavenskih naroda, meu_ostalim i srpskom melodijom je svojedobno bio upotrijebio i ajkovski u Slavenskoj korani

DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfo nija: I, 1925; II, 1929; III, IV, 1935 i V, 1962. Simfonijeta na ruske narodne teme, 1949; koncert 2 linu, 1940; k oncert za violonelo, 1950; Concertino za violinu i gudae, Concertino za rog i mali orkestar, 1930; uvertira, 1934; Veepmmpa ua 1 CKue meMbi, 1936; PycCKan yeepmwpa, 1941; 3 suite, 1934, 1935 i 196 letna suita MaaoponoK, 1943; varijacije na ruski narodni napjev, 1940 KOMORNA: gudaki trio, 1924. Devet gudakih kvarteta: I, op. 2, II, op. 19; III, op. 28, 1939; IV, 1940; V, Slavenski, op. 33, 1942; VI, VII, 1947; VIII, op. 53 i IX, op. 58. Klavirski trio, 1949; sonata za vic

EBALJIN ESTAK
violu, 1940; sonata za violu i klavir, 1954; suita za violinu i klavir, 1932. Sonata za klavir, 1927; 3 sonatine za klavir, 1929. DRAMSKA : komina opera yKpouteHue cmponmmou, 1955; opera Conmie nad cmenbto, 1958; muzika komedija )Keuux us noconbcmea, 1942. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: dramatska simfonija Jlenuu za sole, recitatora, zbor i orkestar, 1931; kan-tate Cunuu Mau, 1930 i MocKea 1946; zborovi; solo-pjesme; masovne pjesme. Dovrio, odnosno ponovo instrumentirao djela M. P. Musorgs koga (operu CopoHUHCKan HpMapKa ) i M. I. Glinke (uvertiru simfoniju na ruske teme). Sabrani lanci obj. 1970. Popis djela (red. J. L. Sadavnikov) obj. 1970. LIT.: G. Abraham, Vissarion Shebalin, Monthlv Musical Record, 1942. H.E3A3a,B.ft. IIIe5aJiHH, MOCKBU i JleHHHrpaa 1945. B. [Jpomononoe, O My3bine B. IIIeoaJtHHa, CoBeTcKafl My3biKa, 1958. B. EJIOK, KaMepHbie CO*IHHeHHH B. HIe6aJinHa, ibid., 1960. D. Lehmann, Wissarion Jakowlewitsch Schebalin, MGG, XI, 1963.

501

(192224) i na muzikoj koli Skrjabin (od 1924); uz to kompozitor Djejeg kazalita. Stvarao mjestimice pod utjecajem A. Ljadova.
DJELA: simfonijska pjesma za orkestar op. 5. Kompozicije za komorne sastave i za klavir (sonata u D-duru). DRAMSKA: opera O'Tao, 1927; baleti AumuHHue njincnu, 1933 i Iloeecmb o Kapjuen, 1934; opereta JJeeHaduamaH HOHb, 1939. Solo-pjesme; zborovi. Obradbe narodnih napjeva. LIT.: B. EeAnee, AJiencaHAP A. IHeHuiHH, MocKBa 1929.

EBOR, Karei , eki kompozitor i dirigent (Brandys nad La bem, 13. VIII 1843 Prag, 17. V 1903). Studirao na Konzervatoriju u Pragu violinu (M. Mildner) i kompoziciju (J. B. Kittl). Dirigent u Erfurtu, Pragu i Lavovu; 1873 91 vojni kapelnik u vie gradova, medu ostalim u Koicama i Beu. Od 1894 u Pragu kapel nik drutva Sokol, od 1902 grenadirskog korpusa Prakih strijelaca; istodobno vodio vlastitu muziku kolu. U njegovim se operama is prva osjea utjecaj G. Meverbeera, a zatim se priklanja ekom na cionalnom smjeru.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1861 i 1867; 4 uvertire (Valdtij nova smrt, 1860); ciklus simfonijskih plesova, 1894; plesovi; koranice. Tri gudaka kvarteta; klavirski kvintet. Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Opere: Templari na Morave, 1865; Drahomira, 1867; Husitskd nevesta, 1868; Blanka, 1870 i Zmafend svatba, 1879. Balet Z kouzelne rie. Kantate; zborovi; solo-pjesme. LIT.: R. Quoika, Karei ebor, MGG, XII, 1965.

EHTER, Boris Semenovi, sovjetski kompozitor (Odesa, 20. I 1900 Moskva, 16. XII1961). Kompoziciju uio u Odesi kodW. Maliszewskog (diplomirao 1922) i na Moskovskom konzervatoriju kod S. Vasiljenka i N. Mjaskovskog (diplomirao 1929). Od 1929 aspirant, pa asistent, a 1934 41 docent toga Konzervatorija; kasnije profesor Konzervatorija u Ahabadu.
DJELA. ORK ESTRALN A. Pet simfo nija : I, 1929; II, 1943; III, 1944 45; IV, 1947 i V, 1951 (prer. 1952 53). Simfonijske pjesme y3Huua, 1955, Cjiyuiau, 1955 i dr. Koncert za klavir, 1939; uvertire; suita TypKMenun, 1932 (jedno od najboljih djela); rapsodije i dr. Dvije sonate za klavir, 1926 i 1931; 4 lirska preludija za klavir, 1926. DRAMSKA. Opere: 1905 eod, 1935 (sa A. Davidenkom; prer. 1955); K)cyn u Ax.wm, 1942 (sa A. Kuljijevom); Ceuudu, 194243 (sa S. Ovjezovom); TJyutKUH a Muxau/wacKOM, 195455. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: kantate BOUZO-JIOH; Tlo3Ma-Kanmania, 1952; i JIOMUK a UTyiueHCKOM, 1955. Zborovi; solo-pjesme. Obradbe revolucionarnih napjeva.

EPEC, Milan, pjeva, tenor (Zagreb, 4. XI 1891 ). Uenik muzike kole HGZ; pjevanje uio privatno u Zagrebu i Beu (Ranieri- Horbowsky). Kao operetni tenor debitirao 1916 u vara dinskom Gradskom kazalitu kao Alfred (Evsler, Umjetnika krv) i tamo angairan. U Zag rebu je prvi put nastupio 1919 u opereti Poljaka krv (Nedbal); otada, pa do umirovljenja bio je lan Zagrebake opere. U svojoj dugogodinjoj umjetnikoj karijeri kreirao je vie od 70 te -norskih operetnih uloga, meu kojima su se posebno isticale Eisenstein (Strauss, imi), Princ Radjami (Kalman, Baja-derd), Doroinski (Granichsta-edten, Orlov), Tassilo (Kalman, Grofica Marica), Mirko (Tijardovi, Mala Floramye) i dr. Veoma je vrijedan bio njegov udio u radu Zagrebake opere, gdje osobito valja spome nuti ove uloge: Vaek (Smetana, Prodana nevjesta), ujski (Musorgski, Boris Godunov), Jeroka M. EPEC (Borodin, Knez Igor), Don Basilio (Mozart, Figarov pir), Mirne (Wagner, Rajnino zlato), Jurani (Zajc, Nikola ubi Zrinjski) i ilica (irola, Gitara i bubanj). Gostovao je na gotovo svim jugoslavenskim muzikim po zornicama, koncertirao solistiki i nastupao na filmu. K. Ko. EREMETJEV, Aleksandr Dmitrijevi, ruski ljubitelj muzike (Petrograd, 12. III 1859 Ste-Genevieve-des-Bois kod Pariza, 18. V 1931). Potomak plemike obitelji u kojoj se mnogo muzici ralo. Njegov pradjed utemeljio je u XVIII st. pjevaki zbor. Velik ugled postigao je privatni pjevaki zbor to ga je osnovao _njegov otac Dmitrij . Nastavljajui obiteljske tradicije osnovao je . 1882 simfonijski orkestar, a 1884 crkveni zbor 'kojim je upravljao A. Arhangelski. God. 1898 pokrenuo je u Petrogradu popularne simfo nijske koncerte na kojima je povremeno nastupao kao dirigent. God. 1914 ravnao je prvom izvedbom Wagnerove opere Parsifal u Rusiji. Mnogo se zalagao oko izvoenja djela ruskih kompozit ora. God. 1902 postao zborovoda dvorske kapele. Nakon Oktobarske revolucije emigrirao u Francusku. Komponirao je djela za orkestar (Patetina fantazija), komornu i crkvenu muziku. ESNAESTINKA (J), esnaesti dio cijele note. Prema tome ci jela nota sadrava 16 esnaestinki, polovinka osam, etvrtinka etiri, a osminka dvije; . se nadalje dijeli na dvije tridesetdruginke (J:),4 ezdesetetvrtinke (J). ESTAK, Tomislav, violist (Karlovac, 4. VII 1931 ). Stu dij violine zavrio 1957 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (M. Schon). Od 1954 u Zagrebu lan ansambla Zagrebakih solista i Zagrebakog kvarteta (do 1958), 195760 koncertni majstor Sim fonijskog orkestra Jugoslavenske radio-difuzije i Komornog orke stra RTV Zagreb i 196065 koncertni majstor Zagrebake filhar monije. Umjetniku karijeru nastavio 1965 kao violist u Beu, gdje je solist orkestra Bekih simfoniara i lan Bekog gudakog trija. Kao solist nastupao u zemlji i inozemstvu; 1972 bio je au strijski predstavnik u Svjetskom simfonijskom orkestr u (New York~). K. Ko. ESTAK, Tomo, kompozitor i dirigent ekoga podrijetla (Prag, 18. XII 1852 Koprivnica, 16. V 1921). Studij zavrio na orguljakoj koli u Pragu (F. Z. Skuhersky, J. Ondfiek) i ve u 19. godini postao nastavnik na realnoj gimnaziji. God. 1874 doao u Koprivnicu kao gradski kapelnik i orgulja. Tamo je iste godine ute meljio Gradsku muziku, a 1875 pjevako drutvo Podravac, koje je vodio niz godina, uz to je bio i nastavnik u srednjim kolama, a po duavao je i privatno.
D J ELA (o k o 1 7 0 o p us a ). IN S TRU MEN TA LN A: u ve rt ire i fa nt a z ij e za orkestar. Legenda i Balada za violinu i klavir. Preludij i scherzo za klavir; Preludij i fuga za orgulje. Plesanka i Zagrebaki album plesova za klavir. VOKALNA: kantata Bsni; zborovi (Molitva Hrvata; Iz osame; Prvi maj; himna Prosvjetom k slobodi). Hrvatska misa u F-duru. LIT.: * * *, Tomo estak, Sv. C, 1921, 4. M. Graf, Tomo estak, zaboravljeni hrvatski skladatelj, Zvuk, 1971, 117 118. K. Ko.

EMBERA, Mary, plesaica (Sarajevo, 19. I 1910 ). U Sara jevu pohaala glumaku kolu (B. Nui) i tamo 1928 zapoela kaza linu karijeru kao dramska glumica. Studij klasinog plesa, zapoet kod A. Vereagina u Sarajevu, nastavila kod N. Kirsanove u Beo gradu i M. FromaniM. orak -Slavenske u Zagrebu. God. 1932 62 bila je solistica baleta Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu. U svojoj dugogodinjoj karijeri ostvarila je niz uloga u klasinom ba letnom i opernom repertoaru, kao i u djelima jugoslavenskih kompo zitora. K. Ko. ENG (sheng), kineski duhaki instrumen t, vrsta usnih orgulja. Sastoje se od zrane komore, nainjene od izdubene tikve, u koju je okomito utaknut niz bambusovih cijevi razliite duljine (10 17 a i vie). Svaka cijev ima izdubenu po jednu rupu, izuzev jedne ili nekoliko nijemih; na donjem kraju cijevi nalazi se slobodni jeziac. Svira pue u usnik, utaknut u zranu komoru sa strane, vodoravno, a prstima zatvara rupe na cijevima da bi dobio zvuk. Kod dotjeranijih instrume nata zrana komora je nainjena od plemenitijeg drva ili slonovae i bogato je umjetniki ukraena, a cijevi su od finije trstike. Na engu se svira solistiki ili uz pjevanje. Kod solistike svirke iz vodi se melodija uz karakteristine dugo drane akorde. . se spominje u pra starim dokumentima iz pretkonfucijskog doba (-> II milenij), a upotrebljava se i danas. Najkasnije u IX st. dopro je u Japan, gdje se naziva sho. U Evropi je po uzoru na taj orijentalni tip usnih orgulja konstruirana harmonika i harmonij.
LIT.: A. Schaeffer, Origine des instruments de ENG musique, Pari 1936. L. C. Goodrich, The Chinese Sheng and Western Musical Instruments, China Magazin, 1941. L. Traynor i Sh. Kishibe, The Four Unknown Pipes of the Sho . . ., Journal of the Societv for Research in Asiatic Music, 1951. M. Schneider, Mundorgel, MGG, IX, 1961. I. A.

ENIN, Aleksandr Aleksejevi, sovjetski kompozitor (Moskva, 18. XI 1890 18. II 1944). Uenik A Greanjinova, R. Gliera i B. Javorskog; u Moskvi nastavnik na Konzervatoriju

502

ESTORICA IJAKI
Violine op. 7, 1901; Doppelgriff-Vorstudien in Terzen, Sexten, Oktaven ; zimen fiir Violine op. 9, 1901; Violinschule fur Anfdnger op. 6, 1904 08 of Intonation op. 11, 1922; Dvojhmatovd kola op. 12 (rkp.); kola a modulaci op. I3_(rkp.); kola akordichd op. 14 (rkp.); kola fiageoletu a j. op. 15 (rkp.); kola housloveho pfednesu na podklade melodickem op. 16 1 192932; Vymna poloh v jednoduchych hmatech a dvojhmatech op. 22 Chromatika ve vech polohdch op. 23 (rkp.); Pizzicato levou rukou se se arco technikou prave ruky op. 24 (rkp.). Analitike studije koncerata: u op. 22 H. Wieniawskog, 1929; J. Brahmsa, 1931; P. I. ajkovsko g, I Mendelssohna, 1931; op. 6 N. Paganinija, 1932; A. Dvojaka (rkp.) i L. hovena (nedovreno); kadence J. Joachima za koncert J. Brahmsa, 1 IZDANJA : R. Kreutzer, Etudes-Caprices (s analitikim studijama), is KOMPOZICIJE: Quarante Variations faciles pour le violon op. 3; Bi Tdnze und Weisen fiir Violine und Klavier op. 10, 1898 1903. LIT.: S. J. Vymetal, Otakar Sevik a jeho houslova methoda, Pral P. Stoeving, A Key to Sevik's Works, London 1914. V. Nopp, ] O. evik, ivot a dilo, Brno 1948. Otak ar evik (zbornik, red. J. Praha 1953. Z. Vyborn$, O. evik, Musik im Unterricht, 1957. Isti evik, MGG, XII, 1965. V.

ESTORICA. Stoje (slijeva nadesno): F. Poulenc, G. Tailleferre, G. Auric i L. Durey. Sjede: A. Honegger i D. Milhaud. U sredini: J. Cocteau

ESTORICA (francuski Les Six, estorica), skupina istak nutih francuskih kompozitora koji su svoju djelatnost zapoeli u Parizu u drugom desetljeu XX st. To su: G. Auric, L. Durey, A. Honegger, D. Milhaud, F. Poulenc i G. Tailleferre. U poetku su istupali pod nazivom Les nouveaux Jeunes, a ime Les Six upo trijebio je po prvi put 1917 muzikolog H. ollet. Premda ih je Collet predstavio javnosti kao homogenu zajednicu istomiljenika, pripadnike ove skupine vezivalo je prvenstveno osobno prijatelj stvo i zajednika tenja za novim oblicima muzikog izraavanja koju je, meutim, svaki od njih realizirao na individualan nain. Na sku pinu kao cjelinu utjecala je u veoj mjeri jedino umjet nost E. Satiea. estorica ovih umjetnika naroito Honegger, Milhaud i Poulenc spadaju medu najistaknutije i najutje cajnije francuske muziare nakon C. Debussija. S njima poinje novo antiromantiko razdoblje francuske muzike. M. ku. ETINC, Janko, pijanist i embalist (Maribor, 27. IV1932 ). Studij klavira zavrio na Akademiji za glasbo u Ljubljani (M. Lipovek); usavravao se u Londonu. Profesor na Muzikoj koli u Mariboru; kao pijanist i embalist posvetio se komornoj muzici. esto nastupa kao lan mariborskog ansambla Collegium musicum i kao koncertni pratilac; stalni je suradnik violonelista M. Mlejnika. EVIK, Otakar, eki violinist i muziki pedagog (Horad'ovice, 22. III 1852 Pisek, 18.1 1934). Studirao na Konzervatoriju u Pragu (A. Sitt, A. Bennewitz). God. 1870 74 koncertni majstor na Mozarteumu u Salzburgu, na Prozatimni divadlo u Pragu i na Kominoj operi u Beu. God. 187592 profesor violine na muzikoj koli u Kijevu, koju je reorganizirao. God. 18921906 predavao je na Konzervatoriju u Pragu (od 1901 proelnik violinskog odjela). Od 1907 do smrti glavno mu je boravite Pisek; onamo eviku dolaze uenici iz cijelog svijeta. God. 190818 je profesor na Muzikoj akademiji u Beu, a 191921 na majstorskoj koli Konzervatorija u Pragu. God. 191223 i 193132 vodio je violinske teajeve u SAD (Ithaca, Chicago, New York, Boston), 192930 u Mondseeu kraj Salzburga, 1933 u Londonu. U mladim je godinama koncertirao, kasnije se posvetio iskljuivo muzikoj pedagogiji te je odgojio izvanredno velik broj uenika, medu kojima briljantne virtuoze, kao J. Kubelika, J. Kociana, E. Morini, W. Schneiderhana; kod njega se usavravao i Z. Balokovi. Njegovi su uenici bili takoer dirigenti V. Talich i F. Stupka te kompozitor R. Pick-Mangiagalli. evikova instruktivna djela za violinu vode od poetnikog stupnja do savrene virtuoznosti i obraduju sve probleme violinske tehnike u opirnim vjebama. Suprotno obiaju da se nastava violine zapone dijatonskim ljestvicama, . razvija svoj znameniti sistem u kojemu se polazi od svladavanja polustepenih intervala jednakim poloajem prstiju na sve etiri ice, a poloaj se prstiju lijeve ruke u odnosu na cijele stepene i polustepene mijenja u toku nastave prema sistematsko-progresivnom planu. Kod naprednijih uenika pri mjenjuje se analitiki studij: sloeni tehniki problemi ralanjuju se u jednostavne elemente (male notne skupine) i vjebaju na razne naine. Tek kad je odreeno djelo svladano tehniki, pristupa se muzikalnoj obradbi (dinamika, fraziranje, stil).
DJELA. INSTRUKTIVNA: Schule der Violintechnik op. I, 1881; Schule der Bogentechnik op. 2, 1895; Rozpindni prstu op. 4 (rkp.); Priprava k 24 capricim op. 45 Donta op. 5 (rkp.); Lagenzvechsel und Tonleiter-Vorstudien fiir Violine op. 8, 1895; Triller-Vorstudien und Ausbildung des Finger -Anschlages fur K. Be.

IBENANIN (Sebenico), Dominik Ivan (Dom Giovanni), kompozitor (ibenik?, izmeu 1630 i 1640 viale del Friuli, 1705). Roen vjerojatno u ibeniku (tal: pisci navode Veneciju), odakle se s obitelji polovinom st. sklonio pred Turcima u Italiju. Prema F. Gaffiju, bio je G. Legrenzija. Sveenik; izvrstan orgulja i pjeva ugodna 1660 postao zamjenik kapelnika katedrale u Cividale del nedaleko Gorice. God. 166366 bio je pjeva-tenorist ci kapele sv. Marka u Veneciji; od 1666 vrio je istu duni dvoru Karla II u Londonu, i to kao lan talijanske kapele' je, na vlastitu molbu, 1668 postao kapelnikom. Bogato nag od engleskoga kralja, vratio se 1673 u Italiju, gdje je pi kapelniki poloaj na savojskom dvoru u Torinu (do 169c 1692 do smrti bio je kapelnik katedrale u Cividale del ' dakle u istoj crkvi gdje je i zapoeo svoju profesionalnu mi karijeru. U Torinu su izvedene dvije iben aninove opere, od je Atalanta (1673) jedna od prvih, ako ne i uope prva, i: umjetnika iz naih krajeva. Muzika te opere, kao ni At (1629), prokomponirane melodrame J. Palmotia, nije se sac Od njegovih crkvenih djela panju privlai motet Lauda Jer; Dominum, za koji J. Andreis kae: U ibenaninovu m kantati susreemo rasko barokne glazbe, s izmjenjivanjem.

*mi' *
- fntn,i,

- ^1
f

'T t

YV
I" "
- \' i

D. I. SlBENANIN, Lauda Jerusalem Dominum, autograf

nih i solistikih odlomaka, te odlomaka povjerenih malin listikim sastavima. Bogata melodika u koju ulazi povrei vokaliziranje, ustupa mjesto zbornoj homofoniji, ali i uku polifonikim odlomcima.
DJELA. DRAMSKA. Opere: VAtalanta, 1673; Leonida in Sparta (sa P. de La Pierreom) i L'Oppresso sollevato, 1692. CRKVENA: O dolor, o moeror; Lauda Jerusalem Dominum i dr.; misa; responzori NOVA IZD.: L. upanovi transkribirao je i obradio motet Lau rusalem Dominum (Psalam 147) za 5 gl. i 5 instrumenata ad lib. (Spomenici ske glazbene prolosti. Iz renesanse u barok, 1971). LIT.: M. Velimirovi, Giovanni Sebenico. Prispevek k biografiji, M loki zbornik, I, 1965. M. Th. Bouauet, Musique et Musiciens a Tu 1648 a 1775, Torino 1968. J. Andreis, Povijest glazbe, IV, Zagreb K. ]

IFRIRANI BAS -> Generalbas IJAKI, Stevan, horovoa i kompozitor (Stari Futog, 12 1885 Beograd, 2. I 1957). Po zavretku Srpske muzike k Beogradu, radio je kao profesor muzike i dirigent u Beograduji

IJAKI IR
rebu, Ljubljani, Skoplju i drugim gradovima; bio je jedan od prvih horovoa radnikih pevakih drutava Abraevi i Jedinstvo. Komponovao je samo vokalna dela. Od solo-pesama poznatije su Bila jednom rua jedna, Neka sunca, Nona tajna itd. Meu mnogobroj nim horovima, koji su komponovani veinom na bazi narodnih motiva;, istie se ciklus Kratovske pesme. Poznate su i njegove har monizacije masovnih pesama. R. pej. IJANEC, Drago Mario (Mariano Drago), dirigent (Pula, 18. XII 1907 ). Dirigiranje i kompoziciju studirao 192732 na Konzervatoriju u Pragu; u dirigiranju se usavravao na Ecole Normale de Musique u Parizu (193235). God 193545 dirigent radioorkestra u Ljubljani, zatim krae vrijeme violinist o pernog orkestra u Torinu i 194647 dirigent filharmonijskog orkestra u talijanskom gradu Busto Arsizio. Od 1947 u Argentini, dirigent Teatro Argentino u La Plati, od 1948 istodobno direktor Estudios Artisticos i od 1954 profesor na Escuela Superior de Bellas Artes; od 1956 direktor je Instituta de Capatacion Orquestral u Avellandi. Kao dirigent opsenog repertoara, smisla za interpretaciju i veli kog tehnikog znanja afirmirao se u domovini, u Argentini i u vie evropskih zemalja (Austrija, SSR, Francuska, Danska), a kao pe dagog znatno je pridonio odgoju mladog dirigentskog narataja u Argentini. U mladosti se bavio i kompozicijom i biljeenjem na rodnih napjeva luikih Srba. . je vaan i kao organizator: 1952 utemeljio je u Buenos Airesu Mozarteum Argentino, koji se razvio u uglednu ustanovu za njegovanje i razvoj muzike reprodukcije, 1954 osnovao je u La Plati prvu katedru za dirigiranje u Argentini a 1958, takoer tamo, univerzitetski orkestar. j. Gc. i D. Co. ILOBOD-BOLI, Mihajlo, pjesnik i teoretiar (Pod Oki em, 1724 Sveta Nedjelja, 8. IV 1787). Sveenik; filozofiju uio u Beu, teologiju u Bologni. Bio je upnik u Martinskoj Vesi i od 1760 u Svetoj Nedjelji. Pisao je latinske stihove te izdao prvu raunicu na hrvat skom jeziku (u kajkavskom dijalektu) pod nazivom Arith-metika Horvatzka. God. 1760 objavio je u Zagrebu Funda-mentum cantus

503

FUNDAMENTUM

gre-goriani seu choralis,

vrijednu teoretsku uputu u koralno pjevanje koja se upotrebljavala gotovo stotinu godina. Zamiljena je SEU kao niz dijaloga izmeu uitelja i uenika. Dija loga ima est a obuhvaaju 39 strana. PRO CAPTU TFRONIS DISC1PULI, PROBJT1S AU7HOR1BUS C0LLEC7UM, Nakon njih slijede Te XE T B RE f l , A C FA CILI DUL0G1CA ME THODO 1N Deum u 4-glasnoj Ui EXPOS1TUM OIERJ, AC STUDIO. obradbi (3 tenora i bas). A. R. D. MICHAELIS SILLOBOD, Prvi dijalog govori o PAkOCHl 1N MARTINSZKA VESZ. poecima muzike, odnosno pjevanja, drugi o crtov- lju, notama i kljuevima, trei o solmizaciji, etvrti o intervalima, peti o savrenosti i nesavrenosti ko ralnih modusa, a esti Z A G 8 . A B I A , Tjpil Cajctmi FHncilct Hiil, lutati Krjjoi Crait Typogt*pi 1760. o intonaciji. Pojedina su izlaganja popra ena M. ILOBOD -BOLI, Fundamentum Cantus Gregoriani, naslovna strana, Zagreb 1760 notnim primjerima.

GREGORIANI,
CHORALIS

CANTUS

lan zbora i solist. Umjetniku karijeru zapoeo 1919 u novo osnovanom Mariborskom kaza litu, i to najprije u drami i ope reti; tamo je 1922 debitirao u operi kao Janko (Smetana, Prodana nevjesta). God. 1922 24 lan Ljubljanske opere i 192441, s kraim prekidima kada je bio operni solist u Beo gradu i Osijeku prvak Zagre bake opere; za okupacije 1941 45 nije nastupao, a poslije Osloboenja neko je vrijeme djelovao u Skopju, dok se zbog bolesti nije povukao. Izvanre dna imencova glasovna nada renost dolazila je do izraaja u brojnim tenorskim ulogama he rojskog karaktera, napose u kre M. IM ENC acijama Eleazara (Halevv, i dovka) i Pedra (d'Albert, U do lini). Znatna dostignua ostvario je u Wagnerovim i Verd ijevim operama te kao Canio (Leoncavallo, Pagliacci), Don Jose (Bizet, Carmen), Calaf (Puccini, Turandot) i Bojan (Gotovac, Morana). . je bio prvi Mia u Gotovevu Eru s onoga svijeta. S uspjehom je gostovao u Njemakoj, Madarskoj, Italiji, ehoslovakoj i Bugarskoj. K. Ko. IMUNACI, Rok (pseudonimi Vilek, Novovean, Mravec i dr.), tamburaki kompozitor (Zagreb, 23. XII 1886 5. I 1937). Istaknut pobornik tamburakog pokreta u Hrvatskoj; kao diri gent i uitelj mnogih preteno radnikih tamburakih or kestara u Zagrebu, mnogo je pridonio populariziranju tog instru menta. Komponirao je mnoge koranice, pjesme, kuplete i dr. za tambure. Bio je jedan od utemeljitelja mjesenika Hrvatska tam burica (1936). K. Ko. IN, Otakar, eki kompozitor i teoretiar (Rokvtno, Nove Msto, Moravska, 23. IV 1881Prag, 21. I 1943). Studirao orgulje i kompoziciju na Konzervatoriju u Pragu (J. Klika, K. Stecker); tu je od 1920 profesor (192224 i administrativni rukovodilac). Vaan je prije svega po svom pedagokom radu i po teoretskim spisima. Njegova nauka o harmoniji prvi je moderni eki udbenik te vrste.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijske pjesme Tilottdma i Krdl Menkera; Rozhlasovd pfeehra; Tri eke tance. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta; sonata za violonelo i k lavir; mala suita za violinu i klavir. Krae klavirske kompozicije. Zborovi; solo-pjesme. INSTRUKTIVNA: Nauka o Jiar monii na zahladi melodie a rytmu (2 sv.), 1922 (prer. izd. pod naslovom Opln,} nauka o harmonii. . . , 1933 i kasnije); Nauka 0 kontrapunktu, imitaci a fuze t 1936 (srpskohrvatski prijevod, Beograd 1949); Vseobecnd nauka o hudbe, 1949, LIT.: Z. Vyborny, Otakar in, MGG, XII, 1965.

LIT.: B. Birt, Mihalj ilobod - Boli: Fundamentum cantus gregoriani seu choralis iz godine 1760, Sv. C, 1936, 1.

IMENC, Anton, graditelj orgulja (XIX st.). Njegov ivot i rad jo nisu posve istraeni. God. 1860 poinje raditi u Zagrebu, te razvija vrlo intenzivnu djelatnost po mjestima sjeverne Hrvatske; 1874 odlazi u Be. Na Gospodarskoj izlobi u Zagrebu, 1864, dobio je za svoje orgulje srebrnu medalju (izloeni instrument otkupila j e crkva u uerju). Najvee su mu poznate orgulje bile u Molvama u Podravini (1863, sa 18 registara). Od njegovih sauvanih djela najznatnije su orgulje u Voloderu (1863) i Dubici (1862), a vrlo dobre su-i manje orgulje u Visokom (1870), Gorama (1864) i Konjini (1860). Poznato je da je izradio jo niz manjih orgulja kao i brojne popravke. Po nainu gradnje donekle je bliz radu C. Hessea iz Bea, pa se pretpostavlja da je kod njega moda izuio zanat.
LIT.: Katoliki list, Zagreb 1860, 9. Ibid., Zagreb 1864, 48. L. Saban, Kratak osvrt na pregled orgulja izvren ljeti 1972, Sv. C., 1973, 2. L. a.

J. As.

INIGOJ, Boris, trombonist (Celje, 21. XII 1938 ). Za vrio Srednju muziku kolu u Ljubljani i tamo se n a Akademiji za glasbo usavravao kod V. Globokara. Profesionalnu karijeru zapoeo u ansamblu Slavko Osterc; od 1966 solist je Slovenske filharmonije i lan Duhakog kvinteta u Ljubljani. Kao solist posebno se istakao interpretacijom djela suvremenih slovenskih i jugoslavenskih kompozitora (D. kerl, P. Ramov, M. Kelemen, V. Globokar). Gostovao je u zemlji i inozemstvu. K. Be. IPTARSKA (IPTARSKA) MUZIKA -> Albanska muzika. Muzika Albanaca u SFRJ IPU, Kreimir, dirigent i kompozitor (Zagreb, 28. VI 1930 ). Studij kompozicije zavrio 1956 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (S. ulek); u dirigiranju se usavravao kod I. Markevia. U Parizu razvio ivu umjetniku djelatnost, na koncertnom podiju i u muzikom kazalitu. Kao dirigent nastupao u brojnim zemljama Evrope, Sjeverne i June Amerike, a posebno se istakao kao rukovodilac simfonijskih koncerata u francuskom gradu Cannesu. Sa Simfonijskim orkestrom Radio-televizije Zagreb, kojemu je 196872 stajao na elu, izveo je vie novih djela hrvatskih i jugoslavenskih kompozitora, kao i muzike XX st. God. 1974 75 bio je glavni tajnik Zagrebakog muzikog biennala, a od 1975 djeluje u Oslu. Bavio se i muzikom kritikom (zagrebaki Vjesnik).

IMENC, Mario, pjeva, tenor (Gorica, 23. I 1896 Zagreb, 26. XI 1958). Rano pokazivao izrazite pjevake sposobnosti pa je u Trstu sudjelovao u slove nskim pjevakim drutvima kao

DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia per archi, 1963; simfonijeta, 1954; Concerto barocco za orkestar i koncertantni klavir, 1963; Concerto grcsso za gudae 1953. KOMORNA: Koralne varijacije za gudaki kvartet, 1953; Dva stavka sa Martenotove valove, 1967. Pet nonih varijacija za klavir, 1961. DRAMSKA: komina opera Lijepa Bartolomeja, 1961. Baleti: La Fougue,_l95v; Zone interdite, 1961 i Bouauet de Roses, 1962. Monografija Stjepan ulek, 1961. K. Ko.

IR, Zlatko, pjeva (tenor) i pjevaki pedagog (Trst, 18. XII 1911 ). Studij pjevanja zavrio 1936 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (L. Vrbani), a zatim se usavravao kod V. Bevilaque u Trstu; na muzikoj sceni debitirao 1939 u Zagrebu u opereti ar

504

SIR IROLA
murskigudaki kvartet na 1 nim napjevima iz Medi U sreditu irolina i latva stoji vokalna muzi ju je obogatio vrijednim; renjima. Na podruju -pjesme istiu se cikli: kajkavske stihove D. Do: a (Popevke, Kipci, V s senci, V zimi i snegu) u 1 je izvrsno doarao atm lirskih raspoloenja piton kajkavskog podneblja. 2 ljiv je ciklus V protuletju pran i gudaki kvartet, u mu je . Domjanievu p povezao s formom kla kvarteta: prva je pjesma dena u sonatnom obliku, i trea kao scherzo, etvr B. IROLA adagio, a posljednja kao cionalni finale. Na podruju vokalne muzike crkvenog karaktera istie se j oratorij u etiri knjige ivot i spomen slavnih uitelja sv. irila i Metoda . . . za soliste i zbor a cappella, s kojim je visoka priznanja na festivalu Meunarodnog drutva za suvn muziku 1927 u Frankfurtu na Majni. S formalne strane dj sinteza oratorija i pasije, u kojoj je zbor tuma kolektivnih ija. Meutim, zbor nema uloge samo da istie statike mo refleksije, ve je on mjestimice i motoriki pokreta radnje. U uskom okviru istog stila a cappella . je primijenio mnotvi nolikih oblika. U muzici se izmjenjuju odlomci koncipira nain solistikih napjeva iz gregorijanskog korala, homofono dizirani zborovi, polifono tretirane epizode i dr. Harmonijski odie arhaikim prizvukom (kvintni pomaci po uzoru na orga: a u melodici se unato izrazito crkvenom karakteru 1 prizvuk hrvatskog narodnog melosa. Meu irolinim scenskim djelima izdvaja se komina opei tara i bubanj, u kojoj se prikazuje ivot u malom primorskom rr Iskoriujui veoma vjeto elemente primorsko-akavske rr i specifian nain < macije, . je s pune sla za humor dc sredinu u kojoj se radnja. U prikazi narodnih obiaja i da vana je uloga d ljena zboru. U posljednjem ralakom razdoblji rolu je najvie pri\ komorna muzika, komponirao niz g kih kvarteta, dvije s za violinu i klavir, tu za violonelo i k dr., djela koja ve nisu jo Izvedba u HNK, Zagreb, 1930 izvedena. ] ga razdoblja datira i ka opera Kameni sv Kao muzikolog bavio sabiranjem : za povijest hrvatske muzike i prouavanjem muzikog fol] osobito narodnih instrumenata (Fukalice, Sopile i zurle, Svi: s udarnim jezikom). O svojim znanstvenim putovanjima hrvatske krajeve izvjetavao je najvie u Zborniku za narodi vot i obiaje JAZU. U svojim muzikolokim radovima . prvom redu iao za fiksiranjem muzikog materijala na te ali je uspjeno, posebno u vezi s narodnim instrumentima, z: i u istraivanje njihova postanka, rasprostranjenosti i histori razvoja. I na podruju historiografije ostavio je . vidljiv Premda kao historiar nije uvijek dovoljno kritiki osvijetlic jave iz hrvatske muzike prolosti te se uglavnom ogranii na nizanje fakata, njegov Pregled povijesti hrvatske muzike iz bila je prva cjelovita povijest hrvatske muzike, koja je sadr dragocjene podatke. Srodna ali drukije koncipirana je ii Hrvatska umjetnika glazba (1942). Sintetiki prikaz obi hrvatskoga muzikog folklora je njegova Hrvatska narodna zba (1940).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Notturno za sop orkestar (V. Nazor), 1915 (izvedena na historijskom koncertu Mladih ] skih skladatelja, 5. II 1916 u Zagrebu); Koncertantna simfonija za klavir kestar, 1952; Concerto da camera za 2 flaute i komorni orkestar, 1927; sin

valcera (O. Straus) i odmah angairan. Do 1946 o stvario je niz prvih tenorskih uloga u operetama F. Lehara (Eva, eva, Plava mazurka), Zellera (Ptiar), Hervea (Mam'zelle Nitouche), Schubert-Berthea (Tri djevojice), Gilberta (ista Suzana), Benatzkog (Moja sestra i ja) i dr.,a uz to je nastupao i kao karakterni tenor u opernim ulogama kao Vaek (Smetana, Prodana nevjesta), Beza zleni (Musorgski, Boris Godunov), Spoletta (Puccini, Tosca) i dr. Od 1946 posvetio se pedagokom radu. Djelovao je kao profesor muzike kole Vatroslav Lisinski u Zagrebu, a od 1965 je profesor na Zagrebakoj muzikoj akademiji. Njegovi su uenici Branka Gali, Boena Ruk-Foi, Branka Beretovac, Mila Kirini, Tugomir Franc i Krunoslav Cigoj. K. KO. SIRCA, Friderik -> Savin, Risto IRINSKI, 1. Vasilij Petrovi, sovjetski violinist, kompozitor i dirigent (Jekaterinodar, 17. I 1901 Mamontovka kraj Moskve, 16. VIII 1965). Na Konzervatoriju u Moskvi zavrio 1925 studij violine (D. Krejn) i 1928 studij kompozicije (N. Mjaskovski). Od 1923 bio je lan gudakog kvarteta Beethoven (druga violina); od 1939 uz to predavao komornu muziku na Konzervatoriju (od 1950 profesor). Uz to dirigent simfonijskog orkestra Savezne radio-stanice (193032) i opernog kazalita Stanislavski (193236). Njegova se muzika kree preteno u granicama tonalne harmonije; u njoj je . esto rjeavao zakuaste ritmike probleme.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfo nije, 1936 i 1938; Sinfonielta za gudaki orkestar, 1958; Scherzo-fantazija, 1955; koncert za violinu, 1961. KOMORNA. est gudakih kvarteta: I, 1923; II, 1925; III, 1929; IV, 1939 (nova verzija 1955); V, 1953 i VI, 1958; klavirski kvartet, 1964; gudaki trio, 1954. Sonate: 2 za violu i klavir, 1924 i 1953; 2 za violinu i klavir, 1924 i 1962; za violonelo i klavir, 1926 i za klarinet i klavir, 1952. DRAMSKA', opere Flhep u JIioc, 1946 i HeaH rp03uuu y 1954. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: kantate Tpu HydHa, 1942 i Poduna, 1947; romance i dr.

2. Sergej Petrovi, violonelist (Jekaterinodar, 18. VII 1903 Moskva, 18. X 1974). Brat Vasilija Petrovia; studij zavrio 1923 na Konzervatoriju u Moskvi (A. Brandukov) i iste godine postao lan gudakog kvarteta Beethoven. Od 1926 nastupao solistiki, a od 1931 predavao na Konzervatoriju (od 1945 pro fesor). D. ostakovi posvetio mu je 1973 svoj XIV gudaki k vartet. Dobio je vie visokih nagrada i priznanja. Slog IROKI SLOG kompozitor muzikolog (akanje kraj IROLA, Boidar, Karlovca, 20. XII 1889 Zagreb, 10. IV1956). Na Sveuilitu u Zag rebu diplomirao 1913 matematiku i fiziku;studij muzikologije zavrio s doktoratom 1921 na Univerzitetu u Beu; kompoziciju uio kod I. Zajca. Djelovao u Zagrebu kao srednjokolski profesor, kustos i direktor Etnografskog muzeja i administrativni direk-tor Muzike akademije (193541). Uz nastavniki, kompozitorski i znanstveni rad bavio se i muzikom kritikom. Kompozicijom se . poeo baviti u predveerje vanih li. SlROLA, Citara i bubanj. dogaaja za dalji razvoj hrvatske muzike, u vrijeme kada se Zajevo razdoblje primicalo kraju, kada su se pripremale i sakupljale nove snage da bi nastavile tamo gdje je stao Lisinski, prvoborac za hrvatski muziki nacionalizam. Ve u prvom stvaralakom razdoblju kada se vjerojatno pod utjecajem uitelja Zajca najvie bavio vo-kalno-instrumentalnom muzikom (Krst na Savici, Stara slika, Noni psalam), . se oitovao kao pristalica nacionalnog smjera. Nastavljajui dosljedno tim pravcem, on je u svoja djela sve vie unosio elemente narodne muzike i oblikovao ih stilom koji je poprimao odreeniju umjetniku fizionomiju. Ponirui u bit hrvatskog folklora i otkrivajui njegove skrivene zakonitosti, . je ne samo u izvrsnim obradbama, nego i u origi nalnim kompozicijama i to bez doslovnog citiranja znao pogoditi specifinosti narodnog izraaja. Kod toga se nije ograni avao samo na jedno folklorno podruje, ve je s podjednakim uspjehom primjenjivao i muzika obiljeja iz razliitih krajeva. Tako su opera Citara i bubanj i Bodulski gudaki kvartet proeti znaajkama muzike Hrvatskog primorja, komina se opera Grabancija temelji na karakteristikama iz kajkavskih krajeva, opera Mladi gospodin izgraena je na obiljejima slavonskog muzikog folklora, Medi-

IROLA KERJANC
jeta u G- duru za gudaki orkestar, 1939; Simfonijski scherzo u G-duru, 1912. Tri uvertire: Novela od Stanca, 1912; Sveana uvertira u A-duru, 1920 i Koncertna uvertira u e-molu, 1927. Za viol inu i gudaki orkestar: Romanca, 1939; Scherzo, 1939 i Ricercar. KOMORNA. Trinaest gudakih kvarteta: I, Mei murski u d-molu, 1920; II, Bodulski u C-duru, 1933; III, u e-molu, 1946; IV, u F-duru, 1946; V, u g-molu, 1951; VI, u A-duru, 1951; VII, u h-molu, 1951; VIII,u G-duru, 1952; IX, Nizozemski u G-duru, 1953; X, u F-duru, 1955; XI, u A-duru, 1955; XII, u f-molu, 1955 i XIII, u A-duru, 1955. Tri klavirska trija: I, u D-duru, 1934; II, u C-duru, 1937 i III, u G-duru, 1939; klavirski kvartet u A-duru. Dvije sonate za violinu i klavir, u D-duru, 1952 i F-duru, 1955; sonata za violonelo i klavir u C -duru, 1952; suita za violu i embalo (klavir), 1940; Rondo za trombon i klavir, 1954; Spomen iz Slovenije za duhaki oktet, 1926. KLAVIRSKA : 8 sonata, 1945 54 (I, u E-duru, prer. u Koncerlantnu simfoniju, 1952); 3 sonatine, u G-duru, e-molu i F-duru; Sonatina antica, 1929; Ve lie pada, 1909; Tri bagatele, 1921; Prizori iz marionetske igre, 1925 (prer. za orkestar, 1952); Mala suita, 1939; Dvoglasne invencije, 1939; Zapis u spome nar, 1943; etiri skladbe, 1945; Zapisi iz rastrgane biljenice, 1945. DRAM SKA. Pet opera: muzika groteska Stanac na stihove M. Dria, 1915 (Zagreb, 29. X 1915; nova verzija Zagreb, 3. X 1936); komina opera Citara i bubanj (Neobini svatovi) na libreto V. Deelia ml. prema V. Novaku, 1929 (Zagreb, 22. XI 1930); komina opera Grabancija na libreto V. Deelia ml. prema Titu Brezovakom, 1935 (Zagreb, 3. X 1936); Mladi gospodin, 1940 (neizv.) i Kameni svatovi, 1954 (neiz v.). Baleti: fantastina igra Sjene, 1917 (Zagreb, 21. XI 1923) i Idiliki intermezzo, 1929 (Zagreb, 17. III 1936 samo koncertantno). Melo drame: Iz Danteova Raja, 1912; Putnik (I. Poljak), 1919; Otmica (I. Velikanovi), 1922; uma Striborova (I. Brli -Maurani), 1923 i Kameni svatovi (A. enoa), 1935. Operete Z Gria na Trenjevku, 1931 i Mecena, 1934. Muzika za igrokaze: rtva Abrahamova; Majka boja od Kamenitih vrata; Na Trskom vrhu; Zgoda iz ivota sv. Panfucija; Sv. Lovrinac; Poslje dnji kavalir; Horvacka od Kristuovog naroenja prikazana; Tlavata; Muka Spasiteljeva; Petit jar dinier; Narodna godina; Boi; Hrvati upoznaju Krista; Bistrica; Tri kralja; Kraljica lutaka; eleoci; Joek se eni i Susjedi. Muzika za marionetske igrokaze. VOKALNA. Sedam oratorija: rtva Abrahamova, 1924; ivot i spomen slavnih uitelja sv. brae irila i Metoda, apostola slavenskih za soliste 1 zbor a cappella (Frankfurt na Majni, 3. VII 1927); Missa poetica, 1927; Posljednja priest sv. Jeronima, 1928; Muka i smrt Kristueva, 1928; Legenda o djetecu Isusu, 1929 i Seljak, 1931. Kantate Krst na Savici, 1910 i Pjesni razlike. Balada Stara slika, 1911; Noni psalam, 1914; Misterium fidei. Ciklusi solo-pjesama: Mrazove se strice (. Arnold); Popevke, 2 sv. (D. Domjani); Kipci (D. Domjani); Iz Vrazovih ulabija; U proljeti (V. Deeli st.); V suncu i senci i V zimi i snegu (D. Domjani); Uz leut pjevajui (I. Buni - Vuievi); Tri basne (narodna poezija); urice (V. Deeli st.); Dragoljupke (S. irola) i dr. V protuletju za sopran i gudaki kvartet, 1936. Ciklusi djejih pjesama: Djeje pjesmice; Abeceda za naa eda i dr. CRKVENA: 5 misa (Staroslavenska misa; Missa solemnis); du hovni zborovi i pjesme. Obradbe narodnih napjeva za raz liite sastave. SPISI: Istarska narodna popijevka (disertacija; rkp.), 1921; Pregled povijesti hrvatske muzike, 1922; Muzikoloki rad Etnografskog muzeja u Zagrebu, 1931 (sa M. Gavazzijem); Fukalice, 1932; Sopile i zurle, 1932; Sviraljke s udarnim jezikom, 1937; Hrvatska narodna glazba, 1940 (II izd. 1942); Hrvatska umjet nika glazba, 1942. Studije; rasprave; lanci; kritike i dr. LIT.: A. Goglia, Hrvatski skladatelj i muzikolog dr. Boidar irola. vot i djelo, Sv. C, 1939, 3 6 (takoer i separat). K. Kovaevid, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. J. Andreis, Boidar irola, MGG, XII, 1965. K. Kovaevi, Muziko stvaralatvo u Hrvatskoj 1945 1965, Zagreb T966. M. Janaek, Crkveni oratoriji Boidara irole (dipl omska rad nja), 1967 (rkp. u knjinici Muzike akademije u Zagrebu). K. Ko.

505

fesor. Uspjeno se zalae za rjeavanje problematike muzikog kolstva u SR Sloveniji, aktivno surauje u domovini i inozemstvu s Meunarodnim drutvom za muziki odgoj (ISME), te se is tie kao koncertant i klavirski pratilac i kao muziki pisac. Umjet nik irokih horizonata i svestrane naobrazbe, . je oduvijek oduevljeno zagovarao i promicao suvremena muzika strujanja (1957 utemeljio drutvo za izvoenje suvremene muzike Collegium musicum), to je dolo do izraaja i u njegovim kompozicijama. Za poevi klavirskim djelima i solo-pjesmamazalazio, je u sva kompozicijska podruja, u najnovije vrijeme i u operno (Kortezova vrnitev), za koju je 1974 dobio upanievu nagradu grada Ljubljane, a 1975 i Preernovu nagradu.

ISTEK, Vojtch, eki nastavnik muzike i kompozitor (Bf asy eka, 23. IV 1864 Roudnice, 23. IV 1925). Zavrio Orguljaku kolu u Pragu. Od 1887 do 1899 u Srbiji (Toarevac, Ni i Beograd) horovoda i nastavnik muzike, a potom se vratio u domovinu. Komponovao je preteno horove, meu njima i nekada veoma popularni Oj, Srbijo mila mati, klavirsku kompoziciju Mar kostolakih rudara i dr. IOV, Ivan Petrovi, sovjetski kompozitor (Novoerkask, 8. X 1888 Moskva, 6. II 1947). God. 1914 zavrio studij na Muziko-dramskoj koli Moskovskoga filharmonijskog drutva, gdje su mu iz kompozicije bili nastavnici A. Koreenko, A. Kastaljski i V. Kalinikov. Kasnije jo radio kod E. Rozenova i G. Konjusa. Djelovao je kao zborovoa i operni dirigent. God. 1925 31 predavao melodiku na Moskovskom konzervatoriju. Bavio se i etno-muzikologijom.
DJELA. Dvije simfonije: I, Crnennan, 1925 i II, Ilojieean, 1933. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Tyneunbiu xydoiKHux, 1929; MemKuu cmpeAOK, 1933 i Tlemp I, 1940. Balet B tocmnx y KO3aKoe, 1942; muzika komedija UaemoHHuua Pyana, 1943. Scenska muzika. Filmska muzika. Tpaypnoe aocno MUnauue o Jlenune za recitatora, zbor i orkestar, 1925; zborovi, solo-pjesme. Obradbe narodnih napjeva. LIT.: V. orevi, Prilozi biografskom re niku srpskih muziara, Muzi koloki institut SANU, 1950. S. D. K.

P. IVIC

IVIC, Pavle, kompozitor i pijanist (Radovljica, 2. II 1908 ) Na Konzervatoriju u Ljubljani zavrio 1931 studije kompozicije (S. Osterc) i klavira (J. Ravnik); usavravao se 193133 na Majstorskoj koli Konzervatorija u Pragu kod J. Suka i A. Habe (kompozicija) i V. Kurza (klavir). Od 1934 u Ljubljani, na Konzervatoriju i Glasbenoj akademiji (1939,1943 -44); od 1961 redovni je pro-

IZMA (gr. axr-alAa)j jedan od najmanjih intervala koji se upotrebljava u matematikoj akustici. To je razmak od dva centa (cent je stoti dio cijelog stepena); u muzikoj praksi . se ne primjenjuje, jer se uhom uope ne moe zamijetiti. U Pitagorinom sistemu . je visinski razmak izmeu tona c i ve like terce nad zavrnim tonom u nizu od osam kvinti (c-g-d-a-e-hfis-cis-gis), tj. tona his. . je takoer i razlika izmeu Pitagorejske i Dimidove (sintonike) -> kome. Ujedno je ona i vrlo blizu diferen ciji Pitagorejske kvinte (3:2) i kvinte u temperiranoj ugodbi, pa se i ta razlika od 1,954 centi u akustici esto zove . Dijaizma je in terval od 19,55 centi, odnosno od priblino 10 izmi. A. KU. KARKA, Vlastimir, pijanista (Beograd, 18. VIII 1922 ). Studij klavira zavrio na Muzikoj akademiji u Beogradu (E. Hajek). God. 1949 nagraen diplomom na Internacionalnom konkursu muzikih izvoaa u enevi. Redovni profesor na Muzikoj aka demiji u Beogradu i koncertni pijanista. D.'pi. KATULA, Ladislav, violinist ekoga podrijetla (Locho vice, 25. VI 1870 Zagreb, 6. IV 1939). Studij violine za vrio na Konzervatoriju u Pragu. U Zagreb doao 1891 na od sluenje vojnog roka i tu zapoeo umjetniku karijeru u kaza linom orkestru na Markovom trgu. Od 1896 bio je koncertni majstor orkestra Zagrebake opere, u kojoj je uz to d irigirao ope retama i muzikim intermezzima izmeu inova. Sudjelovao je u radu Zagrebake filharmonije, a bavio se i pedagokom djelat nou. Njegov je sin violinist Ladislav Miranov. K. KO KERJANC, Lucijan Marija, kompozitor i muziki pisac (Graz, 17. XII 1900 Ljubljana, 27. II 1973). Muziku studirao u Ljubljani, na Prakom konzervatoriju (1920 21), te kod J. Marxa (kompozicija) i A. Trosta (klavir) na Akademiji za muziku i kazalinu umjetnost u Beu (1922 24); uz to se u kompozicijskoj tehnici usavravao kod V. d'In-dyja na Scholi Cantorum u Parizu (192427), a u dirigiranju kod E. Weingartnera na Konzervatoriju u Baselu (1930). Od 1922 poduavao je muziku u Ljubljani, od 1926 kompoziL. M. KERJANC

DJELA. ORKESTRALNA: Meimurska in kolo, 1945 46; Diverlimenlo za klavir i orkestar, 1949; Alternacije, 1963; Emotions fugatives za klavir i orkestar, 1969; Musique concertante za trombon i orkestar, 1969; Dialogi za obou i gudaki orkestar, 1971; koncert za klavir, 1972. KOMORNA: suita za violu i klavir, 1941; Sence za violinu i klavir, 1945; sonata za flautu i klavir, 1948; varijacije za violu i klavir, 1953; sonata za violinu i klavir, 1956; tiri skladbe za trombon i klavir, 1958; Interpunkcije za klarinet, klavir i ksilofon, 1965; Utripi za klavir i duhaki kvintet, 1966; klavirski trio, 1968; Pour le cor za rog i klavir, 1968; Musique pour auinze, 1968; Relations za flautu, klavir i gudaki kvintet, 1969; Preludio, interludio e postludio za violonelo i klavir, 1969; sonatina za trombon i klavir, 1970; Skice za 2 flaute, 1970; Im Volkston za violu i klavir, 1972; Varijacije na revolucionarno temo za violinu i klavir, 1972; Diptychon za flautu, gudaki kvartet i udaraljke, 1973; Mirni za duhaki kvartet, 1973; Les Caracteres za flautu i udaraljke, 1973. KLAVIRSKA: Dodekafonska suita, 1937; est skladb, 1943 45; Spomini, 1949; Improvizacije, 1950; Sedem bagatel, 1956; Madame Dolare capricieuse et Monsieur Solfasi pathetioue, 1960; Bodice, 1960; Premene za 2 klavira, 1964; A tort et a travers, 1967. DRAMSKA: opera Kortezova vrnitev, 1971 (Ljubljana, 20. III 1974). Balet na, scenska i filmska muzika. VOKALNA: Jetnik za bariton i orkestar, 1933; Klici amote za mezzosopran i orkestar, 1954; Pravljice iz ledene dobe za bariton i komorni ansambl, 1958; Rdei oblaki za sopran, bas i orkestar, 1959; Pogana vas za mezzosopran, bariton, mjeoviti zbor i orkestar, 1961; Cvet pelina za sopran, gudaki kvartet i udaraljke, 1962; Zaklinjanja za srednji glas i orkestar, 1965; Sosredjaza recitatora-pjevaa i orkestar, 1967; Von Schzoelle zu Schivelle za mezzosopran i gudaki orkestar, 1971; Jutra za mezzosopran i klavirski trio, 1972; Geburtstagsbrief za glas i duhaki kvintet, 1972; Geriichte za mjeoviti zbor, bariton, klarinet, 2 klavira i udaraljke, 1972. Solo -pjesme: 16 samospevov, 1938 46; Zdravo, tovari, 1941 45; 6 zbirka na suvremenu slovensku poeziju, 1951 64; Iveri, 1966; V soboto popoldne, 1968. Zborovi: Zdi-gel se je Gubca kmet, 1954; Urok, 1959. LIT.: D. Cvetko, Pavle ivic, MGG, XII, 1965. R. Ajlec, Muziko stvaralatvo Pavla ivica. Povodom umetnikove 60 - godinjice ivota, Zvuk, 1968, 8586. A. Rij.

506

KERJANC KOTSKA MUZIKA

pohaao cole Normale de Musique u Parizu i tamo kod A. 1 stekao diplomu Licence de Concert; uz to je 1958 61 ivao majstorske teajeve u Sieni (A. Navarra) i 1959 Casalsa. God. 196162 predavao je na Akademiji za g] Ljubljani, 1962 izabran je za docenta na Muzikoj akad Beogradu; 1962 69 solo-elist Gradskog simfonijskog ( u Essenu i 196669 docent na Folkzoanghochschule. Od 19c je Simfonijskog orkestra RTV Ljubljana i profesor na Ak za glasbo. lan je komornog dua s pijanistom A. Bertoncelj 1958) i ansambla Tanini trio s pijanistom A. Bertonceljon linistom D. Bravniarom (od 1967). Umjetnik virtuoznog : nastupa solistiki na recitalima, koncertima s orkestrom i u nim sastavima u zemlji, u Evropi i Americi. Dobitnik j( nagrade na Natjecanju mladih jugoslovenskih muzikih un (1958 u Zagrebu) i nagrade Drutva slovenskih skladateljem za zasluge na podruju slovenske muzike. j * KERL, Dane, kompozitor (Ljubljana, 26. VIII 19 Studij kompozicije zavrio 1952 na Akademiji za glasbo i ljani (L. M. kerjanc); usavravao se u Austriji i Njemake 195460 nastavnik na muzikim kolama u Ljubljani, 1960 70 docent na Muzikoj akademiji u Sarajevu i od 1970 profesor kompozicije na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Svoja djela, preteno instrumentalna, oblikuje uglavnom u dopadljivom neoklasicistikom stilu, uzimajui u obzir i suvremena izraajna sredstva, koja nje govoj muzici podavaju ekspresionistiku izraajnost.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, 1949; II, Monote-matika, 1963; III, 1965 i IV, Abbrevi-ata, 1972; 3 Sinfonictle, 1964, 1971 i 1972; 2 koncerta za orkestar, 1957 i 1973; Serenada za gudae, 1952; Kontrasti, 1962; Piccola Suite, 1965; In-trada, 1968; 3 Otroke suite, 1957, 1960 i 1962. Za solistiki instrument i orkestar: 2 Concertina za klavir, 1949 D. SKERL i 1959; Invenzione per violino ed arehi, ' 1960; Pet skladb za klarinet i gudae, 1961; koncert za klarinet, 1963; Improvisazioni concertanti za rog, violu i 1968; Muica funebre za tromboni orkestar, 1970. KOMORNA: so klarinet i klavir, 1972; trio za violinu, violonelo i klavir, 1972. VIRSKA: est klavirskih skladb, 1960 70; Bagatele, 1969. DRA balet Grozdanin kikot (Opojno poletje), 1969 (Sarajevo, 21. XII 1969). muzika. VOKALNA: djeja kantata Moj dan za dva djeja glasa, dj deklamatora i orkestar, 1961; Tuga ova pregolema, kantata-tubalica za junacima za sopran, bariton, mjeoviti zbor i orkestar, 1966. A

iju na Konzervatoriju i Glasbenoj akademiji (1940 70) te odgojio niz danas istaknutih kompozitora. Bio je rektor Akademije za glasbo (194547), dirigent orkestralnog drutva Glasbene ma -

-UL. M. KERJANC, Sonetni venec, autograf

tice (1925 45), direktor Slovenske filharmonije (1950 55) i od 1949 redovni lan Slovenske akademije znanosti i umjetnosti. U usporedbi sa svojim velikim slovenskim suvremenicima, Slavkom Ostercom i Marijem Kogojem, kerjanev muziki govor bio je vie tradicionalan, s tim da je on povezivao kasnoromantine tendencije s impresionistikim elementima, mimo toga to se nakon Drugoga svjetskog rata dotaknuo i dodekafonske tehnike komponiranja. Struktura kerjancove muzike veoma je rafinirana, iako je njezin emocionalni dijapazon, uglavnom lirsko-melankolinog obiljeja, u izvjesnom smislu ogranien. . je jedan od najplodni jih slovenskih kompozitora XX st., stvaralac koji je znaajne pri loge dao i na podruju muzike publicistike i esejistike.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, 19 31; II, 1938; III, 1941; IV, 1940 i V, 1943; 4 uvertire: Lirina, 1925; Slavnostna, 1933; Dramatina, 1941 i Sveana, 1961; Preludio, Aria e Finale za gudaki orkestar, 1933; 3 suite: I, U starom slogu, 1934; II, za gudae, 1939 i III, za gudae, 1954. Ko reografska simfonijska pjesma Mafenka, 1940; Simfonina alna glasba, 1942; Gazele, 1950; Sedem dodekafonskih fragtnentov, 1959; Problemi I i //, 1960 i 1962. Koncerti: koncert za klavir, 1940; Fantazija za klavir i orkestar, 1944; koncert za violinu, 1944; Allegro de Concert za violonelo i orkestar, 1947; Concertino za klavir i gudaki orkestar, 1949; koncert za fagot, 1953; koncert za harfu, 1954; koncert za klarinet, gudae, udaraljke i harfu, 1958; Koncer-tantna rapsodija za violu i orkestar, 1959; koncert za flautu, 1962; koncert za klavir (lijeva ruka), 1963. KOMORNA. Pet gudakih kvarteta: I, 1917; II, 1921; III, 1925; IV, 1935 i V, 1945; gudaki kvintet, 1950; klavirski trio, 1935; Pet lirinih melodij in capriccio za violonelo i klavir, 1953; Concertone za 4 violonela, 1954. Za violinu i klavir: Intermezzo romantique, 1934; Dve bagateli, 1938 41 i Four Dithyrambic Pieces, 1959. KLAVIRSKA: 2 sonate, 1925 i 1956; 4 klavirske skladbe Pro memoria 7 nokturnov, 1925 35; 24 diatoninih preludijev, 1936; 6 improvizacij, 1942; 12 varijacij brez teme, 1944; 6 skladb za eno roko, 194550; 12preludijev, 1954. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: kantata Sonetni venec, 1949. Brojne solo-pjesme. SPISI: Emil Adami. ivljenje in delo slovenskega sklad atelja, 1937; Jurij Mihevec. Slovenski skladatelj in pianist, 1957; Anton Lajovic, 1958; Od Bacha do ostakovia, 1959; Glasbeni slovar za mladino, 1963; Kompozicijska tehnika Jakoba Petelina-Gallusa, 1963; Kontrapunkt in fuga, 1952 i 1956; Harmonija, 1962; Oblikoslovje, 1966. LIT.: D. Pokorn, Lucijan Marija kerjanc (ob 50 -letnici), Slovenska glasbena revija, I, 1951, 1. D. Cvetko, Lucijan Marija kerjanc, MGG, XII, 1965. P. Sivic, Lucijan Marija kerjanc u svom klavirskom opusu, Zvuk, 1970, 106 107. D. Cvetko, Lucijan Marija kerjanc, akademik, In memoriam, Zvuk, 1973, 2. A. Rij.

KERLAK, Vladimir, violinist (Ljubljana, 30. XI i< U Ljubljani pohaao srednju muziku kolu (M. Skalar, ' teri) i 1962 diplomirao na Akademiji za glasbo (L. Pfeifei je 1963 zavrio i postdiplomski studij kod I. Ozima. God. ic usavravao se kod L. Kogana na Dravnom konzervatori kovski u Moskvi, a 1966 pohaao u Sieni majstorski teaj Gullija te od 1967 postao njegov asistent na ljetnim mei nim teajevima to ih prireuje Accademia Musicale C Umjetnik iroke muzike kulture, . s uspjehom nastupa listikim recitalima, na koncertima s orkestrom i u komori samblima po zemljama Evrope i Amerike. Posljednjih godina najvie u vicarskoj, jer je profesor violine na Viso koj ir koli u Luzernu. A KOBERNE, Milko, zborovoda i kompozitor (otan 1910 ). Zavrio studij romanskih jezika na Filozofskon tetu u Ljubljani; pjevanje uio kod M. Hubada i M. PUJ Dravnom, konzervatoriju; u zborskom dirigiranju se usa kod F. Maroka. Zborovoda za narodno-oslobodilakog ra gent partizanske kulturno-umjetnike jedinice u Bosanske jini. Poslije osloboenja pomonik direktora Slovenske fil n e i) j !95O62 dirigent Komornog zbora RTV Ljubljana i 65 glavni urednik muzikog programa RTV Ljubljana; uz ni urednik revije Nai zbori. Dobar poznavalac zbornog p istakao se kao kompozitor zborova na tematiku iz Narodr bodilakog rata, a uspjeno je obradio i nekoliko narodnih zanskih pjesama za vokalne ansamble. . je pridonio razvo; terskog zborskog pjevanja u Sloveniji.

KERJANEC, Ciril, violonelist (Trbovlje, 29. IV 1936 ). Srednju muziku kolu zavrio u Ljubljani (H. Lobe), 195861

KOTSKA MUZIKA. O kotskoj narodnoj muzici pr malo je poznato, jer se prve tiskane zbirke narodnih napji javljuju tek u XVIII st. kotski folklor obiluje narodnim pje

KOTSKA MUZIKA KROUP

i plesovima. Melodije su pentaton ske, modalne (najei su modusi dorski i eolski) ili u modernim dijatonskim ljestvicama. Izvorna gaelska obiljeja najbolje su se sauvala u kotskom visoju. Na tom podruju jo se odravaju ceilidh, narodni skupovi na kojima se pjeva i svira, priaju prie, poslovice i zagonetke. The Highland Association (na gaelskom An Comunn Gaidhealach) organizira priredbe pod nazivom Highland Mod sline velanskim festivalima (-> Eisteddfod). Medu instrumentima bila je veoma rairena harfa. Kako navodi Giraldus Cambrensis 1187, ona je preuzeta iz Irske; ime joj je clarsach (clairseach, clarscha). Sauvala su se dva primjerka: harfa Lamont (XV ili XVI st; 32 ice) i harfa Queen Mary (XVI st.). U XIX st. clarsach je ustupio mjesto modernoj pedalnoj harfi. Drugi kara kteristian narodni instrument jesu gajde (engl. bagpipe); spominju se prvi put u ranom XV st. Pojedini rodovi (klanovi) prireivali su gajdake smotre i uzdravali kole. Od 1871 organiziraju se javna natjecanja gajdaa. Muzika za gajde dijeli se u tri skupine: Ceol beag (mala muzika, koranice i plesovi), Ceol meadhonach (srednja muzika; narodne pjesme, uspavanke, tubalice, polagane koranice) i Ceol mo'r, takoer Piobaireachd (velika muzika, engl. -> pibroch; arije s varijacijama, kompozicije veih pretenzija). Grupno sviranje kotskih gajdaa karakteristian je dio britanske vojnike muzike. Narodni je instrument (posebno za plesnu muziku) i drombulja (engl. jezo's harp). Najpoznatiji su kotski narodni plesovi reel i strathspey. Najstariji rukopisni zapisi narodne muzike potjeu iz XVII st. Prva znatnija zbirka kotske narodne muzike, Orpheus Caledonius Williama Thomsona, tiskana je 1726. Najvaniji doprinos, s tekstovnoga i muzikoga gledita, dao je James Johnson u zbirci The Scots Musical Museum, koja u 6 svezaka sadrava 600 pjesama (17871803). U XX st. veoma je vaan sakuplja kotskih narodnih melodija Marjorie Kennedy Frazer, koja je objavila zbirku Songs of the Hebrides (4 sv., 1909 28). kotska narodna muzika izvor je inspiracije mnogih kotskih kompozitora, ali su se i kompozitori klasike i romantike esto sluili kotskim narodnim motivima. U razvoju umjetnike muzike, crkvene i svjetovne, vaan udjel imale su crkvene pjevake kole (sang schules). Prva se spominje u Aberdeenu 1256. U XVI st. pjevake su kole ponovo organizirane isprva u Aberdeenu i Edinburghu, a zatim i u drugim gradovima (Cupar, Montrose, Dunbar). One su djelovale do XVIII st. Po engleskom uzoru, utemeljio je kralj James III (vladao 1460 88) muziku kapelu na dvoru u Stirlingu. Iz doba prije re formacije sauvale su se crkvene polifone kompozicije Roberta Carvera (1487 poslije 1546), Roberta Johnsona (oko 1485 oko 1560) i Roberta Douglasa (oko 15001550). U slubi kotskoga dvora bili su u tom razdoblju engleski, talijanski, francuski i irski muziari. Reformacija je u crkvenoj muzici isprva donijela potpunu stagna ciju; njenu je prevladavanju pridonio David Peebles (? 1579) svo jim metrikim psalmima. Najvanija crkvenomuzika publika cija XVII st. je Edzvard Millar's Psalter (1635). Sudei po BDINBURGH sauvanim kompozi kotska svje MUSICAL MI8CEIXANY; cijama, tovna muzika nije u XVI i XVII st. bila tako razvijena kao COLLECTIOH engleska. Od sauva nih rukopisa, meu ICOTCH , tmudi, *o najvanijima su ru kopisi SOMGS, (dvorac Brechin, Angus, knjinica earla StT TS 0VSIC od Dalhousiea; od 0 SiMJC, Zetmttnsnt. 1622) koji sadri pje sme (airs), tenorske dionice zborskih pje sama, kotske pjes me za cistru u tabulaturi i kotske pjes me za virginal. Naj starija zbirka svjeto vne umjetnike mu zike, tiskana u kot skoj, je Songs and Fancies (1662; II izd. 1666; III izd. * fer W. date, T, trn* H, S,^*, 1682) Johna Forbesa ( ? 1 6 7 5 ) . U X V I II
Ja,

507

'

-" * Zbirka The Edinburgh Musical Miscdlany, naslovna strana, 179293

______________

formira na novim materijalnim i kulturmm osnovama o-

sobito u najrazvijenijem muzikom sreditu u Edinburghu. Ondje su se ve potkraj XVII st. prireivali koncerti, a 1725 poinju se odravati kon certi Edinburgh Musical Society. Drutvo je razvilo ivu koncer -tnu djelatnost, na iji je razvoj snano utjecala novo sagraena dvorana St. Cecilia's Hali (1762). Medu umjetnikim voditeljima drutva bio je Thomas Alexander Er skine (1732 1781), Stamitzov uenik, jedan od najvanijih kotskih kompozitora XVIII st. Prvo kotsko kazalite u Edinburghu otvorio je 1736 pjesnik Allan Ramsay (16861758), autor pastoralne komedije sa starim pjesmama The Gentle Shepherd (1725). U iduih deset godina izvedena sui brojna druga djela,meuko -jima baladne opere The KOTSKI GAJDAS Beg-gar's Opera Johna Gaya te The Highland Fair Josepha Mitchella s iskljuivom upotrebom kotskih melodija. U drugoj polovini XVIII st. prodrla je u kotsku i talijanska opera (La Serva padrona G. B. Pergolesija i dr.), ali se uz nju i dalje odrala baladna opera. Od XIX st. razvoj muzikoga ivota sve je intenzivniji. God. 1815 organiziran je prvi muziki festival u Edinburghu, a 1821 u Glas-gowu. God. 1819 utemeljeno je u Edinburghu drutvo Professional Society of Musicians koje je zajedno s Edinburgh Musical Association (1835) preuzelo odgovornost za koncertne priredbe. God. 1839 osnovana je, zaslugom generala Johna Reida, muzika katedra n a Edinburkom univerzitetu, koja je 1891 prerasla u Muziki fakultet. John Thomson (18051841), prvi profesor na toj katedri, organizirao je 1841 prvi u nizu kasnije uvenih Reid University Concerts. Od muzikih drutava treba spomenuti: The Edinburgh Glee Club (ranije aristokratski Catch Club, osnovan sredinom XVIII st. i rasputen 1790; od 1828 The Harmonist's Society), The Edinburgh Choral Society (1830), The Scottish Vocal Music Association (1856) i, najvanije meu njima, The Edinburgh Choral Union (1858) koje je prireivalo brojne zborne i orkestralne koncerte (od 1874 spojeno s The Glasgozv Choral Union Orchestrom). God. 1893 osnovan je The Scottish Orchestra (od 1950 The Scottish National Orchestra). Visoka muzika kola u Glasgo wu (The Scottish National Academy of Music), osnovana 1929 razvila se iz The Athenaeum School of Music, iji poeci datiraju 1847, a od 1929 postoji i katedra za muziku na Univerzitetu. Sveane igre u Edinburghu, utemeljene 1947 ( - Edinburgh), ubrajaju se meu najvanije evropske muzike festivale. Od kotskih kompozitora XIX i XX st. mnogi se u svojim djelima oslanjaju na kotski narodni melos, tako Nathaniel Gow (1763 1831), nakladnik i violinist, vrlo popularan zbog svojih plesnih kompozicija, pa violinist i dirigent Alexander Campbell Mackenzie (18471935), Learmont Drysdale (18661909), John Blackzvood McEiven (18681948), operni dirigent Hamish MacCunn (18681916), pijanist i orgulja David Stephen (18691946), Charles Macpherson (18701927), Francis George Scott (1880 1958), pijanist James Friskin (1886 ),_ dirigent lan Whyte Panmure (1901 1960), koji je 1935 organizirao kotski radio -orkestar (BBC Scottish Orchestra), i dirigent Erik Chisholm (1904 1965). LIT.: D. Baptie, Musical Scotland . . . , Being a Dictionary of Scottish Musicians from About 1400 tili the Present Time, Paisley 1894. R. B. Armstrong, The Irish and Highland Harps, Edinburgh 1904. H. G. Farmer, Mu sic in Mediaeval Scotland, London 1930. H. S. P. Hutchinson, The Chapel Royal of Scotland, Music & Letters, 1945. H. G. Farmer, Music in 181" Century Scotland, Scottish Art and Letters, 1946. Isti, History of Music in Scot land, London 1948. M. Patrick, Four Centuries of Scottish Psalmody, Lon don, Glasgow i New York 1949 (II izd. 1950). M. Frost, English and Scottish Psalm and Hymn Tunes, London i New York 1953. H. A. Thurston, Scotland's Dances, London 1954. M. F. Shaw, Gaelic Folksongs from South Uist, u publikaciji Studia Memoriae B. Bartok Sacra, Budapest 1956. K. Elliott, Scottish Song, 15001700, Proceedings of the Royal Musical Asso ciation, 195758. L. Ch. Wimberly, Folklore in English and Scottish Ballads, New York 1959. E. Bouillon, Zum Verhaltnis von Text und Melodie in den schottisch-englischen Volksballaden (disertacija), Bonn.1960. T. M. McCourt, Schottland, MGG, XII, 1965. F. M. Collins, The Traditional and National Music of Scotland, London 1966. R. A. KROUP, Frantiek Jan, eki kompozitor i dirigent (Osice kraj Pardubica, 3. VI 1801 Rotterdam, 7. II1862). Kao zborski djeak katedrale u Pragu uio kod zborovoe F. Volkerta. Isprva u Pragu muziki uitelj, pjeva i kotepetitor. Pobornik st. mu z i k i skompozitor, e ivot ekoga nacionalnog pokreta i istaknuti lan grupe profesionalnih muziara i amatera koji su organizirali operne izvedbe na ekom jeziku. Od 1827 drugi dirigent, a 1837 57 glavni dirigent kazali-

508

KROUP NAJDER
ta Stavovske divadlo u Pragu; vodio i muziku u sinagogi 1835 45), a 1857 otvorio je pjeva- ku kolu. Od 1860 bio je dirigent u Rotterdamu. Svoju prvu operu . je TJI sao po uzoru na francusku kominu operu i Singspiel bekoga tipa, ali je upotrijebio i elemente ekoga muzikog folklora. Veliku popularnost stekla je njegova scenska muzika za farsu Fildovaka iji je napjev Gde domov muj postao 1918 prvi dio eke nacionalne himne. kroupov je najvei doprinos ekoj muzici stvaranje prve eke opere nacionalnog smjera {Dratenik, votu Kragujevca, a naroito u Knjaevsko-srbskom teatri made koji su izvoeni u tom pozoritu . je komponovao irao scensku muziku, ime on zapoinje anr kasnij popularnog komada s pevanjem. Posle 1840 . prelazi u '. gde povremeno diriguje na koncertima i u Teatru na sve do penzionisanja 1864. lezingerova pionirska delatnost ima sva obeleja poe diletantizma, ali u stadijumu izgraivanja srpskog muziki imala je veliki znaaj, a on sam bio veoma cenjena linost
DELA: oko 100 mareva za razne orkestarske sastave; potpuriji kompozicija i srpskih i hrvatskih narodnih melodija. Scenska muzika najderski kalfa (1835) Joakima Vujia; San Kraljevia Marka i Si Kosovskom polju J. S. Popovia; Ajduk Veljko, Kraljevi Marko i Ara, Zidanje Ravanice, enidba cara Duana (1840) i Smrt srbskog knjaz (1869) Atanasija Nikolia. Aranman raznih prigodnih pesama i i monizacije narodnih i gradskih pesama za glas i gitaru ili klavir. LIT.: F. Kuha, Josip Slezinger, prvi srpski kapelnik knjaev Zagreb 1897. V. Novak, Josif Slezinger, osniva srpske muzike, Vr 69. januar. S. Duri -Klajn, Razvoj muzike umetnosti u Srbiji, razvoj muzike kulture u Jugoslaviji, Zagreb 1962. Ista, Josif le etnik muzike kulture u Srbiji XIX veka, Jevrejski almanah, 1961 : grad 1963. S.

DJELA: orkestralne, komorne i klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Dratenik, 1825; Oldfich a Boena, 1828; Der Prinz und die Schlange, 1829; Die Drachenhb'hle, 1832; Libuin snatek, 1835; Die Geisterbraut, 1836; Drahomira (njem. libreto), 1840; Der Meergeuse, 1851; Columbus, 1855. Scenska melodrama Bratrovrah, 1830. Scenska mu zika za puku igru Fidlovaka J. K. Tyla, 1834 i dr. Zborovi; solo-pjesme. Misa i druga crkvena djela. IZDANJA: zbirka pjesama Venece ze zpevd vlasteneckych (5 sv.), 1835 39. LIT.: J. Plavec, Frantiek kroup, Praha 1941. J. Buga, Frantiek Skroup, MGG, XII, 1965.

F. J. SKROUP

1825).

LIFTEJN, Semjon Isakovi, sovjetski muziko] ratov, 2. II 1903). Djeluje u Moskvi; posebno se ist danjima dokumenata drugih autora.

SKULJ, Edo, muziar (Podsmreka pri Velikih Laah, 23. V 1941 ). Muziku studirao kod F. Haberla na Pon.tifi.do Istituto di muica sacra u Rimu i tamo doktorirao s disertacijom Stanko Premrl Cerkveni glasbenik. Objavio izvod iz svoje disertacije i vie manjih lanaka s podruja crkvene muzike. Ogledao se i kao kompozitor (Sveti veer za bariton, zbor i orgulje). D. CO. KVOR, Frantiek, eki dirigent i kompozitor (Varadinske Toplice, 11. XII 1898 ). U Pragu apsolvirao pravo, a privatno uio klavir kod A. Mikea i kompoziciju kod V. Novaka. Od 1923 operni korepetitor, zatim dirigent prakoga Narodnog divadla. Kompozitor irokog stvaralakog raspona, izrastao iz domae tra dicije.

DJELA: TnuHKa u TlyiuKUH, 1950; Ka3Hb Cmenana Pa3UHai UIo mpaduuuu MycoptcKozo, u knjizi JXM. UIocmaKoeun, 1967 (red. G. kidze). IZDANJA: N. D. Kakin: [l30paHHue cmamtu oII.M.1. 1953; CtnambU o pyccKOu My3UKe u My3UKanmax, 1953 i BocnojuuHi II. HauKoecKOM, 1954; N. Mjaskovski: Homoipa$UHecKuu cnpaeonm Cmambu, nucbMa, eocnOMunanun, 2 sv., 195960 (II izd. kao C06, mepuajioe, 1964); S. Prokofjev: Mamepua.ibi, doKyMeHmu, eocnoMuuo (proireno izd. 1961; na engleskom 1960 i II izd. 1968; na njemak 1965).
M

DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violinu, 1946; Concertino za flautu, obou, klarinet, fagot i gudae, 1938; uvertira Slavnost ldsky, 1922. Suite: Pastoralni suita za mali orkestar, 1921; Z dtskeho sveta, 1934; jaro, 1940; baletna suita Exoticon, I94t j Romantickd suita, 1946 i Vzpominky na Sovetsky svaz, 1951. Serenada za mali orkestar, 1923; muzike slike Na moravskim Slovaku, 1937; Pisne a tane z kraje Boz. Nemcove eke tance, T939; serenada za gudae i harfu, 1956 i dr. KOMORNA: gudaki kvartet u e - molu, 1954; duhaki kvintet, 1953; septet za obou, klarinet, fagot i gudaki kvartet, 1936; sonet u h-molu, 1955. Sonata za klavir u cis-molu, 1920. Djeja opera-balet Jami pohddka, 1930; balet Doktor Faust, 1926. Filmska muzika. Zborske kompozicije; solopjesme.

LIK, Miroslav, violinist i kompozitor (Zagreb, 25. ). Na Konzervatoriju HGZ u Zagrebu uio violinu ( \ i kompoziciju (F. Lhotka, F. Dugan s t.); usavravao se (O. evik, K. Haba) i Londonu (K. Flesch, J. Ho Umjetniku karijeru zapoeo u Zagrebu kao koncertni orkestra Zagrebake opere. God. 192031 nastavnik na ( Music u Southamptonu, a zatim, nakon koncertantne al 194148 profesor violine u Zagrebu i 194860 koncerta opernog orkestra Narodnog divadla u Pragu, gdje i sada taknuti violinski umjetnik, koncertirao od 1918 u Jugoslavi slovakoj, Engleskoj, kotskoj, SAD i Kanadi. Na svoje grame esto uvrtavao djela jugoslavenskih kompozitor kompozicije izgraivao je najvie na karakteristinim zn; narodnog melosa. Nastupao je i u komornim sastavima.
DJELA. ORKESTRALNA: Meimurska suita, 1938; 2 Kola, 19 Groteskni ples; etiri skladbe za mali orkestar. Za duhaki orkestar: 1 lop, 1953; Vivat Spartakiada, 1954 i Estradni valcer, 1959. KO 5 gudakih kvarteta, 193150 (IV, Za mlade, 1949; V, Dvije slovak 195); Introdukcija i tema s varijacijama za gudaki kvartet, 1939" Dvi slike za gudaki kvartet, 1960; Mala suita za 3 violine, violonelo i kl; Pastorella za klavirski sekstet, 1939; sonata za violinu solo, 1962; sor i klavir, 1951; suita za klarinet i klavir, 1957. Za violinu i klavir: Pasto Primorski ples, 1934; etiri skladbe, 1934; Sedam narodnih melodija napjevi, 1955 i dr. Balada za violinu i harfu (klavir), 1955; Elegija za violonelo i klavir, 1939; Slovaka fantazija za 2 violine i klavir, 19 narodnih melodija za 2 violine, 1935; Divertimento za 2 violine, 1936 zacija i fughetta za violinu solo. Kadence za violinske koncerte J. SI molu i W. A. Mozarta u A-duru, 1951 i 1952. KLAVIRSKA: Caprice Negre, 1933; suita, 1938; 12 skladba na narodne motive, 19 jacije na vlastitu temu, 1955 i Bajka, 1956. VOKALNA: kam svadba za djeji zbor, soliste i klavir, 1940. Ciklusi zborova: Nai u popijevci, 1936; Ljeto, 1956 i dr. Ciklus O Vltavi za mezzosopran kvartet; solo-pjesme (Tri slavonske pjesme; Tri pjesme na tekst Renati Budi uvijek sa mnom). Ot rodnih napjeva za razliite sa

LAIS, 1. Jan, eki violinski pedagog (Radlice-Praha, 23. II 1893 Brno, 11. VI 1975). Studij violine zavrio na Konzervato riju u Pragu. God. 191319 koncertni majstor u Moskvi, a zatim, nakon kraeg boravka u Pragu, 191920 nastavnik violine na koli Glasbene matice u Mariboru. God. 1920-21 usavravao se kod O. evika na Majstorskoj koli Konzervatorija u Pragu, 1921 39 bio je profesor violine na Konzervatoriju i 1939 46 na Aka demiji za glasbo u Ljubljani, 1946 53 na Konzervatoriju u Pra gu i od 1953 na Janaekovoj Akademiji muzikih umjetnosti u Brnu. Nastupao je kao solist i komorni muziar. Zajedno s pijanistom A. Trostom osnovao Ljubljanski komorni duo. Svojim je peda gokim djelovanjem u Ljubljani znatno pridonio razvoju muzikog ivota u Sloveniji. Odgojio je niz is taknutih slovenskih violinista i time direktno utjecao na podizanje slovenske orkestralne repro dukcije. Njegovom zaslugom razvila se i slovenska produkcija na podruju muzike za violinu. D. CO. 2. Ruena, pijanistica (Nova Paka, ehoslovaka, 29. XII 1888 Brno, 16. II 1969). ena Jana; klavir studirala u Pragu i Parizu. God. 191019 profesorica klavira u Kiinjevu, SSSR i 191920 na koli Glasbene matice u Mariboru. U sezoni 192122 koncertirala u ehoslovakoj, a 192246 djelovala kao profesorica na koli Glasbene matice i Konzervatoriju, odnosno na Akademiji za glasbo u Ljubljani; 1946 vratila se s muem u domovinu. Istakla se kao koncertant. Svojim je pedagokim radom pridonijela odgoju pijanistikih kadrova u Sloveniji. D. Co. LEZINGER, Josif, kompozitor i dirigent (Sombor, 1794 Beograd, 1870). Isprva uio muziku kod privatnih uitelja u rodnom gradu, potom sticao poznavanje raznih instrumenata i muzike teorije samom praksom u raznim orkestrima. Poto se istakao kao gradski kapelnik u Novom Sadu, 1829 je pozvan da prede u Srbiju. U prvo vreme delovao kao muziar i nastavnik muzike u apcu, 183140 kao kapelnik u Kragujevcu. Bio je osniva Knjaevsko -srpske bande, orkestra koji je imao veliku ulogu u kulturnom i -

j. S LEZINGER

NAJDER, Franj telj gudakih instr (Konanica, 29. III Zagreb, 30. XI 196c 1916-23 kod J. Len) Peuhu, a zatim radi Pilata u Budimpeti 192528 vodio vlastit niu u Pakracu, a od Zagrebu. Njegove viol znate i izvan zemlje, su po modelima A. ! rija i G. Guarnerija, i te nog razdoblja njihove 1 sti. . je konstruirao a mjerenje debljine re; ploe, pa mu je usp; novih violina ostvariti : kvalitete kao kod staril menata. S pomou tog: uklanja se vuji ton n

PANJOLSKA MUZIKA

P. SERRA, BOGORODICA I ANELI SVIRAI, XIV st.

NAJDER OSTAKOVI
i violonelu. . je bio izvrstan i nadaleko cijenjen reparater. Za svoje radove nagraen je prvim nagradama na svjetskim izlobama u Parizu, Londonu, Firenci, Liegeu i drugdje. M. . NAJDER, Milica, pijanistkinja (Sarajevo, 22. XII 1938 ). Na Muzikoj akademiji u Sarajevu 1963 diplomirala i 1966 za vrila postdiplomske studije (M. Blum); 196768 usavravala se kod P. Sancana u Parizu. Od 1964 u Sarajevu profesor na Sred njoj muzikoj koli, od 1969 asistent i potom docent na Muzikoj akademiji. Kao solist naroiti interes pokazuje za savremenu mu ziku literaturu. Koncertira u Jugoslaviji, a gostovala je takoer u Poljskoj, Rumuniji, Maarskoj i dr. S. Sp. NEJERSON, Grigorij Mihajlovi, sovjetski muzikolog (Jenisejsk, Sibir, 13. III 1901 ). Studirao 191518 na Konzervatoriju u Petrogradu i 1919 23 u Moskvi (N. K. Medtner, K. N. Igumnov). U Moskvi 1918 30 pijanist i dirigent dramskih kazalita, od 1933 vodio sekretarijat Meunarodnog muzikog drutva, 193848 Muziki odjel Svesaveznog drutva za kulturne veze s inozemstvom i 194861 inozemni odjel u asopisu CoeemcKdH My3bma. . je glavni urednik bibliografije 3apy6eMcnan Aumepamypa 0 My3bwe, od 1962 (do 1975 ukupno 7 svezaka).
DJELA (izbor); My3biKaAb)taR Hyjibmypa Kuman, 1952 (njemaki Die Musikkultur Chinas, 1955); ApaM XanamypHH, 1958 (prevedeno na engleski i danski, 1959); O My3bwe otcueou u Mepmeou, 1960 (II izd. 1964; bugarski 1966); 3pucm Eyiu, 1962 (II izd. 1964; nova verzija 1971); <PpaHuy3CKaH My3UKa XX eeKa, 1964 (II izd. 1970); My3UKa u epeMH..., 1970; Cmambu o 3apy6eotcHou My3biue, ouepKu, eocnOMUHanun, 1974. Izdao zbirku lanaka kineskih kompozitora i muzikologa O KumaucKou My3biKe, 1958.

509

NITKE, Alfred Garijevi, sovjetski kompozitor (Engeljs, 24. XI 1934 ).. Na Konzervatoriju u Moskvi studirao 1953 58 kompoziciju i instrumentaciju (E. K. Golubev, N. Rakov); 195861 bio je aspirant i danas predava.
DJELA. ORKESTRALNA: Poema o kozmosu, 1961; pianissimo. .., 1968. Koncerti: 2 za violinu, 1957 (nova verzija 1962) i 1966; za klavir, 1960 i za obou, harfu i gudae, 1970. KOMORNA: Dialoge za violonelo i 7 instru mentalista, 1965; Serenada za 5 muziara, 1968; gudaki kvartet, 1966; 2 sonate za violinu i klavir: I, 1963 i II, ...quasi una sonata, 1968. KLAVIRSKA: sonata, 1963; Preludij i fuga, 1963; Improvizacija i fuga, 1965; Varijacije na jedan akord, 1966. Elektronska studija, 1969. Scenska, filmska i televizijska muzika. VOKALNA: oratorij Nagasaki, 1958; zborovi; solo-pjesme i dr.
SPISI: Pa3mea mbnayKy 0 eapMOHuu, COBeTCKaa MV -3bma, 1961; HeKomopue oco6eHHocmu opKecmpoeozo tojiocoeede- HUH 8 cuM(f>OHUHecKUX npou3eedeHunx JI. JX. IIIocmaKoeuua, u knjizi JI,, UIocmaKoeuH, 1967 (red. G. . Ordonikidze); OpuzuHanbHuu 3aMbicen, CoBeTCKaH My3bma, 1968; SduccoH Jlenucoe, Res facta, 1972.

OFAR, stari idovski duhaki instrument iz obitelji rogova, jedini koji se u sinagogi odrao u praksi od staroga vijeka do danas. Napravljen je od ovnujskog roga i na njemu se mogu izvesti samo dva prilino gruba tona. Prema Bibliji, koja ga esto spominje, . je kao obredni instrument imao maginu mo. Sluio je i kao signalni instrument u vojsci. Upotrijebio ga je E. Elgar u oratoriju The Apostles. ONC, Viktor, kompozitor i muziki pedagog (Tomaj kraj Seane, 29. X 1877 Ljubljana, 1. IX 1964). Kompoziciju studirao 190104 na Konzervatoriju, a solo-pjevanje privatno kod M. Wallersteina u Pragu (190307); u pjevanju se usavravao 190709 u Dresdenu. God. 191127 direktor kole Glasbene matice u Trstu i zatim profesor na koli SOFAR Glasbene matice i na Muzikoj koli Centar u Ljubljani (do 1958). Djelovao je i kao muziki kritiar, zborovoa i dirigent.
DJELA: Otroci se lo-vijo za gudaki kvartet. Kompozicije za klavir. VOKALNA: kantata Ubeni kralj za zbor, sole i orkestar; balada Iskarijot za mjeoviti zbor i sole; zborovi i dr. D. Co.

OSTAKOVI, 1. Dmitrij Dmitrijevi, sovjetski kompozitor, pijanist i dirigent (Petrograd, 25. IX 1906 Moskva, 9. VIII 1975). God. 1919 upisao se u Petrogradski (kasnije Lenjingradski) konzervatorij; diplomirao 1923 klavir kod L. Nikolajeva, a 1925 kompoziciju kod M. tejnberga s kojim je dalje radio dok nije 1930 postigao aspiranturu. God. 193741 predavao je kompoziciju na Lenjingradskom konzervatoriju, 1942 boravio je u Kujbvevu; J 94348 bio je profesor kompozicije na Konzervatoriju u Moskvi, ali je u to doba nekoliko godina (1945 48) predavao taj predmet i na Konzervatoriju u Lenjingradu. Njegovi su uenici, meu ostalima, R. Bunjin, G. Galjinin, K. Karajev, J. Levitin, J. Makarov, J. Svirido v, K. Haaturjan. esto je nastupao kao pijanist, takoer kao dirigent, a bavio se i muzikom publicis tikom. Dobio je mnogo poasnih naslova, nagrada i odlikovanja. Neosporno najugledniji sovjetski kompozitor svoga doba, . je zapoeo stvarati i umjetniki sazrijevati u vrijeme kad su u Sovjetskom Savezu bila irom otvorena vrata utjecajima sa Zapada, kad se oko mladog umjetnika eksperimentiralo i hrabro trailo putove k novom izrazu (to je razdoblje u sovjetskoj umjetnosti trajalo od

1917 do oko kraja dvadesetih godina). Velik i potpuno zasluen uspjeh ostakovieve Prve simfonije (1925, praizvedba 1926), poletne, svjee, nadahnute te vjeto i ukusno instru -mentirane, bio je znatno obeanje za budunost. . je u Lenjingradu u toku nekoliko go dina, na Veerima nove zapadnjake muzike i kao lan Drutva za suvremenu muziku, upoznao muziku literaturu koja je utjecala na njegovo stvaralatvo od 1926: djela A. Berga, P. Hindemitha, E. Kfeneka, D. Milhauda, A. Schonberga, F. Schrekera i I. Stravinskog. . je sva sredstva Moderne virtuozno svladao; vrhunac na tom razvojnom putu su dvije opere: Hoc (1928, praizvedba 1930) i Jledu MaKem MifencKoeo ye3da (1932, D. D. OSTAKOVI praizvedba 1934). . je u toku svoje karijere vie puta morao sluati prijekore i predbacivanja. Ponekad zbog neslaganja sa slubenim stavom u pitanjima umjetnike ideologije, drugi put zbog stvarnog upadanja u dekadentni formalizam i nepotrebne banalnosti. Ve 1930 napalo ga je Udruenje proleterskih muziara u povodu izved be njegove komine opere Hoc, smatrajui je proizvodom dekadentnosti. Poto se 1933 rehabilitirao klavirskim koncertom, doivio je 1936 otre javne napadaje na operu Jledu Mau6em MueHCKoeo ye3a i na balet CeemAuu pyneu; meutim ve idue godine uspjeh njegove Pete simfonije uvrtava ga meu vodea imena sovjetskih kompozitora. . je otada godinama stvarao u miru. Njegova su nastojanja bila usmjerena prema monumentalnoj, harmonijski jednostavnijoj, patetiki izraajnoj muzici, koja kulminira u Sedmoj simfoniji. Dok su dotadanja djela odavala zapadnjake utjecaje, osobito A. Berga, P. Hindemitha i I. Stravinskog, novi stil znaio je vraanje unatrag do poetka XX, pa i do XIX st.; uzori su G. Mahler, P. ajkovski i ruska nacio nalna kola Petorice. inilo se da se njegov poloaj pri vrhu sovjetskoga muzikog stvaralatva, uz Prokofjeva i Haaturjana, ko nano uvrstio. No 1946 javno je bila osuena ideoloka slabost njegove Devete simfonije, a 1948 naao se meu nizom kompo zitora koje je pogodila odluka Centralnoga komiteta Svesavezne komunistike partije; u njoj se najistaknutijim sovjetskim kompo zitorima otro predbacivao protunarodan i antirealistian stav mnogih njihovih djela, zanemarivanje vokalnih i programnih muzikih oblika te naputanje foklora i tradicija ruske klasine muzike kao prijeko potrebnih uzora i ishodita. . je tada priznao da u njegovoj stvaralakoj estetici ima zabluda i zastranjivanja. Oratorij Flecm 0 jiecax (1949) oitovao je obnovljene tenje prema monumentalnosti i kasnor omantikoj patetici kao sred stvima koja nalaze siguran put do irih krugova sluatelja. . se svakako ubraja meu najznatnije simfoniare sovjet ske muzike. Ali svih petnaest simfonija, koliko ih je napisao, nisu po vrijednosti jednake. Ni Druga, posveena desetogodinji Oktobarske revolucije, ni Trea, tzv. Prvomajska, nisu ni izdaleka dostigle popularnost Prve simfonije, niti se mogu mjeriti s njezinom mladenakom svjeinom i invencioznou zbog koje je mnogi smatraju najboljom ostakovievom simfonijom. etvrta simfonija, komponirana 1935 36, izvedena je tek 1961, jer ju je . bio povukao neposredno^ pred praizvedbu. Peta simfonija ide svakako medu najuspjelije ostakovieve simfonijske radove. U njoj ima mnogo autobiografskog, subjektivnog, ali i opeljudskog. Ova simfonija govori o sukobu u ovjekovoj unutranjosti, o potrebi da se napuste stari putovi i poe novim, zdravijim sta zama, o pobjedi volje koja jedina moe osigurati duhovnu regeneraciju. Nakon este, poneto zatvorene i apstraktne, Sedma i Osma nastale su pod utjecajem tekih dana i stradanja u Drugome svjetskom ratu. Sedma simfonija, koju je kompozitor stvarao u opsjednutom Lenjingradu (zovu je i Lenjingradska simfonija), veoma uspjeno suprotstavlja ugoaje smirena ivota strahotama rata i tuzi za palim herojima. Osma simfonija, jo opsenija od sedme, golema je meditacija o uasima rata, o bolima, nasiljima i nepravdama koje on nanosi. Deveta je simfonija donekle iznenaenje. Ona je neoekivano leerna i.kad sluatelj ne bi znao da je t o simfonija, oito bi smatrao da slua kakvu baletnu suitu. Njene vedrine i bezbrinosti nema u tmurnoj, pesimistikoj Desetoj simfoniji koja kao da odraava nemir i nespokojstvo naih dana. U Jedanaestoj i Dvanaestoj simfoniji . se vraa vanim

510

OSTAKOVI OUREK
za vio li nu so lo, 19 40. K L AV IR S K A: 2 s on ate, o p. 1 2, 1 92 6 i u op. 6r, 1942; 8 preludija op. 2, 1919 20; Tpu tfiaHmacmwiecK ux m 5, 1922; A$opu3Mbi op. 13, 1927; 24 pleudija op. 34, 1932 33; mempadb, 7 kompozicija op. 69, 1944 45; 24 preludija i fuga op. 87, 1 Z a 2 klavira: suita op. 6, 1922 i C oncertino op. 94, 1953. D RA Hoc (prema N. Gogolju; libreto ., A. Zamjatin, G. Jonjin i A. Prejs), i Jledu Maf<6em MuemKozo ye3a (po N. Ljeskovu; libreto . i A. Prejs 32 (Lenjingrad, 1934; jug. premijera, Ljubljana, 12. II 1936; prer. kao / H3Mauaoea, 1961 62; Moskva, 1962; jug. premijera, Zagreb, 7. Baleti 3oaomou eeK, 1930, EoAm, 1931 i Ceemnuu pyneu, 1935. Scen zika za vie kazalinih djela. Opereta Mocuea, L IepeAtyuiKU, 1959; filn zika. VOKALNA : oratorij [JecHb o necax op. 81, 1949; kant Poduuou Hauieu coAHue cunem op. 90, 1952; IJOSMCI O Poduue za sol orkestar op. 74, 1947; poema Ka3Hb Cmenana Pasuna (J. Jevtuenkc zbor i orkestar op. 119,"1964; suita Jleuumpad za zbor i orkestar, 194; i orkestar: 2 basne I. Krilova op. 4, 1922; 6 romanca prem a tekstovir skih pjesnika op. 21, 1928 32; 4 romance prema A. Pukinu, 1936. ; cappella: Jlecrimb UOS M op. 88, 1951 i ciklus Bepnocmb (J. Dolmatoi 1936, 1970. H3 eepeucKou napodnou no33uu za sopran, alt, tenor i klav 1948; 7 pjesama (A. Blok) za sopran, violinu, violonelo i klavir op. z solo-pjesm e uz klavir op. 46, 62, 72, 84, 86, 91, 98, 100, 121, 128, 146. Brojni lanci i predavanja. IZD ANJA: ukupna djela S. Pl sv. VI XI, 1958 61. OBRADBE: D. Scarlatti, 2 kompozicije za duhaa, 1928; 8 engleskih i amerikih narodnih napjeva za glas i orkest; 10 ruskih narodnih napjeva za glas, zbor i klavir, 1951; nova instrui opere Bopuc VodyHoe M. P. Musorgskog, 1939 40.

D . D . ostakovi, K atarina Izm ailova, prizor iz opere, Z agreb, 1964

zbivanjima i likovima svoje zemlje. Obje su simfonije monumentalne; Jedanaesta oivljuje uspomenu na revolucionarne dane iz 1905, a Dvanaesta eli dati portret V. I. Lenjina. U Trinaestoj simfoniji sudjeluju vokalni solisti i zbor (tekst J. Jevtuenko). etrnaesta simfonija je velianstveno mraan muziki ep, neka vrsta vokalno-instrumentalnog rekvijema (vokalni dio povjeren je sopranu i basu solo) u jedanaest scena ili epizoda (tekstovi raznih, veinom zapadnjakih autora). Petnaestu simfoniju, kao i etrnaestu, proima komornokoncertantni duh. Navode se dva citata (iz opera Guillaume Teli G. Rossinija i Die Walkure R. Wagnera); nekoliko se puta pojavljuju dvanaesttonski nizovi. Od ostalih ostakovievih djela posebno se istiu prvi kla virski koncert, violinski koncert, vrlo uspjeli klavirski kvintet, niz klavirskih kompozicija, meu kojima zbirka od 24 preludija i zbirka od 24 preludija i fuga za koju mu je bila pobuda 200-godinjica smrti_ J. S. Bacha. I u ovoj zbirci, kao i u drugim djelima, oituje . veliko polifoniko majstorstvo. Najvanije ostakovievo scensko djelo svakako je opera JJedu Manem Mifencuozo ye3da koja je do 1936 doivjela mnoge izvedbe u Sovjetskom Savezu i drugim zemljama. Ponegdje brutalno realistino, ovo je djelo svojevrsna prekretnica u so vjetskoj opernoj muzici, snaan korak dalje u iskoriivanju disonance kao monoga sredstva u isticanju dramskih sukoba. Autor je kasnije operu revidirao; ona se u tom obliku od 1962 ponovo izvodi kao Kamepima H3Maujioea. U cjelinij ostakovievo djelo odaje veoma bogatu stvaralaku linost umjetnika koji je u svojim najpozitivnijim nastojanjima slijedio suvremene zapadnoevropske postupke u kompozicijskoj tehnici, ali ih je znao spojiti s muzikim tradicijama svoje zemlje. Izvoran ne samo u bogato diferenciranoj melodid, koja ispunja luk od iroko pristupanih intervala masovne pjesme do kroma tiziranih recitativnih pomaka, nego i u polifoniki m strukturama, u pronalaenju novih formalnih rjeenja, kao i u majstorskoj instrumentaciji, . je poslije Prokofjeva nesumnjivo najznatniji kompozitor to ga je dala sovjetska muzika.
DJELA. ORKESTRALNA. P etnaest simfonija: I, u f -molu op. 10, 1925 (diplomski rad); II, (IIoceHUfeHue OKmnbpu)), sa zborom (tekst A. Bezimenski), u C -d uru op. 14, 1 92 7; III, ( ne pe oM a ucK a a) s a z bo rom (t ek st S . K irs an ov ), u E s- du ru op. 2 0, 1 92 9; IV , u c-m olu op. 4 3, 1 93 6 ( iz v. 1 96 1); V , u d -m ol u op. 47, 1937; VI, u h-m olu op. 54, 1939; VII, (JleHum padcKCm), u C -duru op. 60, 1941; V III, u c-m olu op. 65, 1943; IX , u E s-duru op. 70, 1945; X, u e-molu op. 93, 1953; XI, (1905 iod), u g-molu op. 103, 1957; X II, (1917 zod) op. 112, 1961; XIII, s basom i mukim zborom (tekst J. jevtuenk o), u d-m olu op. 113, 1962 (rev. 1963; uspom eni V. I. Lenjina); X IV, (posveena B. Brittenu) za gudae, celestu i udaraljke, sa sopranom i basom (tekstovi: F. Garcia Lorca, G. Apollinaire,' V. K juhelbeker i R. M. R ilke), op. 135, 1969 i XV, u A-duru op. 141, 1971. Simfonijska pjesma OxmH6pb op. 132, 1967. Koncerti: za klavir, trublju i gudae u c -molu op. 35, 1933; za klavir u F -duru op. 102, 1957; 2 za violinu, u a -m olu op. 99, 1948 i u cis -m olu op. 129, 1967; 2 za violonelo, u Es -duru op. 107, 1959 i op. 126, 1968. IlpaadHUHHan yeep~ mtopa op. 96, 1954; yeepmwpa Ha pyccKue u Kupzu3CKue HapoHbiemeMu, 1963; 9 suita (neke iz vlastitih baleta, vlastite scenske i film ske m uzike), 1930 53; 2 suite za jazz-orkestar, 1934 i 1938; 2 scherza, u fis -molu op. 1, 1919 i u Es-d u r u o p . 7 , 1 9 2 3 ; t e m a s v a r i j a c i j a m a o p . 3 , 1 9 2 2 ; J J e e n t e c u o p . 2 3 , 1929; TlHmb tfipaeMenmoe op. 42, 1925; Tpu nbecbi op. 77, 1947 48; preludij (u spomen herojima bitke kod Staljingraa) op. 130, 1967; koranica za duhae, 1942. K OMO RN A. P et naest gudakih kvarteta: I, u C -duru op. 49, 1938; II, u Aduru op. 68, 1944; III, u F -duru op. 73, 1946; IV, u D -duru op. 83, 1949; V , u H-duru op. 92, 1952; VI, u G-duru op. 101, 1956; VII, u fis-molu op. 1 0 8, 196 0; V III, (M p e3 de n), u c-m o lu o p. lio, 19 6 0 ; IX , u E s-dur u op. 117, 1963; X, op. 118, 1964; XI, u f-molu op. 122, 1967; XII, op. 133, 1968; X II I, o p. 138, 1 97 0; X IV , o p. 142, 1 97 3 i X V , u es-m ol u. P rel udi j i s che rz o, 2 kompozicije za gudaki oktet op. 11, 1925; 2 klavirska trija, op. 8, 1923 i u emolu op. 67, 1944; klavirski kvintet u g -molu op. 57, 1940. Sonate: za violinu i klavir op. 134, 1969; za violu i klavir op. 147 i za violonelo i klavir u d -molu o p. 40, 1934. Tri kompozicije za violonelo i klavir op. 9, 1924; 3 kompozicije

2. Maksim Dmitrijevi, dirigent i pijanist (Len 10. V 1938 ). Sin Dmitrija Dmitrijevia; u djetinjsti klavir na Centralnoj djejoj muzikoj koli Moskovskoga vatorija; usavravao se kasnije na tom Konzervatoriju; Flijera. Od 1961 studirao dirigiranje na Lenjingradskom vatoriju kod N. Rabinovia, zatim na Moskovskom konzei kod A. Gauka. God. 1963 uio kod I. Markevia, a neko bio i uenik G. Rodestvenskog. God. 196366 pomo gent Moskovske filharmonije; 1966 70 zamjenik J. Svjc u Dravnom orkestru SSSR; od 1970 dirigent Dravnog Radija i Televizije. Poduzeo brojne turneje u druge e zemlje, u Meksiko, Kanadu, Japan i dr.
LIT.: M. Jl,pycKUH, O <popxem,HHHoM TBOpMecTue J\. IIIOCT CoseTcKaH iwy3biKa, 1935. /". Heumy3, JJ MHTPHH IIIocTaKOBHM, TvpHaH ra3era, 1938. JI. JJauUAeeuu, IIvTb KOMno3HTopa, CoBei KVCCTBO , 1938. M. Hecmbee, IIIocTaKOBH^, IIpaB/ia, 1941. nimsky, Dmitrv Shostakovitch, MQ, 1942. V. Seroff, D. Shostakov: Life and Background of a Soviet Composer, New York 1943 (novo iz M. Sahlberg-Vatchadze, Chostakovitch, Pari 1945. li. Mapm JL IIIoCTaKOBHM, MocKBa 1946 (franc. 1946, engl. 1947, njem. 1947). mbee, 3aiweTKii o TBOp^eCTBe IIIocTaKOBHMa, KyjibTypa H >KH3Hb, H. Mapmunoe, HoBtie KaMepHbie COHHHCHHH IIIocTaKOBima, C MV3bIKa, 1946. --- A. HOAOKCIHCKUU, O JiaflOBOH OCHOBe COMHHeHHH J\ KOB H la, ibid., 1947. Af. KoeaAb, TBOpMecKHH nyn> J\. III OC T ibid., 1948. A. JJoji^caHCKuu, KajviepHfcie npOH3seaeHHH III OCT MocKBa 1955. li. Hecmbee, FIvTb HCKaHHii (06 3BOJIK>UHH TBOP^ HIocTaKOBH^a), CoBeTCKan My3biKa, 1956. JI. JIe6eduHCKUu, FIpoH^ JL IlIocTaKOBH*ia, ibid., 1956. Isti, XopoBfcie no3Mbi IIIocTaKOBH*ia, 1957. - JI. JlanuneeuH, ]X. JX. IUocTaKOBHM, MocKBa 1958. M. C JL IIIocTaKOBH^, MocKBa 1959. A. IJojioKaHCKuu, H3 Ha6jiioe CTHjieM IIIocTaKOBHMa, CoBeTcKan My3biHKa, 1959. D. Rabinozuitsch. stakovich, London 1959. H. Ottazuay, Shostakovich. Some Late Tempo, 1959. D. Lloyd-Jones, Shostakovich and the Symphony, T ner 1959. JI. JIe6eduHCKuu, CeziMan H omiHHaaiiaTaH cmvuboHHH JX KOBHMa, MocKBa 1960. JI. Ma3ejib, CHM4>OHHH XI- JI- IIIocTaKOB] TeBO^HTejib, MocKBa 1960. H. Pezold, Aus dem Leben und Sch K om pon ist en D . S ch is tak ow it sc h, M usi k in d er S ch ul e, 19 60. 6poecKuu, KaMepHtie HrfCTpyMeHTam>Hbie aHcajvi6jiH JI. IIIocTaKOBHja jiOBaHHe, MocKBa 1961. E. JI. CadoenuKoe (urednik), J\. JX. HIoc HoTorpa(hHHecKHH cnpaBO*iHHK, MocKBa 1961 (II, bibliografijom pi 1965). ^lepTbi C THJIH J\. IIIocTaKOBH^ia (zbornik), MocKBa 196] A. Brockhcus, Dmitri Schostakowitsch, Leipzig 1962 (II izd. 1963). Sinfonik D. Schostakowitschs (disertacija), Berlin 1962. T. Op/ic (poHHH J\. IIIoCTaKOBH^a, JleHHHrpafl 1962. B. Eo6poecKuu, Uem IIIocTaKOBHMa, MocKBa 1962. R. Hofmann, D. Chostakovitch, Pari C.XeHtnom, IHocTaKOBHi-nnaHHCT, HemiHrpan 1964. JI. Hanunei coBpeivieHHHK. TBop^eCTBO J\. IIIoCTaKOBH^a, MocKBa 1964. M. C CwMtbopH3M ,11.. IIIocTaKOBHMa, MocKBa 1965. A. JlonotcaHcKuu, Hbie HHCTpVMeHTajibHbie npoH3BefleHHH JX. IIIocTaKOBH^a, MocKBa F. OpAoe, J\. IIIocTaKOBHM, JleHHHrpafl 1966. K. Laux, D. S< witsch, Chronist seines Volkes, Berlin 1966. Isti, Dmitri Dmiti Schostakowitsch, MGG, XIII, 1966. T. Souster, Shostakovich at tr roads, Tempo, 1966. L. Masel, Ober den Stil D. Schostakowitschs, zur M usikw issenschaft, 1967. Razni autori, JL IIIocT aKOBH ^, . 1967. N. F. Kay, Shostakovich, London 1971. B. ReAbcon, nbHHHoe TBOpMecTBO J\. HIocTaKOBHMa, MocKBa 1971. K. Mey> stakowicz, Krakow 1973. H. Lindlar, Spatstil?, SMZ, 1973 (uz X simfoniju). J.

OUREK, Otakar, eki muzikolog (Prag, 1. X 18831956). Inenjer visokogradnje; muziku uio privatno. Od 19' ziki kritiar u dnevnicima Samostalnost, Lidove Noviny, i dr. Velik broj lanaka i studija objavio je u asopisima St Hudebni Revue, Listy Hudebni Matice. Od 1910 do smrti pro je ivot i djela A. Dvofaka. Izradio je potpuni kronoloki Dvofakovih kompozicija i izdao vie dokumenata 0 njegovu | . je autor dosad najopsenije monografije o Dvofaku.
D JE LA. K njige: ivot a dilo Antonina D vofaka, I, 1916 (III izc 11, 1917 (III izd. 1955), III, 1930 (II izd. 1956) i IV, 1933 (II izd. 195 fdk's W erke Skladby Dvofdkovy (popis djela), 1917; Antonin D vor (IV izd. 1947; franc. i engl. 1952; njem. 1953; kin. bez god.; jap. 1961; obradbi, sa P. Stefanom, kao Dvorak, Leben und Werk, 1935; isto engl. b Dvofdkovy symfonie, 1922 (III izd. 1948); DvoMk ve vzpominkdch a 1939 (II izd. 1951; njem. bez god.; engl. bez god.); Thematicke rozbor nickiich skladeb Antonina Dvofaka, 1941 (njem. 1941); Antonin Dvofdk doma (izbor pisama), 1941; Dvofdkovy skladby komorni, 1943 (II i zl

OUREK PANTOLSKA MUZIKA

njem. 1955; engl. 1956); Dvofdkovy skladby orchestralni (2 sv.), 1944 11956 (njem. 1954; engl. 1956); Komorniskladby Bedficha Smetany, 1945; Z Dvofdkovy cesty za sldvou, 1949 i dr. Studije i lanci. LIT.: A. Hofej, Jubileum Otakara ourka, Hudebni rozhledy, 1953. F, Oeser, Otakar ourek, Muica, 1956. J. Buga, Otakar ourek, MGG, XII, 1965.

511

PAN, Nua, pjevaica, mezzosopran (Ljubljana, 23. VII 1901 ). Zavrila uiteljsku kolu; na opernu pozornicu otvorio joj je put dirigent M. Poli, koji je zapazio njezinu muziku nadarenost. Pjevanje je uila na Konzervatoriju Glasbene matice (J. Betetto) te 192747 bila solistica Ljubljanske opere. Njezine su najbolje uloge bile Sale (Konjovi, Kotana), Lel (Rimski-Korsakov, Snjeguroka), Suzuki (Puccini, Madame Butterfly) i Ulrika (Verdi, Krabuljni ples). B. Lk. PANJOLSKA MUZIKA. Na panjolskom teritoriju vjeko vima su se izmjenjivale dominacije razliitih n aroda. U pradavna vremena Liguri i Iberi, zatim u starom vijeku Feniani, Grci, Kelti, Kartaani i Rimljani, u srednjem vijeku Vizigoti i Arapi; svi su oni ostavili tragova svoga gospodovanjanaPirenejskom poluotoku. Meutim, jaina njihova utjecaja na formiranje muzike kulture panjolske razlikovala se. Najjai je u starom vijeku bio utjecaj Rimljana koji su pokorenim stanovnicima nametali i svoj jezik, iz kojega e se postepeno razviti panjolski. No bilo je i recipronih utjecaja; u Rimu su se mogle uti i panjolske melodije i plesovi. Nakon vladavine Vizigota zapoela je u VIII st. prevlast Arapa, od koje se zemlja polagano oslobaala, dok nije konano posljednjih desetljea XV st. (kraj rekonkvista 1492) postigla politiko i vjersko jedinstvo. Arapsko gospodstvo ostavilo je tragova u panjolskoj muzici, osobito u brojnim melizmima kojima su stanovnici Pirenejskog poluotoka bili skloni i prije dolaska Arapa. Sama je pak arapska muzika stajala pod snanim utjecajem perzijske; medu arapskim muziarima u panjolskoj je bilo i Perzijanaca. Jo prije pojave Arapa razvila se crkvena muzika u vie znaajnih sredita, tako u Toledu i Zaragozi. No, ne samo crkvena muzi ka, nego i liturgija razlikovale su se od rimskog obreda; liturgija je ukljuivala i bizantske, ambrozijanske, galikanske i druge elemente, a nazivali su je razliitim imenima: isidorskom, eugenijanskom, toledskom, vizigotskom i, naroito, mozarapskom (-> Mozarapsko pjevanje). Jednoglasni pjev mozarapske liturgije sauvan je do danas u dvadesetak kodeksa iz IXXIst.,od kojih je najvaniji Antifonarij iz Leona. Mozarapsko notno pismo je neumatsko pismo bez crta. Razlikuju se dvije kole. Usprkos nastojanjima poznatih paleografa (A. Gastaue, P. Wagner, G. Sunol, L. Brou i dr.), ti znakovi nisu deifrirani, pa je danas poznata svega 21 autentina melodija mozarapskog pjevanja u gregorijanskoj transkripciji. Mozarapsko pjevanje bilo je do polovine XI st. proireno gotovo po svim panjolskim zemljama. Nakon toga je, osobito nastojanjima Alfonsa VI, kralja Kastilije i Leona, i toledskoga biskupa Bernarda, uveden rimski obred (u Kataloniji je rimski obred uveden ve u IX st.). U panjolsku ulaze tada i novi oblici duhovne muzike, sekvence i tiopi. Uz brojne kodekse gregorijanskoga pjevanja (v eina iz XIII st.) sauvano je iz tih vremena nekoliko jednoglasnih napjeva sa svjetovnim latinskim tekstom (XIXIII st.). Postepeno stie u zemlju i odjek polifone prakse iz Francuske (Codex Calixtinus,XII st.; Codex de Las Huelgas, poetak.XIV st.). God. 1254 uveo je kralj Kastilije i Leona Alfons X (el Satno) polifoniku kompoziciju (organum) na reorganizirani Univerzitet u Salamanki. Taj se vladar intenzivno bavio muzikom; ostavio je vie od 400 jednoglasnih duhovnih napjeva s galicijsko-portugalskim tekstom, Cantigas de Santa Maria (rukopis dovren poslije 1279); vjerojatno su trubaduri bili njegovi suradnicu Od XI st. u panjolskoj se javljaju ongleri; oni sviraju i pje vaju na sveanim prigodama na dvorovima i drugdje. Sve se vie upotrebljava vihuela de mano, instrument srodan gitari. panjolska upoznaje trubadursku liriku, pa ak i minnesangersku. Osobito je Alfons X mnogo povezan s provansalskim trubadurima, a s njima je takoer povezana Katalonija, koja ima vlastitu trubadursku kolu. Od katalonskih trubadura sami su komponirali melodije Ot de Montcada (XI st.), Berenguer de Palou (11501185), Ramon Vidal de Besalu (XII st.), Ponf d' Ortafd (XIII st.) i dr. Sauvalo e samo devet melodija. Razvija se i kazalite, duhovno i svjetovno; na narodnom jeziku napisana je liturgijska drama Tri kralja koja potjee s kraja XII ili poetka XIII st. Takve su se drame nazivale auto. U njima i u misterijima bilo je redovito muzikih toaka, u poetku jednoglasnih, kasnije i vieglasnih. Potkraj XV st. pjesnik i muziar Juan del Encina (14681529) pie ekloge i druga kazalina djela s muzikim tokama, zvanim -> villancico. Polifonija se sve vie njeguje, osobito na dvorovima koji od XIV st. uspostavljaju veze s inozemnim rezidencijama, to veoma pog oduje upoznavanju tamonjih nastojanja na podruju vieglasne muzike. panjolski muziari djeluju u Burgundiji i Nizozemskoj, u Milanu, Rimu i Napulju, a isto tako su francuski, nizozemski, njemaki i talijanski muziari aktivni na panjolskim dvorovima i katedralama.

Najznatniji je sauvan izvor panjolske svjetovne muzike iz doba katolikih kraljeva (Ferdinand II Aragonski i Izabela I Kastilijska; posljednja desetljea XV st. i poetak XVI st.) Cancionero musical de Palacio (nastao oko 15001530). U njemu se nalaze villancicosi, romance, canzone i druga djela (ukupno 459). Kompozitori su Juan del Encina, Francisco de Penalosa, Pedro de Escobar, Juan Ponce, Alfonso de Mondejar, Juan de Anchieta, Lope de Baena i dr., veinom lanovi kraljevskih kapela Kastilije i Aragona. Polifonija je u njihovim djelima jednostavna, bez nizozemskih utjecaja. Taj je zbornik u dananjem notnom pismu objavljen 1890 (F. A. Barbieri) i 1947 51 (H. Angles, 2 sv.). Cancionero de la Biblioteca Colombina iz Seville takoer sadri vieglasna svjetovna djela iz toga vremena. . m. s kraja XV i poetka XVI st. sauvala se i u brojnim rukopisima drugih zemalja i u ranim tiskanim zbornicima. Od VII do XV st. panjolska daje vie znamenitih teoretiara, meu kojima su Izidor iz Seville (oko 570636), Gil de Zamora (XIII st.), Fernando Esteban (traktat iz 1410) i, osobito, Bartolome Ramos de Pareja, koji je predavao na univerzitetima u Salamanki i Bologni te 1482 objavio veoma vrijedan traktat Muica practica sa smionim, novim tvrdnjama i gleditima. esnaesto stoljee nazivaju panjolski muzikolozi zlatnim vijekom panjolske muzike. panjolska je u to doba svjetska velesila. Za vladavine Karla V (15161556) i njegova sina Filipa II (1556 1598) muzika umjetnost u ovoj zemlji doivljuje neslueni procvat. Muziari pokazuju velik interes za vihuelu. Za nju nastaje veoma velik broj djela koja se i tiskaju u zbirkama (sedam zbirka izmeu 1536 i 1576). Vihuelisti komponiraju izvornu muziku (fanta zije, varijacije i dr.), a prer auju i vokalna djela. uveni su vihuelisti Luis Mildn (oko 1500-poslije 1561), Luis Narvdez (oko 1500poslije 1550), Alonso Mudarra (oko 15081580), Diego Pisador (oko 1509 poslije 1557), Enriauez de Valderrabano (oko 1500poslije 1557), veoma daroviti Miguel de Fuenllana (oko 1500 oko 1579) i Esteban Daza. Najvei dio kompozicija pisan je za vihuelu sa est ica. Mala skupina panjolskih vihuelista ubraja se medu najbolje instrumentalne kompozitore XVI st. No jo u XVI st. poinje naglo opadati zanima nje za vihuelu kojoj jedan drugi instrument gitara otima mjesto. Uz gitaru mnogo se muzicira i na lutnji: Bernardo Ramirez bio je meu najbo ljim lautistima u Evropi. Vie se kompozitora istaknulo u slubi panjolskoga dvora: Mateo Flecha el Viejo (1481 oko 1553), njegov neak Mateo Flecha eljovem (oko 15201604), Pedro de Pasirana i dr. panjolsku kraljevsku kapelu utemeljio je Ferdinand II Aragonski poslije smrti svoje ene Izabele I Kastilijske (1504). Karlo V, naslijedivi 1516 panjolsku, preuzeo je kraljevsku kapelu kojoj su pripadali preteno nizozemski muziari (capilla flamenca), dok se kapela Izabele Portugalske (ena Karla V od 1526) sastojala uglavnom od panjolskih muziara (capilla espailola). Filip III spojio je ponovo dvije kapele u jednu jedinu panjolsku kraljevsku kapelu (1636). U XVI st. snano se razvila crkvena muzika, osobito u regionalnim sreditima. U Kastiliji, iz koje su u Rim otili umjetnici kao Francisco de Penalosa (oko 14701528) i Francisco Soto de Langa (1534 ili 15381619), izgradila se polifona muzika koju predstavljaju Alonso Lobo (1555

Svirai psaltira, minijatura, XIII st.

512

PANJOLSKA MUZIKA
roeni Flamanac, izvorno ime Mathias Rosmarin), kapelnil ljevske kapele. Ostali znaajni autori su Juan Blas de Castro, j d.e los Rios (umro 1623), Gaspar Diaz Bessn i Manuel Me (umro poslije 1639). Veoma je bogat i zbornik Libro de Toni manos a 4 voces sa 226 djela veinom anonimnih; sabrana U tom stoljeu nema vie literature za vihuelu. U modi je git koju mnogi autori piu kole. Znatan je i interes za harfu; u bio harfist i kompozitor Juan Hidalgo (oko 16001685). Postepeno se dalje razvija muziko-scenska umjetnost. K: nim predstavama, osobito komedijama, dodavale su se muzici ke. Uskoro se javlja i prva panjolska opera. Muzika joj je izgul a ne zna se ni tko joj je autor. Prikazala se u Madridu 1629 pi slovom La Selva sin amor. Autor libreta je znameniti pai dramatiar F. Lope de Vega. I drugi glasoviti panjolski drarr toga doba P. Caldern de la Barca pisao je libreta. Njegov je aun del Aire matan najstarije sauvano panjolsko muziko-sc djelo. Kompozitor J. Hidalga Caldern je i otac tipino f ske kazaline forme s muzikim tokama: to je - zarzuela, n u dva ina, s preteno mitolokim i herojskim sadrajem. Najs El Jardin de Falerina, bila je izvedena 1649. Zarzuele su se i le podjednako na kraljevskom dvoru kao i u kazalitima, autorima XVII st. istaknuli su se Sebastidn Duron i Juan Nav, Pod utjecajem Calderona snano se razvijaju tzv. autos mentalas, predstave na otvorenom s duhovnim i svjetovnir mentima. Pjevale su se u njima himne i psalmi, ali i rom villancicos. U crkvenu muziku prodire viezborni barokni stil poeo razvijati u Italiji, ali u prvoj polovini stoljea mnogi f ski kompozitori piu crkvena djela u strogom kontrapunkt nainu. Istaknuti su tadanji autori crkvene muzike F. Cor Arauxo, Juan Pujol (15731626), Diego Pontac (1603165^ bastidn Lpez de Velasco (umro oko 1650), Juan Perez 1 (umro 1722), M. R. Coelho, Juan Cererols (16181676). Bautista Comes (15681643), J. B. J. Cabanilles i mnogi Poetkom XVIII st. u panjolskoj poinje vladavina Burb> Pod njihovim okriljem prodiru u panjolsku muziku strani U1

uz pratnju pozitiva, katedrala u Leonu, XIII st.

1617), Pedro Albate, posebno, daroviti orgulja Antonio de Cabezon (vjerojatno 15101566) i moni polifoniar Tomds Luis de Victoria (oko 15481611), snaan dramatik ija su djela usporeivali s kompozicijama njegovih najznatnijih suvremenika, ukljuujui i Palestrinu. I on je dulje vremena boravio u Rimu. U andaluzijskoj koli dva su se umjetnika posebno istaknula: Cristobal de Morales (oko 15001553), veoma plodan ali suzdran i povuen, te Francisco Guerrero (vjerojatno 15281599), sasvim suprotan stvaralaki temperament u kojemu prevladava blaga vedrina i njenost. U Aragonu velik je majstor Melchor Robledo (umro poslije 1587), u Valenciji Juan Gines Perez (1548 oko 1612). U mnogim panjolskim gradovima bilo je vrsnih orguljaa i kompozitora za orgulje. panjol ska orguljska umjetnost evala je u XVI i XVII st. Njezina se povijest u to doba ne moe odvojiti od orgulj ske umjetnosti u Portugalu s kojom ima mnogo zajednikih crta. Karakteristini su oblici prije svega fantazija, - tiento i varijacije ~>diferencias. Istaknuti su majstori ve spomenuti A. de Cabezon, nadalje Luys Venegas de Henestrosa (oko 1510 oko 1557), Francisco Correa de Arauxo (oko 15751663), Portugalac Manuel Rodrigues Coelho (oko 1583 ?), Sebastidn Aguilera de Heredia (oko 1565 T),Juan Bautista Jose Cabanilles (16441712) i dr. Svjetovna vokalna djela i duhovne pjesme intenzivno se njeguju, premda zaostaju za opsenou crkvenomuzikog stvaralatva. Piu se i dalje villancicos, premda sve vie poprimaju duhovni karakter, nadalje romance, ->- ensaladas (vrsta quodlibeta). Za razliku od Italije, gdje je madrigal oko 1530 uao u modu, u panjolskoj su madrigali izuzetak. Jedina je tiskana zbirka iz toga vremena Cancionero de Uppsala (1556). Djela panjolskih autora razasuta su po brojnim rukopisnim zbornicima XVI st., od kojih je medu najvanijima Cancionero musical de la asa de Medinaceli s kompozicijama andaluzijskih muziara (obj. M. Querol 194950 u 2 sv.). U XVI st. djelovalo je vie vrijednih teoretiara, tako Francisco de Salinas (De Muica libri septem, 1577), Juan Bermudo (Declaracion de instrumentos, 1549), Francisco Montanos (Arte de Muica theorica y practica, 1592), pa kompozitor Diego Ortiz (oko 1525 poslije 1570) iji Tratado de glosas ... (1553) prua uvid u ornamentiku i instrumentalnu praksu XVI st. U XVII st., zlatnom vijeku panjolske knjievnosti, . m. nije na visini na kojoj se nalazila u prethodnom. Ipak, rukopisni zbornici vieglasne muzike, osobito Cancionero de Sablonara (162425; obj. J. Aroca 1916 kao Cancionero musical y poetico del siglo XVII), otkrivaju nova imena i nove vrijedne kompozicije; zbornik sadrava svjetovna djela s kraja XVI i poetka XVII st.: romance, villancicos, ehansone, folije, seguidillas. U njemu se osobito istiu rad ovi Matea Romera (umro 1647; nazvan El Maestro Capitdn;

Orgulje, katedrala u Salamanci, XVII st.

PANJOLSKA MUZIKA
osobito talijanski, prisutni i na svjetovnom i na crkvenom podruju. Sredinom stoljea poinje interes za komornu muziku koja se nje guje u aristokratskim domovima, osobito u Madridu. Snaan utje caj na njezin razvoj u panjolskoj izvrila su dva talijanska violonelista, Gaetano Brunetti (oko 17401798) i Luigi Boccherini (1743 1805). Gitara, preteno narodni instrument, ulazi pri kraju stoljea u visoko madridsko drutvo, zaslugom gitarista Manuela Garcije, zvanog El Padre Basilio. Veoma je proiren i interes za embalo, emu je znatno pridonio Talijan Domenico Scarlatti (16851757) koji je vie godina proboravio u panjolskoj. Meu autorima djela za embalo istiu se Antonio Soler (17291783)3 redovnik iz samostana El Escorial, pa Vicente Rodriguez (oko 16851761) i Rafael Angles (17311816). Obogauje se muzika scena. Sredinom stoljea pjesnik Ramon de la Cruz stvara kominu zarzuelu, ponekad pukih obiljeja; njegov je glavni muziki suradnik Antonio Rodriguez de Hita (1704 1787). Zar-zuela dobiva takmaca u talijanskoj operi. God. 1708 neka talijanska operna druina u madridskom Teatro de los Canos de Peral (budue Kraljevsko kazalite) prikazuje talijanske opere. Za njom dolaze i druge druine, a i pojedini se talijanski operni kompozitori nastanjuju u Madridu, gdje izvode vlastita djela (G. Facco, F. Corselli, F. Corradini). Od panjolaca piu opere Juan Sisi, Mateo de la Roca, daroviti Jose de Nebra (oko 16881768) i potkraj stoljea, Jose Lidon Varquez, Transito di S. (1746^1827). Opere se mnogo izvode i u Barceloni. Dva panjolska operna kompozitora stjeu ugled izvan domovine: Domingo Terradellas (17131751), majstor napuljske kole, i Vicente Martin y Soler (17541806) ija je opera Una Cosa rara bila veoma popularna gotovo po cijeloj Evropi. U istom se stoljeu pojavljuje -> tonadilla, kratko scensko djelo s muzikom, koje se u poetku izvodilo poput talijanskih intermezza u meduinovima drugih kazalinih djela, kasnije se osamostalilo. Broj sudionika u tonadilli bio je prilino ogranien. U poetku se muzika oslanjala na folklor, a zatim esto potpada pod utjecaj talijanske opere. Najistaknutiji su predstavnici tonadille Luis Mison (umro 1776), Pablo Esteve (umro 1794), Blas de Laserna (1751 1816) i Pablo del Moral U crkvenu muziku panjolske ulazi definitivno monodija uz pratnju. Nastaju oratoriji, crkveni villancicos i druga djela. Meu brojnim crkvenim kompozitorima su ve spomenuti A. Soler, Pe-dro Aranaz y Vides (oko 17421821), pa Francisco Valls (1665 1747)) Jose Pons (17681818) i dr. U nizu muzikih teoretiara prednjai Antonio Eximeno (1729-1808) sa uvenim djelom Dell' origine e delle regole della muica . . . objavljenim 1774 u Rimu. Veoma je bila popularna i rasprava to ju je 178385 u Bologni i Veneciji objavio Esteban Arteaga (17471799) pod naslovom Le Rivoluzioni del teatro musicale italiano, dalla sua origine fino al presente. U XIX st., koje je u politikom ivotu panjolske obiljeeno Napoleonovom invazijom, graanskim i kolonijalnim ratovima, muziki se ivot dalje razvija oponaajui inozemna muzika nastojanja, ali i suprotstavljajui im vlastita u kojima se postepeno priprema pobjeda nacionalnog stila. U Madridu se na poetku stoljea izvo de brojne francuske opere tipa opera comique (Boieldieu, Dalayrac, Mehul, Isouard i dr.). Od 1815 repertoarom Madrida i Barcelone vlada Rossini, pa Bellini i Donizetti. Sredinom stoljea sve se vie oituje izraajna snaga Verdijeva genija, a pri kraju privlae publiku i talijanski veristi. Talijanski je utjecaj ostavio trag u radu panjolskih opernih kompozitora toga vremena u koje se ubrajaju Ramon Carnicer (17891855), Tomds Genoves, Baltasar Saldoni (18071889), Hilarin Eslava (18071TJ%),Vicente Cuyds (1816 1839)) Tomds Breton (18501923), Emilio Serrano (18501939), Ruperto Chapi (18511909). Njima nasuprot, Felipe Pedrell (1841 1922) oduevljeni je wagnerijanac.

513

Zarzuela je u prvoj polovini stoljea zapostavljena, ali zatim doivljava bljetav uspon (zarzuela grande), zahvaljujui nastojanjima Francisca Asenja Barbierija (18231894), kojemu se uskoro prikljuuju Rafael Hernano (18221888), Jose Inzenga ("18281891) i drugi. Veoma je bio popularan i tzv. genero chico, jednoinka srodna zarzueli XIX st. Najznatniji predstavnik te muziko -scenske vrste je Federico Chueca (18461908), a daju joj svoj doprinos i T. Breton, R. Chapi, Manuel Ferndndez-Caballero (18351906) i Jeronima Gimenez (18541923). Izrazito instrumentalnih kompozitora simfonijske i komorne muzike nema tada mnogo u panjolskoj. Na poetku XIX st. pisao je Juan Crisostomo de Arriaga (1806 1826) gudake kvartete; mnogo kasnije nastale su simfonije kojima je autor Federico Olmeda (1865 1 909)3 poznat i kao muzikolog i folklorist. Na podruju crkvene muzike provodi se od sredine stoljea uglavnom zaslugom F. Pedrella i H. Eslave, korisna obnova u duhu starih panjo lskih tradicija. panjolski muziki folklor postepeno osvaja muziku scenu. No, i pojedinane pjesme i plesovi koji nastaju u panjolskoj nadahnuti su obiljejima folklorne me-lodike i ritmike koja je o-ita i u djelima istaknutih gitarista (Fernando Sor, Antonio Cano, Francisco Tdrrega). Za panjolski se muziki folklor sve vie zanimaju i strani kompozitori koji narodne napjeve i plesove Pireneja uvrtavaju u svoja Ermenegildo, muziki prizor djela i obrauju ih (M. Glinka, F. Liszt, E. Chabrier, G. Bizet, N. Rim-ski-Korsakov, E. Lalo). God. 1891 objavljuje F. Pedrell uvenu brouru Por nuestra muica u kojoj je upozorio na bogate izvore za konano osnivanje nacionalnog smjera u panjolskoj: batinu XVI st., koju je javnost Pedrellovim nastojanjima poela upoznavati, te panjolski muziki folklor. Taj je folklor doista bogat i sva se novija panjolska muzika do Drugoga svjetskog rata, a djelomino i kasnije, temelji na njemu. On je osebujan u melodici, a i harmoniji i ritmici. Melodika panjolske narodne muzike pozna silabiki odnos tona i rijei, kao i melizmatiki koji je ponekad jako razvijen; ostaci per-zijsko-arapskih utjecaja podaju mu mjestimice osobit ar. Pojedini su napjevi izrazito u duru ili molu, ali ih ima i u starim nainima, osobito u frigijskom, pa i takvih koji iznenauju smjelou kroma-tikih kretanja. U ivotu panjolaca muzika se povezuje s razliitim aktivnostima, pa se susreu ljubavne pjesme raznolikih raspoloe nja, zatim vojnike, radne; religiozne, djeje pjesme, uspavanke i dr. U narodnim napjevima esti su pripjevi. Osobito su zanimljive plesne popijevke: seguidilla, jota, malaguena, bolero, zortzico (baskijski), zapateado i dr. Istie se i vie karakteristinih narodnih instrumenata: gaita (vrsta gajda), tamboril (mali bubanj), silbote (baskijska velika blokflauta), flabiol (vrsta blokflaute), razliiti tipovi gitara, castaiiuelas (kastanjete) s kojima plesai vjeto prate plesne pokrete i dr. U Kataloniji se javlja osebujni instrumentalni ansambl -> cobla koji prati ples sardanu. U Andaluziji, u kojoj ivi najtipiniji panjolski muziki folklor, pjesme i plesovi zvani -> flamenco, interpretacija dobiva poseban izraaj. Znatnu ulogu u flamenku igra improviziranje, ali i primjena stereotipnih figura. Na prijelazu u XX st. javljaju se stvaralake linosti koje prvi put u izuzetno umjetnikom obliku ostvaruju Pedrellove tenje: I. Albeniz, E. Granados, M. de Falla i J. Turina. Isaac Albeniz (18601909), autor orkestralnih, opernih i vokalnih djela, prvenstveno je pjesnik klavira. U njegovim klavirskim kompozicijama, prije svega u velianstvenom ciklusu Iberia, pomalja se lik panjolske u karakteristinim trenucima njezina ivota, slike njezinih gradova i obiaja. Raznovrsni su i radovi to ih je ostavio istaknuti pijanist Enrique Granados (18671916), ali i njegove najljepe kompozicije pripadaju klvirskom podruju: Govescas velikom snagom uivljavanja doaravaju utiske s platna znamenitoga panjolskog slikara F. Goye. Najdarovitiji od ove et vorice umjetnika svakako je Manuel de Falla (18761946); on genijalnom intuicijom povezuje obiljeja panjolskog, tonije anda -

514

PANJOLSKA MUZIKA
zela zadatke ranije skupine, dalje ih proirila i produbila Or; ranjem koncertnih priredaba s djelima iz suvremenog mu stvaranja, predavanjima s ilustracijama i analizama i si. panjolska je dala velik broj istaknutih muzikih umjetnik veni su violinisti: Jesiis Monasterio, Pablo de Sarasate, Juan A Angel Grande, Manuel Quiroga; medu violonelistima izdie lianstven lik umjetnika i ovjeka Pabla Casalsaj meunarod led postigao je i njegov uenik Gaspar Cassado. panjolska je vina i slavnih gitarista, meu kojima su Fernando Sor, Frt Tdrrega, Emilio Pujol, . Llobet i Andris Segovia, meniti su pijanisti Pedrc niz, Ricardo Viiles, Jose Josi Cubiles, Pedro Val, Vie je panjolskih pjeva-vuklo panju evropske sti, jo otkako je u prolo ljeu zablistala obitelj C Maria Malibran, Pauline dot i Manuel Garcia, zna pjevaki pedagog. Kasniji pojavili Maria Barientos, de de Lerma, Mercedes ( Conchita Supervia, Vicu los Angeles, Montserrat C Miguel Fleta, Hipolito L Ramn Blanchart, Pldcid mingo, Giacomo Aragall Velik je ugled u svijetu prerano umrli dirigent /. Argenta. U panjolskoj se ve ( drellovih vremena razviji zikologija, a s posebnim zitetom otkako je 1943 os Instituto Espaiiol de Music, Mnogo je uinjeno na avanju i objavljivanju 1 djela iz panjolske muzik losti. Meu predstavniki zike nauke u toj zeml kojih su neki i daroviti k< zitori, idu: F. Pedrell, H. va, F. A. Barbieri, Gr Sunol (18791946), M. . Lara, Joaquin Nin (1 !949j pripada djelomin Jael Mitjana (18691921 Olmeda, J. A. de Donostia, Emilio Cotarelo y Mori (1857] Julidn Ribera (18581934), Francisco Pujol (18781945) Barbera (18741947), Higino Anglis (1888), Adolfo zar (18901958), Josi Subird (1882), M. Querol, Portugala* drijetlom Englez) Santiago Kastner (1908), A. Sagardia, Fe Sopena (1917).
LIT.: M. Soriano Fuertes, Historia de la muica espaiiola (4 sv.), A i Barcelona 185559. H. Eslava, Breve memoria historica de la miis ligiosa en Espana, Madrid 1860. B. Saldoni, Diccionario biograficografico de efemerides de musicos espanoles (4 sv.), Barcelona 1868 81. Peha y Goni, La Opera espaiiola y la muica dramatica en el siglo XIX, i* 1885. G. Morphy, Die spanischen Lautenmeister des 16. Jahrhund' sv.), Leipzig 1902. F. Pedrell, La Musique indigene dans le theatre es du XVII e siecle, SBIMG, 1903 04. H. Collet, Le Mvsticisme musi pagnol au XVI e siecle, Pari 1913. L. Villalba Munoz, Ultimos musi panoles del siglo XIX, Madrid 1914. E. Cotarelo y Mori, Origenes y e ciminto de la opera en Espana hasta 1800, Madrid 1917. R. Villar, M espanoles, Madrid 1917. J. Ribera, La Muica andaluza medieval ( Madrid 192325 (sa 356 transkripcija srednjovjekovnih rukopisa). Trend, The Music of Spanish Historv to 1600, London 1926. H. Angles, musik der Schola Hispanica vom XV bis XVII Jahrhundert, Spomer Wagneru, Leipzig 1926. F. Cuenca, Galeria de musicos andaluces cont raneos, Habana 1927. E. Chavarri Lopez, Muica popular espanola. (III izd. Barcelona 1958). J. Subird, La Tonadilla escenica (3 sv.), A 1928 30. C. Rojo i G. Prado, El Canto mozarabe, Barcelona 1929. Collet, L'Essor de la musique espagnole au XX e siecle, Pari 1929 (noi 1950). H. Angles, Die spanische Liedkunst im 15. und am Anfang d Jahrhunderts, Spomenica Th. Kroveru, Regensburg 1933. W. Apel, Spanish Music for Lute and Kevboard Instruments, MQ, 1934. H. 1 La Muica a Catalunva Sns al sgie XIII, Barcelona 1935. Isti, Das spa Volkslied, AFMF, 1938. G. Chase, The Music of Spain, New York (II prer. izd. 1959; panj. Buenos Aires 1943). H. Angles, La Muica nola desde la Edad Media hasta nuestros dias, 1941. J. Subird, Histo la muica teatral en Espana, Barcelona 1945 (rev. izd. 1951). Isti, La en los teatros de Barcelona (2 sv.), Barcelona 1946. J. Ithurriague, Un I qui chante: Les Basques, Pari 1947. H. Angles, Gloriosa contrih de Espana a la historia de la muica universal, Madrid 1948. A. Sagard Zarzuela y sus compositores, Madrid 1948. J. Subird, El Teatro del Palacio, Madrid 1950. A. Ferndndez-Cid, Panorama de la muica en Es Madrid 1950. M. Garcia Matos, Cante flamenco, Anuario Musical, J. A. de Donostia, Muica y musicos en el pais vasco, San Sebastian H. Angles, Les Musiciens flamands en Espagne et Ieur influence sur la pol: nie espagnole, kongresni izvjetaj Meunarodnog muzikolokog drutva (IGI Slijepi gitarist

luzijskog folklora s profinjenou harmonije i kolorita francuskih impresionista koju je upoznao za viegodinjeg boravka u Parizu. Pisao je opere (La Vida breve), vrlo uspjele balete (El Amor brujo, El Sombrero de tres picos), marionetsku igru El Retablo de Maese Pero, orkestralna, komorna, klavirska djela, solo -pjesme. Joaquin Turina (1882 1949) takoer je dugo boravio u Parizu i potpao pod Franckov utjecaj. Meutim, na Albenizov je nagovor stao pisati u duhu panjolskoga folklora, te je stvorio niz veoma uspjelih tonskih slika (La Procesion del Roio, Sinfonia sevil lana, La Oracion del torero). Iz Katalonije potjeu jo: vrsni zborovoa Antonio Ni-colau (18581933), Enrigue Morem (18651942), Luis Mil-let (1867 1941), Juan Lamote de Grignon (18721949; oratorij La Nit de Nadal), Jaime Pahissa (1880 1969), violinist Juan Manin (1883), Juan Bautista Lambert (18841945). Posebnu skupinu tvore osmorica barcelonskih kompozitora Los Ocho: klavirski minijaturist Federico Mompou (1893), Baltasar Samper (1888 1966), Eduardo Toldrd (1895 1962), dodekafoniar, podrijetlom vicarac Roberto Gerhard (1896 !97o), impresionist Manuel Blancafort (1897), Augustin Grau, Juan Gibert Camins i Ricardo Lamote de Grignon (1889 1962). Iduoj generaciji pripadaju L. Maria Millet (1906) muzikolog i kompozitor Miguel Querol (1912) i Carlos Su-rinach Wokrona (roen 1915, od 1951 u SAD). Iz Valencije su Eduardo Chavarri Lopez (18711970), Manuel Palau (18931967), Josi. Moreno Gans (1897), Joaauin Rodrigo (1902; Concierto de Aranjuez za gitaru), pa skupina petorice (Grupo de los Cinco) Vicente Garcis, Ricardo Olmos, Luis Sdnchez, Vicente Asencio i Emi-lio Valdes. Meu mlaima je i Miguel Assins-Arbo. Iz ostalih panjolskih krajeva potjeu Antonio F. GOYA, Noguera (18601904), Manuel Manrigue de Lara (1863 1929), Vicente Arregui (18811925), Bartolome Perez Casas (1873 '1956), Rogelio Villar (18751937), Conradodal Campo (1878 1935), Angel Barrios (18821964), Manuel Infante (18831958), daroviti Oscar Espld (18861976; Sonata del Sur za klavir i orkestar), Jesiis Guridi (188619S1), Josi Antonio de Donostia (18861956; izvrstan folklorist), Julio G6-mez (1886), Josi Maria Usandizaga (18871915; opera Las Golondrinas) i Jesiis Arambarri (19021960). U Madridu je oko 1930 utemeljena jo jedna skupina Osmorice, ali ih je graanski rat razdvojio pa veini ivi izvan domovine. U tu skupinu idu kompozitori: Salvador Bacarisse (18981963), Rodolfo Halffter (1900), veoma daroviti Ermsto Halffter (1905), Julidn Bautista (19011951; kasnije argentinski dravljanin), Gustavo Pittaluga (1906), Juan Josi Montecon, Fernando Remach i Rosa Garcia Ascot. Pisanjem zarzuela i lakih scenskih vrsta bave se Vicente Lleo, Josi Padilla, Federico Moreno Torroba i dr. Nakon Drugoga svjetskog rata panjolska postepeno upoznaje tekovine evropske muzike avangarde. Mlai i najmlai panjolski kompozitori u velikom broju naputaju nacionalni smjer i trae nove puteve, sluei se dodekafonijom, pa i serijelnom tehnikom. Ta kve tendencije dovele su i do novih grupacija kompozitora srodne umjetnike ideologije. Tako je 1958 stvorena skupina Nueva Muica koja je, dodue, prestala djelovati ve idue godine, ali je okupila najistaknutije predstavnike tadanje mlade generacije. U njoj su bili: Ramn Barce (1928), Luis de Pablo (1930), Cristobal Halffter (1930), jedan od najnadarenijih i najpoznatijih suvremenih panjolskih kompozitora, Manuel Carra (1931), Manuel Moreno-Buendia, Fernando Ember, Enrique Franco, Anton Garcia Abril, Alberto Blancafort. Uz njih treba spomenuti jo i darovitoga Gerarda Gombau. Upravo u asu kad je Nueva Muica prestala djelovati, osnovana je Aula de Muica u okviru madridskog Atenea, ustanove kojoj je svrha promicanje suvremenoga znanstvenoga, knjievnog i umjetnikog stvaranja. Aula de Muica je, tako rei, preu-

PAN JOLSKA MUZIKA PII

Utrecht 1952. A. Salazar, La Muica de Espana, Buenos Aires 1953. J. Subira, Historia de la muica espanola e hispano -americana, Barcelona 1953 (njem. prijevod A. E. Cherbulieza, Zurich i Stuttgart 1957). J. Gyne, Ballet espanol, Madrid 1953 (franc. prijevod, Pari 1956). Lafuente, Los Gitanos, el flamenco y los flamencos, Barcelona 1955. A. Salazar, El gran siglo de la muica espanola, Santiago de Chile 1955. E. Pujol, Les Ressources instrumentales et leur role dans la musique pour vihuela et pour guitare au XVI* siecle et au XVII e , u djelu la Musique instrumentale de la renaissance (redak tor J. Jacquot), Pari 1955. F. Sopena, Historia de la muica espanola con temporanea, Madrid 1958. Histoire universelle de la musique: Espagne (3 sv.), Geneve 1958. J. Subira, La Musique espagnole, Pari 1959 (jap. Tokio 1961). Af. Valls, La Muica catalana contemporanea; visio de conjunt, Barcelona 1960. H. Angles, L'Ecole espagnole au XVI e siecle, u djelu Histoire de la musique, I (red. Roland-Manuel), Tours 1960. R. Stevenson, Spanish Music in the Age of Columbus, Hag 1960. Isti, Spanish Cathedral Music in the Golden Age, Berkeley i Los Angeles 1961. A. Custer, Contemporary Music in Spain, MQ, 1962. W. Apel, Spanish Organ Music of the Early 17'h Century, Journal of the American Musicological Society, 1962. H. Angles, Die Instrumentalmusik bis zum 16. Jahrhundert in Spanien, Natalicia Musicologica, Spomenica K. Jeppesenu, Kebenhavn 1962. Af. Valls, La Muica espanola despues M. de Falla, Madrid 1962. G. Haberkamp, Die weltliche Vokalmusik des 15. Jahrhunderts in Spanien (disertacija), Munchen 1964. Af. Schneider, Le Contact entre la musique populaire et artistique en Espagne, kongresni iz vjetaj, Budapest 1964. Af. Querol, S. Kastner, J. Af. Ward, J. Subira i M. Schneider, Spanien, MGG, XII, 1965. J. As.

575

PAREMBLEK, Milko, plesa i koreograf (Farnaves, Slove nija, 1. XII 1928 ). Klasini balet uio kod Ane Roje i O. Har-moa na baletnoj koli u Zagrebu; 1948 angairan kao lan balet nog zbora te uskoro kao solist u Hrvatskom narodnom kazali tu u Zagrebu. God. 1953 otiao na dalje studije u Pariz (O. Preobraenska, S. Peretti), nastupajui na turnejama sa M. Mikoviem, J. Charrat, M. Bejartom i osobito L. Tcheri-nom, posebno u Martyre de Saint Sebastien (Debussv) i u filmskoj verziji djela Les Amants de Teruel. Nakon to je 1957 sastavio scenarij za balet L'Echelle D. Sandersa, jo je iste godine debitirao kao koreograf baleta Quatuor na muziku R. Banfielda i na tom se podruju posebno istaknuo kreacijama kao to su ovjek pred zrcalom M. Kelemena (1959 u Engienu), Sedam smrtnih grijeha K. Weilla (1962 u M. PAREMBLEK Strasbourgu), Orfej C. Monteverdija i Siegfriedova idila R. Wagnera (u Bruxellesu), Cantate profane F. Bavlesa (1968 u Amiensu), L'Absence I. Maleca (1969 za Harkness Ballett) i Sim fonija psalama I. Stravinskog (1972 za Gulbenkian Ballett). . je bio 196364 zamjenik direktora Ballet du XXe siecle u Bruxellesu i direktor Gulbenkian baleta u Lisabonu; od 197172 vodi balet njujorkog Metropolitana. K. Ko. PATO AKONOVSKI, Vasilije, muziki pedagog (Skop je, 25. XI 1893 1. VII 1951). Uio na Konzervatorijumu u Beu. Izmeu dva svetska rata u Skopju naroito se istie peda gokim radom i organizovanjem amaterskih orkestara. Posle Osloboenja profesor uiteljske kole, zatim direktor nie muzike kole, istovremeno i lan Filharmonije u Skopju.
DELA: kola za violinu; kola za harmoniku; kola za gitaru. Velik broj aranmana za razliite amaterske orkestralne sastave. T. Si.

PILER, 1. Miroslav, kompozitor (Crikvenica, 19. XII 1906). Studij muzike zavrio 1926 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (F. Lhotka, F. Dugan st., B. Bersa), zatim 192627 studirao kompoziciju kod A. Schonberga na Akademiji umjetnosti u Berlinu, a 1927 29 dirigiranje kod F. Weingartnera i klavir kod H. Klugea u Baselu; 1929 30 bio je u kompoziciji i dirigiranju uenik V. TIndvja na Scholi cantorum u Parizu. God. 1924 31 proputovao, kao koncertni pratilac svog brata, violiniste -> Ljerka Spillera, Austriju, Dansku, Holandiju, Madarsku i Njemaku. God. 193141 muziki urednik, M. PILER dirigent orkestra i klavirski pratilac Radio-stanice u Zagrebu. God. 1941 otputen iz slube, odlazi 1943 u partizane, gdje je muziki saradnik u Agitpropu CKKPH i od 1944 rukovodilac muzike sekcije kulturno-umjetnickog odsjeka u Odjelu za informacije ZAVNOH. Poslije Osloboenja bio je muziki ef Radio -Zagreba, a od 1947 lan i umjetniki ruko vodilac Radio-komiteta u Beogradu. Od 1953 u Sarajevu profesor na Vioj pedagokoj koli, a 195575 redovni profesor na novoosnovanoj Muzikoj akademiji (196063 rektor). pilera kao kompozitora najvie privlae instrumentalni oblici u kojima se slui naprednim muzikim izraajnim sredstvima i znalaki odabranom orkestracijom. . se ubraja u pionire jugo slavenske radiofonije na podruju muzikog programa. Za svoj umjetniki i javni kulturni i drutveni rad odlikovan je brojnim odlikovanjima, nagradama i priznanjima. God. 196671 bio je predsjednik Saveza kompozitora Jugoslavije.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1961; simfonijska poema Vasilisa Zlatokosa, 1926; koncertno kolo Taraban, 1943; Praznika skica, 1953; Introdukcija i Largo za kamerni orkestar, 1958; Opsesija, 1965; Tri minijature za violinu i kamerni orkestar, 1970. KAMERNA: Kamerne minijature za ansambl duvaa i klavir, 1956; Dijalog za sopran i violinu, 1971; Triialog za sopran, violinu i klavir, 1972. VOKALNA: Tri pjesme Garsije Lorke za glas i orkestar, 1969; Majka pravoslavna (V. Nazor) za recitatora i muki hor, 1944; Zaziv za mjeoviti hor, 1944. Masovne i borbene pjesme. Udbenik Orkestracija. Instrumentirao solo- pjesme M. Milojevia. Obrade partizanskih pjesama. M. Poz

PENDAL, Manica, muzikolog (Maribor, 1. VIII 1931 .) Na Akademiji za glasbo u Ljubljani zavrila 1955 studij muzike povijesti; na ljubljanskom Filozofskom fakultetu diplomirala 1963 talijanski jezik, a 1971 stekla stupanj magistra muzikologije. Od 1964 profesor je na Pedagokoj akademiji u Mariboru. Suradnik je Slovenskog gledalikog leksikona, revija i asopisa Nai razgledi, Dialogi, Zvuk, Veer i dr.
DJELA: Glasbeno olstvo v Mariboru do leta 1918, Deset let v svobodi, Maribor 1955; Slovensko glasbeno ivljenje v Mariboru v dobi Citalnice, Nova obzorja, 1962; Janez Mikloi, zborovoda, glasbeni pedagog in skladatelj, asopis za zgodovino in narodopisje, 1967; Emerik Beran (1868 1940). Ob stoletnici rojstva, ibid., 1968; Muzikologija, njen razvoj in mesto v slovenski znanosti, Zbor;ir T>aAnn~xVa nUi^o^jjg v Mariboru 1960-1970, 1970; Gostovanje igralske

LIT.: Z. Kuukalid, Likovi savremenih bosanskohercegovakih kompo B. SPILER zitora, Sarajevo 1961. K. Kova evi, Muziko stvaralatvo u Hrvatskoj 1945 1965, Zagreb 1966. Z. Kuukali, The Development of Musical Culture in Bosnia and Herzegovina, Sarajevo 1967. M. Poz.

2. Bruna (rod. Zimi), pjevaki pedagog (Hercegnovi, 19. VI 1921 ). ena Miroslava; studij pjevanja zavrila na Muzi koj akademiji u Beogradu (J. Rijavec); u svrhu upoznavanja nastavnih metoda solo-pjevanja povremeno boravila u Milanu (Conservatorio Vervi) i Rimu (Akademija Santa Cecilia). Od 1953 u Sarajevu nastavnica na Srednjoj muzikoj koli i od 1955 asistent i potom profesor na Muzikoj akademiji (od 1964 ef Odsjeka za solo-pjevanje). Koncertirala na solistikim re-citalima i uz orkestarsku pratnju u Beogradu, Sarajevu i Zagrebu, ali se zatim posve posvetila pedagokom radu, na kojem je podruju dala izvrsne rezultate. Njezine su uenice Ljiljana Molnar-Talaji, Rad -mila Smiljani-Mijatovi i Milica Zeevi. Objavila je prirunik Umjetnost solo-pjevanja, 1972.

PENDOV, Franc, dirigent, kompozitor i muzikolog (Spodnja Dobrava nad Otoami, 1. X 1921 ). Sveenik; kompoziciju studirao na De Paul University u Chicagu i tamo 1955 dobio stupanj magistra; studij nastavio 196871 na Pontificio Istituto di Muica Sacra u Rimu, gdje je 1971 doktorirao. God. 1970 73 bio je regens chori franjevake crkve u Ljubljani. Komponirao je zborove, solo-pjesme i klavirske kompozicije; objavio je monografiju Organ Music in Slovenia since 1900 (Lemont, Illinois, 1973). j. Se.

PIRI, Slobodan, muziki publicist i kritiar (Sarajevo, 20. III 1941). Studij istorije muzike zavrio 1965 na Muzikoj akademiji u Sarajevu, gdje je 196669 predavao na Vioj peda gokoj koli i istovremeno 196673 bio asistent na Muzikoj aka demiji. Od 1973 djeluje u Montrealu, Kanada. Suraivao u aso pisima Zvuk, Nai dani, Spektar i dr. i bio muziki kritiar dnev nika Osloboenje. M. Poz. PII, Zvonimir, kompozitor i pjeva ansona i zabavnih melodija (Zagreb, 25. II 1937 ). Muziku uio privatno, u kompoziciji samouk; od 1958 bavi se muzikom kao profesijom. Naj-

516

PII TEJNPRES
villsky, 1962; brojni lanci. Obradbe narodnih pjesama za zbor: na pHdani, 1940; Ndmluvy, 1951 i Rozmarynek, 1953. LIT.: . Gardavsky i dr., Skladetele dneka, Praha 1961.

vie se istakao na podruju ansona, koje nerijetko temelji na elementima narodnog melosa. . je dobio vie od 40 nagrada na jugoslavenskim festivalima zabavnih melodija.
DJELA. ansone i zabavne melodije: Milioncr, 1963; Vrata rua, 1964; Kockar, 1966; ovjek bez eira, 1967; Moj pas i ja, 1967; Dalmatinska elegija, 1968; Trenjevaka balada, 1969; Suze za zagorske brege, 1969; Zvona moga grada, 1970; Partija karata, 1970; Mar okoladnih vojnika na devetoj cesti, 1970; Bicikl, 1972; Barbara, 1975 i dr. M. Maz.

POLJAR, Zlatko, kompozitor (Miholjac kraj Krievaca, 11. IV 1892 ). U Zagrebu zavrio uiteljsku kolu i 1926 studij na Vioj pedagokoj koli; muziku uio kod Vilka Novaka i 192732 na Muzikoj akademiji. God. 191624 uitelj u Ludbregu, Slokovcu i Gjurgju, 192645 u Zagrebu (1939-41 ef Odsjeka za seljaku prosvjetu Banovine Hrvatske). Poslije Osloboenja bio je nastavnik na uiteljskim kolama u Kastvu (194547), Rijeci (194748), Zadru (1948) i Puli (1948 54). Sada ivi u Opati ji. Od rane se mladosti bavio sakupljanjem i obraivanjem narod nih napjeva. U njegovu opsenom kompozitorskom opusu vano mjesto zauzima muzika za djecu, preteno vokalna. Mnogo je komponirao i za tamburaki orkestar. . je utemeljio (1927) i redigirao pedagoki asopis Savremena kola, u kojem je objavio vie muzikih priloga i lanaka s podruja muzikog odgoja.
DJELA: kompozicije za tamburaki orkestar. KOMORNA: gudaki kvartet u fis-molu; Nokturno za gudaki kvartet. KLAVIRSKA: sonatina za djecu; Suita za mlade na nain starih; Mala suita; Svatovski ples. DRAM SKA : balet Veseli lutak Harlekin. Scenska muzika za komediju Neeljeni zet, 1947 i za igrokaz Pionir Grujo (V. Nazor), 1949. Djeji igrokazi s pjevanjem: U cara Trajana kozje ui; egrt Hlapi; Snjegulica; Ivica i Marica; Tri druga; udnovata toljaga; Cirkus Bijeli slon; Djevojica i dvanaest brae; Mudra pre suda i dr. VOKALNA, Za zbor i tamburaki orkestar: Pjesma istarske om ladine; Svi na rad; Pjesma suncu; Ura; Omladinska pjesma radu; Momake pjesme i dr. Zborovi: S naih obala; Hrvatsko more; Pjesma Gupevih buntovnika; Pjesma neretvanskih gusara; Na roenoj grudi; Podgorski mornari; Pjesma Jad ranu; Radnika pjesma; Primorska suita; Triptih o ljetnom danu i dr. Vie od 100 2 3-gl. djejih zborova. Dvije mise. Obradbe narodnih napjeva. SPISI: Narodni ivot u popijevci; Elementarna teorija muzike i pjevanja, 1928; Pjesma rica za mlade; Knjiga o muzici za svakoga, I, 1952; Rad pionirskih tamburakih zborova. Upute za organizaciju rada (2 sv.), 1953 i dr. K. Ko.

RABEC, Armin, kompozitor i filolog (Zagreb, i. VIII 1844 22. XI 1876). Studij klasine filologije zavrio u Beu; muziku uio na koli HGZ u Zagrebu (I. Oertl, V. Lichtenegger). Uni verzitetski profesor u Zagrebu. Kao muziki kritiar Vienca zauzimao se za muziku nacionalnog smjera. Bavio se i komornim muzicira njem. Komponirao je djela za violonelo i klavir (San vile, Fantaisie sur les motives croates), zborove (Bosanski korabljar, Sbogom, popularni Dalmatinski ajka) i dr.
LIT.: A. Goglia, Uitelji violonela u Zagrebu i njihovi uenici muziari, Sv. C, 1933, 3. K. Ko.

TAJCER, Ivan, dirigent (Deanovac kraj Daruvara, 1909 ). U Zagrebu studirao pravo i polazio Muziku aka kompoziciju uio privatno kod F. Dugana. God. 19294 petitor i dirigent opere Hrvatskog narod nog kazalita u 2 od 1941 dirigent Opere i Filharmonije u Osijeku, gdje vrijeme vrio dunost direktora Opere i upravnika k: Poslije Osloboenja organizirao muziki ivot u Zadru; dirigent Filharmonijskog orkestra te uspostavio i org; Muziku kolu i muziko drutvo Zorani. Od 1947 dir Opere u Sarajevu, gdje se afirmirao kao odlian organiz svima sektorima muzikog ivota. Pun dinamike i temper . iskreno doivljuje majstorska djela talijanske operne lit Uz to se mnogo i portvovno zalae za izvoenje djel a venskih kompozitora. Uz rad u operi nastupa i kao dirig rajevske filharmonije, a godinama je djelovao kao zborski c klavirski pratilac, predava, muziki pisac i kritiar. S uspji nastupao kao dirigent u inozemstvu. , v TEDRON, Bohumir, eki muzikolog (Vykov, Me 30. X 1905 ) Muzikologiju studirao na Univerzitetu (V. Helfert), gdje je 193139 profesor na Pedagokoj aki 193945 i 195052 nastavnik na Konzervatoriju; na U: tetu od 1945 predaje muzikologiju (od 1963 profesor); ic predavao i na Akademi ji muzike umjetnosti u Pragu. I kao komorni muziar i zborni dirigent. Istrauje prijs eku muziku XVIII st., husitsku tradiciju u muzici, st L. Janaeka i odnos ekih kompozitora prema narodnoj Organizirao muzikoloka istraivanja u ehoslovakom leske i utemeljio muziki arhiv u leskom studijskom ii u Opavi.
DJELA: SPISI: Solove chrdmove kantdty G. B. Bassaniho (dis 934> Vykovsko v hudbe a zpevu, I, 1935; Lidovd spisen v dile Josefa zborniku Josef Suk (redaktor J. M. Kvet), 1935; Bibliographische Ube: tschechosloivakischen Musik seit der Zeit Smetanas, u knjizi V. Helfe Steinchard, Die Musik in der Tschechoslowakischen Republik, 1938; Helfert, 1940; Leo Jandek ve vzpominkdch a dopisech, 1940 (II izd. koder njem. i engl.); Ghrdmovd hudba v Brne v XVIII stoleti (habilitaci] J. B. Foerster a Morava, 1947; Leo Jandek, 1948 (sa V. Gregorom hudba za nesvobody, Musikologie, 1949; Spoleenske ukoly hudby v XVI asopis Narodniho Musea, 1950: Zdklady fundani kapely v Brne pf kovskym, Slezsky sbornik, 1951 52; Seznam Jandkovych skladeb ibid., 1952 (II izd. 1959; takoer njem., engl. i rus.); Zemti trubai a ti Vlastivedny vstnik moravsky, 1952; Husitske ndmety v eke a svetoi asopis Narodniho Musea, 1953; Polske ohlasy v eke hudbe, eskopoh nik, 1955; Komensky a hudba, Hudebni vvehova, 1957; Dvorak a Jand< sikologie, 1958; Leo Jandek v obrazech, 1958; Beitrag zur Kontroven tschechische Herkunft und Nationalitdt von Jan Vdclav Stamic, Sborr Filosoficke Fakulty Brnenske University, 1962 i dr. IZDANJA: St pisne, 1940; sabrani spisi V. Helferta, od 1949; Pfedchudcove Smelanovi, Muica antiqua bohemica, 1953; Vofikovy houslove sondty op. 5, ibk Dusikovy houslove sondty op. 69, ibid., 1960. Uredio: Pazdirkuv hudt nik, II, 2 (od 13. arka; sa G. ernua kom); Jandkuv sbornik, 1949; vensky hudebni slovnik. I, 1964 (sa G. ernuakom1 i Z. Novaekom). LIT.: E. Zavarsky, Bohumir Stedroii, MGG, XII, 1965.
I

SRAM, Stevan, horovoda i kompozitor (Beograd, 11. I 1853 ?). Studirao na Konzervatorijumu u Leipzigu, a 1875 postav ljen je za uitelja pjevanja u Bogosloviji i kolama u Beogradu. Horovoda Beogradskog pevakog drutva (18791881), Tipograf skog i Palilulskog pevakog drutva i jedan od osnivaa i lanova Beogradskog gudakog kvarteta (1889). Poznatije kompozicije, po red crkvenih, jesu orkestarski Buevia mar i horovi Na Liparu. Smea srpskih narodnih pesama, Brankovo kolo, U gori i Onom' onamo. RAMEK, Vladimir, eki kompozitor (Koie, 1923 ). Studij kompozicije zavrio na Konzervatoriju i tamo 195360 radio u muzikom odjelu Narodnog Pobornik avangardnih muzikih stremljenja, izgradio stil koji se temelji na suvremenim tekovinama.
R. Pej.

10. III u Pragu muzeja. vlastiti

DJELA. ORKESTRALNA: uvertira Astronauti, 1959; Komediata za duhaki orkestar; simfonija za gudae. KOMORNA: trio za 2 violine i violu, 1957; Tri ozbiljne kompozicije za flautu i klavir, 1958; Exercises za flautu, obou i klarinet, 1959; Tempi za gudaki kvartet, 1959; 2 duhaka kvinteta, 1959 i 1960; Variabilite za volinu, violu i violonelo, 1960; Metamorphoses IVII za razliite sastave, 1961 63; Metra symmetrica za duhaki kvintet, 1961; Rondo za 8 duhaa, 1961; Anticomposizione za gudaki trio, 1966. ELEKTRONSKA: Grad, 1959; Sonet Duo, 1966. DRAMSKA: komorna opera Jezdci, 1955 '7 muziko kazalite Spectrum I /// za glasove i instrumente, 1963 65; televizijska igra Koballovd kvetina, 1964 i Posljednja uma, 1965. VOKALNA: Gitanjali za recitatora i flautu, 1961; Fragment za glas i komorni sastav, 1962; Smich za glas, magnetofonsku vrpcu, flautu, klavir i udaraljke, 1962; Bericht uber eine Katastrophe za komorni ansambl, 1966; Anderer Bericht uber eine Katastrophe za nonet, 1969.

TEFANOVI, Franjo, kompozitor (Petrovaradin, 1879 26. I 1924). Uiteljsku kolu zavrio u Osijeku; o dvije godine polazio muziku kolu HGZ u Zagrebu. U m u kojima je slubovao kao uitelj osnivao pjevake zborove. . se bavio muzikom za djecu; tu je glavno podruje njegovi pozitorskog i pedagokog rada. Osim brojnih pjesama, d namijenjene i tri opere koje idu u prva djela te vrste kc tefanovieva je melodika romantiarskog duha s estim priz folklornih obiljeja.

DJELA. DRAMSKA: komina jednoinka Matek i Jana; djeji U vilinoj gori, 1918; umska kraljica, 1919 i Na Orlovgradu, 1920. i Seoba Slavena, 1921 (sve s klavirskom pratnjom). VOKALNA: Prvi grijeh (nedovreno); balada Majina pjesma za soliste, zbor i klavi zborovi (71 muki i 37 mjeovitih); 15 solo -pjesama; 22 djeje pjesme. KVENA: 5 misa za 2-gl. i 4-gl. zbor; zborovi; pjesme za glas i orgu LIT.: .S. Preprek, Franjo tefanovi, Sv. C, 1924, 2. J

ROM, Karei, eki kompozitor i kritiar (Plzen, 14. IX1904). Doktorirao pravo na Karlovu univerzitetu; studirao klavir kod J. Zelinke, teoriju i kompoziciju kod K. Habe u Pragu. God. 1945 50 vodio muziki odjel ehoslovakog radija; urednik muzikog odjela naklade Orbis i 195460 direktor ekog hudebnog fonda. Poznat je kao muziki kritiar.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1930 i 1951; koncert za klavir, 1961; suita Hajaja, 1961; serenada za gudae, 1922; scherzo Plivnik, 1953; simfonijski allegretto Vzdech na bruslich t 1957. KOMORNA: Scherzove trio (gudaki), 1943; 2 gudaka kvarteta, 1923 i 1941; prie za nonet Vynajitka, 1952; etide za nonet, 1959; sonata za violinu i klavir, 1920. KLAVIRSKA: Chvilky^ 1942; 7 kousku pro klavir, 1943; polka Baculinek, 1954; ernobild toc cata, 1954. Minutky za 2 klavira, 1951. Scenska muzika. Filmska muzika. Zbor V boufi. 1932; ciklus solo-pjesama Tvdf, 1936. SPISI: Profil K. Anerla, I959J Orchestr a dirigent, 1960 (II izd. 1961); G. Rossini a jeho Lazebnik se~

TEJNBERG, Semen Naumovi, sovjetski dirigent i pozitor (Odesa, 21. VI 1887 ernovci, 20. VII 1955). St na Konzervatoriju u Odesi. Kazalini dirigent u Kijevu, D lu, Kokandu i ernovcima. U ernovcima je uz to, od 1941 davao na muzikoj koli.
DJELA. ORKESTRALNA: 6 simfonija; simfonijske pjesme , munecKan, 1945 i CoeemcKou ApMuu cjiaea, 1948; simfonijske slike JXner i Mondaeun, 1950; koncert za violinu; 4 svadbene suite; Ka3axcKas 1943; 2 rapsodije; Kupzu3CKue 3cKU3uy 1943; floednuu Mapui, 1943. MORNA: 6 gudakih kvarteta; JfemcKan cfouma za gudaki kvartet y$6eKcKue $pa!Mewnu za gudaki kvartet, 1944. Za duhaki kvartet: beke suite; Ka3axcKUe 3cxii3bi, 1944 i turkmenski napjevi. Kompozi violinu i klavir i za violonelo i klavir; etide za violinu i za klarinet; EyKo> pancoduH za dva bajana (harmonike), 1951. Scenska muzika za 150 drama. Pet vokalnih suita za glas i klavir; solo-pjesme.

TEJNPRES, Boris Solomonovi, sovjetski muz (Berdjansk, danas Osipenko, 13. VIII 1908 ). Na Kon toriju u Moskvi zavrio 1931 studij klavira (K. Igumnov) i

TEJNPRES TOOS
studij muzikologije (M. Ivanov-Borecki). Od 1931 nastavnik Moskovskog konzervatorija, 1938 postigao naslov kandidata umjetnike znanosti. God. 193840 i 194359 glavni znanstveni suradnik Velike sovjetske enciklopedije, 193941 docent; 1942 43 predavao na Konzervatoriju u Sverdlovsku. Istaknuti sovjetski muzikolog i leksikograf, . je znanstveno dokazao da je Puki nova legenda o Mozar tovoj smrti plod pjesnike mate te se zauzeo za rehabilitaciju kompozitora A. Salierija.
DJELA (izbor): Bonpocu Mamepuajibuou Ky/ibmypbi s My3bme, 1931; K ucmopuu *ifUtancKOio neuuji e Poccuu, 1934; Cmpanuifu u3 3tcu3HU A. A. AARobeea, 1956; A. A. Ann6be8 e U3znauuu, 1959: 3 HUUK noneduvecKuu iny3btKanbHuu cjioeapb, 1959 (sa I. Jampoljskim; II izd. 1966); H3 My3UKajibHoio npoutjioeo, 2 sv., 1960 65; YlonynRpnbiu ouepK ucmopuu My3biKU do XIX eeKa, 1963; My3bixa XIX eeKa, 1968; Jlezena o Mouapme, 1969. Brojne studije u zbornicima, asopisima i dr.

517

TEPAN (Steffan, Stephani), Josef Antonin (Giuseppe Antonio), eki kompozitor i pijanist (Kopidlno, 14. III 1726 Be, 12. IV 1797). Uio kod G. Ch. Wagenseila u Beu, gdje je od 1766 dvorski uitelj k lavira. God. 1775 umirovljen zbog slabog vida, kasnije oslijepio. Teite je tpanova stvaranja u klavirskim kompozicijama. U ranoj fazi pretea je klasike, zatim prihvaa karakteristike zrele klasine forme, da bi se u kasnijim djelima oitovao kao rani romantiar.

DJELA. ORKESTRALNA: 9 simfonija; 42 koncerta za klavir; 2 koncerta za 2 klavira; kompozicije za duhae (6 partita; Serenata i dr.). Sedam klavirskih trija; sonata za violinu; varijacije za violinu. KLAVIRSKA: velik broj sonata; koncerti; divertimenti; 40 preludija; varijacije; 90 kadenca i dr. Singspiel Doktor Daunderlan. Sammlung deutscher Lieder fur das Klavier, 4 dijela: I, 1778; II, 1779; IV, 1782 (III dio, 1780, K. Friberth i L. Hofmann). Dvije Missae Solemnes i dr. crkvena djela. NOVA IZD.: pjesme obj. M. Friedlaender (Das deutsche Lied im 18. Jahrhundert, 2 sv., 1902) i M. Ansion i I. Schlaffenberg (DTO, 1920);_ koncert za klavir u D-duru obj.V. Belsky (Muica Antiqua Bohemica, 1959); D.etkova obj. 12 menueta (Muica Viva Mistorica, 1962) i sonatu I za klavir (Muica Antiqua Bohemica, 1964). LIT.: M. Friedlaender, Das deutsche Lied im 18. Jahrhundert, Stuttgart i Berlin 1902. /. Pollak-Schlaffenberg, Wiener Liedmusik von 1778 bis 1789, STMW, 1918. C. Schoenbaum, Die bohmischen Musiker in der Musikgeschichte Wiens, ibid., 1962. D. etkovd, Josef Antonin Stpan, MGG, XII, 1965.

TfiPAN, Vaclav, eki pijanist, muzikolog i kompozitor (Pei^', 12. XII 1889 Prag, 24. XI1944). U Pragu uio klavir kod J. ermaka, kompoziciju kod V. Novaka, a muzikologiju studirao na Univerzitetu (Z. Nejedly); promovirao 1913. U klaviru se usavravao kod J. Kwasta u Berlinu i kod Blanche Selve u Parizu. Na Konzervatoriju u Pragu predavao estetiku (1921-31) i od 1935 klavir. Izvrstan pijanist, stekao je osobit ugled kao interpret djela V. Novaka i J. Suka; oduevljeni pobornik eke klavirske muzike, izvodio na turnejama po Francuskoj i djela drugih ekih kompozitora; kao pedagog znatno pridonio razvoju eke klavirske umjetnosti. U njegovim osnovno romantinim kompozicijama osjea se utjecaj V. Novaka, francuske muzike (C. Franck, V. d' Indy), A. Schonberga i B. Bartoka, ali je znao sauvati i originalnost svojih muzikih misli. U asopisima Hudebni Reveu, Der Auftakt, La Revue Musicale i dr. Zauzimao se za djela suvremenih kompozitora.

prosjak (Millocker), Vesela udovica (Lehar) i dr., a istaknuo se kao koncertni pjeva. K. KO. TILAC (engl. narrator; njem. Erzahler; tal. storico) je kod sta rih oratorija povezivao pri izvedbi pojedine stavke proitavi svaki put po jedan odlomak za tu zgodu sastavljenog teksta (tal. testo sas tavak); na taj je nain . upoznavao sluatelja s osobama i dogaa jima, koji bi se zatim muzikim sredstvima prikazivali (tako se ve 1626 izvodio Combattimento di Tancredi e Clorinda C. Monteverdija). Ako su rijei tioca uzete iz Evanelja, onda se on zove-> evan elist. Pod imenom evanelista javlja se u oratorijima i pasijama XVII i XVIII st. uloga pj evaa, koji povezuje radnju pjevajui u stilu crkvene psalmodije, a kasnije u stilu recitativa. U djelima J. S. Bacha recitativi evanelista odlikuju se mjestimice neobinom izvornou i dubinom izraaja. Dok se na prijelazu u XX st. javlja opet uloga tioca kao pjevaa (npr. tzv. storico u oratorijima L. Perosija), suvremeni kompozitori ponovo poseu za starim uzorima tioca, koji biranim pjesnikim rijeima povezuje radnju i stvara po trebnu atmosferu (npr. Posljednja priest sv. Jeronima B. irole; Le Roi David A. Honeggera i dr.). A. Vi. TIMEC, Aranka, flautistica (Zagreb, 10. XII 1952 ). Studij flaute zavrila 1973 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (T. Muradori), a zatim se dvije godine usavravala kod A. Ni coleta na Visokoj muzikoj koli u Freiburgu (Breisgau). Ve kao uenica muzike kole Blagoje Bersa u Zagrebu osvojila niz prvih nagrada na natjecanjima srednjih muzikih kola, a 1973 dobila je Vjesnikovu nagradu muzike kritike (od 1974 Nagrada Darko Luki) u Zagrebu. Instrumentalistica li jepa tona, sjajne tehnike, dobre koncentracije i nadasve velike muzikalnosti, . se istaknula kao koncertant u zemlji i inozemstvu. K. Ko. TIRSKI-NIKOLAJEVI, Vladislav, horovoda, uitelj muzike i kompozitor (Hlinski, Cehoslovaka, 13. III 1862 Beograd, ? IX 1931). Po zavrenim studijama u Pragu (Konzervatorijum i Operska kola) i Beu dolazi 1886 u Beograd gde radi u gimnazijama, realci i uiteljskoj koli. Kao horovoda Jevrejskog pevakog drutva zasluan je za njegov uspon; sa ovim drutvom izveo je 1900 i Smetaninu Prodanu nevestu. Bio je i dugogodinji horovoda pevakog drutva Stankovi sa kojim je gostovao i u unutranjosti. Komponovao je horove (poznati Spletovi srpskih narodnih pesama), kompozicije za sola i hor, crkvena dela itd. TOGARENKO, Andrej Jakovljevi, sovjetski kompozitor (Novije Kajdaki, Jekaterinoslavska gubernija, 15. X 1902 ). God. 192127 predavao pjevanje u Jekaterinoslavu (Dnjepropetrovsk). Upisao se kasnije na Konzervatorij u Harkovu, gdje je 1936 dovrio studij kompozicije (S. Bogatirjev). Od 1954 direktor Kijevskoga konzervatorija. Njegova muzika, proeta ivotnim optimizmom, raste iz ukrajinske narodne muzike. Privl ae ga najvie velike simfonijske i zborne forme u kojima se inspirira zbivanjima iz narodne prolosti.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija-bajka, 1947; simfonijske pjesme TIoxod, 1936 i Myuia nojma za gudaki orkestar, 1946; tlapmmaucKue Kapmunu za klavir i orkestar, 1958; uvertira-koranica na temu N. Lisenka, 1951; suite JJemcmso, 1939 i tlaunmu Jlecu YKpauHKU, 1950; Monode^Kuan nos.ua, 1960; balada LlaMnmu dpyza. Kompozicije za duhae. KOMORNA: gudaki kvar tet, 1935; ApMHHCKue 3CKU3U za gudaki kvartet; kl avirski trio; rondo za violinu i klavir, 1935. Klavirske kompozicije (preludiji, 1933; 3 poeme). Scenska muzika. Filmska muzika. VOKALNA : poema-kantata O KanajibcKux pa6o-max, 1936; simfonija-kantata YKpauna MOH, 1943; kantata MocKea MOH, 1948; kantata fIo6edumeAHM - cnaea!, 1949 (sa D. Kljebanovom); O napmuu podnou za solista, zbor i orkestar, 1953; suita Jlesunn doan (4 ukrajinske pjesme) za glas i orkestar, 1937; zborovi uz klavir i a cappella; solo -pjesme i romance. LIT.: A. 3nocKo-EopoecKuu, A. H. UlTorapeHKO, MoCKBa i JIeHHHrpa;r 1947. LIT.: V. ordevi, Prilozi biografskom reniku srpskih muziara, Pose bna izdanja SANU, 1950. R. Pej.

DJELA. KOMORNA: gudaki sekstet, 1918; klavirski trio, 1909; kla virski kvintet Prvni jara, 1915; Pohoda ivota za violonelo i klavir, 1920. KLAVIRSKA: Con umore, 9 kratkih kompozicija, 1912; Ukolebavka, 1912; fantazija u obliku varijacija Tesklive sny, 1914. VOKALNA: zborovi uz pratnju klavira; solo-pjesme Duben i maj, 1912. SPISI: Hudebni symbolika a pfibuzne zjevy v programni hudbe (disertacija), Hudebni Revue, 1913^14; Novak a Suk (cjelokupno izd. ranije obj. studija), 1945; studije, lanci i kritike. Izdao klavirska djela V. J. Tomaeka, B. Smetane, L. Janaeka i dr. Obrad be ekih i slovakih narodnih pjesama. LIT.: B. Vomdlka, Vaclav tepan, Hudebni rozhledv, 1954. M. Potolka, Vaclav tepan, MGG, XII, 1965.

TERLE, Nada, pevaica, sopran (Zagreb, 11. II 1920). Pevanje uila na Muzikoj akademiji u Zagrebu. God. 194562 solistkinja Beogradske opere, gde je ostvarila vei broj lirsko-koloraturnih uloga. Veoma gipkog i pokretljivog glasa sa lakim i sigurnim koloraturama i zranim visinama (do e3), . je takoe delovala sa scene neobinim armom i ljupkou. Najvanije su joj kreacije bile Rosina (Rossini, Seviljski berberiri), Violetta i Gilda (Verdi, La Traviata i Rigoletto), Norina (Donizetti, Don Pasguale), Musetta (Puccini, La Boheme) i Olimpija (Offenbach, Hoffmanove prie). Od 1962 ivi u Nemakoj, ali se ubrzo po vukla sa operske scene. p. MU. TERLE, Nikola, pjeva, tenor (Zagreb, 6. XII 1906 ). Studij pjevanja zavrio na Muzikoj akademiji u Zagrebu (M. Reizer, M. Kostreni) i zatim se usavravao kod E. Stracciarija u Rimu. Profesionalnu karijeru zapoeo 1925 u Zagrebakoj operi kao lan zbora; od 1935 solist; 194568 bio je solist mjeovitog zbora RTV Zagreb . Lirski tenor veoma ugodne boje glasa, ostvario je niz prvih uloga standardnog repertoara, kao to su Vojvoda i Alfredo (Verdi, Rigoletto i La Traviata), Almaviva (Rossini, Seviljski brija), Nemorino (Donizetti, Ljubavni napitak), Paolino (Cimarosa, Tajni brak), Rodolfo (Puccini, La Bohme) i Igorovi (Borodin, Knez Igor). Nastupao je i u operetama ak

TOLCER, Josip -> Slavenski, Josip TOOS, Pavao, knjievnik i kompozitor amater (Dubravica, Hrvatsko zagorje, 10. XII 1806 Zagreb, 30. III 1862). Sveenik; od 1842 upnik u Pokupskom; jedan od posljednjih kajk avskih pjesnika svoga doba i jedan od prvih iliraca koji su u Danici poeli pisati pjesme na tokavskom narjeju. Njegove popularne stihove, nadahnute iskrenim rodoljubljem, uglazbili su V. Lisinski (Iz Zagorja), F. Livadi (Moja sudbina, Uzor ljepote), M. Hajko (Ljubav ilirskog junaka prema svojoj majci) i drugi. Smatra se da je ., unato nedovoljnoj muzikoj naobrazbi, komponirao nekoliko svjetovnih pjesama, a sasvim je pouzdano da je autor napjeva za vei broj crkvenih pjesama. God. 1858 izdao je . u Zagrebu neveliku pjesmaricu Kitica crkvenih pjesamah s napjevi. U njoj se nalazi 13 toosovih melodija uz jednostavnu orgujjsku pratnju. Karakteristina je za te napjeve promjenljivost ritmike osnove. U toj injenici primjeuje Kuha srodnost s nekim poja vama iz hrvatskoga muzikog folklora. Kao predgovor, . je u pjesmaricu uvrstio svoj lanak O crkvenom pjevanju, objavljen ranije u Katolikom listu (1857, 42).
LIT.: Pavao tops, Sv. C, 1878. F. Kuha, Ilirski glazbenici, Zagreb 1893. 5. Ortner, ivot i rad Pavla toosa, Zagreb 1907. J. As.

518

TOR UGH -TEFANAC

Ljubljani. Najprije je bio umjetniki suradnik Slovensk monije, zatim profesor i direktor Muzike kole Moste i profesor je na Pedagokoj akademiji; istodobno je nas manjim ulogama standardnog opernog repertoara. C takoer je lan Slovenskog okteta. Kao pedagog najvie si za obrazovanje zborovoda u zbornom pjevanju. Napisac runik Tehnike vaje pevskim zborom, a esto sudjeluje . dava na teajevima i seminarima za zborovoe u Slovi austrijskom dijelu Koruke. TRUKELJ, Slavko, pjeva, tenor (Ljubljana, 14. V : Pjevanje uio kod J. Betetta na Dravnom konzervatoriju ljani; na opernoj pozornici debitirao 1944 u Ljubljani ki (Weber, Strijelac vilenjak) i odmah angairan. Njegove se odlikuju temperamentnom, muzikalnom i glumaki veoma enom igrom, kako u ulogama dramskog tako i karakterr U svojoj dugogodinjoj umjetnikoj karijeri ostvario n i_ manjih uloga, meu kojima su Herod (R. Strauss, ujski i Afanasij Ivanovi (Musorgski, Boris Godunov i 5 sajam), Pistola (Verdi, Falstajf), Silvio (Leoncavallo, / P evakin (Martinu, enidba) i dr. TRUKELJ-ZRIMEK, Tanja, pijanistica (Ljublj X 1935 ). Diplomirala na Akademiji za glasbo u 1 (J. Ravnik) i tamo zavrila postdiplomski studij (P. iv vravala se u Salzburgu (H. Levgraf) i Varavi (Z. Drz neko vrijeme uila kompoziciju kod L. M. kerjanca. U umjetnike karijere koncertira la i snimala za radio kasnije se posvetila pedagokom radu. Istakla se po te na niem stupnju klavirske poduke uvodi suvremene i oi metodike oblike. Pie klavirske kompozicije za omlac kojih je neke objavila u zborniku Slovenske klavirske sk, mladino. TUHEC, Igor, kompozitor (Zgornja avnica kr: bora, 15. XII 1932). Studij kompozicije zavrio 1960 demiji za glasbo u Ljubljani (L. M. kerjanc, M. Br; 196466 usavravao se kod H. Jelineka i F. Cerhe na koli za muziku i kazalinu umjetnost u Beu, a u nel navrata pohaao i teajeve za novu muziku u Darmstad fesor muzike u Ljubljani; ve u svojim prvim kompc oitovao je afinitet prema suvremenim muzikim pra traenju novih kompozicijskih rjeenja. To dolazi posi izraaja u njegovim manjim muzikim oblicima za klavir i i instrumentalne sastave.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1959; Concertino za kl ae, 1957; Koncertantna fantazija za rog i orkestar, 1963; Concertino i orkestar; Modeli, 1964; Diferencijacije, 1964; Entuziazmi, 1964; Pl za mali orkestar i 2 solista, 1964; Poesis, 1970. KOMORNA: gud tet, 1953; duhaki trio, 1958; duhaki sekstet, 1958; 2 klavirska tr: 1972; Silhuete za komorni ansambl, 1963 65; Igra harfe s ansambl Intrada, 1967; Varijacije za violinu i komorni ansambl, 1968; Liryq linu i komorni ansambl, 1969; Ction za komorni ansambl, 1974; ( duhaki kvintet, 1975. KLAVIRSKA: 3 zbirke klavirskih ko 1960; Mini-maxi skladbe, 1970; sonata, 1974. Novi momenti za 2 kla' VOKALNA. Solo-pjesme: Trije samospevi za mezzosopran, 1958; 1 pestni za sopran, flautu i harfu, 1970; Peveva toba za tenor, 1970. V vitih zborova; kompozicije za omladinu i djecu

TOR, Mira, pjevaica, sopran (Zagreb, 8. VIII 1930 Sarajevo, 25. III 1972). Ue nica M. Lunzera na muzikoj koli Vatroslav Lisinski u Za grebu; opernu karijeru zapo ela 1955 na sceni Sarajevske opere kao Leonora (Verdi, Trubadur), gdje je odmah an gairana. God. 1957 58 bila je lanica Zagrebake opere, a onda se ponovno vratila u Sarajevo. Dramski sopran bli stavih, metalno obojenih vi sina i sugestivne izraajnosti, ostvarila je niz opernih likova, medu kojima se istiu Aida, M. TOR Amelija i Desdemona (Verdi, Aida, Krabuljni ples i Otelio), Tosca (Puccini), Madeleine (Giordano, Andrea Chinier), Liza (ajkovski, Pikova dama), Senta i Elza (Wagner, Ukleti Holandez i Lohengrin) i dr. Gostovala je i u inozemstvu, a istaknula se i kao oratorijska pjevaica. K. KO. TRIGA, Albert, pjeva, bariton (Krievci, 30. V 1821 Zagreb, 7. III 1897). Zavrio pravniku akademiju u Zagrebu. Oduevivi se idejama ilirizma, osnovao pjevako drutvo kojemu zborovoa postaje V. Lisinski. Njega . potie na stvaranje ilirskih budnica i prvih hrvatskih opera (Ljubav i zloba, Porin). Patriotsku triginu djelatnost prekidaju dogaaji iz 1848. Nakon zavretka rata s Madarima, u kojemu je sudjelovao, vraa se u Zagreb i radi u zagrebakom kazalitu s dobrovoljakom druinom koju je sam organizirao. God. 1852 odlazi na studij pjeva nja u Be (M. Salvi), nastu pajui povremeno i kao operni pjeva na gostovanjima u Pragu, Brnu i Rusiji. Poslije apsolutizma nastavlja rad oko buenja nacionalne svijesti, a 1869 organizira u Zagrebu predstavu Verdijeva Trubadura na hrvatskom jeziku; zauzima se za stvaranje i prikazivanje domaega dramskog i opernog repertoara. Dugo godina bio je A. TRIGA namjeten u Zemaljskom arhivu u Zagrebu. TRITOF, Niko, dirigent i kompozitor (Ljubljana, 30. XI 1890 22. I 1944). Studirao pravo u Beu; muziku uio na koli Glasbene Matice u Ljubljani, gdje je kas nije bio nastavnik. Kao dirigent Ljubljanske opere (192444) posebnu je panju posveivao veristikom stvaralatvu, odajui veliki smisao za isti canje psiholokih finesa. Istakao se i kao prevodilac opernih libreta koje je znao izvrsno adaptirati u duhu slovenskog jezika. Kao kompozitora najvie su ga privlaile male muzike forme. U svojim djelima oslanjao se na narodno stvaralatvo, poseui mjestimice za motivima iz narodne muzike. D. CO. TRUKEL (trugl, Struggel, Strukell), Grgur, graditelj orgulja i orgulja (? Zagreb, 1650). Najraniji poznati zagrebaki graditelj orgulja. Prvi put se spominje u Zagrebu 1621, kada je za 215 rajnskih forinti obavio popravak katedralnih orgulja. Oko 1627 prihvatio je upranjeno mjesto katedralnog orguljaa i trajno se nastanio u Zagrebu. Za toranj katedrale izgradio je, 1634, mehanike orgulje, tzv. Hornmerk (propao u poaru katedrale 1645) i istodobno je poveao katedralne orgulje za 5 registara. God. 1647 gradi za zagrebaku katedralu nove orgulje sa 13 registara (sauvan ugovor), poto su one ranije takoer unitene u poaru.
LIT.: /.- K. Tkali, Prvostolna crkva zagrebaka, Zagreb 1885. J. Barle, Orgulje u Zagrebu i u njegovoj okolici prije sto godina, Sv. C, 1910. Lj. Ivanan, Organiste prvostolne crkve za grebake, ibid., 1920. L. aban, Zagrebaki orgulja Bernard Monte i glazbeni ivot Gradeca prve polovine XVII stoljea, ibid., 1970, 3 1 4 . L. a. LIT.: F. Kuha, Alberto Ognjan pl. triga, Vienac, 1885. M. ku.

TURM, Franc, kompozitor (t. Peter na Krasu, 1912 Iki Vintgar, n. X 1943). Uenik S. Osterca 1 zervatoriju u Ljubljani, studirao na Ma jstorskoj koli ( i na odjelu za etvrttonsku muziku (A. Haba) Konzervi Pragu. Poginuo kao partizan u narodnooslobodilakom r: utjecajem svojih uitelja S. Osterca i A. Habe, u poetku radikalnog modernizma, komponirao je i u etvrtton stemu. Kasnije, osobito u svojim melodikim, veoma izra: harmonijski zanimljivim partizanskim solo-pjesmama, p> znatno umjereniji. Bavio se i muzikom kritikom, pa j najmlaom slovenskom kompozitorskom generacijom z istaknuto mjesto kao ideolog suvremenih muzikih pogk
DJELA: Scherzo za orkestar, 1931. KOMORNA: Preludij z trio, 1930; Concertino za flautu, obou, klarinet i fagot, 1931; Allegro z; menata, 1935; Adagio molto za gudaki kvartet, 1935; gudaki kvar Za violinu i klavir: Sonata da camera, 1932; Fantazija, 1932 i Interme. Caprice pour alto et piano, 1941; Fantasie nocturne za saksofon i kla KLAVIRSKA: Preludij, 1932; Mala suita, 1933; suita, 1936; 1938. VOKALNA: kantata De profundis za sopran, flautu, engle: klarineta, bas-klarinet, tubu, 6 violina, 3 viole, 3 violonela i 2 kontrab pjesme: Deliba, 1936; Dar brezplodni, 1942; Starka za vasjo, 194: padlega partizana i Romanca, 1943. KOMPOZICIJE ZA ETV SKI SISTEM: Luftballonsuite za klavir, 1934; Mala muzika za 2 I

TRUKELJ, Andrej, pjeva, bariton (Habinghorst, West falija, 2. VIII 1909 ). Studij pjevanja zavrio na Muzikoj akademiji u Zagrebu (M. Reizer). Od 1943 solist Mariborske opere, zatim od 1944 u Operi Slovenskog narodnog gledalia u Ljubljani, 1947 48 profesor pjevanja na Rijeci i od 1948 u

UGH-TEFANAC, Milena, pjevaica, sopran (B 13. VII 1884 8. X 1957). Pjevanje uila na muzik HGZ u Zagrebu (M. Kiseljak, Schneider, L. Briickl) i i zervatoriju u Beu (Forsten); na opernoj pozornici d 1908 u Linzu kao Venus (Wagner, Tannhduser) i tamo angairana. God. 191012 lanica opere u Darmstadtu, 11 u Pragu, a 1909, 191314 i 191827 bila je prvakinja ag

UGH -TEFANAC ULEK

opere. Imala je glas neobino iroka raspona, koji se s vre menom razvio u dramski sopran izvanredne topline i blistavih visina. U svojoj je umjetnikoj karijeri ostvarila niz prvih enskih likova u Wagnerovim operama. Uz to se istaknula kao Leonora (Beethoven, Fidelio), Aida i Amelija (Verdi, Aida i Krabuljni ples), Grofica (Mozart, Figarov pir), Santuzza (Mascagni, Cavalleria rusticana), Tosca (Puccini), Libua (Smetana), Jenufa (Janaek) i Eva (Zajc, Nikola Subi Zrinjski). K. Ko. ULEK, Stjepan, kompozitor, violinist i dirigent (Zagreb, 5. VIII 1914). Studij violine zavrio 1936 na Muzikoj aka demiji u Zagrebu (V. Huml), gdje je kratko vrijeme pohaao i predavanja iz kompozicije (B. Bersa). Njegovo je djelovanje usko povezano sa Zagrebom. God. 193338 lan Radio-orkestra, 194041 profesor violine na srednjoj koli Muzike akademije, 194145 profesor Uiteljske kole, 194547 docent za violinu i 1947 75 p rofesor kompozicije na Muzikoj akademiji. Uz to je 193539 bio lan klavirskoga trija (I. Maek, ., S. epi), prva violina u Zagrebakom kvartetu (1938) i od 1938 violinist u Komornom triju sa I. Maekom i A. Janigrom, a 195862 dirigent Komornog orkestra Radio-televizije Zagreb. . je pravi lan i od 1954 tajnik odjela za muziku umjetnost JAZU. Za visoke stvaralake domete dobio je vie priznanja, medu kojima 1974 Nagradu Vladimir Nazor za ivotno djelo, kao i u etiri navrata Nagradu grada Zagreba. U mnogostranoj ulekovoj umjetnikoj djelatnosti sredinje mjesto zauzima stvaralatvo. Iako ga je javnost kao kompozitora upoznala tek nakon Osloboenja, on je dotad ve bio napisao niz neizvedenih djela koja su ga dovela do umjetniki zrelih ostvarenja. Koncert za klavir, dvije Rapsodije za violinu, Simfonijski rondo na meimursku temu i druga djela izgraena na folklornim znaajkama bila su samo etapa u traenju vlastitog izraza i . ih se kasnije, nezadovoljan rezultatom, odrekao. Ta injenica, kao i nadovezivanje na baroknu polifoniju bili su od presudnog znaenja za njegov dalji put. Doavi, naime, do uvjerenja da ga ni suvremena muzika strujanja, ni nacionalni smjer nee dovesti cilju, u njemu je sve vie rasla i postajala vra vjera u klasiku . I kao umjetnik koji ne poznaje kompromisa, . je toj ideji ostao vjeran do danas. Glavna ulekova snaga a to je ujedno i njegovo najjae sredstvo u borbi protiv svega to on u suvremenoj muzici sma tra dekadentnim i nepravilnim oituje se u jasnoj i preglednoj arhitektonici i u formalnoj dovrenosti njegovih radova iz kojih zrai klasina zrelost oblikovanja. Meutim, forma za uleka ne predstavlja sputavanje, diktat kojemu se nuno mora povinuti, ve ona logino izrasta i sjedinjuje se sa sadrajem. Izgraujui svoja djela na temeljima barokne polifonije i kla sine forme, . je u svoju muziku unio i romantinu izraajnost. Povezavi tako sve glavne elemente bogate muzike tradicije XVIII i XIX st. on je oboruan rijetkim kompozicijsko -tehnikim zn anjem ostvario osebujan osobni stil. ulekov kompozitorski opus pripada preteno instrumentalnoj muzici, a est simfonija, tri klasina koncerta za orkestar i deset instrumentalnih koncerata odavaju izrazitog simfoniara. Njihovi iroko zasnovani stavci, noeni velikim unutranjim intenzitetom, odlikuju se monim gradacijama i zvukovnim bogatstvom. Ta se obiljeja oituju i u drugim njegovim ostvarenjima, u operama Koriolan i Oluja, u kantati Posljednji Adam, kao i u sonatama za klavir i za violonelo i klavir. Svojevrstan umjetniki credo je ulekova Druga simfonija Eroica. U tom djelu on je u okviru etiri opsena stavka izrazio humane osjeaje, duboko uvjeren da pravda i istina moraju nadvladati strahote razaranja. Premda se kod toga nije oslanjao ni na kakav izvanmuziki program, on je iskrenou pravoga umjetnika digao svoj glas protiv svake sile i ugnjetavanja to unose razdor meu ljude. Ostvarujui temeljnu ideju, . je na mahove izgradio niz sugestivnih slika koje upravo nameu misao o danima heroj ske borbe jugoslavenskih naroda. To se posebno odnosi na posljednji stavak u kojemu iz posmrtne koranice izrasta trijumf, a nakon reminiscencija na polagani stavak u silnom naletu fuge slijedi vedar optimistiki zavretak. Nakon Tree simfonije, lirskog predaha inspiriranog intimnim doivljajem, . se u etvrtoj sadrajno nadovezao na svoju Eroicu, to se vidi i iz same posvete: Desperam Pacem, Spero. Tematski jedinstveno djelo izraava unutranji nemir i oajanje to razdiru potenog ovjeka i umjetnika eljnog vedrije sadanjosti i svjetlije budunosti. Neiscrpan u pronalaenju uvijek novih zvukovnih finesa, . je u estoj simfoniji orkestar proirio brojnim udaraljkama, ali one, pomno dozirane, nigdje ne naruavaju ravnoteu ostalih orkestralnih s kupina, koje se u divnom skladu prelijevaju u brojnim nijansama, od lirskog apata do mone dramatike. Iako sam sadraj simfonije nije nigdje istaknut, oito je da se radi o programnom djelu s tematikom prisutnom u mnogim ulekovim radovima, o poruci za mirom i ljubavlju meu ljudima.

519

Izraavajui revolt protiv svih koji prijete da suprotnosti u svijetu pretvore u samoubilaki rat do istrebljenja, . je morao posegnuti za rijeju, jer sami instrumenti nisu bili dovoljni da potpuno izraze ideju humanosti, da je dovedu do posljednje kulminacije. Pristupajui kompoziciji opere Koriolan na tay en vlastiti libreto, sas- li prema Shakespeareovoj drami, uleku je pred oima lebdjela jasna muzika kon - cepcija cjeline, koju je on za- mislio poput simfonije velikih razmjera. Otuda se tri ina opere mogu po karakteru usS. ULEK porediti sa tri glavna simfonijska stavka. Prvi je in proet heroikom, u drugom prevladava lirika, a u treem dolazi do pobjede ljubavi, do afirmacije humanosti, karakteristine crte ulekove umjetnosti. Simfonizaciju opere proveo je . vrlo dosljedno, pa svi sudionici, solisti, zbor i orkestar, tvore nerazdvojnu cjelinu. Zbog toga ni vokalne dionice nisu tretirane na principu belkanta, ve je tekst onaj koji u svakom asu upravlja njegovim melodijskim linijama, oslanjajui se tako na najbolje tradicijevelikih opernih reformatora. U operi, izgraenoj na lajtmo tivima, . je punu panju posvetio svim faktorima, a osobito orkes tru koji se prelijeva u bogatstvu instrumentalnih boja . Meu orkestralnim stavcima posebno se istiu interludiji iz prvoga i treeg ina koji se izvode i samostalno u obliku simfonijskog diptihona. Prvi, izgraen u formi trostruke fuge, ocrtava ratni mete, borbu Rim ljana i Volana, a drugi, Aufidijev logor u praskozorje, ali istodobno i svu njegovu divlju mrnju prema Koriolanu. (U kon certnoj se verziji interludiji izvode obratnim redoslijedom.) ule kova opera Oluja, takoer na vlastiti libreto prema Shakespeareu, majstorsko je ostvarenje jugoslavenskog muzikog kazalita. Raspjevana kantilena i lirski ugoaji, patetika i dramatika uz izvrsno stapanje vokalnih i instrumentalnih elemenata redaju se u partituri u efektnom kontrastu. Potaknut, kako sam istie, toplinom, a mo da i sjetom zrelih i pametnih Shakespeareovih misli, . se slobod no prepustio oblikovanju vlastitih muzikih misli, koje ovdje naviru snanije nego u bilo kojem njegovom ranijem djelu. U svojim klasinim koncertima za orkestar . se po uzo ru na barokne concerte grosse iivljava u polifonom spletu melodijskih linija, preputajui se pri tom virtuoznoj igri tonova u blistavim zvukovnim kombinacijama. Vrhunac je njegova kontrapunktskog majstorstva polagani stavak (Corale) iz Drugog koncerta: dok orkestar razvija petoroglasnu fugu, solistika skupina instrumenata izvodi petoroglasni koral u kanonu na temu koja je zapravo augmentacija teme fuge. Za razliku od prva dva klasina koncerta, . je u Treem posegnuo za Havdnovim i Mozartovim uzorom i dopustio da ga ponese vedrina muziciranja. Posebno treba upozoriti da je srednji stavak koncipiran kao arija. Po izvornosti i iskrenosti umjetnike invencije muzika toga stavka ide u najljepe stra nice ulekova opusa.

S. ULEK, Koncert za rog i orkestar, skica

520

ULEK UST
na do druge. . se kao zvuni materijal koristio u tradici muzici u ogranienoj mjeri, kao zvuk -> udaraljki, i rijetki stalno, nego veinom zajedno s drugim instrumentima. U suvremenoj muzici . postaje potpuno samostalnom rijom. Sastav udaraljki stalno se proiruje novim instrum pa i materijalima koji uope nisu proizvedeni s namjerom c muziki instrumenti (razni metalni predmeti, utavi pa] menii i si.). ak se i kod tradicionalnih gudakih, duh ostalih instrumenata pronalaze mogunosti dobivanja umov ranjem i trljanjem po korpusu instrumenata, duhanjem b u duhake instrumente, prepariranjem klavira umetanjem materijala izmeu ica i batia i si.). Najiru i najprecizn mjenu uma daju elektroakustiki postupci s pomou ger -> bijelog uma i razliitih ureaja za njegovo filtriranje i ti miranje (~> Elektronska muzika). Po analogiji s gustim rasporedom frekvencija u umu, r se vremenskim umom (njem. Zeitgerdusch) guste, komplek mike strukture u kojima se pojedini elementi ne mogu pojei razabrati niti slijediti:

Deset ulekovih solistikih koncerata za klavir, violinu, violu, violonelo, klarinet, fagot, rog i orgulje sadri brojne virtuozne elemente, koji zahtijevaju suvereno vladanje instrumentom. Meutim, ta i njenica, kao ni zvukovne i tehnike izraajne mogunosti ni gdje ne postaju same sebi svrhom; one su samo sredstvo za postizanje muzikog oblikovanja sadraja. Glavno obiljeje Treeg koncerta za klavir sastoji se u prepletanju izuzetno sloenog tkiva solisti ke dionice sa simfonijski tretiranim orkestrom. Koncert za violinu istie se virtuozno tretiranom solistikom dionicom, to je dokument i u lekovih velikih izvodilakih mogunosti. U Koncertu za orgulje . se naao u svom pravom elementu; njegova vizija tonskih sklo pova stavljena u slubu simfonijskog oblikovanja pretvorila se u dramatian spektakl vrhunskog djelovanja. Ne radi se, dakako, 0 programnosti u tradicionalnom smislu, ve o oajnom kriku umjetnika koji upozoruje na suprotnosti u svijetu. Otuda se i pod naslov koncerta, Metnemo, odnosi na poziv protiv razaranja. Su veren simfoniar, . nije htio prepustiti priliku koju mu je pru ao golemi izvodilaki aparat, pa se u koncertu zvukovne boje pre lijevaju u bujnom polifonom spletu. injenica da se . u ostvarenju dramatinih prizora posluio paninim signalom SOS, da je u partituru unio ritam posmrtne koranice, kao i to da je posegao za temom b-a-c-h, sve to samo su sredstva podvrgnuta umjet nikoj poruci. Zbog toga ni brucknerovski polagani stavak, Illusione, ne djeluje strano. tavie, ta divna oaza usred divljine, idilian proplanak mogu samo u mati glazbenika koji grevito udi za mirom, svojim kontrastom ini tragediju jo sugestivnijom 1 zornijom. Kao violinist, koncertant i komorni muziar, . se istaknuo ve za vrijeme studija, a osobito u razdoblju do Drugoga svjetskog rata, kada su njegovi nastupi sa stilski sastavljenim pro gramima privlaili veliku panju. Nakon Osloboenja . se uskoro zauzet intenzivnim stvaralakim i pedagokim radom povukao s koncertnog podija. U to vrijeme on je kao dirigent oitovao jo jednu stranu svoga velikog muzikog talenta. Komorni orkestar Radio-televizije Zagreb razvio se pod njegovim vodstvom u reprezentativni ansambl koji je ponjeo zapaene uspjehe u mno gim evropskim muzikim sreditima. Kao dirigent, S. i danas nastupa u Zagrebu i drugim jugoslavenskim gradovima. . je bitno pridonio da hrvatska muzika u razdoblju od 1945 doivi nov procvat. No, on se afirmirao i kao odgojitelj kompo zitorskih generacija. Iz njegova razreda na Muzikoj akademiji u Zagrebu iziao je niz mladih umjetnika, medu kojima su Milko Kelemen, Kreimir ipu, Stanko Horvat, Pavle Depalj, Dub ravko Detoni i Igor Kuljeri.
DJELA. ORKESTRALNA. est simfonija: I, u a -molu, 1942 44; II, Eroica u D-duru, 1944 46 (Zagreb, 16. XII 1946); I I I , u e-molu, 1945 48; IV, u d-molu, 1953 54; V, u c-molu, 1964 i VI, 1966. Tri klasina koncerta za orkestar: I, 1944; II, za gudaki orkestar, 1953 i III, za gudaki orkestar, 1957- Instrumentalni koncerti: 3 za klavir, 1949, 1952 i 1970; za violonelo, 1949; za violinu, 1951; za fagot, 1958; za violu, 1959; za klarinet, 1967; za rog, 1972 i za orgulje, Memento, 1974. Epitaf (jednoj izgubljenoj iluziji), 1971; Sveani prolog (Scientiae et arti) , 1966. KOMORNA. Sonate : za violinu i klavir, 1972; za trombon i klavir, 1973 i za violonelo i klavir, 1974; klavirski sekstet,

I
LIT.: W. A. van Bergeijk, J. R. Pierce i E. E. David Jr., Die Scha und wir, Munchen 1960. U. Dibelius, Moderne Musik 1945 1965 chen 1966. W. Kaegi, Was ist elektronische Musik?, Zurich 1967. h meyer i H. W. Schmidt, Aufbruch der neuen Musik, Koln 1967. N,

ane, 1946; Mah pa nita, 1971 i 5". O. S., 3 koncertne etide, 1971. DRAM SKA: muzika drama Koriolan na vlastiti libreto prema Shakespeareu, 1953 57 (Zagreb, 12. X 1958); i opera Oluja na vlastiti libreto prema Shakespeareu, 1967 69 (Zagreb, 28. XI 1969); Deveritate, simfonijsko-koreografski traktat, 1976. VOKALNA: kantata Posljednji Adam (S. S. Kranjevi), 1964; cik lusi pjesama Pjesma mrtvog pjesnika (D. Cesari), 1971 i Strah (D. Sudeta). Obradio 7 simfonija L. Sorkoevia, 1962. LIT.: K. Kovaevi, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 19 60. K. Sipu, Stjepan ulek, Zagreb 1961. K. Kovaevi, Muziko stvarala tvo u Hrvatskoj 1945 1965, Zagreb 1966. /. Supii, Estetika Stjepana u leka (Sintetiki pregled osnovnih koncepcij), Muzikoloki zbornik, V, Ljubljana 1969. K. Ko.

1975. KLAVJRSKA: sonata, 1947; Tri preludija, 1942; Muzika za mali-

UPLEVSKI, Dragan, dirigent (Skopje, 18. VII 1933plomirao na Nastavnikom odseku Muzike akademije u Bei (1959). Nastavnik Srednje muzike kole u Skopju, zatim sa RTV Skopje i predava pa docent Visoke muzike kole. Goc 71 dirigent hora AKUD Mire Acev s kojim je koncertirao i lji i inostranstvu. Pod njegovim je rukovodstvom hor osvojk nagradu na Meunarodnom festivalu horova u Llangollen 1968 istovremeno je dirigent hora RTV Skopje, s kojim je, ostalog, izveo i snimio mnoga dela makedonskih kompozitora URBEK, Milivoj, dirigent i pijanist (Prelog, 3. XI 194: Na Akademiji za glasbo u Ljubljani diplomirao dirigiranje (D. i klavir (J. Ravnik) te 1966 zavrio i postdiplomski studij; 19! usavravao se u Londonu kod K. Tevlora i C. Matina (kl A. Boulta (dirigiranje). Od 1970 asistent-dirigent Ljubljanske i dirigent zbora Glasbene matice, a od 1971 umjetniki voi teta Gallus. Unato dvostrukoj specijalizaciji, . u posljedn; jeme sve vie radi kao dirigent. Debitirao je u Ljubljanskoj s Rossinijevim Seviljskim brijaem. Dosadanjim nastupima u i samostalnim koncertima s orkestrom Slovenske filharmi Simfonijskim orkestrom RTV Ljubljana, . se oitovao k vanredno muzikalan i perspektivan umjetnik. Dobitnik j nagrada u zemlji i inozemstvu. 'K UREV, Angel, dirigent (Titov Veles, 1. VI 1932) ziku kolu polazio u Titovom Velesu i Skopju; studije govanja zavrio 1956 na Muzikoj akademiji u Beograd Zdravkovi); usavravao se u Rimu na akademiji Santa C Umetniku karijeru zapoeo 1956 u Skopju kao dirigent F monije i Opere (195760). Od 1960 u Beogradu dirigent ' Narodnog pozorita (do 1967) i od 1966 umetniki ef i di Simfonijskog orkestra i hora Doma JNA. Dirigent lakog i nog gesta, vrstog ritma i izrazite muzikalnosti, . j e os velike uspehe na podruju oratorijumske muzike, a naroit interpret dela jugoslovenskih kompozitora. Osim u zemlji gos je u brojnim evropskim zemljama. Vodio je beogradske h Ivo-Lola Ribar, Abraevi (196064) i Beogradske madri[ (1965). Bavi se kompozicijom i orkestracijom dela za or i hor. Od 1973 generalni je sekretar Saveza muzikih umi Jugoslavije. R. UST, Jifi, eki kompozitor (Prag, 28. VIII 1919 ) dirao na konzervatorijima u Moskvi i Pragu (J. Ridky i A. I Istaknut filmski kompozitor. Od 1953 muziki dramaturg u
D.

ULIGOJ, Avgust, zborovoda (Dolenji Zemon, Istra, 19. XI 1900 ). God. 1927 osnovao u Trbovlju omladinski pjevaki zbor, kasnije prozvan Trboveljski slavek, koji je djelovao do 1941. Nakon Drugoga svjetskog rata . je 194546 bio referent za omladinsku muziku na Ministarstvu prosvjete u Ljubljani, 1947 49 uitelj muzike na gimnaziji u Stini i 194952 zborovoda Omladinskog zbora Slovenske filharmonije u Ljubljani. Pod uligojevim se vodstvom Trboveljski slavek uzdigao na visoki umjetniki nivo, pa je s veliki m uspjehom koncertirao u zemlji i inozemstvu (Austrija, ehoslovaka, Bugarska). Taj je zbor znatno pridonio razvoju slovenske omladinske zborske tvor be, jer su mu gotovo svi slovenski kompozitori posveivali svoja djela. Po njegovu su uzoru osnovani i mnogi drugi omladinski zborovi u Sloveniji. D. Co. UM, kompleksan zvuk (njem. Teiltone); frekvencije njegovih parcijalnih tonova nisu postojane ili ne stoje meusobno u harmonikom odnosu. Prema tome se odnos frekvencija parcijalnih tonova nekog uma ne moe prikazati cijelim brojevima, kao to je to mogue kod - alikvotnih tonova gdje je npr., odnos frekvencija prvih etiriju tonova alikvotnog niza 1 :z :3 -.4 itd. Kod uma su frekvencije parcijalnih tonova nepravilno razdijeljene i redovito stoje gusto jed-

slovakom Vojnom filmskom poduzeu.

UST VEDSKA MUZIKA

DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1941; Symfonie ivota a prdce, 1949; simfonijska pjesma Cesta domu sa zborom, 1946; Romanlickd fantasie za klavir i orkestar, 1950; Suita antiqua za gudae, orgulje, trublje i udaraljke, 1948; Tanec vysokych bol, 1952; Smuteni hudba za mali orkestar, koncertantnu obou i violonelo, 1953; plesna scena O slunci a deti, 1961. Allegro za gudaki kvartet, 1955; 3 dueta za klarinet i fagot, 1939. Klavirske kompozicije. Balet Mir, 1951; scenska i filmska muzika. VOKALNA: kantate Piseh o svobode lidstva, 1962 i Piseri 0 vrchnim veliteli, 1952; solo-pjesme.

521

dirao na Muzikoj akademiji (B. Bersa). Djelovao u Krievcima, Daruvaru i Bjelovaru; 194569 bio je sudac u Glini. ivi u Krievcima. Veoma plodan stvaralac, u svojim polifono koncipiranim djelima esto primjenjuje kromatiku. Povremeno se slui fol klornim elementima.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, Dramatina, 1952; II, Simfonija mira, 1953; III, Komorna, 1956 i IV, Simfonija o ivotu, 1958. Deset simfonijskih pjesama: Kugina kua, 1954; Kadinjaa, 1954; Eroika, 1956; Bakonja fra Brne, 1958; O mladom heroju, 1958; Dundo Maroje, 1959; Kralj Lear, 19595 Ukroena goropadnica, 1960; Ljubi blinjega svoga, 1961 i Vesele ene Windsorske, 1962. Tema, varijacije i fuga, 1951; varijacije i fuga Jume, Jume, 1955; Simfonijske varijacije i fuga na narodnu temu, 1958; Predigra za jednu veselu igru, 1961; Tragina uvertira, 1961; Serenada T.SL gudaki orkestar. KOMOR NA. Seda m gudak ih k varteta : I, u D -d uru, 1930 ; II, u c- mo lu, 1951; III, u A-duru, 1951; IV, Putevi ivota, 1959; V, 1960; VI, Dva svijeta, 1961 i VII, Na dnu, 1961. Oj umice trnjana, varijacije na narodnu temu za gudaki k var tet, 1959. Za violinu i klavir: sonata; suita; Marcia. KLAVIRSKA: so nata u Es-duru, 1951; suita; Intermezzo', Minijature', preludiji i fuge. VO KALNA. Kantate: No u Titovom Uzicu (S. Vukosavljevi), 1956; Povratak bez doma (N. Poli -Kamov), 1960; tab (S. Vukosavljevi), 1961 i Rekvijem (O. Sole), 1963. Zborovi {Fragmenti iz rata, 1955; Vjerujem, 1960; Pet balada); Solo-pjesme: 4 pjesme, 1950; 3 pjesme, 1951; Pjesme za bas, 1951; 3 pjesme, 1951; S pjesama, 1952; 2 pjesme, 1953; 4 pjesme, 1954; 5 pjesama, 1960; 5 pjesama za bariton, 1960; Pjesme moje tuge, 1962. Izbor iz vokalne lirike objavio u 2 zbirke: Lirika i Noni leptiri. K. Ko.

UTEJ, 1. Josip, pjeva, tenor (Vinica kraj Novog mesta, 21. XI 1920 ). Studirao pravo i agronomiju; pjevanje uio kod Anice Mitrovi i Z. ira u Zagrebu. Na opernoj pozornici debi tirao 1944 u Osijeku kao operetni tenor (Lehar, Zemlja smijeka), u Zagrebu prvi put nastupio 1946 kao Janko (Smetana, Prodana nevjesta). God. 194651 solist Zagrebake opere, 195158, s kraim prekidom, na Rijekoj operi i od 1958 ponovo u Zagrebu. U svojoj umjetnikoj karijeri ostvario niz prvih tenorskih uloga, meu kojima su Cavaradossi, Rodolfo i Pinkerton (Puccini, Tosca, La Boheme i Madame Butterfly), Manrico i Vojvoda (Verdi, Trubadur i Rigoletto), Don Jose (Bizet, Carmen), Werther (Massenet), Turridu (Mascagni, Cavalleria rusticana), Lenski (ajkovski, Evgenij Onjegin), Jurani (Zajc, Nikola ubi Zrinjski), Adel (Para, Adelova pjesma), Mia i Bojan (Gotovac, Ero s onoga svijeta i Morana). 2. Vjekoslav, dirigent (Rijeka, 31. VII 1951 ). Sin Josipa; studij dirigiranja zavrio 1975 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (I. Gjadrov) i jo iste godine debitirao kao dirigent u Zagrebakoj operi (Verdi, La Traviata). Studij za usavravanje nastavio u ino zemstvu. K. Ko. VARA, Danilo, kompozitor i dirigent (Ricmanje kraj Trsta, 2. IV 1902 ). Muziku uio najprije u Ljubljani, a zatim (192225 i 192730) u Frankfurtu na Majni studirao kompoziciju (B. Szekles) i dirigiranje (H. Scherchen); tamo je 1925 stekao doktorat ekonomskih znanosti. U Ljubljani je 1925-27 i od 1930 bio dirigent u Operi (195759 direktor) i istodobno 1947-69 profesor dirigiranja na Akademiji za glasbo. U poetku pristalica radikalnih muzikih pravaca tridesetih godina, pisao je atonalno i bio sljedbenik novoklasinih principa oblikovanja. Kratko pred Drugi svjetski rat postao je umjereniji u izboru izraajnih sredstava, ali se poetkom ezdesetih godina vratio ranijem stilu, prihvaajui i tehniku do-dekafonikog sistema. U tehnikom su pogledu varine kompozicije na visokom nivou. Njihova je melodika uvijek jasno profilirana, zvukovne su strukture guste ali sugestivne, instrumentacija vjeta i efekt na. Djelomino oslanjanje na slovenski i istarski muziki folklor, koje se zapaa u najnovijem stvaralakom razdoblju, podaje varinim djelima poseban znaaj. Vrhunski va-rini stvaralaki dometi su opere Kleopatra i D. SVARA Veronika Desinika, tri simfonije, Sinfonia da camera in modo istriano i Concerto grosso odecafono. . je i ugledni koncertni i operni dirigent, klavirski pratilac i muziki kritiar, a odgojio je i niz vrsnih dirigenata. Svojim djelovanjem, kompozitorskim i dirigentskim, mnogo je pridonio razvoju i podizanju slovenske muzike u najnovije doba.
DJELA (izbor). ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1932; II, 1935 i III, 1947; Sinfonia da camera in modo istriano, 1954; Concerto grosso odecafono, 1960. Koncerti: za violinu, 1966; za obou, 1966 i za klarinet i komorni orkestar, 1969. Uvertira Borec, 1947; Ouverture brillante, 1955; Sedam arabesk, 1972; KOMORNA: Improvizacije za violonelo i klavir, 1933; 2 gudaka kvar teta, 1933 i 1938; trio za flautu, klarinet i fagot, 1943; 3 klavirska trija, 1936, 1958 i 1972; 2 suite za violinu i klavir, 1956 i 1961; Tri dodekafonske etude za violu, 1967; Fantazija za obou i klavir, 1972; Cinq escapades za violinu i klavir, 1972; Maritima za harfu, 1972. KLAVIRSKA: sonata, 1930; Tri skladbe, 1934; Morceaux pour piano, 1967. DRAMSKA. Opere: Kleopatra (vlastiti libreto), 1937 (Ljubljana, 11. V 1940); Veronika Desinika (vlastiti libreto), 1943 (Ljubljana, 29. XII1946); Slovo od mladosti (Preeren) na libreto L. Prennerjeve, 1952 (Ljubljana, 23. IV 1954); Ocean, 1963 (Ljubljana, 3. IV 1969) i tirje junahi, 1973. Baleti: Nina, 1962 (Ljubljana, 12. IV 1964) i Pinocchio, 1972. Filmska i scenska muzika. VOKALNA: kantata Vizija za soliste, zbor i orkestar, 1931. Zborovi: Slovenske^ narodne iz Beneije za muki zbor, 1935; Sirota Jerica za enski zbor sa solom, 1938; Venec partizanskih pesmi za omladinski ili enski zbor, 1946; Suita Kajuhovih za mjeoviti zbor, 1946. Solo -pjesme: Sivilja za glas i orkestar, 1932; Elegija za sopran i klavir, 1932; Sursum corda za tenor i orgulje, 1935; Bazovica za mezzosopran, 1936; Tri balade (Brodnik, Mejnik, Kreno vino) za bas, 1952; ciklus Intima za tenor, 1956. LIT.: D. Cvetko, Skladateljsko delo Danila Svare, Slovenska glasbena revija, 1952, 34. R. Ajlec, Dr Danilo vara, Nai zbori, 1956, 2. D. Cvetko, Danilo vara, MGG, XII, 1965. D. Co.

VARC, Lev Aleksandrovi, sovjetski kompozitor i pijanist (Takent, 17. II 1898 . Moskva, 24. II 1962). God. 1927 zavrio studij na Moskovskom konzervatoriju (klavir kod K. Igumnova, kompoziciju kod G. Catoirea). Djelovao kao pijanist i nastavnik klavira.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1942; koncert za klavir, 1934; koncert za violinu, 1941. KOMORNA: varijacij e za gudaki kvartet, 1939; vie djela za kvartet drvenih duhakih instrumenata {BocmoHHue croumbi: I, na uzbeke teme, 1932 II, na turkmenske i tadike teme, 1932. Benep a mypKMenCKOU cmenu, 1933; varijacije, 1934). Djeja opera JIoKamiam, 1942; opera-bajka Hydecubiu nomou, 1947. Filmska muzika. Kantata 3a CUHUM MOPCM , 1954; solo-pjesme. Obradbe narodnih napjeva.

VARC, Rikard, muziki pedagog, pisac, dirigent i kompo zitor (Zagreb, 20. IX 1897 logor u Jasenovcu, 1942 ?). U Zagrebu uio violinu (V. Huml), klavir (E. Krauth) i teorijske predmete (F. Dugan, F. Lhotka), potom u Beu kompoziciju kod J. Marxa, A. Schonberga i A. Berga, a dirigovanje kod L. Kanzera. Diri gent i pedagog u Osijeku i Splitu te 1927 -37 pomonik direk tora i profesor Muzike kole Stankovi u Beogradu, 1937 41 direktor muzike kole Jsidor Baji u Novom Sadu. Jedan je od urednika i pokretaa asopisa Muzika (192829) i saradnik Zvuka (1932-36) i Muzikog glasnika.
DELA: Romantina simfonija. Gudaki kvartet u B -duru; sonata za violinu i klavir; sonata za violinu solo u c-molu. Varijacije i fuga na Mozartovu temu za klavir; klavirske kompozicije za decu. Balada Na galiji za bariton i orkestar; Pet pesama iz arapske poezije. S. . K.

VEDOV, Dmitrij Nikolajevi, sovjetski kompozitor (Moskva, 3. XII 1899 ). Zavrio studij na Sinodalnoj koli (A. Kastaljski, V. Kalinikov, N. Golovanov). God. 1923 31 predavao na Lenjingradskom konzervatoriju; od 1931 profesor je komornog pjevanja na Konzervatoriju u Tbilisiju. Nastupao je i kao operni dirigent.
DJELA. Tri simfonije: I, u fis-molu, 1932; II, u c-molu, 1936 i III, u hmolu, 1951. Poema za violonelo i klavir, 1949. Klavirske kompozicije. Opere Peeusop, 1934 i M3znaHHUKu, 1937. Scenska muzika. Oratorij Hoann JlaMaCKun 1918; Kanmama o MUpe, 1950; poema CKUtfiti za soliste, zbor i orkestar, 1926; solo-pjesme.

VARC, Alfred, kompozitor (Krievci, 24. IV 1907 ). U Zagrebu zavrio studij prava s doktoratom; kompoziciju stu -

VEDSKA MUZIKA. O muzici u vedskoj prije uvoenja kranstva (sredina XI st.) ima veoma malo podataka; oni se sastoje uglavnom od arheolokih nalaza instrumenata, od piljskih crtea i kratkih pismenih svjedoanstava. Meu instrumentima su razni tipovi klepetaljka, nadalje kotane flaute, ivotinjski ro govi i uveni bronani lurovi, a o icanim instrumentima svje doe samo dva konjia; oba su vjerojatno pripadala lirama sa 6 odnosno 7 ica iz VIII st. O ulozi muzike i drutvenom poloaju pjesnika pjevaa zna se samo ono to o tome kau islandske sage. vedski kralj Hugleik (oko 500) bio je, npr., sklon muzici i drao je na svom dvoru pjevae. Muzika je imala magino-kultsko znaenje. vedsku narodnu muziku sve je vie potiskivao proces urbanizacije u drugoj polovini XIX st.; na njene se ostatke moe jo naii u izoliranim predjelima. Zapisi vedskog narodnog melosa rijetko su stariji od 160 godina. Prvu z birku raznih sakupljaa, Svenska folkvisor fran forntiden (3 sv., 181418), redigirao je Arvid August Afzelius (1785-1871) sa Erikom Gustafom Geijerom; drugu, Svenska fornsanger (3 sv., 183442), redigirao je Adolph Ivar Armidsson (17911858). Sredinom XIX st. pojavila su se dva znatna sakupljaa, L. Ch. Wiede (1804 1882) i Richard Dybeck (18111877); Dvbeckov materijal djelomino je objavljen u asopisu Runa (194648). Bogatije mogunosti pruio je asopis Svenska landsmal och svenskt folkliv (od 1878). Osobito je vrijedna zbirka Gotlandstouer (1909 1933) Augusta Fredina (18531946). Glavni izvor instrumentalne narodne mu-

522

VEDSKA MUZIKA
ari njemakog, talijanskog, poljskog i nizozemskog podrij dei su muziari Joren Heyde, Johan Baston, Johan Regn sius Fischer i dr. S kraja XVI st. sauvala su se u rukopisi plesa poljskoga podrijetla, koji su T. Norlindu posluil hodite za studiju o razvoju vedskog plesnog napjev a f. U vrijeme dok je vedska bila evropska velesila (161 prestala je njezina izolacija. Dvorska kapela ima 15 lai dan od njih je Anders (I) Diiben (15901662), roeni '. on i njegovi potomci igrat e znatnu ulogu u vedskom n ivotu. Pod vodstvom A. Dube na, koji je bio i veoma orgulja (Sweelinckov uenik) i vrstan kompozitor, poi razdoblje u povijesti dvorske kapele: ona se kvalitativni njen se repertoar nastoji prilagoditi repertoaru vodeil kih nacija. Kraljica Kristina (vladala 163254) pozval; na dvor francuske muziare. God. 1652 pojavila se talij perna druina. Njen voditelj Vincenzo Albrici (1631161 je prve sauvane vee kompozicije na vedski tekst, Fad (Oe na, 1654). I"0 njegovu uzoru pie Gustaf (I) Diiben 1690) crkvenu i instrumentalnu muziku; jo su vani; nove Odae sveticae za glas i b. c. (1674), u kojima se { tradicijom kole J. Rista. Muzika se njeguje u brojnim g: koji imaju samostane i gimnazije (Kalmar, Linkoping Vasteris, Vaxjo). Akademsku muziku u Uppsali utei Olof Rudbeck (16301702), univerzalni genij, rektor I teta. Tek 1697 tiskana je koralna pjesmarica koja je vri cijelu zemlju i stvorila siguran temelj protestantskom c pjevanju u vedskoj. U tzv. vrijeme slobode (frihetstiden, 17181771), k< jedilo nakon sloma vedske velevlasti, dogodile su se, uz njopolitike i socijalne, takoer radikalne kulturne promjei je i dalje zadrao vodei poloaj u kulturnom ivotu, a vie rastao utjecaj graanskih krugova. U muzici se to prije svega pojavom javnih koncerata, jaim razvojem stvaralatva i opim procesom sekularizacije, u kojemu s crkvenomuzike tradicije. Za muziki ivot postaje sv< glavni grad. Sredinja je linost u prvom odsjeku toga 1 Johan Helmich Roman (16941758), od 1727 dvorski ] jedan od najznatnijih kompozitora u povijesti vedske muzi 1731 organizirao je prvo drutvo za javne koncerte u Stoi Za njegu opere nisu bile dovoljne domae sile. God. 17 je u Stockholm talijanska operna druina koju je vodio 1 Antonio Uttini (17231795). Ona je djelovala do 1757, al lanovi ostali u vedskoj, meu njima i sam Uttini, koji postao dvorski kapelnik. God. 1771 osnovana je u Sto Kraljevska muzika akademija. Gusta vi jansko doba (od dolaska na prijesto Gustava I do 1809) donijelo je kulturni procvat kakvog nije bilo u povijesti. Mladi, umjetniki nadaren kralj elio je reformi u svojoj zemlji; jedno od glavnih sredstava bilo je stvarar na vedskom jeziku. Prvu je takvu operu napisao F. / (Thetis och Pelee, 1773). Za Uttinijem ubrzo su slije jemci Johann Gottlieb Naumann (1741-1801), Johann < Friedrich Haeffner (17591833), Georg Joseph (Abbe) (1749-1814) i Joseph Martin Kraus (17561792). Gl operna djela ora och Alonzo (1782) i Gustaf Wasa J. G. Naumanna, Gustaf Adolph och Ebba Brahe (178S Voglera i Aeneas i Carthago (1790) J. M. Krausa. T operni stil s povijesnim i mitolokim sadrajima objanju danjom povijesnom situacijom. U sreditu su panje C opere u vedskom prijevodu. Tenja Gustava III da dvorsl pretvori u narodnu indirektno je potpomognuta djelovanje jalnog pjesnika muziara, pjevaa i sviraa instrumenl Carla Michaela Bellmana (17401795) ije se pjesme jo pjevaju u vedskoj. O pojaanom muzikom interesu u graanskim krugovima najrjeitije govore mnoga godita kaliskt Tidsfordrif (Muziki zabavnik), zbirka to ju je tiskao i izdavao Olof Ahlstrom (17561835). Ona svjedoi govanju klavirske muzike u vedskoj, o stalnom dodiru s o postojanju vokalne lirike. U kasnom odsjeku gustavijans doblja znatnu ulogu ima kazalite Carla Stenborga u Stoc u kojemu se izvode Singspieli i vedski vaudevillei. Osin holma, muziki su najaktivniji gradovi Linkoping i G a za njima Norrkoping. U prvoj polovini XIX st. (novi ustav, likvidacija apsoli narhije 1809; od 1818 vladari iz kue Bernadotte) javljaju strujanja u kulturnom ivotu, osobito u knjievnosti. Gra inovniki slojevi sudjeluju u muzikom ivotu mnogo v: dosada. Uvelike se razvija muziciranje u amaterskim kru Proiruje se i trgovina muzikalijama i tiskanje nota (priv tiskanje imao je do 1818 O. Ahlstrom). Osjetno su ne> potpuno kolovani profesionalni muziari, ali se ipak ft vie koncertnih drutava (Goteborg od 1809; Stockholm o<

Kraljevska opera u Stockholmu

zike je Svenska latar (22 sv., 19221940; red. Nils Andersson, 18641921, a poslije njegove smrti, Olof Andersson, 1884 ). Najstariji i najizvorniji dio vedske narodne muzike povezan je sa stoarsko-planinskom kulturom. Na trubljama od kore drveta veinom su se svirali motivi signalnog obiljeja, a na ivotinjskim ro govima, esto s rupicama, izvodile su se i plesne melodije i narodne pjesme. Uz instrumentalnu svirku prakticirala se i posebna vrsta vokalne tehnike (kulning), ija je karakteristika visoki, falsetni registar pri jakom napinjanju miija grkljana. Napjev i te vrste esto spajaju povike za dozivanje blaga sa slobodno melizmatskom ili jednostavnom melodikomi bliski su alpskom Kuhreigenu (-> Ranz des vaches). Sa seljakim ivotom usko su povezani smavisor: uspavanke i djeje i pastirske pjesme sa 12 strofe. Temelje se na ogranienom broju melodija. Mnogi tekstovi, a ponekad i melodije, potjeu od dvorskoga pjesnitva kasnoga sred njeg vijeka iz sjevernih krajeva (balade). to se vie irila pis menost, to se vie prelazilo na pjevanje po jeftinim otiscima, tzv. skillingtryck (leci); tako su se ubrzo irile nove pjesme. Starija, tradicionalna vokalna i instrumentalna narodna muzika obino ima malen melodijski ambitus i stereotipne melodijske obrasce. Tonalno je neodreena i kolebljiva; melodija je veinom modalna, obojena molom. U crkvi je dolaskom kranstva uvedeno gregorijansko pjeva nje. U njemu se u XI st. javljaju engleska obiljeja, zatim junonjemaka, ali od XIII st. gregorijansko pjevanje u vedskoj pre teno je pod rimskim utjecajem. U gajenju crkve nog pjevanja vanu su ulogu odigrali dominikanci, osobito u (tada vedskom) samostanu Abo (finski Turku). Sauvani rukopisi kasnoga sred njeg vijeka i deseci tisua fragmenata svjedoe da se gregorijan ska tradicija u vedskoj sauvala gotovo nepromijenjena, bez primjese nacionalnih obiljeja ili znakova dekadencije. Domae stvaralatvo u okviru rimske liturgije obuhvaa sekvence, himne i psalme. U kasnom srednjem vijeku, pod njemakim utjecajem, doivjela je bogat procvat duhovna pjesma sa vedskim ili mi jeanim tekstom. Zbirka kolskih pjesama Piae cantiones (I izd. 1582) sadrava mnoge srednjovjekovne melodije; neke su od njih, ini se, vedskog ili finskog podrijetla. U zbirci se nalaze i vie glasne kompozicije tipa ars antiquae. Vieglasna muzika p rvi je put spomenuta 1298 u propisima za crkveni zbor u Uppsali. Dva kodeksa iz XIV st. sadravaju, meu ostalim, tri traktata o menzuralnoj notaciji. Izravno se o polifonom muziciranju govori tek 1489 (discantus in nova mensura izveden u Vandsteni). U povijesnom muzeju u Stockholmu uvaju se dva kuita orgulja (sada bez svirala) s Gotlanda (XIV st.). U srednjovjekovnoj svjetovnoj muzici pojavio se potkraj XIII st. tip dvorskog plesa francuskoga podrijetla (ballad); pjevali su ga naizmjence solo-pjeva i skupina plesaa (dansring). Bio je veoma popularan u XIV st., uveli su ga vjerojatno strani putujui muziari. Na selu se kao napjev odrao do XIX st. Sauvani su opisi jo nekih srednjovjekovnih plesova: ples s maevima, ples vatre i dr. S reformacijom u vedskoj (XVI st.) nestalo je muzike kul ture katolike crkve. Vijesti o stvarnoj ulozi protestantske crk vene pjesme u XVI st. u vedskoj malobrojne su i neodreene; objavljeno je u tom stoljeu 11 pjesmarica, ali ni jedna od njih nije u liturgiji bila s lubeno propisana. Muzika na dvoru kraljeva iz kue Vaa (koji su svi bili zainteresirani za muziku), u redena po kontinentalnom uzoru, bila je posve ovisna o stranim muziarima: od 1526 u dvorskim se raunima spominju muzi -

VEDSKA MUZIKA
U univerzitetskim gradovima Uppsali i Lundu ivo se gajilo muko zborno pjevanje, osobito od 1830. Operni repertoar bio je mnogostran i djelomino zapanjujue aktualan (do Bellinija, Donizettija i Meverbeera). Meu mnogim vrsnim pjevaima valja naj prije spomenuti sopranisticu Jenny Lind (18201887). Meutim, vei interes nego operi poklanjao se solo-pjevanju i mukom zbornom muziciranju. Za solistiko pjevanje posebno je vaan bio pjesniki krug Uppsale, koji je imao i vie pjesnika muziara. U solo-pjesmi se odraava, osim novo probuenog interesa za staru vedsku folkvisa (narodnu pjesmu), utjecaj berlinske kole i Mendels-sohna. Najznatniji su njeni predstavnici pjesnik i historiar Erik Gustaf Geijer (17831847), Adolf Fredrik Lindblad (18011878) i romantini pjesnik Carl Jonas Love Almqvist (17931866), koji je svoje Songes zamislio za scensku izvedbu. Zbornom pjevanju znatno su pridonijeli Johann Christian Friedrich Haejfner (1759 1833), Johan Erik Nordblom (17881848) i Otto Jonas Lindblad (18091864). Oko 1810 budi se interes za sakupljanje i objavljivanje narodnih napjeva. Tek je oko 1840 umjetnika mu zika poela svjesno nadovezivati na narodni melos. Trajnu je popularnost u tom okviru stekao Singspiel Varmlandingarne (1846; muziku sastavio Andreas Randel, 1806-1864). Najznatniji kompozitor toga doba i istodobno jedno od najveih skandinav skih imena XIX st. uope je Franz Adolf Berzvald (17961868). Nekoliko je puta dulje vremena boravio izvan zemlje; kao kompozitor naiao je na kontinentu na vee priznanje nego u domovini. Sredinje mjesto u njegovu mnogostranom stvaralatvu pripada simfonijama ; od komorne muzike najvredniji su gudaki kvar teti; opere Estrella de Soria (1841) i Drottningen av Golconda (1862) posebno se istiu u tadanjoj vedskoj opernoj produkciji. Kasnoromantino razdoblje (oko 18501890) donijelo je novu muziku orijentaciju; bila je to prije svega posljedica kolovanja vedskih kompozitora na Konzervatoriju u Leipzigu i izravnog dodira sa suvremenom njemakom muzikom. Usko je povezan s leipzikim stilom kompozitor i dirigent Fredrik Vilhelm Ludvig Norman (18311885), koji istodobno crpi i u muzici N. Gadea i F. A. Berwalda. Njegove etiri simfonije i komorna muzika naj vredniji su doprinos iz tog vremena vedskoj instrumentalnoj mu zici. Norman je sredinja muzika linost sredine XIX st., osobito kao organizator koji je nastojao prevladati izolaciju i provincijalni diletantizam. Koncerti Novog koncertnog drutva (>Nya harmoniska sallskapet), kojima je dirigirao 18601878, ozbiljan su poetak ustaljenog koncertnog ivota. Veeri etnomuzikologa i pjevaa Richarda Dybecka, na kojima je izvodio nordijske narodne pjesme (18441870), vana su spona izmeu biljeenja narodne muzike i njene primjene u umjetnikoj muzici u pravcu nacio nalnog stila. Nadovezujui se na popularne Singspiele, kompo zitori pokuavaju stvoriti n acionalnu operu, tako nastaju opere Den Bergtagna (1874) Ivara Christiana Hallstroma (1826-1901) i Blenda (1876) Pera Augusta Olandera (18241886). Veina vedskih kompozitora je pod utjecajem narodnoga melosa. U sre ditu su djela Johana Augusta Sodermana (18321876), npr. ciklus za muki zbor Ett bondbrollop (1868). vedskom nacio nalnom stilu pridonijeli su i poticaji iz Norveke, osobito od 1870 (norveke pjesme Sodermana, Hallstroma i drugih). Sodermanov izvorni muziki stil posluio je u vie pogleda kao uzor drugim kompozitorima. Soderman je meu prvima u vedskoj nastavio pravcem Wagner Liszt. Openito se u zemlji tih desetljea primjeuje jak utjecaj njemake kasnoromantine muzike; tome je pridonijelo i nekoliko prikazivanja Wagnerovih djela. Istom pravcu prikljuuje se Johan Andreas Hallen (18461925) simfonijskim pjesmama u Lisztovu stilu, operama i drugim djelima. Poslije 1870 je Johan Gustaf Emil Sjogren (18531918) klavirskim kompozicijama i mnogobrojnim vrijednim solo-pjesmama produbio graansku muziku tradiciju. Inae se u klavirskoj produkciji toga vremena nalaze mnogi primjeri razvodnjene salonske muzike. Prijelaz iz XIX u XX st. muziki je veoma ekspanzivan. U mnogocemu su postavljeni temelji modernom vedskom muzikom ivotu, zahvaljujui prije svega nastojanju Tora Aulina (1866 1914) koji je djelovao kao voditelj gudakog kvarteta i dirigent. Utemeljeno je Stockholmsko koncertno drutvo (Stockholms Konsertforening, 1902) i orkestralno drutvo u Goteborgu (1905); prireuje se niz koncerata komorne muzike. I muziko je stva ralatvo intenzivnije. Nacionalno -romantini minijaturni oblici njeguju se i dalje (solo-pjesma, klavirska lirika i dr.), ali se sve vie panje obraa velikim formama. Najznatnija su imena: Wilhelm Peterson-Berger (1867-1942), u svojim spisima i djelima pod utjecajem Wagnerove estetike, nadalje pijanist, dirigent i kompozitor Wilhelm Stenhammar (18711927) i Hugo Alfve'n (18721960), obnovitelj zbornog pjevanja i autor koloristino efektnih orkestralnih kompozicija. Prije Prvoga svjetskog rata pojavio se niz kompozitora kasnoromantinoga (i istodobno nacionalnoga) smjera, meu njima Ture Rangstrom (18841947),

523

plodan kompozitor solo-pjesama, Kurt Atterberg (1887), Carl Natanael Berg (18791957), autor orkestralnih djela i opera te Edvin Kallstenius (18811967), u svojim simfonijama i komornim djelima srodan F. Schrekeru. U toj generaciji bilo je vanih organizacijskih pothvata. God. 1919 utemeljeno je Drutvo vedskih kompozitora (Foreningen Svenska Tonsattere) i njen meu narodni muziki biro (STIM). Poslije Prvoga svjetskog rata nastupaju prvi kompozitori na koje utjeu nova strujanja. Istiu se Gosta Nystroem (18901966), francuski kolovan simfoniar i kompozitor solo-pjesama, stilski bliz A. Honeggeru te Hilding Rosenberg (1892), koji je opsenim i mnogostranim stvaralatvom i pedagokim djelovanjem odigrao odlunu ulogu u razvoju mo derne vedske muzike. Pobornik moderne muzike je takoer kompozitor i muziki pisac Moses Pergament (1893). Dok je . m. dvadesetih godina odraz ekspresionizma i kasnijeg simfonijskog stvaralatva J. Sibeliusa, dotle je kompozitorima koji stupaju na poprite deset godina kasnije stilski ideal neoklasicizam pove zan s idilinim ugoajima. Vanija su imena Hilding Hallna's (1903), Dag Wiren (1905), Gunnar de Frumerie (1908), Lars-Erik Larsson (1908.) i Erland Koch (1910). irenju moderne muzike u vedskoj mnogo pridonose koncertne ustanove Fvlkingen (za komornu muziku) i Nutida musik (serija simfonijskih koncerata u reiji vedskog radija Sveriges Radio). Skupina Rosenbergovih uenika, koja je poela djelovati poslije Drugoga svjetskog rata, zaetnik je radikalnih tendencija. One se sve vie ire. Skupini pripadaju, izmeu ostalih, Karl-Birger Blomdahl (19161968), poznat u svijetu po III simfoniji (Facetter, 1950) i svemirskoj operi Aniara (1959), Sven-Erik Bdck (1919), kompozitor duhovne vokalne muzike i komorne opere Tranfjadrarna (1956) i Ingvar Lidholm (1921 ), istaknut po svojim ponekad osobito napredno pisanim zborovima a cappella i po orkestralnom Ritornellu (1955). Za Allana Pettersona (1911 ), uenika K. -B. Blomdahla i R. Leibowitza, znaajne su velike simfonije. Kod kompozitora roenih poslije 1920 nema vie, kao prije, koncentriranih stilskih nastojanja. Raspon muzikih pravaca protee se od pokuaja nacionalno romantine renesanse u djelima Jana Carlstedta (1926 ) do tijesnog dodira s darmstadtskom kolom u stvaranju Bengta Hambraeusa (1928) i Bo Nilssona (1937). Istaknuta su imena i Gunnar Bucht (1927), Hans Eklund (1927 ) i Mamice Karkoff (1927 ). Meu vedskim muzikolozima istiu se Adolf Lindgren (1846 !95)5 Tobias Norlind (18791947), suosniva vedskoga muzikolokog drutva (Svenska samfundet for musikfors kning, 1919, koje izdaje asopis Svensk Tidskrift for Musikforskning, od 1919), Einar Sundstrom (1885-1968), Richard Englander (1889 1966), Gunnar Jeanson (18981939), CaW Allan Moberg (1896), Ingmar Bengtsson (1920) i dr. Od muzikih umjetnika stekli su u XIX st. svjetski glas violinist Johan Fredrik Berivald (17871861) i_ klarinetist Bernhard Crusell (1775-1838; Finac, djelovao u vedskoj 17931833). Meutim, od vremena Jenny Lind i Kristine Nilsson (1843 1921) do danas vedska je u meunarodnom muzikom ivotu poznata najvie po svojim vokalnim umjetnicima. U nizu is taknutih vedskih muzikih umjetnika XX st. nalaze se dirigenti Sixten Ehrling (1918), Herbert Blomstedt i Eric Ericson (1918), pijanisti Hans Leygraf (1920) i Kabi Laretei, a od pjevaa sopranistice Birgit Nilsson (1918) i Elisabeth Soderstrom (1927), tenori Set Svanholm (1904 1964), Jussi Bjorling (19111960) i Nicolai Gedda (1925) te bariton Sigurd Bjorling (1907). Stara muzika ustanova Kungliga Svenska musikaliska akademien (Kraljevska vedska muzika akademija, od 1771) imala je isprva vrlo iroke planove; kasnije se djelatnost ograniila uglavnom na muziku poduku, od 1860 u obliku donekle potpu noga Konzervatorija. Danas kola ima naslov Kungliga Musikhogskolan. vedska ima jo nekoliko konzervatorija (Stockholms borgarskolas musiklinje; konzervatoriji u Goteborgu i Malmou). Muzika kao znanost nalazila se ve na programu vedske muzike akademije, a neki profesori Univerziteta u Uppsali smatrali su muziku dijelom svojih profesionalnih zadataka {Jonas Columbus, XVII st.; Olof Rudbeck, XVII st.; Harald Valerius, XVII XVIII st.; Eric Burman, XVIII st.). Redovita predavanja iz muzikologije odravaju se od 1928 na Univerzitetu u Uppsali ; na Univerzitetu u Stockholmu postoji Muzikoloki institut od 1960. Narodnom muzikom prosvjeivanju poklanja se mnogo panje; najvea je organizacija Arbetarnas bildningsforbund, koja je 1960 obuhvaala oko 7500 muzikih grupa. Sred ite operne djelatnosti je Kraljevsko kazalite u Stockholmu, reper toarni teatar sa stalnim ansamblom (utemeljen 1773). Opere se ponekad izvode u dvorskom kazalitu Drottningholm, u Ve likom kazalitu u Goteborgu (utemeljeno 1859, sa B. Smetano m kao dirigentom), u Gradskom kazalitu u Malmou i na drugim pozornicama. Koncertno drutvo u Stockholmu ima od 1914

524

VEDSKA MUZIKA VICARSKA MUZIKA

intenzivno gajila prikazanja, koja su se u XV st. veomai i esto izvodila na narodnom jeziku. Prvi sigurni doka2 tojanju crkvenih orgulja potjeu iz ranog XIV st. (Base Einsiedeln). Jedne od najstarijih orgulja na svijetu, b; mino sauvane, iz vremena oko 1400, nalaze se u crkv Dame de Valere u Sionu. vicarski spomenici sredn; noga crkvenog vieglasja potjeu tek iz kasnoga XIII s niji dokumenti svjetovne muzike seu u doba trubadura . sangera. Sauvano je samo malo melodija. Meutim, brojni tekstovi vicarskoga podrijetla u rukopisnoj zbirci Manesse (Manessische Handschrift). Prema sauva acima, instrumentalna muzika njegovala se u veini v carskih gradova od XIV i XV st. Gradski duhai (Stat i drugi profesionalni muziari (Spielleute), kao i tzv. (bubnjevi i flaute) sudjelovali su kod slubenih zgoda, n nim sveanostima i prilikom vojnih vjeba. Prvi vei muziki dogaaj u doba humanizma jest izv< teta G. Dufaya Magnanimae gentis laudes paciare (143 poniranog povodom sklapanja ugovora izmeu Berna i Fi God. 1460 utemeljen je prvi vicarski univerzitet u B kojemu se od samoga poetka predavala i muzika. Potkra osnivaju se notne tiskare, a 1550 objavljena je u vicars tabulatura (za lutnju). Tiskaju se brojni muziki priru S reformacijom javljaju se u muzici samostalnije ci vicarske protestantske pjesmarice nastale su u St. Gallei Baselu 1559, Schaffhausenu 1569 i Bernu 1606. Na vica tlu roen veliki majstor XVI st. Ludzoig Senfl (oko 1486 ili 1543) i jedan od najznatnijih muzikih teoretiara ! Henricus Glareanus (14881563). Od kompozitora koji vicarskoj u XVI st. jae isticali, veina su bili stranci: tjeu iz Njemake, Homer Herpol (poslije 1510 poslije Flandrije, Hans Kotter (oko 14801541) iz Elzasa, Loys 1 (oko 1510 oko 1561) iz Francuske, Manfred Barbarini . Italije. Roeni vicarac meu njima je Cosmas Alder (1497 kompozitor 57 himna za 3 5 glasova i drugih djela. Za protureformacije najui su kontakti s talijanskom n i austrijskom, odnosno junonjemakom. Ti su utjecaji djelima Johanna Melchiora Gletlea (16261683), kompozit vene i instrumentalne muzike i svjetovnih vokalnih koncer je gotovo 30 godina bio kapelnik katedrale u Augsburgu. I ristina za razvoj vicarske muzike su amaterska muzika Collegia muica, koja djeluju od XVII st. preteno na vi podruju. lanovi su bili studenti ili pripadnici graansl lea. Prvi Collegium musicum nastao je u Ziirichu 1613, su utemeljeni u St. Gallenu 1620, Winterthuru 1629 (1 danas u nepromijenjenom obliku) i drugim gradovima. I st. njihov je repertoar bio duhovnoga karaktera. U XVIII utjecajem prosvjetiteljstva, repertoar postaje preteno s (moralistike i patriotske pjesme). Osim zbornog pjevanja od druge polovine XVIII st. solo-pjesma. Johannes S', (17221772) objavljuje 1769 Schweizerlieder za glas na tekstove J. K. Lavatera. U XVII st. razvila se kolsk; vaka drama, iz koje je u drugoj polovini XVIII st. izrasta spiel. Franz Joseph Leonti Meyer von Schauensee (1720obrai vao je u Luzernu svojim Singspielima folklorne s te upotrebljavao djelomino i narodne muzike elemente spiel velikoga pisca i filozofa rodom iz eneve, Jean-J Rousseaua (17121778), Le Devin du village (1752), pr< po cijelome svijetu. U Baselu se u XVIII st. iz Collegium m\ razvio orkestar u kojem je djelovalo i vie profesionalnih cara. U zapadnoj vicarskoj, gdje Collegia muica nisu pc u sreditu je muzike kulture bilo djelovanje nekolicine carskih linosti. Predstavnici su simfonijske i komorne u v icarskoj u XVIII st. Kaspar Fritz (1716 1783), Franz Xaver Dominik Stalder (17251765) 1 Nijemac I Gottlob Auberlen (1758-1829). Procvat vicarskoga muzikog ivota poinje u XIX st 1808 osniva se u Luzernu vicarsko muziko drutvo (i zerische Musikgesellschaft), koje do 1867 organizira u ra; vicarskim gradovima izvedbe oratorija i koncerte klasi romantinih orkestralnih djela. U isto vrijeme javljaju se lokalna koncertna i zborna drutva. Ona se spajaju s C muica (Allgemeine Musikgesellschaft u Ziirichu, 1812) ili ih mjetaju. Putem njih muzika prodire u iroke slojeve pu;
God. 1842 utemeljen je Eidgenossischer Sangerverein, 1 lomaus Franck i Johannes Wannenmacher (oko 1485 i<

vlastiti orkestar (prije su javne koncerte izvodili operni ili dvorski orkestar), koji prireuje godinje oko 70 koncerata. U Goteborgu daje koncerte Gradsko orkestralno drutvo. Ostali profesionalni koncertni orkestri nalaze se u Malmou, Norrkopingu, Gavleu i Halsingborgu. Vanu ulogu u muzikom ivotu ima i vedski radio s nekoliko vlastitih orkestara.
LIT.: T. Norlitid, Die Musikgeschichte Schwedens in den Jahren 1630 1730, SBIMG, 1899 1900. C. A. Moberg, liber die schwedischen Sequenzen (2 sv.), Uppsala 1927. Isti, Musik und Musikwissenschaft an den schwedischen Universitaten, Mitteilungen der Internationalen Gesellschaft fiir Musikwissenschaft, 1929 30. 5. Walin, Beitrage zur Geschichte der schwedischen Sinfonik. Studien aus dem Musikleben des 18. und des begin nenden 19. Jahrhunderts, Stockholm 1941. T. Norlin, (I) Bilder ur svenska musikcns historia fran aldsta tid tili medeltidens slut, Stockholm 1947 i (II IV) Fran tyska kyrkans glansdagar, Bilder ur svenska musikens historia fran vaseregenterna tili karolinka tidens slut . . . , Stockholm 1944 45. C. A. Moberg, Die liturgisc he n Hv mne n in Sc hwede n, I, Kobe nha vn 1947. E. Salvin, Dances of Sweden, London 1949. B. Wallner, La Musique en Suede, Stockholm 1951. A. Rundberg, Svensk operakonst, Stockholm 1952. Musikliv in Sverige, Statens offentliga utredningar, Stockholm 1954. Music in Sweden, poseban broj Musikrevy, 1954. B. Alander, Die schwedische Musik, Stockholm 1955 (engl. 1956). /. Bengtsson, Schwedische Musik des 20. Jahrhunderts, Melos, 1956. E. Erid, Eine kurze schwedische Orgelgeschichte im Lichte des heutigen Bestandes, Musik und Kirche, 1956. Modem Music in Scandinavia, European Music in the 2oth Century, London 1957. R. Englander, Die gustavinische Oper, AFMW, 1959. The Royal Opera, Stockholm a Presentation of the Royal Swedish Opera and its History, Stockholm 1960. Sweden in Music, poseban broj Musikrevy, 1960. . A. Moberg, Das Musikleben in Schweden. Musikkulturelle Probleme in einem europaischen Randgebiet, Kongresni izvjetaj Hamburg 1956 (obj. Kassel 1957)- R- Vlad, Musicisti svedesi d'oggi, RAM, 1960. M. Arnberg, Den medeltida balladen, Stockholm 1962 (s engleskim saetkom i 4 gramofonske ploe). J. Horton, Scandinavian Music. A Short History, London 1963. B. VPallner, Scandinavian Music after the Second World War, MQ, 196 5. C. A. Moberg, F. Bohlin, G. Larsson, B. Lundgren, I. Bengtsson, R. Englander, A. Helmer, B. Vfallner, J. Ling, M. Tegen i K. Linder, Schweden, MGG, XII, 1965. B. A.

VICARSKA MUZIKA. Kulturni razvoj vicarske bio je ovisan o njezinim specifinim etnikim i jezinim uvjetima. Nje zino stanovnitvo pripada njemakoj, francuskoj, talijanskoj i re toromanskoj jezinoj skupini. Obiaj je da se povijest vicarske muzike zapone s razdobljem kad vicarska jo nije postojala u dananjem obliku (njezini prvi temelji poloeni su 1291) i dok su njezini dananji teritoriji ili ivjeli vlastitim ivotom, ili su pri padali drugim, bliim ili dalekim silama. Liturgijska se muzika njegovala najprije u samostanu St. Maurice (utemeljen 515) i u biskupskim sjeditima Sionu (utemeljeno u IV st.), Zenevi (oko 400), Romainmotieru (V st.) i Lausannei (VI st.). uveno sre dite srednjovjekovne liturgijske muzike i pjesnitva (osobito tropa i sekvenca) bio je samostan St. Gallen (utemeljen 720), gdje su stvarali Notker Balbulus (oko 840912) i Tutilo (? 915). Druga su najvanija sredita liturgijskoga pjevanja bili samostani Rei chenau (utemeljen 724), gdje djeluju Berno (? 1048) i Hermannus Contractus (10131054), Rheinau (IX st.), Einsiedeln (X st.) i Engelberg (XII st.). U XIII st. poinju uz samostanske crkve igrati vanu muziku ulogu i katedrale. Utvreno je da su od toga vremena postojali kantori u veini samostanskih i stol nih crkava. Uz crkvenu muziku, u samostanima su se od XI st.

icqrcttimonm
Odlomak iz graduala, XIV st.

poivao na idejama najznatnijeg propagatora zborne n Hansa Georga Nagelija (17731836), kompozitora i nvu pedagoga, pisca i izdavaa koji je na Pestalozzijevim prin metodski razradio ideju o opem muzikom obrazovanju pagator zborne muzike bio je i Franz Xaver Schnyder von tensee (17861868), muziki pedagog na Pestalozzijevu in

VICARSKA MUZIKA
u Yverdonu i zatim u Frank furtu na Majni, vaan i kao kompo zitor orkestralnih djela i opera u kojima se uz Haydnov utjecaj primjeuju i crte ranog romantizma. U opere ukljuuje ponekad i odlomke jodlanja. Na elu muzikoga ivota gradova nalaze se esto puta stranci. U poetku XIX st. budi se interes za narodnu pjesmu. God. 1813, 1818 i 1826 izdaju G. J. Kuhn i J. R. Wyss prvu veu zbirku narodnih pjesama njemakoga dijela vicarske, a 1830 J. B. Kaupert (rodom Nijemac) zbirku narodnih pjesama francuskoga dijela. Usprkos nacionaln im tendencijama u poetku XIX st., . m. ima od polovine XIX st. preteno meunarodni, eklektiki ka rakter, kao to i vicarska, zbog svoga politikog poloaja, sve vie postaje stjecite brojnih inostranih kompozitora i muzikih umjetnika. Kompozitori nj emakog dijela vicarske u drugoj polovini XIX st. komponiraju uglavnom u duhu kasnog romantizma, a neki tu tradiciju prenose i u XX st. Friedrich Hegar (18411927) nastavlja tradiciju zbornog komponiranja, no stvara novi virtuozni tip mukih zborova u kojima je naglaeno tonsko slika nje. Jedan od prvih vicarskih simfoniara Hans Huber (1852 1921) koncipirao je 6 od svojih 9 simfonija na programnoj bazi; u nekim djelima slui se vicarskim narodnim melodijama. Po vezanost sa svojom domovinom izrazio je Hermann Suter (1870 1926) u svojoj jedinoj simfoniji na narodne motive. Zborska tradicija nala je odjeka u njegovu najboljem djelu Le Laudi di San Francesco d'Assisi. Jedan od najistaknutijih vicarskih simfoniara Fritz Brun (18781959) slijedi liniju Brahms-Bruckner. U brojnim kompozicijama Volkmara Andreaea (1879 1962) osjea se utjecaj R. Straussa. Najdarovitiji vicarski autor solo -pjesama, Othmar Shoeck (18861957), poeo je stvarati pod utjecajem F. Schuberta i H. Wolfa, ali je kasnije izgradio vlastiti muziki jezik, karakteristian po suzdranoj oporosti i snazi izraza, koje ponekad postie vrlo ekonominim sredstvima. Schoeck je lirik i u svojim operama (Penthesilea). U XX st. mnogi muziari njemakog dijela vicarske slijede nove pravce e vropske muzike, no znaajno je da individualni stil izgrauju preteno na sintezi francuskih i njemakih stilskih utjecaja. U mnogostranom opusu Karla Heinricha Davida (18841951) oit je susret s neoklasicizmom F. Busonija, polifonijom P. Hindemitha i elementarnom ritmikom I. Stravinskog i B. Bartoka. Razvojni put od romatizma do dvanaesttonske muzike proao je Albert Moeschinger (1897), ija djela karakterizira velika raznolikost forma i sastava te osjeajnost i humor. Wladimir Vogel (1896; njemako-ruskog podrijetla, od 1933 u vicarskoj) slui se dodekafonijom; razvio je samostalno tehniku recitirajueg zbora, kojom je postigao meunarodni uspjeh. U opusu Willyja Burkharda (19001955), koji se razvijao od naglaene polifoninosti prema isticanju zvukovno-akordikih vrijednosti, povlai se ljubav prema prirodi i smisao za mistino i transcendentno. Djela Roberta Oboussiera (19001957) su vie ili manje romantino obojena, premda se slui suvremenim sredstvima. Na osnovi francuskih i njema kih stilskih elemenata proeo je Conrad Beck (1901) svoj linearni stil profinjenim ritmom i koloritom. Heinrich Sutermeister (1910) izgrauje svoje opere razliitim stilskim sredstvima sadanjice i prolih epoha (Verdi, veristi); svojim je osobitim darom za kazalite, za melodiku i orkestralne boje stvorio djela koja su osvojila svjetske pozornice; Romeo und Julia i Raskolnikoff idu medu najvie izvoene opere modernoga njemakog repertoara. Meunarodnu reputaciju stekao je svojim operama i orkestralnim djelima Rolf Liebermann (1910), koji komponira katkad u strogoj, katkad u slobodnoj dodekafonskoj tehnici, a takoer eksperimentira s elementima jazza. Paul Burkhard (1911) pie uspjele operete i komine opere; on nastoji da iz operete ukloni ukalupljenost radnje i lanu sentimentalnost. Armin Schibhr (1920) polazi u svojim brojnim i raznovrsnim djelima od neobaroka preko novoromantinog ekspresionizma i dodekafonije do ritmiko-eksperimentalnih djela. Jacques Wildberger (1922) komponira dodekafonsku i elektronsku muziku, Klaus Huber (1924) pie zatvorenu u sebe, meditativnu, beskompromisnu i teko pristupanu muziku, esto inspiriranu mistinim religioznim tekstovima, Rudolf Kelterborn (1931) koncentrirao _se u svojem stvaranju na dodekafonsku tehniku. Podrijetlom vicarac (iz Zuricha) je veliki francuski kompozitor iz grupe estorice Arthur Honegger (18921955). Poticaj razvoju muzikoga ivota u francuskom dijelu vi carske dao je u drugoj polovini XIX st. Franz Ludzoig Hugo von Senger (18321892), podrijetlom Bavarac, koji je u enevi organizirao velike orkestralne i operne priredbe; komponirao je svjea i ivahna djela za sveanosti berbe 1889 u Vevevu. Emile Jaques-Dalcroze (18651950), koji se proslavio svojom metodom tzv. ritmikog odgoja, stek ao je kao kompozitor veliku popularnost svjeim, jednostavnim solo -pjesmama i zborovima. Po-

525

Urs Graf, etiri vicarska duhaa, 1522 23

bornik autonomne vicarske muzike kulture, muziki pisac, dirigent i kompozitor Gustave Doret (1866 1943), stvorio je vlastiti stil na osnovi utjecaja francuskog impresionizma i vi carskog folklora. Alexandre Denereaz (1875 1947) naao je uzore u Beethovenu i Wagneru. Meu najznatnijim suvremenim kompozitorima je Ernest Bloch (1880 1959), koji je od 1917 ivio u SAD; on muziki oivljuje hebrejsku prolost, a kasnije naputa programno koncipiranje u korist vre formalne okosni ce. Jedan od najistaknutijih vicarskih kompozitora, Frank Martin (18901974), prolazio je kroz razliite utjecaje (njemaka ro mantika, C. Franck, francuski impresionizam, B. Bartok, P. Hindemith, ritmovi antike i Dalekog istoka, dodekafonija), stvarajui svoj vlastiti umjetniki govor na osebujnom povezivanju slobodne dodekafonske tehnike s akordima tradicionalnog tipa. On je pridavao osobitu vanost ritmici te je vokalne linije oblikovao prema govornom ritmu ili u stilu baroknog recitativa, suprotstavljajui mjestimice homofone sklopove polifonima. Profinjenost i odmjerenost karakterizira djela Aloysa Forneroda (18901965), iji su uzo ri gregorijanski koral i G. Faure. Prema francuskoj muzici orijentiran je u svom stvaranju i Jean Binet (18931960). Roger Vuataz (1898) spaja u svojim djelima tradicionalna kompozicijska sredstva sa suvremenima, iskoriujui i narodni melos. Bernard Reichel (1901 ) u rjeavanju suvremenih muzikih problema postavlja teite na harmonijske relacije. Andre-Fran(ois Marescotti (1902), za ija su djela karakteristina isprva vedra, a kasnije pesimistika raspoloenja, komponira ponekad u dodekafonikoj tehnici. Constantin Regamey (1907 ), koji predaje slavistiku i orijentalistiku na univerzitetima u Luasannei i Fribourgu, u kompozicijama upotrebljava na originalan nain nove tekovine. Zanimljive ritmike strukture, koje ponekad po tjeu od jazza, karakteri ziraju djela Julien-Franfoisa Zbindena (1917). Djela vicarskih kompozitora propagira Drutvo vicarskih muzikih umjetnika (Schzveizerischer Tonkunstlerverein-Association de musidens suisses) na svojim godinjim sveanim koncertima koje prireuje od svog osnutka (1900) u razliitim vicarskim gradovima. To drutvo takoer izdaje djela vicarskih kompo zitora. Meu vicarskim orkestrima najznatnije mjesto zauzima Orchestre de la Suisse romande, osnovan 1918 u Zenevi. Pod vod-

526

VICARSKA MUZIKA VJADAS

folklorom; Willy Tappolet (1890), koji prouava kompozitore s francuskog podruja; Ernst Mohr (1902 Dikemnann-Balmer (1902); Hans Oesch (1926) i dr. poznavalac suvremene muzike je Willi Schuh (1900) 194168 ureivao najvaniji vicarski muziki asopis zerische Musikzeitung. Schzveizerische musikforschende schaft, osnovano 1919 (pod imenom Neue Schzveizerische gesellschaft), izdaje vicarska muzika djela iz starijih r
LIT.: A. Schubiger, Die Pflege des Kirchengesangs und der Kir in der deutschen katholischen Schweiz, Einsiedeln 1873. G. Beke sique en Suisse depuis les temps les plus recules jusq'a la fin du 18 = neve i Pari 1874 (II izd. 1923). H. Weber, Geschichte des Kircl in der deutschen reformierten Schweiz, Zurich 1876. K. Nef, D; Muica in der deutschen reformierten Schweiz, St. Gallen 1896. A. Die schweizerischen Tonmeister im Zeitalter der Reformation, I A. Nef, Das Lied in der deutschen Schweiz im letzten Drittel d am Anfang des 19. Jahrhunderts, Zurich 1909. A. Rossat, La Cr pulaire dans la Suisse romande, Basel i Lausanne 1917. J. Hane altesten Denkmaler mensural notierter Musik i n der Schweiz, AFA O. Greyerz, Das Volkslied der deutschen Schvveiz, Frauenfeld 1927. E. Refardt, Historisch-biographisches Musikerlexikon dei Leipzig i Zurich 1928. A. - E. Cherbuliez, Die Schweiz in der deut! sikgeschichte, Frauenfeld i Leipzig 1932. A. Geering, Die Voki der Schweiz zur Zeit der Reformation, Schweizerisches Jahrbuch f wissenschaft, 1933. J. Handschin, Die Schweiz, welche sang, Spo Nefu, Ziirich i Leipzig 1933. W. Schuh (redaktor), Schweizer A Zurich 1939. Isti i E. Refardt (redaktori, uz suradnju H. Ehingera zer Musikbuch, II, Musikerlexikon, Zurich 1939. E. Isler, 25 Jah zerische Musik (1914 bis 1939), SMZ, 1939. W. Vogt, Die Me: Schweiz im 17. Jahrhundert (disertacija), Basel 1940. F. Martin, L en Suisse romande, RM, 1940. A.-E. Cherbuliez, Geschichte d padagogik in der Schweiz, Bern 1945. E. Refardt, Schweizer C Opernkomponisten, SMZ, 1945. A. Geering, Minnesang in dei ibid., 1947. W. Wiora, Zur Friihgeschichte der Musik in den Alpi Schriften der Schweizerischen Gesellschaft fur Volkskunde, Basel 1 Geering, Vom speziellen Beitrag der Schweiz zur allgemeinen Musik MF, 1950. E. Refardt, Musik in der Schweiz (izabrani lanci), I Schweizer Komponisten, Bericht und Bekenntnis, Musik der 2 1955. 4 Schvveizer Komponisten der Gegenwart, Amriswil 1956. sehin, Mittelalterliche Kulturprobleme der Schweiz, spis u spomen sehinu, Bern i Stuttgart 1957. H. P. Schanzlin, Die schweizerischt musik des 17. Jahrhunderts im Uberblick, Der Chorwachter , 195' Musikwissenschaft in der Schweiz, AML, 1958. Schweiz, Mu (svezak posveen vicarskoj muzici). W. Jerger, Zur Musikgesd deutschsprachigen Schweiz im 18. Jahrhundert, MF, 1961. H Deutsche Schweiz-welsche Schweiz, Neue Zeitschrift fiir Musik, 19 Schuh, H. Ehinger, P. Meylan i H. P. Schanzlin (redaktori), Schweizei -Lexikon, Zurich 1964. K. Fischer, A. Geering, H. P. Schanzlin, 1 i E. Mohr, Schweiz, MGG, XII, 1965. W. Reich, On Swiss Music: sition of the Present, MQ, 1965.

Karnevalsko veselje, ilustracija iz XVI st.

stvom Ernesta Ansermeta (1883-1969; orkestar vodio do 1966) orkestar je postigao svjetsku reputaciju, osobito interpretacijama djela suvremenih kompozitora. Ideje H. Pestalozzija i H. G. Nagelija i aktivnost Collegia muica bili su osnova za iroku opu -muziku naobrazbu. Od brojnih muzikih kola najstariji je Konzervatorij u enevi (osnovan 1835), koji je pod dugogodinjim vodstvom Henrija Gagnebina (1886 ), izvrsnog organizatora i znatnog kompozitora i orguljaa, postigao vrlo visok nivo. Najvei je Konzervatorij u Ziirichu (osnovan 1876), u koji je ukljuena i operna kola. U Baselu osim Muzike kole i Konzervatorija (osnovanog 1867) postoji i Schola Cantorum Basiliensis (od 1933), institut za istraivanje i njegovanje starije muzike. Prve vicarske muzikoloke katedre osnovane su na Univerzitetu u Fribourgu (1893) i na Univerzitetu u Baselu (1900). Muzikologija se predaje i na univerzitetima u Bernu, enevi i Ziirichu. Katedra za etnomuzikologiju po stoji na Univerzitetu u Neuchatelu. Rad najvanijih vicarskih muzikologa povezan je s njihovom pedagokom aktivnou na univerzitetima; medu njima su: Peter Wagner (1865 1931; Nijemac, predavao u vicarskoj od 1897), jedan od najveih autoriteta na podruju gregorijanskoga korala; Eduard Bernoulli (18671927), koji je prouavao muziku srednjega vijeka i njemakog humanizma; KarZ AT/(1873!935); Jacques Handschin (18861955), strunjak za srednjovjekovnu muziku; Ernst Kurth (18861946; Austrijanac, predavao u vicarskoj od 1912); Fritz Gysi (18881967); Antoine-Elisie Cherbuliez (18881964), koji se bavio vicarskim

VIKARI, Zdravko, melograf i kompozitor ( \ Korokem, 13. II 1885 ). Muziku studirao na Konzervi Ljubljani. Profesor na gimnaziji u Kranju, sabirao je s narodne pjesme u Korukoj i bavio se kompozicijom. Ti njegovih obradaba korukih slovenskih narodnih pjesama je Glasbena Matica u Ljubljani (I i II, 1914; III, 1921). VJADAS, Ionas Izidorjaus, litavski kompozitor ( 9. X 1908 ) God. 1929 zavrio studij trombona u I< kompoziciju uio kod J. ileviiusa, S. imkusa i A. God. 193540 predavao trublju i trombon na Konzerve Kaunasu. Od 1947 profesor narodnih instrumenata na vatoriju u Vilniusu. Od 1940 vodio Ansambl pjesama i Litavske SSR koji je on utemeljio.

DJELA. ORKESTRALNA: uvertira Preporod, 1931; suita, r sodija, 1942; djela za kankles uz pratnju orkestra narodnih instrumei cert, 1955); pjesma bez rijei za gudae, 1940. Koncert za trombo: 1933; 24 etide za trublju, 1936; 27 etide za kankles, 1953. Klavirsk zicije. Zborovi; solo-pjesme. Obradbe litavskih narodnih pjesa sova. Sa B. Dvarionasom komponirao dravnu himnu Litavske S!

T, kratica za: 1. tenor; 2. o- taille (u instrumentalnom slogu); 3. tempo, npr. T. 1 ili T. i mo = tempo primo; a t. = a tempo; 4. tonika; 5. u generalbasu t. s. = tato solo (tal. sama tipka) upuuje da se basove note moraju izvoditi same, bez dodavanja akorda. TABACHNIK, Michel, vicarski dirigent i kompozitor (e neva, 10. XI 1942 ). Studirao na Konzervatoriju u enevi i pohaao ljetne teajeve za Novu muziku u Darmstadtu (P. Boulez, H. Pousseur, K. Stockhausen). Asistent I. Markevia (1960) i P. Bouleza (196771); danas (1976) ef-dirigent orkestra zaklade Gulbenkian u Lisabonu i umjetniki direktor Ensemblea Europeen de Musigue Contemporaine. Kao dirigent gostuje s mnogim evropskim orkestrima.
DJELA. ORKESTRALNA: Pastel I-II z& komorni orkestar, 1968 i 1969; Mondes, 1972; Movimenti, 1973; Eclipses, 1974; Les Imaginaires, 1974. Frise za klavir, 1968. ELEKTRONSKA: Sillages, 1972; D'autres Sillages, 1972. Invencije za 16 glasova, 1972.

TABULATURA (prema lat. tabula daska, ploa; franc. i engl. tablature; tal. intavolaturd), vrsta notacije instrumentalne muzike, osobito muzike za instrumente na kojima se moe proiz vesti vie glasova istodobno; upotrebljavala se preteno od XVI do XVIII st. T. se slui slovima, brojevima i notama te razlii tim drugim znakovima. Njezin je zadatak prije svega da to jednostavnije i preglednije prikae manualne postupke kojima se na nekom instrumentu dobiva odreena visina tona (oznaivanje ica i prenica na lutnji ili tipaka na orguljama ili embalu). T. ne predouje muziko -kompozicijske postupke, odnosno predouje ih samo u ogranienoj mjeri; iz nje se ne moe raspoznati samim itanjem (bez sviranja) tok muzike fraze, harmonijska funkcija ili smisao muzikog oblika kao iz dananj e partiture ili klavirskih nota. Naziv t. uobiajio se u doba kada se instrumentalna solistika muzika poela zapisivati na jednom listu (lat. tabula), za razliku od vokalne muzike koja se biljeila na drugi nain (-> Stimmbuch; > ChorbucK). Svi glasovi koji zvue istodobno sjedinjuju se u tabulaturi vertikalno. Tabulaturom se katkad nazivalo zapisivanje uobiajenom notacijom na dva linijska sustava, za razliku od partiture (npr. kod G. Frescobaldija), ali i notiranje na nain partiture (S. Scheidt, Tabulatura Nova; J. Klemm, Tabulatura
Italica).

linijskom sistemu. Od 1570 otprilike i najvia dionica, meutim, prikazuje se samo slovima; ta tzv. novija njemaka tabulatura za orgulje nema uope notnih crta. U XVI st. upotrebljavala se njemaka t. za instrumente s tipkama i u Poljskoj, Madarskoj i Skandinaviji. Notacija s pomou slova zauzima znatno manje mjesta nego pisanje nota na linijskim sustavima te se njome mogla utedjeti velika koliina papira. Upotrebljavala se sve do XVIII st. u sluajevima kada je trebalo unijeti ispravke ili dopune, ili kada nije bilo dosta prostora za notaciju (tako je npr. J. S. Bach prijepis uvertire Ch. Dieuparta, zapoet francuskom klavirskom notacijom, dovrio njemakom slovanom notacijom). S gledita tiskarske tehnike, postupak sa slovima bio je mnogo jednostavniji i manje skup od tisk anja s pomou tipova. Njemaku tabu laturu za instrumente s tipkama sve vie potiskuje u XVII st. razvitak bakrotiska i sve jai utjecaj talijanske tabulature. J. Ad -lung u djelu Anleitung zu der musikalischen Gelahrtheit (1758) preporua njezino potpuno ukidanje. Francuska i talijanska t. za instrumente s tipkama blie su dananjoj notaciji klavirske muzike. I Francuzi i Talijani biljee muziki tekst na dva linijska sistema. Notni su znakovi oni isti koji se od sredine XV st. nalaze i u vokalnoj literaturi. Predznaci se u ranim izvorima biljee tokama iznad nota ili ispod njih. Najstariji sauvani dokumenti potjeu iz poetka XVI st., ali vjerojatno se takav nain notacije tada upotrebljavao ve due vremena. U Italiji je broj crta promjenljiv; donji sistem ima re. . . vise . . . 56 6 dovito crta nego gornji iOj5i O, . 7, O Srodnu vrstu notacije upotrebljavaju i engleski i nizozemski muziari. U rano doba broj je notnih crta kod njih varijabilan, kasnije su do kraja XVII st. uobiajena dva sustava po est crta.

Tabulature se meusobno razlikuju i prema instrumentu ko jemu su namijenjene, kao i prema zemlji u kojoj su se upotrebljavale. Najvanije su tabulature za instrumente s tipkama (or gulje, embalo) i za lutnju. Uz njih su postojale i tabulature za gitaru, harfu i neke druge instrumente. T. za instrumente s tipkama koja note biljei slovima (tonska slova a-g) zove se njemaka orguljska t., jer se upotrebljavala preteno u Njemakoj. Oktavni poloaj odreenog tona na instrumentu biljei se malim i velikim slovima i slovima iznad kojih se povue vodoravna crtica (crtice). Predznaci se mogu tono zapisati, jer za svaku povienu (ali ne i za snienu) notu postoji poseban znak. Ritmiku vrijednost svakog notnog simbola od reuje menzuralna nota ili znak iz veden iz menzuralnih nota, a smjeten je iznad svakog od verti kalno poredanih notnih simbola (slova). U tzv. starijoj njemakoj tabulaturi za orgulje najvia dionica zabiljeena je notama na

Njemaka tabulatura za orgulje. Buxheimer Orgelbuch, oko 1460

528

TABULATURA
U rukopisima su crta i zastavica veinom koso poloeni: /" Ritmiki znakovi se ponavljaju uz svaki grafiki simbol za v: ili, u drugim sluajevima, svaka ritmika oznaka vrijedi t dok je ne zamijeni druga. Ve prije 1550 nizovi nota jednal trajanja spajaju se zajednikim vodoravnim crtama. Osim r znakova, tabulature za lutnju raspolau jo i nizom dru kratkoe trajanja tona na lutnji u svirci na tom instrume su se primjenjivali ukrasi koji su se biljeili tokama, : polukrunicama, crticama, kriiima, valovitim crtama, k katkad i znakovima $ i I] . Oznake ^ , ~f" , ^ ili / uj na odreenom mjestu prst treba zadrati pritisnut uz ic met lijeve ruke istom se poslije 1660 biljei jedinstvenir vima ( . , . . , . . i .) Za desnu ruku upotrebljavaju se brojevi 15. esto ritmiki oznaene dionice za lutnju notirana vokalna di zapisana en musigue (notama). Da bi se izbjegli predzn vaka se dionica esto transponira (npr. F. Bosanac, 151 dutim, dosta se esto nekolorirana pjevaka dionica nal: bulaturi, a dodani tekstovi od nekoliko strofa upuuju se melodija i svirala i pjevala. Dodaci en musigue bili si doba monodije osobito popularni u Francuskoj i Eng Njemaka t. za lutnju slui se slovima i brojevima Upotrebljavala se vjerojatno ve u XV st. j najstariji ; dokument (s poznatim datumom postanka) potjee iz A. Schlicka). Njemaka t. nastala je za lutnju sa pet ica. se grupiraju vertikalno jedan iznad drugoga. Prazne ic se brojevima 1 do 5, a prenice u polu stepenskim int malim slovima, i to za svaku icu na istoj prenici dru: vom: na prvoj prenici (od dubljeg tona prema viem) a, b, c, d, e, na drugoj /, g, h, i, k, i tako redom do kraja : nakon ega se slova udvostruuju. Kad je oko 1510 doc sova ica, oznaivalo se hvatanje te ice na prenici velil vima ili brojevima 2 8. Njemaka t. za lutnju nije ni praktina ni pregledna. Nakon daljnjih dodavanja ica ( od 1 ioo) bilo je potrebno da se upotrijebe i drugi zna! se njemaki tabulaturni sustav pomijeao s drugima, sve u Njemaku potpuno prodro francuski sistem. I talijanska i francuska t. za lutnju upotrebljavaju 1 sisteme, s tom razlikom to se u Italiji najgornja linija na najdublju icu, a u Francuskoj obratno. Talijanska t. slui se brojevima. Praznu icu oznai ticom, a prenice u polustepenskim intervalima brojevin 9 te znakovima X, X i X. Istim brojem oznauju se sve jednoj prenici. Oko 1550 poinje se upotrebljavati gol kljuivo sistem sa est crta. Za basovu icu pisali su se 7, 8, 9 itd. iznad crtovlja. Jo prije 1650 talijansku je tal istisnula francuska. Ova najpreglednija od svih tabula lutnju (prvi tiskani primjer P. Attaingnanta, 1529) prir sustav od pet ili est crta. Poput njemake, i francuska t. bljava slova, ali na drugi nain. Praznu icu biljei slove prenice daljnjim slovima abecede, i to tako da se sve jednoj prenici obiljeuju istim slovom. Zbog svojih pi francuska se t. proirila i u druge zemlje. Engleska se prak iskljuivo njome, isto vrijedi i za nizozemski tisak (po zbirke P. Phalesea iz 1545). Potkraj XVI st. francuska t. i u Njemaku (M. Revmann, 1598 i 1613; G. L. Fuh 1615). Neke kasnije talijanske zbirke takoer upotrebljavaj cusku tabulaturu (M. Galilei, 1620; P. Sammartini, if tom sustavu tiskana je i zbi rka Madara V. Bakfarka i: Muzika za panjolsku vihuelu upotrebljava talijanski brojeva, ali djelomino uz francuski poredak crta (najdoi najdublja ica); takav se sistem susree npr. u najstar kanoj zbirci za vihuelu iz 1535 (L. Milan). Ritmiki znake kad se udaljuju od talijanskih, tako u raspravi Declara instrumentos musicales J. Bermuda (1555):

Najdugotrajniju afirmaciju doivjela je u Evropi francuska t. za instrumente s tipkama. Oko 1700 ona gotovo posve potiskuje iz upotrebe sve ostale oblike tabulature i zove se otad talijanska tabulatura; na principu francuske tabulature tiskaju se klavirska

U J . J L .J

J J

J j

Francuska tabulatura za lutnju. D. Kellner, Ausserlesene Laulenstiicke, Hamburg 1747

djela sve do danas. Najranije poznate primjere tiskao je P. Attaingnant (1530). Upotrebljavaju se od samog poetka dva crtovlja sa pet crta; este promjene kljua ine nepotrebnima pomone crte. Poseban problem u svim tabulaturama za instrumente s tipkama bilo je notiranje pedala. Dionicu pedala oznauju autori orguljskih kompozicija izrazom pedaliter (ped.J, bez obzira na vrstu notacije. Katkad se susree pomijeana notacija, notna i slovana. Tako se A. Padovano (Toccate et Ricercari d'Organo, 1609) i A. van Noordt (Tabulatur-Boeck van Psalmen en Fantaseyen, 1659) slue za pedal slovanom notacijom. Zapisivanje pedala crvenom tintom najee se susree u izvorima iz kruga oko J. S. Bacha. Dananji nain notiranja orguljskih djela na tri crtovlja pojavio se prvi put kod francuskih kompozitora s kraja XVII st. panjolske tabulature za instrumente s tipkama primjenjuju brojeve. Razvila su se tri tipa tabulature. Prva vrsta biljei broj kama 142 sve tipke (C a1, s kromatskim gornjim tipkama, vodei rauna o poloaju tipaka na najdonjoj oktavi, tzv. kratkoj). Brojevi se u vertikalnim sklopovima zapisuju na crtovlja. Tu vrstu tabulature spominje J. Bermudo u traktatu Comienfa el libro llamado Declaracion de instrumentos musicales (1555)3 ali se nisu sauvali primjeri iz prakse. Drugi oblik brojkama oznaava, takoer uzlaznim redom, samo bijele tipke, a znakovima dodanima iznad broja upozoruje na povienje ili snienje tona. Brojevi za tipke desne ruke odijeljeni su crtom od brojeva za lijevu ruku. J. Bermudo opisuje i ovaj nain pisa nja tabulature. Jedan od dva poznata primjera iz prakse je Intavolatura de cim-balo A. Valentea (1576). Trei se sustav ograniava na brojeve 1 do 7; oni se odnose na tonove u oktavnom prostoru F/. Za tonove viih i dubljih oktava tim se istim brojevima dodaju crte, toke i kukice. Kao i u prvoj vrsti brojane tabulature, simultane se dionice zapisuju na crtovlju jedna ispod druge. U takvu tabulaturnom sistemu tiskane su tri poznate panjolske zbirke za instrumente s tipkama: L. Venegas de Henestrosa, Libro de cifra nueva (1557); A. de Cabezon, Obras de muica (1578) i F. Correa de Arauxo, Libro de tientos y discursos (1626). U sva se tri panjolska tabulaturna sustava ritmike vrijednosti zapisuju menzu ralnim notama ili znakovima koji su izvedeni iz njih. U usporedbi s tabulaturama za instrumente s tipkama, tabulature za lutnju svojim grafikim izgledom jo slabije predo uju zbir muzikalnih znaajka kompozicije. One se gotovo pot puno ograniuju na zahvate kojima se dobivaju tonovi odreene visine. Zapisivanje kompozicije notama (franc. en musigue) bilo je u lautistikoj praksi nepoznato. Svojstvena je svima tabulatu rama za lutnju okomita crta koja odjeljuje prostor jednog dvo dijelnog ili trodijelnog brevisa (semibrevisa) od drugog. Samo u slobodnim francuskim preludijima s ritmiki neodreenim razlomljenim akordima, u etidama i pasaama, kao i u slobodno koncipiranim codama nema takvih crta. Ritmika vrijednost tonova oznauje se notnim simbolima menzuralne notacije ili znakovima izvedenim iz menzuralnih nota:

=..., =.., 0=.,i=i,i=r,*=!*,f=i*

Posebno je obiljeje tabulatura za vihuelu da je vokalr nica istaknuta crvenim znakovima (upotrebljavaju se v. toga i kukice ili toke, ili zapisivanje en musigue nota Za gitaru, koja je po tehnici sviranja bliza lutnji, me se bez tekoa upotrijebiti talijanska, panjolska (za v. i francuska t., to pokazuje niz sauvanih izvora. Meutin se gitara preteno upotrebljavala za akordiki slog, nota gitaru skratila se na taj nain to se jednim jedinim slovoi nosno brojem, ili kojim drugim znakom) biljeio cijeli koji je mogao imati do pet glasova. Od prvoga takvog po (G. Montesardo, Nuova inventione d'intavolatura . . . ,,

TABULATURA TAKA UZ NOTU

ta se vrsta tabulature odrala dva stoljea. No, budui da je velik dio repertoara sadravao ne samo sviranje u akordikim bloko vima (panj. rasgado) nego i izvoenje odlomaka u pojedinanim glasovima (panj. punteado), to se biljeenje akorda kombiniralo sa sistemom od pet ili est crta talijanske i francuske tabulature za lutnju. Oko 1800 poela se muzika za gitaru zapisivati notnim pismom; u najnovije vrijeme, meutim, gitaristi se vraaju starim sustavima. Literatura za harfu biljeila se na razliite naine. Treim oblikom panjolske tabulature za instrumente s tipkama zapisane su zbirke L. Venegasa de Henestrose (1557) i A. de Cabezona (1578), obje namijenjene instrumentu s tipkama, harfi i vihueli. Postojao je i oblik brojane tabulature nalik na prvu vrstu pa njolske tabulature za instrumente s 3tipkama, koja brojevima 1 do 27 prikazuje tonove C, F, G do c (npr. A. de Mudarra, 1546; rukopisni dodatak uz Intavolatura di balli d'arpicordo G. Picchija, 1620.) Meutim, mnogo se upotrebljavala notna t. za instrumente s tipkama (danas se muzika za harfu zapisuje samo tako) ili generalbas. Muzika za violu zapisivala se u Njemakoj u XVI st. na nain njemake tabulature za lutnju (S. Virdung, 1511; M. Agri cola, 1529 i 1545). U Italiji susree se modifikacija talijanske tabulature za lutnju s brojevima o do 9 (S. di Ganassi dal Fontego, 154243; S. Cerreto, 1601; G. Zanetti, 1645; P. Minguet, 1752). Francusku tabulaturu za lutnju upotrijebili su u XVII st. za violinu Englezi Th. Mace i J. Playfor d. I muzika za duhake in strumente takoer se katkad zapisivala tabulaturom.
LIT.: H. Sommer, Lautentraktate des 16, und 17. Jahrhunderts im Rahmen der deutschen und franzosischen Lautentabulaturen (disertacija), Berlin 1923 (izvadak tiskan u Jahrbuch der Philosophischen Fakultat der Universitat Berlin, 192223). E. Frerichs, Die Accidentien in Orgeltabulaturen, ZFMW, 1924 25. W. Merian, Der Tanz in den deutschen Tabulaturbiichern, Leipzig 1927. L. Schrade, Die altesten Denkmaler der Orgelmusik.,., Miin ster 1928. Isti, Die handschriftliche Uberlieferung der altesten Instrumentalmusik, Lahr 1931. J. Dieckmann, Die in deutscher Lautentabulatur uberlieferten Tanze des 16. Jahrhunderts, KLassel 1931. O. Gombosi, Rezension von Publikationen alterer Musik II (L. Milan), ZFMW, 1931 32. L. Schrade, Des Pro blem der Lautentabulatur-Ubertragung, ibid. O. Gombosi, Bemerkungen zur Lautentabulatur-Frage, ibid., 1934. O. A. Baumann, Das deutsche Lied und seine Bearbeitung in der friihen Orgeltabulaturen, Kassel 1934. L. H. Moe, Dance Music in Printed Italian Lute Tablature from 1507 to 1611 (di sertacija, 2 sv.), Cambridge (Mass.) 1956. J. Jacquot (red.), Le Luth et sa musique, Pari 1958 (s prilozima G. Thibault, W. Boettichera, K. Dor fmiillera, M. Podolskog, A. Sourisa i dr.). F. W. Riedel, Quellenkundliche Beitrage zur Geschichte der Musik fiir Tasteninstrumente in der 2. Halfte des 17. Jahrhunderts, Kassel 19G0. H. Hickmann, M. Stohr, F. Zagiba, W. Lipphardt, L. Dittmer, M. Ruhnke, F. W. Riedel, W. Boetticher i R. Stephan, Notation, MGG, IX, 1961. L. Schierning, Die Uberlieferung der deutschen Orgel- und Klaviermusik aus der 1. Halfte des 17. Jahrhunderts, AFMW, 1961. W. Young, Keyboard Music up to 1600, Muica Di sciplina, 1962 63. H. Radke, Beitrage zur Erforschung der Lautentabulaturen des 16. 18. Jahrhunderts, MF, 1963. H. R. Z6beley, Die Musik des Buxheimer Orgelbuchs, Tutzing 1964. R.

529

i orkestar; mise; crkvene pjesme i dr. Obradbe i harmonizacije narodnih napjeva. K. Ko.

TACTUS (lat.; njem. Schlag; tal. battuta ili tatto; engl. beat ili stroke), odmjeravanje muzikoga vremenskog toka po kretom ruke ili (kod instrumentalista) noge. Tactusom se u XV XVII st. nije smatrao jedan pokret, nego dva, tj. pokret prema dolje i prema gore zajedno (positio ili thesis i elevatio ili arsis). Kod t. simplex ili t. aequalis dva udarca jednako traju (C y ) > a kod t. proportionatus ili t. inaequalis udarac prema dolje je dvostruko dulji od udarca prema gore (C 3 O <>). Referentna jedinica tactusa je u nediminuiranom tempusu (integer valor notarum) semibrevis, u diminuiranom tempusu brevis, a u prolatio maior (perfecta), ako je shvaena kao augmentacija (T ^ = = O O , referentna jedinica je minima (Adam iz Fulde, 1490). T. menzuralne muzike usporeivao se s kucanjem bila (F. Gafifu rius, 1496 ) ili sata (H. Gerle, 1532). Njegovo trajanje, meutim, nije bilo jednako u svima menzurama; diminucija tempus perfectum znaila je oko 1500 da se trajanje nota smanjuje za treinu (ne za polovinu), te je t. alla semibreve u diminuiranom tempus perfectum cum prolatione minor (()) vrijedio dvije treine obinog tactusa (M. Schanppecher, u Opus aureum musicae N. Wollicka, 1501). Iz mogunosti da se t. podijeli na kraa trajanja, tj. da se udara dva puta bre, a da se pri tom ne mijenja vremensko tra janje nota, rezultiralo je razlikovanje izmeu veeg i manjeg tac tusa (M. Agricola, 1532); t. maior sastoji se u diminuiranom tempusu od brevisa (( ^ ^ ) , u nediminuiranom od semibrevisa (C y y) < a ' linor u diminuiranom tempusu od semibrevisa (C Y v) u nediminuiranom od minime(C ^ f ) Ako se t., u diminuiranom kao i u nediminuiranom tempusu, udara alla semibreve, tad diminuiranom tempusu (() odgovara (. celerior, a nediminuiranom <Q) t. tardior (M. Praetorius, Syntagma musicum, III, 1619).
LIT.: G. Schunemann, Zur Geschichte des Taktschlagens, SBIMG, 1908 09. A. Auda, Le Tactus dans la messe L'Homme arme de Palestrina, AML, 1942. Isti, Le Tactus principe generateur de l'interpretation de la musique polyphonique classique, Scriptorium, 1950. Ch. van den Borren i 5. Cape, Autour du tactus, Revue Belge de Musicologie, 1954. W. Gurlitt, Form in der Musik als Zeitgestaltung, Akademie der Wissenschaften und der Literatur Mainz, Abhandlungen der geistes und sozialwissenschaftlichen Klasse, 1954. H. H. Eggebrecht, Studien zur musikalischen Terminologie, ibid., 1955. C. Dahlhaus, Zur Theorie des Tactus im 16. Jahrhundert, AFMW, 1960. H. O. Hiekel, Tactus und Tempo, Kongresni izvjetaj Kassel, 1962. B. A.

TACCHINARDI, 1. Nicola, talijanski pjeva, tenor (Li vorno, 3. IX 1772 Firenca, 14. III 1859). Operni pjeva u Livornu, Pii, Veneciji, Firenci, Milanu (Scala), Torinu, Bologni, Parmi, Rimu i drugim talijanskim gradovima te u Parizu {Odeon; Thedtre des Italiens, 181114), Beu i u panjolskoj. God. 1822 imenovan prvi m pjevaem dvorske kapele u Firenci, ali i dalje nastupa u operi. Povukao se sa scene 1831 i postao pjevaki pedagog. Njegov baritonalno obojen tenor bio je bljetav i vo luminozan, tehnika besprijekorna u svim registrima. Osim vie vjeba za pjevanje, vokaliza i dr. ostavio je i esej Dell'opera in muica sul teatro italiano e de' suoi ifetti (II izd. 1833). 2. Guido, kompozitor i teoretiar (Firenca, 10. III 1840 6. XII 1917). Sin Nicole; uenik T. Mabellinija. Isprva di rigent i kritiar, zatim se posvetio kompoziciji i pedagogiji. Od 1888 tajnik, a 18911917 direktor zavoda Istituto Musicale u Firenci. Najbolje mu je djelo Requiem lirico.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijske pjesme Delirium febris i Al cader del sole. Koncerti: z a klavir, 1917; za violinu, 1908 i za violonelo, 1910. Fuge za klavir. DRAMSKA. Opere: La Secchia rapila (s drugima), 1872; / Conti senza l'oste, 1872; L'Idolo cinese (s drugima), 1874 i // Voto. Oratorij Gesu di Xazareth. CRKVENA: 3 mise; Requiem lirico ; 2 psalma. INSTRUKTIVXA: Saggi di basso numerato e contrappunto; Grammatica musicale; Metodo di armonia; Metodo di contrappunto e fuga; Studio delVinterpretazione i dr. LIT.: F. Bussi, Tacchinardi, 1. Nicola i 2. Guido, MGG, XIII, 1966.

TAKA UZ NOTU. 1. Taka desno pored notne glave oznaava u dananjoj notaciji produenje note za polovinu njenog trajanja, npr. o-= oj} i J.= J J) i si. Dve take produuju notu za tri etvrtine njenog trajanja ( J..= J J J)), tri take (primenjuje se veoma retko) za sedam osmina trajanja. Dve take je prvi upotrebio L. Mozart u drugom izdanju svog dela Versuch einer grundlichen Violinschule (1770) da bi tano oznaio izvoaki manir, uobiajen u njegovo vreme u laganim stavovima: nota sa takom se produavala na raun sledee kr atke note (npr.JTJ sviralo se kao J7| ). U starijoj notaciji javlja se katkad taka na poetku takta kao oznaka za produenje note iz prethodnog takta; danas se takvo produenje obeleava lukom:
^

U epohi baroka taka nije bila striktno odreena i mogl a je znaiti produenje note za etvrtinu njene duine (ukoliko tri kratke note nisu brojkom 3 oznaene kao triola): J.

J. III =

J.

TACET (lat. uti; kratica tac.; tal. tace, taci, mno. tacciono), oznaka koja se upisuje u instrumentalnu ili zborsku dionicu i upuuje da izvoa dulje vrijeme (ponekad kroz itav stavak) ne svira, odnosno ne pjeva. Oznaka tacet al fine znai da dionica od toga mjesta vie ne sudjeluje u izvoenju djela, odnosno stavka. TACLIK, Rudolf, kompozitor (Karlovac, 25. VI 1894 20. VII 1942). U muzici uenik F. Dugana st. Djelovao je u Karlovcu kao nastavnik muzike i dulje vremena direktor Gradske muzike kole. Kompozitor romantinih djela svjetovnog i crkvenog ka raktera. Meu njima najveu je popularnost stekla pjesma Kaj (D. Domjani) koja je postala narodnom svojinom. Bavio se melografijom i obraivanjem narodnih napjeva.
DJELA: popularne kompozicije za klavir. VOKALNA: kantata No na l'ni za muki zbor; zborovi; solo -pjesme. CRKVENA: Psalam 130 za sopran

Ako se naizmence ili istovremeno javljaju ritmovi J73 i J treba, prema C. Ph. E. Bachu, itati J73 kao JjJ) (dok J. J. Quantz i italijanski autori trae da taka ima istu vrednost kao danas). Pri skraenom pisanju triole S mesto J J J taka ne w oznaava produenje note. 2. U menzuralnoj notaciji, pre uvoenja taktne crte, taka (punetus) je imala raznovrsne funkcije. U sluajevima kada moe postojati sumnja, radi li se o perfektnoj ili imperfektnoj menzuri, taka punetus perfeetionis oznaava perfektnost (tj. trodelnost) prethodne note (-> Perfectio). Punetus imperfeetionis stavlja se izmeu dve note jednakog oblika da bi se time oznailo da one zajedno ne tvore trodobnu grupu, ve svaka od njih susednu duu notu imperficira (-> Imperficiranje). Punetus alterationis upo-

530

TAKA UZ NOTU TAGLIAFERRO

opsean repertoar u kojem istaknuto mjesto pripada i ul suvremenim djelima. TADI, Duan, pijanista (Beograd, 29. VI 1928). klavira zavrio 1955 na Muzikoj akademiji u Beogradu (J. i tamo predavao u muzikim kolama Josif Marinkovi (19/ Vojislav Vukovi (195657). Od 1958 u Parizu, usavrav; A. Cortota i 1963 stekao diplomu Licence de concert na Ecolt de musiaue (B. Bascouret de Gueraldi); od 1964 i sam je pi toj ustanovi. Tadievo se sviranje odlikuje velikom mi u, osjeajnou i smislom za evociranje celovitosti kc svake kompozicije. T. je bio jedan od osnivaa Drutva \ muzike u Beogradu. Snimio je gramofonsku plou sa delin Skrjabina. TAFALL, Abad, panjolski kompozitor i orgulja ( de Compostela, 1858 11. X 1930). lan djejeg zbora 1 u Santiago de Compostela, u kojoj je od 1881 bio orgu 1895 kapelnik. Od 1898 kratko vrijeme kapelan u Granadi se vratio kao kanonik u rodni grad.
DJELA. CRKVENA: mise; moteti; lamentacije; psalmi; himn' SPISI: Tratado de canto gregoriano, 1891; La Muica del himno de los flamencos del s. XII al Apostol Santiago, T 920; La Capilla de muica de I de Santiago, 1931. LIT.: J. Lo'pez - Calo, Catalogo musical del archivo de la S. Igle dral de Santiago, Cuenca 1972.

zorava da se od dve idue note jednakog oblika druga mora itati s alteracijom (-> Alteracijd). U perfektnoj menzuri punctus divisionis razdvaja dve perfektne notne grupe. U tim sluajevima taka igra ulogu dananje taktne crte. U imperfektnoj menzuri upotrebljava se punctus additionis (punctus augmentationis) radi produenja note za polovinu vrednosti kao i danas. U esto teko preglednim sinkopiranim sklopovima XIVXV st. sluio je lakem ralanjivanju u pojedine notne grupe punctus demonstrationis (punctus reuctionis; punctus syncopationis). (- Menzuralna notacija) 3. Taka iznad notne glave ili ispod nje oznaava -> staccato; taka sa lukom oznauje -> portato. 4. Katkad se pomou taaka iznad note ili ispod note skraeno oznaava njena podela na odgovarajui broj nota manjeg traja nja, npr. (o = J J J J ) . V. Pe. TADDEI, Giuseppe, talijanski pjeva, bariton (Genova, 26. VI1916). Studirao u Genovi i Rimu, gdje je 1936 i debitirao. Solist Beke dravne opere (194548) i opere Metropolitan u New Yorku (od 1951); 1974 prestao javno nastupati. Gostova o meu ostalim na milanskoj Scali, londonskom Covent Gardenu, na festivalima u Veroni i Salbzurgu. U njegovom bogatom repertoaru (oko 70 uloga) istiu se likovi iz Mozartovih opera i talijanske operne literature. TADEI, Alessandro, talijanski kompozitor (Graz, oko 1585 Gandria, Ticino, 1667). God. 1604 06 uio u Veneciji kod G. Gabrielija. Od 1606 u Grazu orgulja na dvoru nadvojvode Ferdinanda. Kad je 1619 nadvojvoda izabran za cara, otiao je T. s njime u Be i tu do 1628 bio dvorski orgulja. Nakon kr aeg djelovanja u Kremsmiinsteru kao zborovoda benediktinske crkve postao vjerojatno 1630 redovnik karmelianskog samostana u Veneciji; 164247 orgulja katedrale u Udinama. Sve sauvane kompozicije nastale su prije 1630 i po njima je T. izraziti pripadnik Gabrielijeve kole. Vjerojatno je i kasnije komponirao, jer ga suvremenici hvale kao vrsnog kontrapunktiara i istaknutog crkve nog kompozitora Italije.
DJELA. CRKVENA: Missa sine nomine za 16 glasova; Psalmi vespertini za 8 glasova i b. c, 1628; moteti O beatitm Carolum za 3 glasa, 1615 i Hodie beata virgo za 10 glasova. NOVO IZD.: Missa sine nomine obi. W. Jessinghaus (1937). LIT.: H. Federhofer, Alessandro Tadei, a Pupil of G. Gabrieli, Muica Disciplina, 1952. Isti, Graz Court Musicians and Their Contribution to the Parnassus Musicus Ferdinandaeus, ibid., 1955. Isti, Alessandro Tadei, MGG, XIII, 1966. hli, Musikpflege und Musiker am Grazer Habsburger hof..., Mainz 1967.

TADEO, Giorgio, talijanski pjeva, bas (Verona, 2. X 1929 ). Uenik E. Campogallianija; na opernoj pozornici debitirao 1953 na Talijanskom radiju (RAI) i na operi u Palermu kao Mefisto (Gounod, Faust). Pjevao na talijanskim opernim scenama (Piccola Scala, Scala i dr.), kao i na festivalima u Edinburghu, Schwetzingenu i Aix-en-Provenceu, zatim gostovao na Dravnoj operi u Beu, Teatro Colon u Buenos Airesu, na Parikoj operi i dr., izgradivi

TAFELKLAVIER -> Square piano TAFELMUSIK (njem. Tafel stol; franc. musique d instrumentalna i vokalna muzika koja se izvodila za vriji roka. Prema slikovnim i pisanim dokumentima, T. je 1 znata ve u vrijeme egipatskih dinastija, u biblijsko doba i i rimskoj antici. Srednji vijek takoer prua brojna svjed( o takvoj praksi. Minijatura uz djelo Remede de Fortunt Machaulta prikazuje kao T. sastav od 2 trublje i 2 gajde nesansi i baroku ubrajali su se rukovi i veere medu prilike za muziciranje. T. je sluila podizanju radosnog : enja i zabavi. Nije se prakticirala samo za posebnih prigc dio sveane muzike; na mnogim se dvorovima izvodila r kad god je vladar za stolom bio prisutan, a u gradovim pratila bankete gradskog poglavarstva, dok je u gradansl ama T. bila obavezna samo na svadbama. Izvedbe su 1 vjerene dvorskoj muzici, gradskom kantoratu ili Stac rima, ali i pojedinim muziarima, npr. orguljau ili Iau1 XVII i XVIII st. susreu se najvie muziki oblici suita libet; u posebnim prigodama izvodile su se i scenske ' U to su vrijeme tiskane brojne zbirke, medu kojima: J. H. Banchetto musicale (1617; suite); Th. Simpson, Taffel (1621; plesovi); E. Reusner, Musicalische Taffel-erlustigun^ orkestralne suite); G. Ph. Telemann, Musiaue de Table solosonate, kvarteti, koncerti, uvertire) i J. V. Rathgeber, vergnugendes und Gemuth-ergotzendes Tafel-Confect (I-II 37; IV dio J. C. Sevferta, 1746; quodlibeti i dr.). TAFFANEL, Paul, francuski flautist i dirigent (Bc 16. IX 1844 Pariz, 22. XI 1908). Od 1858 uio flauti rizu kod Dorusa (V.-J. van Steenkiste) isprva privatno, a 1 na Konzervatoriju, gdje je takoer uenik H. Rebera (k< ija). Flautist orkestra parike Opera-comique (186264) Opere (186490; od 1871 prvi solist) i orkestra Societe c certs du Conservatoire (1865-92; solist od 1869), kojemu j dirigent (18921901). Kao virtuoz koncertirao u raznim skim zemljama do 1893. Stekao velikih zasluga za komori ziku, 1872 suosniva Societe classiaue, a 1879 Societe de de chambre pour instruments a vent. Od 1890 dirigent Opei 1906 prvi dirigent); od 1893 profesor flaute na Konzerv od 1897 profesor orkestarske klase. Odgojio niz flautista njima i Ph. Gauberta i L. Fleurvja. T. je utemeljitelj suv francuske flautistike kole. Komponirao je duhaki k\ sastavio Methode complete de flute.
LIT.: M. Fremiot, Paul Taffanel, MGG, XIII, 1966.

TAFELMUSIK. Francuska minijatura, XV st.

TAGLIABUE, Carlo, talijanski pjeva, bariton (J Comense, 13. I 1898 ). Uio kod L. Gennaija i A. Gui debitirao 1922 u Lodiju. Pjevao u Italiji {Scala u Milani San Carlo u Napulju i dr.), u Rio de Janeiru, Santiagu, Airesu, New Yorku (od 1937 stalni gost na operi Metrof Londonu (Covent Garden, 1938 i 1946) i Parizu. Istaka talijanskom opernom repertoaru i kao Lohengrin (W Pjevao na praizvedbama mnogih suvremenih talijanskih (I. Pizzetti, Lo Straniero; L. Rocca, Morte di Frine; O. R< La Fiamma i dr.). TAGLIAFERRO, Magda, francuska pijanistica (Pet Brazil, 19. I 1893 ). Studirala na Parikom konzervatorij A. Cortota. Na prvu koncertnu turneju pola 1908 sa G. F11 Na brojnim kasnijim gostovanjima koncertirala u Evropi, SAD, Junoj Americi i Japanu. Poduavala na Parikom ko,

TAGLIAFERRO TAGLIONI
toriju od 1937, drala teajeve o interpretaciji u Rio de Janeiru i Sao Paulu (194041), vodila vlastitu klavirsku kolu u Parizu, predavala na Ljetnim teajevima u Salzburgu (od 1957) i na Univerzitetu u Tokiju (od 1968). God. 1967 utemeljila u Sao Paulu zakladu M. T. TAGLIAPIETRA, Gino, talijanski pijanist i kompozitor (Ljubljana, 30. V 1887 Venecija, 9. VIII 1954). Uio klavir kod J. Epsteina na Konzervatoriju u Beu i kod F. Busonija u Berlinu. God. 1907 49 predaje klavir na konzervatoriju Beneetto Marcello u Veneciji. Bio je veoma ugledan klavirski pedagog. Kao kompozitor donekle je naginjao atonalnosti; u njegovim se djelima ponekad opaa Busonijev utjecaj.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir sa zborom, 1913; Concertino za klavir; Variazioni e fantasia za klavir i gudae. Sonatina za violinu. KLAVIRSKA: sonatine; fantazija na ime BACH; bagatele; etide; preludiji i dr. Djeja pria La Bella adormentata nel bosco, 1926. Solo-pjesme. Rekvijem. Instruktivno djelo Antologia di muica antica e moderna za klavir (18 sv.). IZDANJA: Raccolta di composizioni dei secoli XVI e XVII, 1937; klavirska djela F. Schuberta, F. Mendelssohna, F. Liszta i dr. LIT.: F. Fano, Gino Tagliapietra, MGG, XIII, 1966.

531

TAGLIAVINI, Ferruccio, talijanski pjeva, tenor (Barco, Reggio Emilia, 14. VIII 1913 ). Uio kod I. Brancuccija i A. Bassija; debitirao 1938 u Firenci kao Rodolfo (Puccini, La Boheme). Zatim se redaju veliki uspjesi u Rimu, Milanu (Scala), New Yorku {Metropolitan, od 1948), Londonu (Covent Garden, od 1950), Parizu (Opera) i drugim gradovima. Njegov izvrsni belkanto osobito dolazi do 'vaiaafa u operama V. Bellinija i G. Donizettija. Povukao se sa scene 1970.
LIT.: C. Tedeschi, Ferruccio Tagliavini, Roma 1942.

TAGLIAVINI, Franco, talijanski pjeva, tenor (Novellar a, Reggio Emilia, 29. X 1934 ). Pjevanje uio u Novellari i kod Zite Fumagalli u Milanu; na opernoj pozornici debitirao 1962 u milanskoj Scali kao Tonio (Leoncavallo, / Pagliacci) i tamo odmah angairan. T. je u kratko vrijeme ostvario blistavu umjetniku karijeru, pa je redovit gost njujorkog Metropolitana, londonskog Covent Gardena, berlinske Njemake opere i drugih velikih opernih kua u Evropi i Americi. Gostovao je i na Maggio Musicale Fiorentino. TAGLIAVINI, Luigi Ferdinano, talijanski muzikolog i orgulja (Bologna, 7. X 1929). Orgulje uio u Bologni i Parizu; 1951 doktorirao na Univerzitetu u Padovi. Nastavnik orgulja i bibliotekar na Konzervatoriju u Bologni; 1954 55 i 1959 64 profesor na Konzervatoriju u Bolzanu i 196465 na Konzervatoriju u Parmi; uz to od 1959 privatni docent za povijest muzike na Univerzitetu u Bologni; od 1965 profesor muziko-logije na Univerzitetu u Fribourgu (vicarska). Orguljama i em balu posveuje svoju muzikoloku i koncertnu djelatnost. Sa R. Lunellijem osniva i urednik asopisa L'Organo (od 1960).
DJELA. SPISI: Studi mi lesti delle cantate sacre di J. S. Bach (disertacija), 1951 (obj. u prer. obliku 1956); Un Musicista cremonese dimenticato . . . A\ Corradini, Collectanea Historiae Musicae, 1956; Primo contattto bolognese (di Mozart), u djelu Mozart in Italia (red. A. Della Corte i G. Barblan), 1956; (Mozart) accademico filarmonico, ibid.; La Scuola musicale bolognese, u djelu Musicisti della scuola emiliana (red. A. Damerini i C. Roncaglia), 1956; VOpera italien du jeune Mozart, u djelu Les Influences etrangeres dans l'oeuvre de W. A. Mozart (red. A. Verchalv), 1958; Mezzo secolo di storia organaria, L'Organo, 1960; // Ripieno, ibid.; Nuove vie dell' arte organaria italiana, ibid., 1962; Un Oratorio sconosciuto di Leopold Mozart, spomenica O. E. Deutschu, 1963; Prassi esecutiva e metodo musicologico, Izvjetaj o 9. kongresu Meunarodnog muzikolokog drutva (IGMW) u Salzburgu 1964. IZDANJA: djela za orgulje i za embalo D. Zipolija, 1957; serenata Ascanio in Alba, kantata La Betulia liberala i opera Mitridate, Re di Ponto W. A. Mozarta, u novom izdanju cjelokupnih Mozartovih djela, 195666. Kompozicija Passacgalia per organa su un tema di P. Hindemith, 1954.

pretacije, te se smatra pionirom bijelog baleta, karakteristinog za romantino razdoblje. 2. Salvatore, plesa i koreograf (Palermo, 1789 Napulj, 1868). Brat Filippa; uio kod G. B. Coulona i debitira o 1806 u parikoj Operi. Nastupao zatim u Lyonu, gdje se oenio bale rinom Adelaideom Perrault, pa u Bordeauxu i od 1808 u Napulju. God. 1812 utemeljio, sa L. Henrvjem, Kraljevsku baletnu kolu kazalita San Carlo u Napulju, na kojoj je postao majstor za usavravanje. Proslavio se osobito kao koreograf, postavivi oko 250 baleta, preteno u kazalitu San Carlo te u milanskoj Scali i torinskom Teatro Regio. U mnogima je i plesao zajedno sa svojom enom. Prvi je koreografirao Goetheova Fausta (1838) i tim je baletom postigao velik uspjeh. Vaniji su mu baleti jo: Atalanta ed Ippomene (1817, muzika W. R. Gallenberg), La Conauista di Malacca ossia I Portoghesi nelV Indie (Gallenberg i S. Mercadante, 1819), Vira di Achille (1826) i La Notte di un proscritto (1838, oba Gallenberg), Pelia e Mileto (1827) i Eutichio della Castagne (1827, oba C. Pugni), II Flauto incantato (1828) i La Feta di balio in ma-schera (1832, S. Mercadante), Amore alla prova (1839), V As-sedio di Sciraz (1840), La Zingara (1842) i Bradamante e Rug-giero (1849, sva etiri na muziku N. Gabriellija), Bassora ossia II Fantasma d' Arafat (1852), Isaura (1856) i Lady Euric-hetta (1856), sva tri na muziku G. Gia-quinta). 3. Maria (I), ple saica (Stockholm, 23. IV 1804 MarKi balet J.-F. 1821 kod u Beu 1822 u baletu La Reception d'une Jeune Nymphe a la cour de Terpsichore (oeva koreografija) i ondje ostala dvije godine. Nakon aktivnosti u Munchenu i Stuttgartu (1824 27) vraa se s ocem ponovno u Pariz. Ondje je u Operi plesala u starim baletima, npr. Les Bayaderes (1828) i Psyche (1829), u baletnim scenama opera koje su kompozitori pisali za nju, kao Le Dieu et la Bayadere D.-F.-E. Aubera (1830) ili Robert le Diable G. Meverbeera (1831), a osobito u novom bijelom baletu La Sylphide (1832), obukavi bijelu suknju od lagane tkanine, koja je postala uniformom romantinoga baleta. Osvojila je publiku svojom gracilnou, briljantnom teh nikom i nadasve novim prozranim nainom plesanja. U Parizu je 1832 kreirala naslovnu ulogu u uvenom oevom baletu Nathalie ou La Laitiere suisse, a zatim i u baletima La Revolte au Serail i La Fille du Danube. Gostovala je u Beu, Munchenu, Petro gradu (1837 42), Varavi, Milanu, Stockholmu i dr. God. 1845 u Londonu nastupala je sa C. Grisi, F. Cerrito i L. Grahn u znamenitom Pas de quatre (C. Pugni) koreografa J. Perrota. God. 1847 prekinula karijeru plesaice te se nakon viegodi njeg boravka u Italiji vratila u Pariz 1860, gdje je do 1870 bila inspektor baletne kole i baleta Opere. Za svoju uenicu E. Livry koreografir la je i svoj jedini balet Papillon (J. Offenbach), izveden u parikoj Operi 1860. Boravila zatim do 1880 u Londonu kao direktor kole plesa i dobrog ponaanja. Posljednje go dine ivota provela u Marseilleu. M. Taglioni je bez sumnje najvea balerina romantine ere klasinoga baleta koju je ona inaugurirala. Njezina se interpre tacija odlikovala istoom i mekoom linije, izvanrednom ele vacijom koja je graniila s nestvarnim i tehnikom plesa na prstima, stvorivi tip balerine iz bajke. 4. Paolo, plesa i koreograf (Be, 12. I 1808 Berlin, 6. I 1884). Brat Marije; klasini balet uio kod svog oca i kod J. -F. Coulona u Parizu; debitirao 1825 u Stuttgartu; od 1827 partner svoje sestre Marije na njezinim turnejama. Oko 1830 nastanio se u Berlinu kao plesa i baletni majstor Dvorske opere. Njegovo je prvo koreografsko ostvarenje bio balet La nouvelle Amazone (1831).

TAGLIONI, talijanska obitelj plesaa, koreogra fa i kompozitora. 1. Filippo, plesa i koreograf (Milano, 5. XI 1777 Como, 11. IX 1871). Sin i uenik plesaa Carla Taglionija; debitirao u Pii 1794, a zatim nastupao u mnogim talijanskim gradovima (Livorno, Firenca, Venecija, Torino, Milano). God. 1799 nastavio u Parizu studij klasinog baleta kod J. -F. Coulona te debitirao u Operi. God. 1802 pozvao ga je vedski dvor u Stockholm kao prvog plesaa i baletnog majstora; 180528 djelovao u Beu, Kasselu, Munchenu, Milanu, Torinu, Stuttgartu, Berlinu, Londonu i Parizu. Kao koreograf debitirao u Beu 1806 baletom La Dansomanie. Poslije 1821 potpuno se posvetio radu svoje keri Marije, za koju je koreografirao bijeli balet La Sylphide (muzika Schneitzhoffer). U ostala njegova najuspjenija koreo grafska ostvarenja ubrajaju se baleti Nathalie ou La Laitiere suisse (V. Jirovec), La Revolte au Serail (Th.-F.-J. Labarre), La Fille du Danube (A.-Ch. Adam), La Gitane (Schmidt), L'Ombre (Viviani) te Aglae ou L'leve de l'Amour (Keller). God. 183742 djelovao s kerkom Marijom na carskom kazalitu u Petrogradu; aktivan gotovo do svoje osamdesete godine, pa i nakon to mu se ki povukla sa scene, u Poljskoj, vedskoj, Austriji i Njemakoj. Posljednje godine ivota proveo na jezeru Como. T. je prvi od plesaa zahtijevao prirodno kretanje na pozornici, lakou inter -

seille, 22. IV 1884). Filippa; uila u Parizu kod Coulona, od usavravala se Debitirala

M . TAG LIO N I u baletu La Sylphide, 1832. Litografija

532

TAGLIONI TAJEVI
Rules for the Hindoo Musical Notation..., 1875; Hindu Music, from Authors, 1875 (novo izd., u 2 sv., 1882); Six Principal Rdgas, 1876; SI tices of Hindu Musical Instruments, 1877; A Fezv Specirnens of Indiat 1879; The eight Principal Rdgas of the Hindus, 1880; The Five Principal A of the Hindus, or A Brief Exposition of the Essential Elements of Hindi 1881; The Musical Scales of the Hindus with Remarks on the Applica* Harmony to Hindu Music..., 1884; The 22 Musical Srutis of Hindus Universal History of Music, 1896. LIT.: F. Chrysander, t)ber Tagores Hindu Music, Allgemeine lische Zeitung, 1879. Isti, t)ber altindische Opfermusik, VFMVI

Kasnije je naslijedio J. Perrota u Londonu, gdje je djelovao na Her Majesty's Theatre do 1857, postavivi niz uspjelih baleta u kojima su nastupale velike balerine onoga vremena C. Grisi, F. Cerrito, C. Rosati. God. 1853 -56 bio je takoer baletni maj stor u kazalitu San Carlo u Napulju. Baletni majstor na Scali u Milanu 186162; ondje je koreografirao balet koji se smatra njegovim remek-djelom, Flik e Flok (C. Hertel, 1862). Vratio se zatim u Berlin, gdje je bio aktivan jo dvadesetak godina. U njegova istaknuta koreografska ostvarenja ubrajaju se baleti Coralia, Thea ou La Fee aux fleurs (1847), Fiorita (1848), Electra, u kojoj su upotpunjeni novi sugestivni efekti elektrine rasvjete (1849), Les Plaisirs d'hiver (1849), La Prima ballerina (1849), Les Me'tamorphoses (1850), L lle des Amours (1851) i dr. U svojim baletima pronalazio je nove efekte, kako u plesu, tako i u reiji i scenografiji. 5. Ferdinando, dirigent i kompozitor (Napulj, 14. IX 1810 Napulj, ?, 1874). Sin Salvatorea; uio u Luci kod Domenica i Massimiliana Quilicija, zatim u Napulju kod P. Raimondija. God. 1842 49 crkveni kapelnik i dirigent gradskog orkestra u Lancianu. Od 1852 u Napulju, dirigent kazalita San Carlo; tamo je osnovao prvu kolu za zborno pjevanje (1865) i s njome organizirao historijske koncerte.
DJELA. SPISI: Progetto di riforme musicali didattiche, chiesastiche, lealrali, 1861; Proposta di un regolamento per l'insegnamento obbligatorio della muica nelle scuole primarie e normali, 1865; Manuale per I'insegnamento pratico de' canti per udizione, 1870; Manuale di rudimenti elementari per l'insegnamento teorico del canto corale nelle scuole populari, 1870; Metodo razionale per l'insegnamento del canto corale nelle scuole infantili e popolari, 1871; Disegno di un corso di estelica musicale, 1873. KOMPOZICIJE: opere / Gualderano, 1839 i / Due mariti, 1842. Instrumentalna djela. Oratorij Maria; Te Deutn; 2 Miserere i druga vokalna djela.

6. Maria (II ili mlada), plesaica (Berlin, 27. VIII 1833 Neu-Aigen, 27. VIII 1891). Ki i uenica Paola; debitirala u Londonu u baletu s oevom koreografijom Thea ou La Fee aux fleurs (C. Dall'Argine); 1853 57 plesala u Operi u Beu, a za tim do 1866 u Dvorskoj operi u Berlinu, gdje je tumaila prve uloge u baletima P. Taglionija.

LIT.: G. Monaldi, Le Regine della danza nel secolo XIX, Torino 1910. G. de Voisins, Les Souvenirs de M. Taglioni, La Revue des Deux Mondes, 1926. A. Levinson, Maria Taglioni, Pari 1929. L. Vaillat, La Taglioni ou La Vie d'une danseuse, Pari 1942. M. Fabregas, Maria Taglioni, Barce lona 1958. F. Reyna, I Taglioni, La Scala, 1960. /. Guest, The Romantic Ballet in Pari, London 1966. L. Hill, La Sylphide. The Life of M. Taglioni, London 1967. P. Migel, The Ballerinas from the Court of Louis XIV to Pavlova, New York 1972. N. Hg.

TAIL GATE (tailgate; engl. pokretna, preklopna si strana zaprenih kola), oznaka za poseban stil sviranja na bonu, karakteristian za razdoblje -> New Orleansa. Za i sveanosti u New Orleansu jazz -ansambli su se vozili g u kolima s konjskom zapregom (tzv. Band Wagons). Trorr je bio smjeten straga, a da bi mogao nesmetano baratati { kom kola su na tom mjestu bila otvorena. Za t. g. karakter je esta primjena -> glissanda (tzv. slide). Najpoznatiji preds toga stila bio je -> Kid Ory. TAILLE (franc), od XVI do XVIII st. uobiajen fra naziv za dionicu tenora, kao i za pjevaa ili instrumente koji tu dionicu (taille de violon je velika viola, viola tenore). instrumenti zvali su se i kratko taille. Osobito je bila pozna tim imenom tenorska oboa (u / ugodbi, kao oboe da cacda, cuske vojnike muzike, koju je propisao (ponekad i u ako registru) i J. S. Bach za niz kamata. Prema S. de Brossardi tionnaire de musique, 1703) razlikovale su se prema opse; tiri vrste taillea, od kojih su dvije najni e, basse t. ili secc (c e1) i concordant (_A el), odgovarale talijanskom : baritono. Tek se u kasnom XVIII st., pod talijanskim utjei ponovo udomauje termin tenor. U novije vrijeme pokus rije t. jezino objasniti kao srednji glas (t. u francuskom izmeu ostalog rez, usjek, presjek, struk), to bi odgovara loaju tenora u kompoziciji poevi od XV st. (npr. u petoi nom instrumentalnom slogu J.-B. Lullvja dionice su desi haute contre t. quinte basse), ali je najvjerojatnije d; t. potjee od talea, tehnikog termina koji se susree od XI a upotrebljavao se u izoritmikom motetu kao oznaka ritr obrazaca koji se ponavljaju osobito u tenorskoj dionici (-* ritmija). .
LIT.: F. Reckozv, Taille (Talea), MGG, XIII, 1966. B.1

TAGORE, Rabindranath, indijski knjievnik i muziar (Kalkuta, 7. V 1861 7. VIII 1941). U djetinjstvu uio klasinu indijsku muziku. Na brojnim putovanjima po Evropi i Americi susreo, medu ostalim, i mnoge istaknute muziare i upoznao ev ropsku muziku tradiciju. Kao kompozitor T. je samouk. Uglaz b io je oko 3000 svojih pjesama pisanih na bengali jeziku. elio je stvoriti tip pjesme duhom i izrazom bliske indijskom narodu, osloboene od preivjelih konstruktivistikih pravila tradicio nalne indijske umjetnike muzike. Tom je cilju stigao postepeno. U poetku primjenjuje jo uobiajene rage strogo i dosljedno, kasnije sve slobodnije. U najzrelijim i najboljim pjesmama uspio je ostvariti izvornu sintezu indijske tradicije s elementima evropske vokalne lirike. Neposredne, jednostavne i liene svih virtuo znih efekata te su pjesme u Indiji postigle veliku popularnost. T. je komponirao i niz patriotskih pjesama; Jana Gana Mana postala je indijska dravna himna. Uglazbio je i nekoliko drama. U koli koju je taj veliki pjesnik, filozof, filantrop i pedagog podigao 1901 na svom imanju (od 1919 Univerzitet) muzika je vaan nastavni predmet. Ljepota Tagorine poezije privukla je mnoge kompozitore. Na njegove su tekstove komponirali muziku, meu ostalima, D. Milhaud, A. Casella, M. Castelnuovo-Tedesco, K. Szymanowski, F. Ghedini, L. Janaek, A. Zemlinsky, B. Bjelinski i dr.
LIT.: L. Strickland-Anderson, Rabindranath Tagore, Poet-Composer, MQ, 1924. E. Thompson, Rabindranath Tagore, Poet and Dramatist, London 1926. A. A. Bake, Indian Music and Rabindranath Tagore , London 1932. T. Roy, Outlines of Tagore's Music, Spomenica J. Schmidt -Gorgu, Bonn 1957. L. Lbwenbach, Rabindranath Tagore and Leo Janaek, New Orient, Praha 1961. H. Ch. Wolff, Rabindranath Tagore und die Musik, Spomenica K. G. Fellereru, Regensb urg 1962. K. Kripalani, Tagore, London 1962. N. Chatterji i F. Bose, Rabindranath Tagore, MGG, XIII, 1966. F. Bose, Rabindranath Tagore und die moderne indische Musik, Spomenica W. Wiori, Kassel 1967.

TAILLEFERRE, Germaine, francuski kompozitor ( Maur-des-Fosses kraj Pariza, 18. IV 1892 ) Studira Parikom konzervatoriju; uz to ju je u pitanjima orkestraci vjetovao Ch. Koechlin. lan grupe Les Six. God. 194246 vila u SAD; 1956-57 prireivala po Evropi predavanja o arima iz grupe Les Six. U njezinim se djelima osjea 1 impresionizma. Sama je o sebi rekla: Bavim se muzikoi me to zabavlja. Nije to velika muzika, znam. Moja je n vesela i lagana, to ponekad dovodi do toga da me uspoi s malim majstorima XVIII st., ime se veoma ponosim.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1919; koncert za \ 1936; Concertino za harfu, 1926; Concertino za flautu, klavir i komorni oi 1952; Concerto grosso za 2 klavira, zbor i orkestar, 1934; balada za klavir i 01 1922; uvertira, 1932; Pavane, nocturne, finale, 1928 i dr. KOMC gudaki kvartet, 1918; 2 sonate za violinu i klavir, 1921 i 1951; sonata za 1950; Image za 8 instrumenata 1918; Pastorale za flautu i klavir, 1939; (Homrnage a Rameaul za 2 klavira i udaraljke, 1964 i dr. KLAVIR Pastorales, 1918; Sidlienne, 1939; partita, 1951; Jeux de plein air za 2 1 1918 i dr. DRAMSKA. Opere: komine opere Le Marin du Bolivar, II etait un petit navire, 1951 i Parisiana, 1955; radio-opera La petite sirene Memoires d'une bergere, 1959; komorna opera Le Maitre (E. Ionesco), Baleti: Les Maries de la tour Eiffel (na scenario J. Cocteaua; sa G. Auric Honeggerom, D. Milhaudom i F. Poulencom), 1921; Le Marchand d'o 1923; ParisMagie, 1949. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: C du Narcisse, 1937; Concerto des vaines paroles za bariton i orkestar, 1956 certino za sopran i orkestar, 1953; Six chansons francaises za glas i klavir. LIT.: H. Bruyr, Germaine Tailleferre, Muica, 1957. M. F Germaine Tailleferre, MGG, XIII, 1966.

TAGORE, Sourindro Mohun (rada Saurindramohana Thakura), indijski muzikolog (Kalkuta, 1840 28. VI 1914). Studirao u Kalkuti evropsku muziku, ali se osobito zanimao za indijsku muziku. God. 1871 osnovao u Kalkuti Bengal Music Society,a 1881 Bengal Academy of Music, ustanovu kojoj je doivotno bio pred sjednik. Teio je za obnovom indijske muzike; u tu je svrhu izradio novi i jednostavniji sistem notacije, sakupljao stare indijske instrumente i objavio niz knjiga.
DJELA (djelo mino na bengalskom jeziku): Jandra Khettra deepica or A Treatise on Citara, 1872; Hindu Music, 1874; Yantra Kosha, or A Treasury of the Musical Instruments of Ancient and Modem India..., 1875; Elementary

TAJEVI, Marko, kompozitor (Osijek, 29. I 1900 ). ziku studirao kod F. Lhotke, F. Dugana i V. Berse u Zagreb tepana u Pragu i J. Marxa u Beu. Vrativi se u Zagreb, d kao nastavnik graanske i uiteljske kole te muzike kole Li (192740). Zatim je bio profesor Srednje muzike kole i Mi akademije u Beogradu. Bavio se horskim dirigovanjem, muzi kritikom (192155) i publicistikom. T. zapoinje komponovati u doba formiranja nove hrv nacionalne kole. Pod'uticajem njenih idejnih, estetskih i st principa, on stvara svoj specifini stil doterane tehnike, neposre izraaja i interesantnog ritma i harmonije koji izviru veine narodnog melosa. Njegov opus obuhvata preteno manje mu oblike. Njih karakterie u kompoziciono-tehnikom pogledu i: redna preciznost rada, pod strogom kontrolom intelekta i t zvunih predstava. T. dosledno tei za izmirenjem stilizovanil menata balkanskog muzikog folklora i savremene evropske ko zicione tehnike. Dok u klavirskim minijaturama, naroito u re delu Sedam balkanskih igara, ostvaruje kondenzovani izraz u Hranom obliku, horske kompozicije pokazuju osobenosti jedne

TAJEVI TAKTNA CRTA

nijeg oblikovanja i iste dijato-nike. Tri madrigala (na stihove dubrovakih pesnika) obnavljaju sa uspehom renesansnu formu. Dva dela iz oblasti crkvene muzike Liturgija i etiri duhovna stiha, meusobno se odnose kao homofonija sa izvrsnim arhaizirajuim tonalnim karakteristikama prema ekspresivno produbljenoj polifoniji. U solo-pjesmama, medu kojima se istiu Balade Petrice Kerempuha, suptilno psiholoko nijansiranje sutine poetskih timunga postignuto je deklamacijom koja se oblikuje iz melodijskih fleksija govornog teksta. Na periferiji Tajevie-va stvaralatva stoje orkestarske kompozicije (dva Divertimenta i Passacaglia i fuga za M. TAJEVI gudaki orkestar). T. je autor uspelih prirunika Osnovi muzike pisme nosti, Opta nauka o muzici, Osnovna teorija muzike, Kontrapunkt, Harmonija, u_kojima dolaze do izraza njegovo solidno znanje, sigurnost metodskog postupka i smisao za jasne formulacije, B. D.
DELA. ORKESTARSKA: Divertimento in Sol, 1954; Divertimenta in Re, 1954; Passacaglia i fuga, 1955. KAMERNA: Melodija, uspavanka i igra za violinu i klavir; Chaconne za violinu solo; Preludijum i igra za flautu solo. KLAVIRSKA: 2 sonatine; Dve male svite; Varijacije na temu u c-molu; Pet preludijuma; Sedam balkanskih igara, 1927; Srpske igre; est minijatura; Za male; Deci; Deset malih komada; Meimurske. VOKALNA. Za meoviti hor: Makedonske pesme; Vesele popevke; Tri madrigala; Dvadeset srpskih narodnih pesma; Jurjevske popevke; Pjesma mrtvih proletera; Na Petrovakoj cesti; Jaka od kananskog veselja i dr. Za muki hor: Pesme od kola; Komitske pesme; Pesme iz Gradia; Sei denj i dr. Za enski hor: 20 srpskih narodnih pesam; enidba vrapca pod unavca; Bugarske koledne pesme; Dodolske pesme i dr. Za deji hor: est pesama; Mi, deca i dr. Za glas i klavir: est pesama; Deje pesme; Iz ruske lirike; Tri popevke; Ba lade Petrice Kerempuha; Meimurske popevke; Dva soneta Michelangela; Pria i dr. L iturgija Jovana Zlatoustog; etiri duhovna stiha za meoviti hor. SPISI: Osnovi muzike pismenosti (VIII izd.), 1968; Opta nauka o muzici, 1949(111 izd. 1972); Osnovna teorija muzike (V izd. 1970); Kontrapunkt, 1958; Harmonija, 1972. LIT.: V. Perii, M uziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. D. Despi, Marko Tajevi, Beograd 1972. S. D. K.

533

1962; Homage to Pan za 4 klarineta, 1968; Sonata concertante za violinu i klavir, 1960; Sonata Missoulana za obou i klavir, 1962; Sonata breve za trublju i klavir; Sonata capricciosa za tubu i klavir, 1965. Za violinu i klavir: Goumbri, 1930; Rhapsodie i Acht kleine Stu'cke, 1950. Za violinu i gitaru: Divertimento, Dialoge i Spdte Gedanken; Essays in Sound za klarinet i klavir; 2 Fantastics za alt-saksofon 1 klavir; Muica reservata za kontrabas i klavir i dr. KLAVIRSKA: Kis szondta, 1940; sonatina; 1922; Drei Bagatellcn; Von fremden La'ndern und Alenschen; Toccata und Fuge fiir die linke Hand; Partita; Sons et silences; Children's Pieces, 1966 68 i dr. Za 2 klavira Tagebuch-Fragmente, 1973. DRAMSKA. Baleti: Nilusilegenda, 1937 39; Nardssus 1939 iNapolitana, 1940. VOKALNA: kantata Das Lied von der Schb'pfung 1944; Toccata mistica za mjeoviti zbor i orgulje, 1968; zborovi; Kleine Musik za 2 soprana ili tenor i bokrl?utu; Fiinf Kroalische Bauernlieder aus dem Burgenland za glas i klavir i dr. SPISI: Aus meinem Lebcn, autobiografska skica u zborniku Steirische Musikerjubilaen, 1972. Music of the Philippines, 1933 i Tune and Chant in Egypt, 1935. lanci i studije. LIT.: F. Bonis. Jeno Takacs, MGG XIII, 1966.

TAKAHASHI, Yuji, japanski kompozitor i pijanist (Tokio, 21. IX 1938 ). Studirao na privatnoj muzikoj koli u Tokiju (S. Bekku, Ro Ogura) i 196364 kod I. Xenakisa u Berlinu. God. 196869 bio je lan Center of the Creative and Performing 'Arts u Buffalu, SAD; od 1970 predaje klavir na San Francisco Conservatory. U svojim se djelima slui i kompjuterom.
DJELA (izbor): Phonogkne za 2 instrumenta i vrpcu, 1962; L'ombilic des limbes za magnetofon, 1963; 2 Chromamorphe: I, za 7 instrumenata, 1963 i I I , za klavir, 1964; Eksi Stikhia za 4 violine, 1967; Rosace I za elektrino pojaane violine, 1968; Rosace II za preparirani klavir, 1968: Operation Euler za 2 ili 3 osobe, 1968; Orphika za orkestar, 1969; Matathesis za klavir, 1969; Kagahi za klavir i komorni orkestar, 1971.

TAKEMITSU, Toru, japanski kompozitor (Tokio, 8. X 1930 ). Uenik Y. Kivose. God. 1951 organizirao u Tokiju od avan gardnih kompozitora grupu pod nazivom Eksperimentalni laboratorij; 1959 predavao na Institutu za muziku XX st. U svojim djelima nastoji tradicionalnu japansku muziku profinjenost izraziti avangardnim tehnikim sredstvima.
DJELA. ORKESTRALNA: Rcguian za gudaki orkestar, 1957; Solitude sonore, 1958; Musioue of the Trees, 1961; Are za klavir i orkestar, 1966; Novembersteps I za 2 japanska instrumenta i orkestar, 1967; Greens (Novembersteps II), 1967; Textures, 1967; Eucalyptus za flautu, harfu, obou i gudae, 1970; Geneaux, 1974. KOMORNA: Le Soncalligraphie I-III za 2 gudaka kvarteta, 1958 60; Landscape za gudaki kvartet, 1960; Ring za flautu, gitaru i lutnju, vibrafon i cimbales antiques, 1962; The Dorian Horizon za 17 gudaa, 1966; Eclips za 2 japanska instrumenta, 1966; Varelia za violinu, klarinet, gitaru, elektroakustike orgulje i 2 obligatne piceolo flaute, 1969. Pause Uninlerrupted za klavir, 1950; Corona za 1 ili vie klavira ili 1 ili vie gudakih instrumenata, 1962. Seasons za udaraljke, 1970. ZA MAGNETOFONSKU VRPCU: Relief slaliaue, 1955; Vocalismus A I, 1956; Watermusic, 1963; Kzcaidan, 1967. VOKALNA: Coral Island za sopran i orkestar, 1962; Stanza za enski glas, gitaru, harfu, klavir i vibrafon, 1969.

TAJO, Italo, talijanski pjeva, bas (Pinerolo, 25. IV 1915). Studirao u Torinu gdje je 1935 i debitirao. Prije rata operni solist u Milanu (Scala), Veneciji, Rimu i Genovi. Nakon rata gostovao u Chicagu (1946), na Festivalu u Edinburghu (1947), u Londonu (Covent Garden, 1950). Od 1948 djeluje u SAD (Metropolitan u New Yorku, San Francisco, Los Angeles, Cincinnati), gostujui stalno i na mnogim evropskim pozornicama, od 1959 i u Junoj Americi. Od 1966 profesor pjevanja i proelnik Opernog odjela na Konzervatoriju u Cincinnatiju. Istakao se u operama suvremenih avangardnih kompozitora. Pjeva i u musicalima, nastupa i u muzikim filmovima. TAJANOVI, Nikola, nastavnik pjevanja (Svinjica, 28. II 1854 Bukvik, 28.1 1911). Zavrio 1877 preparandiju i muziku kolu u Somboru, a zatim sluio kao uitelj po raznim mjestima Banata i Bosne. U Sarajevu uitelj pjevanja na srednjim kolama, osniva i prvi zborovoda srpskoga pjevakog drutva Sloga, te zborovoa jevrejskog kulturnog drutva Lira. Zapisivao i harmonizirao pravoslavne crkvene napjeve, suraivao sa G. Boljariem u izdavanju velike zbirke srpskoga pravoslavnog crkvenog pojanja. M. Poz. TAKACS, Jeno, madarski pijanist i kompozitor (Cinfalva, danas Siegendorf, Gradie 25. IX 1902). Studirao na Muzi koj akademiji u Beu, kompoziciju (H. Gal, J. Marx) i klavir (P. Weingarten). Od 1926 koncertira kao pijanist na turnejama po Kini, Japanu i SAD. Istodobno je bio profesor na Konzervatoriju u Kairu (1927 32 i 193539), na Univerzitetu u Manili (193235) te na konzervatorijima u Sopronu (193942) i Pecsu (194248 direktor), u Lausannei, enevi (194951) i Cincinnatiju (195271). Za djelovanja u Egiptu i na Filipinima i na turnejama po Kini i Japanu sakupljao i istraivao narodnu muziku tih zemalja, to je ostavilo trag i na njegovim kompozicijama. Trajnije je na njegovu muziku djelovala madarska narodna pjesma te austrijski i hrvatski muziki folklor iz Gradia. U novijim, komornim djelima prihvaa i dodekafoniju.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 koncerta za klavir, I, 1933 34 i II, sa gudakim orkestrom i udaraljkama, 1947 63. Tarantella za klavir i orkestar, 1937; Mouvement symphonique za teremin i orkestar, 1938; Partita za gitaru ili embalo i orkestar, 1951. etiri suite: I, Concertante, 1931; II, Philippinen, 1934; III, Altungarische Tdnze op. 42 i IV, Soproni barokk muzsika op. 48, 1941. Anliqua Hungarica op. 47, 1941; Volkstdnze aus dem Burgenland op. 57 1953; Ouvertura semiseria op. 69; Eisenstddter Divertimento; Passacaglia in Memoriam Jdnos Viski za gudaki orkestar; Serenada, 1966 i dr. KOMORNA: Rapszodia za klavirski trio, 1926; Eine kleine Tafelmusik za duhaki kvintet, LIT.: R. Hastings, Italo Tajo, Opera Annual, 1960.

TAKT -* Mjera TAKTAKIVILI, Otar Vasiljevi, gruzijski sovjetski kompozitor (Tbilisi, 27. VII 1924) Zavrio Konzervatorij u Tbi lisiju (kompoziciju kod S. Barhudarjana). God. 1947 52 koncertni majstor i dirigent, a zatim rukovodilac Dravnog zbora Gruzijske SSR. Od 1949 predaje polifoniju i instrumentaciju na Konzervatoriju u Tbilisiju. Komponirao je dravnu gruzijsku himnu.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 19491 1953; simfonijske pjesme Samgori, 1950 i Mciri, 1956. Koncerti: za klavir, 1951; za violonelo, 1947 i za trublju, 1954. Concertino za violinu i mali orkestar, 1955; 3 uvertire, 1950 55; capriceio Domovinski napjevi, 1952; 3 minijature, 1953; humoreska za komorni orkestar, 1963. Klavirski trio, 1947; sonata za flautu i klavir; 2 kompozicije za violonelo i klavir, 1952. KLAVIRSKA: zbirka kompozicija za omladinu, 1948; Zarobljenik, 1949; Poema, 1950; Etida-slika, 1955 i dr. DRAMSKA: opera Mindija, 1960; televizijska opera Nagrada, 1962; scenska muzika; filmska muzika. VOKALNA: oratoriji ivo ognjite, 19641 Tragovima Rustavelija, 1964; Kantata o sovjetskoj mladei, 1952; Kantata 0 Tbilisiju, 1958; vokalno-simfonijska poema Stijena i potok, 1962; Ranjeni orao za alt, muki zbor i ansambl gruzijskih narodnih instrumenata; Pjesma djevojaka za enski zbor i ansambl gruzijskih narodnih instrumenata; djeji zborovi; romance; solo-pjesme. Obradbe narodnih pjesama. LIT.: JI. FIojiHKoea, O. B. TaKTaKniUBHJiti, MocKBa 1956.

TAKTAKIVILI, Salva Mihajlovi, gruzijski sovjetski kompozitor (Kvemo-Hviti, Gori, 27. VIII 1900 Tbilisi, 18. VII 1965). Studirao na Konzervatoriju u Tbilisiju. Suosniva (1928), direktor i profesor teoretskih predmeta na Konzervatoriju u Batumiju, potom u Tbilisiju, 1937 39 proelnik oper nog odjela na Konzervatoriju i uz to 1934 38 dirigent Ra-dioorkestra, a od 1951 opernog studija pri Konzervatoriju i od 1952 Gruzijskoga dravnog orkestra. Manje znaajan kao kom pozitor, T. je razvoju gruzijskoga muzikog ivota znatno pri donio svojim organizatorskim i pedagokim radom.

DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta, 1954; simfonijska pjesma 1905 godina, 1931; koncert za violonelo, 1932; 2 uvertire, 1944 i 1949; koranice za duhaki orkestar. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta," 1930 i 1933; Plesna suita za gudaki kvartet, 1946; 2 gudaka trija, 1944 i 1946; sonata za violinu 1 klavir, 1952; Djeji album za violinu i klavir, 1943. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Svitanje, 1926; Delegat, 1939 i Otarova udovica, 1942. Djeje opere: Svijet cvijea, 1922; Prvi maj, 1924 i Jesen, 1925. Balet Maltakva, 1937. Zborovi; romance. Obradbe narodnih napjeva. lanci. LIT.: P. V. Hukva, Salva Taktakivili, Tbilisi 1962. D. Lehmann, Schalwa Michailowitsch Taktakischwili, MGG, XIII, 1966.

TAKTNA CRTA (engl. bar ili bar-line, franc. barre de mesure, njem. Taktstrich, tal. stanghetta), crta koja okomito presijeca

534

TAKTNA CRTA TALIJANSKA MUZIKA

194647 i 1954. Pod n se vodstvom eka filh; razvila u izvanredno nirano tijelo, doraslo s htjevima interpretacije itih muzikih stilova, dirigirao na gostovanjim monije u Italiji (1926 Madarskoj, Njemake Beu, Londonu, Brux Parizu, a sam je kao j rigirao engleskim, l vedskim, norvekim, rumunjskim, poljskim i skim orkestrima i steka meunarodnu reputacij 193245 bio je prof majstorskoj koli Praki zervatorija, a 1935 4^ V. TALICH 48 vodio je praki Nai vadio, u kojemu pro' samo nov nain muzike interpretacije ne go i scenske 1 God. 1946 T. je osnovao eki komorni orkestar, koji bito njegovao stariju eku muziku. God. 194952 dje] kao dirigent komornog orkestra, 1951 52 i velikog Slovake filharmonije u Bratislavi; bio je 194952 i ] tamonje Visoke muzike kole.
LIT.: O. Sourk (urednik), Vaclav Talich (u povodu Talichove njice roenja), Praha 1943. V. Pospiil, Vaclav Talich, Praha 1961. Vaclav Talich, MGG, XIII, 1966. H. Masarykovd (urednik), Vacls Dokument ivota a dila, Praha 1967.

crtovlje, odnosno crtovlja spojena akoladom. Prvotno je sluila samo preglednosti, a od XVII st. notu ispred koje se nalazi ope nito oznauje kao glavnu tezu u taktu. U tabulaturama za orgulje i za lutnju XV i XVI st., kao i u malo m broju sauvanih partitura vokalne muzike iz toga doba, namijenjenih studiju kontrapunkta ili pratnji na orguljama (A. Valente, Versi spirituali, 1580), taktne crte se stavljaju u pravilnim ili nepravilnim razmacima i slue orijentaciji; tako npr. prvi semibrevis jednog brevisa koji je odijeljen taktnom crtom nema veu teinu od drugoga. U XVII st. notirana 4/4 mjera nerijetko prikriva realnu 6/4 mjeru:
C. Monteverdi: Altri canti di Marte

" TJT I - J J~" J J I J J. J J "" * * * ' * ~ '

I tri-oJh-fi dL mor

li
te

Pravilo da se t. c. nalazi ispred glavnoga teita mjere ne vrijedi neogranieno ni u XVIII i XIX st. Izuzeci su veinom nastajali zbog toga to se zaziralo od promjena taktnih oznaka; umetanje 2/4 mjere u 4/4 n ije se, npr., oznaivalo, a posljedica je bila da je u iduim 4/4 taktovima teite bilo pomaknuto za dvije etvrtinke. U XX st. taktna crta ima dvojaku funkciju. Jedanput se stavlja kao znak naglaska u esto nepravilnim razmacima (I. Stravinski, B. Bartok), a drugi put se, radi lake orijentacije, upotrebljava kao oznaka za serijalnu ritmiku, koja nije vezana za odreenu vrstu mjere.
B. A.

TAL (pravo prezime Griinthal), Joseph, izraelski kompozitor i pijanist (Pinne kraj Poznana, 18. IX 1910 ). Studirao na Visokoj muzikoj koli u Berlinu (H. Tiessen, M. Trapp). God. 1934 iselio se u Palestinu; od 1937 nastavnik klavira i kompozicije na Muzikoj akademiji u Jeruzalemu (194852 direktor). Nastupa kao koncertni pijanist i dirigent; 1961 utemeljio Izraelski centar za elektronsku muziku pri Hebrejskom univerzitetu u Jeruzalemu. T. modernoj kompozicijskoj tehnici pristupa nedogmatski te na temelju istonjakog muziciranja izgrauje svoj stil pod utjecajem evropskih avangardistikih dostignua.
DJELA. ORK ESTRALN A: 2 s imfo nije, 1952 i 19 59. Ko nce rt i: 5 za klavir: I, 1944; II, 1953; III, s tenorom, 1956; IV i V, uz pratnju elektronskih zvukova, 1962 i 1964; za embalo uz pratnju elektronskih zvukova, 1964; za violu, 1954 i za violonelo i gudae, 1962 . Mar'ot za gudae, 1950; Chisajon chagigi, 1957. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1959 i 1963. Sonate: za violinu i klavir, 1951; za violu i klavir, 1960 i za obou i klavir, 1952. Kina za violonelo i harfu, 1949; Intrada za harfu, 1959; Mivmim (Structures) za harfu, 1962. KLAVIRSKA: sonata, 1950; 6 soneta, 1946; 5 instruktivnih kompo zicija u dodekafonskoj tehnici, 1962 i dr. DRAMSKA. Opere: koncertantna opera Scha'ul b'En-Dor, 1957 i kratka opera Amnon zu'Tamar, 1961. Baleti: J'ziatMizrajim, koreografska poema za orkestar i bariton solo, 1946; elektronski baleti Exodus, 1960 i Dargot schel 'ozmah, 1963. VOKALNA: kantate Em--habanim s'mechah, 1949 i Sukkot, 1952; Mot-Mosche, hvmnon za soliste, zbor i elektronske zvukove; zborovi; solo-pjesme. Teor etski udbenici (na he brejskom). LIT.: E. Gerson-Kiwi, Joseph Tal, MGG, XIII, 1966.

TALAMON, Gaston O., argentinski muziki pisac i kritiar (Buenos Aires, 22. VIII 1883 1. VI 1957). Utemeljio i ureivao muzikeI asopise Muica de America (191921) i Indo-ame'rica (i935)j 9I435 bio je muziki kritiar u dnevniku La Prensa i u asopisu Nosotros. Suraivao je u brojnim argentinskim i junoamerikim asopisima.
DJELA: Die zeitgenbssische argentinische Musik, 1918; Historia de la muica del s. XVIII a nuestros dias, 1942; Heitor Villa-Lobos, 1948.

TALBOT, Howard (pravo ime Richard Lansdale Munkittrick), engleski kompozitor amerikoga podrijetla (Yonkers, New York, 9. III 1865 London, 12. IX 1928). Studirao na Royal College of Music u Londonu, gdje je zatim djelovao kao kazalini dirigent. Njegove su operete bile veoma popularne.
DJELA. DRAMSKA. Operete: \Vapping Old Stars, 1894; Mome Carlo, 1896; A Ckinese Honeymoon, 1899; Kitty Grey, 1901; The Blue Moon, 1905; The Three Kisses, 1907; The Belle of Britany, 1908; The Arcadians, 1909; The Mousme, 1911; A Mixed Grill, 1914; Mr. Manhattan, 1916; My Nieces, 1921 i dr.

TALEA -> Izoritmija TALICH, Vaclav, eki dirigent (Kromefi, 28. V 1883 Beroun, 16. III 1961). Sin muzikog pedagoga Jan a Talicha; violinu studirao na Konzervatoriju u Pragu (J. Mafak, O. ev ik). God. 190304 koncertni majstor Berlinske filharmonije. Pod dojmom A. Nikischa odluio se za dirigentski poziv. Po slije boravka u Rusiji (koncertni majstor u Odesi i nastavnik violine u Tbilisiju, 1904 06) bio 1907 dirigent Orkestralnog drutva (Orchestralni sdrueni) u Pragu, a 190812 novoosnovane Slovenske filharmonije u Ljubljani. Uz to se usavrava u Leipzigu kod M. Regera, J. Sitta i A. Nikischa i u Milanu kod A. Vigne. God. 1912 15 prvi dirigent i direktor Opere u Plzenu; 1915 -18 sudjelovao u ekom kvartetu. God. 191941 prvi dirigent eke filharmonije u Pragu (s prekidom 193134, kad je dirigent Konsertforening u Stockholmu), zatim ponovno dirigent

TALIJANSKA MUZIKA. Za veega dijela srednjeg vij zika na Apeninskom poluotoku izrazito je jednoglasno-moi na crkvenom i na svjetovnom podruju. Na crkvenom sekto ja posjeduje velik repertoar starokranskih napjeva u okvir ije milanskoga (ambrozijanskog) i starorimskoga crkvenog p kao i novijega, gregorijanskog. Djelatnou pape Grgura I C po kojemu je gregorijansko pjevanje i dobilo svoj naziv, dov u Italiji u prijelazu na VII st. dalekosena akcija proiava: dua liturgijskih napjeva i nainjen izbor (Antifonarij) za nu upotrebu. No, u kasnijim stoljeima repertoar se crkven ke i dalje obogaivao. Doprinos, to ga je Italija dala sredo sekvencama i tropima, nije naroito velik (oko 60 melodija j vence, osobito iz june Italije). Svjetovna (i duhovna neliturgijska) muzika srednjovjeko lije nastajala je na latinske i talijanske tekstove. Muzika djel; tinske tekstove vrlo su oskudno sauvana. Najstarije poznate popijevke politikoga su i vojnikog karaktera. U meuvrem ezija je s muzikom na narodnom talijanskom jeziku postepe otimala mah, ali je latinska pjesma i dalje ivjela u napjevirr juih aka, kao i u umecima (tzv. tropature) izvanliturgijske Muzika umjetnost na narodnom jeziku razvija se u dva Ona je