P. 1
AshabiAllahovaPoslanika

AshabiAllahovaPoslanika

|Views: 3|Likes:

More info:

Published by: Rob Allahov Abdullah on Apr 17, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

09/02/2014

pdf

text

original

ASHABI ALLAHOVOG POSLANIKA

Hilmi Ali [a’ban

Sarajevo, 2001 - 1422. G.H.

Naslov originala Naslov prijevoda Autor Prijevod

E’AMIDETUL - ISLAM, ASHABU RESULILLAHI SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM ASHABI ALLAHOVOG POSLANIKA Hilmi Ali [a’ban Topoljak S., D`idi} M., [enderovi} A., Puri{evi} M., Dautovi} M., Momani A., Skeji} S., Spahi} M., Lepi} A., Kurti} E., Husi} A., Ummu Hamza, Kurti} O., Kar~i} M. Por~a Muhammed, Zajimovi} Senaid Demir Emir, Kari{ik Nesib Ned`ad Kazi}, .atih .arhat Nedim Hara~i}, Sabina Deljkovi} Omer Resulovi} Kavazovi} D&T, Sarajevo Mersad Mujagi} “OKO” - Sarajevo 30 000 KNJIGA BROJ 1 BESPLATNI PRIMJERAK Sva prava {tampanja i izdavanja zadr`ava Visoki saudijski komitet za pomo} BiH i Kulturni centar “Kralj .ahd” u Sarajevu
[TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ^UVARA “DVA HRAMA”

[erijatska recenzija Recenzija Likovno- tehni~ki urednik Lektor i korektor DTP [tampa Tira`: Tre}e izdanje Izdava~

KRALJA .AHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE

CIP - Katalogizacija i publikacija Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo UDK 297.161 HILMI, Ali [aban Ashabi Allahovog Poslanika / Hilmi Ali [aban; (s arapskog preveli Topoljak S. (Sulejman)... (et al.). 3. izd. - Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini, 1998 - 470 str.; 20 cm. (Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini; knj. 1) Prijevod djela: E- Amidetul - islam, ashabu Resulillahi Sallallahu alejhi ve sellem. ISBN 9958 - 880 - 06 - 7 COBISS - ID 479750

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

PREDGOVOR
Hvala Allahu, Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. Hvala Allahu, Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: “I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega dr`ite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova.” (El - En‘am, 153) Uzvi{eni Allah, tako|er, veli: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?‘” (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni tako|er veli: “Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo.” (Et - Tegabun, 8) Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi: “Reci: ‘Meni je, doista, jasno ko je Gospodar moj‘” (El - En‘am, 57), na{eg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme. Najuzvi{enija je znanost spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost, smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije. U hadisu se pominje: “Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka jeste kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde.” Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i najdostojniji da bude primljen onaj ibadet koji je uskla|en i podudaran s ~asnm [erijatom. A cilj i svrha egzistencije ~injenje je ibadeta Allahu: “D`ine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju.” (Ez - Zarijat, 56) Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti predsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera provinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih knjiga potrebnih muslimanu posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje vjerovanja, temelje islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona s prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali

islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa, povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, `ivot s onim {to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir ~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo? U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, `ivimo s ovom odabranom skupinom knjiga iz serije “Biblioteka bosanske porodice”, koju nudimo odraslom i malom, mu{ku i `ensku. Svako od njih mo`e uzeti iz njih ono {to `eli, u skladu s obimom znanja koje mu je Allah dao, oboru`avaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u Allahova svjetla. “Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo onaj ko je propao”- veli Poslanik, a.s. “Ostavio sam vam dvije stvari: ako ih se budete pridr`avali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet” - veli Poslanik, a.s., tako|er. Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enju djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom nagradom. On ~uje dove i odaziva se. Direktor Regionalnog ureda Visokog saudijskog komiteta za Evropu Naser b. Abdurrahman es - Saeed

EBU-BEKR ES-SIDDIK, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Abdullah, sin je Osmanov, a on Amirov, a on Amrov, a on K’abov, a on S’adov, a on Tejimov, a on Murreov, a on K’abov, a on Lueja et-Tejjimija. Ocu mu je bio nadimak Ebu-Kuhafe. Njegova dobrostiva mati bila je Selma, k}i Sahra ibn Amira ibn K’aba ibn Hasana ibn Tejima ibn Mure. Bila je k}i Ebu-Kuhafinog amid`e. Ebu-Bekr je bio pripadnik ugledne porodice plemena Kurej{, koja je u`ivala zna~ajnu ulogu u Meki. Mekanska plemena me|u sobom dijelili su zadu`enja i obaveze i brinuli se oko K’abe i odr`avanja harema. Tako je porodica Abdul-Menafa imala du`nost da napaja i hrani had`ije. Porodica Abdud-Dara imala je obavezu da ~uva K’abu, da predaje ratnu zastavu vojskovo|i u ratu Kurej{ija sa drugim plemenima i da u~estvuje u dogovoru oko svih bitnih pitanja koja su se ticala mekanske zajednice. Vo|stvo nad konjicom i zapovijedni{tvo u ratu imala je porodica Benu-Mahzum, odakle vodi porijeklo Halid ibn Velid. Pleme Tejm ibn Murre preuzelo je na sebe ulogu u rje{avanju pitanja oko krvarine. Kad je za{ao u mu`evno doba, Ebu-Bekr je na sebe preuzeo ulogu poglavara svoga plemena. Njegovo pleme imalo je vrlo visok polo`aj me|u ostalim arapskim plemenima. Kada je Munzir ibn Maus-Sema’, kralj Hire, htio da uhapsi i presudi Imru’ul-Kajsu ibn Had`eru el-Kindiju, uto~i{te pred Munzirom na{ao je kod Mua’lla et-Tejmijja, koji je tad izrekao stihove: Imru’ul-Kajs ibn Had`er, smiri svoju nutrinu, Benu -Tejm, ona svojom svjetlo{}u razgoni pomr~inu. Od tog doga|aja pleme Benu-Tejm postalo je poznato pod nazivom “Svjetiljka u tami”.

10                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

LI^NOST
Ebu-Bekr isticao se lijepom vanj{tinom, dobrim ahlakom (moralom), u sebi je posjedovao sve osobine mu`evnosti. Njegov fizi~ki izgled odisao je prijatno{}u i elegancijom. Bio je svijetle puti, visok i vitka stasa, suhonjava lica i upalih o~iju, visoka ~ela, tijelo mu je zra~ilo snagom i ~vrstinom. @ivio je ugodnim `ivotom, bio je prijatan sagovornik i imao je blagu narav. Bija{e razborit, inteligentan i iskren. Razlikovao se od svojih vr{njaka u plemenu, kao i od ostalih mekanskih mladi}a. Nikad nije pio alkohol, ni u d`ahilijetu, a, naravno, ni u islamu. U njegovom `ivotu nije bilo lakrdija i besramnosti, kao {to je bilo kod njegovih vr{njaka. Ebu-Bekr, r.a., bio je tragalac za znanjem, pa je to doprinijelo da postigne visok stupanj naobrazbe i kulture. Znao je ~itati i pisati. Poznavao je situaciju koja je vladala me|u Arapima, znao je njihovo porijeklo i historiju. Pamtio je rodoslov Mekelija, pa su ga ljudi posje}ivali u`ivaju}i u njegovom dru{tvu, znanju i rasu|ivanju kojim je vladao. Ibn - Hi{am ga opisuje u svojoj knjizi “Sire nebevijje” rije~ima: “Ebu-Bekr, r.a., bio je omiljen ~ovjek u svom narodu. Ljubazan i jednostavan. Najbolje je poznavao rodoslov Kurej{ija i tome je podu~avao druge, a znao je i ostale stvari u vezi s Kurej{ijama, bile dobre ili lo{e. Bio je lijepog ahlaka i velikog ugleda. Ljudi iz njegova naroda dolazili su mu i bili prisni s njim iz vi{e razloga: zbog njegova znanja, zbog njegovog po{tenog trgovanja i da bi u`ivali u njegovu dru{tvu.” Ebu-Bekr, r.a, upustio se u trgovinu i ostvario veliki uspjeh. Trgovao je odje}om i platnom, a to je posao koji zahtijeva istan~an ukus i osje}aj u izboru kvaliteta materijala i lijepo opho|enje s ljudima. Pored svih ovih svojstava u sebi je nosio odlu~nost, sposobnost planiranja i nepokolebljivost u svojim stavovima.

PRIMANJE ISLAMA
Ebu-Bekr uspio je na polju trgovine i zaradio je ogromno bogatstvo. Stekao je dva stada kamila i ovaca, {to je bila odlika bogata{a Meke u to vrijeme. Stanovao je u oblasti koju su naseljavali trgovci i bogata{i. U blizini je stanovala i Hadid`a bint Huvejlid, “Ummul-mu’minin”, (Majka vjernika), `ena Allahova Poslanika, a.s. Tu je Ebu-Bekr upoznao Muhammeda ibn Abdullaha i kod njega uo~io potpuna svojstva u njegovom vladanju i opho|enju. Po~eo je da se dru`i s njim i postao mu najbolji prijatelj.

Ashabi Allahovog Poslanika

11

Izgleda da je pribli`no ista starosna dob u~inila da prijateljstvo izme|u njih postane toliko jako da ga nije moglo prekinuti ni{ta osim smrti. Bio je mla|i od Poslanika, a.s., dvije godine i nekoliko mjeseci. Nakon {to je Allah, d`.{., spustio Svoju Objavu Muhammedu, a.s., i u~inio ga Vjerovjesnikom koji }e upu}ivati ljude na pravi put, i odabrao ga za Svoga Poslanika, koji }e razglasiti Njegove poruke, Poslanik se prisjetio svog prijatelja, njegova zdravog i brzog rasu|ivanja i razumijevanja. Izlo`io mu je na~ela islama, a Ebu-Bekr, r.a., nije oklijevao nijednog trenutka da prihvati Vjeru Istine, niti je posumnjao u ono {to mu je kazao Muhammed, a.s. Pripovijedao je Ebu-D`’afer es-Semin prenose}i od Junusa ibn Bekira, a ovaj od IbnIshaka, a ovaj od Muhammeda ibn Abdurrahmana ibn Abdullaha ibn Husajna et-Tejmija da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Nikog nisam pozvao u islam, a da nije sa~ekao, oklijevao i razmatrao, osim Ebu-Bekra koji se nije ni dvoumio niti oklijevao; ~im sam mu spomenuo islam, odmah ga je prihvatio.”

EBU-BEKR KAO ASHAB
Ebu-Bekr nije bio obi~ni musliman koji je samo vjerovao u poslani~ku misiju, nego je na svoja ple}a preuzeo ulogu u daljnjem {irenju islama. Imao je prijatelje koji su bili pronicljivi i razumni poput njega, te ih je pozvao da prihvate islam i da odbace nevjerovanje i bilo kakav vid obo`avanja ne~eg drugog osim Allaha, d`.{. Njegovom pozivu su se odazvali ljudi koji su svojim islamom prednja~ili nad ostalima. Me|u njima su: Osman ibn Affan, Abdurrahman ibn Avf, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn Avvam, S’ad ibn Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn D`errah, i mnogi drugi vrijedni i ~estiti ljudi iz Meke. Ebu-Bekr, r.a., nije se zadovoljio samo pukim pozivanjem u islam nego je u taj poziv zalo`io i sebe, i svoj imetak, i sve {to je posjedovao na ovome svijetu. Kurej{ije koje nisu bile zadovoljni vjerom koja poziva na odbacivanje kipova, promjenu obi~aja i osobenosti, vjerom koja {iri pravednost, mir i jednakost za sve ljude, sve svoje snage ulo`i{e da sprije~e njeno {irenje i napredak. Zastra{ivanje i maltretiranje prvih muslimana smatrali su jednim od sredstava zaustavljanja i spre~avanja napretka islama. Kurej{ije su po~ele da se suprotstavljaju muslimanima, a naro~ito nemo}nim robovima, koji nisu imali svoje pleme koje bi ih {titilo i branilo od `estokih patnji i mu~enja kojima su bili izlo`eni. Ovakva situacija nije nimalo uticala na Ebu-Bekra, r.a., koji je ulo`io veliki imetak da bi te robove oslobodio jarma ropstva, iz uvjerenja da su ljudi bra}a. Jedanput je, prolaze}i, vidio Bilala ibn Rebbaha, Etiopljanina, kasnijeg mujezina Allahova Poslanika, a.s, polo`enog na

12                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

u`areni pijesak sa ogromnim kamenom na prsima koji mu je stavio njegov gazda. Izgovarao je: “Allah je jedan... Allah je jedan...” Tada je ponudio da kupi Bilala, a njegov gazda je prihvatio ponudu. Ebu-Bekr, r.a., nakon {to je otkupio Bilala, oslobodio ga je i postao njegov za{titnik. Isto je tako kupio i Amira ibn .uhejra, oslobodio ga i povjerio mu na ~uvanje svoje stado. Nije odgovarao na prigovore svoga oca, Ebu-Kuhafe, da razbacuje svoj imetak kupuju}i robove-muslimane i osloba|aju}i ih, nego je kupio i Zunejru bint Ubejs, Hindiju i njenu k}erku, koja je bila slu{kinja kod Benu Mu’emmela. Povodom ovog doga|aja je pripovijedao Mejmun ibn Ishak ibn Hasan el-Hanefi, prenose}i od Ahmeda ibn Abdul-D`ebbara el-Afaridija, a ovaj od EbuMuavije ed-Darira, a ovaj od A’me{a, ovaj od Ebu-Saliha, a on od Ebu-Hurejrea da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: “Ni~iji mi imetak nije koristio kao imetak Ebu-Bekra.” Tad je Ebu-Bekr, r.a., rekao: “A kome ja i moj imetak pripadamo ako ne tebi, Allahov Poslani~e?” Ebu-Bekr nije bio po{te|en mu~enja kao {to nije bio po{te|en ni Poslanik, a.s., ali bi uvijek, kad bi vidio da Kurej{ije mu~e Allahova Poslanika, stao ispred njega, izla`u}i se opasnosti po vlastiti `ivot da bi ga za{titio. Jedanput su Kurej{ije, dok su sjedili u jednoj odaji, ugledali Poslanika kako klanja kraj K’abe.Taj im se prizor nije svidio, te izme|u njih ustade Ukbe ibn Ebi-Muajt, pri|e Resulu s le|a i omota mu svoj ogrta~ oko vrata, namjeravaju}i da ga udavi njime. Tad je nai{ao Ebu-Bekr i vidjev{i {ta radi Ukbe, pritr~ao mu, uhvatio ga oko pasa i jakim trzajem, kojim ga je oborio na zemlju, odvojio od Allahova Poslanika, a.s. Taj dan je Poslanik podnio dosta muke od Kurej{ija koji su ga udarali ~ime su god stigli. On ih je upitao: “Zar ho}ete da ubijete ~ovjeka koji ka`e: ‘Moj Gospodar je Allah’, i koji vam je mnoge o~igledne dokaze donio?” Veli~anstveni su bili potezi Ebu-Bekra, r.a., i oni su doprinijeli u~vr{}ivanju islama. Jedan od najpoznatijih jeste doga|aj nakon Isr’a i Mirad`a. Poslanik, a.s., pri~ao je Mekelijama kako ga je Allah, d`.{., no}u prenio iz Meke do Mesd`idul-Aksa, te da je tu klanjao, a potom bio uzdignut na nebesa. Mnogobo{ci su ismijavali ovu pri~u, a crv sumnje po~eo je nagrizati i neke od muslimana, te su zapitkivali: “Bogami, ~udna stvar. Tako mi Allaha, jednom karavanu potrebno je mjesec dana da ode do [ama i isto toliko da se vrati, pa kako je Muhammed, a.s., mogao da ode tamo i da se vrati u Meku, za jednu no}?” Mnogi od onih koji su primili islam uznevjerova{e, a mnogi su se kolebali. Oti|o{e kod Ebu-Bekra, poznavaju}i njegovo vjerovanje i prijateljstvo s Muhammedom, a.s. Spomenuli su mu pri~u o Isr’au, a Ebu-Bekr im je, u ~u|enju koje ga je obuzelo, rekao: “Vi la`ete na njega!” Oni su odgovorili: “Ne la`emo! Eno ga kod K’abe pri~a o tome.” Tad je Ebu-Bekr, rekao: “Tako mi Allaha, ako je to on rekao, onda je istina. On me obavje{tava da }e mu do}i vijest

Ashabi Allahovog Poslanika

13

sa nebesa od Allaha, d`.{., u nekom od trenutaka no}i ili dana, pa mu vjerujem, a to je ve}e od onoga ~emu se ~udite.” Kada je do{ao do K’abe, Ebu-Bekr ~uo je Poslanika, a.s., kako opisuje Mesd`idulAksa, a on je ve} prije obi{ao taj mesd`id, pa kad je zavr{io s opisom, rekao je: “Istinu si kazao, Allahov Poslani~e!” Od tog dana Poslanik, a.s., prozvao ga je Es-Siddik (iskreni). Veza izme|u Poslanika i Ebu-Bekra poja~ala se, postado{e privr`eni i bliski jedan drugome tako da je Poslanik, a.s., rekao za njega: “Da sam me|u ljudima htio uzeti nerazdvojnog prijatelja, sigurno bih uzeo Ebu-Bekra. Nego vjera, dru`enje i bratstvo dok nas Allah, d`.{., kod Sebe ne sastavi.”1 Kada je bila druga zakletva na vjernost kod Akabe, Poslanik je naredio muslimanima da se presele iz Meke u Medinu, a on }e do}i za njima kada mu Allah, d`.{., da naredbu. Tako u Meki od muslimana ne ostade niko, osim onih koji su bili sprije~eni da u~ine hid`ru i onih koji su bili slabi i nemo}ni. Pored njih ostali su Ebu-Bekr i Alija ibn Ebi-Talib, neka je Allah zadovoljan njima obojicom. Ebu-Bekr je tada pitao Allahova Poslanika da mu dozvoli da i on u~ini hid`ru, pa mu je Poslanik rekao: ”Ne `uri, mo`da ti Allah dadne saputnika.” Ebu-Bekr, r.a., `arko je `elio da mu Allah, d`.{., u~ini Poslanika saputnikom, a Resulullah je, rekav{i “saputnik”, upravo mislio na sebe. Kupio je dvije jahalice, sklonio ih kod sebe i hranio ih. Nadaju}i se da }e mu dru{tvo (u hid`ri) praviti Allahov Poslanik, a.s. Poslanik je imao obi~aj da posje}uje Ebu-Bekra jednom dnevno: ili ujutro, ili nave~er. Jednog dana do{ao je kod Ebu-Bekra u podnevsko vrijeme, vrijeme u koje nikad prije nije do{ao, pa kad ga je vidio, Ebu-Bekr je rekao: “Poslanik je do{ao radi ne~eg vrlo va`nog.” Allahov Poslanik mu re~e: “Allah, d`.{., mi je dozvolio izlazak (iz Meke) i hid`ru!” “Je li zajedno, Allahov Poslani~e?”, upita Ebu-Bekr. “Da, zajedno”, odgovori mu Resulullah. Niko nije znao za Poslanikov izlazak, osim Ebu-Bekra, njegovih dvaju k}eri: Esme i Ai{e, sina mu Abdullaha i Alije kome je Poslanik naredio da ostane u Meki kako bi mogao vratiti zaloge ljudima koje su oni bili povjerili Resulullahu. Dva prijatelja iza{li su na stra`nja vrata i uputili se prema Sevru, pe}ini izvan Meke. Abdullaha ibn Urejkit, koji je bio mu{rik, unajmili su da im bude vodi~ do Medine i da im dovede deve u vrijeme i na mjesto o kojem ga obavijesti Ebu-Bekrov sin Abdullah. Kada su do{li do ulaza u pe}inu Sevr, Ebu-Bekr, r.a., u{ao je prvi u nju kako bi se uvjerio da u pe}ini nema ni{ta (zmija ili akrepa). Pa, ako bi slu~ajno {ta bilo, on bi se `rtvovao da

14                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

za{titi Poslanika. I Muhammed, a.s., u{ao je u pe}inu i u njoj proboravi{e tri dana. Tokom tog vremena Abdullah, Ebu-Bekrov sin, dolazio im je no}u i obavje{tavao ih o najva`nijim stvarima koje su se de{avale kod Kurej{ija. Kada bi Abdullah oti{ao, dolazio bi Amir ibn .uhejr i dogonio stado ovaca pred pe}inu, pomuzao bi ih i mlijeko dao Poslaniku i EbuBekru, a zatim bi uklonio tragove koje je Abdullah ostavljao. Esma bint Ebu-Bekr donosila im je hranu i to tako {to bi je stavila u prega~u koju bi vezala ispod prsa a zatim preko nje stavljala pojas. Od ovog doga|aja prozvana je “Esma sa dva pojasa.” Nakon svega, Allah im je omogu}io odlazak u Medinu. Kada se Poslanik, a.s., u~vrstio u Medini, otpo~eli su ratovi protiv Kurej{ija, mnogobo`aca i jevreja. Ebu-Bekr je bio me|u mud`ahidima na Bedru, Uhudu, Hendeku, Hajberu, Hudejbiji, pri osvajanju Meke, na Hunejnu i u svim ostalim bitkama. U Medini se Poslanik o`enio Ai{om, Ebu-Bekrovom k}erkom, te je tako Allahovom Poslaniku, a.s., postao punac. Ebu-Bekrova odanost Poslaniku i njegovoj misiji nije imala granice. I u Medini je bio onakav kakav je bio i u Meki, nastavljaju}i pozivanje u islam. U pri~i o doga|aju koji se zbio izme|u Ebu-Bekra i jevreja .inhasa, ogleda se veli~ina imana (vjerovanja) kojim je bila ispunjena njegova du{a, i jo{ mno{tvo doga|aja osim toga koji to mogu potvrditi. Te{ko je ne za~uditi se, kako li~nost poput Ebu-Bekra, koji je bio poznat po svojoj smirenosti, poniznosti i dobro}udnosti, mo`e se pretvoriti u ~ovjeka punog srd`be i `estine koji udara na Allahove neprijatelje koji poku{avaju na{tetiti islamu... To je ~inila vjera u Allaha Uzvi{enog. Jevreji su, u po~etku, planirali da }e mo}i pridobiti muslimane iz Meke, kao saveznike protiv Evsa i Hazred`a (plemena koja su `ivjela u Medini i njenoj okolici). Kada im je plan izmakao iz ruku i kad su uvidjeli da su nemo}ni da zavade muhad`ire i ensarije, po~eli su ~initi spletke protiv muslimana i izrugivati njihovu vjeru. Me|u jevrejima bio je jedan u~eni sve{tenik po imenu .inhas. Oni su se iskupljali kod njega i dogovarali na koji na~in da napakoste muslimanima i izvrgnu ih ruglu. Ebu-Bekr, r.a., jednog dana ode kod .inhasa da ga pozove u islam. I jevreji su se bili skupili kod njega. Ebu-Bekr mu re~e: “Te{ko tebi .inhasu. Boj se Allaha i primi islam. Allaha mi, zna{ da je Muhammed, a.s., Njegov Poslanik i da je do{ao s istinom od Njega. Imate njegov opis u Tevratu i Ind`ilu.” .inhas mu, dok mu je na usnama titrao podrugljiv osmijeh, odgovori: “Boga mi, Ebu-Bekre, mi nismo siroma{ni u odnosu na Allaha, nego je On siromah u odnosu na nas. Ne obra}amo mu se sa strahopo{tovanjem kao {to se On obra}a nama. Od Njega smo nezavisni, a On je zavisan od nas. Pa da je On nezavisan od nas, ne bi uzajmljivao od nas imetak, kao {to va{ vo|a tvrdi. Vama zabranjuje kamatu, a nama je

Ashabi Allahovog Poslanika

15

dozvolio, da je nezavisan od nas ,ne bi nam je dozvolio.” Kad je Ebu-Bekr vidio da se on izruguje Allahovu Poslaniku i Allahovim rije~ima, nije se mogao suzdr`ati i silovito je udario .inhasa u lice govore}i: “Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a, da nije ugovora izme|u vas i nas, odsjekao bih ti glavu, o Allahov neprijatelju.”

PRVI HALI.A
Prvih dana rebiul-evela, jedanaeste godine po Hid`ri, Poslanik se razboli. U ponedjeljak ujutro, dvanaestog rebiul-evela, osjeti pobolj{anje te iza|e iz Ai{ine odaje, koja je bila uz samu d`amiju, i ljudima odr`a vaz. Zamolio je Allaha, d`.{., da svako dobro podari Usametu ibn Zejdu i naredi mu da po|e u rat protiv Bizantinaca, a zatim, od Ebu-Bekra zatra`i da predvodi d`emat u namazu. Nakon {to je Poslanik u{ao u Ai{inu odaju, obi{ao ga je EbuBekr da bi vidio u kakvom je stanju, a potom oti{ao ku}i u Seh, koja je bila izvan Medine. Poslanik, a.s., preselio je na ahiret dok je Ebu-Bekr bio u svojoj ku}i, daleko od njega. Glasnik ga je obavijestio o Poslanikovu preseljenju. Oti{ao je odmah do mjesta gdje je bio Poslanik, a.s., i tamo zatekao zbunjene i izgubljene ljude. Omer je govorio ljudima i napadao svakoga onoga koji bi tvrdio da je Poslanik, a.s., umro. Ebu-Bekr je oti{ao do Ai{ine odaje, u kojoj je prekriven le`ao Allahov Poslanik, a.s. Otkrio je njegovo plemenito lice i ljube}i ga i pla~u}i kazao: “Niko divniji od tebe dok si `iv i niko divniji od tebe dok si mrtav.” Zatim je iza{ao pred ljude koji su i dalje bili izgubljeni i zbunjeni, sabrao se, i pokazav{i vrhunac samokontrole, rekao: “Ljudi, ko je obo`avao Muhammeda, a.s., neka zna da je Muhammed, a.s., preselio, a ko je obo`avao Allaha, pa Allah vje~no `ivi i nikad ne umire.” Zatim je prou~io ajet iz Kur’ana: “Muhammed je samo Poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar bi se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati ne}e Allahu nimalo nauditi, a Allah }e zahvalne sigurno nagraditi.”2 Tim odlu~nim i mudrim rije~ima, Ebu-Bekr, r.a., uspio je smiriti ljude i iz njihove smetenosti vratiti ih u stvarnost. Poslije toga je u{ao s Alijom, r.a., u Ai{inu odaju kako bi obavili pripreme za ukop Muhammeda, a.s. Omer, r.a., sjedio je s Ebu-Ubejdom ibn D`errahom, dok su ljudi pri~ali o onom {to se desilo. Bio je zaokupljen mislima - ko }e preuzeti vo|stvo nakon Poslanika, a.s.? U tom je trenutku upu}en poziv ensarijama da se saberu na mjestu zvanom Sekife beni Saide. Sa njima je bio S’ad ibn Ubade, poglavar Hazred`a, pripremaju}i se da, kao nasljednik Resulullaha, a s., od ljudi primi zakletvu na vjernost. Govorio je ensarijama: “O ensarije! Mo`ete se di~iti svojim ranim primanjem islama i

16                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

vrijednostima koje ne krase ostale Arape. Doista je Muhammed, a.s., vi{e od deset godina bio me|u svojim narodom, pozivaju}i ih da obo`avaju Allaha i da se odreknu idola i kipova, pa mu je malo ljudi povjerovalo. Oni nisu bili u stanju da ga za{tite i potpomognu njegovu vjeru, niti su sebe za{titili od op}e nepravde koja im je nano{ena. Kada vam je va{ Gospodar htio ukazati po~ast, odlikovao vas je Svojom plemenito{}u i blagoslovom, te vas po~astio vjerovanjem u Njega i Njegova Poslanika. Za{titili ste njega i njegove ashabe, pomogli njegovu vjeru i borili se protiv njegovih neprijatelja. Bili ste `estoki prema onima koji su bili u neprijateljstvu s njim izme|u va{ih saplemenika, a nemilosrdni prema neprijateljima koji nisu bili od va{ih. Kada su se Arapi, i milom i silom, pokorili Allahovoj odredbi, prepustili vo|enje poni`eni i pora`eni, i kada vam je Allah pomo}u Svoga Poslanika pot~inio zemlju, kada su se Arapi zbli`ili pod uticajem va{e sile, Allah mu je uzeo du{u, a on je bio zadovoljan i radostan zbog vas. Tra`ite svoje pravo jer je ono va{e, a ne drugih.” Kada je glasnik obavijestio Omera {ta se de{ava, on je poslao po Ebu-Bekra, koji je za to vrijeme bio u Ai{inoj odaji. Kada je Ebu-Bekr stigao, obavijestio ga je o onome {to se doga|a u Sekifu beni Saide, rekav{i mu: ”Zar ne zna{? Ensarije su se sakupile u Sekifu beni Saide i namjeravaju da preuzmu hilafet (vo|stvo) i ho}e da odrede S’ada ibn Ubadu. Najbolje je da se ka`e: ‘Jedan od va{ih, jedan od na{ih.’” Potom se trojica istaknutih ashaba, Ebu-Bekr, Omer i Ebu-Ubade ibn D`errah, uputi{e prema Sekifu kako bi upozorili okupljene da temeljito razmisle o rije~ima S’ada ibn Ubade, prije nego {to mu daju prisegu i preuzmu hilafet u svoje ruke i tako zavladaju Arapima. Nakon {to su zauzeli mjesta u Sekifi, me|u ensarijama, Ebu-Bekr uze da ka`e ensarijama, jezikom punim moralne podr{ke, vjerske vrijednosti i upozorenja na opasnost: “Arapima je bio potreban ogroman napor da se odreknu vjere svojih o~eva. Allah je odabrao prve muhad`ire iz Poslanikova, a.s., naroda da ga priznaju i povjeruju u njega, da sa njim pro|u kroz te{ko}e i ustraju na mukama koje su pre`ivljavali od njihovog naroda, da trpe njihova utjerivanja u la` i podrugivanje od onih koji nisu primili islam. Nisu odustali, iako ih je bilo malo, niti su posustali zbog mr`nje ljudi prema njima, niti su poklekli kada su se svi ujedinili protiv njih. Oni (muhad`iri) prvi su koji su po~eli obo`avati Allaha na Zemlji, povjerovali su u Allaha i Njegova Poslanika i oni su mu za{titnici i njegovi su ro|aci i stoga su najpre~i da preuzmu Hilafet poslije njega. To im niko ne}e osporiti osim zulum}ara. A vi, o ensarije, niko ne obezvre|uje va{e vrijednosti, niti umanjuje va{ ogromni doprinos za dini-islam. Allah vas je u~inio pomaga~ima Svoje vjere i Svoga Poslanika, u~inio je da Hid`ra bude u va{ grad, i od vas su Poslanikove cijenjene supruge i plemeniti ashabi. Poslije prvih muhad`ira nikoga ne cijenimo vi{e od vas. Od nas su vladari, a od vas namjesnici. Ni{ta se ne}e odlu~iti, a da vi ne u~estvujete u toj odluci, niti }e se bez vas posti}i ijedan dogovor. Neki `ele da nas razjedine i da nam oduzmu vo|stvo!” Ebu-Bekrov govor zbunio je ensarije i doveo ih u stanje neodlu~nosti. Po~eli su da dublje

Ashabi Allahovog Poslanika

17

razmi{ljaju o ovome. Najzagri`enije ensarije po~e{e se dogovarati te izabra{e jednog da odgovori Ebu-Bekru. Ovaj je rekao: ”Mi smo ensarije, pomaga~i Allahovi, i dio samog islama, a vi muhad`iri, vi ste jedna mala grupa koja nama pripada.” Ebu-Bekr, r.a., nije htio da ga ostavi bez odgovora te se iznova obrati ensarijama: ”O ljudi... Mi muhad`iri smo prvi primili islam, najplemenitijeg smo roda, prvaci smo me|u ljudima, svjetla smo obraza i najmnogobrojniji me|u Arapima. Rodbinski smo vezani za Allahovog Poslanika, a.s., primili smo islam prije vas, Allah nas je u Kur’anu spomenuo ispred vas rije~ima: “Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhad`irima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela ~ine}i ...” “Mi smo muhad`iri, a vi ste ensarije, vi ste na{a bra}a u vjeri i ortaci u diobi ratnog plijena i vi ste na{i pomaga~i protiv neprijatelja. A sve {to ste spomenuli od va{ih kvaliteta, pa vi ste ih vrijedni. Najzaslu`niji ste da vas se hvali od svih stanovnika Zemlje. [to se Arapa ti~e, nikad ne}e saznati o ovome, osim ovdje prisutnih Kurej{ija. Od nas su vladari, a od vas su namjesnici.” Habbab ibn Munzir ibn D`umuh el-Ensari ra`esti se i `ustro odgovori Ebu-Bekru. Njegov odgovor naljuti Omera, te ga po~e napadati i prijetiti mu, umalo da ne do|e do otvorenog sukoba, ali se umije{a Ebu-Ubejde ibn D`errah te se obrati ensarijama: “Ensarije, bili ste prvi koji su primili i pomogli (islam), nemojte biti prvi koji (ga) zamijeni{e i ostavi{e!” Rije~i Ebu-Ubejde imale su dobar prijem kod nekolicine ensarija. Izme|u njih Be{ir ibn S’ad ustade i obra}aju}i se svojim sunarodnicima, ensarijama, re~e: “Tako mi Allaha, iako smo najvredniji u d`ihadu protiv mu{rika, iako smo prethodnici u vjeri, ne `elimo ni{ta drugo osim zadovoljstvo na{eg Gospodara, odanost na{em Poslaniku i zadovoljstvo na{im du{ama.Nije nam potrebno da se time uzdi`emo nad ostalim ljudima, niti te`imo dunjalu~kim ukrasima, pa, doista, Allah nam osigurava blagodati. Zar nije Muhammed, a.s., iz Kurej{a, i zar nije njegov narod pre~i hilafetu od nas!? Ne dao Allah da me ko vidi da im se ikad protivim zbog toga njihovog polo`aja. Bojte se Allaha i ne protivite im se, i ne osporavajte im njihovo pravo.” Ebu-Bekr, r.a., iskoristio je trenutak, kada je Be{ir zavr{io, u namjeri da okon~a stvar, pa je ustao i jednom rukom podigao Omerovu ruku, a drugom ruku Ebu-Ubejdea. Zatra`io je od ljudi da dadnu prisegu jednom od njih dvojice. Ali tada Omer uze Ebu-Bekrovu ruku i dade mu prisegu, a potom, i od prisutnih zatra`i da urade isto. Prvi od ensarija koji je dao prisegu bio je Be{ir ibn S’ad, uzeo je Ebu-Bekrovu ruku i izjavio rije~i prisege. Slijedio ga je Usejd ibn Hudajr, poglavar Evsa, koji je dao svoju prisegu u skladu sa svojim polo`ajem. Svi prisutni su, potom, dali prisegu na vjernost Ebu-Bekru, r.a., kao nasljedniku Allahova Poslanika, a.s., osim S’ada ibn Ubadea. Poslije ove prisege morala se dobiti prisega i od svih ostalih muslimana. Ebu-Bekr je s pratnjom oti{ao u d`amiju gdje su jo{ uvijek muslimani ~ekali na okupu. Tu su svi dali prisegu. Ebu-Bekr je potom, ustao da bi se obratio prisutnima - to je bio prvi njegov govor, koji je bio vrhunac mudrosti, takti~nosti i postepenosti. Njime je pokazao sebi i

18                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

ostalim muslimanima koje ciljeve trebaju dosti}i. U tom govoru halifa je rekao: “Ljudi... izabran sam da vas vodim, iako nisam najbolji od vas, pa ako budem postupao ispravno, vi me pomozite, a ako budem grije{io, vi me sprije~ite u tome. Istina je emanet. La` je obmana. Slabi} me|u vama je kod mene jak sve dok mu ne dam njegovo pravo. Jaki me|u vama je kod mene slab kad trebam od njega uzeti ono {to Allah zahtijeva. Narod ne}e ostaviti d`ihad na Allahovom putu, a da ne}e biti poni`en; niti }e se razvrat pro{iriti me|u narodom, a da ne}e taj narod biti stavljen na ku{nju. Pokoravajte se meni dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku, a ako se suprostavim Allahu i Poslaniku, nema mi pokornosti. Ustanite na namaz, Allah vam se smilovao!”

RAT PROTIV ODMETNI[TVA
Nakon Poslanikova, a.s., preseljenja na ahiret, neka od arapskih plemena odmetnu{e se od islama. Halifa se na{ao nasuprot pokreta koji je sadr`avao kufr, zabludu i otpadni{tvo, {to je sve prijetilo raspadanju jedinstvenosti muslimana, okupljenih na Arapskom poluotoku, pod zastavom islama. Povodi otpadni{tva bili su razli~iti: neka plemena odbila su davati zekat, htjela su odbaciti vjerske obaveze i vratiti se u d`ahilijet, neka su, opet, htjela vlast nad Arapskim poluotokom i vo|stvo nad Arapima. Po~eli su se pojavljivati la`ni poslanici koji su lagali i obmanjivali ljude. Neka arapska plemena, od kojih su Abs i Zubajn, htjela su da osvoje Medinu, {to bi bila dobra pozicija za kasnije preuzimanje kontrole i vlasti nad ~itavim poluotokom. Ebu-Bekr, r.a., bio je pripravan u pogledu namjera Absa i Zubajna, naredio je stra`i da i danju i no}u de`ura, a muslimane pozvao da budu u stalnoj pripravnosti za intervenciju. Jedne no}i su otpadnici od vjere navalili na Medinu, ali su im se muslimani oduprijeli i otjerali ih zahvaljuju}i svojoj budnosti. Otpadnici su se povukli do mjesta zvanog “Zul-Kassa”, u uvjerenju da su prvom navalom na Medinu ostvarili pobjedu koju treba zape~atiti sutradan. Ebu-Bekr, r.a., svojom je pronicljivo{}u doku~io plan odmetnika, te je opremio vojsku i dok je pala no}, krenuo njihovim tragom. Naredio je da se neprimjetno privuku neprijatelju i okon~aju s njima. Nevjerovatnom brzinom, u tami no}i, muslimanske sablje kosile su otpadnike, a odmetnici po~e{e bje`ati na sve strane. Tako je bilo sve do izlaska sunca kad se ostvari prva pobjeda muslimana pod vo|stvom novoizabranog halife, r.a. Potom su po~eli pristizati izvje{taji i obavijesti Ebu-Bekru, u kojima su bile informacije o otpadni~kim pokretima u raznim oblastima poluotoka. Na jugu, u Jemenu, Esved el-Ansijj uspio je protjerati namjesnike koje je postavio Poslanik, a.s., i zavladati cijelim Jemenom. Na sjeveroistoku, Musejleme ibn Habib el-Kezzab proglasio se poslanikom, a oko njega su se okupili njegovi suplemenici iz Benu-Hanife. Bilo ih je blizu ~etrdeset hiljada spremnih za rat.

Ashabi Allahovog Poslanika

19

U plemenu Benu-Esed, Tulejha ibn Huvejlid el-Esedi pozvao je narod da odbiju pla}ati zekat. Isto tako, Malik ibn Nuvajre el-Jerbu’i okupio je svoje saplemenike i priklju~io se vojsci Sed`ahete et-Taglibijje, koja se proglasila poslanikom i udala za Musejlemu ibn Habiba el-Kezzaba. Ebu-Bekr htio je li~no predvoditi muslimane protiv otpadnika, ali istaknuti ashabi, naro~ito Alija, r.a., odgovarali su ga od toga. Abdurrahman ibn Avf tra`io je od njega da po{alje vi{e vojske u mjesta u kojima se otpadni{tvo pojavilo. Halifa se slo`io s njihovim prijedlozima. Spremio je jedanaest vojnih odreda, nad svakim je postavio zapovjednika i poslao ga u odre|eno mjesto gdje se pojavilo odmetni{tvo. Te vojskovo|e i mjesta su: - Halid ibn Velid oti{ao je prema Tulejhi ibn Huvejlidu, u pleme Benu-Esed i prema onima koji su im se priklju~ili iz plemena Tajjia, Absa i Zubjana. Kada zavr{i s njima, trebao se uputiti prema Maliku ibn Nuvejri, vo|i otpadnika iz Benu-Temima u Betahu. - Ikrime ibn Ebu-D`ehl oti{ao je prema Musejlemi ibn Habibu el-Kezzabu u Jemamu; - [erahbil ibn Husne oti{ao je za Ikrimom sa istim ciljem; - Turejfe ibn Had`iz prema plemenu Benu-Salim i onima koji su bili s njima iz plemena Havazin; - Amr ibn el-’As krenu prema plemenima Kada’a, Vedi’a i Haris; - Halid ibn Seid na granice prema [amu; - El-Ala’ ibn el-Hadremi u Bahrein; - Huzejfe ibn Muhsin el-Galefani ode u Dub’a, u Omanu; - Arfed`e ibn Hersem prema stanovnicima Mehre; - Muhad`ir ibn Ebu-Umejj prema Esvedu ibn el-Ansijju u San’au, a zatim u Hadremevt; - Suvejd ibn Mukarim el-Mazin ode prema Tuhami, u Jemen; Potom je Ebu-Bekr, r.a., poslao proglase arapskim plemenima koji su sadr`avali slijede}u poruku: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Od Ebu-Bekra, namjesnika Allahovoga Poslanika, a.s., svima do kojih do|e ovo moje pismo, bili oni u islamu ili se odmetnuli. Neka je Allahov mir i spas na sve koji slijede Uputu i poslije se ne vra}aju u zabludu i sljepilo. Zahvaljujem Allahu, pred vama, osim Kojeg drugog boga nema. Svjedo~im da je Allah, d`.{., Jedan, da nema druga, i da je Muhammed, a.s., Njegov rob i Poslanik. Potvr|ujem da je Istina ono s ~im je do{ao, a ka`emo da je nevjernik onaj koji to nije~e. Protiv takvih }emo ratovati. Doista je uzvi{eni Allah poslao Muhammeda, a.s., sa Istinom od Njega, svim stvorenjima, kao onoga koji donosi radosne vijesti i opominje, koji poziva Allahu kao svjetiljka koja sija, i da opomene onoga ko ima pameti, i da se obistini govor nad nevjernicima. Allah

20                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

je uputio Istini onoga ko se odazvao, a Poslanik je napadao onoga ko se odmetnuo, sve dok se ne bi pokorio islamu, milom ili silom.” U proglasu je jo{ stajalo: “Doprla mi je vijest o odmetanju onih koji su ostavili svoju vjeru, nakon {to su je bili prihvatili, poku{avaju}i prevariti Allaha i zapostaviti Njegova nare|enja, da bi udovoljili {ejtanu. [aljem vam odrede vojske sastavljene od muhad`ira, ensarija i onih koji ih slijede u dobru. Naredio sam im da ni protiv koga ne otpo~inju borbu niti da ubijaju, prije nego ga pozovu u islam. Ko im odgovori pozitivno i po~ne raditi dobra djela, bit }e mu primljeno i pomo}i }e mu se, a ko odbije, naredio sam da se protiv takvih bori i da se prema njima nema nikakva obzira. Naredio sam svakom svome izaslaniku da pro~ita ovo moje pismo na svakom va{em okupljali{tu i mjestima gdje se ezan u~i, pa ako muslimani prou~e ezan, i vi ga prou~ite, da bi vas ostavili na miru. Ako ne prou~e ezan, neka muslimani navale na njih. Ako prou~e ezan, neka ih pitaju o njihovim du`nostima, pa ako poreknu (du`nosti), napadnite na njih, a ako prihvate, opra{ta im se {ta je bilo i preuzimaju na sebe sve du`nosti i obaveze.” Muslimanska vojska uspjela je da suzbije otpadnike, presudi njihovim vo|ama i da svakog otpadnika vrati u okrilje vjere. Neki od tih otpadnika su, nakon {to su se povratili i popravili svoje vjerovanje, zauzeli istaknutu ulogu u historiji islama.

OSVAJANJE IRAKA
Najve}i plod ratova protiv otpadnika jeste povratak jedinstvenosti na Poluotoku, pod okriljem islama, i pozitivan uticaj na {irenje islama u zemljama koje su kasnije osvojene. Postojale su dvije velike sile koje su okru`ivale Arapski poluotok sa sjeveroistoka i sjevera. Bile su to Perzija i Bizantija. Predio koji se protezao izme|u Poluotoka i Iraka, i od Bahrejna pa do obala Perzijskog zaljeva, naseljavali su pripadnici plemena [ejban, a ono je jedan od ogranaka plemena Bekr ibn Vail, koje vodi porijeklo od Reb’ie i od Me’ida ibn Adnana. Perzijanci su imali vlast nad Bahrejnom i Omanom te su neki od njih za stalno naselili to podru~je. Mnogi od sukoba i nesporazuma koji su se doga|ali bili su izme|u tih perzijanskih doseljenika i plemena Benu-[ejban. U plemenu [ejban istakao se jedan heroj, Musenna ibn Haris. On je napadao na oblast Sevad u Iraku i redovito se vra}ao sa plijenom. Njegovi podvizi pro~uli su se {irom Poluotoka. Halifa Ebu-Bekr, r.a., razmi{ljao je o direktnim osvajanjima susjednih zemalja kako bi se islam tamo pro{irio. Kada je ~uo o doga|ajima i prodorima Musenne u Irak, zapitao se: “Ko je ovaj o kojem dolaze vijesti o njegovim podvizima, prije nego o njegovom porijeklu?”

Ashabi Allahovog Poslanika

21

Odgovorio mu je Kajs ibn Asim el-Minkari, vladar Benu- Temima i rival Benu-[ejbana, kada je prisustvovao {uri (vje}u): “Ovaj ~ovjek nije nepoznat niti nepoznatog porijekla niti slabe podr{ke. To je Musenna ibn Haris e{-[ejbani.” Musenna je `elio da njegovi prodori poprime oblik op}eg rata pa da dobije halifino odobrenje za njegove planove. Do{ao je u Medinu i sreo se s halifom. Objasnio mu je situaciju i zatra`io od njega dozvolu da otpo~ne otvoreni rat. Rekao je: “Postavi me za vo|u mog naroda, a od mene je dosta {to }u se boriti protiv Perzijanaca.” Ebu-Bekr, r.a., pristao je na to i dozvolio njemu i narodu iz njegovog plemena da otpo~nu sa ratnim operacijama u Iraku. Musenna je bio pronicljiv ~ovjek o pitanju rata. Uvidio je da treba sakupiti veliku vojsku i direktno krenuti u osvajanje Iraka, s tim da u svakoj svojoj pokrajini ostavi dio vojske koji bi je {titio. Poslao je svog brata, Mesuda ibn Harisa, u Medinu do halife i napisao mu: “Ako me potpomogne{ i Arapi ~uju za to, svi }e pohrliti da mi se priklju~e i Allah }e poniziti mnogobo{ce. Obavje{tavam te, nasljedni~e Allahova Poslanika, da nas se neprijatelj boji i strahuje od nas.” Ebu-Bekr smatrao je da treba pomo}i Musennu s velikim poja~anjem. Tako je i uradio i po~eo je na Irak gledati posebnom pa`njom. @elio je da se Irak osvoji brzo i u cjelosti. Napravio je plan kojim bi se Irak okupirao s dvije strane, s juga i sa sjevera, a dvije skupine vojske bi se sastale u sredini, u glavnom gradu Hiri, prijestolnici arapskih kraljeva iz porodice Menazir, koji su bili postavljeni od Perzijanaca. Za ovo je izabrao dvojicu uglednih vojskovo|a, poznatih po hrabrosti, razboritom razmi{ljanju i po znanju vojne strategije. Bili su to: Halid ibn Velid i Ijjad ibn Ganem. Halid se, nakon rata protiv otpadnika, odmarao sa familijom u Enbad`u, dok je Ijjad bio u .eredu, mjestu izme|u Nebad`a i Hid`aza. Ebu-Bekr napisao je Halidu: “Allah ti je omogu}io pobjede, pa kreni u Irak i po~ni od stani{ta stanovnika Sinde i Hinda i nastavi dok se ne sretne{ sa Ijjadom. Lijepo se odnosi sa stanovni{tvom Perzije i onima u njihovoj vlasti.” Ijjadu ibn Ganemu je napisao: “Idi dok ne do|e{ do Musajjeha, odatle u|i u Irak s njegovog vrha i nastavi s prodorom dok se ne sretne{ s Halidom. Dopustite onima koji ho}e da se vrate i ne prodirite na silu. Krenite prema Hiri, ko od vas do|e prije do nje on je nadre|eni onome drugom. Kad se sastanete u Hiri, nakon {to je osvojite i zauzmete perzijske utvrde i uvjerite se da su primili islam, neka jedan od vas ostane kao za{tita i zale|ina muslimanima u Hiri; a drugi neka nastavi sa napadima na Allahove i va{e neprijatelje Perzijance u El-Medainu, njihovoj prijestolnici i upori{tu. Borite se protiv njih njihovim oru`jem, tra`ite pomo} od Allaha i bojte Ga se. Neka vam ahiret bude pre~i od dunjaluka - zaradit }ete oboje! Ne stavljajte dunjaluk ispred ahireta - izgubit }ete oboje! ^uvajte se onoga na {to vas Allah upozorava, ostavljanjem grijeha i

22                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

~estim kajanjem. Te{ko vama ako budete ustrajavali u grijehu i odga|ali s kajanjem.” Plan koji je zacrtao Ebu-Bekr, stavio je perzijske snage, koje su bile zapadno od Eufrata, u klije{ta. Ako bi se oni suprostavili jednoj od dvije muslimanske vojske, prijetila im je opasnost od druge koja bi joj ostala za le|ima. Halid je odmah po primanju halifinog nare|enja, otpo~eo sa okupljanjem i rasporedom vojske te izborom zapovjednika. Krenuo je ubrzanim mar{om kako bi se sastao s Musennom ibn Harisom koji je, halifinom ukazom, potpao pod njegovo zapovijedni{tvo. [to se ti~e Ijjada, on je okupio svoju vojsku i uputio se prema Devmetul-D`endelu. Halid je, odmah po dolasku u Irak, otpo~eo s osvajanjem. Pobjede su ga pratile u svakoj bici. Poslije svake bitke, Ebu-Bekru bi poslao glasnika s vije{}u o pobjedi, a ovaj bi mu se vra}ao s nare|enjem na predstoje}e korake. Halid je osvojio Ebelle, grad kojeg su poslije Perzijanci vratili u svoje ruke. Isti grad je ponovo osvojio Utbe’ ibn Gazvan, zatim i gradove Mizar, .alulid`e, Elis, Amaga{ju, Mekar, a na kraju i Hiru. Kada je u{ao u Hiru, stiglo mu je pismo od Ijjada u kojem tra`i pomo} protiv mnogobo`aca u Devmetul-D`endelu. Odgovorio mu je na poziv, oti{ao i pru`io mu pomo} u napadu na Devmetul-D`endel, a onda Ijjadu prepustio da u|e u grad. Halid se ulogorio u Hiri, od nje je napravio centar za upravljanje vojskom, i tu je napravio planove za osvajanje El-Medaina, prijestolnice perzijskog kralja. Ba{ u to vrijeme Halid ibn Velid primi nare|enje od halife Ebu-Bekra da se uputi na rati{te u [am, gdje je bio potreban.

OSVOJENJE [AMA
Vijesti o osvajanju Iraka do{le su do Ebu-Bekra, r.a., a on je razmi{ljao o slanju vojske u [am, znaju}i da je Allah obe}ao dati pobjedu vjernicima. Kada je osvojena Hira, do{ao mu je [erahbil ibn Hasne sa radosnom vije{}u o pobjedi i petinom ratnog plijena. Nekoliko dana nakon toga [erahbil je do{ao na halifin med`lis (sjednicu) i upitao ga: “Nasljedni~e Allahovog Poslanika, zar nisi razmi{ljao da po{alje{ vojsku u [am?” “Jesam, razmi{ljao sam o tome i nisam nikome ni{ta govorio o svojim mislima. A ti me ne pita{, a da nema{ neki razlog“, odgovori halifa. [erahbil mu re~e: “Vidio sam te, nasljedni~e Allahovog Poslanika, u snu kako hoda{ iznad ljudi, po tvrdom

Ashabi Allahovog Poslanika

23

i nepristupa~nom terenu, preko brda, po kojima se ina~e ne mo`e hodati. Nastavio si i}i dok se nisi popeo na jedno visoko uzvi{enje, bio si iznad svih, s tobom su bili ashabi, zatim si se spustio u plodnu dolinu u kojoj bje{e oranica, sela i tvr|ava. Rekao si muslimanima: ‘Navalite na Allahove neprijatelje, a ja vam garantujem pobjedu i ratni plijen.’ Muslimani su onda navalili, i ja sam bio s njima i nosio sam zastavu. Uputio sam se prema jednom selu, oni su u njemu od mene zatra`ili da im pru`im sigurnost pa sam ih za{titio. Potom sam do{ao i vidio da si zauzeo ogromnu tvr|avu. Allah ti je omogu}io pobjedu, neprijatelj se predao, a ti si sjeo na prijestolje koje ti Allah podari. Zatim bi re~eno: ‘Allah ti je omogu}io pobjedu, pa zahvali svome Gospodaru i budi Mu u pokornosti, a zatim prou~i: ‘Kada Allahova pomo} i pobjeda do|u, i vidi{ ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze; ti veli~aj Gospodara svoga hvale}i Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.’” Halifa mu re~e: “Usnio si! Dobro si vidio i dobro }e biti, ako Allah da.” Ebu-Bekr sazvao je {uru da bi se dogovorio. U {uri su bili: Omer ibn el-Hattab, Osman ibn Affan, Alija ibn Ebu-Talib, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn el-Avam, Abdurrahman ibn Avf, S’ad ibnu Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn D`errah, Abdullah ibn EbuEvf el-Huzami, Seid ibn Zejd te istaknuti muhad`iri i ensarije, neka je Allah s njima zadovoljan. Ebu-Bekr je rekao: “Neizbrojive su Allahove blagodati, a nagrada je uvijek ve}a od djela. Allahu pripada hvala za ono {to je u~inio od vas, ujediniv{i vas na jedinstvenoj rije~i i popraviv{i odnose me|u vama. Uputio vas je na islam i odbio od vas {ejtana napasnika. Nije vam dozvoljeno da Mu pripisujete druga, ili da uzmete drugog boga osim Njega. Arapi su danas jedan narod, sinovi jednog oca i jedne majke. @elim da vas podstaknem na odlazak u [am, u bitku protiv Bizantijaca. Neka Allah u~vrsti muslimane i u~ini Svoju rije~ gornjom, a neka muslimani u tome imaju svoj doprinos. Ko pogine poginuo je kao {ehid, a ono {to ima kod Allaha bolje je za one koji budu dobri. Ko pre`ivi `ivjet }e da bi branio vjeru i{~ekuju}i od Allaha da mu da nagradu mud`ahida, onoga ko se bori na Allahovom putu. Ovo je moje mi{ljenje, pa neka svako izlo`i svoje.” Svaki je po~eo da izla`e svoje vi|enje i primjedbe, i da upu}uje savjete. Bila su dva mi{ljenja o tome kako osvojiti [am. Prvo je mi{ljenje bilo da se po{alje velika vojska koja bi otpo~ela osvajanja odmah po dolasku u [am. Drugo mi{ljenje bilo je da se upotrijebi ista taktika u osvajanju [ama, kao {to se upotrijebila u osvajanju Iraka, a to je da se po{alje vi{e skupina vojske koje bi nadirale s vi{e strana, a one bi bile potpomognute dobrovoljcima koji bi bili u njihovoj pratnji. Preovladalo je drugo mi{ljenje.

24                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Alija, r.a., tokom ~itave sjednice samo je {utio, Ebu-Bekr se okrenuo prema njemu i upitao ga: “[ta ti misli{, o Ebu-Hasane?” Alija mu odgovori: “Dr`im te blagoslovljenim ~ovjekom i tvoj moral je blagoslovljen, pa ako krene{ na njih ili po{alje{ vojsku, s Allahovom pomo}u }e{ pobijediti.” Halifa re~e: “Allah te nagradio, a odakle ti to?” “^uo sam Allahova Poslanika, a.s., da ka`e: ‘Ova vjera }e pobijediti svakog ko joj se usprotivi, sve dok njeni sljedbenici budu ustrajni.’” Halifa re~e: “Subhanallah! Kako li je dobar ovaj hadis. Obradovao si me, neka tebe Allah obraduje i na dunjaluku i na ahiretu.” Pristupilo se pozivanju dobrovoljaca. Okupljena je prva vojska i zapovjedni{tvo nad njom dato je Halidu ibn Seidu, te on na~ini pokret ka [amu. Po{to nije zadovoljio svojim komandovanjem, Ebu-Bekr ga je vratio, a zatim opremio ~etiri odreda vojske i za zapovjednike nad njima postavio: Jezida ibn Ebu-Sufjana, Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha, Mu’aza ibn D`ebela i [erahbila ibn Hasnu. Halifa je poslao pismo u Jemen, tra`e}i dobrovoljce. U Medinu po~e{e pristizati odredi dobrovoljaca, koji su se odazivali pozivu u d`ihad. Kada se vojska Jezida ibn Ebu-Sufjana skupila, halifa mu je, kada se pribli`io trenutak polaska, predao zastavu. Jezid je uzjahao svog konja i krenuo. Halifa je i{ao kraj njega, ispra}aju}i ga, pa mu Jezid re~e: “Nasljedni~e Allahova Poslanika, ili uzja{i, ili mi dozvoli da sja{em pa da zajedno idemo pje{ice. Mrzim da ja{em dok ti pje{a~i{.” Ebu-Bekr re~e: “Niti }e{ ti sjahati niti }u ja uzjahati, ja ovo svoje hodanje ra~unam koracima na Allahovom putu.” Tako je s njima i{ao oko dvije milje, pa mu je re~eno: “Nasljedni~e Allahova Poslanika, bolje ti je da se vrati{.” On re~e: “Ne! ~uo sam Allahova Poslanika kako ka`e: ‘^ije se noge upra{e na Allahovom putu, Allah je zabranio vatri da ih pr`i.’” Zatim je savjetovao Jezida: ”Jezide, preporu~ujem ti bogobojaznost i pokornost Allahu, da po{tuje{ Njegove odredbe i da Ga se pla{i{. Kada sretne{ neprijatelja, pa vam Allah dadne pobjedu, nemoj zatajiti ni{ta od plijena i ne skrnavi tijela poginulih neprijatelja, ne iznevjeri i ne budi kukavica. Nemojte ubijati djecu, starce i `ene. Nemojte spaljivati palme i o{te}ivati ih, nemojte uni{tavati drve}a koja daju plod i nemojte klati stoku, osim {to je

Ashabi Allahovog Poslanika

25

potrebno da se prehranite. Kada sretnete mnogobo`ce, pozovite ih da izaberu jedno od troje. Ako se odazovu, ostavite ih na miru. Pozovite ih u islam, pa ako prihvate, ostavite ih na miru. Zatim ih pozovite da se priklju~e islamskoj dr`avi, a ostave svoju. Ako tako urade, onda im recite da imaju ista prava koja imaju i mud`ahidi te da su du`ni {to su du`ni i mud`ahidi. Ako prime islam a ostanu u svojoj dr`avi, onda ih obavijestite da se ra~unaju kao Arapi muslimani i da je na njima odgovornost koju je Allah propisao za sve muslimane. Takvi nemaju nikakva udjela u raspodjeli ratnoga plijena, sve dok se ne budu borili na Allahovom putu. Ako odbiju ulazak u islam, onda ih pozovite na pla}anje d`izje. Ako prihvate, za{titite ih, a ako odbiju, onda od Allaha tra`ite pomo} i borite se protiv njih. Allah }e sigurno pomo}i onoga koji poma`e Njegovu vjeru i Njegovog Poslanika.” Poslije toga nastavljeno je sa slanjem vojske. Glavni zapovjednik cjelokupne vojske, nakon okupljanja svih njenih odreda, bio je “Povjerenik ummeta”, Ebu-Ubejde ibn D`errah. Jezid je krenuo sa osvajanjima. Gradovi El-Arabe i Ed-Dasin bila su prva dva osvojena grada u [amu. Kada je bizantijski kralj Herakle saznao za pohode muslimana, po~eo je da sakuplja vojsku Bizantinaca i arapskih kr{}ana koji su `ivjeli u njegovom podani{tvu. Ebu-Ubejde je halifi napisao pismo u kojem je stajalo: “U ime Allaha Milostivog, Samilosnog. Bizantijci, stanovnici [ama i svi koji su u njihovoj vjeri, skupili su se da bi ratovali protiv nas. Nadamo se ostvarenju Gospodareva obe}anja i Njegovoj pomo}i kao i do sada. @elio sam da te obavijestim o ovome, da vidi{ {ta je ~initi. Neka je selam na tebe.” Ebu-Bekr po~eo je razmi{ljati o slijede}em koraku. Vidio je da je ve}ina Iraka osvojena i da je li~nost Halida ibn Velida na rati{tu va`na i neophodna. Napisao mu je pismo u kojem mu nare|uje da ode u [am i preuzme komandu nad islamskom vojskom: “Putuj s polovicom ljudi dok ne do|e{ do Jermuka gdje su okupljeni muslimani. Oni su premoreni. Ostani ustrajan u namjeri i neka te prati dobro i sre}a, Ebu-Sulejmane. Uradi to, a Allah }e ti dati blagoslov. Nemoj se umisliti, pa da strada{ i poni`en bude{. ^uvaj se uobra`enosti zbog svojih dijela. Allahu pripada blagodat i On daje nagradu i kaznu. Napusti Irak i neka njime upravljaju oni koje si tamo zatekao, zatim nastavi napredovanje s onima koji su do{li s tobom u Irak iz Jemame i onima koji su ti se priklju~ili iz Hid`aza. Idi dok ne do|e{ do [ama i sretne{ se s Ebu-Ubejdom ibn el-D`errahom i muslimanima koji su s njim. Kada se sretnete, ti preuzmi komandu. Nad polovicom vojske koja ostaje u Iraku ostavi Musennu ibn Harisa za zapovjednika. Ne osvajaj ono {to ne mo`e{ sa~uvati. Kada vam Allah omogu}i pobjedu, vrati se sa vojskom u Irak i nastavi sa svojim poslom. Neka je Allahov mir i milost na tebe.” Halid je, po naredbi, krenuo ka [amu. Pre{av{i pustinju, osvojio je Tedmir i Karjetejn, poslije toga se sreo s islamskom vojskom i ujedinio je pod svoju komandu. Nakon toga je

26                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

osvojio Busru u Horanu, zatim Id`nadejn, Damask i Hims. U to vrijeme vr{ile su se obimne pripreme za najve}u bitku u historiji Islama - Bitku na Jermuku.

PRESELJENJE NA AHIRET
Dok su se muslimani spremali za Bitku na Jermuku, Halifa, r.a., razbolio se takvom bole{}u da ga ona veza za postelju tako da nije mogao izlaziti iz ku}e petnaest dana. Za to vrijeme naredio je Omeru, r.a., da predvodi ljude u namazu. Ai{a i Abdurrahman ibn Ebu-Bekr, r.a., prenose da se Ebu-Bekr jednog hladnog dana okupao i to je prouzrokovalo groznicu, koja ga je oborila i vezala za postelju. Tokom ~itave bolesti razmi{ljao je o situaciji i stanju muslimana. Razmi{ljao je {ta }e biti poslije njegove smrti. Zovnuo je Osmana ibn Affana i rekao mu da zapi{e slijede}i tekst: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovo su rije~i Ebu-Bekra ibn Ebu-Kuhafe u zadnjim trenucima njegovog `ivota na dunjaluku, napu{taju}i ga i pribli`avaju}i se `ivotu ahireta, na kojem }e svaki nevjernik povjerovati, svaki grje{nik se uvjeriti i svaki la`ac istinu progovoriti. Ostavljam vam kao svoga nasljednika Omera ibn el-Hattaba, r.a., pa ga slu{ajte i pokoravajte mu se. Ako bude pravedan, to je moj sud o njemu i ono {to ja znam o njemu, a budu}nost ne poznajem. Zalimi }e sigurno saznati {ta su pripremili! Neka je na vas Allahov mir i milost.” Ebu-Bekrova bolest pogor{ala se i po~eo je pre`ivljavati smrtne muke. Njegova k}i Ai{a, koja je sjedila kraj njega njegovo je stanje opisala stihovima pjesnika Hatima: Tako ti `ivota, {ta vrijedi bogatstvo mladi}u. Onoga dana, Kad se prsa stegnu i zahrop}u. Otac ju je pogledao ljutitim pogledom, a zatim rekao: “Nije tako, ‘Ummul-mu’minin’, nego: kad do|e posljednji izdisaj, od njega ne mo`e{ pobje}i.” Zadnje {to je Ebu-Bekr, r.a., izgovorio bilo je: “Gospodaru, usmrti me kao muslimana i u~ini me od dobrih.” Umro je u ponedjeljak, dvadeset prvog d`umadel-ahira, trinaeste godine po Hid`ri, u {ezdeset tre}oj godini `ivota. Umro je nave~er, nakon zalaska sunca, a ukopan je iste no}i. Njegova `ena Esma bint Umejs ga je ogasulila. Prenesen je na postelji na kojoj je prenesen i Poslanik, a.s., i ukopan je u njegovoj blizini, u odaji njegove k}erke Ai{e, neka je Allah, d`.{., zadovoljan s njom.

Ashabi Allahovog Poslanika

27

Alija, r.a., opisao ga je rije~ima: “Allah ti se smilovao, o Ebu-Bekre. Allaha mi, bio si prvi koji je primio islam, naj~istijeg vjerovanja i najja~eg uvjerenja. Bio si najbogatiji, najvi{e si pazio Poslanika, a.s., ~uvao si islam i njegove sljedbenike. Po moralu, vrijednosti i uputi, bio si najsli~niji Poslaniku. Neka te Allah nagradi dobrom zbog islama, Poslanika i svih muslimana. Vjerovao si Poslaniku kada su ga svi u la` utjerivali i pomogao si ga imetkom kada su drugi {krtarili. Bio si s njim kad su drugi zaostajali. Allah te je u Svojoj Knjizi nazvao ‘Iskreni’.” Rekao je: “Onaj koji je do{ao s Istinom i onaj koji je to potvrdio...”, opisuju}i Poslanika, a.s., i tebe. Allaha mi, branio si islam i bio nesre}a za nevjernike. Tvoji dokazi nisu ni{tavni niti ti je oslabila pronicljivost, niti ti je du{a kukavna. Ti si poput planine koju ne pomjeraju oluje niti ru{e gromovi. Bio si, kao {to ka`e Poslanik, a.s., slabog tijela, jake vjere, skroman, ali veli~anstven kod Allaha, ugledan i po{tovan kod vjernika. Nikome nisi zavidio. Slabi} je bio kod tebe jak, a jaki je bio slab, sve dok pravo slabijeg ne bi uzeo od ja~eg. Neka nam Allah ne uskrati nagradu koju si ti dobio i neka nas ne odvede u zabludu poslije tebe.” Kako je Ebu-Bekrova smrt zanijemila Omera, on ga je opisao naknadno kad je u{ao kod njega: “O nasljedni~e Allahova Poslanika, zadu`io si narod poslije sebe te{ko}om i odredio im tegobu. Te{ko je sti}i i pra{inu za tobom, a kamo li tebe dosti}i!” [to se ti~e njegove k}erke Ai{e, radijallahu anha, opisala ga je rije~ima punim samilosti, dobrote i blagosti prema roditelju, i rije~ima potpune pokornosti Allahovoj odredbi: “Allah ti je osvijetlio lice, babo moj, a tvoj trud je pohvalio. Bio si nezainteresiran za dunjaluk, okre}u}i se od njega, a za ahiretom si `udio, `ure}i njemu. Zar nije najve}a nesre}a, poslije gubitka Poslanika, a.s., gubitak tebe, i zar nije najte`i udarac, poslije preseljenja Poslanika, gubitak tebe. Allahova Knjiga nam obe}ava da ako budemo strpljivi zbog tebe, Allah }e nas nagraditi. Nadam se od Allaha radi mog sabura zbog gubitka tebe sastanaku s tobom i tra`im oprost za tebe. Allahovim selamom oprostio si se od ovog `ivota, ~ist od mr`nje i od pogrdnosti.”

VRLINE EBU-BEKRA
Ebu-Bekr svojim je vrlinama, dobrim djelima i veli~anstvenom ulogom ostavio veliko nasljedstvo u izgradnji islamske imperije. U vremenskom periodu koji nije bio ve}i od dvije godine i nekoliko mjeseci uspio je povratiti jedinstvo na Poluotok, pokrenuti islamska osvajanja i pro{iriti islam na ~etvrtinu svijeta. Jedan od najzna~ajnijih Ebu-Bekrovih, r.a., poteza bilo je sakupljanje Kur’ana. Poslije Bitke na Jemami i pogibije velikog broja hafiza, Ebu-Bekr je uvidio, uzimaju}i u obzir i primjedbu Omera, r.a., da je potrebno sakupiti Kur’an u jednu zbirku. Zatra`io je od Zejda ibn Sabita da to u~ini. Povodom toga, Alija, r.a., rekao je: “Neka je Allahova milost na Ebu-Bekra. Bio je najzaslu`niji za sakupljanje Kur’ana u jednu knjigu.”

28                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Ogromna je njegova uloga u smirivanju Arapa poslije preseljenja Poslanika, a.s. Pokazao je svoju izuzetnu toleranciju poslije ratova sa odmetnicima, kada je mnogima oprostio, znaju}i da je pra{tanje najbolji na~in za ponovnu gradnju zajedni{tva. Po{to je bio vo|en kur’anskim uputama o upravljanju dr`avom, oko sebe je okupio Savjetodavno vije}e (Med`lis {uru) koje je bilo potpora njegovoj vlasti. @elio je da vladar bude odgovoran svome narodu. To je novi na~in upravljanja koji je do tada bio nepoznat. Zar nisu veli~anstvene rije~i Ebu-Bekra: ”Pokoravajte mi se dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku, a.s. Ako budem grije{io prema Allahu i Njegovu Poslaniku, niste mi se du`ni pokoravati.” Neka se Allah smiluje Ebu-Bekru. Bio je jedan od velikih heroja islama.

OMER IBN EL-HATTAB, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Omer je sin Hattabov, a on Nufeov, a on Abdul-Uzzaov, a on Rebbahov, a on Abdullahov, on Kirtov, a on Rezahov, a on Adijjev, a on Ka’bov, a on Luejja el-Kure{ija el-Adevijja. Nadimak mu je bio Ebu-Hafs. Njegova majka zvala se Hansema, a bila je k}erka Ha{ima ibn el-Mugire ibn Abdullaha ibn Omera Mahzuma, Ebu-D`ehlovog amid`e. Omer vodi porijeklo, dakle, od plemena Adijj ibn Ka’b, ogranka kurej{ijskog plemena Adnan. Ono je bilo manje poznato i dosta siroma{nije od plemena: Ha{ima, Umejjeta, Tejma i Abdu{-[emsa, zato nije imalo nikakvih vjerskih zadu`enja u ~asnoj Ka’bi. Pleme Adijj ibn Ka’b bilo je malobrojno i siroma{no. @ele}i da namire manjkavost u ljudstvu i imetku, krenu{e na ~elu s Omerom ibn el-Hattabom da se `ene po vi{e puta. Tako|er, okrenu{e se u~enju ~itanja, pisanja i dado{e se u izu~avanje raznih nauka toga vremena. Zahvaljuju}i op{irnosti znanja i mudrosti koje su stekli, uspjeli su postati poslanici me|u plemenima i suci u parnicama. Obrazovanje im dade ugled me|u Kurej{ijama. Tako pripadnici plemena Adijj ibn K’ab, na ~elu sa Omerovim ocem, preuze{e ulogu koordinatora u odnosima sa plemenima - u rje{avanju problema i me|usobnim pregovorima. Ljudi ovog plemena bili su rje~iti, poznavali su dobro arapski jezik i mudrosti. Kao mudar ~ovjek i prije islama isticao se Zejd ibn Amr ibn Nufejl, sin Omerovog amid`e, koji je napustio obo`avanje kipova i kumira i pozivao u obo`avanje Jedinog Allaha. Odbijao je jesti meso `ivotinja koje su bile `rtvovane kipovima. Bio je ustrajan u pozivanju na uni{tenje {irka i vra}anje izvornoj Ibrahimovoj, a.s., vjeri. Omerova rodbinska veza s Allahovim je Poslanikom, a.s., od osmoga koljena. Naime, Adijj je osmi Omerov djed, a on je brat osmoga po redu Poslanikovoga, a.s., djeda Murrea.

30                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

LI^NOST
Omer ibn el-Hattab bija{e strog i odlu~an, obdaren znanjem i snagom. Odgajan je u siroma{tvu i te{kim `ivotnim prilikama. Njegov je otac bio strog prema njemu. O njegovoj osorosti i grubosti pri~a i Omer kada je jednoga dana kao Emirul-Mu’minin prolazio pored mjesta Dad`nan, mjesta obraslog gustim drve}em. “La ilahe illellah” (Nema bo`anstva osim Allaha)”, re~e: “^uvao sam o~eve deve u ovoj dolini. Nosio sam vuneni ogrta~ s prorezom sprijeda. Hattab je bio nemilosrdan prema meni: umorio bi me od poslova koje mi je davao, a udarao bi me kada ne bih radio. No} me je zaticala, a samo je Uzvi{eni Allah iznad mene bio.” Na Omera je jak uticaj ostavila o~eva narav. Opona{ao ga je ophode}i se strogo i ozbiljno. @elio se dokazati me|u mladi}ima Meke i da u ne~em bude iznad njih, kao {to su oni bili u prednosti po veli~ini imetka i porijeklu. Posvetio se nauci i i{~itavanju pisane mudrosti, pamtio je stihove i prozu toga vremena. Bio je od malobrojnih koji su znali ~itati i pisati. Nabrojano je sedamnaest ljudi u cijeloj Meki koji su znali ~itati i pisati kada je po~ela objava Muhammedu ibn Abdullahu, a.s. Omer je od djetinjstva volio jahanje konja, strelja{tvo, ma~evanje i u~estvovanje na takmi~enjima. Svojim jakim tijelom nadvladao je sve hrabre takmi~are tog vremena. Bio je izuzetno visok - preko dva metra, ~vrste gra|e, jakih mi{i}a. Imao je svijetlu crvenkastu kosu, bijel ten. Bio je ljevoruk. Kada bi i{ao, `urio bi u hodu tako da je izgledalo kao da tr~i, pa bi zaostao onaj ko bi i{ao s njim. ‘Avf ibn Malik vidio je ljude okupljene na jednom mjestu, a me|u njima i ~ovjeka koji ih je sve nadvisivao. Pitao je o njemu, pa mu je re~eno da je to Omer ibn el-Hattab. Po izgledu, visini, snazi tijela, rje~itosti i crvenilu kose najvi{e mu je li~io Halid ibn el-Velid, tako da ih je na prvi pogled bilo te{ko raspoznati. Djetinjstvo u neima{tini uticalo je, pa je ~uvao svoj imetak. Siroma{tvo ga je pratilo cijeloga `ivota pa je {tedio na sebi, a prema drugim muslimanima je bio dare`ljiv. Volio je umjerenost u dijeljenju i nije se rasipao bez potrebe. Po preporuci Ebu-Bekra Omer je izabran za halifu, a prva dova koju je prou~io bila je: “Bo`e moj, ja sam grub pa me u~ini blagim. Bo`e moj, ja sam slab, pa me osna`i. Bo`e moj, ja sam {krt, pa me u~ini dare`ljivim.” Pored sve svoje `estine kojom se odlikovao i pored pustinjske odsje~nosti u opho|enju s ljudima, u vrijeme svog hilafeta Omer ibn el-Hattab bio je osje}ajan prema ljudima, blag prema nemo}nima, nje`an prema siroma{nima, plemenit prema nevoljnicima. Nije razmi{ljao da sebi nakupi riznice zlata i srebra, ve} je ve}inu svoga imetka podijelio potrebnima.

Ashabi Allahovog Poslanika

31

PRIMANJE ISLAMA
Slike `ivota Omera ibn el-Hattaba, r.a., iz d`ahilijeta su poput slika ostalih mekanskih mladi}a. Omer je volio svoj narod, bio je uz njih, brinuo se o njegovim potrebama i bio sretan kad je u mogu}nosti da im pomogne. Kada je po~ela dolaziti objava Muhammedu, a.s., Omer se, kao i ostali kurej{ijski plemi}i, neprijateljski odnosio prema njemu. [ta vi{e, on je od svih Kurej{ija najvi{e zlostavljao i ka`njavao muslimane i bio najve}i neprijatelj Allahovom Poslaniku, a.s., i njegovoj misiji. Jednog dana Ebu-Bekr, r.a., prolazio je pored Omera, a on je ka`njavao svoju robinju. Udaraju}i je, tra`io je od nje da se odrekne islama, a ona je to odbijala. Kada mu je udaranje dosadilo, rekao joj je: “Ja ti se izvinjavam... ostavljam te, jer mi je sve ovo dosadilo.” Robinja mu je na to rekla: “Ovako Allah s tobom uradio!” Ebu-Bekr je potom kupi i oslobodi. Omerovu okrutnost raspalila je tuga i bol zbog hid`re koju su Mekelije ~inile u Abesiniju. Kada se pove}ao teror nad muslimanima, Allahov Poslanik, a.s., naredio je da se ~ini hid`ra u Abesiniju. Muslimani su se skupljali i spremali na put. Nai{ao je Omer i vidio ih u kakvom su stanju. Tuga mu je obuzela srce. Pri{ao je do Ummu Abdullah bint Ebu-Hasmeh i popri~ao s njom. Ona ovako prenosi njihov razgovor: “Tako mi Allaha, kada smo krenuli prema Abesiniji, do{ao je Omer ibn el-Hattab i pri{ao mi, a tada je bio mu{rik od kojeg su nas snalazile nesre}e i neugodnosti. Stao je i rekao: ‘Jel’ vi to putujete, o Ummu Abdullah?’ Odgovorila sam: ‘Da, tako mi Allaha, odlazimo u Allahovu zemlju. Uznemiravali ste nas i pot~injavali dok nam Allah nije na{ao izlaz.’ ‘Neka je Allah s vama’, re~e Omer. Vidjela sam na njemu saosje}anje, koje prije nisam vi|ala. ^ini mi se da ga je na{ odlazak jako potresao.” Poslije ovog susreta Omer se odlu~i na krupnu stvar. Zaklju~io je da je Resulullahova, a.s., vjera uzrok nejedinstva, razila`enja i podijeljenosti Kurej{ija. U njegovom ubistvu vidio je rje{enje i povratak jedinstva Kurej{ija i spokoja Meke. Opasao je sablju i krenuo tra`iti Muhammeda, a.s. Usput ga sretne Neim ibn Abdullah. Vidjev{i na njegovu licu srd`bu, upita ga: “Gdje }e{?” Omer odgovori: “Ho}u Muhammeda, a.s., onog vjerolomnika koji zavadi Kurej{ije i osramoti njihovu vjeru i njihova bo`anstva proglasi ni{tavnim. Ho}u ga ubiti!” Neim mu re~e: “Tako mi Allaha, Omere, strast te obuzela! Smatra{ da }e te Benu Abdu Menat ostaviti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda, a.s. Bolje ti je da u svojoj porodici napravi{ red.”

32                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

“A ko to od moje porodice?”, upita Omer. “Tvoj zet Se’id ibn Zejd ibn Amr i tvoja sestra .atima. Tako mi Allaha, primili su islam i slijede Muhammeda, a.s.”, odgovori mu Neim. Omer se odmah zaputi ku}i svoga zeta i sestre. U to vrijeme kod njih je bio Habbab ibn el-Erett. Dr`ao je jednu sahifu na kojoj je bila zapisana sura “Ta-ha” i u~io je. ^uv{i Omera, Habbab se sakri u drugu sobu, a .atima br`e-bolje sakri stranicu Kur’ana u odje}u. Dok je prilazio ku}i, Omer je ~uo Habbabovo u~enje, pa je po~eo lupati na vrata. Otvorio mu je Seid. “Kakvi su to glasovi?”, upitao je. “Nikakvi” - odgovori .atima.” “Jesu, tako mi Allaha, obavije{ten sam da slijedite Muhammeda, a.s.”, re~e Omer i {~epa Seida za vrat. Utom, me|u njih sko~i .atima, a Omer je o{amari tako da se otetura i udari glavom o zid. Tada .atima stade ispred njega, dok joj je krv tekla iz glave, pa re~e: “Da, primili smo islam! Vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika, a ti radi {ta ho}e{!” Kada Omer ugleda krv na licu svoje sestre, pokaja se za ono {to je uradio, pa joj blago kaza: “Daj mi da pro~itam ono {to ste vi ~itali maloprije, da vidim s ~ime je to do{ao Muhammed ibn Abdullah.” “Bojim se da ti dam.” “Ne boj se, tako mi Lata i Uzza’a, pro~itat }u i vratiti vam ono {to sam uzeo.” .atima mu dade stranicu na kojoj je bila zapisana sura “Ta-ha.” Kad je Omer pro~ita, re~e: “Kako je divan i ~astan ovaj govor!” Kada je Habbab to ~uo, iza{ao je pred Omera i rekao mu: “Omere, tako mi Allaha, nadam se da te je Allah, d`.{., odabrao dovom Njegova Poslanika, a.s., koju sam ju~er ~uo da u~i: ‘Bo`e osna`i islam sa Ebul-Hakemom ibn Hi{amom ili Omerom ibn el-Hattabom.’ Tako mi Allaha, o Omere!” “Reci mi, o Habbabu, gdje je Muhammed, a.s., da mu odem i primim Islam.” “Sa svojim ashabima u jednoj ku}i blizu Safe.” Opasao je Omer svoju sablju i krenuo ka Safi. Stigao je do opisane ku}e i pokucao na vrata. Jedan od ashaba provirio je kroz vrata i vidio ga opasane sablje. “Allahov Poslani~e... Ovo je Omer ibn el-Hattab, opasan je sabljom!” Hamza ibn Abdul-Muttalib re~e: “Pustite ga! Ako je do{ao `ele}i dobro, dobit }e dobro, a ako je do{ao `ele}i zlo, ubit }emo ga njegovom sabljom.” Allahov Poslanik, a.s. rekao je:

Ashabi Allahovog Poslanika

33

“Otvorite mu!” Kada je u{ao, pri{ao mu je Resulullah, a.s., blizu, te ga uzeo za odje}u i ~vrsto stisnuo. “Za{to si do{ao, sine Hattabov? Tako mi Allaha smatram da se ne}e{ okaniti dok Allah ne spusti na tebe neku nesre}u”, re~e Resulullah. “O Allahov Poslani~e... do{ao sam ti, vjerujem u Allaha, Njegova Poslanika i u ono {to je do{lo od Allaha.” Allahov Poslanik, a.s., tekbirom poprati Omerove rije~i, po ~emu i ostali ashabi saznado{e da je Omer ibn el-Hattab primio islam. Omerovim prihvatanjem Islama, kao i prihvatanjem islama Hamze ibn Abdul-Muttaliba prije njega, Allahov Poslanik, a.s., bio je ponosan. Muslimani od tada znatno oja~a{e. Omer je prvi koji je javno obznanio islam i koji je tra`io da se ibadeti vr{e javno. Abdullah ibn Mesud je nakon Omerovog prihvatanja islama rekao: ”Omerovo primanje islama bila je pomo}, njegova hid`ra bila je pobjeda, a njegova vladavina milost. Gledao sam nas, nismo mogli klanjati kod Ka’be sve dok Omer nije primio islam. Pa kada je to u~inio, borio se s mu{ricima dok nas nisu ostavili na miru, pa smo klanjali.” Poslije druge prisege na Akabi, Allahov Poslanik, a.s., naredio je muslimanima da u~ine hid`ru u Medinu. Po~eli su tajno izlaziti iz Meke kako ne bi izazvali srd`bu Kurej{ija. Omer, r.a., opisuje svoju hid`ru u Medinu i ka`e: “Zavjetovali smo se ja, Ajja{ ibn Ebu-Rebia i Hi{am ibn el-’As ibn Vail da }emo javno u~initi hid`ru. Dogovorili smo se da ako jedan od nas ne do|e u odre|eno vrijeme, da ostala dvojica krenu bez odlaganja. Krenuli smo ja i Ibn EbuRebia i stigli u Kubau, a Hi{ama ibn el-’Asa su uhvatili.” Nakon hid`re Allahova Poslanika, a.s., i njegovog vjernog prijatelja Ebu-Bekra u Medini se ispunilo obe}anje muslimanima. U~vrstili su svoj polo`aj i po~eli graditi zajednicu. Kurej{ije su se pla{ile da muslimani previ{e ne o~vrsnu, pa su nastavili s provokacijama i napadima na svakoga muslimana kojeg bi sreli. Bitka na Bedru bila je prvi organizirani sukob izme|u Kurej{ija i muslimana, a Kurej{ije su, Allahovom pomo}i, `estoko pora`eni. Omer ibn el-Hattab bio je u `ari{tu borbe, kao {to je bio i u svim bitkama: na Uhudu, Hendeku, Hunejnu, Hudejbiji, pri osvojenju Meke i drugima. Ebu-Bekr, r.a., i Omer, r.a., bili su najbli`i ashabi Allahova Poslanika, a.s. Bili su mu odani pratioci, uvijek spremni za pomo}. Omera je Resulullah, a.s., zadu`ivao kao izaslanika i povjeravao mu mnoge funkcije. Koliko je Omer bio grub prema muslimanima u d`ahilijetu, u islamu je bio jo{ `e{}i prema mu{ricima. Nije popu{tao niti je kome laskao. Bio je strog prema Allahovim neprijateljima. Takav je bio i na Hudejbiji. Toga dana je Allahov Poslanik,a.s., odlu~io posjetiti Harem, obaviti tavaf oko Ka’be i zaklati kurban. Kurej{ije su se usprotivile njegovom ulasku u Meku. Slali su svoje izaslanike na pregovore, nastoje}i posti}i primirje, a Omer ibn el-Hattab je sve

34                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

to pratio. Bilo mu je te{ko u du{i zbog onog {to se de{ava, zato je oti{ao Ebu-Bekru, r.a., i rekao mu: “Ebu-Bekre... zar on nije Allahov Poslanik?” Ebu-Bekr odgovori: “Jeste.” Omer ponovo upita: “Zar mi nismo muslimani?” “Jesmo”, odgovori Ebu-Bekr. “Pa za{to se poni`avamo!?” “O Omere...pokori mu se, jer ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik.” “I ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik”, re~e Omer. Razgovor sa Ebu-Bekrom Omera nije zadovoljio, pa ode Allahovom Poslaniku, a srd`ba je jo{ njime vladala, te ga upita: “O Allahov Poslani~e, zar ti nisi Allahov Poslanik!?” “Jesam”, re~e Resulullah. “A zar mi nismo muslimani!?”, ponovo }e Omer. “Jesmo.” “Zar nisu oni mu{rici!?”, upita ponovo Omer. “Jesu.” “Pa za{to se onda poni`avamo?” Allahov Poslanik, a.s., re~e mu: “Ja sam Allahov rob i Njegov Poslanik, ne}u Mu se suprotstaviti, niti }e me On iznevjeriti.” Omer za{uti poslije ovakvoga odgovora. Kasnije je ~esto govorio: “Neprestano dijelim sadaku, postim, klanjam i osloba|am robove, zbog onoga {to sam tada uradio. Strah me je zbog onog {to sam tada rekao, smatraju}i da je ispravno.” Omer je zauzimao stajali{ta koja nam pokazuju njegovu pronicljivost i iskrenu brigu za interese muslimana. Poznato je da su muslimani pili vino i nakon primanja islama, naime, to ispo~etka nije bilo zabranjeno. Omer je dobro znao {ta zna~i opijanje jo{ iz d`ahilijeta. Znao je da ono vodi grije{enju i odvratnim djelima, zato mu je bilo mrsko da ga muslimani piju. Jednoga dana oti{ao je do Allahovog Poslanika, a.s., i pitao ga o vinu, a do tada o vinu nije bilo ni{ta objavljeno. Poslanik, a.s., je tada rekao: “Allahu moj, razjasni nam o vinu.” I bi objavljen ajet: “Pitaju te o vinu i kocki, reci: ‘Oni donose veliku {tetu a i neku korist ljudima’, ali je {teta ve}a od koristi.” 1) Ovim ajetom nije zabranjeno vino tako da su ga muslimani i dalje pili, a zatim bi klanjali, ne shvataju}i {ta u~e. Pa je Omer ponovo oti{ao do Resulullaha, r.a., pitao ga o vinu, i potom se objavi ajet:

Ashabi Allahovog Poslanika

35

”O vjernici, ne klanjajte u pijanom stanju, dok ne budete znali {ta govorite.” 2 Muslimani su nastavili piti vino, a mujezin bi prije svakoga ezana govorio: “Neka se niko pijan ne pribli`uje namazu.” Zato muslimani umanji{e sa pijenjem vina, ali ga ne ostavi{e u potpunosti. Vino je bilo uzrok mnogih problema me|u muslimanima. Zato je Omer ponovo oti{ao Poslaniku, tra`e}i definitivno rje{enje u vezi s vinom. Tada Allah, d`.{., objavi sljede}i ajet: “O vjernici, vino, i kocka, i kumiri, i strjelice za gatanje odvratne su stvari - {ejtanovo djelo, zato se toga klonite da biste postigli {to `elite. [ejtan `eli da pomo}u vina i kocke unese me|u vas neprijateljstvo i mr`nju i da vas od sje}anja na Allaha i od obavljanja namaza odvrati.” 3 Omer ibn el-Hattab je kroz dru`enje s Allahovim Poslanikom, a.s., stekao mnogo znanja, i uz svoje prija{nje znanje i iskustvo zauzeo visok polo`aj me|u muslimanima. Smatrao se jednim od velikih u~enjaka svoga vremena. Prenosi Ismail ibn Alijj ibn Ubejd od Muhammeda ibn Isaa, a on od Kutejbe, on od Lejsa, a on od Ukajla, on od Zuhejra, a on od Hamze ibn Abdullaha ibn Omera da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik: ‘Vidio sam (u snu) da mi je donesena ~a{a mlijeka, pa sam se napio iz nje, a ostatak sam dao Omeru ibn el-Hattabu.’ Upitali su: ‘Kako to tuma~i{, o Bo`iji Poslani~e?’ Odgovorio je: ‘Mlijeko je znanje.’” O Omerovom znanju Abdullah ibn Mesud rekao je: “Kada bi se Omerovo znanje stavilo na jedan tas vage, a znanje svih ljudi na drugi tas, prevagnuo bi Omerov tas.” Kubejs ibn D`abir je rekao: “Tako mi Allaha, nisam nikog vidio da je milostiviji prema svojim bli`njima, niti bolji prema njima od Ebu-Bekra. Niti sam ikoga vidio da je u~eniji u Allahovoj Knjizi, niti da vi{e razumije Allahovu vjeru, niti da dosljednije radi prema Allahovim propisima, niti da ljudi vi{e osje}aju strahopo{tovanje prema njemu kao prema Omeru ibn el-Hattabu.”

VO\A PRAVOVJERNIH -EMIRUL-U’MININ
Omer ibn el-Hattab, r.a, je za vrijeme hilafeta Ebu-Bekra bio njegov najbolji prijatelj i savjetnik. Kada je Ebu-Bekr osjetio da mu se pribli`ava ed`el, po~eo je razmatrati stanje muslimana i razmi{ljati ko da ga naslijedi. Tra`io je savjete od mnogih ashaba. On im je predlagao Omera, a neki su se protivili tome i govorili: “Kada je s tobom tako o{tar, {ta }e tek biti kada preuzme hilafet?” Ebu-Bekr imao je druga~ije mi{ljenje o Omeru, smatrao je da }e se promijeniti kada postane halifa. Zato im je jednostavno odgovorio: “On je takav zato {to me smatra svojim prijateljem. Ako bi njemu do{la vlast u ruke, ostavio bi mnoge stvari. Ja sam ga promatrao

36                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

i uo~io da kada se naljutim na nekog ~ovjeka, on me savjetuje da budem zadovoljan njime, a kada sam blag prema nekom, navodi me da budem o{triji prema njemu.” Ebu-Bekr odlu~io je da zaklju~i stvar i da svojim nasljednikom proglasi Omera ibn el-Hattaba, r.a. Pozvao je muslimane na sastanak u d`amiju. Gledao ih je kroz prozor sobe Majke pravovjernih Ai{e, r.a. Kada su se skupili, obratio im se rije~ima: “Jeste li zadovoljni s onim kojeg vam oporu~ujem iza sebe? Tako mi Allaha, nisam se puno dvoumio. Nasljednikom nisam u~inio svog bli`njeg, ve} Omera ibn el-Hattaba, r.a., pa ga prihvatite i pokorite mu se. Ljudi su odgovorili: “^uli smo i pokoravamo se!” Ebu-Bekr di`e ruke prema nebesima i re~e: “Allahu moj, ovim sam `elio dobro ljudima. Bojao sam se smutnje, pa sam ostavio onoga koga Ti najbolje zna{. Predlo`io sam im, potom postavio najboljeg najja~eg i onog ko im najvi{e `eli dobro.” Nakon toga, pozvao je Omera ibn el-Hattaba, r.a., i poru~io mu da bude milostiv i nje`an prema ljudima i da nastavi daljnja osvajanja u Iraku i u [amu. Umro je poslije zalaska sunca i ukopan iste no}i, neka je Uzvi{eni zadovoljan s njim. Omer, r.a., vratio se ku}i, razmi{ljaju}i o obavezi koja mu je povjerena; kako }e ga ljudi prihvatiti prilikom davanja prisege i {ta da im ka`e. Razmi{ljao je dok ga nije savladao san. Ujutro, sljede}eg dana, do{ao je u d`amiju i na{ao je puno ljudi koji su do{li da mu daju prisegu. Du{a mu se umirila, pa se obratio ljudima prije podnevskoga namaza. D`amija je bila prepuna, a Omer je govorio: “O ljudi... ja sam samo jedan od vas, i da nisam prezirao da odbijem naredbu nasljednika Allahova Poslanika, a.s., ne bih se prihvatio ovoga.” Te rije~i ostavile su lijep dojam kod ljudi. Hvalili su ga i podr`avali. Omer je bacio pogled prema nebesima, a potom uputio dovu svome Gospodaru: “Allahu moj, ja sam grub, pa me u~ini blagim. Allahu moj, ja sam slab, pa me oja~aj. Allahu moj, ja sam {krt, pa me u~ini dare`ljivim.” O~i su mu zarosile suzama, a i ostali zasuzi{e iz samilosti i ljubavi koju osjeti{e prema Omeru, a on je nastavio: “Allah vas je, uistinu, isku{ao sa mnom, a mene je isku{ao s vama i ostavio me me|u vama poslije moga prijatelja (Muhammeda, a.s.). Tako mi Allaha, svako va{e pitanje koje mi do|e, ja }u li~no preuzeti. Ne}u ga drugom povjeravati i ne}u `aliti ulo`enog truda. Bit }u odlu~an i povjerljiv. A ko bude lo{, sigurno }u ga kazniti.” To je bilo prvo obra}anje halife Omera ibn el-Hattaba, r.a., muslimanima, u njemu je objasnio na~in svoga dr`anja kao vladara. Omer je prvi nazvan “Vo|om pravovjernih”, o ~emu postoje dva predanja.

Ashabi Allahovog Poslanika

37

Prenosi ibn-Asakir u svom djelu “Tarihu Dime{k” predanje u kome se ka`e da je prvi nazvan ovim nadimkom El-Mugire ibn [u’be. A u drugom predanju koje tako|er prenosi IbnAsakir stoji: “Omer je napisao svom namjesniku u Iraku da mu po{alje dva sna`na i ugledna ~ovjeka da ih pita o polo`aju ljudi u Iraku, pa mu je poslao Adijja ibn Hatima i Lebida ibn Rebi’u. Nakon {to su stigli u Medinu, svezali su svoje jahalice u dvori{tu d`amije, zatim u{li u nju. Do~ekao ih je Amr ibn el-’As, pa su mu rekli: “Tra`i dozvolu od Vo|e pravovjernih da u|emo kod njega.” Amr re~e: “U{ao sam kod Omera i zovnuo ga: ‘Vo|o pravovjernih!’, a on se okrenu i re~e: ‘Ili }e{ opovrgnuti ono {to si rekao, ili }u te kazniti.’ A ja rekoh: ‘Vo|o pravovjernih, namjesnik Iraka poslao je Adijja ibn Hatima i Lebida ibn Rebi’u, pa su mi rekli: ‘Tra`i od Vo|e pravovjernih dozvolu da u|emo’, a ja im rekoh: ‘Tako mi Allaha, istinu ste rekli, on je vo|a, a mi smo pravovjerni.’ Taj je nadimak nosio Omer od toga dana. Kada je Vo|a pravovjernih preuzeo vlast, prvoga dana njegova hilafeta u Medinu je do{ao El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani, vojskovo|a muslimanske vojske u Iraku, tra`e}i pomo} i opremu za svoje pohode u osvajanje Iraka i Perzije protiv Perzijanaca. Tre}ega je dana Vo|a pravovjernih pozvao ljude da se okupe. Osjetio je kolebanje u muslimanskim redovima pri pozivu u d`ihad. Obavije{ten je da ljudi strepe od njegove `estine i pored toga {to je njegovo obra}anje jasno i otvoreno. Nakon {to se sakupi{e ljudi u d`amiji, a ElMusenna je bio me|u njima, Vo|a pravovjernih pope se na minber. Muslimani su s punom pa`njom gledali u njega. O~ekivali su grub i o{tar nastup prema njima. Vo|a pravovjernih je stao na stepenicu ni`e od mjesta na kojem je stajao Ebu-Bekr i rekao: “Obavije{ten sam da se ljudi boje moje o{trine i grubosti. “Znamo te kao grubog prema nama jo{ dok je Allahov Poslanik, a.s., bio me|u nama, zatim se ta o{trina poja~ala dok je Ebu-Bekr bio na{ pretpostavljeni, pa {ta da o~ekujemo sad kad je hilafet u tvojoj ruci?!’ ‘Ko je to rekao istinu je rekao’ uzvrati Omer. ‘Bio sam s Poslanikom, a.s., i bio sam mu kao rob i sluga, a on je bio najbli`i i najmilostiviji, kako to Allah, d`.{., ka`e o njemu: ‘Prema vjernicima je blag i milostiv.’ 4 Bio sam uz njega isukana sablja sve dok me ne bi smirio ili mi dozvolio da sje~em. I takav sam ostao s Poslanikom, a.s., sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. Bio je zadovoljan sa mnom, i hvala Allahu, ja sam s njim jo{ zadovoljniji. Zatim je vo|stvo muslimana preuzeo Ebu-Bekr. Niko ne mo`e negirati njegovu stalo`enost, plemenitost i blagost. Bio sam njegov sluga i pomo}nik. Pomije{ao sam svoju `estinu s njegovom blago{}u, pa sam bio isukana sablja sve dok me ne bi umirio ili me ostavio da sje~em. I takav sam bio s njim sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. Bio je zadovoljan sa mnom, i neka je hvala Allahu, ja sam s njim jo{ zadovoljniji. Zatim sam preuzeo hilafet, a znajte, ljudi, da je ta o{trina oslabila, ali je ostala nad nasilnicima. A prema dobrim, pobo`nim i vrijednim bit }u bla`i nego {to su oni jedni prema drugima. Ne}u dozvoliti da se nekom nasilje u~ini ili da mu se uskrati pravo i da nasilnika ne pokorim, da bi se on pokorio istini. Ja se pokoravam istini

38                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

prije svoje o{trine i {titim pravo po{tenog, bogobojaznog i siroma{nog. Ljudi, vi imate kod mene prava koja }u spomenuti, pa ih tra`ite od mene. Na meni je da ne uzimam nikakve da`bine od vas i ni{ta od onog {to vam je Allah dao u borbi, osim {to je On odredio. Na meni je da prema vama sudim na osnovu onoga {to do|e do mene ({to ~ujem) i da to ne uzimam osim s dokazima. Na meni je du`nost da vam pove}am primanja i nafaku, in{allah, i da sa~uvam va{a prava; na meni je da vas ne dovodim u propast, i da vas ne odvajam dugo s d`ihadom od va{ih porodica. A kada ste u d`ihadu, ja sam otac va{ih porodica. Bojte se Allaha, o Allahovi robovi. Pomozite sami sebi tako {to }ete biti pokorni. Pomozite meni tako {to }ete mi ukazivati na dobro, a spre~avati zlo i savjetovati me sve dok mi Allah povjerava ovu obavezu. Rekoh vam ovo tra`e}i oprosta od Allaha za sebe i vas.” Si{ao je s minbera i klanjao namaz kao imam. Nakon toga pozvao je dobrovoljce za Irak, a Arapi su ina~e prezirali da se bore protiv Perzijanaca zbog njihove surovosti i opakoga vladanja. Ljudi su bili zadovoljni i smireni poslije govora Vo|e pravovjernih. El-Musenna je primijetio staru ranu na njihovim licima, te ih ustade podsticati na pohod u Irak: “O ljudi... ne preuveli~avajte stvar! Mi smo uzeli perzijska sela i stacionirali se na najboljim polo`ajima, razrijedili smo ih na Sevadu, nanijev{i im te{ke gubitke. Prije nisu bili napadani, i ako Bog da, isto ih ~eka i poslije Sevada. El-Musennin govor ostavio je lijep dojam kod ljudi. Vo|a pravovjernih ustade i re~e: “Hid`az vam nije stalno boravi{te. Tako njegovi stanovnici i opstaju. Gdje su prvi mud`ahidi u odnosu na Allahovo obe}anje! Idite po zemlji koju vam je Allah obe}ao u Knjizi i koju }e vam dati u nasljedstvo. On uistinu veli : ‘Da bi je (vjeru Islam) uzdigao iznad svih vjera.”’5 Allah uzdi`e svoju vjeru i poma`e one koji Njega poma`u, On daje u nasljedstvo bogatstvo onome kome ho}e. Pa gdje su Allahovi dobri robovi? Uzbu|en nakon ovoga govora, nasred d`amije ustade ~ovjek i izrazi spremnost da krene za Irak. To je bio Ebu-Ubejde Amr ibn Mes’ud es-Sekafi. Poslije njega isto u~ini i Selit ibn Kajs, a zatim redom ostali muslimani, dok se ne prijavi hiljadu dobrovoljaca. Kada je Vo|a pravovjernih vidio skupinu prijavljenih za d`ihad u Iraku, jako se obradova. Za vojskovo|u je postavio Ebu-Ubejdu ibn Mes’uda, jer je on bio prvi koji se prijavio.

Ashabi Allahovog Poslanika

39

DALJA OSVAJANJA IRAKA I PRIBLI@AVANJE PERZIJI
Vo|a pravovjernih zahtijevao je od El-Musenne ibn Harisa da se brzo vrati u El-Hiru, kako bi bio pripravan za do~ek Ebu-Ubejdea i njegove vojske koja se opremala. El-Musenna je krenuo brzo. Kada se vojska opremila za pokret, Vo|a pravovjernih je do{ao da ih isprati i da Ebu-Ubejdi oporu~i: “Posavjetuj se sa Poslanikovim ashabima i uzimaj njihova mi{ljenja. Nemoj brzo donositi odluke, sve dok ne bude{ uvjeren {ta je najispravnije. Tako mi Allaha, da nije Selitove brzopletosti pri dono{enju odluka, postavio bih ga za vojskovo|u. Ali rat tra`i ~vrstoga i opreznoga ~ovjeka, koji zna trenutak kada }e napasti, a kada }e se povu}i.” Ebu-Ubejde je sa vojskom od deset hiljada mud`ahida krenuo ka El-Hiri. Perzijanci su pripremali veliku vojsku da napadnu El-Hiru. Kao vojskovo|a je bio kralj D`aban. Prva bitka koju je Ebu-Ubejde poveo protiv Perzijanaca odigrala se u Nemariku. Sukobile su se dvije vojske. Ebu-Ubejde je kao vo|u konjice postavio El-Musennu ibn Harisa, na ~elo desnog krila Valika ibn D`edaru, a na ~elo lijevoga krila El-Mejseru Amr ibn el-Hejsema ibn Salta es-Sulemija. To je bila strahovita borba u kojoj su muslimani na kraju izvojevali veliku pobjedu, a Perzijanci su se povukli prema sjeveru. Ebu-Ubejde nije htio da ih tek tako pusti, ve} naredi El-Musenni da sakupi i ustroji svoju vojsku, te krene za Perzijancima. El-Musenna se pridru`io Ebu-Ubejdi, a Perzijance su sreli u pustinjskom mjestu zvanom Es-Sekatije. Izbila je `estoka borba izme|u dvije vojske. Perzijanci ponovo do`ivje{e poraz, te pobjego{e u pravcu grada Keskera. Muslimani su ih ponovo stigli, porazili, te bez borbe zauzeli Kesker, a nakon toga i grad Baksijas. Ebu-Ubejde se potom vrati u El-Hiru da bi odmorio muslimane i da bi nanovo ustrojio vojsku, jer je saznao da Perzijanci sakupljaju veliku vojsku po gradovima i pripremaju se za napad na El-Hiru. Kraljev zamjenik i vojskovo|a Rustem uspio je sakupiti ogromnu vojsku, a za njenog vojskovo|u je postavio Behmena ibn D`azevejha, jednog vrlo lukavog ~ovjeka. Njegova je vojska krenula iz razli~itih gradova prema El-Hiri. Ebu-Ubejde saznao je za pokrete vojske, te je napustio El-Hiru i uputio se prema sjeveru kako bi presreo perzijsku vojsku. Dvije vojske su se srele blizu grada Babila. Perzijanci su se stacionirali na isto~noj obali rijeke Eufrata, dok su muslimani bili nasuprot njima. Razdvajala ih je samo rijeka. Behmen ibn D`ezevejh poznavao je prirodu Arapa i njihov ponos i entuzijazam. Zato je `elio izazvati Ebu-Ubejdu. Poslao mu je pismo u kojem je stajalo: “Ili da pre|ete rijeku da biste do{li do

40                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

nas, a mi vas ne}emo napadati, ili da nas ne napadate, da mi pre|emo rijeku do vas.” Muslimani su zahtijevali da Perzijanci pre|u rijeku, ali Ebu-Ubejde, u zanosu i osje}aju samouvjerenja nakon ostvarenih velikih pobjeda, zaboravi savjet Vo|e pravovjernih da bude oprezan na spletke i ratne varke i jo{ se suprotstavi mi{ljenju muslimana. Zajedno sa vojskom pre{ao je na isto~nu obalu rijeke gdje im Perzijanci nanije{e te`ak poraz i EbuUbejde tu pade kao {ehid. El-Musenna je na kraju uspio spasiti ve}i dio vojske i povu}i sa s bojnog polja. Ta bitka je ostala poznata pod imenom “Ma’reketul-D`isr”6 Vijesti o gorkom porazu u Medinu do|o{e sa Abdullahom ibn Zejdom el-Karzijem. Uz njega su pora`eni ensarije i muhad`iri jo{ bili pod dojmom straha i tuge. Vo|a pravovjernih zasuzi za Ebu-Ubejdeom i palim {ehidima. Zatim je primijetio strah koji je obuzeo stanovnike Medine, pa im se obrati hrabre}i ih: “Allahovi robovi, ne gubite nadu. Bo`e, svaki musliman je siguran od mene. Ja sam na rapolaganju svakom muslimanu. Ko se sukobi sa neprijateljem pa se prepadne, ja }u mu pomo}i. Allah se smilovao Ebu-Ubejdi da je, kad je pre{ao rijeku - zauzeo dobre polo`aje, ili da se povratio, da se nije bacio u smrt, mi smo bili njegovi za{titnici.” Poslije Bitke kod mosta, Perzijanci su bili uvjereni da je mo} muslimana razbijena. Mislili su da im je snaga oslabila i da }e se muslimani brzo povu}i iz Iraka. El-Musenna je ipak ostao u El-Hiri, ponovo sakupljaju}i vojsku, hrabre}i ih i di`u}i im moral i odlu~nost za borbu. Zatim je poslao pismo Vo|i pravovjernih, tra`e}i da mu po{alje dobrovoljce. Ovdje je neophodno ukazati na odnos koji je vladao izme|u vo|e pravovjernih Omera ibn el-Hattaba. r.a., i muslimana. Pokorili su mu se i visoko su cijenili njegove postupke, nakon {to su vidjeli njegovo dobro~instvo, osje}ajnost i pomo} koju im pru`a, te njegovu iskrenost prema vjeri Uzvi{enog Allaha. Zato, ~im je pozvao dobrovoljce na d`ihad u Irak, po~e{e pristizati arapska plemena sa svih strana, odazivaju}i mu se pokorni, kao da Bitka kod mosta nije uticala na njih. Naprotiv, bitka nije oslabila njihovu odlu~nost, nego je pove}ala ustrajnost i odlu~nost za d`ihad na Allahovom putu. Emirul-mu’minin po~eo je objedinjavati pleme Bud`ejleh iz kojeg je bilo oko hiljadu dobrovoljaca pod vo|stvom D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. Tako|er su se sakupili mud`ahidi iz plemena Kinane, El-Ezda, Taj’e i Has’ama. Vo|a pravovjernih slao je mud`ahide, odred za odredom, El-Musenni dok se broj nije popeo na osam hiljada mud`ahida. Perzijanci su u isto vrijeme pripremali jaku vojsku pod vo|stvom Mehrana, koji je nakon mobilizacije vojske krenuo prema El-Hiri. El-Musenna iza{ao je iz El-Hire da bi ga presreo. Sreo se s njim na mjestu koje se zove El-Buvejb, a ponovo je rijeka razdvajala dvije strane. Naredba Vo|e pravovjernih bila je da muslimani ne prelaze rijeku da bi iza{li na mejdan s Perzijancima. Mehran je El-Musenni poslao poruku: “Ili da do|ete kod nas, ili da mi pre|emo rijeku do vas.” “Pre|ite vi”, odgovorio je El-Musenna, nose}i iskustvo iz Bitke kod mosta.

Ashabi Allahovog Poslanika

41

Kada su Perzijanci pre{li rijeku, muslimani ih opkoli{e u jednom tjesnacu. Tu ih sasjeko{e i ostvari{e veliku pobjedu. To je bio prvi revan{ za {ehide pale kod mosta. Vjernici su bili istinski radosni. Borbe u Iraku su potom utihnule, a to je bila samo priprema za naj`e{}u bitku u historiji islama, za tzv. “Bitku na Kadisijji”.

POVRATAK NA [AMSKI .RONT
Jo{ za doba Ebu-Bekra, po njegovoj naredbi, Halid ibn Velid napustio je ira~ki front i prebacio se na {amski, gdje je bio potreban. Halid je na ~elu mud`ahida u [amu ostvario velike pobjede. Postao je tako poznat da je njegovo ime spominjalo i veliko i malo. U to vrijeme pripremala se velika bitka u [amu, tzv. “Bitka na Jermuku.” Omera ibn el-Hattaba, r.a., zadesila je Allahova odredba da bude halifa u vrijeme kad su se odvijale pripreme za tu veliku bitku. Prvi potez koji je na~inio Omer, r.a., bila je smjena Halida ibn el-Velida sa polo`aja glavnokomanduju}ega islamske vojske. Na njegovo mjesto imenovao je Ebu-Ubejdea ibn el-D`erraha. Napisao je pismo i poslao ga po svom slugi Jerfe’u. Ali, Ebu-Ubejde oklijevao je da preda pismo s naredbom o Halidovoj smjeni. U to je vrijeme on vr{io pripreme za Bitku na Jermuku. Vo|a pravovjernih saznao je za Ebu-Ubejdovo oklijevanje da stane na ~elo vojske, zato je ponovo napisao pismo u kojem je stajalo: U ime Allaha, Milostivog. Samilosnog Es-selamu alejkum! Zahvaljujem Allahu, i nema drugog bo`anstva osim Njega, neka je salavat na Njegova Poslanika. Naredio sam ti da vodi{ muslimane i nemoj se stidjeti, jer Allah se ne stidi istine. Oporu~ujem ti bogobojaznost. On te je izveo iz nevjerstva u iman, iz zablude na svjetlo. Postavljam te za vo|u Halidove vojske. Preuzmi njegovu vojsku, a njega smjeni s polo`aja i ne vodi muslimane u propast, nadaju}i se plijenu. [alji izvidnice ispred velike skupine. Ne obaziri se na dunjaluk i nemoj da ti za srce on priraste. ^uvaj se da ne propadne{ kao oni prije tebe. Vidio sam njihov kraj i obavije{ten sam o njihovim tajnama. Uistinu, izme|u tebe i ahireta samo je jedan korak. Kao da ti predvi|am put iz ku}e koja je izgubila svoj sjaj i ljepotu… a onaj ~ija je opskrba bogobojaznost jeste naj~vr{}i.” Halid nije ostao utu~en kada je ~uo naredbu Vo|e pravovjernih, ve} je pokorno izvr{io nare|enje. Pamti se da je tada rekao: ”Ja se ne borim radi Omera... ve} radi Gospodara Omerovog.” Zatim je dodao: “Hvala Allahu, Koji je odredio smrt EbuBekru, a bio mi je dra`i od Omera. Hvala Allahu, Koji je dao vlast Omeru, kojeg manje volim od Ebu-Bekra. Hvala Allahu, Koji me je obavezao da volim Omera.” Ebu-Ubejde omogu}io je Halidu ibn el-Velidu da vodi borbu onako kako je sam isplanirao. U toj bici, Allahovim fadiletom, ostvarena je velika pobjeda. S njom je i definitivno eliminiran

42                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

bizantijski uticaj u zamljama [ama. Ovdje je neophodno ukazati na Omerov odnos prema Halidu. Vo|a pravovjernih je mnogo cijenio Halida i imao je povjerenja u njega kao velikog ratnog stru~njaka, ali je u isto vrijeme imao i mnogo zamjerki prema njemu koje je pokazao jo{ za vrijeme Poslanika, a.s., i za vrijeme vladavine Ebu-Bekra, r.a. Naime, nakon osvajanja Meke Allahov je Poslanik Halida ibn el-Velida poslao prema Benu-D`uzejmi da ih pozove u islam, bez namjere borbe protiv njih. Kad se sreo s njima, izgovorili su rije~i koje su Halidu bile nejasne. Rekli su: “Sebe’na, sebe’na” umjesto da ka`u: “Eslemna, eslemna.” Zato ih je Halid po~eo ubijati. Kada je Allahov Poslanik, a.s., obavije{ten o onom {to se desilo, rekao je: “Bo`e moj, ja se ogra|ujem od onoga {to je u~inio Halid ibn el-Velid.” A kada je Omer saznao za ono {to je Halid uradio, `estoko se naljutio i rekao: “Zaista je brz na sablji.” Od tada se zalagao da Halid ne dobije visoku funkciju. Za hilafeta Ebu-Bekra es-Siddika, r.a., u toku ratova protiv otpadnika, Halid ibn el-Velid poslan je otpadniku Maliku ibn Nuvejretu el-Jerbuijju. Halid se borio protiv njega dok ga nije zarobio. Zatim je naredio da se ubije. Poslije toga o`enio se njegovom biv{om `enom koja je bila izuzetno lijepa. Halifu Ebu-Bekra naljutio je Halidov postupak, a Omerova srd`ba bila je jo{ ve}a. Po~eo je navoditi halifu da smijeni Halida i da mu vi{e nikakvu funkciju ne povjerava. Ali Ebu-Bekr se nije povinovao Omerovim nagovaranjima. Zbog mnogih pobjeda koje je Halid ibn el-Velid ostvario, ljudi su bili odu{evljeni njime. Iskazivali su ogromne simpatije prema njegovoj li~nosti. Vo|a pravovjernih pobojao se da ljubav prema Halidu u srcima muslimana ne pre|e na stupanj obo`avanja njegove li~nosti pa je odlu~io da tu `ar smanji. Ali i pored svega toga nalazimo da je Halid dio svog imetka nakon svoje smrti oporu~io vo|i pravovjernih Omeru ibn el-Hattabu. To istinski pokazuje veli~inu iskrenosti prema onome u {ta su vjerovali Omer i Halid. Tu vrhovni muslimanski interesi nadvladavaju li~ne ukuse i individualne `elje. Omer ibn el-Hattab prvi je halifa koji je iza{ao iz Medine u dr`ave [ama da posjeti muslimane u njima. Zatim je u{ao u grad Kuds7 i potpisao primirje sa patrijarsima na svoj zahtjev.

EL-KADISIJJA I PERZIJANCI
Nakon velike pobjede u Bici na Jermuku i nakon pokreta Ebu-Ubejdea i Halida prema Himsu u cilju ~i{}enja od Bizantijaca, Vo|a pravovjernih uvidio je da }e sljede}a velika bitka biti u Iraku. Zato je pisao Ebu-Ubejdeu da vrati vojsku koja je do{la iz Iraka i da u njoj bude Ha{im ibn Utbe, El-Ka’ka’ ibn Amr i ostali muslimani, te da se priklju~e Sa’du ibn Vekkasu, koji se ve} pripremao za veliku bitku.

Ashabi Allahovog Poslanika

43

Vo|a pravovjernih saznao je za veliko spremanje koje vr{i perzijski kralj Jezded`ird kako bi mobilizirao sve Perzijance, u cilju protjerivanja muslimana iz Iraka i vra}anja svih teritorija koje su oni zauzeli. Zato je Omer, r.a., svim arapskim plemenima i namjesnicima pokrajina napisao pismo u kojemu je stajalo: “Ne ostavljajte ni jednog ko ima oru`je, konja, iskustva ili ratne sposobnosti, a da ga ne odaberete i uputite meni... [to br`e...bez odlaganja!” Izaslanstva dobrovoljaca, jedna za drugim, po~ela su stizati u Medinu, a Vo|a pravovjernih upu}ivao ih je Sa’du ibn Ebi-Vekkasu u Irak. Kada je Omer me|u njima vidio sve plemi}e i poglavare koji su se odazvali d`ihadu, rekao je: ” Tako mi Allaha, pobijedit }u strane kraljeve sa arapskim kraljevima.” Sa’d je prvo po~eo pregovarati sa Jezded`irdom na temelju naredbe Vo|e pravovjernih ne bi li primio islam, ili ne bi li muslimani osvojili zemlje Iraka bez rata u zamjenu za d`izju. Me|utim, perzijski je kralj `elio borbu. Borba je izbila na Kadisijji i trajala je ~etiri dana. I hvala Allahu, Perzijanci su do`ivjeli velik poraz i povukli se prema El-Medainu, koji se nalazio u gornjem dijelu Es-Sevada. Muslimani su ih slijedili dok su se oni povla~ili prema sjeveru, ~iste}i krajeve od perzijskih tragova, dok bez borbe i El-Medain nije potpao pod njihovu vlast. Jezded`ird je odatle pobjegao u Halvan, na sjever Perzije. Vo|a pravovjernih je nakon ovih pobjeda odlu~io da mnogo ne pro{iruje osvajanja iz pa`nje i brige prema muslimanima. Perzijanci su se sakupljali i kr{ili ugovore i obaveze prema muslimanima, nastoje}i da ih prevare. El-Ahnef ibn Kajs je Vo|i pravovjernih predlo`io da nastavi s osvajanjem perzijskih zemalja da bi okon~ao sa perzijskom vla{}u, naro~ito jer su mnogi stranci primili islam iz iskrenog uvjerenja. Emirul mu’minin je nastavio pozivati Arape u borbu. Bio je u stalnoj vezi sa vojskovo|ama. Ne{to poslije je okon~ano s osvajanjem svih oblasti El-Ehvaza. Pao je i grad-dr`ava Tuster. Zarobljen je njen kralj Hurmuzan i doveden u Medinu gdje mu je sudio Emirul-mu’minin. Hurmuzan je tu primio islam.Na drugoj strani, Jezded`ird je neprestano poticao Perzijance i sakupljao ih dok se nije sabrala ogromna skupina u gradu Nehavendu, u najve}oj pripravnosti da do~ekaju muslimane. Emirul-mu’minin je nasuprot njima uspio mobilizirati veliku vojsku pod vo|stvom En-Nu’mana ibn Mukarrina el-Muzenija. A napisao je i namjesnicima Kufe i Basre da En-Nu’manu po{alju vojsku. I u Nehavendu je okon~ano sa Perzijancima. Ve}ina njihovih vo|a na ~elu sa .ejrezanom pobijeni su. Perzijanci su se kona~no uvjerili da se ne mogu suprotstaviti muslimanima. Zato su po~eli predavati svoje gradove i otvarati tvr|ave pred muslimanima bez borbe. Veliki je dio Perzijanaca primio islam. Pali su i gradovi Asbahan i Horasan, posljednja upori{ta Jezded`irda, koji je odatle pobjegao u turske zemlje pod za{titu njihova kralja Hakana.

44                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

OSVAJANJE EGIPTA
Cijelo {amsko podru~je o~i{}eno je od bizantijskog uticaja. Ebu-Ubejde ibn el-D`errah i Halid ibn el-Velid uspjeli su ugu{iti svaku pobunu i uspostaviti red, pokoriv{i sve zemlje pod muslimansku vlast. Nakon osvajanja Kudsa Amr ibn el-As po~eo je razmi{ljati o osvajanju Egipta. Izlo`io je svoju ideju Emirul-mu’mininu i zatra`io da njemu povjeri du`nost. Ali se Omer, r.a., dvoumio, boje}i se da se muslimani ne razi|u. Amr ibn el-’As nije prestajao sa uvjeravanjem Omera o dobrim stranama Egipta. Molio ga je, posebno apeliraju}i na nekoliko ta~aka: - “Da se bizantijski vojskovo|a Atrapon uspio povu}i iz Palestine, pre{av{i sa svojim snagama preko Gazze i da je oti{ao ka dolini Nila. I bolje bi bilo slijediti ga dok je pora`en, nego ga ostaviti da obnovi svoje snage i da kao takav predstavlja opasnost za muslimane; - Egipat je bio poznat po raznovrsnim dobrima, dobrom rodu poljoprivrednih usjeva, prostranosti zemlje, po rijekama i ogromnom bogastvu. Ako bi to bogastvo zadobili muslimani, bilo bi osnovnim izvorom za `ivot, mobilizaciju vojske i podmirenje dr`avnih potreba. - Mnogobrojne tvr|ave u Egiptu i povla~enje Atrapona predstavljat }e u budu}nosti opasnost za muslimane. Mogu}e je da se Atrapon oporavi i mobilizira veliku vojsku, te ponovo uspostavi vezu sa Heraklom, bizantijskim kraljem, koji je bio pobjegao na sjever. Mogli bi se dogovoriti da povedu zajedni~ki rat protiv muslimana, ~ime bi obnovili svoju dr`avu i u~vrstili svoju pagansku vjeru na tom podru~ju. - Egipatski narod bio je potla~en. Izrabljivan je u zemljoradnji, a i pored toga ne posjeduje ni osnovne `ivotne potrebe, jer su veliki sve{tenici i patrijarsi uzimali ve}inu proizvoda. Zato }e taj narod u muslimanima na}i spasitelje i za o~ekivati je da prime islam. - [irenje islama u Egiptu pove}at }e snagu muslimanima i pomo}i im u njegovom daljem {irenju.” Vo|a pravovjernih po~eo se uvjeravati u ta~nost Amr ibn el-’Asova govora. Znao je njegovu veliku borbenu snagu, veliku pronicljivost u datom trenutku i duh vojskovo|e koji ga je nosio. Zato mu je naredio da ode u Egipat na ~elu vojske osrednjega broja. Napisao mu je: “Pozovi ljude u borbu u Egipat, pa koji ti se brzo odazovu kreni s njima.” Amr ibn el-’As sa vojskom od ~etiri hiljade mud`ahida krenuo je prema Ari{u. Namjerno je i{ao polaganim tempom, nadaju}i se da }e mu sti}i pomo} od Emirul-mu’minina. Amr je u{ao u Ari{, a u njemu nije na{ao bizantijske vojske, {to mu je pove}alo samouvjerenje, te

Ashabi Allahovog Poslanika

45

odlu~i da ih goni do unutra{njosti Egipta. Omeru, r.a., javio je da je u{ao u egipatsko podru~je, tra`e}i od njega pomo} i opremu. Sa relativno malim brojem od ~etiri hiljade mud`ahida Amr je uspio osvojiti El-.ermu, zatim Belbis, a zatim otvoriti put ka unutra{njosti Egipta. Atrapon je uvidio snagu muslimana, te je okupio svoje snage u Babilonovoj tvr|avi. Amr je stigao do tvr|ave prije nego mu je do{la pomo}. Shvatio je te`inu situacije u kojoj su se na{li, jer njegove snage nisu bile mo}ne osvojiti i provaliti tvr|avu. Dok je Amr razmi{ljao {ta da radi, do{la mu je pomo} koju je poslao Emirul-mu’minin, koji je ina~e pratio njegovo kretanje i usmjeravao ga svojim instrukcijama. Potom je tvr|ava pala u muslimanske ruke, a Amr je nastavio i opkolio grad Ajnu{-{ems. Tu je veliku ulogu odigralo neopisivo herojstvo Ez-Zubejra ibn el-Avvama i drugih mud`ahida. Nakon toga osvojena je Aleksandrija i svi preostali dijelovi Egipta. Zatim je potpisano primirje sa egipatskim kraljem Mukavkisom, koje Taberi navodi u sljede}oj formi: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Garancija stanovnicima Egipta od Amra ibn el-’Asa za sigurnost njihovih `ivota, vjere, imetka, crkava, krstova, na kopnu i na moru. Ne}e ih uznemiravati u navedenom niti }e im se {ta oduzimati i ne}e ni s kim dijeliti svoje stanove u Neubi. Du`nost stanovnika Egipta jeste da daju d`izju ako prihvate ovo primirje, a davat }e je, kada prestanu poplave, u iznosu od pedeset miliona. Oni su odgovorni za djela svojih kriminalaca. Ako neko od njih ne prihvati, oduzet }e mu se prava u skladu s tim. Na{a garancija ne obuhvata onoga koji odbije ugovor. Ako se umanji rod, smanjit }e se i d`izja u srazmjeri. Ko prihvati primirje od Bizantijaca i Neube, na njega }e se odnositi sve ono {to se odnosi na ostale. A ko odbije i odabere da ode bit }e siguran sve dok ne stigne gdje `eli ili dok ne napusti na{u dr`avu. D`izju }e pla}ati koliko je odre|eno u tri rate, po tre}inu. Ovo {to je u ovom dokumentu Allahov je ugovor i garancija, garancija Njegova Poslanika, garancija njegova nasljednika Emirul-mu’minina i garancija vjernika.” Stanovnicima Nebe, koji su se obavezali pomo}i odre|enim brojem glava stoke, i konja daje se garancija da ne}e biti napadnuti. Ne zabranjuje im se trgovina, svejedno, uvozili ili izvozili robu. Ovome je bio svjedok Zubejr i njegova dva sina Abdullah i Muhammed. Dokument je napisao Virdan. Amr ibn el-’As je nakon toga izabrao prostranu zemlju u predgra|u Ajnu{-{emsa, postavio na njoj veliki {ator i po~eo planirati gradnju grada koji nazva{e .ustat. Sagradio je d`amiju, a pored nje ku}u za Emirul-mu’minina i napisao pismo u kome je stajalo: “Mi smo planirali ku}u za tebe kod glavne d`amije.” Emirul-mu’minin mu je odgovorio: “Kako da ~ovjek iz Hid`aza ima ku}u u Egiptu? Na~inite je trgom za muslimane.” Amr ibn el-’As izvr{io je nare|enje halife. Egipat je, hvala Allahu, ostao u rukama muslimana.

46                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

PRESELJENJE NA AHIRET
Omer ibn el-Hattab bio je halifa deset godina i nekoliko mjeseci. U njegovo vrijeme u~vr{}ena je islamska dr`ava, pro{irene njene granice i sre|ena administracija. Kada ga je starost ophrvala i kad je po~eo osje}ati slabost u tijelu, osjetio je da mu se pribli`ava ed`el pa je po`urivao susret sa svojim Gospodarem, u~e}i dovu: “Bo`e moj, ostario sam, oronule su mi kosti, snaga me izdaje, a pove}ao se broj pot~injenih, uzmi me Sebi dok nisam potpuno onemo}ao ili izgr|en.” Jedne no}i usnio je san poslije koga je shvatio da mu je kraj blizu. Ujutro se obratio muslimanima, rije~ima: “O ljudi,... vidio sam uistinu san... koji tuma~im da mi se smrt pribli`ava. Vidio sam crnog pijetla da me je dva puta kljucnuo...O ljudi... odre|eni su vam farzovi i sunneti. Ostavljeni ste, a sve vam je obja{njeno. Osim brige da vas zavedu drugi, najva`niji su mi bili propisi o ostav{tini rodbini. Ni o ~emu nisam vi{e pitao Allahova Poslanika kao o kelali. 8 Ni{ta mi nije te`e palo u mom dru`enju s Allahovim Poslanikom, a.s., kao kelala, kada me je bocnuo svojim prstom u stomak i rekao mi: ‘Dovoljan ti je ajet koji se nalazi na kraju sure En-Nisa’: ‘Oni tra`e od tebe tuma~enje. Reci: ‘Allah }e vam kazati propis o kelali, ako neko umre, a ne bude imao djeteta, a ima sestru, njoj polovina njegove ostav{tine, a i on }e naslijediti nju ako ona ne bude imala djeteta, a ako su dvije, njima dvama tre}ina njegove ostav{tine. Ako su oni bra}a i sestre, onda }e mu{karcu pripasti dio jednak koliko dvama `enama. To vam Allah obja{njava da ne zalutate, a Allah zna sve.” 9 Ako me Allah po`ivi, objasnit }u ‘kelalu’ tako da }e biti jasna i onome ko u~i i ko ne u~i Kur’an. Bo`e moj, uzimam Tebe za svjedoka u vezi ensarijskih namjesnika. Ja sam ih samo poslao da podu~avaju ljude vjeri i sunnetu njihova Poslanika, a.s., da pravedni budu prema njima i da im udjeljuju, a da se meni obra}aju u nejasnim stvarima.” U ranu zoru, u srijedu, ~etvrtoga zul-hid`eta dvadeset i tre}e godine po Hid`ri iza{ao je Emirul-mu’minin u d`amiju da predvodi muslimane na sabah-namazu. Prethodno je odredio ljude u d`amiji da izravnaju safove prije namaza. Ako bi neko bio vi{e naprijed ili nazad, ispravio bi ga, a potom bi izgovorio iftitahi tekbir10. Omer ibn el-Hattab do{ao je u d`amiju, a svjetlo dana jo{ nije bilo oja~alo. Po obi~aju, stao je ispred muslimana i izgovorio tekbir za pristup namazu. Utom, ispred njega usta ~ovjek i udari ga no`em nekoliko puta u prsa i u stomak. Omer ibn el-Hattab osjetio je hladno}u oru`ja, i okrenuv{i se prema muslimanima, i{arete}i progovori: “Uhvatite psa, ubi me!” Ubica je bio Ebu-Lu’lu .ejruz el-.arisi, rob El-Mugire ibn [u’bea, koji je bio zarobljen u Bici za Nehavend. Do{ao je u ranim satima odlu~an da ubije Vo|u pravovjernih. Ispod ogrta~a dr`ao je no` sa dr{kom na sredini i sa dva o{tra sje~iva sa strana. Sakrio se blizu

Ashabi Allahovog Poslanika

47

mjesta gdje je klanjao Emirul-mu’minin, i kada je po~eo namaz, sko~io je na njega i vi{e puta udario ga no`em. Potom je poku{ao pobje}i, ali su se muslimani okupili oko njega odlu~ni da ga uhvate. On je po~eo da razmahuje no`em desno i lijevo, raniv{i nekoliko muslimana, dok jedan nije skinuo svoj ogrta~ i bacio ga na njega, oboriv{i ga na zemlju. Ebu-Lu’lu shvatio je da mora umrijeti, pa se sam probo no`em od ~ega je i umro. Zato ga muslimani nisu uspjeli ispitati i saznati pravu istinu o zavjeri. Kada je Emirul-mu’minin saznao ime i podatke o svom ubici, rekao je: “Hvala Allahu, Koji nije u~inio da se moj ubica sa mnom raspravlja na Sudnjem danu radi sed`de kad je on nikada nije u~inio.” Nekoliko dana nakon ranjavanja halifa je proveo u razmi{ljanju o problemima muslimana. Ostavio je hilafet jednom od {est ljudi koje je izabrao, a da me|u njima bude {ura u izboru: Osmanu ibn Affanu, Aliji ibn Ebu-Talibu, Zubejru ibn Avvamu, Talhi ibn Ubejdullahu, Abdurrahmanu ibn Avfu i Sa’du ibn Ebu-Vekkasu. Zahtijevao je da njegov sin Abdurrahman bude prisutan s njima, ali da on nema pravo da bude izabran. O navedenoj {esterici Omer je rekao: “Ne vidim da iko ima ve}e pravo na izbor za halifu od ove grupe. Kada je preselio, Allahov Poslanik, a.s., bio je zadovoljan njima, pa koji god bude izabran, on }e biti halifa poslije mene.” Nakon {to je osjetio da mu se pribli`ava smrt, pobojao se da njegova porodica ne}e pretjerivati kod d`enaze, pa je zato oporu~io sinu Abdullahu: “[tedi u mojim kefinima, jer ako imadnem kod Allaha dobra, zamijenit }e mi ih boljim, a ako ne, skinut }e mi ih. Nemojte pretjerivati oko mog mezara. Neka ne izlaze za mnom `ene. Nemojte me hvaliti sa onim {to nemam, jer Allah najbolje zna o meni. Kada me ponesete, po`urite, jer ako mi bude kod Allaha dobro, odnijet }ete me u ono {to je bolje za mene, a ako ne bude, prije }ete se osloboditi zla koje nosite na va{im vratovima.” Kada mu je du{a po~ela izlaziti, rekao je svome sinu: “Stavi mi obraz na zemlju.” Sin je odgovorio: “Zar nije moje stegno i zemlja isto?” Omer, r.a., ponovo re~e: “Stavi mi obraz na zemlju!” Pa kada mu je sin stavio obraz na zemlju, spustio je ruke niza se i po~eo govoriti: “Te{ko meni ako mi Allah ne oprosti…Te{ko meni ako mi Allah ne oprosti”…11 To je ponavljao dok mu du{a nije iza{la. Nakon ranjavanja, Omer je zahtijevao od svog sina da zatra`i dozvolu od Majke vjernika Ai{e, radijallahu anha, da dozvoli da bude ukopan pored svoja dva prijatelja i miljenika, Allahova Poslanika, a.s., i Ebu-Bekra, r.a.: “Abdullahu, oti|i kod Majke vjernika Ai{e i reci joj: ‘Omer ti {alje selam, nemoj re}i Emirul-mu’minin jer ja danas nisam ‘emir’, i reci: “Ho}e{ li dozvoliti da Omer bude ukopan pored svoja dva prijatelja?” Omerov sin je Majku vjernika zatekao kako sjedi i pla~e. Nazvao joj je selam i rekao: “Omer tra`i dozvolu da ga ukopaju pored Allahova Poslanika, a.s., i Ebu--Bekra.”

48                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

“Tako mi Allaha, to sam `eljela za sebe, ali }u njemu dati prednost nad sobom.” Abdullah se vratio i rekao da mu je Ai{a, radijallahu anha, dozvolila, a Omer re~e: ”Ni{ta mi nije bilo va`nije od tog mjesta, o Abdullahu, sine Omerov, kada umrem, odnesite me na mojoj postelji, zatim stani na vrata i reci: “Omer ibn el-Hattab tra`i dozvolu. Pa ako mi se da dozvola, unesi me, a ako ne, ukopaj me u muslimansko mezarje.” Plemeniti ashabi stajali su oko Omerovog tijela koje je le`alo na zemlji. Pri{ao mu je Alija ibn Ebi-Talib, r.a., a ve} je Omer bio ogasuljen i zamotan u }efine, podigao odje}u sa njegova lica i rekao: “Allah ti se smilovao, o Ebu-Hafse. Niko mi nije dra`i bio poslije Poslanika da sretnem Allaha sa njegovom knjigom od tebe.” Osman ibn Affan i Alija, r.a., dvoumili su se koji }e mu od njih dvojice klanjati d`enazu. Abdurrahman ibn Avf je rekao: “Neka klanja Suhejb.” Tako je oporu~eno. Poslije namaza je Abdullah ibn Selam pri{ao njegovom tijelu i stav{i pored postelje, re~e: “Ako ste me pretekli da mu klanjate, ne}ete me prete}i u pohvali njega...Divan li si brat po islamu, o Omere, naklonjen istini, odbojan prema la`i. Bio si zadovoljavan kada je trebalo i ljutio si se kada je trebalo. Bio si kreposan i dobar. Nisi se hvalisao i nisi ogovarao.” Ukopan je pored svoja dva prijatelja. Prenosi El-Mugire ibn [u’be i veli: “Nakon {to je Omer umro, za njim je zaplakala k}erka Ebi-Hasme i rekla: “Omere, ispravljao si nepravdu, pomagao si lije~enje te{kih bolesnika. Uni{tio si smutnju, a o`ivio sunnet. Oti{ao si ~iste odje}e i ~ist od grijeha.”

VRLINE OMERA, R.A.
Pero nije u stanju iskazati sve vrline i dobro~instva koja je u~inio Emirul-mu’minin Omer ibn el-Hattab, r.a. Omer je Medinu u~inio muslimanskom prijestolnicom, a {uru je u~inio na~inom islamske vlasti. D`amiju je u~inio mjestom gdje se raspravlja o op}im muslimanskim problemima. D`amija je u Omerovo vrijeme bila mjesto odakle se upravljalo dr`avom. Prvi je postavio sudije i zahtijevao od njih da se dr`e pravde u svojim presudama. A dovoljno mu je ~asti {to je on bio najpravedniji u presudama. I ~esto kada se govori o pravdi, navodi se Omer kao primjer. Nazvan je .arukom jer je rastavljao istinu od la`i.Te{ko da ima sli~an primjer dr`anja do pravde me|u ljudima kao slu~aj koji se desio sa izaslanikom Kisre. Do{ao je u Medinu pitati o muslimanskom kralju, pa su ga obavijestili da kod njih nema kralja, nego da imaju halifu. Potom ih je pitao gdje on boravi, pa su ga uputili prema d`amiji. Potra`io ga je u d`amiji, ali ga nije na{ao. Re~eno mu je da ode na jedno mjesto nedaleko od d`amije. Kada je perzijski izaslanik do{ao na mjesto gdje su ga uputili, na{ao je ~ovjeka

Ashabi Allahovog Poslanika

49

kako spava u hladovini vo}njaka. Sam, sakriven od sunca, sa svojim {tapom pod glavom, siguran i bezbri`an spavao je prvi ~ovjek najve}e dr`ave toga doba. Ta slika je nagnala Perzijanca da ka`e poznatu re~enicu: “Pravdu si uspostavio, pa mirno zaspao!” Omer ibn el-Hattab, r.a., prvi je koji je postavio divane (urede), uveo po{tu, plate i protokole. Koliko je Emirul-mu’minin bio strog prema sebi i svojoj porodici, toliko je bio blag, saosje}ajan i samilostan prema muslimanima. Kad bi saznao da je neko u oskudici, sakupio bi hrane i sam na svojim le|ima odnio muhta~u. Historija ne}e prestati spominjati ovoga ~ovjeka. On je uveo (mjese~no) lunarno ra~unanje vremena za muslimane. Arapi prije, a i Arapi kao prvi muslimani, ra~unali su vrijeme prema perzijskom ili bizantijskom takvimu, sve dok Omer ibn el-Hattab nije na~inio muslimanski kalendar koji po~inje od godine u kojoj je Allahov Poslanik, a.s., u~inio Hid`ru iz Meke u Medinu.

OSMAN IBN A..AN, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Osman, sin je Affanov, a on sin Ebu el-’Asov, a on sin Umejje, a on Abdu{-[emsov, a on Abdul-Menafov, a on Kusajjov, a Kusajj je sin Kilabov, a on sin Murrinov, a on K’abov, a on Luejjov, a on Galibov, a on .ihrov, a on Malikov, a on Nadrov, a on Kinanov, a on Muzejminov, a on Mudrekov, a on Iljasov, a on sin Mudar Nizarov, a on Meidov, a on Adnanov. Imao je nadimke Ebu-Abdullah i Ebu-Amr. Prvi nadimak mu je po sinu Abdullahu kojeg je dobio sa `enom Rukajjom, k}erkom Allahova Poslanika, a.s. Sin mu je umro ~etvrte godine po Hid`ri, a imao je {est godina. Osmanova mati bila je Erva, k}erka Kurejzova, sina Rebiovog, koji je sin Habibov, a on sin Abdu{-[emsov. Bio je ro|ak Allahovog Poslanika, a.s., s dvije strane: po porijeklu od Abdul-Menafa, oca Abdu{-[emsa, ~iji su potomci Emevije, a peti Osmanov djed. AbdulMenaf bio je otac i Ha{imu, od koga su nastale ha{imije, a on je ~etvrti djed Muhammedu, a.s.; s druge strane Osmanova je mati Erva a njezina mati El-Bejda, k}erka je AbdulMuttalibova, pa prema tome Osmanova nana po majci tetka je Allahovog Poslanika, a.s. Osman, r.a., vodi porijeklo od Umejje, jednog od naj~asnijih kurej{evi}kih plemena, koje je nosilo zastavu u ratovima i imalo neka vjerska zadu`enja oko Kabe. Nadmetalo se s plemenom Benu-Ha{im oko vo|stva i ugleda. Mo`da je najve}i uzrok neprijateljstva plemena Benu-Umejje prema Muhammedu, a.s., i Objavi koja mu se objavljivala u srce le`ao u tome {to nije bio iz njihovog plemena. Sli~na je bila i mr`nja plemena Mahzum i Sekif, koja su smatrala da imaju ve}e pravo na poslanstvo od plemena Benu-Abdul-Muttalib.

52                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

OSOBENOSTI
Osman, r.a., odgojen je u bogatoj trgova~koj ku}i. Taj luksuz i bogatstvo ostavili su velik uticaj na njegovu li~nost i pona{anje. Isticao se mirno}om, prijaznim govorom i lijepim ahlakom. Upustio se u trgovinu u kojoj se pokazao kao vrstan trgovac: pravedan, iskren i pouzdan. Iz Meke je odlazio na trgova~ka putovanja, zimi u [am, a ljeti u Jemen. Osman je u~io u doba kad je bilo vrlo malo u~enih ljudi. Tako je zabilje`eno da je bilo samo sedamnaest ljudi koji su znali ~itati i pisati u vrijeme spu{tanja Objave Muhammedu, a.s. Me|u njima je bio i Osman, a imao je vrlo lijep rukopis. Jo{ za svoje mladosti po~eo se isticati, koriste}i ~itala~ke sposobnosti me|u Arapima. Poznavao je njihova rodoslovlja i znao historiju Kurej{ija, sa svim njihovim dobrim i lo{im stranama. Ljudi su ga posje}ivali i dru`ili se s njim zbog njegovog obrazovanja, blagosti, iskustva i lijepog opho|enja. Nije ga privla~ilo oru`je niti je htio u~iti ratne vje{tine. Prirodno je prezirao nasilje, nastojao je mirno rije{iti probleme i izbjegavao je sva|u i kavgu kad god je mogao. Bio je vrlo stidljiv. Allahov Poslanik, a.s., znaju}i za njegov stid rekao je: “Najiskreniji u svome stidu od moga ummeta je Osman.” Tako|er prenosi Seid ibn el-’As od Ai{e: “Ebu-Bekr, r.a., zatra`io je dozvolu od Allahovog Poslanika, a.s., da u|e, a on je le`ao na svojoj postelji zagrnut mojim ogrta~em, pa mu je Poslanik, a.s., dozvolio. Obavio je svoj posao i oti{ao, a potom je do{ao Omer, r.a., i zatra`io dozvolu za ulazak. Allahov Poslanik, a.s., dozvolio mu je. Nije promijenio svoj polo`aj, a Omer, r.a., obavio je {to je htio i oti{ao. Potom je do{ao Osman, r.a., i zatra`io dozvolu za ulazak. Allahov Poslanik, a.s., sjeo je i popravio svoju odje}u. Osman je u{ao, obavio svoj posao, a zatim iza{ao. Ja sam upitala: ‘Allahov Poslani~e, prema Ebu-Bekru i Omeru se nisi ponio kao prema Osmanu.’ Allahov Poslanik, a.s., odgovori: ‘Osman je vrlo stidljiv ~ovjek i bojim se da sam ga do~ekao onako, da mi ne bi ni rekao zbog ~ega je do{ao.’” Osman, r.a., bio je lijepog izgleda, srednje visine, okrugla lica, nje`ne ko`e, tamnoput, pravog nosa, krupnih o~iju. Imao je veliku bradu koju je knio. Zube je u~vr{}ivao zlatom. Imao je duga~ke podlaktice, gustu kosu, krupne ru~ne i no`ne kosti, naro~ito stopala i {ake. Lice mu je imalo o`iljke od posljedica prebolovanih boginja. @ivio je ~isto i uredno, za razliku od mladi}a Meke toga doba. Nije pio alkohol niti je bludni~io. O sebi je rekao: “Allaha mi, nisam po~inio blud ni u d`ahilijetu ni u islamu.” Odr`avao je rodbinske veze, pru`ao podr{ku i pomagao rodbini kad god je trebalo. Bio je vrlo strpljiv, samilostan i dobro}udan. Posebno je bio milostiv prema ro|acima, slugama i onima koji su od njega zavisili. Jedanput mu je re~eno: “Za{to ne zapovijedi{ slugama da te neprestano slu`e?” On je odgovorio: “Ne... no} je za njihov odmor.” Osman je `ivio rasko{nim `ivotom, imao je sav komfor, uredno i luksuzno poku}stvo, obla~io je skupocjena odijela i nosio vrijedan nakit. Bio je bogat i dare`ljiv.

Ashabi Allahovog Poslanika

53

PRIMANJE ISLAMA
Osman je, kako pri~a Hafiz ibn Asakir, primio islam na ~udan na~in. Rukajja, k}erka Poslanikova, a.s., bila se udala za Utbu ibn Ebu-Leheba, a bila je vrlo lijepa i privla~na. Osman se jo{ ranije `elio o`eniti Rukajjom, pa ga je njena udaja jako rastu`ila. Jednog dana je kod svojih uku}ana, tu`an i zabrinut kao i uobi~ajeno, zatekao u posjeti njegovu tetku S’adu bint Kurejz. Ona se bavila vra~anjem pa mu je rekla: “Raduj se, pozdravljen si triput uzastopno, pa opet triput, pa opet do deset. Dobit }e{ dobro, a bit }e{ sa~uvan zla. Bogami, o`enit }e{ se ~ednom `enom, k}erkom plemenitog porijekla, u~init }e{ djelo koje }e biti opjevano.” Osman, r.a., kasnije je pri~ao: “Bio sam za~u|en njenim rije~ima, nagovje{tavala mi je `enidbu `enom koja se udala za drugoga, pa sam je upitao: ‘Tetka, {ta to govori{?’ Odgovorila mi je: ‘Osmane, lijep si i rije~it, a ovaj Poslanik ima jasan dokaz, pa ga slijedi, kipovi ti ne mogu nauditi.’” Kada je nakon toga iza{ao iz ku}e, ugledao je Ebu-Bekra, r.a., koji mu je rekao: “Te{ko tebi, Osmane! Kako ti, kao razborit ~ovjek, ne mo`e{ razlu~iti istinu od neistine? Kakvi su ovo kipovi koje obo`ava na{ narod? Zar nisu od kamena, gluhi, slijepi, niti koriste, niti {tete? Osman odgovori: “Allaha mi, takvi su kakve si ih opisao.” Ebu-Bekr re~e: “Ovaj Muhammed ibn Abdullah, Allahov je Poslanik, Allah ga je poslao Svojim stvorenjima. Ima{ li `elju da ga posjeti{?” Osman i Ebu-Bekr, r.a., tada su oti{li kod Poslanika, a.s., i on mu re~e: “Osmane, odazovi se Allahu, ja sam Njegov Poslanik, tebi i svim stvorenjima.” Kada je ~uo Allahova Poslanika, a.s., Poslanik, a.s., ga je odu{evio, te on izgovori {ehadet i primi islam.

54                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

ZUN-NUREJN
Ebu-Bekr, r.a., pozivao je kurej{evi~ku omladinu: onu razumniju i napredniju i onu ljep{ega morala od njihovih vr{njaka, u islam. Obja{njavao im je pravednost nebeske poslanice kojom je obradovan Muhammed ibn Abdullah, a.s. Doveo je Osmana ibn M’azuna, Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha, Abdurrahmana ibn Avfa, Ebu-Selemu ibn Abdul-Eseda i Erkama ibn Ebu-el-Erkama kod Allahova Poslanika, a.s., te su svi, njegovim uzrokom i zaslugom, primili islam. U to vrijeme bilo je trideset osam muslimana na Zemlji. Kurej{ije su shvatile kakva im opasnost prijeti ako se islam pro{iri me|u njihovom omladinom, pa su se tome po~eli otvoreno suprotstavljati. Islam je pozivao odbacivanju paganstva i obo`avanja kipova, zagovarao jednakost i pravednost me|u ljudima. Ovakvi su principi Kurej{ijama oduzimali povlastice i uni{tavali mekanski vladaju}i dru{tveni sistem, koji je bio zasnovan na ropstvu i tla~enju siroma{nih od bogatih. Ovi principi mijenjali su `ivot ~iji su obi~aji poni`avali vrijednost ~ovjeka. Ebu-Leheb, Poslanikov, a.s., amid`a, svoja je dva sina o`enio k}erkama Resulullaha: Utbu Rukajjom i Utejbu Ummu Kulsum. Kurej{ije su po~ele razmi{ljati o na~inu kojim bi zaustavili Poslanika, a.s., u njegovoj poslani~koj misiji. Ebu-Leheb i `ena mu Ummu D`emil smatrali su da je najbolji na~in zabaviti ga li~nim problemima, a to su vidjeli u razvodu braka njihovih sinova. Kada je obavljen razvod, Allahov Poslanik, a.s., bio je vrlo radostan jer su se njegove k}erke razvele od mnogobo`aca. Poslije nekog vremena, Osman, r.a., po~eo je razgovarati s Poslanikom o `enidbi Rukajjom. Resulullah, a.s., do~ekao je toplo njegov prijedlog i o`enio ga svojom k}erkom. Rekao je poslije: “Najljep{i brak, {to ga ~ovjek vidje, jeste izme|u Osmana i `ene mu Rukajje.” Osmanova tetka S’ada bint Kurejz je povodom njihovog braka rekla: “Allah uputi Osmana mojim rije~ima na pravi put, a Allah upu}uje na Istinu. Pa slijedi Muhammeda, a.s., na istini, on nikada nije bio uz la`. O`eni ga svojom k}erkom, poslani s Istinom, pa njih dvoje bijahu, mjesec i sunce nad horizontom. @rtvujem za tebe, sine Ha{imovi}a, svoju du{u ti, Allahov Milosni~e, poslan svim stvorenjima.”

Ashabi Allahovog Poslanika

55

Nakon {to se poja~ao pritisak Kurej{ija, Poslanik, a.s., naredio je muslimanima da u~ine hid`ru u Abesiniju (Etiopiju). Osman, r.a., i njegova `ena su tako|er oti{li u Abesiniju i tamo proveli neko vrijeme, pa su se vratili u Meku. U tom periodu su dobili sina kojem su nadjenuli ime Abdullah. Stanovnici Jesriba (Medina) dali su prisegu Muhammedu, a.s., da }e ratovati uz njega i {tititi ga te su ga pozvali k njima u Medinu. Poslanik, a.s., muslimanima je naredio da tajno u~ine hid`ru u Medinu gdje su ih ensarije do~ekale, dijele}i s njima dom, imetak, dobro i zlo, tako da takvo gostoprimstvo nije zabilje`eno u historiji. Osman i njegova porodica bili su prvi koji su u~inili hid`ru. Smjestili su se u ku}u Sabita ibn Sabita r.a., brata Hassana ibn Sabita, r.a., koji je bio pjesnik Allahova Poslanika, a.s., a Osman se pobratio s njim. Hid`ra muslimana u Medinu upotpunila se dolaskom Muhammeda, a.s., i Ebu-Bekra, r.a., Ovdje je otpo~eo razvoj i izgradnja dr`ave i zajedice zasnovane na ljubavi, bratstvu i potpomaganju koje se o~itovalo na svakom koraku. Muslimani su u`ivali mir i sigurnost. Me|utim, Kurej{ije su i dalje motrile na muslimane na svakom koraku, nisu propu{tali ni jednu priliku da im na{tete i isprovociraju ih gdje god su mogli. Pozvali su u pomo} svoje saveznike me|u arapskim plemenima u borbu protiv islama. Jednoga dana je do Poslanika, a.s., do{la vijest da se Ebu-Sufjan vra}a iz [ama na ~elu karavana u kome je bio kurej{evi~ki kapital. Odlu~io se suprotstaviti tom karavanu i zaplijeniti imetak kako bi osiroma{io Kurej{ije i otupio o{tricu njihova djelovanja te ih zaustavio u njihovom nano{enju zla muslimanima. Ebu-Sufjan je, osjetiv{i opasnost, poslao po pomo}. Kurej{ije su ga pomogli svojim junacima i ratnicima, poslav{i ih u spas karavana. Dok su oni stigli, Ebu-Sufjan je uspio izbje}i muslimansku zasjedu, me|utim, Kurej{ije se nisu htjele vratiti u Meku bez sukoba s Muhamedom, a.s. Naro~ito je Ebu-D`ehl podsticao mu{rike na to i nare|ivao im borbu. Tako je do{lo do Bitke na Bedru. Kurej{ije su do`ivjele te`ak poraz u kojem im je poginuo velik broj plemi}a i ratnika. Osman nije u~estvovao u ovoj bici jer mu se `ena Rukajja bila razbolila tako da nije mogla ustati iz postelje. Smatrao je da treba ostati pokraj nje da joj hizmeti i zatra`io je dozvolu od Poslanika, a.s., {to mu je on dozvolio. Na taj dan kada su muslimani pobjedonosno zavr{ili okr{aj na Bedru, Rukajja je preselila na ahiret. Allahov Poslanik, a.s., odredio je dio ratnog plijena za Osmana, kao da je i on u~estvovao u bici. Poslije smrti Rukajje, Osman, r.a., `elio je zadr`ati svoje srodstvo s Poslanikom, a.s., pa je zaprosio njegovu drugu k}erku Ummu Kulsum. Allahov Poslanik, a.s., vjen~ao ga je njom, a mehr je bio isti kao i kod Rukajje. Vjen~anje je bilo u mjesecu rebiul-evelu, tre}e godine po Hid`ri. Tuga je ponovo ostavila o`iljak na Osmanovom srcu kada mu je u {estoj godini `ivota umro sin Abdullah. D`enazu mu je klanjao njegov djed Muhammed, a.s. Ukopan je u Medini. Devete godine po Hid`ri umrla mu je `ena Ummu Kulsum, a s njom nije imao djece. Kada je druga Resulullahova k}erka Ummu Kulsum preselila na ahiret, on je rekao Osmanu: “Kada bih imao i tre}u k}erku, dao bih je za tebe.” Osman, r.a., dobio je nadimak “Zun-nurejn” (Vlasnik dvije svjetlosti), zbog toga {to je

56                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

o`enio dvije k}erke Poslanika, a.s., a svaka od njih mu je bila svjetlo u `ivotu. On je me|u deset osoba kojima je D`ennet obe}an za njihova `ivota. Ta deseterica ~asnih ashaba su: Ebu-Bekr es-Siddik, Omer ibn el-Hattab, Osman ibn Affan, Alija ibn Ebi- Talib, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn el-Avvam, Abdurrahman ibn Avf, S’ad ibn Ebi-Vekkas, Abdullah ibn Mes’ud i Seid ibn Zejd, Allah neka je zadovoljan s njima. Hatib Ebu el-.adl prenosi od Abdullaha ibn Ebu-Nasra, a ovaj od Nasra ibn Ahmeda, a ovaj od Ahmeda ibn Talhe ibn Haruna, a ovaj od Ahmeda ibn Sulejmana, a ovaj od Jahje ibn D`afera, a ovaj od Alija ibn Asima, a ovaj od Osmana bin Gajasa, a ovaj od Osmana en-Nehdija, a ovaj od Ebu-Muse el-E{’arija da je rekao: “Bio sam s Allahovim Poslanikom, a.s., u jednom vrtu iza zatvorenih vrata kada pokuca neki ~ovjek, pa Resulullah, a.s., re~e: ‘Abdullahu ibn Kajse, idi i otvori mu vrata i obraduj ga D`ennetom.’ Ustao sam i otvorio vrata, a na vratima je bio Ebu-Bekr, r.a. Kada sam ga obavijestio o onome {to je rekao Poslanik, a.s., zahvalio je Allahu, u{ao, nazvao selam i sjeo. Potom sam zatvorio vrata, a Allahov Poslanik, a.s., razgrtao je {tapom zemlju kada neko opet pokuca. Poslanik, a.s., re~e: ‘Abdullahu, ustani i otvori, i obraduj ga D`ennetom.’ Ustao sam i otvorio vrata na kojima je bio Omer ibn el-Hattab r.a. Kada sam ga obavijestio o onome {to je rekao Poslanik, a.s., zahvalio je Allahu, u{ao, nazvao selam i sjeo. Zatvorio sam vrata, a Poslanik, a.s., ~eprkao je zemlju {tapom, kada neko ponovo pokuca. Poslanik, a.s., re~e: ‘Abdullahu, ustani, otvori mu i obraduj ga D`ennetom na isku{enju koje }e ga sna}i.’ Ustao sam, otvorio i vidio Osmana ibn Affana, r.a., pa sam ga obavijestio o onome {to je rekao Allahov Poslanik, a.s., a on je rekao: ‘Allah je pomaga~.’ Potom je u{ao, nazvao selam i sjeo.” Hilal je pri~ao, prenose}i od svog oca, a ovaj od Ishaka el-Ezreka, a ovaj od Ebu-Sufjana, a ovaj od Dahhaka ibn Muhazima, a ovaj od Nizala ibn Sebre el-Hilalija da je rekao: “Rekli smo Aliji, r.a.: ‘Vo|o pravovjernih, pri~aj nam o Osmanu ibn Affanu!’ On je rekao: “Zovu ga Zun-nurejn, na najvi{em je stupnju, srodio se s Allahovim Poslanikom, a.s., preko njegovih k}eri i osigurana mu je ku}a u D`ennetu.’” Osman, r.a., nije se pro~uo svojom smjelo{}u niti slavom u ratu. Bio je sa Poslanikom, a.s, na Hendeku, Hudejbijji, Hajberu i obavio Oprosnu umru, kao {to je u~estvovao u Osvajanju Meke, Hunejnu, Taifu i Bici na Tebuku i na Uhudu. Buhari bilje`i od Muse ibn Ismaila, a ovaj od Ebu-Avane, a ovaj od Osmana ibn Mevhiba da je rekao: “Do{ao je neki ~ovjek iz Egipta na had`, pa je upitao o ljudima koji su sjedili okupljeni: ‘Ko su ovi?’

Ashabi Allahovog Poslanika

57

Odgovorili su: ‘Kurej{ije.’ ‘A ko im je u~itelj?’ ‘Abdullah ibn Omer, r.a.’ On se prima~e, pa se obrati Abdullahu: ‘Sine Omerov, pitat }u te ne{to. Je li Osman pobjegao u Bici na Uhudu?’ On odgovori: ‘Jeste.’ ‘A zna{ li da je odsustvovao i sa Bitke na Bedru?’ ‘Znam.’ ^ovjek re~e: ‘Allahu Ekber.’ Tada mu Abdullah ibn Omer, r.a., re~e: ‘Pri|i da ti objasnim. [to se ti~e njegova bje`anja na Uhudu, svjedo~im da mu je Allah, d`.{., oprostio. [to se ti~e njegova odsustva sa Bedra; bio je o`enjen Poslanikovom k}erkom, a ona je tada bila te{ko bolesna. Ostao je da joj pomogne, a Poslanik, a.s., rekao mu je: ‘Ima{ nagradu kao onaj koji je u~estvovao na Bedru i pravedan udio u diobi ratnog plijena.’ [to se ti~e njegova odsustva na dan zakletve “Er-Ridvan”, u to vrijeme je poslan u Meku. Da je bio iko pogodniji za odlazak u Meku od njega, Allahov bi ga Poslanik, a.s., poslao. Muhammed, a.s., poslao je Osmana u Meku, a prisega “Er-Ridvan” bila je nakon njegovog odlaska. Poslanik, a.s., rekao je za svoju desnu ruku da je Osmanova, te je njome stisnuo drugu i rekao: ‘Ovo je za Osmana.’ [to se ti~e ugovora na Hudejbiji, Osman, r.a., bio je Poslanikov izaslanik u Meki. Poslanik, a.s., zovnuo je Omera da ga zastupa kod Kurej{ija u Meki i da im objasni njegovu `elju za posjetu K’abi i tavafu oko K’abe, pa mu je Omer, r.a., rekao: ‘Allahov Poslani~e, bojim se za sebe od Kurej{ija, a u Meki nema nikoga iz Benu-Adijj ibn K’ab, ko bi me za{titio. Kurej{ije znaju moju mr`nju i neprijateljstvo prema njima, nego mogu ti preporu~iti ~ovjeka koji je bolji izaslanik od mene; Osmana ibn Affana.” Poslije toga, Resulullah, a.s., poslao je Osmana. Kada je Osman , r.a., do{ao u Meku i sreo Eban ibn Seida ibn ’Asa, zatra`io je za{titu kod njega dok ne preda svoju poruku Kurej{ijama. Oti{ao je sa Ebu-Sufjanom starje{inama Kurej{ija i obavijestio ih o Poslanikovoj, a.s., poruci, pa su mu oni rekli: ‘Ako ho}e{ da obavi{ tavaf oko K’abe, obavi ga’ On im odgovori: ‘Ne}u tavafiti dok to Poslanik, a.s., ne uradi prije mene.’ Kurej{ije su uhapsili Osmana, a do muslimana je do{la vijest da je ubijen. Tada su muslimani dali prisegu zvanu “Er-Ridvan” za borbu protiv Kurej{ija kako bi osvetili Osmana. Osman, r.a., bio je jedan od onih koji su davali najve}e priloge za opremanje islamske

58                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

vojske u ratovima, koje je vodio Allahov Poslanik, a.s. Ulagao je imetak za islam bez ra~una, a imao je golemo bogatstvo. Kad je Poslanik, a.s., htio da ide na Tebuk, bila su potrebna velika materijalna sredstva i obilne zalihe zbog daljine puta. Trebali su deve, konje, hranu i pi}e. Poslanik, a.s., proglasio je vrijeme polaska i tra`io od muslimana da daju priloge koliko ko mo`e. Ebu-Bekr, r.a., dao je sav svoj imetak, pa ga je Poslanik, a.s., upitao: ‘[ta si ostavio svojoj porodici?’ On odgovori: ‘Ostavio sam im Allaha i Njegova Poslanika.’ Omer, r.a., prilo`io je pola svog imetka, Abdurrahman ibn Avf dvije stotine oka zlatnika, Asim ibn Adijj sedamdeset tovara hurmi. [to se ti~e Osmana, on je opremio tre}inu vojske, prilo`io je tri stotine deva sa cjelokupnom opremom i hiljadu dinara. Allahov Poslanik, a.s., rekao je na to: ‘[ta god Osman od danas uradi ne}e mu na{koditi.’” On je bio pisar Objave koju je Vjerovjesniku, a.s, dostavljao D`ibril, a.s, od prvih dana. Kada je Ai{a ~ula da neki muslimani proklinju Osmana pred kraj njegova hilafeta, rekla je: ”Allah prokleo onog ko njega proklinje. Bila sam uz Allahova Poslanika, a.s., a Osman je bio bedem naslonjen na njega. Brisala sam mu znoj sa ~ela dok mu je silazila objava, a Poslanik, a.s., rekao je: ‘Pi{i, Osmane! Tako mi Allaha, Allah nije dao nijednom Njegovom robu da bude u takvom odnosu s Njegovim Poslanikom, a da nije bio plemenit prema njemu.’”

HILA.ET
Halifa Omer, r.a., bio je izboden dvosjeklim no`em od Ebu-L’ul’u’a el-.arisija. Tri dana trpio je nanesne rane, a za to vrijeme razmi{ljao je o stanju muslimana koje }e do}i poslije njega. Nije htio nikoga odrediti za svoga nasljednika. Poslije dugog razmi{ljanja prepustio je odluku {esterici cijenjenih ashaba kojima je Allahov Poslanik, a.s., bio zadovoljan: Osmanu ibn Affanu, Aliji ibn Ebi-Talibu, Talhi ibn Ubejdullahu, Zubejru ibn Avvamu, S’adu ibn Ebi-Vekkasu i Abdurrahmanu ibn Avfu, r.a. Rekao je svome sinu Abdullahu da prisustvuje vije}anju, ali bez prava na svoju odluku. Omer, r.a., bojao se da halifa koji }e do}i iza njega ne bude davao prednost svojim ro|acima nad ostalim muslimanima, davanjem polo`aja i zadu`enja. Zbog toga je rekao Aliji: “Ako bude{ izabran za halifu poslije mene, ne navaljuj na vratove podanika ljude od Abdul-Muttalibovog potomstva.” Osmanu je rekao: “Osmane, ako bude{ zadu`en za bilo koju stvar nad muslimanima, ne tovari na vrat podanicima ljude iz Benu Ebu-Muita.”

Ashabi Allahovog Poslanika

59

Poslije Omerove smrti ljudi su bili neodlu~ni ko }e mu klanjati d`enazu. Stvar je odlu~io Abdurrahman ibn Avf , r.a., rekav{i: “Ustani ti, Suhejbe, i klanjaj kao {to ti je halifa bio naredio.” Poslije Omerova ukopa, Mikdad ibn Amr okupio je izborno vije}e u ku}i Musvira ibn Mahrema kako bi izme|u sebe izabrali halifu. Me|u njima je bio i Abdullah ibn Omer, r.a. Mikdad je bio na vratima i ~uvao stra`u kako bi njihova rasprava bila mirna i neometana. Do{li su Amr ibn el-’As i Mugire ibn [’ube i sjeli ispod prozora. Mikdad, kada ih je vidio, dobaci im: “Jeste li do{li da poslije mo`ete govoriti: ‘Bili smo kada se odlu~ivalo?’” Rasprava me|u odabranim ~lanovima vije}a bila je bu~na. Podigli su svoje glasove predla`u}i rije{enja, pa im je Mikdad rekao: “Mislio sam da }ete potpomo}i izbor halife, a ne da }ete raspravljati.” Mogla se osjetiti sva ozbiljnost i te`ina situacije. Trojica iz vije}a se isklju~i{e iz dalje rasprave, a svoja prava na vo|stvo Zubejr ibn Avvam prepusti Aliji, S’adu ibn Ebi-Vekasu, Abdurrahmanu ibn Avfu, a Talha ibn Ubejdullah Osmanu ibn Affanu. Tako je stvar hilafeta prepu{tena trojici da izaberu izme|u sebe. Abdurrahman ibn Avf obrati se Aliji i Osmanu: “Koji }e od vas dvojice prihvatiti drugoga? Allah je uz boljeg od dvojice preostalih.” Osman je {utio kao i Alija, pa je Abdurrahman rekao: “Ja }u preuzeti na sebe izbor i odredit }u onoga koji je pre~i od vas dvojice.” “Sla`emo se!”, reko{e. Poslije toga je Abdurrahman govorio o obojici: o njihovim vrijednostima, zaslugama, ja~ini vjerovanja i bogobojaznosti, zatim je rekao: “Ako odredim jednog od vas, uzimam potvrdu i obe}anje da }e biti pravedan prema muslimanima i da }e ih {tititi.” Alija i Osman, r.a., odgovori{e: “Svakako, ima{ obe}anje od nas.” Potom su se svi razi{li. Abdurrahman je osjetio te`inu preuzete odgovornosti; trebalo je odrediti halifu koji }e nastaviti stopama prethodnika. Odlu~io je da konsultira sve muslimane. Po~eo je obilaziti ljude i ispitivati ih, razmi{ljaju}i i mole}i Allaha da ga uputi na onoga kojim }e muslimani biti zadovoljni. Ibn-Kesir u svojoj knjizi “El-Bidaje ven-nihaje” opisao je stanje Abdurrahmana ibn Avfa u tom periodu i ono {to ga je ti{tilo: “Abdurrahman ibn Avf ustao je da konsultira ljude i da uporedi mi{ljenje muslimana i emira - -javno i tajno. Ispitivao je kakvog su mi{ljenja; pitao je i djecu u mektebima, pa i one koji su dolazili u posjetu Medini. To je trajalo tri dana i no}i. Nije mogao na}i ni dvojicu da su se suprotstavljali da Osman bude halifa.” Prou~en je ezan za skupni namaz u d`amiji. Abdurrahman, r.a., ispeo se na minber i rekao:

60                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

“Ljudi, ispitivao sam javno i tajno va{e mi{ljenje, pa nisam vidio da naginjete i jednom od ove dvojice, ni Aliji ni Osmanu. Alija, ustani!” Alija je ustao i do{ao do minbera, a Abdurrahman ga uze za ruku i upita: “Mo`e{ li se zakleti Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika, a.s., da }e{ raditi kao Ebu-Bekr i Omer?” Alija odgovori: “Allahu moj, ne mogu, ali mogu da }u ulo`iti sve od sebe.” Abdurrahman re~e: “Do|i Osmane!” Uzev{i ga za ruku i njega upita: “Mo`e{ li se zakleti Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika, a.s., da }e{ raditi kao Ebu-Bekr i Omer?” Osman odgovori: “Allahu moj, mogu.” Tada Abdurrahman di`e glavu prema nebu, dok mu je ruka bila u Osmanovoj, i re~e: “Gospodaru, ~uj i posvjedo~i! Gospodaru, ~uj i posvjedo~i! Gospodaru, ~uj i posvjedo~i! Gospodaru, skinuo sam teret sa svojih ple}a na Osmana.” Ljudi su se okupili oko Osmana, r.a., da bi mu dali prisegu. Alija, r.a., dao mu je prisegu zajedno sa ostalima, zatim su posjedali u d`amiji da bi ~uli halifin govor. Ebu-Bekr, r.a., kada bi vazio ljudima, stao bi na stepenicu do koje je stajao Allahov Poslanik, a.s. Omer je vazio stepenicu ni`e od Ebu-Bekra, a Osman stade na stepenicu s koje je vazio Resulullah i re~e: ”Ovo }e se oduljiti.” Izgled Osmana, r.a., dok je bio na minberu, upu}ivao je na njegovu tremu, nelagodu i uzrujanost. Po~eo je drhtati i zamuckivati, a zatim se ohrabrio, zahvalio je Allahu, d`.{., donio salavat na Njegova Poslanika, a.s., i rekao: “Vi ste u ku}i prolaznosti. Nadme}ite se u dobru koliko mo`ete do kraja va{ega `ivota. Ne znate ho}ete li osvanuti ili omrknuti. Zar nije dunjaluk prepun obmana, pa neka vas nikako `ivot na ovome svijetu ne zavara i neka vas u vjeri Allaha, d`.{., {ejtan ne pokoleba. Uzmite pouku od pro{lih naroda i trudite se da budete bolji. Ne budite nemarni. Gdje su oni {to su radili za dunjaluk, isto su ostavili tragove i ostatke nastambi iza sebe? Zar niste ~uli za njih? Odbacite dunjaluk kao {to ga je i Allah, d`.{., odbacio i tra`ite ahiret, jer je Allah, d`.{., rekao da je on bolji, rije~ima: ‘Navedi im kao primjer da je `ivot na ovome svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spu{tamo, ipak, postane suho i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve mo`e! Bogatstvo i sinovi ukras su u `ivotu na ovome svijetu, a dobra djela, koja vje~no ostaju, bit }e kod Gospodara tvoga bolje nagra|ena i ono u {ta se ~ovjek mo`e pouzdati.’”12 Prvo s ~im se susreo Osman, r.a., kao halifa, bila je parnica Ubejdullaha ibn Omera. Ubejdullahu su rekli da je dvosjekli ma~ kojim je Ebu-L’ul’u ubio njegovog oca, Vo|u pravovjernih, prije ubistva vi|en kod Hurmuzana. Po Medini su se pro{irile glasine o uroti protiv Vo|e pravovjernih s ciljem

Ashabi Allahovog Poslanika

61

razbijanja muslimanskog jedinstva i nadmetanja oko hilafeta. Ljudi su vidjeli Hurmuzana zajedno s Ebu-L’ul’uom i jednim kr{}aninom D`efinom kako se dogovaraju. Ubejdullah ibn Omer se `estoko rasrdio kada je vidio svoga oca kako pati od nanesenih rana i krvari, te je u srd`bi isukao sablju i ubio k}erku Ebu-L’ul’ua i kr{}anina D`efina, a kada je na{ao Hurmuzana, i njega. Omer, r.a., naredio je da se strpa u zatvor i da mu presudi halifa koji do|e poslije njega. Muslimani su bili ogor~eni na Ubejdullaha ibn Omera. Alija, r.a., rekao je: “Dobit }e ono {to je i zaslu`io!” Naredio je da se ubije, me|utim, neki od muhad`ira suprotstavili su se toj odluci i rekli: “Zar da se ubije danas, a otac mu ubijen ju~e?” Amr ibn el-’As, obra}aju}i se halifi Osmanu, rekao je: “Allah te je oslobodio toga. Njegov slu~aj nije bio u vrijeme tvoga hilafeta, pa ga ostavi.” Vo|a pravovjernih platio je krvarinu za pobijene. Po{to oni nisu imali nasljednika, stavio ju je u Bejtul-mal, a Ubejdullaha ibn Omera pustio je na slobodu. Vo|a pravovjernih htio je da njegova briga pokriva svaku osobu, bio on musliman ili zimmija13, pa je svojim namjesnicima napisao: ”Allah je vo|ama naredio da budu pastiri i ne pristoji im da budu poreznici. Ve}ina ljudi ovog ummeta stvoreni su kao pastiri, a ne kao poreznici. A sigurno }e do}i vrijeme da }e va{e vo|e biti poreznici, a ne pastiri, pa kada to do|e, nestalo je stida, sigurnosti i povjerenja. Najispravnije je da gledate {ta rade muslimani i u njihove obaveze; da im dajete njihova prava i da od njih tra`ite {to moraju dati. Lijepo postupajte prema zimmijama, dajite im {to je njihovo i uzmite {to je propisano. Zatim, neprijatelja na kojeg budete nailazili, osvojite po{tenjem i pravedno{}u.” Zapovjednike nad vojskom podsjetio je na njihove obaveze u ~uvanju islamske dr`ave rije~ima: “Vi ste ~uvari i za{titnici muslimana i mi potvr|ujemo ono {to vam je Omer zapovijedio. Ni slu~ajno ne `elim ni od jednog od vas ~uti o nekim promjenama, pa da vas Allah drugima zamijeni. Vodite ra~una o svom pona{anju u odnosu na ono ~ime me je Allah zadu`io (tj. hilafet).” Onima koji su sakupljali zekat napisao je, tra`e}i povjerenje, sigurnost i ~uvanje od po`ude: ”Allah je stvorio sva stvorenja i ne}e primiti ni{ta osim pravde. Uzmite pravo i dadnite pravo. Dadnite sigurnost, imat }ete je, nemojte biti prvi koji }e je zloupotrijebiti pa biti sau~esnici u grijehu onima koji }e do}i poslije vas. Budite povjerljivi, pa }e i drugi biti povjerljivi prema vama i ne nanosite nepravdu siro~adima i {ti}enicima jer je Allah neprijatelj njihovom neprijatelju.” Podanicima je napisao, nare|uju}i im dobro i pridr`avanje ispravne vjere, a odvra}aju}i od zla: ”Ono {to ste postigli, postigli ste uz one koji vas slijede, i neka vas dunjaluk nikako ne zavede od va{e vjere. Odavanje dunjaluku dovodi do novotarija, nakon {to se kod vas ispuni troje: nakon {to vam se blagodat upotpuni, nakon {to vam djeca postanu punoljetna i nakon {to Kur’an po~nu da u~e i Arapi i stranci. Allahov Poslanik, a.s., ka`e: ‘Nevjerstvo se javlja me|u strancima. Kada ne mognu razumijeti ne{to iz vjere, umjesto toga uvedu novotarije.’”

62                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

NASTAVAK OSVAJANJA NA ISTOKU
Namjesnik u Kufi u doba Omera, r.a., bio je S’ad ibn Ebu-Vekkas, r.a., a kada je Osman, r.a., preuzeo hilafet smijenio ga je, a na njegovo mjesto postavio Velida ibn Ukbu. Ovo je bio prvi namjesnik kojeg je halifa postavio. Uzrok zbog kojeg je smijenjen S’ad je bio to {to je on posudio novac od povjerenika Bejtul-mala u Kufi Abdullaha ibn Mes’uda, pa kada je Abdullah ibn Mes’ud zatra`io da se vrati novac, ovaj to nije bio u stanju vratiti pa je do{lo do sva|e i rekle su se te{ke rije~i koje su rasrdile halifu. Zbog toga je smijenio S’ada. U tom periodu stanovnici Armenije i Azejberd`ana raskinuli su napravljeni ugovor sa muslimanima pa su se po~eli okupljati u cilju spre~avanja prodora muslimana u njihovu dr`avu. Perzijski kralj Jezded`rid podsticao ih je na to. Velid ibn Ukbe na ~elu velike vojske iza{ao je iz Kufe. Lahko je osvojio Azejberd`an, a zatim Armeniju, zarobiv{i velik broj ljudi, pobiv{i mnoge i zaplijeniv{i ogroman plijen. Kada su Armenci i Azejberd`anci vidjeli svoju slabost pred muslimanima, ponudili su sporazum koji je sklopljen s Huzejfom ibn el-Jemamom. U sporazumu je stajalo da trebaju davati d`izju, vrijednosti osam stotina hiljada dirhema godi{nje. Velid je uzeo d`izju od njih i u po{iljci s plijenom poslao je halifi. Halifa je potom smijenio namjesnika Basre Ebu-Musu el-E{’arija, koji je bio namjesnik {est godina, a na njegovo mjesto postavio svog dajd`i}a Abdullaha ibn Amira ibn Kurejza. Postavio ga je za zapovjednika nad vojskom Ebu-Muse i Osmana ibn Ebu-el-’Asa, iako je imao dvadeset pet godina. Potom je Velida ibn Ukbea smijenio s polo`aja namjesnika Kufe, a na njegovo mjesto postavio Seida ibn el-’Asa. Povod smjenjivanja Velida bilo je to {to se ovaj napio i klanjao ljudima ~etiri rekata sabahskog farza, a zatim se okrenuo i upitao: ”Jesam li {ta dodao?” Halifa ga je pozvao u Medinu i naredio da ga izbi~uju. Seid je spremio svoju vojsku i uputio se prema Taberistanu. Sve oblasti kroz koje je prolazio pristale su davati d`izju tako da je osvojio cijeli Taberistan. Kada je stigao u Gruziju, ljudi su mu otvorili gradske kapije i dali d`izju u iznosu od dvije stotine hiljada dinara. Osvojene teritorije pro{irile su se ka Istoku, a d`izja iz tog podru~ja je obilno popunila Bejtul-mal u Medini.

Ashabi Allahovog Poslanika

63

U [AMU
Nakon {to je Seid osvojio Taberistan i Gruziju te se vratio u Kufu, primio je pismo od halife u kojem mu se nare|uje da opremi vojsku i po{alje je kao pomo} Muaviji ibn Ebu-Sufjanu u [am, jer su Bizantijci bili sakupili veliku vojsku kojom su htjeli napasti muslimane. Muslimani su se pobojali tolike vojske, pa su obavijestili halifu. U pismu koje je Seid dobio od halife pisalo je: “Ako ti do|e ovo pismo, po{alji pouzdanog, plemenitog i hrabrog ~ovjeka na ~elu osam, devet ili deset hiljada vojnika va{oj bra}i u [am.” Seid je odr`ao govor ljudima i sakupio vojsku od {est hiljada ljudi na ~ije je ~elo odredio Selmana ibn Rebi’u i poslao ih u [am. Muavija ibn Ebi-Sufjan, r.a., bio je namjesnik [ama i poslao je vojsku na ~ijem je ~elu bio Habib ibn Mesleme, da se bore protiv Bizantijaca u njihovoj dr`avi. Osamdeset hiljada Bizantijaca bilo je pod vo|stvom Morijana. Za Habibom je oti{ao i Selman ibn Rebi’a i njegov odred vojske. Nakon {to su se ujedinile dvije vojske, ~iji je zapovijednik bio Habib ibn Muslime, isplanirao je da se napad na Bizantijce izvr{i no}u i iznenada. Habibova je `ena ~ula govor svoga mu`a sa zapovjednicima pa ga je upitala: “A gdje }u se ja sastati s tobom?” On joj je odgovorio: “Mjesto sastanka }e nam biti ili Morijanov logor ili D`ennet.” ^im je pala no}, muslimani su navalili na Bizantijce, razbili njihove snage i pobili njihove plemi}e. Kada je Habib stigao do Morijanova logora, na{ao je tamo svoju `enu koja ga je pretekla. Muavija ibn Ebi-Sufjan osnovao je jaku mornari~ku flotu kojom je namjerio napasti Kipar. Tra`io je i dobio dozvolu od halife. Halifa Osman, r.a., molio je Allaha da pobijede i uspiju. Muavija i muslimani ukrcali su se na brodove i okrenuli prema Kipru kako bi navalili sa dvije strane. Osvojili su ga, pobili veliki broj vojnika i zaplijenili ogroman plijen. Poslije, Muavija je poduzeo pohode protiv Bizantijaca i osvojio mnoge gradove i utvrde sve dok nije stigao nadomak konstantinopoljskog moreuza. @elio je pove}ati broj brodova svoje flote, jer je odlu~io ostatak Bizantije osvojiti s mora. Nije prestao dodijavati halifi, pitaju}i za odobrenje, dok mu nije udovoljeno. Organizirao je jaku mornaricu koja je imala vrlo zana~ajnu ulogu za budu}nost islamske dr`ave.

64                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

OSVAJANJE A.RIKE
Halifa Osman, r.a., puno je volio svoju rodbinu pa im je dodjeljivao razna zadu`enja. Tako je smijenio Amra ibn el-A’sa u Egiptu, a na njegovo mjesto postavio svoga brata po majci Abdullaha ibn Sa’da ibn Ebu-Serha. Allahov je Poslanik, a.s., naredio da se ubije na dan Osvojenja Meke, nakon {to se bio odmetnuo od vjere i uznevjerovao Kur’an. Toga dana se Osman, r.a., za njega zalagao i uzeo ga pod svoju za{titu. Muslimani nisu bili zadovoljni odlukom da se za upravitelja postavi ~ovjek ~iju krv je Poslanik, a.s., proglasio dozvoljenom (tj. dozvoljeno je da se ubije). Stanovnici Egipta po~eli su se kome{ati i protiviti Vo|i pravovjernih. Abdullah ibn Ebi-Serh, r.a., ratovao je po Africi, po nare|enju halife, a u njegovoj vojsci je bilo istaknutih ashaba kao {to su: Abdullah ibn Zubejr i Abdullah ibn Omer, r.a. D`erd`il, kralj Berbera, odupirao se muslimanima u stra{noj bici koja se odigrala u jednoj prostranoj dolini. Ibn Zubejr je zapazio da Berberi, nakon {to bi se okupili na odre|enom mjestu, juri{aju na muslimane ne obaziru}i se na pogibiju. Zaklju~io je da se na tom mjestu krije neka tajna. Abdullah ibn Zubejr zatra`io je od Abdullaha ibn Ebi-Sarha da mu da poja~anje. Izabrao je tri stotine odmornih konjanika i ja{u}i ispred njih pona{ao se kao da nosi poruku berberskom kralju. Kada je stigao do tog mjesta, vidio je kralja kako sjedi na prijestolju okru`en poslugom i kako podsti~e Berbere na borbu. Tada Abdullah isuka sablju i navali u pravcu berberskog kralja D`erd`ila. Ovaj ga nije ni primijetio, pa nije ni poku{ao pobje}i. Stigla ga je Ibn- Zubejrova sablja koja ga sasije~e dok su se sluge razbje`ale glavom bez obzira. Abdullah ibn Zubejr, r.a., je zatim sjahao i odsjekao D`erd`ilovu glavu pa je stavio na vrh koplja i uputio se prema muslimanima. Kada su Berberi vidjeli ovaj prizor, razbje`ali su se na sve strane. Muslimani su zauzeli sjevernu Afriku. Abdullah ibn Ebu-Serh poslao je Abdullaha ibn Zubejra halifi s radosnim vijestima o pobjedi. Halifa se obradovao kada je ~uo na koji na~in je pora`en D`erd`il pa je zatra`io od Ibn-Zubejra da to ispri~a muslimanima u d`amiji, {to je ovaj pokorno i u~inio. Bizantijci su, u me|uvremenu, odlu~ili napasti Afriku s mora. Za tu su priliku spremili flotu od pet stotina brodova i pod komandom Herkelova sina Konstantina krenuli za Afriku. Abdullah ibn Ebu-Sarh, koji se odlu~io za borbu na moru, iza{ao je pred njih sa muslimanskom flotom. O ovom doga|aju jedan je od neposrednih u~esnika rekao: ”Krenuli su prema nama sa mno{tvom koje prije nije vi|eno. Sklopili su jedra dok je vjetar puhao njima u le|a, a nama u lice. Kada smo se usidrili, vjetar se uti{ao, pa smo im rekli: ‘Ako ho}ete iza}i }emo na kopno,

Ashabi Allahovog Poslanika

65

gdje }e poginuti najbrzopletiji od nas i od vas’, pa su zavikali u jedan glas: ’Voda! ... Voda!...’ Pribli`ili smo im se i pri~vrstili na{e la|e uz njihove, a onda je otpo~ela borba u kojoj su ljudi navaljivali jedni na druge, sabljama i no`evima. Valovi su udarili u pramce njihovih la|a i odnijeli ih do obale. Le{evi poginulih plutali su po moru dok se nije skupilo toliko le{eva da su izgledali poput velikog broda. Voda je bila poprimila boju krvi. Muslimani su tada trpjeli kao nikad prije. Poginuo ih je veliki broj, a poginulih Bizantijaca je bilo mnogo vi{e. Allah, d`.{., dao je pobjedu muslimanima, a Konstantin je pobjegao sa svojom vojskom te{ko izranjavan.” Ta bitka je postala poznata pod nazivom “Bitka jarbola”, a Afrika je, Allahovom pomo}u, ostala u rukama muslimana.

POBUNA
Nagomilali su se razlozi koji su srd`bu i gnjev pretvorili u nepokornost i pobunu protiv Vo|e pravovjernih Osmana ibn Affana, r.a. Otkako je halifa po~eo sa smjenjivanjem jednih, a postavljanjem drugih, smijenjeni namjesnici po~eli su govoriti o njihovim pravima i o postavljanju halifinih ro|aka na va`na mjesta. Nezadovoljnici su govorili: “Smijenio je Amra ibn el-A’sa iz Egipta, iako ga je on osvojio, a na njegovo mjesto postavio svoga brata po mlijeku Abdullaha ibn Ebi-Sarha, ~iju je krv Poslanik, a.s., bio proglasio halalom, pa mu je Osman pru`io uto~i{te. Smijenio je Sa’da ibn Ebi-Vekkasa s polo`aja namjesnika Kufe, a na njegovo mjesto postavio svoga ro|aka Velida ibn Ukbu ibn Ebi-Muajta. Kada je on ~inio stvari koje su ostali muslimani mrzili, bio je prinu|en da ga zamijeni Se’idom ibn Asom. Smijenio je Ebu-Musu el-E{’arija iz Basre, a na njegovo mjesto postavio svoga dajd`i}a Abdullaha ibn Amra ibn Kurejzu. Vratio je Hakema ibn Umejju u Medinu, nakon {to ga je Poslanik, a.s., bio protjerao, zato {to je {pijunirao kroz otvor na vratima ne bi li saznao neke tajne, zajedno s njegovim sinom Mervanom ibn Hakemom. Opona{ao ga je u nekim njegovim potezima. Ebu-Bekr i Omer , r.a., bili su odbili da se on vrati u Medinu. Osman ga je vratio, a svoju k}er udao za njegovog sina. Poslao je Ebu-Zerra el-Gaffarija u Rebezu zbog njegovog osu|ivanja Muavije ibn Ebu-Sufjana i njegovog na~ina `ivota u [amu. Bio je slab prema svojim ro|acima i njihovim prohtjevima, uga|ao im je i bio blag prema njima. Tako je Muavija ibn Ebi-Sufjan mnoge stvari radio na svoju ruku, ne pitaju}i halifu.”

66                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Zbog ovih razloga planula je pobuna protiv halife. Stanovnici Kufe pobunuli su se tako da jedno vrijeme nisu imali namjesnika odre|enog od halife. Tako|er su se pobunili i stanovnici Basre. Egip}ani su se pobunuli na nagovor Abdullaha ibn Sebe’a ibn es-Sevda’a, `idova koji je isplanirao veliko zlo islamu. Me|u ljudima je uveli~avao i ocrnjivao Osmanove gre{ke, pozivao ih je na pobunu i ubistvo halife. S njim je bio i Muhammed ibn Ebu-Huzejfe, kojeg je Osman, r.a., odgajao u svojoj ku}i poslije pogibije njegovog oca kao {ehida na Jemami, prethodno ga preporu~iv{i Osmanu, i Muhammed ibn Ebu-Bekr, koga je postavljanje Abdullaha ibn Ebu-[erha za namjesnika razo~aralo. Izme|u Osmana i muslimana vodile su se vrlo `u~ne rasprave u kojima je halifa branio svoje stavove, i obja{njavao i iznosio ~injenice. Uprkos svemu tome nezadovoljstvo je raslo, a rastao je i broj pobunjenika sve dok im se nije pridru`io i dio muhad`ira i ensarija iz Medine. Halifa je tada pozvao na zajedni~ki namaz u d`amiji, a potom se obratio muslimanima: “Sve ima svoj kraj i sve ima svoje slabosti. Nesre}a ovog ummeta i mahane ovih mnogobrojnih blagodati jesu oni koji {ire glasine, govore vam ono {to volite i taje ono {to prezirete. Oni slijede prvog koji se pobuni, i najdra`i su im oni koji dolaze iz daleka (stranci i neznalice). Oni ne piju, osim mulj i proizvode samo hr|u. Oni nemaju emira, a djela su im te{ka od grijeha koji su ih pritisli. Tako mi Allaha, natovarili ste mi teret koji ste natovarili i Omeru, ali je on vas bio pritisnuo, ka`njavao vas i kudio, pa ste mu se pokoravali, htjeli to ili ne, a ja sam bio blag prema vama, poturio sam svoja ple}a, stisnuo sam svoju ruku i jezik od vas, pa ste se podigli protiv mene. Allaha mi, najja~eg sam roda i najbli`ih i najbrojnijih pomaga~a. Bogat sam i kad bih rekao “do|ite!” do{lo bi mi se. Dijelio sam vam podjednako po~asti i bio strog. Rekli ste o meni {to nisam radio i {to nisam govorio. Sustegnite se od optu`bi i tra`enja mahana va{im upraviteljima. Sa~uvao sam vas onoga s ~ime biste morali biti zadovoljni i bez ove logike. Jeste li i{ta time izgubili! Ni~im nisam, Allaha mi, bio nemaran u odnosu na ono {to su radili oni prije mene. A ko se od vas nije izdvajao od ostalih? Mnogi od vas bili su bogatiji od drugih. Pa {to ja ne bih radio sa svojim imetkom {ta ja ho}u, pa za{to sam bio vo|a.” Taj je govor imao vrlo lo{ uticaj u redovima prisutnih, jo{ se vi{e pove}ao broj nezadovoljnika, a neki su se toliko osmjelili da su se mogle ~uti ru`ne rije~i o halifi. Nisu pomagala ni zalaganja istaknutih ashaba me|u kojima se isticao i Alija, r.a. Halifa je sabrao svoje namjesnike da bi ih konsultirao. Muavija je, prije nego se vratio u [am, rekao: “Vo|o pravovjernih, hajde sa mnom u [am prije nego na tebe navale oni koji te ne vole. [amlije su i dalje u pokornosti.” Halifa mu odgovori: “Ne bih mijenjao Poslanikov, a.s., kom{iluk taman da mi se i o glavi radi.” Muavija re~e:

Ashabi Allahovog Poslanika

67

“Poslat }u ti odred vojnika koji }e prebivati me|u Medinelijama i ~uvati i Medinu i tebe.” Halifa odgovori: “Ne}u da pravim gu`vu Poslanikovim, a.s., kom{ijama.” Muavija re~e: “Allaha mi, ili }e{ poginuti ili ratovati.” Vo|a pravovjernih odgovori: “Allah mi je dovoljan, a divan je On Za{titnik.”

OPSADA I UBISTVO
Stanovnici Egipta odlu~ili su ubiti halifu ako se ne odrekne hilafeta. Do{li su u Medinu, a do{li su i Kufljani i Basrani s namjerom da opkole halifu i prisile ga na ostavku. Rasporedili su se oko njegove ku}e, opkolili je, zabranjuju}i mu da iza|e, a nisu mu ~ak ni vodu davali. Kada mu je opsada postala te{ko podno{ljiva, poslao je po Aliju, Talhu ibn Ubejdullaha i Zubejra ibn Avvama. Kada su do{li, obratio im se iz ku}e, rekav{i: “Ljudi, sjedite!” Ljudi su posjedali, a onda je nastavio: “Medinelije, Allah vas ~uvao, i molim Ga da vam hilafet poslije mene u~ini boljim. Allah vas po`ivio, sje}ate li se da ste poslije Omera molili Allaha da vam dadne najboljega od vas i da vas okupi pod vo|stvom. Ho}ete li re}i da vam Allah nije primio dovu, a sljedbenici ste Istine od Njega! Ili }ete re}i: ‘Za Allaha je vjera bezna~ajna i sitna, i nije Ga briga ko }e biti halifa i da li }e se vjernici razjedinjavati!’ Ili }ete re}i: ‘Nije izabran dogovorom nego tvrdoglavo{}u, a Allah je odredio za ovaj ummet da, kada budu grije{ili, ne}e se dogovoriti za imamet.’ Ili }ete re}i da Allah ne}e znati posljedice od mene? Tako vam Allaha, pamtite li o meni i{ta od dobra {to mi Allah omogu}i u~initi. Svaki koji do|e poslije mene treba saznati vrijednost tog dobra. Polahko, ne ubijajte me. Ubistvo nije dozvoljeno osim u slu~aju trojice: zinalu~ara poslije njegove ~estitosti, kafira poslije njegova islama i ubice koji je ubio nedu`nog. Ako me ubijete, metnuli ste sebi sablju na vrat i Allah nikada ne}e dignuti sa vas neslogu.” Poslije ovog govora stanovnici Medine: muhad`iri i ensarije prekinuli su opsadu. Do{lo je vrijeme had`a, pa je halifa tra`io od Abdullaha ibn Abbasa, r.a., da predvodi ljude u obavljanju obreda. Harid`ije su nastavile s opsadom njegove ku}e jo{ ~etrdeset dana. U petak osmog zulhid`eta trideset pete godine po Hid`ri, Osman, r.a., sjedio je u svojoj sobi ~itaju}i Kur’an. Pobunjenici presko~i{e avlijske zidove. Suprotstavili su im se stra`ari koji su bili sinovi istaknutih ashaba, a me|u kojima: Hasan, Husejn, Abdullah ibn-Zubejr i drugi muslimani. Pru`ali su o~ajni~ku odbranu tako da su Hasan, Husejn i Ibn-Zubejr bili ozbiljno ranjeni, a poginuli su: Zijad ibn Neim el-.ihri, Mugire ibn el-Ahnes, Ibn-[erik i Nijar ibn Abdullah el-Eslemijj.U ku}u su halifinu upali: Muhammed

68                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

ibn Ebu-Bekr, Kenane ibn Bi{r ibn Itab, Sevdan ibn Hamran i Amr ibn el-Hamk. Zatekli su ga da u~i Kur’an, a `ena mu Naila bint el-.erafisa sjedila je do njega. Kenane je uzeo `eljezni {tap i njime ga udario po uhu, oboriv{i ga na stranu, a Osmanova krv je natapala stranice Mushafa. Potom Sevdan ibn Hamran el-Muradi dohvati sablju i zamahnu. Naila je pru`ila ruku kako bi za{titila mu`a, ali je Sevdan o{inuo sabljom i odsjekao joj prste, a zatim udario halifu po vratu i sasjekao ga. Na ovo je prisko~io Amr ibn el-Hamk i sjeo na halifina prsa, a u njemu je bilo jo{ `ivota, i devet puta ga udario no`em, govore}i: “Tri su za Allaha, a {est {to si meni skrivio.” Osman je umro govore}i: “U ime Allaha. Na Allaha se oslanjam.” Gledaju}i u svoju krv dok te~e, rekao je: “Neka je slavljen Uzvi{eni Allah.” Njegova je smrt te{ko pogodila muslimane u koje se uvukao strah i uskome{anost. Osman ibn Affan, r.a., ukopan je na komadu zemlje koji je posjedovao na istoku Medine na kojem su bili palmovici. Na dan ubistva imao je osamdeset dvije godine.

VRLINE
Njegov je hilafet trajao dvanaest godina manje dvanaest dana. Da nije bilo ove velike tragedije koja se dogodila, bio bi to period u kojem su muslimani bili najja~i i u najve}em blagostanju. Vrlo je te{ko pobrojati sve Osmanove, r.a., vrline i pohvalna svojstva koja su ga krasila. U njegovom periodu vladavine islamska dr`ava se pro{irila do Nubijske oblasti u Egiptu i sjevernoj Africi, te do granica Indije i granica Turske. U njegovom je periodu kovan novac koji je dopro u sve predjele islamske dr`ave. .ormirana je jaka mornarica sa mno{tvom brodova koja je zabilje`ila mnoge pobjede. Blagostanje u islamskoj dr`avi bilo je poraslo i obilno se napunio Bejtul-mal. Halifa je davao ljudima potrebe u potpunosti. Imetak se slivao u Medinu, a ona je postala prijestolnicom. Zatim je skupio sve postoje}e zbirke Kur’ana i sastavio ih u jednu zbirku, naredio je svim namjesnicima da se pridr`avaju njenih pravila u~enja. Ta pravila su ostala do danas. Vo|a provovjernih posvetio je pa`nju i gra|evinarstvu; pro{irio je Poslanikovu, a.s., d`amiju u Medini i Mesd`idul-harem u Meki. Prvi je halifa koji je mujezinima odredio mjese~nu platu; prvi je koji je ustrojio policiju sa zadacima da ~uvaju `ivote ljudi i njihovu imovinu. Prvi je koji je ispar~ao zemlju pa su se tako obogatili korisnici toga zemlji{ta. Najvjerovatnije je ubijen zbog njegove velike ljubavi prema rodbini. Ljudi su ga oplakali poezijom, prozom i pri~om. Tako Hasan ibn Sabit, r.a., koji je bio Poslanikov, a.s., pjesnik, oplakuju}i halifu i kude}i njegove ubice, izrekao je ove stihove:

Ashabi Allahovog Poslanika

69

Zar ste ostavili pravu borbu za le|a, da biste se kod mezara Muhammeda, a.s., borili s nama. Ru`nim li ste putem po{li. Ru`na li djela grje{nika namjerna‚ Ako se okrenete, sela }e vam biti stani{te, oko Medine, me|u palmovicima. Ako se okrenete, ru`na li vam puta, a naredba emira nije sprovo|ena. K’o da su ashabi Poslanika `rtva velika, koja se kolje kod vrata mesd`ida. Pla~em za Ebu-Amrom zbog ku{nje njegove, posta stanovnikom Beki’ el-Garkada.14 K’ab ibn Malik opisao ga je ovako: Ru`ne li vijesti {to do|e mi, golema brda se sru{i{e od potresa sna`na. Ubistvo halife, odvratna li djela, u~injeno da bi zastra{ilo. Zvijezde popada{e kad ubistvo se zbi, tek iza{lo sunce od toga zatamni. Maloprije pro|o{e, `alosti ti, du{e, tabut na ramenima ljudi odneso{e. Donije{e i spusti{e u mezar svoga brata, pokriven mezar, {ta li je unutra. Koliko siro~adi hvalit bi ga moralo, oko ku}e izgubljenih kru`ilo ?! Posta stanovnikom u Beki’i dok oni osvanu{e, razasuti svuda brzo se sabra{e. O K’abe, ne prestaj uporno plakati, sve dok bude{ `ivio i po zemlji hodio. Neka se Allah smiluje Vo|i pravovjernih, Osmanu ibn Affanu, zetu Allahova Poslanika, a.s., Zun-nurejnu, plemenitom i pravednom.

ALIJA IBN EBI-TALIB, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo je ime Alija, sin je Ebu-Talibov, a on Abdul-Muttalibov, a on Ha{imov, a on AbduMenafov, a on Kusajjov, a on Kilabov, a on je sin K’abov, koji je bio sin Lu’ejja el-Kurej{ijja elHa{imijja. Nosio je nadimak Ebu-Hasan. Mati mu je bila .atima, k}erka Eseda, sina Ha{imova. On je prvi Ha{imovi} ~ija su oba roditelja iz plemena Ha{im. Allahovom Poslaniku, a.s., bio je amid`i} i zet .atimin mu`, s kojom je imao dva sina: Hasana i Husejna. Od istaknutih ashaba, koji su bili rod Allahova Poslanika, a.s., on mu je bio najbli`i ro|ak. Njegova je porodica napajala vodom had`ije u danima had`a (za vrijeme d`ahilijeta), a bili su najuglednija kurej{evi}ka porodica.

OSOBINE
Poslije Allahovoga Poslanika, a.s., Alija je bio jedan od najpoznatijih ljudi po ~estitosti, pobo`nosti i skromnosti. Bio je neporo~an, a u sebi nije nosio nikakvo zlo i mr`nju. Nije mislio zlo niti namjeravao prevariti. Njegov govor i postupci bili su pravi odraz onoga {to je nosio u sebi. Bio je ~ista srca, omiljen i samilostan prema sirotinji, tako da je dijelio sve {to je imao. Nahranio bi nevoljnika, a sam zano}io gladan, primio bi putnika i ugostio ga, a sam bi spavao na podu. Bio je iskren i u svojoj pobo`nosti. Potpuno se predao Allahovoj vjeri, svim svojim bi}em i djelima. Spoznao je da je iman bogobojaznost, slavljenje i veli~anje Allahova, d`.{,

72                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

imena, i stalno spominjanje i hvaljenje Allaha, d`.{. Bio je skroman na ovom prolaznom dunjaluku, koji je kratak bez obzira koliko trajao. Kratio je odje}u iznad no`nih ~lanaka, uzimao je hrane tek toliko da pre`ivi. Izbjegavao je ukusna jela i pi}a, i bio je naviknut na te`ak `ivot i skromnu odje}u. Bija{e u~en i obrazovan, dubokoga razumijevanja, o{trouman i brzo je pamtio. A kako ne bi bio takav, oki}en pohvalnim svojstvima i vrlinama, kada je odgojen u ku}i svoga amid`i}a Muhammeda, a.s., za{titnika i brata, na dunjaluku i na ahiretu?! Od njega se puno okoristio i nau~io, i od njega je primio svojstva, koja su rijetka kod drugih ljudi. Isticao se izvanrednom fizi~kom snagom, tako da u cijelom svom `ivotu nije bio pobje|en u okr{aju. Bio je srednje visine, visokoga ~ela, tamnoput, lijepoga lica, krupnih o~iju, koje je podvla~io surmom. Imao je veliku bradu, koju nije knio nego je ostavljao u njenoj svjetlini, pa je takva davala poseban sjaj njegovom vedrom licu. Imao je krupne ruke i noge i jedre i istaknute mi{i}e. Hodao je brzo, naro~ito kada bi bio u bici.

PRIMANJE ISLAMA
Imao je deset godina kada je primio islam i bio je prvi dje~ak koji je primio islam. To se desilo kada je jedanput u{ao u sobu svoga amid`i}a i zatekao njega i Hatid`u kako klanjaju. Kada su zavr{ili, upitao ih je: “[ta je to?” Poslanik, a.s., odgovorio mu je: “Vjera koju je Allah izabrao i poslao s njom Poslanika. Pozivam te Allahu Jednom, Koji nema druga, u pokornost i obo`avanje Njega, a ostavljanje Lata i Uzza’a.” Alija re~e: “Ovo prvi put ~ujem, ne mogu odlu~iti dok ne upitam Ebu-Taliba.” Poslanik, a.s., poboja se da se stvar ne pro{iri prije vremena, pa mu re~e: “Alija, ako ne}e{ u islam, onda nikom ne govori o ovome.” Alija tu no} provede razmi{ljaju}i o rije~ima svoga amid`i}a, a poznavao je njegovu iskrenost, povjerljivost i mudrost. Osjetio je da mu se srce otvorilo za islam i da prima svjetlo upute. Ujutro je oti{ao kod Poslanika, a.s., i izjavio {ehadet. Od svoga oca Ebu-Taliba krio je da je primio islam, boje}i se da }e ga otac kazniti jer je ostavio vjeru svoga naroda. Ali, kada je Ebu-Talib saznao za to, savjetovao ga je da ~vrsto dr`i novu vjeru.

Ashabi Allahovog Poslanika

73

U DRU[TVU POSLANIKA
Alija je odgojen u ku}i svoga amid`i}a, Resulullaha, a.s., po{to je njegov otac imao veliku porodicu, a malo imetka. Nakon {to je do{la Objava i Alija izjavio da prima islam, njegov otac ga je savjetovao da se dobro dr`i nove vjere, iako je sam ostao u paganstvu i mnogobo{tvu. ^udno je, ali Ebu-Talib je kasnije i svome drugom sinu D`aferu naredio da klanja za Allahovim Poslanikom, a.s., i da bude uz njega i uz Aliju, a da on sam nije primio islam. [titio je svoga brati}a od pakosti Kurej{ija i njihova napada, a poezijom je odgovarao na njihovo vrije|anje Muhammeda, a.s., i njegove vjere. Recitirao je: Zar nije stigla vijest do L’uejja, I onome iz plemena ibn K’ab? Zar jo{ ne znaju da je Muhammed, a.s., Poslanik, Poput Musaa, u Knjizi zapisan? Recitirao im je i stihove u kojima se prijete}i izra`avao: Zar ga otac na{ Ha{im nije pomagao, i zar borbu sinovima u emanet nije ostavio? Ne ostavljamo rat dok on ne ostavi nas, niti se `alimo na nesre}u {to nas sna|e. A mi smo ~uvari i pazitelji i kad od straha polete du{e konjanika. Alija, r.a., bio je blizak i privr`en Resulullahu, a.s. Kada je Poslanik, a.s., bratimio muslimane u Meki, on se pobratimio sa Alijom, a zatim je isto u~inio i drugi put, u Medini, nakon Hid`re, bratime}i muhad`ire i ensarije. Kada je Poslanik, a.s., htio u~initi hid`ru iz Meke u Medinu, u dru{tvu Ebu-Bekra, nije vidio pogodnije osobe od Alije, r.a., koji }e ostati u njegovoj postelji i mu{ricima se predstaviti da je on, Muhammed, a.s. Rekao mu je da legne u njegovu postelju, a mu{rici su se ve} bili dogovorili da ubiju Poslanika, a.s. Alija je legao i pokrio se Poslanikovim, a.s., ogrta~em, pa kada su mu{rici provirili kroz vrata, pomislili su da le`i Muhammed, a.s. Alija, r.a., u Meki je ostao tri dana poslije Resulullahove hid`re, i za to vrijeme je vratio stvari koje su ljudi bili povjerili Poslaniku, a.s. Nije prezao da se pojavi na svakom mjestu. Nakon {to je vratio emanete njihovim vlasnicima, sa~ekao je no} i krenuo prema Medini.

74                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Kada je do{ao do Poslanika, a.s., noge su mu bile krvave od hodanja po pijesku i kamenju. Sam je o svojoj hid`ri rekao: “Kada je Poslanik, a.s., iza{ao prema Medini, naredio mi je da ostanem kako bih vratio ljudima povjerene emanete, zbog kojih je i imao nadimak ‘Povjerljivi’. Ostao sam tri dana i pojavljivao bih se nakon {to bih odsustvovao dan, a potom sam napustio Meku. Slijedio sam Resulullahove, a.s., tragove, dok nisam do{ao do plemena Benu-Amr ibn Avf. Oti{ao sam do ku}e Kusuma ibn el-Hidma u kojoj se Allahov Poslanik, a.s., odmarao.” Kada je Poslanik ~uo da je Alija do{ao, rekao je: “Zovnite mi Aliju”, a ashabi su mu rekli: “Allahov Poslani~e, nije u stanju da hoda.”Na to je Allahov Poslanik, a.s., oti{ao do njega, pa ga, vidjev{i otekline na njegovim stopalima, zagrlio i zaplakao. Potom je pljuva~kom navla`io njegova stopala i zamolio Allaha da ih iscijeli. Od tada, Aliju, r.a., nikada nisu zaboljele noge. U svakoj bici koju je Poslanik, a.s., vodio, Alija je bio isukana sablja naspram Allahovih neprijatelja, a izlazio je kao pobjednik iz svakog dvoboja. U Bici na Bedru Alija je pokazao juna{tvo koje pero te{ko mo`e opisati. Bio je u `ari{tu borbe, postojan kao stijena. Obarao je Allahove neprijatelje poput lava. Prije po~etka borbe Allahov Poslanik, a.s., naredio mu je da iza|e na dvoboj s Velidom ibn Utbetom ibn Rebiom, pa je on iza{ao i ubio ga jednim udarcem. Kada se bitka rasplamsala, pobio je najlju}e neprijatelje islama: ’Asa ibn Se’ida ibn el-’Asa, Amira ibn Abdullaha iz Benu-Inmara, Ta’ima ibn Adijja ibn Neufela ibn Huvejlida ibn Eseda -“Kurej{evi}kog silnika”, Umejra ibn Osmana ibn Benu-Tejima ibn Murru, Ebu-Kajsa ibn el-.ekiha ibn el-Mugiru, Abdullaha ibn Munzira ibn Ebu-Rifau, ’Asa ibn Munebbeha ibn el-Had`ad`a, Evsa ibn M’abera ibn Levzana, Muaviju ibn Utejbu ibn Rebi’u i Ukajla ibn el-Esveda ibn el-Muttaliba. Alija je nosio zastavu crne boje, kojoj su dali naziv “Ikab”. I u Bici na Uhudu pokazao je svoju karakteristi~nu hrabrost. Od mu{rika je ubio: Talhu ibn Ebu-Talhu ibn Abdud-Dara, Abdullaha ibn Humejda iz Benu-Eseda, Ebu el-Hakema ibn el-Ahnesa ibn [erika es-Sekafija i Ebu-Umejju ibn Ebu-Huzejfu ibn el-Mugiru. Poslije Bitke na Uhudu Allahov Poslanik, a.s., oti{ao je ku}i kod k}erke .atime i pru`aju}i joj sablju rekao: “Speri ovu krv s nje, k}eri.” I Alija joj je dao svoju sablju i rekao: “I sa ove operi krv, Allaha mi, danas se dobro pokazala.” Poslanik, a.s., mu potom re~e: “Kako si bio dobar u borbi, isto tako bili su dobri i Sehl ibn Hunejf i Ebu-Dud`ane Simak ibn Har{e. Alija nije izostao ni iz jedne bitke, osim iz pohoda na Tebuk, jer ga je Allahov Poslanik, a.s., ostavio kao namjesnika Medine. Ina~e, u ve}ini bitaka je nosio zastavu muhad`ira. Poslanik, a.s., volio ga je mnogo i imao je povjerenje u njegovu snagu, znanje i vjeru. Mo`da se veli~ina te ljubavi najo~itije mogla vidjeti na dan Bitke na Hajberu. Prenosi nam Burejde ibn Sufjan ibn .ervete el-Eslemi od Ebu-Sufjana ibn Seleme ibn Amra

Ashabi Allahovog Poslanika

75

ibn el-Ekve’a, da je rekao: “Allahov Poslanik, a.s., poslao je Ebu-Bekra, r.a., sa bijelom zastavom na neka od utvr|enja Hajbera. On se borio, ali ih nije osvojio, pa se vratio, a Poslanik, a.s., re~e: “Sutra }u dati zastavu ~ovjeku koji voli Allaha i Njegovoga Poslanika, Allah }e mu dati sigurnu pobjedu.” Zatim je pozvao Aliju, koji je imao upalu oka, pa mu je oko navla`io pljuva~kom i rekao: “Uzmi ovu zastavu i idi dok ti Allah ne dadne pobjedu.” Ebu-Rafi’, sluga Resulullahov, a.s., o toj je bici kazao: “Krenuli smo s Alijom gdje ga je Allahov Poslanik, a.s., poslao. Kada smo se pribli`ili jednoj tvr|avi, iza{li su njeni branioci, pa se zapodjenula borba. Jedan `idov udario je Aliju tako da mu je {tit ispao iz ruke, a on je uzeo krilo vrata i {titio se njime sve dok mu Allah nije dao pobjedu.” Poslanik ga je slao na razne zadatke, koji su iziskivali o{troumnost, strpljenje i hrabrost. Njegovim uzrokom i zaslugom, Allah je dao da mnoga arapska plemena u Jemenu prime islam. Tako|er, bio je pisar Objave kada bi je D`ibril donosio i diktirao. Pisao je razne dopise i ugovore, a on je napisao i poznati “Sporazum na Hudejbiji”. Allahov Poslanik, a.s., zajedno je blagoslovio Aliju, .atimu, Hasana i Husejna. Jednom prilikom Resulullah, a.s., upitao je svoje amid`i}e: “Koji od vas }e me {tititi i prijateljevati sa mnom, i na dunjaluku i na ahiretu?” Niko mu nije odgovorio, pa Alija re~e: “Ja.” Allahov Poslanik, a.s., na ovo re~e: “On je moj prijatelj, i na dunjaluku i na ahiretu.” Potom je uzeo svoj ogrta~ i njime pokrio Aliju, .atimu, Hasana i Husejna i rekao: “Allah `eli od vas grijehe otkloniti, o porodico Poslanikova!”15 Allahovom Poslaniku, a.s., Alija je bio na nivou pomo}nika, pa mu je, kada ga je ostavio kao namjesnika Medine za vrijeme Bitke na Tebuku, rekao: “Ti si kod mene kao {to je bio Harun kod Musaa , s tim, {to poslije mene vi{e nema poslanika.”16 Kada je Poslanik, a.s., preselio na ahiret, Alija je na sebe preuzeo da ga ogasuli, a u vezi s tim, Abdullah ibn Abbas prenosi: “Alija ibn Ebi-Talib, Abbas ibn el-Muttalib, .adl ibn Abbas, Kusum ibn Abbas, Usame ibn Zejd i [ekran, sluga Poslanikov, ogasulili su Resulullaha, a.s. Alija ga je prislonio na prsa, dok su ga Abbas, .adl i Kusum okretali. Usame ibn Zejd i [ekran sipali su vodu, dok ga je Alija kupao, trljaju}i ga preko ko{ulje i ne dodiruju}i mu ko`u. Dok ga je gasulio, govorio je: “@rtvovao bih i oca i majku za tebe... kako si divan, i `iv i mrtav.” Na Allahovom Poslaniku, a.s., nije se vidjelo ni{ta {to se ina~e vidi kod mrtvaca (izgledao je kao `iv).”

76                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

U^ENI SUDIJA
U vrijeme Ebu-Bekra, r.a., Alija je bio glavni savjetnik, a u vrijeme Omerovog hilafeta, bio je savjetnik i glavni kadija. Alija je bio veliki u~enjak, poznavalac vjerskih propisa i pravedan sudija, koji je izdao mnoge presude. Prenosi nam Vehb ibn Umejr od Ebu-Tulejhe, pa ka`e: ”Alija je govorio: ‘Pitajte me! Pitajte me! Pitajte me o Allahovoj Knjizi.’ Tako mi Allaha, nema nijednog ajeta, a da ne znam da li je objavljen danju ili no}u.” Abdullah ibn Abbas isti~e veli~inu Alijinog znanja i povjerenje koje su islamski u~enjaci imali u njega, pa ka`e: “Ako bi nam Alija ne{to potvrdio, ne bi tra`ili potvrdu ni od koga drugoga.” Kada bi halifa Omer nai{ao na kakav problem, prepu{tao je Aliji da ga on rije{i. Bio mu je pomaga~ i savjetnik i mnogo ga je cijenio. Kada je poslan plijen s Kadisijje, vo|a pravovjernih Omer, r.a., rekao je: “Narod koji je ovo poslao povjerljiv je.” A Alija je izrazio svoju ljubav i po{tovanje prema Omeru, rekav{i: “Ti si po{ten pa su ti i podanici takvi.” Alija je bio taj koji je predlo`io ustanovljavanje hid`retskog kalendara, pa Ibn el-Musejjeb pripovijeda: “Omer je sabrao ljude i pitao ih: ‘Od kojeg dana da po~nemo ra~unati?’ Alija je rekao: ‘Od dana kada je Allahov Poslanik, a.s., u~inio hid`ru i ostavio mnogobo`a~ku zemlju.’” Bio je najispravniji sudija u svome vremenu i prvi koji je na sebe preuzeo su|enje me|u ljudima. O sebi je kazao: “Poslao me je Resulullah, a.s., u Jemen, pa sam upitao: ‘Allahov Poslani~e, {alje{ me u Jemen, pitat }e me o presudi, a ja ne}u znati?’ Poslanik, a.s., re~e mi: ‘Pri|i!’ Pri{ao sam mu, a on je udario rukom u moja prsa i rekao: ‘Gospodaru, oja~aj mu govor, uputi mu srce!’ ‘Tako mi Onoga, Koji je dao da zrno proklija i Koji je stvorio ljude, poslije toga se nikad nisam dvoumio u presudi me|u dvojicom.’” Bio je najotvoreniji, najsmjeliji i najrje~itiji, pa je javno iznosio svoja mi{ljenja bez ikakva uvijanja. Tako je Vo|u pravovjernih Omera, r.a., pitao {ta je uradio sa prostirkom koju je dobio od perzijskoga kralja, i rekao mu: “Za{to od znanja pravi{ neznanje? Od uvjerenosti- sumnju? Ti od dunjaluka nema{ ni{ta, osim {to ti je dato, pa si potro{io, obukao, poderao i pojeo. Omer mu re~e: “Istinu si rekao!” Zatim je prostirku podijelio muslimanima.

Ashabi Allahovog Poslanika

77

Alija je vr{io funkciju savjetnika i kod halife Osmana, r.a. Iznosio je svoje mi{ljenje kako da se izbjegnu neredi, me|utim, halifa Osman nije uva`io njegov savjet, iz razloga koji Allah zna. A ono {to Allah ho}e, niko ne mo`e ispraviti, Uzvi{en i Velik je On. Ljudi su voljeli Aliju i po{tovali ga, kao {to su u`ivali da budu u njegovom dru{tvu. Amr ibn Se’id ibn el-’As je jednom upitao Abdullaha ibn Ajja{a ibn Ebu-Rebi’u: “Amid`a, za{to ljudi hrle Aliji?” Abdullah mu je rekao: “Brati}u, kod njega mo`e{ na}i prekaljenost u nauci.” Bio je golemoga roda, me|u prvim je primio islam; zet Allahova Poslanika, a.s., poznavao je sunnet, bio je spas na bojnom polju i dare`ljiv muhta~ima i nevoljnicima, neka je Allah zadovoljan njime.

HILA.ET
Ubistvo Osmana proizvelo je veliku bojazan i paniku me|u Medinelijama. Kada su vidjeli da je mjesto halife ostalo prazno, osjetili su da dolaze nevolje, a da }e Alija biti najbolja zamjena Osmanu. Ljudi su mu dolazili i tra`ili od njega da preuzme upravu, a on je odbijao. Oni su uporno navaljivali, pa je Alija pobjegao u vrt Amra ibn Mebdula. Oni su ga i tu na{li pa mu rekli: “Ovo (hilafet) ne mo`e ostati bez vo|e.” Alija je uvidio potrebu muslimana za halifom, koji }e ih voditi, preuzeti njihove obaveze i biti simbol islamske dr`ave. Napokon je popustio pred njihovim navaljivanjem, ali je tra`io da prisegu daju svi ljudi u d`amiji. Alija se popeo na minber, pa su mu dali prisegu svi osim nekolicine muhad`ira i ensarija: Abdullaha ibn Omera, S’ada ibn Ebu-Vekkasa, Zejda ibn Sabita, Muhammeda ibn Mesleme, Seleme ibn Seleme ibn Vak{a i Usame ibn Zejda, a Zubejr ibn Avvam se dvoumio. Prvi mu je dao prisegu Talha ibn Ubejdullah, svojom desnicom kojom je branio Poslanika, a.s., na Uhudu i koju je paralizovala strijela {to ju je pogodila u toj bici. Ljudi su ga slijedili, a nakon {to dado{e prisegu, Alija ustade i upita: “Bilo mi je mrsko da se ovoga prihvatim, ali me niste slu{ali. Zar nisam izabran va{om voljom i zar nisu klju~evi va{ih imetaka kod mene?! Ne mogu uzeti ni jedan dirhem bez vas? Jeste li zadovoljni?” Odgovori{e: “Jesmo” On na to re~e: “Allahu, budi mi svjedok.” Prva hutba koju je Alija odr`ao bila je jezgrovita i jaka: “Allah je objavio Knjigu, u

78                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

kojoj je Uputa i obja{njenje dobra i zla. Uzmite dobro, a klonite se zla. .arzovi koje obavljate radi Allaha, odvest }e vas u D`ennet. Allah je zabranio stvari koje nisu nepoznate i u~inio je pravo muslimana pre~im od svega na dunjaluku. Allah je povezao iskreno{}u i tevhidom sve muslimane. Musliman je onaj od ~ijeg su jezika i ruku mirni ostali muslimani, osim kada pravo zahtijeva druga~ije. Musliman se ne smije uznemiravati osim s pravom. Razmi{ljajte o zajedni~kim interesima, a svakom od vas }e do}i smrt. Ljudi su ispred vas i smrt vas uvijek prati. Blago postupajte, jer vas o~ekuje ahiret. Bojte se Allaha u postupcima prema ljudima. Bit }ete pitani ~ak i za zemlju (koju koristite) i za stoku. Pokoravajte se Allahu i nemojte Mu grije{iti. Ako vidite dobro djelo, okoristite se od njega, a ako vidite zlo, ostavite ga. Sjetite se kada vas je bilo malo i kada ste bili nemo}ni na Zemlji!” Prva stvar koja je bila pred Alijom kao halifom, bila je osveta Osmanovim ubicama. Kod njega su se okupili Talha, Zubejr i drugi istaknuti ashabi, tra`e}i od njega da se kazne Osmanove ubice i osveti njegova krv. On im se pravdao kako ubice imaju svoje pristalice i podr{ku, a on ih danas ne mo`e kazniti jer nije dovoljno jak i jo{ uvijek nije preuzeo hilafet u potpunosti. Zubejr je tra`io da mu povjeri upravu nad Kufom, pa }e mu sabrati vojsku, a Talha je tra`io upravu nad Basrom, pa }e mu sakupiti vojsku i oja~ati ga protiv ubica i njihovih saveznika. Alija im je rekao: “Sa~ekajte moju odluku o ovome, dok razmislim.” Namjesnici koje je Osman postavio bili su: Abdullah ibn el-Hadremi nad Mekom, Kasim ibn Rebia es-Sekafi nad Taifom, J’ala ibn Munebbeh nad S’anom, Abdullah ibn Amir ibn Kurejz nad Basrom, Se’id ibn el-’As nad Kufom, Abdullah ibn Se’id ibn Ebu-Serh nad Egiptom i Muavija ibn Ebu-Sufjan nad [amom. Sam Muavija je imao svoje namjesnike u {amskim oblastima: Abdurrahmana ibn Halida ibn Velida, namjesnika Himsa, Hubejba ibn Meslemu, namjesnika Kanserine, Ebu el-E’avera ibn Sufjana, namjesnika Jordana, Alkamu ibn el-Hakima el-Kenanija, namjesnika oblasti Palestine, Abdullaha ibn Kajsa el-.ezarijja, zapovjednika primorja i Ebu-Derda’a za sudiju. Osman je imao i ove upravitelje: D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija nad Karkisijom, El-E{asa ibn Kajsa nad Azerbejd`anom, Utejbu ibn Nehasa nad Halvanom, Malika ibn Habiba nad Mahom, En-Nusejra nad Hemzanom, Se’ida ibn Kajsa nad Rejjom, Es-Saiba ibn el-Akra’a nad Asbehanom, Hubej{a nad Sebzanom, Ukbu ibn Amra nad Bejtul-malom i Zejda ibn Sabita nad sudstvom. Alija je smatrao da treba smijeniti sve namjesnike koje je postavio Osman. Dok je o tome razmi{ljao, u{ao mu je Mugira ibn [u’be, pa ga je Alija upitao za mi{ljenje o smjenjivanju namjesnika. Mugire, koji je ina~e bio pametan i razborit, odgovorio mu je: “Smatram da bi trebao ostaviti Osmanove namjesnike na njihovim mjestima; Muaviju ostavi na njegovom mjestu i Ibn-Amira ostavi na njegovom mjestu. Ostavi ih na njihovim mjestima dok se ne uvjeri{ u njihovu poslu{nost i dok ti vojska ne dadne prisegu, a onda mijenjaj i ostavljaj koga ho}e{. Halifa mu odgovori:

Ashabi Allahovog Poslanika

79

“Razmislit }u!” Slijede}i dan mu je Mugire do{ao i vidio da on jo{ uvijek ne odustaje od mi{ljenja da smijeni sve namjesnike, pa mu je rekao: “Smatram da ih treba{ sve smijeniti kako bi znao ko ti je odan, a ko nije.” Abdullah ibn Abbas vidio je Mugiru da ide od njegova amid`i}a, pa je oti{ao kod Alije i upitao ga: “Za{to je dolazio Mugire?” Halifa mu je ispri~ao {ta se dogodilo i {ta je kazao ju~e, a {ta danas, na {to ibn Abbas re~e: “Ju~e te je savjetovao, a danas varao.” Potom je Mugire oti{ao prema Meki i sreo se s grupom u kojoj su bili Talha i Zubejr. Oni su krenuli po dozvolu od Vo|e pravovjernih da obave umru, {to im je on i dozvolio. Abdullah ibn Abbas nastavio je savjetovati halifu da ostavi Osmanove namjesnike na polo`ajima, naro~ito Muaviju u [amu. Govorio mu je: “Bojim se, ako ga smijeni{ iz [ama, da }e to biti uzrok, pa }e od tebe tra`iti osvetu Osmanove krvi, a ne vjerujem da }e te Talha i Zubejr u tome podr`ati. Halifa odgovori: “Ne mislim tako, nego spremi sa za [am, tebe sam odredio za {amskoga namjesnika.” Ibn-Abbas re~e: “Bojim se da me Muavija ne ubije za Osmana ili da me ne uhapsi zbog srodstva s tobom. Nego, napi{i pismo za Muaviju i tra`i njegovo obe}anje da }e postupiti po naredbi.” “Allaha mi, to se nikad ne}e dogoditi”, re~e mu halifa. A Ibn-Abbas re~e Aliji: “Vo|o pravovjernih..., rat je varka, kao {to ka`e Allahov Poslanik, a.s.: I tako mi Allaha, ako me poslu{a{, zavr{it }emo s njima prije nego se sna|u.” Halifa je pristupio izvr{enju onoga {to je odlu~io, pa je odredio nove upravitelje nad pokrajinama, nakon {to je stare smijenio. Imenovao je: Ubejdullaha ibn Abbasa namjesnikom nad Jemenom, Osmana ibn Hanifu nad Basrom, Ammara ibn [ihaba nad Kufom, Kajsa ibn S’ada ibn Ubadu nad Egiptom i Sehla ibn Hanifu nad [amom. Sehl ibn Hanifa uputio se prema [amu kako bi preuzeo namjesni{tvo, a kada je stigao do Tebuka, srela ga je grupa ljudi na konjima i upitala: “Ko si ti?” On je odgovorio: “Namjesnik.” Upitali su ga:

80                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

“Gdje?” “U [amu”, odgovorio je. Oni reko{e: “Ako te poslao Osman, dobro do{ao, a ako te poslao neko drugi, onda se vrati.” Upitao ih je: “Zar niste ~uli {ta se dogodilo?” “Jesmo”, odgovori{e. Tada je Sehl spoznao {ta su mu htjeli re}i, te se vratio u Medinu i Vo|i pravovjernih ispri~ao {ta mu se dogodilo. Kajs ibn Se’id ibn Ubade oti{ao je u Egipat, pa mu je jedna grupa ljudi dala prisegu, a druga mu se suprotstavila i okupila oko Muhammeda ibn Huzejfe, koji je bio preuzeo upravu nad Egiptom poslije Abdullaha ibn Ebu-Serha. Bila je, tako|er, i jedna grupa koja je ostala neutralna. [to se ti~e Ammara ibn [ihaba, njemu je Tulejha ibn Huvejlid zabranio ulazak u Kufu, pa je ona jedno vrijeme bila bez namjesnika. Brigu oko namaza preuzeo je Ebu-Musa el-E{’arijj, vojnu upravu je preuzeo K’ak’a ibn Amr, a sakupljanje d`izje preuzeo je D`abir ibn Amr el-Muzni. Ubejdullah ibn Abbas u{ao je u Jemen, nakon {to je iz njega oti{ao Osmanov namjesnik J’ala ibn Umejje, koji je poveo {est stotina deva i odnio {est stotina hiljada dirhema. Ebu-Musa el-E{’arijj je halifi napisao pismo kojim ga je obavijestio da su stanovnici Kufe dali prisegu na vjernost, izuzev nekolicine. U me|uvremenu, N’uman ibn Be{ir je uspio oti}i u [am, nose}i ko{ulju koju je Osman imao na dan ubistva, u kojoj su u jednom rukavu bili prsti Osmanove `ene Naile b. .erafide. Muavija je ko{ulju oka~io na minber u d`amiji, kako bi podstakao ljude. Kod naroda su se probudili osje}aji, pa su plakali i tra`ili osvetu Osmanove krvi. Vo|a pravovjernih je Muaviji poslao mnogo pisama, ali ni na jedno nije dobio odgovor. Nakon tri mjeseca, Muavija je po jednom ~ovjeku poslao pismo u Medinu, pa ga je halifa upitao: “[ta te dovelo ovamo?” ^ovjek odgovori: “Do{ao sam od naroda koji ne `eli ni{ta drugo do smrt ubicama. Svi su prevareni. Ostavio sam sedamdeset hiljada ljudi koji pla~u gledaju}i Osmanovu ko{ulju oka~enu na minberu u damaskoj d`amiji. Vo|a pravovjernih re~e: “Gospodaru, pred tobom sam ~ist od Osmanove krvi.” Vladar pravovjernih shvatio je da je borba sa [amlijama neophodna, kako bi ih vratio u pokornost. Svojim je namjesnicima napisao naredbu da izvr{e mobilizaciju i da ga potpomognu velikim brojem vojske. Ustrojio je vojsku, a zastavu je dao Muhammedu ibn el-Hanefijju; na desno krilo, kao zapovjednika postavio je Abdullaha ibn Abbasa, a na lijevo Amra ibn Ebu-Selemu, na

Ashabi Allahovog Poslanika

81

~elo prethodnice postavio je Ebu-Lejlu ibn Amra ibn el-D`erraha, amid`i}a Ebu-Ubejde, dok je kao svog zamjenika u Medini ostavio Kusuma ibn el-Abbasa. Kada je odlu~io krenuti u [am, do{ao mu je haber o ulasku Ai{e, Talhe, Zubejra i velikog broja muslimana u Basru.

“BITKA KOD DEVE”
Kada je Osman ubijen, Poslanikove `ene bile su u Meki, a tu su se okupljali svi oni koji su tra`ili Osmanovu osvetu. Ai{a, Majka vjernika, neka je Allah zadovoljan s njom, govorila je ljudima i podsticala ih na ka`njavanje Osmanovih ubica. Dogovaralo se i savjetovalo na koji na~in da se ubice odmjereno kazne. Neki su predlagali da se ode u Medinu i od halife zatra`i izru~enje i pogubljenje ubica. Neki su, opet, predlagali da se ode u Basru, gdje su bili okupljeni ljudi koji }e ih braniti od Osmanovih ubica i njihovih pomaga~a. Ova ideja je nai{la na odobravanje kod majke vjernika Ai{e, pa se po~ela spremati za put. Njena nosiljka je postavljena na devu. J’ala ibn Umejje je prilo`io {est stotina deva i ogroman nov~ani prilog: opremio je veliku vojsku u kojoj su bili i Talha i Zubejr. Vojska je slu{ala Ai{ina uputstva. Ostale Poslanikove `ene, majke vjernika, neka je Allah sa svima njima zadovoljan, nisu htjele i}i u Basru, pa su se vratile u Medinu. Majka vjernika, Ai{a, stigla je do mjesta zvanog Merbed. Vojska je brojala tri hiljade vojnika, od kojih je bilo hiljadu konjanika. Iz Basre su iza{li svi koji su se htjeli priklju~iti njenoj vojsci. Pred Ai{u je iza{ao Osman ibn Hanif. Sastali su se na Merbedu i raspravljali o situaciji. Talha, koji je bio na desnom krilu vojske, tra`io je osvetu za Osmanovu krv. Zubejr je govorio isto {to i Talha. A suprotstavili su im se vojnici iz Basre. Dvije strane su se po~ele udarati rukama i kamenjem, ali su se brzo razi{li, bez ijednog poginulog. Slijede}eg dana, Haris ibn Kudame je oti{ao do Ai{e i rekao joj: “Majko vjernika, tako mi Allaha, Osmanovo ubistvo je bla`e od tvoga izlaska iz ku}e na ovoj devi i od tvoga izlaganja sukobu. Ako si nam do{la dobrovoljno, vrati se ku}i, a ako si do{la pod prisilom, tra`i pomo} da te otpratimo ku}i.” U tom je trenutku do{ao Hakim ibn D`ebel sa svojim pristalicama, koji je ina~e bio uz Osmanove ubice. Tada izbi bitka izme|u njegove i Ai{ine grupe. Poginuo je veliki broj Hakimovih prista{a, dok je na drugoj strani bio veliki broj ranjenih. Sukob je brzo obustavljen, a nakon pregovora, odlu~eno je da Osman ibn Hanif preda namjesni{tvo Basre skupini u kojoj je bila Ai{a, r.a., Hakim ibn D`ebel razbjesnio se na ovu odluku, pa se suprotstavio njihovom ulasku u Basru. Okupilo se oko tri stotine prista{a Osmanovih ubica, a zatim su napali na muslimane koji su ulazili u Basru. Buknula je stra{na bitka, a nakon {to je Hakim ibn D`ebel poginuo,

82                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

grupa muslimana i Majka vjernika Ai{a u{li su u Basru. Kada je halifa Alija dobio vijest o onome {to se dogodilo u Basri, naredio je vojsci iz [ama da krene prema Basri i da istjera one koji su u njoj. Pri izlasku iz Medine isprije~io mu se Abdullah ibn Selam, poznati ashab, te prihvativ{i za uzde njegova konja, re~e: “O Vo|o pravovjernih, ne izlazi iz Medine, tako mi Allaha, ako iza|e{ nikada se vi{e vlast nad njom ne}e vratiti u tvoje ruke.” Neki ljudi po~e{e da ga grde, a halifa im re~e: “Klonite ga se, divan li je ashab Allahovog Poslanika, a.s., Abdullah ibn Selam.” Potom je halifa odr`ao govor u kojem je rekao: “Allah nas je oja~ao i uzdigao islamom, u~inio nas je da budemo bra}a nakon poni`enja, malobrojnosti, me|usobne mr`nje i neprijateljstva, u ~emu su ljudi bili sve dok je Allah htio. Islam nam je vjera, pravda vlada me|u nama, a Kur’an nam je vodi~. Ubijen je ~ovjek rukom onih koje je {ejtan zaveo, da bi razdor me|u ummet ubacio. I ovaj ummet se mora podijeliti, kao {to su se podijelili narodi prije nas. Tra`imo za{titu kod Allaha od toga zla. Ono {to On odredi, mora biti. Zar se ne}e ovaj ummet razdijeliti na sedamdeset tri skupine?! Najgora je ona koja me voli, a ne radi kao {to ja radim! Spoznali ste, pa se prihvatite svoje vjere i krenite putem kojim sam i ja krenuo, jer to je put va{ega Poslanika. Slijedite njegov sunnet i ostavite ono {to vam je sumnjivo dok to ne uporedite s Allahovom Knjigom, pa ono {to Kur’an potvrdi toga se dr`ite, a ono {to porekne to odbacite. Budite zadovoljni Allahom kao Gospodarom, islamom kao vjerom, Muhammedom, a.s., kao poslanikom i Kur’anom kao sudijom i vodi~em.” Vo|a pravovjernih potom krenu prema Basri, a ljudi su mu se putem priklju~ivali, sve dok nije do{ao do mjesta Zi Kar. Odatle je poslao sina Hasana i El-E{tera ibnun-Nehaia u Kufu po veliku vojsku. Me|utim, Ebu-Musa el-E{a’rijj koji je klanjao ljudima, nije pozivao niti skupljao dobrovoljce, jer je smatrao da je osveta nad Osmanovim ubicama najpre~a. Halifa ga je smijenio i na njegovo mjesto postavio El-E{tera en-Nehaija. El-E{ter je uspio sakupiti vojsku od dvanaest hiljada ratnika, pa ih je poslao sa Hasanom ibn Alijem u Zi Kar. Halifa im je izrazio dobrodo{licu rije~ima: “Borili ste se sa stranim kraljevima i njihovom vojskama, pa ste razbili njihovo jedinstvo i silu. Ja sam vas, evo, zovnuo da u~estvujete protiv na{e bra}e u Basri. Ako se oni povuku, to i `elimo, a ako odbiju da se povuku, postupit }emo lijepo s njima, sve dok ne poka`u zulum prema nama. Ne}emo propustiti ni jednu priliku za sporazum, a da je ne iskoristimo, ako Allah, d`.{. dadne.” Vo|a pravovjernih htio je pozvati Ai{u, Talhu i Zubejra da prihvate sporazum, pa im je poslao Ka’ka’ ibn-Amra et-Temimija. Ibn Amr se sastao sa Ai{om i rekao joj: “Majko, {ta te je dovelo ovdje?” Ona mu re~e: “Sinko, izmirenje me|u ljudima.” Zatim je zatra`io od Majke vjernika da po{alje po Talhu i Zubejra da s njima

Ashabi Allahovog Poslanika

83

govori u njenom prisustvu, pa kada su do{li, on im re~e: “Pitao sam Majku vjernika radi ~ega je do{la ovdje, a ona mi je odgovorila da pomiri ljude.” Njih dvojica reko{e: “I mi smo radi toga do{li.” Ka’ka’ re~e: “Ka`ite mi na~in na koji }ete ih pomiriti?” Oni odgovori{e: “Osmanove ubice!? Ako se oni ostave i odmazda se ne izvr{i, onda se ne postupa po Kur’anu.” Ka’ka’ re~e: “Pobili ste Osmanove ubice iz Basre, a bili ste bli`i ispravnom mi{ljenju prije njihova ubistva nego danas. Pobili ste {est stotina ljudi i zbog toga izazvali {est hiljada, izdvojili su se i oti{li od vas. Tra`ili ste Hurkusa ibn Zuhejra, pa vas je sprije~ilo {est hiljada ljudi. Ako ih ostavite, kontrirate sami sebi, a ako se budete borili protiv njih, ono od ~ega strahujete i oko ~ega se razilazite, bit }e gore nego ono za {ta se zala`ete. Tako|er, nemate mogu}nosti da se osvetite Hurkusu ibn Zuhejru za Osmanovo ubistvo zato {to ga {titi {est hiljada ljudi. Alija ima ve}e pravo da, za sada, ostavi ka`njavanje Osmanovih ubica. Odgodio je njihovo ka`njavanje dok to ne bude u mogu}nosti izvr{iti.” Ka’ka’ je jo{ dodao da su se mnogi iz Mudarra i Reb’ie sakupili kako bi ratovali protiv Talhe i Zubejra. Majka vjernika je upitala: “[ta ti predla`e{?” On odgovori: “Ka`em da je lijek za ovo {to se doga|a smirivanje situacije. Ako se situacija smiri, oni }e se povu}i i ako vi date prisegu, bit }e to dobar znak za obustavljanje sukoba. A ako odbijete, smatraju}i da je odmazda u ovom trenutku neophodna, bit }e to lo{ znak i gubitak vlasti. Dajte prednost oprostu, isplatit }e vam se. Budite nosioci dobra kao {to ste uvijek i bili.” Oni reko{e: “U pravu si! Vrati se, i ako Alija do|e sa sli~nim mi{ljenjem, sporazumjeli smo se.” Ka’ka’ se vratio s odgovorom Talhe i Zubejra i njihovom saglasno{}u, {to je mnogo obradovalo halifu, pa re~e: “Ja sutra putujem, pa se spremite. Sa mnom ne}e i}i niko od onih koji podr`avaju Osmanove ubice zbog dunjalu~kih razmirica.” Zatim je naredio da prestanu kome{anja i da smire situaciju. Ali, Osmanove ubice i njihove prista{e, na ~elu s Abdullahom ibn Sebe’om, E{terom enNehaijem, [urejhom ibn Evfom, Salimom ibn S’alebom, Gallabom ibn el-Hejsemom i drugi, shvatili su da }e im budu}nost donijeti nevolje ako halifa u~vrsti vlast; tada bi sigurno

84                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

presudio Osmanovim ubicama. Po~eli su kovati planove kako da naprave smutnju. Sa~ekali su da padne no} i spremili se da izazovu nered u Alijinoj vojsci. Namjeravali su u~initi tako da halifina vojska pomisli da ih je napala vojska iz Basre. Ovako je bilo, a Allahovo odre|enje je nepromjenjivo. Kufljani su pomislili da ih je napala vojska iz Basre, pa se zametnu bitka u kojoj poginu veliki broj ljudi na obje strane. Vo|a pravovjernih pozivao je na obustavu borbe, ali nije bilo nikoga ko bi ga ~uo. Majka vjernika Ai{a, do{la je u svojoj nosiljci na devi nakon posjete kadije Basre, K’aba ibn Sevara, koji joj je rekao: “Majko vjernika, oti|i me|u ljude, mo`da ih Allah tvojim prisustvom izmiri.” U me|uvremenu, Alija se sastao sa Talhom i Zubejrom, pa je Zubejra podsjetio na hadis Allahova Poslanika, a.s., u kojem ka`e: “Sigurno }e{ se boriti protiv njega, a ne}e{ biti u pravu!”17 Zubejr se sjetio hadisa i zajedno s Talhom povukao se iz bitke. Me|utim, glavni pokreta~i nereda zadu`ili su Amra ibn D`ermuza da ubije Zubejra. Ovaj ga je ubio na spavanju. Talhu je ubio Mervan ibn el-Hakem strijelom iz daljine. Majka vjernika je iza{la na boji{te da smirili situaciju i uskome{ane ljude. Kad su to vidjeli pokreta~i nereda, zasuli su njenu nosiljku strijelama, pa je od mno{tva zabijenih strijela nosiljka izgledala poput je`a. Neki ~ovjek je potom pri{ao devi i udario je sabljom, odsjekav{i joj noge tako da je deva pala dok je Ai{a jo{ bila na nosiljci postavljenoj na devinim le|ima. Deva je jako zarikala, a Vo|a pravovjernih je upitao: “[ta je to?”, pa su ga obavijestili. Alija, r.a., vidjev{i {ta se desilo, naredio je Muhammedu ibn Ebu-Bekru i Ammaru ibn Jasiru da donesu jo{ jednu nosiljku, kako bi za{titili Majku vjernika. Bitka je okon~ana, a Alijina skupina dobila je okr{aj. Nakon bitke, Majka vjernika Ai{a vratila se u Basru i smjestila u ku}u Abdullaha ibn el-Halefa el-Huzamija. Kad je htjela napustiti Basru, Alija joj je poslao potrebnu opremu i opskrbu za put. Ljudima je stavio na izbor: ostanak s njim ili povratak sa Majkom vjernika. U njenu pratnju je odabrao ~etrdeset `ena iz Basre i njenog brata, Muhammeda ibn Ebu-Bekra. Na dan polaska, Vo|a pravovjernih je oti{ao da isprati Majku vjernika, pa mu ona re~e: “Sinko, ne ljutimo se jedni na druge, ono {to je bilo izme|u mene i tebe jeste obi~na stvar koja se mo`e desiti izme|u `ene i ro|aka njenog supruga. A ti, ako se ljuti{ na mene, to je tvoja volja. Vo|a pravovjernih re~e: “Allaha mi, istinu govori{! Nije bilo izme|u nas ni{ta drugo osim {to si kazala. Ti si supruga na{eg Poslanika, a.s., i na dunjaluku i na ahiretu.” Alija je pre{ao veliki put ispra}aju}i povorku Majke vjernika, neka je Allah, d`.{., zadovoljan i sa Majkom vjernika Ai{om i sa Alijom.

Ashabi Allahovog Poslanika

85

BITKA NA SI..INU
Nakon {to je Majka vjernika, Ai{a, napustila Basru i oti{la u Medinu, Vo|a pravovjernih premjestio se u Kufu, ~iji mu stanovnici ponudi{e da odsjedne u “Bijelom dvorcu”. Alija to odbi rije~ima: “Ne, Omer ibn el-Hattab prezirao je da odsjeda u njemu, pa ne}u ni ja.” Odsjeo je u Rahbu. Kada su se Kufljani okupili na zajedni~kom namazu, halifa im se obratio, hvale}i njihovu hrabrost i sr~anost i podsti~u}i ih na dobro, a odvra}aju}i od zla. Potom je poslao po D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija, Osmanovog namjesnika u Hemezanu, i E{’asa ibn Kajsa, Osmanovog namjesnika u Azerbejd`anu, da za njega uzmu prisegu od svojih podanika i da mu dostave izvje{taj. Kada mu je D`erir do{ao, halifa ga je poslao Muaviji u [am da tra`i poslu{nost i prisegu. Do tada su mu prisegu dali i muhad`iri i ensarije i svi muslimani Arapskoga poluotoka, Iraka, Perzije i Egipta, posredstvom Kajsa ibn S’ada ibn Ubade. To nije u~inila jedino nekolicina ljudi okupljenih u Herbetu, koji su odbijali dati prisegu dok se ne kazne Osmanove ubice, ili dok se na izru~e halifi. D`erir je oti{ao u [am, a Muavija mu je rekao da ne}e dati prisegu dok se ne kazne ubice, ili dok se ne izru~e halifi. U protivnom, borit }e se protiv njega. Kada je halifa dobio Muavijin odgovor, odlu~i li~no oti}i u [am i smijeniti namjesnika. Kao svoga zamjenika u Kufi ostavio je Ukbeta ibn Amira el-Bedrija el-Ensarija, pa se uputio ka Nehili. Stigav{i, u njoj se ulogorio. Kad je Muavija ~uo da je halifa krenuo prema njemu, podigao je vojsku iz Damaska i poveo je do mjesta Siffin na rijeci Eufrat i tu se ulogorio. Halifa je potom napustio Nahilu i pre{av{i Eufrat krenuo prema Siffinu. Tu se se sukobile dvije vojske. Halifa je upotrijebio sva sredstva da se spor okon~a mirnim putem i da privoli namjesnika [ama na pokornost, nakon {to mu dadne ispravnu prisegu. Be{ira ibn el-Ensarija, Se’ida ibn Kajsa el-Hemdanija i [ebiba ibn Rubu’ija es-Sehmija, poslao je Muaviji da tra`e pokornost i da sprije~e krvoproli}e me|u muslimanima. Muavija je odbio dati prisegu, pa se povede te{ka bitka. Okr{aji su se vodili svaki dan, a nijedna strana nije mogla poraziti drugu. To se oteglo ~itav mjesec. Svaki su dan imali jedan ili dva okr{aja. Halifa Muaviji ponovo posla izaslanike i to: Adijja ibn Hatema et-Taija, Jezida ibn Kajsa el-Erhabija, [ebiba ibn Rubu’ija i Zijada ibn Hafsu. Kada su mu do{li, izaslanici su rekli:

86                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

“Muavija, do{li smo te pozvati na dogovor kojim bi nas Allah ujedinio na jednoj rije~i i kojim bi obustavili krvoproli}e. Put bi postao siguran i zava|eni bi se pomirili. Tvoj amid`i} Alija, vo|a muslimana, najbolji je u islamu i ima najve}i uticaj. Svi su se ljudi okupili oko njega - Allah ih je uputio na ispravan postupak. Ostao si samo ti i tvoje pristalice. Prekini ovo, Muavija, kako te ne bi zadesilo ono {to je zadesilo one u “Bici kod deve”. Muavija mu odgovori: “Ti kao da si do{ao prijetiti, a ne miriti?! Daleko je to, Allaha mi, o Adijj! Nikada, Allaha mi, ja sam ro|eni ratnik i ne mo`e{ me prepla{iti. A ti si napadao Osmana ibn Affana i ti si jedan od njegovih ubica. Molim Allaha da te ubije zbog toga.” “Boj se Allaha, Muavija! Allaha nam, nismo vidjeli pobo`nijeg i skromnijeg na dunjaluku od njega, niti znamo nekoga da ima toliko dobrih osobina kao on”, odgovori{e [ebib ibn Rubi’ i Zijad ibn Hafsa. “Vi me zovete u d`emat i na pokornost. Kako da se pokoravam ~ovjeku koji je pomogao ubistvo, a za{titio ubice?! Neka nam izru~i ubice da ih kaznimo, pa }emo se pokoriti i priklju~iti d`ematu”, zaklju~i Muavija. Poslije ovih njegovih rije~i, izaslanici su se vratili halifi i obavijestili ga o Muavijinom stavu. Po{to su se pregovori otegli, a nikakve rezultate nisu donijeli, halifa odlu~i povesti odlu~uju}u bitku. Postrojio je vojsku i zamolio Allaha: “Gospodaru moj, Gospodaru svoda natkrivenoga i ~uvanoga, o Ti Koji si u~inio da on bude nad no}i i danom, o Ti Koji si na njemu u~inio putanju Sunca i Mjeseca, i stani{te zvijezdama, i nastanio si ga melekima koji se ne umaraju u ibadetu i pobo`nosti, o Gospodaru Zemlje, koju si u~inio prebivali{tem ljudi i `ivotinja, i onoga {to ne mo`emo izbrojati od vidljivoga, i mno{tva koje ne vidimo, Gospodaru la|i, koje morem plove s korisnim tovarom za ljude, Gospodaru oblaka, pot~injenih, koji izme|u nebesa i Zemlje plove, Gospodaru dubokih i velikih mora, koja okru`uju kopno. Gospodaru brda, u~vr{}enih, koja si stvorio da se Zemlja ne potresa, a stvorenjima dao da korist iz njih vade, ako nam danas dadne{ pobjedu - za{titi nas od smutnje i nereda i uputi nas Istini, a ako oni pobjede - podari mi {ehadet, a moje ashabe sa~uvaj od smutnje.” Potom je postrojio redove vojske. Isto je to uradio i Muavija, te se zapodjenu te`ak okr{aj. Vojska iz Basre, Kufe i drugih pokrajina `estoko je navalila na [amljane, koji su ih do~ekali odlu~ni da do smrti brane Muaviju ibn Ebi-Sufjana. Sukob se otegao mjesecima, bez pobjednika i pora`enoga, a Siffin je odnosio muslimanske `ivote na obje strane. Ira~ani su poduzeli jedan `estok napad u kojem su pomjerili [amljane s njihovih polo`aja, tako da je izgledalo da }e ih poraziti. Tada je domi{ljati Amr ibn el-’As predlo`io Muaviji da vojska podigne Mushafe na koplja. “U ovom trenutku nam jedino odgovara da zbijemo na{e redove, a da napravimo razdor me|u njima. Trebamo podignuti Mushafe i pozvati ih, pa ako pristanu, bitka }e splasnuti, a ako se razi|u, neko pristane, a neko odbije, izgubili su i propali.” - predlo`i Amr ibn el-’As.

Ashabi Allahovog Poslanika

87

[amljani podigo{e Mushafe, pozivaju}i da im presudi Allahova Knjiga, pa reko{e: “Ovo je izme|u nas i vas! Muslimani izginu{e, a ko }e na nevjernike i njihove tvr|ave?!” Jedan dio ira~ke vojske podr`a ideju da sudi Kur’an, pa reko{e: “Odazvat }emo se Allahovoj Knjizi i njoj se prikloniti.’ A `ar za borbom im je ve} bila splasnula. “O Allahovi robovi”, pozva ih halifa, “nastavite kako ste i po~eli, vi ste u pravu! Borite se protiv va{ih protivnika. Muavija, Amr ibn el-’As, ibn Ebu-Mu’it, Habib ibn Mesleme, ibn Ebu-Serh i Dahhak ibn Kajs, ne poznaju dobro vjeru i hukmove Kur’ana. Poznajem ih bolje od vas, dru`io sam se s njima u djetinjstvu, a i kad sam odrastao. Te{ko vama, Allaha mi, nisu Mushafe podigli zato {to ho}e sud po njemu, oni u~e Kur’an, ali ne razumiju njegove propise, nisu ga podigli ni iz kojeg drugog razloga, osim da nas zavaraju.” “Nije nam dozvoljeno kad se pozovemo Kur’anu, da odbijemo poziv”, odgovori{e mu. “Ja se borim protiv njih, - na to }e halifa - kako bi pristupili Kur’anu. Oni su se ogrije{ili prema Allahu u onome {to im je naredio, ostavili su zavjet dat Njemu i odbacili Njegovu Knjigu.” Me|utim, tad se javi{e Me{ar ibn .edkij et-Temimij i Zejd ibn Husajn et-Taij, pristalice harid`ija: “Alija... odazovi se Allahovoj Knjizi kada si na Nju pozvan, ili ho}e{ da te izru~imo narodu ili da s tobom u~inimo kao {to smo u~inili i s Osmanom ibn Affanom.” “Upamtite {ta sam vam zabranio, a upamtite i svoje rije~i. [to se mene ti~e, ako ste pokorni, onda se borite, a ako niste, radite {ta ho}ete”, odvrati im halifa. Oni mu reko{e: “Po{alji po E{tera neka do|e i neka se borba obustavi. Halifa posla po E{tera en-Nehaija i obustavi borbu.

88                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

SUD
Poslije prekida borbe po~eli su pregovori izme|u dvije strane. Sporazumjeli su se da izaberu dvojicu sudija, od svake strane po jednoga, koji }e na}i najbolje rje{enje za muslimane. Muavija ibn Ebi-Sufjan odredio je da s njegove strane sudija bude Amr ibn el-’As. Vo|a pravovjernih htio je odrediti Abdullaha ibn Abbasa, me|utim, harid`ije i Jemenci se tome usprotivi{e, tra`e}i da sudija bude Ebu-Musa el-E{’arijj. “Ne}emo nikoga osim Ebu-Muse”, govorili su. Ahnef ibn Kajs, ina~e poznat po lukavstvu, predlo`io je halifi da on bude njegov zastupnik, govore}i: “Allaha mi, zapao si u nevolju, ako mene ne odredi{ za sudiju. Odredi me uz sudiju, drugim ili tre}im. Ne}e se donijeti sporazum, a da ga ja ne rije{im niti }e ko napraviti sporazum, a da ga ne}u u~initi istim ili boljim od njega.” Me|utim, Ira~ani su insistirali da sudija bude Ebu-Musa el-E{’arijj. On se bio povukao iz borbe, pa su oti{li po njega i obavijestili ga da ljudi `ele mir. “Hvala Allahu kada je tako”, re~e im Ebu-Musa. “Izabran si za sudiju”, reko{e mu. “Svi smo Allahovi i Njemu se vra}amo”, na to }e Musa. Nakon {to je Ebu-Musa do{ao, obje strane se usaglasi{e i o tome potpisa{e zajedni~ki akt. A dvojici sudaca prepusti{e da odlu~e {ta je najbolje za muslimane. Ebu-Musa el-E{’arij i Amr ibn el-A’s dogovori{e se da se rje{enje proglasi sljede}eg ramazana u DevmetulD`endelu, da halifa do|e sa ~etiri stotine boraca, a tako|er, i Muavija sa ~etiri stotine boraca. Ako se sastanak iz bilo kojih razloga ne bi odr`ao, odgodio bi se do naredne godine, a obavio bi se u Ezrehu. Kada se halifa vratio u Kufu, {esnaest hiljada boraca izdvoji se iz njegove vojske i napustiv{i Kufu, odo{e za Nehrevan. Ustvari, to su bile harid`ije koje su primoravale halifu na odluke koje je on od po~etka odbijao i koje su ga prisiljavale na poteze kojima nije bio zadovoljan. Odbili su nastavak borbe na Siffinu kada su bili nadomak pobjede zapav{i u smi{ljenu klopku [amljana koji su podigli Mushafe na svoja koplja. Zatim, primorali su ga da za suca imenuje Ebu-Musa’a el-E{’arijja, umjesto Abdullaha ibn Abbasa ili Ahnefa ibn Kajsa, naka je Allah s njima zadovoljan. Ovoga puta zahtijevali su obnavljanje sukoba, iako je halifa s Muavijom ibn Ebi-Sufjanom zaklju~io sporazum o presudi, a nije njegovo da kr{i ugovore. Izme|u halife i harid`ija odr`ali su se mnogobrojni pregovori, sve dok se oni ne digo{e protiv

Ashabi Allahovog Poslanika

89

njega, optu`iv{i ga da je nevjernik. U mjesecu ramazanu halifa posla Ebu-Musu el-E{’arijju i Abdullaha ibn Abbasa u Devmetul-D`endel s pratnjom od ~etiri stotine ljudi, na ~elu sa [urejhom ibn Hanijem. Muavija je poslao Amra ibn el-’Asa na ~elu vojske od ~etiri stotine konjanika, a me|u njima je bio i Ubejdullah ibn Omer. Devmetul-D`endel nalazi se na pola puta izme|u Damaska i Kufe. Poslije dugih pregovora, dogovorili su se da se obojica odreknu i Alije i Muavije. Amr ibn el-’As je u svemu davao prednost Ebu-Musi, iskazuju}i mu po~ast i po{tovanje. Kada je trebalo razglasiti kona~nu odluku,Amr re~e: “Ebu-Musa, ustani i ka`i ljudima {ta smo se dogovorili!” Ebu-Musa ustade i re~e: “Ja i Amr smo razmatrali {ta je najbolje za ovaj ummet i zaklju~ili da je za jedinstvo ummeta najbolje da se odreknemo i Alije i Muavije, a da izbor prepustimo izbornom vije}u. Neka narod preuzme sud o ovome i neka odrede koga ho}e.” Kada je Alija obavije{ten o onome {ta se dogodilo, odbio je i prokomentirao da Ebu-Musa’a nije poslao da skine halifu nego da na|e rje{enje za rasplamsalu smutnju. Amr se sa svojom skupinom vratio u Damask, te je oti{ao do Muavije i obavijestio ga o dogovorenom. Nakon Amrove i Ebu-Musine “presude” situacija s harid`ijama u Nehravanu postala je komplikovana, bili su ustrajni da na~ine zlo Vo|i pravovjernih, Aliji ibn Ebi-Talibu . Halifa je odlu~io da se bori protiv harid`ija, te je izvr{io napad na Nehrevan i nanio im te`ak poraz, a onda im vratio sav zarobljeni plijen, ne uzev{i petinu. Hejsem ibn Adijj je kazao: “Kada je Alija upitan o stanovnicima Hehravana “Jesu li mu{rici?”, odgovorio je: “[irk je daleko od njih!” Pa je pitan: “A jesu li munafici?” A halifa je odgovorio: “Munafici vrlo malo Allaha spominju.” “A {ta su onda, Vo|o pravovjernih”, ponovo je upitan. Odgovorio je: “Na{a bra}a koja su napala na nas, pa smo se borili protiv njih zbog njihove neposlu{nosti.” Vo|i pravovjernih postalo je nesigurno biti u Iraku, a Muavija je u~vrstio svoju vlast, pove}ao broj svojih pristalica i oja~ao svoju vojsku. Ljudi oko halife nisu bili kao prije; polet im je splasnuo i izgubili su volju, naro~ito nakon presude. Muavija je slao grupe vojske iz [ama u pohode na mjesta u Iraku, kako bi provocirali vojsku Vo|e pravovjernih. Svaki put kad bi se desila bitka, Muavijina vojska vra}ala bi se u [am. Muavija

90                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

je slao vojsku i na Medinu, pa je prema Hid`azu poslao Busru ibn Ereta na ~elu tri hiljade vojnika. On je u{ao u Medinu, nakon {to ju je napustio halifin namjesnik Ebu-Ejjub. Vo|a pravovjernih provodio je te{ke dane. Vojska mu je oslabila. Hafiz ibn Kesir, opisuju}i te dane, ka`e: “Vo|a pravovjernih bio je u te{koj poziciji - vojska se digla protiv njega, a Ira~ani su ga napustili, odbiv{i da budu uz njega. [amljani su uzeli maha, te po~eli napadati sa svih strana, tvrde}i da pravo na hilafet pripada Muaviji. Kao dokaz za to iznosili su presudu dvojice sudaca, kada se jedan odrekao Alije, dok je Amr ibn el-’As potvrdio vladavinu Muavije, oduzimaju}i pravo na hilafet drugima. Stanovnici [ama oslovljavali su Muaviju sa ‘vo|a pravovjernih’. [to su stanovnici [ama vi{e ja~ali, to su stanovnici Iraka vi{e slabili. Njihov vo|a Alija ibn Ebi-Talib, r.a., najbolji na dunjaluku u to vrijeme - najpobo`niji i najskromniji, naju~eniji i najbogobojazniji, uprkos svemu, bija{e ostavljen i napu{ten, tako da je prezirao `ivot, a volio smrt, zbog mno{tva smutnji, nereda i spletki.”

PRESELJENJE NA AHIRET
^etrdesete godine po Hid`ri sastala su se tri ~ovjeka iz reda harid`ija: Abdurrahman ibn Amr, poznat kao ibn Muld`em el-Hamiri, Berk ibn Abdullah et-Temimij i Amr ibn Bekr etTemimij. Govorili su o svom stanju i spominjali {ta se dogodilo njihovoj bra}i u Nehrevanu. Zaklju~ili su da su muslimani “izgubljeni i zalutali”, te da treba pobiti njihove namjesnike. “Ne}emo ni{ta ostvariti dok su oni namjesnici, a ako mi dadnemo svoju `rtvu i uklonimo ih, oslobodit }emo ljude zablude i osvetiti na{u bra}u”, govorili su. Dogovorili su se da Abdurrahman ubije halifu Aliju, da Bekr ibn Abdullah ode u [am i ubije Muaviju, a da Amr ibn Bekr ubije Amra ibn el-’Asa. Utvrdili su da sedamnaestoga ramazana svaki ukloni svoju `rtvu. Bekr ibn Abdullah oti{ao je u [am i dogovorenog dana, a bilo je to uo~i petka, sakrio se pred Muavijinom ku}om, ~ekaju}i njegov izlazak na sabah-namaz. Kada ga je vidio, udario ga je zatrovanom sabljom po debelom mesu te{ko ga raniv{i, ali je Muavija nakon dugog lije~enja ozdravio. Odmah je naredio da se Bekr ibn Abdullah ubije. Amr ibn Bekr oti{ao je u Egipat i sakrio se u blizini d`amije u kojoj je klanjao Amr ibn el-’As i{~ekuju}i njegov dolazak na sabah. Allah je dao da se Amr tu no} razbolio, imao je jake bolove u stomaku, pa je odredio da Harid`e ibn Huzejfe, njegov zapovjednik policije, predvodi ljude u namazu umjesto njega. Amr ibn Bekrom presreo je i ubio Harid`u. I on je uhap{en i ka`njen ubistvom. [to se ti~e Abdurrahmana ibn Muld`ema, on je, nakon dolaska u Kufu, uspio nagovoriti Sekiba ibn Bed`ru da u~estvuje s njim u ubistvu Alije. S njima je bio, tako|er, i Verdan er-Rubabi. Njih trojica sakrili su se u blizini halifine ku}e. Kada je

Ashabi Allahovog Poslanika

91

halifa iza{ao iz ku}e da klanja sabah u d`ematu, Abdurrahman ibn Muld`em udario ga je sabljom po ~elu, pa se brzo okrenuo i dao u bijeg. Ipak, stigli su ga i uhapsili. Toga dana, Vo|a pravovjernih nije predvodio ljude u namazu, ve} je odredio Hubejra ibn Ebu-Vehba da bude imam d`emata. Kada je Ibn-Muld`em doveden pred halifu, upitao ga je halifa: “Allahov neprijatelju, zar ti nisam ~inio dobro?” “Jesi”, odgovorio je Ibn-Muld`em. “Pa {ta te onda navelo na ovo?” , upitao ga je ponovo halifa. Ibn-Muld`em mu odgovori: “^etrdeset jutara sam o{trio sablju i molio Allaha da njome usmrtim najgore stvorenje.” Halifa na ovo re~e: “Du{a za du{u. Ako umrem, ubijte ga, a ako ostanem `iv, vidjet }u {ta }u s njim odlu~iti.” Potom je D`undub ibn Abdullah u{ao kod halife i upitao ga: “Vo|o pravovjernih, ako te izgubimo, a ne izgubili te, ho}emo li prisegu dati Hasanu.” Halifa re~e: “Niti vam nare|ujem niti zabranjujem, vi bolje znate od mene.” Nakon ovoga pozvao je svoje sinove Hasana i Husejna i rekao: “Savjetujem vam da se bojite Allaha! Ne ~inite nepravdu na dunjaluku, pa makar vam bila u~injena. Nemojte plakati za onim {to vam je uskra}eno. Govorite istinu, budite milostivi prema siro~etu i pomozite nevoljnika. Budite nasilniku protivnici, a onome kome je nasilje u~injeno pomozite. Radite po Kur’anu, a u vezi s pitanjem vjere ne bojte se ni~ijeg prigovora.” Potom je pogledao u Muhammeda el-Hanefijja i upitao ga: “Jesi li upamtio {to sam rekao tvojoj bra}i?” “Jesam”, odgovorio je. Zatim mu je rekao: “Tebi preporu~ujem da po{tuje{ svoju bra}u zbog njihove prednosti nad tobom, slijedi ih i ne ~ini ni{ta bez njih.” A Hasanu i Husejnu je, o pitanju njihovoga brata, dao sljede}e savjete: “Ostavljam vam ga u emanet. On je va{ brat i moj sin, a znate da sam ga volio.” Halifa je poslije ranjavanja `ivio tri dana. Dao je i posljednje preporuke i upozorenja svojim sinovima, rekav{i: “Sinovi Abdul-Muttaliba! Nikako ne prolijevajte krv muslimana, govore}i: “Ubijen je Vo|a pravovjernih! Ubijen je Vo|a pravovjernih!” Neka se niko ne ka`njava smr}u, osim moj ubica. Hasane, ako umrem od njegova udarca, ubij ga, ali se nemoj i`ivljavati nad njim, jer sam ~uo Allahova Poslanika, a.s., da ka`e: “Nemojte nikoga kasapiti, pa makar se radilo i o bijesnom psu.” U zadnjoj halifinoj oporuci, koju je ostavio prije ed`ela, zapisano je sljede}e: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog” Ovo je oporuka Alije ibn Ebi-Taliba. Oporu~ujem da nema drugog boga osim Allaha, a

92                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Muhammed, a.s., Njegov je rob i poslanik. Allah je po Poslaniku Svome poslao Uputu i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo pravo mnogobo{cima. Zatim, klanjanje moje, obredi moji, `ivot moj i smrt moja, doista su posve}eni Allahu, Gospodaru svjetova, On nema sau~esnika, to mi je nare|eno i ja sam prvi musliman. ^vrsto se Allahova u`eta dr`ite i nikako se ne razjedinjujte. ^uvajte rodbinske veze da bi vam Allah olak{ao polaganje ra~una. Tako mi Allaha, Allah je uz jetime i nemojte im se izrugivati i udarati ih. Allaha mi, Allah je sa va{im kom{ijama oni su oporuka va{ega Poslanika, a.s., koji nije prestajao da nam ih spominje dok nismo pomislili da }e kom{ije imati pravo na naslje|e. Allaha mi, Allah je uz Kur’an, pa neka vas ne preteknu drugi u postupanju po Kur’anu. Allaha mi, Allah vas gleda dok ste u d`amijama u namazu i ne ostavljajte ih prazne, jer ako su prazne, ne}e biti ni nadgledane. Allaha mi, Allah poma`e u borbi na Njegovom putu kada zalo`ite `ivote svoje i imetke svoje. Allaha mi, Allah je uz zekat, on gasi Gospodarevu srd`bu. Allaha mi, Allah podr`ava onoga ko odbrani Njegova Poslanika, pa ne dozvolite nikako napad na njega u va{em prisustvu. Allaha mi, Allah je uz bijednika i siromaha, pa ih pozovite da im podijelite ono {to je kod vas. Allaha mi, Allah je uz va{e podanike. Namaz! Namaz! Ne bojte se u ime Allaha ni~ijeg prijekora. Govorite lijepe rije~i, kao {to vam je to Allah naredio. Ne ostavljajte nare|ivanje dobra, a odvra}anje od zla, pa da vam vladari postanu najgori od vas, zatim }ete Allaha moliti, a dove vam ne}e biti usli{ane. Du`nost vam je da se pazite i potpoma`ete, da ne izbjegavate jedan drugog, da ne prekidate me|usobne odnose i da se ne razjedinjujete. Poma`ite jedni druge u dobro~instvu i ~estitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu. Bojte se Allaha, jer Allah stra{no ka`njava. Allah vas ~uvao, o Poslanikovo, a.s., potomstvo, i ~uvao vas kao {to je ~uvao Svoga Poslanika. Molim Allaha da vas pomogne. Neka je na vas selam i milost Allahova.” Nije prestao govoriti “La ilahe illallah” dok mu du{a nije preselila svome Stvoritelju, neka je Allahovo zadovoljstvo i selam na njega. Postoje razli~ita predanja oko toga gdje je ukopan Alija: jedni ka`u da je d`enazu klanjao njegov sin Hasan, prou~iv{i ~etiri tekbira, i da je ukopan u Rahbi kraj velike d`amije u Kufi; drugi ka`u da je ukopan kod kufljanskog dvorca; tre}i, da ga je Hasan prenio u Medinu i ukopao u Bekijju, blizu .atime. Ve}ina histori~ara se sla`e da je ukopan u Ned`efu. Poslije ukopa Alije, njegov ubica Abdurrahman ibn Muld`em ubijen je i zakopan na nepoznatom mjestu.

Ashabi Allahovog Poslanika

93

VRLINE
Kada je ubijen, halifa je imao {ezdeset tri godine, a hilafet mu je trajao ~etiri godine i devet mjeseci. Imao je najpohvalnija svojstva i ~itav `ivot je pro`ivio ~edno i skromno; u ibadetu i tra`enju nauke, ne obaziru}i se na dunjaluk. Vo|a pravovjernih bio je pravedan, istinoljubiv i tra`io je jednakost za sve. Da mu je bilo dato da vlada u vremenu bez smutnje, zemlja bi se ispunila pravdom. Bio je naju~eniji vladar. Njegova mudrost i ozbiljnost izra`ene su kroz njegove izreke, presude i oporuke. Pjesnici, govornici i pisci opisali su ga u mnogim pjesmama, knjigama i govorima. Ebu-Esved ed-Du’eli, oplakuju}i ga, ka`e: “Zar u mjesecu posta boli nam zadaste, od svih ljudi najboljega, najboljeg {to jahati umjede nam ubiste {to putova{e i na la|i bija{e, {to je obuvao obu}u i skidao je, ~itao Kur’an i jasne dokaze. Kad pogleda{ lice Ebu-Husejna, vidjet }e{ mjesec kako te promatra. Kurej{ije su znali kakvi god su bili, da si najbolji od njih po porijeklu i vjeri. .adl Abbas ibn Ebu-Leheb oplakao ga je rije~ima: “Nisam se nadao da }e fitnet sti}i do Ha{ima, a zatim i do Ebu-Hasana Prvi mladi} koji okrenu se Kibli i namaz obavi najbolje od ljudi znade Kur’an i sunnet. Zadnji je od ljudi bio s Poslanikom, D`ibril mu pomaga{e da okupa ga i zamota u }efine. Ko je on i {ta u njemu bi, ne}ete saznati, niko ne}e imati {to on imade od ljepote.” Neka je Allah zadovoljan Vo|om pravovjernih, Alijom ibn Ebi-Talibom, u~enjakom, pobo`njakom i mud`ahidom.

EBU-UBEJDE AMIR IBN EL-D@ERRAH, R.A.

PORIJEKLO
Ebu-Ubejde Amir sin je El-D`errahov koji je porijeklom iz loze Kurej{ija. Lanac njegova roda je sljede}i: Amir je sin Abdullahov, a on El-D`errahov, a on Hilalov, a on Uhejbov, a on Dabbeov, a on El-Harisov, a on .ihrov.

PRIMANJE ISLAMA
Bio je jedan od prvih koji su primili islam. Allah ga je uputio otvoriv{i mu srce prema islamu posredstvom Ebu-Bekra, r.a. Drugi dan nakon {to je Ebu-Bekr primio islam, povezao se s pojedinim Kurej{ijama u kojima je vidio ~vrstinu i plemenitost. Izabrao je nekolicinu njih, objasnio im osnovne principe poslanice i pozvao ih u islam. Po{to su mu se odazvali, odveo ih je Poslaniku, a.s. U toj grupi su bili: Osman ibn Maz’un, Zubejr ibn el-’Avam, Abdurrahman ibn Avf, Erkam ibn Abu el-Erkam i Ebu-Ubejde ibn el-D`errah, neka je sa svima njima Allah, d`.{., zadovoljan. Allahov Poslanik, a.s., primio ih je te su pred njim izjavili svoj ulazak u islam, izgovaraju}i {ehadet: “E{hedu en la ilahe illellah ve e{hedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu”Svjedo~im da nema boga osim Allaha i svjedo~im da je Muhammed Njegov rob i Poslanik. Hvala neka je Allahu, d`.{., {to je tako bilo.

96                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

LI^NOST
Ebu-Ubejde je bio stamenita li~nost oki}ena skromno{}u vjernika i `estinom u odbrani prava vjere. Bija{e visok, mr{av, blijedoga lica, slabe brade, otmjen i elegantan, kada bi ga ~ovjek sreo, nekako bi se odmah oraspolo`io. Islam mu je pove}ao poniznost i uljep{ao ahlak pa je zra~io mirom i stalo`eno{}u tako da bi njegovo dru{tvo osjetilo prijatnost i toplinu. U isto vrijeme, kada bi to situacija zahtijevala, znao se preobratiti da bude poput lava. Abdullah ibn Omer, r.a., opisao ga je rije~ima: “Trojica Kurej{ija su najugledniji me|u narodom, najljep{e naravi i najve}ega stida. Kada pri~aju s tobom, ne la`u, a kad pri~a{ s njima, slu{aju te. Oni su: Ebu-Bekr, Osman ibn Affan i Ebu-Ubejde ibn el-D`errah.”

POVJERENIK UMMETA ALLAHOVOGA POSLANIKA, A.S.
Ebu-Ubejdina snaga vjerovanja u Allaha, najljep{ega Gospodara i u ispravnost islama kao vjere, bila je ~vrsta i stabilna poput planine. Bio je veliki mud`ahid i povjerljiv savjetnik, pa je Resulullah, a.s., za njega rekao: “Svaki ummet je imao svoga povjerenika a povjerenik ovoga ummeta je Ebu-Ubejde ibn el-D`errah.” U knjigama koje govore o `ivotopisu Muhammeda, a.s., kao i u knjigama historije islama, mo`e se vidjeti posebno mjesto koje je Ebu-Ubejde zauzimao kod Poslanika, a.s. Mnogi ashabi `eljeli su njegovu dered`u. Muhammed ibn D`’afer pripovijeda jedan takav primjer: “Do{la je jedna delegacija kr{}ana kod Allahovoga Poslanika, a.s., i rekla mu: “Ebul-Kasime, po{alji s nama jednoga od tvojih ashaba koji }e nam presuditi oko imetka oko kojeg se ne mo`emo dogovoriti, a mi smo zadovoljni sa muslimanima. Resulullah, a.s., re~e: “Do|ite ve~eras, poslat }u vam ~vrstog i pouzdanog.” Omer ibn el-Hattab, r.a., rekao je: “Poranio sam na podne `ele}i da budem taj koji }e kr{}anima presuditi. Kada je Allahov Poslanik, a.s., klanjao podne, po~e se okretati lijevo-desno, a ja sam se protezao kako bi me ugledao. Me|utim, on nije prestajao tra`iti pogledom sve dok ne ugleda Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha, pa ga pozva i re~e mu: ‘Idi s njima i pravedno presudi u njihovom sporu.’ A ja rekoh: ‘Ebu-Ubejde zadobio je tu povjerljivu i va`nu du`nost...’”

Ashabi Allahovog Poslanika

97

Ovo je jedno od predanja koje govore koliko je Ebu-Ubejde bio blizak Allahovom Poslaniku, a.s., i koliko je imao povjerenje u njega. Resulullah, a.s., davao mu je zadu`enja u stvarima koje su iziskivale snagu i povjerljivost, a on je bio ~vrst i pouzdan. ^injenica je da ovaj nadimak kojim je Poslanik, a.s., po~astio Ebu-Ubejdu nije bio slu~ajan. Naprotiv, on je imao duboke razloge, a mo`da je najve}i ispit na koji je Allah, d`.{., stavio Svoga roba Ebu-Ubejdu, ono {to }emo uz Allahovu, d`.{., pomo} prepri~ati u onome {to slijedi.

TE@AK ISPIT
Ebu-Ubejde je bio uvijek u Poslanikovoj, a.s., blizini - u d`amiji, na sijelima, u bitkama i u pohodima. Sa prvim muslimanima prolazio je kroz sve nevolje trpe}i sve vrste ka`njavanja, zlostavljanja i poni`avanja. Tako|er je bio me|u prvom desetericom koji su u~inili hid`ru u Abesiniju, po nare|enju Allahovoga Poslanika, a.s., Allahovom pomo}u; uprkos svim nevoljama, Ebu-Ubejde je ostao ~vrst poput planine. U Bici na Bedru Ebu-Ubejde je bio na te{kom ispitu, a vjerovatno i najte`em {to ga ~ovjek mo`e uop}e i do`ivjeti. On je u toj bici napadao i udarao ohole uobra`ene heroje i uni{tavao oli~enje {irka i kufra pa je ubijen ko je ubijen, ranjen ko je ranjen i pobjegao ko je uspio pobje}i. Me|utim, jednoga konjanika od kurej{evi~kih mu{rika je cijelo vrijeme izbjegavao. Ebu-Ubejde je, u~e}i tekbire, sabljom razbijao nevjerni~ke redove, a taj konjanik stalno ga je progonio, `ele}i podijeliti mejdan s njim, sve dok ga nije doveo u polo`aj da je okr{aj bio neizbje`an. Ebu-Ubejde podi`e sablju i zamahnu na konjanika, udariv{i ga tako da ga odmah obori na zemlju. [iknu krv i zacrveni zemlju okolo. Te{ko je i pomisliti ko je ubijeni ~ovjek, jer je doga|aj koji se desio bio krupniji od ljudi. Naime, taj konjanik nije bio niko drugi do Abdullah ibn el-D`errah, Ebu-Ubejdov otac. Bio je mu{rik, nevjernik, zagri`en u svome kufru; dobio je kaznu koju je i zaslu`io. Tako je ~vrsta bila Ebu-Ubejdova vjera u Allaha, tako postojan je bio u islamu, toliko spreman da ulo`i na putu Istine. Ubejde je ubio kufr i {irk oli~en u svome ocu. Allah ga je odlikovao i obradovao D`ennetom. Uzvi{eni je iznad sedam nebesa objavio ajete o njemu: “Ne treba da ljudi, koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju, budu u ljubavi sa onima, koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili o~evi njihovi, ili sinovi njihovi, ili bra}a njihova, ili ro|aci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osna`io, i On }e ih uvesti u d`enetske ba{}e kroz koje }e rijeke te}i, da u njima vje~no ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni Njime. To je Allahova strana, a oni na Allahovoj strani }e sigurno uspjeti.” 18 Ebu-Ubejde je bio jedan od onih kojima je za `ivota obe}an D`ennet, neka je Allahovo zadovoljstvo i selam na njega.

98                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

EHTEM
Ebu-Ubejde imao je i nadimak “Ehtem”, {to zna~i “onaj kome su polomljeni prednji zubi”, a Ebu-Bekr je o njemu rekao: “Bio je najljep{i ~ovjek koji je imao polomljene zube.” Razlog za ovaj nadimak jeste doga|aj koji vrijedi zapisati zlatnim slovima kao veliki dokaz njegove pokornosti Resulullahu, a.s., i spremnosti da ga brani i du{om i tijelom. Bitka na Uhudu bila je prvi i najve}i poraz koji su muslimani do`ivjeli u svojoj historiji. Zbog odredbe koju je Allah htio, neki muslimani su se oglu{ili o Resulullahove, a.s., naredbe i nakon {to su bili nadohvat pobjede, situacija se okrenula u korist neprijatelja i pretrpje{e poraz. U toj bici muslimani su izgubili velikoga heroja Hamzu ibn Abdul-Muttaliba, amid`u Allahovoga Poslanika, a.s., koji je zajedno s ostalim {ehidima ukopan na Bekijji, neka je na sve njih Allahov selam. Sam Allahov Poslanik zadobio je tjelesne povrede kada su ga mu{rici okru`ili, `ele}i ga dokraj~iti, pa ga ranili u lice; polomili su mu kutnjak, a u ~elo su mu se zabile dvije halke od pancira, tako da je pao na zemlju. Ashabi su ga okru`ili, {tite}i ga vlastitim tijelima. Mu{rici su se ponadali da je Allahov Poslanik, a.s., poginuo, pa su po~eli na sve strane {iriti vijest o tome, {to jo{ vi{e skrha muslimane. Me|utim, kada su spoznali i uvjerili se da mu{rici la`u i da je Allahov Poslanik, a.s., `iv, trgnuli su se, zala`u}i `ivote da bi ga odbranili. Ashabi su se okupili oko Vjerovjesnika, a.s., a krv mu je tekla niz lice. Dvije halke koje su mu se zabole u lice zadavale su mu `estoku bol, te su ashabi gledali kako da ih {to bezbolnije izvade. Ebu-Ubejde poku{ao ih je izvaditi rukom, ali se pobojao da ne povrijedi Poslanika, a.s., pa je pribli`io lice njegovom licu, obuhvatio prvu halku usnama, sna`no je stisnuo zubima, a zatim je polahko i nje`no povukao. Kad ju je izvadio, slomio mu se zub. Zatim je ponovo pribli`io svoje lice Poslanikovom, a.s., licu i izvadio i drugu halku, pri ~emu je slomio drugi zub. Otuda je Ebu-Ubejde dobio nadimak “Ehtem”, i zaista je bio najljep{i ~ovjek polomljenih zuba, neka je Allah zadovoljan njime.

“BITKA PALMINOGA LI[]A”
Ebu-Ubejde imao je uvijek neko zadu`enje, i bez obzira koliko ono veliko i te{ko bilo, okon~avao ga je kako ga je Allahov Poslanik, a.s., zadu`io: iskreno, povjerljivo i ustrajno. U “Bici palminoga li{}a” imao je ogromnu odgovornost. Allahov Poslanik, a.s., zadu`io ga je da presretne kurej{ijski karavan i odredio ga zapovjednikom tri stotine mud`ahida. Od hrane su imali samo ranac hurmi. Trebalo je izvr{iti zadatak, ne obra}aju}i pa`nju {to je

Ashabi Allahovog Poslanika

99

bilo vrlo malo hrane, bez obzira na te{ke neprilike kroz koje su muslimani prolazili i ne mare}i {to je put dalek. Krenuo je Ebu-Ubejde, uz Allahovu pomo}, na put. Svakoga je dnevno zapadala po {aka hurmi, a kad je i hurmi po~elo nestajati, Ebu-Ubejde je svakom mud`ahidu davao po jednu hurmu. Hurmu su stavljali u usta i sisali, a poslije pili vodu cijeli dan. Kada je hurmi nestalo, nasjekli su palmovoga li{}a, izmrvili ga pa ga poslije `vakali i na to pili vodu. Ovaj te{ki zadatak je izvr{en, a Ebu-Ubejde i mud`ahidi vratili su se kao pobjednici. Ovaj pohod je nazvan “Bitka palminoga li{}a”.

SEKI.E BENU-SAIDE
Da bismo vi{e saznali o sposobnostima Ebu-Ubejde i o njegovom posebnom mjestu koje je imao u islamu, potrebno je znati {ta se desilo u Sekifi Benu-Saide u Medini. Nakon {to je Allahov Poslanik, a.s., ispustio svoju plemenitu du{u, muslimani su se sastali u Sekifi Benu-Saide, dogovaraju}i se i raspravljaju}i o budu}em halifi kojem }e dati prisegu. Omer ibn el-Hattab okrenuo se Ebu-Ubejdi i rekao mu: “Pru`i ruku da tebi dadnem prisegu, jer sam ~uo Allahovog Poslanika, a.s., da ka`e: ‘Svaki ummet ima svoga povjerenika a povjerenik ovoga ummeta je Ebu-Ubejde.’” Ebu-Ubejde mu odgovori: “Nikad ne}u pro}i ispred ~ovjeka kome je Allahov Poslanik, a.s., naredio da nas predvodi u namazu i koji nam je bio imam sve dok Allahov Poslanik, a.s., nije preselio na ahiret. Prisega je data Ebu-Bekru, a Ebu-Ubejde je bio najbolji pomaga~, savjetnik i povjerenik, velike du{e ispunjene uzvi{enim dini-islamom.

BITKA KOD ZATIS-SELASILA
Povjerenje koje je Allahov Poslanik, a.s., gajio prema Ebu-Ubejdi bilo je neizmjerno. Pa dovoljno mu je ponosa {to je bio zapovjednik vojskom u kojoj su bili Ebu-Bekr i Omer, r.a. Naime, kada je Resulullah, a.s., poslao Amra ibn el-’Asa u Zatus-Selasil, tamo je nai{ao na pote{ko}e te je zatra`io pomo}. Allahov Poslanik, a.s., kao pomo} poslao mu je vojsku na ~ije je ~elo stavio Ebu-Ubejdu, a me|u mud`ahidima bili su Ebu-Bekr i Omer, neka je Allah zadovoljan njima svima.

100                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

PREMA [AMU
Nakon Poslanikovoga, a.s., preseljenja na ahiret, Ebu-Ubejde nije prestajao s davanjem, zalaganjem i `rtvovanjem na putu vjere Jednog Jedinog Allaha. Ebu-Bekr je za vrijeme svoga hilafeta poslao ~etiri odreda vojske prema [amu, kako bi se borili protiv Bizantijaca i dini-islamom osvijetlili taj dio Zemlje. Za komandu nad odredima izabrao je ~etiri pravovjerna mud`ahida: Ebu-Ubejdu Amira ibn el-D`erraha, Jezida ibn Ebi-Sufjana, [urahbila ibn Hasneta i Amra ibn el-’Asa. Svaki je bio emir jednoga odreda koje su ~inili arapski plemi}i i uglednici. Nakon {to je svaki odred obavio svoj zadatak, zbog mno{tva ratnih zona bilo je nu`no uspostaviti jedinstvenu komandu. Nije bilo povoljnije osobe koja bi preuzela komandu od Ebu-Ubejde. Ebu-Bekr izabrao ga je za zapovjednika, a zbog toga slu~aja dobio je nadimak Zapovjednik nad zapovjednicima. Nakon nekog vremena Bizantijci su postali ozbiljna prijetnja muslimanima, po{to su skupili i ujedinili sve svoje raspolo`ive snage, sredstva i oru`je. Ebu-Bekr poslao je nare|enje Halidu ibn el-Velidu, koji je tada komandovao vojskom u Iraku, da odmah krene prema [amu u ispomo} muslimanima. Tako|er je naredio da bude emir cjelokupne vojske u [amu, ujediniv{i time Ebu-Ubejdovu povjerljivost i Halidovu hrabrost. Ebu-Ubejde je ovu naredbu primio na najljep{i na~in, jer se on borio na Allahovom putu, a ne da bi zadobio polo`aj ili utjecaj. Kada je Omer ibn el-Hattab preuzeo hilafet, izdao je naredbu da se Halid ibn el-Velid smjeni sa mjesta zapovjednika vojske [ama, a da na njegovo mjesto do|e Ebu-Ubejde. Naredba o smjeni do{la je u vrijeme borbe, kada je Halid vodio muslimane ka pobjedi. Ebu-Ubejdu bilo je stid preuzeti vo|stvo u trenucima kada je Halid trebao okusiti slast pobjede pa je zatajio nare|enje, bore}i se pod Halidovom komandom. Zaista je bio veli~anstvan taj ~ovjek, neka je Allahov blagoslov na njega. Kakva je njegova dered`a u Allahovoj ~istoj vjeri; zanemario je polo`aj, ugled, vo|stvo, iako je imao pravo na to, da bi muslimani ostvarili pobjedu. @elio je da se bitka nastavi onako kako je Halid isplanirao. Omer je saznao za njegovo otezanje sa Halidovom smjenom, te mu je poslao pismo u kojem potvr|uje naredbu: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog” “Od Allahova roba Omera ibn el-Hattaba, r.a., vladara pravovjernih - Ebu-Ubejdi Amiru ibn el-D`errahu. Selamun alejkum. Zahvaljujem Allahu mimo Kojeg drugog boga nema i donosim salavat i selam na Njegova poslanika Muhammeda, a.s. Odredio sam te za zapovjednika muslimana i nemoj da te je stid bilo {ta u vezi s tim. Allah se ne stidi istine.

Ashabi Allahovog Poslanika

101

Preporu~ujem ti da se boji{ Allaha, Koji te izbavio iz kufra u iman i iz zablude izveo na Uputu. Odredio sam te zapovjednikom Halidove vojske, pa je primi, a njega smijeni. Ne {alji muslimane u propast da bi zadobio ratni plijen, i ne {alji odrede da bi sabrao {to vi{e.” Kada je Halid saznao za naredbu o svojoj smjeni, odmah se uputio Ebu-Ubejdi. Me|u njima odigrao se dijalog koji oslikava uzvi{enost dvije du{e, njihovu skromnost prema dunjaluku, i potpunu predanost Allahovoj vjeri, neka je Uzvi{eni zadovoljan s njima obojicom. “Allah ti oprostio, do{lo ti je pismo od halife o mojoj smjeni i tvome postavljanju, a nisi me obavijestio. Klanjao si iza mene dok je vlast, u stvari, pripadala tebi?”, rekao je Halid Ebu-Ubejdi. “Neka je Allahov oprost na tebe. Nisam ti htio re}i dok ne sazna{ od drugoga i nisam `elio remetiti bitku dok se sve ne okon~a, pa te tek onda obavijestiti, uz Allahovu pomo}. Ne `elim dunjalu~ku vlast i ne radim za dunjaluk. Sve ovo {to vidi{ nestat }e, a mi smo bra}a i pokorni Allahovoj volji. Ne {kodi ~ovjeku da slijedi brata u dunjalu~kim i ahiretskim stvarima”, odgovorio je Ebu-Ubejde. Ovakva je bila veli~ina ashaba, ovako je pobje|ivala vjera Istine, ovako se vihorila zastava pravde iznad pora`enog mnogobo{tva i nevjerstva, hvala neka je Gospodaru svjetova na ni’metima islama.

MUSLIMAN KUREJ[IJA
Zapovijedni{tvo nad vojskom nije zavelo Ebu-Ubejdu - nije umanjilo ni{ta od njegove skromnosti i jednostavnosti, niti je trunka oholosti u{la u njegovo srce. Ko bi ga sreo vidio bi obi~nog mud`ahida, bez traga nekakve rasko{i ili luksuza pri njemu. Mud`ahidi su bili zapanjeni njime, a kada je on ~uo za to, rekao je: “Ja sam musliman Kurej{ija, i nijedan od vas, bio on crven ili crn, ne nadma{i me u bogobojaznosti, a da ne po`elim da budem kao on.” Veli~anstvena je li~nost bio Ebu-Ubejde: skromna, samilosna, islamom uzvi{ena! Kada je jednom prilikom halifa Omer ibn el-Hattab posjetio [am, pitao je glasom punim ~e`nje: “Gdje mi je brat?” Upitali su ga: “A ko je on, Emirul-mu’minine?” “Ebu-Ubejde Amir ibn el-D`errah!”, odgovorio im je. Ebu-Ubejde do~ekao je i zagrlio halifu, iskazuju}i mu dobrodo{licu, sretan {to ga je vidio, pa ga je odveo ku}i. A ku}a Zapovjednika nad zapovjednicima, vo|e najve}e muslimanske vojske toga doba, bila je pravi odraz njegove skromnosti. Naime, Omer u njegovoj ku}i nije zatekao ni{ta osim prostog du{eka na kojem je

102                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

spavao, sablje i {tita. Ni{ta vi{e. Pravedni halifa se nasmije{io i upitao ga: “Zar nisi uzeo za sebe kao {to neki uzimaju?” A Ebu-Ubejde mu odgovori: “Vladaru pravovjernih, ovo mi je dovoljno za `ivot.”

PRESELJENJE NA AHIRET
U Ebu-Ubejdovo vrijeme predio [ama pogodila je stra{na epidemija kuge, poznata kao “Kuga Emvasa”19, kojom je Allah, d`.{., uzeo `ivote velikog broja ashaba. Halifa Omer, r.a., pobojao se da ne izgubi Ebu-Ubejdu pa mu je poslao pismo u kojem je stajalo: “Ukazala mi se potreba za tobom, a ne mo`e je ispuniti niko osim tebe; ako ti ovo moje pismo do|e no}u, insistiram da krene{ ne ~ekaju}i dan, a ako ti do|e danju, insistiram da krene{ ne ~ekaju}i no}.” Kada je Ebu-Ubejde pro~itao pismo nasljednika Allahova Poslanika, a.s., znao je da ga on ne `eli zbog posla nego da bi ga izvukao ispred napasti zaraze, pa mu je napisao: “Vladaru pravovjernih, znam za {to sam ti potreban. Ja sam u muslimanskoj vojsci, a njihova nesre}a je i moja nesre}a, ne `elim ih napustiti dok Allah ne presudi i meni i njima. Kada ti do|e ovo pismo, oslobodi me od toga {to tra`i{ i dozvoli mi ostanak.” Ostao je sa svojom vojskom, u~vr{}uju}i temelje ~iste vjere, neka je hvala Allahu, Koji mu je to omogu}io. Ebu-Ubejde obolio je od kuge, pa kad je osjetio da mu se primi~e ed`el, okupio je mud`ahide i ostavio im sljede}u oporuku: “Ostavljam vam preporuku, ako je prihvatite -dovjeka vam dobro: klanjajte namaz, postite ramazan, dijelite sadaku, obavite had` i umru, budite ponizni, savjetujte vo|e i nemojte ih varati, nemojte da vas dunjaluk upropasti. Zaista, kada bi ~ovjek sagradio hiljadu zgrada, na kraju }e morati do}i u polo`aj u kojem mene sada vidite. Esselamu alejkum ve rahmetullah.” Potom se okrenuo Muazu ibn el-D`ebelu i rekao mu: “Muaze, predvodi ljude u namazu”, a potom ispustio svoju plemenitu du{u, Allah mu mezar osvijetlio. Kada je umro, imao je pedeset osam godina. Neka je milost i selam na povjerenika Muhammedova, a.s., ummeta, zapovjednika, jednog od najve}ih mud`ahida i da’ija dini-islama, u prostranim d`enetskim vrtovima, u dru{tvu s plemenitim ashabima.

ABDURRAHMAN IBN AV., R.A.
NJEGOVO IME
Njegovo ime je Abdurrahman, sin je Abdul-Avfov, a on sin El-Harisov, a on Zuhrov, a on Kilabov, a on Murra el-Kure{ija ez-Zuhrija. Nadimak mu je bio Ebu-Muhammed. U d`ahilijetu se zvao Abdul-Amr ili Abdu K’ab. Nakon {to je izjavio islam, Poslanik, a.s., promijenio mu je ime u Abdurrahman.

LI^NOST
Bio je lijepoga izgleda, svijetle puti, srednje visine, krupnih crnih o~iju, pravilnoga nosa, krupnih {aka i prstiju. Posjedovao je veliku tjelesnu snagu, koja mu je u bitkama omogu}avala da se lahko kre}e i napada, podnose}i sve neda}e i tegobe. Bija{e nje`an i miran, a imao je sve odlike ugledna ~ovjeka. @elio je svakome dobro i sam se `rtvovao kako bi doprinio kakav hajr.

PRIMANJE ISLAMA
Ubraja se me|u prve muslimane. Allah, d`.{. uputio ga je na islam poredstvom Ebu-Bekra, r.a. Ebu-Bekr stupio bi u kontakt sa mekanskim ljudima i mladi}ima za koje je dr`ao da u njima ima dobra, pa bi onda nekima od njih predlagao da prime islam. Me|u njima je bio i Abdurrahman ibn Avf. Pored njega islam su primili, tako|er: Osman ibn Affan, Zubejr ibn el-Avvam, Talha ibn Ubejdullah i S’ad ibn Ebu-Vekkas. Svi su se odazvali pozivu pravde i istine.

104                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Abdurrahman je objavio svoje primanje islama prije nego je Muhammed, a.s., u{ao u ku}u Erkama ibn Ebu-el-Erkama, tzv. “Ku}u islama”, daju}i mu neopozivu prisegu. On je jedan od prve osmerice koji su primili islam i u~vrstili njegove temelje, slijede}i Allahova Poslanika, a.s. Tako|er, Abdurrahman je jedan od deseterice kojima je D`ennet obe}an jo{ za njihova `ivota.

HID@RA
Kurej{ije su se `estoko rasrdile kada su vidjeli da se Muhammedovom, a.s., pozivu odazivaju razli~iti slojevi ljudi i ugledan i obi~an svijet. Iz bijesa su po~eli ka`njavati i mu~iti one koji prihvate i prigrle novu vjeru i odazovu se pozivu Poslanika, a.s. Abdurrahman ibn Avf je, kao i drugi, bio izlo`en razli~itim vidovima ka`njavanja, ali je ostao ~vrst i nepokolebljiv u svome uvjerenju i principijelan u svome obe}anju i prisezi datoj Resulullahu, a.s. Vjera je prodrla u njegovu du{u i oja~ala ga snagom i saburom. Ime koje mu je dao Allahov Poslanik, a.s., za Abdurrahmana je bilo istinski ponos, a kada bi ga neki od kurej{evi}kih plemi}a zovnuo njegovim predislamskim imenom, Abdu Amr, ne bi se odazivao. Podnosio je prezir brane}i svoj dini-islam i `ivot, ne posustaju}i i ne klonuv{i na putu Istine. Kada su se ugnjetavanja muslimana poja~ala, Vjerovjesnik, a.s., suosje}aju}i s njima, naredio je hid`ru u Abesiniju, kako bi za{titu potra`ili kod tamo{njeg pravednog vladara. U prvoj hid`ri u Abesiniju me|u muhad`irima je bio i Abdurrahman. Tu, u tu|oj zemlji, muhad`iri su ~vrsto dr`ali svoju vjeru, obo`avali su Allaha, d`.{., a srca su im ~eznula za rodbinom i za Mekom, njihovom domovinom. Kada je Allahov Poslanik, a.s., osjetio da bi se muhad`iri mogli vratiti, nakon obe}anja koja je dobio od kurej{evi}kih velikana, pozvao je muhad`ire pa su se ponovo okupili oko uzvi{ene misije. Ali to nije dugo potrajalo jer su Kurej{ije prekr{ili svoje obe}anje, te je u~injena i druga hid`ra. Abdurrahman je ponovo bio me|u muhad`irima.

Ashabi Allahovog Poslanika

105

U MEDINI
Veza izme|u Allahovoga Poslanika, a.s., i stanovnika Medine u~vrstila se nakon prve prisege i nakon formiranja grupe ensarija - stanovnika Medine, koji su povjerovali u poslani~ki poziv. Nakon druge prisege broj ensarija se znatno pove}ao i Allah, d`.{., im je osvijetlio srca dini-islamom. Muhammed, a.s., uvidio je da }e Medina biti prijestolnica islama i novi centar odakle }e se vjera istine {iriti u sva podru~ja, zato je naredio da se tajno ~ini hid`ra u nju. Kada je hid`ra u~injena, Poslanik, a.s., bratimio je muhad`ire i ensarije kako bi se zbli`ili i ujedinili u okrilju islama. Tako je pobratio Abdurrahmana ibn Avfa sa S’adom ibn Rebiom. S’ad je bio vrlo bogat ~ovjek, pa je predlo`io Abdurrahmanu da mu dadne pola svoga imetka i da ga o`eni jednom od njegove dvije `ene. O ovome je zabilje`eno predanje koje je prenio ~asni ashab Enes ibn Malik: “S’ad ibn Rebi’a je rekao Abdurrahmanu: ‘Brate, najbogatiji sam u Medini, pa izdvoji iz mog imetka polovinu sebi. O`enjen sam dvama `enama. Pogledaj koja ti se vi{e svi|a, pa se njom o`eni.’ Abdurrahman mu odgovori: ‘Neka ti Allah pove}a imetak i porodicu, nego, uputi me na pijacu.’ Abdurrahman je u{ao u trgovinu i zara|ivao. Ovako je zaradio veliko bogatstvo kakvo niko prije njega nije imao. Te`io je da mu trgovina bude halal i izbjegavao je svaki posao u kojem je bilo harama ili sumnjivih stvari. Zbog toga mu je Allah pove}ao nafaku, pro{irio trgovinu i uve}ao zaradu. Kada je stekao dovoljno da bi mogao dati mehr za `enu, o`enio se. Oti{ao je da obraduje Allahova Poslanika, a.s., a tijelo mu je bilo na{kropljeno lijepim mirisom. Poslanik, a.s., za~udio se njegovom stanju i upitao ga: ‘[ta si dao `eni kao mehr?’ On odgovori: ‘Zlata koliko je te{ka ko{pa hurme.’ ‘Priredite svadbenu gozbu, makar ovcom... Neka ti Allah da blagoslova u tvome imetku’, re~e mu Poslanik. Dova koju je Resulullah, a.s., uputio bila je klju~ Abdurrahmanova bogatstva i pro{irivanja trgovine. Vi{ak svoje zarade dijelio je na Allahovom putu, a od te usli{ane dove Abdurrahmanu se imetak pove}avao gdje bi god po{ao i u {ta god bi ulo`io. Sam je za sebe rekao: ‘Imao sam osje}aj kada bih podigao kamen, pod njim bi na{ao zlato ili srebro.’”

106                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

VELIKA ^AST
Abdurrahman je stekao veliki ugled kroz dvije stvari koje nije stekao nijedan ~ovjek. Allah ga je blagoslovio velikim imetkom kojega je bilo u izobilju, posredstvom dove odabranoga Poslanika, a.s., i njegovom te`njom za halal-zaradom. Druga po~ast bila je ve}a od prve; naime Abdurrahman je predvodio d`emat, a Allahov Poslanik, a.s., klanjao je za njim u d`ematu me|u muktedijama. Ima li ve}e po~asti od te?! U Taberijinom predanju zabilje`eno je da je prilikom pohoda na Tebuk Allahov Poslanik, a.s., oti{ao radi svoje potrebe, a u me|uvremenu se formirao d`emat klanja~a ~iji imam je bio Abdurrahman. Kada se Resulullah, a.s., vratio, Abdurrahman mu htjede ustupiti mjesto, ali mu Poslanik, a.s., nai{areti da nastavi. Abdurrahman je klanjao namaz, a Resulullah je klanjao iza njega. Postoji i drugo predanje istoga zna~enja. Naime, bilo je nastupilo namasko vrijeme, a Allahov Poslanik, a.s., bio je odsutan, pa su muslimani formirali d`emat, izabrav{i za imama Abdurrahmana. On je imamio prvi rekat kada je do{ao Allahov Poslanik, a.s., pa je zanijetio namaz za Abdurrahmanom i dovr{io ga me|u muktedijama. Zaista, divna i velika je ~ast biti imam pred Allahovim Poslanikom, a.s.

STALNI D@IHAD
Abdurrahman nije bio od onih trgovaca koje je trgovina udaljila od spominjanja Allaha i borbe na Njegovom putu. Naprotiv, bio je pri ruci Allahovom Poslaniku, a.s., u svakoj bici i pohodu. A bio je veliki mud`ahid, vje{t konjanik i junak. U Bici na Bedru mu{rici Kurej{ija okupili su svoje silnike i dobro se naoru`ali i opremili. Muslimani su se spremili za borbu na ~elu s Allahovim Poslanikom, a.s., skromno naoru`ani. Najve}a oprema bila im je vjera i spremnost na `rtvu za Allahovu Rije~. Abdurrahman je tako|er u~estvovao u borbi, ubijaju}i neprijatelje svojom sabljom, kada ga zovnu jedan Kurej{evi}, ina~e `estoki protivnik islama i muslimana, koji mu je u Meki nanio velike patnje. Bio je to Umejr ibn Osman ibn Ka’b et-Tejmi. Izrugivao mu se, prozivaju}i ga predislamskim imenom. Abdurrahman se `estoko rasrdio. Krenuo je prema njemu isukane sablje, udario ga i oborio na zemlju oblivenog krvlju, pa mu re~e: “Moje ime je Abdurrahman.” Po`rtvovanost i borbenost koju je Abdurrahman pokazao u Bici na Uhudu prevazilazi svaku pretpostavku. Njegovo tijelo bilo je “bezvrijedno”, a njegov `ivot “jeftin”. Bio je sav izranjavan, ali ga rane nisu zaustavile od nastavka borbe. Svojim tijelom je, zajedno s

Ashabi Allahovog Poslanika

107

tijelima deseterice ashaba, na~inio `ivi zid oko Vjerovjesnika, a.s., {tite}i ga od mu{ri~kih strijela i kopalja i spre~avaju}i ih da ga se domognu. Na Uhudu su muslimani do`ivjeli poraz zbog neposlu{nosti Allahovom Poslaniku, a.s. Velika je mudrost Allahova. Abdurrahman je, koliko je mogao, spre~avao napad Kurej{ija. Prvi put je bio ranjen, ali nije poklekao niti odustao nego se nastavio boriti ne obaziru}i se na krv koja je tekla. Potom je ranjen drugi put, pa tre}i, pa deseti, dok nije zadobio dvadeset jednu ranu. Rane su bile na razli~itim dijelovima tijela, a od jedne rane na nozi trajno je ostao hrom. Bez obzira na rane, nastavio je {tititi Allahovoga Poslanika, a.s., do kraja bitke.

VELIKI DOBROTVOR
Historija ~ovje~anstva poznaje malo ljudi koji su dijelili na Allahovom putu kao Abdurrahman i koji su imali takva svojstva plemenitosti i dobrostivosti. Kada bi njegova du{a bila od koristi drugome, kada bi mogao, od svoje dobrote bi je poklonio drugome. Kada god bi Allah, d`.{., pove}ao njegov imetak, tako bi i on pove}ao dijeljenje. Bio je poput rijeke koju nebo napaja vodom, a ona napaja zemlju kroz koju prolazi. Abdurrahman je, sti~u}i imetak imao odre|en i jasan cilj - ne ljubav i gramzivost prema imetku nego tro{enje imetka na putu islama. Kada je Allahov Poslanik, a.s., htio opremiti vojsku, pozvao je ashabe i rekao im: “Dajite sadaku, jer ho}u poslati vojsku.” Abdurrahman je bio me|u prisutnim pa, ~uv{i ovo, ode ku}i i donese kesu novca. “Allahov Poslani~e, imam ~etiri hiljade dirhema, dvije hiljade dajem u ime Allaha, a dvije hiljade sam ostavio za svoje potrebe”, rekao je Abdurrahman. Resulullah, a.s., ganut njegovim postupkom, re~e: “Allah ti pove}ao u onome {to si dao, i pove}ao ti u onome {to si ostavio.” Poslije ove dove, imetak mu je postao jo{ beri}etniji. Kada se vr{ila priprema za pohod na Tebuk, pred muslimanima je bila ogromna bizantijska vojska opremljena mno{tvom oru`ja i sredstava. Muslimanima je trebalo i oru`ja i opreme i jaha}ih `ivotinja. Novac i sredstva davani su u velikim koli~inama, ali ono {to je dao Abdurrahman nadilazi svako o~ekivanje. Do{ao je kod Allahovoga Poslanika, a.s., i pred njega stavio dvjesto oka zlata. Omer je rekao: “Smatram da grije{i jer porodici nije ni{ta ostavio.” Resulullah, a.s., ga tada upita: “Jesi li {ta ostavio svojoj porodici?” “Jesam”, odgovori Abdurrahman. “[ta?”, upita ga ponovo Resulullah. “Nafaku i nagradu koju su obe}ali Allah, d`.{. i Njegov Poslanik, a.s.” Za vremena Allahova Poslanika, a.s., davao je po pola imetka. Jednom je dao ~etiri hiljade dinara, zatim ~etrdeset hiljada srebrenjaka, pa ~etrdeset hiljada zlatnika, zatim

108                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

je opremio pet stotina konja i pet stotina deva na Allahovome putu. Njegova dobro~instva su mnogobrojna i velika.

POTRES U MEDINI
Jedno jutro Medinelije su se probudili i ~uli tutnjavu od koje se zemlja tresla. Na prilazima gradu ugledali su veliki oblak pra{ine koji je plovio prema njima. Raspravljali su i naga|ali {ta bi to moglo biti, pa je Ai{a, neka je Allahov blagoslov na nju, pitala: “Kakva je ovo buka?” Re~eno joj je: “To je Abdurrahmanov karavan natovaren trgova~kom robom, dolazi iz [ama.” Ai{a ponovo upita: “Zar trgova~ki karavani da di`u ovoliku buku?” “U njoj je sedam stotina natovarenih `ivotinja”, reko{e joj. Tada se Ai{a sjetila doga|aja koji se odigrao pred njenim o~ima i hadisa te re~e: “^ula sam Allahova Poslanika, a.s., da ka`e: ‘Vidio sam Abdurrahmana ibn Avfa da }e u}i u D`ennet puzaju}i.’” Kada je ovo doprlo do Abdurrahmana, `urno je oti{ao do Ai{ine ku}e i upitao je: “Jesi li to ~ula od Allahova Poslanika, a.s.,?” Majka vjernika mu odgovori: “Jesam.” Abdurrahmanu se ozari lice sre}om, pa re~e: “Da sam mogao, u{ao bih hodaju}i. Budi mi svjedok da sam ovaj cjelokupni karavan sa tovarom dao u ime Allaha.” Ovaj karavan je podjeljen me|u Medinelijama, a ba{ u to vrijeme bila ih je zahvatila su{a i nesta{ica. Ova vjest o njegovom ulazku u D`ennet bila mu je podsticaj da nastavi ~injenje dobrih djela, poma`u}i sirotinju i jo{ vi{e ula`u}i na Allahovom putu. Svi muslimani imali su koristi u njegovoj imovini. Siromasi su imali pravo da se koriste njegovim imetkom. Svaki ~ovjek je od njegova imetka mogao uzeti kredit. O njemu i Medinelijama se moglo ~uti: Medinelije su Abdurrahmanovi ortaci u njegovom imetku. Tre}inu im je dao na kredit, tre}inom ih je rje{io dugova, a tre}inu im je poklonio.

Ashabi Allahovog Poslanika

109

SKROMNI
Da li je ovo ogromno bogatstvo promijenilo njegov moral i odvelo ga sa pravoga puta? Naprotiv, koliko god mu se pove}avao imetak, pove}avala se i njegova skromnost prema dunjaluku i ljubav prema ahiretu, tako da ga nisu mogli razlikovati od njegovih slu`benika i robova. [u’be prenosi od S’ada ibn Ibrahima da je rekao: “Abdurrahmanu je neko donio hranu, a on je postio, pa je rekao: “Poginuo je Mus’ab ibn Umejr, a bio je bolji od mene. ]efin mu je bio njegov ogrta~. Ako bi mu pokrli glavu, otkrile bi mu se noge, a ako bi mu pokrli noge, otkrila bi mu se glava. Hamza je poginuo, a bio je bolji od mene. Bili smo obasuti mnogim dobrima i bojim se da nam je to nagrada za na{a dobra djela.” Potom je zaplakao i ostavio hranu. Ahiret mu je bio stalna preokupacija. Nije razmi{ljao o dunjaluku uprkos ogromnom bogatstvu. Stalni drug u njegovom `ivotu bila je bogobojaznost i ulaganje na Allahovom putu. Njegova skromnost se nije ograni~avala samo na dunjalu~ke ukrase nego i na vlast, ugled i polo`aj. Kada je Omer, r.a., bio na samrti, izabrao je {estericu ashaba kojima je Allahov Poslanik, a.s., bio zadovoljan, a me|u njima i Abdurrahmana, da izme|u sebe izaberu halifu. Kada je Omer, r.a., umro, svi su pogledi bili uprti u Abdurrahmana, jer je on imao sve potrebne uslove za halifu. Me|utim, on se sustegao od polo`aja, rije~ima: “Allaha mi, da me no`em ubodete u grlo pa da iza|e na drugi kraj, dra`e mi je nego da se prihvatim ovog poziva.” Tako se odrekao polo`aja. Peterica ostalih su se slo`ili da on izabere halifu. Alija ,r.a., rekao mu je: “^uo sam od Allahova Poslanika, a.s., da si povjerljiv me|u melekima i da si takav me|u ljudima.” Abdurrahman je izabrao Osmana, r.a., za halifu, a svi su se slo`ili s njegovim izborom.

SLUGA MAJKI VJERNIKA
Abdurrahman je bio ~ovjek od povjerenja kod Allahova Poslanika, a.s. Bio je blizak i njemu i njegovoj porodici, pa kada je Resulullah, a.s., preselio svome Gospodaru, on je ostao na usluzi Poslanikovim , a.s., `enama, neka je Allahov selam na sve njih. Svaki dan raspitivao se za njihove potrebe i bio im na usluzi. Ako bi htjele iza}i - bio je u njihovoj pratnji, kada bi htjele obaviti had` - i{ao bi s njima u Meku; ako bi od njega tra`ile da im ne{to pribavi -nabavio bi to za svoj novac. Od Allaha je ovu po~ast dobio Abdurrahman i niko vi{e od ashaba. Slu`io je majke vjernika i osiguravao potrebno, po{tuju}i njih i ku}u u kojoj su obitavale. Kada je prodao zemlju za ~etrdeset hiljada dinara, ~itavu svotu je podijelio. Dio je dao porodici Benu-Zuhre, iz koje je bila Amina bint Vehb, majka Allahova Poslanika, a.s., zatim siroma{nim muslimanima i muhad`irima i `enama Resulullaha,

110                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

a.s. Kada je Ai{i do{ao odre|eni dio, pitala je: “Ko je poslao ovaj novac?” Re~eno joj je: “Abdurrahman ibn Avf.” Majka vjernika re~e: “^ula sam Allahova Poslanika, a.s., da ka`e: ‘Poslije mene ne}e biti prema vama milostivi, osim strpljivi.’”

PRESELJENJE NA AHIRET
Veliko srce se umorilo, dunjalu~ko putovanje se okon~alo. Abdurrahmana je ~ekao put ka obe}anom D`ennetu. Kao da je osjetio da mu dolazi ed`el, dijelio je jo{ vi{e i oslobodio dosta svojih robova. Svakom ashabu koji je u~estvovao na Bedru ostavio je ~etiri stotine zlatnika, a me|u njima i halifi Osmanu , r.a. Svakoj od Poslanikovih `ena ostavio je pozama{nu svotu novca. Ai{a je uputila dovu za njega: “Da ga Allah napoji vodom Selsebila.” Svojim nasljednicima je ostavio ogromno bogatstvo, tako da su se ljudi umorili dok su raspodijelili zaostav{tinu u zlatu i srebru. Svakoj od svojih ~etiri `ene je ostavio po osamdeset hiljada zlatnika. Iza njega je ostalo hiljadu deva, stotinu konja i tri hiljade ovaca. Allah, d`.{., ga je opskrbio, primiv{i dovu Svoga Poslanika, a.s. Ai{a je htjela da mu iska`e po~ast, pa mu je predlo`ila da mu dadne mjesto za mezar u njenoj odaji kod mezara Allahovog Poslanika, a.s., Ebu-Bekra i Omera. Ali Abdurrahmana, r.a., bilo je stid to prihvatiti. Sjetio se i dogovora sa svojim velikim prijateljem i cijenjenim ashabom, Osmanom ibn M’azunom, prvim muhad`irom ukopanim u Medini, da }e se ukopati jedan do drugoga. Umro je trideset prve godine po Hid`ri, u sedamdeset petoj godini `ivota. D`enazu mu je klanjao Osman ibn Affan, r.a. Njegov tabut nosio je Poslanikov, a.s., dajd`a S’ad ibn Ebi Vekkas, r.a. Opra{taju}i se od njega, Alija ibn Ebi-Talib, r.a., rekao je: “Bio si iskren na dunjaluku. Ostavio si la`, Allah te Svojim rahmetom obasuo.” Smotala se jedna od zastava islama, a njegovo ime je ostalo mirisno i blagoslovljeno jer je on bio jedan od stupova na kojima je po~ivalo veli~anstveno zdanje islama. Ukopan je u Medini u mezarju El-Beki’a u blizini {ehida Uhuda.

SE’ID IBN ZEJD, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Se’id, sin je Zejdov, a on Amrov, a on Nufejlov, a on Abdul-Uzzaov, a on Rebahov, a on Abdullahov, a on Kartov, a on Rizahov, a on Adijjev, a on K’abov, a on Lu’ejjov, a on Galibov, a on .ihrov, a on Malikov, a on Nadrov, a on Kenane el-Kure{ija el-Adevija.

LI^NOST
Kod Se’ida ibn Zejda, r.a., isticala su se tri svojstva: ozbiljnost, smirenost i pronicljivost. Bio je ozbiljan i odmjerenih postupaka, odgovoran u odnosima s ljudima. Nije bio sklon {ali i neozbiljnosti. Kada je bio na sijelu, malo je govorio, a kada bi progovorio, ina~e stalo`en i miran, slu{alac bi osjetio njegovu samouvjerenost i iskrenost. Doga|aje bi prenosio bez dodavanja i iskrivljavanja. Bio je izuzetno inteligentan, pa je stvari rje{avao na najljep{i na~in, a svojom pronicljivo{}u je pretpostavljao doga|aje prije nego se stvarno dogode. Posjedovao je izuzetnu tjelesnu snagu koja mu je pomagala u podno{enju nevolja, te ga je u~inila ~vrstim i postojanim na bojnom polju. Bio je visok, pun, krupnih {aka, bijeloga tena, guste kose i brade koju je knio.

112                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

U IBRAHIMOVOJ VJERI
Njegov odgoj nije bio poput odgoja ostalih mekanskih mladi}a, kao {to i njegov otac Zejd ibn Amr ibn Nufejl nije bio poput ostalih Mekelija svoje generacije. Naime, Zejd je `ivio i u doba d`ahilijeta je bio pripadnik vjere Ibrahima, r.a., za razliku od Kurej{ija, koji su mahom obo`avali kipove i idole. On se nije zadovoljavao da samo ispovijeda svoju vjeru, nego je napadao Kurej{ije zbog njihovoga krivovjerstva i paganije i pozivao ih da obo`avaju jedinoga Boga, Stvoritelja. Izrugivao se njihovom prino{enju `rtava kipovima koje su sami napravili i koji im nisu ni {kodili ni kakvu korist donosili. Govorio im je: “Zar ovcu koju je Allah stvorio i s neba joj ki{u spustio da iz zemlje nikne bilje kojim se ona hrani, `rtvujete u ne~ije drugo ime pored Allahovog?” Obo`avao je Jedinog Allaha, govore}i: “Moj Bog je Ibrahimov Bog, a moja vjera je Ibrahimova vjera.” Od Esme, Ebu-Bekrove k}erke, neka je Allahov selam na nju, prenosi se: “Vidjela sam Zejda ibn Amra ibn Nufejla oslonjenog na K’abu, da govori: ‘Kurej{ije, tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a, niko od vas nije primio Ibrahimovu vjeru osim mene.’” Tako|er je govorio: “Gospodaru, kada bih znao koji ibadet Ti je najdra`i, ~inio bih ga, ali ne znam.” Jednom prilikom kada je napadao Kurej{ije zbog njihovoga obo`avanja idola, isprije~io mu se njegov amid`a Hattab ibn Nufejl, Omerov otac, i sna`no ga udario. Na kraju ga je protjerao iz Meke, pa se Zejd nastanio na brdu Hira i samo kriomice ulazio u Meku. Isti taj Hattab je nagovarao djecu da ga ga|aju kamenjem i uznemiravaju gdje god da ga vide. Jednom je sreo Allahovoga Poslanika, a.s., prije nego {to je po~eo primati Objavu. S njim je bio Zejd ibn Haris koji je ovako opri~ao taj susret: “Iza{ao sam s Resulullahom, a.s., jednog vrelog dana iz Meke pa smo sreli Zejda ibn Amra ibn Nufejla. Me|usobno su izmijenjali pozdrave, a onda je Poslanik, a.s., rekao: “Zejde, za{to te tvoj narod protjerao?” Zejd odgovori: “Allaha mi, Muhammede, nije mojom krivicom. Naime, oti{ao sam do sve}enika Hajbera, `ele}i pravu vjeru, pa sam primijetio da obo`avaju Allaha i da Mu pripisuju druga.” Rekao sam: ‘To nije vjera koju tra`im.’ Utom mi se obratio jedan njihov u~enjak, rekav{i: ‘Pita{ za vjeru? Ne poznajem nikoga ko obo`ava Allaha osim jednog starca u Hiri.’ Potom sam oti{ao do tog starca i kada sam ga na{ao, on me upita: ‘Iz kojeg si naroda?’ Odgovorio sam: ‘Ja sam iz grada u kojem je Allahova ku}a, iz grada ratnika i hvalisavaca.’ On re~e:

Ashabi Allahovog Poslanika

113

‘Ono {to tra`i{ pojavilo se u tvom zavi~aju - Poslanik je poslan, njegova zvijezda je iza{la, a svi oni koje si do sada vidio u zabludi su.’” Od tada je Zejd i{~ekivao pojavljivanje Poslanika, a.s., stalno ponavljaju}i: “Allahu moj, ako si odredio da ja ne do~ekam ovu blagodat, onda je nemoj uskratiti mome sinu Se’idu.” Kada bi htio obaviti molitvu, Zejd bi govorio: “Odazivam Ti se iskreno, u pobo`nosti i pokornosti Tebi. Utje~em Ti se od onoga, od ~ega se Tebi utjecao Ibrahim.” Zatim bi se predano molio. Umro je prije nego {to je Muhammedu, a.s., po~ela dolaziti Objava.

PRIMANJE ISLAMA
Se’idov je otac ostavio veliki utjecaj na sina. U toj atmosferi punoj pobo`nosti, rastao je Se’id do dolaska Objave Muhammedu, a.s. Povjerovao je u poslanstvo zajedno s majkom i svojom `enom .atimom bint Hattab. Znao je `estinu mu~enja i progona koji }e ga sti}i, naro~ito od o~evog amid`e Hattaba koji je iz Meke protjerao njegova oca i od amid`i}a njegovoga oca Omera ibn el-Hattaba, r.a., koji je prije svoga prelaska na islam naj`e{}e zlostavljao muslimane. Zbog toga je odlu~io tajiti svoj prelazak na islam. Kada je Se’id upitao Allahovoga Poslanika, a.s., o svome ocu, on mu je odgovorio: “Na Sudnjem danu bit }e pro`ivljen sam kao zaseban ummet.”

OMEROVO PRIMANJE ISLAMA
Kurej{ijska zlostavljanja postala su nepodno{ljiva. Nije bilo ni jednog na~ina tla~enja i poni`avanja koji su poznavali, a da ga nisu isprobali na muslimanima. Bi~evali su ih, ga|ali kamenjem, bacali njihova gola tijela na u`areni pijesak i udarali ih `eljeznim lancima. Resulullah, a.s., naredio je hid`ru u Abesiniju kod plemenitog i pravednog vladara, koji nudi slobodu vjeroispovjesti i `ivljenja svima koji u njegovoj zemlji zatra`e uto~i{te. Muslimani su se sastali dogovorenog dana, sa svojim stvarima, i i{~ekivali trenutak polaska, kada je Omer, r.a., prolazio pokraj njih i vidio ih. Me|u muhad`irima vidio je i svoga brata Zejda ibn el-Hattaba. r.a. Zastao je promatraju}i taj prizor, pa mu srce obuze tuga i `alost. Pri{ao je Ummi Abdullah bint Ebu-Hasmi, `eni Amira ibn Rabi’e, pa joj rekao: “Je li to odlazite, o Ummu Abdullah?” Ona odgovori: “Da, Allaha mi, odlazimo u Allahovu zemlju. Mu~ili ste nas i poni`avali dok nam Allah nije otvorio izlaz.” Omer re~e:

114                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

“Neka vas Allah ~uva.” Nastavio je svojim putem, razmi{ljaju}i o onome {to je zadesilo Meku otkako je Muhammed, a.s., po~eo {iriti novu vjeru. Smatrao ga je glavnim krivcem za sve {to se doga|a, od ka`njavanja i iseljavanja stanovnika Meke do promjene na~ina `ivota na koji su ljudi bili navikli. Odlu~io ga je ubiti i tako rasteretiti ljude. Srd`ba se vidjela na njegovom licu kada je `ure}i prema Resulullahu, a.s., nai{ao na Nu’ajma ibn Abdullaha en-Nuhama, koji je bio iz istog plemena kao i Omer. Nu’ajm je tako|er bio primio islam, ali ga je krio. Upitao je Omera: “Gdje si se zaputio, sine Hattabov?” “Krenuo sam Muhammedu, a.s., tome vjerolomniku, da ga ubijem. On je zaveo Kurej{ije, upropastio njihove sinove, ocrnio njihovu vjeru i huli njihove bogove”, re~e Omer. “Allaha mi, strast te zaslijepila.” Nu’ajm }e njemu. “Zar misli{ da }e te porodica Abdul- Menafa pustiti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda, a.s.,? Bolje ti je obrati pa`nju na svoju porodicu i sredi stanje u njoj.” “A ko to iz moje porodice...?”, upita Omer. “Tvoj zet i amid`i} Se’id ibn Zejd ibn Amr ibn Nufejl i tvoja sestra .atima”, re~e Nu’ajm. U to vrijeme, u Se’idovoj ku}i je bio Habbab ibn el-Erett koji je u~io Kur’an sa lista na kojem je bila zapisana sura Ta-ha. Omer se zaputio ku}i svoje sestre .atime. Kada se pribli`io, prvi put u svome `ivotu ~uo je u~enje Kur’ana. Sna`no je zakucao na vrata. Kada su prisutni ~uli lupu na vratima i Omerov glas, sakrili su Habbaba u drugu sobu, a .atima je sklonila listove Kur’ana pod svoju odje}u. Se’id je otvorio vrata. ^im je u{ao, Omer re~e: “Kakav to glas ~ujem iz va{e ku}e?” “Nikakav.” “Dakako, ~uo sam da slijedite Muhammedovu, a.s., vjeru.” Zatim dohvati svoga zeta Se’ida za vrat namjeravaju}i da ga ubije. Njegova sestra .atima sko~ila je u odbranu svoga mu`a. On ju je tako jako udario da je pala udariv{i glavom u zid. Niz lice joj je potekla krv. Tada mu oboje, i sestra i zet, reko{e: “Jeste, primili smo islam i vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika, a ti radi {ta ti je volja.” Kada Omer vidje krv na sestrinom licu, malo se umiri kaju}i se zbog svog postupka, te re~e: “Daj mi taj list sa kojeg ste maloprije u~ili. Ho}u da vidim sa ~im je to do{ao Muhammed.” Na to }e .atima: “Bojimo se da }e{ ga pocijepati.” “Ne boj se.” Zatim se zakle svojim bo`anstvom da }e joj vratiti list dok ga pro~ita. Njegova sestra je osjetila da }e on primiti islam, te mu re~e:

Ashabi Allahovog Poslanika

115

“Ti si ne~ist zbog svog mnogobo{tva, a ove listove mogu dodirnuti samo ~isti. Omer ustade, te se okupa i po~e ~itati: “Ta-ha, ne objavljujemo Kur’an da se mu~i{, ve} da bude pouka onome koji se boji. Objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih; Milostivi, Koji se na Ar{ uzdigao, Njegovo je {to je na nebesima i {to je na Zemlji i {to je izme|u njih i {to je pod zemljom.” 20

NA BOJNOM POLJU
Se’id je bio na glasu kao jedan od najvje{tijih konjanika u Meki i najbolji poznavalac konjskih rasa. Nakon {to je Poslanik, a.s., preselio u Medinu, po~eli su se nazirati znaci vrijedne islamske zajednice kao uvod osnivanju islamske dr`ave. To je ozlojedilo Kurej{ije, koje im se nastavi{e suprostavljati u trajno objavljenom ratu. Jednog dana je Allahov Poslanik, a.s., pozvao Se’ida ibn Zejda i dao mu odre|eni zadatak u [amu. U vrijeme njegova odsustva odigrala se Bitka na Bedru, bitka muslimana i Kurej{ija, u kojoj muslimani odneso{e veliku pobjedu i pobi{e kurej{evi~ke vo|e nevjerstva i predvodnike paganstva. Kada se Se’id vratio sa svoga zadatka, Allahov Poslanik, a.s., dao mu je dio ratnog plijena, kao da je i on u~estvovao u boju. Na Uhudu je bio me|u odabranim ashabima, u `ari{tu borbe, koji su okrenuti prema nevjernicima vlastitim tijelima branili Poslanika, a.s. Na kraju su se popeli na brdo gdje je Resulullah, a.s., bio siguran od mu{rika. Se’id je bio uz Allahovoga Poslanika, a.s., na svim boji{tima: na Hendeku, Hudejbiji, Hajberu, Hunejnu, ukratko, u svakom boju i pohodu koji je vodio Resulullah, a.s. Opisuju}i junake koji su bili uz Allahovoga Poslanika, a.s., Se’id ibn Habib je rekao: Ebu-Bekr, Omer, Alija, S’ad ibn Ebi Vekkas, Se’id ibn Zejd, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn Avvam i Abdurrahman ibn Avf bili su uz Allahovoga Poslanika, a.s., u boju i okr{aju ispred njega, a u namazu iza njega. U ratu protiv otpadnika od vjere Se’id se na boji{tima isticao svojim juna{tvom, snagom i vje{tinom u jahanju. On je bio me|u malom skupinom vjernika koji su uticali da muslimani nakon straha povrate hrabrost i ~vrstinu i da ustraju kako bi ostvarili pobjedu i presudili otpadnicima. Tako je vra}eno jedinstvo Arapa na Arapskom poluotoku. U Bici na Jemami odigrao se ljut boj gdje se pokazala Se’idova hrabrost i hrabrost mud`ahida uz njega. U toj bici ubijen je Musejleme ibn Habib el-Kazzab i veliki broj otpadnika iz Benu- Hanife.

116                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

^LAN SAVJETODAVNOGA VIJE]A
Nakon rata protiv otpadnika i nakon povratka jedinstva muslimanskoga d`emata, safovi muslimana su se u~vrstili, pa se krenulo sa {irenjem islama izvan Poluotoka. Ebu-Bekr, r.a., okupio je oko sebe iskrene ljude i oformio savjetodavno vije}e, pred koje je iznosio probleme i va`ne zadatke i od kojega je tra`io mi{ljenje. Ebu-Bekr, r.a., poslao je vojsku u Irak gdje su muslimani vr{ili manje pohode, spremaju}i se za osvajanje Perzije. Me|u poznatim vojskovo|ama u osvajanju Iraka je bio i [urahbil ibn Hasne, r.a., kojega je vo|a muslimanske vojske poslao halifi s vije{}u o pobjedi i osvajanju Emgu{ije i Hire. Ebu-Bekr, r a.,razmi{ljao je o slanju vojske u [am, ali niko nije proniknuo u njegove misli. Halifa je promatrao odre|enu stvar sa svih strana prije nego bi zamisao izlo`io pred Vije}e. [urahbil, r.a., boravio je u Medini, pa je jednog dana oti{ao halifi, sjeo kraj njega i rekao mu: “Nasljedni~e Allahova Poslanika, kao da razgovara{ sam sa sobom o slanju vojske u [am? “ Ebu-Bekr mu re~e: “Da, razmi{ljam o [amu! O tome jo{ nikoga nisam upoznao, a ti, kao da me ne pita{ bez razloga?!” Tada mu [urahbil ispri~a detalje svoga sna. Uglavnom, su{tina sna jeste da su muslimani otpo~eli ratove u stranoj dr`avi ~ija je priroda bila poput prirode [ama i da su ostvarili pobjedu, a da im je halifa ~estitao na tome. Pod uticajem toga sna halifa je po~eo opremati vojsku za pohod na [am. Tridesetoga rebiul-evela dvanaeste godine po Hid`ri Ebu-Bekr, r.a., okupio je svoje savjetnike, tj. savjetodavno vije}e sastavljeno od: Omera ibn el-Hattaba. r.a., Osmana ibn Affana, Alije ibn Ebi-Taliba, Talhe ibn Ubejdullaha, Zubejra ibn Avvama, Abdurrahmana ibn Avfa, S’ada ibn Ebi-Vekkasa, Ebu-Ubejde ibn elD`erraha, Abdullaha ibn Evfa el-Huzaija i Se’ida ibn Zejda. Ebu-Bekr im je iznio svoju odluku o okretanju prema [amu i njegovom osvajanju, tra`e}i njihova mi{ljenja o tome. Savjetovanje je teklo dok se nisu slo`ili sa dva prijedloga. Prvi je dao Abdurrahman ibn Avf, a sadr`avao je taktiku napada kojim bi muslimani vr{ili brze upade u {amsku teritoriju, koriste}i princip napad-povla~enje. Ovakvi upadi bi se vr{ili dok se Bizantinci ne bi povukli, a muslimani bi postepeno preuzimali teritoriju. Drugi prijedlog je iznio Omer ibn el-Hattab, a sastojao se u tome da halifa po{alje vi{e mud`ahida, konjice i pje{adije, te da se blizu [ama ujedine u jednu veliku vojsku koja bi potom krenula u osvajanje [ama. Omerov prijedlog je podr`ao Osman, a potom je ustao Se’id ibn Zejd i rekao: “Osman je u pravu, nasljedni~e Allahova Poslanika. Ako i ti vidi{ tako, prihvati ovaj plan, a mi te slu{amo i pokoravamo ti se. Ne}emo se opirati tvojoj naredbi, ne}emo omalova`avati tvoj stav niti odustati od tvog poziva.” Se’idu se u

Ashabi Allahovog Poslanika

117

njegovom mi{ljenju priklju~i Talha, Zubejr, S’ad i Ebu-Ubejde, pa halifa odlu~i opremiti i okupiti vojsku i poslati je ka [amu.

OSVAJANJE [AMA
Se’id nije htio ostati u Medini. Obuzela ga je strahovita `elja da se bori na Allahovom putu i {iri islam u novim zemljama. Prvo se po~elo sa osvajanjem manjih gradova. Prva velika bitka izme|u muslimana i Bizantijaca i njihovih pomaga~a, arapskih kr{}ana, odigrala se na tlu Palestine. Bizantijska vojska se stacionirala u Ed`nadinu, poku{avaju}i razdvojiti muslimansku vojsku i uni{titi vojsku koja je branila Busru, a koja je bila pod komandom [urahbila ibn Hasne. Halid ibn Velid prozreo je bizantijski plan, po{to je po halifinoj naredbi stigao iz Iraka da bi vodio islamsku vojsku, te je svakom muslimanskom vo|i poslao nare|enje da se sastanu kod Ed`nadina, kako bi se povela odlu~uju}a bitka. Kada se muslimanska vojska okupila kod Ed`nadina, Halid je vojsku podijelio na sljede}i na~in: - Ebu-Ubejde zapovijedao je pje{adijom u centru; - Muaz ibn D`ebel zapovijedao je desnim krilom; - Se’id ibn Amir ibn Hazim el-Kure{i lijevim krilom; - a Se’id ibn Zejd imao je zapovjedni{tvo nad konjicom. Mud`ahida je bilo trideset tri hiljade dok je broj Bizantijaca bio sedamdeset hiljada. Bizantijci su `estoko navalili na muslimane. Halid je imao plan da Bizantijce iscrpi, pu{taju}i ih da napadaju tako da ne budu imali snage u njegovom protivnapadu koji bi trebao biti presudan. Muslimani su se odupirali, a Bizantijci su napadali, koriste}i strijele i koplja. Halid je vojsci naredio da se brani, ali da ne uzvra}a napad. Kada je zapo~eo tre}i bizantijski napad, Se’id viknu Halidu: “[ta smjera{ sa ovim nevjernicima? Ga|aju nas strijelama, pa su nam se konji uzjogunili?” Halid tada zapovjedi: “Krenite, Allah vam se smilovao! U ime Allaha!” Ova nemilosrdna bitka zavr{ila se pobjedom muslimana, hvaljen neka je Allah. Druga bitka, u kojoj je Se’id ibn Zejd bio zapovjednik konjice, odigrala se kod Mered`us-Sifra, gdje su muslimani, tako|er, ostvarili sjajnu pobjedu. U Bici .ahl Bejsan Se’id je dokazao da je veliki junak, bio on na ~elu konjanika ili pje{aka. Halid je bio na ~elu konjice. Na desnom krilu bio je Muaz ibn D`ebel, na lijevom Ha{im ibn Utbe, a u centru Se’id ibn Zejd. Muslimani su pobijedili i u toj bici, prisiliv{i Bizantijce na povla~enje ka sjeveru i zauzev{i nove zemlje i nove gradove. Nakon pobjeda koje su muslimani ostvarili osvajanjem Damaska, Himsa i Ba’lebeka, Bizantijci su po~eli razmi{ljati o skupljanju velike vojske kojom bi se oduprijeli nezadr`ivom pohodu muslimana. To je bio uzrok Bitke kod Jermuka, najve}e bitke vo|ene u [amu. Ona je promijenila cijeli tok historije, sru{iv{i vlast bizantijskoga kralja Herakla. Toga

118                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

blagoslovljenoga dana pokazala se Se’idova vje{tina ratovanja na takav na~in kome je malo ko mogao parirati. Bizantijci su okupili vojsku od sto dvadeset hiljada boraca, dok su muslimani imali vojsku koja je brojala dvadeset hiljada mud`ahida. Jedan od njih je do{ao Halidu i rekao mu: “Koliko je Bizantijaca, a kako smo mi malobrojni!” “Vojsku velikom ~ine pobjede, a malom porazi, a ne brojnost”, odgovori mu Halid, srca punog vjere. Prije po~etka bitke u srce muslimana uvukao se strah zbog njihove malobrojnosti. U ovoj bici se ponovo istakao Se’id ibn Zejd, bez straha od smrti, odlu~an za jedno od dvoje {ehidska smrt ili pobjeda. Evo kako je Se’id opisao detalje bitke: “U Bici na Jermuku bilo nas je dvadeset ~etiri hiljade ili pribli`no toliko. Bizantijci su iza{li protiv nas sa sto dvadeset hiljada boraca. Krenuli su prema nama i pri~injavali su nam se poput brda koje gura neka nevidljiva ruka. Ispred njih su i{li sve{tenici i monasi, nose}i krstove i uzvikuju}i molitve. Vojska je ponavljala te njihove molitve za njima, a nama je to li~ilo poput grmljavine. Kada su ih muslimani vidjeli ovakve, njihovo mno{tvo im je prestra{ilo srca. Tada je ustao Ebu-Ubejde ibn el-D`errah i rekao: “Allahovi robovi, pomozite Allaha i On }e vas pomo}i i u~vrstiti vas. Allahovi robovi, budite strpljivi, jer je strpljivost spas od nevjerovanja, zadovoljstvo Gospodara i {tit od sramote. Odapinjite strijele, branite se {titovima i {utite. Spominjite Allaha u sebi dok vam ne dadnem znak za napad, ako Bog da.” Tada pred Ebu-Ubejdu iza|e jedan ~ovjek i re~e: “Ja sam odlu~io da poginem, pa ima{ li kakvu poruku za Allahovoga Poslanika, a.s.?” Ebu-Ubejde odgovori: “Poselami ga od mene i muslimana, i reci mu: ‘Allahov Poslani~e, na{li smo Allahovo obe}anje istinitim.’” “Kada sam ~uo njegovu pri~u”, nastavlja dalje Se’id, “i vidio ga kada je isukao sablju i krenuo u susret Allahovim neprijateljima, spustio sam se na zemlju i puze}i na koljenima podigao koplje i pogodio prvog konjanika koji je i{ao prema nama. Zatim sam nasrnuo na neprijatelje, a Allah mi je iz srca odagnao svaki strah. Okrenuli smo se prema Bizantijcima i nismo prestajali navaljivati na njih, sve dok nam Allah nije dao pobjedu.” Poslije ove sjajne pobjede, Se’id je od halife Omera, r.a, imenovan prvim namjesnikom Damaska.

Ashabi Allahovog Poslanika

119

USLI[ANA DOVA
Kada su godine pritisnule Se’ida, po`elio se Medine i blizine Poslanikova,a.s., mezara,21 posve}enja namazu i pobo`nosti. U doba vladavine Umejevi}a zbio se doga|aj koji jasno upu}uje na ~istotu njegove du{e i na po~asti kod Allaha, d`.{.. Jedna `ena po imenu Erva bint Uvejs tvrdila je da joj je na nepravedan na~in oduzeo komad zemlje i pripojio ga sebi, te je o tome pri~ala ljudima i o Se’idu la`i iznosila. Ona nije samo klevetala Se’ida, nego ga je i tu`ila namjesniku Medine Mervanu ibn el-Hakemu, koji ga je pozvao na raspravu ovoga slu~aja. To je vrlo te{ko palo Se’idu, ashabu Allahova Poslanika, a.s.,pa je na toj raspravi rekao: “Optu`en sam da sam joj nanio nepravdu, a kako da joj nanesem nepravdu kada sam ~uo Allahova Poslanika, a.s., da ka`e: ‘Ko drugome nepravedno oduzme makar pedalj zemlje, Allah }e mu na Sudnjem danu na vrat natovariti sedam zemalja.’ Gospodaru moj, ona tvrdi da sam joj nasilje u~inio; ako la`e, oslijepi je i baci je u bunar oko kojeg se spori sa mnom i daj da se moj slu~aj rasvijetli kako bi muslimani uvidjeli da sam nevin.” Nakon kratkog vremena, u Medini je pala jaka ki{a, pa se bujica slila u dolinu El-Akik, gdje je bilo sporno zemlji{te. Bujica je otkrila granicu izme|u dva posjeda, pa su muslimani uvidjeli da je Se’id bio u pravu, a da ga je Erva potvorila. Ona je ubrzo ostala bez vida i obilaze}i svoj posjed pala u bunar i utopila se. Uzvi{en je Allah, Koji je usli{ao dovu ashaba Njegovoga Poslanika, a.s., jednog od deseterice koji su jo{ za `ivota obradovani D`ennetom.

PRESELJENJE NA AHIRET
Pedeset prve godine po Hid`ri, u Akiku, Se’id ibn Zejd preselio je na ahiret. Prenesen je u Medinu i u njoj ukopan, neka je selam i Allahov blagoslov na njega.

HAMZA IBN ABDUL-MUTTALIB, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Hamza je sin Abdul-Muttalibov, a on Ha{imov, a on Abdul-Menafa el-Kurej{ija el-Ha{imija. Nadimak mu je bio Ebu-Ammar. Ro|eni je brat Safijje, k}erke Abdul-Muttalibove, majke Zubejra ibn Avvama.

OSOBENOSTI
Hamza je bio otvoren ~ovjek. Odgojen je u ku}i iz koje su redom bile vo|e i dostojanstvenici Kurej{ija. Kako je rastao, pove}avalo se i njegovo samopouzdanje i samouvjerenost. Porijeklo i mo} koju je imao u~inili su ga odva`nim i ponositim. @ivio je `ivot koji je `elio. Sa kurej{ijskim mladi}ima i mekanskim vo|ama nadmetao se u lovu, strelja{tvu, konjani{tvu, i s njima je prisustvovao na sijelima na kojima se u`ivalo. Pustinja je bila pogodno tlo gdje se nau~io borbi, vje`baju}i ga|anje strijelom, ma~evanje i bacanje koplja. Stalno je bio na le|ima konja, lovac i pustinjak, u potrazi za plijenom. Bio je visokog rasta, tamnoput, svjetlom ozarena lica, {irokih prsa, ~vrste gra|e i jakih ruku i podlaktica. Kada bi udario sabljom, udarac mu je bio nezadr`iv. U Meki i njenoj okolici pro~uo se po snazi i vje{tini jahanja i po snala`ljivosti u te{kim situacijama, bez uzmicanja. Zauzimao je visoko mjesto me|u ljudima, bio je po{tovan, cijenjen i uva`avan od svih.

122                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

AMID@A, BRAT I PRIJATELJ
Hamza je bio Muhammedov, a.s., amid`a. Od djetinjstva su bili bliski jer su bili istih godina. Naime, Hamza je bio stariji svega dvije godine od svoga brati}a. On je, tako|er, Resulullahov, a.s., brat po mlijeku, dojila ih je Suvejba, slu{kinja Ebu-Leheba. Hamzina, r.a., veza sa Allahovim Poslanikom, a.s., ide i sa maj~ine strane. Naime, Resulullah je bio sin Amine bint Vehb ibn Abdu Menaf ibn Zehre, a Hamzina majka je Bint Vuhejb ibn Abdu Menaf ibn Zehre, amid`i~na Poslanikove, a.s., majke. Odrasli su zajedno kao djeca i `ivjeli kao nerazdvojni prijatelji i bra}a. Kada je Allahov Poslanik, a.s., odlu~io da se o`eni Hadid`om bint Huvejlid, neka je Allahov selam i blagoslov na nju, nije na{ao boljeg pratioca za njenu pro{nju od svoga brata, amid`e i prijatelja Hamze.

PRELAZAK NA ISLAM
Kada su za{li u godine, Allahov Poslanik, a.s., `ive}i ~ednim i neporo~nim `ivotom, prije silaska Objave posvetio se razmi{ljanju. A u to vrijeme Hamza, koji je ina~e bio vrlo lijep, zabavljao se predan lagodnom `ivotu. I{ao je na sijela, obilazio je mekanske klubove, i{ao na dvoboje, takmi~io se sa vr{njacima u konjani{tvu. Kada je zasjalo svjetlo poslanstva, Hamza se nije odmah odazvao pozivu svoga brati}a, a dobro je znao njegovu iskrenost, ~istotu du{e i visok ugled me|u Kurej{ijama. Bio je svjedok njegovih moralnih osobina koje nije posjedovao niko osim njega. Od po~etka {irenja islama Kurej{ije su zlostavljali muslimane, mu~ili su ih, vrije|ali i psovali s ciljem da ih vrate u idolopoklonstvo. Muslimani su ostali ~vrsti i ustrajni, nakon {to im je Allah srca napunio islamom i put osvijetlio nurom Upute, on je odolijevao svim mu~enjima i progonima kojim su ih izlagali velikani Meke i kurej{ijski silnici. Hamza je po obi~aju krenuo u pustinju, a tada je pro{lo dvije godine od po~etka Objave. Osedlao je konja, uzeo svoj luk i krenuo u lov - njegovo najdra`e zanimanje. Taj dan Allahov je Poslanik, a.s., bio kod K’abe, gdje mu se isprije~io Ebu-D`ehl i po~eo ga vrije|ati i psovati islam. Nazivao ga je pogrdnim i omalova`avaju}im imenima, a Allahov Poslanik, a.s., ni{ta nije odgovarao. Ebu-D`ehl je nahu{kao jo{ neke da ga napadaju i govore bestidnosti. Kada je Resulullah, a.s., zamakao, Ebu-D`ehl je po`urio svojim mu{ri~kim ahbabima da im se pohvali i podi~i {ta je uradio Muhammedu, a.s. A sve je to ~ula i slu`avka Abdullaha ibn D`ud’ana et-Tejmijja iz svoje ku}e na brdu Safa. Vidjela je {ta se dogodilo kraj K’abe i ~ula je psovke koje je Ebu-D`ehl uputio Muhamedu, a.s. Kada se Hamza vra}ao iz lova, po obi~aju je najprije krenuo da obi|e K’abu i Crni

Ashabi Allahovog Poslanika

123

kamen, da se pokloni kipovima koji su bili svuda po njenoj unutra{njosti i da pozdravi prisutne, prije nego ode svojoj ku}i. To su bili njegovi posljednji mnogobo`a~ki dani i posljednji put je obavio paganske obrede, te se uputio ku}i. Kada je prolazio pored ku}e Abdullaha ibn D`ud’ana, ispred njega je iza{la njegova slu{kinja i rekla mu: “Ebu-Ammare, da si samo vidio {ta se dogodilo tvome brati}u Muhammedu, a.s. Ebul-Hakem ga je mu~io i psovao i o~iglednu nepravdu mu nanio. Kada je ovo ~uo, Hamza se na mjestu uko~i. “A kako je Muhammed, a.s., reagovao?” , upitao je. “Oti{ao je od njega ne progovoriv{i! Ni{ta nije uzvratio.” Hamza se rasrdio, spopala ga je muka od onoga {to je Muhammed, a.s., pretrpio od Ebu-D`ehla. Pa on je dobro poznavao osobine svoga brata i prijatelja iz djetinjstva, bez obzira {to nije prihvatio njegovu vjeru. Zaputio se nazad prema K’abi da potra`i Ebu-D`ehla. Ugledao ga je kako sjedi kraj K’abe u dru{tvu svojih prijatelja mnogobo`aca. Uputio se ravno njemu, ne obaziru}i se i ne gledaju}i nikoga. Udario ga je svojim lukom tako da mu odmah {iknu krv koja mu obli lice i odje}u. Hamzini nagli pokreti, puni odlu~nosti i ~vrstine, Ebu-D`ehla ukopali su od straha da ga ne ubije. “Ponovi svoje psovke preda mnom, ako smije{”, re~e Hamza. “Ebu-D`ehl je {utio, ni rije~ da izusti. Tu su bili i neki iz Benu- Mahzuma, Ebu-D`ehlovi, pa jedan od njih re~e: “Hamza... izgleda da si se i ti odmetnuo (tj. priklju~io Muhammedu). “A {ta me spre~ava?”, odsje~e Hamza. Meni se razjasnilo {ta je s njim. Objavljuje mu se istinska vjera i ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik i da je ono {to on govori istina. Allaha mi, tako je i ne}u odustati... a vi me sprije~ite ako mo`ete. Vide}i da je situacija postala napeta, Ebu-D`ehl poku{a odobrovoljiti Hamzu kao da je Hamza zaboravio {ta mu je uradio, pa re~e: “Pusti, dosta je! Tako mi Boga, govorio sam Hamzinom brati}u ru`ne rije~i.” Idu}i ku}i, Hamza je po~eo razmi{ljati o onome {to se dogodilo. Izjavio je svoje primanje islama pred Ebu-D`ehlom i njegovim dru{tvom da odbrani svoga brati}a. Obuzele su ga misli o njegovom brzopletom postupku..., potvrdio je islam, iako ga nije bio prihvatio. Dobro je poznavao svoga brata, razmi{ljao je Hamza, njegov `ivot je bio ~ist i ~edan; on nikad u `ivotu nije slagao. Bio je iskren i povjerljiv kako se samo mo`e biti. Poredio je poziv svoga brata i vjeru svojih djedova... Kako je tako lahko ostavio vjeru kojoj je bio predan kao i njegovi djedovi prije njega. Njegova ishitrena odluka po~ela je da ga nagriza. Neizmjerna je mudrost Allahova. “Obuzelo me kajanje zbog napu{tanja vjere mojih o~eva i naroda”, pri~ao je poslije Hamza. “Proveo sam no} u nemiru i sumnji, nisam oka sklopio. Potom sam oti{ao kod K’abe i Allaha predano molio da mi srce otvori prema Istini i da odagna od mene sumnju. Allah mi je usli{ao molbu i srce mi nadahnuo uvjerenjem. Oti{ao sam kod Allahovoga Poslanika, a.s.,

124                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

i obavijestio ga o svome stanju, a on je zamolio Allaha da mi srce u~vrsti u islamu.” Hamza je stao pred Resulullaha, a.s., i rekao: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed, a.s., Njegov Poslanik.” Hamzin ulazak u safove muslimana zna~io je dolazak ~ovjeka koji je islamu mogao pru`iti jaku potporu.

ALLAHOV LAV
Kada je Hamza prihvatio islam, Kurej{ije i njihove pomaga~e kao da je grom o{inuo. Mnoge Mekelije i Arapi, posebno mladi}i, slijedili su Hamzin primjer i ulazili u Muhammedovu, a.s., vjeru. Kada je Omer ibn el-Hattab primio islam, kurej{ijska je `estina u zlostavljanju muslimana ne{to splasnula. Hamza je stao uz Allahova Poslanika, a.s., poma`u}i ga i odbijaju}i napade od njega. Pokazao je veliku privr`enost novoj vjeri, a sebe i sve {to posjeduje stavio je u njenu za{titu. Resulullah, a.s., bio je ponosan na Hamzino primanje islama i na njegove smione nastupe i predanost islamu. Nazvao ga je “Allahov i Poslanikov lav”. Pobratio je njega i Zejda ibn Harisa. Hamzi pripada ponos kao barjaktaru prvoga bajraka islama. Naime, Allahov Poslanik, a.s., namjeravao je poslati manji vojni odred u oblast Sejful-Bahra, gdje je bilo nastanjeno pleme Benu-D`uhejne. Za ovaj zadatak izabrao je Hamzu, a ova izvidnica je ustvari u~inila prvi pohod u islamu. Pod Hamzinim zapovjedni{tvom Allahov Poslanik, a.s., odabrao je trideset muhad`ira i uputio ih ka Sejful-Bahru. Usput su sreli Ebu-D`ehla na ~elu tri stotine mu{rika Meke. Dvije grupe stale su jedna naspram druge, po~eli su se me|usobno napadati i malo je trebalo da se potegnu sablje. Muslimani se nisu bojali i nisu uzmicali, iako su bili malobrojni. Bili su spremni na bitku na prvi znak njihovoga vo|e. Me|utim, umje{ao se Med`di ibn Amr el-D`uheni koji je bio prijatelj i jednih i drugih, i sprije~io mogu}i sukob, preprije~iv{i se izme|u dvije skupine. Kada ih je rastavio, Hamza se vratio nazad u Medinu. Allahov lav, ponosan i gord, obradovan ~a{}u prvoga bajraktara u islamu po emru odabranoga Poslanika, a.s., izrekao je stihove: “[to se ljute kad sam poslan uprkos njima. Ne prestali sa zlom sve dok nisam poslan da se borim, kad se smiri{e, vrijednost tra`im po nare|enju Poslanika. Zastava sa znakom na njoj u ruci mojoj, ne ponese je niko prije. Zastava pobjede Dobro~initelja, Uzvi{enog Boga, Koji daje dobro ljudima.”

Ashabi Allahovog Poslanika

125

HEROJ BEDRA
Allahov Poslanik, a.s., odlu~io je presresti karavan Kurej{ija koji je nosio glavnicu njihova kapitala. Ako bi ga zaplijenio, znatno bi otupio o{tricu Kurej{ija, oduzeo bi njihov imetak koji su oni ulagali, `ele}i utrnuti Allahovo svjetlo u borbi protiv Poslanika, a.s., i muslimana. Mus’aba ibn Umejra ibn Ha{ima ibn Abdul-Menafa ibn Abdud-Dara odredio je da ponese bajrak muslimana. Bajrak je bio bijele boje. Aliju ibn Ebi-Taliba, r.a., odredio je da ponese bajrak muhad`ira i jednog ensariju da ponese bajrak ensarija. Ova su dva bajraka bila crne boje. Ebu-Sufjan osjetio je opasnost koja mu prijeti, pa je poslao glasnika u Meku po pomo}. Kurej{ije su sko~ili, uzeli oru`je i opremu i krenuli da spase karavan. Kada su stigli do doline Urvetul-Kusva, razapeli su {atore i obavili posljednje pripreme za borbu. Muslimani su stigli do mjesta gdje su bili izvori Bedra, pa su vodu skrenuli u jedan bunar, a ostala vrela zatrpali. Ovako su mu{rici ostali li{eni vode. U me|uvremenu, Ebu-Sufjan je uspio da se spasi s karavanom, pa su pojedine Kurej{ije predlagali povratak u Meku, ne `ele}i sukob s Allahovim Poslanikom, a.s. Me|utim, Ebu-D`ehl zastupao je suprotno mi{ljenje. Pozivao je na borbu i kona~no uni{tenje muslimana, a prije svega Allahova Poslanika, a.s., i njegove poslanice, prije nego postanu sila kojoj se ne}e mo}i suprotstaviti. Ve}inu je uvjerio da prihvate borbu, dok se manji broj vratio u Meku. Po obi~aju Arapa prije glavne borbe odigraju se pojedina~ni dvoboji izme|u istaknutih ratnika protivni~kih strana, ~ime se izaziva ratobornost. Me|u mu{ricima je bio jedan opak ~ovjek, zvao se Esved ibn Abdul-Esed el-Mahzumi, koji je rekao: “Kunem se Allahom da }u se napiti iz njihovog bunara; ili ga zatrpati ili poginuti.” Navalio je prema bunaru gdje ga je ~ekao Hamza. Isukao je sablju i tik kraj bunara Hamza ga je udario odsjekav{i mu nogu. Krv je {ikljala iz noge, ali je on nastavio da pu`e prema bunaru, `ele}i da ispuni svoju zakletvu. Me|utim, Hamza ga je i drugi put udario i dokraj~io. Taj dan Hamza je ukrasio svoja prsa nojevim perom, jednu sablju dr`ao je u ruci dok mu je druga bila o pasu. Predvodio je bojne redove muslimana zajedno sa ostalim junacima, a Poslanikov, a.s., blagoslov je bio nad njima. Nakon pogibije Esveda ibn el-Eseda, na mejdan su iza{li Utbe ibn Rebia, njegov brat [ejbe ibn Rebia i Velid ibn Utbe. U susret njima iza{la su trojica mladi}a ensarija: Avf, Muavviz ibn Haris i Abdulah ibn Revvaha.

126                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

“Ko ste vi?”, upita ih Utbe. “Ensarije.” “Vi nam ne trebate!” Potom se okrenu prema muslimanima i zavika: “Muhammede, po{alji nam dostojne protivnike iz na{eg naroda.” Resulullah, a.s., re~e: “Ubejd ibn Haris, Hamza, Alija, iza|ite!” Kada su iza{li i pribli`ili se mu{ricima, Utbe upita: “Ko ste vi?” Oni mu reko{e ko su, a Utbe re~e: “Vi ste dostojni protivnici.” Ubejde se borio protiv Utbeta, Hamza protiv [ejbe, a Alija protiv Velida. Hamza je odmah nasrnuo prema [ejbi, udario ga sabljom i ubio ga. Alija je navalio na Velida ne daju}i mu priliku za uzmicanje i, tako|er, jednim udarcem ga oborio na zemlju. Mu{rika obli krv i izdahnu. Ubejde je sa Utbom izmjenjivao udarce, tako da su jedan drugom napravili nekoliko rana. Hamza i Alija su se priklju~ili Ubejdi i zajedni~ki nasrnuli na Utbeta i pokosili ga. Nakon dvoboja muslimani pusti{e svoje glasove u slavu Allaha, Veli~anstvenog: “Allahu ekber... Allahu ekber.” (Allah je najve}i...), ~ulo se poput grmljavine. Potom su svi slo`no, kao jedan, navalili na Kurej{ije. Rasplamsala se `estoka borba. Hamza je bio poput lava u ovoj veli~anstvenoj bici, svakog nevjernika na kojeg je nai{ao oborio je. Taima ibn Adijja ibn Nevfela udario je po ple}ima i presjekao ga, a ovaj pade na zemlju obliven krvlju. Zatim je potjerao Mes’uda ibn Ebu-Umejju ibn el-Mugiru i stigav{i ga, udario ga sabljom i odsjekao mu glavu. Muslimani su ubijali, ranjavali i zarobljavali mu{rike, uni{tavaju}i tako oli~enje nevjerovanja, mnogobo{tva i zablude. Hamza, Zejd ibn Haris i Alija zajedni~ki su ubili Hanzelu ibn Ebu-Sufjana. Isto tako, Hamza, Alija, i Sabit ibn el-D`eze’ ubili su Zema’a ibn el-Esveda ibn Muttaliba ibn Eseda. Sa’d ibn Ebi-Vekkas pridru`io se Hamzi, pa su ubili Nebiha ibn el-Had`d`ad`a ibn Amira iz Benu-Sehma. Vidjelo se da je pobjeda na strani muslimana. Kurej{ijski redovi bili su se raspr{ili, pobjegli su na sve strane, nakon {to su im vo|e pale od muslimanskih sablji. Od kurej{ijskih junaka ostao je Aiz ibnus-Saib ibn Uvejmir, navaljuju}i na muslimane, a bio je poznat po svojoj snazi i brzini u napadu. Hamza mu je iza{ao u susret i uspio ga raniti i zarobiti. Kada se bitka zavr{ila i pra{ina slegla, vidio se strahovit poraz koji su pretrpjeli Kurej{ije. Muslimani su skupili zarobljenike i vezali ih. Hamza je hodao me|u muslimanima, dok mu je nojevo pero poigravalo na prsima, a jedan od zarobljenih upita: “Ko je ovaj ~ovjek s nojevim perom?”

Ashabi Allahovog Poslanika

127

“Hamza ibn Abdul-Muttalib”, odgovori{e. “Bogami, dosta nam je zla nanio.” Tako su, Allahovom voljom, ~vrstina i samouvjerenje Resulullaha i muslimana donijeli sudbonosnu pobjedu nad kufrom i idolopoklonstvom. Muslimani su se vratili u Medinu, vode}i zarobljenike i nose}i ratni plijen.

PRVAK [EHIDA
Muslimani su u~vr{}ivali temelje svoje dr`ave - Medine, pod okriljem dini-islama, da bi se iz nje ~uo glas koji uzdi`e i veli~a Tvorca, Jednog, Jedinog, i Koji poziva ukidanju nepravde me|u ljudima. Hamza je puno u~io od Allahova Poslanika, a.s. Molio je svoga Gospodara i govorio: “Pridr`avajte se ove dove: ‘Gospodaru, molim te Tvojim najve}im imenom radi Tvoga zadovoljstva.’” [to se ti~e Kurej{ija, oni su se vratili u Meku nakon Bitke na Bedru, vuku}i sa sobom sramotu i poraz i oplakuju}i svoje poginule glave{ine i vo|e. Osjetili su snagu muslimana i njihovu upornost u borbi na Allahovom putu, nakon njihove prve organizirane bitke protiv mnogobo{tva, nevjerovanja i zablude. Kurej{ije i njihove `ene nisu mogli zaboraviti taj te{ki poraz. Osveta Muhammedu, a.s., i njegovim ashabima postala je njihova preokupacija i jedini cilj. Sve su tome podredili: skupljali su opremu, ljude, imetak, podsticali i hu{kali ljude na osvetu muslimana. Mr`nja Kurej{ija je najvi{e bila usmjerena na dvojicu ljudi koje su smatrali odgovornim za sve {to se dogodilo - na vjerovjesnika Muhammeda, a.s., ibn Abdullaha, r.a., i na njegovoga amid`u Hamzu, koji je ubio najve}i broj njihovih ljudi. Cijela Meka smi{ljala je planove kako se rije{iti njih dvojice, spremaju}i se za veliku bitku. Uklju~ili su i plemena s kojima su bili u savezni{tvu. Tra`ili su ~ovjeka koji bi se mogao suprotstaviti Hamzi, ali nisu nikoga mogli na}i. Dobro su znali Hamzinu `estinu i njegovu ogromnu tjelesnu snagu. Znali su da ga se mogu rije{iti jedino na podmukao na~in. Javio se D`ubejr ibn Mut’im koji je izgubio amid`u na Bedru: “Na{ao sam ga... nema boljeg za ovu stvar od njega.” “Ko je taj, D`ubejre?” “Jedan od mojih abesinskih robova. Zove se Vah{i, i boga mi, na zemlji ne postoji neko ko bi ga mogao nadma{iti u vje{tini bacanja koplja i ga|anja.” D`ubejr ga je pozvao i rekao mu pred prisutnima: “Vah{i, spremni smo za borbu protiv muslimana. Kad mi krenemo, kreni i ti, tvoja meta je Hamza, pa ako ga ubije{, bit }e{ oslobo|en ropstva.” Neko je Vah{ijeve sposobnosti opisao Hindi bint Utbe, `eni Ebu-Sufjana, kako bi

128                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

ona svojim imetkom podstakla Vah{ija. Na Bedru je Hinda izgubila oca Utbeta ibn Rebiu, amid`u [ejbeta ibn Rebiu, brata Velida ibn Utbeta i sina Hanzelu ibn Ebu-Sufjana. Njena mr`nja prema Hamzi, koji ih je ubio i u~estvovao u njihovom ubistvu, bila je ve}a od mr`nje svih drugih. Hinda je Vah{ija do~ekala dobrodo{licom, ra~unaju}i da }e on biti u stanju ostvariti njenu najve}u `elju. Po~ela mu je medenim glasom pri~ati o svojim draguljima, zlatu i nakitu. Stavila je ruku na vrat pomi~u}i bisernu ogrlicu kao i na u{i da poka`e dijamantne nau{nice. Micala je svoje duge prste koji su bili ukra{eni zlatnim prstenjem. “Sve je ovo tvoje, Vah{i... ako ubije{ Hamzu.” Taj rob nije mogao, a da ne poklekne pred tako primamljivim prijedlogom. Dvije su stvari o kojima sanjaju mnogi ljudi: sloboda i bogatstvo. Obe}ao joj je: “Dobit }e{ {to `eli{!” Vojska Kurej{ija iza{la je prema Medini. Okr{aj se odigrao u dolini Uhuda, brda nedaleko od Medine. Muslimani su se borili da pobjedi Istina ili da poginu kao {ehidi, a mu{rici su se borili da bi osvetili poraz na Bedru. Bitka je bila `estoka i surova. Hamza je napadao. Imao je nojevo pero zadjeveno na prsima, a Vah{i je ovako opisao detalje bitke: “Kada su se protivnici sukobili, stao sam u stranu i pogledom tra`io Hamzu. Kada sam ga ugledao, izgledao je kao razbje{njeli lav. Sabljom je sjekao ljude kao snoplje. Ni{ta mu nije moglo stati na put. Allaha mi, spremao sam se i vrebao ga. Sakrio sam se za drvo i ~ekao priliku da mi se pribli`i. Do mene ga je doveo Siba’ ibn Abdul-Uzza. Kada ga je Hamza ugledao, zavikao je: ‘Hodi ovamo!’ Zatim ga je udario sabljom i usmrtio ga. Tresao sam koplje u ruci dok nisam postao siguran, a onda ga bacio i pogodio ga u donji dio trbuha. Koplje je iza{lo izme|u njegovih nogu. Krenuo je prema meni, ali ga je smrt nadvladala. Potom sam mu pri{ao, istrgao svoje koplje i vratio se u logor. Sjeo sam, jer nisam imao vi{e potrebe za borbom. Ubio sam ga da bih bio slobodan.” Hamza je pao kao prvak {ehida. A Hindina mr`nja dostigla je toliki stupanj da se zaklela da }e pojesti Hamzinu d`igericu. Vah{i je rasporio Hamzin trbuh, izvadio d`igericu i donio je Hindi koja je odsjekla komad i stavila ga u usta, pa kada ga nije mogla sa`vakati, ispljunula ga. Kada se pra{ina slegla i kada su izbrojani mrtvi i sabrani ranjeni, zate~en je prizor Resulullahovog amid`e; rastrgano tijelo, rasje~en trbuh, krv je bila svuda oko njega. Allahov Poslanik, a.s., zaplakao je vidjev{i tijelo svoga brata, amid`e i prijatelja. “Nikad mi ni{ta nije bilo u`asnije od ovoga sada.” Pa je rekao .atimi i Safiji: “Radujte se, do{ao mi je D`ibril i rekao da je Hamza kod stanovnika nebesa upisan kao Allahov i Poslanikov lav.” Muslimane je ganulo {ta su ~uli i vidjeli, te su zapali u tugu i srd`bu. “Allaha nam, ako nam Allah dadne pobjedu nad njima, iskasapit }emo ih kako nikad nije zapam}eno kod Arapa.” Allah je, me|utim, zabranio kasapljenje i objavio jasne ajete kao uputu ljudima i po~ast Hamzi.

Ashabi Allahovog Poslanika

129

“Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljep{i na~in raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koje su zalutali s puta Njegova, i On zna one koje su na pravom putu. Ako ho}ete da na nepravdu uzvratite, onda u~inite to samo u onolikoj mjeri koliko je vama u~injeno; a ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive. Strpljiv budi ,a strpljiv }e{ biti samo uz Allahovu pomo}. I ne tuguj za njima, i neka ti nije te{ko zbog spletkarenja njihova, Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela ~ine.”22 Kada je pao, Allahov lav imao je pedeset sedam godina. Poslanik, a.s., ukopao ga je zajedno s Abdullahom ibn D`ah{om u jedan mezar i klanjao mu sedamdeset d`enaza. On je bio prvi {ehid kome je Allahov Poslanik, a.s., klanjao d`enazu. Nakon ukopa, rekao je: “Allah ti se smilovao, amid`a. ^uvao si rodbinske veze i radio dobro.” Hamzina pogibija djelovala je na sve. Pjesnici su se nadmetali, pi{u}i o njegovom {ehadetu i o iskrenoj tuzi za njim. Tako Malik ibn K’ab ka`e: O~i su mi plakale i treba da pla~u, al’ koristi nema, nit’ od pla~a nit od tuge. Za Bo`ijeg lava skoro pri~a{e, za Hamzu tog ~ovjeka, `rtve ubijanja. Svi muslimani time su pogo|eni, pogo|en time i sam Poslanik bi, Ebu-Ja’la, tvoji temelji ti sru{i{e se, a ti ost’o slavan, ~ist i pouzdan. Gospodar ti se smilovao u d`ennetima gdje u`ivanje nikad ne propada. A i ti, o Hind, ne pokazuj sre}u zbog Hamze ti sebi ugled pretvori u bijedu. A i ti, o Hind, pla~i, ne prestaji, ti ga slijedila, bez poroda ostala. Hasan ibn Sabit, Poslanikov,a.s., pjesnik, govori o tuzi za njim u duga~koj pjesmi iz koje su sljede}i stihovi: Ostavi ku}u koja propada i pla~i za Hamzom dobro~instva punog. Koji kroti konja kad se uzjoguni, kao hrabri lav u svojoj {umi, istaknut na vrhu sinova Ha{ima, ne zamijeni istinu da la` uzme. Pade kao {ehid me|u va{im sabljama, uko~ile se ruke Vah{ijeve, da Bog dao!

130                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Njegova sestra Safija izrekla je sljede}e stihove: Allah ga Silni pozva pozivom u D`ennet da u njemu `ivi u `ivotu sretnom. To je ono {to smo molili i nadali se tome, za Hamzu najbolje na Danu Sudnjeme. Allaha mi, ne}u zaboraviti ono {to zadesi te, U `ivotu svome ja tugovat }u, za Lavom Allahovim, koji bija{e za{titnik, gone}’ od islama ko god bi nevjernik. Govorim, a jecaj kida mi nutrinu, Allah dobrim nagradio brata mi i oslonca.

VELI^ANSTVENOST ISLAMA
Veli~anstvenost islama pokazala se poslije ovoga doga|aja kroz ~istotu vjere i plemenitost Allahovoga Poslanika, a.s. Naime, Vah{i je, zaista, dobio sva obe}anja; D`ubejr ga je oslobodio, a Hinda mu je dala zlato i bisere koje mu je obe}ala. Ovako Vah{i pri~a o svom `ivotu poslije Uhuda: “Kada sam do{ao u Meku, oslobo|en sam. Ostao sam u njoj do dolaska Allahovoga Poslanika, a.s., do dana oslobo|enja Meke. Potom sam pobjegao u Taif. Kada je delegacija iz Taifa oti{la kod Allahovoga Poslanika, a.s., da primi islam, meni je bilo te{ko da odem s njima, pa sam rekao: ‘Oti}i }u u [am ili u Jemen, ili bilo gdje drugo.’ Allaha mi, dok sam o tome razmi{ljao, rekao mi je jedan ~ovjek: ‘Te{ko tebi, Allahov Poslanik, a.s., ne ubija onoga ko u|e u njegovu vjeru.’ Potom sam oti{ao u Medinu kod Resulullaha, a.s. Nije me vidio prije nego sam stao pred njega i izgovorio {ehadet. Kada me vidio, upitao me: ‘Jesi li ti Vah{i?’ Odgovorio sam: ‘Jesam, Allahov Poslani~e!’ On mi re~e: ‘Ispri~aj mi kako si ubio Hamzu.’ Ispri~ao sam mu, a on mi re~e: ‘Te{ko tebi, ne izlazi mi pred o~i!’ Od tada sam se sklanjao Allahovom Poslaniku, a.s., s puta da me ne vidi, sve dok ga Allah nije uzeo Sebi.Kada su muslimani iza{li protiv Musejleme el-Kezzaba, bio sam s njima. Nosio sam koplje kojim sam ubio Hamzu. Kada su se vojske sukobile, vidio sam Musejlemu kako stoji dr`e}i sablju. Pripremio sam se, protresao koplje, a zatim ga bacio na njega i pogodio ga. Ako sam ovim kopljem ubio najboljega ~ovjeka, Hamzu, nadam se da }e mi Allah oprostiti, jer sam istim ubio i najgorega ~ovjeka, Musejlemu.”

Ashabi Allahovog Poslanika

131

Tako je Hamza, r.a., pao kao {ehid na Uhudu, a njegova du{a uzdigla se u vje~ne edenske vrtove.

SA’D IBN EBI - VEKKAS, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
On je Sa’d sin Ebi-Vekkasa, a on Uhejbov, a on Abdu-Menafov, a on Zuhrov, a on Kilabov, a on Murretov, a on K’abov, a on Luejjov, a on Galibov, a on .ehrov, a on Malikov, a on En-Nedrov, a on Kinana el-Kure{ija ez-Zuhrijja. Nosio je nadimak Ebu-Ishak. Majka mu je Hamna, k}erka Sufjana ibn Umejje ibn Abdu{-[ems.

LI^NOST
Sa’d ibn Ebi-Vekkas bio je izuzetna li~nost kakvu je historija malo poznavala. Uzvi{eni Allah obdario ga je sna`nom mu{kom vanj{tinom i ~istom vjerni~kom du{om. Bio je krupna tijela, niska rasta, guste kovrd`ave kose. I pored sna`nog mu{kog izgleda, u prsima je nosio ~isto srce koje je svjedo~ilo o fino}i njegove du{e, plemenitom porijeklu i o ljubavi prema svakom, bez mr`nje i pakosti. Pa ~ak, i prije nego je spoznao Istinu i prije nego {to je dao prisegu Poslaniku, s.a.v.s., nije naginjao obo`avanju kipova i zabavama, kao {to je to ~inila tada{nja omladina Kurej{ija. Ve}inu je svoga vremena provodio o{tre}i strijele i prave}i lukove, vje`baju}i strelja{tvo, kao da se pripremao za neke velike du`nosti. I zaista, postao je najve}i strijelac u historiji islama.

134                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

PRIMANJE ISLAMA
Kao {to smo prethodno spomenuli, Sa’d nije bio sklon obo`avanju kipova, nije se klanjao kumirima, koje je sam ~ovjek napravio i koji ne koriste niti {tete. ^im je ~uo za poziv Muhammeda ibn Abdullaha, poziv plemenitog Poslanika u novu vjeru, vjeru pravde i istine, srce ga je mamilo njoj, a svjetlost je prodrla u njegovu du{u, obasjavaju}i svaki dio njegovog tijela, pa se uputio Vjerovjesniku, s.a.v.s., i pred njim izjavio primanje islama. Poslanik, s.a.v.s., mu se mnogo obradovao jer je Sa’d poticao iz jedne od najuglednijih porodica Meke. Njegov je islam podstakao druge Mekelije da ga slijede i da se odazovu pozivu Uzvi{enog Allaha, d`.{. A osim toga, Sa’d je bio zreo mladi} u svojoj sedamnaestoj godini, objedinjuju}i u sebi mu{kost i snagu koja se malo kod koga mogla na}i. On je tre}i ili ~etvrti koji je primio islam, od mu{karaca, ~ime se sam ponosio, govore}i: “Niko nije primio islam istog dana kad i ja. Proveo sam sedam dana ~ine}i tre}inu islama sedmi od sedmerice.” Sa’d je kazivao pri~u svoga ulaska u islam, iz koje se vidi da je uputa u{la u njegovo srce prije nego je objavio primanje islama: “Tri no}i prije nego {to }u primiti islam, u snu sam vidio kako se utapam u dubokoj tami. Dok sam tako tumarao u njenim dubinama, odjednom me osvijetli mjesec, po~eo sam ga slijediti. Vidio sam ispred sebe grupu ljudi koji su se ve} bili uputili ka mjesecu. To su bili Zejd ibn Haris, Alija ibn Ebi-Talib i EbuBekr es-Sidik. Upitao sam ih: ‘Otkad ste vi ovdje?’ ‘Od maloprije!’, odgovorili su. Sutra, kad je svanulo, obavije{ten sam da Resulullah, s.a.v.s., poziva u islam. Shvatio sam da mi Allah ho}e dobro, da iza|em, Poslanikovim posredstvom, iz tame na svjetlo. Brzo sam mu se uputio i na{ao ga u D`ijadu (ime tjesnaca kraj Meke) gdje je klanjao ikindija-namaz. Primio sam islam, a pretekli su me samo oni koje sam vidio u snu.”

TE[KO ISKU[ENJE
Sa’dov prelazak na islam izazvao je veliku uzbunu u redovima Mekkelija. Taj mladi}, veliki plemi}, ugledna i plemenita roda, kako to da napusti vjeru svojih djedova i da se odazove novoj vjeri?! Kako se usudio?! Majka mu se silno rasrdila i toliko se rastu`ila da se zarekla kako ne}e ni{ta okusiti sve

Ashabi Allahovog Poslanika

135

dok je Sa’d musliman. Ali to ga ne odvrati od islama. Njegova majka je dobro poznavala osjetljivu du{u svoga sina, do koje mjere je bio vezan za nju, i znala je njegovu ljubav i po{tovanje prema njoj. To je iskoristila kao sredstvo da bi ga odvratila od nove vjere. Ali, Sa’d je ostao ~vrst u svome uvjerenju, sve je vi{e ~eli~io svoje vjerovanje, shvataju}i vrijednost vjere objavljene od Uzvi{enog Allaha s kojom je do{ao Bo`iji Poslanik, s.a.v.s. Sa’dova je majka sprovela svoju zakletvu, odbacila je jelo i pi}e i povukla se u svoju tugu i svoj jad. Njeno gladovanje se odu`ilo, sve dok joj se ne ugrozi `ivot. Porodica je po~ela vr{iti pritisak na mladi}a-vjernika... na mladi}a koji je dao prisegu Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. On ne}e povu}i svoju prisegu! Sa’d se na{ao u stra{nom vrtlogu borbe sa samim sobom: majka sa jedne strane, nova vjera sa druge strane. Ipak, nije bilo te{ko da izabere; svjetlost koja je obasjala njegovo srce osvijetlila je njegov vid i shvatanje da spozna Istinu tako da je odbio pokleknuti. Kad se poja~ao pritisak na njega, zvali su ga da bar vidi majku, misle}i da }e, kad je vidi u kakvom je stanju, udovoljiti njenom zahtjevu. Oti{ao je kod majke... Kako je samo bio dirljiv prizor pred njim. Sreli su se iman, ~rvsta vjera u Sa’dovoj du{i i maj~ino mnogobo{tvo. Izme|u toga bio je osje}aj maj~instva, slab i bez dokaza pred Istinom. Kako se okon~a ova te{ka scena? Neka nam Sa’d ibn Ebi-Vekkas opi{e te momente te{kog isku{enja koje je malo ko jo{ do`ivio: “^im je majka ~ula o mom prihvatanju islama, jako se uznemirila. Bio sam joj poslu{no dijete, jako sam je volio, pa mi se prima~e i re~e: ‘Sine, kakva je to nova vjera koju si prihvatio i koja te odvrati od vjere tvoga oca i majke? Tako mi Allaha, ili }e{ ostaviti tu novu vjeru, ili ne}u ni{ta jesti i piti sve dok ne umrem, pa }e se tvoje srce od tuge za mnom iskidati, grist }e te savjest zbog toga {to si u~inio, a ljudi }e ti prigovarati dok si `iv.’ Odgovorio sam: ‘Ne ~ini to, majko, ja ni za {ta ne}u ostaviti svoju vjeru!’ Ali ona osta ustrajna u onome na {ta se zarekla. Ostavila je jelo i pi}e tako da joj je tijelo smr{alo i onemo}alo, i kosti su joj oslabile. Stalno sam joj odlazio i molio je da uzme ne{to hrane i pi}a, ali ona je to o{tro odbijala, kune}i se da ne}e jesti niti piti dok ne umre, ili dok ja ne napustim svoju vjeru. Tad sam joj rekao: ‘Majko, koliko god da te volim, vi{e volim Allaha i Njegovog Poslanika... Tako mi Allaha, da ima{ hiljadu du{a, pa da ih ispusti{ jednu po jednu, ni za {ta ne bih napustio svoju vjeru.’ Kad je vidjela moju odlu~nost, popustila je i po~ela jesti - nerado.” Uzvi{eni Allah je ukazao po~ast Sa’du ibn Ebi-Vekkasu za njegov stav i objavio je ajet o njemu i njegovoj porodici:

136                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

“A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatra{, onoga o kome ni{ta ne zna{, ti ih ne slu{aj, i prema njima se na ovom svijetu velikodu{no pona{aj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obra}a. Meni }ete se poslije vratiti, i Ja }u vas o onome {to ste radili obavijestiti.” (Lukman, 15) Sa’dov ulazak u islam uticao je na mekelijske mladi}e, pa oni, odu{evljeni, krenu{e objavljivati svoje iskreno prihvatanje islama. Mo`da je doga|aj Umejra ibn Ebi-Vekkasa, Sa’dovog brata, iz Bitke na Bedru, najbolji pokazatelj koliko je bila jaka vjera prvih muslimana i do koje mjere su bili vezani za poslani~ku Poruku. Na dan Bedra spremili su se za susret sa nevjernicima i mu{ricima Kurej{ijama. Objavljena je priprema za borbu na obje strane. Kurej{ije su se pripremale za borbu sa svim svojim silnicima, gospodom i velikanima. Muslimani, na ~elu sa Poslanikom, s.a.v.s, naoru`ali su se oru`jem islama -imanom, `rtvovanjem i `eljom za {ehadetom na Allahovom putu. Bio je obi~aj Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da prije bitke izvr{i pregled muslimana kako bi im uputio savjet ili primjedbu. Umejr ibn Ebi-Vekkas, Sa’dov brat, mladi}, tek {to je navr{io ~etrnaest godina, stajao je u muslimanskim redovima. Kada je vidio da se Poslanik pribli`ava kako bi izvr{io smotru mud`ahida, sakrio se od straha da ga ne vrati iz bitke, zbog mlade dobi. Ali ga je plemeniti Poslanik, s.a.v.s., primijetio i pozvao ga i rekao mu da ne mo`e u~estvovati u borbi i da se vrati. Te{ko je palo mladi}u-vjerniku da mu bude uskra}ena ~ast borbe na Allahovom putu, pa makar bio mlad. Po~eo je plakati i moliti sve dok se ne raznje`i Poslanikovo srce i dozovoli mu da krene u bitku. Umejrova radost bila je ogromna. U tom njegovom najve}em veselju u~estvovao je njegov brat Sa’d koji mu je dao ne{to od svoga oru`ja da ga nosi. Muslimani su krenuli i sa njima dva brata, Sa’d i Umejr. Bitka je bila `estoka. Uzvi{eni Allah je pomogao muslimane velikom pobjedom, dok su Kurej{ije i mu{rici do`ivjeli veliki poraz. Kad se slegla pra{ina nakon bitke, Umejr je bio me|u {ehidima. Sa’d se sam vratio sa popri{ta bitke, ostavljaju}i svoga mla|eg brata Umejra na bedranskoj zemlji, po~a{}enog {ehidskim blagodatima.

Ashabi Allahovog Poslanika

137

POSLANIKOV DAJD@I]
Sa’d ibn Ebi-Vekkas zauzimao je visoko mjesto kod Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s. Vezivale su ih dvije jake veze: veza po vjeri - najja~a veza koja mo`e vezati dva ~ovjeka, izgovorio je Sa’d kelimei-{ehadet, vjerovao u jedno}u Uzvi{enog Allaha i u iskrenost Poslanika, s.a.v.s., u njegovom Pozivu, dao mu je takvu ~vrstu prisegu koja je nezapam}ena u historiji. Vezivala ih je i rodbinska veza - ona je pove}ala ~vrstinu i bliskost i iskrenost me|u njima. Sa’dov djed, Uhejb ibn Menaf, bio je amid`a Amine bint Vehb, majke Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Koliko je samo Poslaniku zna~ila ta veza! Prenosi se da je bio u grupi svojih ashaba, kad im se pribli`io Sa’d, pa ga je poselamio i rekao: “Ovo je moj dajd`i}, pa neka mi neko poka`e svoga dajd`i}a.” Poslanik se uistinu ponosio Sa’dom! Nikada se Sa’d nije udaljavao od Vjerovjesnika, bio je u njegovoj blizini, pratio ga u stopu, stavljaju}i se u slu`bu njemu, u slu`bu vjere Jedinog Allaha. Abdullah ibn Amir prenosi od Ai{e, majke vjernika, da je rekla: “Jedne je no}i nemir obuzeo Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s., pa re~e: ‘Kamo sre}e da se na|e neki dobri ~ovjek koji bi me ~uvao ove no}i.’ Ne{to poslije za~u se zveckanje oru`ja. Pitao je: ‘Ko je to?’ Ovaj odgovori: ‘Sa’d ibn Ebi-Vekkas, ja }u te ~uvati, Bo`iji Poslani~e!’ Resulullah, s.a.v.s., potom je zaspao dubokim snom da sam ~ula njegovo hrkanje.” Poslanik, s.a.v.s., obradovao je Sa’da D`ennetom, zbog njegove ispravne vjere, ~istote du{e i dubokog imana. Sjedili su ashabi kod Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s., kad on re~e: “Na ova vrata }e u}i ~ovjek od stanovnika D`enneta.” Domalo, u{ao je, bio je to Sa’d. Kolika je samo bila sre}a Sa’dova zbog ove radosne vijesti. Blago njemu, zbog velikog stupnja koji je dostigao u islamu.

138                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

ZA TEBE BIH @RTVOVAO I OCA I MAJKU
Te{ko je nabrojati sve Sa’dove juna~ke do`ivljaje i opisati sve pojedinosti zbog njihovog mno{tva i veli~ine. Oni proisti~u iz ~iste vjerni~ke du{e nezamu}ene sumnjom i neiskvarene ru`nim mislima. On je jedan od muslimanskih junaka koji se ustrajno borio za pobjedu islama, u svakoj situaciji, makar bila te{ka i opasna. Na dan Uhuda istaklo se to juna{tvo i pokazala snaga imana, i ljudi su vidjeli koliko Sa’d zna~i Poslaniku. Kurej{ije su bile skupile ogromnu vojsku kako bi se rije{ili Poslanika, Muhammeda ibn Abdullaha, s.a.v.s., i osvetili se za Bedr, gdje su do`ivjeli poraz ~iji okus jo{ uvijek nisu bili zaboravili. Suprotstavili su im se muslimani koje je predvodio Poslanik, brane}i svoje uvjerenje i istinsku vjeru. Sukobi{e se dvije skupine. Podi`e se pra{ina prekrivaju}i cijeli prostor. Konjanici su se kretali i borili poput sjenki. Poja~a se buka od ljudskih povika i udaranja oru`ja. ^inilo se da je pobjeda na dohvat ruku muslimana. Ali, jedna grupa je prekr{ila upute Poslanika, s.a.v.s., i napustila svoja upori{ta prije okon~anja bitke. Tako ih s le|a napade Halid ibn Velid, koji je tada bio u redovima mu{rika, i preokrenu tok bitke na {tetu muslimana. Muslimane ste`e muka. Opkoli{e Poslanika i rani{e ga u ~elo, slomi{e mu dva zuba i povrijedi{e o~nu jagodicu. Muslimani se uznemiri{e, mislili su da je Vjerovjesnik ubijen. U tom se momentu oko Poslanika okupi deset junaka, iskrenih u vjeri, {tite}i ga svojim tijelima, brane}i ga svojim `ivotima. Me|u njima je bio i Sa’d. Primijetio ga je Poslanik, s.a.v.s., pa mu re~e, podsti~u}i ga na borbu: “Ga|aj Sa’de... za tebe bih `rtvovao i oca i majku.” To je ispunilo ponosom Sa’dovu du{u; plemeniti Poslanik ga pretpostavio svojim roditeljima! Povodom toga Alija ibn Ebi-Talib, r.a., rekao je: “Nisam ~uo da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., uzdigao nekoga iznad svojih roditelja, osim Sa’da. ^uo sam na Uhudu kada je rekao: ‘Ga|aj Sa’de... za tebe bih `rtvovao i oca i majku.’” Sa’d je obi~avao da ka`e s ponosom: “Tako mi Allaha, ja sam prvi Arap koji je na Allahovom putu ga|ao strijelom.”

Ashabi Allahovog Poslanika

139

DVA ORU@JA
Kao {to je Sa’d ibn Ebi-Vekkas bio poznat po preciznosti u ga|anju lukom i bacanju koplja, isto tako bio je poznat kao onaj ~ija je dova bila kabul (usli{ana). Posjedovao je dva oru`ja, oba je stavio u slu`bu borbe na Allahovom putu i poziva u islam: strijelu i dovu. Ni u mladosti nije prisustvovao zabavama i lumpovanjima, bio je zabavljen pravljenjem oru`ja. Odlazio je u pustinju gdje se podu~avao vje{tini ga|anja, tako da je postao jedan od najvje{tijih strijelaca. Njegovo drugo oru`je bila je momentalno usli{ena dova, o ~emu su poznata mnoga prekrasna kazivanja. Amir ibn Sa’d prenosi: “^uo je Sa’d ~ovjeka kako vrije|a Aliju, Talhu i Zubejra, pa mu je naredio da prestane {to ovaj ne poslu{a. Rekao mu je: ‘Proklet }u te!’ Ovaj mu dogovori: ‘Prijeti{ mi kao da si Poslanik.’ Sa’d potom uze abdest, klanja dva rekata, zatim di`e ruke i re~e: ‘Bo`e moj, Ti zna{ da je ovaj ~ovjek psovao ljude kojima si Ti podario Svoju blagodat, pa Te vrije|anje njih srdi. U~ini ovoga znakom (tvoje srd`be).’ Nije pro{lo dugo kad, iz jedne pregrade, istr~a odbjegla deva. Ni{ta je nije moglo zaustaviti sve dok nije u{la u gu`vu, me|u ljude, kao da ne{to tra`i. Deva nasrnu na onoga ~ovjeka i obori ga pod noge. Gazala ga je sve dok nije umro.” Ovo kazivanje predstavlja jasan dokaz dubine Sa’dovog imana i ~istote njegove prefinjene i plemenite du{e, ~ija je dova bila iskrena i ~ista. Odlika koju mu je podario Uzvi{eni Allah, bila je plod dove Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s., koju je Poslanik prou~io iz svoje velike ljubavi prema Sa’du. Sa’d se bio razbolio za vrijeme Oprosnog had`a, pa ga je Poslanik potrao rukom po ~elu, govore}i: “Bo`e moj, otkloni od njega bolest. Bo`e ljudi, Vladaru ljudi, Ti si Onaj Koji daje ozdravljenje, niko ga ne mo`e izlije~iti osim Tebe. U ime Allaha, tra`im za{titu od svega {to nanosi {tetu. Bo`e moj, u~ini zdravim njegovo srce, njegovu du{u i njegovo tijelo. Otkloni od njega bolest i primi njegove dove.” U jednoj drugoj prilici Vjerovjesnik je molio: “Bo`e moj, upravi njegovu strijelu, usli{aj mu dovu i u~ini ga omiljenim me|u Tvojim robovima.”

140                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

@ELJA ZA UDJELJIVANJEM
Sa’d je `ivio podugo, oko osamdeset godina. Za svoga `ivota, ispunjenog radom, stekao je veliki imetak, rade}i dozvoljeno (halal). Me|utim, nije {krtario, dijelio je sirotinji, muhta~ima i nevoljnicima. Uvijek je dijelio i poklanjao, a sve {to je vi{e dijelio, Allah mu je vi{e pove}avao imetak. Razbolio se u godini Oprosnog had`a, tada je imao samo jednu k}erku. Obi{ao ga je Poslanik, s.a.v.s., pa ga je Sa’d upitao: “Allahov Poslani~e, imam veliki imetak a naslje|uje me samo k}erka, pa da li da dvije tre}ine imetka dam u sadaku?” “Ne!”, re~e Poslanik. “A pola?”, upitao je Sa’d. “Ne!”, ponovi Vjerovjesnik. “Da li da dam, onda, tre}inu?” “Da, a i tre}ina je puno. Bolje ti je da ostavi{ svoje nasljednike bogatim, nego da tra`e od drugih. A uistinu, za sve ono {to podijeli{, `ele}i pri tome Allahovo zadovoljstvo, dobit }e{ za to nagradu. ^ak za zalogaj kojim nahrani{ svoju `enu”, re~e Vjerovjesnik, s.a.v.s. Poslije toga, Sa’d je dobio mnogo sinova, ali je i dalje zadr`ao obi~aj dijeljenja i davanja sadake.

LAV SA KAND@AMA
Na Allahovom putu, Sa’d se borio za vremena Poslanika, s.a.v.s., i halife Omera, r.a. Njegova uloga predstavlja svijetle stranice islamskog osvajanja. Rijetko se desio neki doga|aj ili bitka, a da se tu nije na{ao Sa’d, istinski borac-konjanik. Njegova historijska veli~ina i ratna darovitost, naro~ito se pokazala kada je halifa Omer odlu~io da stane u kraj neprekidnim napadima koje su vr{ili stanovnici Iraka, prekr{iv{i ugovor. Perzijanci su napadali na muslimane i nanosili im ogromne gubitke u ljudstvu i ratnoj opremi. Halifa Omer el-.aruk je odlu~io da krene u presudnu bitku kojom bi okon~ao to stanje i zauvijek uni{tio djelotvornu mo} Perzijanaca.

Ashabi Allahovog Poslanika

141

Pozvao je muslimane na zajedni~ki namaz i na dogovor. Po{to im je izlo`io situaciju, po~eli su predlagati imena ljudi koji su dostojni ovoga velikoga zadatka, vo|enja muslimanske vojske, tra`ili su junaka-konjanika koji }e izvojevati pobjedu. Abdurrahman ibn Avf je rekao: “Na{ao sam ga!” Omer upita: “Ko je?” “Lav (s kand`ama), mud`ahid Sa’d ibn Malik Zuhdijj, Sa’d ibn Ebi-Vekkas!” Svi prisutni podr`a{e taj prijedlog. Omer pozva Sa’da i imenova ga namjesnikom ira~ke pokrajine i povjeri mu vo|stvo nad muslimanskom vojskom. Kad je do{ao da se oprosti od njega, Omer el-.aruk uputio mu je rije~i koje izviru iz ~vrstog imana u du{i: “O Sa’de, neka te ne zanosi ako ti se ka`e ‘Poslanikov amid`i} i njegov ashab’, jer ~ovjek ne}e posti}i kod Allaha svojim porijeklom ni{ta, nego samo svojom pokorno{}u Njemu. Najugledniji i najobi~niji kod Allaha su jednaki. Allah je njihov Gospodar a oni su Njegovi robovi, razli~iti su po snazi a posti`u nagradu kod Allaha svojom pokorno{}u. Pazi na odredbe kojih se dr`ao Poslanik, s.a.v.s., otkada je poslan pa sve do svoje smrti. Dr`i ih se dobro, to je pravi put.”

OSVAJANJE PERZIJE
Sa’d ibn Ebi-Vekkas postavljen je za namjesnika Iraka i vo|u vojske. Tamo je vodio muslimane iz pobjede u pobjedu. Smjenjivala su se osvajanja za osvajanjima. Pove}ala se povr{ina islamske dr`ave. Sa’d je poslao pismo halifi Omeru, r.a., obja{njavaju}i mu situaciju i opisuju}i mu stanje muslimana. Slu{aju}i savjete halife, Sa’d pozva Rustema, vo|u Kisrine vojske, u islam, {to ovaj odbi. Uslijedila je bitka. Nakon brojnih ~arki, odlu~eno je da bitka bude u Kadisijji. Na po~etku bitke, Sa’d se razbolio, te se nije mogao upustiti u vrtlog toga boja. Cijelo tijelo mu je bilo prekriveno plikovima. Ku}u u kojoj je boravio u~inio je komandom. Obratio se muslimanima, podsti~u}i ih na d`ihad, klanjao je podne namaz, a zatim izdao naredbu za pokret, uzvikuju}i tekbire: “Allahu ekber... Allahu ekber... Allah je najve}i... Allah je najve}i...” Sa svoga polo`aja pratio je tok bitke, {alju}i im upute i u isto vrijeme bore}i se sa bolovima koji su mu zadavali plikovi. Vojske su se izmije{ale. Muslimanske sablje su po~ele da ubijaju i komadaju Kisrinu vojsku... ubijaju}i nevjerstvo i uni{tavaju}i mnogobo{tvo u liku obo`avaoca vatre, Perzijanaca. Najvredniji poklon koji je dat Sa’du bila je Rustemova glava, vo|e perzijske vojske, done{ena na koplju.

142                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Nakon Kadisijje njegovom zaslugom nastavljen je blagoslovljeni napredak vojske prema Nehavendu, zatim prema El-Medainu gdje je uzeta Kisrina kruna. Muslimani su dobili ogroman ratni plijen. Nakon toga, kao namjesnik Iraka, Sa’d je izgradio Kufu i u~vrstio temelje islama na {irokim prostranstvima nove islamske dr`ave.

VELIKA SMUTNJA
Kad se desila velika smutnja me|u muslimanima, nakon ubistva halife Osmana ibn Affana, r.a., izme|u novoizabranog halife Alije ibn Ebi-Taliba, r.a., i Muavije ibn Ebi-Sufjana, r.a., namjesnika [ama, Sa’d zapade u veliku tugu, osami se, slomljenog srca i suznih o~iju prate}i {ta se de{ava. Osje}ao se nemo}nim da sprije~i fitnu. Izdvojio se od svijeta, borave}i me|u svojim devama, razmi{ljaju}i i tra`e}i od Allaha, d`.{., oprosta. Njegovom je sinu Omeru te{ko palo {to mu se otac osamio, veliki junak, osvaja~ Perzije, onaj koji se borio sa Poslanikom, s.a.v.s., u svim bitkama. Smatrao ga je dostojnijim hilafeta od zava|enih, a i halifa Omer ga je izabrao me|u {estericu kandidata za halifu. Rekao mu je: “Borba se vodi oko hilafeta a ti ovdje sjedi{!?” A Sa’d mu je odgovorio: “Sinko moj, ~uo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako ka`e: ‘Zaista Allah voli roba koji je bogat a skroman i bogobojazan.’” Sa’d je u o~ima velikog broja muslimana bio najpogodniji ~ovjek za preuzimanje hilafeta, koji bi mogao okon~ati sukob i dokraj~iti veliku smutnju. Kada mu je do{ao brati} Ha{im ibn Utbe ibn Ebi-Vekkas, govore}i mu: “Amid`a, evo ovdje je stotinu hiljada sablji (stotinu hiljada naoru`anih vojnika tebi na raspolaganju), smatraju te najzaslu`nijim ~ovjekom za hilafet”, Sa’d je odgovorio: “Ho}u od stotinu hiljada sablji samo jednu sablju, kojom, ako udarim vjernika, ni{ta mu ne na{kodi, a ako udarim nevjernika, presije~e ga.” Po tom odgovoru mo`emo shvatiti ko je bio Sa’d ibn Ebi-Vekkas... voli Allahovu vjeru... odbija sukob me|u muslimanima.

Ashabi Allahovog Poslanika

143

PRESELJENJE NA AHIRET
Sa’d ibn Ebi-Vekkas je za `ivota raspolagao ogromnim imetkom koji mu je Allah podario, ali ga to nije moglo odvratiti od vjere i u~initi ga da zaboravi svoju skromnost i bogobojaznost. Sa’dov je smrtni ~as zakucao dok je bio u svojoj ku}i u El-Akiki u Medini. Za`elio je da se susretne sa svojim Gospodarom nose}i svoju najljep{u uspomenu... uspomenu koja sjedinjuje skromnost, d`ihad i iman... Nai{aretio je na ormar da ga otvore... A kad su ga otvorili, na{li su ogrta~, pohaban i izderan. Kazao je porodici da su to njegovi }efini, govore}i: “U ovome sam se borio protiv mu{rika na Bedru. Sa~uvao sam ga za ovaj dan i `elim da u njemu iza|em pred Allaha.” Tako se okon~ao `ivot jo{ jedne od velikih islamskih li~nosti. Vratio se Uzvi{enom junak d`ihada, veliki heroj me|u herojima islama. Ukopan je u Medini, na Bekiji, mezarju ~asnih ashaba Resulullaha.”

ZUBEJR IBNUL-AVVAM, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Zubejr je sin El-Avvamov, a on je sin Huvejlidov, a on je sin Esedov, a on je sin Abdul-Uzzaov, a on je sin Kusajjov, a on je sin Kilabov, a on je sin Murrov, a on je sin Luajja el-Kure{ija el-Esedija. Nadimak mu je bio Ebu-Abdillah. Majka mu je Safijja, k}i Abdul-Muttaliba i tetka Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s. Majka ga je zvala Ebu-Tahir, po svome bratu Zubejru ibn Abdul-Muttalibu. A otac mu, El-Avvam ibn Huvejlid, bija{e brat Hatid`e bint Huvejlid, supruge Poslanika, s.a.v.s., i Majke vjernika, radijallahu anha.

LI^NOST
Zubejr ibnul-Avvam, r.a., bio je hrabar ~ovjek, smion i preduzimljiv. U sebi je nosio sve odlike junaka. Islam je jo{ vi{e uskladio njegovu li~nost, obogativ{i je plemenito{}u, dare`ljivo{}u i po`rtvovanjem na Allahovom putu. Bio je ~ovjek srednjega rasta, skladnoga tijela, ozarena lica, tamne crne puti, rijetke brade, smirena pogleda. Odlikovao se visokim stupnjem inteligencije i brzinom razumijevanja, {to mu je bilo od koristi da ostvari ogromne dobiti u trgovini.

ISLAM
Kada je si{la Objava od Gospodara Svjetova na izabranog me|u stvorenjima i poslanicima, vjerovjesnika Muhammeda, sina Abdullahova, s.a.v.s., prvi koji se odazvao Poslaniku i objavio svoj islam bio je Ebu-Bekr es-Siddik, r.a.

146                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Zatim po~e Ebu-Bekr tajno prilaziti mladi}ima Kurej{ija, obja{njavaju}i im savr{enstvo nebeske poruke i svetost njenih ciljeva. Zubejr ibnul-Avvam imao je petnaest godina kada ga je Ebu-Bekr pozvao u islam. Allah, d`.{., obasuo je Svojom svjetlo{}u njegovu du{u i srce, te se odazvao pozivu. Uputio se Poslaniku, s.a.v.s., pred kojim je izjavio {ehadet i bio je ~etvrti ili peti ~ovjek u islamu. To je bilo prije nego {to su muslimani uzeli El-Erkamovu ibn Ebu-Erkamovu ku}u u Meki za mjesto tajnog okupljanja, a koja je kasnije postala “ku}a islama.”

^VRSTA VJERA
Primanje islama od Zubejra ibnul-Avvama bilo je za njegovu porodicu i pleme zapanjuju}i doga|aj. Taj vrsni mladi}, ~ista i plemenita roda, u kojeg se njegova familija uzdala da }e zauzeti vode}i polo`aj u svome plemenu, objavljuje islam i slijedi novu vjeru, napu{taju}i obo`avanje kipova i idola, ljudske tvorevine, koje niti {tete niti koriste, a njegovi djedovi su ih obo`avali?! Njegov amid`a se silno rasrdio, pa sa kurej{ijskim silnicima po~e mu~iti prve muslimane. Maltretirali su ih i izmi{ljali sve mogu}e na~ine njihovog zlostavljanja. Zubejr je bio izlo`en strahovitom mu~enju kakvo nije do`ivio niti jedan od plemenitih ashaba. Amid`a bi ga zavezao i zamotao u hasuru, a zatim bi zapalio vatru blizu njega, usmjeriv{i dim prema njemu da ga gu{i. A Zubejr je ostao ustrajan i ~vrste vjere. Nisu ga mogle odvratiti od islama sve muke na svijetu. Do{ao bi Zubejrov amid`a, dok bi on bio u mukama, ote`ana disanja, iscrpljen i obra}ao mu se: “Ostavi Muhammedovu vjeru... Oslobodit }u te ovog mu~enja.” Me|utim, Zubejr ga je zanemarivao, {to je jo{ vi{e pove}avalo njegov bijes. A kada bi mu amid`a uporno ponavljao svoj zahtijev, usprotivio bi se, i pored svojih muka, odgovorio bi mu s ponosom i vjerom: “Ne... Allaha mi, ne}u se vratiti nevjerstvu… nikada!” Trpio je tako Zubejr, sve dok Poslanik nije izdao naredbu muslimanima za hid`ru u Abesiniju. Zubejr je bio me|u muhad`irima. O`enio se Esmom, k}erkom Ebu-Bekra, r.a., koja je kasnije bila poznata kao Esma sa dva pojasa. Tako je postao bad`o Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s., koji se o`enio Esmom, sestrom Ai{e, Majke vjernika. U vrijeme kada se o`enio Esmom, Zubejr je bio siroma{an mladi}, koji nije posjedovao ni{ta osim jedne kobile. Esma, k}i Ebu-Bekra, r.a., brinula se o njoj i timarila je. Ona mu je bila potpora u te{koj situaciji, sve dok mu Allah nije otvorio puteve trgovine, tako da postade jedan od najbogatijih ashaba. On je jedan od {esterice ashaba, koje je imenovao halifa Omer ibnul-Hattab, r.a., da

Ashabi Allahovog Poslanika

147

izaberu halifu poslije njega. A Allahov Poslanik, s.a.v.s., preselio je na ahiret zadovoljan njime. A {to je jo{ vi{e od toga, Zubejr je jedan od deseterice kojima je obe}an D`ennet. Poslanik, s.a.v.s., pobratio ga je sa Abdullahom ibn Mes’udom kada je bratimio muslimane Meke. Zatim ga je pobratio sa Selemom ibn Selamom ibn Kurej{ijem iz Medine kada su muslimani tamo u~inili hid`ru. Abdullah ibn Zubejr bio je prvo muhad`irsko dijete ro|eno u Medini.

PRVA SABLJA U ISLAMU
^ovjek poput Zubejra, po svojoj preduzimljivosti, hrabrosti i odlikama, bio je od najboljih branilaca vjere Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s. A plemeniti ashabi i histori~ari opisali su ga kao “prvu sablju” u islamu. Za taj nadimak vezana je krasna pri~a koja pokazuje veli~inu junaka jo{ iz njegove rane probu|ene mladosti, koja je buknula d`ihadom na Allahovom putu. Na po~etku islamskoga poziva, dok je bio mali broj muslimana, Allahov Poslanik, s.a.v.s., sastajao se sa ashabima tajno, u ku}i El-Erkama ibn Ebu-Erkama. U to su vrijeme kurej{iski silnici i gospoda zlostavljali muslimane, mu~e}i ih i maltretiraju}i. Izmi{ljali su nove metode kako bi ih oslabili i odvratili od njihove vjere. Jedna od tih metoda bila je {irenje la`nih glasina, kako bi izazvali nemir i kome{anje u muslimanskim redovima. Tako se jednog dana pro{irila glasina u Meki, kako su se nevjernici uspjeli do~epati Poslanika, s.a.v.s., i ubiti ga. Zubejr se uzbudio kada je ~uo tu glasinu, te se uputi ulicama Meke i prema mjestima za koje je znao da ih je Poslanik posje}ivao, bjesne}i poput sna`nog vihora, a bio je naumio ne{to opasno. Ako je glasina la`na, umirit }e se i sti{at }e se njegov bijes. A ako je vijest ta~na, tada }e njegova sablja udariti po mu{ricima, ubijati ih i kositi. Pa, ili }e on njih poubijati, ili }e oni ubiti njega, i bit }e {ehid... Tako je razmi{ljao sve dok nije stigao do najvi{eg mjesta u Meki, a ljudi su se sklanjali ispred njega. Ugledao je Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., koji se iznenadi njegovom izgledu i bijesu, i ma~u u ruci, pa ga upita: “[ta ti je, Zubejre?” A on mu odgovori, dok su mu suze radosnice lile niz obraze: “^uo sam da si uhva}en.” Tu Poslanik, s.a.v.s., u~ini dovu za njega i njegovu sablju.

148                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

JUNAK BEZ PREMCA
Zubejr, r.a., bio je, uistinu, junak bez premca. Niko se nije mogao ravnati s njim u inteligenciji, hrabrosti, poletu niti mu je iko bio dorastao u ratnoj spretnosti, koju je dobro znao iskoristiti u borbi na Allahovom putu. Nasrtao bi u bitkama, pri`eljkivaju}i {ehadet ili pobjedu, ne obra}aju}i pa`nju na rane koje bi zadobio po tijelu. Pri~a jedan od ashaba: “Uputio sam se sa Zubejrom ibnul-Avvamom jednom na put, pa sam mu vidio tijelo. Bilo je svo izbrazdano sabljama. Na prsima su mu bili o`iljci poput upalih o~iju, od uboda no`em i strijelom, pa mu rekoh: ‘Tako mi Allaha, vidio sam po tvome tijelu, {to nisam vidio ni na jednom drugom.’ A on }e mi na to: ‘Allaha mi, svaku od ovih rana sam zadobio, bore}i se uz Allahova Poslanika i na Allahovom putu.’” Zubejr ibnul-Avvam isticao se u svakoj bici i u svakoj situaciji. Bio je nepobjedivi junak i borac, uvijek u prvom redu. U Bici na Jermuku bio je vo|a jednog odreda. Desilo se da je rimska vojska, na mjestu gdje se on borio, bila broj~ano ve}a. Nadma{ivala je muslimansku vojsku i ratnom opremom i bojnom vje{tinom. Po~e{e muslimani uzmicati pred tom ogromnom silom koja je na njih navalila. Zubejr istupi uzvikuju}i gromoglasno: “Allahu ekber...” A onda udari sam na rimsku vojsku, udaraju}i sabljom desno-lijevo. Vojnici su bje`ali ispred njega, sve dok nije stigao do kraja e{alona. Zatim se sam vrati sa sabljom u ruci, a neprijatelj je stajao zabezeknut od njegovog postupka. Tada se muslimani u~vrsti{e i zavika{e svi Zubejrovim povikom: “Allahu ekber...” Pobjeda je bila njihova. Znao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., Zubejrovu vrijednost i njegovu iskrenost prema Allahovoj vjeri, pa mu je iskazao veliku po~ast. O tome pri~a Alija ibn Ebi-Talib, prenose}i od Vjerovjesnika: “Rekao je Bo`iji Poslanik, s.a.v.s.: “Svaki poslanik ima svoga prisnog pomaga~a, a moj pomaga~ je Zubejr ibnul-Avvam.” Ta Poslanikova po~ast prema Zubejru jo{ se uve}ala kada ga je obradovao D`ennetom, rekav{i o njemu i o Talhi ibn Ubejdullahu: “Talha i Zubejr su moje kom{ije u D`ennetu.” A on ne bi osvojio tako visoko mjesto kod Poslanika, da to nije zaslu`io, samim tim {to je silno `udio za {ehadetom. Svaka bitka u kojoj je u~estovao je dokaz tome. Pri~a Zubejr o svojoj `udnji za {ehadetom, pa ka`e: “Talha ibn Ubejdullah dao je svojim sinovima

Ashabi Allahovog Poslanika

149

imena poslanika, a znao je da nema poslanika nakon Muhammeda. Ja }u svojim sinovima dati imena {ehida ne bi li i oni bili {ehidi.” Tako je i nazvao svoju djecu: sinu Abdullahu dao je ime po ashabu {ehidu Abdullahu ibn D`ah{u; sinu Munziru po imenu ashaba {ehida Munzira ibn Amra; sinu Urvetu po imenu ashaba {ehida Urve ibn Amra; ime Hamza dao je po imenu ashaba {ehida i amid`e Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s., Hamze ibn Abdul-Muttaliba; ime D`afer je dao po imenu Poslanikova amid`i}a, a svoga daid`i}a, ashaba {ehida D`afera ibn Ebi-Taliba; sinu Mus’abu dao je ime po imenu ashaba {ehida Mus’aba ibn Umejra; a sinu Halidu dao je ime po imenu ashaba {ehida Halida ibn Se’ida. Time je `elio iskazati po~ast {ehidima koji su pali u borbi na Allahovom putu da bi u~vrstili temelje dini-islama. U svom postupku ostao je jedinstven, kao {to bija{e junak kakvom ravna nema. On je taj za koga se reklo: “Nikada se nije prihvatio neke vlasti, niti prikupljanja poreza, niti zemljarine, niti bilo ~ega drugog, osim borbe na Allahovom putu.” Da li ima ve}e po~asti i slave za ~ovjeka kojega Bo`iji Poslanik, s.a.v.s., uzdigne iznad svojih roditelja? Zubejr ibnul-Avvam stekao je takvu ~ast u okr{aju protiv Benu-Kurejze, kada mu se Bo`iji Poslanik obratio rije~ima: “Za tebe bih dao svoga oca i majku.” Pa blago mu se na toj po~asti.

JUNAK U TE[KIM OKR[AJIMA
Rijetke odlike koje su ispunjavale li~nost Zubejra ibnul-Avvama u~inile su da bude nenadma{an u svakoj du`nosti koja mu se povjeri. Bio je obi~aj Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s., da iskoristi sposobnosti svojih ashaba za poziv u dini-islam. Zbog toga bi zadu`ivao svakoga onim {to njemu odgovara, i u ~emu je o~ekivao da }e uspjeti. Zubejr ibnul-Avvam bio je prava osoba za te{ke zadatke. Mnogobrojne pri~e govore o te{kim zadacima kojima je bio zadu`en, a izvr{io ih je sa punom sigurno{}u i uspjehom. Tako je zaslu`io zadovoljstvo Allaha i Njegova Poslanika. Znamo kako se u Bici na Uhudu preokrenula situacija na {tetu muslimana. Izgubili su bitku nakon {to su je bili skoro dobili. Razlog tome bilo je kr{enje naredbi Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s., od jedne grupe muslimana. Bila je to te{ka lekcija iz koje su mnogo nau~ili. Zubejr se zaprepastio kad je njegov daid`a Hamza ibn Abdul-Muttalib pao kao {ehid.

150                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Svojim o~ima vidio je grozote koje su Kurej{ije po~inile na njegovom tijelu. Svoj bol je sa~uvao u sebi, ne misle}i na osvetu, jer islam zabranjuje kasapljenje. Nakon {to su se Kurej{ije pobjedonosno povukle prema Meki, Poslanik je odlu~io pokazati mu{ricima snagu islama koja ne priznaje poraz. Naumio je za njima poslati odred mud`ahida. Izabrao je Ebu-Bekra es-Siddika, r.a., i Zubejra ibnul-Avvama, r.a., da predvode grupu od sedamdeset konjanika u potjeri za Kurej{ijama. Dvojica su ashaba primijenili sjajnu taktiku prilikom potjere, tako da se Kurej{ijama pri~inilo da je broj muslimana jako veliki. Po`uri{e, bje`e}i prema Meki, da spase svoje glave. Juna~ka djela Zubejra zaslu`uju da se ispi{u zlatnim slovima. A dovoljno je bilo ono {to je u~inio u ratu muslimana sa plemenom Benu-Kurejza u Medini, nakon Bitke na Hendeku i pobjede muslimana. Benu-Kurejza su bili prekr{ili spozarum sklopljen sa muslimanima i sklopili savez sa mu{ricima. Trebalo im je dati lekciju i primjernu kaznu. Poslanik, s.a.v.s., sa svojom vojskom izvr{io je opsadu Benu-Kurejze, oko njihovih utvrda. Ta opsada se oduljila, a oni se nisu predavali. Razmi{ljao je Poslanik na koji na~in da okon~a opsadu. Za sprovo|enje zadatka nije na{ao podobnijih ljudi od Alije ibn Ebi-Taliba i Zubejra ibnul-Avvama, r.a. Dvojica junaka uputila su se prema utvr|enju da ispitaju njegove ulaze, zidine i visine. Zatim su zajedno stali ispred utvrde, rekav{i sa punom vjerom, poletom i uvjerenjem: “Tako nam Allaha, ili }emo okusiti ono {to je okusio Hamza, ili }emo otvoriti ovo njihovo utvr|enje. Tu njih dvojica sami provali{e tvr|avu. Sa rijetkom hrabro{}u, uzvikuju}i “La ilahe illellah” i tekbiraju}i, po~e{e udarati sabljom. Oni {to su bili unutar utvr|enja prestra{i{e se, pa ih spopade panika, dok su tekbiri odzvanjali me|u njima. Alija i Zubejr iskoristi{e njihovu uko~enost, pa se strahovitom brzinom uputi{e prema vratima i otvori{e ih, kako bi muslimani prodrli unutra i porazili pleme Benu-Kurejza. To je bio psiholo{ki momenat ostvaren hrabro{}u, ~vrstinom `ivaca i dubinom vjere. Te{ko je nabrojati sva slavna djela Zubejra, me|utim, ono {to je u~inio u Bici na Hunejnu smatra se juna{tvom kakvo, mo`da, nije u~inio niko prije njega. Te{ko da bilo koji ~ovjek tako ne{to mo`e sam sprovesti. Naime, nakon {to su mu{rici bili pora`eni u Bici na Hunejnu, razbje`ali su se na sve strane. Muslimani su se uz tekbire spremali za pobjedni~ki povratak sa ratnim plijenom. Maliku ibn Avfu, vo|i plemena Havazin, te{ko je palo gledati kako se muslimani vra}aju kao pobjednici, pa je izabrao nekolicinu svojih ljudi i skupio ih na jedno mjesto pored kojeg su trebali pro}i muslimani. Isplanirali su podlu zasjedu iz koje }e isko~iti i napasti ih sle|a. Zubejr je primijetio njihovu namjeru, ali neko vrijeme nije `elio opomenuti druge muslimane, te sam provali njihovu zasjedu. Rastjerao ih je i potjerao sa mjesta kao {to bi to u~inio odred vojske. Tako je po{tedio muslimane prepada i ne`eljenog iznena|enja.

Ashabi Allahovog Poslanika

151

VELIKODU[NI DOBRO^INITELJ
Kao {to je Zubejr ibnul-Avvam bio izvstan borac i junak “bez premca”, isto tako je bio plemeniti dobro~initelj, koji je podijelio ogromno bogatstvo na Allahovom putu, toliko da je kada je umro, bio u dugu. Ljubav ka dobro~instvu bila je ukorjenjena u njemu kao i ljubav prema borbi na Allahovom putu. Bave}i se trgovinom, stekao je ogromno bogatstvo, toliko da je broj sluga koji su se brinuli o njegovom bogatstvu dostigao hiljadu. Ali ni{ta od tog imetka nije ulazilo u njegovu ku}u, nego je dijelio onima koji su bili u potrebi, sirotinji i na Allahovom putu. Bio je potpuno uvjeren, da {to vi{e dijeli na Allahovom putu, vi{e se pove}ava njegov imetak i bogatstvo. Oslanjao se na Gospodara svjetova, a On mu je bio dovoljan Pomaga~. Bio je spreman darovati i svoj `ivot na Allahovom putu. Umro je, a bio je zadu`en, pa je oporu~io svome sinu Abdullahu podmirenje njegovih dugova. Rekao mu je: “Ako vidi{ da ti je neki dug prete`ak, zatra`i pomo} od mog Gospodara.” A Abdullah ga upita: “Na kojeg gospodara misli{?” Zubejr mu odgovori sa punim povjerenjem i vjerom: “Allah... On je najbolji Gospodar i dovoljan Pomaga~.” O tome je kasnije pri~ao njegov sin Abdullah, rekav{i: “Tako mi Allaha, kad god sam zapao u pote{ko}u zbog njegovog duga, rekao bih: ‘Gospodaru Zubejrov, odu`i njegov dug... Pa bi ga On odu`io.”

PRESELJENJE NA AHIRET
Zubejr ibnul-Avvam nije prestajao voditi d`ihad na Allahovom putu onako kako je smatrao da treba i kako je bio uvjeren. Bio je ~ovjek od odluke, koji je sprovodio ono u {ta je bio uvjeren i {to je smatrao istinom. Kada se desila velika fitna me|u muslimanima, nakon ubistva halife Osmana ibn Affana, r.a., do{lo je do “Sukoba kod deve” izme|u Alije ibn Ebi-Taliba, r.a., i onih koji su tra`ili osvetu za Osmanovo ubistvo. Na{ao se Alija, r.a., nasuprot Ai{e, radijallahu anha. Majka vjernik bila je u svojoj nosiljci. Nasuprot Alije bila su i dvojica Poslanikovih prijatelja u D`ennetu, Talha i Zubejr. Silno se isplakao kada se na{ao u takvoj situaciji. Tajno je zatra`io da se sastane sa Talhom i Zubejrom, pa kada su se sastali, Alija, r.a., re~e:

152                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

“Zubejre... Tako ti Allaha, sje}a{ li se dana kada je pored tebe pro{ao Bo`iji Poslanik, s.a.v.s., a mi smo bili na tom i tom mjestu, pa ti re~e: ‘Zubejre, voli{ li Aliju?’ A ti si odgovorio: ‘Kako ne}u voljeti svoga daid`i}a i amid`i}a i onog ko je u mojoj vjeri.’ A on ti re~e: ‘Zubejre... Allaha mi, ti }e{ se boriti protiv njega, i bit }e{ nepravedan prema njemu.’” Zubejr mu odgovori: “Da, sad se sje}am, bio sam to zaboravio. Allaha mi, ne}u se boriti protiv tebe...” Zubejr ibnul-Avvam odmah se povu~e sa boji{ta. Dok je boravio u mjestu zvanom “Vadis-Siba”, pratila ga je jedna grupa onih {to su izazivali smutnju i sukob, pa mu se privu~e Ibn-D`ermuz. Ubio ga je dok je klanjao i oteo mu sablju. Zatim po`uri Alijinom upori{tu, nose}i sablju i misle}i da mu nosi radosnu vijest. Kada je Alija, r.a., saznao {ta je Ibn-D`ermuz uradio, re~e: “Obavijestite ubicu Safijjina sina, da mu je D`ehennem.” A kada su mu donijeli Zubejrovu sablju, privu~e je sebi... pa je stade ljubiti. Plakao je i govorio: “Koliko je samo ova sablja uklanjala te{ko}e Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s.” Alija ibn Ebi-Talib, r.a., preuzeo je na sebe d`enazu Zubejra i Talhe, koji tako|e pade kao {ehid. “Nadam se da budem ja, Zubejr, Talha i Osman od onih za koje Allah ka`e: ‘Odstranili smo iz njihovih prsa mr`nju i u~inili ih bra}om, na po~ivaljkama jedni prema drugim okrenutim.‘” (El - Hid`r, 47), rekao je Alija ibn Ebi-Talib, r.a., i dodao: “Svojim u{ima ~uo sam Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s., kako ka`e: ‘Talha i Zubejr su moji drugovi u D`ennetu.’” Tako je uga{en `ivot velikana, preselio je na ahiret smr}u {ehida, borac kome nije bilo premca.

ABDULLAH IBN MES’UD, R.A.
NJEGOVO IME
Abdullah je sin Mes’udov, a on Gafilov, a on Habibov, a on Semhov, a on .arov, a on Mahzumijev, a on Sahilov, a on Kahilov, a on El-Harisov, a on Tejimov, a on S’adov, a on Henzilov, a on Mudrikov, a on Ilijasov, a on Mudara el-Hezlijja Ebu-Abdurrahmana. Bio je saveznik sa plemenom Beni-Zuhre. Ljudi su mu dali nadimak Ibn Ummi Abd.

LI^NOST
Abdullah ibn Mes’ud bio je od onih obi~nih Mekelija. Bogate Kurej{ije unajmljivale su ga da im ~uva stoku, tako da se on nije usu|ivao sjediti s njima niti je prisustvovao njihovim sjelima. Bio je niska rasta tako da nije prelazio visinu ~ovjeka koji sjedi, sitan, mr{avih nogu, maloga lica obilje`enog preciznim crtama, crnoput. Uprkos tome, njegovo sitno tijelo nosilo je odlu~nost i volju ~vrstu poput brda koju ne povijaju pote{ko}e. Vjera koju je posjedovao Abdullah ibn Mes’ud bila je duboka poput okeana.

PRELAZAK NA ISLAM
Allahov Poslanik, a.s., poslan je cijelom ~ovje~anstvu sa nebeskom porukom, pa je stanovnike Meke el-Mukerreme pozivao u novu vjeru spu{tenu od Allaha, d`.{., posredstvom meleka D`ibrila, a.s. Nova vjera u koju je pozivao najodabraniji Poslanik i najodabranije stvorenje, Muhammed, sin Abdullaha, a.s., propagira me|uljudsku jednakost, spre~avanje nasilja i zabranu ugnjetavanja, ~emu su bili izlo`eni ni`i slojevi dru{tva.

154                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Istinska vjera dini-islam jeste vjera humanosti; ona navodi ~ovjeka da pritekne u pomo} ~ovjeku, da bogati usre}i siroma{noga, da jaki pomogne slaboga. Zbog toga, dini-islam je podjednako upu}en gospodi, kao {to je upu}en i siromasima, prosjacima i muhta~ima. Abdullah ibn Mes’ud ~uo je za Poziv Muhammed ibn Abdullaha, a bio je tek stasao mladi}. Me|utim, tome nije pridavao veliku pa`nju. Rade}i kao siroma{ni najamnik, `ive}i `ivotom pastira - ~uvao je stado Ukbeta ibn Ebi-Mu’ajta. Abdullah je vidio sva|e i netrpeljivosti izme|u kurej{evi~ke gospode i velikana. Me|utim, za njega tu nije bilo udjela, on je bio daleko od toga. Nije potrajalo dugo, a i on sam osjetio je istinitost Poziva, vidjev{i svojim o~ima nadnaravnosti date Poslaniku, a.s. Odazvao se pozivu i obznanio svoj prelazak u islam. Stavio se na raspolaganje i slu`bu Poslaniku, a.s., koji mu je iskazao zadovoljstvo i dobrodo{licu.

POVJERLJIVI DJE^AK
Pri~a o Abdullahovom prelasku na islam po~inje doga|ajem koji je glavni uzrok njegova uvjerenja u ispravnost Poslanikovoga poziva. S druge strane, isti doga|aj ujedno poslu`io je kao dokaz neporo~nosti siroma{noga dje~aka, koji ~uva emanet stavljen njemu na povjerenje. Naime, jednoga dana, dok je Abdullah ~uvao stado Ukbeta ibn Ebi- Mu’ajta, u jednoj mekanskoj dolini, do|o{e mu dva umorna ~ovjeka. Na njihovim licima mogla se primijetiti iscrpljenost, a na bijelim ispucalim usnama `e|. Abdullah ibn Mes’ud ovako pripovijeda o svom prvom susretu sa Allahovim Poslanikom, a.s.: “Bio sam mladi} koji je tek dostigao punoljetnost. ^uvao sam stado Ukbeta ibn EbiMu’ajta, kada mi jednoga dana do|e Allahov Poslanik, a.s., u dru{tvu sa Ebu-Bekrom, pa me upita: ‘Mladi}u, ima{ li nam dati mlijeka da se napojimo?’ Ja odgovorih: ‘Meni je stado dato na ~uvanje i ne}u vas napojiti.’ Allahov Poslanik, a.s., ponovo me upita: ‘Ima{ li u stadu ovcu koja se nije janjila?’ Rekao sam da imam, pa sam je doveo. Tada Allahov Poslanik dohvati ovcu, obrisa joj vime, pa zamoli Allaha, a u tom se napuni ovcino vime. Potom Ebu-Bekr donese izdubljen kamen, pa pomuze u njega. Prvo se napi Ebu-Bekr, a zatim Poslanik, a.s. Allahov Poslanik naredi vimenu, pa se ono vrati u svoj prvobitni oblik. Ja mu rekoh: ‘Podu~i me ovom govoru’ A Allahov Poslanik, a.s., odgovori mi: ‘Ti si ve} podu~en, mladi}u.’” Prvi susret Abdullaha ibn Mes’uda sa najodabranijim stvorenjem govori nam dvije stvari: prvo: Abdullah ibn Mes’ud kao povjerenik nad stadom Ukbeta ibn Mu’ajta, odbija da

Ashabi Allahovog Poslanika

155

napoji Poslanika, a.s., i Ebu-Bekra es-Siddika, r.a. Ovo je primjer njegova povjerenja i ~uvanja tu|eg bogatstva datog mu na povjerenje. Ovo je kasnije bilo presudno kod Poslanika, a.s.; drugo: Allahov Poslanik, a.s., kod mladi}a vidio je brzinu i pronicljivost, {to ga je podstaklo da ga obavijesti o znanju koje }e ste}i, rekav{i mu: “Ti si ve} podu~en, mladi}u.”

PRVI KARIJA 23
U prvim danima objave islama, kao {to smo ve} kazali, muslimani su bili neznatni i nejaki, a skupljali su se u ku}i El-Erkama ibn Ebi- Erkama u Meki. U njoj su u~ili islam i dogovarali se o na~inu {irenja nove vjere. Kurej{ije do tada nisu ~uli da je neko glasno i javno u~io Allahove ajete. Sjede}i sa Muhammedom, a.s., ashabi koji su se prvi odazvali pozivu u novu vjeru po`eljeli su da jedan od njih prou~i ne{to od Allahovih uzvi{enih ajeta, a da ih Kurej{ije ~uju. Poslu{ajmo predanje ~asnoga ashaba Ez-Zubejra ibn el-Avvama koji je bio svjedok doga|aja sa Kurej{ijama: “Prvi koji je naglas prou~io Kur’an poslije Allahovoga Poslanika, a.s., bio je Abdullah ibn Mes’ud, r.a. Naime, jednoga dana sakupili su se ashabi Allahovoga Poslanika, a.s., i rekli: ‘Tako nam Allaha, Kurej{ije nisu jo{ ~uli da je neko javno prou~io ne{to iz Kur’ana. Pa ko bi to mogao uraditi?’ ‘Ja }u’, javio se Abdullah ibn Mes’ud. ‘Bojimo se za tebe, `elimo ~ovjeka ~ije }e ga pleme mo}i za{tititi od Kurej{ija, ako ga htjednu kazniti’, reko{e ashabi. Abdullah ibn Mes’ud im re~e: ‘Dozvolite mi, Allah }e me za{tititi.’ Sljede}eg dana, Abdullah ibn Mes’ud oti{ao je na mjesto gdje se Kurej{ije okupljaju, pa stao i zau~io: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.’” “Milostivi, Pou~ava Kur’anu...”24 U~io je tako, a Kurej{ije su se okupljale oko njega poku{avaju}i da razaberu {ta govori. ‘[ta ovo zbori ibn Ummi Abd?’ ‘Citira ne{to od onoga {to je do{lo Muhammedu, rekli su neki, a zatim navalili na IbnMes’uda, udaraju}i ga gdje stignu. Abdullah ibn Mes’ud je i dalje u~io ajete, u~io je sve dok je htio, a potom se vratio svojim drugovima, onako ozlije|en i izgruvan po licu i tijelu. ‘To je ono ~ega smo se pla{ili za tebe’, reko{e mu ashabi. A Abdullah ibn Mes’ud odgovori:

156                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

‘Allahovi neprijatelji mi nisu nikada bili bezna~ajniji. Ako `elite, i sutra }u uraditi isto {to sam uradio danas.’ ‘Dovoljno je’, reko{e ashabi, ‘ve} su ~uli ono {to mrze.’” Abdullah ibn Mes’ud bio je tako prvi koji je u~io jasne kur’anske ajete, na najsvetijem mjestu u Meki - Bejtullahil-haramu. Poslije toga, Abdullah je ~esto, svojim bogobojaznim i osje}ajnim glasom, u~io Kur’an Allahovom Poslaniku, a.s. Jednom prilikom Poslanik, a.s., po`elio je ~uti Abdullaha ibn Mes’uda, pa ga pozva i re~e: ‘U~i mi Kur’an, Abdullahu!’ Abdullah se postidi i re~e: ‘Kako da u~im kad je tebi objavljen?!’ A Resulullah, a.s., odgovori mu: ‘Volim da slu{am kad neko drugi u~i Kur’an.’ Abdullah ibn Mes’ud po~eo je u~iti suru En-Nisa, dok nije prou~io ajet: “A {ta }e tek biti kada dovedemo svjedoka iz svakoga naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih...”, nakon ~ega Allahovom Poslaniku, a.s., kliznu{e suze niz lice i re~e: “Dovoljno je.”

IZ POSLANIKOVE PORODICE
Allahov Poslanik, a.s., upoznao jeIbn Mes’udovu iskrenost i spremnost da se `rtvuje na Allahovom putu, pa ga je pribli`io sebi imaju}i u njega potpuno povjerenje. Abdullahova povjerljivost je prvi put pokazana pri susretu u dolini Meke dok je ~uvao stado. Abdullah je povjerovao u iskrenost Poslanika, a.s., i savr{enstvo Poziva kojim je zadu`en, te mu se stavio u slu`bu. Iz dana u dan se njegova vezanost i prisnost sa Resulullahom, a.s., pove}avala. Ono je najzad naraslo do te granice da mu je bilo dozvoljeno pokucati na Poslanikova, a.s., vrata u bilo kom vremenskom periodu, i ulazio je u ku}u bez imalo sustezanja. Abdullah ibn Mes’ud `urio je da {togod uslu`i najodabranije stvorenje, Allahova Poslanika, a.s., pa mu je ~ak obuvao obu}u pri njegovom izlasku iz ku}e i skidao je kada bi ulazio. Isto tako, nosio je Resulullahovu obu}u i misvak za zube, zaklanjao Resulullaha prilikom kupanja i polijevao mu vodu. Tako|er, budio je Poslanika i ulazio u sobu u kojoj je on boravio. Ebu-Musa el-E{’arij govori o toj vezi, pa ka`e: “Do{li smo ja i moj brat iz Jemena, pa smo pomislili da su Abdullah ibn Mes’ud i njegova majka iz Poslanikove, a.s., porodice, zbog ~estog ula`enja u Resulullahovu ku}u.”

Ashabi Allahovog Poslanika

157

Allahov Poslanik, a.s., ga je jako zavolio, a me|u ostalim ashabima ukazao mu posebno mjesto. Ibn Mes’ud je bio Resulullahov, a.s., tajnik. O Abdullahu ibn-Mes’udu i njegovoj vezi s Poslanikom, ashabi su znali re}i: “Bilo mu je dozvoljeno {ta nama nije i bio je svjedok ~emu mi nismo bili.” Upravo zbog toga {to je Allahov Poslanik, a.s., imao veliko povjerenje u njega dozvolio mu je da do|e u bilo kojem vremenu, rekav{i: “Dozvoljeno ti je da u|e{ kod mene u svakom vremenu.”

PRAVNIK UMMETA
Dru`e}i se sa Allahovim Poslanikom, a.s., Abdullah ibn Mes’ud stekao je veliko znanje iz fikha25 i istinsku bogobojaznost, a sam o sebi je kazao: “Slu{aju}i Allahovoga Poslanika, a.s., nau~io sam sedamdeset sura u kojim mi nema premca me|u mojim drugovima.” Abdullah ibn Mes’ud bio je, dakle, izuzetan u~a~ Kur’ana, a osim toga bio je jedan od ashaba koji je najbolje razumijevao Kur’ani-kerim. U ovom je smislu zabilje`eno predanje kada je jedan ~ovjek do{ao kod halife Omera ibn el-Hattaba. r.a., dok je on stajao na Arefatu i rekao mu: “Vladaru pravovjernih, dolazim iz Kufe, u kojoj sam ostavio ~ovjeka koji napamet diktira i tuma~i Kur’an.” Omer se naljuti kao rijetko kada, unese se ~ovjeku u lice i upita: “Ko je on, te{ko tebi?” “Abdullah ibn Mes’ud.” Kod halife Omera nesta svake ljutnje, pa smireno re~e ~ovjeku: “Tako mi Allaha, ne znam da je ostao i jedan od ljudi dostojniji ovoj stvari (tuma~enju Kur’ana) od njega. Ispri~at }u ti ne{to o tome. ‘Allahov Poslanik, a.s., jedne je no}i sjedio kod Ebu-Bekra. Razgovarali su o pitanjima koja se ti~u muslimana, a i ja sam bio u dru{tvu i u~estvovao u razgovoru. Nakon razgovora, zajedno sa Resulullahom, a.s., iza{li smo i uputili se ka d`amiji. Kada smo stigli, zatekli smo nepoznatog ~ovjeka na namazu. Allahov Poslanik, a.s., zastao je i slu{ao njegovo u~enje. A onda se okrenu i re~e: ‘Koga raduje da u~i Kur’an onako kako je objavljen, neka u~i po kiraetu kojim u~i ibn Ummi Abd (Abdullah ibn Mes’ud).’ Poslije namaza, Abdullah ibn Mes’ud stao je i po~eo u~iti dovu, na {to Allahov Poslanik re~e: ‘Tra`i, bit }e ti dato! Tra`i, bit }e ti dato. A ja rekoh u sebi’, nastavlja Omer, ‘Tako mi Allaha, poranit }u kod Abdullaha ibn Mes’uda da ga obradujem o Poslanikovoj garanciji za njegovu dovu. Tako sam i uradio. Uraniv{i stigao sam do njega, me|utim, kod njega je ve} bio Ebu-Bekr koji me prete~e. Tako mi Allaha, nisam se nikada takmi~io sa Ebu-Bekrom u ~injenju dobra, a da me nije pretekao.’”

158                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Mnogo je primjera Abdullahova razumijevanja i znanja. Dovoljan dokaz tome jeste doga|aj sa halifom Omerom ibn el-Hattabom, r.a. Halifa je sreo karavan koj je dolazilo sa puta. No} je bila mra~na tako da nisu mogli prepoznati ko im dolazi u susret. U tom karavanu je bio i Abdullah ibn Mes’ud. Omer je rekao da ih dozovu: “Odakle dolazite?” A Abdullah ibn Mes’ud odgovori: ”Sa raznih strana.” 26 “A znate li {ta je u Kur’anu najveli~anstvenije?” ”Allah je - nema boga osim Njega - @ivi i Vje~ni! Ne obuzima Ga ni drijeme` ni san!” 27, odgovori Abdullah. “Pitajte ih {ta je u Kur’anu najpravednije?”, upita Omer. “Allah zahtijeva da se sva~ije pravo po{tuje, dobro ~ini i da se bli`njim udjeljuje” 28, na to }e Abdullah. “Pitajte ih {ta je univerzalno u Kur’anu?” “Onaj ko bude uradio koliko i trun dobra - vidjet }e ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla- vidjet }e ga,” 29 odgovori Abdullah. “[ta je najstravi~nije u Kur’anu?” “To ne}e biti ni po va{im `eljama, ni po `eljema sljedbenika Knjige; onaj ko radi zlo bit }e ka`njen za to i ne}e na}i, osim Allaha, za{titnika ni pomaga~a.” 30 “Pitaj ih {ta u Kur’anu daje najvi{e nade?” “Reci: ‘O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogrije{ili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah }e, sigurno, sve grijehe oprostiti. On doista mnogo pra{ta i On je milostiv ‘” 31, odgovori Abdullah. A Omer }e na kraju: “Pitajte ih je li me|u njima Abdullah ibn Mes’ud?” Oni odgovori{e: “Tako nam Allaha, jeste!”

“SUDIJA” EBU-D@EHLU
Abdullah ibn Mes’ud pre`ivio je patnje i zlostavljanja kao i svi prvi muslimani, ako ne i mnogo gore i te`e od njih. On nije bio uticajna li~nost i nije poticao iz ugledne ku}e niti je imao jako pleme koje bi ga {titilo od mu{ri~kih napada. Me|utim, Ibn-Mes’ud bio je osoba dubokoga vjerovanja i lijepoga ahlaka. Kroz svoje neda}e koje je pre`ivljavao od mo}nika Kurej{ija, upoznao je zadrte i zagri`ene Allahove neprijatelje. Abdullah ibn Mes’ud pre`ivio je i u~estvovao u ratnim pohodima. Kao i ostali ashabi bio je uz Resulullaha, a.s., spreman da `rtvuje `ivot na Allahovome putu.

Ashabi Allahovog Poslanika

159

Na dan Bedra islam je zasjao punim sjajem, neka je hvala Allahu {to je tako bilo, a svjetlo vjerovanja zra~ilo je iz du{a ljudi koji su bili uz Allahovoga Poslanika, a.s. Zbog toga je pobjeda bila njihova sudbina, od Allaha odre|ena. Bitka na Bedru pokazala je svijetu da je kraj nasilnika i zulum}ara propast, a put pristalica Istine postojan i siguran. Abdullah ibn Mes’ud nosio je na dan Bedra u du{i `elju o kojoj nikome nije govorio. Kretao se u `aru borbe poput p~ele, s jednog na drugo mjesto, onako sitan i hitrih pokreta. Njegova pokretljivost nije bila uzmicanje niti bje`anje, ve} potraga za odre|enom osobom `ele}i osvetu i njegovu kaznu. Odjednom, Abdullah ibn Mes’ud je ugledao dva Afrova sina kako se bore sa Ebu-D`ehlom. Radostan {to je na{ao koga je tra`io, povika: “Dr`ite ga!” Onda se pribli`io i sabljom presudio Allahovom neprijatelju, odsjekav{i mu glavu. Uzeo ju je i odnio Poslaniku, a.s., uzvikuju}i: “La ilahe illellah... Allahu ekber” (Nema boga osim Allaha... Allah je najve}i!)

TE@I OD UHUDA
Davno je re~eno “^ovjek se mjeri po njegovom srcu i jeziku.” Ova izreka ponajvi{e odgovara Abdullahu ibn Mes’udu. Ljudska vrijednost, uistinu, ne procjenjuje se po njegovoj krupno}i, visini ili ljepoti. Vrijednost je u du{i bogobojaznoj, u o{troumnosti prodornoj i u ~injenju dobro~instva. Abdullah ibn Mes’ud je upravo takve vrline stekao kroz dru`enje i ~injenje hizmeta Allahovom Poslaniku, a.s. Zbog toga, Abdullah je u`ivao va`no mjesto kod Allahova Poslanika, a.s. Jedne prilike Resulullah je rekao: “Kada bih trebao nekoga imenovati za vo|u bez {ure muslimana, imenovao bih Ibn Ummi Abda.” Navest }emo doga|aj koji najbolje pokazuje Abdullahovo mjesto kod Poslanika, a.s., i bitnu poziciju koju je zauzimao u islamu. Allahov Poslanik, a.s., sjedio je sa svojim ashabima, a me|u njima je bio i Abdullah ibn Mes’ud. Sjedili su ispod drveta na kojem su bili uzreli plodovi. Abdullah ibn Mes’ud popeo se na drvo da ubere nekoliko plodova. Kada su ashabi pogledali odozdo, vidjeli su njegove tanke potkoljenice, pa su se po~eli smje{kati i i{aretiti jedan drugom. Primijetiv{i to, Resulullah, a.s., re~e: “Smijete se potkoljenicama Ibn-Mes’uda?! Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moj `ivot, one su kod Allaha, d`.{., te`e od brda Uhud.”

160                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

POVJERENIK BEJTUL-MALA KU.E
Abdullah ibn Mes’ud tokom je cijeloga svoga `ivota bio u dru{tvu sa Allahovim Poslanikom. a.s., sve do njegovog preseljenja na ahiret. Halifa Omer ibn el-Hattab, r.a., poznavao je Abdullahovu vrijednost, pa ga je postavio za povjerenika dr`avne blagajne Kufe. Tom je prigodom, obra}aju}i se stanovni{tvu Kufe, rekao: “Tako mi Allaha, Koji je samo jedan, zaista, ja dajem prednost Abdullahu ibn Mes’udu nad sobom kod vas, pa uzmite od njega i podu~avajte se kod njega.” Zavoljeli su ga stanovnici Kufe, izuzev nekolicine koja nikad nikoga nije voljela. To su bili buntovni ljudi koji vole odmetni{tvo, pobune i smutnje. Ta privr`enost se najbolje vidjela kada je halifa Osman ibn Affan, r.a., htio smijeniti Abdullaha ibn Mes’uda sa polo`aja povjerenika, na {to se okupi{e stanovnici Kufe i reko{e Abdullahu: “Budi sa nama i ne izlazi iz grada. Mi }emo te za{tititi, da od halife ne do|e ni{ta {to ti ne voli{.” Me|utim, Abdullah ibn Mes’ud sa svojim ~istim vjerovanjem, sa ahlakom klesanim u Poslanikovoj, a.s., ku}i, nije `elio nikakvo opiranje Vo|i pravovjernih. Obratio se stanovnicima Kufe i rekao im: “Zaista je na meni pokornost halifi i sigurno }e se dogoditi smutnja, a ja ne `elim biti prvi koji }e joj otvoriti vrata.” Zatim se vratio u Medinu gdje nai|e na neke nesuglasice i razmimoila`enja sa halifom Osmanom , {to navede Vo|u pravovjernih da ukine Abdullahu nov~ano primanje. Uprkos svemu tome, Abdullah ibn Mes’ud nije progovorio nijednu ru`nu rije~ o halifi, neka je na njih obojicu Allahovo zadovoljstvo i selam. Ibn-Mes’ud nagovijestio je ono {to }e se desiti muslimanima, upozorio je na veliku smutnju koja }e do}i poslije njegovog smjenjivanja, a u kojoj nije `elio u~estvovati. On je to i javno izjavio, rekav{i: “Dogodit }e se velika smutnja, a ja ne `elim biti prvi koji }e joj otvoriti vrata.”

BOGOBOJAZNI U^ENJAK
@ivot Ibn Ummi Abda (Abdullaha ibn Mes’uda) u ku}i Resulullaha, a.s., ostavio je neizbrisiv trag na njemu. Bio je ~ovjek od nauke, bogobojazan i savjestan. Abdullah ibn Mes’ud nije bio samo sluga Allahovom Poslaniku, a.s., i u~a~ Kur’ana nego je ta blagoslovljena veza proizvela u~enjaka i pravnika. O njemu je Vladar pravovjernih Omer ibn el-Hattab, r.a., rekao: “On je posuda ispunjena znanjem.” Allahov Poslanik, a.s., tako|er je oporu~io: “Prihvatite znanje Ibn Ummi Abda.” Abdullah ibn Mes’ud bio je, dakle, poznavalac {erijatskog prava, vjere i prenosilac

Ashabi Allahovog Poslanika

161

~asnog Resulullahovog hadisa. Koliko je bilo strahopo{tovanje koje je Abdullah ibn Mes’ud osje}ao kada bi se dotaknuo hadisa koji je prenosio direktno od Allahova Poslanika, a.s. Sav je drhtao boje}i se da ne bi ne{to dodao ili zaboravio iz hadisa. O ovome Alkame ibn Kajs ka`e: “Abdullah ibn Mes’ud bi svakoga ~etvrtka, nakon ikindije dr`ao ders. Nisam ga ~uo, u toku svih tih predavanja da je rekao osim jedanput: ‘Rekao je Allahov Poslanik, a.s...’ Ja sam tada pogledao u njega, bio je naslonjen na {tap koji se tresao i klatio.” Po{tovanje prema najodabranijem stvorenju, Allahovome Poslaniku, a.s., onome {to je on govorio i njegovome hadisu, dostiglo je granicu da je podrhtavao iz strahopo{tovanja i bojazni da spomenuv{i hadis {togod ne pogrije{i. Amr ibn Mejmun opisao je njegovo stanje kada bi citirao hadis Allahova Poslanika, a.s., u sljede}em predanju: “I{ao sam ~esto kod Abdullaha ibn Mes’uda. Godinu dana ga nisam ~uo da prenosi hadis od Allahova Poslanika, a.s.,osim {to je jednom rekao: ‘Rekao je Allahov Poslanik...’, pa ga je obuzela takva bojazan da sam primijetio kapi znoja velike kao gra{ke kako kapaju sa njegova ~ela. Zatim je progovorio: ‘U ovom je smislu rekao Allahov Poslanik, a.s...’” Njegovo visoko mjesto me|u ~asnim drugovima prve generacije, neka je na njih Allahovo zadovoljstvo i selam, da se vidjeti iz govora Ebu-Muse el-E{’arija: “Ne pitajte nas ni o ~emu sve dok je me|u vama ovaj u~enjak”, tj. Abdullah ibn Mes’ud. Neki su ashabi vladaru pravovjernih Aliji ibn Ebi-Talibu rekli: “Vladaru pravovjernih, nismo vidjeli ~ovjeka ljep{eg ahlaka, korisnijeg u nauci, boljeg u dru{tvu i bogobojaznijeg od Abdullaha ibn Mes’uda!” “Tako vam Allaha, je li iskreniji od vas?”, upita ih Vladar pravovjernih. “Jeste!”, reko{e. “Bo`e moj, budi svjedok, Bo`e moj i ja ka`em ono {to su oni rekli, i jo{ ljep{e... U~io je Kur’an, dozvoljava ono {to je Allah dozvolio i zabranjuje ono {to je Allah zabranio... poznaje {erijatsko pravo i poznaje sunnet.” O Abdullahu ibn Mes’udu izre~ene su mnoge izreke koje govore o dubini njegove mudrosti i znanju, te mo}i izra`avanja kojoj ga je podu~io Plemeniti Kur’an. Zabilje`eno je da je za halifu Omera ibn el-Hattaba. r.a., Abdullah kazao: “Njegov je islam bio osvajanje, njegova hid`ra pobjeda, a njegova vladavina milost.” Tako|er, osvrnuo se na va`nost ljudskoga rada, pa je rekao: “Zaista, osjetim mr`nju prema ~ovjeku kada ga vidim besposlena... da nema posla na dunjaluku, a ni posla za ahiret.”

162                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

PRESELJENJE NA AHIRET
Svije}a Abdullahova `ivota se polahko po~ela topiti i gasiti. Posljednje trenutke provodio je u ibadetu i razmi{ljanju. Ponavljao je: “Najve}e bogatstvo jeste zadovoljstvo du{e. Najbolja je opskrba bogobojaznost. Najgore je sljepilo neznanje. Najte`e su gre{ke la`i. Najgora je zarada kamata, a najgora je hrana jetimski imetak. Ko opra{ta, i Allah }e njemu oprostiti.” Ovo su bili principi u `ivotu Abdullaha ibn Mes’uda. Kada mu je do{ao halifa Osman Zun-nurejn, r.a., nakon {to se vratio u Medinu, rekao mu je: “Na {to se `ali{?” “Moji grijesi”, odgovori mu Abdullah ibn Mes’ud. “Za ~im osje}a{ potrebu?”, upita ponovo halifa. A Ibn-Mes’ud odgovori: “Milost mog Gospodara.” Halifa ga upita: “Da ti dovedem lije~nika?” “Moja je bolest od lije~nika.” (Od Allaha) “Zar ne}e{ da naredim da ti daju platu?” (Nakon {to mu je halifa prije ukinuo platu, kao {to smo spomenuli.) “Nemam potrebe za njom.” “Neka ostane tvojim k}erkama poslije tebe!”, re~e halifa. “Zar se pla{i{ siroma{tva za moje k}eri?! Ja sam naredio svojim k}erkama da svaku no} u~e suru El-Vakia, jer sam ~uo Poslanika, a.s., da je rekao: ‘Ko prou~i suru El-Vakia svako ve~e, ne}e ga nikada sti}i siroma{tvo.’” Abdullah ibn Mes’ud nije bio privr`en dunjalu~kom sjaju i ukrasima. Dunjaluk je u njegovim o~ima bio prolazan i kratak, kao {to i jeste, a `udio je za zadovoljstvom Gospodara svjetova, Slavljenim, Veli~anstvenim. Mo`da je u cijelom svom `ivotu imao samo jednu istinsku `elju... @elju koju tra`i istinski musliman. O tome Abdullah ibn Mes’ud pripovjeda: “Bio sam sa Poslanikovim, a.s., mud`ahidima u pohodu na Tebuk. Ustao sam u pola no}i i u jednom dijelu vojnog logora primijetio svjetle}u baklju. Oti{ao sam na mjesto odakle se vidjela svjetlost, gdje sam zatekao Poslanika, a.s., Ebu-Bekra i Omera, r.a. Sahranjivali su Abdullaha Zul-Bed`adejna el-Muznija koji je tu no} preselio na ahiret. Iskopali su mu kabur te Poslanik, a.s.,re~e: ‘Primaknite mi va{eg brata’, i oni ga primaknu{e. Kada su ga spu{tali u kabur, Resulullah, a.s., re~e: ‘Allahu moj, zano}io sam s njim zadovoljan... budi i Ti zadovoljan s njim!’ A ja rekoh: ‘Kamo sre}e da sam ja vlasnik ovog kabura.’”

Ashabi Allahovog Poslanika

163

Abdullah ibn Mes’ud `elio je da Allahov Poslanik, a.s., i njega stavi u kabur i uputi dovu i blagoslov kod njegova ukopa, kao {to mu je dao blagoslov za sticanje nauke i kao {to je bio zadovoljan u dru`enju s njim. Abdullah ibn Mes’ud preselio je, a imao je ne{to vi{e od {esdeset godina. Ukopan je u El-Bekiji, mezarju svijetle Medine, gdje su ukopani ~estiti {ehidi Uhuda. D`enazu mu je klanjao ~asni Poslanikov ashab Ez-Zubejr ibn el-Avvam po no}i. Islam je odlikovao Abdullaha ibn Mes’uda , uzvisuju}i ga sa dered`e na dered`u. Jer, islam jeste vjera jednakosti, istine i pravde.

HABBAB IBN EL-ERETT, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Habbab, sin je El-Erettov, a on D`endelov, a on Sa’dov, a on Hazimov, a on Ka’bov, a on Zejdov, a on Menatov, a on Temima et-Temimija. Nadimak mu je bio Ebu-Abdullah.

TE[KO DJETINJSTVO
Nijedno dijete od svoga ro|enja nije do`ivjelo patnje kao Habbab ibn el-Erett. U predislamskom dobu ratovanje je bilo zakon Arapskoga poluotoka, kao {to je trgovanje robljem bila najra{irenija pojava. Tako je bilo u svim dijelovima zemlje. ^ovjek nije bio ni{ta drugo do jeftina roba u dru{tvu u kome ja~i vlada slabijim, odlu~uje o njegovom `ivotu i sudbini, kupuje ga i prodaje. Kada je bio dijete, Habbab se igrao sa svojim vr{njacima u {atoru plemena Temim. Jedno arapsko pleme napalo je pleme Temim. Poru{ili su {atore, zarobili `ene i zaplijenili stoku i imetak. Skupili su otete `ene i djecu, vezali im noge i ruke kao `ivotinjama i odveli ih na pijacu roblja da ih prodaju. Habbab je od toga dana li{en roditeljske nje`nosti i za{tite familije. Kupila ga je mekanska bogata{ica po imenu Ummu Enmar el-Huzaijje. Habbab je odrastao u njenoj ku}i slu`e}i je i slu{aju}i njene naredbe s punom pokorno{}u, skru{ena i slomljena srca. Ummu Enmar uo~ila je Habbabovu inteligenciju i pronicljivost. Prema njemu se ljubazno odnosila, poku{avaju}i ga usmjeriti poslu i zanatu koji }e mu koristiti. Nakon podu`ega slu`enja, ona ga je oslobodila. Habbab nije bio kao drugi mladi}i koji su se igrali i zabavljali i provodili vrijeme u ribolovu i lovu zato {to mu to uvjeti nisu dozvoljavali. @elio je nadoknaditi propu{teno, pa se posvetio u~enju zanata i ~itanju i pisanju. U tome ga je mnogo pomogla Ummu Enmar, daju}i mu {to

166                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

mu je trebalo. Na kraju je sklopio i savez sa Benu-Zehra, jer su oni bili i saveznici Ummu Enmar. Za vrlo kratko vrijeme Habbab je nau~io ~itati i pisati, a ve}inu ljudi to tada nije zanimalo. Od djetinjstva Habbaba su privla~ile sablje, pa je `elio nau~iti na~in njihove izrade. Dugo je vremena provodio kraj kova~a, posmatraju}i i poku{avaju}i otkriti tajnu njihova zanata. Stupio je u slu`bu kod jednog kova~a sablji uz pomo} Ummu Enmar i tu pokazao nadarenost u njihovoj izradi. Sablje koje je on pravio, kvalitetom i ljepotom bile su ravne sabljama pravljenim u Meki. Bio je vje{t u ukra{avanju i rezbarenju slika i natpisa na njima. Ummu Enmar ga je nastanila u jednom od svojih stanova koji je pretvorila u radnju za izradu sablji. Habbaba je smatrala svojim ortakom. Za vrlo kratko vrijeme stekao je slavu i pro~uo se po cijeloj okolici. Ljudi su mu navalili dolaziti sa narud`bama, a dirhemi su se gomilali ispred njega. Dunjaluk mu se po~eo smije{iti nakon duge patnje. @ivot je postao lijep i sladak nakon muke, li{enosti i patnje. Nije prisustvovao zabavama i sijelima, ve} je svoje vrijeme tro{io u izradi sablji i u pro{irivanju znanja.

HABBABOVE OSOBENOSTI
Li~nost Habbaba ibn el-Eretta, uistinu, bila je jedinstvena. Bio je li{en maj~inske nje`nosti i rodbinske za{tite. Djetinjstvo mu je bilo tu`no, a on utu~en i usamljen. Bio je smirena osoba, ~vrstoga stava. Mnogo je razmi{ljao o svemiru i njegovom stvaranju, o ljudima, njihovom pona{anju i postupcima; o `ivotu - besmislenom i punom nepravde i tiranije. Posmatrao je nasilja ljudi jednih prema drugima, a sam je nosio sje}anja patnji svoga prija{njeg `ivota. Poku{avao je otkriti tajnu `ivota i postojanja. @elio je na}i ne{to, upoznati nekoga ko zna bit i ko mu mo`e pomo}i da dospije do smislenoga cilja. Bio je srednjega rasta, mr{av, izborana lica, sme|eg tena, crne kose, vitke gra|e. Imao je jake mi{ice i bio je strpljiv u podno{enju napora i tegobe.

Ashabi Allahovog Poslanika

167

SVJETLOST @ERAVICE
Habbabova ku}a bila je sastajali{te kurej{ijskih mladi}a. Sablje su bile oru`je ljudi u to vrijeme, ukras mladi}a i simbol snage i ponosa. Zbog toga se oko Habbaba okupila elita vitezova. Ljudi su gledali njegov rad i hvalili njegovu vje{tinu. Savjetovali su ga, daju}i mu svoje primjedbe u izradi njegovih lijepih i britkih sablji. U to je vrijeme odjekivao glas o poslanstvu Muhammeda, a.s., kome je do{ao D`ibril, r.a, sa Objavom od Jednog Jedinog Stvoritelja i zadu`io ga da dostavi poruku islama. Ta poruka je univerzalna, za cijelo ~ovje~anstvo, ona izbavlja ~ovjeka iz okova neznanja i zablude koji su ga pritiskali. I ta Uputa, za razliku od svih prija{njih, sa~uvana je od izmjene i zaborava. Hvala neka je Allahu na tome. Kurej{ije su naprosto poludjeli zbog ove Poslanice koja je ugrozila njihove interese i prijetila njihovom utjecaju i polo`aju. Po~eli su se opirati uvredama i zlostavljanjima, a Allahov Poslanik, a.s., prenosio je odlu~no svoju poruku. U po~etku je to ~inio tajno i me|u najodabranijim ljudima. Kurej{ije su prepri~avali pri~e o Poslaniku, a.s., ismijavali se i rugali njegovoj vjeri, ~udili se njegovom djelu i djelu onih koji ga slijede. Razbjesnili bi se u svojim raspravljanjima, a zabavljali bi se nadjevanjem pogrdnih imena Allahovom Poslaniku, a.s. U njihovim o~ima jednom je bio pjesnik, drugi put ~arobnjak, tre}i put ludak. D`ahilijet ih je zanio pa nisu vidjeli pravi smisao njegovoga poziva, a oholost i nepravednost su ih odvratile od spoznaje vjere i uo~avanja pravde i uzvi{enih ciljeva koje ona nosi; obo`avanja jednog jedinog Boga, odbacivanje obo`avanja idola i kipova, koje su sami pravili i davali im imena za koje Allah, d`.{., nije poslao nikakav dokaz. U skladu s Habbabovom prirodom i njegovoj sklonosti razboritom razmi{ljanju i posmatranju, po~eo je analizirati poziv. Poredio je njegovu poruku sa `ivotom stanovnika Meke, sklonih grije{enju, nepravdi, nasilju i bestidnosti. Vjerovanje se uvla~ilo u njegovo srce, a `eravica svjetlosti rasplamsavala se u njegovoj du{i. Odlu~io je stupiti u kontakt sa Muhammedom, a.s., i pridru`iti se d`ematu vjernika, blagoslovljenih prethodnika. I uspio se sastati sa Allahovim Poslanikom, a.s, i pred njim izjaviti svoj {ehadet: “Vjerujem i svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed, a.s., Njegov Poslanik.” Allahov Poslanik, a.s., poslije mu je dolazio ku}i, a ~esto mu je svra}ao i u radnju. Habbab je krio svoj islam, nastaviv{i svoje uobi~ajene poslove. Njegovu du{u opila je slatko}a vjerovanja. Kurej{ijama je odga|ao njihove narud`be i isporuke sablji opravdavaju}i to raznim dokazima. Jednog dana mu{terije su ga tra`ile radi sablji koje su naru~ili, pa ga nisu na{li kod ku}e. Nije pro{lo mnogo vremena a Habbab se pojavio pred njima. U{ao je u ku}u i sjeo ispred ognji{ta, ne mare}i za njihovo prisustvo. Bio je daleko od njih u svojim razmi{ljanjima o govoru koji je ~uo od Allahova Poslanika, a.s., koji je odzvanjao

168                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

u njegovim u{ima. Jedan od onih koji su ga ~ekali, upita: “Jesi li zavr{io, kao {to si obe}ao, moju sablju?” Ali Habbab nije ni ~uo {ta mu je ovaj govorio, a u sebi je ponavljao: “On je Poslanik, upu}iva~! On je Bo`iji Poslanik...” Drugi od ovih ga upita: “Jesi li se to sastao i pri~ao s njim?” Habbaba ovo pitanje vrati u stvarnost pa se prihvati svoga posla bez pri~e. Me|utim, Kurej{ije zaklju~i{e da Habbab slijedi Muhammedovu, a.s., vjeru i da je ostavio obo`avanje njihovih bogova i kipova. Po~eli su ga provocirati i psovati, bacaju}i sumnju na Allahovoga Poslanika. Habbab nije mogao slu{ati rije~i koje vrije|aju upu}iva~a ~ovje~anstva i spasioca ljudi, pa podi`e svoj glas i gledaju}i im u lica, re~e: “U{utite! On je Bo`iji Poslanik! On je upu}iva~! Do{ao je da nas izvede iz zablude na svjetlo! Jeste, primio sam islam, izgovorio {ehadet i krenuo ispravnim putem.” Na ovo Kurej{ije nasrnu{e na njega da ga u{utkaju, udaraju}i ga pesnicama i nogama. Udarali su i gruhali njegovo vitko i nejako tijelo sve dok nije pao na zemlju stenju}i od bola. Gazali su ga tako i onda ga ostavili da se bori izme|u `ivota i smrti. Kada je do{ao svijesti, osje}ao je bolove u svim dijelovima tijela. Jedva se mogao kretati, ali se prisilio ustati i oprati lice, ponavljaju}i nekoliko rije~i koje je nau~io od Allahova Poslanika, a.s. Nekoliko je mladi}a oti{lo do Ummu Enmar i rekli joj: “Ummu Enmar, Habbab je promijenio vjeru i slijedi vjeru Muhammeda, a.s., pa gledaj {ta je na tebi da uradi{.” Ona im nije povjerovala, mada je i sama vidjela Allahovoga Poslanika kako dolazi kod Habbaba. Jednostavno, nije mogla povjerovati da ~ovjek poput njega mo`e ostaviti njenu vjeru i suprotstaviti se njenoj volji. Po`urila je do Habbabove ku}e i na{la ga kako sjedi ispred ognji{ta. Uzela je komad vru}eg `eljeza i prislonila ga na Habbabovo tijelo. “Kako si se usudio promijeniti vjeru? Zar u vjeru toga ludaka i pjesnika?”, bjesnila je Ummu Enmar. “Ne! On nije ludak! On je Bo`iji Poslanik, upu}iva~ plemeniti! On je na{ Poslanik!”, govorio je Habab opiru}i se. Udarala ga je vru}im `eljezom i lancima po glavi i le|ima dok nije po~ela te}i krv iz njegova tijela. Ostavila ga je u takvom stanju, nadaju}i se da }e ga ova kazna vratiti staroj vjeri. Me|utim, Habbab ibn el-Erett je samo pove}ao svoje vjerovanje i ~vrstinu, odlu~an da slijedi put istine i pravde, bez obzira na kakva sve mu~enja i patnje nailazio. Nije se zadovoljio samo istrajno{}u u svojoj vjeri nego je odbijao udovoljiti svaku potra`nju Kurej{ija koji su ostali nevjernici, ukazuju}i tako kakav je put izabrao. O njemu je E{-[ebijj rekao: “Zaista je Habbab bio strpljiv. Nije davao nevjernicima ono {to su mu tra`ili, a oni su na njegova le|a stavljali usijano kamenje sve dok mu se nije ogulilo meso.” Habbab je bio {esti od onih koji su primili islam prije nego {to je Allahov Poslanik, a.s., u{ao u ku}u Erkama ibn Ebu el-Erkama. On je prvi koji je izjavio svoj prelazak na

Ashabi Allahovog Poslanika

169

islam poslije Allahova Poslanika, a.s., i Ebu-Bekra, pored toga {to je znao da }e biti izlo`en patnji. Izjavio je svoj islam, raspiruju}i bijes i oholost nevjernika Kurej{ija, naoru`an nesvakida{njim strpljenjem u podno{enju patnji koje li~e strpljenju Allahova poslanika Ejjuba, a.s., u njegovoj bolesti. Prvi koji je izjavio islam bio je, naravno, Allahov Poslanik, a.s., a njegov amid`a Ebu-Talib, Allahovim emrom {titio ga je od zlostavljanja. Slijedio ga je Ebu-Bekr koji je izjavom svoga primanja islama branio Vjerovjesnika, a.s., i spre~avao napade na njega. Poslije njih, od onih koji su primili islam jesu vjernici iz redova obi~noga naroda koji mimo Allaha nisu imali nikoga ko }e ih za{titi i sprije~iti kurej{evi~ke napade na njih. Od njih su: Habbab ibn el-Erett, Suhejb ibn Sinan, Bilal ibn Rebbah, Ammar ibn Jasir i Sumejja Ummu Ammar. Oni su stavljani u `eljezne oklope, a zatim bili izlagani na `estoko sunce tako da bi im se cijelo tijelo sparilo pa bi u takvim mukama umirali. Neka je na sve njih Allahov selam i blagoslov. Ummu Enmar specijalizirala se u ka`njavanju Habbaba. Grijala bi `eljezne lance koji su se nalazili u Habbabovoj radionici i njima vezivala njegove ruke i noge. Zatim bi grijala `eljezo i njime pr`ila njegovo tijelo, a on je bio strpljiv i ~vrst, samo bi tiho uzdisao, izgovaraju}i: “Allah je najve}i. Allah je najve}i. Hvala pripada Allahu.” Jednoga dana se Habbab sastao sa muslimanima koji su kao i on stavljani na muke, pa su potra`ili Allahovoga Poslanika, a.s., i upitali ga: “Allahov Poslani~e, ho}e{ li zatra`iti pomo} za nas?” Ali, neka nam Habbab ispri~a cjelokupan doga|aj: “Po`alili smo se Allahovom Poslaniku, a.s., na zlostavljanja idolopoklonika, a on je bio naslonjen na Ka’bu: ‘O Bo`iji Poslani~e, zar ne}e{ zatra`iti pomo} za nas (zar ne}e{ u~initi dovu)?’ A on nam re~e: ‘Oni koji su bili prije vas uzeli bi ~ovjeka i iskopali bi rupu u zemlji, pa bi ga stavili u nju, a zatim bi donijeli pilu kojom bi prepilali (odozgo) njegovu glavu na dva dijela, ali ga to ne bi odvratilo od njegove vjere. Ili bi mu `eljeznom kukom probadali i ~upali meso, odvajaju}i ga od kostiju, ali ga ni to ne bi odvratilo od njegove vjere. Tako mi Allaha, zaista }e Allah upotpuniti ovu vjeru tako da }e jaha~ putovati iz Sana’a do Hadremevta, a ne}e se bojati nikoga osim Allaha, d`.{., i vuka za svoje stado. Me|utim, vi po`urujete (nestrpljivi ste).’” Habbab i njegovi drugovi vjerovali su Resulullahu, a.s., i rije{ili su strpljivo podnositi kaznu, predani i stabilni u vjeri.

170                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

PRAVEDNA OSVETA
Ummu Enmar nije dala da se Habbab opusti u svojoj vjeri, ve} ga je svakodnevno zlostavljala i mu~ila. Poku{avala ga je odvratiti od vjere, me|utim, on je, nepokolebljiv, podnosio sve u`ase. Ona bi zapalila vatru, a zatim bi kurej{ijski mladi}i stavljali Habbaba na plamte}i `ar pa bi ga gazili dok ne ugase vatru njegovim tijelom. [to je ona vi{e pove}avala svoju zlobu i divljanje, Habbab je postajao ~vr{}i, smireniji i stabilniji. Allahov Poslanik, a.s., prolazio je jednom dok je Habbab le`ao na plamte}em `aru, svezanih ruku i nogu. Gledao ga je Poslanik, a.s., slomljena srca od milosti i brige, a nemo}an da mu pomogne u vrijeme kad islam jo{ nije bio oja~ao. Digao je ruke ka nebu, mole}i Allaha, d`.{.: “O Bo`e moj, pomozi Habbabu.” Nije pro{lo ni pet dana od toga, a Ummu Enmar dobila je bolest koju do tada niko nije poznavao. Osje}ala je glavobolju od koje joj je glava pucala. Bol joj je prolazila kroz kosti. Od vru}ice od koje joj je mozak vrio i od ja~ine bola, po~ela je da zavija kao pas. Zaboravila je Habbaba i zabavila se o sebi. Posje}ivali su je vra~ari, ~arobnjaci i ljekari tog vremena da ustanove bolest i sprave lijek. Jedan od njih predlo`io je da pr`i glavu kako bi joj se ubla`ila bol, {to je bio jedan od metoda koji su Arapi koristili protiv bolova. Zatra`ila je od Habbaba da pr`i njenu glavu vru}im `eljezom, pa je on stavljao `eljezo na vatru dok ga ne u`ari, a zatim ga prislanjao na njenu glavu. Vratilo joj se - na svojoj je ko`i osje}ala ono {to je radila Habbabu. Umrla je od toga lijeka, grcaju}i od bola, u nevjerovanju i zabludi. Slavljen neka je Allah Mudri.

U^ITELJ MUSLIMANA
Sve svireposti i patnje koje je Habbab pretrpio od zabludjelih mu{rika nisu ga odvratile od njegove vjere - naprotiv, on se dao na uslugu novoj vjeri, rade}i po uputi Allahovoga Poslanika, a.s., i zala`u}i se za njeno {irenje i dostavljanje ljudima. Koristio je svoju sposobnost ~itanja i pisanja i tome je u~io i ostale muslimane. I{ao je od ku}e do ku}e, nose}i listove na kojima je bio ispisan Allahov govor i u~io im Kur’an, obja{anjavao njegove poruke i upu}ivao ih u fikhske propise. Habbabu pripada ~ast kao svjedoku prelaska na islam velikog junaka, izvora snage muslimana, snage koja je umanjila nasilni{tvo Kurej{ija prema muslimanima. Bio je svjedok prelaska na islam Omera ibn el-Hattaba. r.a.

Ashabi Allahovog Poslanika

171

Prelaskom na islam Hamze ibn Abdul-Muttaliba, Poslanikovoga, a.s., amid`e, islam je izuzetno oja~ao. Resulullah, a.s., molio je potom Allaha da oja~a islam jednim od dvojice Omera, pa je dovio: “Allahu moj, oja~aj islam jednim od dvojice Omera: Omerom ibn Hi{amom el-Hakemom ili Omerom ibn el-Hattabom.” Omera ibn el-Hattaba, r.a., bojali su se muslimani i izbjegavali ga sresti na putu, zbog njegove strogosti i velikog neprijateljstva prema muslimanima i prema Allahovom Poslaniku, a.s. Vjerovjesnik, a.s., sastajao se sa muslimanima ~iji je broj prelazio ~etrdeset u ku}i na Saffi. Tu su bili Hamza ibn Abdul-Muttalib, Ebu-Bekr, Alija i drugi. Habbab je bio u ku}i Se’ida ibn Amra, Nufejla, mu`a Omerove sestre .atime, i u~io im Kur’an, a oni su tajili da su primili islam. Omer ibn el-Hattab gledao je muslimane kako se spremaju u muhad`irluk u Abesiniju, pa se sa`alio na njih. Uzeo je sablju i krenuo s namjerom da ubije Muhammeda, a.s., smatraju}i njega najve}im krivcem za to. Usput je sreo Nu’ajma ibn Abdullaha en-Nehama, koji je ve} bio primio islam, ali je to krio, boje}i se svoga plemena Benu-Adijja ibn K’aba. “Gjde si se uputio, Omere?”, upitao je. “Ho}u Muhammeda, tog ~ovjeka koji razdvaja Kurej{ije i zaglupljuje ih, grdi njihovu vjeru i vrije|a njihove bogove. Ubit }u ga!”, re~e Omer. “Boga mi, Omere, ti sam sebe zavarava{. Misli{ da }e ti Benu-Abdi Menaf dozvoliti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda, a.s.? Za{to prvo u svojoj ku}i ne sredi{ stanje?” Omer upita: “Zar je neko iz moje porodice...?!” “Tvoj zet i amid`i} Se’id ibn Zejd i tvoja sestra .atima, Boga mi, ve} su primili islam i slijede Muhammeda, a.s., i njegovu vjeru. A ti gledaj {ta }e{”, re~e mu Nu’ajm. Kad to ~u, Omer se okrenu i, sav uzrujan i u nevjerici, uputi se ku}i. U to vrijeme Habbab ibn el-Erett je bio kod .atime i Se’ida i sa listova na kojima je bio zapisan Kur’an u~io im suru Ta-ha. Kada su za~uli Omerov glas, Habbab se sakrio u sobu, a .atima je sklonila listove Kur’ana ispod ogrta~a. Me|utim, Omer je ~uo Habbabovo u~enje dok se pribli`avao ku}i, pa ih je, ~im je u{ao, napao: “Kakav sam to nerazumljiv govor ~uo ovdje?” “Nikakav!”, odgovori{e. “Boga mi, obavije{ten sam da slijedite Muhammeda i njegovu vjeru!?”, re~e im. Omer po~e udarati Se’ida. Kad njegova sestra .atima ustade da brani svoga mu`a, Omer je udari tako sna`no da ona odmah pade na zemlju. .atima tada ustade, lica oblivena krvlju, nasuprot Omera, pa mu re~e: “Da! Primili smo islam i vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika, a ti radi {ta ho}e{.” Kada je Omer vidio takvu krvavu, pokaja se zbog tog {to je uradio, pa se malo smiri i re~e: “Dajte mi te listove da vidim sa ~ime je do{ao Muhammed.” Omer je bio jedan od rijetkih koji su bili obrazovani.

172                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Sestra mu re~e: “Bojimo se za njih ako ti ih damo... “ “Ne boj se!”, re~e, pa se zakle svojim bogovima da }e ih vratiti kada ih pro~ita.” “Ti si ne~ist zbog svog vjerovanja, a ove listove dodiruje samo ko je ~ist. Okupaj se pa }u ti ih dati!”, re~e mu sestra, `ele}i da joj brat primi islam. Omer je ustao i okupao se, a zatim uzeo listove i po~eo ~itati ajete zapisane na njima: “...Ne objavljujemo Kur’an da se mu~i{...” Nakon {to je pro~itao nekoliko ajeta, srce mu se otvorilo za vjerovanje, pa re~e: “[to je lijep i plemenit ovaj govor!” Kada je Habbab ~uo ove Omerove rije~i, iza{ao je iz sobe i rekao mu: “Omere, tako mi Allaha, nadam se da te Allah odlikovao da bude{ od onih koji }e slijediti Njegova Poslanika, a.s., jer sam ga ju~er ~uo da ka`e: ‘Allahu moj, oja~aj islam Ebi- el-Hakemom el-Hi{amom ili Omerom ibn el-Hattabom.’ Allah, Allah, Omere!” “Ho}u do Poslanika, Habbabu, da mu izjavim svoju pokornost”, re~e Omer. “On je u ku}i na Saffi sa ashabima.” Omer opasa sablju i uputi se u pravcu Saffe. Kada je stigao, oti{ao je na vrata opisane ku}e i pokucao. Jedan od ashaba ustao je i proviriv{i kroz {upljinu na vratima ugledao je Omera opasanog sabljom: “Do{ao je Omer ibn el-Hattab, opasan sabljom”, obavijestio je Resulullaha, a.s. “Pustimo ga, ako ho}e dobro, dat }emo mu. A ako `eli zlo, ubit }emo ga njegovom sabljom”, re~e Hamza. I Allahov Poslanik, a.s., re~e da mu otvore da u|e. Kada ga je ashab uveo, Resulullah, a.s., stade naspram njega i uze ga za krajeve odje}e pa ga privu~e sebi i upita: “[ta te dovelo ovamo, o sine Hattabov? Tako mi Allaha, ako se odrekne{ ove stvari (islama), Allah }e ti dati veliku nesre}u.” “Allahov Poslani~e, do{ao sam izjaviti da vjerujem u Allaha i Njegova Poslanika i vjerujem u ono {to se objavljuje od Allaha”, re~e Omer. Na njegove rije~i Allahov Poslanik, a.s., donese tekbir, a njegovi ashabi razumje{e da je Omer primio islam.

STRPLJIVI MUD@AHID
Habbab ibn el-Erett je bio istinski mud`ahid- strpljiv i nepokolebljiv. Nakon {to je u~inio hid`ru u Medinu, Allahov Poslanik, a.s., pobratio ga je sa D`abirom ibn Atikom. U~estvovao je u bitkama zajedno sa Poslanikom, a.s., iako je od posljedica `estokoga ka`njavanja njegovo zdravlje bilo dobro oronulo. U bitkama na Bedru, Uhudu, Hendeku i drugim okr{ajima Habbab je na najbolji na~in dao svoj doprinos, bivaju}i u boju ~vrst i po`rtvovan, u skladu sa svojim mogu}nostima.

Ashabi Allahovog Poslanika

173

Kada je Allahov Poslanik, a.s., preselio na ahiret, Habbab je strpljivo nastavio svoj put borbe, priklju~iv{i se islamskoj vojsci koja je osvajala predjele Arapskoga poluotoka i zemlje izvan njega. Njegovo tijelo nije moglo podnijeti napor i te{ko}e, pa se od posljedica mu~enja od nevjernika Meke jako razbolio. Na jednom od sastanaka sa halifom Omerom ibn el-Hattabom, halifa je upitao Habbaba kako je pre`ivljavao uvrede nevjernika, a on je skinuo svoju ko{ulju i rekao: “Pogledaj moja le|a, Vo|o vjernika.” Kada je Omer vidio puste o`iljke od rana i opekotina, zaplaka pa re~e: “Ovako ne{to nisam vidio do danas.” Habbab re~e: “Nalo`ili bi vatru, pa bi mene stavljali na nju i mojim le|ima je gasili.” Nekoliko istaknutih ashaba bilo je u mesd`idu, kad do|e Habbab, sjede kraj njih i u{uti se, pa mu oni reko{e: “Tvoji prijatelji su se skupili da im ne{to ka`e{ ili da im naredi{.” A on upita: “[ta da im naredim? Da im, mo`da, naredim ono {to ja ne radim?!” Ovu Habbabovu izreku naveli smo da uka`emo na skromnost njegove du{e i ~istotu njegova bi}a, jer on je u svom `ivotu slijedio princip - radi ono {to govori{. Habbab od Allahovoga Poslanika, a.s., prenosi, pa ka`e: “Klanjao je Allahov Poslanik, a.s., pa je odu`io, a kada je zavr{io, prisutni ga upita{e: ‘Allahov Poslani~e, klanjao si namaz, a prije ga nisi klanjao ovako?’ Resulullah, a.s., re~e im: ‘Da. Ovo je namaz `elje i strahopo{tovanja. Tra`io sam od Allaha, d`.{., troje, pa mi je dvoje dao, a uskratio jedno. Tra`io sam da ne uni{ti moj ummet odjednom, pa mi je udovoljio. Tra`io sam da mojim ummetom ne vlada njihov neprijatelj, osim njih, pa mi je i to udovoljio. I tra`io sam da se me|usobno ne sukobljavaju, pa mi je to uskratio.’”

PRESELJENJE NA AHIRET
Kada se Habbabova bolest pogor{ala, prebivao je u Kufi u svojoj ku}i i u njoj je proveo posljednje dane `ivota. Jednog dana skupili su se kod njega njegovi drugovi, do{av{i u posjetu i da mu olak{aju bol. Osje}ali su blizinu njegovog ed`ela, pa su mu rekli: “Raduj se, o Ebu-Abdullah. Ti }e{ sutra kod d`enetskog izvora sresti svoju bra}u.” A on im je kroz suze odgovorio: “Podsjetiste me na bra}u. Oni su pro{li, a nisu za svoja djela uzeli nagradu. Mi smo ostali poslije njih, a dunjaluk nam se otvorio. Bojim se da nam je to nagrada za na{a djela.” Umro je trideset osme hid`retske godine, u {ezdeset tre}oj godini `ivota. Ostavio je oporuku da ga ukopaju izvan Kufe. Kada se Alija, r.a., vra}ao sa Siffina, do{av{i do predgra|a Kufe, vidio je sedam kaburova, pa je upitao:

174                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

“^iji su ovo kaburovi?” Rekli su mu: “Vo|o vjernika, Habbab ibn el-Erett preselio je na ahiret kada si ti oti{ao na Siffin. Oporu~io je da bude ukopan van Kufe. Ljudi su zakopavali svoje mrtve u avlijama i kraj vrata svojih ku}a.” Alija, r.a., stao je kod Habbabovog kabura i rekao: “Allah se smilovao Habbabu. Primio je islam i u~inio hid`ru dobrovoljno i `ivio kao mud`ahid. Pro{ao je kroz velike patnje i isku{enja. Allah mu ne}e uskratiti nagradu.” Zatim je pri{ao susjednim kaburovima i rekao: “Neka je spas na vas, o stanovnici kaburova, muslimani, vjernici. Vi ste oni koji ste oti{li prije nas, a mi }emo vam se uskoro pridru`iti. Bo`e, oprosti nam i pre|i preko na{ih i njihovih lo{ih djela, Tvojom dobrotom.” Blago onome ko se sjeti mjesta prvaka i ko je radio za Dan obra~una, zadovoljan s onim {to mu je dato - Allah }e biti zadovoljan s njim. Allah se smilovao Habbabu ibn el-Erettu, mud`ahidu, strpljivom i postojanom muslimanu, ~vrstom vjerniku.

TALHA IBN UBEJDULLAH, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Talha, sin je Ubejdullahov, a on Osmanov, a on Amrov, a on K’abov, a on S’adov, a on Tejjimov, a on Murretov, a on K’abov, a on Luejjov, a on Galibov, a on .ihrov, a on Malik en-Nadrov, a on Kenana Ebu-Muhammeda, el-Kure{ijja et-Tejmijja. Majka mu je S’aba, k}erka Abdullaha, sina Malika el-Hadremijja.

OSOBENOSTI
Talha je bio jedan od najsposobnijih i najo{troumnijih kurej{ijskih mladi}a. Allah, d`.{., mu je podario sposobnost u trgovini, pa se takmi~io sa starijim i iskusnijim od sebe. Od trgovine je stekao veliko bogatstvo, ali ono nije promijenilo njegovu plemenitu narav i du{u. Stalno je ~inio dobro~instvo siroma{nima i muhta~ima. Bio je lijepa i elegantna izgleda, imao je lijepo lice, ~vrsto tijelo, gustu kosu, bijelu put koja je naginjala crvenoj. Bio je srednjega rasta, krupnoga tijela, {irokih prsa i ple}a, velikih stopala. Kada bi se okretao, okretao bi se ~itavim tijelom. Pro~uo se po svojoj snazi, neustra{ivosti i smjelosti prilikom upu{tanja u bitku. Juri{ao je na polju d`ihada poput lava.

176                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

PRIMANJE ISLAMA
Talha ibn Ubejdullah odazvao se pozivu poslanika Muhammeda ibn Abdullaha, a.s., i pristupio muslimanskim redovima, bez obzira {to je znao da ga na tom putu ~ekaju te{ka zlostavljanja i ka`njavanja od Kurej{ija i njihovih velikana. Allah, d`.{., uputio ga je kada je bio izvan Meke, dok se jedan sve{tenik raspitivao za pojavu Poslanika. O ovom slu~aju zabilje`eno je predanje koje prenosi li~no Talha: “Dok smo bili u basrijskoj ~ar{iji, jedan sve{tenik je povikao: ‘O skupino trgovaca! Upitajte one koji su na ovom skupu, ima li me|u njima neko od stanovnika Meke.’ Bio sam mu blizu, pa sam po`urio prema njemu i rekao: ‘Da! Ja sam iz Meke.’ ‘Je li se me|u vama pojavio Ahmed?’ ‘A ko je Ahmed?’, upitah. ‘Sin Abdullaha ibn Abdul-Muttaliba. Ovo je mjesec u kome }e se on pojaviti, a on je posljednji poslanik. Iza}i }e iz va{e zemlje, iz Meke i preseliti u zemlju crnog kamena, palmi i izvora. Pridru`i mu se {to prije, mladi}u.’” “Njegove rije~i su me dojmile”, nastavlja Talha “pa po`urih do svoje jahalice. Karavan sam ostavio iza sebe i brzo se uputio ka Meki. Kada sam stigao, upitao sam svoju porodicu: Je li se u Meki i{ta desilo poslije na{eg odlaska? Rekli su mi: ‘Da. Muhammed ibn Abdullah tvrdi za sebe da je Bo`iji Poslanik, a slijedi ga Ebu-Bekr.’ Poznavao sam Ebu-Bekra. Bio je jednostavan ~ovjek, omiljen i skroman. Bio je ~estit i po{ten trgovac, lijepoga ahlaka. Nastojali smo da budemo s njim i voljeli smo njegovo dru{tvo jer je poznavao historiju Kurej{ija i pamtio njihovo porijeklo. Oti{ao sam njemu i upitao ga: ‘Je li istina to {to govore da Muhammed ibn Abdullah govori da je Allahov Poslanik i da ga ti slijedi{? Rekao mi je: ‘Da’, i ispri~ao mi ne{to o tome, probudiv{i u meni `elju da mu se pridru`im. Kazao sam mu ono {to je meni rekao sve{tenik, na {to se on iznenadi i re~e: ‘Po|i sa mnom do Muhammeda da bi mu to ispri~ao i poslu{ao {ta on ka`e... i da bi u{ao u Allahovu vjeru.’ Oti{ao sam s njim do Muhammeda, a.s., koji mi je predstavio islam, prou~io mi ne{to iz Kur’ana i obradovao me dobrom ovoga i onoga svijeta. Allah, d`.{. otvorio mi je prsa za islam. Ispri~ao sam mu pri~u basrijskoga sve{tenika, a on se obradovao da mu se lice ozarilo. Zatim sam tu, pred njim, izjavio {ehadet: ‘Nema drugoga boga osim Allaha i Muhammed, a.s., Njegov je Poslanik. Bio sam tre}i, od ~etverice, koji su primili islam posredstvom Ebu-Bekra.”

Ashabi Allahovog Poslanika

177

^VRSTINA VJERNIKA
Talhin prelazak na islam je u njegovoj porodici i me|u Kurej{ijama nai{ao na veliki odjek. “Kako se mladi} iz redova kurej{ijske gospode i iz ugledne porodice mogao usuditi da u svojoj ranoj mladosti promijeni vjeru svojih o~eva i djedova i odazove pozivu Muhammeda ibn Abdullaha?” Kurej{ijski poglavari i velikani upozorili su na opasnost koja prijeti njihovim interesima ukoliko bi se nova vjera pro{irila. To bi ustvari bio kraj njihovoj vladavini i preimu}stvu. Tako|er, to bi zna~ilo presu{ivanje prihoda koje su oni uzimali za vrijeme had`a. Jednostavno, vlast, kontrola i utjecaj koji su imali nad Bejtul-haramom nestali bi. Zato su ustali protiv muslimana, mu~ili ih i zlostavljali kako bi sputali njihovu odlu~nost i vratili ih u nevjerstvo. Ali, ~itav njihov trud i napor je ostao bezuspje{an. Islam se {irio preko onih koji pohita{e da ga prihvate pod vo|stvom Allahovoga Poslanika, a.s., prave}i neuni{tivi temelj i pronose}i svjetlo {irom Zemlje, neka je hvala Allahu na tome. Srd`bom se najvi{e isticala Talhina majka. Ona je `eljela i nadala se da }e njen sin, zbog svojih uzvi{enih osobina i lijepog ahlaka, preuzeti vo|stvo njihova naroda. Zato je na svaki na~in poku{avala odvratiti sina od slije|enja Resulullaha, a.s.. Me|utim, Talha je ustrajao na pravome putu kao {to su ustrajali i ostali muslimani prethodnici, uprkos svim ka`njavanjima i zlostavljanjima. Od Kurej{ija, prema muslimanima naj`e{}i je bio Nevfel ibn Huvejlid ibn el-Adevijj. On je ina~e progla{en poglavarom Kurej{ija, zbog svoje vlasti i utjecaja. Nevfel je Talhu i Ebu-Bekra svezao jednim u`etom i zovnuo mu{ri~ki olo{ da ih udaraju i vrije|aju. Zbog ovoga slu~aja, Talha i Ebu-Bekr su nazvani “Dva nerazdvojna prijatelja”. Vjerovatno je vrhunac mu~enja kojima je bio izlo`en Talha doga|aj koji prenosi Mes’ud ibn Harra{. On pripovijeda: “Dok smo ~inili s’aj izme|u Saffe i Merve, vidjeli smo mno{tvo ljudi kako prate mladi}a ~ije su ruke bile svezane za vrat. Oni su i{li za njim, gurali ga i udarali po glavi. Iza njega je i{la i jedna stara `ena koja ga je psovala i vikala na njega. Upitao sam: ‘[ta je s onim mladi}em?’ Rekli su mi: ‘To je Talha ibn Ubejdullah, koji je napustio svoju vjeru, a slijedi ~ovjeka iz Benu Ha{ima.’ A ja sam ih ponovo upitao: ‘A ko je ona starica iza njega’ ‘Sa’ba bint el-Hadremijj, mladi}eva majka’, odgovori{e mi.” Taj mladi} ostao je ustrajan u svojoj vjeri, ja~ao je sa ja~anjem islama i postao jedan od najve}ih ashaba.

178                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

TALHIN DAN
Talha je bio uz Allahova Poslanika, a.s., u~estvuju}i u svim pohodima i bitkama. Jedino nije u~estvovao na Bedru kada ga je Poslanik, a.s., u pratnji Se’ida ibn Zejda poslao u [am radi va`nog zadatka. Oti{ao je i obavio zadatak, koji je ina~e ostao tajna izme|u njega i Resulullaha, a.s., a kada se vratio u Medinu, i muslimanska vojska se vra}ala iz Bitke na Bedru. Kada se sreo sa Resulullahom, a.s., Talha je ne{to ispri~ao u vezi s obavljenim zadatkom, a zatim rekao: ‘@elim nagradu za dan Bedra.’ ‘Ima{ nagradu’, re~e mu Resulullah, a.s. ‘I svoj udio!?’ ‘Ima{ udio.’ Allahov Poslanik, a.s., znao je da bi Talha u~estvovao u Bici na Bedru da ga on nije zadu`io va`nim zadatkom u [amu. Kurej{ije su nakon Bitke na Bedru spremili ogromnu vojsku i konjicu i uputili se prema Medini, `ele}i rat sa Allahovim Poslanikom, a.s., i `ude}i za osvetom svojih ubijenih velikana. Allahov Poslanik, a.s., savjetuju}i se sa muslimanima, odlu~i iza}i iz Medine u susret Kurej{ijama. Kada su stigli do brda Uhud, Resulullah, a.s., podijelio je mud`ahide, odrediv{i svakom zadatke, zatim je odredio polo`aje strijelcima i skrenuo pa`nju na svaku bitnu stvar vezanu za okr{aj. Zapodjenula se i razbuktala stra{na borba. Pred muslimanima bili su se ukazali znaci pobjede i po~eo se nazirati poraz Kurej{ija. Ashabe je dr`ala ~vrsta vjera u njihova Gospodara i Resulullaha, odlu~nost i upornost, sve dok strijelci ne prekr{i{e Poslanikove, a.s., naredbe. Pomislili su da se borba zavr{ila i da je pobjeda kona~na, jer su vidjeli skupinu Kurej{ija kako bje`e. Ostavili su svoje polo`aje, oglu{iv{i se o Resulullahove, a.s., naredbe, da bi u~estvovali u prikupljanju ratnog plijena. Halid ibn el-Velid ~ekao je u zasjedi, tada jo{ nije bio primio islam, a to je bila zlatna prilika. Napao je iza brda, pro{av{i iza mjesta koje su strijelci napustili, i `alost Kurej{ija pretvorila se u radost i pobjedu. Kada su Kurej{ije vidjele Halidov odred kako napada muslimane iza le|a i kako napreduje ubijaju}i muslimane, povrati{e se te svom svojom mr`njom navali{e na muslimane. Muslimani su po~eli napu{tati svoje polo`aje, zbunjeni i ra{trkani. Allahov Poslanik, a.s., stajao je na mjestu borbe, a oko njega je bila grupa plemenitih ashaba: ensarija i muhad`ira, koji su ga {titili i branili vlastitim tijelima. Okru`ilo ga je jedanaest ensarija i

Ashabi Allahovog Poslanika

179

Talha ibn Ubejdullah dvanaesti, jedini muhad`ir, zbijeni jedni uz druge, a mu{rici su se pribli`avali da ubiju Resulullaha, a.s. Talha je isukao svoju sablju i {titio Poslanika, a.s., a i ensarije koje su ginule brane}i Allahova Poslanika, a.s. Kada se okru`enje steglo, Resulullah, a.s., upitao je: “Ko }e ih otjerati od nas, bit }e mi drug u D`ennetu?” “Ja }u, Bo`iji Poslani~e”, javi se Talha. “Ne ti... neko drugi”, re~e Allahov Poslanik. Jedan ensarija re~e: “Ja }u, Bo`iji Poslani~e.” Resulullah, a.s., re~e: “Da... ti.” Ensarija se borio dok nije pao kao {ehid. Allahov Poslanik, a.s., i ashabi penjali su se na jedno uzvi{enje, a mu{rici su ih slijedili, pa Resulullah, a.s., re~e: “Ima li ko da im se suprotstavi?” Talha se ponovo javi: “Ja }u, Bo`iji Poslani~e.” “Ne... Neko drugi”, re~e Resulullah”, pa se ponovo javi jedan od ensarija i re~e: “Ja }u, Bo`iji Poslani~e.” Resulullah, a.s., re~e: “Da...” I on se borio dok nije pao kao {ehid. Ashabi su {titili Resulullaha, a.s., padaju}i jedan za drugim kao {ehidi, pa je ostao samo Talha. Kada su do{li do jedne stijene, Resulullah, a.s., htio je da se popne na nju, tako da mu{rici ne mogu do}i do njega, ali nije mogao zbog te`ine oklopa na njemu. Talha se sageo i svoja ple}a podmetnuo Resulullahovim, a.s., stopalima i tako se dizao dok Allahov Poslanik nije pre{ao na stijenu. “Nagrada ti je D`ennet, Talha.” - re~e mu Allahov Poslanik, a.s. Prije nego {to ga je ponio na svojim ple}ima i podigao na stijenu, jedan mu{rik posmatrao je plemenitoga Poslanika, a.s., pripremaju}i strijelu da ga ubije. Me|utim, Talha je opazio mu{rikovu namjeru i kada je ovaj odapeo strijelu, on je postavio svoju ruku i zaustavio je. Strijela mu je odsjekla prst i paralizirala {aku, koja je ostala takva cijeli njegov `ivot. Uprkos tome, borio se s mu{ricima dok ih nije omeo i udaljio od Allahovoga Poslanika, a.s. Majka vjernika, Ai{a, neka je Allahov blagoslov i selam na nju, prenosi: “Kada bi se spomenuo Uhud, Ebu-Bekr bi rekao: ‘Cijeli taj dan bio je Talhin dan.’” Allahov Poslanik, a.s., bio je na stijeni na vrhu brda, a Ebu-Bekr i Ebu-Ubejde Amir ibn el-D`errah tra`ili su ga, zabrinuti da mu se {ta nije desilo, a bili su daleko od njega.

180                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Pribli`avaju}i se, Resulullah, a.s., im re~e: “Ispred vas je va{ brat...” (tj. Talha). Ebu-Bekr, r.a., ka`e: “Na{li smo Talhu u jednoj {irokoj uvali. Na njemu je bilo sedamdeset i nekoliko rana, {to od uboda koplja, {to od strijela, a prst mu je bio odsje~en, pa smo ga izvukli odatle.”

@IVI [EHID
Talha je zauzimao visoko mjesto kod Allahovoga Poslanika, a.s., a poslije Bitke na Uhudu Resulullah, a.s., ga je nazvao Dobri Talha. U njemu su bila skupljena sva plemenita svojstva i vrline koje su od njega izgradile mud`ahida na Allahovom putu, koji voli d`ihad i {titi Allahovoga Poslanika, a.s. Talhi je dovoljno ~asti {to ga je Resulullah, a.s., obradovao D`ennetom i dao mu nadimak @ivi {ehid. Radosnom vije{}u o D`ennetu obradovan je u Bici na Uhudu, kada je pogo|en u ruku od bola izustio: “Ah... Ah!”, na {to mu je Resulullah, a.s., rekao: “Da si rekao bismillah..., meleki bi te podigli dok bi to ostali gledali.” Resulullah, a.s., tako|er je rekao: “Talha i Zubejr moje su kom{ije u D`ennetu.” O nadimku @ivi {ehid, koji mu je dao Allahov Poslanik, a.s., postoji predanje koje nam prenosi sam Talha: “Allahov Poslanik, a.s., sjedio je sa ashabima, kad do|e jedan beduin i upita ga o onome koji umre, a Resulullah, a.s., okrenu se od njega. Ovaj ponovi pitanje, a Resulullah se opet okrenu. Beduin je upitao i tre}i put, a Allahov Poslanik, a.s., u~inio je ono {to i prije. Ja sam potom iza{ao iz mesd`ida, obu~en u zelenu odje}u, a Allahov Poslanik, a.s., upitao je: ‘Gdje je ~ovjek koji je pitao o onome koji umre?’ Beduin se javi: ‘Ja sam, Bo`iji Poslani~e.’ “On (Talha) je od onih koji su umrli. Ko `eli da gleda {ehida koji je jo{ na dunjaluku, neka pogleda Talhu ibn Ubejdullaha,’ re~e Resulullah.”

DARE@LJIVI TALHA
Talha ibn Ubejdullah odlikovao se osobinama kakve je imao malo koji ~ovjek; njegove vrline bile su pravi odraz ~istote i prefinjenosti njegove du{e. Talha je ~esto govorio: “U Bici na Uhudu, Poslanik, a.s., nazvao me Dobri Talha. Na dan Bitke “Zatu Kird” nazvao me Velikodu{ni Talha, a na dan Hunejna Dare`ljivi Talha.” Vidjeli smo kroz kakvo je veliko isku{enje Talha pro{ao na danu Uhuda, brane}i Poslanika, a.s., i izla`u}i sebe smrti da ga za{titi. Tu je dobio nadimak Dobri Talha. [to se ti~e nadimka Velikodu{ni Talha, postoji pri~a koja govori o njegovoj velikoj ljubavi prema dini-islamu, njegovom velikom imanu i veli~ini `rtve na Allahovome, d`.{. putu. U Bici “Zatu Kird” Allahov Poslanik, a.s., pro{ao je pored izvora koji se zvao “Slani

Ashabi Allahovog Poslanika

181

Bejsan”, pa mu je promijenio ime u “Dobri Nu’man”. Talha je ~uo njegove rije~i pa je kupio to zemlji{te, iskopao bunar, zaklao brav~e i nahranio i napojio muslimane. Resulullaha, a.s., obradovao je njegov postupak, pa mu kaza: “Talha, ti si uistinu velikodu{an.” [to se ti~e nadimka Dare`ljivi Talha, zaslu`io ga je zbog svoje velike dare`ljivosti i ~estog dijeljenja muslimanima, i zbog imetka kojeg je dao za pripremu pohoda na Hunejn. Allahov Poslanik, a.s., ga je tada nazvao Dare`ljivi Talha! Zaista, bio je jedan od najdare`ljivijih ljudi, ~ine}i dobro~instva i dijele}i i `rtvuju}i imetak na Allahovom putu. D`abir ibn Abdullah, r.a., opisao je njegovu dare`ljivost ovim rije~ima: “Nisam vidio da ijedan ~ovjek mimo Talhe ibn Ubejdullaha daje vi{e imetka, a da mu ga niko ne tra`i.” Talha je dijelio prije nego {to bi tra`ili da im dadne. Talha se brinuo o svakom muslimanu koji je imao neku potrebu, davaju}i mu iz svoga imetka. Tako|er, ~inio je hajr svome plemenu i porodici, brinuo se o njihovom stanju, ne ostavljaju}i nikoga bez onoga {to mu je potrebno, tako da je za njega re~eno: “Nije ostavio nijednog siromaha iz Benu-Tejima da nije opskrbio njega i njegovu porodicu.” @enio je neo`enjene, udavao neudate, pomagao siroma{nima i vra}ao dug zadu`enih. Njegovu je dare`ljivost poznavao svako ko je bio njegov saputnik, ko je s njim trgovao ili bio s njim u dru{tvu. Saib ibn Zejd o Talhi ka`e: “Putovao sam i dru`io se s Talhom ibn Ubejdullahom i nisam vidio nikoga plemenitijeg od njega pri davanju novca, odje}e i hrane.” Allah, d`.{., pove}avao mu je imetak dok nije dostigao toliku vrijednost da ga je zabrinula. Dnevni prinos iznosio je hiljadu dinara. Njegova `ena S’ada bint Auf el-Merijje pri~a: “Jedan dan mi je do{ao Talha sav poti{ten, pa sam ga upitala: ‘[ta ti je?’ ‘Umno`io mi se imetak’, re~e mi. ‘Pa podijeli ga.’ On ga je podijelio tako da mu je ostao samo jedan dirhem. Zatim je upitao ~ovjeka koji mu je ~uvao imetak: ‘Koliko je bilo imetka?’ Odgovorio mu je: ‘^etiri stotine hiljada.’” Jednom mu je stigao veliki prihod iz Hadremevta. Kada je pred njega stavljena gomila imetka, nije se mogao suzdr`ati a da ne zapla~e, pa re~e: “Zaista, ~ovjek koji zadr`ava imetak u svojoj ku}i ne zna {ta mu se mo`e desiti... Obmanjen je, tako mi Allaha.” Uz pomo} svojih drugova i{ao je Medinom i dijelio imetak koji mu je do{ao iz Hadremevta - siroma{nima, nemo}nima i muhta~ima, sve dok mu od njega nije ostalo ni{ta osim jednog dirhema. Prolaze}i medinskom ~ar{ijom, Alija je ~uo jednoga ~ovjeka kako pjeva: “Imetak ga prijatelju ~asnom u dobru pribli`i jer mu ~esto daje i kad ne tra`i. Od mladi}a toga znanog, siroma{tvo bje`i, u tom tajna ~udna za sve ljude le`i.” “To je Ebu-Muhammed Talha ibn Ubejdullah, r.a.”, re~e Alija.

182                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

U svakom slu~aju, ~itav `ivot bio mu je u znaku davanja i `rtvovanja na Allahovom, d`.{., putu, tako da je zaslu`io nadimak koji mu je dao Allahov Poslanik, a.s.: Dare`ljivi Talha. Neka je hvala Allahu, Koji ga je opskrbio i neka je Allahov selam na Talhu koji je opravdao blagodati kojima je po~a{}en.

U TAZBINSKOJ VEZI S POSLANIKOM, A.S.
Poslanik, a.s., mnogo je volio svog ashaba Talhu. U~inio ga je bliskim sebi, dovu ~inio za njega i dao mu svoj blagoslov. Allahov Poslanik, a.s., u njemu je vidio vjernika, junaka na Allahovom, d`.{., putu koji se bori svojim `ivotom i imetkom, `ude}i za {ehadetom. Talha se uvijek ponosio time {to je Poslanik, a.s., pitao za njega ako ga ne bi vidio. O tome ka`e: “Kada bi Poslanik, a.s., htio da pita za mene, govorio bi: ‘[ta je pa ne vidim, krasnog, prijatnog, ~istog?’ Tako|er, Talha od odabranoga Poslanika prenosi neke hadise u kojima je obja{njenje vjerskih propisa. Od tih hadisa koje prenosi Talha su: ‘Do{ao je Resulullahu, a.s., ~ovjek ra{~upane kose i krupnoga glasa. Nije se razumjelo {ta govori dok se nije pribli`io Allahovom Poslaniku, a.s. Pitao je o namazu pa mu je Resululalh, a.s., rekao: ‘Pet namaza u toku dana i no}i. ^ovjek je upitao: ‘Ni{ta osim toga?’ A Poslanik, a.s., mu re~e: ‘Ni{ta! Osim, ako ho}e{ dobrovoljno.’” Talha je bio u tazbinskoj vezi sa Allahovim Poslanikom, a.s. Bio je o`enjen sa ~etiri `ene koje su bile sestre supruga Allahovoga Poslanika, a.s., neka je na njih sve Allahov blagoslov i selam. Bio je o`enjen: Ummu Kulsum bint Ebi-Bekr es-Siddik, sestrom Majke vjernika Ai{e, Hamnom bint D`ah{, sestrom Majke vjernika Zejnebe, .ari’om bint Ebi-Sufjan, sestrom Majke vjernika Habibe, Rukajjom bint Ebi-Umejje, sestrom Majke vjernika Ummu Seleme, neka je Allah, d`.{., zadovoljan sa svima njima. Zbog toga je Talha imao po~ast kakvu nije imao niko od ljudi.

Ashabi Allahovog Poslanika

183

VELIKA SMUTNJA
Nakon nereda koji se pojavio me|u muslimanima pred kraj hilafeta Osmana ibn Affana, r.a., ukazali su se znaci velike smutnje koja se nadvila nad islamskim ummetom. Muslimanski su se redovi razjedinili, nered i podjela je vladala me|u ljudima, onima koji su podr`avali jednu stranu i onima koji su se suprotstavljali. Talha ibn Ubejdullah je bio od onih koji su kritikovali Emirul-mu’minina zbog po~injene gre{ke. Smatrao je da ga treba smijeniti nekim boljim od njega da upravlja poslovima muslimana. Posebno zbog toga {to je ve} bio za{ao u godine. Talha nije bio na strani onih koji su govorili da se ubije Osman, Bo`e sa~uvaj, on je bio daleko i od takvog mi{ljenja i postupka. Samo je `elio ure|enje poslova za koje je smatrao da nisu ispravni. Po{to je Osman, r.a., ubijen, kada je nezadovoljna skupina opkolila njegovu ku}u, nasilno u nju provalila i ubila ga, Talha se pokajao zbog svoje strogosti prema Osmanu, koji je bio u srodstvu sa Allahovim Poslanikom, a.s. Poslije toga ~esto je plakao i ponizno molio Allaha, d`.{., govore}i: “Bo`e moj, uzmi od mene i nadomjesti Osmanu da bi bio zadovoljan s njim.” U Medini je data prisega Aliji ibn Ebi-Talibu, r.a., kao halifi muslimana. Osmanovi najbli`i na ~elu sa Muavijom ibn Ebi-Sufjanom, odbili su dati prisegu, usloviv{i je izru~enjem Osmanovih ubica i odmazdom za njegovo ubistvo. Nastao je veliki sukob me|u muslimanima. Odigrao se tegobni sukob na Siffinu u kojem su se rodbina i prijatelji na{li u protivni~kim taborima. Alija, r.a., u protivni~kim je redovima vidio ljude zbog kojih je vi{e volio da je umro nego {to ih je vidio tu, a me|u njima su bili: Ai{a, Talha i Zubejr. Kada se sreo sa Talhom i Zubejrom, spomenuo im je hadis Allahova Poslanika, a.s., koji govori o tome da }e se njih dvojica boriti protiv Alije, r.a., i da }e biti nasilnici prema njemu. I Talha i Zubejr su se tada prisjetili hadisa te su se povukli iz borbe. Zubejra ibn el-Avvama presreo je ~ovjek po imenu Amr ibn D`ermuz i ubio ga dok je klanjao. Talha se jako pokajao zbog svoje borbe protiv Alije , pa je izrekao slijede}e stihove: Pokajah se puno za podr{ku lo{ih, ako u biti ja druk~ije mislih.

184                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

PRESELJENJE NA AHIRET
Talha ibn Ubejdullah, r.a., povukao se iz sukoba. Napustio je bojno polje i klanjao i molio Allaha, d`.{., da zaustavi veliku smutnju. Ugledao ga je Mervan ibn el-Hakem i pogodiv{i ga strijelom u vrat, usmrtio ga. Umro je, a imao je {ezdeset ~etiri godine. Iza njega je ostalo veliko bogatstvo. Njegov sin Muhammed ibn Talha ka`e: “Vrijednost onoga {to je ostavio Talha ibn Ubejdullah, {to nepokretne imovine, {to novca i ostalog bogatstva, iznosila je trideset hiljada dirhema. U imanju je ostavio dvije stotine i jednu hiljadu, a u gotovini hiljadu dinara.” Ono {to se desilo poslije njegove smrti govori o njegovoj dobroti i bogobojaznosti. Naime, jedan ~ovjek je sanjao da mu je Talha ibn Ubejdullah rekao: “Sklonite me iz mog mezara, uznemirava me voda.” Isti san je sanjao tri no}i. Zatim je oti{ao Abdullahu ibn Abbasu i to mu ispri~ao. Oti{li su i vidjeli zemlju koja je pozelenjela od ogromne koli~ine vode. Zatim su kupili zemlju od plemena Ebi-Bekre za deset hiljada dirhema i u nju ga ukopali. Neka je Allahova, d`.{., milost i zadovoljstvo na njega.

EL-MIKDAD IBN AMR, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je El-Mikdad, sin je Amrov, a Amr je sin S’alebov, a on Malikov, a on Rebi’aov, a on Sumameov, a on Matrudov, a on Amrov, a on S’adov, a on Duhejrov, a on Luejjov, a on S’alebov, a on Malikov, a on E{-[eridov, a on Ebu-Ehvenov, a on Kasov, a Kas je sin Durejmov, a on El-Kajnov, a on Ehvedov, a on Behraov, a on Amrov, a on El-Hafov, a on Kuda’e el-Behravija. Poznat je po imenu El-Mikdad ibnul-Esved.

OSOBENOSTI
El-Mikdad ibn Amr jedan je od najslavnijih arapskih junaka. Bio je visokoga stasa, razvijena ogromnoga tijela, {iroka pojasa, razvijenih prsa, {irokih ramena, ~vrstih ruku i krupnih {aka. Imao je gustu i bujnu kosu, krupne o~i, sastavljene obrve, a bradu je knio. Bio je bogobojazan, ~iste du{e. Iza njegove grube i surove spolja{nosti krili su se osje}aji nje`nosti, naro~ito kada bi bila u pitanju podr{ka slabima, pomo} siroma{nima i muhta~ima.

186                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

PREDISLAMSKI PERIOD
Djetinjstvo El-Mikdada ibn Amra nije bilo sretno i lahko. Do`ivio je patnje i neda}e i gorak okus tu|ine, premje{taju}i se sa svojom familijom iz mjesta u mjesto, bje`e}i od osvete. Njegov otac Amr ibn Sa’lebe poticao je iz plemena Behraa, iz oblasti Hadremevt.Tu je ubio ~ovjeka iz svoga naroda, pa je bio prisiljen da bje`i sa svojom ~eljadi. El-Mikdad je kao malo dijete pobjegao plemenu Kinda, tra`e}i njegovu za{titu, {to je bio obi~aj Arapa prije islama. Pleme Benu-Kinda uzelo ga je pod svoju za{titu tako da je El-Mikdad prvo vrijeme djetinjstva proveo me|u njima. Kad je njegov otac ubio ~ovjeka iz Benu Kinda, El-Mikdad je bio prisiljen bje`ati u Meku, a bio je jo{ mladi}. Prebjegao je u ku}u El-Esveda ibn Jegusa ezZuhrija, tra`e}i uto~i{te. El-Esved ga je posinio i uzeo pod svoju za{titu, pa je tako ElMikdad ponekad nazivan El-Esved, po imenu njegova staratelja El-Esveda ibn Jegusa elKindija, s obzirom na njegovo porijeklo iz plemena Kindi. El-Mikdad je `ivio u Meki u paganskom periodu prije nego {to je svjetlo islama obasjalo te prostore i prije pojave Muhammeda, a.s., kao donosioca radosnih vijesti i istine.

PRIMANJE ISLAMA
U Meki je `ivio te{kim `ivotom. Nije bio imu}an, a pored toga, za doma}e stanovni{tvo je kao stranac bio li{en pa`nje. Po{to je ~uo za poziv Muhammeda ibn Abdullaha, a.s., i saznao ciljeve njegova poziva, po`urio je objelodaniti islam pred ~asnim Poslanikom, a.s. U{ao je u red prvih vjernika mud`ahida, me|u onima koji primi{e islam. Bio je izlo`en nepravdi i ugnjetavanju; kad god bi ga se Kurej{ije do~epale, vrije|ale bi ga i zlostavljale. Po{to je ugnjetavanje vjernika postajalo sve ve}e, Allahov Poslanik, a.s., naredio je muslimanima hid`ru u Abesiniju. El-Mikdad ibn Amr, r.a., bio je me|u onima koji su se iselili i boravili u Abesiniji pod okriljem kr{}anskoga kralja Ned`a{ije. Tu su boravili sve dok nisu ~uli vijest da su Kurej{ije prestale zlostavljati muslimane. Vratio se predavanjima koja su govorila o islamu i vjerovanju, dru`e}i se sa Vjerovjesnikom, a.s., sve dok nisu bili prisiljeni na hid`ru u Medinu. Resulullah, a.s., naredio je muslimanima hid`ru, zatim ih je on slijedio na najte`em putu, ostavljaju}i svoj rodni dom, sele}i se u drugi koji ga je prihvatio, vjerovao u njega i zavolio ga. El-Mikdad je bio u nemogu}nosti da u~ini hid`ru u Medinu. Ostao je u Meki sa nekoliko muslimana, ~ekaju}i pogodan trenutak da iza|e. Nakon {to se Poslanik, a.s., kona~no nastanio u Medini, spremio je izvidnicu i naredio Amru da ode u Meku radi obavljanja nekih du`nosti. Izme|u ostaloga, trebali su se sastati sa muslimanima u Meki i neke od njih

Ashabi Allahovog Poslanika

187

povesti u Medinu. Za vo|u te izvidnice imenovan je Ubejde ibnul-Haris, r.a. Samo {to su stigli do okolnih mekanskih predjela, sreo ih je Ikrime ibn Ebi-D`ehl koji je predvodio mnogobo`a~ku vojsku. S njim su bili i El-Mikdad ibn Amr i Utbe ibn Gazvan, r.a., koji su po{li s njima da bi se lak{e mogli priklju~iti muslimanima. Nakon sastanka dvije skupine, Huzejfe i Ikrime postigli su sporazum o nenapadanju. El-Mikdad i Utbe priklju~ili su se muslimanima i s njima oti{li u Medinu. Tako se El-Mikdad ponovo sastao sa Allahovim Poslanikom, a.s., i uklju~io u redove mud`ahida na Allahovom, d`.{., putu.

VITEZ BEDRA
El-Mikdad, r.a., zavjetovao se da }e biti u slu`bi islama. ^vrsto je odlu~io pokloniti svoj `ivot na putu {ehadeta. U njegovom se srcu u~vrstio iman, tako da se sa lahko}om `rtvovao na Allahovom, d`.{., putu. Bio je u dru{tvu Allahovoga Poslanika, a.s., u svakom njegovom pohodu i nije izostajao ni iz jedne bitke. Na bojnom je polju bio `estoki borac i konjanik, takav da su mnogobo{ci osjetili njegovu snagu i smjelost. Najve}i prizor El-Mikdadove veli~ine i ponosa desio se u Bici na Bedru. Tu se vidjelo njegovo juna{tvo, smjelost i iskrenost. Tako je ne{to po`elio Abdullah ibn Mes’ud, pa je rekao: “Bio sam svjedok El-Mikdadovog juna{tva; da budem uz njega, dra`e mi je nego sve {to je na Zemlji.” Kada je Poslanik, a.s., odlu~io da stane na put trgova~kom karavanu Kurej{ija koji je predvodio Ebu-Sufjan, iza{ao je iz Medine na ~elu islamske vojske, podi`u}i logor na mjestu koje se zove “Bunar Bedra”. Nakon {to je saznao za namjeru Bo`ijeg Poslanika, a.s., Ebu-Sufjan poslao je izaslanika u Meku po pomo} od Kurej{ija. Prijetio mu je napad i prisvajanje trgova~ke robe koja je u sebi sjedinjavala glavnicu kurej{ijskog kapitala. Ebu-Sufjan uspio je da se spasi sa karavanom, a Kurej{ije su ve} bile stigle do Bedra. Mogli su se vratiti bez borbe, me|utim, ostali su radi upornost, od glave{ina, me|u kojima je prednja~io Ebu-D`ehl koji je prire|ivao bogate gozbe uz meso, alkohol i ples pjeva~ica ~itave tri no}i, samo da podstakne na borbu o~i u o~i. U po~etku je situacija izgledala vrlo te{kom. Kurej{ije su bile spremnije, {to se ti~e vojskovo|a, konjanika i junaka. Muslimani su bili manjina i prvi put su se upu{tali u oru`ani sukob i jo{ nisu bili okusili borbu. Obi~aj Allahovoga Poslanika, a.s., bio je da uzme mi{ljenje ve}ine muslimana u mnogim zna~ajnim poslovima koje je trebalo izvr{iti, savjetuju}i se s njima o prethodnim doga|ajima, zatim o onom {to je pred njima i o vjeri. Po{to je Poslanik, a.s., saznao da su Kurej{ije spremile veliku vojsku i iza{le iz Meke radi borbe i susreta s njima, skupio je muhad`ire, i obrazlo`iv{i im stvar, zatra`io njihovo mi{ljenje. Ustao je Ebu-Bekr es-Siddik, r.a., i rekao: “Najbolje je da se odazovemo borbi i suzbijemo mu{rike, ujedinjeni i okupljeni oko Resulullaha, a.s.” Zatim je ustao Omer ibnul-Hattab, r.a., i rekao govor sli~an Ebu-Bekrovom. Tada je El-Mikdad ibn Amr

188                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

pri{ao Poslaniku, a.s., stao ispred njega svojom gorostasnom pojavom i visokim tonom rekao: “O Bo`iji poslani~e, izvr{avaj ono {to ti Allah, d`.{., nare|uje, mi smo s tobom. Tako mi Allaha, ne}emo ti re}i kao {to su sinovi Israilovi rekli Musau:‘Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite, mi ovdje ostajemo’, ve} ka`emo: ‘Idi ti i tvoj Gospodar, a mi }emo se boriti uz vas.’ Tako mi Onog Koji te je poslao sa Istinom, kad bismo trebali osvajati grad Berk el-Gimad32, borili bi smo se s tobom dok ga ne bismo osvojili.” Ozari se lice Allahova Poslanika, a.s., ~uv{i El-Mikdadove rije~i i obradovan uputi dovu za njega. Zatim se sastao sa ensarijama i rekao im: “Savjetujte, {ta predla`ete?”, ovim se Poslanik, a.s., htio uvjeriti da li }e mu dati podr{ku i izvan Medine, jer su se oni obavezali u drugom ugovoru na Akabi na odbranu i podr{ku njemu u Medini. S’ad ibn Mu’az, r.a., re~e, obra}aju}i se Poslaniku, a.s.: “Vjerujemo u tebe i vjerujemo ti. Svjedo~imo da je Istina ono sa ~im si do{ao… Dali smo ti ~vrstu obavezu i ugovor na poslu{nost i pokornost. Kreni, Bo`iji Poslani~e, {to god uradi{, mi smo s tobom. Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom, kada bi zatra`io od nas more da preplivamo, preplivali bismo ga s tobom, i nijedan ~ovjek od nas ne bi izostao. Nije nam mrsko susresti se sutra sa na{im neprijateljima, mi smo strpljivi i iskreni u ratu. Vjerovatno }e ti Allah, d`.{., otkriti o nama ne{to {to }e te razveseliti, pa kreni s nama s Allahovim blagoslovom. Allahov Poslanik, a.s., bio je obradovan govorom S’ada, tako da mu ta podr{ka pove}a snagu i pouzdanje. Rekao je: “Krenite i radujte se, zaista mi je Allah, d`.{., obe}ao jednu od dvije skupine. Tako mi Allaha, kao da sad gledam kako ginu.” Muslimani su se po~eli spremati za prvu bitku u svojoj historiji. El-Mikdad je najvi{e `elio da po~ne borba i bio je jedan od prvih mud`ahida-konjanika u islamu. Na dan borbe uzjahao je svog konja koji se zvao Sebha i navalio da bije mnogobo{ce i nevjernike u safu sa ostalim muslimanskim junacima. Borba se zavr{ila pobjedom muslimana. Ispunjeno je obe}anje Uzvi{enog Allaha, kako ih je Resulullah, a.s., i obavijestio. Hvala neka je Allahu na tome. Kurej{ije su ostavile sedamdeset poginulih prvaka, vo|a i plemi}a.

Ashabi Allahovog Poslanika

189

MUDRI POBO@NJAK
El-Mikdad ibn Amr, r.a., ~itav je svoj `ivot proveo u slu`bi islamu. Sav se posvetio prono{enju Allahove rije~i i {irenju Bo`ije objave me|u ljudima. Bio je stalno uz Allahovoga Poslanika, a.s., na raspolaganju za borbene i druge zadatke. Na dunjaluku je bio skroman, zadovoljan jednostavnim `ivotom. Dosta pa`nje posve}ivao je svom konju Sebhi, jer mu je on bio od velike koristi u bitkama i okr{ajima. Resulullah, a.s., povjeri Amru namjesni{tvo nad jednom pokrajinom. Kada se vratio iz te pokrajine, Poslanik, a.s.,upitao ga je: “Kako si se osje}ao na polo`aju emira?” Odgovorio je: “Ta je uprava u~inila da se sav posvetim samo sebi, njima sam vladao, ali nisam za njih znao! Tako ti Onoga Koji te je s Istinom poslao, od danas ne bih da budem nadre|en ni dvojici ljudi!” El-Mikdadov odgovor pokazuje njegovu iskrenost i pravilno razumijevanje islama. Nije `elio biti iznad ljudi niti je `elio vlast kako ona ne bi zaokupila njegovo srce. Bio je ponizan i iskren, sam je sebe smatrao obi~nim vojnikom me|u vojskom Resulullaha, a.s. Pou~en `ivotnim iskustvom, mudro i pravilno je rasu|ivao stvari. Govorio bi rije~i pune savjeta i mudrosti. ^esto bi ponavljao hadis koji je ~uo od Poslanika, a.s.: “Sretan je samo onaj koji je sa~uvan smutnje!” To je i provodio u svom `ivotu, izbjegavaju}i smutnje na svakom mjestu. Izbjegao je isku{enje vlasti da ne bi klonuo duhom i da mu se ne bi u du{u uvukla oholost i uobra`enost. Odbacio je `udnju za imetkom i njegovim gomilanjem da ga imetak ne bi doveo u isku{enje u vjeri i da ga njegovo mno{tvo ne bi odvratilo od pokornosti Allahu, d`.{., i da mu ne bi oslabio iman, koji je plavio njegovo srce. Dugo vremena se nije `enio, sve dok nije za{ao u godine, boje}i se da ga `ena ne zaokupi i oduzme mu vrijeme od izu~avanja vjere i u~e{}a u d`ihadu na Allahovom, d`.{., putu. El-Mikdad, r.a., bio je istinski iskreni musliman; uvijek je bio uz istinu, bez obzira na okolnosti i te{ko}e. Jedanput je iza{ao u patrolu van Medine, pa su bili opkoljeni od neprijatelja. Vo|a patrole naredio je da budu oprezni i da ne napu{taju svoja mjesta i da ne vode svoje jahalice na ispa{u, boje}i se da ne budu zarobljeni ili ubijeni. Jedan od muslimana je zaboravio upozorenje emira, pa je odveo svoju jahalicu da je nahrani. Allah, d`.{., spasio ga je, pa se on vratio muslimanima, a kada je za to saznao emir, pozvao ga je i kaznio vi{e nego {to je zaslu`io, ne daju}i mu da se opravda. Taj ~ovjek je sjeo i `estoko zaplakao od bola i poni`enja koje ga je zadesilo, uvjeren da je ka`njen vi{e nego {to je zaslu`io. El-Mikdad je pro{ao pored njega i vidio ga kako pla~e, pa se sa`alio i upitao: “[ta je s tobom, brate?”

190                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

^ovjek mu odgovori: “Odredio mi je emir kaznu koju nisam zaslu`io… Nisam znao da je zabranio ~uvanje na{ih `ivotinja. Prekr{io sam njegovu zabranu, pa me kaznio, a nije me ni saslu{ao. Zadao mi je bol od ja~ine udarca i ponizio me te{kim prigovorom.” El-Mikdad se naljutio zbog toga, pa se uputio pravo emiru. Pitao ga je: “S kojim pravom tu~e{ ~ovjeka i poni`ava{ ga prije nego ga saslu{a{?” “S pravom obra}anja pa`nje na muslimane i obavezu pokornosti njihovim vo|ama”, odgovorio mu je emir. “Ali, njemu nije bila dostavljena tvoja zapovijed i nije ~uo tvoje upute. Zaista si bio grub prema njemu u kazni i prijekoru”, re~e mu Mikdad. Uvidio je emir da je pogrije{io, pa re~e: “Pogrije{io sam. Neka uzme svoje pravo od mene.” El-Mikdad je oti{ao po ka`njenog ~ovjeka i doveo ga kod emira, te pred mno{tvom muslimana re~e: “O emire, postavi se umjesto njega i pripremi se da bude{ ka`njen istom mjerom.” I zaista, komandir se ponizno postavi da mu ~ovjek vrati istu kaznu kojom je on njega kaznio. Me|utim, ~ovjek je odbio da udari emira nakon {to je osjetio da mu je vra}ena ~ast i njegovo pravo, pa je rekao: “Allah ti oprostio, emire. Moj `ivot je `rtvovan za islam.” El-Mikdad se obradova, smijao se kao dijete dok je gledao taj lijepi prizor. Govorio je glasom punim ponosa i veli~ine: “Umrijet }u, a islam }e ostati slavan.” Ponos je islama bio osnovni cilj kojem je stremio u svom `ivotu, i ni{ta osim toga. Sam El-Mikdad poznavao je sve strane `ivota. Nije `urio u davanju presude ljudima, znaju}i da se ~ovjek ponekad mijenja u razli~itim prilikama i ne `ele}i napraviti gre{ku. Imao je veliko `ivotno iskustvo ste~eno kroz gorki i okrutni `ivot, kroz velika isku{enja i kroz razne situacije. Bio je izuzetno otvoren i jasan, {to upu}uje na njegove {iroke poglede i duboko razmi{ljanje. Prenosi se da je El-Mikdad sjedio sa nekim prijateljima nakon Poslanikove, a.s., smrti pa je do{ao neki ~ovjek i obratio mu se: “Blago tim o~ima koje su vidjele Bo`ijeg Poslanika. Allaha nam, voljeli bismo da smo vidjeli ono {to si ti vidio i da smo bili svjedoci onome ~emu si ti bio svjedok.” El-Mikdad ga je dugo gledao, a zatim mu rekao: “Za{to neko od vas uporno `eli vidjeti ne{to {to je sakriveno od njega, a ne zna kakav bi bio da se na|e u tom vremenu. Tako mi Allaha, `ivjeli su ljudi u vrijeme Poslanika, a.s., kojima je Allah, d`.{., presudio pa }e za noge biti vu~eni i naglava~ke ba~eni u D`ehennem. Zato, u prvom redu zahvalite Allahu, d`.{., Koji vas je sa~uvao njihovih isku{enja i u~inio vas vjernicima u va{ega Gospodara i va{ega Poslanika.” Ovo predanje upravo govori o El-Mikdadovoj veli~ini i njegovoj mudrosti i razboritosti. Mnogi su vidjeli Bo`ijeg Poslanika, a.s., a nisu vjerovali u njega i borili su se protiv

Ashabi Allahovog Poslanika

191

njega. Najva`nije je za islamsko vjerovanje da radimo kako nas ono u~i i da idemo stopama Resulullaha, a.s., `ivljenjem po Kur’anu, na{em ustavu, izvoru i uputi i putem hadisa. Zaista }e ~ovjek polagati ra~un za svoja djela, a ne prema tome {to je nekog vidio ili sanjao.

MILJENIK BO@IJEG POSLANIKA, A.S.
Bo`iji Poslanik, a.s., volio je El-Mikdada ibn Amra, r.a. Stekao je izuzetno lijepe i plemenite vrline i odlike, lijepi ahlak koji ga je u~inio voljenim i dragim ~ovjekom. Poslanik, a.s., uo~io je njegova svojstva, njegovu `rtvu i zalaganje na polju islama, njegov iman duboko usa|en u srcu i ~istotu njegove du{e. Pokazivao je svoju naklonost prema njemu na svakom mjestu i na svakom skupu. Allah, d`.{., volio je El-Mikdada, pa ge je volio i Njegov Poslanik, a.s. Rekao je Resulullah, a.s.: “Zaista mi je Allah, d`.{., naredio da volim ~etvericu i obavijestio me da ih On voli.” Pa mu je re~eno: “Bo`iji Poslani~e, reci nam njihova imena.” Rekao je: “Od njih je Alija i Ebu-Zerr, El-Mikdad i Selman.” Da li ima ljep{a po~ast od ~asti Poslanikove potvrde da Allah voli El-Mikdada? Ima li ve}eg ponosa i slave od ovakvog ponosa i slave? Allahov Poslanik, a.s., uvijek je otvoreno izjavljivao svoju naklonost prema El-Mikdadu i ashabima, r.a., kao {to je on. Prenosi nam Alija ibn Ebi-Talib, r.a., od Allahovoga Poslanika, a.s., da je rekao: “Nije bilo poslanika, a da mu nisu data sedmerica, plemenitoga roda, namjesnika i saputnika. Meni ih je dato ~etrnaest: Hamza, D`’afer, Ebu-Bekr, Omer, Alija, Hasan, Husejn, Ibn-Mes’ud, Selman, Ammar, Huzejfe, Ebu-Zerr, El-Mikdad i Bilal.” Borba na Allahovom putu je potpuno zaokupirala El-Mikdadovu li~nost, izuzev od dvije stvari: njegovog konja Sebha i njegove sablje. Zakasnio je {to se ti~e `enidbe, boje}i se da ga `ena ne odvrati od d`ihada. To su primijetili ashabi, pa su ga ~esto podsticali na `enidbu. Tako je jednom sjedio sa Abdurrahmanom ibn Avfom koji mu je nabrajao prednosti braka, podsti~u}i ga na `enidbu, te mu rekao: “[ta ti je pa se ne `eni{?” “O`eni me ti svojom k}erkom”, odgovori mu El-Mikdad. Ovo je naljutilo Abdurrahmana pa mu ne{to grubo odvrati. El-Mikdad ga je napustio kriju}i svoju srd`bu, a odlu~io je da se po`ali Poslaniku, a.s. Malo zatim, Abdurrahman ibn Avf pokajao se i do{ao za El-Mikdadom koji je bio kod Poslanika, a.s., i tu`io mu se, pa je Abdurrahman rekao: “Oprosti mi, brate. O`enit }u te svojom k}erkom.” Kada je Poslanik, a.s., ~uo El-Mikdadovu pritu`bu i saznao veli~inu njegove tuge i srd`be, htio je da ga po~asti, te mu je rekao: “Ja }u te o`eniti boljom od nje.” Odabrao mu je

192                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

k}erku svoga amid`e iz po~asti prema njemu. O`enio ga je Dub’aom, k}erkom Zubejra ibn Abdul-Muttaliba.

NA POLJU D@IHADA
El-Mikdadovo prisustvo na polju d`ihada bilo je konstantno. Nije izostao ni iz jednog pohoda koji je vodio Poslanik, a.s., niti ijednog osvajanja ili bitke koju je vodio protiv nevjernika i mnogobo`aca. Na Uhudu je bio izlo`en velikim nevoljama: nekoliko puta je ranjen, ali je ipak napadao i jurio odvra}aju}i nevjerni~ke napade od Allahovoga Poslanika, a.s. Na Hendeku je bio spreman na svaki okr{aj. Dovoljno je {to se suprotstavio Ikrimi ibn Ebi-D`ehlu i njegovom dru{tvu kada su pre{li hendek i poku{ali se domo}i muslimana, ali ih je sna{la smrt i bje`anija. Kada je Poslanik, a.s., preselio na ahiret, El-Mikdad ibn Amr, r.a., mnogo se rastu`io, ali je i dalje ostao obi~an i skroman borac u slavnoj islamskoj vojsci. Njegovih herojstava je vi{e nego {to se broji. Dovoljno mu je juna{tvo kakvo se rijetko vi|a, koje je pokazao prilikom osvajanja Egipta sa svojim drugovima prvacima i na ~elu sa Zubejrom ibn el-Avvamom, r.a. Kada se Amr ibn el-’As, r.a., uputio u Egipat po naredbi Omera ibnul-Hattaba, r.a., da pozove vladara i stanovni{tvo u islam, pridru`ila mu se grupa muslimanskih junaka na ~elu sa Zubejrom ibnul-Avvamom. Tu su jo{ bili Bi{r ibn Ertah, Harid`e ibn Huzzafe, Umejr ibn Vehb el-D`umehi i El-Mikdad ibn Amr, r.a. Amr ibn el-’As uputio je poziv egipatskom vladaru Mukavkisu da primi islam, ili da preda zemlju bez borbe, ili da pristane pla}ati d`izju. Mukavkis je skupio svoje ministre, vjerske ~inovnike i povjerljive ljude da se posavjetuje s njima. Zatim je od Amra zatra`io ~etiri dana primirja da bi dovr{io savjetovanje. Nakon isteka ta ~etiri dana, Mukavkis je odbio islam, kao {to je odbio i predaju zemlje i pla}anje d`izje. Tada je Amr ibn el-’As sa svojom vojskom opkolio grad Ajnu {ems koji je bio kraljevo prebivali{te. Mukavkis se sklonio i zatvorio vrata na tvr|avi. Muslimani su razmi{ljali kako da u|u u grad i napadnu kralja i njegov narod. Amr ibn el-’As je stao ispred glavnih vrata grada Ajnu {ems, dok je Zubejr kru`io oko zidova kako bi na{ao otvor i u{ao u tvr|avu. Vidio je povoljno mjesto i pre{ao je zid sa jo{ nekim mud`ahidima. Tako su se spustili u grad. Zatim su po~eli kopati otvor u zidu: Zubejr iznutra, a El-Mikdad izvana. Tada su navalili na ~elu sa Zubejrom, probijaju}i se sa periferije prema sredi{tu grada. Kopti su ih uo~ili i po`urili obavijestiti kralja o tome. Kralj se sastao sa Amrom ibn el-’Asom, otvorio mu vrata grada i pristao na pla}anje d`izje. Vrata Egipta otvorena su posredstvom voljenoga mud`ahida ~ije se juna{tvo i uloga ne mogu zaboraviti, hvala neka je Allahu, Koji je odredio da tako bude.

Ashabi Allahovog Poslanika

193

PRESELJENJE NA AHIRET
Prohujao je `ivot El-Mikdada, r.a., oslabilo je i ote`alo je njegovo tijelo, te je stalno boravio u ku}i. Umro je na svojoj zemlji, u D`efru izvan Medine, trideset tre}e godine po Hid`ri, u sedamdesetoj godini `ivota.

EBU-SEBRE IBN EBI-RUHM EL-ESLEMI, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Ebu-Sebre, sin je Ebi-Ruhmov, a on Abdul-’Uzzaov, a on Ebi-Kajsov, a on Abdul Vuddov, a on Nasrov, a on Malikov, a on Haselov, a on Amirov, a on Luejja elKure{ija el-Amirija. Sin je tetke Allahovoga Poslanika, a.s. Njegova se majka zvala Berret bint Abdil-Muttalib, a njegov brat po majci zvao se Ebu-Seleme ibn Ebi-Esed.

LI^NOST
Ebu-Sebre potje~e iz ugledne i bogate porodice. Otac mu je bio jedan od kurej{evi}kih bogata{a, a majka k}erka Abdul-Muttaliba, djeda Allahovog Poslanika, a.s. Ebu-Sebre je `ivio u blagostanju. Bio je obrazovan u vremenu u kome je to bila rijetkost. Volio je jahati konje i pribavljati i praviti oru`je koje je koristio u borbi sa vje{tim kurej{evi}kim mladi}ima. Za razliku od svojih vr{njaka, Ebu-Sebre odisao je mirno}om i stabilinim i stalo`enim dr`anjem. Svaku stvar je gledao sa razumijevanjem i uvijek odabirao ono u ~emu je bio vidljiv hajr. Bio je o{trouman i blage naravi, a poslove je obavljao planski i uspje{no. Njegova mudrost i vje{tina u~inile su da ga njegovi vr{njaci ocjene kao samopouzdanu i ~vrstu li~nost koja mo`e predstavljati njihovog vo|u. Ebu-Sebre je bio visokoga rasta i vitkoga tijela. Imao je crnu kosu i tamnoputu ko`u, a njegovo dugo lice karakterizirali su prodoran pogled i povijen nos. Na licu mu je stalno lebdio osmjeh, ~ine}i ga kod ljudi blagim i prijatnim. Nije zapadao u nezgodne situacije jer je imao veliku intelektualnu snagu i samokontrolu.

196                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

NJEGOV ISLAM
Ebu-Sebre je dobro znao ko mu je dajd`in sin Muhammed ibn Abdullah, a.s. Bio je iskren i povjerljiv mladi} koji je ~edno odrastao. Zavolio je Poslanika, a.s., i bio mu blizak pored razlike u godinama. Po{tovao je njegovu dobrotu i cijenio njegova dobra djela. Sa spu{tanjem Objave Muhammedu, a.s., naredi mu se da poziva svoju porodicu i rodbinu. Ebu-Sebre je bio jedan od prvih muslimana od Poslanikove, a.s., rodbine koji je povjerovao u Objavu. Kurej{ije su bezosje}ajno mu~ili prve muslimane. Njihova zlostavljanja i tla~enja prisili{e muslimane da u~ine hid`ru u Abesiniju, po naredbi Allahovoga Poslanika, a.s. Ebu-Sebre nije htio u~initi prvu hid`ru jer je `elio ostati sa Resulullahom, a.s. Me|utim, kada su mu~enja postala nepodno{ljiva, i Ebu-Sebre u~ini hid`ru sa sinom svoga dajd`e D`’aferom ibn Ebi-Talibom i njegovom porodicom. Ali, nije mogao izdr`ati dugi boravak u Abesiniji, daleko od Meke; vratio se u Meku i iz nje preselio sa ostalim muslimanima u Medinu kada je Allahov Poslanik, a.s., odlu~io da tamo u~vrsti jezgro islamskoga d`emata.

NA BOJNOM POLJU
Muslimani su se nastanili u Medini i organizirali svoj `ivot u islamskom d`ematu, obo`avaju}i Allaha, d`.{., u miru i spokojstvu. Kurej{ije nisu bili zadovoljni da muslimani `ive rahat i sigurni, pa nastavi{e sa provokacijama. Allahov Poslanik uvidje da je neophodno odlu~no i sna`no suprotstaviti se Kurej{ijama. Protiv njih se odigra{e mnoge bitke, a prva je bila Bitka na Bedru, u kojoj su Kurej{ije, te{ko pora`eni, ostavili svoje ubijene na bojnom polju. Ebu-Sebre je bio jedan od hrabrih mud`ahida koji su se suprotstavili Kurej{ijama nesvakida{njom hrabro{}u i odva`no{}u, srcem ispunjenim vjerom, tra`e}i pobjedu ili {ehadet na Allahovom putu. Uprkos porazu muslimana u Bici na Uhudu, Ebu-Sebre je zajedno sa ostalim ashabima, neka je Allah zadovoljan svima njima, pouzdano i sposobno {titio Allahovoga Poslanika, a.s. Sve u svemu, Ebu-Sebre u~estvovao je u svim pohodima sa Poslanikom, a.s.: u pohodu na Benu-Mustalik, na Benu en-Nadir, na Devmetul-D`endelu, na Hendeku, u pohodu na Benu-Kurejza, na Benu-Lihjan, na Hajberu, na Hudejbiji, prilikom oslobo|enja Meke, na Hunejnu i u Taifu. Za vrijeme tih bitaka Ebu-Sebre stekao je veliko ratno iskustvo i postao vrsni ratnik od koga se uzimalo mi{ljenje u planiranju bitaka. Nakon Resulullahovog, a.s., preseljenja na ahiret, naslijedio ga je Ebu-Bekr es-Siddik, r.a., te je Ebu-Sebre u~estvovao u ratu protiv odmetnika, u kojem se istakao svojom izuzetnom hrabro{}u. Kada se okon~ao rat protiv odmetnika, Ebu-Sebre se nije vratio u Medinu, ve} je oti{ao u Meku i u njoj se nastanio.

Ashabi Allahovog Poslanika

197

VO\A ZA IZBAVLJENJE
Po zavr{etku rata protiv odmetnika, vrati se mir na Arapskom poluotoku pod islamskim bajrakom. Halifa je razmi{ljao o susjednim zemljama i {irenju islama u njima. Irak je bio pod vla{}u Perzije i on je predstavljao prvi cilj muslimana za {irenje islama u njemu. Halid ibnul-Velid izvr{io je brze i velike oslobodila~ke pohode, tako da je oslobodio: El-Mezar, Emgi{iju, Ulejs i El-Hiru33. Poslije oslobo|enja El-Hire, Halid ibnul-Velid dobi naredbu da krene na front u [am te da povede polovinu islamske vojske. Druga polovina je ostala sa El-Musennom ibnul-Harisom. Sa’d ibn Ebi-Vekkas preuzeo je komandu nad ira~kim frontom. Predvodio je muslimane u Bici na Kadisijji, u kojoj je ostvario veliku pobjedu i kojom je okon~an perzijski utjecaj u Iraku. Nakon toga, muslimani se nastani{e u Basri i Kufi, te ih u~ini{e centrima svoje vlasti iz kojih }e islamska vojska vr{iti naredna osvajanja. Kada je Ebu-Bekr preselio na ahiret, naslijedio ga je Omer ibnul-Hattab i nastavio sa daljim osvajanjem. U tom periodu, Ebu-Sebre do|e u Basru i osta u njoj neko vrijeme. Tu se priklju~io islamskoj vojsci. El-’Ala ibnul-Hadremijj bio je halifin namjesnik u Bahrejnu. Zadivi{e ga velika osvajanja koja su ostvarili muslimani, pa po`eli tim osvajanjima pridodati nove pobjede koje bi ostvario on, samoinicijativno, bez dogovora sa halifom Omerom ibnul-Hattabom, r.a. El-Hadremijj je od stanovnika Bahrejna tra`io doborovoljce za pohod u Perziju, u isto~ni dio zaljeva. Ovim se kr{ila halifina naredba da se ne prelazi more, jer muslimani u to vrijeme nisu imali dovoljno iskustva u pomorskom ratovanju i nisu posjedovali dovoljno sredstava za takve vrste akcija. Kada je El-’Ala skupio veliku grupu dobrovoljaca, podijelio ih je u tri grupe: - grupa pod komandom El-D`aruda ibnul-Mealla; - grupa pod komandom Es-Sivara ibn Hemama; - grupa pod komandom Huvejla ibn Munzira ibn Savaa. Huvejl je ujedno odre|en i za predvodnika sve tri grupe. Preplivali su zaljev i iskrcali se na isto~noj strani, naspram grada Istahara. Erbez, komandant perzijske vojske, nalazio se u gradu i posmatrao iskrcavanje muslimana. Postavio je plan za pogubljenje muslimana po kojem }e jedna grupa vojske onemogu}iti muslimanima pristup la|ama kojima su doplovili i u isto vrijeme ih opkoliti. Ipak, iako su bili u nezavidnoj poziciji, Huvejl se odlu~i za bitku. Obratio se muslimanskim borcima: “Kada Allah, d`.{., ne{to odredi, to se dogodi. Do{li ste da se borite protiv njih! La|e i zemlja su onome ko pobijedi, pa tra`ite sebi pomo} u strpljivosti i namazu, a to je te{ko, osim onima koji su bogobojazni.” Bitka izme|u dvije vojske zapodjenu se u mjestu zvanom Tavus. Bila je te{ka i o{tra.

198                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Perzijanci su pokazali svu svoju ja~inu i sposobnost, kao {to su muslimani pokazali hrabrost, koja zapanji i iznenadi neprijatelja, pa im uspje{e nanijeti velike gubitke u ljudstvu. U ovoj bici pogibe El-D`arud ibnul-Mualla, zapovjednik prve grupe, tako|er i zapovjednik druge grupe Es-Sivar ibn Hemmam i njegov sin Abdullah. Hulejd se odupirao sa ostalim muslimanima nastoje}i otvoriti put prema Basri. Nalazili su se u veoma te{koj situaciji, a toga nisu bili svjesni. Utom im se isprije~i perzijska vojska koja je do{la iz Istahara. Predvodio ju je [ehrek, poznati vojskovo|a. Muslimani su bili prisiljeni zaustaviti dalje napredovanje prema Basri. Kada je halifi Omeru, r.a., stigla vijest {ta je u~inio El-’Ala, te da su njegovim odlaskom muslimani pretrpjeli velike gubitke u ljudstvu, odmah ga smijeni i kao namjesnika postavi S’ada ibn Ebi-Vekkasa. Potom je napisao pismo Utbeu ibn Gazvanu da po`uri u pomo} muslimanskoj vojsci opkoljenoj izme|u Tavusa i Istahara. Po{to je Utbe ibn Gazvan izlo`io stvar muslimanima Basre, brzo se mobilizira veliki broj dobrovoljaca, poznatijih junaka i vojskovo|a, me|u kojima: Asim ibn Amr, Arfed`e ibn Herseme, Huzejfe ibn Muhsin, Med`ze’e ibn Sevr, Nehar ibnul-Haris, Et-Terd`uman ibn .ulan, Husejn ibn Ebi el-Hurr el-Ehnef ibn Kajs, S’ad ibn Ebi Arfed`a’, Abdurrahman ibn Sehl, Sa’sa’ ibn Muavija. S njima se uputi dvanaest hiljada muslimana. Njihov vo|a je bio Ebu-Sebre ibn Ebi-Ruhm, r.a. Ta vojska iza|e iz Basre, jahaju}i mazge umjesto deva jer su one zgodnije za guduravi teren kojim su trebali i}i. Ebu-Sebre je i{ao du` obale zaljeva, a ispred je poslao izvidnicu, kojoj je dao zadatak da izvidi teren gdje je Hulejd ibn Munzir sa svojim vojnicima pao u opsadu. U isto vrijeme, kralj Perzije je [ehreku poslao pomo} kako bi stegli obru~ oko muslimana. Ebu-Sebre se sa svojim mud`ahidima pribli`avao opkoljenom Hulejdu u namjeri da deblokira opsadu, me|utim, [ehrek ga sa vojskom presrete. Tu se odvi bitka izme|u muslimana i Perzijanaca. Ebu-Sebre primijeni na brzinu razra|en plan da uni{ti [ehreka i njegovu vojsku. Naime, postavio je grupu svojih vojnika da se suprotstave [ehreku, a organizirao ih je tako da Perzijanci pomisle da je to sva muslimanska vojska {to je ima. Zatim, ostatak vojske, skrivene od Perzijanaca, rasporedi u poluluk. [ehrek `estoko navali sa vojskom na redove muslimana, za koje je smatrao da je sva vojska {to je ima, a oni se oduprije{e napadu. Allahovom pomo}i, u isto vrijeme, druga skrivena grupa muslimana pri{la je iza le|a Perzijanaca, te ih, idu}i od bokova, opkoli{e i napado{e sabljama tako da nisu mogli bje`ati. Ipak, Perzijanci uspje{e probiti obru~ koji su muslimani na~inili. Povukli su se prema Istaharu, ostavljaju}i iza sebe mnogo poginulih. Ebu-Sebre sastade se sa Hulejdom, izbaviv{i ga sa preostalim vojnicima i zajedno se vrati{e u Basru. Kada je Utbe ibn Gazvan, namjesnik Basre, oti{ao obaviti had`, zamijenio ga je Ebu-Sebre. U povratku sa had`a Utbe preseli na ahiret, a Ebu-Sebre ostade namjesnik Basre sve do kraja godine. Nakon toga, halifa Omer, r.a., za namjesnika Basre imenova El-Mugiru ibn [’ubeta, a poslije njega Ebu-Musa-a el-E{’ariju.

Ashabi Allahovog Poslanika

199

ZAROBLJAVANJE HURMUZANA
Kada su islamska osvajanja u Perziji uzela maha, Jezded`ird, kralj Perzije, skloni se u pograni~ni dio svoje kraljevine u mjesto zvano Meruv. U isto je vrijeme podsticao Perzijance na rat protiv muslimana da bi muslimane protjerao iz svoje zemlje. Uputio im je poziv koji dade rezultat, pa mu se Perzijanci odazva{e i u vrlo kratkom roku se okupi{e u Tusturu pod komandu Hurmuzana. O tom gradu je poznati islamski putopisac Ibn-Batuta, izme|u ostaloga, napisao i sljede}e: “Tustur je bio veliki blistavi grad. Posjedovao je ba{~e sa visokim drve}em i bogate, izuzetno lijepe vrtove. Oko d`amije imao je sve trgovinu do trgovine. Imao je drevne gra|evine oko kojih je tekla rijeka nazvana imenom Plava rijeka, divno bistra i ~udna, jer je u danima vru}ine jako hladna. Tustur kao grad imao je jedna vrata za posjetioce i druga kroz koja se izlazi na rijeku. Na obalama rijeke bile su ba{~e i tr`nice. Rijeka je bila veoma duboka, a od vrata na koja ulaze putnici i posjetioci prelazi se skelom preko nje, kao u Bagdadu i Mehli. Tustur posjeduje raznovrsno vo}e i mnogobrojne blagodati, a njegove tr`nice bile su snadbjevene tako da ih po ljepoti nije bilo nadaleko.” Do halife Omera, r.a., stigla je vijest da se Perzijanci spremaju i okupljaju u Tusturu kako bi napali muslimane pa on odmah napisa pismo S’adu ibn Ebi-Vekkasu u Kufu da po{alje veliku vojsku; jednu skupinu da vodi N’uman ibn Mukarrin el-Muzenijj i drugu, u kojoj su Suvejd ibn Mukarrin, Abdullah ibn Zi es-Sehmejn, D`erir ibn Abdullah el-Hamirijj i D`erir ibn Abdullah el-Bed`elijj, te da krenu prema Hurmuzanu. Omer, r.a., tako|er, je napisao pismo i Ebu-Musau el-E{’ariji da po{alje veliku vojsku iz Basre, a da je vodi Suhejl ibn Adijj, te da u njoj, izme|u ostalih, budu: El-Bera’ ibn Malik, Asim ibn Amr, Med`d`e’ ibn Sevr, K’ab ibn Sur, Arfed`e ibn Hersem, Huzejfe ibn Muhsin, Abdurrahman ibn Sehl i Husejn ibn M’abed. Omer je izdao naredbu da vo|a obje vojske, i prve iz Basre i druge iz Kufe, kada se sretnu, bude Ebu-Sebre ibn Ebi-Ruhm. Nu’man ibn Mukarrin je brzo krenuo ka Hurmuzanu, koji se spremao za evakuaciju iz Ramehurmuza u Tustur, kako je to od njega tra`io kralj Perzije Kisra. Muslimani su, tako|er, brzo krenuli kako bi napali Ramehurmuz, kraj u kojem se odvi manja bitka, u mjestu zvanom Erbek. Perzijanci tu do`ivje{e poraz, te Hurmuzan napusti Ramehurmuz i povu~e se ka Tusturu. Vojska koja je dolazila iz Basre ~ula je da je Ramehurmuz pao, pa se odmah uputi{e ka Tusturu, kao {to se i Nu’man uputi sa svojom vojskom. Kada se sasta{e dvije muslimanske vojske, komandu nad obje preuze Ebu-Sebre. On odmah uze izvi|ati i prou~avati teren, da bi potom rasporedio mud`ahide staviv{i Tustur u opsadu. Time je Tustur bio li{en dostave bilo kakve pomo}i. Opsada je Tustura trajala nekoliko

200                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

mjeseci, ali muslimani pretrpje{e velike gubitke, i plus, pado{e u nekakvu tjeskobu prouzrokovanu tim dugim i napornim opsjedanjem. Ebu-Sebre je strpljivo i mudro i{~ekivao priliku da osvoji Tustur i, Allahovim emrom, to se i isplatilo tako {to je jedan od vatropoklonika iza{ao na zidine Tustura i bacio poruku muslimanima u kojoj ih obavijesti o kanalu kroz koji mogu u}i u grad. Muslimani su u Tustur u{li plivaju}i kroz kanal. Uzvikuju}i tekbire otvorili su vrata-most grada, a muslimani koji su ~ekali ispred, poput nado{le rijeke udarili su na Perzijance. Ostvarena je veli~anstvena pobjeda, neka je hvala Allahu, d`.{., za to, a perzijski je vojskovo|a Hurmuzan uhva}en i odveden halifi Omeru el-Hattabu, r.a., da mu on sudi.

OSVAJA^ D@UNDI SABURA
Poslije Tustura muslimani nastavi{e sa napadima i pobjedama nad Perzijancima, koji se skloni{e u grad po imenu Sus. Me|utim, muslimani i njega stavi{e u opsadu, pa njegovo stanovni{tvo objavi predaju i pristade na sporazum. Ebu-Sebre s Nu’manom ibn Mukarrinom el-Muzenijjem povede mud`ahide iz Susa ka D`undi Saburu, u kojem se stacionirao veliki broj Hurmuzanovih vojnika. Stavili su ih u opsadu i tako ih dr`ali dok se jedan dan ne otvori{e vrata grada D`undi Sabura, a ljudi iza|o{e sa stokom i opskrbom. Ovo Ebu-Sebra jako za~udi pa im posla jednu grupu muslimana da ispita o ~emu se radi. Perzijanci su im ovako odgovorili: “Dali ste nam sigurnost i mi je prihvatamo, pristajemo da vam pla}amo d`izju, a da nas vi ~uvate.” Ebu-Sebre se ovome za~udi, znaju}i da im on, kao zapovjednik islamske vojske, nije dao sigurnost. Izvr{io je istragu i otkrio da im je sigurnost dao neki rob perzijskoga porijekla, koji je bio iz D`undi Sabura a `ivio sa muslimanima. Zvao se Muknef. Ebu-Sebre posla im ~ovjeka da ih obavijesti da im je sigurnost dao rob koji za to nema ni ovlasti ni pravo. A oni su mu odgovorili: “Mi me|u vama ne razlikujemo slobodnog od roba. Obavije{teni smo da smo sigurni i dr`imo da je tako. Mi smo dobili garanciju i ne `elimo da i{ta mijenjamo. Ako `elite, mo`ete iznevjeriti.” Ebu-Sebre posavjetovao se sa ostalim zapovjednicima pa je napisao pismo halifi Omer ibnul-Hatabu, r.a., tra`e}i njegovo mi{ljenje. “Daj im sigurnost uz d`izju”, odgovorio je halifa, {to Ebu-Sebre i izvr{i, a Asim ibn Amr izre~e stihove: “Bio sam blizak Muknefu i njegov povjerljiv prijatelj, Ebu-Sebre ih u~ini slobodnim poslije poniznosti i malobrojnosti. Poslije velikog straha i zemlje im siroma{ne, dozvoli robu slobodu poslije na{e nesloge i popravi ono oko ~ega smo se prepirali.”

Ashabi Allahovog Poslanika

201

PRESELJENJE NA AHIRET
Nakon {to je osvojio grad D`undi Sabur, Ebu-Sebre se vrati u Meku da u voljenom gradu provede posljednje dane svoga `ivota, u ibadetu pored Allahove ku}e. U vrijeme halife Osmana, r.a, preselio je na ahiret, a ukopan je u Meki, neka je Allahov blagoslov i zadovoljstvo na njega.

MUAZ IBN D@EBEL, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Mu’az, sin je D`ebelov, a on sin Amrov, a on Evsov, a on Aizov, a on Adijjov, a on K’abov, a on Amrov, a on Udejjov, a on S’adov, a on Alijev, a on Esedov, a on Saridin, a on Tezidov, a on D`e{mov, a on El-Hazred`a el-Ensarija. Nadimak mu je Ebu-Abdurrahman el-Medeni.

OSOBENOSTI
Mu’az ibn D`ebel je rastom bio najvi{i me|u medinskim mladi}ima, najljep{i po fizi~kom izgledu i najboljega vladanja. Krasilo ga je lijepo lice, crne o~i, blistavi zubi. Njegovi bijeli zubi, koji bi se ukazali kada se nasmije, davali su mu jo{ ljep{i izgled. Imao je gustu i kovrd`avu kosu. Glas mu je bio milozvu~an i jak i privla~io je srca slu{alaca. Bio je izuzetno pronicljiv, inteligentan i razuman, a u tome mu je pomogla njegova pismenost u vremenu kada je ona bila na visokoj cijeni. Stekao je kulturu njegovanu ~istim dini-islamom. Bio je poznat po ~estoj {utnji i razmi{ljanju kao u~enjak i mislilac, koji prou~ava ljudske postupke i slu{a njihove pri~e, proni~u}i u njihove skrivene ciljeve.

204                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

PRIMANJE ISLAMA
Mu’az ibn D`ebel zavolio je Allahovoga Poslanika, a.s., prije nego {to ga je vidio. Allah, d`.{., uputio ga je svjetlu vjerovanja prije nego {to se sastao sa naj~asnijim stvorenjem. Poslije “Prve prisege” na Akabi, kada se grupa muslimana iz Medine sastala sa Vjerovjesnikom, a.s., odlu~ili su radosnu vijest pro{iriti u Medini i pozivati u islam. Allahov Poslanik, a.s., posla sa njima slavnoga ashaba Mus’aba ibn Umejra, r.a., da ljudima poja{njava osnove vjere i da im objasni kur’ansku poruku i cilj poziva. Mu’az je bio jedan od obrazovanih mladi}a, koji je upoznao tajne dru{tva, uprkos tome {to je bio veoma mlad. Imao je osamnaest godina, kada se sastao sa Mus’abom ibn Umejrom i kada je ~uo nekoliko ajeta iz Kur’ana. Odmah je u njih povjerovao, a du{u mu obasja svjetlo islama. Mu’az je `eljno i{~ekivao susret sa Poslanikom, a.s., da mu dadne prisegu, spoznav{i veli~inu i ~istotu islama i njegov zna~aj za budu}a pokoljenja. Zavjetovao se na slu`bu Resulullahu, a.s., rade}i na {irenju njegove misije pod njegovom zastavom. Stanovnici Medine odazvali su se ovom pozivu u velikom broju, pa su se spremila sedamdeset dva ~ovjeka iz plemena El-Hazred` i El-Evs, za susret sa Allahovim Poslanikom, a.s., na istom mjestu na kojem se srela prva grupa stanovnika Medine. Poslanik, a.s., u pratnji svog amid`e Abbasa ibn Abdul-Muttaliba, sastao se sa predvodnicima i vode}im ljudima Medine, koji mu ukaza{e svoje povjerenje i ponudi{e mu uto~i{te u njihovom gradu. Me|u ovom grupom bio je i Mu’az ibn D`ebel, koji nije mogao zadr`ati suze kad je, rukuju}i se sa Poslanikom, stisnuo njegovu mubarek ruku. Ova zakletva data Allahovom Poslaniku, a.s., u historiji islama je poznata kao “Druga prisega na Akabi”.

NEPRIJATELJ KIPOVA
Delegacija se vratila u Medinu sa srcima punim imana, a Mu’az ~vrsto odlu~i da se bori protiv nevjerstva i idolopoklonstva svim mogu}im sredstvima. Po~eo je kovati planove, koriste}i svoju inteligenciju i osje}aju}i `estoki prezir prema kipovima koje su obo`avali idolopoklonici, kako da polupa kipove i izbri{e ih sa lica zemlje. Skupio je grupu svojih vr{njaka sa kojima se dogovorio kako da uni{te svaki vid idolopoklonstva, rade}i to javno ili tajno, i istovremeno, pozivaju}i ljude u islam. Cilj je bio ukazati idolopoklonicima da njihovo obo`avanje kipova ne donosi ni {tetu ni korist i podsta}i ih da razmisle i okrenu se svjetlosti, pravdi i miru koje donosi islam. Zahvaljuju}i ovoj metodi, Allahovom voljom se osvjesti i uputi veliki broj nevjernika, pa primi{e islam i

Ashabi Allahovog Poslanika

205

krenu{e putem spasa. Me|u onima koji su tako primili islam bio je i Amr ibnul-D`emuh, jedan od velikana Medine i vo|a plemena Benu-Seleme, ina~e ~astan i bogat ~ovjek. Vodio je glavnu rije~ i imao po~asno mjesto. Svi su ga slu{ali i bili mu pokorni, zbog njegove mo}i, autoriteta i visokog mjesta i uticaja. Amr je imao svog li~nog kipa, koji je bio od rijetke vrste drveta, i kao {to je bio obi~aj tada{njih velikana, kip je bio postavljen na posebno mjesto u ku}i, umotan u najkvalitetniju vrstu svile i oki}en sjajnim resicama. Oko kipa je stavio ru`e i svako jutro ga je mirisao. Nadjenuo mu je ime Menat. Kada je Mu’az saznao za Amrovog kipa, dogovori se sa svojim prijateljima da se u odre|eno vrijeme, kada se uvjere da je Amr u dubokom snu, prikradu ku}i i uzmu kip. Tako su i uradili, a kip su odnijeli i bacili na sme}e. Poslije obavljenog posla vratili su se svi svojim ku}ama kao da ni{ta nije bilo. Kada je svanulo, Amr je, po obi~aju, krenuo do svoga kipa da mu se pokloni, ali ga ne na|e. Tra`io ga je po ku}i, oko ku}e, ne govore}i nikome ni{ta. Kada je oti{ao do smetlji{ta i vidio ga ba~enog u sme}e, stade vikati: “Te{ko onome ko ovo uradi na{em bo`anstvu!” Uzeo ga je i vratio se ku}i pa ga oprao i namirisao i ponovo pokrio svilom i kadifom, a zatim mu re~e: “O Menatu, da znam ko je ovo s tobom uradio, sigurno bih ga kaznio i ponizio.” Mu’az ponovi istu stvar s kipom nekoliko no}i zaredom dok jedne no}i Amr ne donese sablju i oka~i je o kip. Smatrao je da }e se tako odbraniti od kradljivca pa re~e kipu: “Menatu moj, ja ne znam ko ti ovo sve ~ini, ali ti zna{. Pa ako u tebi ima ikakva dobra, evo ti sablja i brani se.” Kao da mu je pao kamen sa srca, Amr je zaspao dubokim snom ostaviv{i kipa i sablju obje{enu o njega. Mu’az i njegovi drugovi se i tu no} prikrado{e Amrovoj ku}i, uze{e kipa i sablju, pa ga ponovo odneso{e i baci{e na sme}e. Polo`ili su ga licem prema zemlji i zavezali ga za rep uginulog psa. Kada je ujutru na{ao svoga kumira na sme}u, Amr ga je pogledao, ne dodirnuv{i ga; osjetio je slabost svoje vjere i nemo} svoga bo`anstva. “Tako mi Allaha, da si ti bo`anstvo, ne bi ti i pas usred smetlji{ta bili!”, rekao je i potom je potra`io neke muslimane pa zajedno s njima oti{ao kod Mus’aba ibn Umejra i pred njim primio islam. Amr, r.a., postao je u islamu jedan od najboljih njegovih sljedbenika i jedna od najve}ih `rtvi na Allahovom putu.

206                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

POZNAVALAC HALALA I HARAMA
Kada je Allahov Poslanik, a.s., stigao u Medinu, Mu’az ga je ~ekao zajedno sa ostalim muslimanima. Poslanik, a.s., pobratio ga je sa Abdullahom ibn Mes’udom. Na svakom skupu sa Poslanikom, a.s., bio je i Mu’az ibn D`ebel, slu{ao je njegov govor svim svojim bi}em, budno{}u i pa`ljivo{}u. Nastojao je ~uti svaku misao i detaljno je shvatiti i razumjeti. Cijelo svoje bi}e predao je islamu. Po{to je bio jedan od rijetkih koji su znali ~itanje i pisanje, obaveza se pisati kur’anske ajete, slu{aju}i ih od Allahova Poslanika, a.s. Time se nije zadovoljio, pa je sa ~etvericom slavnih ashaba sabirao kur’anske ajete jo{ za `ivota Poslanika, a.s. To su bili: Ebu-Ejjub el-Ensari, Ubejj ibn K’ab, Zejd ibn Sabit i Ebu-Zejd Amr ibn Enes ibn Malik, Allah Uzvi{eni neka je zadovoljan s njima. Ovo je imalo veliki zna~aj u historiji islama. Resulullah, a.s., zapazio je kod Mu’aza ibn D`ebela veliku bogobojaznost i znanje. Jedno jutro ga je upitao: “Kako se osje}a{ ovoga jutra?” Mu’az mu odgovori: “Nisam nikada osvanuo, a da sam bio siguran da }u do~ekati no}. Niti sam ikada zano}io, a da sam bio siguran da }u do~ekati jutro. Nisam korak zakora~io, a da sam bio siguran da }u i drugi zakora~iti. Kao da vidim narod kako kle~i i ~eka odluku... Kao da gledam stanovnike D`enneta u u`ivanju i nasladama, a stanovnike D`ehennema u vatrenim mukama.” Poslanik, a.s., re~e mu: “Spoznao si istinu, pa je se dr`i.” Mu’az ibn D`ebel svoju je vjeru osje}ao duboko u du{i, a njegov `ivotni put je bio usmjeren samo u ime Allaha Jedinog. Detaljno je poznavao islamske propise. Vjerovjesnikov, a.s., govor mu je bio temelj na kome je gradio svoje stavove u svakodnevnim doga|ajima i na osnovu koga je obja{njavao na~ela Kur’ana. Mu’az je bio jedan od {est odabranih ashaba koji su za Poslanikova, a.s., vremena izlagali {erijatskopravna mi{ljenja, kako to prenosi Sehl ibn Hasmet. Tih {est ashaba su: Omer ibnul-Hattab, Osman ibn Affan, Alija ibn Ebi-Talib i trojica Medinelija: Ubejj ibn K’ab, Mu’az ibn D`ebel i Zejd ibn Sabit, neka je Allah, d`.{., zadovoljan njima svima. Ovo jasno ukazuje na njegovo razumijevanje dini-islama. Jedne prilike Allahov Poslanik, a.s., posmatrao ga je dok je klanjao, pa vidjev{i njegovu skru{enost u namazu, posavjetova ga: “Mu’aze, tako mi Allaha, ja sam te zavolio. Nemoj propustiti poslije svakog namaza re}i: ‘Allahu moj, pomozi me da Te spominjem, da Ti zahvaljujem i da Te na najljep{i na~in obo`avam.’” To je `elio Mu’az. Tra`io je od Allaha da ga u~ini istrajnim u spominjanju i slavljenju Njega i na tome da Mu zahvaljuje na uputi i milosti koju mu je podario. Molio je da bude Njegov iskreni rob i da njegova pobo`nost bude iskrena i lijepa.

Ashabi Allahovog Poslanika

207

Kada je Allahov Poslanik, a.s., ~uo njegovo izlaganje {erijatskopravnih mi{ljenja, rekao je: “Najmilostiviji u mom ummetu je Ebu-Bekr, a najbolji poznavalac dozvoljenog i zabranjenog je Mu’az ibn D`ebel.” Mu’az ibn D`ebel dostigao je visoki stupanj u~enosti i razumijevanja vjere. Dostigao je toliki stupanj da je rapore|ivao i klasificirao poslove stavljaju}i ih na njihova odgovaraju}a mjesta. Razlikovao je dozvoljeno od zabranjenoga, ono {to je govorio primjenjivao je u svom `ivotu te na taj na~in ljudima ukazivao pravi put rade}i, dozvoljeno, a klone}i se zabranjenog. Vjerovjesnikovo, a.s., svjedo~enje o njemu predstavlja najve}u ~ast i pohvalu koju je dobio ~asni ashab. Osim toga, podr`avao je svaki njegov govor i svako izlaganje {erijatskopravnih mi{ljenja u obra}anju ljudima. Enes ibn Malik, r.a., prenosi: “Do{ao mi je Mu’az ibn D`ebel od Resulullaha, a.s., pa mi re~e: ‘Ko svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha, iskreno od srca, u}i }e u D`ennet.’ Ja sam oti{ao Allahovom Poslaniku, a.s., i upitao ga: ‘Allahov Poslani~e, Mu’az mi re~e da si rekao ko svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha u}i }e u D`ennet.’ Poslanik, a.s., odgovori mi: ‘Istinu je rekao Mu’az’, i to potvrdi dva puta.” Naravno da je Mu’az, r.a., rekao istinu, jer je Resulullah, a.s., znao ko je Mu’az; iskren i povjerljiv, plemenit u~enjak i veliki pravnik.

SKROMNI DOBROTVOR
Danju je Mu’az, r.a., svim svojim bi}em bio predan sticanju nauke, a no}i je provodio u skru{enom ibadetu. Skupljanje imetka ga nije zanimalo, jer je bilje`enje Allahovoga, d`.{., govora vrednije od svakog imetka. Nije ga zanimalo bogatstvo, jer je nauka koju je stekao od Allahovoga Poslanika, a.s., vrednija od svakog blaga. Prenosi se od Sevra ibn Zejda: “Kada bi Mu’az provodio no}i u ibadetu, govorio je: ‘Allahu moj, svi su pospali i zvijezde su i{~ezle, Ti si `iv i vje~an. Allahu, moja `udnja za D`ennetom je mlaka, moje izbjegavanje vatre d`ehenemske nije dovoljno, a nemo}an sam, Allahu moj, da pobjegnem od nje. Daj mi uputu koja }e mi vrijediti na Sudnjem danu, jer Ti zaista svoja obe}anja ispunjava{.’” Uz sve ovo, Mu’az je bio dare`ljiv, plemenite du{e, dijelio je siroma{nima i hranio bijednoga. Postoji mnogo predanja o njegovom preziru pohlepe za imetkom. Odbijao je primati poklone i imetak koji ga je sljedovao za vrijeme halife Omera, r.a. Naime, Omer, r.a., poslao je Mu’aza plemenu Beni-Kilab da im podijeli poklone od njihovih bogata{a. U toj podjeli i Mu’az je imao svoj dio, me|utim, on je izvr{io podjelu i vratio se ku}i, ne uzev{i ni{ta. Kada ga je vidjela, `ena ga upita: “Gdje je tvoj dio koji si trebao donijeti, kao {to su ostali zastupnici donijeli svojim porodicama?”

208                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Mu’az joj odgovori: “Sa mnom je bio pratilac, koji me je budno pratio!”34 Ona mu re~e: “Bio si povjerljiv Poslaniku, a.s., i Ebu-Bekru, pa zar je Omer poslao sa tobom pratioca da te kontrolira?” Mu’azova `ena se Omerovim `enama po`ali na njegovo pona{anje, te mu one prigovori{e njegov postupak i rigoroznost prema Mu’azu. Omer se za~udi ovome, pa posla po Mu’aza. Kada je do{ao, upitao ga je: “Zar sam ja slao pratioca da te kontrolira?!” Mu’az odgovori: “Nisi, nego nisam na{ao ni{ta drugo da joj se opravdam.” Omer se nasmija, a zatim mu dade ne{to imetka i re~e: “Zadovolji je time.” Zbog traganja za naukom i ustezanja od dunjaluka, zbog velike svoje plemenitosti i ~estoga davanja milostinje siroma{nima, Mu’az je `ivio u te{kim materijalnim uslovima. O Mu’azovom stanju nam govori D`abir ibn Abdullah: “Mu’az ibn D`ebel bio je najljep{ega izgleda, najboljega vladanja i najdare`ljivije ruke, pa se bio mnogo zadu`io. Tra`ili su ga ljudi kojima je bio du`an, a on danima nije izlazio iz ku}e. Ljudi kojima je bio du`an tra`ili su od Allahovog Poslanika, a.s., da se sastanu sa Mu’azom, pa je on poslao po njega. Kada je Mu’az do{ao, ljudi reko{e: ‘Allahov Poslani~e, tra`imo svoje pravo.’ Allahov Poslanik, a.s., re~e: ‘Allah se smilovao onome ko mu udijeli milostinju.’ Pa mu neki udijeli{e milostinju, a neki odbi{e. Resulullah, a.s., uze {to se skupilo i podijeli ljudima kojima je Muaz bio du`an, pa im re~e: ‘To je sve {to imamo da vam damo.’” Poslije ovoga, Allahov Poslanik, a.s., posla Muaza u Jemen i re~e mu: “Mo`da }e te Allah opskrbiti i od tebe tvoj dug odstraniti.” Naime, jemenski kraljevi poslali su izaslanike Vjerovjesniku, a.s., izjavljuju}i svoju pripadnost islamu i tra`e}i od njega da im po{alje nekoga ko }e ih pou~avati temeljima vjere i njenim propisima. Allahov Poslanik, a.s., izda zadu`enje jednoj grupi muslimana, a za njenog predvodnika odredi Mu’aza ibn D`ebela. Kada je ta grupa krenula, Poslanik je po{ao s njima da ih isprati. Mu’az ibn D`ebel je jahao. Poslanikov, a.s., hod se otegnuo, pa ga je Mu’az molio da se vrati u Medinu. Nakon kratkog vremena Allahov Poslanik, a.s., re~e Mu’azu: “Mu’azu, mo`da me poslije ove godine vi{e ne}e{ sresti i mo`da }e{ pro}i pored moje d`amije i mog mezara.” Mu’azu, r.a., zasuzi{e o~i od bola. Predosjetio je da vi{e ne}e vidjeti Allahovoga Poslanika, a.s. Tako i bi, neka je Allahov selam i blagoslov na na{eg odabranog Poslanika. Ebu-Bekr, r.a., izabran je za halifu, a Mu’az je boravio u Jemenu i obavljao misiju kojom ga je zadu`io Allahov Poslanik, a.s. Kada je zavr{io svoju misiju, vratio se u Medinu. Omer ibnul-Hattab

Ashabi Allahovog Poslanika

209

uo~io je da se Mu’az obogatio, pa je oti{ao do Ebu-Bekra i tra`io od njega da izdvoji pola Mu’azove imovine za zajedni~ki imetak muslimana. Nije ~ekao Ebu-Bekrov odgovor ve} se odmah uputio Mu’azovoj ku}i, tra`e}i od njega da dio svoga imetka prilo`i u dr`avnu kasu. Mu’az to odbi, kazav{i mu da je on ~iste ruke i da njegov imetak nije ste~en na nedozvoljen na~in. Pa on je najbolje znao {ta je dozvoljeno, a {ta zabranjeno. Na tom su se i razi{li. U rano jutro `urnim koracima Mu’az se uputio Omerovoj ku}i. Po{to ga je na{ao, re~e mu: “Usnio sam sino}, da sam prestao plivati, a bio sam na vodenoj pu~ini, pa sam se upla{io da }u potonuti, a ti se tu na{ao i spasio me.” Odmah potom, oti{li su Ebu-Bekru, pa Omer ponovo zatra`i od halife da uzme dio Mu’azovog imetka u dr`avnu imovinu. Ebu-Bekr odlu~no rije{i stvar, rekav{i: “Mu’azu, ne}u uzeti od tebe ni{ta.” Tome se i Omer obradova, zagrli Mu’aza i re~e mu: “Sada je u redu.”

U^ITELJ - POZNAVALAC [ERIJATSKOG PRAVA
Mu’az se vratio nau~nim sjednicama, obja{njavaju}i vjerske propise i podu~avaju}i ljude imanu. To je bila njegova obaveza jo{ za vremena Allahovoga Poslanika, a.s. Kada je Resulullah, a.s., slao Mu’aza u Jemen, upitao ga je: “Kako }e{ suditi, o Mu’azu?” On odgovori: “Po Allahovoj knjizi.” Poslanik, a.s., upita ga: “A ako ne na|e{ u Kur’anu?” On odgovori: “Sudit }u po sunnetu Allahovoga Poslanika.” Poslanik ga ponovo upita: “A ako ne na|e{ u sunnetu?” “Uzet }u svoje mi{ljenje”, odgovori Mu’az. Na ovo se Poslanikovo, a.s., lice ozari pa re~e: “Hvala Allahu, Koji je podu~io izaslanika Allahova Poslanika onim ~ime je Poslanik zadovoljan.” Godinu dana nakon oslobo|enja Meke, Kurej{ije po~e{e u velikom broju ulaziti u Allahovu vjeru. Osjeti se velika potreba da se podu~avaju temeljima vjere pa Resulullah, a.s., odredi Utbeta ibn Usejda kao zastupnika u preno{enju znanja, a Mu’aza da podu~ava nove muslimane vjeri i njenim propisima. Postao je u~itelj muslimana i onaj koji obja{njava propise vjere i daje svoja mi{ljenja na pojedina {erijatska pitanja. U prvim danima vladavine Omera ibnul-Hattaba, koji je znao re}i: “Da nije Mu’aza

210                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

propao bi Omer”, Mu’az je uglavnom boravio u d`amiji, dr`ao dersove i predavanja. Aiz ibn Abdullah je ovako opisao jedno od vjerskih sijela: “Prisustvovao sam sijelu na kojem nas je bilo vi{e od trideset. Svi su spominjali govor Allahova Poslanika. Me|u nama je bio mladi} izrazito tamne boje i lijepoga izgleda, a bio je najmla|i. Kada bi nai{li na ne{to {to im nije bilo jasno u hadisu, obratili bi se njemu i tra`ili obja{njenje. Nije im ni{ta govorio, osim ako ga upitaju. Kada se sastanak zavr{io, pri{ao sam mu i upitao ga: ‘Ko si ti, Allahov robe?’ A on mi je odgovorio: ‘Ja sam Mu’az ibn D`ebel.’” Jezid ibn Ebu-Sufjan, za vrijeme svoga namjesnikovanja u [amu zatra`io je od halife Omera ibn el-Hattaba da mu po{alje nekoga ko }e pou~avati stanovnike toga dijela islamske dr`ave temeljima vjere pa mu je u pismu naveo: “Vladaru pravovjernih, pove}alo se stanovni{tvo [ama pa se pojavila potreba da ih neko podu~ava Kur’anu i da ih upu}uje u vjerske propise. Po{alji mi ~ovjeka koji }e ih podu~avati.” Omer je razmi{ljao koga da po{alje, pa se sjeti ~asnih ashaba koji su sabirali Kur’an za vrijeme Poslanikova, a.s., `ivota: “Mu’aza ibn D`ebela, Ubade ibn Samita, Ebu-Ejjuba el-Ensarija, Ubejja ibn K’aba i Ebu-Derda’a. Omer ih pozva u d`amiju pa im re~e: “Va{a bra}a u [amu zatra`ila su da im po{aljem nekoga ko }e ih podu~avati Kur’anu i upu}ivati u vjeru. Potrebna su mi trojica izme|u vas, Allah vas obasuo Svojom milo{}u, ako `elite, izaberite sami.” Porazgovarali su i ustanovili da je Ebu-Ejjub u poodmaklim godinama i ne bi mogao podnijeti put. Ubejj ibn K’ab je zbog te{ke bolesti bio fizi~ki nespreman. Ostala su trojica. Omer ibnul-Hattab im objasni zadatak, i prije nego {to }e krenuti, re~e im: “Po~nite sa Himsom, pa ako vas stanje njegova stanovni{tva zadovolji, ostavite u njemu jednog od vas. Drugi neka ide u Damask, a tre}i u Palestinu.” O njihovom radu zabilje`eno je nekoliko predanja od muslimana koji su se tamo na{li. Jezid ibn Kutejbe rekao je: “U{ao sam u d`amiju u Himsu i u njoj zatekao mladi}a kovrd`ave kose i ljude okupljene oko njega. Kada je pri~ao, iz njegovih usta zra~ila je svjetlost poput bisera, pa sam upitao: ‘Ko je on?’ Reko{e mi: ‘To je Mu’az ibn D`ebel.’” O njemu, tako|er, prenosi Ebu-Muslim el-Havlani: “U{ao sam u d`amiju u Himsu i u njoj vidio skupinu ljudi srednjih godina, a me|u njima jednog mladi}a, bijelih blistavih zuba. Nije pri~ao, {utio je. Kada bi se ljudi razi{li u mi{ljenju, obratili bi se njemu i pitali ga. Upitao sam nekog ~ovjeka, koji je sjedio pored mene, ko je on, pa mi je odgovorio: ‘Mu’az ibn D`ebel.’ Od tada sam ga zavolio.” Mu’az je postigao velik ugled me|u muslimanima. Svako ko ga je upoznao zavolio ga je, a ko god je prisustvovao njegovim predavanjima `elio ga je ponovo slu{ati. [eher ibn Hav{eb rekao je: “Kada bi Poslanikovi, a.s., ashabi razgovarali izme|u sebe a u dru{tvu im Mu’az ibn D`ebel, gledali bi ga sa po{tovanjem i ustru~avanjem.” Skromni vjerou~itelj boravio je u Palestini, upozoravaju}i narod na zabludjele nauke i pozivaju}i ih ispravnom i korisnom znanju. Govorio bi: “^uvajte se zalutalog vladara i istinu istinom spoznajte jer je u istini svjetlost.”

Ashabi Allahovog Poslanika

211

Jednom prilikom do{ao mu je neki musliman i rekao: “Podu~i me!” Mu’az ga upita: “Ho}e{ li se pokoriti onome ~emu te podu~im?” “Ho}u, iskreno se pokoravam”, odgovori ~ovjek. A Mu’az re~e: “Posti, pa prekini post. Klanjaj i spavaj. Zara|uj sebi opskrbu i ne grije{i. Nemoj da umre{ druga~ije osim kao musliman. ^uvaj se dove onoga kome je u~injena nepravda.” Mu’az, r.a., nije samo podu~avao ljude, ve} je zagovarao nauku okrunjenu djelom. Govorio je narodu: “U~ite ono {to `elite, ali vam to kod Allaha ne}e koristiti sve dok ne primijenite nau~eno.”

PRESELJENJE NA AHIRET
Mu’az, r.a., boravio je u Palestini. Obavljaju}i svoju du`nost, vjerno i po`rtvovano tuma~io je temelje vjere sve do posljednjih dana svoga `ivota. Nalazio se u dolini Bisana kada je predosjetio da je do{ao njegov ed`el. Pogledao je u nebo uko~enog pogleda, pozivaju}i: “Allahu, bojao sam se Tebe, a danas se nadam od Tebe... Allahu, Ti zna{ da nisam tra`io dunjaluk da bih na njemu sadio drve}e i provodio rijeke (tj. bogatio se), nego da bih se pomogao njime u sticanju nauke, vjere i pokornosti Tebi.” Zatim je ispru`io ruke i ispustio du{u, govore}i: “Dobro do{la, smrti... Do|e voljena u siroma{tvu...” Preselio je osamnaeste godine po Hid`ri, u svojoj trideset osmoj godini `ivota. Muslimane je rastu`ilo njegovo rano preseljenje na ahiret. Mu’azova smrt najvi{e je pogodila Omera, r.a., zbog njegove u~enosti i ~asnog mjesta koje je u`ivao kod ljudi. Pred smrt, Omer, r.a., upitan je: “Da nam oporu~i{ nasljednika, mi bi ga prihvatili?” On je odgovorio: “Da je Mu’az ibn D`ebel `iv, oporu~io bih njega, pa kada bih do{ao svome Stvoritelju i On me upitao koga sam oporu~io sljedbenicima Muhammeda, odgovorio bih: ‘Oporu~io sam im Mu’aza ibn D`ebela jer sam ~uo govor Vjerovjesnika, a.s.: ‘Mu’az ibn D`ebel je predvodnik u~enjaka na Sudnjem danu.’” Mo`da je Abdullah ibn Mes’ud najbolje opisao ~estitoga ashaba kada je rekao: “Mu’az je bio iskreni ~isti rob Allahov. Poredili smo ga sa Ibrahimom, a.s.” Neka se Allah, d`.{., smiluje Mu’azu ibn D`ebelu, r.a., slavnom u~enjaku i iskrenom vjerniku.

ABBAS IBN ABDUL-MUTTALIB, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Abbas, sin je Abdul-Muttalibov, a on Ha{imov, a on Abdul-Menafov, a on Kusajja el-Kure{ija el-Ha{imijja. Nadimak mu je bio Ebul-.adl. On je Resulullahov, a.s., amid`a, a stariji je od njega samo tri godine. Iza sebe je ostavio osim `enske djece i desetericu sinova: El-.adla, El-Harisa, Abdullaha, Ubejdullaha, Abdurrahmana, Avna, Kasma, Kesira, M’abeda i Temama.

NJEGOVA LI^NOST
Abbas ibn Abdul-Muttalib bio je izuzetno stalo`ena i smirena osoba. Mnogo je razmi{ljao i temeljito ispitivao stvari, nastoje}i ih u potpunosti razumjeti. Bio je visok, bijeloga tena, puna~ak, nje`ne ko`e i lijepoga lica. Na njemu su se vidjeli tragovi lagodna `ivota. Nije radio te{ke poslove jer je posjedovao veliki imetak, a bio je jedan od prvaka Kurej{ija. Nosio je skupocjenu i rasko{nu odje}u, pazio je da uredno i lijepo izgleda ukazuju}i tako na svoj polo`aj me|u Kurej{ijama. I pored udobnoga `ivota i bogatstva bio je smion i hrabar ratnik. Tako|er, isticao se jakim glasom i strogo{}u, kako je to dolikovalo arapskim velikanima.

214                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

PRIMANJE ISLAMA
Kada je Abbas ibn Abdul-Muttalib primio islam vrlo je te{ko odgovoriti. Ta~no vrijeme je nemogu}e precizirati zbog prilika u kojima je `ivio u Meki i zbog njegove tijesne povezanosti s muslimanima i velikih usluga koje im je ~inio. ^injenice ukazuju na to da je Abbas bio primio islam, ali ga je tajio. Svjedo~anstva za Abbasov islam i njegovo tajenje mnogobrojna su, ali }emo navesti samo nekoliko primjera: Ebu-Rafi’, Resulullahov, a.s., sluga, koji je bio i u Abbasovoj slu`bi rekao je: “Bio sam Abbasov sluga. Islam je u{ao u na{u ku}u tako {to je islam primio Abbas, pa je primila islam Ummu .adl, pa ja.” Kada je Allahov Poslanik, a.s., u~inio hid`ru u Medinu, Abbas je htio da po|e s njim, ali mu je Resulullah, a.s., rekao: “Tvoje mjesto je u Meki.” Bio je u dru{tvu Allahovoga Poslanika za vrijeme druge prisege na Akabi, u susretu sa drugom grupom ensarija.35 Ibn-Abbas, zahvaljuju}i svome polo`aju u Meki, bilje`io je njihove pokrete i o tome slao vijesti svome brati}u, plemenitom Poslaniku. To je uradio i prije Bitke na Bedru. Naime, njegova sestra Atika, k}erka Abdul-Muttalibova, ispri~ala mu je san koji je usnila. Ibn Abbas je od nje tra`io da ra{iri pri~u kako bi stigla do Poslanika, a.s. Urve ibn ez-Zubejr prenosi: “Tri dana prije dolaska Damdame u Meku, Abdul-Muttalibova k}i Atika sanjala je snove koji su je prestra{ili. Poslala je nekoga po svoga brata Abbasa, pa mu je rekla: ‘Brate moj, tako mi Allaha, sanjala sam no}as snove koji su me prestra{ili. Bojim se da se ne dogodi zlo i nasre}a na{em narodu, pa zataji ovo {to }u ti ispri~ati.’ ‘A {ta si sanjala?’ ‘Sanjala sam jaha~a koji je stigao na devi i stao na Ebtahu36 i povikao: ‘Po`urite u boj...! Nevjernici, va{a propast je za tri dana!’ Vidjela sam da su se ljudi okupili oko njega, zatim je u{ao u mesd`id, a ljudi su ga slijedili. Dok su oni bili oko njega, na krovu K’abe ukazala se njegova deva, pa je povikao: ‘Po`urite vjerolomnici, da budete pobijeni!’ Zatim se deva ponovo ukazala na Ebu-Kubejsu37, pa je sli~no povikao. Potom je uzeo stijenu i bacio je. Ona je padala dok nije pala u podno`je brda, zatim je raspukla i raspr{ila se tako da nije ostala nijedna ku}a u Meki, a da u nju nije u{ao jedan njen dio.’ Abbas joj je rekao: ‘Tako ti Allaha, ovaj san koji si sanjala zataji i ne govori o njemu nikome.’” Kada se Abbas sreo sa Velidom ibn Utbetom ibn Rebi’om, koji mu je bio prijatelj, ispri~ao mu je san i rekao mu da ne govori dalje. Me|utim, Velid ga je ispri~ao ocu, a onda se pro{irio po Meki dok Kurej{ije nisu po{le pri~ati o njemu na svojim sijelima.

Ashabi Allahovog Poslanika

215

Prenosi se da je Abbas rekao: “Poranio sam da obavim tavaf oko K’abe, a Ebu-D`ehl sjedio je sa skupinom Kurej{ija. Govorili su o Atikinom snu. Kada me je vidio Ebu-D`ehl, re~e: ‘Ebu-.adle, kada zavr{i{ tavaf, pridru`i nam se.’ Kada sam zavr{io tavaf, pridru`io sam im se i sjeo, a Ebu-D`ehl re~e: ‘Sine Abdul-Muttalibov, kada vam se pojavila ova proro~ica?’ Upitao sam: ‘A ko to?’ ‘San koji je sanjala Atika...’ ‘A {ta je sanjala’, upitao sam. ‘Sinovi Abdul-Muttalibovi’, rekao mi je, ‘zar vam nije dosta {to se va{i ljudi izdaju za poslanike, pa ho}e i `ene? Atika tvrdi da je vidjela u snu da on ka`e: ‘Krenite za tri dana...’, pa sa~ekat }emo tri, ako bude istina {to ka`e, desit }e se, a ako pro|e tri dana od toga, a da se ni{ta ne dogodi, napisat }emo da ste najla`ljivija porodica me|u Arapima.’ Tako mi Allaha, nije imao veliku korist od onoga {to sam mu rekao. Zanijekao sam da je i{ta sanjala, te smo se razi{li. Kada je pala no}, nije ostala nijedna `ena Abdul-Muttalibova roda, a da mi nije do{la i rekla: ‘Dozvolili ste tom grje{niku da o nama raspravlja? ^ak je bacio ljagu na `ene, a ti si slu{ao, a da ni{ta nisi u~inio.’ Rekao sam: ‘Tako mi Allaha, uradio sam tako, ali on od mene nije imao velike koristi. Tako mi Allaha, ako se povrati, suprostavit }u mu se.’ Tre}eg dana od Atikinog sna bio sam strahovito ljut. Shvatio sam da je pretjerao te sam odlu~io da razgovaram s njim i da ga natjeram da povu~e te{ke rije~i koje je izrekao. Bio je ~ovjek sitan, ~vrstog lica, o{trog jezika i ledenog pogleda. Vidio sam ga kako izlazi iz mesd`ida, pomislih u sebi: ‘[ta mu je, Allah ga prokleo? Zar smo se toliko razi{li da ga grdim?’ On je ve} ~uo ono {to ja nisam: glas Damdame ibn Amr el-Gaffarija kako vi~e u dolini jure}i na svojoj izmorenoj devi. Deva je rikala, sedlo mu se nakrivilo, a od muke je rastrgao svoju ko{ulju i dozivao: ‘Kurej{ije! Pomagajte... pomagajte! Va{ imetak kod Ebu-Sufjana je u opasnosti od Muhammeda i njegovih ashaba. Ne vidim da }ete ga spasiti. U pomo}... U pomo}!’” Kurej{ije su se brzo spremili i uputili ka Bedru, a Abbas ih je pratio i Allahovom Poslaniku, a.s., tajno slao vijesti o njima. Kada je Allahov Poslanik, a.s., skupio muslimane prije po~etka Bitke na Bedru, obratio im se: “Ljudi iz plemena Ha{im i ostali Ha{imovi sinovi nemaju potrebe da se bore protiv nas. Pa ko sretne nekog od njih neka ga ne ubija. Ko sretne Ebu-Buhturija ibn Ha{ima ibn Harisa ibn Eseda neka ga ne ubija. Ko sretne Abbasa ibn Abdul-Muttaliba neka ga ne ubija jer je on iza{ao pod prisilom.” Da Resulullah, a.s., nije bio uvjeren u vjeru svoga amid`e i da nije bilo me|usobnog dogovora izme|u njih, da taji svoju vjeru zbog koristi za islam, ne bi ih upozorio da ne ubijaju Abbasa. Allah najbolje zna. Abbas je nosio Poslanikove, a.s., k}erke .atimu i Ummu Kulsum iz Meke, sa `eljom

216                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

da ih odnese u Medinu. Usput ga je sreo El-Huvejris ibn Nekiz i ubo mu devu tako da su njih dvije pale na zemlju. Kada je oslobo|ena Meka, Allahov Poslanik, a.s., naredio je da ubiju El-Huvejrisa. Iz navedenog se da zaklju~iti da je Abbas primio islam prije nego {to je Allahov Poslanik, a.s., u~inio hid`ru u Medinu, a da je to krio. Obavijestio je o svom islamu kada je oslobo|ena Meka. Iza{ao je iz Meke u Medinu i sastao se sa bratovim sinom u mjestu El-D`uhfe, objavio je svoje prihvatanje islama i vratio se sa Resulullahom, a.s., da u~estvuje u oslobo|enju Meke.

NAPAJA^ HAD@IJA
Abbas ibn Abdul-Muttalib, kao {to smo spomenuli, imao je visok polo`aj u Meki. Bio je jedan od naj~asnijih Kurej{ija i arapskih velikana. Imao je zadu`enja koja su pripadala samo prvacima Kurej{ija - ~uvanje K’abe i napajanje had`ija. ^uvanje svetosti K’abe podrazumijevalo je da se od svakog hodo~asnika uzme obe}anje da ne}e psovati u Mesd`idul-haremu i da ne}e govoriti nepristojan govor. Napajanje had`ija bila je po~asna du`nost da se had`ije opskrbe vodom, tako da im ni{ta ne usfali. Kada je Allahov Poslanik, a.s., preselio na ahiret, Abbas nije umanjivao svoja dobro~instva i `rtvovanje na Allahovom putu. Narod je dr`ao dobrim znakom njegovo prisustvo me|u njima. Jedne godine Medinu je pogodila velika su{a. Ki{a zadugo nije pala, pa je `ivot postao gotovo nepodno{ljiv. Ta je godina nazvana “Godina pepela” jer su lica ljudi postala sivkasta poput pepela. Vladar pravovjernih Omer ibnul-Hattab pozvao je muslimane da upute dovu Allahu, d`.{., za ki{u. Iza{ao je s njima na jedno prostrano mjesto, zatim je uzeo Abbasa za ruku, podigao je prema nebu i rekao jakim glasom punim imana u Allaha, d`.{., i uvjerenja u Njegovu milost: “Allahu moj, molili smo Te za ki{u Tvojim Poslanikom, a.s., dok je bio `iv, danas Te molimo amid`om Tvoga Poslanika, a.s., pa nas napoji.” Samo {to su zavr{ili dovu i vratili se ku}ama, pade obilna ki{a. Allahova milost otkloni pote{ko}e sa Njegovih robova, o`ivljavaju}i zemlju i du{e. Slu`enje Mesd`idul-haramu bilo je blagoslov za Abdul-Muttalibovu porodicu. A opet, Ummu Abas bila je prva `ena koja je prekrila K’abu svilom i bar{unom. Abbasova majka je Nebila, k}erka Hababa ibn Kulejba ibn Malika ibn Amra ibn Amira ibn Zejda Muna ibn S’ada ibn Hazred`a ibn Tejmullaha ibn Nemra ibn Kasita. Jednoga dana izgubio joj se Abbas, koji je tada imao tri godine. Tada je rekla: “Kunem se, ako prona|em Abbasa, pokrit }u K’abu svilom i bar{unom.” Kada ga je prona{la, ispunila je svoj zavjet. Tako je njegova majka bila prva `ena Arapka koja je pokrila K’abu svilom.

Ashabi Allahovog Poslanika

217

ISKRENI SAVJETNIK
U svim te{kim situacijama koje su tra`ile umjesne savjete i konkretne odluke, Abbas je bio u Poslanikovoj, a.s., blizini. Mo`e se re}i da je Abbas bio Resulullahov, a.s., savjetnik u situacijama koje su zahtijevale dublje razmi{ljanje i pronicljive i prosvije}ene ideje. Prije druge prisege na Akabi, Allahov Poslanik, a.s., spremao se za susret sa stanovnicima Medine koji su odlu~ili da ga ugoste, daju mu prisegu na vjernost i sklope ugovor da }e {tititi islam. Resulullah, a.s., tra`io je od svoga amid`e Abbasa da bude s njim na sastanku, a Abbas tada nije obznanio da je primio islam. Doga|aj o ovom velikom susretu prenosi ensarija K’ab ibn Malik, koji je bio me|u onima koji su dali prisegu odabranom stvorenju i Poslaniku: “Sjedili smo u jednom klancu, ~ekaju}i Allahovoga Poslanika, a.s. Do{ao je, a s njim i Abbas ibn Abdul-Muttalib. Abbas je rekao: “Ljudi Hazred`a, kao {to znate Muhammed je od nas. Odbranili smo ga od na{eg naroda, a on je me|u njima u svome mjestu cijenjen i po{tovan. Odbio je sve, osim da se pridru`i vama. Ako ste do{li da ga pozovete sebi i da mu pru`ite za{titu od neprijatelja, na vama je da to i podnesete. Ako ga mislite pot~initi i poniziti, nakon {to vam do|e, onda ga se sada pro|ite.” Poslije govora Abbas je u{utio. Posmatrao je njihova lica da bi prodro u njihove du{e i saznao koliko su iskreni i spremni da pru`e obe}anu pomo} i potporu Allahovom Poslaniku, a.s., i njegovoj vjeri. @elio je da provjeri njihovu ratnu spremnost, procjenjuju}i da }e se desiti rat izme|u muslimana i Kurej{ija. Postavio im je sljede}e pitanje: ‘Opi{ite mi rat. Kako se borite protiv va{eg neprijatelja?’ Odgovorio mu je Abdullah ibn Amr ibn Haram u ime svih ensarija: ‘Mi smo, tako mi Allaha, ratnici. U ratu smo odgojeni, pro{li smo kroz njega i naslje|ujemo ga od na{ih predaka iz generacije u generaciju. Ga|amo strijelama dok ih ima, zatim kopljima dok se ne polome, zatim idemo sa sabljama i borimo se dok ne pobijedimo mi ili neprijatelj.’ Abbasa je obradovao ovaj odgovor. Lice mu se ozarilo jer je vidio njihovu iskrenost, pa im re~e: ‘Vi ste, zna~i, ratnici... Pa imate li oklope?’ Odgovorili su mu: ‘Da, imamo kompletne oklope.’ Poslije toga je rije~ uzeo Allahov Poslanik, a.s., nakon {to je njegov amid`a odigrao svoju ulogu.”

218                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

ZAROBLJENIK U BICI NA BEDRU
Veza Abbasa sa Allahovim Poslanikom, a.s., prije osvojenja Meke bila je ~vrsta i postojana. Takvo je bilo i uzajamno razumijevanje da bi Abbas mogao odigrati ulogu koja mu je namijenjena. Naime, on je ostao u Meki, pratio Kurej{ije i izvje{tavao Allahova Poslanika, a.s., o njihovim pokretima. U Bici na Bedru Abbas je morao u~estvovati na strani Kurej{ija. To je imao na umu Allahov Poslanik, a.s., kada je rekao: “... Iza{ao je pod prisilom.” Allah o tome najbolje zna. Bitka na Bedru zavr{ena je velikom pobjedom nad Allahovim neprijateljima i neprijateljima Njegove vjere, a Kurej{ije su na bojnom polju ostavili ve}inu svojih prvaka i uglednika. Abbas je pao u zarobljeni{tvo muslimana. Te no}i Allahov Poslanik, a.s., nije oka sklopio. Mu~ila ga je nesanica, zahvatila tuga. Bilo mu je te{ko sakriti osje}aje brige za svoga amid`u. Ashabi su ga upitali: “Za{to ne spava{, Allahov Poslani~e?” “^uo sam Abbasovo je~anje u okovima”, odgovorio je. Muslimanima je bilo te{ko gledati voljenoga Poslanika, a.s., `alosna i zabrinuta. Neki su od njih oti{li do zarobljenika i skinuli okove Abbasu. Vratili su se i obradovali Allahova Poslanika, a.s.: “Allahov Poslani~e, skinuli smo okove Abbasu.” Njemu pade te{ko da pravi razliku izme|u amid`e i ostalih zarobljenika, pa re~e: “Idi i uradi to isto sa svim zarobljenicima.” Poslije toga po~eli su pregovori izme|u Kurej{ija i Allahovoga Poslanika, a.s., o otkupu zarobljenika. Me|u zarobljenicima sa Abbasom su bila i dvojica sinova Poslanikovoga, a.s., amid`e koji nisu primili islam. Oni su bili Ukajl i Nevfel. Resulullah, a.s., rekao je amid`i: “Abbase, otkupi sebe i svoje ne}ake Ukajla ibn Ebi-Taliba i Nevfela ibn Harisa i svog saveznika Ukbu ibn Amra, brata Benu-Harisa, jer ima{ ~ime.” Abbas mu je odgovorio, protive}i se: “Allahov Poslani~e, ja sam musliman ali me narod prisilio da krenem na Bedr.” Resulullah, a.s., ostao je uporan u tome da Abbas uzme otkupninu od amid`e. U vezi s tim objavljen je kur’anski ajet: “O Vjerovjesni~e, reci su`njima koji se nalaze u rukama va{im: ‘Ako Allah zna da u srcima va{im ima bilo {ta dobro, dat }e vam bolje od onoga {to vam je uzeto i oprostit }e vam. A Allah pra{ta i milostiv je.’” Ovim ajetom iskazana je velika po~ast Abbasu.

Ashabi Allahovog Poslanika

219

HEROJ BITKE NA HUNEJNU
Abbas je javno pristupio pod bajrak islama, prate}i Allahovoga Poslanika, a.s., u vojnim pohodima i ratovima. Bio mu je najbolji pratilac i pomaga~. Vjerovatno je njegova hrabrost najo~itije pokazana na Hunejnu gdje se pokazao kao jedan od najboljih vitezova islama. Po{to je oslobo|ena Meka i po{to su temelji Poslanikove, a.s., misije pustili {iroko ra{irene korijene, Kurej{ije su primili islam, priznali istinitost poslanstva i istinitost diniislama. Nekim uticajnim arapskim plemenima nije bilo po volji da ova ~ista vjera zavlada Arapskim poluotokom, jer je ukinula njihovu nepravednu vlast. Zbog toga su objavili rat Allahovom Poslaniku, a.s., i svima onima koji su vjerovali u njegovo poslanstvo i pomagali ga. Osme hid`retske godine skupilo se nekoliko arapskih plemena koja su smatrala da im je islam nanio {tetu. Sklopili su me|usobni savez protiv Allahovoga Poslanika, a.s., da sprije~e pro{irenje njegova utjecaja na mjesta koja su pod njihovom vla{}u. Ta plemena su Hevazin, Nasr, D`e{m, Sekif i dr. .ormirali su jedinstvenu vojsku i odlu~ili da se sukobe sa Allahovim Poslanikom, a.s. Muslimani su se okupili pod bajrak i komandu Allahovoga Poslanika, a.s. Njihov broj prelazio je dvanaest hiljada mud`ahida, pripravnih za boj protiv pobunjenih plemena. Bili su gordi - zadivljeni sobom i svojom silom, uobra`eni svojom mnogobrojno{}u. A kako i ne bi bili... pa oni su oslobodili Meku... Slavljen i Uzvi{en je Allah. U svakom slu~aju, muslimani su bili uvjereni u sebe i umi{ljeni zbog svoje mnogobrojnosti pa su krenuli u borbu ne strepe}i za njen ishod. Me|utim, arapska plemena pribjegla su novoj taktici ratovanja, do tada nepoznatoj u bitkama na Arapskom poluotoku. Saznali su kojim putem }e do}i muslimanska vojska i postavili im zasjede na niz mjesta. Muslimani su i{li `eljni borbe, ne slute}i kakva podla i do tada nepoznata zamka im je postavljena. Vojska pobunjenih plemena ih je iznenada i `estoko napala, a muslimani, iznena|eni, prenera`eni, zbunjeni... iza{li su da se bore lahkomo, bez ikakve pripreme. Zadivljeni svojim brojem govorili su: “Danas ne}emo biti pora`eni od male skupine.” Po~eli su bje`ati na sve strane. Allahov Poslanik, a.s., i{ao je naprijed ja{u}i bijelu mazgu i okru`en grupom muslimana, me|u kojima su bili: Ebu-Bekr es-Siddik, Omer ibnul-Hattab, Abbas ibn Abdul-Muttalib i njegov sin .adl, D`’afer ibn Ebi- Talib, Rebi’a ibn Haris, Usame ibn Zejd, Ejmen ibn Ubejj... Abbas je dr`ao mazgu za povodac i stajao ispred Allahovoga Poslanika, a.s., pru`aju}i mu za{titu. Resulullah, a.s., povikao je: “Kuda ljudi!? Do|ite! Ja sam Poslanik, nisam la`ac! Ja sam sin Abdul-Muttalibov!” Me|u muslimanima bila je i jedna `ena. Kada je vidjela {ta se desilo muslimanima i {ta je

220                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

bilo sa Poslanikom, a.s., primakla mu se, pri~vrstila svoj ogrta~ za pojas i uzela no`. Resulullah, a.s., prepoznao ju je i zovnuo: “Ummu Sulejme!” Odazvala se ta hrabra `ena velikog imana, k}erka Milhanova, supruga Ebu-Talhe, rekav{i mu: “Da... Ti si mi pre~i od oca i majke, Allahov Poslani~e. Ubij ove koji bje`e kao {to ubija{ one koji se bore protiv tebe, jer to zaslu`uju.” “Allah je dovoljan, On je najbolji, o Ummu Sulejm!”, re~e joj Resulullah. Allahov Poslanik, a.s., okrenuo se svom amid`i Abbasu i rekao mu da zove ljude. Abbas je ina~e bio visok i imao je krupan glas, te gromoglasno povika: “O ensarije... o vi koji ste dali prisegu...” Kada se Abbasov glas pro{iri me|u muslimanima, povrati ih kao voda kada povrati du{u `ednome. Do{li su do sebe, povratili se i okupili oko Allahovoga Poslanika, a.s., govore}i: “Odazivamo ti se... Odazivamo ti se...” Lice Allahovoga Poslanika, a.s., ozari radost, pa re~e: “Sad se zao{trila borba!” Muslimani su na kraju ipak pobijedili, neka je hvala Allahu na tome, a pobuna savezni~kih plemena Hevazin, Sekif, Nasr i D`e{m je dokraj~ena. Na dan Hunejna Allah, d`.{., objavio je ajete u kojima se opisuje stanje muslimana i ono {to ih je zadesilo: “Allah vas je na mnogim boji{tima pomogao, a i onog dana na Hunejnu kada vas je mno{tvo va{e zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo. Nego vam je zemlja, koliko god da je prostrana bila, tijesna postala, pa ste se u bijeg dali.”

PLEMENITI
Abbas je bio oki}en vrlinama plemenitosti i dare`ljivosti. Bio je bogat i dare`ljiv, milostiv prema svojoj porodici, rodbini i plemenu. Allahov Poslanik, a.s., bio je ponosan na svoga amid`u, na njegov lijepi ahlak i vrline. S’ad ibn Ebi-Vekkas prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., sjedio sa ashabima, a me|u njima i Abbas, pa je Resulullah rekao: “Abbas ibn Abdul-Muttalib najbolji je od Kurej{ija i najbolje pazi svoju rodbinu.” Ina~e je u svim prilikama pokazivao ljubav prema svom amid`i, govore}i: “Abbas je kao i moj otac, pa ko uvrijedi Abbasa taj je i mene uvrijedio.” Abbasa nije volio samo Poslanik, a.s., a i da jeste, bilo bi mu dovoljno, nego su njega voljeli svi ashabi i muslimani. Bio je cijenjen i po{tovan. Kada bi pored njega prolazili Omer ibnul-Hattab i Osman ibn Affan ja{u}i, a obojica su bili halife, si{li bi sa svojih jahalica iz po{tovanja prema Abbasu. ^itavog svog `ivota Abbas se `rtvovao na Allahovom putu i dijelio sadaku iz svog imetka. Oslobodio je osamdeset robova iz svoga vlasni{tva. Allahov Poslanik, a.s., znao je da }e muslimani u Meki imati pomaga~a Abbasa i on im je, uistinu, mnogo pomogao i trudio

Ashabi Allahovog Poslanika

221

se oko njih. Zbog toga je tra`io od njega da ostane u Meki rekav{i mu: “Ti si zadnji muhad`ir kao {to sam ja zadnji Poslanik.” Kada se Allahov Poslanik, a.s., razbolio, Abbas je bio uz njega, poku{avaju}i da mu pru`i pomo} i lijek. Kada se bolest pogor{ala, okupili su se oko njega u sobi Ai{e, Majke pravovjernih, njegove `ene Ummu Selema i Mejmuna, `ena njegovog amid`i}a D`’afera ibn Ebi-Taliba, Esma bint Umejs i njegov amid`a Abbas. On je poku{avao da mu nama`e usta lijekom, ali nema lijeka od smrti. Abbas je iza{ao iz ku}e, a vidio je da su kod Resulullaha, a.s., nastupile smrtne muke pa je rekao: “Tako mi Allaha, vidio sam smrt na Poslanikovom, a.s., licu kao {to sam vidio i na licima sinova Abdul-Muttaliba.”

PRESELJENJE NA AHIRET
Abbas je `ivio osamdeset osam godina. Proveo ih je rade}i hajr i bore}i se na Allahovom, d`.{., putu. Preselio je u petak, ~etrnaestoga red`epa, trideset druge godine po Hid`ri. Zakopan je u Bekijji, a d`enazu mu je klanjao Osman ibn Affan. Ovako se sklopila jo{ jedna svijetla stranica iz historije islama na kojoj je ispisan `ivot jednog heroja iz redova muslimana.

USAME IBN ZEJD, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Usame, sin je Zejdov, a on sin Harisov, a on sin [erahilov, a on sin K’abov, a K’ab je sin Abdul-Uzza’a, a on sin Zejdov, a on Imruul-Kajsa, a on Amirov, a on En-N’umanov, a on Zejda el-Lata, on Refidov, a on Sevrov, a on Kelbov, a on Vebra el-Kelbija. Nosio je nadimak Ebu-Muhammed.

ODGOJ U ISLAMU
Usame je ro|en u ku}i iz koje se razlilo svjetlo upute i blistavost vjere Jedinog Allaha, u ku}i Poslanika cijelom ~ovje~anstvu. Njegov otac Zejd ibn Haris bio je {ti}enik Allahovoga Poslanika, a.s., kojeg je posinio prije nego je objavljen ajet od Allaha, d`.{., kojim je to zabranjeno i poni{teno, a Allah, d`.{., nare|uje da se ~ovjek zove po svom ocu. Zejd ibn Haris je dugo nosio nadimak Zejd ibn Muhammed. Njegova majka zvala se Bereka Habe{ijka, a nosila je nadimak Ummu Ejmen. Bila je slu{kinja Vehbovoj k}erki Amini, majci Allahovog Poslanika, a.s. Zadr`ala se u njenoj ku}i i poslije Aminine smrti da pazi i odgaja Muhammeda maj~inskom nje`no{}u. Za nju je Poslanik, a.s., rekao: “Ummu Ejmen je moja druga majka i ona pripada mojoj porodici.” Kod plemenitoga Poslanika, a.s., zauzimala je posebno mjesto; iskazivao joj je po{tovanje i veliku ljubav. Ro|enje Usame donijelo je radost Vjerovjesnikovom srcu. Rodio se sedme godine po objavi Kur’ana, tj. prije Poslanikove, a.s., hid`re u Medinu. Allahov Poslanik je tada boravio u jednom dijelu Meke, optu`en za nevjerstvo zbog misije koju je provodio. To je bio period najve}ih mu~enja koja je podnosio od Kurej{ija. Bija{e poti{tena i tu`na srca. U tom periodu doprije do njega prijatna vijest: “Mu{tuluk... mu{tuluk... Ummu Ejmen je

224                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

rodila dje~aka!” Poslanikovo, a.s., lice se ozari, a ova vijest pokri brige i probleme. Rodilo se dijete {ti}enika kojeg je zavolio kao svog sina i `ene koju je volio kao ro|enu majku. Upu}ivao je dovu Allahu, d`.{., da novoro|en~e bude sljedbenik islama i jedan od junaka d`ihada. I muslimani podijeli{e radost sa Resulullahom, a.s., zbog ro|enja blagoslovljenoga dje~aka koji se rodi u ku}i Allahovoga Poslanika, a.s. Dijete je raslo pod njegovim okriljem i odgajano u njegovom prisustvu, na osnovama bogobojaznosti i na putu odanosti i iskrenosti poslani~koj misiji. Zadobio je sve pohvalne karakteristike idu}i `ivotnim putem vjere u Allaha, d`.{.. Ibadetio je onako kako je to ~inio Allahov Poslanik, a.s., sa svojim ocem i ostalim muslimanima. @ivotna `elja bila mu je da nau~i ratne vje{tine, kao da je znao da se treba pripremati za nadolaze}e dane.

LI^NOST
Usame je karakteristi~na li~nost. .izi~ki izgled je naslijedio od svoje majke Habe{ijke. Crne puti, pljosnata nosa, kovrd`ave kose, sna`na skladno gra|ena tijela, jakih mi{ica i srednjega rasta. Bio je ~edan i lijepa ahlaka, ~ista srca, ispravna mi{ljenja. Iskren prema Allahu i vjeri u Njega, mud`ahid na Allahovom putu, spreman sebe `rtvovati i poginuti kao {ehid. Posjedovao je izrazitu pronicljivost, dobro shvatanje stvari i situacije. Bio je dobar planer i strateg u odgovaraju}im situacijama. Njegove sposobnosti za vo|stvo pokazale su se kroz mudre stavove koje je zauzimao. Usamino prisustvo u dru{tvu odu{evljavalo je one koji su s njim.

VOLJENI SIN VOLJENOG
Usame je bio ashab Allahovoga Poslanika, a.s., prema kome je Poslanik, a.s., gajio posebne simpatije. U njemu je vidio mladi}a jakog vjerovanja i iskrenoga u slije|enju pravoga puta. Zbog toga ga je izuzetno volio. A volio je i njegova oca Zejda ibn Harisa, posebno nakon {to se odbio vratiti svojim roditeljima zbog odanosti i ljubavi prema Poslaniku, a.s. Ostao je uz njega da mu bude na usluzi. Poslanik, a.s., odlu~i da oda po~ast Zejdu, pa pred muslimanima izjavi da on zauzima posebno mjesto u njegovom srcu: “Posvjedo~ite da je Zejd moj sin koji }e me naslijediti i kojeg }u naslijediti.” To se desilo prije nego {to je objavljen slijede}i kur’anski ajet: “Zovite ih po o~evima njihovim, to je kod Allaha ispravnije. Ako ne znate imena o~eva njihovih, pa bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici su va{i. Nije grijeh ako u tome pogrije{ite, grijeh je ako to namjerno u~inite, a Allah pra{ta i samilostan je.” Ovim je ajetom dokinuto i zabranjeno posinovljavanje u islamu. Allahov Poslanik,

Ashabi Allahovog Poslanika

225

a.s., pazio ge je dok je bio dijete i odgajao ga. Dok je Usame bio dje~ak, Poslanik bi ga zabavljao i igrao se s njim i sa svojim unukom .atiminim sinom Hasanom. Me|u njima nije pravio razliku. U`ivali su njegove simpatije i bili su radost njegova srca. Hasan i Usame bili su istih godina, a fizi~ki izgledi bili su im potpuno razli~iti. Hasan je bio bijeloga tena, ozarena lica, izuzetne ljepote. Od svih ljudskih stvorenja najvi{e je li~io Poslaniku, a.s. A Usame je bio crne puti, pljosnata nosa, kovrd`ave kose. Ali islam ne razlikuje ljude po boji ko`e, bijele ili crne... Allahov Poslanik, a.s., uzeo bi unuka Hasana u jedno krilo, a Usamu u drugo, pa bi cupkaju}i i grle}i ih, govorio: “Allahu moj, ja ih volim, pa ih voli i Ti.” U godinama dje~ijih nesta{luka, Usame se jednom igrao u ku}i Bo`ijeg Poslanika, a.s., kad mu zaka~i noga za ku}ni prag, pa pade i ozlijedi ~elo. Vjerovjesnik zatra`i od svoje `ene Ai{e da mu zaustavi krv. Ona to nije odmah u~inila, pa ga uze Allahov Poslanik u naru~je, isisa mu krv iz ~ela i ispljunu je, a zatim ga stade tje{iti blagim rije~ima. Prenosi se od Ai{e, Majke vjernike, da je kazala: “Usame je pao na ku}nom pragu i rasjekao ~elo. Poslanik, a.s., rekao mi je da mu o~istim ranu, a meni se gadilo da to uradim. Resulullah, a.s., pri{ao mu je, isisao krv i ispljunuo je, a zatim rekao: ‘Da je Usame djevoj~ica, obukao bih ga i nagizdao i pazio sve dok mu ne zacijeli rana.’” Resulullah, a.s., vodio ga je sa sobom u mnoge posjete. Naime, prenosi se da se Poslanik, a.s., jednoga dana ja{u}i na svojoj mazgi, na kojoj je bio skupocjeni prekriva~, uputio ku}i bolesnoga Ubadeta ibn Samita da ga posjeti. Iza njega je sjedio Usame ibn Zejd. To je bilo prije pohoda na Bedr. Iz ljubavi Allahovoga Poslanika, a.s., prema Usami, poklanjao mu je skupocjenu odje}u i vrijedne predmete. Jedan od prvaka Kurej{ija, Hakim ibn Hizam, poklonio je Resulullahu, a.s., skupocjeni ogrta~ ~iji je vlasnik bio jedan od jemenskih kraljeva. Vrijedio je pedeset zlatnih dinara. On je odbio da ga primi, jer je Hakim tada bio mnogobo`ac, ve} ga je kupio za istu cijenu koju je on platio. Taj je ogrta~ Poslanik, a.s., obukao samo jedanput, i to petkom, poslije ga je skinuo i dao Usami. Usame ga je obla~io i nosio pred mladi}ima: muhad`irima i ensarijama, ponosan i sretan zbog toga. Kada ~asni ashabi uvidje{e veli~inu Poslanikove, a.s., ljubavi prema Usami, nazva{e ga “Voljeni sin Voljenog”.

226                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

RANA BORBA NA ALLAHOVOM PUTU
Nizale su se godina za godinom Usamina `ivota, a on je stasavao u nao~ita, sna`na i ~vrsta mladi}a. Po~eo se podu~avati ratnim vje{tinama i uvje`bavati bacanje koplja, rukovanje sabljom, ga|anje lukom i strijelom i jahanje. Allahov Poslanik, a.s., posmatrao ga je s ljubavlju i naklono{}u. U Usami se rodila `udnja za d`ihadom od njegove rane mladosti. @elio je biti poput iskrenih muslimana mud`ahida na bojnom polju, brane}i vjeru u ~vrstom safu me|u bra}om i {ire}i svjetlo vjere svim ljudima. U Bici na Uhudu Usame je pozvao svoje vr{njake, pa odo{e Allahovom Poslaniku, a.s., tra`e}i od njega da im dozvoli d`ihad na Allahovom, d`.{., putu protiv nevjernika. Me|utim, Poslanik, a.s., odbi ih na lijep na~in zbog njihove mladosti, a pohvali njihovu iskrenu namjeru. Kad se odigrala Bitka na Hendeku, Usame je napunio petnaestu godinu `ivota. Oti{ao je Resulullahu, a.s., i zatra`io dozvolu da u~estvuje u d`ihadu na Allahovom putu. Poslanik, a.s., pogleda ga bri`ljivim pogledom i vidje u njegovim o~ima izraz preklinjanja, pa mu dozvoli i dade mu oru`je. Usame uze sablju i sav zadovoljan ode se spremati za borbu. U Bici na Hunejnu dokazao je svoju stvarnu hrabrost i rijetko dotad poznato vite{tvo me|u malim brojem muslimana. Osam godina prije oslobo|enja Meke, neka arapska plemena izrazi{e negodovanje zbog bojazni od pobjede islama koja bi zna~ila njegovo ovladavanja cijelim Arapskim poluotokom. Na ~elu ovih plemena bili su pleme Hevazin i Sekif. ^ovjek po imenu Malik ibn Avf en-Nasri uspje{no okupi pleme Hevazin pod svoju komandu, predvode}i ih sa udru`enim plemenima Nasr, D`e{em, S’ad ibn Bekr i dijelom plemena Benu-Hilal. Malik po~e planirati rat s namjerom da porazi Allahovoga Poslanika, a.s., i pokrene pohod na Meku. Napravio je novi plan koji nije bio primjenjivan u ratovima na Arapskom poluotoku. Saznao je za put kojim }e se kretati muslimani, pa sakupi svoje ratnike i postavi ih po stranama doline Hunejn, tik uz prolaz kojim }e pro}i muslimani. Spremi podmuklu klopku. U jutarnjim satima muslimanska vojska sti`e u dolinu Hunejn, kad mnogobo{ci navali{e sa svih strana i naneso{e im te{ke gubitke. Me|u muslimanima nastade panika i mete`. Po~e{e bje`ati s bojnog polja tra`e}i spas. Allahov Poslanik, a.s., skloni se u stranu doline, gledaju}i skori poraz muslimana. Povikao je: “Do|ite ovamo... Ja sam Allahov Poslanik! Ja sam Muhammed sin Abdullahov!” Poslanik, a.s., odr`a se u tom polo`aju sa grupom iskrenih i odanih vjernika. Usame ibn Zejd je bio me|u tim junacima. Osim njega tu su bili: Ebu-Bekr es-Siddik, Omer ibnul-Hattab, Alija ibn Ebi-Talib, Poslanikov, a.s., amid`a Abbas ibn Abdul-Muttalib, Poslanikov, a.s., amid`i} Ebu-Sufjan el-Haris i

Ashabi Allahovog Poslanika

227

njegov sin .adl ibn Abbas, Rebi’a ibnul-Haris i Ejmen ibn Ubejd koji je taj dan pao kao {ehid. Plemeniti ashabi ustraja{e svojim sabljama uz Allahovog Poslanika, a.s., pru`aju}i otpor vi{ebo{cima i spre~avaju}i ih da mu se pribli`e. Kada muslimani vidje{e da su svojom krivicom skoro pora`eni, povrati{e svu svoju snagu okupljeni oko Poslanika, a.s., u naj`e{}em poletu borbenosti i pokajanja. Allah, d`.{., omogu}i pobjedu muslimanima zahvaljuju}i ~vrsto}i tih cijenjenih ashaba. Mo`da je Bitka na M’uti ta koja je najvi{e dojmila Usamu. To je velika bitka koju su vodili muslimani pod komandom Usaminog oca Zejda ibn Harisa. Muslimani su stavljeni na veliku ku{nju jer je broj neprijateljskih vojnika u toj bici vi{estruko prelazio broj muslimana. Usame je gledao pogibiju svoga oca Zejda i dvojice vojskovo|a (koji su ga zamijenili) D`’afera ibn Ebi-Taliba i Abdullaha ibn Ebi-Revvahe, prije preuzimanja komande od Halida ibn Velida. On, Allahovom, d`.{., pomo}i spasi muslimansku vojsku. Uprkos pogibiji Usaminog oca, koju je vidio, Usame osta ~vrst vjernik, nije posustao niti je gubio nadu, ve} mu to pove}a iman i odlu~no nastavi borbu na Allahovom putu, `ude}i za {ehadetom.

MLADI VOJSKOVO\A
Usame je tokom bitki i okr{aja na bojnom polju d`ihada stekao veliko ratno iskustvo i izgradio se u istinskog vo|u. Allahov Poslanik, a.s., odlu~i da po{alje vojsku u pohod na Bizantiju, da pro{iri islam u njoj. Naredio je da se spremi velika vojska, a na ~elo te vojske postavi Usamu ibn Zejda koji nije bio napunio ni dvadeset godina `ivota. Pod njegovu komandu stavi odabrane ashabe me|u kojima: Ebu-Bekra es-Siddika, Omera ibn el-Hattaba, S’ada ibn Ebi-Vekkasa, EbuUbejdu i mnoge druge. Neki od ashaba usprotivi{e se postavljanju Usame za predvodnika vojske, na {ta se Usame javno po`ali. Sti`e to i do Poslanikovih, a.s., u{iju koga o`alosti protivljenje pojedinih muslimana, pa im se obrati rije~ima: “Ako ste protiv njegovog predvo|enja, pa protivili ste se i zbog komandovanja njegovog oca. Tako mi Allaha, on je za komandovanje najpodobniji, a pored toga on mi je me|u ljudima najdra`i poslije njegovog oca. Mislim da je on jedan od najboljih, pa po`elite mu dobro.” Dok se vojska spremala, razbolje se Poslanik, a.s. Kroz posljednje izdisaje, u smrtnim mukama izgovorio je: “Neka ide Usamina vojska... Neka ide Usamina vojska.” U to vrijeme Usame se nalazio u D`erefu, mjestu izvan Medine, gdje je radio na pripremi i kontroli mobilizacije vojske. Muslimani izabra{e Ebu-Bekra za svog predvonika i halifu. Neki od njih su smatrali da Usamina vojska treba odgoditi pohod i tim povodom do|o{e Omeru ibn el-Hattabu, tra`e}i od njega da o tome razgovara s Ebu-Bekrom. Tako|er, zatra`i{e da se smijeni Usame sa mjesta komandanta vojske, a umjesto njega postavi neko stariji i ko je prije primio islam. Omer ode Ebu-Bekru i zatra`i od njega odlaganje

228                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

pohoda Usamine vojske, a da, ako odlu~i da {alje vojsku, za predvodnika vojske izabere nekog drugog, starijeg od Usame. Ebu-Bekr se `estoko naljuti i sko~i prema Omeru, te ga uze za ramena i protrese: “Majka te nemala, Ibn el-Hattabu!”, re~e Ebu-Bekr. “Postavio ga je Poslanik, a.s., a ti ho}e{ da ga ja smijenim! Tako mi Allaha, nikada!” Kad se Omer vrati, muslimani ga upita{e {ta je uradio, a on im ljutito odgovori: “Majka vas nemala! Osramotio sam se pred Poslanikovim nasljednikom.” Do|e Usami vijest o smrti njegove najdra`e osobe, njegovoga vo|e, vodi~a i u~itelja, vjerovjesnika Muhammeda, a.s. Ophrva ga neopisiva tuga. Napisao je pismo Ebu-Bekru: “Desio se najve}i doga|aj. Mislim da }e se Arapi vratiti u nevjerstvo. Sa mnom su najpoznatiji ashabi Allahovoga Poslanika, a.s., pa da li trebamo ostati?” Na ovo pismo Ebu-Bekr mu odgovori: “Ne}u nikako druga~ije da radim osim kako je radio Allahov Poslanik, a.s. Volio bih da me grabljivice razgrabe nego da u~inim suprotno. Ako smatra{ da treba Omer da ostane sa mnom, dozvoli mu.” Na takvim principima `ivi islam. Halifa Allahovoga Poslanika, a.s., zatra`io je odobrenje od predvodnika vojske koja se uputila u rat protiv Bizantinaca u Palestinu, prema granici El-Belke, da dozvoli Omeru ibn el-Hattabu da ostane s njim. Usame je dozvolio Omeru da ostane s Ebu-Bekrom da mu pomogne u poslovima, te krenuo u svoju ~asnu misiju. Vratio se u Medinu s velikim plijenom tako da je za njegovu vojsku re~eno: “Nije se upamtila vojska sa manje gubitaka i ve}eg plijena od Usamine vojske.”

OKRUTNA LEKCIJA
Usame nastavi sa podvizima na boji{tima, ostaju}i skromni musliman koji se bori na Allahovom, d`.{., putu, predvode}i i u~estvuju}i u Allahovoj, d`.{., vojsci. Cilj mu nisu bili vlast i polo`aj, ve} da Allahova rije~ bude gornja. Poslije ubistva Osmana ibn Affana muslimani su se podijelili na dvije grupe: jedna koja je dala prisegu Aliji, r.a., kao halifi i stala na njegovu stranu, i druga koja je dala prisegu Muaviji ibn Ebu-Sufjanu kao halifi i stala na njegovu stranu. Usame ibn Zejd odbio je boriti se na Alijinoj strani, kao {to je odbio i priznati ga za halifu, ve} je ostao neutralan. Povodom toga iznio je svoja osje}anja sljede}im rije~ima: “Moja se sablja ne}e di}i na muslimana koji svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha.” Potom mu je do{ao Alija ibn Ebi-Talib kore}i ga i tra`e}i od njega da mu se priklju~i, a Usame ga odlu~no odbi i podsjeti ga na govor koji je ~uo od Allahova Poslanika, a.s., u njegovom prisustvu: “Kada bi stavio svoju ruku u duboku {upljinu, stavio bih i ja svoju. Ali, ~uo si {ta mi je Allahov Poslanik, a.s., rekao kada sam ubio ~ovjeka koji je svjedo~io da nema boga osim Allaha.”

Ashabi Allahovog Poslanika

229

Taj doga|aj je posebna pri~a i te{ka lekcija od Poslanika, a.s. Dvije godine prije Resulullahova, a.s., preseljenja na ahiret, krenuo je Usame na ~elu vojske u borbu protiv Arapa koji su se jo{ uvijek odupirali muslimanima i nanosili im neprilike. To je bilo Usamino prvo predvo|enje vojske, a bio je tek navr{io osamnaest godina. Usame je u toj bici ostvario pobjedu i vratio se Allahovom Poslaniku, a.s., koji je ve} bio obavije{ten o uspjehu. Usame ovako pri~a pojedinosti te lekcije: “Do{ao sam Vjerovjesniku, a.s., a njemu je ve} do{la vijest o pobjedi. Zbog toga je bio veoma veseo. Odstrani me od osobe koja ga je obavijestila o pobjedi, pa mi re~e: ‘Pri~aj mi!’ Ja sam mu ispri~ao i spomenuo mu da sam nakon poraza tog plemena sreo jednog ~ovjeka koji je bio nevjernik. Ubio je mnoge muslimane u njihovim pohodima. Pri{ao sam mu sa jednim od ensarija i kada smo izvukli sablje prema njemu, rekao je: ‘Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik.’ Nismo se odmakli od njega dok ga nismo ubili. Lice Allahova Poslanika, a.s., promijeni se, a zatim mi re~e: ‘Usame, zar ti nije bilo dovoljno njegovo svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha?’ Ja sam rekao: ‘Allahov Poslani~e, on je izrekao {ehadet da se za{titi od pogibije’, a na to }e meni Poslanik, a.s.: ‘O Usame, zar ti nije bilo dovoljno njegovo svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha?’ Tako mi Onoga Koji ga je poslao sa Istinom, neprestano je to ponavljao, pa sam po`elio da do toga dana nisam primio islam. Tada sam rekao: ‘Dajem Allahu zavjet da ne}u ubiti ~ovjeka koji svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik.’”

PRESELJENJE NA AHIRET
Usame se povukao da `ivi u samo}i, posmatraju}i me|usobni sukob muslimana i stanje u koje su upali. Pedeset pete hid`retske godine preselio je na ahiret, ostaviv{i iza sebe veli~anstvene uspomene i mirisne oporuke.

EL-MUGIRE IBN [U’BE, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
El-Mugire je sin [u’beov, a on Ebi-Amirov, a on Mes’udov, a on M’utebov, a on Malikov, a on K’abov, a on Amrov, a on S’adov, a on Avfov, a on Kajsa Sekifa es-Sekafija. Nadimak mu je bio Ebu-Abdullah. Njegova majka je Umame, k}erka Efkana sina Ebu-Omera, iz plemena Beni-Nasra ibn Muavije.

OSOBENOSTI
El-Mugire ibn [u’be bio je oki}en osobinama koje se rijetko mogu na}i kod drugih osoba: mudrost, snala`ljivost i izuzetna tjelesna snaga. Obdaren intelegencijom, prodornom intuicijom i zdravim razmi{ljenjem zauzimao je stajali{ta koja su donosila hajr i korist. El-Mugire je u svakoj prilici bio priseban i jasnoga stava i rje~ito je izlagao svoje stavove. @elio je zauzeti zna~ajno mjesto u `ivotu, zadovoljavaju}i svoju du{u u slu`bi ~iste vjere. Imao je velike sposobnosti rukovo|enja i upravljanja. Bio je visokoga stasa, {irokih ramena, krupnoga tijela, jakih ruku, ~vrst na nogama. Krasili su ga bijeli, sjajni zubi i kovrd`ava, zagasito crvena kosa koja mu je padala na ramena. El-Mugire je bio izuzetno obrazovan i poznavao je nekoliko stranih jezika, me|u kojima i perzijski i gr~ki.

232                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

EL-MUGIRIN PRELAZAK NA ISLAM
El-Mugirin prelazak na islam jeste osvjedo~eni dokaz njegovoga imana, vjere u poslanstvo Muhammeda, sina Abdullaha, a.s., i potvrda njegove iskrenosti u ~istoj Allahovoj vjeri. Poti~e iz plemena Sekif koje je `ivjelo u gradu Taifu; gradu u kojem je Poslaniku, a.s., nanesena velika uvreda. Njegovo pleme bilo je najratobornije i neprijateljski raspolo`eno prema odabranom Poslaniku, a.s. Naime, poslije smrti Poslanikovog amid`e pove}alo se neprijateljstvo Kurej{ija prema Resulullahu. U toj situaciji, Resulullah, a.s., odlu~i pozvati pleme Sekif u islam. Stupio je u kontakt s njihovim velikanima i poglavarima i to sa trojicom bra}e: Abdul-Jalilom, Mes’udom i Habibom, sinovima Amra ibn Umejra ibn Sekifa. Pozvao ih je u islam, a oni su odbili i uzvratili pogrdnim govorom. A kada ih je Allahov Poslanik, a.s., napustio, nagovorili su omladinu i ludake da ga natjeraju kamenjem, psuju}i i deru}i se na njega, neka je Allahov selam i blagoslov na Resulullaha. Allahov Poslanik, a.s., sklonio se od njih u jednu ba{~u vinove loze ~iji je vlasnik bio Utbe ibn Rabi’a, zatra`iv{i uto~i{te od napasnika. Pleme Beni-Sekif ostalo je neprijateljski raspolo`eno prema Resulullahu, a.s., sve do oslobo|enja Meke. [to se ti~e El-Mugire, ve} poslije Bitke na Hendeku uvidio je da je njegov narod zalutao i da su Kurej{ije dokazani tirani i zulum}ari. Uputio se u Medinu, na{ao Allahova Poslanika, a.s., i objavio svoje primanje dini-islama. Nakon toga je ostao kao muhad`ir me|u bra}om u vjeri, pridru`iv{i se vojsci mud`ahida Allahovoga Poslanika, a.s.

ISKRENI BORAC
El-Mugire stavio je svoj `ivot na uslugu islamu. Zavjetovao se da }e braniti nebesku poruku i njenog prenosioca, spreman da polo`i vlastiti `ivot. Svijetli primjeri njegove borbe su upravo pokazali stupanj njegove privr`enosti vjeri i veli~inu ljubavi prema Allahovom Poslaniku, a.s. [este godine po Hid`ri, Resulullah, a.s., odlu~io je posjetiti K’abu i obaviti umru. Iza{ao je iz Medine sa sedam stotina mud`ahida, vode}i pred sobom kurbane kako bi Kurej{ijama dao do znanja da dolazi u posjetu Mesd`idul-haramu, a ne radi borbe. Do Kurej{ija sti`e vjest o Resulullahovom izlasku iz Medine, te oni nahu{ka{e Mekelije da iza|u i presjeku mu put, kako bi ga onemogu}ili da u|e u Meku. Kada su muslimani na ~elu sa Allahovim Poslanikom stigli u mjesto zvano Hudejbija, Kurej{ije posla{e svoje predstavnike da upitaju o razlogu njihova puta. Resulullah, a.s., odgovorio im je da je

Ashabi Allahovog Poslanika

233

do{ao hodo~astiti K’abu i da nema namjeru ratovati. Me|u predstavnicima Kurej{ija bio je i Urve ibn Mes’ud es-Sekafi, koji je do{ao zajedno sa jo{ nekim Taiflijama da potpomogne Kurej{ije u borbi protiv Allahovoga Poslanika, a.s. Rekao je: “O skupino Kurej{ija! Vidio sam one koje ste poslali kod Muhammeda kako su o{trim prijekorima i pogrdnim rije~ima do~ekani. Vi dobro znate da je od vas moj otac, a majka mi je Sabia bint Abdi [ems, Kurej{evi}ka. ^uo sam {to se desilo pa sam sakupio narod iz svoga plemena, meni pokorne, i do{ao sam jer se smatram du`nim pomo}i vam.” “Pravo ka`e{ i ne sumnjamo u tebe!”, reko{e mu Kurej{ije, a Urve nastavi: “Ja idem kod Muhammeda na razgovor da saznam {ta je kod njega.” “Idi”, potvrdi{e Kurej{ije. Urve je oti{ao u mjesto gdje je boravio Allahov Poslanik, a.s., sjeo ispred njega i obratio mu se rije~ima: “Muhammede..., zar si sakupio narod iz raznih plemena i do{ao da uni{ti{ svoje pleme? Kurej{ije su iza{le pod punom vojnom spremom i zakleli su se Bogom da nikada ne}e{ u}i u Meku silom, sve dok su oni u njoj.” U tom momentu El-Mugire je stajao iza Resulullaha, a.s. Urve se usudio uzeti Poslanikovu, a.s., bradu dok je govorio, na{to ga El-Mugire uhvati za ruku i o{tro je odbi. “Nosi ruku sa lica Allahova Poslanika, a.s., prije nego {to ti je odsje~em”, re~e mu, staviv{i ruku na sablju. Allahov Poslanik, a.s., osmjehnu se, a Urve se u momentu uko~i na mjestu. Promrljao je: ”Te{ko tebi..., kako je stra{an i grub... Ko je ovaj Muhammede?” “Sin tvog brata El-Mugire ibn [u’be”, re~e mu Resulullah. Urvetu je ovo bilo dovoljno da uvidi kako visoko mjesto Allahov Poslanik, a.s., zauzima kod svojih sljedbenika muslimana i njihovu spremnost da daju `ivot, brane}i ga. Vratio se Kurej{ijama i rekao im: “Kurej{ije... poslu{ajte me. Posjetio sam kraljevstvo Kisre i kraljevstvo Kajsare i kraljevstvo En-Ned`a{ije, me|utim, tako mi Boga, ne vidjeh kralja me|u narodom poput Muhammeda me|u njegovim ashabima. Vidio sam ljude koji ne prepu{taju svog poglavara igri slu~aja. Iznesite svoje mi{ljenje.” Nakon ovoga je sklopljen sporazum izme|u dvije strane koji je ispred Kurej{ija potpisao Suhejl ibn Amr. Ugovor je nazvan “Ugovor na Hudejbijji”. El-Mugire je bio iskren vjernik i mud`ahid na Allahovom putu, u~estvovao je u svim bitkama koje je vodio Allahov Poslanik, a.s. Poslije oslobo|enja Meke i poraza nad plemenima Hevazin i Sekif na Hunejnu, Resulullah, a.s., zatra`io je od El-Mugire ibn [u’be’a da ode u Taif i poru{i najve}i kip zvani Lat, koji je ~uvan u ogromnoj tvr|avi. El-Mugire je oti{ao zajedno sa nekoliko ashaba, sru{io Lata, te do temelja zaravnao simbol stranputice i zablude. Tako|er, crvenokosi junak isukao je sablju i zajedno sa mud`ahidima borio se sve dok nisu uni{tili otpadni~ki pokret murteda koji su se oglu{ili o Allahove zapovjedi. Neka je Allah, d`.{., zadovoljan El-Mugirom ibn [u’be’om, r.a.

234                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

HISTORIJSKI SUSRET
Poslije zavr{etka rata sa otpadnicima, El-Mugire je ostao u redovima vojske Halida ibn Velida, daju}i svoj doprinos u osvajanju Iraka. Nakon Halidovog prelaska u [am, El-Mugire je ostao u safovima mud`ahida pod vodstvom S’ada ibn Ebi-Vekkasa koji je zapovijedao Bitkom na Kadisijji. Historijski razgovor koji se odvio izme|u El-Mugire i vo|e perzijske vojske Rustema pokazuje njegovu inteligenciju i razboritost. Naime, prije borbe na Kadisijji, S’ad ibn Ebi-Vekkas je po nare|enju vladara pravovjernih Omera ibnul-Hattaba, Allah s njima obojicom bio zadovoljan, vo|i Perzijanaca ponudio jedno od troje: - islam; - d`izju; - rat. Rustem je `elio da sazna ne{to vi{e o tim ponudama, pa je zatra`io sastanak sa muslimanskim predstavnicima. S’adu je napisao sljede}u poruku: ”Rustem vam poru~uje da nam po{aljete va{e izaslanike.” S’ad je odredio najbolje vo|e, izvrsne govornike i mislioce. To su bili: El-Mugire ibn [u’be, Bisr ibn Ebi-Rehm, Arfed`e ibn Herseme, Huzejfe ibn Muhsan, Rabijj ibn Amr, Kirfe ibn Zahir et-Temimi, Mez’ur ibn Adijj el-Ad`eli te M’abed ibn Murre el-Ad`eli. S’ad je pozvao izabrane mud`ahide u ~iju vjeru nije bilo nikakve sumnje, te im je rekao: “Izabrao sam vas da govorite sa Perzijancima, pa {ta mislite?” Prvi se javi Rabijj ibn Amir: “Sigurno je da stranci imaju svoj na~in mi{ljenja i svoje obi~aje. Ako im odemo u ovom broju, bojim se da }e pomisliti da im pridajemo posebnu pa`nju, kao da su nam posebno va`ni, pa zbog toga predla`em da ode samo jedan od nas.” Rabijjin prijedlog jednoglasno podr`a{e i ostali, i dogovori{e se da on bude taj koji }e oti}i prvi put. Rabijja se sastao sa Rustemom, objasnio mu situaciju koja je pred njima, razmjeniv{i s njim mi{ljenja, a Rustem oporu~i S’adu da mu po{alje drugu osobu. Poslije Rabijje, ode Huzejfe ibn Muhsin, kojim se Rustem nije zadovoljio, ve} zatra`i novog pregovora~a. Poslije Huzejfe, pade odluka da ide El-Mugire ibn [u’be. Perzijskoj vojsci prethodno je nare|eno da obuku blistava odijela izvezena zlatnim nitima, i da stave krune na glave i zlatne ogrlice na vratove, `ele}i time zapanjiti muslimane. El-Mugire isplanirao je da u razgovoru nametne svoju govorni~ku vje{tinu i da istakne samopouzdanje i ja~inu muslimana. Kada je El-Mugire u{ao u Rustemovu odaju, pri|e i sjede na njegovo prijestolje tik do njega. Ovaj postupak rasrdi Rustemova brata pa po~e otpuhivati kroz nos od ljutnje, na {ta Rustemova garda {~epa El-Mugiru i grubo ga maknu sa prijestolja. On se obrati Rustemovom bratu: “Ne otpuhuj! Ovo gdje sam sjeo meni ni{ta ne zna~i, a ni tvoj brat nije o{te}en.38 Do nas su doprle pri~e o vama poput

Ashabi Allahovog Poslanika

235

bajki, a ja ne vidjeh zaglupljenijeg naroda od vas. Mi Arapi smo me|u sobom jednaki. Jedan drugog ne pot~injavamo, osim onoga koji poka`e neprijateljstvo prema svom drugu. Mislio sam da i vi preporu~ujete jednakost, kao {to je to slu~aj kod nas. Bilo bi bolje od ovoga {to ste napravili da ste me prije obavijestili da ste vi gospodari jedni nad drugima, pa ne bih uradio {to sam uradio i ne bih vam do{ao. Me|utim, vi ste me pozvali. A danas sam shvatio da }ete biti poni`eni i uni{teni. Vlast ne mo`e potrajati ako je zasnovana na ovakvim temeljima i predvo|ena ovakvim vo|ama.” Ovim govorom, punim samopouzdanja i dubokog imana i istinitosti akide koju nosi, Mugire ibn [u’be nametnuo se Rustemu i njegovim podanicima kao sna`na li~nost zdrave logike. Rustem je imao svoga prevodioca Arapa, bilo mu je ime Abbud. El-Mugire ga je stalno presijecao, opominjao, ne `ele}i otkriti svoje znanje perzijskog jezika: “Te{ko tebi, o Abbude... ti si Arap... Prevodi mu onako kako ka`em i kao {to prevodi{ njegove rije~i.” Perzijanci koji su slu{ali razgovor do{aptavali su se, govore}i: “Istinu je, Boga mi, rekao Arap.” Njihovi savjetnici uvidje{e veli~inu El-Mugirinog govora koji ostavi velik dojam na obi~ne ljude pa ti ljudi reko{e: “Tako je nastupio da }e mu na{i pot~injeni dati prednost..., prokleo Bog na{e prvake, nije niko gluplji od njih kada su potcijenili ovaj narod.” Poslije svoga lo{eg nastupa Rustem je poku{ao napraviti prijaznu atmosferu, prijateljski se {ale}i sa El-Mugirom, kako bi se zaboravio lo{ postupak njegovog brata i njegovih namjesnika: “Ho}e{ li ti govoriti ili da ja pri~am?”, obrati se El-Mugiri. “Ti si nas tra`io, zato ka`i {ta ima{.” Rustem je govorio nabrajaju}i slave svoga naroda, a izme|u ostalog re~e: “Jo{ smo gospodari na na{oj grudi, ja~i smo od neprijatelja, ~asni smo me|u narodom. Nema nigdje kralja poput na{eg, tako po{tovanog i inteligentnog. Ponosno pobje|ujemo, a neprijatelj nas ne porazi, osim dan-dva ili mjesec-dva. Kada nas Bog kazni - poslije bude zadovoljan s nama, vrati na{u mo} i podari nam pobjedu protiv neprijatelja, u zlu danu po njih. U odnosu na nas nema si}u{nijeg naroda od vas. Vi ste oskudna i zlo}udna `ivota, vi ste za nas bezvrijedni. Dolazite nam kao trgovci i nadni~ari, a kada vas zadesi su{a, do|ete po pomo} kod nas. Mi vam odvojimo dio hurmi i p{enice i ispratimo vas zadovoljne. Stoga, vratite se odakle ste do{li, a ja }u dati va{em zapovjedniku odje}u, mazge i hiljadu dirhema. Naredit }u da se svakom va{em ~ovjeku pokloni po tovar hurmi i dva odijela, pa idite svojim putem. Nemam `elje za borbom niti vas `elim zarobiti. Nego, vratite se, Bog vam zdravlje podario. Zatim je rije~ uzeo El-Mugire, i zahvaliv{i Allahu, re~e: “Zaista je Allah Stvoritelj i Hranitelj svega postoje}eg. Ko napravi ne{to, On tim upravlja

236                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

i to pripada Njemu. [to se ti~e tebe i tvojih podanika koji su mo}niji od neprijatelja i nadmo}ni u vladanju i {to se ti~e va{e ogromne dunjalu~ke vlasti, mi je poznajemo i ne pori~emo. Allah je Taj Koji je to stvorio i vama podario. A kad smo u pitanju mi, na{e lo{e stanje, te`ak `ivot i razdor, ni to ne pori~emo. U takvoj smo, a mo`da jo{ i u te`oj situaciji bili. Najbolje `ivi onaj ko ubije svoga amid`i}a, zatim mu uzme bogatstvo i pojede. Mi jedemo le{inu, kosti i krv. Tako je bilo dok Allah, d`.{., nije poslao Vjerovjesnika kojem je podario Knjigu, pozivaju}i nas onome ~ime je zadu`en. Povjerovali su mu iskreni, a drugi su odbili. Koji vjeruju u njega bore se protiv onih koji pori~u, sve dok ne u|u u vjeru, neki potpuno uvjereni, a neki silom, sve dok nam se ne objelodani da je Allahov Poslanik, a.s., iskren i da je poslat od Allaha, d`.{., pa nam naredi da se borimo protiv onih koji nam se protive. U tom momentu Rustem ga presje~e: “Zna~i, borit }ete se?!” “Zna~i, ko od nas bude ubijen - ulazi u D`ennet, a oni koji nas ubijaju njima je D`ehennem. Stavljamo ti na izbor jedno od troje: - ulazak u islam, a u islamu imate sve {to i mi, i obaveze su nam jednake, bez ikakve razlike izme|u nas i vas; - ili davanje d`izje, poslu{no i smjerno.” “A {ta to zna~i poslu{no i smjerno?”, upita Rustem. “Da od vas svaka osoba da d`izju poslu{no, mole}i da se primi od njega, a ako bi od nas {ta zatra`ili, nismo du`ni dati. Budi na{ {ti}enik, izdvajaju}i d`izju poslu{no i smjerno, u protivnom - rat. A dini-islam nam je dra`i od ovoga dvoga.” Ove rije~i naljuti{e Rustema, pa po~e udarati nogama o zemlju i ljutito re~e: “Nisam ni pomislio da }u u `ivotu ~uti ne{to ovako od vas Arapa. Ne}e osvanuti ni zora, a ja }u vas se svih rije{iti. Nema primirja izme|u vas i nas.” Nakon razgovora u kojem je dominirala El-Mugirina inteligencija i rje~itost, Rustem naredi da ga isprati jedan od njegovih vojnika, narediv{i mu da kad budu prelazili most, ispred muslimanske vojske ka`e: “Na{ vo|a je zvjezdoznanac pa je pogledao u tvoju sudbinu i vidio da }e ti sutra biti izva|eno oko.” Kada je vojnik kazao {ta je imao, El-Mugire re~e: “Obradovao si me dobrom nagradom. Da ne znam da }u u budu}nosti voditi borbu s protivnicima kao {to ste vi mu{rici, po`elio bih izgubiti i drugo oko.”

Ashabi Allahovog Poslanika

237

NA KADISIJJI
Rezultat pregovora izme|u Rustema i muslimana bio je rat. Muslimanska vojska brojala je oko trideset tri hiljade mud`ahida dok je neprijateljska vojska brojala sto dvadeset hiljada boraca. S’ad ibn Ebi-Vekkas rasporedio je vojsku u manje grupe. To je uradio po naredbi vladara pravovjernih Omera ibnul-Hattaba, r.a., u pismu sljede}eg sadr`aja: “Kada dobijete ovu poruku, rasporedi vojsku u desetine, odredi im emire i zamjenike i podigni punu pripravnost. Neka svaki vo|a i zamjenik dobro upozna svoje zadatke i du`nosti. Konjicu Mugire ibn [u’be’a priklju~i sebi i izvijesti me o njihovom djelovanju!” El-Mugire je bio poznat po svojoj `estini u borbi i po stru~nosti u komandovanju konjicom. Bitka je po~ela na uobi~ajen na~in tog vremena, pojedina~nim dvobojima, da bi nakon njih uslijedio op}i okr{aj. Perzijanska je vojska u po~etku borbe pokazala ve}u borila~ku vje{tinu i o{trinu u napadu, ali to nije uticalo na muslimane koji su ostali ~vrsti poput planine, iako su bili malobrojni. Borba se vodila nekoliko dana u vi{e navrata, a El-Mugire i drugi muslimani pokazali su veliko juna{tvo. Posljednjeg dana borbe, muslimani su uspjeli ukloniti `ivi zid koji su Perzijanci napravili od slonova pa su nakon toga navalili `estokim napadom svim raspolo`ivim sredstvima. Probili su prve redove i ubili vo|e Rustema i Behmena ibn D`ezevijeha, i jo{ nekoliko njihovih velikana. Poslije toga zavladalo je pravo rasulo u taboru neprijateljske vojske. Bje`ali su, a muslimani su navaljivali na njih sve dok ih u potpunosti ne uni{ti{e. Iza sebe su ostavili veliki plijen, oru`je i poginule. Na Kadisijji je, tako|er, u~estvovalo ~etiri hiljade vojnika zvanih ”Kraljevska garda”, koju je do Rustema dopratio kralj Ebreviz iz Dejlema. Oni su bili specijalna stra`a oko njega, dan-no}, a poslije Rustemove pogibije odlo`ili su naoru`anje isklju~iv{i se iz borbe i ~ekaju}i krajnji rezultat. S’ad ibn Ebi-Vekkas primijetio ih je, te je od El-Mugire ibn [u’be’a zatra`io da izvidi {ta je s njima. Kada im je El-Mugire oti{ao, dali su mu sljede}i odgovor: “Mi nemamo nikakve veze sa borbom. Bili smo specijalna jedinica koja je ~uvala Rustema, a on je ve} ubijen... Drage volje ulazimo u va{u vjeru.” El-Mugire je od radosti povikao “La ilahe illallah, Muhammedun Resulullah”, kada je ~uo ove rije~i, obavijestio je S’ada, a Perzijanci sklopi{e savez sa Zuhreom ibn Huvejjetom. Po njihovoj `elji raspore|eni su u blizini Kadisijje.

238                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

OSVOJENJE NEHAVENDA
Poslije velike pobjede na Kadisijji, muslimani su se uputili prema gradu El-Medainu ~iji namjesnik Jezded`ird od straha napusti grad a muslimani ga uze{e bez borbe. [esnaeste godine po Hid`ri Utbe ibn Gazvan je bio namjesnik Basre. @elio je obaviti had`, pa je zatra`io dozvolu od Vladara pravovjernih koji mu je izda. Privremenu du`nost namjesnika je trebao preuzeti Med`a{i ibn Mes’ud es-Sulemi, ali je on bio zauzet nekim poslom u .uratu. Utbe je odredio El-Mugiru da ga zamijeni dok ne do|e El-Med`a{i. Odsustvo Utbeta i El-Med`a{ija iskoristili su Perzijanci Basre tako {to su izazvali nerede u gradu Eberkbaz, blizu Basre. Njima su se pridru`ili stanovnici Misana, formirali jaku konjicu pod komandom .ilkana, jednog od velikana Eberkbaza. El-Mugire je ~uo za veliku mobilizaciju pa je odmah poduzeo odgovaraju}e mjere. Naime, od `ena je zatra`io da svoje mahrame stave na koplja i da di`u pra{inu. Krenula je vojska El-Mugire sa zastavama i ogromnim oblakom pra{ine koju su dizali za sobom, pa kad ih Perzijanci vidje{e, pomisli{e da je to ogromna vojska, te br`e-bolje napusti{e Eberkbaz. Bje`ali su, a muslimani su ih gonili, ubiv{i mnoge od njih. Kada je Utbe ibn Gazvan preselio na ahiret, namjesni{tvo u Basri preuzeo je El-Mugire ibn [u’be. Nakon Bitke za Tuster zarobljen je Hurmuzan, koji je u pratnji El-Mugire odveden vladaru pravovjernih Omeru ibnul-Hattabu, r.a. Tu Hurmuzan primi islam i ostade kao prevodilac prilikom su|enja. Jedan od najve}ih podviga koje je u~inio El-Mugire desio se u Bici za Nehavend, gdje je do{la do izra`aja njegova mudrost i snala`ljivost. Nakon uvodnih dvoboja izme|u muslimana i Perzijanaca, zapo~e o{tri okr{aj u kojem kao {ehid pade vo|a islamske vojske N’uman ibn Mukarrin. Uz njega je bio El-Mugire koji ga pokri ogrta~em i skloni mu tijelo ustranu, a muslimanima koji su vidjeli njegovu pogibiju re~e da prikriju vijest: “Ne govorite da nam je emir pao kao {ehid dok ne vidimo {ta }e nam Allah presuditi s protivnikom, da ne bi obeshrabrili ljude.” Muslimani su navaljivali dok im Allah, d`.{., ne dade pobjedu. Perzijanci napusti{e Nehavend i uputi{e se putem Hemezana. Nakon ove bitke vladar pravovjernih Omer ibnul-Hattab, postavi El-Mugiru namjesnikom Kufe, Allah, d`.{., bio zadovoljan s njima obojicom. Du`nost namjesnika vr{io je do dolaska halife Osmana ibn Affana, r.a., koji ga smijeni s te du`nosti. Poslije ubistva Osmana ibn Affana pojavi{e se nesuglasice izme|u Alije i Muavije ibn Ebi-Sufjana, Neka je Allahov selam na njih. El- Mugire odvoji se po strani sukoba, ostav{i neutralan. Kada se situacija smirila, El-Mugire dade prisegu Muaviji, a on ga odredi namjesnikom Kufe.

Ashabi Allahovog Poslanika

239

PRESELJENJE NA AHIRET
Mugire ibn [u’be obavljao je svoje namjesnikovanje krajnje mudro i snala`ljivo, a zabilje`eno ja da je Kabis ibn D`abir rekao: “Dru`io sam se sa El-Mugirom i zaklju~io, da kada bi neki grad imao osmera vrata i da se na njih ne mo`e iza}i osim sa snala`ljivo{}u, El-Mugire je sposoban da iza|e na svih osam.” Taberi je o njemu kazao: “Bio je takav da nije zapao ni u jednu situaciju, a da iz nje nije na{ao izlaz, i nije nai{ao na zamr{en slu~aj, a da nije posegao za ispravnim.” Zabilje`eno je tako|er da je E{-[’abij, opisuju}i sposobne Arape, rekao: “Sposobnih Arapa je ~etverica: Muavija ibn Ebi-Sufjan, Amr ibnul-’As, El-Mugire ibn [u’be i Zijad ibn Ebi-Sufjan. [to se ti~e Muavije ibn Ebi-Sufjana, kod njega je strpljivost i samilost. Amr ibnul-’As je za velike probleme, El-Mugire je za rukovo|enje, a Zijad je i za malo i za veliko.” Pedesete godine po Hid`ri, dok je obavljao du`nost namjesnika Kufe, El-Mugire je preselio na ahiret. Ukopan je u Kufi, a nakon ukopa Ibn Hebire e{-[ejbani stao je pokraj njegovog kabura i kazao: “U kaburu le`i ~vrstina, postojanost, i `estoki protivnik koji ima svoj utjecaj. Srditi ga u grob strpa, a od toga zatvora ne}e koristiti puhanje vra~ara.” Pa je dodao: “Tako mi Allaha, `estoko si ka`njavao neprijatelje, a bio si odani prijatelj s kim si se zbli`io.”

SIMAK IBN HAR[E, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Simak, sin je Har{eov, on sin Levzanov, a on Abdu-Vuddov, a ovaj sin Zejdov, a on je Sa’lebov, a on El-Hazred`in, a on Saidov, a on K’abov, a K’ab je sin El-Hazred`a el-Ensarija es-Saidija. Nosio je nadimak Ebu-Dud`ane.

OSOBENOSTI
Ebu-Dud`ane je bio jedan od najpoznatijih vitezova me|u Arapima. Odlikovala ga je hrabrost, smjelost i odva`nost, {to je junake odbijalo od dvoboja s njim. Bio je sr~an i ~vrstoga stava, oki}en saburom i postojan. Njegova je izdr`ljivost bila ja~a nego kod ve}ine drugih ljudi. Ebu-Dud`ane volio je konje i brigu oko njih; pamtio je njihovo srodstvo i poznavao vrste. Jahao je po pustinji i lovio divlja~. Volio je oru`je, posebno sablju kojoj je davao prednost nad drugim oru`jem toga vremena. Imao je jake i ~vrste mi{i}e koji su ga slu`ili kad treba udariti sabljom i kada treba podi}i {tit. Znao je kada }e se privu}i protivniku, a ~im bi se ukazala pogodna prilika, vje{to bi udario sna`nim udarcem, poslije kojeg bi neprijatelj pao nepomi~an. Bio je odlu~an i ozbiljan u svakoj prilici, a tako|er je bio sklon {utnji. Mrzio je sve {to ru{i ljudsko dostojanstvo i umanjuje odlu~nost. Bio je srednjega rasta, krupnoga tijela, {irokih prsa, ~vrstoga vrata, imao je jake {ake i mi{i}e, stabilan hod, okruglo lice, gustu kosu, crn ten. Kada bi hodao, izgledao je poput gorostasa koji se kre}e ~itavim tijelom, zbog mi{i}ave i razvijene gra|e.

242                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

NJEGOVO PRIMANJE ISLAMA
Ako je Meka kolijevka islama, onda je Medina srce islama. Allah, d`.{., odredio je da stanovnici Medine budu Njegovi pomaga~i i pomaga~i Njegovoga Poslanika , a.s., i da budu za{titni oklop jezgru islama i nosioca Objave, Muhammeda ibn Abdullaha, a.s. Nakon prvoga ugovora o davanju vjernosti kod Akabe, pove}ao se broj muslimana u Medini, zaslugom Mus’aba ibn Umejra i drugih muslimana. Tada{nji je d`emat brojao sedamdeset muslimana. Poslije drugog sporazuma o davanju vjernosti na Akabi i nakon pristizanja muhad`ira iz Meke, broj se muslimana uveliko pove}avao. Ebu-Dud`ane nije bio me|u onima koje je islam privukao na samom po~etku njegovog {irenja, uglavnom zbog njegovog burnog `ivota. Ljudi su po~eli spominjati ime Muhammeda ibn Abdullaha, a.s., i {iriti vijesti o njegovom pozivu u obo`avanje Jednog Jedinog Boga, Stvoritelja svega, a odbacivati {irk i obo`avanje kipova koji ne mogu nanijeti {tetu niti pribaviti korist. Ebu-Dud`ane po~eo je posmatrati ljude i obra}ati pa`nju na njihova stanja i njihove pri~e. Tako, svjetlo imana po~e nastanjivati njegovo srce dok je posmatrao {irenje islama me|u ljudima. Ubrzo je izjavio primanje islama i odlu~io biti me|u ~istim muslimanima koji }e do~ekati Bo`ijega Poslanika, a.s., kada bude u~inio hid`ru u Medinu sa njegovim vjernim prijateljem Ebu-Bekrom es-Siddikom, r.a.

JEDAN OD JUNAKA BITKE NA BEDRU
U islamu, Ebu-Dud`ane na{ao je istinsko zadovoljstvo za du{u. Njegova ~ista, neiskvarena du{a prihvatila je islam potpunom iskreno{}u. Sebe je zavjetovao za odbranu nebeske vjere i borbu na Allahovom putu dok islam ne pobijedi i dok se ne pro{iri me|u ljudima. Bitka na Bedru bila je prvi oru`ani okr{aj u kome su muslimani krenuli ustrojenih safova protiv Kurej{ija i njihovih prvaka. Poslanik, a.s., saznao je da se karavan Kurej{ija, koji je predvodio Ebu-Sufjan, vra}a iz [ama. I{ao je u pravcu Meke sa velikom robom koja je ~inila glavninu imetka Kurej{ija, i imala pratnju od ~etrdeset ljudi, a me|u njima su bili i Mahreme ibn Nevfel ibn Uhejb ibn Abdi Menaf i Amr ibn El-’As ibn Vail ibn Hi{am. Resulullah, a.s., `elio je zaplijeniti karavan i tako oslabiti mo} Kurej{ija, osiroma{iti ih i pot~initi, kako bi se njihova opakost i osori odnos prema njemu smanjili i postali bezopasni. Pozvao je muslimane u d`ihad i poveo ih do izvora na Bedru. Ebu-Sufjan predosjetio je opasnost koja mu prijeti, bio je napregnut i oprezan. Utom su ga obavijestili da je Poslanik, a.s., iza{ao iz Medine da bi zaplijenio karavan. On je odmah poslao Damdama ibn Amra el-Gifarija u Meku po pomo} od Kurej{ija. Kada je stigao u Meku,

Ashabi Allahovog Poslanika

243

Damdam je stao na sred trga, pocijepao svoju ko{ulju i odsjekao nos svojoj devi, pa stao kukati i zapomagati: “O Kurej{ije, zlo, zlo! Va{i imeci kod Ebu-Sufjana su na dohvatu Muhammedu i njegovim ljudima! Ne vidim da }ete ih uspjeti spasiti! U pomo}! U pomo}!” Kurej{ije koje su se okupile oko Damdama iz znati`elje kakve su vijesti, odmah sko~i{e i po`uri{e da se spremaju u pomo} Ebu-Sufjanu. U me|uvremenu, Allahov Poslanik, a.s., savjetovao se sa muslimanima o mogu}em okr{aju sa Kurej{ijama. Zovnuo je muhad`ire i obavijestio ih o izlasku Kurej{ija u pomo} Ebu-Sufjanu. Ustao je tada Ebu-Bekr, r.a., i govorio; stavio je sebe na raspolaganje potrebama vjere. Isto to uradi i Omer ibn el-Hattab, r.a. Nakon toga, ustade El-Mikdad ibn Amr i re~e: “O Bo`iji Poslani~e, postupi onako kako ti Allah naredi, a mi smo s tobom. Tako mi Allaha, ne}emo re}i kao {to su rekli sinovi Israilovi Musau: “Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite, mi }emo ovdje ostati.” Nego ka`emo: “Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite i mi }emo se s vama boriti.” Tako mi Onoga Koji te je poslao sa istinom, da nas odvede{ u Birkel-Gumad39,ratovali bi s tobom sve dok ga ne bismo osvojili. Kada je zavr{io, Poslanik, a.s., uputi dovu za njega. Poslije toga, Poslanik, a.s., savjetovao se sa ensarijama, a u njihovo je ime govorio S’ad ibn Mu’az. Rekao je: “Vjerujemo u tebe i smatramo te istinitim, i svjedo~imo da je Istina ono sa ~ime si do{ao. Zato smo ti ukazali povjerenje i dali na{e obe}anje na poslu{nost i pokornost. Allahov Poslani~e, postupaj kako `eli{, mi smo uz tebe. Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom, da si tra`io od nas more da s tobom preplivamo, preplivali bismo ga s tobom i ni jedan od nas ne bi izostao. Nije nam te{ko da se sutra sretnemo sa na{im neprijateljem. Mi smo strpljivi u ratu, iskreni u bici. Mo`da ti Allah poka`e ne{to od nas, ~ime }e{ biti radostan. Kreni sa nama, s Allahovom pomo}i.” Poslanik, a.s., obradovao se i rekao: “Idite i obradujte ostale. Tako mi Allaha, ve} sada vidim bitku.” Od ensarija je najvi{e Ebu-Dud`ane bio zanesen i nao{tren za sukob sa mu{ricima kako bi im se o~itala `estoka lekcija. U me|uvremenu, Ebu-Sufjan uspio se izbaviti sa karavanom i oti}i u Meku. Kada je stigla vojska Kurej{ija do mjesta gdje je bio karavan, vidjeli su da se Ebu-Sufjan ve} izvukao zajedno sa karavanom. Neki od Kurej{ija `eljeli su da se vrate, dok su drugi navaljivali da se bore. Me|u ovima drugima bio je i Ebu-D`ehl, koji je insistirao dok nije i ostale uvjerio da u|u u okr{aj. Muslimani su predlo`ili Poslaniku, a.s., da vodu Bedra navede u bunar koji je bio na njihovoj strani, a da sva ostala vrela zatrpaju; tako bi Kurej{ije ostale bez vode. Ova zamisao je uspje{no i provedena u djelo. Kurej{ije su bile nasuprot muslimana, a kada su saznali {ta su muslimani uradili sa bunarom, dali su zakletvu da }e se napiti iz bazena koji su napravili muslimani. Najzagrijaniji je bio El-Esved ibn Abd el-Esved el-Mahzumi, koji je bio veoma zao i prgav ~ovjek, pa je rekao: “Kunem vam se Bogom da }u se ili napiti sa njihovoga vrela ili umrijeti prije nego do|em do njega.” Kada se pribli`io vrelu,

244                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Hamza ibn Abdul-Muttalib udario ga je sabljom i odsjekao mu nogu. On je pao na le|a, dok mu je krv {ikljala iz noge. I takav, po~eo je puzati prema vrelu da bi ispunio svoju zakletvu, ali Hamza ga preduhitri jo{ jednim udarcem kojim ga je dokraj~io taman kad je dopuzao tik do vrela. Nakon pogibije El-Esveda, iza|e Utbe ibn Ebi-Rebi’a, a s njim njegov sin Velid ibn Utbe i njegov brat [ejbe ibn Rebi’a i pozva muslimane na dvoboj. Poslanik, a.s., zatra`io je da iza|u trojica mladi}a ensarija, ali mu{rici to odbi{e. Htjeli su trojicu odgovaraju}ih njima - od Kurej{ija. Tada Resulullah, a.s., re~e: “Ustani, Ubejde ibn el-Haris, Hamza, Alija!” Kada je Utbe ~uo njihova imena, re~e: “Da. Odgovaraju}i i cijenjeni.” Dvoboj se zavr{i, a mu{rici Utbe, njegov sin Velid, i njegov brat [ejbe ostado{e poko{eni le`ati. Poslije toga izbi okr{aj prsa u prsa. Ebu-Dud`ane jurnuo je sa isukanom sabljom, probijaju}i redove Kurej{ija. Ispred njega je stao Ebu-Musa’fija koji je bio jedan od saveznika Kurej{ija i jedan od njihovih junaka. Ebu-Dud`ane usmjeri udarac svoje sablje prema njemu i presje~e mu vrat, tako da mu glava osta visiti kao pjevcu, pa se strovali na zemlju. Ebu-Dud`ane je blistao u bici, pjevaju}i d`ihadske kaside i recitiraju}i stihove. Ubio je mnogobrojne junake mu{rike, a me|u njima i Ebu-el-’Asa ibn Kajsa ibn Adijja ibn Sa’da ibn Sehma i Ma’beda ibn Vehba. Ranio je Malika ibn Abdullaha ibn Osmana, koji je podlegao od posljedica rana. Ranio je veliki broj Kurej{ija koji su izbjegavali da stanu ispred njega u otvoren sukob. Voljom Allaha, d`.{., bitka se zavr{ila pobjedom Njegovog Poslanika, a.s., i muslimana, a Kurej{ije su bili potu~eni do nogu. Do`ivjeli su poraz kakav u `ivotu nisu okusili.

CRVENI POVEZ
Kurej{ije nisu prihvatile poraz u Bici na Bedru. Trojica njihovih uglednih ljudi osje}ali su posebnu bol zbog pogibije njihove rodbine na Bedru: Abda ibn Ebi-Rebi’e, Ikrime ibn D`ehla i Safvana ibn Umejje. Oni su podsticali Kurej{ije na pripremanje velike vojske u rat protiv Muhammeda, a.s. I{li su kod Ebu-Sufjana i tra`ili od njega da bude predvodnik te bitke. Kad je prihvatio ponudu, brzo su osigurali dovoljno sredstava za opremu ljudi, jaha}ih `ivotinja i oru`ja. U podsticanju Kurej{ija na osvetu i ubistvo Muhammeda, a.s., u~estvovali su i jevreji iz Medine. Abd, Safvan i Ikrime, iz mr`nje i jeda prema Poslaniku, a.s., i `ele}i osvetu, podsticali su ljude govore}i: “O Kurej{ije, Muhammed vas je potakao na osvetu, ubio je va{e najbolje, pa nas pomozite imetkom u borbi protiv njega, mo`da }emo osvetom ubla`iti gubitke koje nam je nanio.” Kurej{ije su po~ele davati imetke u sakupljanju oru`ja, opreme i svega drugoga

Ashabi Allahovog Poslanika

245

potrebnoga za boj, tako da je sakupljena velika vojska. Pored Kurej{ija u~estvovali su i njihovi saveznici iz plemena Kinane i stanovnici Tihame. D`ubejr ibn Mut’im podsticao je Vah{a ibn Harba na ubistvo Hamze ibn Abdul-Muttaliba, amid`i}a Allahova Poslanika, koji je ubio njegovog amid`u Tuajma ibn Adijja. To je isto ~inila Hinda, k}erka Utbe’a ibn Rebi’e, a `ena Ebu-Sufjana. Ona je izgubila oca, brata i amid`u. Vah{iju je obe}ala veliku svotu novca i mnogo zlata kao nagradu za Hamzino ubistvo. Kada se kona~no opremila, vojska je Kurej{ija iza{la u pravcu Medine pod vo|stvom Ebu-Sufjana. Nakon {to je Allahov Poslanik, a.s., saznao za pokret Kurej{ija, tra`io je mi{ljenje ashaba. Jedan dio ashaba mu je savjetovao da ostanu u Medini zbog lahko}e njene odbrane i odbijanja neprijatelja od nje, dok je jedan dio nagovarao Poslanika, a.s., na izlazak i suprotstavljanje Kurej{ijama van Medine, da ne bi bili optu`eni za kukavi~luk i strah. Kurej{ije su se sa svojom vojskom ulogorili u mjestu Ajnan, nasuprot Medine. Poslanik, a.s., iza{ao je sa vojskom i ulogorio se u udolini Uhuda. Raspodijelio je muslimane i organizirao bojne safove. Na vrh je brda postavio pedeset najvje{tijih strijelaca i naredio im da ne napu{taju svoja mjesta dok se bitka ne zavr{i. To brdo je bilo iza muslimana i prestavljalo je {tit od napada i iznena|enja s le|a. Prije nego {to je po~ela borba, Allahov Poslanik, a.s., upu}ivao je i davao smjernice i savjete muslimanima, a zatim je uzeo svoju sablju i upitao: “Ko }e uzeti ovu sablju sa njenim pravima?” Prilazili su muslimani, tra`e}i je, a Resulullah, a.s., nikom je nije davao dok nije pri{ao Ebu-Dud`ane i upitao: “[ta je njeno pravo, Bo`iji Poslani~e?” On je odgovorio: “Da udara{ njome neprijatelja sve dok se ona ne iskrivi.” Ebu-Dud`ane re~e: “Ja }u je onda uzeti, Bo`iji Poslani~e, s tim njenim pravom.” Pa mu je Poslanik, a.s., dade. Ebu-Dud`anin obi~aj bio je da pove`e glavu crvenim povezom, dr`e}i se odva`no i gordo sa sabljom u ruci. Po{to je uzeo sablju od Allahova Poslanika, a.s., povezao je glavu crvenim povezom i po~eo oholo hodati me|u ljudima. Kada ga vidje kako se kre}e, Allahov Poslanik, a.s., re~e: “Zaista je ovakav hod mrzak Allahu, d`.{., osim u ovakvoj prilici.” Ebu-Dud`ane je hodao, recitiraju}i stihove: “Zare~e me prijatelj moj dragi, u podno`ju brda pokraj palme, da okove ja ne trpim nikad, udaraju}’ sabljom Bo`ijom i Resulovom.”

246                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Zatim je po~ela borba izme|u dvije vojske. U po~etku borbe ~inilo se da }e pobjeda biti na strani muslimana jer su `estoko pritisli Kurej{ije i poljuljali njihove redove. Kurej{ije su po~ele postepeno uzmicati. Kada su muslimanski strijelci, koji su bili na vrhu brda, vidjeli povla~enje Kurej{ija, pomisli{e da je bitka okon~ana i pobjeda dobijena, pa napusti{e svoje polo`aje i krenu{e prema bojnom polju da kupe plijen. Halid ibn Velid je budnih o~iju tra`io slabu ta~ku u muslimanskim safovima, a ovo je bila zlatna prilika. Zaobi{ao je brdo, popeo se na bre`uljak i do{ao muslimanima iza le|a. Halid i njegovi konjanici silovito i brzo udarali su na muslimane i za~as obrnuli tok bitke. Umalo da nevjernici ubiju Allahovog Poslanika, a.s. Ali ~vrsti i dobri ashabi oko njega {titili su ga svojim tijelima kako bi ga spasili. Ebu-Dud`ane udarao je svojom sabljom, poku{avaju}i odbiti mu{rike. O njemu je Poslanik, a.s., nakon boja, rekao rije~i koje su ukrasile blistavost njegove borbe. Naime, kada se Resulullah, a.s., vratio u Medinu, dao je svoju sablju k}erki .atimi da opere krv s nje. I njen mu` Alija, r.a., dao je svoju sablju i rekao: “I moju sablju operi od krvi. Tako mi Allaha, nije me izdala.” Na ovo je Poslanik, a.s., rekao: “Ako si ti bio ~vrst u borbi, pa bili su i Sehl ibn Hanif i Ebu-Dud`ane.” Ebu-Dud`ane nosio je Resulullahovu, a.s., sablju u svim narednim bitkama poslije Uhuda.

PRESELJENJE NA AHIRET
Poslije smrti Allahovoga Poslanika, a.s., izabran je Ebu-Bekr, r.a., kao halifa muslimana. Najopasnije stvari koje su se pojavile za njegova hilafeta jesu: suprotstavljanje halifi, odmetanje arapskih plemena od islama i odbijanje davanja zekata. Pojavili su se la`ni poslanici koji su oko sebe okupili ljude svoga plemena i u njima probudili plemenski d`ahilijetski duh. Odred mud`ahida na ~elu sa Halidom ibn el-Velidom uputio se ka murtedskom plemenu Benu-Hanife u El-Jemami, koji su bili okupiljeni oko la{ca, prevaranta i pagana Musejleme el-Kezzaba- samozvanoga poslanika. Halifa se suprotstavio tim odmetnicima ~vrsto i odlu~no tako {to je poslao jedanaest vojski, na razli~ite strane Arapskoga poluotoka, da presude odmetni{tvu. Vo|e tih vojski uspjele su vratiti ljude u islam i presuditi vo|ama pokreta odmetni{tva. Ikrime ibn Ebi-D`ehl i [urahabil ibn Hasne nisu uspjeli presuditi Musejlemi ibn Habibu el-Kezzabu, jer je on uspio sakupiti ogromnu vojsku svoga plemena Benu-Hanife i nekih njegovih saveznika, tako da je sa sobom imao ~etrdeset hiljada boraca. Zato je halifa zatra`io od Halida ibn Velida da ode u El-Jemamu kao vo|a kompletne islamske vojske i da presudi Musejlemi el-Kezzabu. Kada je stigao u El-Jemamu, Halid, r.a., organizirao je i ustrojio safove. Brzo je buknula borba izme|u muslimana i murteda. Pleme Benu-Hanife sna`no je napalo muslimane, ispoljili su veliko iskustvo ratovanja i pokazali hrabrost i prodornost u napadu, pa se muslimani

Ashabi Allahovog Poslanika

247

dado{e u bijeg. Jedan broj ~asnih ashaba ostao je nepokolebljivo na mjestu borbe, pa kad ostali muslimani vidje{e njihovu ~vrstinu, pokaja{e se zbog svog bje`anja i vrati{e se na bojno polje. Iman je plamtio u njihovim srcima, povratili su snagu nakon klonulosti, pa su prisilili pleme Benu-Hanife na povla~enje u tvr|avu zvanu “Ba{~a smrti”. Muslimani su uspjeli provaliti u tvr|avu nakon hrabrog poduhvata El-Beraa ibn Malika. Kada je smaknut Musejlema el-Kezzab, grupa ratnika iz plemena Benu-Hanife pobjegla je u jedno utvr|eno mjesto. Slijedio ih je Ebu-Dud`ane. Sko~io je sa jednog visokog zida prema njima i pri padu na zemlju slomio nogu. Nastavio je udarati svojom sabljom sjede}i na zemlji, ali su odmetnici navalili na njega i ubili ga. Allah se smilovao Ebu-Dud`ani, vitezu, mud`ahidu, {ehidu mu’minu.

KA’KA’ IBN AMR ET-TEMIMI, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Ka’ka’, a sin je Amra et-Temimija. Bio je vitez o kojem se nadaleko ~ulo, dostojanstven i ozbiljan. Bio je visok oko dva metra, imao je izrazito razvijeno tijelo, duge noge, {iroka prsa i bujnu kosu. Imao je taman ten. Po prirodi je bio strog i prema ljudima se odnosio odsje~no i gordo. Njegova prsa krila su veliko i hrabro srce, tako da nije prezao od smrti niti je uzmicao, bez obzira na opasnosti. Imao je jak i prodoran glas tako da kada bi zagalamio, ljudi ispred njega razbje`ali bi se od straha. Halifa Ebu-Bekr rekao je: “Ka’ka’ov glas u bici je bolji od hiljadu ljudi.” Bio je rje~it pjesnik i spjevao je nekoliko kasida o ljepoti islama i o veli~ini Allahovoga Poslanika, a.s.

PRELAZAK NA ISLAM
Nakon osloba|anja Meke i nakon {to se Allahov Poslanik, a.s., vratio u Medinu, iz raznih dijelova Arapskoga poluotoka pristizale su delegacije arapskih plemena, objavljuju}i svoje pristupanje dini-islamu. Devete godine po Hid`ri, poznatoj kao “Godina delegacija”, u Medinu je do{lo pleme Benu-Temim sa velikom delegacijom koju su sa~injavali njihovi najugledniji predstavnici me|u kojima su bili: Utarid ibn Had`ib, Akre’a ibn Habis, Hattat ibn Jezid, Zeberkan ibn Bedr, Kajs ibn Asim, Ujejne ibn Hisn, Ka’ka’ ibn Amr i njegov brat Asim. Kada su do{li pred mesd`id, povikali su: “Muhammede... Izi|i pred nas!” Njihovo dozivanje uznemirilo je Allahovoga Poslanika, a.s. Kada je iza{ao pred njih, njihov vo|a mu re~e: “Muhammede... Do{li smo da se nadme}emo ,40 ...pa dozvoli da na{i pjesnici i govornici po~nu.”

250                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Prvo je govorio Atarid, kazao je razloge ponosa njihovoga naroda. Odgovorio mu je Sabit ibn Kajs ibn [emas. Istakao je veli~inu Gospodara svih svjetova i odlike Njegovoga Poslanika, a.s. Nakon toga, ustao je pjesnik Beni-Temima Zeberkan. Izrecitovao je kasidu hvale svoga naroda. Odgovorio mu je pjesnik Allahovoga Poslanika, a.s., Hassan ibn Sabit, opisuju}i veli~inu islama i plemenitost porijekla Muhammeda ibn Abdullaha, a.s., i istakav{i svetost Objave. Poslije njih ustao je Akre’a ibn Habis i rekao: “Tako mi oca moga, ovo mu je poklonjeno... Njegov govornik je rje~itiji od na{ega govornika..., njegov pjesnik je nadareniji od na{ega pjesnika i njihovi glasovi su ja~i od na{ih.” Svi ~lanovi ove delegacije primi{e islam.

POKORAN MUD@AHID
Delegacija plemena Temim vratila se u svoje domove u Jemen. Nakon odre|enog vremena Ka’ka’ ibn Amr za`elio je da ponovo vidi Allahovoga Poslanika, a.s., i da bude u njegovoj blizini, te je oti{ao u Medinu. Ibn-Amra islam je oplemenio, postao je blag, pa su ga ljudi zavoljeli, a prije su ga izbjegavali zbog osorog pona{anja. Jednom je me|u ashabima Ka’ka’ sjedio sa Allahovim Poslanikom, a.s., koji se okrenu prema njemu i upita ga: “[ta si pripremio za d`ihad?” Ka’ka’ mu je odgovorio: “Pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku, i svoga konja.” Allahov Poslanik, a.s., na to re~e: “To je vrhunac.” Ka’ka’ je konje smatrao najboljim sredstvom za rat i mir. Brinuo se o konjima, a bio je vje{t u jahanju tako da je umio osedlati konja u trku, uprkos tome {to je imao krupno tijelo. Tako|er je spjevao mnoge kaside hvale Allahovoga Poslanika, a.s. Zabilje`eni su sljede}i njegovi stihovi: Vidio sam munju tihamsku. Pokazuje jaha~u puteve do vrlina. Me|u Allahovim sabljama je i sablja Muhammedova i onih koji mu prethode prema tradiciji slobodnih i mnoge sljedbenike njegove. Tada, jednog za drugim, njihove dvorce poru{ismo u Hiri, riznici pravoj. Mi uni{tismo te dvorce,

Ashabi Allahovog Poslanika

251

prijestolje im se gotovo sru{ilo zbog prevrtljivaca, kukavica. U ratu sa murtedima Ebu-Bekr, r.a., birao je sna`ne i hrabre zapovjednike mud`ahidskih odreda. Me|u njima je izabrao i Ka’ka’a ibn Amra. Naredio mu je pokret na Beni-Kab, sa zadatkom da ugu{i njihovo odmetni{tvo. Rekao mu je: “Idi i napreduj sve dok ne zarobi{ Alkama ibn Alseta pa mi ga dovedi kao zarobljenika ili ga ubij. Znaj da je lijek za du{u borba na Allahovom putu, pa radi kako umije{ i mo`e{.” Krenuo je na ~elu izvidnice u pravcu Benu-Kaba. Kada su stigli do mjesta gdje se Alkame ulogorio, u blizini bunara sa vodom, muslimani su izveli brz napad na odmetnike, a Alkame se uspio do~epati konja i pobje}i. Muslimani su u{li u borbu sa ostalim Alkamovim ljudima, a oni brzo obznani{e svoje pokajanje i povratak u islam. Ka’ka’ je obustavio borbu i, zarobiv{i ih, poveo ih halifi Ebu-Bekru, r.a. Htio je da on odlu~i {ta }e s njima uraditi, jer su se pokajali i vratili u islam tek kada su napadnuti i kada su se upla{ili za svoje `ivote. Kada su zarobljenici dovedeni pred halifu, Alkamova `ena i djeca reko{e da oni nisu napu{tali islam i da nisu podr`avali Alkama. Po{to se uvjerio da su se svi zarobljenici istinski povratili u islam, halifa je naredio da se oslobode. Alkame ibn Alset je nakon nekog vremena do{ao u Medinu, obznanio svoje pokajanje i povratak islamu, te je `ivio ~estitim i kreposnim `ivotom muslimana. Ka’ka’ je u~estvovao i u ostalim vojnim pohodima protiv odmetnika od islama sve dok taj pokret nije bio potpuno uni{ten.

NAJPRIJE IRAK
Nakon svr{etka ratova protiv odmetnika Musenna ibn Harise [ejbani po~eo je sa pojedina~nim i povremenim napadima na podru~ja Iraka. Potom je tra`io da mu halifa dozvoli organiziranije napade i da ga pomogne s mud`ahidima dobrovoljcima. Halifa je naredio Halidu ibn Velidu i Ijadu ibn Ganmu da krenu u osvajanje Iraka. Prije nego je krenuo prema Iraku, Halid ibn Velid je poslao halifi pismo tra`e}i pomo} u ljudstvu jer se nakon prestanka ratova protiv odmetnika veliki broj ljudi vratio u Medinu. Halifa je to i u~inio, a me|u mud`ahidima su bili i Ka’ka’ ibn Amr i njegov brat Asim. Do{li su u mjesto Nebad`, u kojem je bio privremeni logor, a zatim je Halid organizirao vojsku, odredio du`nosti i uputio se prema mjestu Mezar, koje se nalazi u oblasti Ubulleh. Zapovjednik cijele te oblasti, koja je bila pod vla{}u Perzijanaca, bio je Hurmuz, a stanovnici te oblasti su bili Arapi kr{}ani. Halid ibn Velid ponudio je Hurmuzu da primi islam; ili da grad preda na miran na~in uz uslov da pla}aju d`izju; ili borba. Poslao mu je pismo sljede}eg sadr`aja: ”Primi islam, spasit }e{ se ili prihvati sa svojim narodom da

252                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

`ivite kao {ti}enici islamske dr`ave uz izdvajanje d`izje. U protivnom, nemoj kriviti nikog drugog osim sebe... Znaj da sam do{ao sa ljudima koji vole smrt kao {to vi volite `ivot.” Kada je Hurmuz pro~itao pismo, odlu~io se na borbu. Odmah je zatra`io od perzijskog kralja pomo} u vojsci i naoru`anju, te je brzo skupljena velika vojska. Borba je bila neizbje`na, pa je Halid podijelio vojsku na tri dijela. Svaki od odreda poslao je posebnim putem prema izvoru vode koji se zvao Hafir. Hurmuz je krenuo u susret Halidu i njegovoj vojsci. @elio je da njegovi vojnici budu ustrajni i da ne bje`e iz borbe, pa ih je rasporedio u bojne redove, a zatim povezao lancima. Pojedine vojskovo|e bunili su se {to vezivaju vojnike strance (Arape) u lance. “Povezali ste ih u korist neprijatelja. Ne ~inite to jer je to lo{ znak.” Oni koji su podr`avali ideju vezivanja u lance, a me|u njima i Hurmuz, zajedljivo su odgovorili: “[to se vas ti~e... pri~a se da vi namjeravate pobje}i iz borbe?...” I po obi~aju, prije same borbe odigravao se dvoboj izme|u vitezova. Hurmuz je `elio obmanuti muslimane i ubiti vojskovo|u Halida ibn Velida. Dogovorio se sa svojim vojnicima da nasrnu na Halida kada njih dvojica izi|u na dvoboj. Hurmuz je pro{ao izme|u dvije vojske, oholo idu}i i dr`e}i ruku na oru`ju, pa re~e: “^ovjek na ~ovjeka... gdje je Halid?” Halid ibn Velid iza{ao je pred njega sa sabljom u ruci te je po~eo dvoboj izme|u dvojice vojskovo|a. U po~etku su izbjegavali me|usobne udarce. U jednom trenutku Halid se hitro ustremio na protivnika, {~epao ga rukama i oborio na zemlju. Perzijanski vojnici su tada jurnuli i opkolili dvojicu vojskovo|a, kako su prethodno i isplanirali, s ciljem da ubiju Halida. Kada su Perzijanci jurnuli prema njima dvojici, Ka’ka’ je shvatio podmuklost plana i prevare. Potr~ao je i pozvao muslimane da priteknu u pomo} Halidu. Muslimani su jurnuli da odvrate Perzijance od Halida, a on je Hurmuza obuhvatio oko vrata i slomio mu ga. Perzijance obuze strah gledaju}i kako im vojskovo|a pade, pa se okrenu{e u bijeg. Me|utim, muslimani koji su ih slijedili sa isukanim sabljama lahko su ih stizali i ubijali jer su oni bili me|usobno povezani lancima pa nisu mogli tr~ati. Pao ih je veliki broj. Zato je ova bitka nazvana “Bitka lanaca”, ~ija je koli~ina bila teret karavana. Poslije ove bitke muslimani su nastavili sa napredovanjem. U okr{aju koji se odigrao kod grada Veled`e, Perzijanci su pretrpjeli veliki poraz. Izra`avaju}i svoj ponos sa muslimanima, Ka’ka’ ibn Amr izrekao je kasidu: Nisam vidio ljude kao {to sam vidio ljude kod Veled`a; najhrabrije i najplemenitije. Boj se bije na sve strane, dok vrijeme ne donese potpun poraz. Najve}u bitku protiv Perzijanaca i njihovih saveznika, arapskih kr{}ana, muslimani su vodili kod grada Ulejsa, izgra|enog na obalama Eufrata. Perzijanci su uvidjeli opasnost koja

Ashabi Allahovog Poslanika

253

im prijeti zbog napredovanja muslimana, te su kod grada Ulejsa skupili veliku vojsku, zajedno sa vojskom arapskih plemena Tejm el-Lat, Dabia, El-Dahije i vojskom od stanovnika Hire. Za njihovog zapovjednika odredili su D`abana. U po~etku bitke Perzijanci su iskazali veliku hrabrost i odlu~nost, o~ekuju}i da im stignu nova velika poja~anja. A Halid je ispred svojih vojnika stao i rekao: “Gospodaru moj, ako nam podari{ pobjedu, kunem Ti se da ne}u ostaviti ni jednog od njih. Podari nam pobjedu protiv njih pa da napravim rijeku od njihove krvi.” Ova njegova zakletva muslimanima pove}a snagu i moral, a Ka’ka’ je tada glasno viknuo da je sva okolica odzvanjala od njegovog glasa. Muslimani su u{li u okr{aj `ele}i jedno od dvoje: pobjedu ili {ehadet na Allahovom putu. Ka’ka’ je jahao svoga konja i probijao perzijske redove, a sablja mu je bila crvena od njihove krvi. Perzijanci su tonuli u poraz, po~eli su bje`ati, a muslimani ih tako pozarobljava{e i pobi{e ogroman broj. Eufrat je postao crven od njihove krvi. Ova bitka je nazvana “Krvava rijeka”. Nakon “Krvave rijeke” osvojena je Emgu{ija i Makr, a Hira je dobijena sporazumom, nakon kratkog opsjedanja od nekoliko dana. Nakon niza fantasti~nih pobjeda Ka’ka’ je izrekao sljede}u kasidu: Neka Allah napoji poginule vodom Eufrata, a i ostalim vodama iz Ned`afa i Karanifa, a mi Hurmuza pregazismo. Poslije Hire osvojeni su Ajn Temr i Devmetul-D`endel. Halid ibn Velid okon~ao je osvajanje svih gradova koji su bili zapadno od rijeke Tigris, te mu je jedino preostalo da pre|e rijeku i uputi se prema Medainu, prijestolnici Kisre.

PREMA [AMU
Dok je Halid ibn Velid vr{io raspored vojske i pravio plan o zauzimanju Medaina, od halife mu je stiglo nare|enje da komandu nad ira~kim frontom prepusti Musenni ibn Harisu, a da se on uputi u pravcu [ama i da tamo preuzme komandu nad islamskom vojskom, umjesto Ebu-Ubejde ibn D`erraha. U halifinoj je naredbi pisalo: “Kreni sa polovinom vojske prema Jermuku gdje }e{ se sastati sa muslimanima koji su ve} izmoreni i iscrpljeni, a iscrpili su i svoje neprijatelje. Raduj se iskrenom nijetu i sre}i, Ebu-Sulejmane. Izvr{i zadatak koji je pred tobom, Allah }e ti upotpuniti nagradu. Napusti Irak i ostavi stanovnike koje si zatekao u njemu, pa kreni sa polovinom hrabrih ratnika koji su sa tobom stigli u Irak iz Jemame. Kada stigne{ u [am i sretne{ se sa Ebu-Ubejdom ibnul- D`errahom i muslimanima koji su sa njim, preuzmi zapovjedni{tvo vojske. Za zapovjednika druge polovine vojske Iraka odredi Musennu ibn Harisa.”

254                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Halid i Musenna po~eli su razdvajati vojsku i svaki od njih uzimao je istovremeno i zapovjednike svoga dijela vojske. Halid je odabrao: Ka’ka’a ibn Amra, Adija ibn Hatima Taija, Dirara ibn Hattaba, Dirara ibn Ezvera, Ijjada ibn Ganma, Hi{ama ibn Utbeta ibn Ebi-Vekkasa, D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija, D`erira ibn Abdullaha Humejrija i Hanzalu ibn Rebi’u. Dok je stigao na front u [am, Halid je odmah ujedinio vojsku i stavio je pod svoju komandu odrediv{i istovremeno zapovjednike odreda. Krenuo je u osvajanja. Osvojio je Basru, Ed`nadin i .ahl Bisan. Najve}e podvige Ka’ka’ ibn Amr pokazao je za vrijeme osvajanja Damaska. Ovaj je drevni grad bio opasan visokim i {irokim zidom ~ija je du`ina bila oko hiljadu i {est stotina metara, a {irina oko hiljadu metara. Iza zida je bio iskopan kanal napunjen vodom. [irina kanala na pojedinim mjestima iznosila je oko dvadeset metara. Grad je imao {est vrata i to: isto~na ili ira~ka, Tomova, .eradisova, D`abijska, mala i ksanska vrata. Halid je ~etiri mjeseca opsjedao Damask. Na svaku kapiju odredio je odred vojske, a Ka’ka’ je bio sa grupom vojnika koji su blokirali isto~na vrata. Opsada nije bila jaka niti stalna, jer su muslimani povremeno odlazili i vodili bitke, da bi se poslije vratili opsadi Damaska. Zapovijedanje Damaskom u ime rimskog cara Herakla obavljao je jedan tamo{nji patrijarh po imenu Nestas ibn Nestorijus. Dok su muslimani opsjedali Damask, Nestasu se rodio sin pa ga je to posebno obradovalo. @elio je proslaviti ro|enje sina te je u prvu nedjelju zaklao stoke i ispekao mesa i pripremio alkohola. Ljudi su se najeli i napili tako da ih je ve}ina zakunjala i pozaspala. Halid je pratio {ta se doga|a u Damasku podsredstvom izvi|a~a koji su ga obavijestili o proslavi i nemarnosti stra`ara. Stra`a je ra~unala da su gradske zidine neosvojive, a Halid, Ka’ka’ i Mezur ibn Adij Ad`eli pripremili su plan. Trebalo je nabaciti konopce na zidine pomo}u kojih }e se muslimani uspeti na njih. Kada se popnu na zidine, zajedni~ki }e zau~iti tekbire, {to }e biti znak da se muslimani skupe i pripreme ispred kapija. Oni }e se potom spustiti i otvoriti kapije te }e zajedno navaliti, i uz Allahovu dozvolu, osvojiti grad. Plan je bio precizan i te`ak, a za njegovo ostvarenje bili su potrebni hrabri ljudi jakog imana. Izabrani mud`ahidi uzeli su mje{ine za vodu napunjene zrakom da im pomognu prilikom plivanja kanalom kojim je grad bio opasan. Prvi su krenuli Ka’ka’ ibn Amr i Mezur ibn Adij. Izbacili su svaki po u`e sa kukom na gradske zidine i hitro se uspeli. Zatim su spustili ljestve da se i ostali mud`ahidi koji su bili s njima popnu na zidine. Kada su se muslimani skupili na vrhu zidina, Ka’ka’ je jednoj grupi naredio da sa njim si|u u grad do kapija i da ih, uz Allahovu pomo}, otvore muslimanima koji su ~ekali ispred. Drugu grupu mud`ahida ostavio je na zidinama da ~uvaju prolaz. I krenuli su, zadr`avaju}i dah, sa isukanim sabljama. Spu{tali su se u grad dok su stanovnici Damaska lumpovali i slavili. Brzo i lahko otvorili su {est kapija grada. Jurnuli su u grad izvana, kose}i sabljama protivnike. Damask je Allahovom voljom pao u ruke muslimana zahvaljuju}i imanu i hrabrosti

Ashabi Allahovog Poslanika

255

mud`ahida, kao {to je bio Ka’ka’ ibn Amr, koji je opisuju}i taj dan izrekao sljede}e stihove: “Mjesecima smo opsijedali Damask bore}i se protiv Rimljana. Padali su poko{eni sabljama, otvorili smo ira~ku kapiju na silu i svi su nam se predali, pa kada smo posjekli njihove vratove u Damasku, bje{e uni{teni, sve su pal~eve svoje grizli.” Bitka na Jermuku pokazala je Ka’ka’ovu veli~anstvenu hrabrost, a njegovo juna{tvo zapanjilo je muslimane te se o tome dugo pri~alo. Bio je u srcu mud`ahidskih safova i poput nadolaze}e bujice kr{io redove Rimljana. I hvala Allahu, muslimani su pobijedili, a Ka’ka’ je iz ponosa kazao sljede}e stihove: “Zovu Ka’ka’a zbog svake nevolje, a Ka’ka’ se odaziva uzvikom.”

PONOVO U IRAKU
Tek {to je zavr{ena borba sa Rimljanima u [amu, nakon odlu~uju}e bitke na Jermuku, stigla je naredba od Vladara pravovjernih da se dio vojske kojom je zapovjedao Halid prebaci u Irak gdje je bila potrebna pomo} vojsci S’ada ibn Ebi-Vekkasa za okr{aj na Kadisiji. Ka’ka’ je krenuo sa malom skupinom ljudi iz plemena Beni-Temim, `ure}i prema Kadisiji. Stigao je drugi dan bitke i priklju~io se u redove Beni-Temima. Odmah po dolasku preuzeo je zapovjedni{tvo dijela vojske. Istupio je na ~elo vojske i rekao: “Ko je spreman za dvoboj?” Kada su ga vidjeli, muslimani su se obradovali {to je me|u njima, poznavaju}i njegovo iskustvo, hrabrost i vje{tinu. Na dvoboj iza{ao je Perzijanac ogromnog tijela, gustih i debelih obrva, stra{noga izgleda. Nadimak mu je bio: “^ovjek sa debelim obrvama”. Ka’ka’ ga je upitao: “Ko si ti?” “Behmen D`azivejh”, odgovorio je. ^uv{i to ime, Ka’ka’ planu i glasno povika: ”Ovo je osveta za Ebu-Ubejdu, Selita i ostale mud`ahide - {ehide “Bitke kod mosta”. Naime, u toj “Bici kod mosta” Behmen D`azivejh porazio je muslimane i ubio njihovoga zapovjednika Ebu-Ubejda Sekafija. Behmen je bio zapovjednik glavnine perzijske vojske. Ka’ka’ je neustra{ivo i odlu~no jurnuo pa je zamahnuo sabljom i udario Behmena po glavi tako da mu je glavu rascijepio na pola. Ovaj pade kao klada na zemlju. Muslimani su zau~ili tekbire, a Ka’ka’ je sna`nim

256                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

glasom uzviknuo: “Ko je spreman za dvoboj?” Prema njemu je istupio Perzan, zapovjednik pozadine perzijske vojske. I njega je brzim zamahom sablje usmrtio. Toga dana, samo u dvobojima, Ka’ka’ je ubio trideset Perzijanaca, njihovih velikih junaka. Posljednji je bio njihov najve}i i najja~i heroj po imenu Bezerd`emher Hemezani o kojem je Ka’ka’ izrekao kasidu: “Usmrtio sam ga i du{a ga napusti deru}i se. Kao sun~eve zrake u no}i Bitke na Kadisiji, protiv najhrabrijih ljudi. Ubijaju}i ih na surov na~in dok se ne smiri moja du{a.” Tre}i dan borba izme|u muslimana i Perzijanaca bila je strahovita. Rustem, zapovjednik perzijske vojske, u prve bojne redove postavio je slonove koje je predvodio veliki bijeli slon. Taj je bio i najja~i i najopasniji slon za muslimane. S’ad ibn Ebi-Vekkas primijetio je kako bijeli slon lomi sve pred sobom, te je poru~io Ka’ka’u i njegovom bratu Asimu: “Moramo se rije{iti bijeloga slona.” Ka’ka’ i Asim odmah su sko~ili prema slonu. Obojica su nosili u jednoj ruci koplje a u drugoj sablju. Ka’ka’ je kru`io oko slona, pa kad je ugledao priliku, jako ga je udario po surli kriknuv{i svojim sna`nim glasom. Slon je zbog tog udarca ispustio sna`an i zaglu{uju}i krik od kojeg se zemlja potresla, zatim se okrenuo nazad trapaju}i bez orjentacije, i gazio je i gnje~io perzijske vojnike. Bitka se nastavila tokom cijele no}i i zbog toga je nazvana “No} cviljenja”. U praskozorje je Ka’ka’ skupio nekoliko ljudi i naredio im da kroz sredinu perzijske vojske naprave prolaz i do|u do Rustema. On je krenuo na ~elu grupe i uspjeli su prokr~iti prolaz kroz neprijateljsku vojsku. Me|utim, kada su stigli do Rustemovoga {atora, nisu nikoga na{li. Jedan od mud`ahida primijetio je mazgu kako stoji iza Rustemovoga {atora. Kad joj se pribli`io, spazio je Rustema da stoji iza nje te se bacio na njega i brzim udarcem po glavi na mjestu ga usmrtio. Hilal ibn Alefe Temimi povikao je: “Tako mi Gospodara K’abe, ubijen je Rustem..., ovamo...” Perzijanci su na Kadisiji do`ivjeli pravi kolaps, te su od tada u cijelom Iraku i na ju`nim dijelovima Perzije izgubili utjecaj. Nakon toga pali su gradovi Medain, D`elula i Hanikin. S’ad je sastavio brigadu mud`ahida i za zapovjednika odredio Ka’ka’a ibn Amra i naredio im da osvoje Halevan, drugu prijestonicu Kisre. Kada je Jezded`ird saznao da su prema njemu krenuli muslimani, pobjegao je iz grada, a muslimani su ga lahko zauzeli.

Ashabi Allahovog Poslanika

257

PRESELJENJE NA AHIRET
Ka’ka’ se borio u muslimanskim redovima sve do ubistva halife Osmana ibn Affana, r.a., i pojave velike smutnje. U Basri je Alija, r.a., stajao nasuprot Ai{e, Majke vjernika, te je malo trebalo da izbije `estoka borba. Taj je dan nazvan “Devin dan” jer je Majka vjernika bila u nosiljci na devi. Me|utim, Ka’ka’ovo posredni{tvo sprije~ilo je borbu, a on se poslije izdvojio iz sukoba i oti{ao u grad Ilij’a, u Palestinu, gdje je i umro ~etrdesete godine po Hid`ri.

MUHAMMED IBN MESLEME, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Muhammed, sin je Meslemin, a on sin Halidov, a on Adijjev, a on Med`de’in, a on El-Harisov, a on Hazred`ov, a on Amrov, a on Malikov, a on sin El-Evsa el-Ensarija el-Evsa el-Harisa. Bio je saveznik Beni-Abdul-E{hela, a nosio je nadimak Ebu-Abdurrahman.

NJEGOVA LI^NOST
Isticao se me|u islamskim li~nostima svojim jasnim i preciznim govorom, postupcima i stavovima. Muhammed ibn Mesleme mjerio je stvari duboko, razmi{ljaju}i o njima i mudro ih analiziraju}i. Svakom rije~ju te`io je iskazati istinu onakvom kakva jest, bez dodavanja ili oduzimanja. To je bio razlog da bude pouzdan kod Allahovoga Poslanika, a.s., i kod halifa poslije njega. Ro|en je u obrazovanoj porodici, a i sam je bio obrazovan kada je broj pismenih ljudi bio veoma mali. Bio je krupan, visok i pro}elav. Imao je {iroka ramena i prsa i sme| ten. Bio je poznat po ubita~nim udarcima u odgovaraju}im prilikama i vrlo rijetko je ma{io cilj, izuzev ako bi neprijatelj blokirao udarac. Proveo je `ivot uzgajaju}i konje, njeguju}i ih i trguju}i njima, pa je u Medini vrijedio kao ~ovjek sa najvi{e iskustva u poslovima oko konja.

260                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

PRIMANJE ISLAMA
Muhammed ibn Mesleme imao je dvadeset dvije godine kada je Muhammedu ibn Abdullahu, a.s., do{la Objava i kada je on po~eo pozivati u islam. Allahova odredba bila je da stanovnici Medine pomognu Allahova Poslanika, a.s., nakon {to su se Kurej{ije neprijateljski pokazale, bore}i se protiv njega, zlostavljaju}i ga i pori~u}i njegovo poslanstvo. Medinski su prvaci na Akabi izrazili svoju pripadnost islamu i dali prisegu na vjernost Resulullahu, a.s. Nakon toga, Allahov Poslanik, a.s., poslao je Mus’aba ibn Umejra u Medinu da obja{njava ciljeve islama i da poziva u islam, da ih u~i Kur’anu i propisima vjere. U po~etku, Muhammed ibn Mesleme nije pridavao pa`nju novoj vjeri, sav se bio posvetio poslovima oko konja. A sam je nastojao svojoj djeci pru`iti pravi odgoj i odvratiti ih od pokvarenosti i zablu|enosti tada{nje mekanske omladine. Mus’ab ibn Umejr odsjeo je u ku}i Ebu-Umame Es’ada ibn Zurare. Tu je ku}u u~inio sjedi{tem i mjestom sastajanja i skupljanja Medinelija, odakle je {irio islam. Planirao se udru`iti sa Es’adom, pa da zajedno pozivaju medinske prvake. Cilj je bio: pove}ati broj muslimana, i pobolj{ati i uljep{ati njihov ahlak i dr`anje. Broj vjernika dostigao je ~etrdeset ljudi. Tako, jednoga dana, Mus’ab je ustao da klanja ljudima u d`ema’atu. Muhammed ibn Mesleme, prolaze}i kraj ku}e Es’ada ibn Zurare, ~uo je u~enje Kur’ana. A sa Es’adom je ina~e bio u rodbinskim vezama, naime, Ibn-Mesleme je bio sin tetke njihova prvaka S’ada ibn Mu’aza. U{ao je, `ele}i ispitati pravu istinu, i u ku}i zatekao muslimane kako stoje u pravim i zbijenim safovima, rame uz rame. Predvodio ih je Mus’ab ibn Umejr. Odu{evio ga je njihov ibadet u kojem su ljudi stajali u istim safovima, iza jednoga predvodnika. Slu{ao je Mus’abovo u~enje Kur’ana, blagim i skru{enim glasom; zapanjila ga je originalnost rije~i i poruka koje nisu mogle biti ljudska tvorevina. Kada su zavr{ili namaz, Muhammed ibn Mesleme pri{ao je Es’adu ibn Zurari i upitao ga: “Ko ti je taj prijatelj?” Es’ad mu je odgovorio: “On je Mus’ab ibn Umejr, ashab Muhammeda ibn Abdullaha, Allahova Poslanika.” Muhammed ibn Mesleme zatra`io je da ga predstavi Mus’abu, a nakon {to je ovaj to u~inio, Mus’ab mu je po~eo obja{njavati prinicipe islama i ciljeve poslani~ke misije. Muhammed je osjetio jaku naklonost prema novoj vjeri. Spoznao je da je istinita i ispravna, a bio je istan~an u razmi{ljanju i odmjerenih stavova. Istoga trenutka priklju~io se d`ematu muslimana izraziv{i svoje prihvatanje islama. Oti{ao je potom ku}i i cijelu svoju porodicu pozvao u vjeru, a oni mu se, Allahovom milo{}u, svi odazva{e i prihvati{e dini-islam.

Ashabi Allahovog Poslanika

261

ASHABSKA PORODICA
Muhammed ibn Mesleme u novoj vjeri na{ao je put koji upu}uje zalutala srca, kolebljive i op~injene du{e i postao je daija dini-islama. Osje}ao je istinsku sre}u i zadovoljstvo sa `enom i djecom kada su klanjali u d`ema’atu i u~ili Kur’an, komentiraju}i njegove poruke i upute. Najvi{e od svih ~eznuli su za susretom sa Allahovim Poslanikom, a.s. A kada je Resulullah, a.s., u~inio hid`ru u Medinu, Muhammed ibn Mesleme na{ao se sa svim ~lanovima svoje porodice u okupljenoj masi, koja ga je ~ekala da mu iska`e dobrodo{licu. Pjevali su ilahiju: Tale’al Bedru alejna, min senijjetil veda’i ved`ebe{-{ukru alejna ma dea lillahi da’i, ejjuhel meb’usu fina, d`i’te bil emril muta’i, d`i’te {erreftel-Medineh, merhaben ja hajre-da’i. Muhammed ibn Mesleme dr`ao je povodac ~istokrvnoga arapskoga konja prave}i pokrete koji su govorili da dobro poznaje vje{tinu jahanja. Bio je jedan od najsre}nijih {to je vidio Muhammeda, a.s. Allahov Poslanik, a.s., cijenio je mnogo Ibn-Meslemu pa ga je pobratio sa Ebu-Ubejdom Amirom ibn el-D`errahom. Allah, d`.{., je njegovu porodicu u~inio ~asnom, a njega cijenjenim ashabom. Njegovi sinovi: Abdurrahman, Abdullah, D`a’fer, S’ad, Amr i Mahmud bili su Resulullahovi, a.s., ashabi i zajedno sa svojim ocem bili su u slu`bi misije i vjere kojoj je pozivao, neka je hvala Allahu, Koji ih je uputio i neka je Njegovo zadovoljstvo na sve njih.

PRVI DOBROVOLJAC
Muhammed ibn Mesleme posvetio se islamu i zajedno sa ostalim ~lanovima svoje porodice bio odani Poslanikov, a.s., mud`ahid. Na Bedru je juri{ao na svome rasnome konju, kose}i sabljom mu{ri~ke glave. Na Uhudu je zajedno sa sinovima bio nepokolebljiv, uprkos te{koj poziciji muslimana. Borio se svom snagom da udalji mu{rike od Allahova Poslanika, a.s., `ude}i da ga Allah, d`.{., po~asti {ehadetom. Bio je po`rtvovani dobrovoljac koji se upu{tao u te{ke akcije juri{aju}i na borbene redove neprijatelja, u skladu s planom koji je pravio u svojoj glavi. Bio je me|u prvima do neprijatelja. Vjerovatno su njegova smjelost i odva`nost, i plan koji je skovao da bi ubio K’aba ibn E{refa, razlozi zbog kojih je dobio nadimak “Prvi dobrovoljac u islamu.” K’ab ibn E{ref je bio najlju}i protivnik islama i naj`e{}i u zlostavljanju i uznemiravanju

262                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

muslimana. Bio je jedan od prvaka iz porodice Nebhan, iz plemena Tajj. Majka mu je bila iz plemena Benu-Nadir. Neposredno poslije pobjede muslimana na Bedru; pobjede u kojoj je razbijen i poni`en neprijatelj u liku mu{rika i kafira i pobjede koja je presudila kurej{ijskim vo|ama i prvacima, Allahov Poslanik, a.s., poslao je radosnu vijesti u Medinu po dvojici ashaba: Zejdu ibn Harisu i Abdullahu ibn Revvahi. Oni su razglasili vijest o pobjedi i pogibiji ve}ine kurej{evi~kih prvaka. Muslimani su donosili {ehadete i tekbire.: “Nema boga osim Allaha! Allah je najve}i!...” Zahvaljivali su Uzvi{enom Allahu, Koji im podari pobjedu. K’ab ibn E{ref boravio je u Medini kada je do njega stigla vijest o pobjedi muslimana. Potreslo je Allahovog neprijatelja to {to je ~uo, pa je srdit rekao: “Tako mi Allaha, ako je Muhammed ubio ove, onda je bolje umrijeti nego `ivjeti.” Po~eo je temeljito ispitivati vijesti i sakupljati informacije o Bici na Bedru. Kada se uvjerio da su muslimani pobijedili, nije mogao podnijeti da ostane u Medini pa se preselio u Meku. Nastanio se u ku}i Muttaliba ibn Ebi-Veda’a ibn Dubejre es-Sehmija i njegove `ene Atike, k}erke El-Ajsa ibn Umejje ibn Abdu{-[emsa ibn Abdul-Menafa. Muttalib ga je primio i ugostio, a K’ab je odmah po~eo podsticati Kurej{ije protiv Muhammeda, a.s., i pozivati ih na osvetu i njegovo ubistvo. Hu{kao ih je stihovima i kasidama u kojima je veli~ao poginule mu{rike Bedra: “Ratna vreva je slomila ratnike, zbog Bedra se suze liju, ubijeni su prvaci na svojoj zemlji, ali ne mislite da su kraljevi upla{eni. Neprijatelj govori da ga je zarobio svojom snagom, K’ab ibn E{ref je ostao o~ajan. Vjerujte da su ostali jo{ sahat na zemlji, bili bi pobijeni i u nju zatrpani.” ^ak je prijetio vojnim pohodom na Medinu: “Obavije{ten sam da Haris ibn Hi{am ~ini dobro i skuplja vojsku da posjeti Jesrib sa vojskom, da brani plemi}ko porijeklo.” Hasan ibn Sabit el-Ensari, Poslanikov, a.s., pjesnik, odgovorio mu je sljede}im stihovima: “Rasplakao se K’ab, al’ ne uze pouku, `ivio je sam i ne ~uje se za njega, vidio sam mu{rike zakopane na Bedru. ubijeni, za kojima o~i suze, pla~i, jer vi ste robove i nemo}ne rasplakali, kao psi} koji za kujom cvili. Milostivi je podr`ao na{ega emira i ponizio neprijatelja prkosnika, u njegovom srcu je hrabrost koja se strahu odupire.” K’aba je, jednom prilikom u Meki, Ebu-Sufjan upitao: “Tako ti Boga, je li na{a vjera dra`a Allahu od Muhammedove i ko je od nas upu}eniji i bli`i istini, po tvom mi{ljenju?” K’ab mu je

Ashabi Allahovog Poslanika

263

odgovorio: “Vi ste upu}eniji od njih.” Poslije nekog vremena K’ab se vratio u Medinu i nastanio se u svojoj velikoj tvr|avi opasanoj zidom. Ina~e je bio veoma bogat, okru`en izobiljem i rasko{i. Po izgledu je K’ab bio najljep{i mladi} u Medini, izuzetno privla~an i strastveni udvara~ `enama. Tako je ovaj fasik po~eo smi{ljati i pjevati kaside o ljubavi prema `enama muslimana, iznose}i la`i i potvore, posebno o Ummul-.adli bint Haris. Kada su do Resulullaha, a.s., do{le njegove la`i i potvore, to ga jako rasrdi pa re~e: “Ko }e se pozabaviti K’ab ibni E{refom?” Muhammed ibn Mesleme javi se i re~e: “Ja }u to uraditi, Allahov Poslani~e. Ja }u ga ubiti.” Poslanik, a.s., rekao je: “Ako mo`e{ to u~initi - u~ini!” Muhammed ibn Mesleme vratio se ku}i i tri dana gotovo ni{ta nije ni jeo ni pio. Kada je za to saznao Allahov Poslanik, a.s., pozvao ga je i upitao za{to to radi, a on mu je odgovorio: “Allahov Poslani~e, dao sam ti obe}anje i ne znam ho}u li ga mo}i ispuniti.” Resulullah, a.s., rekao mu je: “Na tebi je da se potrudi{.” Ibn-Mesleme mu ponovo re~e: “Trebali bismo izvesti varku!?” Poslanik, a.s., odgovorio mu je: “Ka`ite {ta ho}ete. To vam je dozvoljeno.” Muhammed ibn Mesleme `elio je dobro razraditi plan kako da dokraj~i K’aba. Htio se poslu`iti varkom pa je od Allahovog Poslanika, a.s., tra`io dozvolu da se pona{a kao da je primio islam protiv svoje volje i da ka`e kako Poslanik stanovnike Medine vodi u propast, te da su se svi Arapi okrenuli protiv muslimana. S njim je u izvr{enje ovoga plana bio uklju~en jo{ Selkan ibn Selame ibn Vak{ Ebu-Naile iz Beni-Abdul-E{hela, saveznika Muhammeda ibn Mesleme; a Selkan je ina~e bio K’abov brat po mlijeku. S njima su jo{ bili Haris ibn Evs ibn Mu’az, tako|er iz plemena Beni-Abdul-E{hela i Ebu-Abs ibn D`ubejr, brat Benu-Harisa. Dogovorili su se da od K’aba zatra`e novac u zajam za bilo koju uslugu koju od njih zatra`i, pretvaraju}i se da gaje simpatije i naklonost prema njemu. Oti{li su nadomak njegove trv|ave, a Ebu-Malik izdvojio se i zovnuo K’aba. Ovaj je izi{ao pa su razgovarali i recitirali stihove. Zatim je Selkan rekao: “Sine E{refov! Do{ao sam ti zbog va`ne stvari i ispri~at }u ti je, a ti je zataji.” K’ab mu, radoznao, re~e da pri~a, pa on po~e: “Dolazak ovoga ~ovjeka za nas predstavlja nesre}u! Arapi su se ujedinili protiv nas; presjekli su nam puteve, rastavili se od porodica, umorili se od `ivota. Izmu~ili smo se i mi i na{e porodice!!!”

264                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

K’ab re~e: “Sine Selmanov, tako mi Boga, ja sam ti govorio da stvari idu tim tokom.” Selkan ga potom upita: “Bi li da nam da{ hranu u zalog; da u~ini{ dobro djelo?” K’ab mu odgovori: “Dat }ete mi u zalog svoje sinove!?” Selkan mu re~e: “Zar ho}e{ da nas obruka{? Sa mnom su moji prijatelji koji isto misle kao i ja. Ako ho}e{ da nam da{ hranu, a da ti u zalog damo oru`ja koliko hrana vrijedi.” Selkan je imao cilj da donesu oru`je sa sobom, a da K’ab ne posumnja ni{ta. “U oru`ju je poravnanje”, - odgovori K’ab, ne sumnjaju}i ni{ta. Selkan se vratio i obavijestio svoje pratioce {ta se dogodilo, a nave~er su se sastali kod Allahovog Poslanika, a.s., i iznijeli mu svoj plan. Resulullah ih je ispratio do Beki’ul-Garkada, a ta no} je bila obasjana mjese~inom. Uputio ih je i rekao: “Idite u ime Allaha. Moj Allahu, Ti ih pomozi.” Oti{li su do K’above tvr|ave, a on se ba{ to ve~e o`enio, pa ga Ebu-Naile zovnu. K’ab je ustao da iza|e, kad mu mlada re~e: “Ti si ~ovjek ratnik, a ratnici ne izlaze u ovim satima.” On joj je odgovorio: “Ma to je Ebu-Naile. Da me na{ao da spavam, ne bi me probudio”, odgovori joj K’ab. A D`ezia, njegova mlada, ponovo mu re~e: “Tako mi Boga, u njegovom glasu nazirem zlo i osje}am miris krvi.” On joj na to uzvrati: “Kada bi junak bio pozvan da bude uboden, odazvao bi se.” Na{ao se sa Ebu-Nailom pa su {etaju}i razgovarali gotovo cijeli sat, a u tom im se pridru`i Muhammed ibn Mesleme. “Nisam osjetio ljep{i miris do danas”, re~e mu Ibn-Mesleme provla~e}i prste kroz njegovu kosu i miri{u}i je. K’ab mu re~e: “Kod mene je najmirisnija i najljep{a `ena Arapkinja.” Zatim se do njega sageo Selkan pa ga upita: “Dozvoljava{ li i meni da pomiri{em tvoju kosu?”, pa ga je {~epao za glavu i povikao: “Ubijte Allahovog neprijatelja!” Sru~ili su se na njega udaraju}i ga sabljama, ali nehotice rani{e Harisa ibn Evsa. Po{to ga tako nisu ubili, Muhammed ibn Mesleme izvu~e no` i zabi ga K’abu ibn E{refu u slabine i tako dokraj~i smutljivca. Zatim mu je odrubio glavu i u vre}i je odnio Resulullahu, a.s. Allahov neprijatelj, veliki la`ov i fasik bio je smaknut. [to se ti~e ranjenoga Harisa ibn Evsa, njemu je Resulullah, a.s., ranu namazao pljuva~kom da br`e zamladi.

Ashabi Allahovog Poslanika

265

Kada su jevreji saznali {ta se desilo sa K’abom ibn E{refom, obuzeo ih je veliki strah. Vidjeli su da se prevarantima i smutljivcima staje u kraj. Njegovo ubistvo opisao je K’ab ibn Malik u pjesmi: “@rtva njihove izdaje je K’ab, poslije njega poni`en bi Nudajr, na{im rukama poznatih junaka, po nare|enju Muhammedovom poslao je no}u, K’abu njegova brata da ide. Nastojao ga je prevariti, a tako i bi, A Mahmud41 je brat povjerljivog, odva`nog.”

PRAVEDNA OSVETA
Pobjede muslimana u bitkama i pove}anje njihovoga broja nisu veselile jevreje Medine i okolnih mjesta. Allahov Poslanik, a.s., htio je da se osigura od njihovih spletki pa ih je pozvao da sklope mir. Slo`ili su se da jedni druge ne}e napadati ni izdati. Nakon toga, jevreji saznado{e da Kurej{ije spremaju veliku vojsku pod vo|stvom Ebu-Sufjana za napad na Medinu. Namjerili su okon~ati sa Allahovim Poslanikom, a.s., prije nego njegova misija uzme maha i prije nego se plemena s ~itavoga Arapskoga poluotoka ujedine oko njegova poslanstva. Medinski jevreji poslali su svoje izaslanike u Meku da naprave plan sa Kurej{ijama o napadu na muslimane. “Bitka saveznika” bila je kulminacija jevrejskih smicalica, prevara i izdaje, pa je Allahov Poslanik, a.s., odlu~io da napadne i definitivno dokraj~i ovo zlo u liku jevreja. Poveo je vojsku muslimana u pravcu Hajbera i zaustavio se u dolini Red`i’. Potom je Ebu-Bekra stavio na ~elo mud`ahida i naredio da napadne tvr|avu u Hajberu. U ovoj je vojsci bio Muhammed ibn Mesleme i njegov brat Mahmud. U prvom napadu nisu osvojili tvr|avu jer je bila izuzetno dobro utvr|ena. Zapovjednik u njoj je bio Merhab, koji je stajao na zidinama tvr|ave i bacao veliko kamenje. Jedan je pogodio Mahmuda ibn Meslemu koji pade kao {ehid kraj hebrejskih zidina. Ujutro, Merhab je iza{ao iz tvr|ave i stao recitirati: “Nekada ubijam kopljem, a kada ubijam, lavovi razjareni bje`e. Moja je ku}a za{ti}ena i ne mo`e joj se pri}i.” Potom je po~eo izazivati muslimane: “Ima li ko da iza|e na dvoboj!?” Poslanik, a.s., upita: “Ko }e iza}i pred njega?”

266                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

“Ja }u, Allahov Poslani~e”, javi se Muhammed ibn Mesleme. Tako mi Allaha, nisam osvetio ubijenoga brata, a `elim ga osvetiti.” Resulullah, a.s., re~e: “Iza|i na dvoboj... Allahu moj, pomozi ga protiv ovoga (neprijatelja).” Muhammed ibn Mesleme sa sabljom u ruci nasrnu na Merhaba kao razjareni lav. Uputio mu je sna`an udarac sabljom koji jevrej izbje`e sakriv{i se iza nekog drveta. Sabljom je udario granu koja posje~ena pade na zemlju. Merhab je iskoristio priliku i poku{ao udariti Muhammeda ibn Meslemu sabljom, ali i ona presje~e granu. Obojica su se krili iza drveta, udaraju}i sabljama tako da na njemu nije ostala nijedna grana. Tada Merhab uputi jak udarac prema Muhammedu ibn Meslemi, ali ga on zaustavi svojim {titom. Sablja se zabode u {tit i ostade u njemu. Muhammed je potom udario Merhaba i odsjekao mu nogu. Kad ovaj pade na zemlju, Muhammed stade iznad njega i odsje~e mu i drugu nogu, a jevrej po~e preklinjati da ga ubije, na {to mu Muhammed odgovori: “Ne! Okusi smrt kao {to je okusio moj brat.” Zatim je do{ao Alija, r.a., i odsjekao mu glavu, a Muhammed izrecitova sljede}e stihove: “Vidje li, o Hajbere, kako kosim, zaista, samo ponosni ubicu ka`njavaju.”

POVJERLJIVI
Muhammed ibn Mesleme `ivio je uz Poslanika, a.s., u Medini, sti~u}i znanje i usavr{avaju}i svoj ahlak. U~estvovao je u svim bitkama i vojnim pohodima koje je vodio Resulullah, a.s, osim u pohodu na Tebuk, kada ga je Allahov Poslanik, a.s., ostavio kao svog namjesnika u Medini. Muhammed ibn Mesleme izgradio se u vrijednu li~nost. Bio je jasan i iskren u govoru, nije povla~io rije~ niti vodio rasprave. Svi su imali povjerenja u njega. Halifa Omer ibn el-Hattab, r.a., poznavao je njegove vrline, ahlak i povjerenje u koje nema sumnje pa ga je u~inio odgovornim za svoje namjesnike. Za sve u {to je sumnjao, prvo je pitao Muhammeda ibn Meslemu. U po~etku ga je zadu`io da sakuplja zekat od plemena D`uhejne. Kada je vidio njegovu preciznost u vo|enju poslova, zadu`io ga je mnogo slo`enijim zadacima. Po{to se pro{irila islamska da’wa, halifa je u osvojenim podru~jima postavljao namjesnike vi~ne vjerskim stvarima, upravi, finansijama i vojsci. Ti namjesnici predstavljali su halifu u svim `ivotnim poljima. Ponekad su stizale pritu`be na pojedine namjesnike sa raznim optu`bama, kao {to su: lo{e upravljanje ili lo{e postupanje imetkom ili neizvr{avanje

Ashabi Allahovog Poslanika

267

halifinih naredbi. Omer ibn el-Hattab nije znao pogodnije osobe za provjeru tih optu`bi od Muhammeda ibn Mesleme, r.a. Postao je poznat po preciznosti u istrazi, jasno}i u govoru i moralnoj ja~ini koja ga je ~inila postojanim pred problemima. Pripala mu je ~ast {to ga je halifa poslao da provjeri ta~nost optu`bi upu}enih protiv S’ada ibn Ebi-Vekkasa, tada{njega namjesnika Kufe. S’ad ibn Ebi-Vekkas, r.a., sagradio je dvorac od }erpi}a, blizu ~ar{ijske pijace. Danju mu je bilo vrlo te{ko voditi poslove i razgovarati sa posjetiocima zbog velike buke koja je dopirala s pijace, pa je naredio da se zatvore vrata dvorca. “Umorio me `amor ~ar{ije”, rekao je S’ad, a njegove rije~i su prenesene Omeru ibn el-Hattabu, r.a., u `albi koju je uputio jedan Kufljanin. Halifa je pozvao Muhammeda ibn Meslemu, objasnio mu u ~emu je stvar i nalo`io mu da ide u Kufu i utvrdi {ta je istina. Naredio mu je u slu~aju da `alba bude na mjestu, da skupi drva pred vrata dvorca i spali ih, a da S’adu ibn Ebi-Vekkasu naredi da vi{e nikada ne zatvori vrata dvorca. Muhammed je izvr{io naredbu vjerno i precizno; spalio je vrata dvorca i naredio S’adu da vi{e ne zatvara vrata i kada ih ponovo ugrade. S’ad je izvr{io {to se od njega tra`ilo pa je Muhammedu ponudio odre|enu svotu novca. Me|utim, Muhammed je to odbio uzeti. Poslije ovoga slu~aja, S’ad je ostao namjesnik Kufe tri i po godine. Muhammed ibn Mesleme je po nare|enju halife obilazio namjesnike. Upoznavao je njihovu finansijsku situaciju i vr{io inventuru dr`avnoga imetka. Ako bi utvrdio da je ne{to propu{teno ili u nepotrebne svrhe potro{eno, ili da je manjak, od namjesnika je zahtjevao da koli~inu imetka dr`avne blagajne namire vlastitim imetkom. Poznat je slu~aj kada je halifa poslao Muhammeda ibn Meslemu u Egipat da izvr{i inspekciju poslova Amra ibn el-’Asa, tamo{njega namjesnika. Muhammed je oti{ao u Egipat i po~eo vr{iti kontrolu spisa i registara, po svome obi~aju, precizno i ta~no. Na kraju je utvrdio da je Amr ibn el-’As dao veliki dio vlastitoga imetka u dr`avnu blagajnu. Hvala neka je Allahu na tome.

268                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

DRVENA SABLJA
Muhammed ibn Mesleme, taj skromni vjernik, bio je u slu`bi halife, izvr{avaju}i poslove koji su islamskome ummetu donosili veliku korist. To je potrajalo sve dok se nije dogodila velika smutnja - sukob izme|u Alije ibn Ebi-Taliba, r.a., i Muavije ibn Ebu-Sufjana, r.a. Muhammeda je jako rastu`ilo i zabolilo u du{i to {to se de{avalo muslimanima. Ta oni su se me|usobno borili i ubijali. Uzvi{en je i Veli~anstven Allah! Muhamed je bacio svoju sablju, a umjesto nje napravio drvenu i oka~io je na zid u ku}i. Kada su ga pitali za{to se nije pridru`io nijednoj strani, odgovorio je sa velikom `alo{}u: “Poslanik, a.s., dao mi je sablju i rekao: “Bori se njom protiv mu{rika dokle god se oni bore, a kada vidi{ moj ummet da se me|usobno ubija, oti|i s njom do Uhuda i udari je o kamen da je slomi{, a onda sjedi u ku}i dok te neko gre{kom ne ubije, ili dok ti ne do|e smrt.” Boravio je u ku}i, a potom preselio u Rebezu, gdje je ostao dok se smutnja nije smirila. Govorio je: “Ne}u se tamo vratiti dok se stvar ne ra{~isti.” Zabilje`eno je da je Huzejfe ibnul-Jeman rekao: “Znam ~ovjeka kome smutnja ne}e na{tetiti. On je Muhammed ibn Mesleme.” Iz te smutnje povukli su se tako|er S’ad ibn Ebi-Vekkas, Abdullah ibn Omer i Usame ibn Zejd.

PRESELJENJE NA AHIRET
Nakon prestanka velike smutnje hilafet je pripao Muaviji ibn Ebi-Sufjanu, a Muhammed ibn Mesleme vratio se u Medinu i nikada je vi{e nije napustio. ^etrdeset druge godine po Hid`ri, ostavljaju}i iza sebe desetero mu{ke i {estero `enske djece, Muhammed je preselio na ahiret. Neka se Allah smiluje Muhammedu ibn Meslemi, odva`nom junaku, velikoj `rtvi, iskrenom vjerniku.

SELMAN EL-.ARISI, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Me|u muslimanima bio je poznat kao Selman el-.arisi, a zvali su ga Selman el-Hajr. Pravo ime bilo mu je Mabeh, sin je Buzih{anov, a on sin Mursilanov, a on Behbuzanov, a on .ejruzov, a on Sehrikov. Poticao je iz porodice A’bel-Melik, rodom iz D`ija, jednog od asbehanskih gradova u Perziji.

NJEGOVA LI^NOST
Selman bje{e jedinstvena osoba, istaknuta me|u ~asnim ashabima. Krasila ga je istinoljubivost i cijeli svoj `ivot proveo je tragaju}i za istinom, da bi je na{ao i `ivio u njenom okrilju, predaju}i joj cijelu svoju li~nost. Zbog toga su ga prozvali ”Tragalac za spoznajom”. Bio je vrlo inteligentan i pronicljiv. Razmi{ljao je o svemu {to sretne, tra`e}i su{tinu i smisao. Allah mu je podario zdravu ishranu u djetinjstvu, pa je imao krupno tijelo, obilje`eno ~vrstim istaknutim mi{i}ima. Bio je visok, {irokih prsa i svijetloga lica, a bujna kosa, maljave ruke i noge isticale su ga me|u drugima.

270                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

VATROPOKLONIK
Selman se rodio u uglednoj i bogatoj porodici. Otac mu je vodio porijeklo od jednoga vladara u Perziji. Bio je najmla|i sin tako da ga je otac mnogo volio. Volio ga je toliko da mu nije dao da napu{ta dvorac u kojem `ivlja{e, pla{e}i se za njega. Uprkos bogatstvu i neizmjernom obilju koje je bilo pri ruci Selmanu, njega su okupirale misli o smislenosti i svrsi svijeta i `ivota. Presudan momenat u izmjeni njegovoga `ivota bija{e dan kad mu Allah, d`.{., odredi da napusti dvorac u kojem je stanovao i krene u svijet u potragu za spoznajom. Zapam}ena je njegova pri~a o odgoju i `ivotu u vatropokloni~koj vjeri u kojoj bija{e, slijede}i svoga oca i svoj narod. Selman pripovjeda: “Bio sam mladi} me|u perzijskim mladi}ima iz sela D`ij, sin poglavara sela, najbogatijega ~ovjeka i uglednoga porijekla, ~ija se rije~ strogo slu{ala. Ocu sam bio najdra`e stvorenje, a njegova ljubav je, kako sam ja rastao, bivala sve ve}a. Zatvorio me je u ku}u boje}i se za me, kao {to se djevojke ~uvaju u ku}i. Posvetio sam se vatropoklonstvu toliko da me izabra{e na odabrano mjesto odr`avatelja ognja koji smo obo`avali. Zadu`ili su me da lo`im vatru, paze}i da se ne ugasi ni na jedan trenutak - ni no}u ni danju. Otac je bio posjednik ogromnog imanja koje je davalo velike prinose. Odr`avao ga je i sabirao `etvu. Jednoga dana zauze ga neki posao te nije mogao oti}i na imanje. Pozvao me je i rekao: “Sine, kao {to vidi{, ne mogu oti}i na imanje, nego oti|i ti i obavi poslove na njemu.” Uputio sam se tako prema imanju kad na putu nai|oh na crkvu tamo{njih kr{}ana koji su se molili, pa mi to privu~e pa`nju. O kr{}anstvu nisam ni{ta znao, kao ni o bilo kojoj drugoj vjeri jer sam cijelo djetinjstvo bio izoliran, daleko od ljudi i dru{tva. Krenuo sam prema mjestu odakle su se ~uli glasovi kako bih vidio {ta ti ljudi rade. Kada sam ih saslu{ao, zadivila me njihova molitva, po`elio sam da budem njihove vjere. Rekoh: ‘Boga mi, ovo je bolje od na{e vjere.’ Nisam ih napustio sve dok se nije smrklo, a na imanje uop}e i ne odoh. Upitao sam ih: ‘Gdje obitavaju pripadnici va{e vjere?’ ‘U [amu!’, odgovori{e mi. Kada se smra~ilo, vratio sam se ku}i. Otac me je pitao {ta sam radio, pa sam mu rekao: ‘O~e, prolazio sam kraj ljudi koji su se molili u svojoj crkvi pa me zadivilo ono {to sam vidio od njihove vjere. Uvidio sam da je njihova vjera bolja od na{e.’ Oca je uznemirio moj postupak pa mi re~e: ‘Sine moj, u toj vjeri nema nikakva dobra. Tvoja vjera i vjera na{ih o~eva bolja je od njihove.’ Poboja se otac da ne napustim vjeru o~eva pa me zatvori u ku}i, a noge mi zaveza u lance. ^im mi se ukazala prilika, poslao sam glasnika kr{}anima sa porukom da sam

Ashabi Allahovog Poslanika

271

primio njihovu vjeru i da, ako im do|e kakav karavan iz [ama, mene obavijeste kako bih s njima tamo otputovao. Oni mi uskoro odgovori{e, a ja se oslobodih okova i s njima, tajno, krenuh putem [ama.”

KR[]ANIN
Selman je sa karavanom stigao u [am. Tokom cijeloga puta raspitivao se o kr{}anstvu, vjeri poslanika Mesiha, Isaa, a.s., sina Merjemina. Htio je da nau~i propise vjere kao {to je znaju njihovi odli~nici. Nastavlja dalje Selman, pri~aju}i svoju zanimljivu ispovijest. Pitao sam ih: “Ko je najbolji vjernik me|u vama?” “Episkop, crkveni dostojanstvenik”, odgovorili su. Oti{ao sam do njega i rekao mu: ‘Svidjela mi se va{a vjera pa bih volio da ti se pridru`im, da te slu`im i da u~im od tebe, te de zajedno molitvu obavljamo?!’ ‘U|i!’, re~e mi on. Ostao sam uz njega i po~eo ga slu`iti. Uvidio sam da je taj ~ovjek podao. Skupljao je dobrovoljne priloge od ljudi kako bi ih podijelio sirotinji, a onda ih ostavljao u vlastitu riznicu. Nedugo zatim je umro. Na njegovo mjesto postavili su drugoga. Od ovoga nisam upoznao boljeg ~ovjeka me|u njima niti sam znao ikoga sa ve}om `udnjom za onim svijetom, a skromnijeg prema dunjaluku i ustrajnijeg u pobo`nosti. Izuzetno sam ga zavolio. Kad mu se pribli`io smrtni ~as, upitao sam ga: ‘Od Allaha ti je do{ao ed`el. [ta mi nare|uje{ i kome me prepuru~uje{?’ On mi odgovori: ‘Sinko moj, ne poznajem ~ovjeka koji je poput mene, osim jednog iz Mosula.’ Kada je pobo`njak umro, oti{ao sam u Mosul, na{ao ~ovjeka na koga sam upu}en i sve mu ispri~ao. S njim sam pro`ivio {to je Allah htio, a kada mu se primakla smrt, upitao sam ga kome da idem od pobo`nih, pa me on uputi pobo`njaku u Nisibin. Na{ao sam preporu~enog ~ovjeka i s njim proboravio koliko je Allah htio, a kad se i njemu pribli`ila smrt, upitao sam ga isto {to i one prije njega. On me uputi na ~ovjeka iz Amurije, u Bizantiji. Kod ~ovjeka iz Amurije boravio sam i u me|uvremenu nabavio nekoliko krava i ovaca. Kad njemu do|e ed`el, upitah ga: ‘Kome me preporu~uje{?’ On mi re~e: ‘Sinko, ja zaista ne poznajem nekoga poput nas kome bih ti preporu~io da ide{. Ali, do`ivjet }e{ vrijeme u kojem }e biti poslan Poslanik sa ~istom vjerom Ibrahima, a.s. Pojavit }e se kao muhad`ir u zemlji palmi, izme|u crnih brda, pa ako mogne{ oti}i do njega, oti|i. On ne jede od milostinje, prima hedije, a izme|u ple}ki mu je poslani~ki pe~at; kada ga vidi{, prepoznat }e{ ga.’”

272                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

PRIMANJE ISLAMA
Selman je ostao u Armeniji, a od prihoda krava i ovaca sticao je svakodnevnu `ivotnu opskrbu. @ivio je i{~ekuju}i vijest o najavljenom Poslaniku, a.s., s kojim }e pronijeti svjetlo vjere kroz arapske zemlje. ^ekaju}i, odlu~i da ode do zemlje o kojoj mu je pri~ao pobo`ni prijatelj i da tamo sa~eka dolazak Poslanika. Nastavak je njegove `ivotne pri~e, zaista, nesvakida{nji: “Prolazilo je nekakav karavan kraj mene, pa sam upitao one u njemu o njihovom zavi~aju. Reko{e mi da su iz plemna Kelb, sa Arapskoga poluotoka. Pitao sam ih bi li pristali da im dam svoje krave i ovce u zamjenu da me povedu prema opisanom mjestu. Pristali su i primili me u svoje dru{tvo dok nismo stigli do Vadil-kura, gdje me prevari{e i proda{e jednom `idovu. Na tom mjestu sam uo~io mno{tvo palmi, te se ponadah da sam stigao na odredi{te. Me|utim, to nije bilo mjesto gdje }e se iseliti Poslanik. Ostao sam kod ~ovjeka koji me kupio, dok mu jednoga dana ne do|e ~ovjek iz `idovskog plemena Benu-Kurejze i kupi me od njega. Oti{ao sam s njim u Medinu i, Allaha mi, ~im sam je ugledao, znao sam da je to opisani grad i da }e Poslanik do}i u njega. Ostao sam, rade}i u palmoviku ~ovjeka iz Benu-Kurejze sve dok Allah nije poslao Poslanika, a.s. Do{ao je u Medinu prethodno odsjev{i u Kuba’u, u plemenu Amra ibn Avfa. Bio sam na palmi, a gazda je sjedio ispod nje, kada mu do|e ~ovjek iz porodice njegovih amid`i}a i re~e mu: “Neka Bog uni{ti Benu-Kajle, sklopili su sporazum i {tite nekog ~ovjeka iz Meke za kojeg tvrde da je Poslanik.” Allaha mi, ~im je to izgovorio, mene je spopala drhtavica da se i palma zatresla, umalo da padnem s nje. Brzo sam spuzao i upitao ga: ‘[ta si rekao, o ~emu se radi?’ Gazda podi`e ruku i udari me jako pesnicom: ‘[ta se tebe ti~e ova stvar? Vrati se svome poslu!’ Kad se smrklo, sakupio sam svoje stvari i iza{ao. I{ao sam dok nisam stigao do Poslanika, a.s., u Kuba’u. U{ao sam kod njega i zatekao ga sa nekolicinom njegovih ashaba. Rekoh mu: ‘Vi ste stranci i nevoljnici. Imam ne{to hrane koju sam zavjetovao dati kao milostinju, a kad sam ~uo za va{e stanje, odlu~io sam je dati vama.’ Spustio sam potom hranu pred njih, a Poslanik re~e onima oko njega: ‘Jedite u ime Allaha.’ On sam suzdr`a se i ne uze ni{ta od hrane. Rekoh sebi: ‘Allaha mi, ovo je jedno od obilje`ja; ne jede milostinju.’ Vratio sam se i pripremio hrane za Poslanika pa sam mu je odnio i rekao: ‘Vidio sam da ne jede{ milostinju pa ho}u da te po~astim s ne~im od mene, kao hedijom.’ Spustio sam hranu pred njega, a on zovnu ashabe i re~e im: ‘Jedite u ime Allaha.’

Ashabi Allahovog Poslanika

273

I on je jeo zajedno sa njegovim ashabima, a ja rekoh sebi: ‘Allaha mi, ovo je drugo obilje`je; jede ono {to mu se da kao hedija.’ Vratio sam se zatim na imanje moga gazde i ostao tamo koliko mi Allah odredi, a slijede}i put kada sam oti{ao do Poslanika, a.s., zatekao sam ga na Bekijji42 kako ispra}a d`enazu. Stajao je okru`en ashabima. Na sebi je imao dvostruku odje}u; jednu je obukao a jednu pregrnuo. Nazvao sam mu selam i stao tako da mogu vidjeti njegova le|a. Primijetiv{i {ta namjeravam, on zbaci ogrta~ sa le|a tako da se ukaza znak izme|u ple}ki: pe~at poslanstva po opisu moga prijatelja. Pri{ao sam mu i po~eo ga ljubiti i plakati. Ispri~ao sam svoju `ivotnu pri~u ovako kako je vama pri~am. Primio sam islam. Ropstvo se isprije~ilo izme|u mene i u~estvovanja na Bedru i Uhudu. Jednog dana Resulullah, a.s., re~e: ‘Pi{i svome gazdi da te oslobodi.’ Napisao sam mu pismo, a Resulullah, a.s., naredio je ashabima da mi pomognu. Allah me, ubrzo, oslobodi ropstva. @ivio sam me|u muslimanima, slobodan, sa Poslanikom, a.s., i u~estvovao sam u Bici na Hendeku i u svim va`nijim doga|ajima.”

MUBAREK-RJE[ENJE
Tako se muslimanima pridru`io vrijedni ashab. Resul, a.s., pobratio ga je sa Ebu-Derdaom. Kako Selman nije mogao u~estvovati u Bici na Bedru i Uhudu jer je u tom vremenu bio rob, u Bici na Hendeku se jasno pokazala njegova ratni~ka nadarenost i stru~nost u vojnoj strategiji. Bitka se odigrala kada je prezir medinskih `idova, zbog ulaska mnogih ljudi u islam, eskalirao. Mrzili su {to se Arapi ujedinjuju sa svojim Poslanikom, a.s. Htjeli su da taj blagoslovljeni pokret bude ugu{en i da se ugasi svjetlo Upute. Pete godine po Hid`ri, grupa `idova sa najuglednijima izme|u sebe tajno je iza{la iz Medine i uputila se ka Meki. Cilj im je bio podstaknuti Kurej{ije i mnogobo{ce da napadnu Medinu i dokraj~e Muhammeda, a.s., i muslimansku zajednicu. Mnogobo{ci su u tome pozivu vidjeli svoj interes, `arko `ude}i za vra}anjem slave njihovim kipovima i d`ahilijetskim obi~ajima. To bi postigli uklanjanjem Vjerovjesnika, a.s., i onih koji ga slijede. Skovali su zajedni~ki plan zasnovan na prevari. Plan je bio da Kurej{ijie i njihovi saveznici iz Benu-Gatafana i ostalih arapskih plemena navale na Medinu spolja, dok bi `idovi Benu-Kurejza i Benu-Kajnuka, kao i ostali koji `ive u Medini, napali muslimane s le|a. Tako bi ih uklije{tili izme|u dvije vojske i, ra~unaju}i na svoju mnogobrojnost i bolju opremu, kona~no im do{li glave. Mnogobo{ci su spremili vojsku od dvadeset ~etiri hilljade boraca pod zapovjedni{tvom Ebu-Sufjana i Ujejna ibn Hisna. Allahov Poslanik, a.s., saznao je za kurej{evi~ku mnogobrojnu vojsku i po~eo razmi{ljati

274                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

o taktici ratovanja s njima. Sakupio je savjetodavno vije}e ashaba i izlo`io im ~injenice. Selman se povukao izme|u prisutnih i po~eo da kru`i Medinom razgledaju}i njen geografski polo`aj. Uo~io je da je Medina sa svih strana okru`ena brdima i da }e svakoj vojsci, bez obzira na njenu mnogobrojnost, predstavljati te{ko}u savla|ivanje tih brda. Ona su bila kao za{titna brana Medine. Izme|u brda nalazila se udolina kroz koju su mnogobo{ci lahko mogli do}i do samog grada. Selmanov odgoj u uglednoj i staroj porodici omogu}io mu je da nau~i vojnu strategiju i mnogobrojne ratne vje{tine. Uvidio je nu`nost kopanja rovova du` udoline me|u brdima, da bi ih povezao i napravio neprekidan za{titni prsten oko Medine. Vratio se na sjednicu koju je vodio Poslanik, a.s., i kazao: “Allahov poslani~e, Medina je okru`ena brdima sa svih strana koja spre~avaju neprijateljsku vojsku da prodru u nju. Me|utim, postoji jedna udolina kroz koju bi neprijateljska vojska s lahko}om mogla u}i u grad. Smatram da bi se trebali iskopati rovovi, duboki i {iroki. Oni bi nas {titili od nevjerni~kog prodora.” Poslanik, a.s., pohvali blagoslovljeno rje{enje, vidjev{i u njemu sjajnu zamisao za zaustavljenje neprijateljske sile. Prvi je uzeo trnokop i po~eo kopati. Muslimani su se rasporedili i povezali se u neprekidan lanac, kopaju}i rovove. Znoj je oblivao njihova lica, dok su u~ili tekbire: ”Allahu ekber, Allahu ekber… “ Selman, r.a., bio je u ovom safu i svojim jakim rukama kopao je rov. Resulullah, a.s., odlu~io je da se ne prekida kopanje dok se ne okon~a, prije dolaska nevjerni~ke vojske. Na mjestu na kojem je kopala jedna skupina ashaba, a me|u njima i Selman, bila se isprije~ila jedna ogromna stijena. Nisu je mogli ni razbiti ni pomjerti. Bespomo}no su udarali, a pijuci i }uskije samo su se odbijali od tvrde stjene. Selman je oti{ao Poslaniku da ga obavijesti o iskrslom problemu, predla`u}i da se promijeni pravac kopanja kako bi izbjegli prepreku. Resulullah, a.s., oti{ao je na lice mjesta i po~eo razmi{ljati o najboljoj soluciji. Nakon kratkog razmi{ljanja zatra`io je pijuk. Selman je stajao kraj njega. Poslanik je uzeo pijuk svojim mubarek rukama, sna`no zamahnuo i udario po stijeni. Ona se malo otcijepila, a bljesnula je iskra koja osvijetli prostor oko njih. Tada Allahov Poslanik, a.s., uzviknu: “Allahu ekber! Dati su mi klju~evi Perzije i vidio sam svjetla Hire i Kisrinih dvoraca, moj ummet }e zavladati njima!” Istom snagom zamahnuo je i udario drugi put, a pukotina se pove}ala. Ponovo je bljesnula iskra koja osvjetli zidine Medine. “Allahu ekber! Dati su mi klju~evi Bizantije. Vidio sam svjetla crvenih dvoraca, moj ummet }e zavladati njima!” Nakon tre}ega udarca stjena se razbila. Selman i okupljeni muslimani kaza{e: “Ovo nam je obe}anje od Allaha i Njegovog Poslanika.”

Ashabi Allahovog Poslanika

275

SELMAN JE OD NAS
Muslimani su zavr{ili sa kopanjem hendeka. Kada su mnogobo{ci i njihovi saveznici stigli, stali su pred rovove nemo}ni i zbunjeni. “Ko se ovoga dosjeti?”, pitali su se nemo}ni da bilo {ta u~ine. Iskopani hendek sprije~io ih je da napadnu Medinu i muslimane, a njihova mnogobrojnost im nije bila od koristi. Poku{ali su okru`iti Medinu, ali od toga nije bilo nikakve fajde, naro~ito jer se no} ve} primicala sa u`asnim vjetrom koji im je zasljepljivao o~i, razgonio konje i deve i ubijao u njima odlu~nost i snagu. Slo`enost situacije kod mnogobo`aca pove}ala je ~injenica da su `idovi odustali od dogovorenog plana da napadnu muslimane iznutra, po{to su vidjeli da }e hendek {tititi muslimane od napada spolja. Kurej{ije i njihovi saveznici pretrpjeli su poraz a `idovi su skupo platili svoju izdaju. Poslanik, a.s., bio je obradovan Selmanovim prijedlogom za kopanje hendeka koji, Allahovim emrom, za{titi muslimane. Kasnije se Resulullah, a.s., savjetovao s njim u ve}ini slu~ajeva. Zadovoljstvo i ponos muslimana Selmanom, r.a., naraslo je dotle da su jednog dana rekli: “Selman je na{!” Muhad`iri su odgovorili: “Nije nego je na{!” Allahov Poslanik, a.s., iza{ao je tada pred skupinu muslimana i rekao: “Selman je od nas, ehlu-bejta.”43 Iz velike ljubavi i po{tovanja prema njemu Poslanik mu je ukazao po~ast time {to ga je uvrstio u svoju porodicu. Alija, r.a., dao mu je nadimak “Mudri Lukman” zbog njegove mudrosti, o{troumnosti i razboritosti. Jednom prilikom je rekao: ”Taj ~ovjek je od nas, ehlul-bejta, ko je od vas poput Mudrog Lukmana, dato mu je znanje pro{lih i sada{njih generacija. ^itao je prija{nje objave, a i ovu sada{nju. On je more nepresu{no.” Zbog Selmanove bliskosti sa Poslanikom, a.s., Ai{a je rekla: “Selman je mogao da sjedi sa Poslanikom, a.s., duboko u no}, tako da je izgledalo da vi{e provodi vremena s njim nego s nama.” U Medini, Selman, r.a., `ivio je u istoj ku}i sa bratom po islamu Ebu-Derdaom, r.a. Njegov drug provodio je no} u ibadetu, klanjaju}i, a danju je postio. Selman je smatrao da je to pretjerivanje, pa ga je na lijep na~in poku{avao nagovoriti da sebi olak{a, na {to ga je Ebu-Derda izru`io rije~ima: “Zabranjuje{ mi da klanjam i postim u ime svoga Gospodara?!” Selman mu odgovori: “Tvoje o~i imaju pravo na odmor, a i tvoja porodica ima pravo na tebe. Posti, a i odmaraj,

276                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

klanjaj i spavaj.” Kada je Ebu-Derda cijeli slu~aj izme|u njega i Selmana iznio pred Allahovoga Poslanika, a.s., on mu je kratko odgovorio: “Selman je pun znanja!”

NAMJESNIK MEDAINA
Resulullah, a.s., preselio je svome Plemenitome Gospodaru. Selman, r.a., bje{e u Medini. Dini-islam se po~eo {iriti diljem svijeta. Muslimani su slavili pobjedu za pobjedom i osvajali grad za gradom. Ostvarilo se i obe}anje Allahovog Poslanika, a.s., o osvojenju Perzije i Bizantije. Selmanu se pru`ila prilika da vidi prostranstva koja se otvaraju novoj vjeri. Halifa Omer,r.a., htio je postaviti upravitelja nad Medainom i za tu funkciju izabrao je Selmana. On je poku{avao odbiti polo`aj koji mu se nudio, govore}i: ”Ako mo`e{ i zemlju da jede{ umjesto da bude{ zapovjednik dvojici, izaberi zemlju!” Me|utim, Omerovo insistiranje natjeralo ga je da se prihvati te du`nosti, slu`e}i islamu. Medain je bio bogata i plodna oblast. Selmanova plata koju je dobivao iz Bejtul-mala bila je vrlo visoka. Kada je dostigla cifru od pet hiljada dinara, odbio ju je primiti. Hi{am prenosi od Hasana, a ovaj od Hasana ibn Alije, r.a., da je rekao: ”Selmanov je prihod bio pet hiljada dinara. Bio je pretpostavljeni trideset hiljada ljudi. Kada bi govorio ljudima, polovinom ogrta~a bi se zagrnuo a na drugoj polovici bi sjedio. Kad bi mu do{la pla}a, razdijelio bi je narodu, a sam je `ivio od onog {to bi stekao svojim starim zanatom.” Selman je insistirao da `ivi od rada svojih ruku. Nisu ga privla~ili dunjalu~ki ukrasi i ljepote. Nije prestajao li~no privre|ivati mada je bio za{ao u godine. Odbijao je primati platu, a kada bi je ve} uzeo, svu bi je podijelio sirotinji. Radio je od zanata koji je poznavao. Bio je korpar, kupovao bi liku od palme i konopa i pravio bi korpe i prodavao ih. Od neznatne zarade izdr`avao bi sebe i svoju porodicu i dijelio milostinju. Opisao je svoju naviku ovim rije~ima: ”Kupio bih liku za dirhem, zatim bih radio i prodao ga za tri, od toga bih jedan ostavio za novu liku, drugi potro{io za opskrbu porodice, a jedan podijelio kao milostinju. Da mi je Omer zabranio da tako radim, ne bih ostavio taj posao.” Selman je bio uzor u svojoj skromnosti, mudrosti, obrazovanju i ja~ini vjere. Dostigao je visok stupanj ~istote du{e i plemenitosti u ljubavi prema istini, radu i u svemu ~ime je bio zadovoljan njegov Uzvi{eni Gospodar. Prezirao je luksuz, bogatstvo i la`no predstavljanje. Nalazio je da je sve na ovom prolaznom dunjaluku od ukrasa, nakita i u`ivanja tek tanka krlju{t, koja svome vlasniku ne}e biti ni od kakve koristi na Sudnjem danu. Htio je pove}ati svoja dobra djela, i predanost u pobo`nosti i bogobojaznosti.

Ashabi Allahovog Poslanika

277

Pro~ula se njegova ljubav prema ljudima i njegovo pomaganje i dobro~instvo. Karakteristi~an je jedan doga|aj u vezi s ovim, a desio mu se kao upravitelju Medaina. On najbolje odslikava njegovu skromnost i iskrenost u pomaganju drugih. Naime, i{ao je Selman, r.a., medainskim ulicama i sreo nekoga ~ovjeka koji je dolazio iz [ama kako nosi te`ak tovar, te`ak toliko da ga je svega izmorio. U tovaru su bile hurme i smokve. Kada je [amlija vidio Selmana u njegovoj jednostavnoj odje}i, pomislio je da je jedan od siromaha. Odlu~io je njega pitati da mu pomogne ponijeti tovar, za {ta bi mu dao pristojnu nadoknadu. Obratio se Selmanu rije~ima: ”Bi li htio ovo ponijeti, mene je slomio ovaj teret?” Selman mu je pri{ao i zaprtio se vre}om. Krenuo je uporedo s njim ni{ta ne govore}i. Kada su prolazili kraj skupine Medinelija, koji su sjedili kraj nekog du}ana, Selman im nazva selam, a oni odgoovori{e: “Neka je i na upravitelja selam i spas.” Pri|e mu nekolicina od skupine da preuzmu tovar od njega, govore}i: “Nemoj ti da nosi{, upravitelju!” Tada je ~ovjek iz [ama uvidio da je zaposlio nikoga drugoga nego upravitelja Medaina, Selmana el-.arisija, r.a. Zastidio se svoga postupka i zamuckuju}i po~eo se izvinjavati. Poku{ao je uzeti vre}u sa Selmanovih le|a, ali mu je on odbi dati, rekav{i: “Ne, dok ne do|emo do tvoje ku}e.” Kad se razdu`io od upraviteljstva nad Medainom, nastanio se u Iraku, nastavljaju}i skromno `ivjeti od pravljenja i prodaje korpi. Ebu-Derda, r.a., bio se nastanio u [amu gdje je dobio velik imetak i potomstvo. Htio je sa Selmanom podijeliti taj ugodni `ivot, pa mu se javio pismom: ”Es-Selamu alejkum, Allah, d`.{., mi poslije tvoga odlaska podari imetak i potomstvo pa sam se nastanio u svetoj zemlji.” Odgovorio mu je Selman, Allah, d`.{, bio zadovoljan njime: ”Es-Selamu alejkum. Pi{e{ mi da te Allah, d`.{., opskrbio imetkom i potomstvom. Znaj da dobro ne le`i u bogatsvu i potomstvu, nego je dobro u tome da pove}a{ svoju blagost i da se okoristi{ svojim znanjem. Pi{e{ mi da si na svetoj zemlji, ali zemlja ne radi ni za koga. Radi kako `eli{, ali pripremi se za smrt!” Jedanput je Selmana posjetio neki od prijatelja u njegovoj ku}i, a on je mijesio tijesto za hljeb, pa ga je prijatelj za~u|eno upitao: “Zar sam mijesi{? Gdje ti je sluga?” On mu odgovori: “Poslali smo je da nam obavi neki posao, pa nam je bilo mrsko da joj dajemo dva posla.” Ljubav prema ljudima… Samilost… Bogobojaznost i skromnost. To su bili uzusi koje je Selman sebi zacrtao i provodio ih tokom cijeloga `ivota. Kada je htio napraviti sebi ku}u, na{ao je zidara koji je ina~e poznavao njegov na~in `ivota, pa ga je pitao: “Kakvu }e{ mi ku}u napraviti?”

278                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Zidar je odgovorio: “Ne brini se, bit }e to ku}a koja }e te {tititi od vru}ine i hladno}e. Kad bude{ stajao, glava }e ti dodirivati plafon, a kad bude{ spavao, noge }e ti dodirivati zid.” Selman se te{ko razbolio. Kad mu je S’ad ibn Ebu-Vekkas, r.a., do{ao u posjetu, on je zaplakao pred njim, pa ga S’ad upita: “[ta te rasplaka, o Ebu-Abdullahu?” Allahov Poslanik, a.s., preselio je zadovoljan tobom.” Selman mu odgovori: “Allaha mi, ne pla~em iz straha od smrti niti `elje za dunjalukom, nego, Poslanik, a.s., uzeo je zavjet od nas kada je kazao: ‘Neka va{ dio od dunjaluka bude koliko oprema konjanika. A vidi mene, o Sa’de, pogledaj ovo mno{tvo oko mene!’” S’ad se osvrnu oko sebe, ali ne vidje ni{ta osim posude za jelo i lon~eta za pi}e pa mu re~e: “Ebu Abdullahu, preporu~i nam ne{to ~ega }emo se dr`ati.” Selman odgovori: “Sjeti se Allaha, d`.{., u brizi kada si zabrinut, u presudi kada presu|uje{ i u udjelu kada udjeljuje{.

PRESELJENJE NA AHIRET
Kako se pribli`avala smrt, Selmana je obuzela ~e`nja za susretom s Poslanikom, a.s., i ashabima koji ga preteko{e kod njegovoga Gospodara. Selman je bio taj za koga je Poslanik kazao: ”D`ennet jedva ~eka trojicu: Aliju, Ammara ibn Jasira i Selmana.” Plakao je Selman, r.a., zbog te ~e`nje. Kad je osjetio da mu je smrt sasvim blizu, okrenuo se svojoj `eni i zatra`io od nje da mu donese bo~icu sa miskom koju je ~uvao jo{ od osvojenja D`ulule. Rekao joj je: “Po{kropi oko mene miska jer mi dolaze Allahova stvorenja koja ne jedu i ne piju, ali vole miris.” Htio se oprostiti od ovoga prolaznoga svijeta mirisom kao {to bija{e sam njegov `ivot: mirisan i ~ist, ispunjen bogobojazno{}u, znanjem, mudro{}u i skromono{}u. Neka se Allah, d`.{., smiluje Selmanu el-.arisiju, Selmanu el-Hajru, mudrom i skromnom u~enjaku i mud`ahidu.

NU’AJM IBN MES’UD, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Nu’ajm, sin je Mes’udov, a on Amirov, a on Enejfov, a on S’alebin, a on Kunfuzov, a on Halanin, a on Subej’a, a on Bekrov, a on E{d`e’a, a on Rejsov, a on Gatafana el-Gatafanija el-E{d`e’ija. Nadimak mu je bio Ebu-Seleme.

NJEGOVA LI^NOST
@ivot Nu’ajma ibn Mes’uda nakon primanja islama bio je potpuno suprotan `ivotu iz doba d`ahilijeta. U d`ahilijetu je bio beduin, koji je samo za sebe tra`io profit, u`ivanje i korist. Nikome i ni~emu nije polagao ra~une. U islamu je bio odani vjernik, ~istoga posla, iskrenoga govora. Zahvaljuju}i Allahu, d`.{., u islamu je postao sasvim drugi ~ovjek. Bio je vrlo snala`ljiv, dubokog razmi{ljanja, dalekose`ne pronicljivosti i veoma mudar. Sva ta svojstva poprimio je kao pustinjak, `ive}i u pustinjskim neprilikama koje ~ovjeka sna`e i u~e saburu. Tako je nau~io borbene vje{tine, uvje`bavao je ga|anje lukom i strijelom i bacanje koplja i osposobio se za ma~evanje. Nu’ajm je bio lijepe gra|e, ~vrstoga dr`anja, vitkoga stasa, tamne puti, dugoga lica, krupnih o~iju, puna~kih obraza. Imao je mi{i}avo i razvijeno tijelo, pucao je od snage tako da su mu se na vratu ocrtavale krvne `ile. Rijetko je govorio. Imao je sposobnost da uvjeri sagovornika, tako da onaj ko ga slu{a povjeruje u ono {to ka`e bez i najmanje sumnje.

280                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

SAVEZNIK JEVREJA
Nu’ajm ibn Mes’ud poti~e iz plemena Gatafan, koje je bilo nastanjeno u Ned`du, na putu izme|u Meke i Medine, a bli`e Meki nego Medini. Obi~aj Arapa u predislamsko doba bio je da stupaju u saveze sa drugim plemenima, kako bi zajedno bili ja~i u sporovima i ratovima. Jevreji koji su se doselili u Medinu i njenu okolicu, uspje{e svojim prevarama i zavjerama razjediniti arapska plemena i zavladati njima, {to im je i bio glavni cilj. Dva plemena u Medini bila su u sva|i: El-Hazred` i El-Evs. Jedan je dio jevreja bio u savezu sa plemenom El-Hazred`, a drugi dio u savezu sa plemenom El-Evs. Jevreji su uspjeli zavladati Arapima, mire}i jedne, a zava|aju}i druge, dok su iza le|a {urovali i sa jednima i sa drugima. Pleme Gatafan stupilo je u savez sa jevrejima Medine i tako postalo predmet u njihovim rukama koji je slu`io za izvr{avanje njihovih interesa i ciljeva. Nu’ajm ibn Mes’ud uspio je uspostaviti dobre odnose sa svim jevrejima, bivaju}i im prijatelj i povjerljiv saradnik, tako da ih nisu mogla zavaditi nikakva sumnji~enja ili lo{e misli. Me|utim, taj Nu’ajmov odnos s njima bio je isklju~ivo iz interesa jer je on volio ugoditi samo sebi. Dolazio je u njihova predgra|a tra`e}i u`ivanje, nasla|ivanje i pi}e. Kada bi do{ao, zatra`io bi od njih da zaka`u no}no sijelo i dru{tvo za u`ivanje. Jevreji bi mu poklanjali najljep{e plesa~ice i djevojke u zamjenu za imetak kojeg je on nemilice tro{io. Posjete Nu’ajma ibn Mes’uda jevrejskom predgra|u navele su jevreje da se me|usobno nadme}u ko }e zadobiti njegovu naklonost i njegovo zadovoljstvo, i tako ga primamiti da bude samo njima odan.

PRELAZAK NA ISLAM
Nakon {to se Allahov Poslanik, a.s., u~vrstio u Medini, Kurej{ije su se nastavile boriti zavjerama i pritiscima koje su vr{ili na njega. Tra`ili su od svojih saveznika Arapa da maltretiraju muslimane, da ih zlostavljaju i provociraju. Pored svega toga, jevreji su poku{ali nanijeti {tetu muslimanima {ire}i glasine i la`nu propagandu kojom su `eljeli okaljati i oslabiti vjeru. Jevreji su nastavili podsticati Arape protiv Allahova Poslanika, a.s., kako se oni ne bi ujedinili oko istinite vjere i kako islam ne bi zavladao cijelim Arapskim poluotokom. Oni su vladali Arapima, sijali razdor me|u njima i o`ivljavali plemenske mr`nje i nepodno{ljivosti, rade}i sve da tako i ostane. Nu’ajm ibn Mes’ud nije bio od onih koji su se zanimali za Muhammeda, a.s., i njegovu misiju. On je bio utonuo u strastima svojih u`ivanja i zabava. Imetak koji je sticao u vojnim pohodima i zara|ivao u poslovima, tro{io je i rasipao na pi}e i u`itke sa `enama u jevrejskom naselju Medine.

Ashabi Allahovog Poslanika

281

Bitka na Bedru je mnogo uticala na {irenje Bo`ije poslanice i dala je podstrek i pouzdanje muslimanima koji su bili sa Poslanikom, a.s. Tako se pove}ao broj muslimana i formirao prvi islamski d`emat na temeljima bratske saradnje, jednakosti i vjere. Allahov Poslanik, a.s., po~eo je upu}ivati poziv u vjeru svim Arapima na Arapskome poluotoku, prije nego je uputio poziv izvan njega. Zatim, Bitka na Uhudu, koja je mogla donijeti, uz poraz, slabost u du{ama muslimana, pove}a im ustrajnost u borbi protiv ugnjetavanja i suprotstavljanja svakom neprijateljstvu, ~ine}i da Allahova rije~ bude najvi{a, a Njegov Poslanik, a.s., vo|a koji ih inspiri{e na putu istine. Bitka na Uhudu Kurej{ijama nije bila dovoljna, ve} su `eljeli izvr{iti sli~an pohod kojim bi uni{tili Vjerovjesnika, a.s., i njegove sljedbenike. Pleli su se konci velike zavjere. Sklopio se savez u d`ahilijetu zalutalih Arapa i spletkaro{a jevreja protiv Poslanikove, a.s., vjere i njegove ~asne misije. Kurej{ije, u saradnji sa medinskim jevrejima i u saglasnosti sa arapskim plemenima, svojim saveznicima, kao {to su Benu-Gatafan i drugi, pripremi{e {ejtanski plan za pohod na Medinu sa ogromnom vojskom. Ra~unali su da se Resulullah, a.s., i muslimani: muhad`iri i ensarije, ne}e mo}i oduprijeti njihovoj sili, a posebno kada jevreji budu unutra{nji neprijatelji koji }e praviti spletke muslimanima kada po~ne napad. Nakon uspostavljanja veze izme|u Kurej{ija, medinskih jevreja, Gatafana i ostalih saveznika koji su podr`avali Kurej{ije, postavi se dobro razra|en plan koji je podrazumijevao slijede}e: - da Kurej{ije iza|u iz Meke i li~no budu predvodnica, ostalim arapskim plemenima koja su u savezu s njima, kako bi bili brojniji, te da se upute prema Medini; - kada kurej{ijska vojska do|e u Ned`d, treba im se pridru`iti pleme Gatafan i da se zajedno upute prema Medini, da je stave u opsadu, a zatim vojno poraze; - da jevreji, kada se uvjere da se pribli`ava kurej{ijska vojska, zametnu unutra{nje probleme, da sklone namirnice i opskrbu u podru~je izme|u Meke i Medine i da zapale poljoprivredne prinose Medine. Ovo je imalo dva cilja: zbunjivanje i odvra}anje pa`nje muslimana da se ne suprotstave napadu Kurej{ija i njihovih saveznika i pronala`enje prolaza kroz koji }e mnogobo{ci u}i u Medinu. Allahov Poslanik, a.s., proni~e u ovaj plan i spre~ava posljedice velike zavjere. Odlu~io se suprotstaviti saveznicima: Arapima i jevrejima, sa malim brojem muslimana. Selman el-.arisi, jedan od ashaba, predlo`i Poslaniku, a.s., da iskopaju kanal ispred Medine. Kada ga iskopa{e, muslimani osjeti{e neku sigurnost da }e se mo}i odbraniti i u~initi neuspjelim napade protivnika. Dok se sve to odvijalo, Nu’ajm ibn Mes’ud posmatrao je tok doga|aja, pregovore i dogovore. Jednu ve~er iza{ao je na bre`uljak i sjedio posmatraju}i zvijezde, razmi{ljaju}i o sebi i svemu {to se de{ava oko njega. Sagledavao je svoje prijateljstvo sa jevrejima i u kakvom je, ustvari, odnosu on s njima. Razmi{ljao je o politici koju zastupaju prema

282                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Muhammedu, a.s., i njihovom stavu, kao i odnosu svoga plemena Benu-Gatafan prema Muhammedu, a.s. Uporedio je svoj besmisleni i ludi `ivot, koji je `ivio me|u jevrejima, sa `ivotom muslimana u Medini koji se zasnivao na ~istoti, vjerovanju, obavljanju namaza, ljubavi i saradnji. ^udila i divila ga je ustrajnost Allahovog Poslanika, a.s., u odbrani onoga ~emu poziva i ustrajnost muslimana koji su s njim, uprkos ogromnim neprilikama na koje su nailazili. Spozna Nu’ajm da je Muhammed, a.s., do{ao sa Istinom jer poziva na prinicipima humanosti, pravednosti i jednakosti me|u ljudima. Uvjerio se da je uistinu on Vjerovjesnik, a nije znao za{to je odjednom zamrzio sav svoj pro{li `ivot, i za{to mu postado{e odvratne sve zavjere koje su pleli protiv ~ovjeka koji je pozivao obo`avanje Jednog Jedinog Allaha, d`.{., i u odbacivanje vi{ebo{tva i zablude. Nu’ajm je dobro poznavao ja~inu jevrejskoga prezira prema poslani~koj misiji. Osjetio je da je pozvan u islam. Allah, d`.{., otvori mu srce i on povjerova u Poslanika, a.s., i njegovo poslanstvo. Vratio se u svoju postelju, odlu~iv{i da u~ini veliku stvar. U ranu zoru uputi se ka Medini. Tajno u|e u Poslanikovu d`amiju, srete se s njim, prizna ga za Resulullaha i izgovori {ehadet pred njim, pa mu re~e: “O Allahov Poslani~e, primio sam islam. Moje pleme ne zna za moje primanje islama, pa naredi mi {ta `eli{.” Poslanik, a.s., mu re~e: “Ti si jedan ~ovjek me|u nama, pa pomozi nas ako mo`e{, jer rat je varka.” Nu’ajm mu obe}a dobro i uputi se u jevrejsko predgra|e Medine.

VELIKA USLUGA
Nu’ajm je odlu~io posijati razdor izme|u saveznika: Kurej{ija, jevreja i plemena Gatafan. Ono {to mu je Poslanik, a.s., rekao: “Pomozi nam koliko mo`e{”, odzvanjalo je u njegovim u{ima. Uvidio je svu opasnost zavjere i dogovora onih koji su zalutali protiv slijedbenika Istine. Razmotrio je ulogu medinskih jevreja koji su se uputili u Meku da podstaknu Kurej{ije na borbu protiv Poslanika, a.s. Poslije toga posjetili su i naselje plemena Benu-Gatafan da bi upotpunili svoje putovanje u cillju bodrenja. Nu’ajm zacrta u svojim mislima plan koji }e otkloniti spletke saveznika i pomo}i diniislam. Vidje Nu’ajm da se poja~ava opsada Medine, pa se uputi plemenu Benu-Kurejza s kojim je imao ~vrste veze i blisko prijateljstvo, i re~e im: “O Benu-Kurejza, vi znate koliku ljubav gajim prema vama i znate moju iskrenost prema vama.”

Ashabi Allahovog Poslanika

283

Oni mu odgovori{e: “Divan li si ti, prijatelju na{. Ti si iskren prema nama i ne sumnjamo u tebe.” Nu’ajm im re~e: “Kurej{ije su neprijatelji Muhammeda, pleme Gatafan je u savezu s njima radi vlastite koristi. Oni su stranci za Medinu, tj. nisu u stanju u kojem ste vi.” Oni mu reko{e: “Koja je razlika? Svi mi prikrivamo neprijateljstvo prema Muhammedu.” Nu’ajm im re~e: “Vi ste u svome gradu, u kome je va{a opskrba, va{ imetak, va{a djeca i va{e porodice. Ne mo`ete ga napustiti i oti}i u drugi grad. Kurej{ije su do{le da se bore protiv Muhammeda, pleme Gatafan je stupilo u savez s njima, a vi prekr{iste sporazum o miru sa Muhammedom, poma`u}i njegove neprijatelje. Ako saveznici pobijede Muhammeda, pobjeda i plijen su njihovi. Ako budu pora`eni od Muhammeda i izgube bitku, vratit }e se u svoj grad sigurni, a vas ostaviti izlo`ene osveti. Vi znate da se ne}ete mo}i boriti protiv muslimana. Oni }e vas rastjerati i poubijati va{e mu{karce, porobiti `ene i oteti imovinu.” Jevreji mu reko{e: “Istinu si rekao! A {ta ti misli{?” “Mislim da ne stupite u borbu protiv Muhammeda prije nego {to uzmete nekoliko najuglednijih Kurej{ija i nekoliko njih iz plemena Gatafan, kao zalog kod sebe, tako da idu u borbu protiv Muhammeda dok ne ostvarite pobjedu ili zajedno budete pora`eni”, re~e im Nu’ajm. Jevreji mu reko{e: “Istinu ka`e{! Divan si i povjerljiv savjetnik.” Nu’ajm napusti jevrejsko predgra|e i uputi se ka mjestu gdje su se ulogorili Kurej{ije i njihovi saveznici. Srete Ebu-Sufjana i jo{ neke s njim pa im re~e: “O skupino Kurej{ija, vi znate moje osje}aje prema vama i moje neprijateljstvo prema Muhammedu?!” Oni reko{e: “Nikada nismo sumnjali u tebe.” Nu’ajm re~e: “^uo sam ne{to dok sam bio kod jevreja i smatram da vas trebam obavijestiti radi savjeta, pod uslovom da prikrijete i da ne razglasite ono {to vam ka`em.” “To ti obe}avamo!”, oni odgovori{e. “Pleme Benu-Kurejza pokajalo se {to je prekr{ilo sporazum sa Muhammedom”, nastavi Nu’ajm, “i obavijestili su ga o tome, potvr|uju}i svoju iskrenost u ~uvanju sporazuma o miru. Obavijestili su ga da }e tra`iti od vas i plemena Gatafan va{e predvodnike koje }e poslati njemu da im on poodsjeca glave. Tako|er su namjerili iznevjeriti vas, a stati na njegovu stranu. Muhammed je ve} primio njihov prijedlog. Zato ne {aljite

284                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

nijednog va{eg vo|u, ako ih zatra`e, jer }e biti ubijeni.” Ebu-Sufjan re~e: “O Nu’ajme, ti si najbolji pomaga~.” Poslije toga je oti{ao u svoje pleme Benu-Gatafan i iznese im stvar, kao {to je iznio Kurej{ijama, i re~e im da ni oni ne {alju svoje predstavnike. Ebu-Sufjan htjede isku{ati Nu’ajmovu iskrenosti i ispitati savezni{tvo jevreja sa njim, pa posla Ikrimu ibn Ebi-D`ehla i neke ljude od Kurej{ija i plemena Gatafan plemenu Kurejza. Ikrime se obrati jevrejima: “Nismo u svojim domovima, a na{i konji i deve malaksali su, zato koliko sutra, uranite i krenite na Muhammeda da kona~no ra{~istimo ra~une s njim.” Jevreji mu odgovori{e: “Danas je subota, dan u kome ni{ta ne radimo. Neki od nas su to prekr{ili, pa ih je sna{la nesre}a, i vi to znate. Ne}emo se boriti protiv Muhammeda ako nam ne dadnete u zalog neke va{e ljude, neka ih kod nas dok ne zavr{imo borbu protiv njega. Bojimo se negativnog ishoda ovoga rata koji bi se mogao okrenuti protiv nas, a vi }ete se vratiti svojim ku}ama i nas ostaviti. Muhammed je u na{em gradu i mi se ne mo`emo boriti protiv njega.” Ikrime im na to re~e: “Tako mi Allaha, ne}emo vam dati nijednog na{eg ~ovjeka!” Kada ih napusti{e, jevreji reko{e: “Ono {to Nu’ajm re~e, zaista je istina! Narod ne `eli ni{ta drugo osim boriti se i ako vide priliku, iskoristit }e je. Ako bude suprotno tome, vratit }e se svojim ku}ama. Ostavit }e nas nasamo sa Muhammedom u na{em gradu.” Vrati se Ikrime u logor Ebu-Sufjana i obavijesti ga o stavu plemena Benu-Kurejza, a Sufjan re~e: “Tako mi Allaha, ono {to je Nu’ajm rekao jeste istina!” Tu no} Allah, d`.{., na njih posla `estok vjetar koji im po~upa {atore i rastjera konje i deve. Ebu-Sufjan odlu~i prekinuti opsadu Medine i vratiti se u Meku sa svojim saveznicima kratkih rukava i bez ostvarene pobjede nad muslimanima. Nu’ajmov, r.a., plan je uspio, u~inio je ogromnu uslugu islamu.

NOSILAC BAJRAKA
Lice Allahova Poslanika, a.s., ozari djelo koje je izveo Nu’ajm ibn Mes’ud. Ono bi povod pa mu Nu’ajm postade blizak, te ga je zadu`ivao mnogim bitnim stvarima, odgovaraju}im njegovoj pronicljivosti, snala`ljivosti i mudrosti. Nu’ajm ibn Mes’ud, r.a., prenosi od Resulullaha, a.s., a bio je ~esto u njegovom dru{tvu, pa ka`e: “^uo sam Allahovog Poslanika, a.s., da je ~itao Musejlemino pismo i pitao njegove izaslanike:

Ashabi Allahovog Poslanika

285

‘[ta vas dvojica ka`ete na ovo?’ Oni odgovori{e: ‘I mi ka`emo ono {to ka`e Musejlema.’ Tada Poslanik, a.s., re~e: ‘Da se izaslanici ubijaju, odsjekao bih vam glave.’” Na dan oslobo|enja Meke, Poslanik, a.s., dade Nu’ajmu da nosi bajrak svoga plemena Gatafan. Dok je Ebu-Sufjan posmatrao muslimansku vojsku, ugleda ~ovjeka koji je nosio bajrak plemena Gatafan, pa upita: “Ko je onaj ~ovjek?” Odgovori{e mu: “To je Nu’ajm ibn Mes’ud.” Ebu-Sufjan re~e: “On nam je na Hendeku zlo po~inio. Tako mi Allaha, bio je najve}i Muhammedov neprijatelj, a evo sada nosi bajrak svoga plemena i krenuo je protiv nas.” Nakon osloba|anja Meke, Nu’ajm, r.a., u~estvovao je u svim bitkama koje je vodio Allahov Poslanik, a.s. Tako|er je u~estvovao u ratu protiv otpadnika od vjere, bivaju}i ~vrst i stamen u svojoj vjeri.

PRESELJENJE NA AHIRET
Do kraja svoga `ivota Nu’ajm je `ivio u pobo`nosti, skromnosti i bogobojaznosti. Oti{ao je svome Gospodaru sa puno dobrih djela. Preselio je na ahiret, za vrijeme halife Osmana ibn Affana, r.a., u Medini. Neka je Allahova milost na Nu’ajma ibn Mes’uda, odanog muslimana i velikog borca za islam.

SELEME IBN EL-EKVE’A, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Seleme. Sin je El-Ekve’a, a on je sin Sinnanov, a on Abdullahov, a on Ku{ejrov, a on Huzejme, a on Malikov, a on Selmanov, a on je sin Eslema es-Selemijja. Nosio je nadimak Ebu-Ijas.

OSOBENOSTI
Hrabrost i razboritost bile su dvije karakteristi~ne osobine Selemine li~nosti. Bio je jedan od najhrabrijih u svome vremenu. Juri{ao je u bitkama, `ele}i da ga Allah, d`.{., po~asti {ehadetom. Ljudi su bje`ali ispred njega, a junaci ga izbjegavali zbog vje{tine njegova rukovanja sabljom i preciznosti u ga|anju strijelom. Vje{to se skrivao od neprijatelja kada se sru~i na njega jer je bio izuzetno brz. Vjerovatno da nema primjera njegovoj brzini, jer Seleme bija{e br`i od konja. Bio je duboko samouvjeren, u jeku bitke pomagao se ovom osobinom. Istupao bi kada je uvi|ao da mo`e upotrijebiti svoju sablju i usmrtiti neprijatelja, a povla~io se kada je osje}ao da mu prijeti opasnost. Napu{tao je mjesto borbe, prije nego {to neprijatelju dadne priliku da ga se do~epa. Zato je dobio nadimak: “Junak-pje{ak”. U svakoj bici u kojoj je u~estvovao pod vo|stvom Poslanika, a.s., kao mud`ahid, borio se u svojstvu ratnika-pje{aka. Njegovo oru`je bila je sablja, a sigurnost su mu bile njegove brze noge. Seleme ibnul-Ekve’a, r.a, bio je prvi koji je upotrebljavao na~in samostalnog ratovanja, bore}i se kao pojedinac, neuvezan u vojsku. Bio je slobodni ratnik. U redove neprijatelja ubacivao bi nered i pometnju, a zatim bi se hitro i neprimjetno povla~io. Allah, d`.{., dao mu je jak i prodoran glas. On bi se ogla{avao njime, premje{taju}i se s mjesta na mjesto, {to bi ~udilo neprijatelja i ubacivalo sumnju u njegove redove.

288                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Pomi{ljali su da se na mjestu borbe nalazi ve}i broj ratnika nego {to u stvari jeste. Seleme je imao sitno tijelo i duguljasto lice. Bio je mr{av, imao je duge potkoljenice, ~vrste mi{i}e, knio je kosu i bradu. Iskoristio je priliku da se obrazuje u svojoj ranoj mladosti, naime, u trgova~kim karavanima koji su zastajali kod njegovog plemena savladao je ~itanje i pisanje. Bio je inteligentan i o{trouman. Odlikovao se okretno{}u i brzinom pri kretanju, sjedio je mirno i pamtio sve {to se spominjalo sa velikom precizno{}u.

SELEME U ISLAMU
Prije islama Seleme je `ivio beduinskim na~inom `ivota. Stalno je putovao izme|u Meke i Medine vode}i karavane, bave}i se trgovinom i poku{avaju}i, kroz dru`enje s razli~itim ljudima, shvatiti svrhu `ivota i ste}i najljep{e moralne osobine. Ljudi iz njegova plemena Eslem voljeli su ga mnogo, jer im je ~inio razne usluge i udovoljavao njihovim potrebama. Obavezivali su ga da im doprema potrebnu robu sa njegovih stalnih putovanja. Volio je pustinju i boravio je u njenim ravnicama i oazama, ne vezivaju}i se za odre|eno mjesto i ne ostaju}i u naseljima. Obi{ao je gotovo cijeli Arapski poluotok i ~itav je njegov `ivot bio u znaku putovanja. Jednoga dana Seleme je ~uo za Resulullaha, a.s., iz Medine, koji je pozivao u islam. U svakom mjestu u koje je do{ao, pri~alo se o Vjerovjesniku. U njegovo srce u{lo je svjetlo imana i shvatio je ciljeve Objave, povjerovao je u nju i prigrlio vjeru Allahova Poslanika, a.s., nalaze}i u njoj spas od burnoga i nesre|enoga `ivota. Svoje bi}e predao je u slu`bu vjere, brane}i je svom svojom snagom i imetkom. Nastanio se u Medini i pristupio mud`ahidskim safovima pod vo|stvom Muhammeda ibn Abdullaha, r.a.

JUNAK VRIJEDAN KAO ODRED
U Medini, Seleme ibnul-Ekve’a, r.a., `ivio je jednostavnim i skromnim `ivotom. Ako nije bio na bojnom polju i branio islam, ostajao je u mesd`idu gdje se upoznavao sa vjerskim propisima, slu{ao hadis Poslanika, a.s., i u~io Kur’an svojim lijepim i milozvu~nim glasom. Juna{tva koja je pokazivao Seleme ~udila su i zbunjivala neprijatelja. Niko nije vjerovao da se jedan ~ovjek mo`e suprotstaviti ~itavoj vojsci, a da ostane ~vrst na mjestu borbe dok mu ne do|e pomo} i podr{ka. Juna~ki podvig kojim se Seleme proslavio desio se u bici “Zi Kird”. Nevjernik Ujejne ibn Muhsin ibn Bedr el-.ezarijj je, dok su se Allahov Poslanik, a.s.,

Ashabi Allahovog Poslanika

289

i muslimani odmarali nakon naporne bitke i pobjede u bici “Benu-Lihjan”, koju, Allahovom, d`.{., voljom, ostvari{e odlu~no{}u i ~vrstinom muslimanskih boraca, iskoristio priliku i sa plemenom Gatafan napravio dogovor. Spremili su grupu konjanika i oti{li u podru~je kraj Medine, gdje su bile muslimanske deve koje je ~uvao jedan ~ovjek sa svojom `enom. Napada~i su ubili ~ovjeka, oteli mu `enu, ukrali deve i uzmakli sa plijenom. Prvi koji je saznao za to, bio je Seleme ibn el-Ekve’a, r.a. Uzeo je luk i strijelu i brzo krenuo, a sa njim je bio i Talha ibn Ubejdullah, r.a. Seleme je brzo tr~ao i prestigao Talhu koji je jahao na konju, sve dok nije ustr~ao na uzvi{icu s koje je mogao vidjeti Ujejnu ibn Muhsina i ljude iz Gatafana, koji su sa svojim plijenom i{li prema neselju Benu-Gatafan. Seleme je povikao glasom koji odjeknu cijelim podru~jem: “Te{ko vama!!!” Pojurio je kao munja dok nije stigao neprijatelju za le|a, a onda ih po~eo ga|ati ki{om strijela, zadavaju}i im opasne i smrtonosne rane. U isto vrijeme dozivao je Medinelije da mu do|u pomo}i. Prema Selemi okrenulo se nekoliko napada~a, on se nije povukao, ve} je stao ispred njih i ga|ao ih strijelama. Kada su gotovo stigli do njega, povukao se sa svoga mjesta i potr~ao prema pro~elju karavana. Stigao je na vrh nekog bre`uljka i odatle ih zasuo strijelama. Tako je sprije~io nastavak pokreta karavana. Tu mu se pribli`i nekoliko jaha~a sa sabljama, `ele}i ga ubiti i nastaviti put jer su se bojali skorog dolaska muslimana u pomo} Selemi. Me|utim, on je po obi~aju stajao na svome mjestu, ga|aju}i ih strijelama sve dok nisu do{li na nekoliko koraka od njega. Tada Seleme iznenada uzma~e i brzo se sakri. Ovi su se okretali lijevo-desno ne bi li ga vidjeli. Seleme je za samo jedan trenutak, poput vihora, protr~ao kroz njihove redove i onda se oglasio zaglu{uju}im glasom. Potom se popeo na jednu uzvisinu, uzeo luk i odapeo jednu strijelu prema vo|i napada~a Ujejneu, govore}i: “Uzmi je... ja sam sin El-Ekve’a! Danas je va{ nesretan dan!” Napada~i su ostali zbunjeni i iznena|eni; ispred sebe su imali ~ovjeka koji se pojavljuje kao planina i nestaje, poput fatamorgane. Seleme je upotrijebio svoju taktiku ratovanja, bez preciznih i posebnih na~ela i planova, koriste}i brzinu, varku i dosjetljivost. Njegov su poziv ~ule Medinlije, pa su oti{li obavijestiti Resulullaha, a.s. Po{to je saznao o pripremi napada na Medinu, Poslanik, a.s., sazvao je vjernike i rekao im: “Na noge! Opasnost... opasnost (je pred nama)!” Oko njega okupi{e se junaci na konjima i pje{aci opasani sabljama. Prvi konjanik koji je prispio bio je Mikdad ibnul-Esved, r.a., poslije njega Ubade ibn Bi{r el-Ensarijj, r.a., i drugi. Kada se skupila grupa, Poslanik, a.s., odredi za zapovjednika Seida ibn Zejda, r.a. Tra`io je od njih da po`ure u pomo} Selemi, a ostalim muslimanima naredio da im se priklju~e ~im se spreme. Na mjesto je borbe prvi stigao Mahrez ibn Nadle, r.a., i odmah ubio dvojicu ljudi iz Beni-Gatafana. Seleme ibnul-Ekve’a, r.a., ohrabrio se dolaskom prethodnice pomo}i pa stade ga|ati strijelama napada~e, govore}i: “Uzmite od sina El-Ekve’a. Danas je va{ nesretan dan.”

290                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Kada je Poslanik, a.s., sa ostalim muslimanima do{ao na popri{te bitke, razbili su redove napada~a, vratili dio ukradenih deva i zaplijenili {to su napada~i ostavili na mjestu borbe. Resulullah, a.s., odsjeo je na mjestu zvanom Zi Kird kad mu pri|e Seleme ibnul-Ekve’a i zatra`i dozvolu da ide do neprijateljskih {atora kako bi vratio preostale zaplijenjene deve. Rekao mu je: “Da me po{alje{ stotini ljudi, doveo bih preostale deve, a ljude bih zarobio.” Allahov Poslanik, a.s., nasmija se i uputi dovu za njega, ali mu ne dozvoli da se izla`e toj opasnosti. U Medini je Seleme, r.a., boravio neko vrijeme i u~estvovao sa Poslanikom, a.s., na Hudejbiji, a poslije i na Hajberu. Nakon Bitke na Hendeku i otkrivanja prave slike o jevrejima, njihovog poku{aja prevare muslimana i zavjere protiv njih, Resulullah, a.s., odlu~io je kazniti ih za djelo koje su po~inili; to bi bila kazna zbog njihovog klevetanja i poku{aja napada na muslimane. Plod ove odluke bila je Bitka na Hajberu. Muslimani su krenuli prema jevrejima i ulogorili se na mjestu zvanom Er-Red`i’, u dolini izme|u Hajbera i Gatafana. Tako su uradili kako bi sprije~ili pleme Gatafan da pomognu jevreje koji su im bili saveznici. Uprkos tome, ljudi iz Gatafana odlu~ili su da pomognu jevreje i da se bore na njihovoj strani, a protiv muslimana. Po~eli su spremati ratnike za odlazak na Hajber. U ovom doga|aju pokaza se hrabrost i juna{tvo Seleme ibnul-Ekve’a, r.a., koje je zaprepastilo neprijatelja i po kojoj je postao poznat. Seleme je otr~ao prema pro~elju Beni-Gatafana koje je i{lo prema muslimanima. Svojim prodornim glasom pravio je zvukove kao da za njima pravi buku veliki broj muslimana. Ratnici Benu-Gatafana ~uli su povike i buku iza sebe i poboja{e se da su im muslimani do{li s le|a, spremni da ih pobiju, pa se br`e-bolje vrati{e svojim ku}ama. Tako jevreji u borbi na Hajberu ostado{e bez podr{ke Benu-Gatafana. Na po~etku Bitke na Hajberu, Allahov Poslanik, a.s., zatra`io je od Amira ibnul-Ekve’a, Seleminog amid`e, da recituje, pa mu je rekao: “Si|i, sine El-Ekve’a, odrecituj nam koju svoju pjesmu.” Ovaj je si{ao sa svoga konja, stao pred Poslanika, a.s., i po~eo recitirati: “Uz tebe na pravoj stazi smo mi i na Uputi. Nau~i nas sadaku davati i klanjati. Napade nas mnogi du{man Smutnju `ele}’. Ne volimo fitnet44 nikom Glasno zbore}’:

Ashabi Allahovog Poslanika

291

pomozi nam, Gospodaru, nasuprot njih stoje}’. Podari nam Ti selamet molimo Te dove}’.” Resulullaha je razvedrila njegova pjesma pa mu je rekao: “Neka ti se Allah, d`.{., smiluje.” Sljede}eg dana Resulullah, a.s., predao je Aliji ibn Ebi-Talibu, r.a., zastavu i naredio mu da krene na Hajber na ~elu vojske mud`ahida, me|u kojima je bio i Amir ibnul-Ekve’a i sin njegovog brata Seleme ibnul-Ekve’a. Nakon {to im je dao zavr{ne upute: da ne ubijaju starce, `ene i djecu, krenuli su na Hajber sa Allahovom pomo}i. Desila se jaka i `estoka bitka. Seleme je ponovo pokazao svoju okretnost, koja se ne da opisati. I uprkos tome {to mu je amid`a poginuo, pred njegovim o~ima on se, ne klonuv{i, borio i napredovao, brzinom koja zbunjuje neprijatelja. Amir ibnul-Ekve’a, r.a., jahao je na svom konju, sjeku}i sabljom glave Allahovih, d`.{., neprijatelja, tako da se od udaranja iskrivila njena o{trica. On je nastavio sje}i njome. U jednom trenutku nepa`nje, iskrivljena o{trica sablje se nakon o{trog zamaha vrati u njegov stomak; na tom mjestu preseli. Selemu, r.a., ova tegobna scena mnogo rastu`i, posebno {to su neki govorili da on nije {ehid jer nije poginuo od neprijatelja ve} od svoje ruke. Seleme je, zabrinut i upla{en, oti{ao Poslaniku da ga pita da li je njegov amid`a {ehid ili mu je ta po~ast uskra}ena, kao {to ljudi ka`u. Allahov Poslanik, a.s., odgovorio mu je da je on {ehid i pred ostalim muslimanima klanjao mu d`enazu. U vezi s obavezom Alije ibn Ebi-Taliba, r.a., kao zapovjednika vojske koja je osvojila Hajber, Seleme je rekao: “Poslanik, a.s., pozvao je Aliju, a njegove o~i bile su bolesne, pa mu je svojom pljuva~kom navla`io o~i i rekao: Uzmi zastavu i kreni s njom dok ti Allah, d`.{., ne dadne pobjedu. Krenuo je, a ja sam ga slijedio, i nije se vratio dok mu Allah, d`.{., nije dao pobjedu i dok nije zabio zastavu u zemlju ispod tvr|ave.”

292                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

PRISEGA NA SMRT
[este godine po Hid`ri, u mjesecu zul-kadetu, Vjerovjesnik, a.s., odlu~io je oti}i u Meku obaviti umru, bez namjere da ratuje. Pozvao je ljude i krenuo sa sedam stotina muslimana na ~elu. Poveli su kurbane i obukli ihrame kako bi ljudi znali da ne `ele rat ve} samo posjetu K’abi. Vijest o njihovom izlasku stigla je do Kurej{ija pa su oni pomislili da se muslimani `ele boriti s njima. Poslali su izaslanike da pitaju Resulullaha, a.s., o namjeri njegova dolaska u Meku, a on im je odgovorio da je do{ao obaviti umru, a ne boriti se. Ali, ekstremni kurej{ijski velikani nisu povjerovali izaslanicima i ostali su pri svom uvjerenju da je Muhammed, a.s., krenuo u rat s njima. Zato je Resulullah, a.s., poslao Osmana ibn Affana, r.a., kod Ebu-Sufjana da obavijesti Kurej{ije kako nije do{ao radi borbe, ve} samo da posjeti K’abu. Ebu-Sufjan mu je rekao: “Ako ho}e{ u~initi tavaf, u~ini ga.” “Ne}u to u~initi sve dok Poslanik ne tavafi”, odgovorio je Osman. Kurej{ije su sprije~ile Osmana da se vrati Resulullahu, a.s., do kojeg do|e vijest da je Osman ibn Affan, r.a., ubijen. Poslanik, a.s., je tada kazao: “Ne}emo oti}i dok se ne budemo borili.” Zatim je pozvao ljude da daju prisegu, nazvanu “Prisega ispod drveta”, kojom se zari~e na smrt i na neodustajanje od borbe. Ljudi su mu prilazili i pru`ali ruku, zaklinju}i se i daju}i sebe na slu`bu Resulullahu, a.s. Me|u njima je bio junak-pje{ak Seleme ibnul-Ekve’a, r.a., koji je pri{ao Poslaniku, a.s., dao mu prisegu, a zatim sjeo po strani. Seleme je ovako opisao taj doga|aj: “Dao sam Bo`ijem Poslaniku, a.s., ispod drveta prisegu na smrt, a zatim sam se povukao u stranu. Kada je zavr{io, rekao mi je: ‘O Seleme, {ta je s tobom, nisi dao prisegu?!’ Rekao sam: ‘Dao sam, Bo`iji Poslani~e!’ Rekao je: ‘Jo{ jednom.’ Pa sam po drugi put dao prisegu.” Kada je do Kurej{ija stigla vijest o spremnosti Poslanika, a.s., da se sukobi s njima i da u|e u Meku, poslali su Suhejla ibn Amra i rekli mu: ”Idi Muhammedu i sklopi ugovor s njima da se vrate ove godine (tj. da ne obave umru ove godine i da se vrate u Medinu). Tako mi Boga, ne}e Arapi pri~ati o nama da je Muhammed u{ao nasilno u Meku.” Poslanik, a.s., sastao se sa Suhejlom i sklopio ugovor sljede}eg teksta: “Ovo je dogovor izme|u Muhammeda ibn Abdullaha i Suhejla ibn Amra. Dogovoren je desetogodi{nji mir za vrijeme kojega }e ljudi `ivjeti u miru i jedni druge ne}e napadati. Ko do|e Muhammedu od Kurej{ija bez dozvole njegovoga staratelja - vratit }e ga njima. A ko do|e Kurej{ijama od onih koji su sa Muhammedom - njemu ne}e biti vra}eni. Svi imamo svoja prava, nema kra|e i nema prevare. Ko `eli da u|e u savez sa Muhammedom i pod

Ashabi Allahovog Poslanika

293

njegovu za{titu neka u|e, a ko `eli da u|e u savez Kurej{ija, i pod njihovu za{titu - neka u|e.” Mirovni je ugovor sklopljen, napisao ga je Alija ibn Ebi-Talib, r.a., a posvjedo~ili ljudi iz redova muslimana i Kurej{ija. Nakon toga je oslobo|en Osman ibn Affan, r.a., a Poslanik, a.s., zaklao je kurbane na Hudejbiji i vratio se u Medinu. U povratku mu je spu{tena Objava sa radosnom vije{}u o oslobo|enju Meke: “Mi }emo ti dati sigurnu pobjedu; da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodat Svoju prema tebi potpunom u~inio, da bi te na pravi put uputio.” Tako|er je spu{ten ajet o onima koji su mu dali prisegu na smrt pod drvetom: “Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao {ta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih i nagradit }e ih skorom pobjedom.”

MEDINSKI MU.TIJA
Nakon Resulullahovog, a.s., preseljenja na ahiret, Seleme se mnogo ra`alostio. Sje}ao se: “Borio sam se sa Poslanikom u sedam bitaka, a sa Zejdom ibn Harisom, r.a., u devet.” ^itav Selemin, r.a., `ivot bio je u znaku borbe na Allahovom putu, a njemu je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Na{ najbolji pje{ak-ratnik je Seleme ibnul-Ekve’.” Seleme se poslije posvetio tra`enju znanja i izu~avanju vjerskih propisa. Stalno je boravio u mesd`idu i na predavanjima uleme dok nije postigao visok stupanj znanja i cjelovito shvatanje vjerskih propisa. Ljudi su ga voljeli zbog njegove iskrenosti, jasnog mi{ljenja i otvorenosti. O njemu je njegov sin Kajs rekao: “Moj otac nikada nije slagao.” Seleme, r.a., prenosi od Poslanika, a.s.: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: ‘Ko god ka`e na mene neistinu, koju ja nisam rekao, neka pripremi za sebe mjesto u vatri.’” Seleme, r.a., stekao je toliko znanja da je drugima obja{njavao vjerske propise, pa je dobio nadimak “Medinski muftija”. Ljudi su dolazili u mesd`id i pitali ga, a on im je odgovarao i tuma~io. Dijelio je siroma{nima, oro{enih o~iju od samilosti i bri`ljivosti. Dijeljenje u ime Allaha, d`.{., bilo mu je najdra`e djelo i da su mu tra`ili da im da `ivot, ne bi se dvoumio da im ga da. Ljudi su to znali, pa bi neko, kada bi tra`io od njega ne{to, rekao: “Molim te za to u ime Allaha, d`.{..” Pojedini ~lanovi njegove porodice po~eli su ga koriti zbog toga {to je mnogo dijelio, po{to se mnogo ~ega odricao da bi dao drugome, a on im je jednostavno odgovorio: “Ko ne daje u ime Allaha, d`.{., pa u ime koga }e davati?”

294                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

PRESELJENJE NA AHIRET
Seleme, r.a., `ivio je dugo, do`ivio je slu~aj ubistva halife Osmana ibn Affana, r.a. Poslije toga shvatio je da su se pred muslimanima otvorila vrata smutnje i da }e dani koji dolaze za njih biti te{ki. Napustio je Medinu i povukao se od ljudi. Iselio se u Rebzu, mjesto u kojem je bio Ebu Zerr el-Gaffari, r.a., i tu provodio dane u pobo`nosti i povu~enosti, `ale}i zbog onog {to je me|u muslimanima. Sedamdeset ~etvrte godine po Hid`ri, obuzet `udnjom za Medinom i `eljom da posjeti mezar Allahovoga Poslanika, a.s., oti{ao je u grad i u njemu proveo tri dana. Tu u Medini ga zate~e smrt, i u njoj ga i ukopa{e. Neka se Allah, d`.{., smiluje Selemi ibnul-Ekve’u, hrabrom vjerniku, odva`nom muslimanu, skromnom pobo`njaku.

EL-BERA’ IBN MALIK, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je El-Bera’, sin je Malikov, a Malik je sin Nadirov, a on sin Damdamov, a on Zejdov, a on Haramov, a on D`undubov, a on Amirov, a on Ganmov, a on Adijjev, a on je sin En-Ned`d`ara el-Ensarijja. Brat mu je bio Enes ibn Malik, sluga Poslanika, a.s., i prenosilac njegovih hadisa. Majka mu je Ummu Sulejm, plemenita i dobra `ena koja je me|u prvima pre{la na islam.

PRIMANJE ISLAMA
El-Bera’ ibn Malik, r.a., odrastao je u ku}i u kojoj se znalo za islam. Majka mu je bila bogobojazna vjernica koja je `eljela da joj djeca postanu iskreni borci na putu pravde i istine, pokorni i vjerni naj~asnijem vjerovjesniku i poslaniku Muhammedu, a.s. Dva ~lana ove porodice proslavi{e se slu`e}i dini-islamu i pokloni{e svoje `ivote za vjeru. Prvi od njih je Enes ibn Malik koga je majka u njegovoj desetoj godini poklonila Poslaniku, a.s., rekav{i: “O Bo`iji Poslani~e, ovo je moj sin Enes, poklanjam ga tebi... neka te slu`i, pa moli Allaha, d`.{., za njega.” Resulullah, a.s., pribli`io ga je sebi i poljubio izme|u o~iju, te zamolio Allaha, d`.{., za njega rije~ima: “Gospodaru moj, pove}aj mu imetak i potomstvo, blagoslovi ga i uvedi u D`ennet ...” Enes ibn Malik, r.a., slu`io je Resulullaha, a.s., sve do njegovoga preseljenja na ahiret, a poslije njega `ivio je do svoje devedeset devete godine, opskrbljen velikim brojem djece i unu~adi i velikim imetkom, zahvaljuju}i blagoslovu plemenitoga Vjerovjesnika, a.s., i njegovoj dovi. Imao je i ba{~u koja je ra|ala dva puta godi{nje.

296                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Njegov brat, El-Bera’ ibn Malik, r.a., poklonio je svoj `ivot Uzvi{enom Allahu, bore}i se na Njegovom putu i brane}i ~istu vjeru svom snagom i odlu~no{}u koju mu je Allah, d`.{., podario.

OSOBENOSTI
El-Bera’ ibn Malik bio je sklon {utnji i razmi{ljanju. Malo je govorio, u dru{tvu tih, a u ratnim pohodima bi se preobrazio u razaraju}i uragan pred kojim su uzmicali i bje`ali poznati junaci, znaju}i njegovu prodornost i hrabrost i umije}e kori{tenja sablje. Mo`da rije~i vo|e vjernika Omera ibnul-Hattaba, r.a., najbolje govore o li~nosti El-Bera’a i njegovoj hrabrosti. Rekao je: “Ne postavljajte El-Bera’a ibn Malika na ~elo vojske, uni{tit }e je svojom nedosti`nom prodorno{}u, nadiranjima i napadima.” El-Bera’ imao je kovrd`avu sme|u kosu, bio je vitak, srednjega, skoro niskoga rasta, mr{av, crnomanjast, mi{i}avoga lica. Nije ga zanimao izgled, nije se dotjerivao niti je birao odje}u, cijeli svoj `ivot je poklonio d`ihadu - borbi i `rtvi na Allahovom, d`.{., putu. Kad bi ~ovjek vidio njegovu nje`nu vanj{tinu i mali rast, nikada ne bi pomislio da je on junak za kojim su silna juna{tva i podvizi, i ~ije ime je svrstano u epopeju islamskoga juna{tva i d`ihada, legendarna li~nost koja je ispisala zlatnu stranicu historije. El-Bera’ je imao mehak i umilan glas i bio je jedan od dvojice koje je Poslanik, a.s., izabrao kao rivale karavanskim pjesnicima. End`e{e el-Habe{i45 bio je rival `enama, a El-Bera’a ibn Malik rival mu{karcima.

BITKA NA JEMAMI
Kada je Bo`iji Poslanik, a.s., preselio na ahiret, hilafet je preuzeo Ebu-Bekr, r.a. Prvo sa ~ime se suo~io bilo je otpadni{tvo od islama nekih arapskih plemena i njihov povratak u d`ahilijet, sa svim onim {to on nosi od idolopoklonstva i vi{ebo{tva. To je predstavljalo pravu opasnost za opstanak istinske bo`anske poruke. Ebu-Bekr es-Siddik, r.a., suprotstavio se otpadnicima svom `estinom, odlu~no{}u i vjerom, a to su kasnije postali poznati ratovi protiv otpadni{tva. Najopasniji murtedlukotpadni{tvo koje je upoznao Arapski poluotok bilo je otpadni{tvo plemena Benu-Hanife, pomaga~a Musejleme ibn Habiba, poznatog kao Musejlema el-Kezzab (la`ac). Halifa Ebu-Bekr, r.a., po~eo se spremati za borbu protiv Allahovih, d`.{., neprijatelja. Kada su se osjetili spremnim za nove ratne pohode, Ebu-Bekr poslao je Musejlemi vojsku na ~elu sa Ikrimom ibn Ebi-D`ehlom, r.a., i [urahbilom ibn Hasnom, r.a. Ova vojska nije mogla iza}i na kraj sa plemenom Beni-Hanife koje je imalo skoro ~etrdeset hiljada vojnika, zato je halifa poslao poja~anje na ~elu sa Halidom ibnul-Velidom, r.a., Allahovom isukanom sabljom.

Ashabi Allahovog Poslanika

297

Kada je ~uo vijest o Halidovom dolasku, Musejlema se ulogorio na mjestu zvanom Akree, blizu Jemame. Mobilizirao je sva plemena koja su mu bila pokorna u to vrijeme, na ~elu sa plemenom Benu-Hanife, razjaruju}i u njima predislamski fanatizam i duh plemenske pristrasnosti. Po dolasku na mjesto bitke, Halid upotrijebi svoje ratno iskustvo i podijeli vojsku na tri dijela, svaka je grupa vojske nosila svoj bajrak. Sabita ibn Kajsa ibn [emmasa, r.a., postavio je za bajraktara ensarija, Salima {ti}enika Ebu-Huzejfe, r.a., za bajraktara muhad`ira, a ostalim Arapima imenova po bajraktara za svako pleme. Kod prvoga susreta muslimani pretrpje{e poraz od ratnika Benu-Hanife, koji uspje{e sti}i do Halidovog {atora i umalo ubiti njegovu `enu Ummu Temim. Tada su se podigli muslimanski glasovi bodre}i na borbu i `estinu: “O vi, kojima je spu{tena sura El-Bekara, neistina je danas pora`ena...” Nakon ovoga, ovi iskreni vjernici pokazali su juna{tva kakva historija ne bilje`i. Sabit ibn Kajs, bajraktar ensarija, ukopao je noge u pijesak da se u~vrsti u svojoj nepokolebljivosti i tako je ostao sve do svoje pogibije. Zejd ibnul-Hattab, r.a., brat Omera, r.a., jurnuo je u borbu, govore}i: “O ljudi, stisnite zube! ...udrite po neprijatelju... samo naprijed! Tako mi Allaha, ne}u progovoriti dok ne budu pora`eni, ili dok ne sretnem Allaha sa opravdanjem za nemo}.” Nastavio se boriti sve dok nije poginuo. Ebu Huzejfe, r.a., prodirao je vi~u}i svojim gromkim prodornim glasom izme|u safova muslimana: “O vi kojima je spu{ten Kur’an... Ukrasite ga svojim djelima!” I on se borio dok nije bio ranjen. El-Bera’ ibn Malik, r.a., govorio je ljudima oko sebe: “O Ensarije, neka niko od vas ne razmi{lja o povratku u Medinu! Vi od danas nemate Medine... Samo Allah... zatim D`ennet!” Muslimani su uspjeli odbiti napad, a la`ov Musejlema povukao se. Vojska se rastavila i svaka osnovala tabor su~eljen drugom protivni~kom taboru. Halid ibnul-Velid, r.a., izdvojio se, izazivaju}i na dvoboj: “Ja sam Ibnul-Velid... Ja sam Ibn-Amir i Ibn-Zejd... Va Muhammedah46...”, a nije ni s kim iza{ao na dvoboj, a da ga nije ubio. Nakon dvoboja, rat se ponovo zao{trio. Muslimani su u~vrstili svoje polo`aje i na ~elu sa plemenitim ashabima, r.a., u najte`im trenucima pokazali izdr`ljivost i ~vrstinu. Potisnuli su Musejlemu i njegovu vojsku i prisilili ih da se zajedno sa plemenom Benu-Hanife povuku u tvr|avu zvanu “Ba{~a smrti”. Pozatvarali su vrata tvr|ave i nastavili bitku strijelama, raniv{i ili ubiv{i mnoge muslimane. El-Bera’ ibn Malik namjerio je u}i u “Ba{~u”, pa je visokim glasom povikao: “O muslimani, pomozite mi da u|em unutra!” Tu ga je okru`ilo nekoliko jakih ljudi, stavili su ga na oklop i ponijeli na kopljima do zidina “Ba{~e”, a zatim ga ubacili u unutra{njost tvr|ave. Halid ibn Velid posmatrao je ovaj zadivljuju}i prizor, prate}i ga rije~ima: “Na njiih, ensarijski mladi}u!” El-Bera’ je uletio me|u Musejleminu vojsku i po~eo kositi ispred sebe, ubijaju}i i ranjavaju}i,

298                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

a oni su, zate~eni ovim ~inom, bje`ali glavom bez obzira. El-Bera’ krenuo je u pravcu vrata `ele}i omogu}iti muslimanima ulaz, ali su ga Musejlemini vojnici do~ekali sa sabljama i kopljima. Tu ih je on potisnuo poput nadolaze}e bujice, razmahuju}i sabljom oko sebe sve dok se nije probio do vrata i otvorio ih. Muslimani su u{li i navalili na vojsku nevjerstva, idolopoklonstva i la`i, `ele}i smrt njihovom la`nom poslaniku, koji se bio zavukao iza zida. Do njega je do{ao Vah{ij ibn Harb, Hamzin ubica, zamahnuo je no`em i zabio ga u Musejlemin vrat, zatim mu se primakao Simak ibn Har{e Ebu-Dud`ane i dokraj~io ga udarcem ma~a. Tako muslimani, Allahovom voljom, podvigom junaka El-Bera’a ibn Malika, r.a., ostvari{e veliku pobjedu. On je u ovoj bici zadobio preko osamdeset rana, {to od ma~a, {to od uboda strijela i kopalja. Halid ibn Velid naredio je da se El-Bera’ prenese u {ator sa posebnom njegom i lije~enjem zadobijenih rana. Sam je nadzirao njegovo lije~enje, cijene}i i uva`avaju}i ono {to je uradio na Allahovom putu. Lije~enje je trajalo pun mjesec dana, da bi mu se zatim Allah, d`.{., smilovao izlije~iv{i silne rane.

@ELJA ZA [EHADETOM 47 NA ALLAHOVOM, D@.[., PUTU
El-Bera’, r.a., vratio se borbi na Allahovom putu, bore}i se protiv nevjerstva i idolopoklonstva gdje god bi ga na{ao, {ire}i rije~ istine i pravde. @elio je pokloniti svoj `ivot na Allahovom putu, a slogan su mu bile rije~i: “Allah... i D`ennet.” Ovaj je veliki ~ovjek bio u~esnik svih bitaka za vrijeme `ivota Bo`ijeg Poslanika, a.s., a nastavio se boriti i poslije njegove smrti kao da se obavezao poginuti na bojnom polju. On nije ulazio u borbu kao {to su to radili drugi obi~ni borci i junaci, ve} bi se bacao sna`no i sa imanom, ne vode}i ra~una o smrti. El-Bera’ ibn Malik, r.a., izdvajao se od ostalih boraca ja~inom u rukama koja se rijetko vi|a kod ljudi. Enes ibn Malik, r.a., prenosi od svog brata El-Bera’a, r.a., da je rekao: “Sreo sam u bici sa Musejlemom ~ovjeka zvanog Himarul-Jemame. To je bio jedan gorostas koji jo{ nije bio ni upotrijebio svoj ma~. Udario sam ga u noge lahko, kao da sam proma{io, a on pade. Uzeo sam njegov ma~, a svoj vratio u korice, ali taj ma~ mi pu~e nakon prvoga udarca.” Jednom se El-Bera’ razbolio, pa su prijatelji, bra}a i poznanici po`urili da ga posjete. Zagledao im se u lica, {ute}i i smireno, kao da im ~ita misli. Zatim je rekao: “Mo`da se bojite da }u umrijeti u krevetu?! Ne, tako mi Allaha, ne}e me Allah, d`.{., li{iti pogibije na Njegovom putu.” ^im je ozdravio, priklju~io se muslimanskoj vojsci u osvajanju Iraka i

Ashabi Allahovog Poslanika

299

Perzije. Tamo je iznova pokazao svoja juna{tva koja su potvrdila ve} dokazanu smjelost i ~vrstinu. U jednom od osvajanja Perzijanci su pora`eni od muslimana, pa su se utvrdili u kulu opasanu visokim zidom. Opsada kule i poku{aj prelaska zidina je potrajao. Perzijanci su bacali `eljezne lance na ~ijim krajevima su bile vezane u`arene kuke za ka~enje mesa. Te kuke bi se zabadale u tijela muslimanskih boraca i tako ih, ranjene ili mtrve, dizali u kulu. Jedna od tih kuka zabola se u tijelo Enesa ibn Malika, El-Beraovog brata. Kada ga je El-Bera’ vidio, uhvatio je lanac, ne obra}aju}i pa`nju {to je u`aren i {to mu pr`i meso, tako da se sve dimilo iz njega. Zatim je ispravljao kuku sve dok je nije izvukao iz bratovog tijela i tako ga, Allahovim emrom, spasio sigurne smrti. Kada se spustio na zemlju, na ruci mu vi{e nije bilo mesa, ostale su samo kosti. Ostao je na lije~enju dok se nije oporavio i dok mu ruka nije zamladila.

BITKA KOD EHVAZA 48
El-Bera’, r.a., vratio se d`ihadu ~im je za to stekao minimalne zdravstvene uvjete, nadaju}i se i o~ekuju}i ostvarenje `ivotne mu `elje i cilja kome je stremio - poginuti na Allahovom, d`.{., putu i pridru`iti se Njegovom ~asnom Poslaniku, a.s. I do{lo je vrijeme ostvarenja njegova sna. Rat na Ehvazu je bio u toku, a posebno velika bitka kod grada Tustura. Kada je Hurkus ibn Zuhejr osvojio ehvazijsku ~ar{iju, Hurmuzan je pobjegao sa vojskom prema Ramehurmuzu, gdje se utvrdio u kuli opasanoj zidinama. Muslimani su dugo opsijedali kulu, pa kada je `ivot unutar zidina postao nesno{ljiv, Hurmuzan je zatra`io primirje, pristaju}i izdvajati d`izju. Hurkus je preko svojih pretpostavljenih dostavio ovaj zahtjev halifi te on pristade sklopiti mir sa Ramehurmuzom, Tusturom, D`undu Jesborom i drugim gradovima. Rat u tom podru~ju je splasnuo, a gradovi su nastavili izdvajati d`izju. Me|utim, perzijski kralj Jezded`ird po~e hu{kati i podsticati Perzijance na borbu protiv muslimana. Govorio je kako su muslimani zavladali njihovom zemljom i narodom, pro{irili svoju vjeru i sproveli zakone, namjeravaju}i tako u narodu probuditi perzijski nacionalizam. Po~eli su se spremati za progon muslimana, dogovoriv{i se da u ratu protiv njih ostanu jedinstveni, i da krenu ka gradu Basri. Vijesti o velikom pohodu koji spremaju Perzijanci doprle su i do halife Omera ibnulHattaba, r.a., pa je on pisao S’adu ibn Ebi-Vekkasu, r.a., u Kufu da opremi veliku vojsku u pravcu Ehvaza, na ~elu sa Nu’manom ibn Mukarrinom, r.a. Tra`io je od njega da upotrijebi sve {to je u njegovoj mo}i, a spomenuo mu je i neka imena istaknuta po hrabrosti i ~estitosti. Naredio je da se za vojskovo|e postave: D`erir ibn Abdullah el-Bed`elijj, D`erir ibn Abdullah el-Humejrijj, Suvejd ibn Mukarrin i Abdullah ibn Zi Sehmejn, r.a. U isto vrijeme halifa je poslao

300                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

pismo i Ebu-Musau el-E{a’riju, r.a., u Basru da opremi vojsku na Ehvaz pod vo|stvom Suhejla ibn Adijja, r.a., i da s njim bude: El-Bera’ ibn Malik, Asim ibn Amr, Med`d`e’ ibn Sevr, K’ab ibn Sevr, Huzejfe ibn Muhsin, Arfed`e ibn Herseme, Abdurrahman ibn Sehl i Husajn ibn M’abed, r.a. Tako|er je naredio da za glavnog vojskovo|u oba odreda, i onih koji im se naknadno pridru`e ili priteknu u pomo}, postavi Ebu-Sebrea ibn Ebi-Ruhma, r.a. En-Nu’man ibn Mukarrin, r.a., pokrenuo je vojsku iz Kufe ne ~ekaju}i dolazak odreda iz Basre. Tu Hurmuzan vidje zgodnu priliku da raskine ugovor i prekine primirje misle}i da }e pobjeda nad En-Nu’manovom vojskom zna~iti i kona~nu pobjedu Perzijanaca. Stigao je Hurmuzan na ~elu vojske naspram En-Nu’mana, a do bitke je do{lo kraj grada Ramehurmuza, u mjestu Irbil. Kada se povela bitka, zbog njene `estine, pra{ina je cijeli prostor zaklonila od svjetlosti dana, a muslimani pokaza{e po`trvovanost i bezgrani~nu hrabrost, ne pre`u}i od smrti. Hurmuzan je, pora`en, pobjegao u Tustur, prepu{taju}i muslimanima Ramehurmuz i sve {to je ostavio iza sebe od oru`ja, municije, ratne opreme ihrane. Vijest o ovom doga|aju doprla je i do mud`ahida Basre, te su oni direktno krenuli ka tusturskoj tvr|avi gdje se krio Hurmuzan. Tu su se sreli sa odredom iz Kufe, ujedinili su vojske pod vo|stvom Ebu-Sebrea ibn Ebi-Ruhma, r.a., i tako izvr{ili zapovijed halife Omera, r.a. Muslimani su stegli obru~ oko Tustura gdje je Hurmuzan sakupio ogroman broj ljudstva i ratnika, zatrovanih `arom nacionalizma i idolopoklonstva. Njihov tako veliki broj odvratio je muslimane od direktnoga sukoba i ostvarenja pobjede. Kada je halifa saznao za ovu situaciju, pisao je Ebu-Musi el-E{a’riju, r.a., da im odmah i sa velikim poja~anjem pritekne u pomo} i da preuzme vo|stvo ujedinjenih muslimanskih snaga sastavljeno od mud`ahida Kufe i Basre. Ebu-Musa el-E{’ari dr`ao je u obru~u Tustur, uz stalne bitke; bilo u obliku dvoboja bilo u obliku sukoba vojski. To, kao i dugotrajna opsada i povelik proj poginulih iscrpilo je muslimanske snage. Ti dani bilje`e juna{tvo El-Bera’a ibn Malika, r.a., koje zaslu`uje da na stranicama historije bude ispisano zlatnim slovima. U ovoj bici El-Bera’ samo u dvobojima ubio je stotinu perzijskih vojnika, ne broje}i one koji su u susretima dvije vojske pali od njegova ma~a.

Ashabi Allahovog Poslanika

301

[EHADET
Pamtili su muslimani koliko je Poslanik, a.s., volio El-Bera’a ibn Malika, kao {to su se sje}ali i Poslanikovih rije~i kazanih o njemu. Podsjetili su El-Bera’a na to, pitaju}i ga: “Sje}a{ li se, El-Bera’, kada je Poslanik, a.s., rekao: ‘Mo`da neko, zapra{en i neuredan, koji nema u posjedu ni dvoju odje}u da preobu~e, kome niko ne pridaje pa`nju, kada zamoli Allaha, d`.{., ne{to, On mu ispuni dovu. Od njih je El-Bera’ ibn Malik.’” El-Bera’ odgovori: “Sje}am se.” Zatim su mu rekli: “O El-Bera’, moli Allaha, d`.{., da pobijedimo i da budu pora`eni.” El-Bera’ je podigao pogled prema nebu i digao ruke, mole}i Allaha ~ista srca i iskrene vjerni~ke du{e: “Moj Gospodaru, porazi na{e neprijatelje i u~ini nas pobjednicima. Pridru`i me Tvome miljeniku Poslaniku, a.s.” Krenuli su muslimani u pravcu Perzijanca, a oni su krenuli prema muslimanima. Bitka se rasplamsala... padali su mrtvi i ranjeni, njihov broj se pove}avao iz sahata u sahat... [ehadeti i tekbiri su odzvanjali prostorom. Tu i tamo ~uo se poziv za pomo} ili vrisak. Neustra{ivi borac i smjeli ratnik El-Bera’ borio se, `ude}i za pogibijom na Allahovom putu. Muslimani su ostvarili pobjedu u ovom okr{aju, a Perzijancu su poskakali u rovove koje su mud`ahidi provalili i odatle ih prisilili na povla~enje u kulu, koja je zbog njihovog velikoga broja brzo postala pretijesna. Jedan od Perzijanaca do{ao je do Ebu-Muse el-E{’arija, r.a., i zatra`io od njega garanciju za sigurnost. Kada je dobio garanciju, obavijestio ih je o prolazu kroz koji muslimani mogu prodrijeti u kulu; kroz vodeni kanal koji vodi u kulu. Ebu-Musa je odabrao hrabre i iskusne ljude, dobre pliva~e, koji su se s lahko}om kretali kroz vodu. Prvi iz skupine u kulu je izbio Abdullah ibn Mugaffel el-Muzenijj, r.a., za njim i ostali. Poubijali su stra`are, prenera`ene njihovom pojavom, i otvorili kapije na koje su nagrnuli muslimani, spremni i nao{treni za borbu. Hurmuzan se neko vrijeme uspijevao odupirati, i prije nego se povukao u zatvoreni i nepristupa~ni dio kule, ubio je El-Bera’a ibn Malika, r.a., i Med`d`e’eta ibn Sevra, r.a. Kada su ga pritijesnili sa svih strana, obratio se muslimanima: “Imam tobolac sa stotinu strijela. Ako mi se bilo ko poku{a primaknuti, bit }e pogo|en. I kakva vam je korist od toga {to }ete me zarobiti kad ubijem stotinu va{ih ljudi?” “[ta ho}e{?”, pitali su ga. On odgovori: “Ho}u garanciju, ako se predam da }ete me odvesti va{em halifi Omeru ibnul-Hattabu,

302                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

da mi on sudi.” Pristali su na to, a on je bacio luk i strijelu i predao se. Tako su ga vezanog odveli Omeru ibnul-Hattabu, r.a. El-Bera’ ibn Malik, r.a., pridru`io se onome koga je volio, ko mu bija{e plemeniti uzor i uzvi{eni primjer. Pridru`io se Poslaniku i miljeniku Muhammedu, a.s., sretan {to se ostvario njegov san - pogibija na Allahovom putu, za koju je kroz ~itav `ivot i{ao sa sloganom: “Allah i D`ennet.” Allah, d`.{., smilovao se El-Bera’u ibn Maliku.

IJAD IBN GANM, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Ijad, sin je Ganmov, a on je sin Zuhejrov, a on Ebi [eddadov, a on Rebi’in, a on Hilalov, a on Vuhejbov, a on Dabbeov, a on El-Harisov. El-Haris je sin .ehra el-Kure{ijja el-.ehrijja. Bio je amid`i} povjerenika ummeta - Ebu-Ubejdea ibnul-D`erraha, r.a.

OSOBENOSTI
Ijad ibn Ganm poti~e iz ugledne kurej{ijske porodice u Meki. Njegov otac Ganm ibn Zuhejr el-.ehrijj bio je jedan od kurej{ijskih trgovaca i poglavara Meke, po svom ugledu i gospodstvu odgovarao je Benu-Abdul-Muttalibu, Benu-Abdu{-[emsu, Benu-D`ah{u i drugim poznatim mekelijskim starje{inama. Ijad je odrastao u blagostanju. Posjedovao je obilan imetak, imao je i svoje robove kao sluge. Kurej{ije su ga cijenile i uvijek sve~ano do~ekivale, ukazuju}i po{tovanje njemu i njegovome ocu. Ijad je bio obrazovana li~nost. Vrijeme je provodio u lovu, jahanju, pribavljanju i izradi oru`ja. U `ivotu mu nije ni{ta manjkalo - svi njegovi zahtijevi bili su udovoljeni i sve njegove `elje ispunjene. Me|u svijetom je bio poznat po svojoj inteligenciji i pronicljivosti. Mirno i stalo`eno je posmatrao ljude, prou~avao ih je poku{avaju}i prodrijeti u njihovu psihu. Odatle bi ~esto izraslo prijateljstvo s tim ljudima. Imao je nadimak “Opskrbnik putnika namjernika”, jer je hranio i pomagao prijatelje prilikom putovanja kada bi im ponestalo opskrbe. Zbog njegove velikodu{nosti i primjernog ahlaka Ibn-Kajs je zabilje`io sljede}e stihove: “Ijad, ko taj Ijad od Ganma bija{e? To je onaj kog ljudi najvi{e volje{e.” Bio je srednjega rasta, ~vrste gra|e, izra`enih mi{i}a, nje`ne tamne puti, okrugla lica, krupnih o~iju, imao je gustu kosu koju je ~esto knio.

304                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

PRIMANJE ISLAMA
Ijad ibn Ganm je pokasno primio islam, kao i ve}ina velikana Kurej{ija. Njegov ulazak u islam nije bio lahak. Bio je gospodin kome su se pokoravali i bio je cijenjen u svojoj familiji, pa je od samog po~etka islama uklju~en u mu{ri~ku kampanju protiv islamske misije. U~estvovao je u borbama protiv Poslanika, a.s., i muslimana na Bedru, Uhudu i Hendeku kao `estok borac. Poslije Bitke na Hendeku Ijad je po~eo razmi{ljati o Allahovom Poslaniku, a.s. Primijetio je njegovu ustrajnost i iskrenost u dostavljanju Objave i {irenju islama, uprkos svim tegobama i neda}ama koje su ga pratile. Dobro je poznavao Muhammeda, a.s., po{tivao ga i cijenio, znao je njegove vrline, njegovu povjerljivost, iskrenost, ~istotu i ~ednost du{e. Jednoga dana Ijad ibn Ganm je u tajnosti iza{ao iz Meke i oti{ao u Medinu gdje se susreo sa Resulullahom, a.s., i pred njim objavio svoj islam. Poslije nekog vremena napustio je Meku i nastanio se u Medini. Priklju~io se muslimanskome d`ematu i na{ao za{titu i uto~i{te pod zastavom Muhammeda, a.s. Time je uvr{ten me|u hrabre ashabe muhad`ire. Tu se posvetio izu~avanju Kur’ana i u~enju vjere.

[UTLJIVI MUD@AHID
Ijad, r.a., naselio se u Medini. Nakon odre|enog vremena Bo`iji Poslanik, a.s., odlu~io je i}i u Meku, hodo~astiti Mesd`idul-haram i obaviti umru. Bilo je to {este godine po Hid`ri. S njim je bio i Ijad ibn Ganm, r.a. U~estvovao je u svim pohodima i ratovima koje je vodio Poslanik, a.s., u to vrijeme. Prilikom osvajanja Meke Ijad, r.a., predvidio je jedan od muslimanskih odreda. Odlu~io se za borbu u kojoj }e ili pobijediti ili biti {ehid. Na dan Hunejna Ijad je bio nepokolebljiv i ustrajan, zajedno sa ostalim muslimanima, kada su iznenadili Benu-Hevazin u dolini Hunejna. Zahvaljuju}i Allahu, d`.{., Koji je njemu i ostalim muslimanima podario ustrajnost, ostvarena je pobjeda. U borbi i opkoljavanju plemena Benu-Sekif u Taifu proveo je mnogo vremena. Poslanik, a.s., preselio je svome Gospodaru, a naslijedio ga je Ebu-Bekr, r.a., u doba kada su se pojedina arapska plemena po~ela odmetati od islama. Stanovnici Meke i Medine i pojedina beduinska plemena ~vrsto su ~uvali svoju vjeru. Muslimani su, sa spremno{}u da daju svoje `ivote, bili okupljeni oko Ebu-Bekra, r.a., koji ih je predvodio u borbi protiv odmetnika. Ijad, r.a., priklju~io se vojsci Halida ibn el-Velida, r.a., i u~estovao u najve}oj bici protiv

Ashabi Allahovog Poslanika

305

odmetnika Musejleme ibn Habiba el-Kezzaba, plemena Benu-Hanife i nekih susjednih plemena. Opremio je veliku vojsku sa vi{e od ~etrdeset hiljada vojnika. Poslije pobjede koja je pripala muslimanima u Bici na El-Jemami i smaknu}a Musejleme, Ijad je kao vo|a odreda bio zadu`en da ide na sjever prema Iraku radi dokraj~ivanja pobune nekih arapskih plemena. Stigao je do mjesta El-’Irad, izme|u En-Nebad`a i Hid`aza, i presudio pobunjenicima. Tamo je ostao sve do nove naredbe za pokret.

DEVMETUL-D@ENDEL
Poslije stabiliziranja situacije na Arapskom poluotoku i ponovnog ujedinjenja stanovnika pod okriljem islama, jedan vitez islama vodio je vojsku u raznolike i pojedina~ne napade na ira~ka podru~ja. Borio se i zadobijao veliki ratni plijen. Bio je to El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani, r.a., koji je `elio da muslimani krenu u osvajanje Iraka i {irenje dini-islama u njemu, kako bi ukinuli perzijski utjecaj na tom podru~ju. El-Musenna je pisao halifi, tra`e}i poja~anje i zvani~nu dozvolu za pohod. Napisao je: “Ako mi po{alje{ poja~anje, ~ut }e{ za to. Arapi }e se svi meni priklju~iti i Allah, d`.{., ponizit }e mnogobo{ce. Jo{ da ti ka`em, stranci nas se boje, strahuju i bje`e od nas.” Slo`io se halifa Ebu-Bekr, r.a., sa mi{ljenjem El-Musenne, te je izradio plan za osvajanje Iraka pomo}u dvije skupine vojske. Jedna }e krenuti sa istoka u pravcu sjevera, prema mjestu El-Hiri. Osvajanje bi vodio Halid ibnul-Velid, r.a., koji je uspje{no okon~ao borbe sa la`ovom Musejlemom i njegovim pristalicama; druga skupina i{la bi sa zapada u pravcu sjevera pod vo|stvom Ijada ibn Ganma, r.a., i tako|er, osvajala podru~ja, kako bi se nakon toga srela sa Halidovom vojskom u mjestu El-Hira. Ova operacija imala je za cilj priklije{titi neprijatelja. Halifa posla poruku za brzi pokret: “Zaista, Allah, d`.{., ti je pomogao, pa kreni ka Iraku i po~ni od morske luke gdje su `itelji Sinda i Hinda. Napreduj dok ne sretne{ Ijada.” Sli~no je napisao i Ijadu ibn Ganmu, r.a., koji se nalazio u mjestu El-’Irad: “Idi dok ne do|e{ do mjesta El-Mesih, po~ni od njega, zatim odozgo u|i u Irak i napreduj dok ne sretne{ Halida. Onome ko `eli da se vrati iz pohoda dozvolite, ne tjerajte nikoga silom. Po`urite ka El-Hiri, ko od vas prvi do|e do nje, on je vo|a ostalima. Kada se sastanete u El-Hiri i kad provalite tvr|avu Perzijanca i budete sigurni da ne}ete biti napadnuti iz pozadine, neka jedan od vas pomogne muslimanima i ovom drugom. A taj drugi neka navali na Allahove i va{e neprijatelje od stanovnika Perzije, na njihove ku}e i centar njihove snage - El-Medain. Borite se, ustrajno im se suprotsavljaju}i i tra`ite pomo} od Allaha, d`.{.. Bojte se Allaha, d`.{., i dajite prednost ahiretu nad dunjalukom, pa }ete ih dobiti zajedno.

306                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Nemojte izabrati dunjaluk, pa }e vam i on biti oduzet. ^uvajte se svega na {ta vas je Allah, d`.{., upozorio. Klonite se grijeha i po`urite sa teobom; ~uvajte se ustrajnosti u grijesima i odga|anja teobe...” Halifa nije `elio da u osvajanju Iraka u~estvuje ijedan musliman pod prisilom, `elio je samo dobrovoljce. Ijad je dostavio svojim vojnicima halifine naredbe, a isto to je uradio i Halid. Ko je od vojnika `elio da se vrati svojoj ku}i bilo mu je dozvoljeno, pa se veliki broj vojnika razi{ao, a vojska se umanjila i znatno oslabila. Isto se desilo i sa Halidovom skupinom. Zato su oni tra`ili od halife da ih pomogne dobrovoljcima iz Medine. Halifa je zadu`io ElKa’ka’a ibn Amra et-Temima, r.a., da se priklju~i muslimanskoj vojsci. Halila Abda ibn Avfa el-Humerija, r.a., zadr`ao je da se priklju~i vojsci Ijada ibn Ganma, r.a. Zatim je napisao Ijadu i Halidu: “Okupite one koji su se borili protiv odmetnika od vjere i one koji su ostali postojani u islamu nakon Allahova Poslanika, a.s. Neka se s vama nikako ne bore oni koji su se bili odmetnuli od vjere, sve dok o njima ne donesem odluku.“ Krenuo je Halid ibn el-Velid, r.a., na ~elu svoje vojske i nizao pobjedonosne akcije, a za njim je bila vojska od osamnaest hiljada mud`ahida. Ijad ibn Ganm, r.a., krenuo je prema Devmetul-D`endelu, kao prvom osvojenom mjestu nakon {to se uputio prema El-Mesihu, na osnovu halifine naredbe. Njegova je vojska imala dvije hiljade mud`ahida. Devmetul-D`endel bio je izgra|en grad, nalazio se izme|u Medine, Damaska i Kufe. Bio je za{ti}en izuzetnim utvr|enjem i u njemu je bio dvorac Es-Samuela ibn Adija, zvanog Marid. Ijad ibn Ganm, r.a., smatrao je da je zauzimanje ovog grada klju~na stvar kako bi se nastavilo dalje osvajanje. Ovaj grad, koji se nalazio na sjeveru Arapskoga poluotoka, na raskrsnici tri puta, je bio izvor opasnosti za muslimane koji bi se uputili u osvajanje podru~ja Iraka i [ama. Stanovnici Devmetul-D`endela saznali su za pohod muslimanske vojske, pa se sakupio veliki broj Arapa kr{}ana koji su bili pod za{titom nearapa, sa namjerom da odbiju muslimane. Kada je Ijad stigao u Devmetul-D`endel, ponudio im je jednu od tri solucije: - da u|u u vjeru islam; bit }e muslimani i odnosit }e se prema njima kao {to se odnose i prema svim muslimanima; - da predaju grad mirnim putem i da pla}aju d`izju; - ili borba! Stanovnici Devmetul-D`endela izabrali su tre}e - borbu. Pozatvarali su vrata i utvrdili se u gradu. Ijad je raspodijelio svoje snage oko grada i opkolio ga. Poku{ali su provaliti u grad, ali je bio izuzetno utvr|en pa im to nije uspjelo. Jedna grupa vojske je neprimjetno napustila grad i uz pomo} Arapa susjeda, okru`ila i napala jedan dio muslimanske vojske. Ijad i njegova vojska na{li su se u te{koj poziciji. Dr`ali su opkoljen grad, a bili su u nemogu}nosti izvesti pokret zbog toga {to je jedan dio njihove vojske pao u okru`enje. Vi{e puta povela

Ashabi Allahovog Poslanika

307

se bitka izme|u muslimana i njihovih neprijatelja. Na kraju su obje vojske postale iscrpljene i izmorene. Halifa je poslao Velida ibn Ukbeta, r.a., sa grupom mud`ahida da pomogne Ijadu. Kada je on do{ao i na{ao muslimane u tako te{kom polo`aju, rekao je Ijadu: “Dobra je ideja u nekim okolnostima bolja od mnogobrojne vojske. Po{alji nekog po Halida i zatra`i pomo}.” Halid ibnul-Velid, r.a., u periodu od oko sedam mjeseci uspio je osvojiti ve}i dio ira~ke oblasti. U njegove je ruke pala El-Hira kao i mnogi drugi izgra|eni gradovi i utvr|enja. Ijad je smatrao mjerodavnim mi{ljenje Velida ibn Ukbe, r.a., pa je poslao po Halida, tra`e}i od njega pomo} u poja~anju. Kada je izaslanik stigao do Halida, on je upravo zavr{avao Bitku Ajnu Temr. Perzijanci u njoj ostado{e pora`eni. Halid je napisao kratko Ijadu: “Od Halida Ijadu... Uskoro }e ti do}i konjica vitezova sa te{kim sabljama. Dolazit }e ti odred za odredom.” Halid, r.a., uputio se ka Devmetul-D`endelu. Kad njeni stanovnici saznado{e da on dolazi, prekinu{e obru~ koji su bili postavili nad dijelom muslimanske vojske i vrati{e se u utvr|enje grada. Plemena koja su bila u napadu na Devmetul-D`endel jesu: Kelb i Behra, koja je predvodio Vadiatul-Kelbi, s njima je bio ibn Vebre ibn Rumanus iz plemena Dad`aim koje je predvodio Ibn- Hadre`an i dijelovi plemena Gassan, zatim pleme Tenuh, koje je predvodio ibn ElEjhem. Halid ibn el-Velid, r.a., u saglasnosti sa Ijadom ibn Ganmom, r.a., izradio je plan koji je podrazumijevao napad na grad sa dvije strane. Podijelili su svoje snage u skladu s tim planom. Mno{tvo perzijskih boraca u gradu Devmetul-D`endelu obmanulo ih je, pa iza|o{e iz svojih utvr|enja u borbu sa muslimanima. Povela se strahovita borba. Halid je uspio dokraj~iti i uni{titi neprijateljsku vojsku koja je iza{la pred njega. Isto je tako i Ijad uspio poraziti one koji su iza{li pred njega. Neprijatelji su pobjegli u tvr|avu, a muslimani su ih slijedili, provalili su vrata tvr|ave i u{li u Devmetul-D`enedel. Tu se zarobi ogroman ratni plijen.

308                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

OSVAJA^ POLUOTOKA
Poslije Bitke na El-Kadisijji i pada El-Medaina, situacija se stabilizira u vidu primirja izme|u muslimana i nemuslimana. Muslimani su imali razra|en plan za prodor u perzijske gradove i dalja osvajanja. Sedamnaeste godine po Hid`ri, Perzijanci su po~eli praviti smetnje i nanositi {tetu muslimanima. Podsticali su njihove trgova~ke zastupnike Arape kr{}ane na Poluotoku, da zlostavljaju i napadaju tamo{nje stanovni{tvo. Poluotok je prostran, nalazi se na sjeveru Iraka, prote`e se od rijeke Tigris na istoku do rijeke Eufrat na jugu i zapadu. Kroz ta podru~ja tekle su mnoge pritoke Tigrisa i Eufrata, kao {to su rijeke El-Habur i Es-Sersar. Na tim pritokama gra|ene su tvr|ave i veliki gradovi. Iza toga, prema sjeveru prote`e se pustinja, sve do oblasti [ama. Stanovnici Poluotoka bili su Arapi iz plemena Ijad, Taglib i En-Nimr. Nakon u~estalih provokacija koje su ~inili muslimanima, halifa odlu~i zaustaviti njihove aktivnosti pa posla pismo S’adu ibn Ebi-Vekkasu, r.a., koji je bio u Kufi, nare|uju}i mu pokret sa islamskom vojskom u pravcu Poluotoka i sa razli~itih strana. Odredi vojske bili su ovako raspore|eni: - odred usmjeren prema Er-Rikai na ~ijem ~elu je bio Suhejl ibn Adijj, r.a.; - odred usmjeren prema Nisibehu, a zatim Hiranu i Er-Rahi na ~ijem ~elu je bio Abdullah ibn Utban, r.a.,; - odred vojske koja se treba uputiti prema zapadu Poluotoka, plemenima Rebi’a i Tenuh na ~ijem ~elu je El-Velid ibn Ukbe, r.a. Vo|a cjelokupne vojske bio je Ijad ibn Ganm, r.a. Spremljeni odredi islamske vojske i njihove vo|e krenu{e u svome pravcu s odre|enim ciljevima. Ijad i komanda bili su u sredini Poluotoka. Odatle je slao uputstva i bio u stalnoj vezi s njima. Suhejl ibn Adijj uputio se prvi prema Er-Rikai i opkolio je. Njeni stanovnici okupili su se i zaklju~i{e da nisu spremni za rat sa muslimanima. Poslali su izaslanika, tra`e}i od Ijada sporazum u vidu izdvajanja d`izje. Ijad je podr`ao Suhejla da napravi sporazum, {to je ovaj i u~inio nakon ~ega su im se otvorila vrata grada. Istovremeno, Ijad je napisao garanciju o sigurnosti njegovim stanovnicima koja je ovako glasila: “U Ime Allaha, Milostivog, Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma stanovnicima Er-Rikae sa~injena na dan kada su muslimani u{li u grad. Garantiram sigurnost va{ih `ivota, imetaka i bogomolja. Grad ne}e biti ru{en niti nastanjivan dok budete davali d`izju. Ne ~inite izdajstvo. Na vama je da ne gradite nove crkve i samostane. Nemojte da se ~uje zvonjava crkvenih zvona i ne isti~ite javno krstove i kipove. Allah, d`.{., jeste svjedok, a On je dovoljan kao svjedok.” Garanciju je ovjerio svojim pe~atom.

Ashabi Allahovog Poslanika

309

Abdullah ibn Utban, r.a., uputio se u Nisibeh. I{ao je kraj Tigrisa dok nije stigao do grada, a zatim ga je opkolio. Njegovi stanovnici znali su kakva im opasnost prijeti ukoliko se upuste u borbu sa muslimanima. Zato su poslali svog izaslanika do Ijada, tra`e}i sporazum, na {ta je on Abdullahu dostavio naredbu da prihvati sporazum. Nakon toga, Ijad, r.a., ujedini vojske i uputi se prema mjestu Hiran. Nakon {to ga je opkolio, njegovi stanovnici otvori{e grad mirnim putem uz sporazum o davanju d`izje. Potom Ijad ode prema Er-Ruhi, jednom velikom utvr|enom gradu. Samo {to su se muslimani pribli`ili mjestu Er-Ruha, stanovnici ih do~eka{e ki{om strijela, a zatim iza|e vojska da ratuje protiv muslimana. Odvi se manji sukob u kome nevjernici do`ivje{e poraz. Ipak su se uspjeli vratiti do grada i zaklju~ati njegova vrata, spasiv{i tako vlastite `ivote. Nakon toga, Ijad, r.a., poslao im je izaslanika da im ponudi sporazum koji se sastojao u ponudi da otvore vrata grada i pristanu na izdvajanje d`izje. Napisao je: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma velikanima Er-Ruhaa. Ako mi otvorite vrata grada i pristanete izdvajati d`izju u vrijednosti jednog dinara i dvadeset kilograma p{enice po ~ovjeku, bit }e spa{eni i sigurni va{i `ivoti, va{i imeci i oni koji su sa vama. Na vama je da upu}ujete zalutale putnike namjernike, da popravljate i obnavljate mostove i puteve i da dajete iskrene i korisne savjete muslimanima. Allah, d`.{., jeste svjedok, a On je dovoljan kao svjedok.” Stanovnici Er-Ruhaa prihvatili su sporazum nakon {to su osjetili snagu i mo} muslimana. Otvorili su vrata grada pa im je Ijad, r.a., napisao ugovor o sigurnosti u kome stoji: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma, i muslimana s njim, stanovnicima Er-Ruhaa. Zaista, ja jem~im sigurnost njihovih `ivota i njihovih imetaka, i njihovog potomstva, i njihovih `ena, i njihovih gradova i njihovih poljoprivrednih bogatstava - ukoliko budu izvr{avali svoje obaveze koje ih slijeduju. Na{e je pravo kod njih da popravljaju na{e mostove i da upu}uju na{e zalutale putnike. Allah, d`.{., jeste svjedok, Njegovi meleki i muslimani.“ Ijad, r.a., u~inio je mjesto Er-Ruhaa centralnom komandom za dalja osvajanja gradova i tvr|ava Poluotoka. Uslijedio je niz blistavih osvajanja pod rukovodstvom Ijada ibn Ganma, r.a. Osvojio je Semisat, grad na desnoj obali rijeke. Zatim je osvojio Sind`ar i Mejafarkajn u Dijaru Bekru, podru~ju u dana{njoj Turskoj, zatim Surud`, Raskif, D`isr Minbed`, tvr|ave Kufrutusu i Muridiu. Nije ostao nijedan grad niti selo na ~itavom Poluotoku a da nije osvojen sporazumom na d`izju ili silom. Pohodi na Poluotoku bili su jedni od lak{ih me|u pohodima muslimanskih osvajanja. O njima je Ijad, r.a., sastavio pjesmu u kojoj ka`e:

310                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

“Ko }e svijetu prenijet’ haber, i narodu {to u Himsu i oko njega bje{e. Pobjednici ~asni tada, slobodu im dariva{e. Plemeniti, hrabri borci, to je svita ~estita. Prenesi ti haber svakom ko te za njih upita. Pobjedi{e kraljeve mo}ne, i zulum tada prestade. Nema rata ehlu [ama Za njih mir tad nastade.

NAMJESNIK [AMA
Nakon {to je Ijad ibn Ganm, r.a., zavr{io osvajanje ~itavog poluotoka, njegov amid`i} Ebu-Ubejde ibn el-D`errah, r.a., pisao je halifi Omeru, r.a., tra`e}i Ijada sebi. Tako je Ijad pre{ao u vojsku Ebu-Ubejdea, u [am. Krajem sedamnaeste godine po Hid`ri, na podru~ju [ama, Palestine i Basre ra{irila se opasna kuga poznata pod imenom “Kuga amvas“. Od nje na ahiret preseli velik broj muslimanskih vo|a i mud`ahida. Po{to je Ebu-Ubejde osjetio da mu se pribli`io ed`el, postavio je svoga amid`i}a Ijada ibn Ganma na mjesto namjesnika [ama. Nakon smrti Ebu-Ubejdea, halifa je ostavio Ijada kao namjesnika rekav{i: “Ja ne mijenjam vo|u kojeg je postavio Ebu-Ubejde.”

PRESELJENJE NA AHIRET
Ijad ibn Ganm, r.a., ostao je u [amu do kraja svog namjesni{tva. Zatim se vratio u Medinu da pro`ivi svoje posljednje dane `ivota, povu~eno i u ibadetu i razmi{ljanju... u d`amiji Bo`ijeg Poslanika, a.s. U dvadesetoj godini po Hid`ri veliki junak preselio je na ahiret u svojoj {ezdesetoj godini `ivota. Ukopan je u Medini. Neka se Allah, d`.{., smiluje Ijadu ibn Ganmu, {utljivom mud`ahidu, osvaja~u Poluootoka.

SUMAME IBN USAL, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Sumame, sin je Usalov, a on En-Nu’manov, a on Meslemin, a on Ubejdov, a on Sa’lebin, a on Jerbu’a, a on Ed-Duelov, a on Sa’lebin, a on Hanifin, a on sin Luhejma el-Hanefijja. Bio je jedan od poglavara plemena Benu-Hanife u El-Jemami.

LI^NOST
Prije islama Sumame je bio samovoljna osoba surovoga srca i ~vrstih stavova. Kada bi naumio uraditi odre|eno djelo, on bi ga izvr{io bez razmi{ljanja i bez obzira kakve bile posljedice. Bio je poglavar u svome narodu, navikao da ga ljudi slu{aju i da izvr{avaju {to im naredi, bez rasprave i pitanja. Kao {to je bio izuzetno iskren prema svom bo`anstvu - kipu, koji je obo`avao prinose}i mu `rtve, isto tako je jako volio posje}ivati Ka’bu u periodima had`a i umre. Izra`avao je potpunu odanost kipovima i obo`avao ih je potpunom iskreno{}u i odano{}u. Po prirodi imao je ~isto vjerovanje i uvjerenje. Bio je ljutit i brzo bi pao u depresiju kada bi neko od ljudi povrijedio njegovo mi{ljenje, za koje je ~vrsto smatrao da je ispravno. Nau~io je borila~ke vje{tine: jahanje i rukovanje oru`jem i bio slavan junak, vi|an na polo`ajima i u bitkama, koji je zadavao strah konjanicima. Ljudi su ra~unali da je bio u~esnik hiljadu okr{aja. Bio je visokoga stasa, popunjenoga tijela, sna`nih mi{i}a, nosio je dugu i nje`nu kosu, koju je pu{tao do ramena. Crnoput, orlovskoga nosa, upalih o~iju, o{troga pogleda, vi{e je {utio nego govorio. Kada bi govorio, glas mu je bio miran i dubok, i imao je prizvuk naredbe energi~nosti.

312                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

RESULULLAHOV, A.S., NEPRIJATELJ
Ljutnja Sumame ibn Usala dostigla je vrhunac kada je ~uo za ime Muhammeda ibn Abdullaha, r.a., i za njegov poziv u vjeru islam i obo`avanje Jednog Jedinog Boga, a odbacivanje mnogobo{tva i krivovjerstva i obo`avanja kipova i idola. Svoja je bo`anstva smatrao svetim i trudio se da “zadobije njihovu milost”. Nije dopu{tao nikome, bez obzira ko bio, da ru{i staro vjerovanje na kome su ga odgojili njegovi djedovi. Isto tako, `elio je svoje sinove odgojiti na osnovama toga vjerovanja. Zato je poveo `estoku kampanju protiv Bo`ijeg Poslanika, a.s., i svakog muslimana koji je slijedio njegovu vjeru. Tra`io je muslimane, zarobljavao ih, vrije|ao ih, potcjenjivao i zlostavljao, ~ak i ubijao. Na to ga je, bez razumnog rezonovanja, podsticala njegova surova priroda koja je bila toliko jaka da nije poznavala granice neprijateljstva i mr`nje, bez obzira na cijenu i kobne posljedice koje su mogle proizi}i iz njih. Rije{io je ubiti Allahovoga Poslanika, a.s., i mnogo puta poku{ao ostvariti svoju nakanu. Nekoliko je puta probao da ga presretne i zarobi, a kada mu to nije po{lo za rukom, po~eo je drskim jezikom vrije|ati i psovati Resulullaha, a.s. Na to je podsticao i suplemenike, zabranjuju}i im da slu{aju njegov govor. Neprijateljstvo Sumame ibn Usala prema Poslaniku, a.s., bilo je `estoko i bez mjere. Nastojao je skupiti sve informacije o Resulullahu, a.s., i saznati ~asna muslimanska imena, onih koji su slijedili njegovu Poslanicu, kako bi ih poslije vrije|ao i zlostavljao. Zbog toga je zaslu`io da u vrijeme nevjerstva nosi nadimak “Poslanikov du{man”. Odabrani Poslanik, a.s., poslao mu je pismo pozivaju}i ga u islam, kao {to je poslao i drugim poglavarima na Arapskom poluotoku, ali ga je Sumame odbio, a svoju krutost, inat i zabludu jo{ vi{e pove}ao. Jednog dana Allahov Poslanik, a.s., poslao je po svome ashabu El-’Alau ibnul-Hadremiju pismo sa pozivom u islam El-Munziru ibn Savau, koji je boravio u Bahrejnu. Munzir se odazvao pozivu, a El-’Ala, nakon obavljenog zadatka, krenuo je nazad u Medinu. U povratku je prolazio pored granice El-Jemame, zemlje plemena Benu-Hanife, a u dru{tvu s njim je putovao njegov amid`i} Amir ibn Seleme. Sumame je saznao za njih, presreo ih je na putu i upitao El-’Alaa: “Jesi li ti Muhammedov izaslanik?” “Jesam”, odgovorio mu je El-’Ala. “E ne}e{ nikada sti}i do njega!”, re~e Sumame i nasrnu na njega. Tada se umije{ao El-’Alaov amid`i} i zaustavio Sumamu. Zagalamio je na njega i rekao mu: “[ta je s tobom?! Pusti ~ovjeka neka ide na miru.” Sumame je nevoljno poslu{ao njegov govor i pustio El-’Alaa da nastavi svoj put,

Ashabi Allahovog Poslanika

313

zaprijetiv{i njemu i Allahovom Poslaniku, a.s., i obasuv{i ih pogrdnim rije~ima. Kada je El-’Ala stigao u Medinu, Resulullahu, a.s., ispri~ao je doga|aj koji mu se desio sa Sumamom ibn Usalom, dok je prolazio kraj njihovog mjesta, a Poslanik, a.s., uputio je poziv Sumami da do|e pred njim da ka`e {ta ima. Tada je zamolio Allaha, d`.{., sljede}om dovom: “Gospodaru moj, uputi Amira ibn Selemu i podaj mi u ruke Sumamu.”

PRIMANJE ISLAMA
Nakon odre|enog vremena Sumame se uputio u Meku da obavi umru, u~ini tavaf oko Ka’be i prinese `rtve kipovima. Stigao je do uzvi{enja nadomak Medine gdje se zatekla muslimanska izvidnica. Ova je izvidnica obilazila oko Medine i spre~avala ulazak svakom strancu, dok ne budu sigurni u njega i dok ne saznaju razlog njegovoga dolaska. Sumami su sprije~ili nastavak puta jer nije naveo nikakvo obja{njenje ni razlog dolaska u Medinu. Zarobili su ga i oti{li s njim u Medinu, a nisu ni znali koga su zarobili. Kada su stigli do mesd`ida, svezali su ga za neki stup i oti{li obavijestiti Poslanika, a.s., za njegov slu~aj. Sumame je tu ostao do jutra. Kada je Resulullah, a.s., do{ao u mesd`id, vidio je Sumamu onako svezanog za stup. Odmah ga je prepoznao. Poznavao ga je od slu~aja kada ga je samo jednom prilikom poku{ao ubiti. Upitao je ashabe: “Da li znate koga ste zarobili?” Rekli su: “Ne, ne znamo.” “Ovo je Sumame ibn Usal el-Hanefijj! Lijepo s njim postupajte.” Allahov Poslanik, a.s., htio je da mu poka`e veli~inu oprosta i tolerancije kada ima mo} i priliku. Vratio se ku}i, a od ashaba je zatra`io da Sumami nose hranu i pi}e. Naredio je da se muze njegova deva, ujutro i nave~er, i da se mlijeko nosi Sumami. Sumame je osjetio da se prema njemu naro~ito lijepo odnose, a posebno Resulullah, a.s., koji mu je jednom prilikom pri{ao i upitao ga: “Kako si Sumame?” On mu odgovori: “Dobro mi je.., Muhammede, ako ho}e{ da me ubije{, ima{ pravo na to. Ako mi se smiluje{, zahvalan sam ti na tome.” Poslanik, a.s., ostavio ga je tako dva dana i naredio da mu redovno donose hranu i mlijeko. Nakon toga, Resulullah, a.s., oti{ao je do Sumame i ponovo ga upitao: “Kako si Sumame?” “Nemam ni{ta osim onoga {to sam ti ranije spomenuo. Ako ho}e{ da me ubije{, ima{ pravo na to. Ako mi se smiluje{, zahvalan sam ti na tome. Ako ho}e{ imetak, tra`i, dobit }e{ koliko `eli{”, re~e Sumame. Isti razgovor izme|u njih dvojice se ponovi i naredna dva dana. Nakon toga je Allahov

314                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Poslanik, a.s., rekao ashabima da ga odve`u i puste na slobodu. Sumame je od mesd`ida oti{ao u predgra|e Medine gdje se nalazio izvor vode. Na njemu se oprao i o~istio, a zatim se vratio u mesd`id. Bo`iji Poslanik, a.s., jo{ je uvijek sjedio sa svojim ashabima. Sumame je stao ispred njega i jakim glasom, da su ga svi prisutni mogli ~uti, rekao: “Svjedo~im da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik.” Zatim je sjeo ispred Allahovog Poslanika, a.s., i rekao: “O Allahov Poslani~e, tako mi Allaha, niko mi od tebe nije bio mr`i na Zemlji, pa si mi postao najdra`e stvorenje. I tako mi Allaha, nije mi bilo mr`e vjere od tvoje, pa mi je tvoja vjera postala najdra`a. I tako mi Allaha, nije mi bilo mr`ega grada od tvoga grada, pa mi je postao tvoj grad najdra`i.” Sumame je spomenuo da je prethodno ubijao muslimane i da duguje njihovu krvarinu. Rekao je, obra}aju}i se Poslaniku: “Zlostavljao sam tvoje ashabe, pa kako da im to nadoknadim?” Resulullah, a.s., odgovori mu: “O Sumame, nema prijekora za tebe. Zaista, islam bri{e ono {to je bilo prije njega.” Bo`iji Poslanik, a.s., `elio je smiriti Sumamino srce, pa ga je obavijestio o nagradi koja ga ~eka u islamu. To je Sumamu posebno obradovalo pa je uzvratio: “O Allahov Poslani~e, tako mi Allaha, nanijet }u mu{ricima mnogo ve}e gubitke nego {to sam ih nanio tvojim ashabima. Svoj `ivot i svoju sablju podredit }u islamu zajedno sa onim koji `ele pomo}i tebe i tvoju vjeru... Allahov Poslani~e, zaista mi se tvoja jahalica svidjela, a volio bih obaviti umru, pa {ta misli{, da mi je da{?” “Uzmi je i obavi umru, ali prema Allahovu zakonu i vjeri Njegovog Poslanika”, odgovori mu Resulullah, a.s. Zatim ga je podu~io propisima obreda umre. Sumame, a.s., bio je sav ustreptao i ushi}en od ovako velikodu{nog oprosta. Oti{ao je na umru citiraju}i stihove: Po`eljeh ja {utnju, sebi ja samo}u odabrah, al’ dobrota Poslanika nadu meni povrati. Zahvalu mu kazah srcem {to mi slobodu podari jer o{trica ma~a sna`noga umalo me ne udari.

Ashabi Allahovog Poslanika

315

PRVA TELBIJA 49
Sljede}eg se dana Sumame, r.a., spremio, uzjahao svoju jahalicu i uputio prema Meki da izvr{i obrede umre po Allahovom zakonu. Do tada, niko od muslimana nije se usudio obaviti obrede umre i had`a onako kako to islam propisuje. Sumame je bio inad`ijske naravi i ~vrst u svojim namjerama. Oti{ao je do Ka’be i svojim krupnim i visokim glasom, ~iji je eho po~eo odzvanjati po trgovima i ulicama Meke, u~io telbiju: “Lebbejke Allahumme lebbejk...”, “Odazivam Ti se, Gospodaru, odazivam. Odazivam Ti se, Ti sudruga nema{, odazivam Ti se. Zaista, samo Tebi pripada svaka hvala, kod Tebe su blagodati i vlast. Ti nema{ u tome sudruga, odazivam Ti se.” Sumame, r.a., bio je prvi musliman po dolasku islama koji je javno prou~io telbiju. Bilo je to prvo javno u~enje telbije u islamu, a Sumami je pripala ~ast da je prvi prou~i. Njegovo u~enje telbije ~uli su i velika{i plemena Kurej{. Glas je dolazio iz Harema i to ih uznemiri i upla{i, misle}i da je Muhammed ibn Abdullah, a.s., nasilno u{ao u Meku. Po`urili su do Ka’be i tamo zatekli visokog odva`nog ~ovjeka kako tavafi i glasno u~i telbiju. Taj prizor ih izbezumi tako da svaki od njih pomisli da ubije “toga ludaka” koji je napustio svoju vjeru. Okupili su se oko njega spremnih sablji, dr`e}i koplja i strijele, ali Sumame, r.a., na to nije obra}ao pa`nju, ve} je i dalje obavljao svoj ibadet. Jedan ~ovjek isuka sablju da ga njome udari, ali ga drugi, prepoznav{i ~ovjeka koji kru`i oko Ka’be, sprije~i i povika: “Stani! Zar ne zna{ ko je on!? On je Sumame ibn Usal, kralj El-Jemame. Tako mi Boga, ako mu nanesete ikakvu {tetu, njegov narod }e nas prestati snadbjevati hranom i tako }emo pomrijeti od gladi.” Kada je Sumame zavr{io sa tavafom, po~eli su ga ismijavati i izrugivati mu se. Jedan od prisutnih re~e mu: “O Sumame, {ta je s tobom? Zar si poludio i ostavio svoju vjeru i vjeru svojih o~eva?” Sumame mu odgovori: “Tako mi Allaha, nisam poludio nego slijedim najbolju vjeru na Zemlji. Slijedim Allahovu vjeru, slijedim vjeru Muhammedovu.” Mekelije su veoma grubo postupili prema njemu; psovali su ga, grdili i upu}ivali mu te{ke i uvredljive rije~i. Sumamu je `estoko naljutio njihov odnos prema njemu pa im re~e: “Kunem se Gospodarom ove Ku}e, nakon {to se vratim u El-Jemamu, ne}e vam pristi}i ni zrno p{enice, sve dok ne bude svaki od vas slijedio vjeru Muhammedovu.” Kada je stigao u El-Jemamu, Sumame je naredio zaustavljanje isporuke hrane za Meku. Njegovi sljedbenici uradili su kako im je naredio i ubrzo Kurej{ije po~e{e osje}ati posljedice ove zabrane. Trgovci su sve vi{e podizali cijene robe i namirnica. Val skupo}e je zahvatio

316                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Meku i te{ko stanje je nao{trilo ljude da su bili spremni ubijati se me|usobno. Kurej{ijske su vo|e tada uvidjele da je jedini izlaz zatra`iti pomo} od Muhammeda, a.s., koji je mogao posredovati da se dozvoli isporuka robe i hrane za Meku. Napisali su pismo Poslaniku, a.s., u kome je stajalo: “Poznajemo te kao onoga koji odr`ava rodbinske veze i koji druge na to podsti~e. Sumame ibn Usal sprije~io je da nam sti`e hrana iz El-Jemame i to nas je dovelo u nesno{ljivo te{ko stanje. Pa, ako bi napisao pismo Sumami da nam po{alje ono {to nam je potrebno - to bi nam bilo dovoljno?” Allahov Poslanik, a.s., odabrani samilosni Allahov rob, udovoljio je njihovom zahtjevu; naredio je da se napi{e pismo Sumami da isporu~uje potrebnu hranu i robu Meki, {to je ovaj i u~inio.

^VRSTA VJERA
Sumame, r.a., `ivio je me|u svojim narodom, nare|ivao dobro i odvra}ao od zla, udjeljivao sirotinji i mirio ljude. Islam je njegovu narav u~inio lijepom i podu~io ga najboljem ahlaku. Ljudi su ga takvoga voljeli i vrijedio je kao poglavar koji zaslu`uje da mu se pokorava. Za vrijeme Poslanika, a.s., u El-Jemami pojavio se la`ni poslanik koji je bio iz Sumaminog naroda. To je bio Musejlema ibn Habib, poznat kao Musejlema el-Kezzab - la`ac. Tvrdio je da je on Bo`iji poslanik. Po~eo je zavoditi ljude svojim ~arolijama i prevarama ne bi li tako napustili islam i priklju~ili se njemu. Tvrdio je da mu dolazi Bo`ija objava i da mu se objavljuje nebeski govor. Veliki broj ljudi mu je povjerovao i po~eo ga slijediti, smatraju}i da je on poslanik. Musejlema je tra`io od Allahovog Poslanika, a.s., da s njim podijeli vlast, a Resulullah je odbio to njegovo tra`enje, dostaviv{i mu da je on jedan najobi~niji la`ov i prevarant. Po{to je Musejlema postao vrlo opasan, Allahov Poslanik, a.s., poslao je .urata ibn el-Ad`elija, r.a., da ga ubije, kako bi za{titio ljude od njegovog sihra50, zla i varanja. Sumame, r.a., nije mogao ubiti Musejlemu zbog velike li~ne za{tite koju mu je pru`ao njegov narod, okupljen oko njega i pod prisegom njemu na vjernost. Nakon {to je Allahov Poslanik, a.s., preselio svome Uzvi{enom Gospodaru, pojedini Arapi, iz razli~itih povoda, po~eli su izlaziti iz Allahove vjere i slijediti poslanike-la`ljivce i varalice. Kod nekih se bila povratila d`ahilijetska-neznabo`a~ka plemenska pristrasnost, a neki su odbili davati zekat u Bejtul-mal. Halifa Ebu-Bekr, r.a., odlu~no i ~vrsto suprotstavio se odmetnicima, tako da im je uspio presuditi i ugu{iti njihovo odbijanje davanja zekata. Ve}ina ~lanova plemena Benu-Hanife bila se priklju~ila Musejlemi-la{cu, tvrde}i da njemu pripada vlast nad Arapskim poluotokom. Sumame ibn Usal, r.a., u~vrstio se u islamu i poku{avao je svaku neupu}enu osobu

Ashabi Allahovog Poslanika

317

uputiti na pravi put i okrenuti jedinoj ispravnoj Allahovoj vjeri. Svome je narodu govorio: “O pripadnici plemena Benu-Hanife, ~uvajte se mra~nih zabludjelih postupaka, u njima nema dobra. Zaista, ko ih se prihvati, Allah, d`.{., propisao mu je nesre}u i isku{enje!?” I govorio je jo{: “Ne mogu se sastati dva poslanika u isto vrijeme niti neko ko bi sa poslanikom zajedno u~estvovao u poslanstvu.” Ve}ina ljudi iz njegova plemena otkazali su mu poslu{nost i pristupili sljedbenicima Musejleme-la{ca. Ebu-Bekr, r.a., poslao je nekoliko odreda islamske vojske i na ~elu svakog odreda postavio zapovjednika. Poslao ih je u razli~ite krajeve Arapskoga poluotoka radi suzbijanja narastaju}eg odmetni{tva. El-’Ala ibnul-Hadremi, r.a., bio je zadu`en da, kao zapovjednik, povede vojsku u Bahrejn i presudi pokretu odmetni{tva El-Hatma i onima koji su bili sa njima iz plemena Rebi’a. Kada je Sumame, r.a., saznao za njegovo zadu`enje, odlu~io je da i on ide s njim, da napusti svoj narod i El-Jemamu i pridru`i se povorci mud`ahida na Allahovom putu. Kada je napu{tao svoj narod, rekao im je: “Tako mi Allaha, d`.{., ja ne `elim biti sa onima koji su zalutali. Zaista }e ih Allah, d`.{., kazniti nesre}om koju oni ne}e mo}i ni otkloniti ni podnijeti. Nemojte da zaostajemo za El-Hadremijem (tj. za odredom njegovih mud`ahida), znamo {ta oni `ele, oni su pro{li pored nas i ne vidim drugog rje{enja nego da krenemo za njima, na Allahovom putu. Pa ko `eli od vas neka se priklju~i.” Priklju~ivanje Sumame i njegove grupe vojsci El-’Alaa ibnul-Hadremija, r.a., bilo je od velikog i presudnog zna~aja za suzbijanje El-Hatmovog pokreta. U redove njegovog plemena Rebi’e uvukla se panika kada su ~uli za priklju~ivanje muslimana iz plemena Benu-Hanife povorci mud`ahida tako da su muslimani uspjeli uni{titi njihov pokret odmetni{tva. El-Hatm se izvukao i pobjegao sa bojnoga polja, me|utim, muslimani su la{ca uspjeli sti}i i presuditi mu smr}u.

318                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

PRESELJENJE NA AHIRET
Nakon {to je ubijen El-Hatm i suzbijeno otpadni{tvo i pobuna plemena Rebi’a, El-’Ala, r.a., po~eo je sa podjelom velikoga ratnog plijena muslimanima, izdvajaju}i propisanu petinu u Bejtul-mal. Jedan od mud`ahida zaplijenio je rasko{no odijelo koje je nosio El-Hatm, obukao ga i oti{ao u njemu me|u svoje drugove. Odijelo je bilo izuzetno lijepo i kad ga je Sumame, r.a., vidio, mnogo mu se dopalo. Kupio ga je i obukao i u njemu se vratio u Bahrejn. Kada su ga vidjeli El-Hatmovi podanici, nisu imali {ta drugo pomisliti nego da je on ubio El-Hatma. Nagrnuli su na Sumamu, r.a., okru`ili ga i po~eli se prepirati s njim: “Ti si ubio Hatma!?” Sumame, r.a., odgovorio je: “Ne, nisam ga ja ubio nego sam kupio njegovo odijelo iz ratnoga plijena.” Razjarena masa nije mu povjerovala, nasrnuli su na njega udaraju}i ga svojim sabljama i kopljima dok ga nisu ubili. Tako je Sumame, vra}aju}i se iz d`ihada na Allahovom putu, ubijen i preselio svome Plemenitom Gospodaru. Neka se Allah, d`.{., smiluje Sumami ibn Usalu, ~istom muslimanu, ~vrstom vjerniku i junaku.

MED@ZE’ET IBN SEVR, R.A.
IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Med`ze’et, sin je Sevrov, a on Ufejrov, a on Zuhejrov, a on Ka’bov, a on Amrov, a on Es-Sedusa es-Sedusijja. Nosio je nadimak Ebu-[ekik.

OSOBENOSTI
Med`ze’et ibn Sevr, hrabri vitez, izrazite mu{kosti, bija{e poglavar svoga plemena Bekr ibn Vail. Odrastao je u ku}i koja je bila plemensko naslje|e od djeda. Njegovo pleme postavljalo se neutralno u ratu i u slu~ajevima plemenskih nesuglasica. Prilikom nenadanih upada Perzijanaca u isto~ne krajeve Arapskoga poluotoka, njegovo je pleme preuzimalo generalno vo|stvo, {to su ostala plemena priznavala i po{tovala. Med`ze’et je bio visokoga stasa, pomr{av, vitkoga tijela, suhonjava lica, tamnosme|e puti, crne kovrd`ave kose. Bio je mi{i}av, brzih pokreta, o{trouman i blag. Vlastiti je stav zauzimao nakon dugog razmi{ljanja i mnogostrukih analiza i kad bi postigao odre|eno uvjerenje. Zbog svog polo`aja bio je u potrebi da poznaje rukovanje oru`jem i da nau~i ratne vje{tine. Bio je poznat kao ljubitelj mora i vrstan pliva~. More mu je bilo poput mejdana, koristio ga je i iz njega vadio njegovo blago. Poznavao je i pustinju, hodio je po njenim ravnicama, jahao i lovio. Ponekad bi bio u predvodnici karavana koji su putovali iz Perzije i Iraka u pravcu Jemena. Od drugih se razlikovao po svojoj snazi u podno{enju nevolja i po saburu na neugodnostima i te{ko}ama u plemenu; imao je mogu}nost izvje`bati se.

320                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

PRELAZAK NA ISLAM
Situacija u njegovom plemenu i geografski polo`aj njegova obitavali{tva bili su razlozi ka{njenja njegovog islama, a kada ga je prihvatio, prednja~io je me|u drugima. Pleme Bekr ibn Vail poticalo je iz Adnanove porodice iz koje je poticao i Poslanik, a.s. To je bila porodica Mudar. Od plemena Bekr ibn Vail odvojilo se pleme Benu-Abdul-Kajs i ujedinilo se sa plemenima Rebi’a ibn Adnan, Benu-Zehel, Benu-Hanife, [ejban i Ad`el. Porodica i potomci plemena Bekr ibn Vail nastanjivali su podru~je Bahrejna, El-Jemame, ju`nog Iraka i dijelove Arapskog zaljeva i arapske delte. Arapska plemena u tom dijelu bila su izlo`ena perzijskim napadima i provociranjima, bila su pod vla{}u El-Menazira. U to vrijeme poglavari arapskih plemena sara|ivali su sa Perzijancima, zbog ~ega stanovnici toga podru~ja nisu ulazili u islam sve do devete godine po Hid`ri. Ta je godina nazvana “Godina delegacija”, zbog mno{tva delegacija koje su dolazile u Medinu da daju prisegu Poslaniku, a.s. Prvo od plemena koje je dalo prisegu Resulullahu, a.s., bilo je pleme Abdul-Kajs, ~iju je delegaciju vodio El-D`arud, a iz kojeg su amid`e plemena Bekr ibn Vail. Kada su se sastali sa Poslanikom, a.s., i kada im je on predstavio islam, El-D`arud je pitao: “Ja sam slijedio svoju vjeru, ali je ostavljam da bih tebe slijedio, pa da li mi ti garantuje{ vjeru?” Poslanik, a.s., mu odgovori: “Da! Garantujem da te je Allah, d`.{., uputio u bolju vjeru od one u kojoj si bio. Tada El-D`arud i njegovi drugovi prihvati{e islam. Poslije njih islam prihvati i delegacija plemena Benu-Hanife i me|u njima njihov vo|a Sumame ibn Esal. Nakon prihvatanja islama njihovih amid`i}a i kom{ija, i delegacija plemena Bekr ibn Vail prihvati dini-islam, a Muhammeda, a.s., kao Poslanika. Na ~elu plemena bio je Med`ze’et ibn Sevr. Poslije prihvatanja islama on je jo{ vi{e u~vrstio svoju ulogu poglavara.

^VRSTO VJEROVANJE
Nakon toga, u~vrstila se veza izme|u Med`ze’et el-’Alaa ibn el-Hadremija, r.a., koji je Poslanikovom, a.s., naredbom postavljen za namjesnika u Bahrejnu. Drugog rebiul-evela jedanaeste hid`retske godine, preselio je na ahiret Poslanik, a.s. Oti{ao je svome Uzvi{enom Gospodaru, a hilafet je preuzeo Ebu-Bekr es-Siddik, r.a. Po~ele su pristizati vijesti, iz raznih dijelova Arapskoga polutoka, da su se Arapi po~eli odmetati od islama, neki od njih slijedili su samozvane poslanike-la{ce, kao {to je Musejlema ibn Habib el-Kezzab, Esved el-Ansi i drugi. Neki su opet, odbijali davanje zekata,

Ashabi Allahovog Poslanika

321

koji su davali za vrijeme Poslanika, a.s. Tome se Ebu-Bekr, r.a., suprotstavio svom silom. Izabrao je jedanaest vo|a i poslao ih u razne dijelove Arapskoga polutoka da u korijenu ugu{e otpadni{tvo i da povrate ljude na pravi put. Vo|e su bili: - Halid ibn Velid, r.a., koji je poslan Tulejhatu ibn Huvejlidu iz plemena Benu-Esed i onima koji su sklopili savez i koji su im se priklju~ili iz plemena Tajj, Abs i Zibjan. Zatim, Maliku ibn Nuvejriji, vo|i otpadnika plemena Benu-Temim; - Ikrime ibn Ebu-D`ehl, r.a., poslan je Musejlemi el-Kezzabu u El-Jemamu; - [urahbil ibn Hasne, r.a., poslan je iza Ikrima; - Tarife ibn Had`iz, r.a., poslan je plemenu Beni-Selim i onima koji su sa njima iz plemena Hevazin; - Amr ibnul-’As, r.a., poslan je plemenima Kuda’a, Vedi’a i Haris; - Halid ibn Seid, r.a., prema [amu; - El-’Ala ibnul-Hadremijj, r.a., u Bahrejn; - Huzejfe ibn Muhsin el-Galefani, r.a., poslan je u Dubau u Oman; - Arfed`e ibn Hersem, r.a., poslan je stanovnicima Mehre; - El-Muhad`ir ibn Ebi Umejje, r.a., poslan je El-Esvedu el-Ansu u Sanu’, a nakon toga u Hadremevt; - Suvejd ibn Mukarrin, r.a., poslan je Tuhametu u Jemen. Vo|e pojedinih plemena ostale su u islamu uprkos odmetanju prvaka plemena. Najvi{e odmetnika bilo je u plemenu Bekr ibn Vail, oni su lutali i tumarali razjedinjeni dok nisu stali uz Musejlemu el-Kezzaba, u jeku svoje plemenske d`ahilijetske pristranosti i zablu|enosti. El-D`arud je iza{ao pred pleme Abdul-Kajs, upozoravaju}i ih da su izabrali pogre{an i mra~an put, put kojim idu zalutali. Sumame ibn Esal suprotstavio se plemenu Benu-Hanife, odvra}aju}i ih od slije|enja Musejleme el-Kezzaba. Poku{avali su ih urazumiti u koliki su grijeh zapali. [to se ti~e Med`ze’eta, r.a., on se priklju~io El-’Alau ibnul-Hadremijju, r.a., stavljaju}i sebe i one koji su s njim iz plemena Bekr ibn Vail, u slu`bu muslimanske vojske, poma`u}i im u borbi protiv El-Hatma, vo|e otpadnika. Njemu se priklju~io i Sumame ibn Esal sa grupom iz plemena Benu-Hanife i Kajs ibn Asim, sa grupom iz plemena Temim. Kada je El-’Ala s vojskom prodro u Bahrejn, gone}i El-Hatma, pobojao se da ga s le|a ne napadne pleme Bekr ibn Vail koje je u tom mjestu imalo mnogobrojnu vojsku pa se udru`io sa Med`ze’etom ibn Sevrom i njegovom grupom. Nakon kratkog vremena stigle su im vijesti da se pleme Bekr ibn Vail vratilo islamu i Allahovim naredbama. El-’Ala , r.a., je, potom, zaobi{ao El-Hatma, a Med`ze’et, r.a., rukovodio je lijevim krilom njegove vojske. Napredovali su tako sve dok nisu smaknuli El-Hatma i otpadnike vratili pod okrilje islama.

322                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

DOBROVOLJAC KOJI PRITI^E U POMO]
Kad se odmetni{tvo dokraj~ilo i situacija smirila, Ebu Bekr, r.a., uputio je dio muslimanske vojske prema Iraku i Perziji, radi njihova osvajanja. Med`ze’et ibn Sevr, r.a., priklju~io se vojsci Utbeta ibn Gazvana, r.a., koji je bio smje{ten u Basri. Tu je bilo polazi{te islamske vojske za osvajanje preostalih dijelova Iraka i Perzije. Za vrijeme Emirul-mu’minina Omera ibnul-Hattaba, r.a., namjesnik nad Bahrejnom bio je El-’Ala ibnul-Hadremijj, r.a. Halifa je bio upoznat da muslimani nisu zavr{ili potrebne pripreme za borbu na moru, a tako|er je znao ogromnu `elju El-’Alaa da plovi morem i da se bori protiv Perzijanaca. Zato mu je zabranio ratovanje na moru. Me|utim, El-’Ala , r.a., prekr{io je naredbu halife Omera ibnul-Hattaba, r.a., i pozvao muslimane iz Bahrejna u pohod u osvajanje i pro{irenje islama u Perziji. Spremio je vojsku bez dozvole halife. Podijelio je na tri skupine, a na ~elo svake postavio hrabre odabrane mud`ahide: El-D`aruda ibnul-Mualla iz plemena Abdul-Kajs, Sivara ibn Hemmama i Huvejlida ibn Munzira ibn Savija, r.a. On je bio prvi komandant. Otisnuli su se morem i plovili dok nisu do{li u blizinu grada Istahr, gdje su se usidrili. Perzijanskom je vojskom rukovodio Herbezeh, bili su dobro opremljeni i dobro su poznavali taj teren. Napali su muslimane i nanijeli im velike gubitke u ljudstvu. Tu su ubijena i dvojica velikih vo|a mud`ahida: El-D`arud, r.a., i Es-Sevr, r.a. Iznena|eni, muslimani proba{e probiti put do Basre, ali ih perzijska vojska iz grada Istahr presrete i opkoli. Muslimani tu pado{e u opsadu, bez hrane, na{li su se u smrtnoj opasnosti od gladi. Kad je Vo|a pravovjernih ~uo {ta je uradio El-’Ala ibnul-Hadremijj, srdit zbog onog {to je El-’Ala uradio, napisao je pismo Utbetu ibn Gazvanu, koji je bio u Basri i naredio mu da po`uri u pomo} opkoljenim muslimanima. Napisao je: “El-’Ala ibnul-Hadremijj poveo je muslimansku vojsku na Perzijance bez moga dopu{tenja, kao da time nije `elio Allahu, d`.{., udovoljiti. Bojim se za njih da ne}e biti pomognuti od Svevi{njeg i da }e posrnuti. Po{alji grupu mud`ahida da im pomognu prije nego {to bude kasno.” Utbe je zatim sabrao vojsku i izdao prva nare|enja o pokretu. Tra`io je dobrovoljce za ovaj posebni zadatak kako bi pomogli svojoj bra}i. Odmah su se prijavili odabrani vitezovi me|u kojima: Asim ibn Amr, Arfed`e ibn Herseme, Huzejfe ibn Muhsin, Med`ze’et ibn Sevr, Nehar ibnul-Haris, Et-Terd`uman i El-Husajn ibn Ebu el-Hurr, El-Ahnef ibn Kajs, Sa’d ibn Ebu el-Ard`a’, Abdurrahman ibn Sehl i Sa’sa’ ibn Muavija, r.a. Pod njihovim vo|stvom skupilo se dvanaest hiljada mud`ahida. Poslije prou~avanja reljefa tog podru~ja koji je bio kamenit i gudurav, vo|a islamske

Ashabi Allahovog Poslanika

323

vojske odlu~io je da putuju na mazgama; one su br`e od kamila, a brzina je tada bila sudbonosno bitna. Krenula je islamska vojska pod komandom Sebre ibn Ebi-Ruhma, r.a. Dr`ali su se obalnog puta sve dok nisu stigli do mjesta gdje su bili blokirani muslimani i njihov vo|a Halid ibnul-Munzir, r.a. Tu se odigra o{tra i te{ka bitka izme|u muslimanske i velike perzijske vojske, sastavljene od med`usija pod vo|stvom [ehreka. U po~etku su Perzijanci bili ~vrsto utvr|eni na svojim polo`ajima. Muslimani popuni{e i uveza{e svoje redove i po~e{e ih slo`no napadati. Med`ze’et ibn Sevr, r.a., komandovao je lijevim krilom muslimanske vojske, nadirao je sve dok Perzijance nije primorao na bijeg iz bitke. Dvije sastavljene skupine muslimanske vojske potom su se vratile u Basru.

JUNAK TUSTURA
Nakon toga, Med`ze’et ibn Sevr, r.a., dokazani junak islamske vojske, priklju~io se Ebu-Musi el-E{’ariji, r.a., koji je bio namjesnik halife Omera, r.a., u Basri. Ono {to je u~inio Med`ze’et ibn Sevr sa svojim drugovima, i {to je dalo novi pravac historiji, bilo je na dan osvojenja perzijskog grada Tustura. Po{to su zauzeli nekoliko gradova, muslimani su sklopili mir sa Hurmuzanom, Jezded`irdovim namjesnikom za to podru~je. Jezded`ird je po~eo dizati svoj narod, opremao ih je i bodrio da kona~no otjeraju Arape na Arapski poluotok i da povrate u svoje ruke Irak i Es-Sevad. Slao je pisma u kojima je, izme|u ostalog, stajalo: “O narode Perzije, zadovoljni ste {to ste izgubili od Arapa Es-Sevad, D`aluli i El-Ehvaz, a oni ne}e biti zadovoljni s tim sve dok vas ne istjeraju iz va{e zemlje i va{ih domova.” Perzijanci su se po~eli skupljati u velikom broju i pripremati se za pohod ka Tusturu. Ibn-Batuta, histori~ar i putopisac, ovako je opisao grad Tustur: “Veliki, miran i blistav grad, u njemu su prekrasne ba{~e, zeleni vrtovi i bogati trgovi. Tu su i stare gra|evine izme|u kojih proti~e rijeka Azrak.” Za ogromne pripreme Perzijanaca saznao je Omer ibnul-Hattab, r.a. Napisao je Sa’du ibn Ebi-Vekkasu, r.a., koji je boravio u Kufi da odmah po{alje mnogobrojnu vojsku na ~elu sa En-Nu’manom ibn Mukarrinom, r.a., a sa svojim odredima vojske da ga prate: Suvejd ibn Mukrin el-Muzeni, Abdullah ibn Zis Sehmejn i D`erir ibn Abdullah el-Bed`eli, r.a., putem El-Ehvaza, gdje se nalazio Hurmuzan. Istu naredbu je uputio i Ebu-Musau el-E{’ariji, r.a., koji je bio u Basri; da za vojskovo|u postavi Sehla ibnul-Adijja, a da uvrsti i El-Beraa ibn Malika, Asima ibn Amra, Med`ze’eta ibn Sevra, Ka’ba ibn Sevra, Arfed`a ibn Hersemu, Huzejfu ibn Muhsina, Abdurrahmana ibn Sehla i El-Husajna ibnul-Ma’beda, r.a. Kada se sretnu dvije vojske: vojska iz Basre i Kufe, glavni zapovjednik bit }e Ebu-Sebre ibn Ebu-Ruhm, r.a.

324                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Primirje izme|u muslimana i Hurmuzana trajalo je sve dok se on nije odazvao Jezderd`idovom pozivu, prestao davati d`izju i prekinuo primirje. Hurmuzan je po~eo napadati muslimane prevarom, ra~unaju}i na siguran dolazak Perzijanaca i med`usija koji se trebaju skupiti u Tusturu. Tako je radio dok En-Nu’man ibn Mukarrin, r.a., sa svojom vojskom, nije sreo Hurmuzana u Irbiku. Tu se odigrala brza i odlu~uju}a bitka nakon koje se nevjerni~ka vojska povukla u Tustur, utvrdila se i blokirala sve ulaze. Muslimani su okru`ili Tustur, dr`ali su ih u opsadi nekoliko mjeseci i u tom vremenu su se odigrale mnoge bitke. U njima se pokazalo juna{tvo Med`ze’eta ibn Sevra, r.a., i El-Bera’ ibn Malika, r.a., tako da su njih dvojica u toku bitaka ubili svaki po stotinjak Perzijanaca, a da sami nisu zadobili ni ogrebotine. Muslimani su znali vojnu sposobnost Med`ze’eta, njegovu spretnost u napadu i znanje ratnih varki i to su visoko cijenili. Njegovo ime zadavalo je strah neprijateljskoj vojsci, a rasplamsavalo je ushi}enje me|u muslimanima. U tim okr{ajima muslimani su izgubili mnogo boraca, njihova je snaga po~ela slabiti zbog dugog boravka oko Tustura, pa su se okupili oko El-Bera’a ibn Malika, r.a. Spomenuli su mu rije~i Allahovog Poslanika, r.a.: “Mo`da, neko ra{~upan i pra{njav, kome niko ne pridaje pa`nju, ako bi se zakleo Allahom na ne{to, On bi mu ispunio zakletvu. Od njih je El-Bera’ ibn Malik.” Zatra`ili su od njega da uputi Allahu, d`.{., dovu za br`u pobjedu: “O El-Bera’a, zakuni se Gospodarom.” El-Bera’a re~e: “Preklinjem Te, Gospodaru, podari nam pobjedu nad njima, a mene sastavi sa Tvojim Poslanikom.” Dugotrajna opsada Tustura nanijela je te{ke posljedice i me|u redovima perzijske vojske. Jedan je njihov vojnik vjerovao muslimanima i odlu~io ih uputiti na prolaz kako bi u{li u grad i spasili narod od Hurmuzanovog zla i njega samog, koji je ubio svog starijeg brata kako bi se do~epao bogatstva. Stao je na vrh ograde i strijelom bacio pismo prema muslimanima. U pismu je stajalo: “Vama vjerujem i od vas povjerenje o~ekujem. Upu}ujem vas na prolaz kako biste u{li i zauzeli grad.” Kada je pismo do{lo do Ebu-Muse, r.a., i kada ga je pro~itao, napisao je poruku tom ~ovjeku i tra`io da njegov odgovor baci na isto mjesto kao i prvi put. Pro{lo je nekoliko sati dok u muslimanske ruke nije dospjelo novo pismo u kome se ka`e: “Stiglo mi je va{e obe}anje, a mi smo poglavari naroda. Hurmuzan je ubio svog brata, prisvojio njegovo bogatstvo i porodicu, a namjerava i meni u~initi zlo. @elim sa~uvati sebe i svoju porodicu. Navalite ispusnim kanalom vode i sigurno }ete osvojiti grad.” Tako je Ebu-Musa el-E{’ari, r.a., skupio svoju vojsku da bi izabrao najhrabrije za izvr{enje ove akcije. Odlu~io je da vojnici plivaju kroz ispust dok ne do|u u grad. Prijavio se veliki broj vojnika iz Basre koji su znali plivati: Amir ibn Abdul-Kajs, Ka’b ibn Sur, Med`ze’et ibn Sevr, Haseke el-Hanzalijj, r.a. Tako|er se prijavio veliki broj vojnika iz Kufe: Suvejd ibnul-Mes’ab, Verka ibnul-Haris, Bi{r ibn Rebi’a, Nafi’ ibn Zejd el-Hamirijj, Abdullah ibn Bi{ir

Ashabi Allahovog Poslanika

325

el-Hilalij, r.a. Grupa se skupila kod gradskog vodenog ispusta. Bilo ih je tristo {ezdeset. Med`ze’et ibn Sevr, r.a., bio je vo|a prve grupe. Plivali su dok nisu u{li u grad, ali nisu mogli u}i svi ve} samo njih osamdeset ~etiri. Kada su se skupili u unutra{njosti grada, u jedan glas su povikali tekbire: “Allah je najve}i! Allahu pripada zahvala! Mi smo pobjednici!” Isukali su sablje i po~eli ubijati stra`are kapija koji su bili toliko iznena|eni da su stajali uko~eni poput svije}a. Kada je Hurmuzan ~uo da su muslimani u{li u grad, poku{ao je uvezati redove svoje vojske. Me|utim, mud`ahidi su uspjeli da otvore gradska vrata pred kojima je ~ekala spremna muslimanska vojska. Odigrala se `estoka bitka, po putevima i oko ku}a Tustura, u kojoj Perzijanci pretrpje{e poraz sa dosta ubijenih i ranjenih. Hurmuzan je `elio ubiti najhrabrije. Pri{ao je s le|a i nasrnuo na El-Beraa ibn Malika, r.a., i ubio ga je ma~em. Zatim je uzeo luk i strijelu i ispalio na Med`ze’eta ibn Sevra, r.a., i on pade kao {ehid. Muslimani su ih prepoznali, zamotali su njihova ~ista tijela u neku odje}u i stavili ih po strani, da bi ih poslije ukopali kako dolikuje velikim junacima {ehidima. Hurmuzan je pregovarao sa muslimanima, pristao je da im se preda pod uslovom da ga sprovedu do halife Omera ibnul-Hattaba, r.a., kako bi mu on presudio.

SU\ENJE HURMUZANU
Vijest o pogibiji Med`ze’eta ibn Sevra, r.a., i El-Beraa ibn Malika, r.a., halifu jako rastu`i. Doveli su mu Hurmuzana po dogovoru, da mu on presudi. Pora`eni kralj predao mu je svoje rasko{no odijelo sa zlatnim nitima, a na nogama je ostavio ~izme, ukra{ene dijamantima i dragim kamenjem. Muslimani reko{e halifi: “Ovo je kralj El-Ehvaza, pa pri~aj s njim.” Omer ga pogleda i re~e: “Ne, sve dok s njega ne bude skinut sav nakit.” Kada su skinuli sve ukrase s njega i obukli ga u grubo laneno odijelo, Omer re~e: “E Hurmuzane, kako vidi{ ovaj poraz i ovu Allahovu odredbu?” Hurmuzan re~e: “Omere, Allah je bio sa nama u d`ahilijetu pa smo vas pobje|ivali, sada je s vama i vi ste pobijedili nas.” “Vi ste nas pobje|ivali i razjedinjavali dok smo bili u d`ahilijetu, a koja je tvoja isprika o va{oj borbi poslije toga?”, upita halifa. “Pla{im se da me ne}e{ ubiti prije nego li ti ka`em!?” Omer mu re~e:

326                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

“Ne boj se!” Zatim je Hurmuzan zatra`io vode, a kad mu je doneso{e u obi~noj posudi, on re~e: “Kada bih umro od `e|i ne bih se napio iz ovoga.” Donijeli su mu potom posudu koja mu je odgovarala, a njemu zadrhta{e ruke pa re~e: “Bojim se da ne}u biti ubijen dok pijem vodu.” Omer mu re~e: “Ne boj se sve dok ne popije{.” Hurmuzan proli vodu na zemlju, a Omer re~e: “Donesite mu vode, ne ubijte ga, dok je `edan.” Hurmuzan re~e: “Voda mi nije potrebna, samo sam htio da se osiguram njome.” Za~udi Omera kakvu sigurnost on vidi u vodi, pa mu re~e: “Ja }u te ubiti!” Hurmuzan odgovori: “Ti si me za{titio!” “Slagao si.” U tom trenutku Enes ibn Malik, koji je pratio su|enje, progovori: “Istinu je rekao, o Emirul-mu’minine. Zaista si ga za{titio.” Enes ibn Malik, r.a., bio je brat El-Bera’a, r.a., koga je Hurmuzan ubio u Tusturu, ali uprkos tome, on je istinito posvjedo~io, spa{avaju}u ubicu smrti. Rasr|en, Omer mu re~e: “Te{ko tebi, o Enese! Zar {titi{ ubicu Med`ze’eta i El-Beraa? Allaha mi, ili }e{ mi dati obrazlo`enje, ili }u te kazniti.” “Rekao si: ‘...Ne boj se dok me ne obavijesti{‘, i rekao si: ‘Ne boj se dok ne popije{.’” To su potvrdili i prisutni, pa se Omer pribli`i Hurmuzanu i re~e: “Nadmudrio si me. Allaha mi, ne}e me niko vi{e nadmudriti osim musliman.” Tada Hurmuzan re~e: “Tvrdim da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov Poslanik.” Tako je Hurmuzan u{ao u islam kad je vidio pravednost i istinitost islamske vjere. Ostao je u Medini nakon {to mu halifa dodijeli mjese~no primanje.

Ashabi Allahovog Poslanika

327

POGLAVAR PLEMENA
Poslije Med`ze’etove, r.a., pogibije, Ebu Musa el-E{’ari, r.a., predao je vo|stvo plemena Bekr ibn Vail u ruke Halidu ibn Ja’meru es-Sedusijju, r.a. U doba halife Osmana, r.a., koji je puno volio Med`ze’eta i po{tivao njegovo visoko mjesto kod muslimana zbog velikih zasluga koje je u~inio za islam, njegovog sina [ekika ibn Med`ze’eta ibn Sevra odredi poglavarom plemena. Neka se Allah, d`.{., smiluje Med`ze’etu ibn Sevru, ustrajnom vjerniku, mud`ahidu, {ehidu.

ABDULLAH IBN AMR IBN HARAM EBU-D@ABIR, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Abdullah, sin je Amrov, a on Haramov, a on S’alebov, a on K’abov, a on Ganemov, a on Selemov, a on S’adov, a on Alijev, a on Esedov, a on Saridov, a on Jezidov, a on D`u{emov, a on Hazred`a el-Ensarija el-Hazred`ija Selemija. Nadimak mu je bio Ebu-D`abir. Abdullah ibn Amr bje{e lijepa duha i ~istih misli i pona{anja. Bio je sklon {utnji i smiren kad razmi{lja. Imao je blagu narav i vedar nastup. Bio je voljen od ljudi jer je izbjegavao ono {to im smeta. Nije o drugima lo{e govorio; u ~itavom svom `ivotu nije spomenuo nekoga po lo{em u njegovom odsustvu. Bio je iskren s ljudima kao {to je bio iskren prema samom sebi. Postupao je sa svojim narodom iskreno i s povjerenjem, daleko od la`i i prevare i daleko od pretvaranja. Ebu-D`abir je bio o{trouman, imao je duboke misli i brzo je razumijevao stvari. Zauzimao je stavove i donosio odluke koje su pokazivale veliku mudrost. Bio je srednje visine, vitak, hodao je sporo i imao spore pokrete. Bijele puti, dugog lica, ispup~enih jagodica i sitnih o~iju. Knio je kosu i bradu.

330                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

STARJE[INA
U mekanskom periodu, Allahov Poslanik, a.s., pozivao je ljude u vjeru, donose}i im radosne vijesti i pozivaju}i ih na obo`avanje Jednog Jedinog Stvoritelja. Za vrijeme had`a, Allahov Poslanik, a.s., se kod Akabe sreo sa nekim ljudima i pitao ih: “Ko ste vi?” “Grupa iz Hazred`a”, odgovorili su oni. “Vi ste za{titnici jevreja?!” Odgovorili su: “Da.” Upitao ih je: “Ho}ete li malo sjesti da porazgovaramo?”, odgovorili su: “Ho}emo.” Pozvao ih je vjerovanju u Allaha, d`.{., govorio im je o islamu i poslije svega prou~io im nekoliko ajeta iz Kur’ana. Hazred`lije su se sjetili pri~e medinskih jevreja o dolasku novog Allahovog Poslanika, za kojeg su govorili da }e biti iz redova jevreja, me|utim, kada su ~uli Muhammedov, a.s., govor, znali su da je on o~ekivani Poslanik. “Ljudi, tako nam Allaha, on je Poslanik kojim su nam jevreji prijetili, pa neka mu niko prije nas ne povjeruje”, govorili su jedni drugima, i zaista, odmah su povjerovali u njega. Rekli su: “Ostavili smo na{ narod pri kojem ima toliko zla i neprijateljstva kao {to nema ni pri jednom drugom narodu. Mo`da }e ih Allah ujediniti i okupiti oko tebe. Mi }emo oti}i i pozvati ih na tvoj put i upoznat }emo ih sa ovom vjerom koju smo prihvatili. Ako Allah htjedne da ti povjeruju, ne}e biti niko ja~i od tebe.” Napustili su ga, nakon {to su ugovorili sljede}i sastanak idu}eg had`a na istom mjestu. Bilo ih je {esterica: Es’ad ibn Zurare, Avf ibn Haris, Rafi’a ibn Malik Ad`lan, Kutba ibn Amir ibn Ravad, Utbe ibn Amir ibn Haram i D`abir ibn Abdullah ibn ‘Ubejd. Na slijede}i had`, na Akabu je do{lo dvanaest ljudi iz Hazred`a i Evsa. Ovaj sastanak Allahova Poslanika, a.s., i Medinelija poznat je kao “Prva Akaba”. Tu su dali prisegu poput prisege `ene.51 Od ‘Ubada ibn Samita prenosi se da je rekao: ”Bio sam me|u onima koji su bili na “Prvoj Akabi”. Bilo nas je dvanaest i polo`ili smo prisegu poput prisege `ena, a to je bilo prije nego {to je propisan d`ihad. Dali smo prisegu da Allahu ne smatramo nikoga ravnim, da ne}emo krasti i bludni~iti, da ne}emo svoju djecu ubijati, da ne}emo lagati, da `ene ne}e mu`evima tu|u djecu podmetati i da ni u ~emu {to je dobro ne}emo poslu{nost otkazati. Pa ko bude ovo izvr{io-njemu je D`ennet, a ko bude prekr{io-on je prepu{ten Allahu, d`.{., ako bude htio da ih kazni, kaznit }e ih, ili, ako bude htio da im oprosti, oprostit }e im. Zatim smo

Ashabi Allahovog Poslanika

331

tra`ili od Resulullaha, a.s., da po{alje s nama nekoga ko }e nas nau~iti stvarima vjere, da u~i Kur’an i da {iri islam u Medini.” Allahov Poslanik, a.s., poslao je Mus’aba ibn ‘Umejra koji je u ku}i Es’ada ibn Zurare napravio sastajali{te. Abdullah ibn Haram bio je jedan od uglednika Beni-Selema od Beni-Hazred`a. Oni koji su pre{li na islam `arko su `eljeli da i njihovi prvaci pre|u na islam, me|u kojima je bio i Ebu-D`abir. Na sastanku dogovorenom izme|u Poslanika, a.s., i Medinelija, neki ljudi iz plemena Beni-Seleme tra`ili su da Abdullah ibn Amr ide s njima, taje}i od njega da su pre{li na islam. I tako su, Allahovom odredbom, na sastanak, kasnije nazvan “Druga Akaba”, poveli i Ebu-D`abira. Prenosi se od K’aba ibn Malika da je, opisuju}i kako je Ebu-D`abir pre{ao na islam, rekao: “Oti{li smo na had`, a prethodno smo se sa Allahovim Poslanikom dogovorili da se polovinom Bajrama na|emo na Akabi. Kada smo obavili had` i kada je do{la dogovorena no}, zovnuli smo Abdullaha ibn Amra, koji je bio jedan od na{ih plemi}a, i poveli ga sa sobom kriju}i to od na{ih saplemenika, mu{rika. Rekli smo mu: “Ebu-D`abire, ti si poglavar i prvak, ne `elimo da ostane{ kakav si danas - gorivo za d`ehenemsku vatru. Onda smo ga pozvali u islam, obavijestiv{i ga o na{em sastanku sa Allahovim Poslanikom, a.s., na Akabi. Pre{ao je na islam i bio prisutan na sastanku na Akabi. Postao je poglavar.” Na sastanku je prisustvovalo sedamdeset tri ~ovjeka od ensarija i dvije `ene. Allahovom Poslaniku, a.s., polo`ili su prisegu na islam. Me|u njima je bio i Abbas ibn Hanzala koji je rekao: “O Hazred`lije, znate li vi na {ta se zaklinjete ovom ~ovjeku?” Odgovorili su: “Znamo”, a on je rekao: “Zaklinjete se na rat protiv svih ljudi - ako }ete, kada vam bude uni{tavan imetak i kada va{i plemeniti budu ubijani, ostaviti ga (islam), neka znate, Allaha mi, ako budete to uradili, bit }e to sramota i na ovom i na onom svijetu. Ako mislite da }ete izvr{iti ono {to ste obe}ali i u slu~aju da va{ imetak bude uni{tavan i da va{i plemi}i budu ubijani prihvatite ga (islam) onda. Uistinu, to je dobro i na dunjaluku i na ahiretu.” “Prihvatamo ga, pa makar nam imetak bude uni{tavan i makar nam plemi}i budu ubijani”, rekli su ensarije i upitali: “[ta nam je zauzvrat, Allahov Poslani~e, ako to budemo izvr{ili?” Resulullah, a.s., re~e: “D`ennet!” “Pru`i ruku, zaklinjemo se!” Zakleli su se i polo`ili prisegu na rat.52 Zatim je Allahov Poslanik, a.s., tra`io da izaberu dvanaest ljudi koji }e biti predstavnici u njihovom narodu, a da Resulullah, a.s., bude odgovoran za muslimane, stanovnike Meke. Izabrali su dvanaest ljudi, poglavara od plemi}a

332                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

plemena Hazred`: Sa’da ibn Rebi’u, Es’ada ibn Zuraru, Abdullaha ibn Revahu, Rafi’a ibn Malika el-Ad`lana, El-Berau ibn M’aruu, Abdullaha ibn Harama, Ubadea ibnus-Samita, S’ada ibn Ubadea ibn Dulejma i El-Munzira ibn Amra ibn Hunejsa. A iz plemena Evs: Usejda ibn Hudajra, S’ada ibn Hajsema i Ruf’au ibn Abdil-Munzira. Poslije izbora dvanaesterice predstavnika, Allahov Poslanik, a.s., rekao im je: “Vi ste jemci za va{ narod kao {to su jemci bili Havarijuni Isau, sinu Merjeminom, a ja sam jemac za svoj narod.” Rekli su: ”Da.”

[EHID
Bitka Bedr bila je prva bitka koju su muslimani, licem u lice, vodili s plemenom Kurej{. U njoj je pokazana veli~anstvena hrabrost i visoka borbena spremnost muslimana. Muslimani su ovu bitku vodili u jedinstvenim i zbijenim safovima, sa srcima punim vjere na Allahovom, d`.{., putu. Njihov je cilj je bio jedno od dvoje: pobjeda ili {ehadet. Abdullah ibn Amr napredovao je na mejdanu bitke, ne prezaju}i od smrti. Isukao je sablju i u{ao u mu{ri~ke redove ubijaju}i i ranjavaju}i koga je stigao od njih. S tekbirom na usnama i sa “La ilahe illallah” u srcu, veli~aju}i Allaha, d`.{., i Njemu `ivot predav{i. Pra{ina bitke slegla se poslije velike pobjede koju su ostvarili muslimani. Kurej{ije su ostavile le{eve svojih junaka, glave kufra i {irka, a me|u njima: Umeja ibn Halefa, Ebu-D`ehla, Amra ibn Hakema, Hanzalu ibn Ebi-Sufjana, Utbeta ibn Rebi’u, [ejbu ibn Rebi’u, Ukbea ibn Ebi-Muajta i mnoge druge koji su zlostavljali Allahova Poslanika, a.s., i njegove ashabe dok su bili u Meki. Ubijeno je sedamdeset mu{rika. Kurej{ije nisu mogli podnijeti te{ke gubitke i neo~ekivani poraz, niti zaboraviti ubijene o~eve, bra}u i rodbinu koje su ostavili na Bedru. Ikrime ibn D`ehl, Abd ibn Ebi Rabi’a i Safvan ibn Umeje bodrili su Mekelije na rat protiv Muhammeda ibn Abdullaha, pa su do{li kod Ebu-Sufjana i tra`ili od njega da bude vo|a novog napada na Allahovoga Poslanika, a.s. Okupili su ljude i rekli im: ”Kurej{ije, Muhammed nam se opasno osvetio, ubio je na{e najbolje ljude. Ulo`ite imetak za ovaj pohod, mogu}e je da mu se osvetimo za ono {to nam je uradio.” Ebu-Sufjan je pristao da povede osvetni~ki rat protiv Allahovoga Poslanika, a.s., i muslimana. Mobilizirao je robove Abesince, koji su bili njegove sluge. Tako|er je napravio dogovor sa plemi}ima plemena Kenane i Tihame. S druge strane, u Meku su neprestano pristizali ratnici. D`ubejr ibn Mut’im, kojem je na Bedru poginuo amid`a Tu’ajm ibn ‘Udej, pozvao je svoga abesinskog slugu Vah{ija i rekao mu: “Ako ubije{ Hamzu ibn Abdul-Muttaliba, a zatim i Muhammeda, za moga amid`u Tuajma, slobodan si.” Ebu-Sufjanova `ena, Hinda bint ‘Utbe saznala je za Vah{ija, te ga je pozvala sebi i rekla mu: “Sav moj imetak, sav nakit na mom tijelu, bit }e tvoj ako ubije{ Hamzu.”

Ashabi Allahovog Poslanika

333

Kada je zavr{ena priprema vojske, ~itavo kurej{ijsko pleme iza{lo je iz Meke. @ene su i{le iza vojske, kako bi bodrile ljude na rat i da im budu na umu ako oni izgube, da }e pasti u ropstvo. Allahov Poslanik, a.s., saznao je za spremu Kurej{ija. Sastali su se muhad`iri i ensarije znaju}i da je pred njima te`ak okr{aj. Resulullah, a.s., tra`io je njihovo mi{ljenje o na~inu suprotstavljanja kurej{evi~koj vojsci, pa se javio Abdullah ibn Ebi-Selul i rekao: “Allahov Poslani~e, ostani u gradu... ne izlazi im u susret... Allaha mi, uvijek kada smo iza{li da se suprotstavimo neprijatelju, izgubili smo, a kad god smo ostali i ~ekali na svojim polo`ajima - pobijedili smo. Allahov Poslani~e, ako budu ostali, ostat }e u najgorem stanju, a ako budu u{li, `ene i djeca }e ih kamenovati, a ako se budu vratili, vratit }e se s neuspjehom - onako kako su i do{li.” Poslanikovo, a.s., mi{ljenje bilo je isto kao i mi{ljenje Abdullaha ibn Ebi-Selula. Muslimani, koji su bili nao{treni za borbu, tra`ili su od Allahova Poslanika, a.s., da iza|u iz grada u susret mu{ricima da ih ne bi neko optu`io za strah i kukavi~luk. Allahov Poslanik, a.s., u{ao je u ku}u i iza{ao obu~en u ratnoj opremi. Kada su ga muslimani vidjeli, ve} su se bili pokajali {to su ga nagovorili da uradi ono {to ne voli, pa su rekli: “Allahov Poslani~e, mi smo te ‘natjerali’ na to53, a nemamo pravo. Ako ho}e{, ostani (u Medini), i neka je Allahov blagoslov na tebe.” “Ne prili~i Poslaniku da stavi ratnu opremu, pa da je skine — prije nego se bude borio”, odgovorio je Allahov Poslanik. Allahov Poslanik, a.s., iza{ao je na ~elu muslimanske vojske dok nisu stigli do jedne ravnice ispred brda Uhud. Rasporedio je snage po ravnici tako da je brdo ostalo iza njih, da ih {titi. Na brdu je ostavio pedeset ljudi, ponajboljih strijelaca, da ~uvaju pozadinu muslimanske vojske. Naredio im je da ostanu na polo`ajima i da ne napu{taju mjesto, ma kakav ishod bitke bio. U no}i bitke Abdullah ibn Amr pozvao je svoga sina D`abira i rekao mu: “Nadam se da }u biti ubijen u ovoj bici. Mo`da budem prvi {ehid. Allaha mi, ne ostaje za mnom meni niko dra`i od tebe i Allahovog Poslanika. Imam dug, pa ga vrati i dobro ~uvaj svoju bra}u.” Kurej{ije su dolazile i za njima velika vojska. @ene su i{le iza vojske, udarale u bubnjeve i pjevale, da bi kod ljudi podigle moral i poja~ale `elju za borbom. Sufjanova `ena Hinda bint ’Utbe pjevala je: “Ako se vratite kao pobjednici, mi }emo vas zagrliti, mi }emo prostrijeti jastuke za vas. Ako budete pobjegli, ostavit }emo vas, bit }e to rastanak bez ljubavi.” Muslimani su `estoko napali mu{rike, razbili su njihove redove i dirigovali situacijom. Me|u mu{ricima zavladalo je rasulo. Nazirala se pobjeda muslimana. Me|utim, strijelci na

334                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

vrhu brda napustili su polo`aje kr{e}i nare|enje Allahovoga Poslanika, a.s. Halid ibn Velid je pratio tok bitke. Kada su strijelci napustili polo`aje, vidio je rupu u muslimanskim redovima, te je napravio zaokret iza brda i do{ao muslimanima iza le|a. Muslimani su do`ivjeli poraz, a ova bitka je uzela probrane vjernike. Prvi koji je pao kao {ehid bio je Abdullah ibn Amr ibn Haram, r.a. Po zavr{etku bitke do{la je Hinda54 i uzela tijela svoga ~ovjeka i brata Abdullaha ibn Amra ibn Harama, s namjerom da ih ukopa u Medini. Tada je ~ula poziva~a Allahovoga Poslanika, a.s., kako ka`e: “Ukopajte ubijene na mjestu gdje su ubijeni”, pa je ostavila {ehidska tijela na njihovim mjestima. Allahov Poslanik, a.s., naredio je da se Amr ibn D`emuh i Abdullah ibn Amr ukopaju u istom mezaru, rekav{i: “Ukopajte ih u jedan mezar, oni su bili odani prijatelji na dunjaluku.”

HLAD OD KRILA MELEKA
Porodica je po~ela oplakivati smrt Abdullaha ibn Amra. Allahov Poslanik, a.s., ~uo ih je i rekao: “Plakali ili ne, meleki ga svojim krilima {tite od sunca.” D`abir ibn Abdullah bio je tu`an zbog o~eve smrti, zbog duga koji mu je otac ostavio. Prenosi se od D`abira da je rekao: “Allahov Poslanik, a.s., pogledao me je i rekao: ‘Za{to te vidim slomljenog i tu`nog?’ Rekao sam mu: ‘Poslani~e, moj otac je ubijen. Ostavio mi je dug i porodicu.’ Allahov Poslanik, a.s., rekao mi je na to: ‘Kazat }u ti... nikada Allah, d`.{., nije govorio s ljudima bez zastora, a sa tvojim ocem je govorio i rekao mu:’ Moj robe, tra`i, Ja }u ti dati.’’ Abdullah je rekao: ‘Molim Te da me vrati{ na dunjaluk, da budem ponovo ubijen.’55 Allah, d`.{., odgovorio mu je: ‘Zaista, ve} sam prije rekao, niko ne}e biti vra}en na dunjaluk.’ Abdullah je rekao: ‘Allahu moj, obavijesti one koji su za mnom’, pa je objavio Allah, d`.{.: ‘Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli. Ne, oni su `ivi i u obilju su kod Gospodara svoga.”’ 56 ^etrdeset godina nakon ubistva Abdullaha ibn Amra i Amra ibn D`emuha, bujica je odnijela zemlju sa njihovoga mezara. Ljudi su htjeli da prebace njihova tijela u novi mezar i kada su ih prebacivali, izgledali su kao da su umrli ju~er.

EN-NU’MAN IBN MUKARRIN, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Nu’man je sin Mukarrinov, a on Aizov, a on Hed`irov, a on Nasrov, a on Habe{ijev, a on K’abov, a on Abdul-Sevrov, a on Hedmov, a on Latimov, a on Osmanov, a on Amrov, a on Evsov, a on Tabiha el-Muzenija. Nosio je nadimak Ebu-Amr.

NJEGOVA LI^NOST
En-Nu’man ibn Mukarrin bija{e mudra, hrabra i preduzimljiva osoba. Allah, d`.{., podario mu je razboritost i jak razum, tako da nije ni{ta preduzimao dok to ne bi prvo dobro razmotrio i analizirao. Bio je velika srca, a podnio je goleme probleme i fitneluk sa rijetkom ~vrstinom i hrabro{}u kojom ga okiti iman. En-Nu’manova ku}a bila je skrovi{te i uto~i{te za siromahe i putnike. Hranio je miskine i pomagao nemo}ne pa se pro~uo me|u svojim narodom po velikoj dare`ljivosti. Tih u dru{tvu, razborita govora, jakog, grlatog glasa, kad bi govorio, svi bi {utili i pomno ga slu{ali. Bio je visokog rasta, jakog tijela, velikih ple}a, ruku i nogu, okruglog lica, {irokih o~iju, tamne puti, kosu je knio. Poznat kao konjanik, pustinjak, i nau~en vje{tinama u borbi i rukovanju oru`jem. Nije znao ni ~itati ni pisati, ali je imao veliku mo} pam}enja tako da je znao mnoge stihove i mudrosti svoga vremena.

336                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

MUBAREK-KU]A
Stani{te Benu-Muzejna bilo je na putu izme|u Medine i Meke, ne{to bli`e Medini. Vijesti o Muhammedu ibn Abdullahu, a.s., dopirale su do njihovoga plemena, pa su ih neki pratili s interesovanjem, dok im drugi nisu pridavali nikakav zna~aj. En-Nu’man je pratio vijesti o Resulullahu, a.s., o njegovoj hid`ri u Medinu, o Bici na Bedru i Uhudu. Sve {to je ~uo o njemu bilo je lijepo i dobro. ^uo je da on poziva u vjeru tevhida, jedinoga Stvoritelja, o ljubavi i samilosti prema drugima i {irenju pravde i mira. U borbi mu{rika protiv Resulullaha vidio je nepravdu, zabludu i zavjeru. Odlu~io je primiti islam i dati prisegu Muhammedu ibn Abdullahu te se priklju~iti vojsci pravde koju je ispravno vidio. Pozvao je svoju desetericu bra}e i ~lanove svoga plemena na sastanak u svoju ku}u. Kada su se svi skupili, ustao je i rekao: “Narode moj, zaista je Muhammed ibn Abdullah vjerovjesnik i poslanik. On poziva Istini i samilosti. Nismo ~uli o njegovom pozivu osim najljep{e, i nismo saznali o njemu osim dobro. Pa za{to odugovla~imo dok drugi `ure...? Ljudi, odlu~io sam sutra i}i kod njega, pa ko `eli da mi se pridru`i, neka bude spreman!” Ljudi su se razi{li, a u sabah narednog dana po~eli su se skupljati ispred En-Nu’manove ku}e. Do{lo je ~etiri stotine konjanika s potpunom opremom. Pred sami polazak u susret Resulullahu, a.s., da objave svoj prelazak na islam, En-Nu’man kao da se zastidio u}i u Medinu praznih ruku. Zatra`io je od bra}e i onih koji su u mogu}nosti da povedu kamile i stoku sa sobom. Njegova bra}a obi{li su svoje ku}e i ku}e Beni-Muzejna i skupila ne{to stoke, a te godine njihovo mjesto je pogodila su{a i nesta{ica. Zaputili su se ka Resulullahovom, a.s., mesd`idu. Medina je njihov dolazak do~ekala sa burom tekbira. Narod je tekbirao, gledaju}i veliki broj ljudi koje je Allah, d`.{., uputio i koji su do{li da objave svoj prelazak na islam i daju prisegu Resulullahu, a.s. Ispred sebe tjerali su stoku na poklon. Resulullah, a.s., primio ih je sa vedrim licem i blagim osmjehom. Pred njim svi redom izjavi{e svoj prelazak na islam. Nakon ovoga o plemenu Muzejin objavljeni su sljede}i kur’anski ajeti: “A ima beduina koji vjeruju u Allaha i onaj svijet i koji vjeruju da je ono {to daju put da se Allahu pribli`e i da Poslanikove blagoslove zaslu`e. To im je, zaista, dobro djelo. Allah }e ih sigurno Svojom milo{}u obasuti, jer Allah pra{ta i samilostan je.” U historiji se islama do tada nije desilo da su na islam pre{la deseterica bra}e od jednog oca i majke. O njima je Abdullah ibn Mes’ud rekao: “Iman ima svoje stani{te, i licemjerstvo ima svoje stani{te. Zaista su ku}e Benu-Mukarrina ku}e imana.”

Ashabi Allahovog Poslanika

337

USTRAJNI U ISLAMU
Benu-Muzejna se ponosilo islamom, a islam je bio uzvi{en s njima. Vjerovjesnik, a.s., je En-Nu’mana i ostale sinove njegova plemena dr`ao kao sebi bliske i oni zauze{e visoko mjesto u njegovom srcu i srcima muslimana. Benu-Muzejna bija{e o{tra islamska sablja i ~uvar islama. En-Nu’man je pod Poslanikovom, a.s., zastavom u~estvovao u safovima d`ihada i pobjedama. U~estovao je u bitkama na Hendeku i Hajberu i nakon njih u ostalim bitkama i ratovima koje je vodio Poslanik, a.s. Na dan oslobo|enja Meke, konjanici Benu-Muzejna jahali su pored Allahova Poslanika, a.s., opremljeni i obu~eni u svoju tradicionalnu no{nju. En-Nu’man je nosio zastavu, predvode}i konjanike. Ipak, najveli~anstveniji doga|aj koji je istakao En-Nu’man ibn Mukarrin bio je u borbi sa odmetnicima od vjere. Nakon Resulullahova, a.s., preseljenja na ahiret, Ebu-Bekr es-Siddik je izabran za halifu muslimana. Smrt Poslanika, a.s., mnogo je pogodila muslimane pa su se pojedina arapska plemena odmetnula od islama. Gotovo u svakom ve}em plemenu koje je imalo iole ugleda na Arapskom poluotoku pojavio se la`ni poslanik. Halifa je odlu~io da i on iza|e iz Medine sa sabljom u ruci u borbu protiv varalica. Benu-Muzejna shvatilo je halifine potrebe u tom te{kom periodu. Opstanak dini-islama bio je doveden u pitanje. Din je slabio, a arapska plemena koja je islam ujedinio bila su izlo`ena podjeli i osnivanju manjih autonomija. Sinovi Muzejne okupili su se oko En-Nu’mana i oti{li za Medinu, kako bi bili pored halife i pomagali ga u {irenju Allahove vjere i borbi protiv odmetnika. Arapska plemena koja su okru`ivala Medinu odlu~i{e da je osvoje. Najzagrijanija od plemena bila su: Abs, Murra, Zibjan i dio plemena Kinane. Njih je pomagao odmetnik Tulejha ibn Huvejlid el-Esedijj sa sinom Habalom. Halifa je podsticao narod na d`ihad. Okupio je ljude, a zatim iza{ao na ~elu vojske mud`ahida. Na ~elo desne strane vojske postavljen je En-Nu’man ibn Mukarrin, a na lijevo Abdullah ibn Mukarrin, dok je konjanike predvodio njihov brat Seid ibn Mukarrin. Muslimani su krenuli u pohod, a odmetnici to nisu znali. U samu zoru muslimani su ih iznenadili na spavanju. Zazve~ale su sablje, a prvi je pao ubijen Habal ibn Tulejha. Ostali su pobjegli. To je bila prva bitka izme|u muslimana i odmetnika u kojoj muslimani, Allahovom pomo}i, pobijedi{e. Ova je pobjeda bila dobar podstrek za dalju borbu protiv murteda. A porodica Mukarrina, puna bereketa i blagoslova, kako je samo blagoslovljena bila njihova ku}a! Halifa je nastavio tjerati odmetnike dok nije do{ao do Zil-Kisa gdje zaustavi vojsku da se odmori. Poslije prve bitke halifa je namjeravao nastaviti borbu protiv odmetnika li~no predvode}i muslimane, ali plemeniti ashabi mu to ne dozvoli{e. Tra`ili su od njega da se

338                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

vrati u Medinu, a da po{alje vojsku. Njegov zna~aj za muslimane je bio veliki i kada bi se njemu {ta desilo, bio bi to te`ak udarac za cijeli muslimanski ummet. Alija, r.a., rekao mu je: “Gdje }e{, halifo Resulullaha? Ka`em ti ono {to je rekao Allahov Poslanik, a.s., na dan Uhuda: “Nemoj ti da ide{ u borbu i nemoj nas rastu`iti sobom, nego se vrati u Medinu. Allaha mi, da ostanemo bez tebe, islam se nikada ne bi uspostavio.” Muslimani su uspjeli uvjeriti halifu na povratak. Poslu{ao ih je i vratio se nakon {to je odabrao jedanaest zapovjednika, grupa i bajraka islamske vojske. Ti odredi uspjeli su ugu{iti odmetni~ke pokrete i vratiti jedinstvo Arapskoga poluotoka pod okriljem dini-islama, hvala neka je Allahu, d`.{., na tome.

U HALIDOVOJ VOJSCI
Nakon zavr{etka bitke protiv odmetnika i ujedinjenja Arapskog poluotoka pod okriljem islama, muslimani su se usmjerili prema okolnim dr`avama da bi pro{irili Allahovu vjeru. El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani nizao je uspjehe ~estim napadima na Irak. Zatim je pisao halifi da mu po{alje vojsku kako bi definitivno oslobodio Irak, iz dva razloga: radi {irenja islama u tim dr`avama, i radi zaustavljanja bizantijskih napada i sloma vladavine arapskim dr`avama koje je ona posjedovala. Halifa se slo`io s prijedlogom i pozvao muslimane na d`ihad na Allahovom putu. Halida ibnul-Velida i Ijjada ibn Ganma odredio je da povedu mud`ahide prema Iraku. En-Nu’man i njegova bra}a po`urili su da se stave pod zastavu Halida ibnul-Velida. Sa osloba|anjem teritorija zapo~eo je Halid, stigav{i do Mizara. Suvejda ibn Mukarrina postavio je da ~uva zale|inu, a on je nastavio prema sjeveru gdje je ostvario drugu pobjedu u bici El-Veded`e. Nakon toga, poveo je vojsku prema Ulejsi gdje se odigrala `estoka borba sa Behmenom D`azvejhom, vo|om Perzijanaca. Muslimani su uspjeli ostvariti sjajnu pobjedu, a u njoj se En-Nu’man ibn Mukarrin pokazao kao veliki junak. Njegova odje}a i sedlo bili su crveni od krvi ubijenih i ranjenih Perzijanaca. Zbog `estoke bitke odigrane u dolini Ulejs, bitka je nazvana “Dolina krvi”. Potom pado{e Emgi{ija i El-Hira. Nakon toga je halifa naredio Halidu ibnul-Velidu da napusti front u Iraku i da se uputi na {amsko boji{te gdje se osjetila potreba za njim. ElMusenna ibn Haris e{-[ejbani preuzeo je komandu nad islamskom vojskom koja je ostala u Iraku, a En-Nu’man ibn Mukarrin je ostao s njim. U to vrijeme na ahiret je preselio halifa Ebu-Bekr es-Siddik, r.a., a hilafet je preuzeo Omer ibn el-Hattab. On je trebao skupiti veliku i jaku vojsku kako bi se mogli suprotstaviti Perzijancima koji su bili pripravni za borbu. Nakon dogovora sa plemenitim ashabima, odabrao je Sa’da ibn Vekkasa vo|om cjelokupne muslimanske vojske u Iraku.

Ashabi Allahovog Poslanika

339

U SA’DOVOJ VOJSCI
Sa’d ibn Ebi-Vekkas stigao je na ~elu dobrovoljaca mud`ahida iz Medine do vojske El-Musenne ibn Harisa, koji je preselio na ahiret ne do~ekav{i sastanka sa Sa’dom. Sa’d je sakupio sve mud`ahide koji su do{li s njim i one koji su bili u Iraku u jednu vojsku, odredio im i raspodijelio vo|e, a zatim se stacionirao u El-Hiri. En-Nu’man i njegova bra}a priklju~ili su se Sa’dovoj vojsci zajedno sa drugim arapskim poglavarima i uglednicima, tako da je Emirul-mu’minin rekao: “Vallahi, mi }emo tu}i kraljeve stranaca sa arapskim kraljevima.” Sa’d je odredio Kadisijju kao najpogodnije mjesto za borbu. Perzijanci su stigli na drugu stranu, a na njihovom ~elu je bio Rustem, jedan od najve}ih vo|a. Stali su spram muslimana, a Sa’d je trebao ispuniti naredbu halife, tj. ono {to islam nare|uje, da pozove Perzijance u jednu od tri solucije: 1. da prime islam i da imaju prava kao ostali muslimani; 2. da predaju svoje gradove i tvr|ave muslimanima i da pla}aju d`izju; 3. borba. Sa’d je odabrao izme|u vo|a svoje vojske ~etrnaest emira i naredio im da odu do perzijskoga kralja Jezderd`ida i da ga pozovu u islam, ili da pla}a d`izju, ili da izabere borbu. Prethodno je izvr{io pregovore s njim oko posjete. Sa’dov izbor ljudi bio je uspje{an zbog velikih vrlina kojim su se odlikovali. Neki od njih bili su vrlo pametni, a neki su bili odli~ni pregovara~i, dok su se neki doimali ponositim dr`anjem i divnim izgledom. Izaslanici koje je Sa’d poslao na pregovor sa Jezderd`idom III, posljednim kraljem Sasana, bili su: En-Nu’man ibn Mukarrin el-Muzenijj, predvodnik izaslanika, Busr ibn Ebi Rehm el-D`uhenijj, Hamela ibn D`uvejja el-Kindi, Hanzala ibnur-Rebi’a et-Temimi, .urat ibn Hajjan el-Id`lijj, Suhejl ibn Adijj el-Hazred`ijj, El-Mugire ibn en-Neba{ ibn Habib el-Esedijj, Atarid ibn Had`ib et-Temimi, Amr ibn Ma’d Jekrib ez-Zebidi, El-Mugire ibn [u’be es-Sekafijj i El-Ma’ni ibn Haris e{-[ejbani.

340                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

HISTORIJSKI SASTANAK
Izaslanici su napustili Kadisijju, pojahali konje i u putu pro{li kraj Rustemova logora. Zatim su pre{li rijeku Tigris da bi do{li do Espanira u El-Medainu gdje se nalazio kraljevski kvart. Zaustavili se na vratima dvorca, tra`e}i dozvolu za ulazak. Kada je Jezderd`id saznao za dolazak pregovara~a, pozvao je svoje vezire i ugledne ljude da se posavjetuje s njima kako da postupi na sastanku sa muslimanima. Perzijanci su se u nekim pitanjima mimoi{li, a u nekim slo`ili. Kada su se svi veziri i ministri sakupili, Jezderd`id je dozvolio izaslanicima da u|u. Izaslanici su u{li, a na njima je bila skromna i jednostavna odje}a. Na nogama su nosili ko`ne sandale, a o svakom od njih bio je obje{en bi~. Jezderd`id je bio lo{eg vladanja, gotovo dje~ijeg pona{anja i nekontroliranih pokreta pa je htio poniziti pregovara~e. Rekao je prevodiocu da ih upita kakva je to odje}a koju nose. Prevodioc upita En-Nu’mana: “Kako se zove va{a odje}a?” En-Nu’man je odgovorio: “Burd.” Kada je ovo ~uo, Jezderd`id je opsovao i vidilo se negodovanje na njegovom licu. Zatim je zatra`io da pita za obu}u koju su nosili, na {to je En-Nu’man odgovorio: “Enni’al (sandale).” Jezderd`id je po~eo mrmljati neke gluposti na osnovu kojih se moglo zaklju~iti da psuje. Re~e: “Na’leh... Na’leh... Stranci... Stranci u na{oj zemlji.” Zatim upita {ta je to obje{eno na le|ima, pa mu En-Nu’man odgovori: “Sevt (bi~).” Rije~ “sevt” na perzijskom zna~i “po`ar”, na{to Jezderd`id povika sav u bijesu: “Spalili su Perzijance, da ih Bog spali!” Zatim re~e prevodiocu: “Pitaj ih za{to su do{li? [ta ih je navelo na rat protiv nas i {ta im se svidjelo u na{oj zemlji. Je li zato {to smo ih se okanili, a pozabavili drugima?” En-Nu’man ibn Mukarrin rekao je za svoje izaslanike: “Ako ho}ete, ja }u odgovoriti u na{e ime, a ako neko drugi `eli da odgovori, dat }u mu prednost.” “Izvoli, odgovori ti”, odgovori{e muslimani i reko{e Jezderd`idu: “Odgovor ovog ~ovjeka je i na{ odgovor.” En-Nu’man po~e govoriti: “Allah, d`.{., smilovao nam se i poslao nam Poslanika koji nam nare|uje dobro.

Ashabi Allahovog Poslanika

341

Poslanik, a.s., zabranio nam je zlo i naredio da ga se klonimo. Obe}ao je onome ko se odazove sve najbolje i na ovom i na budu}em svijetu. Nije pozvao nijedno pleme, a da se nisu me|usobno odvojili. Jedan dio je uz njega, a drugi protiv njega. U njegovu vjeru ulazili su samo najbolji. I tako je pozivao u islam onoliko koliko je Allah, d`.{., htio. Zatim mu je bilo nare|eno da se bori protiv onih Arapa koji su mu se protivili, pa je i to u~inio. I svi su mu se pokorili na dva na~ina: oni koji su pri{li bez svoje volje, pa ih je opet ~ekalo svako dobro, i oni koji su pri{li svojom voljom, pa im je Allah u svemu pove}ao hajr. Zatim je naredio da pozivamo ostale narode da nam se pridru`e. I mi vas pozivamo u na{u vjeru koja lijepo lijepim smatra, a ru`no ru`nim. Pa ako odbijete, jedno zlo je lak{e od drugog: pla}ajte d`izju, a ako i to odbijete, onda vam objavljujemo rat. Ako prihvatite na{u vjeru, ostavit }emo vam Allahovu knjigu da sudite po njoj, mi se vra}amo i vama pripada va{a zemlja. Na vama je da odlu~ite. Ako nam budete pla}ali d`izju, primit }emo i ~uvati vas, a ako ne, onda }emo se boriti protiv vas.” Nato Jezderd`id odgovori: “Ja nisam ~uo ni za jedan narod da je bio lo{iji od vas, manjeg broja i da su bili lo{iji jedni prema drugima. Mi smo vam ostavili obli`nja naselja koja su vam bila uto~i{te. Kad smo slali na{u vojsku na vas, niste joj se mogli suprotstaviti. I ako su vam se neki na{i pojedinci pridru`ili, nemojte se ponositi time. I ako vas je glad natjerala, mi }emo vam odrediti jedan dio uz va{e prihode i po~astit }emo va{e uglednike i obu}i }emo vas i postavit }emo kralja koji }e biti dobar prema vama.” Nato mu je odgovorio El-Mugire ibn en-Neba{ el-Esedijj, jedan od izaslanika. Govorio je dugo, objasnio je stanje Arapa prije islama i njihovu snagu nakon {to su primili islam, a zavr{io je rije~ima: “Pa odaberi d`izju i ponizno i smjerno je izdvoji, ili borbu, ili primi islam bit }e{ spa{en.” Nato se Jezderd`id naljuti, jer se osjeti poni`enim ispred prisutnih, pa re~e: “Da li me s tim do~ekuje{?” El-Mugire mu re~e: “Nisam do~ekao nikog osim onog s kojim sam pri~ao, a nisam ni s kim pri~ao osim s tobom i nisam ni{ta lo{e mislio.” Jezderd`id se jo{ vi{e naljuti i re~e: “Da nije odre|eno da se izaslanici ne ubijaju, ja bih vas ubio. Nemate vi{e ni{ta kod mene.” Izaslanici se vrati{e kod Sa’da ibn Ebi-Vekkasa sa vije{}u da je Jezderd`id odbio islam. I odigra se Bitka na Kadisijji, Perzijanci osta{e potu~eni, a Rustem i mnoge perzijske vo|e plati{e svojim `ivotima.

342                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

JUNAK NEHAVENDA
Nakon Bitke na Kadisijji muslimani su se uspjeli probiti do El-Medaina, glavnog grada Kisre i osvojiti ga. Zaplijenili su mnoga dobra i tu se nastanili. Jezderd`id je pobjegao sa svojom porodicom i nastanio se u Asbahanu. Poslije toga je pisao onima u Nehavendu i okolnim pokrajinama, pozivaju}i Perzijance na mobilizaciju kako bi pripremili ogromnu vojsku za protunapad na muslimane i kako bi ih istjerali iz Perzije, a potom iz Basre i Kufe. Kada je Sa’d ibn Ebi-Vekkas doznao da Jezderd`id sprema veliku vojsku, pisao je Emirul-mu’mininu, tra`e}i od njega mi{ljenje i poja~anje. U tom periodu pobunili su se stanovnici Kufe i tu`ili Sa’da ibn Ebi-Vekkasa halifi. Ovaj ga odmah pozva u Medinu i smijeni ga s polo`aja, i to ne zbog nesposobnosti niti zbog nepovjerenja i pronevjere. Halifa je nastavio pozivati muslimane na dobrovoljni odlazak u d`ihad na Allahovom putu i presudnu borbu izme|u muslimana i Perzijanaca. Nakon zajedni~kog namaza popeo se na minber i odr`ao hutbu. Kada je zavr{io, Abbas ibn Abdul-Muttalib re~e mu: “O Emirul-mu’minine, ne brini se, Perzijanci su se sastali na nesre}i koja }e ih pogoditi.” “Savjetujte me koga }u odrediti za vo|u ovog pohoda, a da je Ira~anin”, re~e halifa. “Ti najbolje zna{ svoju vojsku”, reko{e. “Vallahi, postavit }u za vo|u onoga koji }e prvi stupiti u boj.” “Ko je on, Emirul-mu’minine?” “En-Nu’man ibn Mukarrin.” “Zaista, on je iz Iraka, a odgovaraju}i je za taj polo`aj.” U to vrijeme En-Nu’man je bio upravnik Kiskera. Halifa je pisao da ga zamijene novim namjesnikom i njega da postave za vo|u u borbi protiv stanovnika Nehavenda. Nakon izbora En-Nu’mana ibn Mukarrina za emira vojske u borbi protiv stanovnika Nehavenda, halifa je pisao Huzejfi ibnul-Jemanu da krene sa velikom vojskom iz Kufe prema Nehavendu u susret En-Nu’manu. Poruku istog sadr`aja napisao je Ebu-Musau el-E{’ariju u Basru. Muslimani su se skupili ispred Nehavenda, oni koji su do{li iz Medine i oni koji su do{li iz Basre i Kufe. Tu su na velikoj prostranoj ravnici napravili logore. Zatim su ustala ~etrnaesterica uglednih Arapa i zapovjednika islamske vojske i podigli veliki {ator emiru En-Nu’manu, kao po~ast prema njemu. To su bili: Huzejfe ibnul-Jeman, Utbe ibn Amr, El-Mugire ibn [u’be, Be{ir ibnul-Hasasija, Hanzala el-Katib, Ebul-Huber, Rubijj ibn Amir, Amir ibn Metar, D`erir ibn Abdullah el-Humejri, D`eriri ibn Abdullah el-Bed`elijj, El-Akre’ ibn Abdillah el-Himjeri, El-E{’as ibn Kajs elKindi, Seid ibn Kajs el-Hemedani i Vail ibn Had`er. En-Nu’man je poslao trojicu ljudi u izvidnicu: Tulejha ibn Huvejlida, Amra ibn Ma’da Jekriba i Amra ibn Ebi-Selemu. Amr ibn Ma’d i Amr ibn

Ashabi Allahovog Poslanika

343

Seleme vratili su se ne uspjev{i obaviti povjereni zadatak, a Tulejha nije odustajao od povjerene obaveze. Preru{io se i tako uspio u}i u Nehavend gdje je izvidio stanje i pri~e me|u narodom. Kada se vratio, rekao je En-Nu’manu: “Nema izme|u nas i stanovnika Nehavenda nikakve prepreke ili ne~eg {to ti mrzi{. Pobjeda je na{a sa Allahovom voljom.” En-Nu’man je rasporedio vojsku. Na pro~elje je stavio Naima ibn Mukarrina, na lijevu stranu Huzejfu ibn Mukarrina, a na desnu stranu Suvejda ibn Mukarrina. Nad pje{adijom je bio Ka’ka’ ibn Amr et-Temimi, a nad konjanicima Med`a{ia i Su’ud, Mukarrinovi sinovi. Razbuktala se takva bitka da nijedna strana ne ostvari pobjedu. Trajala je tri dana, ali nije bilo pora`enih. Najzad, muslimani uspje{e primorati Perzijance na povla~enje u tvr|avu Nehavenda, gdje su zabarikadirali ulaze u grad. Muslimanska je vojska poku{ala nekoliko puta u}i u tvr|avu, ali bez uspjeha. Opsada se odu`ila, muslimani su se mnogo izmorili i izgubili dosta vojske. En-Nu’man je skupio odabrane mud`ahide i savjetovao se s njima. Tulejha ibn Huvejlid je predlo`io: “Mislim da bi trebao poslati odre|eni broj muslimana koji }e ih opkoliti i boriti se s njima lice u lice. Kada im se Perzijanci suprotstave, neka oni pobjegnu nama. A onda }emo se svi dati u bijeg kako bi pomislili da smo potu~eni. A kada budu napustili tvr|avu, vratit }emo se i boriti se s njima dok Allah ne presudi izme|u nas.” Svima se svidi ovaj prijedlog. Bila je to odli~no smi{ljena ratna varka. Ka’ka’ se dobrovoljno prijavio da bude na ~elu odreda koji }e izvesti ovu varku. En-Nu’man posla s njim odabrane hrabre mud`ahide. I zaista, sve se odigralo onako kako je to zamislio Tulejha ibn Huvejlid. Muslimani su simulirali bje`anje pred oholim Perzijancima koji su krenuli za njima, tako da niko nije ostao u tvr|avi. Muslimani se tada iznenada okomi{e na njih te se zapodjenu jedna od najstra{nijih bitaka u historiji islama. Dvije vojske sa isukanim sabljama, u vrijeme zalaska sunca do crnoga mraka. Potekla je tolika krv da je obojila zemlju. A vo|a muslimanske vojske En-Nu’man ibn Mukarrin kretao se lijevo-desno, ubijaju}i Allahove neprijatelje. Od velike koli~ine krvi koja je potekla boji{tem okliznuo se njegov konj i on je pao na zemlju. Jedan od Perzijanaca pogodio ga je strijelom u pojas, tako da je odmah preselio kao {ehid. Njegov brat Naim borio se pored njega i kad je vidio da mu je brat poginuo, pokrio ga je svojim ogrta~em da ne bi muslimani saznali za njegovu pogibiju i klonuli duhom. Huzejfe ibnul-Jeman zatra`io je od Naima da ponese muslimasku zastavu iz po~asti prema njihovoj mubarek-porodici. Muslimani su ostvarili sjajnu pobjedu u Nehavendu koja je kasnije nazvana “.ethul-futuh”, {to zna~i pobjeda nad pobjedama.

344                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

NAIM NASTAVLJA ZADATAK
Emirul-mu’minin, Omer ibnul-Hattab htio je po~astiti Mukarrinovu porodicu pa je postavio Naima ibn Mukarrina za emira islamske vojske nakon njegova brata En-Nu’mana. Naim je produ`io stazom svoga brata i oslobodio Errej, Komes i D`erd`an. Da Allah, d`.{., blagoslovi i na ahiretu porodicu koja je za islam dala desetericu heroja, Mukarrinovih sinova: En-Nu’mana i Naima, Abdullaha, Huzejfu, Suvejda, Dirara, Utbu,Malika, Med`a{ia i Su’uda.

SALIM-[TI]ENIK EBU-HUZEJ.E, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Salim, r.a., vodi porijeklo iz perzijske porodice Istahir. Kad je bio mali, pao je u zarobljeni{tvo i bio je rob kod Subejte, `ene Ebu-Huzejfe ibn Utbeta ibn Rebi’a ibn Abdu{-[emsa ibn Abdi-Menafa el-Kurej{ija el-Ab{emija. Subejta ga je oslobodila i poklonila svome mu`u Ebu-Huzejfi, pa je tako postao poznat pod imenom Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. On je muhad`ir u odnosu na Ebu-Huzejfu, a ensarija u odnosu na Subejtu koja ga je oslobodila, a bila je ensarijka. Nosio je nadimak Ebu-Abdullah.

NJEGOVA LI^NOST
Salimova li~nost odlikuje se velikim znanjem, postojanom hrabro{}u i strpljivo{}u na neugodnostima. Odrastao je kao rob, u ku}i daleko od svoje porodice i rodbine; slu`io je svoje gospodare i udovoljavao njihovim potrebama, pa ga je to nau~ilo strpljenju i izdr`ljivosti. Bio je veoma inteligentan i o{trouman i u tome mu nije bilo sli~nog. Njegova velika memorija kupila je sve {to bi pred njim bilo re~eno. Znanje je stekao poslije oslobo|enja iz ropstva, a svoju hrabrost pokazao je u raznim prilikama. Otvoreno je govorio i reagirao kada bi vidio gre{ku u radu ili kada bi vidio zulum.

346                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

PRIMANJE ISLAMA
Na Salima, r.a., veliki utisak ostavila je atmosfera u ku}i u kojoj je odrastao i u kojoj je odgojen kao sluga. Njegov gospodar Ebu-Huzejfe, r.a., bio je jedan od prvaka Kurej{ija i jedan od mekanskih vo|a. Prihvatio je islam sa ~estitim prethodnicima prije nego {to je Poslanik, s.a.v.s., odabrao ku}u Erkama ibn Ebi-el-Erkama za mjesto skupljanja i dogovaranja, kasnije poznatu pod imenom “Ku}a islama”. Nije obra}ao pa`nju na svog oca Utbea ibn Rebi’u, koji je bio poput isukanog ma~a protiv islama. Ubijen je u Bici na Bedru. Tako|er, Ebu-Huzejfe nije obra}ao pa`nju na bojkot i prijetnje svoje sestre Hinde bint Utbe, koja je bila Ebu-Sufjanova `ena. Kada je njegova `ena Subejta primila islam, oslobodila je Salima i dala ga svome mu`u. On ga je posinio i prema njemu se odnosio kao prema svome ro|enome sinu. Tako je me|u svijetom postao poznat pod imenom Salim ibn Ebu-Huzejfe, kao {to je prethodno Poslanik, s.a.v.s., posinio Zejda ibn Harisa i nazvao ga Zejd ibn Muhammed. To je bilo prije objave Allahovog ajeta koji je ukinuo obi~aj posinovljavanja i uputio svaku osobu njenom jedinom ocu. Allah, d`.{., ka`e: “Zovite ih po o~evima njihovim, to je kod Allaha ispravnije. A ako ne znate imena o~eva njihovih, pa bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici va{i. Nije grijeh ako u tome pogrije{ite, grijeh je ako to namjerno u~inite, a Allah pra{ta i samilostan je.” Kako je Salimov otac bio nepoznat me|u narodom, on je nazvan Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. Salim, r.a., primio je islam i postojan se u njemu pokazao, a sa Ebu-Huzejfom i njegovom `enom bio je izlo`en velikim mu~enjima zbog pristupanja islamu. Dva puta su ~inili hid`ru u Abesiniju. Strpljivo su podnosili zlostavljanja i maltretiranja od Kurej{ija, nepokolebljivo iskreni prema Allahovoj vjeri. Iz Salimovog primjera da se razumjeti veli~ina islama, koji je ljude u~inio ravnopravnim i ukinuo klasne razlike. Islam je ljude u~inio ravnopravnim, a prednost jednih nad drugim je samo po bogobojaznosti.

NAUKA I PO[TENJE
Kod Salima, r.a., skupile su se sve islamske vrijednosti. Njegov duboki iman i iskrenost prema Allahovoj vjeri omogu}ili su mu da u potpunosti razumije vjerske propise, tako da je postao ~ovjek sa autoritetom kome su se muslimani obra}ali u mnogim pitanjima. Allahov Poslanik, s.a.v.s., primijetio je Salimovu razboritost u vjeri i njegovo razumijevanje Kur’ana, pa je jednoga dana savjetovao ashabe rekav{i im: “Uzmite Kur’an od ~etverice: Abdullaha ibn Mes’uda, Salima-{ti}enika Ebu-Huzejfe, Ubejja ibn K’aba i Mu’aza ibn D`ebela.”

Ashabi Allahovog Poslanika

347

Salim, r.a., dao je svoj doprinos u pou~avanju ljudi da je srodstvo po mlijeku prepreka za brak. Muslim u svome “Sahihu” navodi hadis od Ai{e, “Majke pravovjernih”, da je rekla: “Salim je bio kod Ebu-Huzejfe, pa je Sehla bint Suhejl ibn Amr do{la Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekla: ‘Salim je dostigao mu`evnu dob. On dolazi kod mene i mislim da u du{i Ebu-Huzejfe zbog toga ima ne{to.’ Pa je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Zadoji ga i postat }e{ mu zabranjenom.’ Suhla je bila `ena Ebu-Huzejfe.” Jednog je dana Poslanik, s.a.v.s., ~ekao Ai{u, koja je ne{to zakasnila. Kada je do{la, upitao je {ta ju je zadr`alo. Kada je i{la, za~ula je u~enje Kur’ana, odgovorila je, i zastala je jer je bilo neodoljivo lijepo. Poslanik, s.a.v.s., spustio je svoj ogrta~ i iza{ao u obli`nju d`amiju u kojoj je na{ao Salima kako u~i Kur’an, pa je rekao: “Hvala Allahu, Koji te dao mom ummetu.” Salim, r.a., kod muslimana zauzimao je visoko i cijenjeno mjesto. Krasile su ga mnoge vrline, iz njega je vrilo znanje i razboritost. Salim je prije Poslanika, s.a.v.s., u~inio hid`ru u Medinu, sa prvim muhad`irima, me|u kojima je bio Omer ibnuel-Hattab, r.a. Tako|er, predvodio je vjernike u namazu, a me|u njima bio je i Omer, r.a. Vladar pravovjernih Omer ibn el-Hattab ga je izuzetno zavolio, visoko ga je po{tovao i u njemu vidio najboljeg ~ovjeka za hilafet. Salim tada nije bio me|u `ivima, a Omer, r.a., je rekao: “Da je Salim `iv, ne bih ostavio da halifu izabere {ura dogovaranjem.”

U D@IHADU
Ebu-Huzejfe, r.a., nije se odvajao od svog brata po vjeri Salima. Bili su i ostali najbolji prijatelji, iskreni i odani jedan drugom. Stajali su iza Allahovog Poslanika, s.a.v.s., brane}i istinu i poma`u}i Allahovu vjeru u svim bitkama koje je vodio odabrani Poslanik, s.a.v.s. Huzejfe je o`enio Salima svojom amid`i~nom .atimom bintul-Velid ibn [ejbe ibn Rebi’a. Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim, r.a., u Bici na Bedru se nisu mogli na}i u tegobnijoj situaciji, jer su u redovima mu{rika bili Utbe ibn Rebi’a, otac Ebu-Huzejfe, i Velid ibn [ejbe ibn Rebi’a, .atimin otac. Me|utim, Huzejfe i Salim su ih izbjegli pa se nisu sreli s njima. Salim je za vrijeme bitke uspio ubiti jednog od malobrojnih kurej{ijskih junaka Umejra ibn Ebi-Umejra. Nakon zavr{etka bitke, tijela Utbea i Velida ostala su sa ostalim tijelima mu{rika, a Ebu-Huzejfe i Salim, r.a., nisu ni obra}ali pa`nju na njih. U Bici na Uhudu muslimani su pro{li kroz veliko isku{enje kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio opkoljen, te je malo trebalo da ga mu{rici dohvate svojim sabljama i ubiju ga. Muslimani su svojim tijelima napravili {tit oko Poslanika, s.a.v.s., kako bi sprije~ili mu{rike da do|u do njega. U toj bici u~estvovali su Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim, r.a., odbijali su mu{rike juna~ki se bore}i.

348                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Ukratko, Ebu-Huzejfe i Salim `rtvovali su sebe za islam. U~estvovali su u svim bitkama i vojnim pohodima koje je vodio Allahov Poslanik, s.a.v.s., bili su skupa na Hendeku, na Hajberu, na Tebuku, prilikom oslobo|enja Meke, na Hunejnu... Bili su me|u najboljim ljudima, najve}i junaci i ~estiti muslimani.

HRABRO DR@ANJE
Veli~anstven je stav koji je zauzeo Salim u slu~aju koji se desio sa plemenom Benu-D`ezime. Nakon {to je Poslanik, s.a.v.s., oslobodio Meku, pojedina arapska plemena koja su `ivjela u okolici Meke ostala su u nevjerstvu i neznabo{tvu, pa su ratovala protiv islama. Allahov Poslanik, s.a.v.s., `elio ih je upoznati sa potrebom njihovog prelaska na islam i da je rat zavr{en. Zbog toga je poslao Halida ibn Velida prema najju`nijem dijelu Meke da poziva u islam, bez namjere da ratuje. Halid ibn Velid krenuo je na ~elu odreda u kome je bilo nekoliko Arapa iz plemena Selima ibn Mensura ibn Mudlid`a ibn Murre, a me|u njima je bio i Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. Abbas ibn Mirdas hvale}i Halida ibn Velida i opisuju}i njegov pohod rekao je: Odredi{ li ti Halida za emira Halidu, to je junak ~vrsti sna`ni {to ne voli nepravdu. Iza{ao pred heroje kao vo|a on je sad. Sa uputom Bo`ijom je upu}en i rad za rad. Stigao je Halid, r.a., sa onima koji su bili s njim do boravi{ta plemena Benu-D`ezime, koji su bili jo{ uvijek nevjernici. Kada je pleme Benu-D`ezime ugledalo Halida, upla{ili su se i uzeli oru`je s namjerom da se suprotstave muslimanima. Halid im se obratio: “Ostavite oru`je, svijet je ve} pre{ao na islam.” Me|u skupljene ljude plemena Benu-D`ezime stao je jedan po imenu D`ahdem, pa im re~e: “Te{ko vama, o Benu-D`ezime! Tako mi Allaha, ovo je Halid! Ako ostavite oru`je, postat }ete zarobljenici, a poslije zarobljeni{tva slijedi vam samo smrt. Tako mi Allaha, ja nikad ne}u ostaviti svoje oru`je.” Pleme Benu-D`ezim suprotstavilo mu se i po~eli su mu govoriti: “O D`ahdeme, `eli{ li da prolijemo na{u krv?” Pa prihvati{e islam, polo`i{e oru`je, rat ne izbi, a postado{e sigurni. Neprestano su D`ahdema nagovarali sve dok i on nije bacio oru`je. Me|utim, Halid naredi da se pove`u u lance svi koji su bili govorili da su promijenili vjeru... Nakon {to ih zaveza{e, Halid naredi

Ashabi Allahovog Poslanika

349

da ih poubijaju. Ovom Halidovom postupku usprotivio se Abdullah ibn Omer ibn el-Hattab, r.a., i Salim{ti}enik Ebu-Huzejfe, r.a., koji mu prigovori i okomi se na njega zbog onoga kako je postupio. Halid se po~eo braniti, a Salim je postajao sve stro`iji, zamalo su se po~eli udarati. Poslije toga, Salim se povukao u stranu da klanja, mole}i od Allaha, d`.{., oprost. Jedan od ~lanova ovog plemena uspio je pobje}i u Meku i obavijestiti Poslanika, s.a.v.s., o Halidovom postupku prema njegovom narodu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao ga je: “Je li mu se iko suprotstavio?” ^ovjek odgovori: “Da, suprotstavio mu se bijeli ~ovjek, srednjeg rasta. Halid je povikao pa je ovaj u{utio. Drugi koji mu se suprotstavio bio je uzrujan i raspravljao se s njim, pa je rasprava dostigla vrhunac.” Omer ibnel-Hatab bio je prisutan, pa je rekao: “O Allahov Poslani~e, prvi je bio moj sin Abdullah, a drugi Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe.” Srd`ba Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ubla`ila se kad je ~uo da u njegovom ummetu ima ljudi koji se suprotstavljaju svakom pogre{nom postupku. Zatim je stao s rukama podignutim prema nebu i rekao: “Moj Gospodaru, ja nemam udjela u Halidovom postupku. Moj Gospodaru, ja nemam udjela u Halidovom postupku. Moj Gospodaru, ja nemam udjela u Halidovom postupku.” Omer ibn el-Hattab dao je slijede}u primjedbu na postupak Halid ibn Velida: “Zaista u njegovoj sablji ima `urbe.”

[EHADET NA ALLAHOVOM, D@.[., PUTU
Deveta godina po Hid`ri nazvana je “Godinom delegacija” zbog mnogobrojnih izaslanstava arapskih plemena koja su dolazila u Medinu da izraze svoju podr{ku Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., prihvataju}i Allahovu vjeru i progla{avaju}i se muslimanima. Tako su do{li ljudi iz plemena Benu-Hanife i obznanili prihvatanje islama, a s njima je bio i Musejlema ibn Habib el-Kezzab. Pleme Benu-Hanife ostavilo je Musejlemu da im ~uva prtljag i poputbinu. Zatim su se sastali sa Poslanikom, s.a.v.s., i obznanili prihvatanje islama. Allahov Poslanik, s.a.v.s., primio ih je sa po{tovanjem i svakom od njih dao poklon, pa su mu rekli: “Allahov Poslani~e, ostavili smo jednog na{eg prijatelja kod prtljaga i na{ih jahalica da nam ih ~uva.” Allahov je Poslanik tada naredio da se i njemu da poklon koji je dat ostalima. Kada se pleme Benu-Hanife vratilo u Jemamu, Musejlema je po~eo tvrditi da je on poslanik i slu`iti se prevarama da bi ljude obmanuo kako bi povjerovali u istinitost njegove tvrdnje. Ve}ina ljudi iz njegova plemena povjerovala mu je i stala uz njega zbog slijepog d`ahilijetskog zanosa i plemenske pristrasnosti. Musejleme je po~eo izgovarati rije~i u

350                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

rimovanoj prozi, tvrde}i da mu je to objava koja mu dolazi s neba preko povjerljivog meleka D`ibrila, a.s., kao {to dolazi Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Primjer njegovih rije~i su i ove: “Allah je trudnicu obasuo blagodatima. Daje da iz njenog stomaka iza|e bi}e koje raste.” Musejlema je svom narodu i svojim sljedbenicima dozvolio alkohol, zinaluk, ostavljanje namaza i `ivot bez ikakvih pravila i ograni~enja. Broj njegovih pristalica se pove}ao, po{to im je neznanje zaslijepilo vid i razboritost. Nakon smrti Poslanika, s.a.v.s., Ebu-Bekr, r.a., preuzeo je hilafet i odmah krenuo u rat protiv onih koji su se odmetnuli od vjere s ciljem gu{enja njihovih pokreta u samom korijenu i u svakom dijelu Arapskog poluotoka. Opremio je jedanaest odreda vojski i svakom odredio zadatak za odre|eno podru~je: uni{titi njihove vo|e, a ostale vratiti pod okrilje islama. Najopasniji pokret kome su se muslimani suprotstavili bio je pokret Musejleme el-Kezzaba. On je djelovao u podru~ju El-Jemame, gdje je `ivjelo pleme Benu-Hanife i oni koji su se sprijateljili s njima od njihovih susjeda. Musejlema je uspio da okupi ~etrdeset hiljada ljudi, koji su mu vjerovali, slijedili ga i ratovali za njega. Vojska kojom je komandovao Ikrime ibn Ebi-D`ehl bila je prva koja je krenula prema podru~ju El-Jemame. Kada je Ikrime zapo~eo borbu protiv Musejleme, sreo se sa velikim brojem njegovih pristalica. Do`ivio je poraz, te je morao ~ekati poja~anje. Prvi mu je u pomo} stigao [urahbil ibn Hasne, ali ni on nije mogao ni{ta uraditi ispred velike snage Benu-Hanife. Kada je Halid ibn Velid zavr{io ratne operacije protiv vo|e odmetnika Tulejha ibn Huvejlida el-Esedija i Malika ibn Nuvejre, uputio se, po halifinom nare|enju, na ~elu vojske prema podru~ju El-Jemame. Halid, poznat po izuzetnoj ratnoj sposobnosti i vojnom iskustvu, obnovi raspored vojske i koncentrira je prema Musejlemi el-Kezzabu i njegovim sljedbenicima. Kada je vidio snagu muslimana, Musejlema je postavio kao zapovjednike dvaju krila svoje vojske: Mahkema ibn Tufejla, poznatog kao jemamskog mudraca i Rid`ala ibn Anfevta, koji je bio primio islam, a kada je vidio snagu El-Kezzaba, odmetnuo se od vjere i priklju~io se la{cu. Brzo je buknula nemilosrdna i zastra{uju}a borba izme|u dvije vojske. Muslimani su krenuli u napad, ali Benu-Hanife pokaza spretnost i vje{tinu u borbi te potisnu{e muslimane. Pojedini muslimani upla{ili su se pa su po~eli bje`ati, ostavljaju}i bojno polje. Zastavu muhad`ira nosio je Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe, a zastavu ensarija nosio je Sabit ibn Kajs ibn [emmas. Zejd ibn Hattab je navalio na Rid`ala ibn Anfevta, jer se u Medini zakleo da }e ga ubiti kada je ~uo da se odmetnuo od islama i pristupio la{cu Musejlemi. Usmrtio ga je jednim udarcem sablje i ostavio ga da le`i na zemlji dok je grcao u krvi. Zatim je Zejd ibn Hattab povikao me|u narodom: “O ljudi, stisnute zube! Udarite po neprijatelju i kre}ite naprijed! Tako mi Allaha, ne}u progovoriti dok ih Allah ne porazi ili dok se ne sretnem s Allahom, pa Mu ka`em svoju ispriku!” U{ao je u borbu protiv otpadnika od vjere i borio se sve dok nije poginuo.

Ashabi Allahovog Poslanika

351

I Halid ibn Velid po~eo je bodriti muslimane na borbu govore}i im: “Ja sam Ibn-Velid, ja sam Ibn-Amir i Ibn-Zejd.” Zatim je po~eo uzvikivati parolu muslimana u Bici na El- Jemami: “Va Muhammedah!”1 Poslije toga muslimani su po~eli jedni druge bodriti govore}i: “O poznavaoci sure Bekara, vrad`bina je danas beskorisna!” Muslimanski su se redovi poslije toga stabilizirali, me|u prvima su bili Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim i Sabit ibn Kajs ibn [emmas, r.a. [to se ti~e Sabita ibn Kajsa ibn [emmasa, odlu~io je da se ne mi~e. Obukao je }efine, zatim iskopao rupu u zemlji i u nju zatrpao noge do koljena da se ne bi mogao povu}i ispred odmetnika od vjere. Uzeo je sablju i zastavu i povikao: “Ru`no li je to {to ste uradili!” Nastavio je da se bori sve dok nije poginuo. A Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe, r.a., nosio je zastavu u jednoj, a sablju u drugoj ruci, suprotstavljaju}i se Benu-Hanifi, pa su mu neki od muhad`ira rekli: “Bojimo li se da }e do nas neprijatelj prodrijeti sa tvoje strane?” Odgovorio je: “Ja sam onda lo{ nosilac Kur’ana.” Uz njega je bio Ebu-Huzejfe. Obojica su se herojski borili dok ne poginu Ebu-Huzejfe, a Salimu udarcem sablje odsijeko{e ruku u kojoj je nosio zastavu. Nije dozvolio da ona padne ve} ju je uzeo u drugu ruku. Zatim je ponovo udaren sabljom i odsje~ena mu je i druga ruka, pa je zastavu naslonio na prsa skupiv{i ramena. Tako je zastava ostala uzdignuta sve dok je od njega nije preuzeo jedan od muhad`ira. Dok je Salim disao posljednim izdisajima, nakon zavr{etka bitke, pored njega je pro{lo nekoliko muslimana koji su pregledavali mrtve i ranjene. Zatekli su ga na izmaku `ivota, pa su ga upitali za njegovu posljednju `elju. On ih je upitao: “[ta je bilo sa Ebu-Huzejfom?” Odgovorili su mu da je poginuo kao {ehid. On je rekao: “Prislonite me uz njega.” Rekli su mu: “On je pored tebe, Salime. Poginuo je na istom mjestu.” Salim je svoju du{u predao Stvoritelju, d`.{., dok je u~io kur’anske ajete. Neka se Allah smiluje, Salimu-{ti}eniku Ebu-Huzejfe, iskrenom muslimanu, ~asnom vjerniku. Neka se Allah smiluje Ebu-Huzejfi. @ivjeli su kao dva brata, i jedan do drugog, kao {ehidi, pali.

OSMAN IBN MEZ’UN, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Osman, sin je Mez’unov, a on Habibov, a on Vehbov, a on Huzafeov, a on D`umehov, a on Amrov, a on Hasisov, a on K’abov, a on Luejjov, a on Galiba el-Kure{ija el-D`umehija. Nadimak mu je bio Ebu-Muhammed.

NJEGOVA LI^NOST
Osman ibn Mez’un bio je blaga osoba, nje`noga srca i ~iste du{e. Mnogo je razmi{ljao i provodio vrijeme u samo}i. Kada bi govorio, govorio bi nje`nim i tihim glasom, skoro da se nije ~uo. Od same mladosti klonio se stvari koje {tete ljudskom `ivotu. Jo{ prije islama ostavio je alkohol i prezirao ga. Protiv njega vodio je jaku kampanju, upozoravao kako alkohol odnosi razum, umanjuje o{troumnost i uni{tava zdravlje. Govorio je: “Ne}u da pijem pi}e koje mi odnosi razum, pa da mi se smiju oni ni`i od mene.” Bio je po{ten, ~edan i nije se sastajao sa tu|im `enama, nasuprot mladi}ima iz d`ahilijetskog doba koji su imali niske moralne vrijednosti. Od njegove rane mladosti krasile su ga moralne vrijednosti. I pored njegovog mirnog i blagog dr`anja bio je neustra{ivi ratnik i heroj. Poznavao je borila~ke vje{tine i rukovanje oru`jem. Zajedno sa svojim sinom Saibom bio je u~esnik svakog boja koji je vodio Allahov Poslanik, s.a.v.s. Bio je srednjega rasta, mr{avoga tijela, uskog struka, crne puti, rijetke kose, pro}elav.

354                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

PRIMANJE ISLAMA
Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., po~eo prenositi poruku islama i pozivati ljude da odbace vi{ebo{tvo i povjeruju u Jednog Jedinog Allaha, njegovom pozivu odazvala se mala skupina ljudi. Iman je tih prvaka uistinu bio dubok, njihova srca ~ista i njihovi vidici {iroki. Kada je Osman ~uo za Poslanikov, s.a.v.s., poziv, po~eo se raspitivati o na~elima islama. Znao je da je El-Emin58 naj~edniji i najiskreniji Mekelija, najvredniji ~ovjek od Kurej{ija. On je povjerljivi... iskreni... istinoljubivi. Nakon {to mu je Ebu-Bekr objasnio na~ela nove vjere, nije osjetio nikakve dvojbe u pogledu islama. Tra`io je da se sastane sa Poslanikom, s.a.v.s., da mu da prisegu i pred njim posvjedo~i svoje primanje islama. Znao je da }e biti izlo`en progonima i ka`njavanju, ali je ~vrsto odlu~io ostati na putu imana. Islam je prihvatila njegova bli`nja familija. Njegov sin Saib blistao je u zanosu imana. Sin njegovoga amid`e, Umejje ibn Halef, bjesnio je od muke kada je saznao da je Osman primio islam. Uhodio ga je i pratio po mekanskim putevima, grdio ga, omalova`avao, udarao... Umejje ibn Halef nagovarao je mladi}e da ismijavaju njega i njegovu porodicu i da ih ga|aju kamenjem gdje god ih vide. Umejji se priklju~io i Ebu-D`ehl, `estoki du{man islamu i muslimanima, pa su njih dvojica po~injali dan smi{ljaju}i kakvu }e pakost u~initi nekom od muslimana. Osman i njegov sin Saib istraja{e pred mu{ri~kim tiranima, i oni nimalo nisu poljuljali njihovo uvjerenje u Gospodara. Naprotiv, nisu se odrekli islama, nego su te kazne i protjerivanja samo pove}ale njihov iman i privr`enost islamu.

MUHAD@IR
Kada su kurej{ijska zlostavljanja porasla do te mjere da vi{e nisu bila izdr`iva, Allahov Poslanik, s.a.v.s., odlu~io je da jedna grupa muslimana iseli u Abesiniju, gdje je vladao pravedan kralj koji prihvata nevoljnika, ugo{}uje gosta i {titi potla~ene. Kada je ispra}ao prve muhad`ire, Allahov Poslanik, s.a.v.s., pustio je suze saosje}aja, ljubavi i nje`nosti. Osmana ibn Mez’una imenovao je vo|om prve grupe muhad`ira. U{li su u la|u i otplovili za Abesiniju. Osman je poveo i svog sina Saiba. Daleko od svoje domovine muslimani su na{li smiraj. Obavljali su svoje vjerske du`nosti i obo`avali su Jedinoga Stvoritelja. Ova hid`ra je pove}ala nur Osmanove du{e i jo{ vi{e smek{ala njegovo mehko i osje}ajno srce, tako da je ono postalo poput pti~ijeg srca.59 Razmi{ljao je o stanju stanovnika Meke, pitao se kako mogu obo`avati kamen koji su klesali svojim rukama, prave}i kipove... zatim bi kipovima davali imena pa bi ih molili da im

Ashabi Allahovog Poslanika

355

pomognu... nisu obo`avali Stvoritelja koji je poslao Muhammeda, s.a.v.s., sa islamom i Njegovom objavom... ^udna li je njihova zabluda! Osman je tako|er u podsvjesti nosio slike zlostavljanja od svoga amid`i}a Umejjeta ibn Halefa i poni`enja koja je do`ivio od njega i vo|e {irka i nevjerstva Ebu-D`ehla. Ta gorka sje}anja koja je nosio inspirisala su ga u sebi da sastavi satiri~nu pjesmu u kojoj ka`e: Pravi strijele i o{tri joj vrhove, ali ne}e biti kako ti `eli{.60 O{tri vrhove strijela, ali }e se tebi u glavu zabiti. Borio si se protiv ~asnog, jakog, pobio si narod koji te {titio. Znat }e{ kad ti do|u crni dani, ponizili te, da Bog da, nevaljalci zbog onoga {to u~ini. Nakon nekog vremena muhad`iri su se vratili u Meku i u njoj ostali kratko vrijeme, jer su bili prisiljeni da opet sele u Abesiniju zbog velikih ugnjetavanja kojim su ih do~ekali Mekelije. Na ~elu muha`dira u drugoj hid`ri bio je D`’afer ibn Ebi-Talib, sin amid`e Allahova Poslanika, s.a.v.s.

U ALLAHOVOJ, D@.[., ZA[TITI
Kurej{ijama je smetalo {to muslimani u Abesiniji `ive sigurno i u miru, i {to izvr{avaju svoje vjerske obrede neometani ni od koga. A da su u Meki, ne bi mogli u`ivati u svome ibadetu. Mr`nja koju su nosili u svojim du{ama prema istini i njenim sljedbenicima nije im dala mira. Po~eli su razmi{ljati o planu kojim bi vratili muslimane. U njihovim mozgovima rodila se ideja da pro{ire propagandu me|u muslimanima u Abesiniji da su Kurej{ije primile islam i da slijede Muhammeda i da ne ~ine sed`du nikome osim Jedinom Gospodaru. Govorili su da Meka osvi}e u miru i spokoju. Informacije su tada bile {ture, a neki muslimani su lahko povjerovali u njih, i to ba{ oni koji su jako `udjeli za svojim rodnim krajem i porodicom. @elja da `ive i da {etaju putevima Meke, i da tavafe oko K’abe plamtjela je u njihovim grudima. Zato su sjeli u la|e i zaplovili ka Meki i bili najsretniji ljudi. Kada su stigli do obronaka Meke, objelodanila se la`. Shvatili su da su `rtve niske podvale ~iji je cilj bio da se vrate u ralje Kurej{ija. Nisu imali drugog izbora ve} da tra`e za{titu od pojedinih Mekelija koji bi sprije~ili da budu ugnjetavani i ka`njeni. Ova za{tita bila je obi~aj na Arapskom poluotoku prije islama, a ogledala se tako da ~ovjek zatra`i za{titu od nekog plemenskog poglavara, pa ga ovaj za{titi i sa~uva od svakog neprijateljstva.

356                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Osman ibn Mez’un bio je prijatelj Velida ibnul-Mugire, a on je bio najve}i mekanski vo|a i plemi}. Zatra`io je od njega za{titu, a ovaj mu je dao i obavezao se da }e ga {titi. Osman i njegov sin Saib u{li su u Meku sigurni za svoje `ivote, imetak i porodicu. Me|utim, Osman je svaki dan gledao muslimane kako trpe `estoka provociranja i muke. Vidio je kada su jednog muslimana zavezali za stijenu na vrelom suncu, a na prsa mu stavili kamen. Drugom su svezali ruke i noge i bacili ga na u`areni pijesak ne daju}i mu da jede i pije. Tre}eg su vezali za vrat, a mekanska djeca i mladi}i su ga vodali tako sokacima psuju}i ga, poni`avaju}i i udaraju}i. Tako|er je bio svjedok kurej{ijskoj oholosti, izrugivanju i ismijavanju sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., vjerom i misijom. Uporedio je te{ki `ivot muslimana na ~elu sa Resulullahom, s.a.v.s., sa svojim mirnim i ugodnim `ivotom, a on je njihov brat u vjeri, a svi oni `ive za isti cilj. Osman nije bio spokojan; rekao je sam sebi: “Tako mi Allaha, ja sigurno izlazim ujutro i uve~er pod za{titom mu{rika, a moji prijatelji i porodica trpe isku{enja i zlostavljanja u ime Allaha. Ta, ovo je gubitak za mene.” Izabrao je `ivot poput njihova, spreman da s njima pre`ivljava isku{enja i mu~enja. Oti{ao je prijatelju iz djetinjstva Velidu ibnul-Mugiri i rekao mu: “Ebu-Abdu{-[emse, tvoja je za{tita bila potpuna dok sam bio kod tebe. Ja sam odlu~io oti}i Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i slijediti primjer svojih drugova.” Velid ga upita: “Da nisi, moj brate, bio napadnut ili provociran?” “Nisam.” “Pa {ta je onda?” “Ja `elim Allahovu, d`.{., za{titu, ne `elim da mi za{titnik bude iko drugi”, odgovori mu Osman. “Onda idi pred K’abu i odreci se moje za{tite javno, kao {to sam ti je ja javno dao.” Uputili su se potom prema K’abi kraj koje je sjedio veliki broj Mekelija. Ustao je Velid i obratio se ljudima: “Ovo je Osman ibn Mez’un, do{ao je da se odrekne moje za{tite.” “Istinu je rekao. Bio je iskren u ispunjenju svoga obe}anja i plemenite za{tite, ali ja ne `elim vi{e ni~iju za{titu osim Allahove. Zato, odri~em se, evo, njegove za{tite”, re~e Osman. Njih dvojica se razi|o{e svaki svojim putem. Nakon nekog vremena, Osman se na{ao u dru{tvu u kome je bio i pjesnik Lebid s grupom Kurej{ija. Lebid je po~eo da recituje svoje stihove, a Kurej{ije su bili ushi}eni. U jednom stihu Lebid je rekao: “Sve osim Allaha je la`.” Osman na to re~e: “Istinu si rekao.” “Nema sumnje, nastavio je Lebid, “svako u`ivanje je prolazno.” Osman tada re~e:

Ashabi Allahovog Poslanika

357

“La`e{! D`enetska u`ivanja su vje~na.” Zabludjelog pjesnika ovo razljuti, pa re~e: “Kurej{ije, tako mi Allaha, u va{em prisustvu nije bio izazivan onaj koji je s vama sjedio... odkad vam se i to po~e de{avati?” Jedan od prisutnih re~e: “Pusti ga. On je jedan od na{ih ludaka koji je napustio svoju vjeru. Ne ljuti se radi njegova buncanja.” “Tako mi Allaha, na to }e Osman, ja nisam ludak, ve} vjernik koji je spoznao put Istine.” Osmanov ih govor jo{ vi{e razbjesni, pa jedan od njih sko~i i udari ga po o~ima. Mu{rici se obeseli{e kad ugleda{e da mu je oko pomodrilo. Velid ibn Mugire pri|e Osmanu i sa sa`aljenjem re~e: “Tako mi Allaha, brate moj, ovo ti nije trebalo. Bio si u sigurnoj za{titi, pa hajde, ako ho}e{, vrati se u moju za{titu.” Osman mu re~e: “Tako mi Allaha, moje zdravo oko je bijedno prema onome {ta je u ime Allaha zadesilo moje drugo oko. Ja sam u za{titi onoga Ko je Silni i Mo}ni, Ebu-Abdu{-[emse. Ja sam u Allahovoj za{titi.” Napustio ih je i krenuo svojoj ku}i recituju}i kasidu: Ako je moje oko u Allahovu zadovoljstvu ranjeno, rukama bezbo`nika neupu}enog, Milosni }e to nagradom nadoknaditi, a koga Allah u~ini zadovoljnim, o narode, sretan je. Pa ja }u, iako govorite: zalutao i zabludio, biti pro`ivljen u vjeri Poslanika Muhammeda. Zbog toga `elim Allaha, uprkos onima koji nas zlostavljaju i napadaju. Dubok i ~vrst iman bio je temelj `ivota Osmana ibn Mez’una, uprkos mu~enju i bolu kojem je bio izlo`en zbog islama.

358                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

POBO@NJAK
Osmanov `ivot blistao je od ~istote i mirisa ~ednosti. Svoju je du{u zavjetovao na duboku pobo`nost. Odlu~io je sebi zabraniti sve dunjalu~ke strasti i u`ivanja, jer je u vjeri na{ao ~istotu, neporo~nost i zadovoljstvo. Strah prema Allahu u njegovoj du{i je dostigao toliki stupanj da se odrekao dunjalu~kih ukrasa i nasla|ivanja, `ena, najukusnijih jela i otmjene odje}e. Osman je `ivio isposni~kim `ivotom, potpuno je napustio `ene, obla~io je grubu odje}u, jeo malo hrane; samo onoliko koliko je potrebno da odr`i `ivot dok mu ne do|e smrt. Allahov Poslanik, s.a.v.s., odselio je u Medinu, a Osman je bio u redovima mud`ahida. Provodio je `ivot danju poste}i, no}u klanjaju}i, prizivaju}i svoga Gospodara ujutro, nastoje}i da se o~isti od grijeha. Tra`io je oprost od Allaha i obznanjivao svoje pokajanje i danju i no}u. Jednog dana oti{ao je u d`amiju Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., a on je sjedio u dru{tvu ~asnih ashaba i govorio im: “Kako }ete postupati kada jedan od vas bude dolazio u jednoj odje}i, a vra}ao se u drugoj, kada se pred njega bude stavljalo jedno jelo, a drugo donosilo i kada budete zastirali va{e ku}e kako se zastire K’aba?” Ashabi su odgovorili: “Voljeli bismo da to bude, o Allahov Poslani~e. Da budemo u izobilju i lijepom `ivotu.” Poslanik, s.a.v.s., im re~e: “Tako }e sigurno biti, ali vi ste bolji danas nego {to }ete biti tada.” Osman ibn Mez’un zapamtio je taj govor. Poslanikove, s.a.v.s., rije~i: “Vi ste danas bolji nego {to }ete biti tada” odzvanjale su u njegovim u{ima. Bojao se da muslimani ne padnu u ralje rasko{i, rasipni~kog i nezasitog `ivota i da ne pokleknu pred dunjalu~kim ukrasima i prolaznim u`ivanjima. Zato se zavjetovao da }e `ivjeti pobo`no i kreposno. Prenosi Majka pravovjernih: “U{la je kod mene `ena Osmana ibn Mez’una, a izgledala je nervozno i uznemireno, pa sam je upitala o tome. Odgovorila mi je: ‘Moj mu` posti danju, a klanja no}u.’ Nakon toga, u{ao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., a ja sam mu to spomenula. A kada je Resulullah, s.a.v.s., poslije sreo Osmana, rekao mu je: ‘Osmane... mona{tvo nam nije propisano. Zar ti ja nisam primjer? Tako mi Allaha, ja se najvi{e bojim Allaha od svih vas i najvi{e pazim na Njegove odredbe.’” Prenosi Ebu-Kulabe u knjizi “Tabekatul-Kubra”, od ibn S’ada, da je Osman ibn Mez’un napravio sebi ku}u i ~inio ibadet u njoj. To je stiglo do Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., pa mu je oti{ao, naslonio se na {tok vrata ku}e ibadeta i rekao mu: “Osmane, Allah me nije poslao sa mona{tvom, Allah me nije poslao sa mona{tvom, a najbolja vjera kod Allaha jeste ona koja je ~ista i lahka.” Prenosi se da je Osman ibn Mez’un rekao:

Ashabi Allahovog Poslanika

359

“Allahov Poslani~e, ja sam ~ovjek kome be`enstvo te{ko pada, pa dozvoli mi, Poslani~e, da se kastriram.” Poslanik, s.a.v.s., rekao mu je: “Ne. Ali na tebi je, Ibn Mez’une, da posti{.” Osman je nosio grubu odje}u i dosta istro{enu. Prekinuo je sve {to je povezano sa `ivotnim u`ivanjima. Allahov Poslanik, s.a.v.s., zavolio ga je zbog njegove ~istote, ~ednosti i iskrenosti u ibadetu. Na dan kada je do Poslanika, s.a.v.s., stigla vijest da se Osman izolovao od svoje `ene i svoje vrijeme provodi u ibadetu, rekao mu je: “Ibn Mez’une, tvoja `ena kod tebe ima svoje pravo.”

PRESELJENJE NA AHIRET
Osman ibn Mez’un se osamio, osjetiv{i da mu se pribli`ila smrt. Preselio je na ahiret druge godine po Hid`ri, u Medini, a ukopan je u Bekijji. Osman je prvi muhad`ir koji je umro u Medini. Od Abdullaha ibn Abbasa prenosi se da je rekao: “Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u{ao kod Osmana ibn Mez’una, kada je Osman umro, nageo se nad njim, pa je onda podigao glavu, a ja kao da sam vidio suze u njegovim o~ima. Zatim se nageo drugi put, pa tre}i put. Potom je podigao svoju glavu, jecao je pa smo vidjeli da pla~e, pa smo i mi zaplakali.” Na Osmanovoj d`enazi Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Allah ti se smilovao, o Ebu-Saibe. Oti{ao si sa dunjaluka, a da ni{ta nisi uzeo od njega i da on ni{ta nije uzeo od tebe.” Kada je umro sin Allahovoga Poslanika, Ibrahim, Resulullah je rekao: “Pridru`i se na{im dobrim prethodnicima, Osmanu ibn Mez’unu...” Osmanova je `ena izrekla stihove `ala za njim: O~i, ne `alite suze, niko vam za njih ne}e prigovoriti, za Osmanovom smr}u, ukrasile su se Bekijje njemu za stan i prebivali{te, o`ivjela je njena zemlja nakon {to je ukopan u nju. Ostavio je u srcu neprekidnu tugu, do smrti ni{ta je ne mo`e odagnati. Nakon Osmanove smrti Ummu Ala el-Ensarijj do{la je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i ispri~ala mu da je usnila: “Bo`iji Poslani~e, vidjela sam Osmana ibn Mez’una da ima teku}i izvor.” Poslanik, s.a.v.s., joj je rekao: “To je njegovo djelo.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., obije`io je Osmanov kabur i posje}ivao ga.

360                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

SAIB IBN OSMAN
Osmana su naslijedila njegova dva sina Saib i Abdullah. Bili su dobri i pobo`ni mud`ahidi. Saib je u~estvovao na Bedru i ostalim bitkama s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. Kada je Resulullah, s.a.v.s., krenuo u Bitku Bevat, za svoga zamjenika u Medini ostavio je Saiba ibn Osmana. Saib je ostao na polju d`ihada u odbrani i preno{enju uzvi{ene nebeske vjere sve do Bitke na Jemami. Na po~etku rata protiv odmetnika borio se protiv Musejleme el-Kezzaba, pa ga je pogodila strijela i od te rane je preselio na ahiret.

UBADE IBN SAMIT, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Ubade, sin je Samitov, a on Kajsov, a on Asremov, a on .ehrov, a on S’alebov, a on Kavkalov, a on Ganemov, a on Avfov, a on Amrov, a on Avfov, a on Hazred`a el-Ensarijja el-Hazred`ijja. Nadimak mu je bio Ebul-Velid. Majka mu je bila Kurretu-Ajn, k}erka Ubade, sina Nadlovog, a on sina Malikovog, a on sina Ad`lanovog.

LI^NOST
Ubade ibn Samit posjedovao je sve odlike mu`evnosti. Bio je vrstan konjanik i dobro je poznavao vje{tinu ratovanja i upotrebu oru`ja. Zauzimao je odlu~ne stavove, ~vrsto brane}i ideju i misao u koju je vjerovao. Bio je pobo`ni u~enjak koji je iskreno prihvatio islamsko vjerovanje i nebesku objavu koju je prenosio Muhammed ibn Abdullah, s.a.v.s., dobro je upamtio i temeljito poznavao. Postao je vrstan poznavalac {erijatskoga prava. On je, tako|er, poznavao ~itanje i pisanje u vrijeme kada je pismenih ljudi bilo veoma malo. Pored maternjeg jezika govorio je i jevrejski jezik. Ve}inu vremena provodio je ~itaju}i rukopise koje je pribavljao iz [ama. Ubadeovu je li~nost najvi{e do~aravao njegov izgled. Bio je visok, puna~kog tijela, {irokih prsa i ple}ki, lijepoga lica. Vanj{tina mu je odisala svje`inom, a lice nje`no{}u i vedrinom. Govor mu je bio blag i osje}ajan, a kada bi u~io Kur’an svojim lijepim i skru{enim glasom, slu{alac bi zanijemio pred rije~ima koje iziskuju skru{enost i poniznost pred Gospodarom svjetova.

362                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

ZASTUPNIK
Pri~e o Muhammedu ibn Abdullahu, s.a.v.s., {irile su se po Medini i njenoj okolici, a naro~ito nakon susreta Allahova Poslanika , s.a.v.s., i Medinelija na Akabi, gdje ih je Poslanik, s.a.v.s., upoznao sa islamom i gdje su mu dali prisegu na vjernost. Dogovorili su se, tako|er, da se sretnu sljede}e godine na istom mjestu i da s njima do|u svi koji odlu~e da objave svoj prelazak na islam. Prvi susret je poznat pod imenom “Prva Akaba”, a prisustvovalo je dvanaest Medinelija iz plemena Evsa i Hazred`a, me|u kojima je bio i Ubade ibn Samit. Ostali su bili: Es’ad ibn Zurare, Auf i Mu’az ibnul-Haris, Refi’a ibn Malik ibn Ad`lan, Zekvan ibn Ebu-Kajs, Jezid ibn S’alebe, Abbas ibn Ubade, Ukbe ibn Amir, Kutbe ibn Amir, Malik ibn Tejhan (Ebul-Hejsem) i Uvejm ibn Said. Ubade ibn Samit prenosi taj blagoslovljeni sastanak i ono {ta se desilo na njemu, pa ka`e: “Bio sam me|u prisutnima na Prvoj Akabi. Bilo nas je dvanaest i dali smo prisegu Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. To je bilo prije nego {to je propisana borba. Obavezali smo se da nikoga Allahu ne pripisujemo za druga, da ne krademo, da ne ~inimo zinaluk, da ne ubijamo na{u djecu, da druge ne potvaramo i da mu ne otkazujemo poslu{nost u dobru. Re~eno nam je: ‘...Ako sa~uvate ugovor, nagrada vam je D`ennet. Ako budete obmanjivali, bit }ete prema zasluzi ka`njeni na ovom svijetu, i to je iskup. A ako to djelo prekrijete do Sudnjega dana, pa onda }e ta stvar pred Allaha; ako ho}e kaznit }e, a ako ho}e oprostit }e.’” U~esnici sastanka dogovorili su se da se ponovo sastanu u vrijeme narednog had`a, na istom mjestu, nakon {to je Resulullah, s.a.v.s., sa ensarijama poslao Mus’aba ibn Umejra da ih podu~ava Kur’anu i islamu. Mus’ab se smjestio u ku}i Es’ada ibn Zurare i bio je poznat kao medinski u~itelj. Na sljede}i had` na Akabu do{la su sedamdeset tri ~ovjeka i dvije `ene. Za vrijeme tog susreta data je prisega i na rat. O tome Ubade ibn Samit ka`e: “Dali smo prisegu Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., na rat, na poslu{nost i na pokornost u nevolji i u rahatluku, u radosti i u `alosti. Tako|er smo potvrdili njegovu prednost nad nama, da ne osporavamo njegovu porodicu i da govorimo istinu gdje god se nalazili, ne boje}i se, u ime Allaha, ni~ijeg prigovora.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., tom je prilikom zatra`io od ensarija da imenuju dvanaest ljudi koji }e svaki ponaosob predstavljati svoj narod kod njega i biti odgovorni za njihovo pona{anje, s tim da Resulullah, s.a.v.s., bude predstavnik muslimana Meke. Me|u tih dvanaest predstavnika bio je i Ubade ibn Samit.

Ashabi Allahovog Poslanika

363

ODANOST ALLAHU, D@.[.
Nakon hid`re Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., u Medinu, Kurej{ije nisu umanjili svoje neprijateljstvo i ratovanje protiv njega. Bitka na Bedru bila je prva organizovana borba koja je zavr{ena veli~anstvenom pobjedom muslimana i u kojoj su pobijene mnoge vo|e Kurej{ija i njihovi junaci. Ishod bitke nije obradovao jevreje Medine. Ostali su razo~arani, pa su po~eli umanjivati njenu va`nost. Me|utim, nisu se zaustavili samo na tome, ve} su stupili u vezu sa Kurej{ijama i po~eli ih podsticati na rat protiv Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., i muslimana, a i sami su obe}ali prite}i u pomo}. Da bi uvjerili Kurej{ije u svoje rije~i i u nepokolebljivost svoga stava, jevreji su po~eli izazivati probleme sa muslimanima. U d`ahilijetu su jevreji bili saveznici Evsa i Hazred`a. Najve}i od tih izazova desio se na jevrejskom trgu u Medini. Jedna Arapka, muslimanka, do{la je u du}an zlatara jevreja da kupi robu. Kada su je vidjeli, oko nje su se okupili jevrejski mladi}i i po~eli joj dobacivati ru`ne i bestidne rije~i. Poku{ali su joj strgnuti hid`ab sa glave i lica. Me|utim, ona se opirala dok zlatar nije uzeo jedan kraj njene odje}e i zavezao ga za svoju stolicu, a ona nije ni{ta primijetila. Kada je krenula da iza|e iz du}ana, strgla joj se odje}a i ukazala se njena razgoli}ena natkoljenica. U tom trenutku prolazio je jedan musliman, pa kada je vidio {ta se desilo, sko~io je na zlatara i ubio ga no`em. Jevreji su se brzo sjatili oko muslimana i ubili ga. Kada se vijest pro{irila po Medini, Allahov Poslanik, s.a.v.s., ode na jevrejski trg na kome su `ivjeli jevreji Benu-Kajnuka, pa im re~e: “O skupino jevreja, pazite da vas od Allaha ne zadesi kazna kao {to je zadesila Kurej{ije. Primite islam, vi znate da sam ja Poslanik, to nalazite u va{im knjigama i Allahovom obe}anju koje vam je dao.” 61 Oni su mu odgovorili drsko i osoro: “Muhammede, ti misli{ da smo tvoj narod! Nemoj se zavaravati {to si nai{ao na grupu koja ne zna ratovati, pa si iskoristio priliku protiv njih. Tako nam Boga, ako mi budemo ratovali, saznat }e{ ko su ratnici.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., ih je poslije njihovog grubog odbijanja dr`ao petnaest dana u blokadi, dok se nisu predali i pristali da im Resulullah, s.a.v.s., presudi. Abdullah ibn Ubej ibn Selul, koji je bio njihov saveznik u d`ahilijetu, oti{ao je Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: “Allahov Poslani~e, lijepo postupi prema mojim {ti}enicima.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu je na to odgovorio: “Tvoji su.” Abdullah ibn Ubej ibn Selul im je oprostio. Me|utim, Ubadi ibn Samitu taj postupak nimalo se nije svidio. Smatrao je da prethodni ugovor sa jevrejima treba poni{titi, pa je rekao: “Allahov Poslani~e, moji prijatelji su Allah i Njegov Poslanik i vjernici, i ja se odri~em ugovora sa ovim nevjernicima i odri~em

364                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

se njihovog prijateljstva.” U vezi sa stavom koji je zauzeo Abdullah ibn Ubej i stavom koji je zauzeo Ubade ibn Samit objavljen je kur’anski ajet koji opovrgava ono {to je uradio Abdullah ibn Ubej i podr`ava postupak Ubade ibn Samita: “O vjernici, ne uzimajte za za{titnike jevreje i kr{}ane! Oni su sami sebi za{titnici, a njihov je onaj me|u vama ko ih za za{titnike prihvati. Allah, uistinu, ne}e ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi napravdu ~ine. Zato ti vidi{ one ~ija su srca bolesna kako `ure da s njima prijateljstvo sklope, govore}i: ’Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi.’ A Allah }e sigurno pobjedu ili ne{to drugo od Sebe dati, pa }e se oni zbog onoga {to su u du{ama svojim krili, kajati. A oni koji vjeruju re}i }e: ‘Zar su to oni koji su se zakleli Allahom, najte`om zakletvom, da su zaista sa vama?’ Djela njihova bit }e poni{tena i oni }e nastradati.’” 62

OSLOBODILAC LATAKIJE
Na polju d`ihada Ubade ibn Samit bio je poznat kao dobar strateg i kao hrabar i neustra{iv mud`ahid. U~estvovao je u svim vojnim pohodima koje je vodio Allahov Poslanik, s.a.v.s. U Bici na Uhudu Ubade ibn Samit bio je me|u grupom ashaba koji su za{titili Resulullaha, s.a.v.s., od nasrtaja mu{rika. Na Hendeku, Hudejbiji, Hunejnu, Taifu i u drugim bitkama, Ubade je bio u mud`ahidskim safovima i djelima potvrdio svoju smjelost, neustra{ivost i poduzetnost. Ubade ibn Samit u~estvovao je i u ratovima protiv odmetnika zajedno sa muslimanima, koje je u~vrstio iskreni i duboki iman u Allaha i istinitost dini-islama. Za njima je ostala velika pobjeda koju su ostvarili u Jemami pod vo|stvom Halida ibn Velida. Me|u tom ponositom skupinom bio je i Ubade ibn Samit. Uspjeli su osujetiti plan i `elju Musejleme ibn Habiba el-Kezzaba i njegovog naroda Benu-Hanife. Po{to je halifa okon~ao rat protiv odmetnika, odlu~io je muslimansku vojsku uputiti na istok u osvajanja Iraka i Perzije i na sjever prema [amu. Ubade se priklju~io vojsci koja je i{la prema [amu pod komandom Ebu-Ubejde Amira ibnul-D`erraha. Ebu-Ubejde je po~eo sa osvajanjem tvr|ava i gradova dok nije stigao do grada Himsa kojeg je neko vrijeme opsjedao, a zatim osvojio. Za namjesnika Himsa odredio je Ubadu ibn Samita, koji je nastavio osvajanja sjevernog dijela [ama i o~istio ga od ve} razbijenih Rimljana. Prvi grad na koji je Ubade krenuo bio je Latakija. Spremio je vojsku probranih mud`ahida, zatim ih je savjetovao i objasnio za{to je izabrao Latakiju za cilj osvajanja. Latakija ja primorski grad. Smje{ten je na isto~noj sirijskoj obali Sredozemnoga mora, zapadno od grada Himsa. To je ina~e bio trgova~ki grad u procvatu, bogat kr~mama i du}anima, pa su zbog toga Rimljani postavili jaku odbranu i dobro se utvrdili. Grad je bio okru`en visokim zidinama koje su imale jedna golema vrata.

Ashabi Allahovog Poslanika

365

Ubade je poku{ao osvojiti grad, ali su se morali povu}i jer su ih Rimljani zasuli ki{om strijela. Razmi{ljao je na koji na~in zauzeti grad, ~vrsto odlu~iv{i da ga osvoji, pa makar ga to ko{talo i `ivota. Na kraju je smislio sjajan plan, koji dokazuje njegovu inteligenciju i bistrinu. Naredio je da se ispred zidina iskopa veliki broj jama, a od iskopanog pijeska da se napravi barijera tako da se iza nje mo`e sakriti konjanik s konjem. Muslimani su prionuli na ispunjenje naredbe prije nego svane, a Bizantijci su to cini~ki posmatrali ne slute}i pravi razlog. Mislili su da poku{avaju iskopati kanal kako bi u{li u grad ispod zidina, pa su se ismijavali na ra~un toga znaju}i da je taj kanal nemogu}e iskopati. Kada su muslimani zavr{ili kopanje jama, Ubade je naredio da nekoliko vojnika izvr{i manevar prema tvr|avi, pa po{to ne mognu otvoriti vrata da zaustave napade simuliraju}i kao da se povla~e. Tako su i u~inili, a kada se spustio mrak, Ubade i njegova vojska su se vratili i sakrili se u iskopane rupe. Tu su proveli ~itavu no}, sjede}i na konjima. Ujutro su Rimljani otvorili vrata tvr|ave, uvjereni da su muslimani oti{li, po{to ispred zidina nisu vidjeli nikoga. U tom je trenutku Ubade isko~io iz rupe i uzviknuo tekbir, ozna~avaju}i po~etak napada. Muslimani su poskakali iz iskopanih rupa i sa tekbirima navalili na stra`u. Lahko su u{li na vrata Latakije jer iznena|eni vojnici nisu pru`ili nikakav otpor. Zapovjednik Bizantijaca po`urio je da se preda, nakon {to su latakijski kr{}ani pobjegli u obli`nji grad. Nakon kratkog vremena kr{}ani su po~eli pregovarati s Ubadom da se vrate u Latakiju. Ubade im je to dozvolio pod uslovom da pla}aju d`izju. Oni su prihvatili uslov i tra`ili od njega da im ne zabranjuje izvr{avanje svojih vjerskih obreda u crkvi, {to je Ubade odobrio, narediv{i da se crkva ne dira. Potom je sagradio d`amiju. Nakon osvojenja Latakije, Ubade je krenuo priobalnim putem, ~iste}i utvr|enja i gradove od Rimljana i otvaraju}i ih za muslimane. Prvi u nizu bio je grad Belde, koji je osvojio nakon kratkog opsjedanja. Grad D`ebele je uporno pru`ao otpor, ali je i njega uspio zauzeti. Pred Ubadom je ostao jo{ grad Tartus, koji je pru`ao otpor nekoliko dana, pa je i njega osvojio i njegovo stanovni{tvo protjerao i nastanio muslimane. Ovim je sjeverni dio [ama bio potpuno o~i{}en od Bizantijaca. Ubade ibn Samit se potom vratio u Hims i nastavio svoje namjesnikovanje.

366                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

BISTRI U^ENJAK
Ubade ibn Samit je u svom `ivotu uskladio dunjalu~ke i vjerske potrebe. Pored svoje velike hrabrosti na polju d`ihada Ubade se odlikovao velikim znanjem i razborito{}u. Od Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., stekao je znanje i obrazovanje, {tavi{e, bio je jedan od sakuplja~a Kur’ana za Poslanikova, s.a.v.s., `ivota. Muhammed ibn K’ab el-Kurezi ka`e: “U vrijeme Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., peterica ensarija su sakupljala Kur’an: Ubade ibn Samit, Ubej ibn K’ab, Mu’az ibn D`ebel, Ebu-Ejub el-Ensari i Ebu-Derda.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., zadu`io ga je da siroma{ne muslimane podu~ava Kur’anu. U vrijeme Omera ibn el-Hattaba, Ubade je ostavio polo`aj namjesnika Himsa, a halifa ga je zadu`io da [amljane podu~ava Kur’anu. Nastanio se u Damasku i podu~avao ljude vjeri: obja{njavao im njena na~ela i principe, i podu~avao ih Kur’anu. U jednoj od svojih hutbi u Damasku rekao je ljudima o njihovoj trgovini koja nije bila u skladu sa vjerskim propisima: “O ljudi, vi ste uveli trgovinu koju ja ne poznajem. Zar ne ide srebro za srebro - ista koli~ina za istu koli~inu, bila to srebrena pra{ina ili ~isto srebro; zlato za zlato - mjera za mjeru; bilo da se radi o zlatnoj pra{ini ili ~istom zlatu. Ne smeta da se prodaje zlato za srebro, iz ruke u ruku, s tim da srebra bude vi{e. Prodaja na kredit nije po{tena. Zar nije p{enica za p{enicu - tas za tas; je~am za je~am - tas za tas. A ne smeta da se prodaje p{enica za je~am, s tim da je~ma bude vi{e, iz ruke u ruku, a prodaja na zajam nije po{tena. Ko pove}a i bude vi{e potra`ivao, taj uzima kamatu.” Razlog da im iznese ovu kritiku i upozorenje postojao je zbog toga {to je vidio da stanovnici [ama odga|aju pla}anje u zamjenu za profit koji odgovara kamati. Nakon Damaska, halifa ga je poslao u Palestinu sa istim zadu`enjem: da podu~ava ljude, upu}uje ih i upoznaje sa njihovom vjerom. Jednog dana desio se konflikt izme|u njega i namjesnika [ama Muavije ibn Ebi-Sufjana. Naime, Ubade je smatrao da pojedini namjesnikovi postupci nisu u skladu sa na~elima vjere. Usprotivio se Muavijinom pona{anju, a on mu je grubo odgovorio. Zbog toga je napustio Palestinu rekav{i Muaviji ibn Ebi-Sufjanu: “Ne}u da `ivim s tobom u istoj zemlji.” Oti{ao je u Medinu. Kada ga je vidio, halifa Omer ibn el-Hattab, pitao ga je: “[ta te je dovelo u Medinu?” Ubade mu je ispri~ao {ta se desilo izme|u njega i Muavije, a Omer mu je rekao: “Vrati se gdje si bio. Allah u~inio zemlju ru`nom u kojoj nisi ti i tebi sli~ni.” Halifa je za njim poslao pismo Muaviji s porukom: “Ti nema{ vlasti nad njim”, (tj. nad Ubadeom). Ubade ibn Samit vratio se u Palestinu i bio direktno pod nadzorom halife Omera ibn el-Hataba.

Ashabi Allahovog Poslanika

367

PRESELJENJE NA AHIRET
Trideset ~etvrte godine po Hid`ri, Ubade ibn Samit preselio je na ahiret u Kudsu, u svojoj sedamdeset drugoj godini `ivota.

SE’ID IBN AMIR EL-D@UMEHI, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Se’id, sin je Amirov, a on sin Hizjemov, a on sin Selmanov, a on sin Rebi’e, a on sin S’adov, a on sin D`umeha el-Kure{ia el-D`umehija. Njegova majka bila je Erva, k}erka Ebi-Mu’ajta.

NJEGOVE OSOBENOSTI
Se’id ibn Amir posjedovao je tjelesnu snagu i izra`enu inteligenciju. Bio je srednjeg rasta, tamnoput, jakih mi{ica i podlaktica, brzih pokreta, lahkih koraka. Pa`ljivo je rasu|ivao, stvari je gledao realnim pogledom i razumno; nakon {to bi ih analizirao i podrobno izu~io, prihvatio bi ih kao ~injenice. .orma za Se’ida ibn Amira nije bila ni{ta drugo do polazna ta~ka preko koje se sti`e do su{tine. Nakon {to bi spoznao su{tinu, zauzeo bi odgovaraju}i stav. Taj bi stav za njega postajao uvjerenje koje bi on branio i od kojeg ne bi odstupao.

KUREJ[IJSKA ZVJERSTVA
U Bici na Bedru Kurej{ije pretrpi{e te`ak poraz, a muslimanima pripade velika pobjeda. Porazi{e i protjera{e kurej{ijsku vojsku, tako na bojnom polju ostade sedamdeset mu{ri~kih le{eva. Me|u njima bilo je i velikana i uglednih i obi~nih ljudi. Taj poraz je pove}ao mr`nju mu{rika prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i njegovim ashabima. Mu{rici su ~ekali priliku da zarobe nekog muslimana i da ga mu~ki ubiju. Ba{ u to vrijeme Poslanik, s.a.v.s., posla delegaciju od deset muslimana u Meku da saznaju

370                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

vijesti od tamo{njih stanovnika i da vide {ta spremaju i planiraju mu{rici. Ta grupa izaslanika pade u zasjedu koju su postavile Kurej{ije te ubi{e devetericu. Hubejb ibn Adijj osta `iv i zatra`i od njih za{titu jer je otpor bio uzaludan. Mu{rici mu obe}a{e sigurnost, a zatim ga uhvati{e i veza{e konopcima, te dovedo{e u Meku. Prodali su ga porodici El-Haris, koja je na bojnom polju Bedra ostavila veliki broj svojih poginulih, a me|u njima bio je i njihov vo|a El-Haris ibn Amir. U njihovim srcima probudila se mr`nja i po`elje{e da se osvete muslimanima, tako {to }e ubiti Hubejba ibn Adijja. Vodili su ga kroz mekanske sokake pozivaju}i ljude da gledaju njegovo pogubljenje. Odre|eni dan skupi{e se sljedbenici mnogobo{tva i nevjerstva na jednom od mekanskih trgova da u`ivaju u ~inu koji je bio primjer zvjerstva nastanjenog u srcima nevjernika i sljedbenika d`ahilijeta. Se’id ibn Amir bio je u godinama rane mladosti. Kao i ostali mladi}i Meke, krenuo je na trg da posmatra Hubejbovo pogubljenje. Guraju}i ljude i provla~e}i se izme|u njih, stade iza mekanskih prvaka Ebu-Sufjana i njegovih prijatelja. Dovedo{e Hubejba vezanog u lance. Zatim ga veza{e za stablo drveta, a `ene i djeca ga opkoli{e i po~e{e ga udarati i rukama i nogama, psuju}i i grde}i ga. Se’id ibn Amir ga pogleda u lice i vidje da je miran i stalo`en. Nije vidio na njemu nikakav strah niti bojazan niti zabrinutost. Za~udi ga ta njegova smirenost, nepokolebljivost i njegovo duboko uvjerenje. Se’id ~u Hubejbov glas kojim se obra}ao ljudima: “Da li mogu zatra`iti posljednju `elju?” Pomisli{e svi da }e izjaviti da napu{ta vjeru islam nakon {to je ugledao smrt pred o~ima, pa ga jednoglasno upita{e: “[ta `eli{?” On im odgovori: “@elim klanjati dva rekata prije mog pogubljenja, ako mi dozvoljavate.” Po~e{e mu se rugati i izra`avati negodovanje, me|utim, vo|e Kurej{ija odlu~i{e mu dozvoliti neka klanja ta dva rekata. Odveza{e ga, a on se okrenu prema K’abi i po~e klanjati, u~e}i visokim glasom kur’anske ajete pred zbunjenom, uti{anom masom. Se’id ibn Amir po~e se ~uditi tom izuzetnom i divnom prizoru. Osjetio je u svojoj du{i interesovanje i simpatije prema tom ~ovjeku koji je padaju}i licem na tle, u~io u svome namazu. Kada je zavr{io namaz, Hubejb, r.a., se okrenu vo|ama Kurej{ija i re~e im: “Tako mi Allaha, da ne}ete pomisliti da sam oduljio svoj namaz iz straha od smrti, jo{ bih klanjao.” @agor `ena i djece pratio je mu{ri~ku seansu. Klicali su gledaju}i prizor u kome kolja~i skrnave Hubejbovo tijelo, ranjavaju mu lice i le|a ubodima svojih sablji. Uzeli su potom trgati mu ko`u i odsijecati udove njegovoga tijela i razbacivati ih okolo po zemlji. Krv je tekla iz Hubejbovoga tijela i napajala suhi i u`areni pijesak, a oni su, puni mr`nje i divlja~kog zanosa, govorili: “Bi li volio da je Muhammed na tvom mjestu, a da se ti spasi{?”

Ashabi Allahovog Poslanika

371

I dok su mu udovi otpadali i krv curila iz njegova tijela, govorio im je: “Tako mi Allaha, ne bih volio biti spa{en i siguran me|u svojom porodicom i djecom, a da se Muhammedu i trunka zla nanese.” Njegov odgovor samo razjari ljutnju i prezir mase, pa povika{e: “Ubijte ga! Zavr{ite ve} jednom s njim!” Se’id ibn Amir je pogledao Hubejbove o~i, pogled mu je bio uprt u nebo, a preklinju}im glasom je dozivao svoga Gospodara: “Allahu, prorijedi ih, uni{ti ih Svojom snagom i ne ostavi nijednog. Allahu moj, Tebi se vra}am.” I taj prizor se zavr{i. Rasta se du{a od Hubejbovog tijela iskidanog udarcima sablji i ubodima koplja. Narod se po~e razilaziti. Se’id ibn Amir krenu te{kim i sporim koracima ka svojoj ku}i razmi{ljaju}i o tom stra{nom prizoru. Osu|ivao je zvjerstvo Kurej{ija, osje}aji odvratnosti prema dru{tvu iz kojeg i on sam potje~e probudi{e se u njemu. Nakon nekoliko dana ljudi zaboravi{e Hubejbovo ubistvo, ali Se’id ibn Amir taj prizor nije mogao zaboraviti. Hubejbovi pogledi i slika njegovog izranjavanog i iskomadanog tijela bili su ispred njegovih o~iju ~itav dan. Krv koju je vidio da te~e iz Hubejbovog tijela nije mu dala da zaspi. Zapade u tegobnu borbu sa samim sobom. Po~e analizirati i razmi{ljati, {ta se nalazi u dubini onoga {to je vidio... I tako, svjetlo vjerovanja prodrje u njegovo srce. Hubejbova pogibija dade mu lekciju koja ga podu~i vjerovanju i uvjerenju. Zaista je islam zov istine, za koji ~ovjek `rtvuje sebe radi Vjerovjesnika i njegovog poziva s kojim je donio radosnu vijest. Odlu~io je Se’id ibn Amir otrgnuti se od kurej{ijskog dru{tva i napustiti d`ahilijetsku i nevjerni~ku sredinu. Tako jedan dan stade ispred grupe ljudi na jednom trgu u Meki i visokim glasom povika: “O ljudi, ja sam ~ist i odri~em se va{ih grijeha. Ja sam ~ist od va{eg obo`avanja kipova i idola. Napu{tam va{e dru{tvo i pred vama izjavljujem da primam islam.” Oni koji su ga ~uli za~udi{e se da Se’id ka`e tako ne{to. Neki od njih po`elje{e da ga napadnu i kazne, ali ih drugi sprije~i{e u tome, boje}i se reakcije od njegovoga plemena. Se’id ibn Amir krenu iz Meke prema Medini gdje srete Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i pred njim izgovori {ehadet: “E{hedu en la ilahe illallah ve e{hedu enne Muhammeden resulullah.”

BORBA NA ALLAHOVOM, D@.[., PUTU
Nakon kra}eg vremena provedenog u Medini, Se’id ibn Amir podu~i se propisima i razumijevanju ~iste vjere islama i vjerovanje se u~vrsti u njegovom srcu. Resulullah, s.a.v.s., po~eo je spremati vojsku za napad na Hajber, grad sjeverno od Medine, koji je bio naseljen jevrejima, s namjerom da im da o{tru lekciju zbog prevara i smicalica koje su ~inili. Se’id je bio u najve}em poletu za borbu, a bila mu je to prva bitka pod

372                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

zastavom islama. Potrudio se da u~vrsti svoje mjesto u boju, koliko je to bio u mogu}nosti, `rtvuju}i se za {ehadet. Allah, d`.{., blagoslovio je pobjedu na Hajberu. Oko Poslanika, s.a.v.s., bili su veliki, hrabri ljudi - njegovi ashabi, koji su se borili za {irenje uzvi{ene Allahove rije~i. Se’id je bio jedan od onih koji su imali u~e{}e u podr`avanju Poslanikove, s.a.v.s., misije i u~vr{}ivanju temelja islama. Ispuni se velika Allahova odredba; du{a Allahovog Poslanika, s.a.v.s., vrati se svome Gospodaru. Se’id i ostali muslimani to primi{e sa velikom tugom, ali ~vrsto rije{eni da slijede Kur’an i podr`e istinitu Allahovu vjeru, rade}i po Poslanikovim, s.a.v.s., uputama i savjetima. Se’id nastavi blagoslovljeni put bore}i se na Allahovom putu pod vo|stvom dvojice velikih halifa: Ebu-Bekra es-Siddika i Omera ibn el-Hattaba, r.a. Ljubav prema d`ihadu usa|ena u Sei’dovoj du{i i njegovo duboko uvjerenje se jasno dokazalo odlaskom u Damask, u osvajanje [ama. Do njega je doprla vijest da halifa Ebu-Bekr es-Siddik ima namjeru da ga po{alje sa vojskom u ispomo} Jezidu Ebu-Sufjanu u [am. Me|utim, pro|e neko vrijeme, a halifa ga ne zovnu na taj zadatak. Zato mu Se’id ode i re~e: “Ebu Bekre, obavije{ten sam da me `eli{ poslati, a ti ne izdaje{ naredbu, {uti{. Ako `eli{ da po{alje{ nekog drugog umjesto mene, po{alji i mene s njim. A ako ne namjerava{ poslati nikoga, moja je `elja da idem u d`ihad. Dozvoli mi, Allah ti se smilovao, da se priklju~im muslimanima. Ve} sam obavije{ten da se Rimljani okupljaju u velikom broju protiv na{e bra}e.” Na to mu Ebu-Bekr, r.a., odgovori: “Se’ide ibn Amire! Neka ti se najmilostiviji Allah smiluje. Ti si, kako sam saznao, ponizan, ~uva{ rodbinske veze, kloni{ se grijeha i prekr{aja, i veli~a{ Allaha, d`.{., Njegovim lijepim imenima i puno Ga spominje{.” Se’id mu odgovori: “Allah ti se smilovao, blagodati koje mi je Allah ukazao ve}e su od onoga {to si spomenuo. Njemu pripada vrijednost i blagoslov. Kako znam, tako mi Allaha, ti si onaj koji o~ituje Istinu, koji je ustrajan u pravdi, milostiv prema vjernicima, `estok prema nevjernicima, sudi po istini i pravdi.” Ovo jako dojmi Ebu-Bekra i o~i mu zasuzi{e, te prekide Se’idov govor i re~e: “Dovoljno je, o Se’idu! Dosta si rekao. Idi i spremi se! [aljem te kao vojnika u pomo} muslimanima i postavljam te za njihovog zapovjednika.” Zatim naredi Bilalu da pozove ljude da se priklju~e u Se’idovu grupu i krenu u d`ihad ka [amu. Bilal, r.a., po~e obilaziti medinske sokake i pozivati: “Muslimani, priklju~ite se Se’idu ibn Amiru u pohod na [am?!” Za nekoliko dana skupilo se sedam stotina ljudi, a kad je Se’id htio krenuti, do|e Bilal ibn Ebu-Rebbah Ebu-Bekru tra`e}i dozvolu da se i on odazove pozivu u d`ihad i {ehadetu na Allahovom, d`.{., putu. Ebu-Bekr mu dozvoli, pa se

Ashabi Allahovog Poslanika

373

i Bilal priklju~i Se’idovoj vojsci. Kada su se muslimani spremili da krenu, do|e Se’id sa jo{ pedeset ljudi Ebu-Bekru da se oprosti, pa mu halifa re~e: “Imenujem ovog ~ovjeka za zapovjednika, Allah, d`.{., ga u~inio blagoslovljenim. Allahu, kad nam odredi{ susret, u~ini da se sretnemo u pokornosti Tebi. Ako si nam odredio da se rastanemo, u~ini da to bude uz Tvoju milost i spas.” Se’id i muslimani, sa Allahovim blagoslovom, krenu{e ka [amu. Halifa se okrenu ljudima oko sebe i re~e: “Allahovi robovi, molite Allaha za va{eg brata da ga prati i {titi. Dignite svoje ruke, Allah vam se smilovao.” Muslimani su podignutih ruku upu}ivali dovu Allahu, a Ebu-Bekr re~e: “Kad grupa muslimana podigne ruke upu}uju}i dovu svome Stvoritelju i mole}i za ne{to, On im tu molbu usli{a pod uslovom da ne pozivaju u nepokornost i kidanje rodbinskih veza.” Dova Ebu-Bekra i ostalih iskrenih muslimana sti`e Se’ida ibn Amira; tako on izgovori rije~i koje upu}uju na ja~inu njegove odanosti vjeri i njegovog poleta u borbi na Allahovom, d`.{., putu: “Neka se Allah smiluje mojoj bra}i. Kamo sre}e da nisu upu}ivali dovu za mene. Krenuo sam sa velikom `eljom za {ehadetom na Allahovom putu. Kad sam se sreo sa neprijateljem, Allah, d`.{., sa~uva me poraza i bje`anja. Izlo`io sam se pogibiji, a iz mene nestade ljubav za {ehadetom. Kada sam ~uo da su moja bra}a muslimani molili za mene da ostanem `iv, shvatio sam da im se dova primila, te me Allah, d`.{., sa~uvao.” ^im je do{ao u [am, Se’id se priklju~io vojsci Jezida ibn Ebu-Sufjana. Prva je bitka bila Bitka u El-Arebi, malom naselju u pokrajini Gazza, koja se nalazi u palestinskoj ravnici ju`no od Mrtvoga mora. Povela se bitka izme|u muslimanske vojske pod komandom Jezida i rimske vojske pod komandom Serd`ijusa. Rimljani nakon prvog poraza pobjego{e u malo mjesto Ed-Dasine, gdje ih se sakupio veliki broj. Pratio ih je Jezid na ~elu svoje vojske tako da se odigrala jo{ jedna bitka u kojoj su Jezid, Se’id i ostali muslimani postigli veliki uspjeh. U toj bici su Rimljani izgubili nekoliko svojih vo|a pa su se upla{ili i pobjegli prema sjeveru. Se’id ibn Amir ostao je u Jezidovoj vojsci, predvode}i jednu grupu muslimana. U to vrijeme halifa Ebu-Bekr, r.a., preseli na ahiret, a naslijedi ga Omer ibnul-Hattab. U isto vrijeme preseli i Jezid, pa halifa Omer naredi da na ~elo te vojske stane Jezidov brat Muavija. Pod njegovim vo|stvom muslimanska vojska do|e na sjever Palestine gdje se zadr`a dugo vremena kraj grada Kajsarija ne mogav{i ga osloboditi. Taj grad Jezid ibn Ebu-Sufjan nije uspio osloboditi, a ni Amru ibn ’Asu to nije po{lo za rukom mada ga je opsijedao prije nego je dobio naredbu da ide u Egipat. Uspje{nu opsadu izvede Muavija ibn Ebu-Sufjan sa Se’idom ibn Amirom. Kajsarija je osvojena ratnom varkom i smatra se jednom od najve}ih bitaka koju je dobila muslimanska vojska jer su Rimljani ovaj grad koristili kao prilaz sjevernoj obali Palestine. Zato su platili veliku `rtvu da ga odbrane, ali im to nije koristilo. Kajsarija je jedan veliki grad na obali Sredozemnog mora u sjevernom dijelu Palestine, izme|u Hajfe i Jafe. U to vrijeme bio je poznat po veli~ini: imao je miliona stanovnika, tri stotine ~ar{ija i bio jedan od najbogatijih gradova u tom podru~ju. Kada je Muavija oslobodio

374                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Kajsariju, poslao je halifi Omeru vijest koja obradova muslimane. Cijelu su no} u Medini u~ili tekbire i zahvaljivali Allahu, d`. {. Omer, r.a., podr`avao ih je: “Zahvaljujte Allahu, d`. {., na oslobo|enju Kajsarije.”

SKROMNI VJERNIK
Se’id ibn Amir postade poznat i slavan. Pored ukorijenjene ljubavi za d`ihadom, bio je hrabar i poletan na Allahovom putu. Krasila ga je pobo`nost i skromnost u ovosvjetskim u`ivanjima i ljepotama i `rtva u dunjalu~kim odricanjima radi obo`avanja Allaha, d`.{., vjerovanja i poniznosti. Proslavio se po svojoj smjelosti u izno{enju istine i svoga mi{ljenja bez licemjerstva i laskanja. Nakon osvajanja [ama Se’id se vratio u Medinu i po{to jo{ uvijek nije sreo Omera, r.a., otkako je Omer, r.a., izabran za halifu, oti{ao mu je jednog dana i rekao: “Omere, savjetujem ti da se boji{ Allaha u odnosima prema ljudima. Ne strahuj od ljudi u odnosima prema Allahu. Neka ti govor bude u skladu sa djelima jer je najbolji govor onaj koji je sproveden u djelo. Omere, posveti pa`nju bli`njim i daljim muslimanima nad kojima ti je Allah, d`.{., dao upravu. @eli njima ono {to `eli{ sebi i svojoj porodici, preziri ono {to prezire{ sebi i svojoj porodici. Otkloni pote{ko}e, olak{aj i ne boj se ni~ijeg prigovora.” Omer, r.a., upita ga: “Se’ide, ko to mo`e?” On mu odgovori: “Mogu ljudi kao ti, ljudi kojima je Allah povjerio ulogu Poslanikovog, s.a.v.s., nasljednika, jer nema posrednika izme|u ~ovjeka i Allaha, d`.{.” Se’id je dijelio svoj imetak i svoje prihode siromasima i onima koji su bili u potrebi. Napu{tao je sve na ovom dunjaluku {to je li~ilo na prevaru i zavjeru. Jednoga dana kada mu je dodijeljena velika koli~ina imetka, rekli su mu: “Olak{aj ovim vi{kom sebi, svojoj porodici i svojim zetovima.” On se uzruja i protestova: “Za{to mojoj porodici i porodicama moje djece?! Ne, tako mi Allaha! Ne}u prodati Allahovo zadovoljstvo za srodstvo.” Pa su mu rekli: “Pove}aj sebi i svojoj porodici opskrbu i uzmi dobra ovoga svijeta.” On je odgovorio srcem punim imana: “Ne}u da zaostajem iza prvaka nakon {to sam ~uo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: ‘Allah, d`.{., sakupit }e ljude radi obra~una, pa }e do}i vjernici siromasi ubrzano kao kad se golubovi spu{taju.’ Re}i }e im se: ‘Stanite radi obra~una.’ Oni }e re}i: ‘Nemamo

Ashabi Allahovog Poslanika

375

mi polagati nikakve ra~une.’ Zatim }e Allah, d`.{., re}i: ‘Moji robovi su rekli istinu.’ I u}i }e u D`ennet prije svih ljudi.” Veli~ina Se’ida ibn Amira, r.a., vidjela se za vrijeme namjesnikovanja u gradu Himsu gdje je pokazao vrhunac svoje skromnosti i pobo`nosti.

NAMJESNIK HIMSA
Hims je bio jedan od velikih gradova [ama, a zbog svog strate{kog polo`aja bio je veoma va`an za muslimane, koji su na sjeveru osvajali i pro{irivali teritorije. Bilo im je potrebno mjesto u kome }e formirati komandu i postaviti dr`avnu administraciju. Stanovnici Himsa bili su poznati po mnogobrojnim pritu`bama koje su slali halifi. ^esto su pravili urote protiv namjesnika. Hims je nazvan “Mala Kufa” jer su stanovnici ta dva grada bili sli~ne prirode. Kada je Omer, r.a., htio postaviti namjesnika u Himsu, dvoumio se kako da na|e odgovaraju}eg za tu te{ku obavezu. Dugo je tra`io i razmi{ljao i nije na{ao boljeg od Se’id ibn Amira, r.a. Pozvao ga je i predlo`io mu da ide u Hims. Se’id mu re~e: “Vladaru pravovjernih, zar }e{ mene postaviti?” Omer se naljuti i re~e: “Te{ko vama! Natovarili ste mi ovo na vrat, a sada me ostavljate! Tako mi Allaha, ja }u tebe postaviti.” I postavi Se’ida za namjesnika Himsa, pa ga upita: “Ima{ li primanja ili da ti ih ja odredim?” Se’id mu odgovori: “Halifa, ja imam primanja iz dr`avne kase muslimana, ona prelaze moje potrebe pa ne znam {ta da radim s njim.” Se’id ibn Amir, r.a., oti{ao je u Hims. Tamo ga ljudi zavolje{e, osim malog broja koji su ina~e bili poznati po svojim prevrtljivostima, pobunama i mnogim `albama. Omer ibn el-Hattab imao je obi~aj obavezati svoje namjesnike da ispitaju stanje siroma{nih muslimana i da mu napi{u njihova imena kako bi tajno podmirio njihove potrebe. Jedne prilike Omeru je do{la delegacija iz Himsa, pa je tra`io od njih da mu predaju imena siromaha i muhta~a. Oni su mu predali spisak na kome je bilo napisano i ime Se’ida ibn Amira. “Ko je Se’id ibn Amir?”, upita ih Omer. “To je na{ namjesnik”, odgovori{e. Omer im re~e: “Va{ namjesnik siromah!?”

376                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Jedan od njih odgovori: “Jest, tako mi Allaha. Pro|e nekoliko dana, a on u svojoj ku}i ne upali vatru.” Omer na ovo zaplaka i naredi da spreme hiljadu dinara i po{alju Se’idu. Kada ih je Se’id primio, re~e: “Svi smo od Allaha i svi se Njemu vra}amo.” Se’idova se `ena iznenadi njegovu govoru, kao da ga je zadesila nezgoda, pa sa`aljivo upita: “Se’ide, {ta ti je?” On joj odgovori: “Do{ao mi je dunjaluk pa mi pokvari ahiret. U{la smutnja u moju ku}u.” Ona mu, ne znaju}i za dinare, re~e: “Oslobodi je se.” Pa joj on re~e: “Pomozi mi.” Porazgovara s njim vjerna mu supruga, pa stavi{e dinare u malu kesu i zadu`i{e nekoga da ih podijeli siroma{nim muslimanima, udovicama, djeci siro~adi i besku}nicima. Omer ibn el-Hattab, r.a., do|e u Hims da vidi kako je namjesnik i ostali ljudi. Kada je stigao, do|e mu delegacija koja je ispitivala rad namjesnika, `ale}i se na postupke Se’ida ibn Amira i njegovo neizvr{avanje obaveza. Omer, r.a., zakaza sastanak sa namjesnikom i onima koji se `ale na njega. Jedan, u ime svih njih, progovori: “Vladaru pravovjernih, zbog ~etiri se stvari `alimo na njega. Prvo: ne dolazi nam izjutra skoro do podne; drugo: kad ga nave~e ne{to trebamo, zovemo ga, a on nikome ne odgovara; tre}e: dva dana u mjesecu nema ga nikako; i ~etvrto je stanje u koje zna zapasti, a ono nas uzrujava i brine; naime s vremena na vrijeme odluta u mislima kao da nije pri svjesti.” ^ovjek koji je govorio sjede, a Omer se okrenu Se’idu i upita ga: “Ima{ li ~ime da se odbrani{?” Se’id ustade i re~e: “Tako mi Allaha, prezirao sam spominjati razloge, ali evo moram. [to se ti~e toga {to im ne izlazim skoro do podne, moja porodica nema sluga pa ja mijesim tijesto i kuham hljeb, zatim uzmem abdest i klanjam duha-namaz, a onda iza|em; nikome ne odgovaram no}u jer sam se njima stavio na raspolaganje danju, a no} sam ostavio samo za ibadet Allahu, d`.{.,; {to se ti~e dva dana u mjesecu u kojima im se uop}e ne pojavljujem, to je zbog toga {to nemam sluga da mi peru odje}u niti druge odje}e da se presvu~em, pa po{to je ja operem, ~ekam da mi se osu{i, pa tek krajem dana iza|em. I na kraju, zaista, s vremena na vrijeme odlutam u mislima jer sam prisustvovao ubistvu Hubejba ibn Adijja el-Ensarija, r.a., a tada sam bio mu{rik. Kurej{ije su ga vezale za stablo drveta, rezali mu tijelo i govorili: ‘Bi li volio da je Muhammed na tvom mjestu, a da si ti slobodan?’ On im je odgovorao: ‘Tako mi Allaha, ne bih po`elio da sam sa svojom porodicom siguran i miran, a da

Ashabi Allahovog Poslanika

377

Muhammeda ubode trn.’ Tako mi Allaha, nikad se nisam sjetio tog dana kad mu nisam pomogao, a da ne pomislim da mi Allah ne}e oprostiti, pa se stresem boje}i se Allahove kazne i zamislim se o tome da dugo ne mogu do}i sebi.” Omer na ovo izrazi svoje veliko odu{evljenje, a zatim re~e: “Hvala Allahu, d`.{., Koji nije dozvolio da zaklju~im na osnovu vanj{tine.”

PRESELJENJE NA AHIRET
Dvadesete godine po Hid`ri Se’id, r.a., preseli svome Stvoritelju, slijede}i ~asne muslimane prethodnike. Bio je ~istog duha, ~iste du{e, ~vrstog imana. Ostavio je iza sebe uspomene namirisane bogobojazno{}u, skromno{}u i borbom na Allahovom putu. Neka se Allah smiluje Se’id ibn Amiru, bio je jedan od stupova veli~anstvene gra|evine islama.

GALIB IBN ABDULLAH, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Galib, sin je Abdullahov, a on sin Musirov, a on D`’aferov, a on Kelbov, a on Avfov, a on K’abov, a on Amirov, a on Lejsov, a on Bekrov, a on Abdu-Menafov, a on je sin Kenana el-Kenanijja el-Lejsijja.

LI^NOST
Galib ibn Abdullah ubraja se me|u najve}e i najslavnije ashabe Muhammeda, s.a.v.s., na koje se Poslanik, a.s., oslanjao u ratnim pohodima. Ratno iskustvo stekao je u svome plemenu El-Kenane, jo{ u ranoj mladosti. Pleme El-Kenane vodi porijeklo od loze Kurej{ija, a bili su smje{teni zapadno od Medine, prema moru. Trgova~ki karavani prolazili su pored njih, a oni su im jem~ili za{titu u zamjenu za odre|enu sumu novca, ili su napadali karavane koji ne bi tra`ili za{titu i koji su odbijali pla}anje. Tako je Galib odrastao u stalnim ratovima. Nau~io je jahanje, kori{tenje oru`ja, strategiju napada i povla~enja, a poznavao je i plivanje. Posjedovao je vrlo lijepu narav, ponosito srce, samopouzdanje i smjelost. Imao je o{tru pronicljivost i o{troumnost, ~vrste i smirene nerve. Bio je jedan od najhrabrijih jaha~a i najsmjeliji u borbi. Bija{e visok, mr{av, bijeloga tena koji je naginjao `utoj boji, izdu`enoga lica, ravnomjerno razvijenog tijela, upalih o~iju. Imao je kukast nos i visok glas tako da se ~uo iz daleka. Bio je poznat po svojoj gostoljubivosti, potpori i pomo}i nevoljnicima i muhta~ima.

380                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

PRIMANJE ISLAMA
U po~etku, Galib nije ni{ta znao o islamskom pozivu, a nije ~uo ni da je jedan dio stanovnika Medine dao prisegu Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i da su u{li u islam. Ni “Prva” ni “Druga prisega” nisu podstakle Galiba na dini-islam. Tek nakon Bitke na Bedru i pobjede muslimana, Galib je po~eo razmi{ljati o ovom ~ovjeku koji poziva milosti i ljubavi, dobru i pravdi, obo`avanju Jednog Jedinog Boga. Tako je, zajedno sa grupom ljudi iz svoga naroda koji su se uputili prema Medini, i on krenuo da se sretne sa Poslanikom , s.a.v.s., i izjavi svoje primanje islama.

POVJERENIK ODGOVORNIH POSLOVA
Galib ibn Abdullah odlazio je stalno iz svoga mjesta u Medinu i tamo sticao vjersku naobrazbu, pamtio ^asni Kur’an i sjedio sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. Nakon odre|enog vremena, stigli su plodovi njegove da’we: pleme Benu-Kenane je prihvatilo islam, ~ime se jo{ vi{e oja~a dini-islam. Poslije toga, Galib se nastanio u Medini, odazivaju}i se pozivu u d`ihad kada god bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., po{ao u ratni pohod. Stanovao je predgra|u Medine, u plemenu Benu-Abd, koje je ina~e bilo saveznik Kurej{ija. Savjetovali su se sa Kurej{ijama u pogledu njihovih potreba i udovoljavali njihovim zahtjevima. Jednoga dana, Poslanikov, s.a.v.s., sluga Jesar primijetio je da je Benu-Abd stupilo u kontakt sa Kurej{ijama i da se broj njihove stoke naglo pove}ao. To mu je zapalo u o~i i shvatio je da tu ima ne{to sumnjivo - pobojao se da ne spremaju ne{to protiv muslimana. Oti{ao je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao mu: “Bo`iji Poslani~e, vidio sam ne{to kod Benu-Abda, kao da kuju kakvu zavjeru. Pove}ao im se broj stoke, a ljudi su im postali osori i grubi.” Poslanik, s.a.v.s., naredio je da se opremi odred vojske, a kao njihovog pretpostavljenog imenovao je Galiba ibn Abdullaha. Bilo ih je stotinu dvadeset. Naredio je da ih napadnu i da razbiju njihove redove, a da pojedince od njih ubiju. Galib ibn Abdullah poveo je izvidnicu, a kada je pala no}, napali su pleme Benu-Abd i brzo ih savladali. Porobili su ih i vratili se zajedno sa plijenom i stokom u Medinu. Tako|er, jednog dana do Poslanika, s.a.v.s., do{la je vijest da su neki ljudi iz plemena Benu el-Melluvah sklopili savez sa Kurej{ijama, pa je pozvao Galiba ibn Abdullaha i odredio ga za vo|u nekoliko desetina ljudi. Naredio im je da napadnu Kedid, mjesto njihovog prebivali{ta. Oko ikindije toga dana, idu}i prema Kedidu, sreli su El-Harisa ibn

Ashabi Allahovog Poslanika

381

Malika ibn el-Bersa ibn el-Lejsija koji je bio iz Galibova naroda, pa su ga zarobili. El-Haris je upitao Galiba: “[ta ti je, za{to me zarobljava{? Do{ao sam kao musliman.” Svojim govorom je nagla{avao da je krenuo u Medinu, da izjavi primanje islama, pa mu Galib odgovori: “Ako si zaista do{ao kao musliman, ne}e ti nauditi ako bude{ zarobljen jedan dan, a ako bude{ ne{to drugo, tada }emo biti sigurni ko si ustvari.” Naredio je da ga zave`u i da postave sna`nog stra`ara kraj njega. Stra`aru je izri~ito naredio: “^uvaj ga dok se ne vratimo, ako ti se bude opirao, odsijeci mu glavu.” Muslimani su nastavili putem Kadida sve dok nisu stigli do mjesta sa koga im je bila omogu}ena kontrola nad izdajnicima. Tu su ostali do no}i, jer je no}, kod Galiba, najbolje vrijeme za napad. Napali su Benu el-Melluvah iznenada i nanijeli im ogromne gubitke. Veliki broj su ih ubili i ranili, a na kraju, ostatak rastjerali. Zatim su potjerali stoku i deve i krenuli prema mjestu gdje su ostavili El-Harisa i stra`ara. Preostali ljudi iz Benu el-Melluvaha tra`ili su pomo}. Vikali su tako glasno da je eho odzvanjao cijelim podru~jem. ^uli su ga stanovnici El-Melluvaha te po`uri{e ne bi li stigli Galiba. Umalo da sustignu Galiba i njegovu vojsku, kad u momentu pade jaka ki{a pa pote~e prava bujica vode dolinom Kedid koja napravi prepreku i sprije~i ih da stignu muslimane. Zastali su nemo}ni da i{ta urade i srditi posmatrali Galiba i vojsku kako nose plijen i tjeraju stoku ispred sebe. Galib je stigao do mjesta gdje je ostavio svog druga i stra`ara, pa ga je poveo sa sobom kao pratioca prema Medini. Od radosti je govorio: “Pobjeda! Pobjeda!”, a mud`ahidi su ponavljali za njim. Bila je to parola u njihovim pohodima, Allah neka ih nagradi za svaki njihov korak.

ISKU[ENJE
Bo`iji Poslanik, s.a.v.s., uvidio je veli~inu Galibove iskrenosti prema vjeri i njegovu borbenost, snagu i dobru strategiju u borbi. Iste godine u osmom mjesecu po Hid`ri, poslao ga je u pohod na Benu-Murre, nakon {to je opremio odred vojske i za vo|u postavio Usamu ibn Zejda ibn Harisa. Usame je bio na ~elu odreda, do njega Galib ibn Abdullah, a iza njih muslimani sve dok nisu do{li nadomak prebivali{ta Benu-Murre. Napali su ih neo~ekivano, rastjerali ih i pobili ve}inu njihovih ljudi, dok su ostale zarobili. Me|u borcima Benu-Murre bio je njihov saveznik Murdas ibn Nehik, koji je ubio veliki broj muslimana. Po{to je pora`eno pleme Benu Murre, on je pobjegao, pa su ga Usame i Galib tjerali dok ga nisu uhvatili. Stali su mu iznad glave, a on im re~e: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha.” Usame ovako prenosi detalje tog doga|aja: “Nakon {to je narod bio pora`en, vidio sam

382                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

~ovjeka nevjernika koji je ubio veliki broj muslimana. Pri{li smo mu ja i Galib ibn Abdullah, zamahnuli na njega sabljama, a on tada re~e: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Bo`iji Poslanik.” Nismo ga ostavili dok ga nismo ubili. Kada sam prenio Poslaniku, s.a.v.s., {ta se desilo, lice mu se promijeni, pa re~e: “Usame, nije bilo na tebi da ubije{ onoga kome je Allah Bog.” Usame se kajao zbog ubistva Murdasa, kao {to se kajao i Galib. Svoje vrijeme provodio je klanjaju}i i tra`e}i oprosta od Allaha, d`.{. Pre`ivljavao je te{ko isku{enje; nije znao {ta da ~ini. Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odlu~io osloboditi Meku, potra`io je Galiba i naredio mu da ispita i izvidi put do Meke, u prethodnici muslimana. Galib je uvidio da je Poslanik, s.a.v.s., zadovoljan s njim i krenuo je na ~elu probranih konjanika muslimana, vje{tih i iskusnih na putu. Tokom puta, redovno je slao Resulullahu, s.a.v.s., ~ovjeka koji ga je obavje{tavao o stanju na putu. Meka je osvojena, a Galib je bio postojan na polju d`ihada sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. Tako|er na Hunejnu, zabilje`en je veliki spomen na Galiba ibn Abdullaha, r.a.

JUNAK EL-BUVEJBA
Galib ibn Abdullah bio je mud`ahid koji se borio svojim imetkom i svojim `ivotom na putu Uzvi{enoga Allaha. Nakon {to je Poslanik, s.a.v.s., preselio na ahiret, do{ao je Ebu-Bekr es-Siddik, r.a., kao njegov nasljednik u upravi nad muslimanima. U prvom periodu njegove vladavine neka arapska plemena odmetnula su se od vjere. To je bila velika opasnost koja je prijetila jedinstvu Arapskog poluotoka pod okriljem dini-islama. Halifa je odlu~io boriti se protiv njih, pa je poslao vojsku u sve dijelove Arapskog polutoka da ugu{e taj pokret i njegove vo|e. Allah je pomogao Svoju vjeru; na ~itavom Poluotoku suzbijen je otpadni~ki pokret i sa~uvano je njegovo jedinstvo pod okriljem islama. Kada je suzbijen otpadni~ki pokret i uspostavljen mir, halifa je po~eo razmi{ljati o osvajanjima van Arapskog poluotoka. Planirao je osvajanje gradova koji su bili najbli`i, radi {irenja islama u njima. El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani podsticao ga je da krenu na osvajanje gradova Iraka, nakon {to je on ve} izvr{io pojedina~ne napade na Es-Sevad i neke ira~ke gradove, zaplijeniv{i veliki ratni plijen. Zapo~elo je osvajanje gradova Iraka. Halid ibn Velid, r.a., ostvario je velike pobjede i osvojio veliki broj gradova i utvr|enja prije nego mu je halifa naredio da krene prema [amu, gdje je bila potrebna njegova podr{ka u tamo{njim bitkama. U vrijeme Omera ibn el-Hattaba, r.a., muslimani su pogo|eni velikim porazom od Perzijanaca u Bici El-D`isr, u kojoj je vo|a nearapa uspio nadvladati emira islamske vojske Ebu-Ubejdu ibn Mes’uda es-Sekafija. Tada je poginuo veliki broj muslimana, me|u njima i

Ashabi Allahovog Poslanika

383

Ebu-Ubejde. Nakon toga, vo|stvo je preuzeo El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani, koji je napisao Omeru ibn el-Hattabu da ga pomogne velikim odredom mud`ahida. Perzijanci su skupili veliku vojsku na El-Buvejbu, pa je on izrazio bojazan da }e napasti muslimane jakim snagama i povratiti zauzeta podru~ja Iraka. Omer je shvatio veli~inu opasnosti koja prijeti pa je odlu~io pomo}i El-Musennu sa velikim brojem vojske i opreme, kako bi mogao izi}i licem u lice u okr{aj sa Perzijancima. Pomo} je po~ela pristizati, a prvi koji je stigao bio je D`erir ibn Abdullah el-Bed`lijj, na ~elu boraca iz svog plemena Bed`ile. Slijedio ga je Arfed`e ibn Hersem, na ~elu boraca iz Ezda. Poslije njega stigao je Hilal ibn Gullefe et-Tejmijj, na ~elu plemena Er-Rebab. Pomo} je neprekidno stizala, a u Medini je halifa do~ekivao dobrovoljce i upu}ivao ih tamo gdje je smatrao da je nu`no - prema Iraku ili [amu. Kada je stigla delegacija plemena El-Kenane, koje je imalo ~etiri stotine boraca, Omer ibnul-Hattab, r.a., upitao ih je na koju stranu bi voljeli, a oni su odgovorili: “U [am, tamo su na{i prethodnici.” Omer im je rekao: To ste ve} zadovoljili... Irak... Irak. Ra{irite se po gradu u kome je Allah umanjio njegov broj stanovnika i njegovu mo}, i prihvatite borbu protiv naroda koji je izuzetno napredan i razvijen. Mo`da }e vas Allah u~initi nasljednicima, va{im udjelom, pa da `ivite sa onima koji pre`ive od toga naroda. Galib ibn Abdullah osjetio je nemir u svome narodu, pa je ustao i rekao: O rodbino, odazovite se Vo|i muslimana u onome {to tra`i i izvr{ite naredbe. Oni reko{e: “Mi se pokoravamo i izvr{avamo ono {to tra`i Vo|a muslimana.” Pleme Benu-Kenane krenulo je na ~elu sa Galibom ibn Abdullahom, a kada su se sreli sa El-Musennom, pridru`ili su se njegovoj vojsci. Nakon dolaska pomo}i, El-Musenna je stao na ~elo vojske ~iji je broj iznosio oko osam hiljada ljudi. Vijest o koncentraciji muslimana stigla je do Perzijanaca, pa je prema njima krenuo Mihran, na ~elu velike vojske, te je stigao do mjesta El-Buvejb. To je bio kanal za preusmjeravanje toka rijeke Eufrat na kojoj je most koji povezuje dvije obale. S druge strane, nasuprot njih, do{ao je El-Musenna, pa ga je Mihran pitao: “Ili }ete vi pre}i do nas, ili da mi pre|emo do vas?” El-Musenna, r.a., sjetio se prevare Perzijanaca prema Ubejdi u Bici El-D`isr, pa je odgovorio: “Pre|ite vi.” Bilo je vrijeme blagoslovljenog ramazana; El-Musenna se prije po~etka bitke obratio muslimanima: “Vi ste posta~i, a post slabi i umanjuje snagu. Ja smatram da bi trebali prekinuti post, pa da se oja~ate hranom za borbu protiv svoga neprijatelja.” Mihran je pre{ao sa svojom vojskom na drugu stranu rijeke i tu otpo~e bitku. Jurnule su dvije vojske u ravnopravni i smioni okr{aj. El-Musenna je odlu~io pribje}i jednoj novini;

384                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

mud`ahidi }e pro}i krilom, lijevim i desnim, a, tako|er, udarati i u sredinu perzijske vojske, s ciljem njihovog razbijanja iznutra. Galib ibn Abdullah vodio je dio Benu-Kenane i kr~io put, razbijaju}i redove perzijske vojske sve dok nije do{ao do njene sredine. U isto vrijeme, mud`ahidi na desnom i lijevom krilu kosili su svojim sabljama perzijske vojnike. Mihran je uvidio te`inu polo`aja i htio se povu}i sa svojom vojskom na drugu stranu rijeke. Poku{ao je do}i do mosta i pre}i ga, ali ga je El-Musenna ~ekao u zasjedi. Okrenuo se prema Perzijancima i sa vrha mosta ubijao svakog ko mu se pribli`i. U toj bici ubijen je Mihran i njegove velike vojskovo|e, a muslimani su ostvarili veliku pobjedu i pravednu osvetu za muslimanske {ehide u Bici El-D`isr. Bitka “El-Buvejb” smatra se jednom od najve}ih bitaka koje su muslimani vodili protiv Perzijanaca, a koja je imala veliki utjecaj na Bitku “El-Kadisijja.”

EL-KADISIJJA
Nakon bitke “El-Buvejb” pove}ala se ~vrstina muslimana i odlu~nost da osvoje ~itavu Perziju i njen glavni grad, prijestolnicu Kisra. Jezded`ird je pobjesnio kada je ~uo za poraz. Odlu~io je pozvati ljude {irom Perzije kako bi opremio ogromnu vojsku, koja }e protjerati muslimane iz mjesta koja su zauzeli, i vratiti ih na Arapski poluotok. Ljudi su se listom odazivali njegovom pozivu, priklju~uju}i se vojsci na ~ijem je ~elu bio Rustem. Broj ove vojske dostigao je sto dvadeset hiljada ratnika: konjanika, te grupa koja se borila iza slonice. El-Musenna ibn Haris, r.a., poslao je vijesti vo|i muslimana Omeru ibn el-Hattabu, r.a., o velikoj koncentraciji perzijske vojske, spremne da istrijebe muslimane. Tra`io je od njega da pozove muslimane sa ~itavog Arapskog poluotoka u pomo}, prije nego Rustemova vojska krene na njih. Kada je primio Musennino pismo, Omer ibnul-Hattab, r.a., po~eo je tra`iti vo|u koji bi odgovarao za tako te{ku i slo`enu bitku. Stvar je izlo`io najodabranijim ashabima `ele}i njihovo mi{ljenje, pa mu je Abdurrahman ibn Avf, r.a.,rekao: “Na{ao sam ga! Lav sa kand`ama!” “Ko je on?”, upita Omer, r.a. “S’ad ibn Ebu-Vekkas”, odgovorio mu je Abdurrahman. S’ad ibn Ebu-Vekkas, r.a., odre|en je kao vo|a islamske vojske pod ~iju zastavu se prijavilo oko ~etiri hiljade mud`ahida Medine. Kada je S’ad krenuo prema Iraku, Omer ibn el-Hattab, r.a., ispra}aju}i ga, rekao mu je: “Ja sam te odredio da rukovodi{ operacijom u Iraku, pa ~uvaj moju oporuku. Pred tobom je vrlo te`ak i neugodan zadatak koji ne mo`e rje{iti niko osim iskreni. Neka je tebi i onom ko je s tobom cilj hajr, i s hajrom po~ni. Znaj da za sve treba priprema. Priprema za hajr jeste strpljenje, strpljenje na onome {to te sna|e i

Ashabi Allahovog Poslanika

385

ono ti uve}ava bogobojaznost. Znaj da je bogobojaznost u dvije stvari: u pokornosti prema Allahu i ~uvanju od grijeha. S’ade ibn Ebu-Vekkase, nemoj da te obmane ako se ka`e: Daid`a Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s. Zaista, Allah, d`.{., ne bri{e lo{e s lo{im, ve} bri{e lo{e s dobrim. Pa, zaista, izme|u Njega i bilo koga drugog nema nikakve veze, osim da Mu se bude pokorno.” Ispratio je S’ada i mud`ahide Medine s Allahovim blagoslovom. Kada su do{li do sjedi{ta El-Musennine vojske, on je ve} bio preselio svome Gospodaru. S’ad je ujedinio islamsku vojsku, koja je brojala trideset tri hiljade mud`ahida. Me|u njima i tri stotine iz plemena Benu-Kenane, sa vo|om Galibom ibn Abdullahom. Prije po~etka borbe, S’ad ibn Ebu-Vekkas tra`io je od vo|a svoje vojske da podsti~u muslimane na borbu i da im preporu~uju ~vrstinu u okr{aju, pa im je rekao: “Krenite i postupajte s ljudima pravedno, po{tuju}i njihova prava u momentima va{e mo}i i sile. Vi ste pripadnici svoga naroda na ovom podru~ju, arapski pjesnici i njihovi govornici, rije~ vam je zajedni~ka, vi ste njihov spas, vi ste njihovi poglavari. Idite me|u ljude, pa ih podsti~ite na borbu.” Svaki se vo|a obratio svome narodu. Galib ibn Abdullah, obra}aju}i se svome narodu, rekao je: “Ljudi, oslonite se na Allaha u onome u ~emu vas ku{a, od Njega tra`ite, On }e vam pove}ati, Njega molite, On }e vam se odazvati. O skupino Mead, {ta je razlog pa ste se ukopali s va{im konjima na mjestu? Sa vama je ono {to vas ne}e izdati (sablje). Pomislite {ta }e ljudi re}i sutra. Sutra }e pri~ati, pa preuveli~ati, pa prenijeti drugima.” Prije po~etka bitke S’ad se te{ko razbolio. Bolest ga je privezala za postelju, pa se smjestio kraj ravnice El-Kadisijje, blizu mjesta bitke. Dostavio je muslimanima da }e on prou~iti ~etiri tekbira, a da oni po~nu borbu poslije ~etvrtog. Prou~io je ~etiri tekbira, muslimani su krenuli prema Perzijancima, a Perzijanci prema muslimanima. Spojile su se vojske u strahovitom okr{aju. Perzijanci su naprijed potjerali slonicu da bi ubacili strah u srca muslimana. Me|utim, muslimani su znali kako da iza|u na kraj s njom, nakon {to su otkrili njenu slabu ta~ku i na~in na koji }e je ubiti. Galib i pleme Benu-Kenane pokazali su veliko juna{tvo i originalnost. Smjelo i odva`no nastupaju}i, umije{ali su se u redove Perzijanaca i navalili na grupu koja se borila iza slonice. Tako su oslabili njihovu djelatnost i omogu}ili muslimanskim junacima da se bore iza slonova. Opisuju}i borbu svoga naroda na Kadisijji, Galib ka`e: “Boga mi, bili su `estoki prema njima, stalno su ih napadali i udarali sve dok nisu uhvatili i izdvojili slonicu. U tom momentu Tulejha ibn Huvejlid iza{ao je pred jednog od njihovih mo}nika i izazvao ga na dvoboj. Ubio ga je vrlo brzo.” U ovoj bici muslimani su ostvarili veliku i va`nu pobjedu i ubili su Allahovoga neprijatelja, perzijskoga vo|u Rustema.

386                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

PRESELJENJE NA AHIRET
Nakon El-Kadisijje godine su po~ele nadvladavati Galiba ibn Abdullaha, r.a., pa se vratio u Medinu i u njoj se nastanio. Ed`el mu je do{ao u zadnjim danima hilafeta Omera ibn el-Hattaba, r.a. Allah se smilovao Galibu ibn Abdullahu, r.a., povjereniku va`nih zadataka, junaku El-Buvejba. Bio je jedan od stupova veli~anstvene gra|evine islama.

.URAT IBN HAJJAN, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je .urat, a sin je Hajjanov, a on S’alebov, a on Abdul-’Uzzaov, a on sin Habibov, a on Hajjetov, a on sin Rebi’ov, a on je sin S’adov, a on sin Ad`elov, a on Led`imov, a on S’abov, on sin Alijev, a on Bekrov, a on Vaila er-Rebi’a el-Bekrija el-Ad`elija. Bio je saveznik Benu-Sehma Kurej{ija.

OSOBINE
.urat ibn Hajjan odrastao je u okrutnoj i divljoj prirodi pustinje. Njegovo pleme ~inili su Arapi nomadi koji su se selili iz mjesta u mjesto, tra`e}i hranu i vodu za stoku. Zastali su u pustinji Ubelleh, na granici Bahrejna. Podigli su svoje {atore u podru~ju izme|u pustinja El-Hire i El-Enbar prema oblasti Hejt koja je pripadala ira~koj pustinji. Oblast gdje su se smjestili bila je sjeveroisto~no podru~je Arapskoga poluotoka. Tokom mnogobrojnih periodi~nih seoba .urat je stekao veliko iskustvo u poznavanju pustinje, njenih puteva i staza. Bio je najsposobniji vodi~ trgova~kih karavana koji su putovali izme|u Iraka, [ama i Arapskoga poluotoka. Imao je mo} preciznog zapa`anja, jakog pam}enja; nije mu bilo premca u poznavanju puteva i snala`enju na putovanjima kroz pustinju. Bio je srednjega rasta, jake tjelesne konstrukcije, razvijene gra|e i jakih mi{i}a. Pro~uo se po vje{tini jahanja konja i deva; znao je koristiti zvijezde za orijentaciju u no}nim putovanjima. Imao je sme| ten, rijetku kosu, usko lice, sitne o~i, istaknute o~ne jagodice. Bio je veoma lukav i snala`ljiv pa se spretno rje{avao neugodnih situacija. Postao je nadaleko ~uven po poznavanju pustinjskih puteva, pa je Ibn-Hibban, ~uveni histori~ar, napisao: “.urat je, od svih ljudi, najbolje poznavao puteve.”

388                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

EBU-SU.JANOV VODI^
.urat ibn Hajjan bio je saveznik plemena Benu-Sehm el-Kurej{ijj. Zbog svoga polo`aja bio je neprijateljski raspolo`en prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u slu`bi svojih saveznika Kurej{ija. Bio je u dru{tvu onih koji su vrije|ali Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pjevaju}i pjesme pogrdnog sadr`aja pukim izmi{ljotinama i la`ima. Nakon Bitke na Bedru muslimani su shvatili koliko su jaki i u kojoj mjeri je njihovo postojanje stabilno. Ovladali su podru~jem Medine i njene okolice i predstavljali istinsku opasnost koja je prijetila trgova~kim karavanima Kurej{ija. Kurej{ije nisu mogli obustaviti svoju trgovinu prema [amu i Iraku. Tako|er, nisu bili u stanju koristiti put prema [amu koji je prolazio pored Medine zbog straha od muslimana. Bili su u }orsokaku, unervozili su se jer su po~eli tro{iti glavnicu svog imetka. Njihova nevolja se iz dana u dan pove}avala jer su bili ograni~eni u kretanju i nisu imali kuda dalje od Meke. Ebu-Sufjan je sjedio sa Safvanom ibn Umejjom pored Kabe, a sa njima bila je i grupa Kurej{ija, kad Ebu-Sufjan re~e: “Muhammed je sprije~io na{u trgovinu prema [amu, putevi su pod njegovom kontrolom i ne smijemo rizikovati da ne bi na{ imetak pao njima u ruke.” Safvan podr`a {to on re~e i doda: “Ako ostanemo u Meki, potro{it }emo sve {to imamo.” U razgovor se umije{a Zem’a ibn Esved i re~e: “Ja }u vas uputiti na ~ovjeka koji }e vas voditi, Ned`dom, koji, kada bi i{ao `mire}i, ne bi zalutao.” Pa je Safvan upitao: “Ko je on?” “.urat ibn Hajjan”, re~e Zem’a. Ebu-Sufjan i Safvan pozvali su .urata u Meku, objasnili mu o ~emu se radi i ponudili mu da ga unajme da im bude vodi~ prema [amu, ali da putuju novim putem, a ne putevima kojima putuju ljudi i putevima koji su poznati. .urat je prihvatio njihovu ponudu i ostao u Meki nekoliko dana dok su Kurej{ije spremile stvari i robu za trgovinu. Roba je bila u srebru. Po~etkom zime krenu{e putem koji prolazi dolinom Zi Irek. Muslimani su izveli brz i neo~ekivan napad na karavan i primorali vo|e Kurej{ija da bje`e, ostavljaju}i karavan i sve {to je on nosio. Zaplijenili su ga, a Zejd ibn Haris, zapovjednik muslimanske izvidnice, zarobio je .urata ibn Hajjana. Zejd, i ostali koji su bili s njim, vratili su se u Medinu, zaplijeniv{i veliko bogatstvo, toliko da je petina bila dvadeset hiljada dirhema. Ostale ~etiri petine podijeljene su izme|u u~esnika u izvidnici. Jedan je ensarija vidio .urata ibn Hajjana zarobljenog, a u d`ahilijetu mu je bio prijatelj,

Ashabi Allahovog Poslanika

389

pa ga je .urat upitao: “Brate Arape, reci mi {ta da radim? [ta }e biti sa mnom?” Ensarija mu je odgovorio: “Primi islam, spasit }e{ se - Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne ubija vjernike.” Kada je .urat doveden pred Resulullaha, s.a.v.s., obznani svoje primanje islama, pa ga on (Poslanik, s.a.v.s.,) oslobodi i posla njegovom narodu.

KUREJ[IJSKI UHODA
.urat se vratio u svoje pleme skrivaju}i svoju vjeru i pripadnost islamu. Nastavio je `ivjeti prija{njim na~inom `ivota: jednom bi bio vo|a nekog od trgova~kih karavana, a drugi put bi odlazio u Meku, od Kurej{ija bi primao nadoknadu za usluge koje im je ~inio... Kurej{ije nisu umanjivale svoje neprijateljstvo prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., jer Bitka na Uhudu nije otklonila njihovu `elju za osvetom i nije im pru`ila ono ~emu su se nadali i {to su pri`eljkivali. Zato se dado{e u pripremu napada na Medinu, a pozva{e sva arapska plemena koja su im bila saveznici. Sa jevrejima iz Medine napravili su podao i prljav plan o uni{tenju muslimana, koji se sastojao od nekoliko ta~aka: - da Kurej{ije krenu iz Meke sa saveznicima i velikom vojskom pod vo|stvom Ebu-Sufjana; - da se Benu-Gatafan priklju~i kurej{ijskoj vojsci kada ona do|e do predgra|a Medine; - da jevreji izazovu probleme i sva|u sa muslimanima u unutra{njosti Medine, stvaraju}i tako atmosferu straha i nereda. Da sakriju `ivotne namirnice i da istovremeno spale poljoprivredne proizvode muslimana. Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., saznao za veliku spremu Kurej{ija i okupljanje ljudi oko njih, obavijestio je o tome muslimane. Selman el-.arisi predlo`io je da se iskopa hendek (kanal) oko Medine. Kurej{ije su, sa saveznicima, krenuli prema Medini. Priklju~ila su im se i ostala plemena koja su bila s njima u savezu. Ova bitka je zbog toga poznata pod nazivom “Savezni~ka bitka”. Kada su mu{rici stigli do predgra|a Medine i vidjeli kanal, zbunjeni, zaustavi{e pokret; ulogorili su se izvan Medine. Ebu-Sufjan razmatrao je situaciju i poku{avao na}i prolaz preko kanala kako bi u{ao u Medinu. Za to mu je bio potreban iskusan ~ovjek. Pozvao je .urata ibn Hajjana i ponudi mu veliku svotu novca da kao uhoda ode i sazna vijesti o muslimanima iz Medine, a usput da potra`i mjesto preko kojeg se mo`e pre}i iskopani hendek. .urat ibn Hajjan krenuo je prema Medini, ali je odmah pao u ruke muslimana, koji su bili

390                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

pripravni, pa`ljivi i oprezni. Odveden je pred Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., koji naredi da ga ubiju. Tada .urat re~e: “Ja sam musliman.” Poslanik, s.a.v.s., pogledao ga je, `elio je prema njemu biti milostiv i oprostiti mu gre{ku koju je u~inio. Tihim glasom molio je da u .uratu bude dobra. Naredio je da se pusti iz okova i rekao: “Pojedine ljude prepu{tamo njihovom vjerovanju. Od njih je .urat ibn Hajjan.”

^ESTITI VJERNIK
Poslije zarobljeni{tva i nakon {to mu je Resulullah, s.a.v.s., oprostio, prepustiv{i ga njegovom vjerovanju, .urat se vratio svome plemenu. Njegovo vjerovanje se ustabililo i postalo iskreno, `elio je biti u muslimanskoj vojsci pa se preselio u Medinu i u njoj se nastanio. U~io je osnove vjere i produbljivao svoje znanje, izvr{avaju}i sve {to bi mu naredio Allahov Poslanik, s.a.v.s. Za .urata je poseban dan bio kada je trgova~ki karavan Kurej{ija krenuo prema Iraku. Allahov Poslanik, s.a.v.s., dobio je obavje{tenje o njemu, pa je spremio izvidnicu i za njenog zapovjednika odredio Zejda ibn Harisa. .urata ibn Hajjana odredio je kao vodi~a. Krenuo je .urat ispred Zejda pokazuju}i put, a od velike radosti bio je sav ustreptao; Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je zadovoljan s njim i povjerio mu je ovu odgovornost. Stigli su do mjesta koje se zvalo Ajs, a koje je od Medine udaljeno ~etiri no}i putovanja. Tu su izveli napad na karavan, oduzeli su robu koju je on nosio i zarobili nekoliko ljudi iz njegove pratnje. Jednom prilikom je .urat sa Ebu-Hurejrom i Rid`alom ibn Anfevom bio kod Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., na nekom savjetovanju. Kada su iza{li, Allahov Poslanik, s.a.v.s., re~e ashabima: “Zaista je zub kutnjak jednog od ovih u vatri ve}i od Uhuda, a sa njim je izdajnik.” Kada je za ovo ~uo, .urat se mnogo zabrinuo i prestravio da on nije onaj o kome je Resulullah, s.a.v.s., govorio. Me|utim, Rid`al ibn Anfeve priklju~io se Musejlemi el-Kezzabu, la{cu i odmetniku, a .urat i Ebu-Hurejre, r.a., pado{e licem na tle, u~iniv{i sed`du zahvale Allahu, d`.{. Musejlema ibn Habib el-Kezzab jo{ je za vrijeme `ivota Poslanika, s.a.v.s., tvrdio za sebe da je poslanik. To se {irilo me|u ljudima, a broj njegovih pristalica je naglo rastao. Sumame ibn Esal bio je jedan od vo|a Benu-Hanife, koje je ve}inom bilo uz Musejlemu, ali on je uspio sa~uvati svoje vjerovanje. Zbog toga je Resulullah, s.a.v.s., poslao .urata do Sumame i tra`io od njih da ubiju Musejlemu. Me|utim, oni ovo ne uspje{e izvesti jer su ga njegove pristalice dobro ~uvale. .urat se vratio u Medinu, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., ga je ve} bio zavolio; `elio ga je nagraditi za mnogobrojno dobro koje je u~inio islamu pa mu je dodijelio komad zemlje u oblasti El-Jemame. Adijj ibn Hatim, r.a., govorio je poslije da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., dodijelio .uratu, r.a., zemlju u El-Jemami od koje je godi{nji prihod bio ~etiri hiljade i dvije stotine dinara.

Ashabi Allahovog Poslanika

391

Nakon smrti Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., Ebu-Bekr, r.a., postao je halifa muslimana. I u ratovima koje su muslimani vodili protiv odmetnika, .urat se borio iskreno i sa ~vrstim imanom, ne prezaju}i od smrti.

U VOJSCI PREMA IRAKU
Poslije rata protiv odmetnika i uni{tenja pobune, Arapski je poluotok povratio svoj mir i jedinstvo u okrilju islama. Halifa je po~eo razmi{ljati o osvajanju susjednih dr`ava i {irenju vjere u njima. El-Musenna ibn Harise e{-[ejbani nagovarao je halifu da mu dozvoli osvajanje prema Iraku, na {to je halifa pozitivno odgovorio i odlu~io ga dogledno vrijeme pomo}i s velikom muslimanskom vojskom. .urat je bio prvi dobrovoljac jer je vjerovanje plamtjelo u njegovom srcu, a jo{ za vremena `ivota Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., preselio se u Medinu s ciljem da bude obi~ni vojnik islamske vojske. Bio je jedan od ~etverice koji su se preselili u Medinu iz ljubavi prema d`ihadu. Katade je rekao: “Iz Bekr ibn Vaila su ~etverica ljudi u~inila hid`ru; dvojica od Benu-Sedusa: Esved ibn Abdullah, stanovnik Jemame, i Be{ir ibn Hasasije, Amr ibn Taglib iz plemena Nimr ibn Kesit i .urat ibn Hajjan iz plemena Benu-Ad`el.” .urat, r.a., priklju~io se vojsci kojom je zapovijedao Halid ibnul-Velid, r.a. Kada je stigao u mjesto gdje je bio Musenna ibn Haris, Halid je preuzeo komandu nad cjelokupnom islamskom vojskom i krenuo u osvajanja zapanjuju}om brzinom. Pred njim pado{e gradovi Mezar, Amgi{ija, Ulis i Hira. Potom je halifa Halidu ibnul-Velidu izdao naredbu da ide prema [amu, gdje je bio potreban zbog svojih izuzetnih vojnih sposobnosti. Sa sobom je trebao povesti polovinu vojske, a drugu polovinu ostaviti pod zapovjedni{tvom El-Musenne ibn Harisa. Po~eo je razdvajati zapovjednike i vojsku, odabiru}i u svoju vojsku sve istaknute ashabe i velike vojskovo|e. Musenna je to odbio, tra`e}i da se izvr{i halifina naredba. Tako, dvojica vojskovo|a uze{e prozivati po imenima ko }e i}i sa Halidom, a ko ostati sa Musennom. Kada je red do{ao na .urata ibn Hajjana, Halid ibnul-Velid htjede ga uzeti u svoju vojsku, ali je Musenna bio uporan da ga zadr`i kod sebe, pa Halid pristade. Ovo je jedan od pokazatelja va`nosti .uratovog prisustva u okr{aju, zbog njegove brzine kretanja, mudrosti prilikom susreta sa neprijateljem i na~ina vo|enja borbe. Halid je oti{ao na front prema [amu, a El-Musenna je nastavio osvajanja prema sjeveru gdje se odvi velika bitka kod mjesta Buvejb. Ova je bitka imala velik zna~aj za nastavak daljih osvajanja. Musenna je poslije ove bitke nastavio napredovati prema sjeveru sa veoma jasnim ciljem: oslobo|enje svih gradova od krajnjeg sjevera do krajnjeg juga i uklanjanje perzijskog uticaja. Jedno odre|eno vrijeme El-Musenna bio se stacionirao u Enbaru, a kada

392                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

odlu~i da nastavi napredovanje prema sjeveru, za zamjenika i zapovjednika u Enbaru ostavi .urata ibn Hajjana. Nakon tih osvajanja Musenna se vratio u Enbar, a .urata ibn Hajjana i Utejbu ibn Nehasa poslao je da nastave zadatak koji je on zapo~eo. Trebali su napasti plemena Benu-Tagleb i Nimr koja su `ivjela u Sifrinu i njegovoj okolici. .urat i Utejbe su sa svojim ljudima napali na podru~je Benu-Tagleba u Sifrinu, ~iji stanovnici pobjego{e preko rijeke, `ele}i se utvrditi na poluotoku koji je pripadao sjevernom Iraku. .urat i Utejbe su ih slijedili i stigli kod rijeke. Jedan dio njih natjerali su u vodu, dovikuju}i im: “Potop! Potop!” .urat i Utejbe bodrili su muslimane na borbu protiv mnogobo`aca, govore}i im: “Potop - za vatru!” Time su podsje}ali Benu-Tagleba na ono {to su oni u~inili kada su napali u doba d`ahilijeta na plemena Benu-Bekr ibn Vail i Ad`el i zapalili ljude u tamo{njoj {umi. Kada je halifa saznao {ta su .urat i Utejbe uradili, pozvao ih je u Medinu i izvr{io istragu nad njima zbog njihovoga govora. Opravdali su se, kazav{i da je to ra{irena izreka, a nikako zbog d`ahilijetske i paganske osvete. Na istinitost svoga govora zakleli su se nakon ~ega halifa prekide dalja ispitivanja. Ostali su kratko vrijeme u Medini, a zatim se vratili na front prema Iraku i Perziji, u vojsku kojom je zapovijedao S’ad ibn Ebi-Vekkas. .urat, r.a., bio je zapovjednik jednoga odreda u S’adovoj vojsci, a bio je i jedan od ~lanova delegacije koju je S’ad poslao da se sastane s Jezded`irdom, perzijskim kraljem, u cilju poziva u islam ili pristanka na izdvajanje d`izje. .urat je u~estvovao na Kadisijji i tamo se pokazao kao hrabar i neustra{iv mud`ahid. Nakon osvajanja El-Medaina i Mosula pred muslimanima je bio Tekrit, mjesto udaljeno dvije stotine dvadeset kilometara od El-Medaina. Halifa je naredio S’adu ibn Ebu-Vekkasu, r.a., da organizira vojsku i da je uputi prema Antaku u Tekrit, napisav{i mu: “Prema Antaku po{alji Abdullaha ibn Mu’temma. U prethodnici po{alji Rebijja ibn el-Efkela el-Anzija. Za zapovjednika desnoga krila vojske postavi El-Harisa ibn Hassana Zuhlija, a na lijevom krilu .urata ibn Hajjana el-Ad`lija. U za{titnicu uvrsti Hani’a ibn Kajsa, a za zapovjednika konjice odredi Arfed`u ibn Mersemu. Pa ako poraze neprijatelja, neka Abdullah ibn Mu’temm po{alje ibn Efkela Anzija prema Hasninu.” Svi zapovjednici vojske u Bici na Tekritu bili su iz plemena Bekr ibn Vail i borili su se skupa na Kadisijji. Vojska pod zapovjedni{tvom Abdullaha ibn Mu’temma krenula je prema Tekritu i stavila ga pod opsadu ~etrdeset dana. U gradu su bili utvr|eni Arapi plemena Tagleb, Nimra i Ijad, a s njima rimska vojska i Perzijanci. Nakon tog dugog kontinuiranog opsijedanja muslimani su uspjeli iscrpiti i izmoriti neprijatelja i osvojiti grad. Potom je osvojen Mosul, a nakon Mosula osvojen je i prvi grad u Perziji koji se zvao D`elula. .urat je zapovijedao lijevim krilom islamske vojske u ovim uspje{nim osvajanjima.

Ashabi Allahovog Poslanika

393

PRESELJENJE NA AHIRET
Poslije osvajanja D`elule, .urat ibn Hajjan, r.a., vratio se u Kufu i u njoj sagradio ku}u, u kojoj je stanovao sa svojom porodicom. Imao je komad zemlje u Bahrejnu koji mu je donosio veliki prihod. U zadnjim danima svoga `ivota posvetio se ibadetu u mesd`idu i izu~avanju Kur’ana. Smrt ga je zatekla u ku}i halife Osmana ibn Affana, r.a. Ukopan je u Kufi. Neka se Allah, d`.{., smiluje .uratu ibn Hajjanu, iskrenom vjerniku i mud`ahidu.

HUZEJ.E IBN EL-JEMAN, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Huzejfe, sin je Haslov, a on sin D`abirov, a on Amrov, a on Rebi’in, a on D`ervin, a on El-Harisov, a on Mazinov, a on Abesov, a on Gatafana Ebu-Abdullaha el-Abesijja. Nadimak mu je bio El-Jeman, a dobio ga je po svome ocu Haslu el-Jemanu.

LI^NOST
Huzejfe je bio nadaren inteligencijom i razborito{}u, {to je ~esto koristio da iz tegobnih i te{kih situacija iza|e kao pobjednik. Allah, d`.{., dao mu je neobi~nu sposobnost da ~ita sa lica ljudi i prodire u nijhove du{e i misli. O tome nije govorio drugima, strogo je ~uvao za sebe ono {to uo~i kod ljudi. Svu svoju sposobnost i nadarenost bija{e podredio slu`bi islamu {to je zna~ajno pomoglo Allahovome Poslaniku, s.a.v.s., u njegovoj Misiji dostavljanja ~iste vjere i u~vr{}enju njenih temelja. Bija{e svijetla lica, srednje gra|ena tijela, vitka stasa, smiren, dubokoga pogleda. Bio je otvoren i jasan kada bi izlagao svoje mi{ljenje. Ako bi kod sagovornika primijetio dvoli~nost, o{tro bi ga prekorio, bez ljubaznosti i okoli{anja.

396                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

PRELAZAK NA ISLAM
Huzejfe, r.a., odrastao je u ku}i u kojoj se sreo sa islamom dok je bio jo{ dijete. Njegov otac i majka bili su me|u prvima koji prihvati{e islam. Otac mu je jedan od deseterice iz plemena Benu-Abes koji su do{li iz Medine do Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pred njim primili islam i zarekli mu se na vjernost. [to se ti~e nadimka El-Jeman, kojim su zvali njegovog oca, on je vezan za doga|aj kada je on ubio jednoga ~ovjeka iz svoje rodbine u Meki. Pobjegao je u Medinu i tamo sklopio savez sa Benu Abdel-E{helom, jednim ensarijskim plemenom. Plemena ensarija su ina~e porijeklom iz Jemena, te tako ga njegovi zbog njegove veze sa ovim plemenom, prozva{e El-Jeman. Jedan period nije mogao u}i u Meku jer mu je to njegov rod zabranio, pa su poslije povukli ovu zabranu. Huzejfe je pri`eljkivao da vidi Vjerovjesnika, s.a.v.s., od malih nogu. Tako je jednom oti{ao u Meku i tamo se sreo s njim. Pitao ga je: “Jesam li ja muhad`ir ili ensarija, o Allahov Poslani~e?” “Ako `eli{, ti si ensarija, a ako `eli{, ti si od muhad`ira”, odgovorio mu je Poslanik. “Kad je tako, onda sam ensarija, o Poslani~e!” Po ovome slu~aju je Huzejfe, r.a., poznat kao Mekelija porijeklom, a Medinlija po mjestu `ivljenja. Od toga je dana po~eo Huzejfin plemeniti pohod putem islama. Na njemu je stalno bio uz Allahovoga Poslanika, s.a.v.s.

OBE]ANJE I ISPUNJENJE
Huzejfe, r.a., bio je iskrena li~nost; mrzio je dvoli~nost i bio principijelan kada ne{to ka`e. Dr`ao se onoga {to bi rekao i po cijenu vlastitoga `ivota. U~estvovao je u svim va`nijim doga|ajima u kojima je bio i Allahov Poslanik, s.a.v.s., osim Bitke na Bedru. On i njegov otac izostali su iz te bitke. Ovaj slu~aj nam pokazuje Huzejfinu iskrenost i dosljednost u ispunjavanju ugovora i rije~i obe}anja. Naime, kad su se kurej{evi~ki mu{rici uputili u bitku protiv Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., poznatu kao ”Bitka na Bedru”, Huzejfe i njegov otac spremi{e se i krenu{e da se priklju~e muslimanskim redovima. Na putu su im se isprije~ili Kurej{ije i nisu ih htjeli ostaviti sve dok im ne obe}aju da ne}e u~estvovati u redovima vojske Poslanika. Huzejfe, r.a., prepri~ao je ovako taj doga|aj: ”Nije me sprije~ilo od prisustva na Bedru ni{ta drugo osim doga|aj sa Kurej{ijama. Ja i otac bili smo izvan Medine pa su nas presreli

Ashabi Allahovog Poslanika

397

Kurej{ije i rekli nam: “Gdje ste namjerili?” Rekli smo: “U Medinu.” Oni reko{e: “@elite se priklju~iti Muhammedu?!” Odgovorili smo: “Ne `elimo ni{ta drugo nego da do|emo u Medinu!” Nisu nas htjeli pustiti sve dok nisu uzeli od nas obe}anje da ne}emo pomo}i Poslanika, s.a.v.s., protiv njih i da se ne}emo boriti u redovima njegove vojske. Tek su nas tad pustili da nastavimo na{e putovanje. Kad smo stigli do Poslanika, obavijestili smo ga {ta se desilo i upitali ga: “[ta da radimo?” Odgovorio nam je: “Ne kr{ite dato obe}anje, a tra`ite pomo} Allaha, d`.{., protiv njih.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., sa svojim principijelnim dr`anjem punim istine i povjerenja, nije mogao dopustiti da se kr{e ugovori i obe}anja. Od Huzejfe i njegovog oca tra`io je da ispune obe}anje (bez obzira {to su ga dali smrtnim neprijateljima islama i muslimana) i da se utje~u Allahu, d`.{., od mu{rika.

TEGOBNA NESRE]A
Isku{enje koje je do`ivio Huzejfe, s.a.v.s., u svome `ivotu neuporedivo je sa bilo ~im {to ~ovjek mo`e do`ivjeti. Bje{e to na dan Uhuda. Poslanik, s.a.v.s., rasporedio je muslimane na borbene polo`aje. @ene i djeca su skupljeni i smje{teni u tvr|avu, a starijim ljudima, naoru`anim kopljima, nare|eno je da im budu stra`a. Me|u njima su bili i Huzejfin otac El-Jeman i Sabit ibn Vak{. Kada se bitka zao{trila, obuzelo je ushi}enje El-Jemana i Sabita, pa prvi re~e svome drugu: “[ta ti je, {ta mi ovdje ~ekamo? Tako mi Allaha, niti jednom od nas nije ostalo `ivota osim koliko magarac o`edni.63 Danas-sutra nama je umrijeti. Za{to ne uzmemo ma~eve i ne pridru`imo se Poslaniku, mo`da }e nas Allah nagraditi {ehadetom sa Njegovim Vjerovjesnikom.” Pojurili su njih dvojica prema mjestu bitke, puni zanosa i {ehidskoga ushita koji vjernik osjeti prije pogibije. U{li su u samo srce dvaju sukobljenih strana. Na tome mjestu Sabit ibn Vaki{ pade od nevjerni~ke ruke. Sa Huzejfinim ocem desi se kraj zbog kojega se du{a kida i srce boli.

398                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Ne prepozna{e muslimani El-Jemana kada se umje{ao me|u njihove redove pa ga po~e{e udarati sabljama i kopljima. Huzejfe se okrenu i ugleda taj mu~ni prizor i po~e iz sveg glasa dozivati: “O~e, o~e,... to je moj otac!” Me|utim, njegov povik gubio se u zveketu sablji i zvi`danju strijela i kopalja. Kad muslimani uo~i{e gre{ku, zaboli ih to u du{i, razo~ara{e se i pokleko{e duhom. Huzejfe ih pogleda, pa tugaljivo i milostivo re~e: “Allah neka vam oprosti, a On je najmilositviji.” Kad je Resulullah, s.a.v.s., saznao kako je ubijen El-Jeman naredio je da se Huzejfi plati krvarina. Me|utim, ovaj je ne htjede uzeti za sebe, nego je razdijeli kao milostinju govore}i: “Zaista je moj otac tra`io {ehadet i na{ao ga je... Allahu moj, posvjedo~i da sam udjelio njegovu krvarinu muslimanima.” Ovo ga jo{ vi{e odva`i i uve}a Poslanikovu, s.a.v.s., ljubav prema njemu, pa mu postade jo{ prisniji i bli`i.

POZNAVALAC TAJNE
Pro~ulo se me|u ashabima, r.a., da je Huzejfe poznavalac tajne Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Sigurno je da Vjerovjesnik, s.a.v.s., ne bi svoje tajne povjeravao Huzejfi da nije znao njegovu povjerljivost i svojstva onoga u koga se mo`e pouzdati. Jedna od najve}ih tajni koje je povjerio Huzejfi bila su imena munafika koji su se umije{ali me|u muslimane, a da ih muslimani nisu znali. Resulullah, s.a.v.s., poznavao ih je (D`ibril mu ih je kazao poimenice), a uz njega to je znao jo{ samo Huzejfe. Munafici, njih dvanaest, koji su bili u muslimanskom d`ematu, tajno su se dogovorili, skrivaju}i zlo u sebi, da Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., prilikom njegovog povratka iz Bitke na Tebuku presretnu i ubiju. Me|utim, njihovi planovi su propali, odustali su od namjere i pobjegli. Huzejfe je to ovako opisao: “Dr`ao sam povodac deve Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., i vodio je, a Amr ibn Jasir je tjera{e. Kad stigosmo na neki planinski prevoj ugledasmo skupinu ljudi ispred nas, bilo ih je dvanaest. Resulullah, s.a.v.s., povikao je prema njima, a oni se okrenu{e i dado{e u bjeg. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas potom upita: “Jeste li prepoznali ko su ovi ljudi?” “Nismo.” “Bili su maskirani, a nismo ih prepoznali ni po uzengijama (na sedlima)”, odgovorili smo. On re~e: “Bili su to munafici. A znate li {ta su namjeravali?” “Ne znamo!”, odgovorili smo. “Htjeli su da stijesne Allahovoga Poslanika na vrhu perivoja i da ga bace s njega.”

Ashabi Allahovog Poslanika

399

“Allahov Poslani~e, najpre~e je da tra`i{ od svakog plemena da ti izru~i glavu svakog od munafika!” “Ne... ne `elim da Arapi me|u sobom govore da Muhammed poziva svoj narod dok mu Allah, d`.{., ne dadne vlast nad njima, pa ih onda po~ne ubijati.” Huzejfi je tada poimenice nabrojao imena munafika. I ta tajna je ostala kod Huzejfe do kraja njegovog `ivota. U periodu hilafeta Omera ibn el-Hattaba, r.a., halifa je upitao Huzejfu: “Ima li me|u mojim slu`benicima munafika?” “Ima jedan!”, odgovorio je. “Uka`i mi ko je taj?” “Ne sje}am ga se.” Huzejfe je dodao: “Omer, r.a., ne bi oklijevao da ga otpusti da mu je ukazano na njega.” Po{tovanje koje je halifa osje}ao prema Huzejfi bilo je veliko. Kad bi neko umro od muslimana, raspitivao bi se Omer je li Huzejfe prisustvovao njegovoj d`enazi pa ako jeste, i on bi mu je klanjao, a ako ne bi, i Omer bi izostao sa d`enaze.

OBAVJE[TAJAC
Od dru`enja sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., Huzejfe je stekao mnoga saznanja i mudrosti: pove}ao je svoje iskustvo i znanje ljudske prirode, te njihovih karakteristika, ~itaju}i sa njihovih lica i nadgledanjem njihovih postupaka. Resulullah, s.a.v.s., primijetio je njegove odlike te ih je iskoristio u prikupljanju informacija o stanju i spremnosti neprijatelja. Huzejfe, r.a., nije gubio nadu ni kad bi se na{ao u velikim brigama i problemima, njegov iman bje{e jak i velik. Postupao je sa oprezom koji predvodi rijetka o{troumnost sve dok ne bi postigao {to `eli. Jedna od mnogih pri~a koje govore o njegovoj o{troumnosti i snala`ljivosti jeste doga|aj koji se zbio na Hendeku. Opsada Kurej{ija nad muslimanima bila se odu`ila. Njihova snaga i odlu~nost po~ele su slabiti i pogor{avala se njihova pozicija u odnosu na muslimane. Po~eo se nazirati njihov poraz u ratu protiv Allaha i Njegova Poslanika. Resulullah, s.a.v.s., `elio je spoznati pravo stanje me|u Kurej{ijama kako bi zauzeo odgovaraju}i kurs (vojni manevar) u skladu sa stvarnim okolnostima na terenu. Nije dugo razmi{aljao koga da izabere za ovaj odgovoran zadatak. Od Huzejfe nije bilo sposobnijega. Trebalo je oti}i u logor neprijatelja, bez obzira na ogromni rizik i opasnost. Pozitivan ishod za muslimane bio je u vezi s upoznavnjem stanja neprijatelja jer je opsada postala nesno{ljiva. Muslimani su bili u lo{ijoj poziciji od mu{rika; ispred njih su bili Kurej{ije,

400                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

a iza njih `idovi plemena Benu-Kurejze od kojih je prijetila izdaja i napad na `ene i djecu. Huzejfe je izvr{io {to se tra`ilo od njega, pro{av{i kroz razne opasnosti. Ovaj njegov do`ivljaj nazvan je “Put prema smrti.” Huzejfe je ovako opisao opasnosti i pretrpljene strahote: “Bila je no}, sjedili smo poredani u dva reda. Ebu-Sufjan i mu{rici Meke bili su ispred nas, a, Benu-Kurejze, od kojih smo se pla{ili za na{e `ene i djecu, iza nas. Bje{e to najmra~nija no} sa najja~im vjetrom do tada. Zvuk vjetra bio je poput tutnjave gromova, od tame nisi mogao vidjeti prst pred okom. Munafici su se po~eli izvla~iti. Govorili su Poslaniku: ‘Na{e su ku}e neza{ti}ene od neprijatelja.’ A nisu bile neza{ti}ene! Svaki koji je zatra`io dozvolu da se vrati dobio ju je. Kome{ali su se i izvla~ili, jedan po jedan, sve dok nas ne ostade tri stotine, ili oko toga broja. Ustao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., i po~eo prolaziti izme|u nas sve dok ne do|e do mene. Na meni nije bilo ni{ta {to bi me za{titilo od hladno}e osim `eninog ogrta~a, koji mi je dosezao do koljena. Kle~ao sam, a on mi se priku~i i re~e: ‘Ko je ovo?’ Rekao sam: ‘Ja sam Huzejfe!’ ‘Huzejfe!?’, on re~e. Ja sam se bio priljubio uz zemlju da stijesnim `estinu gladi i zime, pa pro{aptah: ‘Da, Allahov Poslani~e.’ On re~e: ‘Zaista se kod njih (neprijatelja) ne{to de{ava. Uvuci se u njihov logor, izvidi {ta je uistinu, pa nas obavijesti.’ Krenuo sam, a bio sam najpla{ljiviji i najzimogri`ljiviji. Tada Allahov Poslanik, s.a.v.s., prou~i: ‘Allahu, ~uvaj ga sprijeda i sa zada, sa njegove desne i sa lijeve strane, ~uvaj ga iznad njega i ispod njega.’ Tako mi Allaha, skoro da nije ni zavr{io dovu, a Allah, d`.{., otkloni od mene i strah i hladno}u koja me bila stegla. Dok sam i{ao, Allahov Poslanik, s.a.v.s., zovnu me i re~e: ‘Ne govori nikome ni{ta {to sazna{ dok ne do|e{ do mene.’ ‘Da!’, rekao sam. Prikradao sam se kroz okrilje no}i sve dok se nisam umije{ao me|u mu{rike. Pona{ao sam se kao da sam jedan od njih. Nije pro{lo puno kad Ebu-Sufjan ustade i re~e: ‘O Kurej{ije, re}i }u vam ne{to za {ta se bojim da ne do|e do Muhammeda. Zato, neka svako od vas provjeri ko je do njega.’ Tada sam hitro uzeo ruku ~ovjeka koji je bio do mene i upitao ga: ‘Ko si ti?’ Pa mi re~e: ‘Taj i taj, sin toga i toga.’

Ashabi Allahovog Poslanika

401

Zatim, Ebu-Sufjan nastavi: ‘O Kurej{ije, niste se usaglasili u odluci; stradale su nam deve i konji, a Benu-Kurejza nas je napustio. Kao {to vidite zadesila nas je nesre}a sa ovim vjetrom. Vratite se (u Meku) a i ja se vra}am.’ Uputio se tada prema svojoj devi, odrije{io joj noge, zajahao je i udario da ustane. Da mi Resulullah, s.a.v.s., nije naredio da ni{ta ne poduzimam, ubio bih ga strijelom. Vratio sam se poslije toga do Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., i zatekao ga kako klanja u ogrta~u neke od njegovih `ena. Kad je zavr{io i vidio me, ponudio mi je da se pokrijem rubom ogrta~a. Obavijestio sam ga o onom {to se desilo, a njega to jako obradova, pa zahvali Allahu, d`.{., lijepom zahvalom.”

NOSILAC BAJRAKA
Pored Huzejfinih, r.a., sposobnosti da proni~e u ljudske misli, bio je neustra{iv i odva`an vitez u bitkama. U njegovoj li~nosti spojile su se dosjetljivost i hrabrost, dvije osobine koje se rijetko nalaze kod ljudi. Njegovu hrabrost i dosjetljivost muslimani su upoznali u bitkama sa Perzijanicima u toku islamskih osvajanja, a posebno u Bici “Nehavend el-Kubra”. U njoj se pokaza Huzejfina ratna vje{tina koja zapanji ljude i zbi muslimanske redove u borbi na Allahovom putu. Njegovim u~e{}em i posredstvom, uz Bo`iju pomo}, osvojeni su Hemzan, Valeri i Validinur. Bitka “Nehavend el-Kubra” imala je historijski zna~aj u {irenju islama i borbi protiv Perzijanaca i njihovoga idolopoklonstva. Perzijskih ratnika bilo je oko stotinu pedeset hiljada, {to konjanika, {to pje{aka, {to strijelaca. Muslimana bje{e oko trideset hiljada. Halifa Omer, r.a., izdao je naredbe starje{inama odreda islamske vojske za pripravnost, a En-Nu’mana ibn Mukarrina, r.a., postavio za emira cjelokupne vojske. Od Huzejfe je tra`io da krene na ~elu svoje vojske iz Kufe, tako|er je to tra`io i od ostalih starje{ina, te da se upute ka Nehavendu. Halifa je napisao pismo sljede}e sadr`ine: “Kad se vojska okupi, neka svaki starje{ina vodi svoj odred, generalni zapovjednik neka bude En-Nu’man ibn Mukarrin. Ako on pogine, neka bajrak preuzme Huzejfe, a ako i on pogine, neka ga preuzme D`erir ibn Abdullah.” Srele su se dvije vojske, zapo~ela je `estoka bitka izme|u neravnopravnih strana s obzirom na njihov broj. Na strani Perzijanaca stotinu pedeset hiljada vojnika, plus njihova bogata oprema i mnogobrojno oru`je. Na strani muslimana trideset hiljada mud`ahida, skromno opremljenih ali oboga}enih velikim imanom, ~vrstim kao stijena. Bitka koja se odvila bila je jedna od naj`e{}ih koje je zabilje`ila historija. Zveket oru`ja odzvanjao je cijelim prostorom. Pra{ina je obavila cijelo podru~je zakloniv{i vojske od sunca. Vika i buka zaglu{ivale su u{i.

402                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Emir vojske En-Nu’man, r.a., udarao je na neprijatelja, `ele}i da osjeti `estinu njegove sablje, spretno ih ubijaju}i. Huzejfe, r.a., bio je uz njega sve dok En-Nu’man ne pade ubijen, i prije nego {to ispade bajrak iz njegove ruke, prihvati ga Huzejfe, kako je halifa naredio. Dosjetio se Huzejfa Neima ibn Mukarrina, En-Nu’manovog brata i pozvao ga da mu preda bajrak, kao ~ast i po{tovanje prema njegovom bratu {ehidu. Zatim je udario na naprijatelja gromoglasno izgovaraju}i: “Allahu ekber... Istinito je Allahovo obe}anje... Allahu ekber... On poma`e robove Svoje!” Udarao je po neprijatelju i podstrekivao muslimane, pove}avaju}i njihov ushit i borbeni duh. Govorio je: “O sljedbenici Muhammeda, ovo je Allahov d`ennet pripremljen za va{ do~ek, pa ne odugovla~ite ulazak u njega... Navalite o ljudi Bedra...” Muslimani pobjedi{e u ovoj bici i osvoji{e Perziju. Po njoj se ra{iri svjetlo islama, pravde i jednakosti uzvi{ene vjere Muhammeda, s.a.v.s.

NAMJESENIK EL-MEDAINA
Situacija muslimana u Perziji ustalila se i u~vrstila, namjesnici su postavljali temelje islamske dr`ave. Halifa Omer ibnul-Hattab, r.a., postavio je Huzejfu za namjesnika El-Medaina, a u pismu njegovoga naimenovanja napisao je: ...”Neka se slu{a i neka mu se pokorava. Neka mu se dadne {to tra`i.” Kad je novi namjesnik trebao sti}i u El-Medain, narod je izi{ao da do~eka slavnoga ashaba, heroja u bitkama za Irak i Perziju. Glas o njegovoj pronicljivosti i o{troumnosti bio se daleko pro~uo. A kako je novi namjesnik stigao? Stanovnici El-Medaina do~ekali su skromnoga ~ovjeka, koji je dojahao na magarcu. Putovanje ga je iscrpilo, sunce mu promijenilo boju, vjetrovi nanijeli cijeli sloj pra{ine po njemu. Za~udi{e se prisutni toj skromnosti, tako jakom imanu i zuhdu prema ukrasima ovoga svijeta, te mu kaza{e: “Tra`i od nas {to ti treba.” “Trebala bi hrana meni i ovome mome magarcu, dok sam me|u vama”, odvratio je Huzejfe. I to je bilo sve {to je namjesnik tra`io od svojih podanika - samo hranu. Nije tra`io dvorac s mnogo posluge niti svilenu odje}u. Dao je prednost skromnosti i jednostavnosti, koju je stekao dru`e}i se sa odabranim Poslanikom, s.a.v.s. Ljudi su po~eli dolaziti u skupinama kod novoga namjesnika, a on je udovoljavao njihovim potrebama. Posje}ivao ih je i obilazio. ^esto je govorio: “^uvajte se (izbjegavajte) mjesta smutnje.” Pitali su:

Ashabi Allahovog Poslanika

403

“A koja su to mjesta?” “To su namjesnikova vrata; kad jedan od vas u|e kod njega pa povjeruje u njegovu la` i pohvali ga za ono {to nije...” Po njegovom mi{ljenju, po~etak je zablude slu`iti se la`i i dvoli~no{}u, a to je prezirao, i ne samo prezirao, ve} se svom snagom borio protiv toga. Namjesni{tvo, kako ga je Huzejfe razumijevao, nije bilo ni{ta drugo do slu`enje muslimanima i {irenje ispravne islamske svijesti. Njegova briga za islam bila je stalna, a on je bio stalni neprijatelj dvoli~nosti, licemjerja i munafikluka. Zabilje`ena su njegova kazivanja o srcu, o uputi, o zabludi i dvoli~nosti: “^etiri su vrste srca. Srce prekriveno talogom jeste srce dvoli~njaka. ^isto srce, u kojem sija svjetiljka, jeste srce vjernika. Srce u kojem je istovremeno dvoli~nost i iman. Pa primjer je imana poput primjera drveta, okru`uje ga ~ista voda, a primjer dvoli~nosti je poput primjera rane, okru`uje je gnoj i krv, pa koje nadja~a, nadvladalo (izra`eno) je nad drugim.” Njegova izreka o srcima jeste rezultat njegove mudrosti i znanja ljudskih karakteristika. Tako|er, njegove izreke govore o `ivotu, o vjeri i vjerskim du`nostima. Jedna od takvih jeste i ova: “Nisu najbolji od vas oni koji prepuste dunjaluk ahiretu, a niti oni koji prepuste ahiret dunjaluku, nego su najbolji oni koji uzmu i od ovoga i od onoga...” Za njega je sredina bila najbolja u svim stvarima. Jednom prilikom halifa Omer, r.a., pozva ga u Medinu. Kada je trebao u}i u grad, halifa je iza{ao pred njega i prikrio se, da vidi u kakvom stanju }e biti Huzejfe. Ugledao ga je kako ja{e na magarcu, nemaju}i ni{ta uz sebe osim putnu opskrbu i mje{inu vode. Vratio se u Medinu onako kako je iz nje i oti{ao. Omer mu je prisko~io i rekao: “Ti si moj brat, a ja sam tvoj brat!”

PRESELJENJE NA AHIRET
Kada mu se pribli`io smrtni ~as, Huzejfi, r.a., do{lo je nekoliko ashaba da se oproste od njega. Posljednje njegovo pitanje bilo je: “Jeste li mi donijeli }efine?” Oni reko{e: “Jesmo.” Kad ih je vidio da su novi, odvratio im je: “Ovo nisu }efini. Dosta su mi dva bijela ~ar{afa, ni ko{ulja mi nije potrebna. Pa, ne}u biti u kaburu dugo dok ih ne zamijene boljima od njih... ili lo{ijima...” Huzejfe, r.a., osjetio je dolazak meleka smrti, posljednje {to je kazao, rastaju}i se sa plemenitom du{om, bile su rije~i: “Dobro do{la, smrti. Do{la si sa `udnjom prema meni... do{la si... nije mi `ao.” Umro je trideset {este godine po Hid`ri, ~etrdeset dana nakon ubistva halife Osmana, r.a., vlasnika dva svjetla.

404                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

I plemenita du{a Huzejfe ibn el-Jemana, r.a., preseli svome Gospodaru. Bija{e jedan od slavnih ashaba koji je dao svoj doprinos izgradnji temelja uzvi{ene vjere.

UMEJR IBN SA’D, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Umejr, sin je Sa’dov, a on sin [ehidov, a on Amrov, a on Zejdov, a on Umejjin, a on Zejdov, a on Malikov, a on Avfov, a on Amrov, Amr je opet sin Avfov, a on sin Malika el-Evsijja el-Ensarijja. Nadimak mu je bio Ebu-Abdurrahman.

OSOBENOSTI
Umejr ibn Sa’d, r.a., bio je ~ovjek sa rijetko vi|enom o{troumno{}u. Pored toga, Allah, d`.{., obdario ga je velikim razumijevanjem, tolerantnom du{om i plemenitim bi}em, mo}nim da podnosi bol i patnju, ~ak i do u`asnih napora i umora. Bio je miran i stalo`en, kao i vje{t borac na polju d`ihada. Njegov islamski odgoj omogu}io mu je da postane veli~anstvena li~nost vladanjem i pona{anjem. Taj je odgoj obasjao njegovu du{u i u~inio da svjetlo vjerovanja prolazi kroz nju, pove}av{i mu ljepotu i blistavost. Bio je srednjega rasta, lijepe gra|e, tamnoput, finoga glasa, mirnoga pogleda, mnogo je razmi{ljao.

406                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

NJEGOV ISLAM
Umejr, r.a., odrastao je u ku}i koja je znala za islam. Na njega je dosta uticao njegov otac. ^esto ga je gledao kako klanja i moli se Allahu. Umejrova du{a bila je puna strahopo{tovanja i sre}e kada bi ~uo u~enje Kur’ana njegovoga oca, koji je ina~e imao izuzetno lijep glas. Po tome je bio poznat u cijeloj Medini, pa je stekao nadimak Sa’d-u~a~. Umejr je od svoga djetinjstva bio privr`en ocu. Pratio ga je i opona{ao. Kada je napunio deset godina, otac ga je poveo sa sobom u d`amiju Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s., gdje je objavio njegovo primanje islama. Od tog momenta bio je uz Poslanika, s.a.v.s. Klanjao je za njim, slu{ao ga i pravio mu dru{tvo gdje god je i{ao; svjetlost imana je ispunila njegovo srce. Svi su ga voljeli i ~ak su mu po~eli praviti mjesto me|u sobom, nakon {to su naslutili u njemu duboko vjerovanje, ~istu narav i izuzetnu bistrinu, a bio je jo{ dje~ak.

TE@AK ISPIT
Kad je Sa’d, r.a., umro, Umejr je bio tek stasali mladi}. Ostavio je sina bez imetka i opskrbitelja. Umejr je osjetio gor~inu siro~eta i bijedu siroma{tva, ali ga to nije odvratilo od dubokoga vjerovanja i pokornosti Allahu, d`.{. Poslije toga, njegova majka udala se za jednog od bogata{a Medine iz Beni-el-Evsa, po imenu El-D`ulas ibn Suvejd. El-D`ulas je dao uto~i{te Umejru sa njegovom majkom i pridru`io ga svojoj porodici, koji je u sjeni El-D`ulasa, i u njegovoj ku}i, osjetio svu udobnost `ivota. Nadoknadio mu je sve patnje jetimstva i siroma{tva; dao mu je mnogo imetka i odnosio se prema njemu kao dobri otac prema uma`enom sinu. Islam El-D`ulasa nije bio iz uvjerenja, niti iz vjerovanja. On je primio islam nerado, nakon {to je ~itava Medina primila islam. Jednoga dana Poslanik, s.a.v.s., objavio je da sprema veliku vojsku za pohod na Tebuk. Objasnio je muslimanima veli~inu tog pohoda i njegov utjecaj na njihovu budu}nost i {irenje Allahove rije~i. Takav pohod trebao je velike izdatke i tro{kove za potrebe muslimana. Zbog velike daljine izme|u Medine i Tebuka bila je velika potreba za jaha}im `ivotinjama, zatim naoru`anjem i drugim izdacima na du`i period. Zbog toga je Poslanik, s.a.v.s., objavio proglas za d`ihad - tra`io je priloge i dobrovoljce. Muslimani su se odazvali pozivu istine i Poslanikovoj plemenitoj volji. Po~eli su mu dolaziti, daju}i ono {to posjeduju od imetka: zlato, srebro, imovinu i jaha}e `ivotinje. Umejr je bio svjedok blistavosti muslimana koji se odri~u svoga imetka od sveg srca i sa zadovoljstvom du{e. Vidio je `ene muhad`ira i ensarija kako dolaze do Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s., i skidaju sa svojih ruku i vratova narukvice i ogrlice od srebra i zlata, daju}i ih kao prilog.

Ashabi Allahovog Poslanika

407

[to se ti~e imu}nih ljudi Medine: muhad`ira i ensarija, `rtvovali su se, istakli se i dali sve od sebe na Allahovom putu. Zanos je vjerovanja poplavio njihova srca. Abdurrahman ibn Avf, r.a., dao je dvije stotine oka zlata. Osman ibn Affan, r.a., polo`io je kesu od hiljadu zlatnih dinara. Resulullah, s.a.v.s., bio je zadovoljan onim {to su muslimani pokazali i sretan zboga onog {to je vidio; pokazala se dubina vjerovanja u srcima muslimana. Bilo je nekoliko munafika koji su izostali od poziva, neki su ~ak {irili glasine, u `elji da slome volju i umanje zanos. Ali, plemenitog vjerovanja u du{ama muslimana bilo je dovoljno. Umejr se vratio amid`inoj ku}i, a te lijepe slike bile su nagomilane u njegovoj svijesti. El-D`ulasa je zatekao kako sjedi sam, pa mu je po~eo sa ushi}enjem i zanosom opisivati {ta je vidio, a suze radosti kvasile su njegovo lice. Htio je da i njegov amid`a u~estvuje i pomogne sa svojim imetkom kao i ostali muslimani. Ali, El-D`ulas bio je slabog vjerovanja i nije mogao da se suzdr`i, pa u momentu srd`be re~e: “Ako je Muhammed, u onom {to poziva od poslanstva, iskren, mi smo gori od magaraca.” Za~udio se Umejr tom ru`nom govoru pa se povukao iz dru{tva svoga amid`e, razmi{ljaju}i o onome {to je ~uo i o onome {ta je trebao da uradi. Da li ovo treba saop}iti Poslaniku, s.a.v.s., sa namjerom da ga upozori na licemjerstvo muslimana, pa makar to bio i njegov amid`a koji je prema njemu bio veoma dobar ili pre{utjeti da ne bi bio dou{nik u pogledu ~ovjeka koji ga je primio, prigrlio i bio dobar prema njemu, koji je u~inio da zaboravi gor~inu siro~eta, muku siroma{tva i li{enosti? Umejr je u{ao u strahovitu borbu sa sobom i po~eo je sagledavati posljedice u oba slu~aja. I pobijedio je iman u njegovom srcu, pretegla je iskrenost prema vjeri naspram onoga koji je bio dobar prema njemu. Zato se vratio svome amid`i i rekao mu smireno i jasno, s prigu{enim tonom srd`be u svome glasu: “Amid`a, tako mi Allaha, rekao si ~udan i pogrdan govor. Tako mi Allaha, niko na zemlji nije bio dra`i mome srcu i bli`i mojoj du{i, poslije Muhammeda ibn Abdullaha, od tebe. Me|utim, ove tvoje rije~i ako ka`em Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., razotkrit }e te, a ako ih sakrijem, iznevjerit }u svoje uvjerenje i upropastit }u sebe. Odlu~io sam saop}iti Poslaniku, s.a.v.s., ono {to si rekao, a ti, eto, neka zna{.” Oti{ao je Umejr ka mesd`idu Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s., i ispri~ao mu {ta se desilo izme|u njega i njegovoga amid`e. Poslanik, s.a.v.s., zatra`io je da ostane s njim, a poslao je jednog od svojih ashaba da pozove El-D`ulasa. Kada je do{ao, upita ga Resulullah, s.a.v.s.: “Kakve je rije~i od tebe ~uo Umejr ibn Sa’d?” El-D`ulas se uzruja i uskome{a na mjestu. Poku{a odbiti optu`bu od sebe, nakon {to je spoznao te`inu svoje pozicije, pa re~e: “Boga mi, on je slagao i izmislio na mene. Ni{ta nisam izgovorio od onoga {to je on prenio.”

408                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Umejr se uko~io na mjestu. Srce mu je po~elo jako kucati, lice mu je poblijedjelo, a obilne suze poteko{e niz njegove obraze. Prisutni su po~eli da zagledaju, ~as El-D`ulasa, ~as Umejra. Neki od njih reko{e: “Mladi} je neposlu{an! Po~eo se lo{e odnositi prema onome koji ga je prihvatio i bio dobar prema njemu.” “On je iskren mladi}! Nikada ne la`e! Odgojen je u Poslanikovoj d`amiji, istinoljubiv i vjeran”, govorili su drugi. El-D`ulas htjede iskoristiti priliku u svoju korist i obmanuti prisutne optu`uju}i mladi}a da la`e i izmi{lja na njega, pa iznese svoju spremnost da se zakune ispred Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Zatim se zakleo Allahom, d`.{., da on nije ni{ta rekao od onoga {to je prenio mladi}. Umejr je ispri~ao ono {to je ~uo i u ovoj te{koj situaciji nije imao ni{ta drugo osim oslanjanja na svoj duboki iman, pa je molio: “O Bo`e, spusti Tvome Poslaniku saop}enje o onome {to sam govorio. O Bo`e, spusti Tvome Poslaniku saop}enje o onome {to sam govorio. Bo`e, otkrij istinu.” Umejr skoro da nije ni zavr{io sa svojom dovom, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., odjednom se umiri. Prisutni su spoznali da je to objava i u{utjeli su na mjestu, o~iju uprtih u Poslanika, s.a.v.s. To je potrajalo kratko, a zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., citirao kur’anski ajet: “Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili, a sigurno su govorili nevjerni~ke rije~i i pokazali da su nevjernici nakon {to su javno primili islam, i htjeli su da u~ine ono {to nisu uspjeli. A prigovaraju samo zato {to su ih Allah i Poslanik Njegov imu}nim u~inili. Pa ako se pokaju, bit }e im dobro, a ako glave okrenu, Allah }e ih i na ovom i na onom svijetu na muke nesnosne staviti, a na Zemlji ni za{titnika ni pomaga~a ne}e imati.” Tada je El-D`ulas u~inio sed`du pred o~ima Poslanika, s.a.v.s. Njegovu je du{u obuzeo strah, a bojazan ga u~ini blijedim, pa re~e glasom punim iskrene tevbe: “Naprotiv, kajem se Allahu, d`.{., o Bo`iji Poslani~e. El-D`ulas je slagao, a Umejr je rekao istinu.” Na Umejrovom licu ukazali su se znakovi radosti, o~i mu zablista{e, nasmija{e se njegove usne, a suze radosti zasvjetluca{e na njegovom licu. Nestalo je svakoga traga nedoumice i zbunjenosti. Bo`iji Poslanik, s.a.v.s., pru`io je svoju blagoslovljenu ruku prema Umejrovom uhu, uzeo ga blago i nje`no i rekao: “Tvoje je uho ispunilo ono {to si ~uo, i tvoj Gospodar je potvrdio da govori{ istinu.” El-D`ulas je stao i zagrlio mladi}a, uzeo ga za ruku i poveo u pravcu svoje ku}e, obra}aju}i mu se rije~ima zahvale zbog ulaska pravog vjerovanja u njegovo srce. El-D`ulas se, Allahovom voljom, a Umejrovim posredstvom, preobrazio u pravoga muslimana, zanesenoga borca i iskrenoga vjernika koji iz ~asa u ~as ponavlja: “Da Allah nagradi Umejra dobrim. On me je izbavio iz nevjerovanja i spasio moj vrat od vatre.”

Ashabi Allahovog Poslanika

409

NAMJESNIK HIMSA
Bo`iji Poslanik, s.a.v.s., preselio je na ahiret, pa se Umejr mnogo ra`alostio, osje}aju}i prazninu i samo}u. Odlu~io je da u svom `ivotu slijedi put kojim je i{ao plemeniti Poslanik, s.a.v.s., pa se posvetio vjerovanju i produbljivanju vjerskoga znanja. Tako|er, bio je redovan u safovima na polju d`ihada u danima vladavine Ebu-Bekra es-Siddika, r.a., nakon {to je odrastao i u{ao u fazu mu`evnoga doba. Nakon Ebu-Bekra, r.a., Omer ibn el-Hattab, r.a., izabran je za vo|u muslimana i zastupnika njihovih potreba. U njegovo vrijeme pro{irila su se osvajanja muslimana isto~no, zapadno i sjeverno. Islamska dr`ava postala je velika i pove}ao se njen ratni plijen i zekat. Pro{irila se njena teritorija, pa je stalno postojala potreba za namjesnicima koji primjenjuju pravila vjere, precizno i ~isto, i rade na {irenju islama, i koji se prema podanicima pona{aju pravedno i jednako. Stanovnici Himsa bili su ve}inom oni koji su pravili zabunu i nered: u svom pona{anju li~ili su stanovnicima Kufe. Hims je zbog toga dobio nadimak “Mala Kufa”. Emirul-mu’minin, r.a., htio je za namjesnika postaviti ~ovjeka koji je neuporediv me|u muslimanima, da vodi njihove poslove, upravlja njihovim interesima, upu}uje ih i okre}e pravom putu. Nakon dugog razmi{ljanja i stalnog istra`ivanja stigao je do saznanja ko je tra`eni ~ovjek. Odlu~io se za imenovanje iskrenog muslimana, vjernika, borca, u~enoga mud`tehida... - Umejra ibn Sa’da, koji je od djetinjstva odgajan pod okriljem Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s. Omer, r.a., kada bi htio da imenuje namjesnika, prvo bi postavio odre|ene osobine koje on treba ispunjavati, a zatim bi tra`io odgovaraju}ega ~ovjeka u svjetlu osobina koje je postavio. Rekao bi: “Ho}u ~ovjeka koji, kada je me|u narodom, izgleda kao emir, a da emir nije. A ako je me|u njima kao emir, da izgleda kao jedan od njih. Ho}u namjesnika koji se me|u narodom ne razlikuje u odje}i koju obla~i, u hrani koju jede, i u onom gdje stanuje. Onoga koji }e ih predvoditi u namazu, dijeliti me|u njima istinito i presu|ivati pravedno i koji ne}e zatvarati svoja vrata pred njihovim potrebama.” Pozvao je Umejra i zadu`io ga namjesni{tvom u Himsu. Umejr se pokorio jer je u tome vidio nastavak borbe na Allahovom putu. Nije na{ao u njoj ugled ni vlast. Uzjahao je svoju jahalicu, uzeo svoju putnu opskrbu i krenuo prema Himsu. Kada je stigao, prvo je pozvao stanovnike da klanjaju namaz u d`ematu, a zatim je ustao i odr`ao kratak i sa`et govor. Rekao je vrlo malo rije~i, ali jasnih, objasnio je svoje mi{ljenje i na~in na koji }e suditi. Rekao je: “Hvala Allahu, d`.{., velikom zahvalom na Njegovoj blagodati i Njegovoj uputi i

410                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

neka je mir i spas na Njegovoga Poslanika, s.a.v.s. O ljudi, zaista je islam neosvojiva tvr|ava i pouzdana kapija. Tvr|ava je islama pravednost, a njegova kapija je istina. Pa ako se zatvori kapija i sru{i tvr|ava, izgubila se za{tita ove vjere. Zaista je islam neosvojiv ako je vladar strog, a strogost vladara nije udarac bi~em niti ubistvo sabljom nego pravedno i istinito su|enje.” Zavr{io je svoje obra}anje nakon {to je postavio temelje sebi i stanovnicima Himsa: pravda i istina. Pojasnio im je da }e to biti njegova politika prema njima i njegov na~in u upravljanju njihovim poslovima. I predade se svom poslu, a ljudi su bili zadovoljni na~inom njegova rasu|ivanja. Pro{la je godina dana, a Vo|i pravovjernih, koji je bio u Medini, nije do{la ni jedna vijest ni `alba na njegova namjesnika u Himsu, Umejra ibn Sa’da, r.a., a oni su bili ti koji su se stalno `alili i stalno bili u nemirima. Omer, r.a., bio je u nedumici u pogledu Umejra, bilo mu je ~udno {ta se to doga|a, pogotovo zbog toga {to mu nije stiglo ni{ta od ratnoga plijena i zekata. Zato je pozvao svoga pisara i rekao mu da napi{e Umejru ibn Sa’du u Hims sljede}u poruku: “...Kada ti do|e ovo moje pismo, napusti Hims i kreni ovamo sa plijenom koji si sabrao...” Kada je primio pismo, Umejr je uzeo putne namirnice i posudu za abdest. Napunio je mje{inu vodom, prebacio je preko ramena, uzeo svoje koplje i krenuo pje{ke u pravcu Medine. Razdaljina izme|u Medine i Himsa bila je velika, pogotovo za onoga ko je prelazi hodaju}i, bez jaha}e `ivotinje. Kada je stigao u Medinu, njegovo tijelo je izmr{alo i poblijedjelo, a snaga oslabila. Kosa mu je porasla, a pra{ina prekrila ~itavo tijelo. Odmah je u{ao kod Emirul-mu’minina, r.a., u d`amiju Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s. Kada ga je vidio u takvom stanju, halifa mu re~e: “[ta je s tobom, Umejre?” Umejr mu odgovori: “O Vo|o muslimana, sa mnom nije ni{ta. Ja sam zdravoga tijela i ~iste krvi. Sa mnom je ~itav dunjaluk i svo njegovo blago.” Omer ga upita: “[ta je od dunjaluka s tobom?”, misle}i na imetak muslimana za koji je mislio da ga nosi sa sobom. “Sa mnom je ranac u kome nosim putne potrebe. Sa mnom je moj ~anak iz kojeg jedem i pijem, sa mnom je posuda za abdest u kojoj perem svoju glavu i odje}u. Sa mnom je moje koplje na koga se oslanjam u putu i borim se protiv neprijatelja ako budem napadnut. Tako mi Allaha, d`.{., zaista je sav dunjaluk skupljen u mom imetku.” Omer ga upita: “Jesi li do{ao pje{ke?” “Da”, re~e on.

Ashabi Allahovog Poslanika

411

Omer ga ponovo upita: “Zar ti nije data jahalica da je koristi{?” On re~e: “Ja je nisam tra`io od ljudi niti su oni meni ponudili drugu kada je moja `ivotinja uginula.” Omer ga ponovo upita: “Gdje je imetak kojeg si nam donio u dr`avnu kasu?” Umejr odgovori: “Nisam ni{ta donio.” Omer ga upita za{to, a on odgovori: “Do{ao sam stanovnicima Himsa, pa sam sakupio ~estite predstavnike njenoga stanovni{tva i imenovao ih da ubiru zekat. Kada su skupili, savjetovao sam se s njima i potro{io ga gdje je bilo potrebno. Da je ostalo i{ta od njega, donio bih ga tebi.” “Zar nam nisi donio ni{ta?”, upita Omer. “Ne!”, re~e Umejr. Ovo jako obradova Omera, r.a. Imao je ispred sebe ~estitoga namjesnika i rijetko sposobnoga ~ovjeka u rje{avanju ljudskih pitanja i upravljanju njihovim poslovima, pa naredi svome pisaru: “Produ`i ugovor Umejru!” Umejr ga je pogledao pogledom izvinjenja i rekao mu mirnim glasom: “Ti dani su pro{li. Nisam radio ni za tebe ni za drugoga, mimo Allaha.” Omer, r.a., poku{ao ga je odvratiti od njegove odluke i vratiti u Hims da nastavi svoje namjesni{tvo na na~in kako je to dosad radio. Me|utim, on je bio uporan u ne}kanju, i takav nepokolebljiv, napusti Omera, r.a.

PRESELJENJE NA AHIRET
Umejr, r.a., povukao se iz javnoga `ivota. Uputio se u Palestinu da u njoj provede svoje dane u pobo`nosti i bogobojaznosti, u ~istom i blistavom `ivotu. Dosta mu je ~asti u onome {to je rekao Omer, r.a., za njega: “Volio bih imati ljude kao {to je Umjer da se s njima pomognem u ~injenju dobra muslimanima.” Umejr, r.a., umro je u Palestini gdje je i ukopan. Allah, d`.{., smilovao se Umejru ibn Sa’du, r.a., dje~aku vjerniku, ~asnom ~ovjeku, iskrenom vjerniku, pobo`nom namjesniku.

AMR IBN MA’D JEKRIB, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Amr. Sin je Ma’da Jekriba, a on je sin Abdullahov, a on Amrov, a on Husmov, a on Amrov, a on Zubjeda el-Asgara, a on Munebbiha, a on Rebi’e, Rebi’a je sin Seleme, a on Mazinov, a on Rebi’e, a on Munebbiha, a on Zejda el-Ekbera, a on El-Harisov, a on S’abov, a on Sa’da el-A{ireta, a on Mizhied`a ez-Zubejdija el-Mizhed`ija. Nadimak mu je bio Ebu-Sevr.

OSOBENOSTI
Amr ibn Ma’d Jekrib bio je pustinjak i vitez. Volio je jahanje konja, a u pustinji je na{ao snagu, ponos i bogatstvo. Pustinjaka osokoli pustinja, daje mu svoje blago, nau~i ga da ne zna za poraz, a li~nost Amra gradila se u takvim uvjetima. Bio je spretan jaha~, na konju se utrkivao, lovio i borio. Bio je poznat na podru~ju Jemena, gdje je obitavalo njegovo pleme Zubejd i spominjan po posjedovanju najpoznatijih vrsta ~istokrvnih konja. Tako|er, bio je poznat po svojim bitkama i pohodima u d`ahilijetu. Odlikovao se nad ostalima po mnogoborojnim stihovima koje je spjevao u d`ahilijetu i u islamu. U njima je opisivao ushit i ponos, bogobojaznost i spoznaju Allaha, d`.{. Me|u ljudima je u`ivao veliki ugled. Bio je jedan od malobrojinih koji su poznavali ~itanje i pisanje. Sa ko`e je ~itao raznovrsne tekstove i pri~e saznavaju}i razmi{ljanja i poglede drugih ljudi.

414                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Odlikovao se velikodu{no{}u; dijelio je sve {to je imao za spas nevoljnika, do~ek gosta, skrbni{tvo siromaha. U d`ahilijetu je prisustvovao provodima i plesu ropkinja, a `ivio je od borbe i plijena. Bio je vje{t u rukovanju sabljom. Njegova sablja bila je poznata na cijelom Arapskom poluotoku, jer ga nikada niko nije porazio u borbi. Ime te sablje bilo je “Samsame”. Bio je visok, ~vrste gra|e, tamnoput, duguljastoga lica, sitnih o~iju. Imao je gustu kosu i bradu, ~esto ih je knio. Imao je jake mi{i}e i krupne {ake. Hodao je sporo, naginju}i svoje tijelo prema naprijed, dok je, kao soko, s oprezom posmatrao ljude.

PRIMANJE ISLAMA
Amr ibn Ma’d Jekrib je pokasno primio islam. @ivot ispunjen razonodom i zabavom i veliki imetak koji se sastojao od konja, deva i razli~ite stoke u~inio je da njegovo pona{anje bude puno egoizma, a on sklon rasko{i i u`ivanjima. Nakon osvojenja Meke, osme godine po Hid`ri, arapska plemena uvidjela su ispravnost poziva Muhameda, s.a.v.s., i veli~inu i snagu islama. Dolazili su u Medinu u vidu delegacija, daju}i i potvr|uju}i prisegu, objavljuju}i svoj islam i priklju~uju}i se safovima mud`ahida Muhammeda, s.a.v.s. Amr je po`elio oti}i u Medinu i saznati ne{to o Poslaniku, s.a.v.s., i na taj na~in shvatiti poruku islama i prihvatiti je. Imao je prisnoga prijatelja, Kajsa ibn Mek{uha el-Muradija, pa je `elio da i on po|e s njim u Medinu. Rekao mu je: ”O Kajse, ti si poglavar svoga naroda..., a pri~a se da se neki ~ovjek od Kurej{ija, po imenu Muhammed, pojavio u Hid`azu i tvrdi da je Poslanik. Hajde s nama do njega da vidimo ~emu on to podu~ava, pa ako bude Poslanik, kao {to to govori, to }e biti o~evidno i ako se sretnemo s njim, slijedit }emo ga, a ako bude ne{to drugo osim Poslanik, pa mi takve dobro znamo.” Kajs je odbio zahtijev Amra, smatraju}i njegov prijedlog suludim, a i njega je odvra}ao od puta u Medinu. Ali, Amr je ostao ustrajan u svojoj ideji. Ostavio je Kajsa i sam krenuo ka Resulullahu, s.a.v.s. Nakon {to je stigao u Medinu, smjestio se u ku}i svoga prijatelja Sa’da ibn Ubade. Slijede}eg dana Sa’d je zajedno sa Amrom oti{ao Poslaniku, s.a.v.s. Tu se Amr s njim susreo, potvrdio njegovo poslanstvo i primio islam. Kajs se `estoko razljutio zbog Amrova postupka govore}i: “Suprotstavio mi se i ostavio me!” Kada je ovo do{lo do Amra, odgovorio je u stihovima: Jo{ u gradu dru`e stari, ja ti savjet davah jasan, u kome je spas ti du{i

Ashabi Allahovog Poslanika

415

I Uputa - Poziv glasan. Moj savjet je: Boj se Boga Gospodara, Svevi{njega i znaj da stat }emo svi Na Mah{eru - pred Njega

AMROVA SABLJA “SAMSAME”
Amr se vratio u Jemen. Tamo je `ivio me|u pripadnicima svoga plemena Zubejd, u bogobojaznosti i ibadetu. Me|utim, zbog kasnoga primanja islama i osje}aja koji su ga vezivali za d`ahilijet, njegova je vjera jo{ bila nestabilna, iako je redovno obavljao namaz i postio. Bo`iji Poslanik, s.a.v.s., redovno je slao namjesnike u sve krajeve islamske dr`ave radi skupljanja zekata od muslimana i poziva ostalih ljudi u islam. Halida ibn Se’ida ibnul-’Asa, r.a., poslao je u Jemen i rekao mu: “Kada do|e{ u neko naselje, a u njemu se ne u~i ezan, zarobi one u njemu.” Halid je do{ao do plemena Zubejd i, po{to nije ~uo ezan, zarobio ih je. Amr je saznao {ta se desilo njegovom plemenu i do{ao Halidu ibn Se’idu govore}i: “O Halide, poznato ti je da sam ja musliman i smatram da bi, meni iz po~asti, trebao osloboditi ovaj moj narod.” Halid re~e: “Poklanjam ti ih... a na tebi je da ih poziva{ u islam!” “Tako }u i raditi!”, odvrati Amr. Amr je posjedovao sablju kojoj nije bilo sli~ne na cijelom Arapskom poluotoku, tzv. “Samsamu”, pa je pokloni Halidu, ukazuju}i mu tako zahvalu i po~ast, te izre~e stihove: Drug mi vjeran; sablja moja, u borbama stalno bje{e pa je pazih i o~uvah nek’ me selami na nju tje{e. Amra je odu{evio Halid ibn Se’id, r.a., - vidio je u njemu velikoga heroja; a obi~no su heroji zadivljeni herojima. Hvalio ga je u svojim mnogobrojnim pjesmama, opisuju}i njegovu vrijednost, dobro~instvo, juna{tvo i vjeru. U jednom od stihova ka`e: I dobrome svakom rekoh: “Ako do|e{ ti Halidu sretan ti si i pohvaljen i spominjan u narodu.”

416                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

ODMETNIK
Desete godine po Hid`ri, kada je Bo`iji Poslanik, s.a.v.s., preselio na ahiret, u Jemenu se pojavio ~ovjek koji je tvrdio da je poslanik. Ime mu je bilo El-Esved el-Ansi. Njegovo puno ime je Abhele ibn Ka’b ibn Gavs, a bio je iz mjesta Kehfu Dan, u Jemenu. El-Esved je uspio obmanuti narod svojim la`nim govorom o poslanstvu, pa su ga po~eli slijediti mnogi ljudi poznati po ugledu i bogatstvu. Skupio je vojsku od sedam stotina boraca. Nakon {to je dobro organizirao svoju vojsku i ovladao jednim dijelom Jemena, uputio je pisma namjesnicima Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s., nare|uju}i im da napuste Jemen i ostave sav prikupljeni zekat. Napisao im je: “O pobunjenici, ostavite zauzetu zemlju i isplatite sabrani zekat, mi imamo najve}e pravo na to, a vi imate svoju zemlju i imetak.” El-Esved je nakon toga iza{ao iz Kehf Dana i uputio se na ~elu svoje vojske ka Ned`ranu, opkolio ga je i dr`ao u opsadi deset no}i, nakon ~ega su se njegovi stanovnici predali. Dio ih je pobio, a dio zarobio. Tako su i namjesnici Allahova Poslanika, s.a.v.s.: Mu’az ibn D`ebel, r.a., Ebu-Musa el-E{’ari, r.a., i Halid ibn Se’id, r.a., napustili ta podru~ja i vratili se u Medinu. El-Esved je nastavio put ka Sani kojom je vladao Bazan. On je tada ve} bio u islamu. El-Esvedova vojska napala je Bazana, provalila u grad, u{la u njega i ubila vladara. El-Esved se o`enio Bazanovom `enom koja bija{e veoma lijepa. Predvodnici muslimana u Jemenu vidjeli su da bi pobjeda mogla pripasti El-Esvedu i da bi mogao ovladati cijelim Arapskim poluotokom, sa vojskom koja je bila pod njegovom komandom. Zbog toga se odmetnu{e od islama i pristado{e uz El-Esveda. Me|u njima je bio i Amr ibn Ma’d Jekrib, a njegov prijatelj Kajs ibn Mek{uh bio je desna ruka El-Esvedu. Amr ibn Ma’d Jekrib priklju~i se El-Esvedovoj vojsci. Ovaj ga je postavio za poglavara Mazhid`a. U me|uvremenu, .iruz ed-Dejlemi uspio se dogovoriti sa El-Esvedovom `enom, biv{om Bazanovom `enom, da ubije El-Esveda. To se desilo pred kraj Resulullahovog, s.a.v.s., `ivota. Kada je Ebu-Bekr, r.a., preuzeo hilafet, opremio je vojsku i poslao je u sve krajeve Arapskoga poluotoka radi gu{enja pokreta odmetni{tva i dokraj~ivanja njegovih vo|a. Muhad`ira ibn Umejja, r.a., poslao je El-Esvedu el-Ansiju i novom vo|i Kajsu ibn Mek{uhu. Kada je Amr saznao da se muslimanska vojska uputila ka Jemenu, ostavio je oru`je i napustio Kajsa ibn Mek{uha. Sklonio se u svoju ku}u, kaju}i se zbog onog {to je u~inio (odmetni{tva).

Ashabi Allahovog Poslanika

417

Nakon {to je muhad`ir Ibn-Umejje dokraj~io El-Esvedov pokret, oti{ao je do Amra, ku}i mu, zarobio ga i poveo sa sobom u Medinu. Tako|er je zarobio Kajsa ibn Mek{uha, koji je ubrzo pre{ao na islam i bio jedan od junaka u osvajanju Perzije. Amr ibn Ma’d Jekrib izveden je pred halifu Ebu-Bekra, r.a., koji ga je prekorio i gotovo odlu~io kazniti smr}u, ali Amr se pokaja i vrati dini-islamu. Halifa je uvidio njegovu iskrenost i oprostio mu, `ele}i i nadaju}i se od njega velikoj koristi za islam.

NADOKNADA
Amr je ostao u Medini, a grizla ga je savjest zbog grijeha koji je po~inio. Halifa je u to vrijeme slao vojsku u osvajanja, van Arapskog poluotoka, a u po~etku tih osvajanja s vojskom nije slao nijednog koji je bio odmetnik od vjere. Amr se nije mogao strpiti u Medini, vratio se u Jemen kaju}i se svome Gospodaru i o~ekuju}i pogodnu priliku da nadoknadi svoju gre{ku i odmetni{tvo. [urahil ibnul-Ka’ka’ prenosi da je Amr ibn Ma’d Jekrib rekao: “Bo`iji Poslanik, s.a.v.s., podu~io nas je telbiji: ‘Odazivam Ti se, moj Gospodaru, odazivam...’, a nisu bili daleko dani d`ahilijeta kada smo, obavljaju}i had`, govorili: ‘Odazivam ti se i veli~am te, ispri~avaju}’ se. Moje pleme Zubejr do|e ponizno, `ure}’, na konjima brzim. Sve brda, doline i pustinje prevaljuju}’.’ Sada, hvala Allahu, d`.{., govorimo kako nas je Allahov Poslanik, s.a.v.s., podu~io.” Poslije nekog vremena Amr se vratio u Medinu, mole}i Allaha, d`.{., da ga halifa uvrsti u vojsku koja je krenula u osvajanja na Allahovom putu. I do~ekao je zlatnu priliku - Bizantijci su se stacionirali na Jermuku sa vojskom koja je brojala vi{e od stotinu hiljada ratnika. Halifa je po~eo pozivati ljude u d`ihad. Me|u prvima odazvao se Amr ibn Ma’d Jekrib, r.a., zajedno sa nekim svojim suplemenicima i priklju~io se muslimanskoj vojsci u pohodu na Jermuk. U toj velikoj historijskoj bici pokazao je rijetko vi|eno juna{tvo i izazvao divljenje muslimana. Jahao je svoga konja, sa isukanom sabljom, veoma sli~noj njegovoj “Samsami”. Imao je bogato ratno iskustvo, a spojio je vje{tinu i hrabrost u napadima. Krenuo je Amr, tra`e}i {ehadet kao nadoknadu za ono {to je prije po~inio. Odjednom se na{ao usred redova bizantijske vojske, glasno vi~u}i i udaraju}i svojom sabljom kako rijetko koji ~ovjek umije. Kada je osjetio opasnost koja mu se pribli`ila, po~eo se povla~iti, kose}i lijevo i desno. Kada se bio ve} pribli`io muslimanskim safovima, jedan Bizantijac odape strijelu prema njemu i pogodi ga u oko i izbi ga. Poslije, Amr se ponosio {to je izgubio oko na Allahovom putu, mole}i Ga da mu to primi kao nadoknadu.

418                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

JUNAK KADISIJJE
Nakon velike pobjede koju su muslimani ostvarili na Jermuku i na podru~ju [ama, trebalo je krenuti prema Perziji. Poslije smrti halife Ebu-Bekra, r.a., hilafet je preuzeo Omer ibn el-Hattab, r.a. Po~eo je razmi{ljati i savjetovati se sa ashabima o izboru jednog od njih kao vo|e koji }e preuzeti zapovjedni{tvo muslimanskih snaga u oblasti Perzije. Tada mu Abdurrahman ibn Avf, r.a., re~e: “Na{ao sam ga... Lav sa kand`ama... Sa’d ibn Ebi-Vekkas.” Sa’d je postavljen za zapovjednika cjelokupne islamske vojske na podru~ju Perzije. Halifa je obilazio sva podru~ja pozivaju}i ljude da se priklju~e Sa’dovoj vojsci koja uskoro kre}e ka Perziji. Muslimani su se odazivali, opremali i pristupali pod zastavu Sa’da. Sabrao je veliki broj mud`ahida, pa krenu{e ka Iraku. Sa’d se ulogorio na podru~ju mjesta Zerud. Tu je ~ekao dolazak podr{ke i daljnje upute od halife. Po~eo je ispitivati podru~je i praviti plan po kojem bi postupao u svojim osvajanjima, nakon {to Halid ibn Velid, r.a., i Musenna ibn Haris e{-[ejbani, r.a., osvoje Emgi{iju i ostale ira~ke gradove do El-Hire. Pomo} je po~ela stizati Sa’du; skupilo se oko dvadeset hiljada mud`ahida. Zatim su mu se priklju~ili muslimani stanovnici Iraka, koji su pre{li na islam poslije prvih osvajanja. Halifino pismo upu}eno Sa’du je podrobno govorilo o na~inu organiziranja napada. Taj plan je podrazumijevao precizno odabran raspored vojske. Sa’dovoj vojsci priklju~i se i Amr ibn Ma’d Jekrib, r.a., na ~elu skupine plemena Mazhid` i Zubejd, sa oko sedam stotina mud`ahida. Sa’dov plan, koji se temeljio na savjetu Musenne ibn Harisa, r.a., re~enom prije njegove smrti, predvi|ao je borbu sa Perzijancima {to je mogu}e bli`e granici, a nikako u sredi{tu Perzije. Nakon {to je prou~io teren i polo`aje gradova, i nakon {to je preispitao halifin plan i Musennin savjet, Sa’d je uvidio da je kadisijska dolina najpogodnije mjesto za odlu~uju}u bitku. Ako pobjede muslimani, bit }e im olak{ano osvajanje cijele Perzije. Sa’d ibn Ebi-Vekkas, r.a., podijelio je du`nosti i imenovao zapovjednike odreda, nosa~e bajraka i poglavare plemena. Bojne safove je ustrojio za po~etak bitke. Perzijanci su se smjestili nasuprot muslimana. Prema uputama halife prije bitke, Jezded`ird, perzijski kralj, pozvan je u islam. Sa’d je odabrao zapovjednike odreda vojske i poglavare plemena koji su se odlikovali mudro{}u, pronicljivo{}u i velikim zalaganjem: En-Nu’mana ibn Mukarrina el-Mezenijja, Bisera ibn Ebi-Rehma el-D`uhenija, Hamlea ibn D`unejju el-Kinanija, Hanzalu ibn er-Rebi’u et-Temimija i .irasa ibn Hajjana es-Sehnija, r.a. Izabrao je nekoliko ljudi koji su bili posebno cijenjeni i po{tovani, a bili su i fizi~ki najspremniji

Ashabi Allahovog Poslanika

419

ljudi ~ija su se mi{ljenja duboko uva`avala. Oni su: Atarid ibn Had`ib et-Temimi, El-E{’as ibn Kajs el-Kindi, Haris ibn Hassan ez-Zuheli, Asim ibn Amr et-Temimi, Amr ibn Ma’d Jekrib ez-Zubejdi i El-Mugire ibn [u’be es-Sekafi, r.a. Vo|a ove skupine bio je Nu’man ibn Mukarrin, r.a. Izaslanica se okupila kod Jezded`irda, a on odbi primiti islam i odbi da izdvaja d`izju. Odabrao je borbu. Zaprijetio je muslimanima da }e ih Rustem, vo|a njegove vojske, sve ukopati u kanalima Kadisijje, ili }e ih vratiti u njihove krajeve. Izaslanica se vratila Sa’du ibn Ebi-Vekkasu, r.a., sa vije{}u o borbi. Vidjelo se da }e bitka ubrzo po~eti, pa je Sa’d po~eo skupljati ljude i vr{iti zavr{ne pripreme. Na drugoj strani, Rustem je rasporedio vojsku koja je brojala {ezdeset hiljada pje{aka i {ezdeset hiljada konjanika, ne broje}i ratnike na slonovima. U isto vrijeme broj muslimanske vojske je bio trideset tri hiljade spremnih mud`ahida. Obi~aj je bio da se na po~etku bitke odigra dvoboj radi ispitivanja snage protivni~ke vojske i radi ubacivanja straha u njene redove. Amr ibn Ma’d Jekrib hodao je izme|u mud`ahidskih safova, podsti~u}i ih: “O skupino mud`ahida, budite lavovi, jer lav je postojan. Kada ovi stranci pobacaju svoje oklope, li~e jarcima.” Suprotstavio mu se jedan od Perzijanaca na svom konju govore}i na perzijskom: “Merd... merd64....”, a bio je jedan od najboljih njihovih strijelaca. Dohvatio je svoj luk, stavio strijelu u njega i odapeo je prema Amru. U istom tenutku dok je odapinjao strijelu, Amr je udario svoga konja, sko~iv{i sa njega, a strijela se zabi u njegov tobolac. Amr se okrenuo prema vojniku i potr~ao vi~u}i borbene poklike zaglu{uju}im glasom. Borio se s njim sve dok mu nije izbio sablju iz ruke, pa mu se pribli`io i uhvatio ga za vrat i pojas, a zatim ga zbacio s konja. S njim se uputio ka muslimanima. Kada im se pribli`io, slomio je Perzijancu vrat, bacio ga na zemlju i odsijekao mu glavu. Ono {to je bilo s njim uzeo je kao ratni plijen; imao je dvije zlatne narukvice, zlatnu ogrlicu i ogrta~ od najljep{e svile. Amr se okrenuo muslimanima i rekao: “Ovako radite sa njima!” “E Ebu Sevre, ko mo`e da uradi ono {to si ti uradio?”, uzvrati{e mu oni, jo{ zapanjeni od prizora. Zatim je povedena velika i stra{na bitka. Vojske su se izmije{ale, a muslimani su, hvala neka je Allahu na tome, pokazali primjere juna{tva i odva`nosti, ponosa i dostojanstva. Perzijanci su vodili slonove koji su grunuli i sru~ili se tako da se zemlja tresla. Amr ibn Ma’d Jekrib, r.a., bio je uistinu jedan od velikih junaka Kadisijje. Na{ao se ispred jednog od slonova, govore}i svojoj bra}i: “Ja }u napasti na slona i na one oko njega, zato nemojte zaostajati da ne bi izgubili Ebu-Sevra. Ako do|ete na vrijeme, na}i }ete

420                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

me sa sabljom u ruci.” Zatim je krenuo na svome konju prema slonu udaraju}i sabljom po perzijskoj vojsci. Pra{ina ga je prekrila tako da ga njegova bra}a nisu mogla vidjeti, pa reko{e jedni drugima: “[ta ~ekate? Jeste li sposobni da ga stignete? Ako ga izgubite, muslimani }e ostati bez velikog junaka!” Njegovi prijatelji istupi{e naprijed i vidje{e perzijsku vojsku okupljenu oko Amra, koga su oborili s konja. Brzo ih rastjera{e. Prema Amru je, dok je bio na zemlji, pojahao jedan Perzijanac, a on je uhvatio za nogu njegova konja, zaustavio ga, zatim uhvatio i za drugu, pa kad su to muslimani vidjeli, napali su na konjanika i oborili ga s konja. Amr re~e: “Dajte mi njegove uzde!” Oni su mu pomogli, pa je tako uhvatio konja za uzde, popeo se na njega i nastavio boj, probijaju}i se kroz neprijateljske redove. Historijska bitka na Kadisijji zavr{ila se pobjedom muslimana, hvala neka je Allahu {to je tako bilo. Ubijen je i Rustem, zapovjednik perzijske vojske. Amr je ovako opisao ovu bitku: Kadisijja doba kada Rustem napade, sve vitezovi sna`ni, okretni i spretni, krenu Rebi’a sa mud`ahidima, u osvit zore, u d`ihad, Milostivome pokorni. D`abir ibn Abdullah, r.a., prenosi ono {to je re~eno poslije Bitke na Kadisijji o trojici koji su se vratili u islam, a Amr ibn Ma’d Jekrib, r.a., bio je jedan od njih, pa ka`e: “Tako mi Allaha, d`.{., osim Koga drugog boga nema, nismo vidjeli nijednog borca sa Kadisijje da vi{e `udi za ahiretom. Sumnjali smo u tri osobe, ali kasnije ne vidjesmo nikog povjerljivijeg i skromnijeg od njih: Tulejha ibn Huvejlida, r.a., Amra ibn Ma’da Jekriba, r.a., i Kajsa ibn Mek{uha, r.a.”

[EHID
Amr, r.a., nastavio je sa borbom na Allahovom, d`.{., putu, uprkos tome {to je bio za{ao u godine. Neprestano se kajao zbog nekada{njega odmetanja od islama. U~estvovao je u Bici na Nehavendu, a imao je vi{e od devedeset godina. Borio se u svom stilu i po obi~aju, kao i prije, kao malobrojni junaci. Na kraju bitke, u kojoj su muslimani izvojevali pobjedu, na{li su Amra ibn Ma’da Jekriba ranjenog, odnijeli su ga i lije~ili.

Ashabi Allahovog Poslanika

421

Prenosi Halid ibn Katn, jedan od onih koji su prisustvovali Amrovom preseljenju na ahiret: “Ve} je bio zaspao, pa su ga htjeli prenijeti. Probudili su ga. Ustao je, a njegova usta i jezik bili su mu se oduzeli. Poslije toga je ubrzo preselio. Ukopan je u gradu Revzi, u kojem je i preselio.” Pjesnik Da’bel el-Huzai izrecitirao je sljede}e stihove: Iz boja nam se vrati{e hrabri, sna`ni pobjednici. Nosili su tijelo znanog i odva`nog u konjici. Reci svima, ~ak Zubejda obavijesti i Mizhed`a: “Mi `alimo {to nejmamo Ebu-Sevra mu`dahida.” Neka se Allah, d`.{., smiluje Amru ibn Ma’du Jekribu, konjaniku, pjesniku, mud`ahidu, vjerniku, junaku Kadisijje.

SA’D IBN UBADE R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Sa’d, sin je Ubadin, a on Dulejmov, a on Harisov, a on Ebu-Huzejmov, a on S’alebov, a on Tarifov, a on El-Hazred`ov, a on Saidov, a on K’abov, a on El-Hazred`a el-Ensarijja el-Saidijja. Zvali su ga Ebu-Sabit.

LI^NOST
O li~nosti Sa’da ibn Ubade najbolje govori veliki autoritet koji je u`ivao, kako u predislamskom, tako i u islamskom periodu. Bio je predstavnik plemena, njegov prvak i velikan. Rije~ mu je bila slu{ana, a odluka presudna. Za njegovo mi{ljenje pitalo se i po njemu radilo. Bio je dare`ljivi plemi} koji je volio prite}i u pomo} nevoljniku i odbraniti one kojima je nanesena nepravda. Bio je pri ruci slabom protiv jakog. Potla~enik i bespomo}nik je znao da }e kod njega na}i uto~i{te. Kada je do njega doprla Muhammedova, s.a.v.s., da’wa sa svojim uzvi{enim ciljevima koji iskorjenjuju nevjerstvo i vi{ebo{tvo i pozivaju vjeri u Jednog Jedinog Boga, shvatio je da se ti principi podudaraju sa ljudskom naravi i duhom; povjerovao je u Allaha, d`.{., primaju}i Njegovu vjeru i slijede}i Njegovoga Poslanika, s.a.v.s. Njegov spolja{nji izgled odisao je vedrinom i izazivao po{tovanje, a njegov nastup je zra~io ja~inom njegove li~nosti. Bio je stasit, krupan, ~vrst, bijele puti pro{arane crvenilom, krupnih ruku i stopala. Ogromno bogatstvo koje je naslijedio od oca pove}avao je ula`u}i ga u trgovinu, prodaju}i plodove iz vo}njaka i {alju}i karavane put [ama, Iraka i Jemena.

424                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Sa’d se proslavio u borila~kim vje{tinama, pogotovo u strelja{tvu. Tako|er, u plivanju je bio me|u prvima. Njegova dobrota i plemenitost su navo|ene za primjer. Navra}ali su mu ljudi sa svih strana, kod njega jeli, pili, spavali i nalazili za{titu. Ljubav prema dobru ukorijenila se u njemu i postala dio njega dok njegov odnos prema ljudima nije dostigao vrhunac plemenitosti. Sa’d nije zaboravio ni na svoj udio u nauci. Usavr{io je ~itanje i pisanje, a posebno se isticao u kaligrafiji gdje je njegov divan rukopis odslikavao prefinjenost njegovoga ukusa i umjetnosti. Ljudi su ga voljeli i po{tovali zbog njegove otvorenosti, jasno}e, kao i ~istote du{e. Govorio je ono {to misli, bez zaobila`enja, okoli{anja i prevare.

PRELAZAK NA ISLAM
Allahova je, d`.{., odredba htjela da stanovnici Medine budu Resulullahovi, s.a.v.s., pomaga~i i za{titinici Allahove vjere, dini islama. Nakon {to se ~asni Poslanik, s.a.v.s., u prisustvu svoga amid`e Ebu-Taliba, sa mekanskim mu{ricima dogovorio da, makar privremeno, mu{rici prestanu sa provokacijama i zlostavljanjima, po~eo je sa {irenjem i dostavljanjem poslanice koja mu se objavljivala. Koristio je sezone had`a da ga predstavi arapskim plemenima i da objasni su{tinu i ciljeve poziva. [est ~lanova Benu-Hazred`a krenuli su iz Medine put Meke da obave had`. Istupiv{i pred njih, Allahov Poslanik, s.a.v.s., upita ih: “Ko ste vi?” Odgovorili su: “Grupa iz Benu-Hazred`a.” On ih ponovo upita: “Ho}ete li sjesti da porazgovaramo?” “Naravno”, odgovori{e. Sjeo je s njima i pozvao ih u vjeru Uzvi{enoga Allaha, te u~e}i Kur’an uvjeri ih da je on o~ekivani Poslanik. Oni mu se odazva{e i primi{e islam. Potom su rekli: “Ostavili smo narod koji nema premca u me|usobnom trvenju. Mo`da }e Allah dati da ti bude{ taj koji }e ih izmiriti. Vratit }emo se njima i pozvati ih u ono u {ta si ti nas pozvao, i izlo`iti im novu vjeru. Pa ako Allah u~ini da se izmire, ti }e{ biti najugledniji me|u njima. Prije rastanka dogovorili su se da se slijede}e had`ske sezone na|u na istom mjestu. Stanovnici Medine, pripadnici plemena Hazred`a i Evsa, bili su u stalnoj zavadi i neprestanim ratovima od davnina. Vrativ{i se u Medinu, Hazred`lije su po~eli {iriti Muhammedovu poruku, poja{njavaju}i principe nove vjere i prenose}i ono {to se njima desilo. Govorili su o dogovoru da se sa Poslanikom, s.a.v.s., ponovo sastanu slijede}eg

Ashabi Allahovog Poslanika

425

had`a na Akabi. Pozivu su se odazvali samo malobrojni pojedinci iz oba plemena, ali je ime ~asnoga Poslanika, s.a.v.s., postalo poznato u svakoj medinskoj ku}i. Sljede}e godine, u dogovoreno vrijeme, iz Medine je pristiglo dvanaest uglednih ~lanova Hazred`a i Evsa. Sastali su se sa Poslanikom, s.a.v.s., i primili islam; taj sastanak je poznat pod imenom “Prvi ugovor na Akabi”. Prilikom “Drugog ugovora na Akabi”, me|u prisutnim prvacima koji su primili islam i obaveze koje proisti~u iz toga bio je i Sa’d ibn Ubade. Bilo ih je sedamdeset troje, od toga tri `ene. Od toga mubarek dana Sa’d se stavio u slu`bu islama i d`ihada na Allahovom, d`.{., putu, slijede}i Njegovoga ~asnoga Poslanika, s.a.v.s.

ZAROBLJENIK
Vijest o ugovoru na Akabi izme|u Muhammeda, s.a.v.s., i stanovnika Medine pro{irila se brzo po Meki. Kurej{ije su bili kao ludi, razbjesnili su se poput razjarenih zvijeri, `eljni zgrabiti svakog ko je u{ao u ugovor sa Poslanikom, s.a.v.s., i primio islam. Kontrolirali su trgova~ke puteve, prikupljaju}i vijesti o ensarijama koji su se usudili slijediti novu vjeru i napustiti pagansku vjeru njihovih djedova. Allah, d`.{., htio je, da u jednom karavanu koji su presreli na izlazu iz Meke bude i Sa’d ibn Ubade, r.a. Zarobljen je i kao zarobljenik doveden u Meku gdje ga do~eka graja djece i robova. Kurej{ije nisu znale da u rukama imaju starje{inu Hazred`a i jednog od najuglednijih Medinelija. Doveden je u Harem, a potom su ga po~eli gurati, udarati i psovati. To nam je najbolje opisao sam Sa’d: “Dok sam bio u njihovim rukama, izbila je grupa Kurej{ija, a me|u njima ~ovjek svijetle puti, vi{i od ostalih, pa sam pomislio: ‘Ako iko od njih ima dobra u sebi, to je ovaj ~ovjek.’ Ali kada se pribli`io i obratio mi se o{trim tonom, rekao sam: ‘Tako mi Boga, nema u njima hajra nakon ovoga.’ Dok sam bio u njihovim rukama, a oni me vukli po zemlji, pri{ao mi je jedan od njih i rekao: ‘[ta ti je? Ima{ li nekoga me|u Kurej{ijama, da u|e{ pod njegovu za{titu?’ ‘Naravno!’, rekao sam. ‘[titio sam trgovca D`ubejra ibn Mut’ima i branio da mu se nanese bilo kakvo zlo u mojoj zemlji. [titio sam i Harisa ibn Harba ibn Umejju.’ Onda je on rekao: ‘Pozovi glasno tu dvojicu i spomeni to {to je bilo me|u vama.’ Pa sam to i uradio. Onda je iza{ao neki ~ovjek i razglasio kako tuku ~ovjeka iz Hazred`a koji ih doziva i spominje njihove me|usobne veze i za{titu. Kada su ga upitali za ime tog ~ovjeka, i kada im on re~e: ‘Sa’d ibn Ubade’, reko{e: ‘Tako nam Boga, istina je to {to je rekao’, pa do|o{e i oslobodi{e me iz ruku Kurej{ija.”

426                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

NOSILAC BAJRAKA
D`ubejr ibn Mut’im i El-Haris ibn Harb poveli su Sa’da sa sobom tra`e}i u ime njihovog naroda ispriku za ono {to su u~inili, jer nisu znali koga imaju u rukama. Nakon {to su ga po~astili, ugostili i opremili svim potrep{tinama, krenuo je na put za Medinu. Tu je Sa’d doku~io dubinu prezira u du{ama Kurej{ija i veli~inu neprijateljstva koje nose prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i njegovim ashabima. Odlu~io je da im se suprotstavi sa svim {to posjeduje, a ina~e je bio poznat po inatu i nepokolebljivosti. Tako|er, udru`io se sa vo|om Evsa Sa’dom ibn Mu’azom na u~vr{}ivanju muslimana i ja~anju i popunjavanju njihovih redova. Tako su dva Sa’da na najbolji na~in slu`ili islamu. I{li su u ratne pohode sa Poslanikom, s.a.v.s., i pokazali hrabrost i prodornost. Sa’d ibn Ubade pro~uo se po svojoj vje{tini u rukovanju kopljem, u ~emu nije imao premca. O slavi koju je u`ivao, dovoljno govori ~injenica da je on bio vo|a ensarija u svim ratnim pohodima koje je vodio Resulullah, s.a.v.s. Abdullah ibn Abbas, r.a., je o tome rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., na svakom boji{tu imao je dva bajraka; Alija ibn Ebi-Talib nosio je bajrak muhad`ira, a Sa’d ibn Ubade bajrak ensarija.” Sa’d je strogo vodio ra~una da ensarijski bajrak bude u prvim bojnim redovima i da se vihori nad glavama mud`ahida, a njegova britka sablja sjekla je nevjerni~ke i mu{ri~ke glave, i njegove strijele probadale su njihova tijela. Allahov Poslanik, s.a.v.s., uo~io je njegove plemenite osobine, hrabrost i uva`eno mi{ljenje, te se s njim savjetovao u ve}ini va`nih stvari. Sa’dovu odanost islamu i spremnost na `rtvu najbolje je pokazala Bitka na Hendeku. Spremiv{i ogromnu vojsku na ~elu sa Ebu-Sufjanom, Kurej{ije su odlu~ile napasti Medinu i ubiti Poslanika, s.a.v.s. Smatrali su to neophodnim korakom i posljednjim poku{ajem da se zaustavi Muhammed, s.a.v.s., prije nego {to on uni{ti i posljednji kip na Poluotoku. Kurej{ijske vo|e su `eljele da sva arapska plemena sklope zavjeru protiv Resulullaha, s.a.v.s. Po~eli su sklapati ugovore sa nekim plemenima kako bi bitka bila odlu~uju}a i pobjeda sigurna. Pleme Gatafan, nastanjeno blizu Medine, bilo je poznato po o{trini u bitkama, vje{tini i mnogobrojnosti. Kurej{ijama se u~inilo da je s njima dobro sklopiti ugovor, hu{kaju}i ih na Poslanika, s.a.v.s., uz privla~nu ponudu u ratnom plijenu koji ih ~eka nakon pada Medine i u plja~ki svega {to na|u. Vjerovjesnik, s.a.v.s., saznao je za dogovor Kurej{ija sa Benu-Gatafanom. @ele}i ih udaljiti od bitke i saradnje sa Kurej{ijama, tajno se dogovori s njima da odustanu od bitke na strani Kurej{ija, a za naknadu im obe}a tre}inu medinskih prihoda hurmi sljede}e tri godine.

Ashabi Allahovog Poslanika

427

Znaju}i za zahtjev Benu-Gatafana, nije htio sam donijeti odluku, ve} se, kako je imao obi~aj u dunjalu~kim stvarima, posavjetova sa ashabima. Izme|u ostalih, odabra Sa’da ibn Ubadu i Sa’da ibn Mu’aza i sasta se s njima da se dogovore o datom pitanju. Upoznao ih je sa pregovorima sa Benu-Gatafan, te da }e ukoliko pristanu na davanje jedne tre}ine plodova, istupiti iz pakta sa Kurej{ijama. I jedan i drugi Sa’d reko{e: “Bo`iji Poslani~e, ako ti je ne{to nare|eno da uradi{, uradi... Ali ako nije, tako mi Boga, ne}e dobiti od nas ni{ta osim sablji.” Poslanik, s.a.v.s., im re~e: “Nije mi ni{ta nare|eno, to {to sam vam predo~io jeste samo moje mi{ljenje.” Oni reko{e: “Bo`iji Poslani~e, nisu nikada mogli ni pomisliti da to dobiju od nas kada smo bili u d`ahilijetu, a kamoli sada kad nas je Allah, d`.{., uputio tobom.” Resulullaha, s.a.v.s., obradova{e njihovi stavovi, pa zahvali Allahu, d`.{., uputi dovu za njih i obradova ih pobjedom. Sa’dova snaga i o{trina spram mu{rika pokazala se i kod osvajanja Meke. Nije bilo lahko zaboraviti one koji su se borili protiv Allahova Poslanika, s.a.v.s., koriste}i sve na~ine da mu napakoste. Na dan osvajanja Meke, Sa’d ibn Ubade nosio je zastavu ensarija me|u muslimanskom vojskom koja je brojala deset hiljada mud`ahida, uzvikuju}i tekbire, hvale}i i slave}i Allaha, d`.{. Prolaze}i pored Ebu-Sufjana, koga je malo podalje ugledao, poluglasno je rekao: “Danas }e se odigrati krvavi boj, bit }e dozvoljeno i ono {to nije bilo... danas }e Allah poniziti Kurej{ije”, iskazuju}i Poslanikov, s.a.v.s., visoki polo`aj i pobjedu islama. Ebu-Sufjanu se nije svidjelo {to je ~uo, pa kada je Poslanik, s.a.v.s., prolazio pored njega u grupi ensarija, pozva ga u stranu i re~e: “Bo`iji Poslani~e, jesi li ti naredio da se ubija tvoj narod? Sa’d misli ratovati i ubijati.” Utom do|o{e Osman ibn Affan i Abdurrahman ibn Avf, a ve} su ~uli {ta je rekao Sa’d i vidjeli reakciju Ebu-Sufjana, pa reko{e: “Bo`iji Poslani~e, ne mo`emo garantirati za Sa’da da se ne}e upustiti u sukob sa Kurej{ijama.” Utom se Poslanik, s.a.v.s., obrati Ebu-Sufjanu rije~ima: “Danas je dan milosti.” U isto vrijeme, `ele}i umanjiti Sa’dov zanos i urazumiti ga da su oprost i samilost obilje`je muslimana, a pogotovo njihovoga Poslanika, s.a.v.s., posebno tamo gdje mogu pokazati ja~inu, pozvao je Sa’da i tra`io da bajrak preda svome sinu Kajsu ibn Sa’du.

428                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

URO\ENA DARE@LJIVOST
Sa’d je bio o{tar na bojnom polju i nemilosrdan prema Allahovim neprijateljima, ali njegovi postupci odlikovali su se plemenito{}u koja je bila ukorijenjena u njemu. Odrastao je u ku}i dare`ljivosti i plemenitosti, otvorenoj za sve. U njoj su gladni hranjeni, a siroma{ni i putnici namjernici nalazili uto~i{te. Rijetko se plemenitost naslije|uje s koljena na koljeno, kao {to je to bio slu~aj sa Sa’dovom porodicom. Njegov djed Dulejm bio je najplemenitiji ~ovjek svoga vremena. Odredio je telala da svaki dan objavljuje me|u ljudima: “Ko voli mast i meso neka svrati u kuhinju Dulejma ibn Harisa.” Sa’dov otac Ubade naslijedio je od svog oca navike hizmeta i pomo}i drugima. A opet, Sa’dov sin Kajs bio je jedan od najdare`ljivijih Medinelija. Sa’d je uzeo sebi obavezu da svaki dan po~asti ili ugosti Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa mu je slao veliku koli~inu hrane s mesom, te serjed65 , koji se raznosio po ku}ama njegovih `ena, neka je na njih selam Allahov. A kada bi se u Medini okupio veliki broj ljudi, neko bi poveo da ugosti jednoga, neko dvojicu, neko grupu, a Sa’d osamdesetericu. Allah, d`.{., dao mu je ogroman imetak, a on ga je tro{io na Njegovom putu ne broje}i utro{eno. Rado je ulagao u sve vidove dobrotvorne pomo}i, upu}uju}i dovu Allahu, d`.{., rije~ima: “Gospodaru moj, podari mi slavu. Nema slave bez djelovanja, a ni djelovanja bez imetka. Gospodaru moj, meni ne pristoji malo, a ni ja malom nisam pristojan.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., zavolio ga je zbog plemenitih i prefinjenih osobina koje je posjedovao. U Sa’dovoj bi ku}i na{ao mir i podr{ku nakon dugih razgovora, razmi{ljanja i brige o stanju muslimana. Ta je ku}a bila poput uto~i{ta u kome bi se odmorio nakon dana prepunog obaveza. Sa’d se radovao svakoj Poslanikovoj, s.a.v.s., posjeti jer je znao da donosi blagoslov njemu, njegovoj porodici i imetku. Obradovao bi ga svaki selam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., jer je taj islamski pozdrav smatrao dovom blagoslova. Prenosi Kajs ibn Sa’d: “Posjetio nas je jednom Allahov Poslanik, s.a.v.s., i ulaze}i nazvao selam: ‘Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.’ Otac mu je na to samo tiho odgovorio. Pa sam upitao oca: ‘Zar ne}e{ pozvati Poslanika, s.a.v.s., da u|e?’ Odgovorio mi je: ‘Pusti da jo{ koji put ~ujem njegov selam.’ Onda bi pohitao pred Poslanika, s.a.v.s., sav usplahiren od radosti, pa bi ga primio i naredio da mu se donese voda za kupanje, a onda bi mu dao pe{kir natopljen {afranom. Resulullah, s.a.v.s., digao bi potom ruke i zamolio Allaha, d`.{.: ‘Gospodaru moj, obaspi Tvojim salavatom i milo{}u Sa’da ibn Ubadu.’” Jedne no}i ulicama Medine prolomi se glas:

Ashabi Allahovog Poslanika

429

O Sa’de, o Sa’de Evsi, budi nam za{titnik, o Sa’de Hazred`i, vo|o na{ juna~ki, odazvaste se uputi vje~noj, tra`e}i od Allaha d`ennete .irdevsa. Znate da }ete cilj kome stremite, dosti}i, jer one koji iskreno za uputom tragaju, kod Allaha Ljepote .irdevsa ~ekaju. Dva Sa’da opjevana ovim stihom jesu Sa’d ibn Mu’az, starje{ina Evsa, i Sa’d ibn Ubade, poglavar Hazred`a.

^ISTOTA DU[E
@ustrina i odlu~nost u postupcima ocrtavale su Sa’dov karakter. Njegove osobine, bez sumnje, odavale su i oslikavale ~isototu du{e i plemenitost duha. Smjesta je reagirao na sve {to je u suprotnosti sa njegovim uvjerenjem. Nije propu{tao priliku da razjasni ili prokomentira stvari koje su to zahtijevale, ili da im se, eventualno, suprotstavi. Bio je jasan i odre|en u svakoj prilici, a to je i od drugih zahtijevao. Uprkos njegovoj neopisivoj ljubavi prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i spremnosti da polo`i `ivot za njega, ~esto je znao postavljati pitanja koja su se kosila sa nekim Resulullahovim, s.a.v.s., postupcima. A nakon {to bi mu Resulullah, s.a.v.s., pojasnio kako je ispravno, smirio bi se i prihvatio to, priznaju}i Poslanika, s.a.v.s., znanijim od svih i kaju}i se Allahu, d`.{. Nakon bitke i pobjede na Hunejnu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., podijelio je ratni plijen. Posebnu pa`nju obratio je na pojedine arapske prvake koji su neposredno prije toga pre{li na islam-one ~ija srca treba pridobiti za islam-kako bi se osjetili po~a{}enim i da bi njihovim ulaskom oja~ao islam. Bilo je to na ra~un predvi|enog dijela za prve muslimanske borce, me|u njima i ensarije na ~elu sa Sa’dom ibn Ubadom. Ve}ina je osje}ala nelagodu zbog ovakvog postupka, pogotovo ensarije, a Poslanikov, s.a.v.s., pjesnik Hasan ibn Sabit tu je situaciju zabilje`io ovim stihovima: Pri|i Resulu i zovni ga imenom, koje sigurnost zna~i svakom vjerniku, na {ta pozva Sulejm 66 iako su udaljeni, pored onih koji su za{titili i pomogli, tako ih nazva Allah zbog svega {to su ~inili, za Njegovu vjeru dok su ratovi bjesnili, suprotstavi{e se na putu tom neda}ama, bez straha i bojazni od pote{ko}a.

430                                                       Ashabi Allahovog Poslanika

Sa’d je gledao ensarije dok se do{aptavaju i `ale jedni drugima, pa ga njegova otvorenost i iskrenost ponuka da direktno ode do Poslanika, s.a.v.s., i razgovara s njim. Rekao mu je: “Bo`iji Poslani~e, grupa ensarija nije zadovoljna onim {to si uradio s plijenom. Podijelio si ga svojim ljudima i jo{ uz to dao pozama{ne poklone nekim plemenima, pa ensarije ni{ta od toga nije zapalo.” @ele}i da zna njegov stav, Poslanik, s.a.v.s., upita ga: “A gdje si ti tu, Ibn-Ubade?” “Ja sam jedan od njih (tj. s njima)”, odgovori Sa’d otvoreno. Onda je Resulullah, s.a.v.s., zatra`io da mu sakupi ensarije kako bi im objasnio i pokazao visoko mjesto koje zauzimaju u njegovom srcu. Po{to se okupi{e, Allahov Poslanik, s.a.v.s., im se sa osmjehom, lica ozarenog imanom, obrati: “Ensarije, {ta ovo ~ujem o vama i {ta mi to zamjerate? Zar vas nisam na{ao u zabludi, pa vas je Allah uputio, i u oskudici, pa vas je Allah obogatio, i razjedinjene, pa je Allah zbli`io va{a srca?” “Jesi, Allahov Poslani~e i jo{ bolje i vrednije od toga”, reko{e. Resulullah, s.a.v.s., nastavi: “Ensarije, zar ne}ete odgovoriti?” “[ta da odgovorimo, Allahov Poslani~e?”, odgovori{e. “Tako mi Allaha, da ho}ete, rekli biste i bila bi to istina koju bih i sam potvrdio...” “Recite: ‘Bio si smatran la{cem, pa smo ti povjerovali... i odba~en, pa smo ti pomogli... i bez igdje i~ega, pa smo te utje{ili... i protjeran pa smo te prihvatili...’ Znate, da ste, sve {to sam spomenuo, u~inili vi ensarije.” Nakon ovih Poslanikovih rije~i mnogima se bilo te{ko suzdr`ati da ne zapla~u i pokaja{e se, nakon {to su shvatili veli~inu njegove ljubavi prema njima i duboko priznanje za sve {to su u~inili, pa jednoglasno reko{e: “Zadovoljni smo Allahovim Poslanikom, njegovom podjelom i udjelom.”

SEKI.E BENU-SA’IDE
Me|u najtegobnijim situacijama kroz koje je pro{ao Sa’d ibn Ubade bio je dan kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., preselio na ahiret. Sastala se tuga za Poslanikom, s.a.v.s., s jedne strane, i briga za muslimanskim vo|stvom, s druge. Nakon {irenja vijesti o Poslanikovoj, s.a.v.s., smrti, po`urile su ensarije na ~elu sa Sa’dom i ostalim prvacima i uglednicima na mjesto zvano “Sekife Benu Sa’ide”. Tu su odr`ali sastanak i dogovorili se da

Ashabi Allahovog Poslanika

431

Sa’da proglase halifom. Kada je vijest doprla do Omera ibn el-Hattaba, on ode po Ebu-Bekra pa se uputi{e na mjesto sastanka, da rasprave tu stvar. Posjedali su naokolo, a ensarijski predstavnik zapo~e: “Mi smo Allahovi pomaga~i, odred za islam, a vi muhad`iri ste dio nas, pa neka bude jedan vo|a od nas, a drugi od vas.” Na ovo se za~uo `amor, a Omer, r.a., uze Ebu-Bekra za ruku i podi`e je, govore}i: “Daj svoju ruku, dajem ti prisegu na pokornost.” Tako uradi{e i ostali muhad`iri. Ensarije su jedno vrijeme {utjeli, a kad je Usejd ibn Hudajr od njih zatra`io da Ebu-Bekru daju prisegu na pokornost, oni to redom i u~ini{e.

PRESELJENJE NA AHIRET
Sa’d je osjetio da je izgubio uva`avanje i polo`aj koji je u`ivao, pa Ebu-Bekru nije dao prisegu na pokornost. Napustio je Medinu i pre{ao `ivjeti u [am. Povukao se iz javnog `ivota, posvetiv{i se ibadetu, namazu i u~enju Kur’ana. Su|eni ~as stigao ga je za vrijeme hilafeta Omera ibn el-Hattaba, a ukopan je na mjestu zvanom El-Meniha u blizini Damaska. Neka se Allah, d`.{., smiluje Sa’du ibn Ubadi, `estokom ratniku, izvrsnom mud`ahidu, dare`ljivom vjerniku.

Ashabi Allahovog Poslanika

433

BILJE[KE
1 2 3

4 5 6 7 8 9 10 11

12 13 14 15 16 17 18 19 20 21

22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32

33 34 35 36

“Usdul-Gabeh”, 314/3. Sura Ali-Imran, ajet 144. Sura El-Bekara, ajet 219. Sura El-Bekara, ajet 43. Sura El-Maira, ajet 90-91. Sura Et-Tevba, ajet 128. Sura Et-Tevba, ajet 33. Ma’reketul-D`isr: Bitka na mostu. Kuds ili Jerusalem, glavni grad Palestine. Kelala: onaj koji umre, a nema uzlazne niti silazne loze da ga naslijede. Sura En-Nisa, ajet 176. Iftitahi tekbir: tekbir kojim se otpo~inje s namazom. Ovo je govorio iz svoje skromnosti, jer ga je ve} Resulullah obavijestio da je d`ennetlija. (prim. rec.). Sura El-Kehf, ajet 45-46. [ti}enik islamske dr`ave. Mezarje u Medini. Sunenu Et-Tirmizi. Sahihu Muslim. “El-Mustedrek ala Es-Sahihajni”. Sura-Mud`adela, ajet 22. Emvas: ime oblasti u Palestini. Sura:Ta-ha, ajet 1-6. Aludira se na nostalgiju za vremenom Allahova Poslanika, a.s., i na dono{enje salavata i selama na njega, za {ta je nagrada potvr|ena sahih hadisima. (prim. prev.). Sura En-Nahl, ajet 125-128. U~a~ Kur’ana. Sura Er-Rahman, ajet 1-2. .ikh - {erijatski pravni odnos. “Kurziv”- uzeto iz ajeta. Sura El-Bekara, ajet 255. Sura En-Nahl, ajet 90. Sura Zilzal, ajet 7-8. Sura En-Nisa, ajet 123. Sura Ez-Zumer, ajet 53. Birk El-Gimad je grad u Abesiniji, a ovdje se aludira na to na koliko dalek i naporan put su muslimani spremni krenuti. Mjesta u ju`nom dijelu Iraka. Rje~ju “pratilac” mislio je na Allaha, d`.{., Koji je sva~iji pratilac. O tome je detaljnije govoreno pod naslovom “Iskreni savjetnik”. Ebtah: dolina u Meki.

434                                                       Ashabi Allahovog Poslanika
37 38

39 40

41 42 43 44 45

46

47 48 49 50 51

52 53 54 55

56 57

58

59 60 61 62 63 64 65 66

Ebu-Kubejs: brdo na isto~noj strani Meke. Tj. to {to je sjeo na prijestolje, gdje ina~e sjedi njegov brat, ni{ta nije promijenilo njegova brata. Mjesto u Etiopiji, {to aludira na daljinu i te`inu puta. Arapi, u doba u i prije objave Kur’ana, bili su vrsni pjesnici i govornici; naime, pjesni{tvo je toliko bilo jako i dojmljivo da je izazivalo ratove, rasplakavalo ljude, uveseljavalo tu`ne. Iz ovoga zra~i mudrost Allahova, objavio je Kur’an, tako da svi ti mnogobrojni pjesnici nisu mogli, a bili su pozvani da to poku{aju, da sro~e ni jedan jedini stih ravan makar jednom kur’anskom ajetu. Muhammed ibn Mesleme. Bekijja: ime mezarja. Ehlu-bejt: Porodica Allahovoga Poslanika. .itnet: u gornjem kontekstu misli se na nevolje i smutnju. End`e{e el-Habe{i bio je jo{ dje~ak kada ga je Allahov Poslanik, a.s., odabrao da bude rival pjesnikinjama. Va Muhammedah: Simbolika podsje}anja na veli~anstvene bitke koje je vodio odabrani poslanik Muhammed, s.a.v.s. [ehadet: u ovom kontekstu upotrebljena, ova rije~ zna~i pogibiju na Allahovom putu Ehvaz je oblast izme|u Iraka i Perzije. Telbija: dova koju izgovara musliman prilikom posjete Kabe. Sihr: obmana napravljena vra~anjem. Misli se na prisegu koju su `ene dale Poslaniku, a.s., a koja se spominje u suri El- Mumtehine 12, gdje Allah, d`.{., ka`e: “O Vjerovjesni~e, kada ti do|u vjernice da ti polo`e prisegu: da ne}e Allahu nikoga ravnim smatrati, i da ne}e bludni~iti, i da ne}e djecu svoju ubijati, i da ne}e mu`evima tu|u djecu podmetati i da ti ne}e ni u ~emu {to je dobro poslu{nost odricati, - ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti; Allah, zaista, mnogo pra{ta, i On je Milostiv.” Zna~i, njihova prisega bila je istog sadr`aja kao prisega i `ena koje su dale prisegu na dan osvojenja Meke. Pogledajte o ovome u “Zape~a}enom d`enetskom napitku”, str. 160. Prisega na rat: spremnost na borbu do smrti protiv svakog ko se bori protiv njih. Tj. zbog na{eg insistiranja ti izlazi{ iz Medine mada to ne voli{. Ova Hinda je `ena Amra ibn D`emuha, a sestra Abdullaha ibn Amra ibn Harama. “...da budem ponovo ubijen, tj. da ponovo poginem na Allahovom putu i da ponovo do`ivim po~asti koje sljeduju {ehida. Sura Ali-Imran, ajet 169. Simbolika koja donosi sje}anje na veli~anstvene bitke pod vo|stvom Allahovog poslanika, s.a.v.s. El-Emin: jedan od nadimaka Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., u zna~enju “Povjerljivi”.(prim. prev.) Pti~ije srce: u smislu prefinjene nje`nosti i mehko}e. Odnosi se na Osmanovog amid`i}a Umejja ibn Halefa. Tj. da }e poslati poslanika kog su du`ni slijediti (prim. rec.) Sura El-Maida, ajet 51,52,53 Izraz za kratko vrijeme Merd, merd : na perzijskom jeziku zna~i ~ovjek na ~ovjeka Serjed je ger{lo sa mesom. Arapsko ime

Ashabi Allahovog Poslanika

435

SADR@AJ
PREDGOVOR ........................................................................................................................................... 7 EBU-BEKR ES-SIDDIK, R.A. .................................................................................................................... 9 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................................................................................... 9 LI^NOST ......................................................................................................................................... 10 PRIMANJE ISLAMA ......................................................................................................................... 10 EBU-BEKR KAO ASHAB .................................................................................................................. 11 PRVI HALI.A ................................................................................................................................... 15 RAT PROTIV ODMETNI[TVA .......................................................................................................... 18 OSVAJANJE IRAKA ........................................................................................................................ 20 OSVOJENJE [AMA ........................................................................................................................ 22 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................................................................ 26 VRLINE EBU-BEKRA ....................................................................................................................... 27 OMER IBN EL-HATTAB, R.A. ................................................................................................................. 29 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......................................................................................................... 29 LI^NOST ......................................................................................................................................... 30 PRIMANJE ISLAMA ......................................................................................................................... 31 VO\A PRAVOVJERNIH - EMIRUL-MU’MININ .................................................................................. 35 DALJA OSVAJANJA IRAKA I PRIBLI@AVANJE PERZIJI ................................................................ 39 POVRATAK NA [AMSKI .RONT ..................................................................................................... 41 EL-KADISIJJA I PERZIJANCI ......................................................................................................... 42 OSVAJANJE EGIPTA ...................................................................................................................... 44 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................................................................ 46 VRLINE OMERA, R.A. ..................................................................................................................... 48 OSMAN IBN A..AN, R.A. ...................................................................................................................... 51 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......................................................................................................... 51 OSOBENOSTI ................................................................................................................................. 52 PRIMANJE ISLAMA ......................................................................................................................... 53 ZUN-NUREJN ................................................................................................................................... 54 HILA.ET .......................................................................................................................................... 58 NASTAVAK OSVAJANJA NA ISTOKU ............................................................................................. 62 U [AMU ........................................................................................................................................... 63

436                                                       Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE A.RIKE ...................................................................................................................... 64 POBUNA .......................................................................................................................................... 65 OPSADA I UBISTVO ....................................................................................................................... 67 VRLINE ............................................................................................................................................ 68 ALIJA IBN EBI-TALIB, R.A. ................................................................................................................... 71 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......................................................................................................... 71 OSOBINE ........................................................................................................................................ 71 PRIMANJE ISLAMA ......................................................................................................................... 72 U DRU[TVU POSLANIKA ................................................................................................................ 73 U^ENI SUDIJA ................................................................................................................................ 76 HILA.ET .......................................................................................................................................... 77 “BITKA KOD DEVE” ......................................................................................................................... 81 BITKA NA SI..INU .......................................................................................................................... 85 SUD ................................................................................................................................................. 88 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................................................................ 90 VRLINE ............................................................................................................................................ 93 EBU-UBEJDE AMIR IBN EL-D@ERRAH, R.A. ......................................................................................... 95 PORIJEKLO .................................................................................................................................... 95 PRIMANJE ISLAMA ......................................................................................................................... 95 LI^NOST ......................................................................................................................................... 96 POVJERENIK UMMETA ALLAHOVA POSLANIKA, A.S. ................................................................. 96 TE@AK ISPIT ................................................................................................................................... 97 EHTEM ............................................................................................................................................ 98 “BITKA PALMINOGA LI[]A” ........................................................................................................... 98 SEKI.E BENU-SAIDE ...................................................................................................................... 99 BITKA KOD ZATIS-SELASILA ......................................................................................................... 99 PREMA [AMU ............................................................................................................................... 100 MUSLIMAN KUREJ[IJA ................................................................................................................ 101 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 102 ABDURRAHMAN IBN AV., R.A. .......................................................................................................... 103 NJEGOVO IME .............................................................................................................................. 103 LI^NOST ....................................................................................................................................... 103 PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 103 HID@RA .......................................................................................................................................... 104 U MEDINI ....................................................................................................................................... 105 VELIKA ^AST ................................................................................................................................ 106 STALNI D@IHAD ............................................................................................................................ 106

Ashabi Allahovog Poslanika

437

VELIKI DOBROTVOR .................................................................................................................... 107 POTRES U MEDINI ........................................................................................................................ 108 SKROMNI ...................................................................................................................................... 109 SLUGA MAJKI VJERNIKA ............................................................................................................. 109 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 110 SE’ID IBN ZEJD, R.A. .......................................................................................................................... 111 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 111 LI^NOST ....................................................................................................................................... 111 U IBRAHIMOVOJ VJERI ............................................................................................................... 112 PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 113 OMEROVO PRIMANJE ISLAMA .................................................................................................... 113 NA BOJNOM POLJU ..................................................................................................................... 115 ^LAN SAVJETODAVNOGA VIJE]A .............................................................................................. 116 OSVAJANJE [AMA ....................................................................................................................... 117 USLI[ANA DOVA .......................................................................................................................... 119 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 119 HAMZA IBN ABDUL-MUTTALIB, R.A. ................................................................................................... 121 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 121 OSOBENOSTI ............................................................................................................................... 121 AMID@A, BRAT I PRIJATELJ ......................................................................................................... 122 PRELAZAK NA ISLAM ................................................................................................................... 122 ALLAHOV LAV ............................................................................................................................... 124 HEROJ BEDRA .............................................................................................................................. 125 PRVAK [EHIDA ............................................................................................................................ 127 VELI^ANSTVENOST ISLAMA ....................................................................................................... 130 SA’D IBN EBI - VEKKAS, R.A. ............................................................................................................. 133 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 133 LI^NOST ....................................................................................................................................... 133 PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 134 TE[KO ISKU[ENJE ...................................................................................................................... 134 POSLANIKOV DAJD@I] ................................................................................................................ 137 ZA TEBE BIH @RTVOVAO I OCA I MAJKU ................................................................................... 138 DVA ORU@JA ................................................................................................................................. 139 @ELJA ZA UDJELJIVANJEM ......................................................................................................... 140 LAV SA KAND@AMA ...................................................................................................................... 140 OSVAJANJE PERZIJE .................................................................................................................. 141 VELIKA SMUTNJA ......................................................................................................................... 142 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 143

438                                                       Ashabi Allahovog Poslanika ZUBEJR IBNUL-AVVAM, R.A. .............................................................................................................. 145 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 145 LI^NOST ....................................................................................................................................... 145 ISLAM ........................................................................................................................................... 145 ^VRSTA VJERA ............................................................................................................................ 146 PRVA SABLJA U ISLAMU ............................................................................................................. 147 JUNAK BEZ PREMCA .................................................................................................................... 148 JUNAK U TE[KIM OKR[AJIMA .................................................................................................... 149 VELIKODU[NI DOBRO^INITELJ .................................................................................................. 151 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 151 ABDULLAH IBN MES’UD, R.A. ............................................................................................................. 153 NJEGOVO IME .............................................................................................................................. 153 LI^NOST ....................................................................................................................................... 153 PRELAZAK NA ISLAM ................................................................................................................... 153 POVJERLJIVI DJE^AK ................................................................................................................. 154 PRVI KARIJA ................................................................................................................................. 155 IZ POSLANIKOVE PORODICE ...................................................................................................... 156 PRAVNIK UMMETA ........................................................................................................................ 157 “SUDIJA” EBU-D@EHLU ................................................................................................................. 158 TE@I OD UHUDA ............................................................................................................................ 159 POVJERENIK BEJTUL-MALA KU.E .............................................................................................. 160 BOGOBOJAZNI U^ENJAK ............................................................................................................ 160 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 162 HABBAB IBN EL-ERETT, R.A. .............................................................................................................. 165 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 165 TE[KO DJETINJSTVO .................................................................................................................. 165 HABBABOVE OSOBENOSTI ......................................................................................................... 166 SVJETLOST @ERAVICE ................................................................................................................ 167 PRAVEDNA OSVETA ..................................................................................................................... 170 U^ITELJ MUSLIMANA ................................................................................................................... 170 STRPLJIVI MUD@AHID .................................................................................................................. 172 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 173 TALHA IBN UBEJDULLAH, R.A. ........................................................................................................... 175 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 175 OSOBENOSTI ............................................................................................................................... 175 PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 176 ^VRSTINA VJERNIKA ................................................................................................................... 177 TALHIN DAN ................................................................................................................................. 178

Ashabi Allahovog Poslanika

439

@IVI [EHID .................................................................................................................................... 180 DARE@LJIVI TALHA ...................................................................................................................... 180 U TAZBINSKOJ VEZI S POSLANIKOM, A.S. ................................................................................ 182 VELIKA SMUTNJA ......................................................................................................................... 183 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 184 EL-MIKDAD IBN AMR, R.A. .................................................................................................................. 185 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 185 OSOBENOSTI ............................................................................................................................... 185 PREDISLAMSKI PERIOD .............................................................................................................. 186 PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 186 VITEZ BEDRA ................................................................................................................................ 187 MUDRI POBO@NJAK ..................................................................................................................... 189 MILJENIK BO@IJEG POSLANIKA, A.S. ........................................................................................ 191 NA POLJU D@IHADA ..................................................................................................................... 192 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 193 EBU SEBRE IBN EBI-RUHM EL-ESLEMI, R.A. ................................................................................... 195 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 195 LI^NOST ....................................................................................................................................... 195 NJEGOV ISLAM ............................................................................................................................ 196 NA BOJNOM POLJU ..................................................................................................................... 196 VO\A ZA IZBAVLJENJE ............................................................................................................... 197 ZAROBLJAVANJE HURMUZANA ................................................................................................... 199 OSVAJA^ D@UNDI SABURA........................................................................................ . 200 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 201 MU’AZ IBN D@EBEL, R.A. .................................................................................................................... 203 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 203 OSOBENOSTI ............................................................................................................................... 203 PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 204 NEPRIJATELJ KIPOVA ................................................................................................................. 204 POZNAVALAC HALALA I HARAMA ............................................................................................... 206 SKROMNI DOBROTVOR ................................................................................................................ 207 U^ITELJ - POZNAVALAC [ERIJATSKOG PRAVA ........................................................................ 209 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 211 ABBAS IBN ABDUL-MUTTALIB, R.A. ................................................................................................... 213 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 213 NJEGOVA LI^NOST ...................................................................................................................... 213 PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 214

440                                                       Ashabi Allahovog Poslanika NAPAJA^ HAD@IJA ....................................................................................................................... 216 ISKRENI SAVJETNIK .................................................................................................................... 217 ZAROBLJENIK U BICI NA BEDRU ................................................................................................ 218 HEROJ BITKE NA HUNEJNU ......................................................................................................... 219 PLEMENITI .................................................................................................................................... 220 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 221 USAME IBN ZEJD, R.A. ....................................................................................................................... 223 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 223 ODGOJ U ISLAMU ........................................................................................................................ 223 LI^NOST ....................................................................................................................................... 224 VOLJENI SIN VOLJENOG ............................................................................................................ 224 RANA BORBA NA ALLAHOVOM PUTU .......................................................................................... 226 MLADI VOJSKOVO\A ................................................................................................................... 227 OKRUTNA LEKCIJA ...................................................................................................................... 228 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 229 EL-MUGIRE IBN [U’BE, R.A. ............................................................................................................... 231 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 231 OSOBENOSTI ............................................................................................................................... 231 EL-MUGIRIN PRELAZAK NA ISLAM .............................................................................................. 232 ISKRENI BORAC ........................................................................................................................... 232 HISTORIJSKI SUSRET .................................................................................................................. 234 NA KADISIJJI ............................................................................................................................... 237 OSVOJENJE NEHAVENDA ............................................................................................................ 238 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 239 SIMAK IBN HAR[E, R.A. ..................................................................................................................... 241 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 241 OSOBENOSTI ............................................................................................................................... 241 NJEGOVO PRIMANJE ISLAMA ..................................................................................................... 242 JEDAN OD JUNAKA BITKE NA BEDRU ........................................................................................ 242 CRVENI POVEZ ............................................................................................................................ 244 PRESELJENJE NA AHIRET ......................................................................................................... 246 KA’KA’ IBN AMR ET-TEMIMI, R.A. ....................................................................................................... 249 IME I OSOBENOSTI ...................................................................................................................... 249 PRELAZAK NA ISLAM ................................................................................................................... 249 POKORAN MUD@AHID ................................................................................................................... 250 NAJPRIJE IRAK ............................................................................................................................ 251 PREMA [AMU ............................................................................................................................... 253

Ashabi Allahovog Poslanika

441

PONOVO U IRAKU ........................................................................................................................ 255 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 257 MUHAMMED IBN MESLEME, R.A. ....................................................................................................... 259 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 259 NJEGOVA LI^NOST ...................................................................................................................... 259 PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 260 ASHABSKA PORODICA ................................................................................................................ 261 PRVI DOBROVOLJAC ................................................................................................................... 261 PRAVEDNA OSVETA ..................................................................................................................... 265 POVJERLJIVI ................................................................................................................................ 266 DRVENA SABLJA .......................................................................................................................... 268 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 268 SELMAN EL-.ARISI, R.A. .................................................................................................................... 269 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 269 NJEGOVA LI^NOST ...................................................................................................................... 269 VATROPOKLONIK ......................................................................................................................... 270 KR[]ANIN ..................................................................................................................................... 271 PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 272 MUBAREK-RJE[ENJE ................................................................................................................... 273 SELMAN JE OD NAS ..................................................................................................................... 275 NAMJESNIK MEDAINA .................................................................................................................. 276 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 278 NU’AJM IBN MES’UD, R.A. ................................................................................................................... 279 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 279 NJEGOVA LI^NOST ...................................................................................................................... 279 SAVEZNIK JEVREJA ..................................................................................................................... 280 PRELAZAK NA ISLAM ................................................................................................................... 280 VELIKA USLUGA ........................................................................................................................... 282 NOSILAC BAJRAKA ...................................................................................................................... 284 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 285 SELEME IBN EL-EKVE’A, R.A. ............................................................................................................ 287 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 287 OSOBENOSTI ............................................................................................................................... 287 SELEME U ISLAMU ....................................................................................................................... 288 JUNAK VRIJEDAN KAO ODRED ................................................................................................... 288 PRISEGA NA SMRT ...................................................................................................................... 292 MEDINSKI MU.TIJA ...................................................................................................................... 293

442                                                       Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 294 EL-BERA’ IBN MALIK, R.A. .................................................................................................................. 295 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 295 PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 295 OSOBENOSTI ............................................................................................................................... 296 BITKA NA JEMAMI ........................................................................................................................ 296 @ELJA ZA [EHADETOM NA ALLAHOVOM, D@.[., PUTU ............................................................ 298 BITKA KOD EHVAZA ..................................................................................................................... 299 [EHADET ...................................................................................................................................... 301 IJAD IBN GANM, R.A. .......................................................................................................................... 303 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 303 OSOBENOSTI ............................................................................................................................... 303 PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 304 [UTLJIVI MUD@AHID ..................................................................................................................... 304 DEVMETUL-D@ENDEL ................................................................................................................... 305 OSVAJA^ POLUOTOKA ................................................................................................................ 308 NAMJESNIK [AMA ........................................................................................................................ 310 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 310 SUMAME IBN USAL, R.A. .................................................................................................................... 311 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 311 LI^NOST ....................................................................................................................................... 311 RESULULLAHOV, A.S., NEPRIJATELJ ......................................................................................... 312 PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 313 PRVA TELBIJA .............................................................................................................................. 315 ^VRSTA VJERA ............................................................................................................................ 316 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 318 MED@ZE’ET IBN SEVR, R.A. ................................................................................................................ 319 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 319 OSOBENOSTI ............................................................................................................................... 319 PRELAZAK NA ISLAM ................................................................................................................... 320 ^VRSTO VJEROVANJE ................................................................................................................ 320 DOBROVOLJAC KOJI PRITI^E U POMO] ................................................................................... 322 JUNAK TUSTURA .......................................................................................................................... 323 SU\ENJE HURMUZANU ................................................................................................................ 325 POGLAVAR PLEMENA .................................................................................................................. 327 ABDULLAH IBN AMR IBN HARAM EBU-D@ABIR, R.A. ......................................................................... 329

Ashabi Allahovog Poslanika

443

NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 329 STARJE[INA ................................................................................................................................. 330 [EHID ........................................................................................................................................... 332 HLAD OD KRILA MELEKA ............................................................................................................. 334 EN-NU’MAN IBN MUKARRIN, R.A. ....................................................................................................... 335 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 335 NJEGOVA LI^NOST ...................................................................................................................... 335 MUBAREK-KU]A ........................................................................................................................... 336 USTRAJNI U ISLAMU .................................................................................................................... 337 U HALIDOVOJ VOJSCI ................................................................................................................. 338 U SA’DOVOJ VOJSCI ................................................................................................................... 339 HISTORIJSKI SASTANAK ............................................................................................................. 340 JUNAK NEHAVENDA ..................................................................................................................... 342 NAIM NASTAVLJA ZADATAK ........................................................................................................ 344 SALIM-[TI]ENIK EBU-HUZEJ.E, R.A. ................................................................................................ 345 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 345 NJEGOVA LI^NOST ...................................................................................................................... 345 PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 346 NAUKA I PO[TENJE ..................................................................................................................... 346 U D@IHADU .................................................................................................................................... 347 HRABRO DR@ANJE ....................................................................................................................... 348 [EHADET NA ALLAHOVOM, D@.[., PUTU .................................................................................... 349 OSMAN IBN MEZ’UN, R.A. ................................................................................................................... 353 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 353 NJEGOVA LI^NOST ...................................................................................................................... 353 PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 354 MUHAD@IR ..................................................................................................................................... 354 U ALLAHOVOJ, D@.[., ZA[TITI .................................................................................................... 355 POBO@NJAK ................................................................................................................................. 358 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 359 SAIB IBN OSMAN ......................................................................................................................... 360 UBADE IBN SAMIT, R.A. ...................................................................................................................... 361 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 361 LI^NOST ....................................................................................................................................... 361 ZASTUPNIK ................................................................................................................................... 362 ODANOST ALLAHU, D@.[. ............................................................................................................ 363 OSLOBODILAC LATAKIJE ............................................................................................................ 364

444                                                       Ashabi Allahovog Poslanika BISTRI U^ENJAK .......................................................................................................................... 366 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 367 SE’ID IBN AMIR EL-D@UMEHI, R.A. ..................................................................................................... 369 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 369 NJEGOVE OSOBENOSTI .............................................................................................................. 369 KUREJ[IJSKA ZVJERSTVA .......................................................................................................... 369 BORBA NA ALLAHOVOM, D@.[., PUTU ........................................................................................ 371 SKROMNI VJERNIK ...................................................................................................................... 374 NAMJESNIK HIMSA ...................................................................................................................... 375 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 377 GALIB IBN ABDULLAH, R.A. ................................................................................................................ 379 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 379 LI^NOST ....................................................................................................................................... 379 PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 380 POVJERENIK ODGOVORNIH POSLOVA ...................................................................................... 380 ISKU[ENJE ................................................................................................................................... 381 JUNAK EL-BUVEJBA ..................................................................................................................... 382 EL-KADISIJJA ............................................................................................................................... 384 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 386 .URAT IBN HAJJAN, R.A. .................................................................................................................... 387 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 387 OSOBINE ...................................................................................................................................... 387 EBU-SU.JANOV VODI^ ................................................................................................................ 388 KUREJ[IJSKI UHODA ................................................................................................................... 389 ^ESTITI VJERNIK ......................................................................................................................... 390 U VOJSCI PREMA IRAKU ............................................................................................................. 391 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 393 HUZEJ.E IBN EL-JEMAN, R.A. ........................................................................................................... 395 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 395 LI^NOST ....................................................................................................................................... 395 PRELAZAK NA ISLAM ................................................................................................................... 396 OBE]ANJE I ISPUNJENJE ........................................................................................................... 396 TEGOBNA NESRE]A .................................................................................................................... 397 POZNAVALAC TAJNE ................................................................................................................... 398 OBAVJE[TAJAC ........................................................................................................................... 399 NOSILAC BAJRAKA ...................................................................................................................... 401 NAMJESENIK EL-MEDAINA .......................................................................................................... 402 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 403

Ashabi Allahovog Poslanika

445

UMEJR IBN SA’D, R.A. ........................................................................................................................ 405 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 405 OSOBENOSTI ............................................................................................................................... 405 NJEGOV ISLAM ........................................................................................................................... 406 TE@AK ISPIT ................................................................................................................................ 406 NAMJESNIK HIMSA ..................................................................................................................... 409 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 411 AMR IBN MA’D JEKRIB, R.A. ............................................................................................................... 413 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 413 OSOBENOSTI ............................................................................................................................... 413 PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 414 AMROVA SABLJA “SAMSAME” ..................................................................................................... 415 ODMETNIK .................................................................................................................................... 416 NADOKNADA ................................................................................................................................. 417 JUNAK KADISIJJE ........................................................................................................................ 418 [EHID ........................................................................................................................................... 420 SA’D IBN UBADE, R.A. ........................................................................................................................ 423 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 423 LI^NOST ....................................................................................................................................... 423 PRELAZAK NA ISLAM ................................................................................................................... 424 ZAROBLJENIK ............................................................................................................................... 425 NOSILAC BAJRAKA ...................................................................................................................... 426 URO\ENA DARE@LJIVOST ........................................................................................................... 428 ^ISTOTA DU[E ............................................................................................................................. 429 SEKI.E BENU-SA’IDE ................................................................................................................... 430 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 431 BILJE[KE ...............