You are on page 1of 118

Branko Bauer Ivana Mihalic

OSNOVE TEHNOLOGIJE LIJEVANJA


FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE ZAGREB
2012

SADRAJ 1. 1.1. 1.2. 1.3. 1.4. 2. 3. 4. 4.1. 4.2. 4.2.1. 4.2.1.1. 4.2.1.2. 4.2.1.3. 4.2.2. 4.2.3. 4.2.4. 4.2.5. 4.2.6. 4.2.7. 4.3. 4.3.1. 4.3.2. 4.3.3. 4.3.4. 4.3.5. 4.3.6. 4.3.7. 5. 5.1. 5.1.1. 5.1.2. 5.1.3. 5.2. 5.2.1. 5.2.2. 5.2.3. 5.3. 5.4. 5.5. 6. 6.1. 6.2. 6.2.1. 6.2.2. 6.3. UVOD Lijevanje ingota Kontinuirani lijev Lijevanje odljevaka Primjena odljevaka s prednostima i nedostacima POSTUPCI LIJEVANJA I KALUPLJENJA KONSTRUKCIJA ODLJEVKA, MODELA I JEZGRENIKA PROIZVODNJA ODLJEVAKA U KALUPIMA ZA JEDNOKRATNU PRIMJENU Kalupni materijali, veziva, dodaci i premazi Postupci izrade jednokratnih kalupa Pjeani lijev - lijevanje u kalupnu mjeavinu Postupak sa svjeom kalupnom mjeavinom (vezivo glina-voda) No bake postupak (Hladni postupak smola-ovriva) Postupak vodeno staklo-CO2 Postupak cement-pijesak Postupak zamrzivanja Vakuumsko kalupljnje koljkasti lijev Precizni (toni) lijev Lijevanje u pune kalupe Postupci izrade jezgri No bake postupak izrade jezgri Cold Box postupak (Postupak sa plinskim ovrivanjem) Hot Box postupak Warm Box postupak koljkasti postupak (Croning) Postupak sa vodenim staklom (CO2 postupak) Kalupljenje pomou jezgri PROIZVODNJA ODLJEVAKA U KALUPIMA ZA VIEKRATNU PRIMJENU Kokilni lijev Kalupi za kokilni lijev Premazivanje kalupa Temperatura kalupa Tlani lijev Tlani lijev s toplom komorom Tlani lijev s hladnom komorom Kalupi za tlani lijev Niskotlani lijev Protutlani lijev Centrifugalni lijev TALIONIKE PEI Kupolke Plamene pei Plamene pei s loncem Plinske koritaste plamene pei za taljenje aluminijskih legura Elektrootporne pei
2

1 3 3 4 5 10 14 17 17 21 23 23 31 32 33 33 33 34 39 45 50 51 51 52 52 52 53 53 54 54 56 58 59 61 62 65 68 71 74 75 80 80 82 82 82 83

6.4. 6.5. 6.5.1. 6.5.2. 7. 8. 9. 9.1. 9.2. 10. 10.1. 10.1.1. 11. 11.1. 11.1.1. 11.1.2. 11.1.2.1. 11.1.2.2. 11.1.2.3. 11.1.2.4. 11.1.2.5. 11.2. 11.2.1. 11.2.2. 11.2.3. 11.2.4. 11.2.5. 11.2.6. 11.2.7. 12.

Elektrolune pei Indukcijske pei Indukcijska pe s loncem Kanalna indukcijska pe LJEVAKI LONCI PROCES SKRUIVANJA NAKNADNA OBRADA ODLJEVAKA ienje odljevaka Toplinska obrada Kontrola procesa lijevanja Osiguranje kvalitete Greke na odljevcima METALI ZA LIJEVANJE LIJEVOVI eljezne ljevake legure elini lijev eljezni lijev Sivi lijev Bijeli (tvrdi) lijev Temper (kovkasti) lijev Nodularni (ilavi) lijev Vermikularni lijev Neeljezne legure za lijevanje Aluminij i legure aluminija Magnezij i legure magnezija Bakar i legure bakra Cink i legure cinka Olovo i legure olova Kositar i legure kositra Nikal i legure nikla LITERATURA

83 84 84 86 86 88 92 92 93 93 93 95 98 99 101 102 103 104 105 106 107 107 108 110 111 112 113 113 114 115

1. UVOD Lijevanje je tehnologija oblikovanja predmeta kojom se rastaljeni metal oblikuje ulijevanjem u kalup, u kojem skruivanjem poprima oblik i dimenzije kalupne upljine. Lijevanje se koristi vie od 5000 godina za proizvodnju odljevaka definiranog geometrijskog oblika i svojstava. U tom razdoblju tehnologija se kontinuirano razvijala, tako da se danas mogu proizvesti visoko zahtjevne metalne komponente komplicirane geometrije pomou najmodernijih mehaniziranih i automatiziranih ureaja, slika 1.1. Izrada dobrih odljevaka trai veliku vjetinu jer proces nastajanja odljevka nije vidljiv, odnosno metal popunjava zatvoreni kalup. Za razvoj ljevakih postupaka, potrebna su znanja iz podruja kemije, nauke o metalima, fizike, mineralogije, strojarstva, elektrotehnike i metalurgije.

Slika 1.1. Odljevci za stranji ovjes porschea (Porsche, Weissach). Kako se kod lijevanja geometrija izratka stvara iz poetno tekueg metala, koji skruivanjem postaje odljevak odnosno kruto tijelo, lijevanje se ubraja u postupke praoblikovanja. Prema normi DIN 8580 praoblikovanje (lijevanje) predstavlja jedan od est proizvodnih postupaka koji su prikazani u tablici 1.1. Tablica 1.1. Podjela proizvodnih postupaka prema DIN 8580.
Promjena Oblika Stvoriti povezanost Glavna grupa 1 Praoblikovanje (Stvaranje oblika) Zadrati povezanost Glavna grupa 2 Preoblikovanje Umanjiti Umnoiti povezanost povezanost Glavna grupa 3 Glavna grupa 4 Glavna grupa 5 Odvajanje Spajanje Prevlaenje (oslojavanje) Glavna grupa 6 Promjena svojstava izratka - prestrukturiranje Premjetanjem Izluivanjem Unoenjem estica tvari

Svojstava materijala

Praoblikovanje je proizvodnja vrstog tijela od bezoblinih tvari stvaranjem povezanosti estica. Pritom nastaje poetna struktura koja definira poetna svojstva materijala. Bezobline tvari su: plinovi, tekuine, praci, vlakna, strugotine i granulati. Veina praoblikovanih dijelova proizvodi se iz tekueg stanja. U tehnolokom procesu proizvodnje pojedinanih dijelova, praoblikovanje (lijevanje) predstavlja poetno stanje svih metalnih dijelova, slika 1.2.
1

Dobivanje sirovine

Dobivanje metala

Metalurgija Lijevanje ingota Kontinuirani lijev

Taljevina

Ljevaka industrija Lijevanje u kalup

Praoblikovanje Odvajanje PROIZVOD Odvajanje

Slika 1.2. Praoblikovanje (lijevanje) u tehnolokom procesu proizvodnje dijelova. S obzirom na glavne grupe proizvodnih postupaka dobiva se tijek procesa prikazan slikom 1.3. Pritom u biti razlikujemo dvije varijante procesa. Ovisno o nainu lijevanja taljevine, odnosno varijanti procesa slijede razliiti postupci i operacije kojima se od praoblika dobiva gotov proizvod.

Glavna grupa

1. Varijanta procesa Lijevanje ingota ili kontinuirani lijev

2. Varijanta procesa Lijevanje u kalup

Praoblikovanje

Preoblikovanje

Valjanje Kovanje

Odvajanje

Obrada odvajanjem estica

Obrada odvajanjem estica

Promjena svojstava izratka

Toplinska obrada

Toplinska obrada

Prevlaenje

Nanoenje boje

Nanoenje boje

Gotov proizvod

Slika 1.3. Tijek proizvodnog procesa.

1.1. Lijevanje ingota Lijevanje ingota je e diskontinuirani proces. Stalni metalni kalupi (kokile) za ingote popunjavaju se tekuim metalom uljevanjem s gornje strane ili kroz uljevni sustav, sustav slika 1.4. Odvoenjem topline taljevina evina skruuje i nastaju ingoti, koji predstavljaju poluproizvod namjenjen daljnjoj obradi proizvodnim postupcima glavnih grupa, npr. toplinsko rezanje, naknadno valjanje ili kovanje. Veliina ingota ovisi o kapacitetu primarnih valjaka za naknadno nadno valjanje. Moe iznositi 4 do 30 t i vie ako su predvieni za kovanje. Ingot ostaje u kalupu dok ne zavri skruivanje.

Slika 1.4. Lijevanje ingota. 1.2. Kontinuirani lijev Razvijen zbog sloene pripreme kokila za ingote, njihovih ogranienja u dimenzijama i visokog udjela materijala za kompenzaciju ko usahlina u pojilima. Rastaljeni metal uljeva se u otvorenu bakrenu kokilu hlaenu vodom, slika 1.5. Odvoenjem topline talina skruuje od rubova prema sredini i pomicanjem prema dolje nastaje beskonana metalna gredica ili traka, traka slika 1.6. Za ubrzanje hlaenja koristi se sekundarno hlaenje vodenim sprejom. Gredice se reu na odreenu mjeru i nakon toga ako je povrina dobre kvalitete prolaze kroz pe i odlaze na vrue valjanje i tako nastaje potpuno kontinuirani proces proizvodnje proizvoda od elika. Mogu se lijevati i aluminijske i bakrene legure. Na ovaj nain proizvodi se 80-90% 80 elika u zapadnom svijetu. Prednosti u odnosu na ingote su: : smanjenje gubitaka metala na pojila, vea produktivnost, bolja prilagodba oblika za daljnje preoblikovanje (valjanje).

Slika 1.5. Kontinuirani lijev. 1 Bakrena kokila, 2 Hlaenje, 3 Gredica, 4 Startni blok

trake cijevi i profili Slika 1.6. Kontinuirano lijevani poluproizvodi. 1.3. Lijevanje odljevaka Koristi se za proizvodnju metalnih izradaka razliitih oblika i debljina stijenki. Rastaljeni metal uljeva se pod djelovanjem gravitacije ili neke druge sile u kalupe, u kojima je napravljena upljina definiranog geometrijskog oblika. Kalupi pritom mogu biti od nemetalnih materijala (preteno kvarcni pijesak) ili od metala (preteno eljezne legure). Za vrijeme lijevanja i skruivanja metal djeluje na kalup mehaniki, toplinski i kemijski. Nakon skruivanja tekueg metala, kalup od nemetalnih materijala se razrui i izvadi se odljevak, dok kod metalnog kalupa otvaranje omoguuje vaenje odljevka. Tei se lijevanju odljevaka iji je oblik nakon lijevanja to sliniji eljenom (definiran nacrtom), to je dovelo do razvoja postupaka lijevanja s poveanom tonou. Na slikama 1.7. i 1.8. prikazan je kalup od nemetalnih materijala i u njemu proizvedeni odljevak sa uljevnim sustavom potrebnim za punjenje kalupa i pojilima.

1 Kuka za dizalicu, 2 Jezgra, 3 Uljevni sustav, 4 Pojila, 5 Kalupnik Slika 1.7. Ljevaki kalup sa jezgrom i uljevnim sustavom
4

Slika 1.8. Odljevak sa uljevnim sustavom

1.4. Primjena odljevaka s prednostima i nedostacima Lijevanje je jedan od najstarijih i najdjelotvornijih naina oblikovanja proizvoda. Visoka produktivnost i laka mogunost izrade replika ine ga iznimno pogodnim za serijsku i masovnu proizvodnju. Kako skruivanje traje relativno kratko, mogue je ostvariti visoku proizvodnost. Zbog velike proizvodnosti postupak je pogodan i za automatiziranu proizvodnju. To je esto puta i jednini postupak u pojedinanoj proizvodnji kojim se mogu izraditi vrlo veliki i sloeni dijelovi s unutarnjim unu upljinama, npr. blokovi motora, velika i masivna kuita strojeva, slika 1.9. 1.9

Slika 1.9. Blok velikog brodskog diesel motora od mase 92,6 t i postolja olja alatnih strojeva duljine 12,8 m i mase 52,5 t, materijal nodularni lijev. lijev Lijevati se mogu i vrlo mali dijelovi od nekoliko grama, slika 1.10.

Slika 1.10. Kope mase 50 g i broj za kodiranje mase 0,08 g. Postupkom lijevanja mogue je neke dijelovi di koji bi se inae radili iz vie komada odliti u jednom, slika 1.11..

a)

b)

c)

Slika 1.11. Smanjenje broja komponenti konstrukcije lijevanjem. a) armatur rmatura za vodu od mjedi, lijevo - 34 dijela vijano spojenih, desno - jedan odljevak, b) dra alata, lijevo zavarena elina konstrukcija od 12 djelova, desno lijevana konstrukcija od 2 odljevka, c) vrata airbusa od Al-legure, Al lijevana u komadu umjesto o zakivanja. Najvaniji partneri ljevake industrije indust su: automobilska industrija, slika 1.1. i 1.12., strojogradnja slika 1.9. i 1.13., graevinska industrija i strojevi, medicina, medici brodogradnja slika 1.9. i 1.14., tranika vozila, energetika slika 1.15. i 1.16., zrakoplovna i svemirska industrija, umjetniki lijev slika 1.17. 1.17 , lijev za kuanstvo slika 1.18. i elektonika industrija slika 1.19. Najvei kupac je automobilska industrija sa 40% eljeznog lijeva i 80% aluminijskog lijeva. S ciljem smanjenja mase automobila sve je vie aluminijskih odljevaka, koji je priblino 3 puta laki od eljeznog lijeva. Jo laganiji od aluminijskih (priblino 30%) su magnezijski odljevci iji udio takoer raste, posebno kod velikih automobila. U osobni automobil ugraeno je vie od 100 odljevaka. Veina tehnikih sklopova nezamisliva je bez odljevaka. Proizvode se odljevci od jednog grama do 250 tona. Ljevaonice mogu proizvoditi odljevke od razliitih grupa materijala, , olova, kositra, cinkovih legura, aluminijskih legura, ra, magnezijskih legura, bakrenih legura, zlata i naravno od eljeznog i elinog lijeva. Odljevci su sve tonijih dimenzija i oblika priblino jednakog gotovom proizvodu, sa vrlo malom naknadnom obradom. Moderna kompjuterska tehnologija danas se koristi u cijelom procesu lijevanja; u oblikovanju odljevaka i planiranju, te u kontroli procesa i kvalitete odljevaka. Nedostaci su ogranienja u mehanikim svojstvima (nia istezljivost), pojava poroznosti u odljevcima, slabija kvaliteta povrine pov kod pjeanog lijeva, , opasnosti u proizvodnji i utjecaj na okoli.

a)

b)

c)

d)

e)

f)

g)

h)

i)

Slika 1.12. Primjeri odljevaka iz automobilske industrije. a) grupe odljevaka, pogon, ovjes i dijelovi karoserije (Georg Fischer), b) blok motora V8 dizel motora, BMW 740d, eljezni lijev sa vermikularnim grafitom (Ljevaonica Fritz Winter, Stadtallendoorf), c) blok motora VW, Audi, aluminijska legura AlSiCu (3 puta laganija od eljeznog lijeva), d) glava i blok motora, aluminijska legura, e) ispuna grana sa kuitem turbopunjaa od austenitnog eljeznog lijeva sa kuglastim grafitom, 5,2 kg (Ljevaonica Monforts, Moenchengladbach), f) kuite mjenjake kutije, aluminijska legura (Honsel AG), g) Radilica osobnog automobila od nodularnog lijeva (Halberg Guss, Saarbruecken), h) klip osobnog automobila, aluminijska legura (Mahle AG), i) stranji ovjes osobnog automobila, zavarena konstrukcija odljevka od temper lijeva i elinog lima (Georg Fischer +GF+, Singen)

Slika 1.13. Kuite pumpe od sivog lijeva (Herborner Pumpenfabrik J.H.Hoffmann, Herborn)

Slika 1.14. Propeler broda od aluminijske bronce CuZn35Al1, , promjer 10,5 m, masa 95 t. (Mecklenburger Metallguss, Waren)

Slika 1.15. Glavine za vjetroelektrane od nodularnog lijeva EN GJS 400 400 18 LT, masa 9 t (MAN B&W Augsburg).

Slika 1.16. Stator elektromotora od sivog lijeva. (FERRO-PREIS, , akovec)

Slika 1.17. Zvono.

Slika 1.18. Lijev za kuanstvo.

Slika 1.19. Tlano lijevano ku k ite laptopa (Andreas Stihl, Pruem-Weinsheim) Weinsheim) i televizijske kamere, izraeno od odljevaka magnezijske legure koja je 30% laganija od legure aluminija.

Slika 1.20. Hidrant, kuite ventila, , fazonski komadi, (MIV d.d., Varadin).

2. POSTUPCI LIJEVANJA I KALUPLJENJA Postupak lijevanja karakteriziraju slijedei proizvodni koraci: 1. 2. 3. 4. 5. Priprema poetnog bezoblinog materijala (od kojeg se kree). Postizanje stanja poetnog materijala pogodnog za lijevanje. Punjenje alata za lijevanje sa materijalom pogodnim za lijevanje. Prijelaz materijala u oblikovljivo stanje, u alatu za lijevanje. Vaenje oblikovanog proizvoda iz alata za lijevanje.

Navedene proizvodne korake u ljevarstvu prikazuje slika 2.1.

Slika 2.1. Proizvodni koraci postupka lijevanja. Prilikom proizvodnje odljevka dominirajuu ulogu moe imati proces lijevanja, a moe i izrada kalupa. U openitoj terminologiji, ako je primarna izrada kalupa govorimo o postupcima kalupljenja, a ako je primarna tehnologija lijevanja, o postupcima lijevanja. Postupci lijevanja, slika 2.2., dijele se prema uljevnoj sili, na gravitacijsko lijevanje i lijevanje uz primjenu tlaka. Slijedea podjela je s obzirom na vrstu kalupa; lijevanje u kalupe za jednokratnu primjenu (izgubljeni kalupi) i lijevanje u kalupe za viekratnu primjenu (trajni ili stalni kalupi), slika 2.3. Kalupi za jednokratnu primjenu mogu se izraivati pomou trajnih i jednokratnih modela. Kod gravitacijskog lijeva kalup se popunjava pod djelovanjem zemljine sile tee. Brzina strujanja rastaljenog metala ovisi o visini lijevanja i o izvedbi uljevnog
10

sustava (nain popunjavanja kalupne upljine i broj skretanja taljevine). Pomou izabranog presjeka ua moe se izraunati volumni protok, pa tako i vrijeme ulijevanja odljevka definiranog oblika i volumena. Kod lijevanja uz primjenu tlaka, ovisno o tlaku, velike su brzine strujanja rastaljenog metala, pa je vrijeme popunjavanja kalupa vrlo kratko.

Slika 2.2. Podjela postupaka lijevanja prema uljevnoj sili, te vrsti kalupa i modela.

Slika 2.3. Podjela postupaka lijevanja prema vrsti kalupa.

11

Kod lijevanja u jednokratne kalupe za izradu svakog pojedinog odljevka mora se svaki puta izraditi novi kalup, tj. kalup je jednokratno upotrebljiv, dok se kod lijevanja u stalne kalupe pomou jednog kalupa oblikuje veliki broj odljevaka. Izbor stalnog ili jednokratnog kalupa vrlo je sloen, a ovisi o tehnolokim i ekonomskim kriterijima, od kojih su najznaajniji vrsta legure koja se lijeva i veliina serije. Kalup mora biti izraen od materijala temperaturno viestruko otpornijeg nego to je legura koja se lijeva. Zbog toga se odljevci legura vieg talita lijevaju u jednokratne kalupe. Najvie se odljevaka lijeva u jednokratne kalupe. U jednokratnim kalupima mogu se lijevati odljevci svih oblika i dimenzija, mogu se lijevati svi metali, a primjereni su i za pojedinanu i za serijsku i masovnu proizvodnju. Potrebno je naglasiti da se materijal od kojeg se izrauje jednokratni kalup ne odbacuje odmah nakon lijevanja, nego se od istog tog materijala, uz odreene tehnoloke zahvate, ponovno izrauje kalup. Priblino 95% se moe ponovno upotrebiti, to je vrlo ekonomino. Materijal za izradu jednokratnih kalupa naziva se kalupna mjeavina, a sastoji se od osnovnog materijala pijeska sa prikladnim vezivima i dodacima. Budui da se kod koritenja jednokratnih kalupa mora prije ulijevanja za svaki odljevak izraditi novi kalup, zbog svoje brojnosti ti se kalupi izrauju u ljevaonici s posebno za tu svrhu izvedenom opremom, na tzv. kalupnim linijama. Stalni se kalupi izrauju od izdrljivih metalnih materijala otpornih na toplinu, obino sivog lijeva i posebnog elika koji su proli specifinu toplinsku obradu. Metalni kalupi nazivaju se kokile i koriste se prvenstveno za lijevanje neeljeznih materijala. Za njihovu izradu potrebni su skupi, specijalizirani strojevi pa je ta izrada vrlo skupa (25.000 Eura na vie, ovisno o sloenosti odljevka). upljine u kokilama za budui odljevak izrauju se strojnom obradom CNC glodanjem, pomou eroziomata ili lijevanjem i naknadnom strojnom obradom. Trokove izrade treba raspodijeliti na proizvedene odljevke i zato se ovi kalupi primjenjuju uglavnom u velikoserijskoj i masovnoj proizvodnji. Sloboda u konstruiranju odljevaka je ograniena jer treba predvidjeti mogunost vaenja odljevka iz kalupa. Ciklus izrade jednog odljevka je znatno krai nego kod lijevanja u jednokratne kalupe, jer je vea brzina hlaenja odljevka nego u pjeanom kalupu. Zbog breg hlaenja dobiva se finija struktura (sitnije zrno) i bolja mehanika svojstva odljevka. S obzirom na njihovu veliku proizvodnost, postupci lijevanja sa stalnim kalupima primjereni su za mehanizaciju, automatizaciju i robotizaciju. Prednost trajnih kalupa je da se mogu ponovno koristiti od 1000 do 100.000 i vie puta, ovisno o leguri koja se lijeva. Stalni kalupi esto se sastoje od vie segmenata i imaju metalne jezgre s izvlakaima, kako bi se i sloeniji odljevci mogli izvaditi iz kalupa.

12

Postupci lijevanja, ljevake legure i mase odljevaka koje se danas primjenjuju prikazane su u tablici 2.1. Tablica 2.1. Podruje primjene najeih postupaka lijevanja u jednokratne i trajne kalupe.
Postupak lijevanja Pjeani lijev Runo kalupljenje Ljevaka legura sve ljevake legure (uglavnom sivi lijev, nodularni lijev, elik, bronca) sve ljevake legure (uglavnom sivi lijev, nodularni lijev, Al legure) sve ljevake legure (uglavnom sivi lijev, nodularni lijev) sivi lijev, nodularni lijev, elik, Al legure sve ljevake legure Masa odljevka sve do preko 100 t (ogranieno jedino kapacitetima taljenja i transporta) 1 kg do nekoliko tona Veliina serije pojedinani dijelovi, male serije

Pjeani lijev Strojno kalupljenje koljkasti lijev

male i velike serije

1 150 kg

srednje i velike serije

Lijevanje u pune kalupe Precizni (toni) lijev

< 1 kg do nekoliko tona

pojedinani dijelovi, male i velike serije pojedinani dijelovi, male i velike serije srednje i velike serije

1 g do 100 kg

Gravitacijski kokilni lijev Niskotlani i protutlani lijev Tlani lijev

Al, Mg, Cu, Zn legure; sivi lijev, nodularni lijev Al, Mg, Cu legure

< 1 kg do 100 kg

< 1 kg do 70 kg

srednje i velike serije

Al, Mg, Cu, Zn, Sn legure i legure za tlani lijev na bazi Pb

nekoliko grama do 60 kg, ovisno o leguri

srednje i velike serije

Na slici 2.4. prikazani su udjeli pojedinih ljevakih postupaka u SAD-u 2009. godine.

Slika 2.4. Udjeli pojedinih ljevakih postupaka-SAD 2009 (po masenom udjelu odlivenog metala).

13

3. KONSTRUKCIJA ODLJEVKA, MODELA I JEZGRENIKA Konstrukcija odljevka mora biti u skladu s prihvaenim normama i podacima o vrsti materijala. Tehniki crte odljevka mora sadravati podatke o materijalu, rijalu, obliku, masi i druge specifikacije, kao to je npr. kvaliteta povrine, slika 3.1. Navedene informacije potrebne su za oblikovanje modela i jezgrenika. Model se kao i jezgrenik, moe izraditi od drveta, plastike, gipsa i metala. Ako je potrebno prevla pr i se prevlakom otpornom na abraziju. Takoer moe biti premazan za lake vaenje iz kalupne mjeavine. Slui za dobivanje upljine u kalupu. Sam ne sadri upljine. Jezgra je neophodni dio kalupa, kada odljevak koji se lijeva sadri upljine. Jezgra ima oblik upljine u odljevku koju je potrebno trebno dobiti, d a oblikuje se u jezgreniku od jezgrene mjeavine.

Slika 3.1. Crte poklopca mjenjake kutije, izrada polovice modela.

Prilikom izrade modela dela treba obratiti panju na slijedee zahtjeve: 1. poveati dimenzije modela za iznos skupljanja u krutom stanju u ovisnosti o metalu koji se lijeva, 2. poloaj i vrste jezgri, te jezgrene oslonce za fiksiranje poloaja jezgre koja se kasnije umee u kalup, 3. smjetaj slobodnih ih dijelova koji su potrebni zbog podrezivanja 4. odrediti ravninu dijeljenja radi lakeg kalupljenja modela, 5. predvidjeti dodatke za naknadnu strojnu obradu funkcijskih povrina i na tim mjestima poveati dimenzije modela (dodatak za obradu), 6. predvidjeti skoenja na modelu za lake razdvajanje modela od sabijene kalupne mjeavine, 7. nanjeti premaz u boji za zatitu modela od vlage.

14

Crte modela prikazuje i njegov poloaj u kalupu i nain na koji je podjeljen na dvije polovice, jednu za donjak i drugu za gornjak. U isto vrijeme definira se uljevni sustav i ako je potrebno sustav napajanja (vidi poglavlje Skruivanje), slika 3.2.

Slika 3.2 2. Uljevni sustav i sustav napajanja za cijev. a) lonac, b) mlaz taljevine, c) uljevna aa, d) spust, e) razdjelnik, f) razvodnik, g) troskolovka, h) ue, i) odljevak, j) jezgra, k) pojilo, l) odzranici, m) linija dijeljenja izmeu gornje i donje polovice kalupa. Uz izbor materijala i postupka lijevanja, konstrukcija mora biti prilagoena procesu lijevanja tako da se zadovolje zahtjevi tehnologije izrade i zahtjevi fizikalnih i mehanikih svojstava proizvoda, slika 3.3. Iz tog razloga ljeva treba biti ukljuen u razvoj konstrukcije odljevka. Dodatni zahtjevi poput dimenzijske tonosti, istoe i dr. takoer su povezani s konstrukcijom odljevka. Moderna proizvodnja dimenzijski tonih odljevaka (eng. net shape) zahtjeva usku suradnju konstruktora i ljevaa s ciljem smanjenja trokova, dodatne obrade i mase. Treba iskoristiti sve mogunosti ti koje nudi proces lijevanja.

KONSTRUKCIJA

MATERIJAL

POSTUPAK LIJEVANJA

Slika 3.3. Povezanost materijal-konstrukcija-postupak materijal postupak lijevanja koja definira kvalitetu i funkciju odljevka. Stalno rastui zahtjevi ine upotrebu simulacijskih metoda neophodnim alatom za rjeavanje zahtjevane ne kompleksnosti. Predvianje procesa lijevanja numerikom simulacijom postalo je neophodno. Kompjuterske simulacije kompleksnog ljevakog procesa omoguavaju kvalitativno i kvantitativno lociranje nevidljivih podruja problema. Varijacije parametara lijevanja anja i rezultat njihovog djelovanja mogu se istraivati pomou raunala uz mogunost
15

svrsishodne optimizacije, slika 3.4. Softver moe koristiti CAD modele odljevka sa uljevnim sustavom izraene u razliitim programima i omoguuje direktnu komunikaciju ljevaa i konstruktora.

Slika 3.4. Optimizacija konstrukcije odljevka s uljevnim sustavom pomou numerike simulacije procesa lijevanja.

16

4. PROIZVODNJA ODLJEVAKA U KALUPIMA ZA JEDNOKRATNU PRIMJENU 4.1. Kalupni materijali, veziva, dodaci i premazi Jednokratni kalupi i jezgre sastoje se od osnovnog materijala (vatrootporni mineral - pijesak), veziva i dodataka, slika 4.1. Sastav kalupne mjeavine treba prilagoditi postupku kalupljenja (npr. fizikalno, kemijsko vezivanje), metalu koji se lijeva (npr. temperatura ulijevanja) i namjeni (npr. jezgra vea propusnost za plinove od kalupa). Ako je potrebno, kalupi se dodatno mogu premazati posebnim premazima s ciljem poboljanja kvalitete odljevka.

Slika 4.1. Sastav kalupne mjeavine. Kalup i kalupni materijal imaju odluujui utjecaj na kvalitetu odljevka, npr. tonost dimenzija, kvalitetu povrine i mikrostrukturu koja definira mehanika svojstva. Glavni zahtjevi koji se postavljaju na materijal za kalupljenje (kalupnu mjeavinu) su: 1. dobra oblikovljivost 2. dovoljna vrstoa (postojanost oblika i otpornost eroziji nakon oblikovanja, te za vrijeme ulijevanja i skruivanja) 3. visoka vatrootpornost 4. beznaajna nepoeljna reakcija s taljevinom 5. dovoljna propusnost za plinove (omoguavanje izlaza vruih plinova i zraka iz jezgre i kalupa) 6. dobra razruivost nakon lijevanja (kako bi se odljevak mogao skupljati bez pojave pukotina) 7. jednostavna mogunost regeneracije-ponovnog koritenja

17

Osnovni materijali su zrnate supstance odgovarajue vatrootpornosti. To su isprani, klasificirani prema zrnatosti i osueni pijesci, tablica 4.1.: kvarcni, kromitni, cirkonski, olivinski i amotni. Osnovni materijal ini najvei dio kalupne mjeavine i njegov izbor ovisi o nekoliko zahtjeva; toplinska i dimenzijska stabilnost, cijena, recikliranje, otpornost na deformacije, kalupivost, propusnost i vrstoa. Kao osnovni materijali za izradu jednokratnih kalupna najee se koristi kvarcni pijesak (SiO2). Tablica 4.1. Vrste i svojstva osnovnog materijala kalupa (pijeska).
Kvarc Kromit Cirkon Olivin amot

Glavni sastavni dijelovi: Tvrdoa po Mohsu Gustoa g/cm3 Vatrootpornost (DIN 51063) C Poetak sinteriranja C Linearno istezanje do 600 C u % Dobivanje Posebnosti

SiO2 (99%) 7 2,6 1700 1500...1600 1,2 Stijene koje sadrre kvarc Kvarcna praina >5m

FeCr2O4 (MgCr2O4) 5,5 4,5 1800

ZrSiO4 7,5 4,5 1750 iznad 1500

Mg2SiO4 (Fe2SiO4) 6,5 do 7 3,3 1700 >1400 0,6

Al2O3 SiO2 6 2,6 1700 1300 0,3 Gorenjem gline

0,4

0,2 Magmatske stijene

Vee hlaenje odljevka, mala toplinska istezljivost

Najvia vatrootpornost, najmanje toplinsko istezanje

Neprikladan za veziva od umjetnih smola Preteno za tvrdi elini lijev s manganom

Primjena Univerzalan Preteno za elini lijev

Rijetko

Sitno zrno pijeska daje bolju kvalitetu povrine odljevka, dok krupnije zrno daje bolju propusnost za plinove koji nastaju pri ulijevanju. Nepravilan oblik zrna poveava vrstou kalupa, ali smanjuje propusnost. Veziva se dijele na anorganska i organska te prirodna i sintetska, Tablica 4.2. Traena svojstva materijala za kalupljenje mogu se ciljano postii upotrebom kalupne mjeavine od kvarcnog pijeska (SiO2), te gline i vode kao veziva (svjea kalupna mjeavina, eng. Green Sand). Mogu se koristiti i druga veziva npr. cement, vodeno staklo i smola. Kako su jezgre izloene veim optereenjima, u pravilu se ne izrauju od kalupnih mjeavina sa vezivom glina-voda. Jezgre se izrauju od mjeavina koje se sastoje od kvarcnog pijeska i posebnih veziva (smola, vodeno staklo ili ulje).

18

Tablica 4.2. Veziva za pijesak.

Dodaci kalupnim materijalima poboljavaju njihova svojstva: teljivost, sabitljivost, djelovanje veziva, sprjeavaju greke zbog ekspanzije pijeska, poboljavaju svojstva razruivosti kalupa. Uobiajeni dodaci su: piljevina, eljezni oksid, eeri i glikol izmeu mnogo ostalih. Neki dodaci proizvode sjajni ugljik, npr. grafit, ugljena praina i ugljikohidrati, koji isparavaju na visokoj temperaturi i simultano se rastavljaju (krekiraju). Zrna pijeska obloe se sa sjajnim ugljikom, slika 4.2. i postaju otpornija na rastaljeni metal, odnosno sprijeen je neposredni kontakt rastaljenog metala sa povrinom zrna pijeska.

a)

b)

Slika 4.2. Zrna pijeska obloena sjajnim ugljikom. a) dovoljna koliina sjajnog ugljika obavija zrna u podruju metal kalupna mjeavina, b) premala koliina tvoritelja sjajnog ugljika djeluje na izgaranje ugljika. U unutranjosti (nema kisika) dolazi do oblaganja zrna, a stijenka kalupa ostaje nezatiena.

19

Premazi za kalupe su disperzije sitno mljevenih minerala ili vatrostalnih materijala i/ili koksa u prahu u vodenoj ili organskoj otopini, sa sustavom za vezivanje i drugim dodacima za poboljanje svojstava primjene, slika 4.3. Premazi se nanose na povrine kalupa i jezgri s zadatkom da: 1. smanje penetraciju metala u pijesak, 2. poboljaju kvalitetu povrine odljevka, 3. olakaju razdvajanje odljevka od kalupa, 4. smanje trokove ienja.

Slika 4.3. Premazi popunjavaju pore i razdvajaju kalupnu mjeavinu od rastaljenog metala.

20

4.2. Postupci izrade jednokratnih kalupa

Postupci izrade jednokratnih kalupa i jezgri dijele se na postupke sa fizikalnim vezivanjem i postupke sa kemijskim vezivanjem zrna pijeska, slika 4.4.

Slika 4.4. Pregled postupaka izrade jednokratnih kalupa i jezgri. Postupak izrade kalupa sa fizikalnim vezivanjem kod kojeg se koristi vezivo glina-voda, naziva se jo postupak sa glinenom mjeavinom, postupak sa svjeom kalupnom mjeavinom ili postupak kalupljenja sa sabijanjem kalupne mjeavine, gdje kalupna mjeavina ovruje fizikalno, sabijanjem oko modela. Svjea kalupna mjeavina rijetko se koristi za izradu jezgri. Magnetsko kalupljenje, vakuumsko kalupljenje i kalupljenje zamrzivanjem svrstavaju se u posebne postupke kalupljenja. Postupci sa kemijskim vezivanjem (organska i anorganska veziva) koriste se za izradu kalupa i jezgri. Do ovrivanja kalupne odnosno jezgrene mjeavine dolazi uslijed odgovarajue kemijske reakcije veziva. Pomou kemijskih veziva, relativno lako se dobivaju dobro povezani pjeani kalupi i jezgre. Mogu se proizvesti vrlo tvrdi kalupi. Dobivaju se dobra svojstva odljevaka, a dimenzijska tonost je takoer dobra. Kada se koriste kemijska veziva, treba paziti na zatitu okolia.

21

Organska veziva (smole) koja se dodaju kvarcnom pijesku rade na kemijskoj osnovi i mogu vrue ovrsnuti dovoenjem topline (hot box, warm box, shell - koljkasti lijev), hladno samoovrsnuti (No bake) ili hladno ovrsnuti uz ubrzavanje ovrivanja propuhivanjem plina koji djeluje kao katalizator (Cold box). Za izradu jezgri koriste se svi navedeni postupci sa organskim vezivima, a najzastupljeniji je Cold box postupak. Za izradu kalupa koriste se No bake postupak i koljkasti ljev. Anorgansko vezivo vodeno staklo (natrijev silikat) hladno ovruje propuhivanjem plinom, ugljinim dioksidom (CO2 postupak). Postupak se koristi za izradu jezgri i kalupa. Precizni lijev koristi anorgansko vezivo s vruim ovrivanjem, a koristi se samo za izradu kalupa. Postupci lijevanja u keramike kalupe, kalupe od gipsa i postupak cement-pijesak svrstavaju se u posebne postupke kalupljenja, ne koriste se za izradu jezgri, a do ovrivanja kalupne mjeavine dolazi hladnim samoovrivanjem. Za izradu kalupa koriste se: postupak sa sabijanjem kalupne mjeavine (vezivo glina-voda), hladni postupak smola-ovriva (No bake), postupak vodeno staklo-CO2, postupak cement-pijesak, postupak zamrzivanja, vakuumsko kalupljenje, precizni lijev, vrui postupak smola ovriva (koljkasti lijev) i postupak lijevanja u pune kalupe. Postupci od drugog do petog ne razlikuju se bitno s obzirom na tehnoloki tijek, od prvog. Razlika je samo u tome to kvarcni pijesak nije povezan sa glinom i vodom i ovrsnut sabijanjem, ve sa smolom i ovrivaem, vodenim staklom i ugljinim dioksidom, cementom i vodom, te vodom i sredstvom za hlaenje, koji za ovrivanje kalupne mjeavine ne zahtjevaju sabijanje, ve je dovoljno nasipavanje uz pritiskanje oko modela i poravnavanje. Pod nazivom pjeani lijev (eng. Sand casting, njem. Sandguss) podrazumijevaju se prva tri postupka kalupljenja. Pregled kalupnih mjeavina za jednokratne kalupe prikazan je na slici 4.5.

Slika 4.5. Pregled kalupnih mjeavina za jednokratne kalupe. Za izradu jezgri koriste se: no bake, cold box, hot box, warm box, shell (Croning) i postupak vodeno staklo-CO2.
22

4.2.1. Pjeani lijev - lijevanje u kalupnu mjeavinu 4.2.1.1. Postupak sa svjeom kalupnom mjeavinom (vezivo glina-voda) Cijeli ciklus proizvodnje odljevaka u kalupima za jednokratnu primjenu sastoji se od niza glavnih i pomonih operacija, koje se mogu odvijati paralelno ili jedna iza druge u razliitim pogonima ljevaonice. Na slici 4.6. prikazani su pojedini odjeli sa operacijama koje se u njima izvode, uz pretpostavku koritenja kalupne mjeavine sa vezivom glina-voda. Na slici 4.7. prikazan je put do gotovog odljevka.
Modelarnica Izrada modela i jezgrenika Skladite kalupnih materijala Skladitenje sastojaka kalupne mjeavine Skladite materijala za lijevanje Skladitenje metalnih materijala

Priprema mjeavina Priprema kalupnih i jezgrenih mjeavina

Talionica Proizvodnja tekueg metala

Jezgrarnica Izrada jezgri

Kaluparnica Izrada kalupa

Uljevna stanica Ulijevanje u kalupe

Stanica za hlaenje i istresanje Hlaenje odljevaka Istresanje kalupa

istionica Uklanjanje jezgri i ienje odljevaka

Toplinska obrada Toplinska obrada odljevaka

Kontrola Kontrola kvalitete odljevaka

Odjel za isporuku Pakiranje i isporuka odljevaka

Slika 4.6. Proizvodni odjeli sa proizvodnim koracima.

23

Slika 4.7. Put do gotovog odljevka. a) model, b) runo kalupljenje, c) strojno kalupljenje, d) ulaganje jezgri, e) izrada jezgre, jezgre, f) zatvaranje kalupa i stavljanje utega, g) ulijevanje, h) talionica, i) izbijanje, k) istionica, l) strojna obrada, m) isporuka, n) spremnik pijeska, o) priprema pijeska.

Na slici 4.8. prikazani su pojedini odjeli ljevaonice.

a)

b)

c)

d)

e)

f)

Slika 4.8. Odjeli ljevaonice. a) konstrukcija, b) modelarnica, modeli i jezgrenici od drva i plastike, c) automatska kalupna linija, donje polovice kalupa sa umetnutim jezgrama, d) priprema metalnog zasipa za taljenje, e) ulijevanje, f) ienje odljevaka.
24

Priprema kalupne mjeavine Kalupna mjeavina proizvodi se intenzivnim mijeanjem komponenti ili se nabavlja ve pripremljena mjeavina sa aditivima. Na slici 4.9. prikazana su dva tipa mjealica. Za izradu kalupa troi se velika koliina pijeska. Kalupi se mogu raditi od modelne kalupne mjeavine, koja se izrauje od novog pijeska, veziva i dodataka, a nanosi na povrinu modela u sloju debljine 3 do 5 cm. Na sloj modelne kalupne mjeavine nanosi se punidbena kalupna mjeavina, koja se dobiva djelominom regeneracijom ve koritene mjeavine. Radi utede, kalupi, a ako je mogue i jezgre uobiajeno se rade od jedinstvene kalupne mjeavine, koja se sastoji od ve koritene regenerirane mjeavine (stari pijesak) s dodacima novog pijeska i veziva. Novi pijesak koji se dodaje u sustav, treba koristiti samo za izradu jezgri i kritinih dijelova kalupa. Iznos novog pijeska ne treba prelaziti koliinu izgubljenu prilikom pripreme kalupne mjeavine. Mehanizirana ljevaonica zahtijeva 5 do 12 t kalupne mjeavine po toni eljeznog lijeva. Novi pijesak slui i za odravanje granulacije pijeska u sustavu. Rutinska analitika kontrola kalupne mjeavine (ispitivanje vrstoe, propusnosti ..), ukljuujui ispitivanje uzoraka jezgri, jednako je vana kao i kontrola kvalitete rastaljenog metala. Udio karta zbog greaka pri kalupljenju moe biti vei od udjela metalurkih greaka.

a)

b)

Slika 4.9. Mjealice za izradu kalupne mjeavine. a) kanalna mjealica za mjeavine sa smolom (Woehr, Aalen), b) za mjevine sa glinom (Eirich, Hardheim). Kalupna mjeavina sa vezivom glina-voda Prirodni pijesak (mjeavina pijeska i gline koja se pojavljuje u prirodi) danas se rijetko koristi za izradu kalupa. Uglavnom se koriste sintetske kalupne mjeavine dobivene mjeanjem individualnih komponenti. Glinenena komponenta je bentonit (montmorilonit), po mogunosti prirodni natrijev bentonit ili bentonit aktiviran ionskom izmjenom sa natrijevim karbonatom. Glavne komponente sintetske kalupne mjeavine su pijesak (priblino 90 %), bentonit (priblino 7%) i dodatak koji tvori sjajni ugljik. Kod regenerirane mjeavine zrna pjeska ve su obloena sjajnim ugljikom. Dodaci koji sadre ugljik (npr. grafit, ugljena praina) u pravilu se dodaju bentonitnim mjeavinama s ciljem smanjenja adhezije pijeska na odljevak,

25

poboljanja povrine odljevka, sprjeavanja ljevakih pogreaka i optimiranja svojstava mjeavine. Takoer sadri vodu (priblino 3%) koja je neophodna da doe do vezivanja (svjea kalupna mjeavina, eng. green sand). Kvaliteta kalupne mjeavine ovisi o koliini prisutnih sitnih estica (nastalih abrazijom pijeska, od aktivnog i izgorjelog bentonita i karboniziranog tvoritelja sjajnog ugljika) i posebno o temperaturi mjeavine, jer sadraj vode treba odravati na niskom, ali precizno kontroliranom nivou. Runo kalupljenje Sabijanje sipke kalupne mjeavine, nasute preko modela u kalupnik je osnova za nastajanje i ovrivanje kontura kalupne upljine. Pri ovom fizikalnom postupku, kao posljedica vee gustoe pakiranja nastaju sile spajanja izmeu zrna pijeska i glinenog veziva. Tako izmeu zrna nastaju mostovi od gline, koji kalupu daju potrebnu vrstou. Kalupi ovruju sabijanjem. Za runu izradu kalupa koriste se zatvoreni, a rijee otvoreni kalupi, slika 4.10.

Slika 4.10. Obuka iz rune izrade zatvorenih kalupa i vaenje odljevka proizvedenog u otvorenom kalupu. Na slici 4.11. je prikazan tijek postupka izrade odljevka koji poinje izradom nacrta. Najprije se izrauju dvodjelni model i jezgrenik. Model slui za dobivanje upljine u kalupu koja odgovara obliku odljevka, a jezgrenik se koristi za izradu jezgre. Jezgra se umee u kalup i slui za dobivanje unutarnje upljine u odljevku. Za fiksiranje jezgre u kalupu, model se mora proiriti za jezgreni oslonac. Pomou jedne polovice modela prvo se sabija kalupna mjeavina u donjem kalupniku (donjak). Nakon sabijanja donja polovica kalupa se okree i na nju se pomou vodilica stavlja gornji kalupnik (gornjak). Nakon postavljanja druge polovice modela i komponenti uljevnog sustava (uljevna aa, spust, razvodnik i ue) izvodi se sabijanje kalupne mjeavine u gornjoj polovici kalupa. Kroz uljevni sustav rastaljeni metal tee u kalupnu upljinu.

26

Slika 4.11. Tijek postupka izrade odljevka runim kalupljenjem. Za kompenzacju smanjenja volumena odljevka prilikom skruivanja i hlaenja dodaju se pojila, u kojima treba ostati manjak volumena metala odnosno poroznost, kako odljevak ne bi sadravao usahline i poroznosti. Nakon sabijanja kalupne mjeavine u gornjaku, gornjak se podie i izvade se polovice modela i dijelovi uljevnog sustava iz polovica kalupa. One ostavljaju u sabijenoj kalupnoj mjeavini negativni otisak odljevka. U otiske jezgrenih oslonaca u donjaku umee se jezgra. Stavlja se gornjak koji se pomou kope spaja sa donjakom, kako ne bi dolo do podizanja gornjaka uslijed metalostatskog tlaka rastaljenog metala. Rastaljeni metal uljeva se u neosueni, vlani ili svjei kalup (eng. Green). Rastaljeni metal se hladi i skruuje u kalupu. Nakon hlaenja kalup se razrui, a jezgra se izbije iz odljevka. ienjem se dobiva bolja kvaliteta povrine. Kalupi naknadno sueni u peima ili sueni zrakom po povrini imaju veu vrstou od svjeih kalupa i koriste se za proizvodnju tekih odljevaka, posebno od elika kada se ne koristi sjajni ugljik. Kalupi od amota koriste se za teke, debelostijene eline odljevke.

Strojno kalupljenje Kalupi sa svjeom kalupnom mjeavinom ovravaju sabijanjem mjeavine na razliitim strojevima. Razvojem modelne ploe, slika 4.12., postalo je mogue polovice kalupa izraivati odvojeno. Pritom je na jednu modelnu plou privrena polovica modela koja oblikuje kalupnu upljinu u donjoj polovici kalupa, a na drugu modelnu plou polovica modela koja oblikuje kalupnu upljinu u gornjoj polovici kalupa. Pored modela privren je i uljevni sustav sa aom, spustom, razvodnikom i uima. Zbog raznolikosti serija odljevaka

27

koje treba proizvesti, razvijene su segmentne modelne ploe sa izmjenjivim segmentima modela odljevaka ili uljevnog sustava.

Slika 4.12. Segmentna modelna ploa i jednodjelna ploa za gornjak i donjak. Crno su oznaeni jezgreni oslonci na modelu (MIV Varadin). Otkrie modelne ploe bilo je pretpostavka za razvoj strojeva za izradu kalupa. Glavne operacije koje stroj oj za kalupljenje (kalupilica) mora moi izvesti su: sabijanje kalupne mjeavine i razdvajanje polovice kalupa od modelne ploe. U ovisnosti o nainu sabijanja kalupne mjeavine, razvijeni su razliiti tipovi strojeva za kalupljenje: treskalice, e, pritiskalice, pritiskalice sa membranom, pritiskalice sa vie pritisnih ploa, puhalice, streljke, , kalupilice sa strujanjem zraka, kalupilice sa zranim impulsom, pjeskomet i kalupilice izvedene kao kombinacija navedenih, navedenih slika 4.13. Osim puhalice i streljke koje se mogu koristiti i za izradu jezgri od kalupne mjeavine sa smolom, ostali navedeni tipovi strojeva za kalupljenje koriste se uglavnom za sabijanje kalupne mjeavine s glinom i tako prvenstveno slue za izradu kalupa.

a)

b)

Slika 4.13. Kalupilice. a) sa pritisnom ploom, b) moderna impulsna pneumatska kalupilica.

28

Na slici 4.14. prikazano je strojno kalupljenje na runoj i automatskoj kalupnoj liniji. Na slici 4.15. prikazan je tlocrt automatske kalupne linije, a pojedini dijelovi linije na slici 4.16.

Slika 4.14. Strojno kalupljenje na automatskoj i runoj kalupnoj liniji (MIV, Varadin).

Slika 4.15. Automatska kalupna linija.


29

Slika 4.16. Dijelovi automatske kalupne linije. (MIV, Varadin).

Slika 4.17. prikazuje presjek kroz ljevaonicu pjeanog lijeva sa svjeom kalupnom mjeavinom.

Slika 4.17. Kompletna ljevaonica ukljuujui pripremu pijeska.


30

4.2.1.2. No bake postupak (Hladni postupak smola-ovriva) Kalupna mjeavina sastoji se od kvarcnog pijeska, sintetske smole, tekueg ovivaa i katalizatora. Prikladna je za izradu kalupa i velikih jezgri. Kalupna mjeavina ima ogranieno vrijeme u kojem se mora izvriti kalupljenje ili punjenje jezgrenika. Treba razlikovati vrijeme koje je na raspolaganju za rad sa kalupnom mjeavinom i optimalno vrijeme koje treba protei prije razdvajanja ovrsnute mjeavine od modela ili jezgrenika. Na slici 4.18. prikazana je kalupna linija za No bake postupak, a na slici 4.19. runo klaupljenje velikih odljevaka. Veziva furanske smole su kondenzati furfurilnog alkohola i formaldehida (urea modificiranog). Katalizatori koji ubrzavaju ovrivanje su fosforna ili sumporna kiselina, a kod regeneriranog pijeska sulfonska kiselina. Dodavanje sumporne kiseline poveava brzinu ovrivanja. Fenolne smole ovruju pomou sulfonske kiseline. Mogua je kombinacija fenolnih i furanskih smola. Vezivni sustav s uretanom sastoji se od izocijanata koji ovruje dodatkom poliola na fenolnoj bazi u prisustvu osnovnog katalizatora.

Slika 4.18. Kalupna linija za no bake postupak pjeanog lijeva.

Slika 4.19. Veliki kalup i jezgra sa furanskim vezivom, runo kalupljenje, No bake. (Meuselwitz Guss, Meuselwitz).

31

4.2.1.3. Postupak vodeno staklo-CO2 Kalupna mjeavina sastoji se od kvarcnog pijeska i anorganskog veziva, vodenog stakla (natrijev silikat), a priprema se u mjealici ili runo. Nakon popunjavanja kalupnika ili jezgrenika, mjeavina ovruje propuhivanjem plinom, ugljinim dioksidom (CO2), slika 4.20. i 4.21. Iz tog razloga esto se ovaj postupak izrade kalupa ili jezgri naziva CO2 postupak. Postupak je postao znaajan za izradu jezgri, zbog brzog ciklusa izrade (10-25 s) i ekoloke prihvatljivosti. U mjeavinu se mogu dodati dodaci koji smanjuju upijanje vlage prilikom skladitenja kalupa i jezgri, te dodaci koji poboljavaju razruljivost. Nedostaci postupka su slaba razruljivost kalupa i komplicirana regeneracija starog pijeska.

Slika 4.20. CO2 postupak izrade pojedinanih kalupa i jezgri.

Slika 4.21. Runo kalupljenje velikih odljevaka CO2 postupkom. (MIV, Varadin)
32

4.2.2. Postupak cement-pijesak Cement se koristi kao vezivo u kombinaciji sa ubrzivaima ovrivanja. Ovaj postupak je ogranien na velike kalupe jednostavnog oblika. Zbog praenja nije pogodan za izradu jezgri. 4.2.3. Postupak zamrzivanja Za ovrivanje kalupa koristi se transformacija vode u led. Osnovni materijal je kvarcni pijesak, a vezivo voda. Moe se koristiti i za izradu jezgri. 4.2.4. Vakuumsko kalupljnje Kod ovog postupka, slika 4.22., ovrivanje kalupne mjeavine odvija se stvaranjem potlaka. U tu svrhu kontura modela prekrije se folijom, na koju se zatim nasipa pijesak bez veziva, a gornja strana pijeska i kalupnik se prekriju drugom folijom. Potlak utjee na nastanak sile trenja izmeu zrnaca pijeska, pa tako i pojavu ovrivanja. Plastina folija debljine 0,05 do 0,1 mm, zagrijava se nekoliko sekundi da postane deformabilna. Nakon toga navlai se preko modelne ploe. Mali potlak 0,5 bara, dovoljan je za tijesno nalijeganje termoplastine folije na konturu modela. Kalupnik sa cjevovodom za odsisavanje stavlja se na folijom prekrivenu modelnu plou. Kalupnik se ispunjava suhim pijeskom bez veziva, formira se uljevna aa i skida viak pijeska. Sve se prekrije gornjom folijom i stvaranjem potlaka (0,5 bar) ovruje. Iskljuuje se potlak na modelnoj ploi, kako bi se omoguilo lagano vaenje modela. Donja i gornja polovica kalupa izrauju se na jednak nain i odmah nakon zatvaranja moe se izvriti ulijevanje. Potlak u kalupnicima odrava se do kraja skruivanja. Nakon hlaenja odljevka vakuum se iskljuuje. Kvarcni pijesak moe se ponovno upotrijebiti. Postupak ne zahtijeva kemijska veziva, pa se iz ekolokih razloga sve vie koristi.

33

1 Model, 2 Modelna ploa, 3 Naprava za vakuumiranje, 4 Grijaa spirala, 5 Folija, 6 Polovica kalupa, 7 Usisna cijev, 8 Zrani kanal. Slika 4.22. Tijek postupka izrade kalupa vakuumskim kalupljenjem.

4.2.5. koljkasti lijev koljkasti oljkasti lijev (eng. Shell molding, njem. Maskenformverfahren ili Croning) predstavlja najraniji automatizirani i brzi postupak izrade kalupa i jezgri. Postupak se prvi put pojavljuje 1944. godine u Njemakoj, a prvu veu primjenu u ljevaonicama industrijski industrijs razvijenih zemalja ima tijekom 1960-tih tih i 1970-tih. 1970 tih. Danas se koljkastim lijevom proizvodi irok asortiman odljevaka za sve industrijske grane. Takoer, vrlo je esta primjena koljkastog lijeva za izradu jezgri, vie od 60 % ljevaonica koristi ovaj postupak postupak za izradu jezgri. Jo se naziva i Croning postupak prema pronalazau ovog postupka.

34

koljkastim lijevom izrauju se kalupi (koljke) jednake debljine od 3 do 10 mm, ovisno o veliini i konfiguraciji odljevka. Kalupna mjeavina za izradu kalupa sastoji se od kvarcnog pijeska (rijee cirkonskog), umjetne smole kao veziva, maziva i dodataka. Od umjetnih smola najee se koriste formaldehidne, alkidne i poliesterske smole. Osnovno svojstvo tih smola je da su termoplastine, tj. ovruju pri povienoj temperaturi. Redovito im se dodaje i katalizator koji ubrzava ovrivanje. Kako se upotrebom ovih smola mogu postii visoke vrstoe kalupa i jezgre omoguena je proizvodnja upljih jezgri i tankih kalupa uz visoku tonost dimenzija. Maziva se dodaju u kalupnu mjeavinu radi lakeg odvajanja kalupa od metalnog modela te poboljanja teenja mjeavine, dok se dodaci dodaju kako bi se postigla glaa povrina kalupa i da bi se sprijeilo pucanje kalupa. Kalupna mjeavina za koljkasti lijev moe se pripremiti na dva naina: konvencionalnim suhim mijeanjem pijeska, smole u prahu, maziva i dodataka oblaganjem pijeska smolom.

U praksi se puno vie koristi postupak oblaganja pijeska smolom ime se dobiva tzv. obloeni pijesak. Obloeni pijesak priprema se u mjealici, mijeanjem pijeska, prikladne smole s katalizatorom, maziva i aditiva. Tijekom tog mijeanja pjeana se zrnca oblau tankim slojem smole. Smola obavijena oko zrna pijeska kasnijim se grijanjem u alatima aktivira i vee zrna pijeska u odreeni oblik koljke. Dakle, kao osnovna svojstva koljkastog lijeva mogu se izdvojiti: kalupi i jezgre izrauju se od pijeska obloenog smolom, oblik kalupa, odnosno, jezgre dobiva se djelovanjem topline, kalupi i jezgre vrlo su tankih presjeka.

Alati za izradu koljki Za izradu kalupa i jezgri koriste se iskljuivo metalni modeli i jezgrenici, slika 4.23. Sastavni dijelovi alata su metalni jezgrenici koji formiraju vanjski oblik koljke te metalne model ploe i metalni modeli koji u koljci ostavljaju otisak odljevka. Metalni alati za izradu kalupa su dvodijelni. Izrauju se lijevanjem (jednostavniji odljevci) ili strojnom obradom (poveana tonost oblika i dimenzija odljevka). Najei materijal za izradu alata je sivi lijev, no mogu se nai i elini, bronani te aluminijski alati. Za izradu uljevnog sustava uglavnom se koriste isti materijal kao i za alate.

35

Slika 4.23. Metalna modelna ploa, koljkasti kalup s umetnutim metnutim koljkastim jezgrama i odljevci (UG Metal, Dk). Izrada kalupa Oblikovanje kalupa upa i jezgri za koljkasti lijev je uglavnom strojno. Mogu se koristiti razliiti tipovi strojeva i razliiti stupnjevi automatizacije, no svi rade na istom principu stroga kontrola vremena i temperaturnih ciklusa. Proces izrade koljkastog kalupa prikazan prika je na slici 4.24.

Slika 4.24. 4 Izrada koljkastog kalupa.

36

Koraci pri izradi koljkastog kalupa: 1. Metalni alat se privruje na limenu kutiju u koju je prethodno stavljen obloeni pijesak. Model se zatim zagrijava na temperaturu 200230 C. 2. Okretanje kutije zajedno s alatom za 180 , pri emu obloeni pijesak pada na zagrijani model. Smola se uz zagrijani model aktivira te se zrnca pijeska slijepe i oblikuju vrstu koljku. 3. Nakon to se postigne traena debljina koljke kutija i alat se vraaju u poetni poloaj. Neovrsnuti pijesak pada na dno kutije, dok na alatu ostaje formirana koljka. 4. Dok je jo na zagrijanom modelu, koljka se prenese u posebnu pe zajedno s modelom. Dodatno peenje radi poveanja vrstoe. 5. Odvajanje koljke od modela. 6. Spajanje dviju koljki u kalup pomou metalne stege. Stavljanje kalupa npr. u elinu samu radi uvrivanja koljki. Ulijevanje rastaljenog metala. elina sama se koristi jer dobro odvodi toplinu. 7. Nakon skruivanja metala razbija se kalup i dobiva se gotov odljevak. Na ovaj se nain proizvode koljkasti kalupi izuzetno dobrih svojstava, a na isti se nain oblikuju i jezgre. Prednosti i nedostaci postupka prikazani su u tablici 4.3., a znaajke postupka prikazane su u tablici 4.4. Tablica 4.3. Prednosti i nedostaci koljkastog lijeva.
Prednosti Nedostaci

glatka povrina kalupne upljine omoguava lake teenje rastaljenog metala i bolju kvalitetu povrine odljevka visoka dimenzijska tonost mogunost izrade sloenih odljevaka dorada esto uope nije potrebna zbog uruljivosti kalupa ne dolazi do pojave pukotina na odljevku manja ogranienja s obzirom na oblik odljevka moe se mehanizirati za velikoserijsku proizvodnju

skuplji metani alati (modeli i jezgrenici)

relativno spor proces nije pogodno za pojedinanu proizvodnju ili manje serije ogranienja s obzirom na masu i veliinu odljevka

Iako su za koljkasti lijev potrebna prilino visoka kapitalna ulaganja zbog visoke produktivnosti procesa to se ne smatra velikim nedostatkom. Takoer, metalne alate je mogue koristiti vie puta, a i trokovi proizvodnje su dosta snieni zbog smanjenja potrebe za ienjem i naknadnom obradom odljevaka.

37

koljkastim postupkom uglavnom se u serijskoj proizvodnji lijevaju eljezni i neeljezni odljevci mase 30 g do 200 kg po odljevku. Odljevci veih masa (do 500 kg) lijevaju se u pojedinanoj proizvodnji. Tipini dijelovi izraeni s ovim postupkom su mali do srednje veliki dijelovi koji zahtijevaju veliku preciznost, kao to su dijelovi kuita i armatura, kuita za hidrauliku, bregaste osovine, tijela ventila, zupanici itd. Tablica 4.4. Znaajke postupka koljkastog lijeva.
Veliina odljevka: masa: 30 g 200 kg Materijal: Sivi lijev Nodularni lijev eljezni lijev elini lijev Nehrajui elik Aluminij i Al-legure Bakar i Cu-legure Nikl i Ni-legure Hrapavost povrine - Ra: 3 - 6 m Tolerancije: 0,3 mm Maksimalna debljina 2 - 50 mm stijenke: Koliina: 1000 1.000.000

38

4.2.6. Precizni (toni) lijev Precizni lijev je jedan od najstarijih proizvodnih procesa. Osnovni principi ovog postupka datiraju jo iz antikog doba. Postupak izgubljenog modela prvi su koristili stari Egipani za izradu zlatnog nakita prije 5000 godina. Osim to su ga rane civilizacije koristile za izradu zlatnog nakita, esto se koristio i za izradu novia. Krajem 19. stoljea u SAD-u se koristi za lijevanje nakita i zubala. Znaajnija industrijska primjena preciznog lijeva u ljevaonicama industrijski razvijenih zemalja javlja se tek za vrijeme Drugog svjetskog rata. Tada dolazi do masovnih zahtjeva vojne industrije za izradom sloenih dijelova vojne opreme, koji su spremni za ugradnju bez velike naknadne obrade. Danas je precizni lijev uglavnom automatiziran i iroko je rasprostranjen u automobilskoj, vojnoj, elektrotehnikoj, optikoj te u industriji alata, slika 4.25.

a)

b)

c)

d)

Slika 4.25. Primjeri odljevaka. a) dio kirurkog instrumenta, G-X10 CrNi 18 8, 7x54 mm, mase 10 g, b) rotori turbina, Ni legura, masa 1,3 do 3 kg, c) razliiti strukturni elementi pogonske hidraulike od precipitacijski ovrsnutog nehrajueg elika, masa 0,4 do 2,3 kg, d) lijevanje prstena od 18 karatnog zlata.
39

Osnovna karakteristika tonog lijeva je to se odljevci dobivaju lijevanjem u jednokratne kalupe izraene takoer pomou jednokratnih votanih modela. Postupkom preciznog lijeva izrauju se dijelovi kompliciranog oblika, ija bi izrada drugim postupcima bila oteana ili neekonomina. Za proizvodnju odljevaka preciznim lijevom koristi se kalup koji je izraen tako da se model od lako taljivog materijala obloi vatrostalnim materijalom. Za izradu modela najee se koristi vosak, mada se mogu koristiti i polimerni materijali. Vosak koji se koristi zapravo je mjeavina odreenih vrsta voskova, smola i modifikatora, a moe sadravati i antioksidanse i punila. Najee koriteni voskovi za izradu modela su parafinski vosak i vosak mikrokristalne strukture, odnosno njihova mjeavina. esti su i biljni voskovi. Od polimernih materijala najei je polistiren. Slijedi oblaganje vatrostalnim materijalom kojim se dobiva koljka oko modela. Kao sirovina za izradu koljke koristi se suspenzija vatrostalnog keramikog materijala (silikat, cirkon, aluminijev silikat) u prakastom stanju i vezivne tekuine (etilsilikat ili vodeno staklo). Model se uranjanjem oblae suspenzijom. Na svjee naneseni sloj suspenzije posipa se ljevaki pijesak koji se pritom prilijepi, slika.. Pijesak podeblja sloj suspenzije, uvruje ga i daje hrapavu povrinu na koju lako prianja sljedei sloj suspenzije. Potrebno je 6-9 slojeva suspenzije i pijeska kako bi se postigla dovoljna debljina koljke. Izmeu svakog uranjanja potrebno je osuiti prethodni sloj te za svaki sljedei sloj koristiti sve krupnija zrnca pijeska. Nakon to je oblaganje zavreno, grozd se ugrije kako bi se uklonio model. Model se rastali (ili otplini) i iscuri iz kalupa pri temperaturama izmeu 180 i 500 C. Postupak izrade koljke, odnosno kalupa, zavrava arenjem pri 800-1000 C, pri emu koljka dodatno ovrsne, uklone se plinovi iz nje, a predgrijavanje olakava popunjavanje upljine rastaljenim metalom. Izrada modela Modeli za precizni lijev izrauju se ubrizgavanjem voska ili polimernog materijala u poseban metalni kalup. Rjee se, pogotovo za manje serije odljevaka, modeli mogu izraditi strojnom obradom plastinog materijala. Kalup za izradu modela obino se izrauje strojnom obradom ugljinog elika, aluminijskih ili bakrenih legura, slika 4.26. Ukoliko tlak ubrizgavanja voska nije previsok, kalup se moe izraditi lijevanjem legura niskog talita. Vosak se ubrizgava pri relativno niskim temperaturama i niskim tlakovima. Moe se ubrizgavati vosak u tekuem, kaastom i gustom stanju. Temperature ubrizgavanja kreu se izmeu 43 i 77 C, a tlakovi izmeu 275 kPA i 10.3 MPa. Openito se tekui vosak ubrizgava pri vii temperaturama i niem tlaku, dok se gusti vosak ubrizgava pri viim temperaturama i viem tlaku. Polimerni se materijali ubrizgavaju pri temperaturama od 177 do 260 C i tlakovima izmeu 27.6 i 138 MPa.

40

Desna Ue votanog Ue odljevka pomina sustava jezgra

a)

b)

c)

d)

e)

Slika 4.26. Precizni lijev. a) metalni kalup za izradu votanih modela, b) grozd, c) prvo uranjanje grozda u keramiku suspenziju, d) zadnji sloj od grubog pijeska, e) odljevak (Avalon). Ukoliko se preciznim lijevom proizvode veliki odljevci model je pojedinane izvedbe, dok se u sluaju malih do srednjih odljevaka obavlja ugrozdavanje. Ugrozdavanje je postupak spajanja vie istih modela na jedan uljevni sustav to je puno isplativije od pojedinane izvedbe, prvenstveno zbog utede na vremenu i materijalu. Grozdovi za izradu turbinskih lopatica sadre od 6 do 30 istih modela, dok se na grozdu za izradu malih hardverskih dijelova moe nalaziti do 100 modela. Veina se modela za grozdove proizvodi tako da se ubrizgavanjem izrade modeli zajedno s uem. Samo se modeli za vee ili kompleksnije dijelove rade po segmentima koji se kasnije spajaju lijepljenjem. Uljevni sustav (aka i spust) ubrizgava se posebno za to se uglavnom koristi reciklirani vosak. Naknadno se modeli spajaju s uljevnim sustavom i tako ine grozd. Spajanje je uglavnom runo pomou elektrinog lemila.
41

Izrada kalupa za precizni lijev Proces izrade kalupa za precizni lijev prikazan je na slici 4.27.

Slici 4.27. Koraci pri izradi kalupa za precizni lijev. Koraci pri izradi kalupa za precizni lijev: 1. 2. 3. 4. Izrada modela. Spajanje modela u grozd - ugrozdavanje. Uranjanje grozda u keramiku vatrootpornu suspenziju. Posipavanje pijeskom. Naizmjenino uranjanje i posipavanje izvodi se vie puta. U prvom sloju koriste se mala zrnca koja daju glatku povrinu odljevka. Izmeu svakog uranjanja sloj se mora osuiti. Proces se ponavlja dok se ne dobije potrebna debljina koljke. Tijekom ponavljanja procesa koriste se sve krupnija zrnca pijeska koja kalupu daju vrstou. Zagrijavanje kalupa radi odstranjivanja voska, odnosno polimera, te daljnje zagrijavanje radi poveanja vrstoe koljke. Odstranjeni vosak se skuplja i proiuje za ponovno koritenje, ali samo za uljevni sustav. Ulijevanje rastaljenog metala; moe biti gravitacijsko, tlano ili pomou vakuuma. ienje grozdova s odljevcima. Odsijecanje odljevaka s grozda. Gotov odljevak.

5.

6. 7. 8.

42

U tablici 4.5. prikazane su prednosti i nedostaci preciznog lijeva.

Tablica 4.5. Prednosti i nedostaci preciznog lijeva.


Prednosti visoka kvaliteta povrine odljevka visoka dimenzijska tonost Nedostaci visoki trokovi za odljevaka relativno spor proces vee dimenzije

mogunost izrade vrlo sloenih odljevaka dorada esto uope nije potrebna vosak se moe ponovno koristiti primjenjiv za sve materijale koji se mogu lijevati mogunost lijevanja odljevaka koji se sastoje od vie dijelova

nije pogodno za pojedinanu proizvodnju ili manje serije ogranienja s obzirom na masu i veliinu odljevka

Vrlo je bitno izdvojiti mogunost izrade vrlo sloenih dijelova kao prednost ovog postupka. Naime, preciznim lijevanjem mogue je postii skoro sve stupnjeve sloenosti vanjskog oblika, kao i irok raspon sloenosti unutarnjeg oblika odljevka. Rezultat toga je da se veina sloenih dijelova sada moe izraditi u jednom komadu, a ne od puno pojedinanih komponenata, to je uvelike smanjilo trokove izrade, a dijelovi su funkcionalniji. Preciznim lijevom proizvode se odljevci manjih dimenzija. Odljevci mogu teiti od nekoliko grama do 35 kg, iako su obino u rasponu od 200 g do oko 8 kg. Uobiajena debljina stijenke odljevaka je oko 1 mm, mada moe biti ak i 0,5 mm, ali kod legura koje se lako lijevaju. Precizni lijev moe se koristiti za lijevanje svih metala, a najee se lijevaju aluminijske legure, bakrene legure, legure magnezija, eljezni lijev, nehrajui elik i alatni elik. Ovim se postupkom mogu lijevati i metali s visokim temperaturama taljenja te metali koji se ne mogu strojno obraivati (jer dodatna obrada gotovo i nije potrebna). Tipini dijelovi izraeni s ovim postupkom su mali do srednje veliki dijelovi sloene geometrije koji zahtijevaju veliku preciznost, kao to su lopatice turbina ili komponente vatrenog oruja. Dijelovi koji rade na visokim temperaturama su takoer esti, to ukljuuje dijelove za automobilsku, zrakoplovnu i vojnu industriju, slika 4.28.

43

Dimenzije 1700 X 600 x 1200 mm

Slika 4.28. Konstrukcija ploe s instrumentima za Boeing (Tital). Postupak se smatra ekonominim ako se lijeva najmanje 50 jednakih odljevaka. U tablici 4.6. prikazane su znaajke preciznog lijeva. Tablica 4.6. znaajke preciznog lijeva.
Veliina odljevka: masa: 200 g 35 kg Materijali: eljezni lijev Legirani eljezni lijev elini lijev Nehrajui elik Al i Al-legure Cu i Cu-legure Ni i Ni-legure Hrapavost povrine - Ra: 0.8 6.5 m Tolerancije: 0.1 mm Maksimalna debljina stijenke: 1.5 20 mm Koliina: 10 1000 kom

44

4.2.7. Lijevanje u pune kalupe Postupak lijevanja u pune kalupe relativno je nov postupak u praksi. Sve veu primjenu u modernoj ljevakoj proizvodnji nalazi prvenstveno zbog povoljnijeg utjecaja na okoli u odnosu na klasine postupke pjeanog lijeva (pijesak koji se koristi za izradu kalupa ne sadri veziva) te mogunosti izrade vrlo sloenih dijelova. Postupak lijevanja u pune kalupe prvi se put pojavio 1958. godine kada je H. F. Shroyer patentirao postupak lijevanja pomou modela od ekspandiranog polistirena postavljenog u vlani pijesak koji ostaje u kalupu za vrijeme ulijevanja rastaljenog metala. Model od polistirena pod utjecajem topline ispari ostavljajui mjesto rastaljenom metalu. Odljevak nastaje tako to metal potpuno popuni mjesto gdje se nalazio model. U poetku je proces bio limitiran na jednoline i jednostavne odljevke zbog upotrebe runo proizvedenog polistirena koji je bio loe kvalitete te zbog upotrebe vlanog pijeska koji je slabo proputao plinove nastale isparivanjem modela. Veliki napredak kod lijevanja u pune kalupe postignut je zamjenom vlanog pijeska suhim kvarcnim pijeskom bez vezivnih sredstava ime su dobiveni odljevci visoke kvalitete povrine. Daljnjim razvojem ovog postupka pokazalo se da lijevanje u pune kalupe moe konkurirati klasinim postupcima lijevanja u pjeane kalupe, pogotovo u serijskoj proizvodnji. Danas se odljevci lijevani u pune kalupe mogu nai u gotovo svim industrijskim granama, no jo uvijek prednjai automobilska industrija (blok i glava motora) gdje se i prvo poeo koristiti ovaj postupak. Izrada modela i kalupa Za izradu modela kod lijevanja u pune kalupe koristi se ekspandirani polistiren. Pokuavalo se s primjenom nekih drugih materijala za izradu modela, no ni jedan do danas nije uao u upotrebu. Polistiren je jeftin materijal, lako se obrauje tokarenjem, glodanjem i drugim postupcima. Gustoa ekspandiranog polistirena u sirovom stanju iznosi 640 kg/m3. Da bi se iz polistirena mogli izraivati kvalitetni modeli gustoa mu se mora smanjiti na vrijednosti izmeu 16 i 27 kg/m3. Odabir polistirena odreene gustoe ovisi o metalu koji se lijeva. Tipine vrijednosti gustoe polistirena za odreene metale su sljedee: za lijevanje Al i Al-legura: 24-27 kg/m3; za lijevanje Cu i Cu-legura: 20-21,6 kg/m3; za lijevaje sivog lijeva: 20 kg/m3; za lijevaje elika: 17 kg/m3.

Do odgovarajue se gustoe polistirena dolazi postupkom koji se naziva predpjenjenje. Za potrebe proizvodnje pjenastih polistirenskih tvorevina, polistiren se impregnira pjenilom, najee pentanom i dobiva se pjenei polistiren u obliku tvrdih staklastih kuglica promjera od 0,2 do 3 mm i gustoe od 640 kg/m3. Takav se polistiren zatim ubacuje u zagrijanu komoru gdje se stalnim mijeanjem osigurava raspodjela topline kroz itavu koliinu materijala. Djelovanjem topline polistiren omekava te dolazi do ekspanzije pentana koji istovremeno uzrokuje i ekspanziju polistirenskih kuglica, pri emu im se volumen poveava 20 do 50 puta.

45

Na taj nain nastaju kuglice potrebne gustoe koje se nakon suena transportiraju u ventilirajue silose. U silosima se odvija proces kondenzacije pentana. Kondenzacijom pentana u ekspandiranim polistirenskim kuglicama dolazi do pojave potlaka koji uzrokuje punjenje kuglica s okolnim zrakom. Nakon izvjesnog vremena (oko 8 sati) dolazi do izjednaavanja tlakova unutar i van granula tj. dolazi do stabilizacije koja traje 6 do 12 sati. Nakon zavretka stabilizacije predpjenjenim polistirenom odgovarajue gustoe pune se metalni kalupi (imaju oblik modela koji elimo dobiti) u kojima se ponovo odvija druga ekspanzija koja je u osnovi jednaka prvoj. Bitna razlika je samo u tome to se ova ekspanzija odvija u ogranienom prostoru zbog ega granule prilikom ekspandiranja prvotno popunjavaju meukuglini prostor, a zatim daljnjom ekspanzijom obavljaju meusobni pritisak tako da dolazi do sraivanja istih. Na taj nain polistiren popunjava i poprima oblik metalnog kalupa. Slijedi hlaenje koje je vrlo bitno kako ne bi dolo do naknadne ekspanzije modela zbog zaostalih unutarnjih tlakova u modelu nakon vaenja iz kalupa. Nakon hlaenja otvaraju se kalupi iz kojih se vade kruti modeli eljenog oblika i dimenzija. Valja naglasiti da kod ovog postupka nema potrebe za izradom jezgri, ve se unutarnja geometrija odljevka, kao i vanjska, oblikuje modelom. Modeli za lijevanje u pune kalupe rijetko se rade u jednom komadu, uobiajeno je izraditi ih iz nekoliko dijelova koji se naknadno lijepe. Uljevni se sustav takoer izrauje posebno. Dakle, gotov model se dobiva tek kad se zalijepe svi dijelovi modela i uljevnog sustava u jednu cjelinu. Da bi se izbjegle greke spajanja te da bi se zadrala dimenzijska tonost, postupak lijepljenja je potpuno automatiziran. Nakon spajanja slijedi kontrola gotovog modela i tek nakon kontrole ide se na sljedei korak u procesu izrade kalupa za lijevanje u pune kalupe. Zbog ekonomskih razloga esto se puta formiraju grozdovi isto kao i kod preciznog lijeva. Dakle, kod ugrozdavanja se isti polistirenski modeli lijepe na zajedniki uljevni sustav u grozd, slika 4.29.

Slika 4.29. Modeli glava motora od polistirena povezani u grozd (BMW), te zalijepljeni model bloka motora od vie dijelova i odljevak.
46

Nakon izrade modela, sljedei je korak nanoenje vatrootpornog premaza na model. Funkcija premaza je dvojaka. Prvo, premaz predstavlja barijeru izmeu glatke povrine modela i grube povrine pijeska, slika 4.30. Drugo, osigurava kontroliranu propusnost plinova koji nastaju isparavanjem polistirenskog modela u pijesak, onemoguujui im da dou u kontakt sa rastaljenim metalom. Takoer, ni metal ne dolazi upravo zbog premaza u kontakt s grubim pijeskom. Vatrootporni se premazi dijele s obzirom na propusnost koju osiguravaju, a sam odabir ovisi o metalu koji se lijeva i obliku odljevka. Tako se za lijevanje neeljeznih legura openito koriste premazi nie propusnosti nego za lijevanje eljeznih legura, isto kao i za jednostavnije odljevke. Vatrootporni se premaz moe nanositi uranjanjem (najee), premazivanjem ili natrcavanjem.

Slika 4.30. Popunjavanje punog kalupa taljevinom. Nakon to se premaz na modelu osui slijedi njegovo postavljanje u kalupnik. Za popunjavanje kalupnika koristi se obini suhi kvarcni pijesak bez vezivnih sredstava. Mogue je koristiti i cirkonske i olivinske pijeske, ali nisu uobiajeni. Na samom dnu kalupnika prije postavljanja modela nalazi se 25 do 75 mm tog istog pijeska. Nakon postavljanja i centriranja modela nasipava se pijesak dok ne popuni kalupnik. Za vrijeme sipanja pijeska kalupnik vibrira kako bi se postigla to bolja kompaktnost kalupa. Slijedi ulijevanje rastaljenog metala. Nakon skruivanja kalup se istresa te se vadi odljevak koji ide dalje na odrezivanje uljevnog sustava i ienje. Pijesak kojim se popunjava kalup moe se sakupiti i ponovno koristiti. Osim istresanjem iz kalupa, odljevci se mogu vaditi i tako se nakon skruivanja metala kalupnik opet vibrira (u ovom sluaju da se poniti kompaktnost u kalupu), a robot izvadi odljevak iz kalupnika te ga okree kako bi sav pijesak, iz svih upljina u odljevku, ispao van, slika 4.31. Nakon toga robot uranja odljevak oien od pijeska u vruu vodu kako bi se otopio premaz kojim je bio premazan model. Nakon uklanjanja premaza, robot postavlja odljevak na liniju za automatsko uklanjanje uljevnog sustava. Ukoliko se radi o grozdu postupak je isti samo to se kod odrezivanja uljevnog sustava odrezuju i odljevci. Uglavnom je to odrezivanje automatsko, mada se odljevci mogu odrezivati i runo. Na kraju odljevci se jo pjeskare ili samare.
47

Slika 4.31. Robotizirano vaenje odljevka iz kalupa.

Proces izrade kalupa za lijevanje u pune kalupe prikazan je na slici 4.32.

Slika 4.32. Postupak lijevanja u pune kalupe. Koraci pri izradi kalupa sa jednokratnim isparljivim modelom (puni kalup): 1. Izrada modela i uljevog sustava od ekspandiranog polistirena. 2. Nanoenje vatrootpornog premaza. 3. Postavljanje i centriranje modela u kalupnik. Popunjavanje kalupnika suhim pijeskom bez vezivnih sredstava. Vibriranje da pijesak ispuni upljine u modelu. 4. Ulijevanje rastaljenog metala. Pod utjecajem topline model ispari ostavljajui mjesto taljevini. Hlaenje i skruivanje. 5. Istresanje kalupnika. Odrezivanje uljevnog sustava te ienje odljevka (pjeskarenje ili samarenje). 6. Gotov odljevak.
48

U tablici 4.7. prikazane su prednosti i nadostaci lijevanja u pune kalupe. Tablica 4.7. Prednosti i nedostaci lijevanja u pune kalupe.
Prednosti izrada kalupa je jednostavnija i bra od izrade pjeanog kalupa jer nisu potrebna dva dijela kalupa na odljevku nema srha nema potrebe za jezgrama model nije potrebno uklanjati iz kalupa dorada esto uope nije potrebna potrebne manje koliine pijeska, manje opreme za pripremu pijeska pijesak se moe ponovno koristiti (ak 99%, ostalo se izgubi rasipanjem). Regeneracijom se ne oneiuje okoli jer pijesak ne sadri vezivo. visoko automatiziran postupak fleksibilnost procesa prilikom izrade razliitih odljevaka i lijevanja razliitih metala mogunost izrade vrlo sloenih oblika visoka kvaliteta povrine i dimenzijska tonost Nedostaci ekonomska opravdanost postupka znatno ovisi o proizvodnoj cijeni modela za svaki odljevak potreban je novi model potrebna kontrola procesa

U pune kalupe mogu se lijevati eljezni i neeljezni metali, no najee se lijevaju Al i Al-legure te sivi i nodularni lijev. Tipini odljevci dobiveni lijevanjem u pune kalupe su blokovi i glave motora. Lijevati se mogu razliiti odljevci svih veliina. No ipak, za jednostavnije odljevke i pojedinanu proizvodnju isplativiji je pjeani lijev.

49

4.3. Postupci izrade jezgri Jezgra oblikuje unutarnje konture odljevka, slika 4.33. Od jezgre se zahtjeva: 1. 2. 3. 4. Dimenzijska tonost i toplinska otpornost Otpornost na eroziju prilikom udara taljevine za vrijeme lijevanja Otpornost oblika na tlak taljevine, vrstoa Razruljivost nakon ljevanja mora biti zajamena

Slika 4.33. Funkcija jezgre. a) pjeana jezgra, b) odljevak, c) upljina u odljevku oblikovana jezgrom. Male serije jezgri mogu se izraivati runo u jezgrenicima. Spora runa izrada jezgri zamjenjena je poetkom 19. stoljea strojnom izradom. Tijekom 20. stoljea postupci strojne izrade jezgri dalje su razvijani i optimirani. Za manije i vee serije koriste se strojevi za izradu jezgri, sa jednostavnim drvenim i plastinim, slika 4.8. b), ili sloenim metalnim jezgrenicima, slika 4.34. Danas je uobiajen postupak kod kojeg jezgrena mjeavina iz spremnika napuni cilindar volumena jezgrenika. Jezgrenik se postavlja ispod cilindra, a stlaeni zrak udarno djeluje na pijesak u cilindru i ubrzava ga u smjeru jezgrenika, to uzrokuje popunjavanje jezgrenika. Daljnje ovrivanje jezgre ovisi o koritenom vezivu.

Slika 4.34. Metalni jezgrenici za izradu sloenih jezgri.


50

4.3.1. No bake postupak izrade jezgri Postupak se koristi i za runo i strojno kalupljenje, kalupljenje, opisan je u poglavlju 4.2.1.2. Kako se ovrivanje jezgrene mjeavine ne odvija na visokim temperaturama jezgrenici mogu biti od drveta ili plastike. Nedostatak je relativno dugo ovrivanje jezgrene mjeavine. Postupak se koristi za jezgre velikih dimenzija, pri pojedinanom kalupljenju. 4.3.2. Cold Box postupak (Postupak sa plinskim ovrivanjem) Kalupnom mjeavinom koja sadri viekomponentno vezivo popunjava se jezgrenik, a zatim se izvodi propuhivanje plinskim reagensom ili katalizatorom koji koji uzrokuje ovrivanje mjeavine ili ubrzava proces ovrivanja, slika 4.35. Oprema mora biti dobro zabrtvljena. Toplina moe dodatno ubrzati ovrivanje, a moe se dovesti izvana ili egzotermnom reakcijom. Postupak je pogodniji za serijsku proizvodnju od No bake postupka, jer je zbog djelovanja plina na ubrzanje kemijske reakcije, vrijeme ovrivanja jezgre znatno krae. Danas se najvie jezgri proizvodi ovim postupkom. Na slici 4.36. su prikazane cold box pjeane jezgre.

a)

b)

c)

Slika 4.35. Cold box postupak. a) upucavanje jezgrene mjeavine, b) propuhivanje plinom, c) vaenje jezgre iz jezgrenika.

Slika 4.36. Cold Box pjeane jezgre (EUROKERN, Hannover).

51

4.3.3. Hot Box postupak Kalupna mjeavina sastoji se od kvarcnog pijeska i sintetske smole. Nakon popunjavanja kalupnika ili jezgrenika, mjeavina ovruje zagrijavanjem. Nema propuhivanja plinom. Jezgrenici moraju biti izraeni od metala. Upotreba postupaka je vrlo rairena. Dobiva se velika dimenzijska tonost odljevaka. Kalupi su lako razruljivi. Kao vezivo upotrebljava se slina kao kod cold box postupka, tekua fenolna ili furanska smola ali sa latentnim kiselim katalizatorom, kao to je otopina amonijeve soli. Postupak ovrivanja, egzotermna reakcija, odvija se u trajanju od 20 do 120 sekundi u jezgreniku predgrijanom na 180 do 340 C, slika 4.37. Kalupna mjeavina ima ogranieno vrijeme trajanja. Nije potrebno dodatno ovrivanje peenjem u peima.

Slika 4.37. Hot Box postupak i primjeri jezgri na furanskoj bazi. Pojedinane jezgre i montirani paket za aluminijsku usisnu granu 6-cilindarskog motora sa direktnim ubrizgavanjem. 4.3.4. Warm Box postupak Varijanta hot box postupka pri niim temperaturama zagrijavanja. 4.3.5. koljkasti postupak (Croning) Kalupna mjeavina sastoji se od kvarcnog pijeska i sintetske smole. Nakon popunjavanja jezgrenika, mjeavina ovruje zagrijavanjem. Modeli i jezgrenici moraju biti izraeni od metala. Upotreba ovog postupaka je vrlo rairena. Dobiva se velika dimenzijska tonost odljevaka. Jezgre su lako razruljive. Postupak se koristi i za strojno kalupljenje, detaljnije je opisan u poglavlju 4.2.5. Primjeri jezgri prikazani su na slici 4.38.

Slika 4.38. koljkaste (Croning) jezgre.


52

4.3.6. Postupak sa vodenim staklom (CO2 postupak) Postupak se koristi i za runo kalupljenje, opisan je u poglavlju 4.2.1.3. Nedostatak postupka je teko izbijanje jezgre. 4.3.7. Kalupljenje pomou jezgri Kalupljenje pomou jezgri, zajedno sa postupkom sa svjeom kalupnom mjeavinom i No bake postupkom, spada u najvanije postupke izrade jednokratnih kalupa. Za izradu paketa jezgri, slika 4.39., kao vezivo, koristi se uretan.

Slika 4.39. Jezgreni paket od est dijelova za izradu bloka motora od eljeznog lijeva (Halberg Guss).

Zastupljenost postupaka izrade jezgri u Njemakoj, prikazana je na slici 4.40.

Slika 4.40. Zastupljenost postupaka izrade jezgri u Njemakoj.

53

5. PROIZVODNJA ODLJEVAKA U KALUPIMA ZA VIEKRATNU PRIMJENU Lijevanje u stalne kalupe uglavnom se koristi za neeljezne legure mieg talita (legure aluminija, cinka, magnezija i bakra). U Njemakoj se vie od pola svih odljevaka od neeljeznih legura proizvodi tlanim lijevanjem. Glavni postupci lijevanja u viekratne kalupe su: gravitacijski kokilni lijev, nisko- i protutlani lijev i tlani lijev. Centrifugalni lijev preteno se koristi za proizvodnju cijevi od sivog ili nodularnog lijeva. 5.1. Kokilni lijev Kokilni lijev je postupak lijevanja kod kojeg se rastaljeni metal ulijeva djelovanjem gravitacije u metalne kalupe ili kokile. Upravo se zbog toga kokilni lijev esto puta naziva i gravitacijski lijev. Lijevanje u metalne kalupe zapoelo je lijevanjem odljevaka od kositra, cinka i olova, koji su trebali imati tone dimenzije. Danas se u metalne kalupe gravitacijski mogu lijevati sve najvanije legure: legure bakra, aluminija, magnezija i cinka, te elik, tvrdi lijev i sivi lijev. Ipak, kokilnim se lijevom najee lijevaju odljevci od legura aluminija i magnezija. Uglavnom se lijevaju vee serije odljevaka koje imaju jednaku debljinu stijenke na svim presjecima. Kokilnim lijevom lijevaju se kuita pumpi, klipovi motora, usisni ventili, glave motora te ostali funkcionalni dijelovi motora s unutarnjim izgaranjem, razni ostali odljevci za automobilsku industriju kao npr. kuita mjenjaa, zupanici, kotai, razni odljevci za zrakoplovnu industriju, kuita projektila, razliite vrste lananika, kuita elektrinih motora. Kokilni lijev moe se proizvoditi u runim kalupima, poluautomatiziranim strojevima i potpuno automatiziranim strojevima. Kod runog kalupa otvaranje i zatvaranje kalupa izvodi se runo, runo je ulijevanje rastaljenog metala te vaenje odljevka iz kalupa, dok se odljevak odvaja od kalupa pomou ureaja za izbacivanje koji je sastavni dio kalupa, slika 5.1.

Slika 5.1. Princip kokilnog lijevanja. Runi se kalupi koriste za lijevanje manjih serija jednostavnijih odljevaka. Ukoliko je serija vea ili su odljevci sloenijeg oblika, koriste se poluautomatizirani strojevi. Kod tih je strojeva runo samo ulijevanje rastaljenog metala i vaenje odljevka iz kalupa, dok su sve ostale operacije mehanizirane ili automatizirane. Automatizirani strojevi koriste za velikoserijsku proizvodnju. Kod automatiziranih strojeva provedena je i potpuna
54

automatizacija pomonih operacija (ulijevanje rastaljenog metala, ulaganje jezgri, vaenje odljevka iz kalupa). Danas je primjena automatiziranih strojeva uobiajena. Uljevni sustav, slika 5.2., sastoji se od ae, spusta, razvodnika i ua, a za kompenzaciju smanjenja volumena odljevka dodaju se pojila. Ponekad se uljevnom sustavu dodaju i filteri. Uljevni sustav mora biti tako dimenzioniran da omoguuje brzo ispunjavanje kalupa rastaljenim metalom.

Slika 5.2. Kokilni odljevak s uljevnim sustavom i vrste uljevnih sustava. Kokilni lijev nije primjeren za izradu kompleksnijih odljevaka, za izradu odljevaka visoke dimenzijske tonosti te visoke kvalitete povrine. Prema tonosti dimenzija, odljevci se mogu usporediti s odljevcima izraenih postupkom koljkastog ili preciznog lijeva. Ukoliko se koristi za izradu kompleksnijih odljevaka tada veliina serije mora biti dovoljno velika da se pokriju visoki trokovi izrade kalupa, slika 5.3. Uobiajeno je da se takvi odljevci proizvode tlanim lijevom jer su ukupni trokovi proizvodnje nii. Naime, kod tlanog lijeva krai su ciklusi proizvodnje te dodatna obrada gotovo i nije potrebna. Uz to, tlanim se lijevom dobivaju kvalitetniji odljevci s manjim odstupanjem dimenzija. Za manje serije kompleksnijih odljevaka bolje je odabrati lijev u pune kalupe.

Slika 5.3. Pomina polovica kalupa s izbacivaima na stroju za lijevanje i pripadajui odljevak. (KSM Casting, Hildesheim)
55

Pjeani lijev pred kokilnim ima prednost samo kad se izrauju vrlo kompleksni odljevci sa sloenom geometrijom. Inae kokilni lijev uvijek prednjai pjeanom, jer osim to se kokilnim lijevom dobiju odljevci kvalitetnije povrine i bolje dimenzijske tonosti, bolja su im i mehanika svojstva.

5.1.1. Kalupi za kokilni lijev Kalupi za kokilni lijev su dvodijelni, sastoje se od pokretnog i nepokretnog dijela. Pokretni dio kalupa privruje se na pokretnu plou stroja za kokilni lijev, dok se nepokretni dio kalupa privruje na nepokretnu plou, slika 5.4. Zatvaranje, odnosno otvaranje kalupa ostvareno je dvosmjernim horizontalnim pomicanjem pokretnog dijela kalupa, odnosno pokretne ploe stroja po vodilicama pomou hidraulike pumpe. Pokretni i nepokretni dio kalupa spajaju se na liniji dijeljena i ona mora biti postavljenja tako da se nakon otvaranja kalupa odljevak odvoji od nepokretnog dijela kalupa i zadri u pokretnom dijelu sve dok ga izbacivai ne odvoje od njega. Toan meusobni poloaj polovica kalupa pri sklapanju osiguravaju ahure i trnovi za centriranje. Time se automatski dobiva i tono sueljavanje kalupnih upljina pokretnog i nepokretnog dijela kalupa. U pokretnoj i nepokretnoj polovici kalupa izraene su kalupne upljine pomou kojih je odreen vanjski dio odljevka. U jednom se kalupu moe nalaziti vie kalupnih upljina.

Slika 5.4. Kokila montirana na stroj za lijevanje i pripadajui odljevak.

Osim dvodijelnih kalupa za lijevanje jednostavnih oblika, poeli su se, osobito u automobilskoj industriji, upotrebljavati i sloeni viedijelni kalupi, slika 5.6. Za oblikovanje unutranjosti odljevka koriste se pjeane, metalne ili kombinirane jezgre. Metalne jezgre upotrebljavaju se za oblikovanje jednostavnijih upljina u odljevku. Kad se upotrebljavaju metalne jezgre, slika 5.5., mora postojati mogunost njihovog izvlaenja iz kalupa nakon ulijevanja i skruivanja rastaljenog metala. Tek nakon izvlaenja jezgre dolazi do otvaranja kalupa te izbacivanja odljevka.

56

Slika 5.5. Kokila s metalnom i s pjeanom jezgrom (Grohe). Pjeane jezgre u proizvodnji kokilnog lijeva upotrebljavaju se kada se trebaju postii sloeni oblici upljina u odljevcima, a nije mogua upotreba metalnih jezgri, slika... Pjeana se jezgre najee nakon ulijevanja i hlaenja istresa iz aluminijskih odljevka pomou vibracija ili zagrijavanjem na povienu temperaturu na kojoj dolazi do raspada veziva i jezgra postane sipka, te se istrese iz kalupa. Na taj se nain dobivaju sloeni i toni oblici upljina u odljevcima, slika ..

Slika 5.6. Kokilni lijev sloenih odljevaka, paket pjeanih jezgri, kokila, glava motora s uljevnim sustavom. U kalupu se, osim kalupne upljine, izrauju jo kanali za otplinjavanje i ventilaciju te uljevni sustav. Na pokretnoj polovici kalupa nalazi se mehanizam za odvajanje odljevka od kalupa izbacivai. Pomou kanala za otplinjavanje i ventilaciju omoguava se izlazak zraku i plinovima iz kalupne upljine prilikom ulijevanja rastaljenog metala. Kad se ne bi omoguio izlazak plinova iz kalupne upljine, plinovi bi prodrli u odljevak te bi dolo do poroznosti odljevka. Najee se takvi kanali postavljaju na razdjelnoj liniji kalupa, ili na mjestima gdje su izbacivai iz kalupa. Vrlo je bitno da se za izradu kalupa odabere materijal koji ima potrebnu toplinsku vodljivost i otpornost prema troenju. Kalupi se najee izrauju od elika za topli rad ili sivog lijeva odgovarajueg kemijskog sastava. U novije se vrijeme za izradu kalupa upotrebljavaju i legure aluminija i bakra. esto se izrauju i od grafita. Odabir materijala za izradu kalupa ovisi o materijalu koji se lijeva. Kalupi se oblikuju lijevanjem, strojnom obradom i poliranjem. Strojnom obradom i poliranjem postie se vrlo fina povrina i tone dimenzije. Vijek trajanja kalupa iznosi od desetak tisua do nekoliko stotina tisua lijevanja.
57

U tablici 5.1. prikazane su prednosti i nedostaci kokilnog lijeva. Tablica 5.1. Prednosti i nedostaci kokilnog lijeva.
Prednosti dobra dimenzijska tonost i kvaliteta povrine Nedostaci jednostavnija geometrija odljevka u odnosu na odljevke u jednokratnim kalupima zbog potrebe otvaranja kalupa brzo skruivanje zbog ulijevanja u hladni visoki trokovi izrade kalupa (cijena metalni kalup rezultira sitnijom kokile (20.000 EURO na vie) strukturom, tj. proizvode se vri odljevci mogunost lijevanja svih najvanijih oteano napajanje odljevka u kalupu legura kratak ciklus izrade odljevaka dugi radni vijek kalupa za lijevanje postupak se moe lako mehanizirati i automatizirati

5.1.2. Premazivanje kalupa Priprema kalupa za ulijevanje rastaljenog metala ukljuuje njegovo premazivanje. Nanoenjem vatrostalnog premaza na radnu povrinu kalupa i metalne jezgre stvara se barijera izmeu rastaljenog metala koji se ulijeva te povrine kalupa te jezgre tijekom punjenja kalupa i skruivanja. Nanoenjem takvih premaza postie se: 1. umanjenje neposrednog toplinskog utjecaja rastaljenog metala na kalup (premaz je izolator); 2. kontrola teenja rastaljenog metala; 3. kontrola brzine hlaenja; 4. bolja kvaliteta povrine odljevka; 5. lake odvajanje odljevka od kalupa. Nanoenjem premaza koji imaju znatno manju toplinsku provodnost nego materijal od kojeg je izraen kalup dolazi do umanjenja toplinskog utjecaja rastaljenog metala na kalup zbog ega se kalupu produuje radni vijek. Osim toga, rjea su oteenja povrine kalupa, pa je time takoer rjea i pojava greaka na odljevcima, kao to su hrapavost povrine, odstupanje od dimenzija, izrasline, netonost mjera i oblika. Kako su premazi izolatori povrina kalupa se ne zagrijava na temperaturu rastaljenog metala, ve se ona zagrijava na temperaturu koja je puno nia od temperature rastaljenog metala. Zbog toga kalup nije izloen intenzivnom zagrijavanju, manji je pad temperature kroz stijenku kalupa te su manja toplinska naprezanja u stijenci kalupa. Premazan je kalup manje toplinski optereen, to mu produuje radni vijek i smanjuje oteenja.

58

Ono najvanije to se postie nanoenjem premaza je kontrola brzine hlaenja odljevka na svim presjecima jer se tako moe utjecati i na tijek i na smjer skruivanja. Ako se eli sporije ohlaivanje, nanosi se deblji sloj premaza s manjom toplinskom provodnou. Takav se premaz nanosi najee u pojilu i oko pojila. Ako pak se eli ubrzati hlaenje odljevka, odabere se premaz koji ima visoku provodnost te se nanese u manjoj debljini. To je sluaj kod presjeka najudaljenijih od pojila koji trebaju prvi skrutnuti. Takvim nanoenjem premaza dobiva se usmjereno skruivanje prema pojilu. Premazi su suspenzije sitnomljevenih vatrostalnih materijala, veziva, vode i dodataka za bolje prianjanje na unutarnju povrinu kalupa. Premazi se najee nanose automatskim prskanjem za vrijeme kad je kalup otvoren. Nakon to je nanesen premaz, kalup je spreman za upotrebu. On se koristi sve dok ne doe do oteenja premaza na kalupu. Tada se kalup prestaje koristiti sve dok se ne nanese novi sloj premaza. Izmeu svakog lijevanja nanosi se samo gornji sloj premaza, odnosno mazivo koje omoguuje lake odvajanje odljevka od kalupa. 5.1.3. Temperatura kalupa Vrlo bitan parametar za dobivanje kvalitetnih odljevaka je temperatura kalupa. Ako je temperatura kalupa preniska, dolazi do greaka na odljevku (hladni zavari, nedolivenost, nestaljeno podruje), popunjavanje kalupa je ogranieno zbog ega najee dolazi do usahlina, toplih pukotina te lijepljenja odljevka za kalup. Pri previsokim temperaturama kalupa produava se vrijeme skruivanja odljevka to pogoduje stvaranju upljina zbog skupljanja materijala pa odljevci imaju loija mehanika svojstva i loiju kvalitetu povrine. Osim na kvalitetu odljevaka, temperatura kalupa utjee i na vijek trajanja kalupa. Oteenje kalupa te njegovo prebrzo troenje najee je prouzroeno naglim i neravnomjernim zagrijavanjem kalupa. Prebrzo troenje kalupa moe uzrokovati i previsoka temperatura kalupa. Optimalna radna temperatura kalupa je ona koja omoguuje proizvodnju kvalitetnih odljevaka uz minimalan kart u najkraem moguem vremenu te uz minimalno oteenje kalupa. Da bi se postigla optimalna radna temperatura kalupa, kalupi se zagrijavaju i hlade. Dakle, prije ulijevanja rastaljenog metala kalup se zagrijava na odreenu radnu temperaturu, dok se radna temperatura kalupa tijekom hlaenja i skruivanja odrava hlaenjem kalupa. Kalup se moe zagrijavati plamenikom ili elektrinim putem pomou grijaa. Zagrijavanjem se oteenje kalupa bitno smanjuje jer nema toplinskog oka na poetku lijevanja rastaljenog metala. Zagrijavanje kalupa takoer utjee i na kvalitetu odljevka - odljevci su bolje kvalitete jer je punjenje kalupne upljine ujednaeno, odljevak se ne lijepi za kalup te ne dolazi do greaka na odljevcima. Hlaenje kalupa obavlja se cirkulacijom vode, ulja ili zraka kroz posebne kanale u stijenkama kalupa. Hlaenjem se sprjeava zagrijavanje kalupa iznad optimalne radne temperature zbog ega se produuje radni vijek kalupa te se skrauje vrijeme skruivanja odljevaka (skrauju su i ciklusi lijevanja). Nadalje, hlaenjem se moe ujednaiti temperatura kalupa u svim presjecima, to osigurava eljeni red skruivanja odljevka, odnosno moe se regulirati brzina skruivanja odljevka.
59

Koraci kokilnog lijevanja, slika 5.7.: 1. Priprema kalupa - kalup je potrebno prethodno zagrijati na temperaturu od 150 do 260 (350) C, kako bi se omoguilo bolje teenje rastaljenog metala te kako bi se izbjegle greke na odljevku. Zatim se na povrinu kalupne upljine nanosi zavrni premaz kako bi se olakalo odvajanje odljevka od kalupa i kako bi se kalupu produljio vijek trajanja. 2. Ulaganje jezgri - jezgre mogu biti pjeane ili metalne. Pjeane jezgre se ulau prije zatvaranja kalupa, a metalne poslije. 3. Zatvaranje kalupa kalup se sastoji od pokretnog i nepokretnog dijela. Prije ulijevanja rastaljenog metala kalup se mora zatvoriti i potrebnom silom osigurati od otvaranja. 4. Ulijevanje rastaljenog metala - rastaljeni metal odreene temperature ulijevanja, sporo se ulijeva u kalup preko ae ili spusta na vrhu kalupa. Metal tee kroz sustav razvodnika i ua i ulazi u kalupne upljine. Jedan kalup moe imati vie kalupnih upljina. 5. Hlaenje i skruivanje odljevka; odvija se u zatvorenom kalupu. 6. Otvaranje kalupa i izbacivanje odljevka; nakon to je odljevak skrutnuo, kalup se otvara. Nakon otvaranja kalupa izbacivai se aktiviraju te izbacuju odljevak iz kalupa. Slijedi vaenje odljevka iz kalupa. 7. Dodatna obrada; ukljuuje odvajanje uljevnog sustava, skidanje srha sa linije dijeljenja te ostalih greaka na odljevku.

Slika 5.7. Proizvodni koraci kod kokilnog lijeva.

60

5.2. Tlani lijev Tlani lijev je postupak kod kojeg se rastaljeni metal pod visokim tlakom uvodi u stalni kalup. Najraniji primjerci odljevaka lijevanih pod tlakom pojavljuju se sredinom 19. stoljea. Prve legure za tlani lijev bile su razliite kombinacija kositra i olova, ali njihova upotreba opada poetkom 20. stoljea razvojem legura cinka i aluminija. Ubrzo se poinju tlano lijevati i legure magnezija i bakra te mnoge novije legure koje se i danas koriste. Lijevanje pod tlakom primjenjuje se u serijskoj i masovnoj proizvodnji. Proces je esto puta automatiziran to omoguuje poveanje produktivnosti, poboljanje kvalitete odljevaka i snienje cijene gotovog proizvoda. Danas se odljevci proizvedeni postupkom tlanog lijevana primjenjuju u gotovo svim granama industrije, ali je ipak najrairenija primjena tlanih odljevaka u automobilskoj industriji. Lijevaju se odljevci razliitih dimenzija, oblika i debljina, koji su vrsti, postojani i dimenzijski precizni. Najee se lijevaju legure aluminija, bakra, magnezija i cinka. eljezne legure nisu nale iru primjenu, dok se elik tlano lijeva samo u posebnim sluajevima. Tipini odljevci su blokovi i drugi dijelovi motora s unutarnjim izgaranjem, radijatori, kuita statora elektromotora, zupanici, kovanice, ali sve vie nosai i dijelovi karoserije automobila, slika 5.8. i 5.9.

Slika 5.8. Tlani lijev, odljevci od aluminijskih legura. (Honsel)

61

Slika 5.9. Tlani lijev, odljevci od magnezijskih legura. Bona vrata, materijal MgAl6Mn, debljina stjenke 2-2,5 mm, masa 3,5 kg (Honsel).

Postupak tlanog lijevanja Za lijevanje pod tlakom upotrebljavaju se specijalni strojevi na koje se uvrste metalni kalupi, slika 5.11. i 5.12. Osim kalupa, sustav za lijevanje pod tlakom sastoji se jo od tlanog klipa, tlane komore, izbacivaa i metalnih jezgri. Lijevanje u kalup odvija se preko tlane komore u koji se dovodi rastaljeni metal. Komora je s jedne strane zatvoren pominim tlanim klipom. Na drugoj se strani komore nalazi uljevni sustav koji rastaljeni metal vodi u kalup. Sila tlaka prenosi se hidraulikim sredstvom s visokotlanih pumpi na pogonski klip koji s tlanim klipom ini jednu cjelinu. Kretanjem tlanog klipa u komori potiskuje se rastaljeni metal visokim tlakom u kalupnu upljinu. Zbog visokih brzina ubrizgavanja rastaljenog metala u kalup punjenje kalupa odvija se u vrlo kratkom vremenu, u nekoliko milisekundi popuni se itav kalup. Nakon hlaenja odljevka kalup se otvara i odljevak se pomou izbacivaa odvaja od kalupa i odgovarajuim alatom vadi iz njega. Ciklus lijevanja se ponavlja zatvaranjem kalupa za ponovno lijevanje odljevaka.

5.2.1. Tlani lijev s toplom komorom Tlani lijev s toplom komorom koristi se za lijevanje metala niskog talita: magnezija, cinka, olova i kositra, slika 5.10. Lijeva se pod tlakom od 7 - 35 MPa. Openito se koristi za lijevanje odljevaka manjih dimenzija i masa (od nekoliko grama do 25 kg). To je visoko automatizirani proces s brzinom rada od 50 - 500 ciklusa lijevanja na sat. Specijalizirani strojevi za lijevanje malih odljevaka, npr. patentnog zatvaraa, mogu raditi s puno veim ciklusima lijevanja. Specifinost ovog procesa je to to su tlana komora i klip vertikalno uronjeni u lonac s rastaljenim metalom.
62

Slika 5.10. Tlani lijev s toplom komorom, odljevci od cinkovih legura.

Sustav za lijevanje s toplom komorom Sustav za tlano lijevanje s toplom komorom sastoji se od pei s taljevinom, sustava za ubrizgavanje, tlane komore i kalupa. Postoje dvije izvedbe pei. Kod jedne izvedbe pe ujedno i tali metal u loncu, dok se kod druge ve rastaljeni metal ulijeva u lonac te se u njemu odrava na odreenoj temperaturi. Za odravanje rastaljenog metala na odreenoj temperaturi koriste se plinski i elektrini grijai, a sam lonac u kojem se nalazi rastaljeni metal je keramiki. Sustav za ubrizgavanje rastaljenog metala sastoji se od hidrauliki pokretanog tlanog klipa te komore i spojne cijevi. Sustav za ubrizgavanje uronjen je u taljevinu. Meusobni poloaj komore i klipa mora biti takav da se pomakom klipa prema gore omogui punjenje komore rastaljenim metalom, dok se pomakom prema dolje taj rastaljeni metal mora ubrizgati kroz spojnu cijev i mlaznicu u kalupnu upljinu. Obino se za izradu komore i tlanog klipa koriste alatni i nehrajui elici. Spojna cijev je oblika koji omoguuje nesmetan protok rastaljenom metalu koji je ubrizgan visokom brzinom, a obino je izraena od eljeznog lijeva. Spojna cijev je ugrijana na temperaturu koja onemoguuje skruivanje rastaljenog metala u njoj. Mlaznica omoguuje precizno popunjavanje kalupne upljine, a izrauje se od materijala koji su otporni na troenje, npr. nitriranog legiranog elika i alatnog elika za rad na povienim temperaturama. Mlaznica takoer mora biti grijana. Spojna cijev, klip i komora uvijek se izrauju na nain da ih se moe lako i jednostavno zamijeniti novim dijelom u sluaju oteenja. Kako su komora, tlani klip i spojna cijev uronjeni u lonac s rastaljenim metalom, temperatura im je priblino jednaka temperaturi rastaljenog metala. Stoga se mogu lijevati samo legure koje imaju nisko talite i ne otapaju materijal s kojim su u dodiru, kao to su legure cinka i magnezija. Aluminij i njegove legure otapaju eline komponente sustava za ubrizgavanje i stoga se ne mogu lijevati ovi postupkom.

63

Proces tlanog lijevanja s toplom komorom prikazan je na slici 5.11.

PUNJENJE KALUPA

Slika 5.11. Koraci pri tlanom lijevanju s toplom komorom. a) Kalupna upljina, b) Pomina polovica kalupa, c) Nepomina polovica kalupa, d) Cilindar, e) Klip za tlaenje, f) Tlana komora, g) Sustav za ubrizgavanje, h) Lonac, i) Pe, j) Spojna cijev, k) Grijana mlaznica.

Koraci pri tlanom lijevanju s toplom komorom se sljedei: 1. Kalup je zatvoren, a tlani klip se nalazi u poetnom poloaju. Komora je ispunjena rastaljenim metalom. 2. Pomakom klipa prema dolje poveava se tlak u komori i rastaljeni se metal iz komore kroz spojnu cijev i grijanu mlaznicu ubrizgava u kalupnu upljinu. Tlak se u kalupnoj upljini odrava sve dok se odljevak ne skrutne. 3. Nakon skruivanja odljevka izvlai se metalna jezgra (ako je ima). Kalup se otvara. Odljevak se odvaja od pokretnog dijela kalupa pomou izbacivaa i pomou prihvatne naprave vadi iz kalupa te se stavlja na radni stol. Klip se vraa u poetni poloaj to omoguuje ponovno punjenje cilindra rastaljenim metalom. Postupak lijevanja ponavlja se toliko dugo dok traje proizvodnja odljevaka, odnosno dok ne doe do eventualnog zastoja radi kvara u proizvodnji. Nakon to se odljevak izvadi iz kalupa slae se na palete gdje se hladi na okolnu temperaturu. Nakon hlaenja slijedi daljnja obrada odljevka kao to je odvajanje uljevnog sustava i srha s linije dijeljenja. Odvojeni priljevci odlau se na palete i odvode kao povrat iz proizvodnje te se ponovno tale.

64

5.2.2. Tlani lijev s hladnom komorom Tlani lijev s hladnom komorom se koristi za lijevanje legura koje imaju vie temperature taljenja, prvenstveno aluminija, magnezija i bakra, a ponekad se lijevaju i neke eljezne legure. Lijeva se pod tlakom od 14 - 140 MPa. Mogu se lijevati odljevci svih veliina, od malih konektora do blokova motora i kuita mjenjaa, slika 5.8. i 5.9. Broj lijevanja iznosi 50 do 150 odljevaka na sat. Razlikuju se strojevi s horizontalnom i vertikalnom komorom. U ljevaonicama je puno ea primjena strojeva s horizontalnom hladnom komorom, slika 5.12. Kod tlanog lijevanja s hladnom komorom pe s rastaljenim metalom nalazi se izvan stroja. Rastaljeni metal proizvodi se u pei za taljenje i prenosi loncem do pei za odravanje i regulaciju uljevne temperature taljevine. Odatle se rastaljeni metal runo ili automatizirano pomou ljevake lice ili ee pomou automatiziranog dozatora ulijeva u komoru. Osnovni dijelovi sustava za tlani lijev s hladnom komorom su komora, klip i kalup. Komora i klip nisu posebno grijani tijekom procesa lijevanja, osim to se zagriju prijelazom topline od rastaljenog metala tijekom ulijevanja. esto su izvedeni i s posebnih sustavom za hlaenje da bi se izbjeglo njihovo pregrijavanje. Dakle, za razliku od tlanog lijevanja s toplom komorom gdje su komora i klip u stalnom dodiru s rastaljenim metalom uslijed ega se zagriju na istu temperaturu kao i on, kod tlanog lijevanja s hladnom komorom, komora i klip izloeni su rastaljenom metalu samo kratko vrijeme tijekom ulijevanja te se zbog takve izvedbe mogu lijevati i legure vieg talita. Za izradu komore i klipa koriste se alatni i nehrajui elici.

Slika 5.12. Stroj za tlano lijevanje s hladnom komorom.

65

Proces tlanog lijevanja s horizontalnom hladnom komorom prikazan je na slici 5.13.

Slika 5.13. Koraci pri tlanom lijevanju s hladnom komorom.

Koraci pri tlanom lijevanju s horizontalnom hladnom komorom su sljedei: 1. U horizontalnu tlanu komoru rastaljeni metal ulijeva se gravitacijski ljevakom licom ili pomou dozirnog ureaja. U tom trenutku kalup je zatvoren, a tlani klip nalazi se u poetnom poloaju. 2. Nakon ulijevanja rastaljenog metala klip tlai rastaljeni metal u kalupnu upljinu. Kretanje klipa nije ravnomjerno, nego se odvija u tri faze, slika 5.14.: prva faza je popunjavanje komore i dovoenje rastaljenog metala do ulaza u kalup (spora faza - brzina klipa je mala i postepeno raste, traje ~2 s) druga faza je popunjavanje kalupne upljine (brza faza klip velikom brzinom ubrizgava rastaljeni metal u kalupnu upljinu, traje ~0,1-0,2 s) trea faza je povienje tlaka u ve popunjenom kalupu (tlak se u kalupu povea nekoliko puta, traje nekoliko milisekundi) dok odljevak ne skrutne

66

Slika 5.14. Krivulja kretanja klipa. 3. Nakon skruivanja odljevka dolazi do izvlaenja metalne jezgre. Slijedi otvaranje kalupa. Odljevak se odvaja od pokretnog dijela kalupa pomou izbacivaa i pomou prihvatne naprave vadi se iz kalupa te ide na daljnju obradu. Klip se vraa su poetni poloaj. Postupak lijevanja ponavlja se toliko dugo dok traje proizvodnja odljevaka, odnosno dok ne doe do eventualnog zastoja radi kvara u proizvodnji. Tlano lijevanje obino se izvodi u automatiziranim stanicama za tlani lijev, slika 5.15. Nakon hlaenja slijedi daljnja obrada odljevka kao to je odvajanje uljevnog sustava i srha s linije dijeljenja, koja se isto moe robotizirati. Odvojeni priljevci odlau se na palete i odvode kao povrat iz proizvodnje te se ponovno tale. Slika 5.16. prikazuje odljevak bloka motora s uljevnim sustavom i nakon naknadne obrade.

Slika 5.15. Stanica za tlani lijev s robotom koji vadi odljevke.


67

Odljevak sa uljevnim sustavom

Slika 5.16. Blok motora s uljevnim sustavom i spreman za ugradnju, nakon naknadne obrade.

Osnovna razlika izmeu tlanog lijevanja s toplom i hladnom komorom, osim naina ubrizgavana rastaljenog metala, je u trajanju ciklusa lijevanja. Openito su ciklusi lijevanja s toplom komori krai. Dva su razloga tome. Prvo, sustav za ubrizgavanje rastaljenog metala radi tako da se zavretkom prethodnog ciklusa cilindar ve poinje puniti s rastaljenim metalom za sljedee ubrizgavanje. Odnosno, u pei se uvijek nalazi koliina rastaljenog metala etiri puta vea nego to je potrebna za jednosatni neprekinuti rad. Kod hladne komore, nakon zavretka svakog ciklusa nova se koliina rastaljenog metala mora dopremiti do komore (licom ili dozatorom) to zahtijeva dodatno vrijeme. Drugo, legure koje se lijevaju s toplom komorom imaju nie temperature talita nego to imaju legure za lijevanje s hladnom komorom, to znai da e i vrijeme skruivanja biti krae, a time automatski i vrijeme jednog ciklusa lijevanja.

5.2.3. Kalupi za tlani lijev Kalupi za tlani lijev s toplom komorom i tlani lijev s hladnom komorom su u principu jednaki. Za izradu kalupa koriste se materijali otporni na toplinu i troenje, najee visokolegirani alatni elici za topli rad. Kalup je najee sloene konstrukcije to omoguuje proizvodnju odljevaka kompleksnih oblika s visokim stupnjem tonosti dimenzija, slika 5.17. Obino se sastoji od dva dijela koji se montiraju na ploe stroja za tlano lijevanje. Jedan je dio kalupa pokretan, a drugi je nepokretan. Svaki je sastavljen od veeg broja meusobno povezanih elemenata. Postavljanjem pokretnog dijela kalupa na pokretnu, a nepokretnog na nepokretnu plou stroja osigurano je zatvaranje i otvaranje kalupa te izbacivanje odljevka. Pokretni i nepokretni dio kalupa spajaju se na liniji dijeljena i ona mora biti postavljenja tako da se nakon otvaranja kalupa odljevak odvoji od nepokretnog dijela kalupa i zadri u pokretnom dijelu sve dok ga izbacivai ne odvoje od njega. U pokretnoj i nepokretnoj
68

polovici kalupa izraene su kalupne upljine koje imaju oblik budueg odljevka. Ovisno o obliku odljevka, kalupna upljina moe biti u samo jednoj polovici kalupa, dok je druga polovica ravna ploa. Toan meusobni poloaj polovica kalupa pri sklapanju osiguravaju ahure i trnovi za centriranje. Time se automatski dobiva i tono sueljavanje kalupnih upljina u pokretnom i nepokretnom dijelu kalupa. U kalupu se osim kalupne upljine nalazi uljevni sustav te kanali za otplinjavanje i ventilaciju. Na pokretnoj polovici kalupa nalazi se mehanizam za odvajanje odljevka od kalupa izbacivai. Kalupi se najee izrauju modularno, tako se u sluaju oteenja jednog dijela kalupa on lako zamjenjuje novim dijelom, bez potrebe za promjenom cijelog kalupa. Openito, u jednom se kalupu moe odliti nekoliko desetaka tisua odljevaka.

a)

b)

Slika 5.17. Kalupi. a)Posuda za ulje kamionskog motora i kalup za tlani lijev (Alatnica Haerer), b) poklopac. Kalupi se razlikuju ovisno o veliini serije. Za pojedinanu proizvodnju kalupi su jednostavne konstrukcije s jednom kalupnom upljinom. Za lijevanje manjih odljevaka u serijskoj i masovnoj proizvodnji koriste se kalupi s vie kalupnih upljina u jednom kalupu ili je kalup izveden tako da se u jednoj kalupnoj upljini na isti uljevni sustav povee vie odljevaka. U masovnoj proizvodnji velikih i sloenih odljevaka upotrebljavaju se kalupi od vie dijelova, ali s jednom kalupnom upljinom. Osim lijevanja proizvodnja odljevaka tlanim postupkom ukljuuje pomone operacije poput doziranja rastaljenog metala, premazivanja (prskanja) kalupa za strojeve s hladnom komorom, vaenja odljevka iz kalupa, skidanje srha s linije dijeljenja, odvajanje uljevnog sustava, kontrole gotovog odljevka i skladitenje. Kompletan proces proizvodnje odljevaka danas je potpuno automatiziran i obavlja se pomou robota, ime se bitno poveava produktivnost te kvaliteta odljevka. Na slici 5.18. prikazan je tlocrt ljevaonice tlanog lijeva.

69

Slika 5.18. Ljevaonica tlanog lijeva.

U tablici 5.2. prikazane su prednosti i nedostaci tlanog lijeva. Tablica 5.2. Prednosti i nedostaci tlanog lijeva.
Prednosti visoka produktivnost odljevci glatke i iste povrine visoka tonost oblika visoka kvaliteta povrine i dimenzijska tonost mogunost lijevanja tankostijenih odljevaka (0.6 - 3.8 mm) zbog brzog hlaenja formira se struktura sa sitnim zrnom te visoke vrstoe dugi radni vijek kalupa za lijevanje lako odvajanje uljevnog sustava Nedostaci openito ogranieno na metale nieg talita geometrija (oblik) odljevka mora omoguiti izbacivanje iz kalupne upljine potrebna visoka ulaganja u opremu

70

5.3. Niskotlani lijev Niskotlani lijev, slika 5.19., je postupak kod kojeg se rastaljeni metal ulijeva u kalup pod tlakom od priblino jednog bara. Ovim se postupkom najee lijevaju legure aluminija i magnezija za automobilsku industriju te pneumatske i hidraulike ureaje. Niskotlanim lijevom mogu se jo lijevati legure bakra, cinka te eljezni lijev. Odljevci su dobrih mehanikih svojstava i glatke povrine, mase od 5 do 100 kg. Ovim se postupkom lijevaju felge, blokovi motora, glave motora, klipovi, kuita, dijelovi automobilskih ovjesa.

Slika 5.19. Stanica za niskotlani lijev i sustavom za izmjenu pei (Kurtz) i skruena felga u kalupu prije vaenja (BBS). Strojevi za niskotlani lijev Za niskotlani lijev koriste se poluautomatizirani ili potpuno automatizirani strojevi, slika 5.20. Osnovni dijelovi stroja su elektrootporna ili indukcijska pe s loncem za taljenje metala koja se nalazi u hermetiki zatvorenom kuitu (ili varijanta s pei za odravanje temperature), hidraulikog ureaja za vertikalno otvaranje i zatvaranje kalupa, cijevi za dovod rastaljenog metala te kalupa koji se nalazi iznad pei za taljenje.

KOKILA IZBACIVA GRIJA DOVODNA CIJEV INDUKCIJSKA ZAVOJNICA TALJEVINA

LONAC

Slika 5.20. Niskotlani lijev.

71

Kalup se sastoji od pominog (gornjeg) i nepominog (donjeg) dijela koji su privreni na pominu, odnosno nepominu plou stroja. Kretanje pomine ploe, a ujedno i pominog dijela kalupa je vertikalno. Pomicanjem prema dolje omoguuje se ulijevanje, dok se pomicanjem prema gore omoguuje vaenje skrutnutog odljevka. Kalup je napravljen tako da se odljevak nakon otvaranja kalupa zadri u gornjem dijelu kalupa. Od gornjeg se dijela kalupa odvaja pomou izbacivaa te se zatim runo ili pomou robota vadi iz kalupa. Za izradu kalupa najee se koriste alatni elici ili eljezni lijev. Ti se kalupi redovito hlade vodom (ee) ili zrakom. U samom kalupu izraeni su kanali za hlaenje vodom pomou kojih se osigurava brzo i usmjereno skruivanje. Zbog takvog skruivanja dobiva se sitnozrnata mikrostruktura te se postiu bolja mehanika svojstva odljevka. Uz to, hlaenjem vodom (zrakom) doprinosi se skraenju trajanja ciklusa lijevanja. Uljevni sustav za niskotlani lijev sastoji se samo od uljevka. Naime, odljevak se puni kroz samo jednu ulaznu toku koja je povezana sa cijevi za dovod rastaljenog metala. Kako nema pojila, vrlo je bitno postaviti uljevak tako da on posljednji skruuje. Zbog neposrednog kontakta uljevka i dovodne cijevi skupljanje metala nadoknauje se rastaljenim metalom iz lonca. Dovodna cijev se zbog istroenosti mora mijenjati svakih nekoliko tjedana. Za izradu tih cijevi danas se koriste visokovrsti vatrootporni materijali. Bitno je naglasiti da se kalupna upljina puni od uljevka, koji je najnia toka kalupne upljine prema gore, te se tijekom takvog punjenja zrak iz kalupne upljine potiskuje prema gore. Zbog takvog se naina punjenja u gornjem dijelu kalupne upljine moraju obavezno nalaziti otvori za izlaz zraka. esto su takvi otvori povezani s izbacivaima. Ukoliko to zahtijeva geometrija odljevka, otvori za izlaz zraka mogu se postaviti i na drugim mjestima u kalupu. Kalupi se prije lijevanja, osobito aluminija moraju prskati premazima da bi se sprijeilo lijepljenje odljevka na stjenke kalupa. Cijev za dovod rastaljenog metala uronjena je u lonac. Zbog toga nema nikakvog utjecaja atmosfere (npr. oksidacije) na rastaljeni metal tijekom itavog procesa lijevanja, a kako se kalup polagano popunjava odozdo ne nastaju turbulencije, koje bi mogle zarobiti plinove iz atmosfere. Zato je ovim postupkom mogue dobiti vrlo kvalitetne odljevke. Postupak niskotlanog lijevanja Koraci pri niskotlanom lijevanju su sljedei, slika 5.21.: 1. Zatvaranje kalupa. U hermetiki zatvoren lonac dovodi se plin pod tlakom od 0,2 do 0,5 bara koji uzrokuje podizanje rastaljenog metala kroz cijev za dovod i njegovo ulijevanje u zatvoreni kalup. 2. Kalup je potpuno popunjen. Tlak dosee svoju maksimalnu vrijednost od 1 bar i zadrava se sve dok odljevak potpuno ne skrutne. Time je omogueno odravanje kalupa punim te nadoknaivanje skupljanja metala iz dovodne cijevi. 3. Prestankom djelovanja tlaka u kalupu i pei rastaljeni metal iz cijevi vraa se u lonac. 4. Otvaranje kalupa. Odvajanje odljevka pomou izbacivaa od pokretne polovice kalupa. 5. Vaenje odljevka iz kalupa pomou robota ili istresne platforme.
72

Slika 5.21. Koraci pri niskotlanom lijevanju.

Prednosti postupka niskotlanog lijeva su: znatno smanjeni gubici materijala i energije nisu potrebna pojila, a uljevni sustav je bitno manjih dimenzija, slika 5.22. nema pojave turbulencija prilikom punjenja kalupne upljine pa je ovaj postupak iznimno povoljan za lijevanje Al- i Mg- legura dobivanje odljevaka vrlo dobrih mehanikih svojstava minimalna naknadna obrada odljevaka.

73

Slika 5.22. Usporedba gravitacijskog kokilnog lijeva i niskotlanog lijeva na primjeru kuita kompresora. Smanjenje mase odljevka sa priljevcima od 21,3 kg (iskoristivost taljevine 54%) na 12,2 kg (iskoristivost taljevine 92%) (Kurtz). Za izradu upljina u odljevku koriste se jezgre. Osim metalnih, zbog niskih tlakova t punjenja rastaljenog metala mogu se koristiti i pjeane jezgre. Isto tako mogu se koristiti i pjeani kalupi ili kalupi izraeni od jezgrenih paketa, slika 5.23.

Slika 5.23. Niskotlano lijevana aluminijska konzola u pjeanom kalupu (naprijed) sa stjenkama priblino jednakim kao kod tlanog lijeva (iza) i zato nekoliko grama tea. Iz svega navedenog proizlaze glavne znaajke postupka: kontrolirano popunjavanje kalupa, usmjereno skruivanje, visoka ekonominost.

5.4. Protutlani lijev Protutlani lijev je varijanta niskotlanog lijeva sa odreenim pretlakom u kalupu (4 do 5 bara), koji mora biti nii od tlaka u pei, kako bi rastaljeni metal mogao popuniti kalup. Na taj nain jo je manja mogunost nastanka turbulencija. Zbog tlaka u kalupu, tlak t napajanja moe biti vei nego kod niskotlanog lijevanja, a kvaliteta odljevaka jo bolja. Dobiva se jo manja poroznost i bolja mikrostruktura odljevka, ali su trokovi izrade vei.

74

5.5. Centrifugalni lijev Centrifugalni lijev patentiran je poetkom 19. stoljea. Meutim, ovaj se postupak ire primjenjuje u praksi proizvodnje izvodnje odljevaka od 1920-tih 1920 godina. Pri centrifugalnom se lijevanju rastaljeni metal ulijeva u metalni kalup koji rotira dok do ne zavri skruivanje taljevine. Za vrijeme ulijevanja taljevine evine i skruivanja odljevka, na rastaljeni metal istovremeno djeluju sila tea i centrifugalna sila. Zbog toga oblik i kristalna struktura odljevka ovise o zajednikom djelovanju tih sila. Centrifugalna sila iskoritava se za: utiskivanje rastaljenog metala met u kalupnu upljinu za oblikovanje paraboloidne ili cilindrine slobodne povrine rastaljenog metala.

Os vrtnje kalupa moe biti vertikalna, horizontalna ili nagnuta pod kutom od 3 - 5 prema horizontali. Centrifugalno se mogu lijevati gotovo svi metali ugljini elik, legirani elik, sivi lijev, nodularni lijev, nehrajui elik, legure aluminija, magnezija, nikla, bakra, cinka, kositra, kobalta i titana. Ipak, najee se lijevaju legure bakra, aluminija, aluminija, te sivi lijev. lijev Osim metala centrifugalno se mogu ogu lijevati nemetali, npr. keramika, staklo, polimeri, odnosno svaki materijal koji se moe prevesti u tekue ili kaasto stanje. Klasini postupak centrifugalnog lijevanja koristi se za izradu cilindrinih rotacijskih simetrinih upljih dijelova. U novije novije vrijeme tim se postupkom lijevaju sloeniji odljevci s manjim asimetrinostima, kao i puni dijelovi. Na ovaj se nain lijevaju vodovodne cijevi, klizni leajevi, ozubljena kola, kouljice cilindara za motore s unutarnjim izgaranjem, kao i odljevci kod kojih je potrebna zbijena struktura, bez usahlina, plinskih poroznosti i nemetalnih ukljuaka, slika 5.24. Specifinost odljevaka proizvedenih centrifugalnim lijevom je to to imaju jednaka svojstva u svim smjerovima.

Slika 5.24. Centrifugalno lijevani lijevani odljevci, cijevi od nodularnog lijeva i kouljice cilindra kamionskih motora.

75

Postupak centrifugalnog lijevanja Centrifugalni se lijev esto naziva tekuim otkivkom, zbog toga to se prilikom ulijevanja rastaljeni metal doslovno kuje zbog visokog tlaka uzrokovanog centrifugalnom silom. Tijekom centrifugalnog lijevanja metalni se kalup okree oko svoje osi velikom brzinom (n= 500 - 1600 min-1) potiskujui rastaljeni metal na stijenke, gdje poprima oblik kalupa i skruuje, slika 5.25. Zbog djelovanja centrifugalne sile nije potrebna jezgra za oblikovanje unutranjosti (upljine) odljevka. Odljevci e uvijek imati cilindrinu unutarnju povrinu, dok vanjska ne mora biti cilindrina.

Slika 5.25. Varijante centrifugalnog lijevanja s metalnim kalupom bez hlaenja. a) i c) horizontalna os rotacije, b) vertikalna os rotacije sa jezgrom.

Znaajke centrifugalnog lijeva: zbog djelovanja centrifugalne sile odljevci imaju sitnozrnatu mikrostrukturu, vie su gustoe te su im poboljana mehanika svojstva za vrijeme rotacije kalupa tee estice putuju prema povrini kalupa istiskujui lake okside i neistoe prema sredinjoj osi, odakle se kasnije odstranjuju strojnom obradom skruivanje odljevaka je od vanjske povrine (koja je u dodiru s kalupom) prema sredini odljevka, zbog ega su odljevci bez pukotina, plinskih mjehura i poroznosti.

Ureaji za centrifugalni lijev Ureaj za centrifugalni lijev mora biti izveden tako da se pomou njega moe izvesti est operacija vrlo precizno i s viestrukim ponavljanjem, slika 5.26.

76

Slika 5.26. Strojevi za centrifugalni lijev (Strojar d.o.o.) Operacije su sljedee: ureaj mora imati odreeni broj okretaja mora omoguiti zagrijavanje kalupa i nanoenje premaza na kalup prije ulijevanja rastaljenog metala mora omoguiti sigurno punjenje rotirajueg kalupa rastaljenim metalom unutar kalupa mora biti omogueno pravilno skruivanje i hlaenje kako bi se dobili kvalitetni odljevci bez greaka mora biti omogueno dodavanje modifikatora i rastaljenog metala (u sluajevima kad je to potrebno) mora biti omogueno brzo vaenje skrutnutog, ali jo uvijek vrueg odljevka iz kalupa bez da ga se deformira.

Veina ureaja za centrifugalni lijev je mehanizirana i automatizirana te su vrlo esto povezani s raunalom kako bi sve operacije i svi parametri u svakom ciklusu lijevanja bili isti. Uz to, omoguen je stalni nadzor proizvodnje. Potpuna automatizacija ureaja neophodna je kako bi se jo poveala produktivnost te kvaliteta centrifugalnog lijeva. Osnovni dijelovi ureaja za centrifugalno lijevanje su, slika 5.27.: valjci za rotaciju kalupa, lijevak za ulijevanje rastaljenog metala, kalup, ureaji za hlaenje kalupa, ureaji za grijanje kalupa i premazivanje i dozatori modifikatora.

Slika 5.27. Centrifugalni lijev.

77

Valjci slue za rotaciju kalupa odreenom brzinom. Valjci su preko prijenosnika pogonjeni hidraulinim ili elektrinim motorom. Kod horizontalnih ureaja kalup se postavlja na postolje s valjcima kojega onda valjci podupiru i rotiraju odreenom brzinom. Za rotaciju vertikalnih ureaja, najee se koristi jedan valjak postavljen ispod kalupa, a postolje s valjcima postavlja se uzdu kalupa kako bi ga poduprli. Kalupi za centrifugalno lijevanje su stalni, to znai da se pomou jednog kalupa moe odlijati velik broj odljevaka. Za izradu kalupa najee se upotrebljavaju sivi lijev, niskougljini elik, bakar i grafit. Da bi se dobila homogena, glatka vanjska povrina odljevka bez greaka, radne povrine kalupa se prije ulijevanja rastaljenog metala predgrijavaju i premazuju. Temperatura predgrijavanja regulira brzinu hlaenja odljevka od povrine kalupa prema unutranjosti, to je direktno povezano s dobivanjem odreene mikrostrukture i odreenih mehanikih svojstava odljevka. Premazi su suspenzije mljevenog vatrostalnog materijala u vodi u koje se dodaju sredstva za bolje prianjanje rastaljenog metala na stijenke kalupa. Premazi se najee nanose prskanjem. Kalupi se premazuju i zbog zatite radne povrine kalupa od djelovanja rastaljenog metala, ime se kalupu produljuje vijek trajanja. Do lijevka za ulijevanje rastaljeni se metal doprema iz pei, pomou lonca. Najee su lijevci opremljeni termosenzorima i indukcijski su grijani. Postoje dvije izvedbe lijevaka. U jednoj je izvedbi lijevak nepomian, a stroj s kalupom kree se uzduno po tranicama tako da se rastaljeni metal ulijeva u rotirajui kalup od jednog kraja do drugog. U drugoj je izvedbi stroj s kalupom nepomian, dok se lijevak pomie i tako puni kalup. Prije ulijevanja rastaljenog metala u kalup, kalup mora imati odreen broj okretaja. Kako se sa svakim ulijevanjem rastaljenog metala kalup zagrijava, on se mora hladiti vodom kako bi se odrala odgovarajua temperatura kalupa. Hlaenjem se kalupu takoer produuje vijek trajanja. Najee je hlaenje kalupa izvedeno tako da se oko kalupa stavlja plat napunjen vodom koja cirkulira i tako ga hladi. Kalup se hladi samo za vrijeme kad se u njemu skruuje odljevak, dakle hlaenje poinje kad se cijeli kalup napuni i traje sve dok odljevak nije spreman za vaenje iz kalupa. Vaenje odljevka iz kalupa najee je izvedeno automatskim istiskivaem (tlanim klipom). Nakon to odljevak skrutne istiskiva istisne odljevak iz kalupa.

78

Postupak centrifugalnog lijeva moe se podijeliti u etiri faze: 1. pripremna faza zagrijavanje kalupa i premazivanje povrine kalupa premazom

2. faza ulijevanja rastaljenog metala prije ulijevanja kalup mora imati odreeni broj okretaja ulijevanje rastaljenog metala nakon to je itav kalup ispunjen zapoinje hlaenje kalupa (radi odravanja odreene temperature kalupa)

3. faza skruivanja skruivanje odljevka je od vanjske povrine prema unutarnjoj

4. zavrna faza nakon zavretka skruivanja odljevak se istiskuje iz kalupa

Nakon vaenja odljevka zapoinje novi ciklus lijevanja.

Horizontalni centrifugalni lijev najvie se koristi za lijevanje jednostavnijih odljevaka kod kojih je duljina puno vea od promjera i za odljevke jednakog unutarnjeg promjera. To su cijevi i tuljci, kouljice cilindara, bubnjevi konica, klipni prsteni, ventili te ostali cilindrini i cjevasti odljevci jednostavnijeg oblika.

Vertikalni centrifugalni lijev koristi se za lijevanje odljevaka kod kojih je promjer vei od duljine ili odljevaka s konusom. Ovim se postupkom mogu lijevati i necilindrini i nesimetrini odljevci. Najee se lijevaju kratke cijevi te odljevci, valjkasti leajevi te manji odljevci prstenastog oblika.

79

6. TALIONIKE PEI U ljevaonikoj proizvodnji postoje razni naini dobivanja taljevine spremne za lijevanje. U prosjeku, na procese dobivanje taljevine, tj. taljenja metala i pripreme taljevine za ulijevanje otpada treina ukupnih trokova proizvodnje odljevaka. Upravo zato procesi dobivanja taljevine moraju biti optimalno koordinirani s ostalim procesima u ljevaonici. Fleksibilnost pri dobivanju rastaljenog metala te njegovoj pripremi za ulijevanje, kao i mogunost dobivanja potrebnih koliina rastaljenog metala kroz dui vremenski period zahtijeva dobro prilagoenu jedinicu za taljenje i pripremu taljevine (pei posebno prilagoene za odreenu leguru, veliina are, vrijeme ciklusa). Naime, sam nain dobivanja taljevine direktno utjee na kvalitetu dobivenog odljevka. Pei se razlikuju po konstrukciji i nainu zagrijavanja. Podjela pei prema nainu zagrijavanja odnosno izvoru energije prikazana je na slici 6.1.

Slika 6.1. Podjela pei prema izvoru energije.

Glavne vrste pei su: 1. 2. 3. 4. 5. kupolke (sa koksom ili bez koksa) plamene pei elektrolune pei elektrootporne pei indukcijske pei.

U tim se peima metal rastali i pregrije na odreenu temperaturu iznad temperature talita (likvidusa) na kojoj se odrava sve do ulijevanja u kalupe. U veini tih pei obavljaju se takoer operacije legiranja i rafinacije.

6.1. Kupolke Kupolke su pei koje se koriste samo za taljenje eljeznih lijevova. To su visokouinkovite pei koje se najee koriste za serijsku proizvodnju. Kupolke su vertikalne cilindrine pei opremljene sa lijebom za izlijevanje pri dnu. S vanjske su strane obloene elinim limom, dok su s unutarnje obloene vatrostalnim materijalom. Pri vrhu pei nalazi se otvor za
80

ubacivanje zasipa metalnog uloka (sirovo eljezo, otpad od elinih limova, kruni materijal tj. uljevni sustavi i pojila), koksa i dodataka za formiranje troske (vapnenac). U metalni uloak jo se dodaju i legirni elementi npr. ferosilicij i feromangan. Koks je gorivo ijim se izgaranjem osigurava energija potrebna za proces taljenja. Na samom vrhu pei nalazi se otvor za izlaz plinova. Moderne kupolke imaju specijalne filtere za proiavanje izlaznih plinova kupolke. Dno pei moe se otvoriti,a nabijeno je pijeskom tako da je u nivou otvora za ispust rastaljenog metala. Iznad tog otvora, na suprotnoj strani pei, nalazi se otvor za ispust troske. Iznad dna pei nalaze se sapnice za dovod zraka, jednakomjerno rasporeene po obodu prstena. Zrak za izgaranje koksa dovodi se u sapnice pomou ventilatora i posebnog cjevovoda. Kupolka je prikazana na slici 6.2.

Dodaci za formiranje troske Koks Metalni uloak

Slika 6.2. Kupolna pe (kupolka). Za ispravan rad pei vano je da su metalni uloak, koks i vapnenac jednakomjerno rasporeeni po horizontalnom presjeku kupolke. Zato se za ubacivanje tih materijala upotrebljavaju specijalne koare. Taljenje u kupolki U pripremljenu kupolku najprije se ubacuje koks kojim se kupolka ispuni do odreene visine iznad sapnica. Nakon to se koks pri dnu pei zapali i dobro zaari izmjenino se ulau kroz otvor za ubacivanje zasipa odreene koliine koksa, metalnog uloka, vapnenca i dodataka. Kad se pe napuni, puta se zrak kroz sapnice radi osiguranja potrebne koliine kisika za izgaranje. Izgaranjem koksa nastaju vrui plinovi koji se diu prema gore te zagrijavaju i tale metalni uloak. Kako se metalni uloak tali, tako se slijeva na dno pei. Rastaljeni metal skuplja se na dnu pei gdje je u kontaktu s uarenim koksom pa lako preuzima ugljik od njega. Na taj se nain dobiva eljezna legura s odreenim postotkom ugljika. Na povrini
81

taljevine pliva troska koja se posebno odvaja od rastaljenog metala kroz otvor za ispust troske. Regulacijom dovoda zraka regulira se proizvodna koliina taljevine. U normalnom pogonu to moe iznositi 75 tona eljeznog lijeva na sat. Nedostatak je to to se nakon zasipavanja u pei vrlo malo moe utjecati na kvalitetu taljevine. Zato, ako je potrebno, taljevina iz kupolne pei dalje se metalurki obrauje u elektinim peima. Postoje i kupolne pei bez koksa, kod kojih se kao gorivo koristi prirodni plin, a zasip se stavlja na reetku iznad plamenika.

6.2 Plamene pei 6.2.1. Plamene pei s loncem Plamene pei su pei u kojima se zasip ugrijava plamenicima izgaranjem plinovitog (zemni plin, propan) ili tekueg goriva (loivo ulje). Prijenos topline obavlja se od plamenika na lonac, tako da vrui plinovi struje spiralno oko lonca prema gore. Lonac je izraen od vatrootpornih materijala (silicij-karbida, grafita) ili od elika. Ove se pei obino zagrijavaju s jednim plamenikom. Taljevina nije u neposrednom kontaktu s gorivom i dimnim plinovima, koji bi u kontaktu njom uzrokovali oksidaciju i odreenu apsorpciju vodika. Taljevina se dodatno moe zatiti od oksidacije prekrivanjem raznim solima. Plamene se pei uglavnom koriste za taljenje neeljeznih metala, kao to su legure bakra (bronca i mjed), cinka i aluminija. U ljevaonicama se koriste tri tipa plamenih pei, slika 6.3.:

Slika 6.3. Plamene pei s loncem. a)podizni lonac, b) fiksni lonac, c) nagibni lonac. Plinska pe s loncem je mali agregat u usporedbi sa kupolnom pei. Prikladna je za pripremu manjih koliina taljevine. Upravljanje parametrima je jednostavnije nego kod kupolke.

6.2.2. Plinske koritaste plamene pei za taljenje aluminijskih legura Za taljenje veih koliina aluminija u ljevaonicama se koriste plinske koritaste pei, slika 6.4. Prijenos topline obavlja se od plamenika na svod i zidove pei, koji se zagriju na 1100 do 1200 C, a oni zatim isijavanjem prenose toplinu na metal (temperatura lijevanja Al-legura iznosi priblino 700 C). Ove se pei obino zagrijavaju s vie plamenika. Plamenici nisu izravno usmjereni na metal, budui da bi se direktnim plamenom uzrokovala oksidacija i vei
82

gubitak metala (odgor). U ovim peima moe lako doi do lokalnog pregrijavanja taljevine, a gorivo i dimni plinovi s taljevinom uzrokuju oksidaciju i odreenu apsorpciju vodika. Pregrijavanje je mogue rijeiti tako da se metal zagrijava indirektno (proces zagrijavanja plamenicima odvija se u posebnoj komori), a taljevina se moe zatiti od oksidacije raznim solima. Otvor za isputanje rastaljenog metala nalazi se na dnu pei. Pei mogu biti stabilne ili nagibne. Rastaljeni metal iz pei izlijeva se u ljevake lonce. Ti lonci slue za prenoenje taljevine do pei za odravanje temperature koja se nalazi uz stroj za lijevanje ili kalupnu liniju.

Slika 6.4. Nagibna plinska koritasta pe za taljnje aluminija (StrikoWestofen).

6.3. Elektrootporne pei U elektrootpornim se peima toplina potrebna za taljenje metalnog uloka dobiva provoenjem elektrine energije kroz razliite materijale koji imaju veliki specifini otpor (ice, trake, tapovi). Prolaskom struje ti se materijali zagriju na visoku temperaturu te se toplina na metalni uloak prenosi zraenjem, konvekcijom ili kondukcijom. Osnovna prednost elektrootpornih pei je to to se one mogu koristiti univerzalno te zahtijevanju minimalno odravanje. Zbog svoje slabe efikasnosti, elektrootporne se pei sve vie izbacuju iz pogona te se zamjenjuju malim srednjefrekventnim indukcijskim peima. Danas su ove pei najee u primjeni kao pei za odravanje temperature taljevinama legura lakih metala.

6.4. Elektrolune pei Elektrolune pei su pei, slika 6.5., koje se prvenstveno koriste za taljenje elika. Kod elektrolune pei taljenje metala obavlja se u cilindrinom loncu. Lonac i poklopac pei izraeni su od elinog lima, a obloeni su vatrostalnim i izolirajuim materijalom. Pe lei na krunom segmentu od masivne eline konstrukcije pomou kojeg se naginje. Poklopac se moe okretati oko jedne vertikalne osovine koja se nalazi izvan lonca. Tako je omogueno otvaranje i punjenje pei. Kroz posebne otvore na poklopcu prolaze u unutranjost pei dvije
83

ili tri grafitne elektrode. Dubina elektroda u pei regulira se automatski. Na jednoj strani lonca nalazi se otvor za ispust taljevine, a na suprotnoj su strani vrataca za kontrolu rada i ubacivanje dodataka u pe te otvor za ispust troske. Princip rada Kroz grafitne elektrode dovodi se u pe struja velike jakosti. U poetku rada s hladnom pei nije mogue zatvoriti strujni krug direktno izmeu elektroda zbog visokog otpora hladnog zraka. Zbog toga se elektrode spuste sve dok ne dotaknu metalni uloak preko kojeg se zatvori strujni krug. Na mjestima kontakta s elektrodama metalni se uloak brzo rastali. Ubrzo zatim nastaje i elektrini luk izmeu elektroda, te se one podiu. Temperatura luka iznosi 3500 do 4000 C, to uzrokuje brzo taljenje ostatka metalnog uloka. Pei imaju veliku potronju energije, ali je mogue konstruirati pei za visoke kapacitete

Slika 6.5. Elektroluna pe.

6.5. Indukcijske pei Indukcijske pei prvenstveno se koriste za taljenje elika, eljeznih ljevova i aluminijskih legura (mogu se taliti svi metali). Izrauju se u irokom rasponu veliina. Razlikuju se dva tipa indukcijskih pei: kanalne indukcijske pei s loncem.

6.5.1. Indukcijska pe s loncem Pe je prikazana na slici 6.6. Energija potrebna za taljenje metala dobiva se putem elektromagnetske indukcije. Metalni zasip smjeten je u loncu oko kojeg se nalazi vodom hlaena bakrena spirala koja je zapravo induktor. Struja prolazi kroz induktor i stvara promjenjivo magnetsko polje koje inducira struju u metalu koji se nalazi u loncu. Djelovanjem te struje metal stvara elektrini otpor zbog kojeg se brzo zagrijava i tali. Elektromagnetska sila istovremeno uzrokuje mijeanje rastaljenog metala zbog kojeg je
84

brzina taljenja metalnog uloka i legirnih elemenata velika, a taljevina je visoke kvalitete, istoe i homogenosti. Mijeanje onemoguuje pregrijavanje taljevine i ujednauje kemijski sastav. Lonac pei izrauje se nabijanjem prakaste vatrostalne mase s unutarnje strane induktora. Ta masa ujedno predstavlja i izolaciju. Manji lonci kupuju se gotovi. Nosea konstrukcija pei izraena je od elinih limova. Na vrhu lonca je poklopac koji sprjeava gubitke topline prema gore i lijeb za izlijevanje taljevine. Taljevina se izlijeva hidraulikim nagibanjem pei. U industriji se najee koriste srednjefrekventne indukcijske pei, te ponekad niskofrekventne. Obje su vrste indukcijskih pei vrlo ekonomine u usporedbi s ostalim vrstama pei za taljenje. Kod ovih je pei metalni uloak postavljen direktno u lonac te je mogue poeti s procesom taljenja ak i kad je metalni uloak potpuno krut, a moe se zagrijavati ve rastaljeni metal. Kako metal nije u dodiru s grijaim tijelom, mogue je dobro kontrolirati okolnu atmosferu, to rezultira taljevinom visoke kvalitete i istoe. Idustrijsko postrojenje koje se sastoji od indukcijske pei s dva lonca prikazano je na slici 6.7. Veliine lonca obino iznose od jedne do nekoliko tona elika.

Slika 6.6. Indukcijska pe, presjek i laboratorijska pe.

Slika 6.7. Industrijsko postrojenje, indukcijska pe s dva lonca (Otto Junker).


85

6.5.2. Kanalna indukcijska pe Pe je prikazana na slici 6.8. Ova cilindrina pe izraena je od elinog lima i obloena je vatrostalnim materijalom iznutra. S dna pei vodi kanal takoer obloen vatrostalnim materijalom. Kanal s dnom pei ini zatvoreni krug unutar kojeg se nalazi primarni navoj s jezgrom od transformatorskog lima. Kad se primarni navoj spoji s izvorom elektrine struje induciraju se u rastaljenom metalu u kanalu struje velike jakosti. Pri tome metal u kanalu ima karakteristike sekundarnog navoja transformatora. Zbog otpora metala razvija se toplina. Mijeanjem taljevine zbog elektromagnetskih sila predaje se toplina i na taljevinu u koritu pei. Elektrina energija za taljenje u ovoj pei predaje se preko relativno male mase taljevine u kanalu, tako da se ona mora pregrijati na relativno visoku temperaturu i to bre gibati kroz kanal da bi predala toplinu preostaloj taljevini u pei.

Zato se ove pei obino koriste za odravanje temperature taljevine i njeno legiranje (mijeanje). Moe se koristiti i za ulijevanje na kalupnoj liniji. Taljevina se u kanalu nikad ne smije skrutnuti, uvijek mora ostati malo taljevine. U manjoj se mjeri upotrebljavaju za taljenje legura aluminija i obojenih metala.

Slika 6.8. Kanalna indukcijska pe.

7. LJEVAKI LONCI Talina se od pei do kalupa prenosi loncima, slika 7.1. i 7.2 ili ljevakim licama za prenoenje i ulijevanje, slika 7.3. Vanjski, nosivi dio ljevakog lonca izrauje se od elika, dok je unutra posebna vatrostalna masa za lonce, kao izolacija izmeu taljevine i metalnog dijela lonca. Transport taljevine i postupak ulijevanja moe se vriti runo ili prijenosnim sredstvima (dizalicama, viliarima) ovisno o stupnju mehanizacije i koliini taline koja se prenosi.

86

Slika 7.1. Ljevaki lonac za runo prenoenje i ulijevanje (Dalekovod).

KOLO ZA NAGINJANJE

Slika 7.2. Lonac za prenoenje veih masa taljevine, s kukom za dizalicu i mehanizmom za naginjanje (MIV).

Slika 7.3. Ljevaka lica (Lipovica).


87

8. PROCES SKRUIVANJA Proces skruivanja metala ima vanu ulogu u odreivanju tehnologije lijevanja i definiranju svojstava gotovog odljevka. Tijekom skruivanja, rastaljeni metal prelazi u krutu fazu tvorbom kristala. Odljevak se sastoji od mnotva kristalnih zrna meusobno odvojenih granicama zrna. Izuzetak je odljevak od monokristala, gdje se rast omoguava samo jednom zrnu. Postupci proizvodnje monokristala strogo su kontrolirani. Izratci dobiveni na ovaj nain imaju specijalna svojstva koja nije mogue postii kod skruivanja polikristalininih metala (metala s velikim brojem zrna). Na slici 8.1. prikazan je tijek skruivanja. Uoava se da prvo u taljevini nasumino nastaju klice iz kojih se onda razvijaju kristalna zrna. Ta kristalna zrna postaju sve vea sve dok se ne sudare i jedna drugima ne onemogue daljnji rast. Kad se sudare, razliito orijentirana kristalna zrna (orijentacija ovisi o smjeru odvoenja topline i o kristalnoj strukturi metala) veu se jedna na druge, a izmeu njih se javljaju nepravilne granine povrine koje se nazivaju granicama zrna. Proces skruivanja zavren je kada nestane taljevine. Veliina, oblik i poloaj kristalnih zrna nastalih tijekom skruivanja ini mikrostrukturu odljevka. Kod nekih legura, npr. eljeznog lijeva, do dodatnih mikrostrukturalnih promjena dolazi pri hlaenju do sobne temperature.

Slika 8.1. Shematski prikaz skruivanja metala: (a) nukleacija kristala u taljevini metala; (b) i (c) rast kristala s napredovanjem skruivanja; (d) skruivanje je zavreno (vide se pojedine granice zrna) U praksi, da bi se dobila eljena mikrostruktura, a time i eljena mehanika svojstva odljevka, taljevina se prije ulijevanja obrauje cijepljenjem i modifikacijom kojima se usitnjava mikrostruktura, odnosno mijenja oblik zrna. Cijepljenje utjee na uvjete nukleacije u taljevini, a modifikacija na uvjete rasta pojedinanih kristala. Osim obrade taljevine kemijskim sredstvima, na promjenu mikrostrukture moe se utjecati i regulacijom prijenosa topline sa skruujueg metala na materijal kalupa odnosno regulacijom brzine hlaenja taljevine u kalupu. Sljedee svojstvo metala koje ima glavni utjecaj na procesa lijevanja je skupljanje ili stezanje tijekom hlaenja taljevine, skruivanja i zavrnog hlaenja skrutnutog odljevka, slika 8.2. Prilikom skupljanja smanjuje se volumen metala.

88

Slika 8.2. Skupljanje metala prilikom hlaenja taljevine, skruivanja i hlaenja skrutnutog odljevka. Napajanje je osnovno gledite procesa lijevanja, osmiljeno i izvedeno da uravnotei razlike u volumenu koje se javljaju za vrijeme hlaenja i skruivanja taljevine. Drugim rijeima, skupljanje tijekom skruivanja, odnosno smanjenje volumena odljevka kompenzira se napajanjem. Napajanje mora biti tako izvedeno da nadoknauje svaku promjenu volumena u kalupu. Na slici 8.3. prikazan je pojednostavljeni prikaz nastajanja (skruivanja) odljevka za ulijevanje kroz pojilo. Kod oblikovanja pojila treba voditi rauna da poroznost skupljanja (usahlina) bude u pojilu, a ne u odljevku. Ako je pojilo za vrijeme skupljanja u tekuem stanju i prilikom skruivanja je nadoknadilo smanjenje volumena, znai da je ispunilo svoju funkciju. Da bi pojilo ispunilo svoju funkciju mora zadnje skrutnuti, to se postie usmjerenim skruivanjem, slike 8.4-8.6 postaje pravilno i nepravilno smjetanje pojila. Razlike u volumenu, tablica 8.1., ovise o metalu ili leguri koja se lijeva. Kod sivog i nodularnog lijeva moe doi do poveanja volumena odljevka za vrijeme skruivanja (ekspanzija grafita), to se moe iskoristiti u smislu smanjenja ili eliminacije primjene pojila. Za tehnologiju lijevanja i napajanja vaan je iznos skupljanja u tekuem stanju i za vrijeme skruivanja. Za konstrukciju modela i kalupa vaan je iznos skupljanja u krutom stanju jer se on ne moe kompenzirati taljevinom iz pojila, ve se direktno odraava na konane dimenzije odljevka. Iznos skupljanja u krutom stanju takoer ovisi o vrsti metala, tablica 8.2. Dimenzije modela i odljevka moraju se poveati, tako da se nakon skupljanja dobije zahtijevana veliina odljevka na sobnoj temperaturi.
89

Slika 8.3. Pojednostavljeni prikaz nastajanja (skruivanja) odljevka.

90

Slika 8.4. Smjer skruivanja odljevka i nastajanje usahlina.

Slika 8.5 5. Pravilano i nepravilno smjetanje pojila.

Slika 8.6. Ispravno spravno dimenzionirana pojila, uplina zbog skupljanja ostala je u pojilima.

91

Tablica 8.1. Skupljanje pri skruivanju za razliite lijevane metale.


Metalni lijev Ugljini elik 1%-tni ugljini elik Bijelo lijevano eljezo Sivo lijevano eljezo Nodularni lijev Bakar Cu-30Zn Cu-10Al Aluminij Al-4,5Zn Al-12Si Magnezij Cink Volumno skupljanje pri skruivanju % 2,5 3 4 4 5,5 Varira od 1,6 skupljanja do 2,5 irenja Varira od 2,7 skupljanja do 4,5 irenja 4,9 4,5 4 6,6 6,3 3,8 4,2 6,5

Tablica 8.2. Skupljanje u krutom stanju za razliite metale.


Metalni lijev eljezni lijev sa lamelarnim grafitom sa kuglastim grafitom, neodareni sa kuglastim grafitom, odareni elini lijev manganski tvrdi elik Temper lijev bijeli (GJMW) crni (GJMB) Aluminijeve ljevake legure Magnezijeve ljevake legure Bakareni lijev (elektrolit.) bakar-kositar-leg. (Bronca) bakar-kositar-cink-leg.(Crveni lijev) bakar-cink-leg. (Mjed) Specijalna mjed (Cu-Zn-Mn(Fe-Al)) Vielegirana aluminijska bronca Cinkove ljevake legure Bijela kovina (olovo-kositar) Iznos % Mogue odstupanje %

9. NAKNADNA OBRADA ODLJEVAKA 9.1. ienje odljevaka Kod postupaka lijevanja u jednokratne kalupe, odljevak se iz kalupa vadi istresanjem tako da se kalup razrui. Tijekom istresanja odljevka iz kalupa dolazi do kidanja veziva, pri emu kalupna mjeavina gubi vrstou te se odljevak lako izvadi van. Istresanje odljevka obavlja se na vibracijskim reetkama, pneumatskim ekiem, vodenim mlazom ili u bubnjevima. Nakon
92

to se odljevak izvadi iz kalupa, ostatak pijeska na povrini odljevka uklanja se u rotirajuim bubnjevima ili mlazom abrazivnih estica (pjeskarenje, samarenje), slika 9.1. Povrina odljevaka dobivenih lijevanjem u trajne kalupe ne isti se na ovaj nain jer je dovoljno visoke kvalitete.

Slika 9.1. ienje odljevaka samarenjem. Uljevni sustav i pojila uklanjaju se toplinskim rezanjem, rezanjem brusilicama, pilama ili lomljenjem. Uklanjanje povrinskih neravnina i greaka, prije svega metalnih izraslina, obavlja se bruenjem brusilicama to je vrlo skupo jer se jo i danas obavlja runo. 9.2. Toplinska obrada Toplinska obrada slijedi nakon zavretka ienja odljevaka. Ona se provodi ukoliko je potrebno modificirati metalnu strukturu itavog odljevka (arenje, poputanje, kaljenje, starenje, precipitacijsko ovrivanje) ili odreene povrine (povrinsko kaljenje ili nitriranje). arenjem za smanjenje naprezanja uklanjaju se vlastita zaostala naprezanja nastala tijekom skruivanja, odnosno skupljanja, bez promjene strukture metala.

10. KONTROLA PROCESA LIJEVANJA 10.1. Osiguranje kvalitete Kontrola kvalitete bitna je kod svih koraka u proizvodnji odljevaka, od dobave sirovog materijala do konstrukcije odljevka. Pravilno provedena kontrola kvalitete sprjeava nastanak odljevaka s grekom (karta) ili ako nije uspjela, omoguuje pronalaenje loih odljevaka i njihovo izdvajanje prije isporuke naruitelju. U nekim sluajevima, takvi loi odljevci mogu se jo uvijek spasiti npr. zavarivanjem ili toplinskom obradom. Statistika analiza proizvodnih podataka i rezultati ispitivanja tvore temelj svakog procesa kontrole kvalitete, bez obzira na tip proizvodnje. Metode ispitivanja i njihovi trokovi odraz su strogosti zahtjeva za kvalitetom, tablica 10.1. Zatita od korozije je zaseban aspekt osiguranja kvalitete odljevaka.

93

Tablica 10.1. Kontrola kvalitete odljevaka.


Svojstva Ispitni odljevci Ispitivanja Klinasta proba Ispitivanje debljine stijenke Ispitivanje povrinskih pukotina Ispitivanje mikrostrukture Ispitivanje tvrdoe Sastav Povrina Kemijska analiza Vizualna kontrola (hrapavost, povrinske greke) Kontrola pukotina pomou: Mjerenja Gustoa ukljuci penetranata magnetnih estica

Dimenzija, teine, deformacija Teina Ultrazvuna ispitivanja Radiografska ispitivanja

Tvrdoa

File test (strojna obradivost) Mjerenje tvrdoe po Brinell-u, Rockwell-u, itd.

Struktura

Metalografska ispitivanja Fizikalne metode

Mehanika svojstva

Ispitivanja na ispitnim uzorcima uzetim iz odljevka ili

(statika i dinamika)

lijevanje posebnih ispitnih uzoraka

Nakon zavretka svih faza izrade, kontroliraju se karakteristike odljevaka koje utjeu na njegovu upotrebljivost. Ovisno o namjeni odljevka, razliiti su i zahtjevi kvalitete. Kod odljevaka gdje se zahtjeva samo tonost osnovnog oblika, provodi se vizualna kontrola. Ukoliko postoje zahtjevi za dimenzijsku tonost, provodi se kontrola mjerenjem, dok je za ostala svojstva, kao to su kemijski sastav, mehanika svojstva, struktura, nepropusnost, potrebno provesti laboratorijska ispitivanja npr. analizu kemijskog sastava, ispitivanje mikrostrukture, mehanika ispitivanja, ispitivanje pod tlakom i dr.

94

10.1.1. Greke na odljevcima U tehnolokom procesu proizvodnje odljevaka, postupcima koji se provode i materijalima koji se koriste nalazi se mnogo potencijalnih mjesta nastanka greke. Veze izmeu uzroka i posljedica te mogunost meudjelovanja razliitih uzroka nastanka karta vrlo su sloene. Jedan uzrok moe izazvati vie razliitih greaka, a ista greka moe biti prouzrokovana djelovanjem razliitih uzroka ili njihovom kombinacijom. Zadatak ispitivanja pogreaka sastoji se u to jasnijem definiranju vrste greke, uzroka njenog nastajanja i sukladno tome razvijanju potrebnih protumjera. Dananjim razvijenim metodama simulacija ulijevanja i skruivanja mogue je ostvariti znatne utede, jer se greka otkriva na virtualnom modelu jo u fazi tehnoloke razrade, te ju je mogue (u veini sluaja) izbjei pravilnim preoblikovanjem uljevnog sustava (ili modela). Postoji vie klasifikacija vrsta greaka. Tako greke moemo podijeliti prema postupku lijevanja ili izgledu pogreke. Greke na odljevcima prema postupcima lijevanja dijele se na: greke do kojih moe doi kod bilo kojeg postupka lijevanja; greke karakteristine za pjeani lijev.

Podjela greaka na odljevcima prema izgledu Prema izgledu, greke se mogu klasificirati: u 7 osnovnih razreda (oznaka velika slova A-G) svaki razred je podijeljen u skupine skupine pogreaka podijeljene su u podskupine unutar podskupina navedene su pojedinane greke Oznaka pojedinane pogreke sadri slovo razreda, broj skupine, broj podskupine i broj pogreke (npr. A112 oznaka za ilice). Razredi greaka: A Metalne izrasline B upljine C Prekinuti odljevak D Povrinski nedostaci E Nepotpuni odljevak F Netonost mjera i oblika G Ukljuci i heterogenosti.

95

Primjeri nekih karakteristinih greaka dani su u tablici 10.2. Tablica 10.2. Karakteristine greke na odljevcima. Vrsta greke i skica NEDOLIVENOST ODLJEVKA Opis Odljevak se skrutnuo prije nego li je rastaljeni metal u potpunosti ispunio kalupnu upljinu. povienje temperature ulijevanja, promjena oblika ili veliine ua, koristiti leguru bolje livljivosti. Mjere pomoi

NESTALJENO PODRUJE

Rastaljeni metal je s vie strana tekao u kalupu (npr. oko jezgre), ali zbog preranog skruivanja nije dolo do potpunog staljivanja metala.

NEMETALNI UKLJUCI

Ukljuci imaju sastav troske, tj. sastoje se od oksida sulfida i drugih nemetalnih spojeva netopivih u rastaljenom metalu. Mogu biti okruglasti ili u obliku strija.

smanjenje udjela elemenata sklonih oksidaciji skraivanje trajanja skruivanja uklanjanje troske prije ulijevanja. osiguranje usmjerenog skruivanja prema mjestu posljednjeg skruivanja (pojilu), proraunavanje pojila, uporaba egzotermnih pojila, postavljanje hladila.

USAHLINA

Usahlina se moe pojaviti kao ulegnue na povrini odljevka ili unutar odljevka, a nastaje zbog stezanja materijala prilikom skruivanja i hlaenja te nedostatka rastaljenog metala koji bi kompenzirao razliku volumena u podruju koje posljednje skruuje.

96

MJEHURAVOST

Zbog visoke temperature ulijevanja metala dolazi do otputanja plinova iz kalupne mjeavine koji ostaju zarobljeni ispod povrine odljevka. Moe doi do formiranja veih mjehura ili puno sitnih mjehuria. Kod metala visoke tecljivosti (malog viskoziteta), na mjestima jakog zagrijavanja kalupa i slabe zbijenosti pijeska, moe doi do penetracije rastaljenog metala u pijesak kalupa ili jezgre, pa se materijal odljevka na kraju sastoji od mjeavine metala i pijeska. Prilikom sklapanja donjaka i gornjaka moe doi do bonog pomaka dvaju dijelova modela, kalupa ili pomaka jezgre uzrokujui tako na liniji dijeljenja stepenasti oblik pogreke na odljevku.

upotrebljavati ie kalupne materijale, smanjiti udio elinog otpada u zasipu, smanjiti udio vlage u pijesku.

PENETRACIJA RASTALJENOG METALA

uporaba finijeg pijeska, poveanje udjela veziva, premazivanje kalupa, snienje temperature ulijevanja.

POMAK

Tehnoloka disciplina pri centriranju modela, kalupa i jezgri.

10.2. Zatita radnog mjesta i okolia Iako su se sami odljevci, kao i svi ostali metalni proizvodi, uvijek mogli kompletno reciklirati kao lomljevina, u proizvodnji odljevaka postoje neki materijali koji se trenutno jo uvijek ne mogu reciklirati i oporabiti. U okvirima zatite okolia, ljevaonice ne posveuju posebnu panju, prvenstveno na prainu, buku, taloge, ispune plinove, tekui i kruti otpad nastao taljenjem i lijevanjem u kaluparnici (obrada, regeneracija, priprema, otapala i premazi) i u istionici. Iskoriteni pijesak, koji ini i do 75 % otpada u ljevaonici, postao je veliki troak za ljevaonicu, prvenstveno zbog povienja cijene njegovog odlaganja. Unapreenje ljevaonike proizvodnje danas se bazira na smanjenju udjela otpada optimizacijom proizvodnog procesa, recikliranjem i oporabom materijala te na kraju obrada otpadnih materijala prije njihovog odlaganja kako bi se uklonile sve tetne primjese.

97

11. METALI ZA LIJEVANJE - LIJEVOVI Legure za lijevanje zajedni niki je naziv za legirane metale od kojih se izrauju odljevci. Lijevanju istih metala rijetko kad se pristupa jer je legure puno lake lijevati, a i odljevci imaju bolja svojstva. Zahvaljujui razvoju metalurgije, danas je na raspolaganju velik broj legura ura koje se mogu lijevati. Sve legure za lijevanje podijeljene su u dvije osnovne skupine legura za lijevanje: eljezne legure i neeljezne legure, kao to je prikazano na slici 11.1.

a)

b) Slika 11.1. Podjela metalnih legura za lijevanje na dva naina a) i b).

98

U tablici 11.1. dane su temperature talita i gustoe nekih metala. Tablica 11.1. Temperature talita i gustoe metala. Element Gustoa [kg/dm3] Mg Al Zn Sn Fe Ni Cu Pb Ag Hg W Pt Au 1,74 2,69 7,13 7,28 7,86 8,86 8,93 11,34 10,51 13,4 19,1 21,34 19,34 Talite [C] 650 658 420 232 1530 1455 1083 327 960 -38 3380 1773 1063

U industrijskoj proizvodnji jo uvijek prevladava lijevanje eljeznih legura iako se posljednjih godina sve vie poveava i lijevanje neeljeznih legure, prije svega u automobilskoj industriji.

11.1. eljezne ljevake legure eljezne ljevake legure su najraireniji i najvaniji materijal suvremene tehnike. Tako je masa proizvedenih odljevaka od eljeznih legura vea od mase odljevaka od svih ostalih ljevakih legura zajedno. eljezne ljevake legure su legure eljeza i ugljika, ija svojstva ovise prvenstveno o koliini sadranog ugljika, ali i o koliini ostalih elemenata koji se redovito javljaju kod ovih ljevakih legura. To su Si, Mn koji su uvijek prisutni kao pratioci te S i P kao neistoe. U svrhu poboljanja odreenih svojstava eljeznim legurama dodaju se jo neki legirni elementi. Osnovna podjela eljeznih ljevakih legura prikazana je na slici 11.2.

99

Slika 11.2. Podjela eljeznih legura. Sa slike 11.2. vidljivo je da se s obzirom na sadraj ugljika eljezne legure dijele na elini lijev te na eljezni lijev. elini lijev obuhvaa legure eljeza koje imaju od 0,03 do oko 2% ugljika, dok eljezni lijev obuhvaa legure koje sadre > 2% ugljika.

100

Na slici 11.3. prikazana je usporedba mehanikih svojstava eljeznih materijala.

Slika 11.3. Usporedba mehanikih svojstava eljeznih materijala. 1 Sivi lijev, 2 Temper lijev, 3 Nodularni lijev, 4 elini lijev, 5 elik (gnjeena legura).

11.1.1. elini lijev U elini lijev spadaju metastabilno kristalizirane legure koje sadre od 0,03 do 2% ugljika koji je uvijek izluen u obliku cementita. Osim ugljika, ovi ljevovi mogu sadravati i neke druge legirne elemente, ine se dobivaju elini ljevovi za posebnu upotrebu, npr. elini lijev za strojogradnju ili elini lijev otporan na visoke temperature. Visoka temperatura taljenja elinog lijeva, kao i dugo vrijeme skruivanja ine ovaj lijev manje prikladnom legurom. Meutim, zbog svojih dobrih mehanikih svojstava, koja se jo mogu dodatno poboljati toplinskom obradom, to je povoljan konstrukcijski materijal koji ima vrlo estu primjenu. elini lijev namijenjen je izradi dijelova konanog oblika, tj. dijelova koji se vie ne odrauju nekim od postupaka plastine obrade, ve se na konane dimenzije dovode iskljuivo postupcima obrade odvajanjem esticama. Ovaj lijev ima vano znaenje kod izrade velikih i sloenih dijelova koji su mehaniki optereeni, posebice u eljeznikoj industriji (kotai, koniki okviri, vagonske spojke), rudarskoj (kuita transportera), metalopreraivakoj industriji (dijelovi prea, valjaoniki stanovi), kemijsko-naftnoj industriji (tijela visokotlanih ventila, dijelovi bueih motki), itd. Vrlo je vano napomenuti da se odljevci od elinog lijeva samo rijetko upotrebljavaju neposredno nakon lijevanja zbog grube Widmannstttenove feritno-perlitno mikrostrukture koja daje nisku ilavost i istezljivost. Da bi se dobila mikrostruktura struktura slina elinoj,

101

ovaj se lijev najee podvrgava toplinskoj obradi normalizacije, pri emu se dolazi do usitnjenja lijevane mikrostrukture i izjednaavanja veliine zrna. Na slici 11.4. prikazana je razlika izmeu odlijane i toplinski obraene legure elinog lijeva.

NORMALIZACIJA

LIJEVANO STANJE Widmannstttenova mikrostruktura

ODARENO STANJE usitnjena ferlitno-perlitna mikrosturktura s ujednaenom veliinom zrna

Slika 11.4. Razlika u mikrostrukturi izmeu lijevanog i odarenog stanja sivog lijeva Osnovna svojstva elinog lijeva su: postupcima lijevanja mogue je dobiti sloenu geometriju, visoka temperatura taljenja (via nego za bilo koju drugu ljevaku leguru) ~1650C relativno loa livljivost, slabo ispunjavanje kalupa pa je potrebno visoko pregrijavanje taljevine (radi toga minimalna debljina stjenke iznosi 5 mm), veliko skupljanje pri skruivanju (do 5%) sa velikim nastankom poroznosti skupljanja (usahlina), potrebna su tanka ua i velika pojila, veliko skupljanje u krutom stanju, izmeu 1,5 i 3 %, koje uzrokuje zaostala naprezanja, u lijevanom stanju struktura je dendritna i zato krhka, pa je zbog toga i zbog zaostalih naprezanja odljevke potrebno odariti.

11.1.2. eljezni lijev U eljezni lijev spadaju legure eljeza s udjelom ugljika veim od 2%. To je idealan metal za oblikovanje lijevanjem zbog vrlo velike tecljivosti njegove taljevine te minimalnog volumenskog i unutarnjeg skupljanja. Pomou ovog lijeva mogue je odliti najsloenije oblike i upljine.

102

est je osnovnih vrsta eljeznog lijeva: sivi lijev bijeli (tvrdi) lijev nodularni (ilavi) lijev temper (kovkasti) lijev vermikularni lijev legirani lijev.

11.1.2.1. Sivi lijev Sivi lijev pripada skupini eljeznih ljevova kod kojih je ugljik izluen u obliku grafita. Sadraj ugljika kree se izmeu 2,5 i 4,5 %. Osim ugljika, ovaj lijev sadri i primjese (Si, Mn, P i S). Mikrostruktura sivog lijeva je dvojna i sastoji se od: ugljika koji je preteno izluen u obliku listiavog grafita sive boje (iako se C moe izluiti i u obliku cementita) te eljezne osnove koja je feritna, perlitna ili feritno-perlitna (legiranjem i TO mogu se postii i druge temeljne strukture (austenit, martenzit, bainit). Na slici 11.5. prikazana je mikrostruktura sivog lijeva.

a)

b)

Slika 11.5. Mikrostruktura sivog lijeva; a) pretrani mikroskop, b) nenagrieni uzorak

Zbog grafitne listiave strukture, budui da grafitni listii prekidaju kontinuitet metalne osnove, odnosno djeluju kao zarezi u metalnoj osnovi, mehanika svojstva sivog lijeva uvelike ovise o koliini, obliku, veliini i raspodjeli grafita. Openito, sivi lijev ima relativnu nisku vlanu vrstou, tvrdou, ilavost, istezanje i modul elastinosti te poveanu osjetljivost na debljinu stjenke. Pozitivne strane sivog lijeva su: dobra strojna obradivost, visok stupanj priguenja vibracija, otpornost na toplinske okove (visoka toplinska vodljivost), izvanredna livljivost, te visoka tlana vrstoa i ekonominost. Mehanika svojstva, osim o koliini, obliku, veliini i raspodjeli grafita ovise i o debljini stjenke. Jedna od glavnih odlika sivog lijeva je velika tlana vrstoa zbog ega se sivi lijev prvenstveno primjenjuje na mjestima jako optereenima na tlak. Tipina podruja primjene sivog lijeva su: strojogradnja (postolja i dijelovi strojeva, kuita), odljevci za pei i

103

tednjake, konstrukcije, armature za vodovodne sustave, procesna industrija i energetika, industrija motornih vozila (cilindri, klipni prstenovi, blokovi i glave motora, koioni diskovi, razni zupanici, dekorativni odljevci (ukrasni stupovi, stupovi rasvjete itd.) i jo mnoga druga podruja. Osnovna tehnoloka svojstva sivog lijeva su: dobra livljivost - skupljanje u krutom stanju iznosi oko 1% mogu se lijevati odljevci svih masivnosti i sloenosti proizvodnja je jednostavna i jeftinija nego u drugih lijevova nisko talite (1150 do 1250 C) s obzirom na priblino eutektiki sastav i uzak interval skruivanja mala sklonost poroznosti skupljanja (usahlinama), manja nego kod nodularnog i elinog lijeva.

11.1.2.2. Bijeli (tvrdi) lijev U bijelom (tvrdom) lijevu, slika 11.6., itav je ugljik vezan u obliku cementita (Fe3C). Ima do najvie 3% C i poveani sadraj Mn. Ugljik se izluuje samo u obliku cementita, dok temeljnu strukturu ine perlit i ferit. Zbog poveane koliine cementita bijeli lijev je izrazito tvrd (> 400 HV) i krhak, pa se primjenjuje samo kad se trai velika otpornost na abrazijsko troene i pritiske te visoka tvrdoa. Nelegirani bijeli lijev rijetko se koristi, vie se upotrebljava bijeli lijev legiran sa Cr, Ni, Mo, Mn, V, W i Ti. Osim poveanja otpornosti na abrazivno troenje, legiranjem se mogu postii i odreena svojstva ilavosti ovog inae krtog materijala. Bijeli lijev prvenstveno slui za izradu jednostavnijih dijelova izloenih troenju koji nisu dinamiki optereeni; kod drobilica, mlinova, hidraulikih klipova, valjaka za valjanje limova, dijelovi drobilica za kamen; valjci u metalnoj, papirnoj ili pekarskoj industriji , igovi i alati za izvlaenje ice, kotai i papue konica tranih vozila, matrice za briketiranje ugljena, cigle i keramike. U usporedbi s ostalim vrstama lijevova bijeli tvrdi lijev naginje stvaranju upljina i zaostalih naprezanja pri lijevanju.

104

Slika 11.6. Razlika izmeu bijelog i sivog lijeva

11.1.2.3. Temper (kovkasti) lijev U temper lijev spadaju legure eljeza i uglika te primjesa s pretenim udjelom ugljika izluenim u obliku grafitnih pahuljica (voria) koje su poznate kao temper ugljik. Metalna osnova je perlitna i feritna. Na slici 11.7. prikazana je mikrostruktura temper lijeva.

Slika 11.7. Mikrostruktura temper lijeva

Temper lijev dobiva se od bijelog lijeva tzv. decementacijskim arenjem toplinskom obradom u kojoj se cementit potpuno raspada na eljezo i ugljik i pri emu se ugljik izluuje u
105

kompaktne nakupine pahuljice koje su rasporeene u feritnoj ili perlitnoj osnovi. Dakle, polazna sirovina za dobivanje temper lijeva jesu odljevci bijelog tvrdog lijeva, kao to je prikazano na slici 11.5. Bijeli lijev ima bolju livljivost pa se predmeti kompliciranijeg oblika izliju od tog lijeva, a zatim ih se decementacijskim arenjem pretvara u temper lijev. Nakon decementacijskog arenja dobivaju se prikladna uporabna svojstva nia tvrdoa, vea ilavost i kovkost, bolja obradljivost, tako da su mehanika svojstva odljevaka od temper lijeva vrlo slina svojstvima ugljinog elika ili svojstvima nodularnog lijeva. Temper lijev karakterizira niska temperatura taljenja te volumensko stezanje tijekom hlaenja i skruivanja koje je vee nego kod sivog lijeva (1 2%). Zbog tog veeg volumenskog stezanja treba posebnu panju posvetiti pravilnoj konstrukciji odljevka (jednake debljine stjenki, blagi prijelazi) i sustavu napajanja. Odljevci od temper lijeva obino su manjih dimenzija (do cca 10 kg). Tipina podruja primjene: automobilska industrija, industrija poljoprivrednih strojeva i armature.

11.1.2.4. Nodularni (ilavi) lijev Nodularni lijev sastoji se od istih faza kao i sivi lijev, ali se od sivog lijeva razlikuje po obliku grafitnih kristala. Grafit se kod ovog lijeva izluuje u obliku kuglica (nodula). Kako kuglasti grafit relativno blago prekida metalnu masu to nodularni lijev ima znatno viu vrstou, izduenje i ilavost od sivog lijeva s lisnatim grafitom. Na slici 11.8. prikazana je mikrostruktura nodularnog lijeva.

a)

b) Slika 11.8. Mikrostruktura nodularnog lijeva; a), b) pretrani mikroskop, c) nenagrieni uzorak

c)

Nodularni lijev ujedinjuje prednosti sivog i elinog lijeva, tj. ima dobru ilavost i vrstou jednaku elinom lijevu, a dobru livljivost kao i sivi lijev. Zbog povoljne kombinacije svojstava nodularni lijev zamijenio je u mnogim aplikacijama sivi, elini i temper lijev. Tipini primjeri primjene jesu: koljenaste i bregaste osovine motora, kouljice cilindara motora i kompresora, zupanici, poklopci kliznih leaja.

106

11.1.2.5. Vermikularni lijev struktura je vrlo bliska nodularnom lijevu - metalna osnova u lijevanom stanju je preteno feritne ili feritno-perlitne strukture koja se dobiva bez naknadne toplinske obrade. Zbog dodavanja Mg i elemenata rijetkih zemalja prilikom proizvodnje ugljik se izluuje u obliku grafita koji je morfoloka varijanta izmeu lisnatog i kuglastog grafita, tzv. crviasti grafit. Na slici 11.9. prikazana je mikrostruktura vermikularnog lijeva.

a)

b)

Slika 11.9. Mikrostruktura vermikularnog lijeva; a) pretrani mikroskop, b) nenagrieni uzorak

Vermikularni lijev se pri lijevanju ponaa slino sivom lijevu, a po svojstvima je blie nodularnom lijevu. Osim ljevarsko-tehnikih prednosti, eljezni lijev s vermikularnim grafitom pokazao se posebno korisnim za lijevanje odljevaka koji su temperaturno optereeni. Priguuje vibracije slino kao i sivi lijev. Vrlo je dobra zamjena za dijelove koji su bili lijevani od temper lijeva. Veliko podruje primjene je u proizvodnji cilindarskih glava za brodske dizel motore. Osnovna znaajka eljeznog lijeva s vermikularnim grafitom je u tome to prua povoljnu kombinaciju svojstava sivog lijeva i nodularnog lijeva. Toplinska vodljivost, strojna obradivost, livljivost i priguenje je kao kod sivog lijeva, dok su vlana svojstva priblina vrijednostima nodularnog lijeva

11.2. Neeljezne legure za lijevanje Neeljezne legure obino se dijele na lake i teke. U skupinu lakih spadaju metali i legure kojima je gustoa manja od 4,5 kg/dm3. To su magnezij, aluminij i titan. Zbog velikih tekoga pri lijevanju titan i njegove legure zasad nemaju primjenu u ljevarstvu. U skupinu tekih metala (gustoa > 4,5 kg/dm3) koji se koriste u ljevarstvu spadaju bakar, nikal, cink, kositar, olovo i njihove legure.

107

11.2.1. Aluminij i legure aluminija isti se Al, kao ljevaka sirovina, vrlo rijetko koristi zbog loe livljivosti i slabih mehanikih svojstava, ve se prvenstveno koriste legure aluminija. Osnovna svojstva aluminija prikazana su u tablici 11.2.

Tablica 11.2. Osnovna svojstva aluminija. Osnovna svojstva aluminija Talite ( C) Gustoa (kg/dm3) Vlana vrstoa (N/mm2) Tvrdoa (HB) Modul elastinosti (kN/mm2) Istezljivost (%) 660 2,7 50150 2035 690 504

Legiranje ima za cilj prvenstveno poboljanje mehanikih svojstava, ponajprije vlane vrstoe i tvrdoe, zatim krutosti, rezljivosti, katkada ilavosti ili livljivosti. Aluminij se legira irokim rasponom elemenata, od kojih su najvaniji silicij, magnezij i bakar. Podjela aluminijevih legura prikazana je na slici 11.10.

Slika 11.10. Podjela aluminijevih legura


108

Al-Cu legure Al-Cu legure su toplinski ovrstive legure s osrednje visokom vrstoom, srednjom ili slabom udarnom otpornou, dobro su otporne na viim temperaturama i dobro rezljive. Ove legure imaju malu otpornost prema koroziji te su slabe livljivosti. Livljivost se jo dodatno pogorava s porastom sadraja bakra. Veliki nedostatak im je i sklonost tvorbi toplih pukotina pri skruivanju., osobito pri lijevanju u kokile. Radi osiguranja djelatnog usitnjenja zrna potrebno im je dodati magnezij i/ili titan. Al-Mg legure Glavna znaajka ovih legura je dobra korozijska postojanost, takoer i prema djelovanju morske vode te poveana vrstoa. Meutim, u odnosu na ostale ljevake legure aluminija imaju znatno slabiju livljivost te poveanu sklonost prema porozitetu. Jako se dobro zavaruju te se esto rabe za arhitektonske i dekorativne potrebe, bilo u lijevanom, strojno obraenom, poliranom ili anodiziranom stanju. Neke od njih otporne su i na udarce, pa se mogu uporabiti za umjereno optereene dijelove u pomorstvu. Najbolju kombinaciju vrstoe i ilavosti ima legura s 10 % Mg, no zbog oteane livljivosti rijetko se koristi najee se koriste legure s 3 % i 5 % Mg. Al-Si legure Kod Al-Si legura silicij je osnovni element koji doprinosi dobroj livljivosti Al legura, pa su to najrasprostranjenije legure u grupi lijevanih legura, posebno one s 10 % i 13 % Si. Osim livljivosti, silicij u Al-Si legurama poboljava i otpornost prema nastajanju toplih pukotina te svojstva napajanja odljevka. Al-Si legure mogu se upotrebljavati kao iste binarne legure koje imaju izvrsnu livljivost i otpornost prema koroziji, no zbog slabijih mehanikih svojstava, prije svega male vrstoe, te slabe strojne obradljivost, ovim se legurama esto dodaju i drugi legirni elementi (najee Mg, Cu, Fe). S obzirom na udio silicija u Al-Si legurama, razlikujemo podeutektike legure (< 12 % Si), eutektike legure (12-13 % Si) te nadeutektike legure (15-24 % Si), to je prikazano na slici 11.11.

109

Slika 11.11. Podjela Al-Si legura.

Legure aluminija zauzimaju sve znaajnije mjesto u ljevakoj proizvodnji zbog svojih dobrih tehnolokih i mehanikih svojstava - proizvodnji odljevaka od aluminijevih legura prethodi jedino proizvodnja eljeznih lijevova. Dobra svojstva aluminijevih legura su: zanemariva rastvorivost plinova (osim vodika), vrlo dobra livljivost (mogunost lijevanja dijelova s vrlo tankim detaljima), niske temperature taljenja (oko 660 C). Najvei nedostatak aluminijevih legura je volumno stezanje tijekom skruivanja koje se kree izmeu 3,5 i 8,5 %.

11.2.2. Magnezij i legure magnezija isti magnezij se ne lijeva u kalupe. Magnezij ima slaba mehanika svojstva. Osim toga, na viim temperaturama eksplozivno reagira s kisikom iz zraka. Legiranjem mu se poboljavaju mehanika svojstva i otpornost na koroziju. Osnovna svojstva istog magnezija i njegovih legura dana su u tablici 11.3.

110

Tablica 11.3. Osnovna svojstva magnezija i njegovih legura Osnovna svojstva Talite ( C) Gustoa (kg/dm3) Vlana vrstoa (N/mm2) Vrelite ( C) Skupljanje (%) Istezljivost (%) Mg 650 1,74 do 100 1102 1,2 1015 1,01,5 212 Mg legura 650 1,81,85 160250

Glavni legirni elementi su: Al, Zn, Mn i Zr. Legure magnezija lijevaju se u pijesak, kokile i pod tlakom. Zbog velikog afiniteta prema kisiku, tale se i lijevaju u zatitnoj atmosferi. Osnovno svojstvo magnezijevih legura je njihova mala gustoa zbog toga neke magnezijeve legure imaju bolju specifinu vrstou od aluminijskih legura. 11.2.3. Bakar i legure bakra isti bakar lijeva se samo kad se zahtijeva im bolja elektrina ili toplinska provodljivost odljevka. isti bakar ima lou livljivost te veliku sklonost poroznosti. U tablici 11.4. dana su osnovna svojstva bakra.

Tablica 11.4. Osnovna svojstva bakra Osnovna svojstva bakra Talite ( C) Gustoa (kg/dm3) Vlana vrstoa (N/mm2) Tvrdoa (HB) Modul elastinosti (kN/mm2) Istezljivost (%) 1083 8,96 200360 40130 125 245

Legiranjem bakra dobiju se legure s dobrim mehanikim i drugim svojstvima, a posebno dobrom otpornou na koroziju.
111

Legure bakra namijenjene lijevanju razvrstavaju se u sljedee skupine: bronce mjedi crveni lijev novo srebro.

Na slici 11.12. prikazane su osnovne legure bakra.

Slika 11.12. Podjela bakrenih legura.

11.2.4. Cink i legure cinka isti se cink rijetko lijeva, osim za izradu anoda za zatitu od korozije cijevnih vodovoda i brodova. ee se koristi legiran sa Al, Mg, Cu i Zn. Osnovna svojstva cinka i njegovih legura dana su u tablici 11.5. Tablica 11.5. osnovna svojstva cinka i njegovih legura. Osnovna svojstva Talite ( C) Gustoa (kg/dm3) Vlana vrstoa (N/mm2) Tvrdoa (HB) Skupljanje (%) Istezljivost (%) Zn 420 7,13 3040 4045 1,7 0,30,5 Zn legura 420 6,56,8 200350 70100 1,3 15

112

Osnovna svojstva cinkovih legura su: 11.2.5. Olovo i legure olova isto se olovo upotrebljava u kemijskoj industriji. Osnovna svojstva olova dana su u tablici 11.6. visoka livljivost. dobra tecljivost omoguava jednostavno lijevanje ne smije se izlagati trajnom optereenju zbog niske vrstoe puzanja u posljednjim godinama raste upotreba tlanih cilindrinih odljevaka najee se koristi za izradu dijelova za motorna vozila.

Tablica 11.6. Osnovna svojstva olova. Osnovna svojstva olova Talite ( C) Gustoa (g/cm3) Vlana vrstoa (N/mm2) Tvrdoa HB (N/mm2) Istezanje (%) 327 11,34 18 3 4570

Legure olova odlikuju se dobrim plastinim svojstvima. Upotrebljavaju se za konstrukcijske dijelove mjernih alata, tiskarska slova, akumulatore i leajeve.

11.2.6. Kositar i legure kositra isti kositar se ne koristi za lijevanje u kalupe. Osnovna svojstva kositra dana su u tablici 11.7.

113

Tablica 11.7. Osnovna svojstva kositra Osnovna svojstva kositra Talite ( C) Gustoa (g/cm3) Vlana vrstoa (N/mm2) Tvrdoa HB (N/mm2) Istezanje (%) 232 7,29 30 4 45

Legure kositra najee se lijevaju pod tlakom i to za izradu dijelova elektrinih, plinskih i drugih mjeraa i u radio-televizijskoj tehnici.

11.2.7. Nikl i legure nikla isti nikl se rijetko lijeva u kalupe jer naginje plinskoj poroznosti. Puno se ee lijevaju legure nikla, i to legure Ni-Cu i Ni-Mo za dijelove plinskih turbini. Osnovna svojstva nikla dana su u tablici 11.8.

Tablica 11.8. Osnovna svojstva nikla. Osnovna svojstva nikla Talite ( C) Gustoa (g/cm3) Vlana vrstoa (N/mm2) Tvrdoa HB (N/mm2) Istezanje (%) 1455 8,90

114

12. LITERATURA 1. B. Awiszus, J. Bast, H. Drr, K.J. Matthes, Grundlagen der Fertigungstechnik, Carl Hanser Verlag Mnchen, 2009. 2. R. Roller et al, Fachkunde fr giessereitechnische Berufe, Europa-Lehrmitel Verlag, 2009. 3. K. Herfurth, N. Ketscher, M. Khler, Giessereitechnik kompakt, Giesserei Verlag, Dsseldorf, 2005. 4. ..., Grundlagen der Giessereitechnik, PowerPoint-Prsentation, VDG, 2005. 5. H. Trger, A. Bhrig-Polaczek, Foundry technology, Wiley-VCH Verlag, Weinheim, 2005. 6. ..., Casting, ASM Handbook, Vol. 15, ASM International, 2008. 7. I. Budi, Posebni ljevaki postupci, II. dio, SFSB, Slavonski Brod, 2009. 8. I. Katavi, Ljevarstvo, Tehniki fakultet Sveuilita u Rijeci, Rijeka, 2001. 9. D. ivkovi, Lijevanje metala, FESB, Split, 2007. 10. M. Trbian, Livarstvo, skripta NTF Ljubljana. 11. M. Gali, Proizvodnja metalnih odljevaka, Hrvatsko udruenje za ljevarstvo, Zagreb, 2008. 12. F. Unki, Z. Glava, Osnove lijevanja metala, Zbirka rijeenih zadataka, Metalurki fakultet Sisak, Sisak, 2009.

115

You might also like