UDK 262.4 (497.5 Salona) “530/533” (093) Izvorni znanstveni rad Primljeno: 3. srpnja 2007.

Prihvaćeno za tisak: 1. prosinca 2008.

Akti crkvenih sabora održanih 530. i 533. u Saloni
Radoslav Dodig Gimnazija Metković Kralja Zvonimira 12 20350 Metković Republika Hrvatska Ante Škegro Hrvatski institut za povijest Opatička 10 10000 Zagreb Republika Hrvatska
Akti salonitanskih crkvenih sabora, koji su se 15. srpnja 530. i 4. svibnja 533. održali u Saloni pod predsjedanjem salonitanskoga nadbiskupa i metropolita Honorija Drugoga, nezaobilazan su izvor za najstariju crkvenu organizaciju na hrvatskim povijesnim područjima. Do sada ih je publiciralo više autora, počevši od Danijela Farlatija 1753. do Milana Ivaniševića 1994. Opterećeni vulgarnim latinitetom kojim su ispisani, a mjestimice i konfuznim, gotovo nerazumljivim izričajima, te teškoćama oko identificiranja pojedinih toponima, od 16. st. do danas izazivaju osporavanja struke. Pojedini ih autori, među ostalim i zbog toga, u cijelosti odbacuju kao nevjerodostojne, odnosno kao krivotvorine. Slažemo se s onima koji u njihovu sadržaju vide autentičnost odluka provincijalnih crkvenih skupova jer se uklapaju u tijek zbivanja kasne antike odnosno početka srednjega vijeka. Tome u prilog govore i neka druga vrela, među kojima i epigrafska.

Ključne riječi: Rimska provincija Dalmacija, salonitanski nadbiskup Honorije II., salonitanski crkveni sabori iz 530. i 533., ranokršćanska crkvena organizacija.

Uvod
Akti crkvenih sabora, koji su se 15. srpnja 530. i 4. svibnja 533. održali pod predsjedanjem salonitanskoga nadbiskupa Honorija II. (528.-547.) u Saloni,1 bilo u cijelosti
1

O salonitanskom nadbiskupu i metropolitu Honoriju Mlađem: Bruna KUNTIĆ-MAKVIĆ, Honorius Iunior, Salonitanae urbis episcopus. Essai sur la Dalmatie de son temps. Radovi XIII. međunarodnog kongresa za starokršćansku arheolgiju Split - Poreč (25. 9. - 1. 10. 1994.). Dio II. Split - Città del Vaticano, 1998., 997.-1002.

Albae Carolinae. 1785. Venetiis. opera. baš kao i zbog konfuzne izričajnosti. Split.-1913. 5 Franjo RAČKI.). 1973. Illyrici sacri tomus secundus. Delminium.9 Velimira Blaževića. 52. Leges ecclestiasticae regni Hungariae et provinciarum adiacentium. te gdjekad do neprepoznatljivosti iskrivljenih toponima. Moskva. Позднеантичная и раннесредневековая история Салонской церкви в отражении анонимной “салонской истории” (Historia Salonitana Maior).. 173. Uvod.-164.-163. Priručnik izvora hrvatske historije. Lomonosov (Кафедра истории южных и западных славян Исторического факультета Московского государственного университета имени М. III.info/acts/06/1/530salo. V. 162.10 Radoslav Dodig. 1994.. Historia Salonitana maior. 1914. Dio I..-85.. 1912.7 Ferde Šišića (1869. Zagrabiae.. 1894.-1798. 9. Izvori (analiza i kritika).. Acta Sanctorum ex ejus genere.).). et illustratae. et studio Ignatii comitis de Batthyan episcopi Transilvaniae colectae. 3 Ignaz Batthyány. 12 Milan Ivanišević. 1107). Ecclesia Salonitana. 4 8 Ferdo ŠIŠIĆ. 13. Нада КЛАИЋ.-198. 50. 6 Giuseppe ALAČEVIĆ.2 preko Ignaza Batthyánya (1741. vol. 1967. 9 10 Velimir BLAŽEVIĆ.1889. Посебна издања Српске академије наука и уметности.-1981. koja je 1997. i akta tih crkvenih sabora bila su predmetom doktorske disertacije ruskoga povjesničara Vadima Borisoviča Prozorova (Вадим Борисович Прозоров).html (1.-1894. CCCXCIX. Tomus primus.14 Razlike u pojedinim izdanjima tih akata gdjekad su više nego zamjetne. odnosno srednjovjekovnoga učenog jezika i stila.). počevši od Danijela Farlatija (1690. ponajprije zbog latiniteta kojim su zabilježena. Bullettino di archeologia e storia dalmata. књ.-1934. Kronotaksa solinskih biskupa uz dodatak Kronotaksa spljetskih nadbiskupa (od razorenja Solina do polovice XI.-18. 2 Ivan KUKULJEVIĆ-SAKCINSKI. 1753.).. Concilia et synodi in territorio hodiernae Jugoslaviae celebrata. Accessere Vita Diocletiani Imperatoris.4 Franje Račkoga (1828.6 Frane Bulića (1846. Akti crkvenih sabora održanih 530. pojedini autori .krotov.13 Ruski prijevod saborskih odluka iz 530. Marmora Salonitana.-161. Monumenta historica Slavorum meridionalium.5 Giuseppea Alačevića (1826. 149. i 533. Zagreb. Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji.-111. Вадим Борисович Прозоров.11. Čest 1.-1940. Zagreb. A quarto saeculo aere christianae usque ad excidium Salonae. v.). Auctore Daniele Farlato presbytero Societatis Jesu. 1874.-56. Ante Škegro. Zagreb.). 285. 1967.8 Nade Klaić (1920.počevši od Daniele FARLATI.-56.-1773.-11. Scriptores..2008. a koji je daleko od klasičnoga. 11 Stjepan GUNJAČA. Može se pronaći na internetskim stranicama. (do god.-174. В. Thomas Archidiaconus: Historia salonitana. Zagreb. Salona christiana. Zbog toga ih.-1988. obranjena na Katedri za povijest južnih i zapadnih Slavena Povijesnoga fakulteta Moskovskog gospodarstvenog sveučilišta M. Codex diplomaticus Regni Croatiae. u Saloni bilo djelomice izdavalo je više autora.3 Ivana Kukuljevića-Sakcinskoga (1816. 159. 7 Frane BULIĆ – Josip BERVALDI. XX (1897.) 13 .12 Među ostalim. Knjiga 1. Vicetiae. natpisi i isprave. pass.-1904. Београд. 55.11 odnosno Milana Ivaniševića. Dalmatiae et Slavoniae. Povijesni izvori.). 1997.-293. 14 http://www.) 103.. Оделење друштвених наука. 77... 195. књ. Ломоносова).).)..10 do Stjepana Gunjače (1909.

17 Ivo BABIĆ. 1998. koji se u njima pronalaze.16 Neoprezno im namećući hipoteku sumnjivosti. Nada Klaić. epistolis papalibus et epitaphio Zvonimiri regis scripta sunt.. Rački. 118. Kukuljević. 1673. Historijski zbornik. si adesset. 174. 19 КЛАИЋ. (1979. Geschichte der Serben. Isidor KRŠNJAVI. Namjera nam je u prvom redu bila proniknuti u izvoran tekst. Splitske uspomene na salonitanske starine. 1. ea omnia ficta et supposititia sunt”. aut quid valeant. II. nevjerodostojnosti odnosno krivotvorenosti. 1919. Stjepan Gunjača odnosno Milan Ivanišević..-120. Tropismena i trojezična kultura hrvatskoga srednjovjekovlja. Hrvatska pravna povijest. priredili usporedivši ih sa svim raspoloživim izdanjima. Gunjača i Ivanišević.)15 – ignoriraju i osporavaju. O tome se. Gotha. uostalom..Povijesni prilozi 35. Marko KOSTRENČIĆ. Batthyány je u mnogočemu slijedio Farlatija. 15 Nada KLAIĆ.. Klaić. 20 21 FARLATI.). odnosno proglašavaju neautentičnima. 149. 66-67. 9. Nr..18 Nada Klaić. 72. Isidor KRŠNJAVI. Inscriptiones Dalmaticae. svoja su izdanja uglavnom temeljili na najstarijem rukopisu Kongregacije za promicanje vjere. Illyrici sacri. Šišić.. 1900. izdanje. i 533. Eduard HERCIGONJA... odnosno mjestimice gotovo nerazumljiva jezika. 15.21 Ovaj smo prijevod akata sabora. 1911. Historia Salonitana Maior (HSM). Venetiis. 36. (2008) 11 Ivana Lučića (1604. Historia Salonitana i Historia Salonitana Maior .. ne ipse quidem Oedipus.) 13. Zagreb.. 112. 201. 7.neka pitanja. 5.19 u njima u prvom redu vidi odluke crkvenih sabora koji su doista bili održani 530... Zagreb.. Les origines chretiennes dans la province romaine de Dalmatie. držeći se što je moguće vjer Ioannes LUCIUS. XLVII/1. explanaverit. koji su gdjekad toliko nejasni odnosno iskrivljeni.. baš kao i konfuznosti stila. Mirjana MATIJEVIĆ SOKOL.-73. Zagreb. no bez dubinske raščlambe. 144. u Saloni pod predsjedanjem tadašnjega salonitanskoga nadbiskupa i metropolita Honorija II.. 385.17 Unatoč više nego zamjetnih nedostataka. te nema opravdana razloga odbacivati ih kao neautentične.-1679. Toma Arhiđakon i njegovo djelo. i 533. Historia Salonitana maior. u Saloni.. 2006. te knjigu Nade Klaić. prema kodeksu Svete kongregacije za promicanje vjere (Sacra congregatio de propaganda fide). Konstantin JIREČEK. tomus secundus. Batthyány. održanih 530. Način na koji je nastajalo djelo Historia Salonitana Maior. Rački je također komentirao i popravljao latinski tekst. 18 Lujo MARGETIĆ.. (1993. 1906. odnosno u smisao koji se njima htio izraziti.20 Poseban kamen smutnje u tim aktima jesu nazivi pojedinih mjesta. od 1753. I..-16. 76-85. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. Književnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja.. g. 20. u njihovu se sadržaju ipak nazire autentičnost. 16 Jacques Zeiller. Litterarum studia. Paris. 2002. Podlistak u narodnim novinama. 1901. Zagreb. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 85.. a njega Šišić.-8. koja je i priredila njihovo najcjelovitije kritičko izdanje u sastavu tzv. da je pojedine teško ili gotovo nemoguće identificirati.-23. do 1994. Jastrebarsko. njih osam. koja se uklapa u ondašnji tijek povijesnih zbivanja. čiji su priređivači Farlati. 73: “… et quaecunque in illo de actis conciliorum Dalmatiae. 33. Oslanjali smo se ponajprije na Farlatijevo i Batthyányjevo izdanje.).. (1994. . Zur Historia Salonitana des Thomas Archidiaconus von Spalato. 176.-34. bilj. Radoslav KATIČIĆ. slikovito izrazio i Daniele Farlati: Haec verba seu portenta verborum quid sint. neki ih još uvijek osporavaju ili odbacuju u cijelosti..

Zagreb. Ivaniševića. Levakovićev (17..muncorensis. i 533. Materijal na latinskom dobrim smo dijelom “restituirali” u klasičnoj ortografiji. 17... No. st.. Akti crkvenih sabora održanih 530. iz latinskoga na hrvatski jezik. st. s konvencionalnim nazivima: Propagandin (oko 15. S. 1914... u Saloni nije izvornika. Gunjače i M. Historia Salonitana maior. Riceputijev rukopis (18. za razliku od izdanja N.670).. što je bila moda onoga vremena. već valja nastojati tekst ispraviti i učiniti sposobnim za upotrebu”. 68. dvoglase. već što su saborske akte popratili nizom vrlo vrijednih i opsežnih komentara. pomoćne glagole.24 koji nije naročito pazio na dublete.25 Čini se da nije ostvario takav naum. dio I. posebice toponima i njihovih izvedenica. gramatičke konstrukcije i ujednačeno pisanje vlastitih imena (Muccoritanus . 264). st.22 Razlog više što smo se oslanjali na Farlatijev i Batthyányjev tekst leži u činjenici. 24 КЛАИЋ. .47. Priručnik izvora hrvatske historije. dodani odnosno popravljeni tekst ili alternativni naziv. Klaić. Petar Skok je zamijetio da se u splitskim aktima radi o pučkom. III. sastavljač HSM-a bio je vrlo nemaran pisac. Codex Vindobonensis 12. Mlađi barberinski (prva pol. Pri prevođenju na hrvatski jezik pokušali smo proniknuti u smisao. ne samo što su oni vrsni latinisti iz 18. Barberini latinus 3218 ). 1929. 1719. Capituli ecclesiae metropolitanae spalatensis. Tako je latinski tekst vrlo sličan onome u Farlatija. U latinskom tekstu i hrvatskom prijevodu uglate zagrade označavaju obnovljeni. 22 Prema dosadašnjim istraživanjima poznato je osam rukopisa HSM-a. st.12 Radoslav Dodig. odnosno prirediti razumljiv i uporabljiv tekst. velika i mala slova. Klaić.23 Kao što je zamijetila N.. izgubljen). 212. Arhiv Splitskoga kaptola). Barberini latinus 828. a ne učenom latinitetu. izgubljen). Šišićev zbornik. Iz mojega “Glossaium-a mediae et infimae latinitatis regni Chroatiae”. kao uostalom i dobar rječnik srednjovjekovna latiniteta. Ludrensis – ludroensis). Zagreb. Collectanea Benii I. 1749. kada je latinski dobrim dijelom još bio jezik znanosti. Sam Šišić naglašavao je kako se u izdavanju tekstova crkvenih sabora “ne smijemo držati rukopisa. Stariji barberinski (sredina 16. Arhiv Splitskoga kaptola) i Bečki rukopis (18. st. kako bi bio razumljiviji za daljnju uporabu i provjeru. Decreta et relationes. st. 25 Petar SKOK.. Prijepis Levakovićeva prijepisa (God. koliko je god to bilo moguće. Batthyányja i Šišića..). Ante Škegro. ali da je on vrlo interesantan. Obične zagrade označavaju suvišan tekst (latinski jezik) ali i objašnjenja smisla (hrvatski jezik). Treba napomenuti da ne malu poteškoću stvara i prenošenje imena. tj. Prijepis Riceputijeva rukopisa (God. st.. pa je najavio da će se njegovom analizom baviti jednom prigodom. 23 Ferdo ŠIŠIĆ..

Oresta (15. kao što slijedi. consulatu vero Lampadii et F. presbyteris. Aliter vero praesumptione commissa ob Honorije Mlađi. Iste fecit concilium solemne. prius est facienda probatio.Povijesni prilozi 35. časnim sinovima i svima iz kleričkoga staleža. Jednako tako treba postupiti i s ugovorima biskupâ. prezbiterima. kako bi se obvezala crkva prihvaćenom odlukom toliko koliko je to dopušteno ugovorom. Sabranim preblaženim muževima biskupima. Honorije reče: “Kao što nama i dolikuje. u strahu od Boga i vremena. Honorius Iunior archiepiscopus Salonitanus XXI. Honorius dixit: “Decet nos iugiter ecclesiasticae ordinationis sollicitudine communiri.).-23. ne dopuštamo da se mogu obvezivati niti preuzimati imovinu siromašnih. Nullus presbyterorum ad obligationem commissae sibi cuiuslibet ecclesiae audeat mutuare pecunias. nisi suprascripto ordine fieri cuncta claruerint. ne samo da nije razmišljala o pomoći ugnjetenima. XXI. da prije izvršenja dobiju odobrenje od metropolita. Congregatis beatissimis viris episcopis. Sicut nuper Bestoensis ecclesiae scriptum tenentes agnoscimus. svečani sabor 17. ut facultates pauperum sibi non studeant obligari. ut habita deliberatione in tantum ecclesiam liceat obligari.. Nijednom prezbiteru nije dopuštena posudba novca u ime bilo koje povjerene mu crkve. za konzulovanja Lampadija i F. U tom smislu svim kreditorima bez iznimke. 9. Oresti. nisi apud episcopum ipsius in evitabilis debiti pro ecclesiasticis titulis fuerit patefacta necessitas. odbaciti samovolju i svaku zloporabu i razmišljati o upravi nad sinovima. koja ne bi povrijedila ni kanonsku stegu niti prouzročila štete i osude siromaha. Similiter quoque apud metropolitanum de episcoporum contractibus. salonitanski nadbiskup. već nije mogla pomoći ni svojoj tegobi. si oporteant fieri. sed nec suae adeo valeat subvenire pressurae. II. ut infra. nobilibusque filiis et cuncti ordinis clero. dana srpanjskih kalenda. srpnja 530. osim ako prethodno sve nije u cijelosti . ut non solum oppressis adesse non cogitet. potrebno je osigurati čvrsto jedinstvo crkvena reda. 2. quae tanto est divino honore commodata. Tako nedavno saznasmo iz pisma Bestoenske crkve – koje imate pred sobom – koja. đakonima. iako je bila obdarena velikom Božjom milošću. Iuliarum. Stoga. Pro qua parte cunctis deinceps creditoribus pro Dei timore et temporum contradicimus disciplina. quantum perpensa fuerit ratione concessum. jer smo svi na to pozvani. (2008) 13 Akti salonitanskoga sabora 15. osim ako se u njegova biskupa nije za crkvene posjede ukazala neodgodiva potreba. Unde praesenti venerabili concilio cunctas ad nos pertinentes ecclesias hoc statuimus iure constricti: I. ut licentia pravae usurpationis ablata et nobis exercenda [putemus] filiorumque nec canonicam latet disciplinam nec ad detestanda pauperum damna prorumpunt. dyaconibus. sabrani na ovom saboru. sazvao je. određujemo povjerenim crkvama: 1. časni (oci). sub die XVII Kal. srpnja 530.

anathemate perculsum in simoniacae haeresis [fautorem] reputandum. ut omni utilitatis ratione perpensa. nec praevalere permittit. Ipsis vero utilitate cognita. Neka se također zna: Ako bi tko od biskupâ.a bude znao za nezakonitost tih čina. vlastitom krivnjom sramoti i prezire crkvu. 4. IV. qualibet arte atque figmento. i 533. osim . ab archiepiscopo concedendum. Naglašavamo da će za posudbu novca biskupi svojim prezbiterima dodijeliti odobrenje sredstava tek onda kada se odvagnu sve pogodnosti. Usto i kanonski opominjemo: Ni biskupima niti bilo kojoj osobi nižega stupnja nije dopušteno ići u sjedište odnosno napustiti provinciju. scientes illicitas ordinationes fieri. quaecunque persona ad comitatum proficiscendi vel mutandi provinciam [facultatem habeat]. presbyterorum vel dyaconorum. aut tacendas subripiendumque crediderint. U protivnom. kojemu prihodi vlastite crkve nisu dostatni i koji nije zadovoljan sa siromašnima. kada se doista utvrdi korist (za crkvu). nadbiskup će izdati valjano dopuštenje. Također sukladno kanonskoj stezi odlučujemo: Oni koji na bilo koji način budu umiješani u (nedopuštenu) podjelu i primanje u crkvene redove. 6. Ante Škegro. Ne dopušta se pak ni pravo njihove zamjene bilo kojoj osobi niti redu. osim ako nije osiguran osobnom imovinom dužnika. i sam će biti kažnjen zbog nerazumna čina. Ništa drugo nema čvrsto uporište i crkva mora odbiti takve nakane. ut ipsius tantum res usque ad eum obligari. quem non sufficit ecclesiae suae stipendiis cum pauperibus esse contentum. Decernimus etiam iuxta canonicam disciplinam. nisi pro ecclesiae compendiis fieri apud eas personas et eo ordine. nisi ordine iam superius razjašnjeno. Akti crkvenih sabora održanih 530. si qui episcoporum. Time se u njega (kreditora) zalaže imovina samo onoga.14 Radoslav Dodig. V. osim ako to nije u crkvenu korist. prezbiterâ ili đakonâ u tome sudjelovao . VI. Praeterea canonice admonemus. ili se budu dali uvući u takvu trgovinu. III. ipsi poenam malae ordinationis incurrant. Illud quoque sciendum. pro ecclesiasticis promerendis ordinibus dantem accipientemque. personae abdicare cogatur ecclesia. Isto tako u pitanje dovodi valjanost ugovora. Onim (biskupima). 5. Statuimus quoque secundum patrum curam ecclesiastica praedia donandi atque vendendi nullatenus esse licitum. te ih ne bi sprječio ili bi ih prešutio odnosno prikrio. qui fuerint praesentes inventi. 3. bit će izopćeni i smatrani pobornicima simonijskoga krivovjerja. quod in mutuanda pecunia memoravimus fuit comprobatum. vel qui se ipsis commerciis duxerint inserendum. nisi in privata debitoris facultate contractus. nec aliter factum obtineat firmitatem et praesumptum. u Saloni noxietatem suam repellit et condemnat ecclesiam. onaj tko bi takvo što svojevoljno učinio. commutandi quoque similiter damnantes arbitrium. ut nullus episcoporum vel sequentis ordinis. Sukladno očinskoj brizi određujemo također: Crkveni posjedi ne smiju se ni na kakav način darivati niti prodavati. episcopi presbyteris suis tribuant facultatem. resistere neglexerint.

10.-23. . Eodem quoque monasterii praesidentes volumus iure constringi. Relictis vero basilicis sibi commissis nullus vagari sed [sibi] liberum [esse putet]. causa iustae intentionis exposita. nisi idoneis promissionibus invitati. osim ako mu ne bude dopušteno nakon pravična razmatranja. zbog čega nema više natjecanja u dobrim djelima nego se samo množe neprestane svađe. 7. kad očekuju poziv na svoju raspravu. quatenus ad audientiam suam evocandi habeant praesumptionem. Illud quoque simili cura iuxta canonum statuta. 9. Contra vero venientes ordinis. Također vjerujemo da ne smijemo rediti prezbitere i đakone. izloživši razloge prema navedenu položaju. officiique sui se meminerint sustinere iacturam. X. sukladno kanonskim propisima. 9. opominjemo: Nijedan svećenik ni đakon neće ostati u (crkvenoj) službi ako pređe u koju drugu crkvu. Credimus etiam subiungendum. (2008) 15 ako.Povijesni prilozi 35. ne sacri operis relinquentes studium ad religionis maculam sub hypocrisidis cursibus delectentur. a ne želimo biti sramno popustljivi. Admonemus etiam. ne dobiju dopuštenje od nadređenih. VIII. VII. neka se ne povode primamljivim ponudama. IX. 8. Sed tantum modo audientes [aliorum] litigia. Neka zna s te strane da se neće lako osloboditi kazne. da ih zbog nereda ne učinimo slabima. Stipendia ecclesiastica debita clericorum [alimentis] omnibus conserventur. U protivnom. neque alienis iudiciis partem defendentes occurrant. koji se živo nastoje isticati pred ljudima po različitim župnim crkvama više nego je potrebno. Neka si nitko ne umisli da slobodno luta. Opominjemo također da klericima. per quam rem non aemulatio boni operis. prema kojima želimo biti razumno strogi. Neka se u tuđim sporovima ne stavljaju u zaštitu bilo koje strane. nije dopušteno miješati se u tuđe poslove. ne negotiis alienis eis se liceat implicare. efficiamus tenuatis confusione. Isto tako jednakom brigom. nisi sibi iusta fuerit contemplatione concessum. Isto tako hoćemo da i samostanski čelnici budu propisom obvezani. dicto. aut dyaconos ordinemus. ultra quam necesse est. fuerint licentiam consecuti. neka ne propuste iznijeti istinu. da ne odustanu od bavljenja svetim poslom i da ne uživaju u nedostojnim putovima na ljagu vjeri. ne quibus esse volumus cum ratione districti. sa svim sredstvima za život. Sed nec clericus cuiusque ordinis accipiendus ab alio. veritatem requisiti proferre non negligant. se sciens ex hac parte non levi ultione constringi. ne volentes [obsequium] praestare personis per diversas parochiales ecclesias presbyteros. sed dissensionum solent studia promoveri. Neka nitko ne prima klerika bilo kojega reda. ignominiose remissi. monemus ne manentes in ordine presbyterorum seu dyaconorum ad aliam transferantur ecclesiam. ab eis ad quos pertinent. moraju znati da će izgubiti svoje zvanje i dužnost. Ali ako slušaju tuđe prijepore i ako bi ih se pitalo.. Neka se očuvaju obvezna crkvena primanja klerika. napustivši povjerene mu bazilike.

XII. convenit exercere. 13. et grandia paenitentiae tempora concessa [sunt]. afflictionibus deputantur. potpisao sam ove . prizvane u sjećanje i ugodne zbog opće koristi crkvi. Haec. quod [si quid ab] iisdem sacrati ordinis viris (pro) concessum est. quem in sacro ordine constitutum iugiter ea. quia non eis per spatia temporum gratia voluntariae attribuetur paenitentiae. čim prije svojim potpisom potvrditi. Vjerujemo da će Vaša svetost. jer su neke pokore po kanonima određene i traju puno vremena. Klerik pak bilo kojega stupnja.16 Radoslav Dodig. quae nuper salubri ordinatione statuenda credimus. 14. sanctitas vestra. ne huius egestatis necessitati subiaceant. Honorije. osim ako im utemeljitelji čvrstim pravom ne osiguraju pristojna primanja. quod nulli sacrati ordinis veram paenitentiam liceat accipere. Non paenitendi bonis operibus vetantes studium. složivši se. si ad saecularia minime habuerint recursum. ako se dokaže javna optužba o zastranjivanjima. nisi a fundatoribus firmo iure dignis fuerint donata redditibus. i 533. Njima se. Usuram namque contra praecepta canonum accipientem cuiuslibet ordinis in clero merito abdicandum. u nadi na otpuštenje grijeha. ako ne sumnja u to. 12. kako oni ne bi bili nepotrebno izloženi takvoj oskudici. ako bi primio kanonsku dobit protiv propisa. ove utvrđene odredbe. XIV. Određujemo stoga: Pokajnike za sve grijehe protiv vjere svakoga dana i trenutka jedanput svećenik treba odriješiti. Nec tamen movere [nos debet]. da se ne bi izrodila ikakva jadikovanja na službovanje klerika ili siromaha. tko je izabran u svećenički red. si publicus indicitur reatus excessibus. Neka se također zna: Nikomu iz svetoga reda nije dopušteno primiti istinsko pokajanje. jer nije dolično onomu. U protivnom ne bi mogao imati nikakva prava povrata posuđena novca. u Saloni XI. Akti crkvenih sabora održanih 530. vel quibusdam per canones certa. neće dodijeliti milost dragovoljne pokore. XIII. Nulla etiam altaria nobis liceat dedicare. propria subscriptione confirmet. kako bi se brzo vratili u svjetovan život. ut nullam vel ipsius mutuatae pecuniae repetendae possit habere licentiam. si pro communis ecclesiae utilitate sibi placere non dubitat. kada prođe vrijeme. Neka ne budu protiv pokajanja i truda oko dobrih djela i neka znaju da ne mogu koristiti često odrješenje. sed [ne] peccandi facultatem frequentis absolutionis spe videantur habere concessam. vel pauperum querela nascatur. Ne treba uznemiravati pripadnike svetoga reda zbog muka kojima se izlažu. Paenitentes igitur de omnibus peccatis ex fide quacunque die atque momento semel a sacerdote absolvendos statuimus. treba ju s pravom odbiti. immo potius canonum constituta ad memoriam revocanda. ut nulla deinceps de stipendiis clericorum. nadbiskup svete Salonitanske crkve. što je nekoć bilo postavljeno i čvrsto uređeno. Scientes etiam. Ante Škegro. Nije dopušteno posvećivanje nikakvih oltara. Honorius archiepiscopus sanctae ecclesiae Salonitanae hoc constitutum consentiens 11. neprekidno se baviti time jer je to vezano za strah od Boga. quae ad Dei timorem pertinent.

Laurencije. Ticijan. biskup Jadertinske potpisao sam kao gore. Bakauda. ut supra. ut supra. ut supra. prezbiter Salonitanske crkve. biskup Bestoenske potpisao sam kao gore. (2008) 17 odredbe. Constantinus episcopus ecclesiae Scardonitanae subscripsi. potpisao sam kao gore. Onaj tko bi se ikada usudio usprotiviti. biskup Epitauritanske crkve. ut supra. Victor episcopus ecclesiae Mactaritanae(?) subscripsi. potpisao sam kao gore. Hereneus presbyter. potpisao sam kao gore. [Sastavljač] izložio je. arhiprezbiter Salonitanske crkve. Urso. Ticyanus episcopus ecclesiae Arbensis subscripsi. ut supra. ut supra. ut supra. Stephanus presbyter [subscripsi]. (potpisao sam) kao gore. ut supra. Konstantin.. Herenej. Bacauda presbyter [subscripsi]. biskup Siscijanske (crkve). Dominik.Povijesni prilozi 35. 9. Vital. Baso. prezbiter. ut supra. biskup Arbenske crkve. Condemnans qui contra unquam venire temptaverit. potpisao sam kao gore. Laurentius presbyter ecclesiae Salonitanae subscripsi. . Cezarij. ut supra. potpisao sam kao gore. neka je proklet! Andrija. Andreas episcopus Iadertinae ecclesiae subscripsi. Barbar. potpisao sam kao gore. ut supra. potpisao sam kao gore. ut supra. Andrija. ut supra. Stjepan. Vitalis presbyter Sarniensis(?) ecclesiae subscripsi. Ursus presbyter subscripsi. Andreas episcopus Bestoensis ecclesiae subscripsi. crkve. potpisao sam kao gore. potpisao sam kao gore. Bassus presbyter subscripsi. ut supra. subscripsi. potpisao sam kao gore. Explicit. crkve.-23. prezbiter. prezbiter. Marcel. Ivan. prezbiter. Cesarius presbyter subscripsi. (potpisao sam) kao gore. Joannes episcopus [ecclesiae] Siscianae subscripsi. Fabricijan. prezbiter Sarnienske(?) crkve. prezbiter. potpisao sam kao gore. biskup Naronitanske crkve. subscripsi. potpisao sam kao gore. ut supra. Barbarus presbyter ecclesiae Salonitanae subscripsi. potpisao sam kao gore. Fabricianus episcopus ecclesiae Epitauritanae subscripsi. prezbiter. Marcellus episcopus ecclesiae Naronitanae subscripsi. ut supra. potpisao sam kao gore. prezbiter Salonitanske crkve. ut supra. ut supra. Viktor. biskup Maktaritanske(?) crkve. biskup Skardonitanske crkve. Dominicus archipresbyter ecclesiae Salonitanae subscripsi.

Uredbe o posvećenju biskupâ i druga pravila koja je donio salonitanski nadbiskup Honorije Mlađi Nakon jedne i još jedne (godine) konzulovanja Lampadija i Oresta. lakši. u vrijeme Vašega prethodnika blaženospomenuta Honorija. Honorius beatissimus vir respondit archiepiscopus: »Ago gratias. četvrtoga dana svibanjskih nona (4. prosequor voluntatem. nam propter distantiam et longinquos per parochias consignandae plebis excursus. svibnja 533. Quippe cum gratum vobis fore credamus. župe. Andreas vir venerabilis Iadertinae ecclesiae episcopus. quia in tanta distensione locorum rarius consignationem chrismatis populus renatus adsequitur. qui omnium nostrum primatum. Akti crkvenih sabora održanih 530. parochiae presbyteris creditae vestra consecratione merentur alios ordinare pontifices. facto sacerdotali concilio. koje su našim posvećenjem bile raspodijeljene prezbiterima i koje zbog svoje udaljenosti imahu vrlo težak pristup. da župe i prezbiteri zaslužuju da im Vi posvetite i zaredite i druge biskupe. ut crescente fratrum et coepiscoporum nostrorum numero et levior fiat sarcina divisa per plures et onus gratum. parochias quae nostra sortiebantur consecratione presbyteros et [ob] longinquitatem sui visitationem difficillimam merebantur. zbog udaljenosti i razvučenosti župa. na priređenu svećeničkom saboru reče: “Preblaženi oče. Stoga je potrebno da Ti. quod cum honore suscipitur. razumijem revnost svih svećenika i svoje subraće.18 Radoslav Dodig. dixit: “Omnium sacerdotum fratrumque meorum. quia tanta est bonitatis [tuae] magnitudo. ut omnes nos faciat de sui oneris levamine cogitare. potvrdiš više biskupa pomoćnicima”. rastrčavši se poradi popisa puka. koji si nam u svemu prvak i koji uz Božju pomoć predsjedaš i brižno upravljaš povjerenom pastvom. jer zbog tolike udaljenosti mjestâ novostasali naraštaj rijetko bude krizman. papa beatissime. Vjerujemo da će Vam uistinu biti drago jer mislimo. a breme drago jer se časno prihvaća. podijeljen s više njih. quod talibus me creditis solatiis relevandum. u Saloni Akti salonitanskoga sabora 4. časni muž i biskup Jadertinske crkve. I stoga. Deo iuvante. beatae recordationis Honorio. radi tako razumna zahtjeva vašega bratstva. Ante Škegro. Quapropter.) Andrija. necesse est pontificum adminiculis releveris«. Item eiusdem Honorii Iunioris Salonitanae urbis archiepiscopi de ordinatione episcoporum alia capitula Post iterum atque iterum Lampadii et Oresti sumens [consulatus] sub die IIII nonis Maias. teret. Atque ideo tali fraternitatis vestrae postulatione perpensa. Preblaženi muž nadbiskup Honorije odgovori: “Hvala vam što me častite tolikim iskazanim povjerenjem. svibnja 533. jer je tolika veličina dobrote Tvoje koja nas sve sili na razmišljanje o olakšanju svoga tereta. curam geris ordinationemque commissam tuorum. jer je povećanjem broja naše subraće pomoćnih biskupa. est provide ordinatum. quo praesides. Sicut etiam in Barcensi(?)ecclesia praedecessore vestro. poradi takva razmještaja vjerujemo da potrebuju skrb posvećenih . Tako je u Barcenskoj (?) crkvi. bilo brižno ustrojstvo. i 533.

posvećeni su za biskupe: Stjepan prezbiter u Mukuru. da se ne posvećuje biskup. gdje se može postaviti prezbiter. I tako nakon donošenja odluka.Povijesni prilozi 35. in Muccuro Stephanum presbyterum. adiectae sunt sententiae in quam hoc communi noscitur sedisse consilio. cum in tanta locorum distensione tot parochiis necessario proponuntur. dostavi za daljnji postupak. Salvijatik i Sarzijatik. Zbog toga smo predvidjeli potrebu ovakva uređenja. a Ce[ci] lijan prezbiter u Ludrumu. quae tamen ad nos hactenus respexere. nakon provedene rasprave na saboru. da se poradi rijetkih prvosvećenika ne zanemari njihovo posvećenje. pro raritate pontificum negligatur. Mukuru i Ludrumu trebaju posvetiti biskupi i da se odluka o osobama. Paulin prezbiter u Sarsenteru. po kojima je tekla služba od izbora. in parochia consequatur.-23. et supra constitutae sunt. Pro qua re huius ordinationis nobis est provisa necessitas.” Kao što je poznato. Posebice jer se ništa ne protivi kanonskim odredbama. Pekuatiku i Beuzavatiku (?). Quapropter. diligentius pertractemus«. ordinatur episcopus. ut (in) Sarsenterensis episcopus basilicas. Qua electione decursa suprascriptus beatissimus vir Honorius archiepiscopus ita subiunxit: »Patefacto nobis decretorum tenore solemniter [circa fines] dioecesis statuimus observandum. jer pokazalo se nužnim u tako udaljenim župnim mjestima. quae in municipiis Dellontino. quia nec episcopalis vilescit auctoritas. Muccuro et Ludro episcopi debeant consecrari. 9. qui vel in quibus locis episcopi debeant consecrari. kao i gore (od toga). credimus pertinere. in Sarsentero Paulinum presyiterum. Pecuatico et Beuzavatico (?). Ekvitin. (2008) 19 biskupa. niti se obezvrjeđuje biskupska čast. Itaque prolatis decretis. Po završetka izborne rasprave dolje potpisani preblaženi muž nadbiskup Honorije ovako zaključi: “Proglasivši niz odluka određujemo da se [oko granica] biskupije skrbe kako je i uobičajeno. ne quod maxima ecclesiae sollicitudine est gerendum. praesertim cum nihil canonicis sit contrarium constitutis. jer nije bilo lako svećenicima udijeliti ni potvrde niti odrješenja Božjim dopuštenjem. Ludrensis vero . Stantino. Novense per Rusticiarum. jer je najveća briga Crkve. quia nec consignandi nec reconciliandi licentia facile Dei sacerdotibus est concessa. Sarsenterski biskup neka dobije u biskupiju bazilike koje su podignute u municipijima Delontinu.. in Ludro Ce[ci] lianum presbyterum spiravere episcopos consecrari. izabranim za (crkvene) prvake. Stoga se harnije bavimo pitanjem koliko se biskupa i u kojim mjestima treba posvetiti. in quibus electionis includebant officium. Tractatu itaque habito. a koje su do sada pripadale nama. Ad ordinandorum episcoporum curam. futurorum personas antistitum decretorum tenor adsignet. donesene su ove zajedničke odluke: Da se u Sarsenteru. Novensu preko Rusticija. facta distributione. Stantinu. ut in Sarsentero. Ludrumski pak biskup neka uzme Magniotik. nec ubi presbyter possit sufficere.

Čini se pak da je prikladno vrijeme kad se treba okupiti (na sabor) – tjedan iza Duhova. per primates suae ecclesiae se praesentet. u Saloni episcopus [municipium] Magnioticum. zbog različitih potreba odsječenih crkava. posebice kada se o svetom posluhu pohvalno promišlja. i preko. Potrebno je također na sve moguće načine izvršavati odredbe otaca o svečanim (crkvenim) skupovima. isključivši ostale bazilike na salonitanskom području i nove [bazilike] u susjedstvu. Vašem je bratstvu uistinu teško prosuditi težinu putovanja. Sve što je tako dopušteno urediti. Salonitanum quoque dumtaxat quidquid in insulis continetur. Jer potrebno je da se sabori održavaju dvaput godišnje. Statuentes etiam. koje se . baš kao i vrlo teške napore kada se moraju pohoditi župe. percipiat. vel hoc sine aliqua excusatione servetur. ut semel in anno ad concilium metropolitani venire nullus omittat. Quae omnia sic placuit ordinari. niti remetiti povlastice braće zbog bezočne sumnje. pristajem s jakom voljom i pobrinut ću se da se ispuni s milošću i pomoću Božjom.20 Radoslav Dodig. Sed quia bis in anno concilia fieri praeceperunt propter diversas necessitates ecclesiae amputandas. Salviaticum et Sarziaticum. nipošto bezvoljnost. I stoga molim. Sed etiam Redditicum in diocesim habiturus accipiat et. sicut ad ordinem nostrum noscitur obtinuisse. ut depositis albis Pentecosten hebdomadae quae sequitur. nec fratrum privilegia illicita praesumptione turbare.” Andrija časni muž. quod Continens appellatur. kao što se zna. consentio et Deo propitio implenda curabo«. Tempus autem congruum videtur. Određujemo također da nitko u tuđoj dijecezi na nikakav način ne smije posvetiti bazilike. Mukuritanski biskup pak neka za sebe dobije brdske predjele. Akti crkvenih sabora održanih 530. vir venerabilis [episcopus] ecelesiae dixit: »Necesse nobis institutionis formam libenter praesertim cum de sacro koji su. bili (također) pod našom upravom. Quod si quem forte non desidiosa voluntas sed inevitanda necessitas detinuerit. Necesse est etiam de celebrandis conventibus patrum modis omnibus constituta servari. vel pro adiacentia sui novas [basilicas] nec rare motiones atque exagitatae [sunt] (sic!). što se zna da je Onej podijelio. nakon odlaganja bijelih halja. vel trans Oneum noscitur esse divisum. a što se naziva Kontinent. Ante Škegro. pa sve do tih gradova i bazilika. neka ga zastupaju prvaci njegove crkve. Neka nitko ne propusti jedanput godišnje doći na metropolitanski sabor. Ako bi koga spriječila neodgodiva potreba. od mjesta Kopele i Arene. delminenski Onestin. prompta voluntate. Andreas Bestoensis est bonae amplecti. delminense Onestinum. debeant conveniri. a salonitansko ono što se prostire na otocima. [biskup] Bestoenske crkve reče: “Nama je potrebno dobru uredbu od srca prihvatiti. I također će imati u dijecezi i Reditik. ut nullus in alterius dioecesi quolibet modo audeat dedicare basilicas. Neka se to provodi bez ikakva izgovora. i 533. Equitinum. et fraternitati vestrae difficultate itineris atque visitandarum occupatione parochiarum gravissimum iudicatur. Muccuritanus autem episcopus se montanorum. koje nisu udaljene i uznemirene (sic!). exceptis reliquis in territorio Salonitano (salonitano?) basilicis.

pobrinut ćemo se zarediti još jednoga crkvena prvaka za ona mjesta do kojih bi on trebao doprijeti.-23.” Preblaženi muž nadbiskup Honorije odgovori: ”Nema dvojbe. kada milostiva Božja providnost bude dopustila. Ticijan. quae in mea parochia continentur. Tko se slaže sa svim našim zaključcima. Honorije. biskup Siscijanske crkve. te bi mi bilo prikladnije skrbiti se o svećenstvu i povjerenu mi puku. potpisao sam. potpisao sam. venerabilis frater. ad quem eadem loca pertinere debeant. Constantinus episcopus ecclesiae Siscianae his gestis consentiens subscripsi. a tek koliko bi blizak pastir bolje upravljao Božjim stadom. potpisao sam. da ne bismo nekorisno povećali broj biskupa. Et ideo cum divinitas propitiata concesserit adhuc unum..” Actum Salonis. slažući se s ovim odlukama. I stoga. Andreas [episcopus] Iadertinae ecclesiae his gestis consentiens subscripsi. Ako bi tko takvo što pokušao. potpisao sam. [biskup] Jadertinske crkve. time takav prijedlog zaslužuje vječnu slavu. bit će svezan okovima prokletstva i neka se izloži kazni i osudi Božjega suda. Andrija.Povijesni prilozi 35. Tantae vexationis labore submoto. quibus et perpetuam talis gloriam mereatur oblatio et divinum melius perficeretur obsequium. aut per cupiditatem forsitan imminuendo haec violare constituta praesumat.” Doneseno u Saloni. slažući se s ovim odlukama. slažući se s ovim odlukama. da Ti. ili ga u želji možda umanjili. promislivši o dobroj upravi to predlažeš. ad proponendum iisdem locis faciatis episcopum pertinere. ut a loco Copella et Arena usque ad has urbes basilicas. et te bonae ordinationis intuitu libenter offerre. slažući se s ovim odlukama. časni brate. Unde ne sequens aetas aut addendo superflue episcoporum numero. laudabiliter cogitatur obsequio atque ideo quaeso. 9. neka to potvrdi potpisom. . Ticyanus episcopus sanctae ecclesiae Arbensis his gestis consentiens subscripsi. biskup svete arbenske crkve. nadbiskup svete Salonitanske crkve. aptior mihi sollicitudo sit de sacerdotibus plebeque commissa. Konstantin. Si quis tale quidpiam temptaverit. quanto grex dominicus [a] vicino pastore melius gubernetur«. Nadolazeće vrijeme spriječit će da se ne prekrše ove uredbe. Cui rei consensum omnium nostrum convenit subscriptione firmari. curabimus ordinare pontificem. Time bi bila uklonjena tolika muka i napor. Honorius archiepiscopus sanctae ecclesiae Salonitanae his gestis consentiens subscripsi. (2008) 21 nalaze u mojoj biskupiji. da odlučite da se postavi biskup koji bi dopro do tih mjesta. a Božji posluh bolje se provodi. anathematis vinculis obligatus poenam divino iudicio condemnatus incurrat. Honorius vir beatissimus archiepiscopus respondit: »Non est dubium.

Akti crkvenih sabora održanih 530. Salvijan biskup. biskup Ludroenske crkve. Stjepan. Paulin. Explicit. consentiens subscripsi. slažući se s ovim odlukama. biskup Sarsenterske crkve. slažući se s ovim gore. potpisao sam. Marcellus episcopus Naronitane ecclesiae consentiens subscripsi. [Sastavljač] izložio je. Salvianus episcopus. Ce[ci]lianus episcopus ecclesiae Ludroensis consentiens subscripsi. biskup Naronitanske crkve. biskup Bestoenski. Ce[ci]lijan. potpisao sam. Pavao biskup. potpisao sam. u Saloni Paulus episcopus. biskup Mukorenske [crkve]. Andrija. Marcel. Andreas episcopus [ecclesiae] Bestoensis.22 Radoslav Dodig. slažući se. i 533. . ut supra. Stephanus episcopus [ecclesiae] Muccorensis. Paulinus episcopus ecclesiae Sarsenterensis. Ante Škegro.

Wir sind mit denjenigen Fachleuten einig. Juli 530 und am 4.-23. Schlüssvörter: Römische Provinz Dalmatien. Mehrere Autoren. die wiederum mit den Geschehnissen in der Spätantike bzw am Anfang des Mittelalters übereinstimmen. Einige Autoren betrachten sie aus diesem Grunde als unglaubwürdig bzw. Dafür sprechen auch einige andere. die im Inhalt dieser Akte authentische Beschlüsse provinzialer Kirchenversammlungen sehen.. frühchristliche Organisation . salonitanischer Erzbischof Honorius Iunior. (1753) bis Milan Ivanišević (1994) haben sie publiziert. J. von Daniele Farlati S. salonitanische kirchliche Konzilen aus 530 und 533. als eine Fälschung. B epigraphische Quellen. vulgären Latinität geschrieben.Povijesni prilozi 35. (2008) 23 Die Akten der salonitanischen Kirchenversammlungen aus dem Jahre 530 und 533 Radoslav Dodig Gymnasium Metković Kralja Zvonimira 12 20350 Metković Kroatien Ante Škegro Kroatisches Institut für Geschichte Opatička 10 10000 Zagreb Kroatien Die Akten der am 15. 9. wie z. Sie wurden in einer teilweise konfusen. Mai 533 in Salona unter Vorsitz des Erzbischofs und Metropoliten Honorius Iunior stattgefundenen Kirchenversammlungen sind eine wichtige Quelle für die Auffassung der ältesten Kirchenorganisation im kroatischen geschichtlichen Raum. wobei einige Toponyme schwer zu identifizieren sind.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful