You are on page 1of 25

1.

Odnos stvaralac-delo-publika u usmenoj knjievnosti: Usmena improvizacija odvija se neposredno pred sluaocima od kojih je svaki potencijalni kaziva/peva, a sve naredne interpretacije odvijae se takoe pred sluaocima i neminovno e se razlikovati, ali e sva ova dela biti usklaena saznanjem i oekivanjima publike. Individualnost je u usmenoj knjievnosti osobenog tipa, jer je stvaralac dvostruko uslovljen kolektivom i tredicijom. Kolektov omoguava nastanak i trajanje dela i podstie pojedinca na stvaralaki in; s druge strane on ograniava ispoljavanje linog stava ili miljenja koje se razilazi od opteprihvaenog znanja. Tvorac i njegovo delo ne mogu u usmenoj kulturi postojeti bez publike, dok se u pisanoj knjievnosti stvaranje i recepcija odvijaju u razliitom vremenu i prostoru, u usmenoj knjievnosti delo nastaje i izvodi se pred publikom i u tom istom trenutku se procenjuje vrednost varijante: PEVA/PRIPOVEDA VARIJANTA SLUAOCI PEVA VARIJANTA SLUAOCI STVARANJE RECEPCIJA Zato je za trajanje dela u usmenoj knjievnosti vano: 1. talentovanost pojedinca 2. izgraenost stilsko-izraajnog i tematskog fonda tradicije 3. zainteresovanost i afinitet sredine, koja kao kolektivni cenzor vrednije varijantu i uestvuje u daljem trajanju prenoenju varijante usmenim putem 2. Varijanta U irem smislu varijanta je svako izvoenje pesme, pripovetke, kratkih govornih oblika pred publikom, pri emu je tekst koji istovremeno nastaje i izvodi se neponovljiv. No, varijanta se moe posmatrati i na anrovsko-tematskom nivou. Tako sagledan, ovaj fenomen se moe odrediti kao tvorevina zavisna od drugog usmenog dela (pravarijante) od kojeg uzima strukturne i siejne osobenosti. Zahvaljujui starim, sauvanim tekstovima u delima renesansnih pesnika i rukopisnim zbornicima, nastajalim u Primorju i Vojnoj krajini, mogue je pratiti stabilne i promenljive inioce istog siejnog sklopa. Ta su poreenja mogua u okvirima istog poetikog sistema (npr. epska pesma o deobi brae Jakiatematski krugovi o Prvom i Drugom kosovskom boji; Markovi megdani...) ali i u obradama istog motiva u razliitim anrovskim konvencijama (npr. pesme i pripovetke o zmiji mladoenji). 3. Zbog ega dolazi do menjanja teksta u usmenoj knjievnosti? Promenljivost teksta zavisi od vie inilaca ukljuenih u sistem tradicije i usmene kulture: 1. prenoenje teksta iz jedne generacije u drugu 2. prenoenje iz jedne sredine u socijalno i kulturno drugaiju zonu 3. darovitost usmenih stvaralaca i prenosilaca 4. okolnosti spevavanja i kazivanja kontekst 5. anrovske norme

4. ta je potrebno za prenoenje jedne epske pesme kroz vreme i prostor?

Da bi se jedna epska pesma ili pripovetka usmeno prenosila kroz vreme izuzetno je vaan udeo kolektiva - njegova zainteresovanost za odreenu temu, junaka, pa i usmeni anr. Tako lokalni kolorit i trenutna zanimljivost umanjuju mogunosti odreenom sieu da se prenese i u naredni narataj. Kada opevano zbivanje nema iri nacionalni znaaj, brzo se gasi interesovanje publike. S druge strane odreene teme, imena i dogaaje mogue je pratiti u irokim vremenskim intervalima ( Marko, Zmaj Ognjeni Vuk, Sibinjanin Janko ili Kosovski boj itd.). Stav kolektiva i opta shvatanja uslovljavaju pevae i kazivae koji su i sami deo odreene (socijalne, etnike, konfesionalne) grupe. Osim toga, u zavisnosti od trenutka (i prostora) beleenja teksta varijante, moe se dogoditi da karakterizacija pojedinih epskih junaka varira epski Marko u Erlangenskom rukopisu mnogo je blii hajdukim i novelistikim tipovima junaka, nego onim odlikama iz pesama Vukovih pevaa. ureva ena u bugarticama nije prokleta Jerina, ve je brina ljuba i tragina majka, koja ostaje bez sina jedinca, a gotovo sve deseterake pesme predstavljaju je u negativnom svetlu. Trenutni uslovi ivota, osobeni afinitet sredine i kulturno-istorijski okviri ivota usmene knjievnosti nisu konstante. Usmeno stvaralatvo traje na irokom i razliitom prostoru, u odgovarajuim uslovima. Migracije stanovnitva, ali i pojedinci, trgovci, putnici, slepi pevai imaju ulogu u prenoenju usmene knjievnosti sa terena na teren.

5. Udeo pojedinca u promenljivosti usmenih dela: Lini peat (afinitet i darovitost) pevaa/pripovedaa ogleda se kako u izboru odreene fabule tako i u strukturi usmenih dela. Vuk je isticao Teana Podrugovia, smatrajui da je svaka njegova pesma bila dobra, jer je u izlaganju pazio na red i na misli. Lini afinitet se lepo uoava kada se uporede 2 varijante iz repertoara razliitih talentovanih stvaralaca slepa Stepanija izdvaja 3 Nemanjine zadubine, a istovetna konstrukcija dijaloga izmeu velmoa i sv. Save u Vinjievim stihovima obuhvata znatno iri katalog manastira, iji ktitori ak nisu ni pripadali porodici Nemanjia, ali je upravo ovaj anahronizam, proiren i plemenitom brigom za uboge i nevoljne, izdvojio rodonaelnika Nemanjia kao vladara zemaljskog carstva 6. Da li zhanrovi imaju udela u varijantnosti? Promenljivost internacionalnih motiva zavisi od odlika zhanrovskog sistema ( balade, epske pesme, lirske pesme ). Svaki usmeni zhar prilagodjava i oblikovanje fabule, a u stepene promenljivosti bitnog udela imaju i ostali uzroci (vreme, prostor, darovitost i okolnosti izvodjenja ) Iako postoje konstantni elementi fabularnog modela, niz pojedinosti se prilagodjava zhanrovskoj konvenciji. ( Primer zmija mladozhenja epska pesma,bajka) Oblici sadrzhe odredjene konvencije koje se moraju poshtovati ( npr. u bajci nachin predstavljanja likova, ekspozicija, formulativnosti, sistem motivacije, izgled prostora, predstava vremena ), odnosno, dolazi do uslovljenosti poetichkim zakonitostima.

7. Ko je definisao pojam formule u usmenoj knjievnosti i kako glasi ta definicija? Milman Peri i njegov uenik Albert Lord uradili su terenska istraivanja na prostoru Sandaka od 1933. do 1935. godine elei da empirijski potvrde teorijske postavke izloene u Perijevoj disertaciji iz 1928. Predmet tih ispitivanja bile su formalne i stilske osobenosti epskih pesama koje su ispitivane i u Ilijadi i Odiseji kao doprinos Homerskom pitanju. Peri je formulu definisao kao izraz (grupu rei) koji se redovno upotrebljava pod istim metrikim uslovima da bi se izrazila odreena bitna misao, neka data sutinska ideja. U delu Peva pria (1960) A. Lord je proirio znaenje ovog termina, podrazumevajui pod njim i podudarnost sintaksikih obrazaca. Peri je smatrao da formule pevau olakavaju neposrednu improvizaciju nasleeni modeli se modifikuju i po analogiji se stvaraju nove fraze (formula je dinamika jedinica). Ranija istraivanja vrili su Vatroslav Jagi koji je 1876. sainio i katalog formula, Tomo Mareti, Gerhard Gezeman, Svetozar Mati (sainio indeks pesnikih rei) i Alojz maus koji je smatrao da su obrasci produktivna sredstva epske tehnike sa umetnikom funkcijom. Savremena folkloristika formulu definie kao dinamiku i stvaralaku komponentu usmene knjievnosti na sadrinskom i strukturnom planu.

8.Koje su forme u tradicionalnom fondu najstabilnije? Najstabilnije formule uglavnom su povezane sa imenom junaka, glavnom radnjom, vremenskim i prostornim odrednicama. Stajaa imena epskih junaka nisu proizvoljna ve slue karakterizaciji : Roksanda, Kandosija- ena plemenite krvi i carskog porekla; Jelica odana sestra ili ljuba; Vidosava nevernica ; Goluban, Vaistina, Milutin verne sluge; Rade neimar; Nedeljko svetenik; Duka grenik. iri semantiki potencijal imaju imena individualizovanih junaka npr. Marka Kraljevia, Zmaj Ognjenog Vuka, Starine Novaka, Stojana upia, Karaora, ree enskih likova kao to su majka Jevrosima, carica Milica, prokleta Jerina ali i junakih konja (Jabuilo krilati konj vojvode Momila, arac Marka Kraljevia). Stabilne formule koje se tiu radnje mogu se javiti u svim delovima pesme: na poetku se javljaju inicijalne formule kao to je Poletela dva vrana gavrana; stihom Vino pije + ime uvode se glavni protagonisti i to tako to u asimetrinom desetercu prvi polustih istie radnju, a u drugom od 6 slogova se predstavlja ime npr Vi | no | pi | j e + Kra | lje | vi | u | Mar | ko Mu | sa | Ar | ba | na | sa Tri | dest | ka | pe | ta | na ; izazov na megdan izraava se formulom Knjigu pie____/ pa je alje_____ , slutnja preokreta Sanak snila _____, a formulama se mogu iskazati i siejni modeli npr Kad se eni _____/Na daleko isprosi evojku, ali i emotivna stanja junaka Planu ___kako oganj ivi, U obraz se ljuto namrgodio/Gotove mu suze udariti. Formulama se iskazuju i finalni segmenti teksta , esto opozicijom Ode____ gorom pevajui,/osta____ . Vremenske formule se vezuju za krsne slave koje svi junaci slave ( Sveca slavi Srpski car Stjepane /sveca slavi, svetog Aranela; Slubu slui slavni knez Lazare,/slubu slui svetog Amosija) i za vane datume obrednog kalendara (tako su hajduke druine aktivne od Mitrovdana do urevdana), a u lirskim pesmama i za verske praznike kao to su Boi, Vaskrsenje, Ramazan. Ovakve formule najee nisu od semantikog znaaja. U tradiciji se razliita verovanja vezuju za svaki dan u sedmici, naroito za nedelju. Nekada se perspektiva vremena uklapa i u naraciju pevaa. Lokalizacija je vrlo bitna i istie se i u imenu junaka koji su uvek smeteni u odreene geografske koordinate

( Milo Obili-Milo od Pocerja, Marko Kraljevi-od Prilepa Marko) kao i u opisivanju bojeva u epskoj stilizaciji. Gradovi se konkretno imenuju pri emu se opeva njihovo podizanje i izgled (najee su opasani zidinama). Opis grada, naroito u pesmama srednjih vremena, zavisi od toga kakvo ga stanovnitvo naseljava, srpsko ili tursko. Formulativno se opisuju i crkve, kule, bijeli dvori, pejzai. Gora predstavlja mitski prostor i povezana je sa predstavama o smrti i odsustvom etike i junatva. Sve prostorne odrednice stvaralac kreativno upotrebljava. , koristei ih i za psiholoko portretisanje. Istovetne formule, zavisno od konteksta, mogu biti i nosioci suprotnih znaenja. I stih je formulativan jer se sastoji od odreenog broja (ne)naglaenih slogova. Zagonetke, poslovice i ostali jednostavni govorni oblici mogu se i sami posmatrati kao gotove formule. 9.Navedite sve nivoe formulativnosti. Termin formulativnost podrazumeva sve procese stvaranja tokom kojih se pomou formula uobliava odreeni sadraj. Sistemi formula se mogu svrstati u dva osnovna nivoa: izraajni i sadrinski. Izraajni obuhvata stilske figure, formalna obeleja stiha i razne tipove kompozicionih modela. Komponente sadrinskog nivoa ine svojevrsnu tehniku usmenog stvaranja i bliske su i stvaraocu i sluaocima (poznavanje fonda oba ova nivoa omoguava i brzu improvizaciju i trenutnu recepciju i pravilno vrednovanje, uz darovitost pevaa i odgovarajui senzibilitet kolektiva). 10.ta ini sadrinski nivo formulativnosti? Elementi sadrinskog nivoa formulativnosti su motivi, sklopovi motiva, varijante, tipski likovi, opisi I etike norme. U svojoj iroj koncepciji motiv se shvata kao tematsko jedinstvo ili pripovedna jedinica koja u raznim usmenim delima (u tradiciji raznih naroda) ostaje celovita, a uem smislu kao najsitniji nedeljiv element tradicionalnog fonda. Dele se na motive vezane za nosioca radnje, usmerene na jednolana zbivanja i pozadinske motive koji prikazuju kulturne i etike, uglavnom stabilne, segmente. Vladimir Prop je izuavajui ruske bajke odredio motiv kao najjednostavniju jedinicu pripovedanja i izdvojio 31 funkciju pomou kojih se izraavaju sve vrste avantura. Motivi kao deo narativne gramatike imaju razne uloge: mogu biti dinamiki, uvodni, statiki (koji su vani u skupinama predanja). Skupovi motiva konstituiu fabulu, a kada se ona konkretizuje uspostavlja se sie posebno sklopljene varijante (nain predstavljanja uzajamno povezanih dogaaja i motiva). Tipski likovi (npr. vila, najmlae dete) imaju optepoznate osobine, prirodu, fiziki izgled pa i motivaciju postupaka i time se lako uklapaju u sloenije mikrostrukture. Nisu samo junaci i mitski likovi tipizirani ve i biljke i ivotinje (npr. bosiljku se pripisuju mo isceljenja i metamorfoze dok su u basnama odreene karakteristike trajno pripisane nekim ivotinjama). Svaka tipizacija ima korene u arhainim slojevima tradicije pa ak i u kosmogonijskim mitovima. Formulativna deskripcija je esto hiberbolina (buzdovan, sablja, katalozi svadbenih darova, junaki stas i odelo, epski megdani, susret prijatelja, u lirskoj poeziji lepota devojke). Opisi usporavaju radnju i nagovetavaju obrt i povezani su sa svim stilskim figurama, od epiteta do slovenske antiteze. Opisima prirode se izraavaju emocije i duevna stanja (pastoralna idila), a u proznim oblicima opisi doprinose

dokazivanju istinitosti. Etike norme obuhvataju obiaje, verovanja, religijske i drutvene konvencije. U katalogu grehova nalaze se nepotovanje roditelja , kumstva, pobratimstva. Formule kao to su zakletve, blagoslovi i kletve zajednike su i za lirske i za epske pesme. 11. Koji su rodovi usmene knjievnosti? Rodovi i vrste usmene knjievnosti: 1. lirska narodna poezija 2. epska narodna poezija 3. narodna proza. 12. Na osnovu kojih kriterijuma je Vuk podelio lirsku narodnu poeziju, a kako glasi savremena klasifikacija lirike? Lirske pesme su starije. Velika rasprostranjenost lirskih, enskih pesama znatno je oteala njihovu klasifikaciju, utoliko pre to se pojedine pesme mogu svrstati u nekoliko vrsta. Vuk ih je svrstao u 20 grupa; vrste na osnovu: 1. namene pesme i vreme izvodjenja prema prigodi (dogaaju) uz koju se pevaju: svatovske, kraljike, dodolske itd. 2. mesta izvoenja mesto ili pokrajina gde se pevaju (potrovsko naricanje nad mrtvima, pesme koje se u Budvi pevaju na Spasovdan) 3. okolnosti u kojima je pesma izvedena. Najvei deo Vukovih grupa izdvojenih po nameni treba zadrati, jer ine posebne podvrste, ali ih po srodnosti treba raspodeliti u manji broj vrsta. Meutim, izdvajanje pesama po mestu gde su zabeleene nije prihvatljivo pripevi uz zdravice samo su deo svatovskih pesama, a poastice nisu nita drugo do pripjevi uz zdravice. Sve pripeve uz zdravice treba uzeti kao podvrstu obiajnih pesama. Isto tako, bavanske pesme treba pridodati ljubavnim, jer nema dovoljno razloga za njihovo izdvajanje

VUKOVA PODELA
1. Pjesme svatovske 2. Patrovski pripjevi uza zdravice 3. Perake poake 4. Patrovsko naricanje za mrtvima 5. Pjesme svearske 6. Pjesme kraljike 7. Pjesme dodolske 8. Pjesme od kolede 9. Pjesme boine 10. Pjesme koje se pevaju uz asni post

11. Pjesme onako pobone 12. Pjesme sljepake 13. Pjesme osobito mitoloke 14. Pjesme koje se pevaju na prelu 15. Pjesme etelake 16. Pjesme igrake 17. Pjesme koje su se u Budvi pjevale na Spasovdan 18. Pjesme koje se pjevaju djeci kad se uspavljuju 19. Ljubavne i druge razliite enske pjesme 20. Pjesme bavanske naega vremena enske pesme su u I knjizi. Kriterijum podele na muke i enske vezan je za injenicu da je emotivnost lirike za ene, a junaki dogaaji su iz mukog sveta. Nije bitan pol pripovedaa, mada enske uglavnom pevaju ene. Za enske pesme bitna je melodija, dok je ona za muke na drugom mestu. Savremena podela (princip podele je namena): 1. obredne i obiajne pesme koledarske, dodolske, boine, kraljike, spasovske, na ranilu, uskrnje, svatovske, tubalice 2. poslenike pesme (pesme o radu npr. etalake) 3. religiozne pesme (religiozno-moralistike) jo je Vuk razlikovao hrianske i mitoloke pesme; u ovu grupu spadaju i sljepake pesme 4. porodine pesme pealbarske, vojnike 5. ljubavne pesme. Najbrojnije su porodine i ljubavne, koje su najverovatnije i najmlae. Ljubavne su najraznovrsnije, jer ih ne suava mesto izvoenja i namena. 13. Kakav je Vukov odnos prema pesmama na mei i kakva je njihova savremena podela? Pesme na mei epsko lirske. One u kojima preovladava lirsko smestio je na kraju I knjige, u kojoj su enske, a one u kojima preovladava naracija na poetak II sa junakim. Kriterijumi ( odnos ) : duzhina, nacin izvodjenja, dominantna komponenta : emotivnost / narativnost. Savremena podela : 1. balade 2. romanse 3. novelistichke pesme o porodicnim odnosima 4. legende u stihu 5. bajke u stihu

14. Koji su Vukovi kriterijumi za podelu junakih pesama? Epiku, tj. muke ili junake pesme Vuk j podelio na: pesme starijih vremena, tj pesme junake najstarije one obuhvataju period do propasti samostalnih srednjevekovnih drava, do XV veka. Nalaze se u Vukovoj II knjizi; tu su i pesme koje obrauju razne motive, kao to je Zmija mladoenja, pa i one koje govore o ljudskoj rtvi (Zidanje Skadra dodue, nosioci radnje su poznati likovi, Mrnjaevii - Vukain, Ugljea, Gojko). Opevaju dogaaje i linosti iz feudalnog poretka koje narod nije voleo jer je bio eksplatisan od strane plemstva i crkve. To je i doba borbe protiv turskih osvajaa, to je i deo tema ovih pesama. Najraniji pomeni lica iz nae istorije odnose se na XII vek (Nemanja, sveti Sava). Znatno vei broj pesama odnosi se na linosti i dogaaje iz XIV veka: irok krug pesama o Marku Kraljeviu i o Kosovskom boju. Pesme s kraja II knjige odnose se na Jakie, ugarske vazale iz XV veka. 2. pesme srednjih vremena, tj. pesme junake srednjih vremena nalaze se u Vukovoj III knjizi. Odnose se na borbe hajduka i uskoka u XVI i XVII veku. esti junaci tih pesama su Starina Novak, Jankovi Stojan i starac Vujadin. U to doba prestao je otpor feudalaca protiv Turaka, a poeli su da se protiv njih bore ljudi iz naroda (hajduci i uskoci). 3. pesme najnovijih vremena, tj. pesme novijih vremena o vojevanju za slobodu. To su pesme o narodnim borbama za osloboenje Srbije i Crne gore od Turaka XVIII i s poetka XIX veka ( Poetak bune protiv dahija, Boj na Miaru, Rastanak Karaorija sa Srbijom). U ovim pesmama su istorijski dogaaji prikazani vernije nego u ostalim, i u njima su sauvana tana imena mesta i junaka. Starije pesme daju vie optih motiva o dogaajima, dok su novije hroniarske. Kriterijumi : hronoloshki i tematski ( grupisanje pesama prema dogadjaju ili junaku ) Tematski krugovi : Neistorijske pesme, Pretkosovski, Kosovski, Marko Kraljevic, Brankovici, Jakshitji, Crnojevici, Ugrishici + hrvatski banovi, O hajducima, O uskocima, Oslobodjenje Srbije i Crne Gore. 15. Prema kojim polazistima se mozhe klasifikovati narodna epska poezija? Savremana klasifikacija: 1. prema prirodi stiha ( osmeracka, epske bugarshtice, deseterachka) 2. prema stepenu istoricnosti i tipu stilizacije : motivske i hronicarske 3. prema hronoloshko-tematskuom polazistu ( tematski krugovi) Prema J Dereticu : 1. viteshka, feudalna epika 1.

2. odmetnicka, hajducka 3. granicarska 4. oslobodilacka 16. Kako je Vuk podelio narodne pripovetke i po kojim merilima? Merila: 1. Odnos izmedju fantastichnih i realistichnih elemenata 2. Duzina price 3. Udeo humora u prikazivanju junaka i razvoju radnje Podelio ih je na : mushke i zhenske + pripovetke na medji ( kombinacija elemenata ) 17. Kako glasi savremena klasifikacija narodnih pripovedaka? Basne i prie o ivotinjama, bajke, novele, aljive prie, anegdote i ratniko- patrijahalne anegdote, legendarne prie i skaske. 18. Uporedite Vukovu i savremenu podelu narodnih predanja. Vuk je predanja tampao u Rijeniku, uz poslovice i uz pojedine epske pesme. Nameravao je da izda knjigu u kojoj bi bila sakupljena predanja - ivot i obiaji naroda srpskog. Za potrebe izdavanja te knjige, Vuk je predanja klasifikovao tematski, po opisu: 1. vjerovanja u stvari kojih nema 2. o postanku gdekojih stvari 3. junaci i konji njihovi. U predanjima je drugaiji tip fantastike nego u bajkama. I sluaoci i pripovedai treba da veruju u istinitost kazivanja i zato se predanja zavravaju materijalnim dokazima za isprian dogaaj. Savremena podela (paralelna je Vukovoj): 1. Mitoloka i demonotoloka predanja zasnovana na ovekovom verovanju u natprirodna bia (zmajevi, vile...). 2. Etimoloka i eshatoloka predanja o postanku sveta, kosmosa, oveka, biljaka, ivotinja. Kada se govori o dogaajima posle smrti ili poljednjem vremenu (smak sveta, kataklizma) onda je re o eshatolokim predanjima. 3. Kulturno-istorijska predanja neka vrsta usmene istorije o junacima i dogaajima, zaviaju. Tee da sluaocu uliju divljenje prema precima. Istinitost (vremenske i prostorne odrednice): sve tri vrste predanja imaju izraenu crtu istinitosti, po emu se razlikuju od pripovedaka. Kaziva to naglaava stalno: Srbi pripovjedaju, priaju ljudi; tako je i u pripovetkama, dok kaziva predanja pria u prvom

licu, tj. on je bio prisutan. Da bi se naglasila istinitost mitolokih i demonolokih predanja koriste se vremenske i prostorne odrednice (no, tabuisana mesta). Istinitost se potvruje kod etiolokih i eshatolokih predanja - npr. nastanak mlenog puta, krtice i sl. time to znamo da postoje i vidimo i mleni put i krticu. 19. ta ini kratke govorne oblike? 1. Poslovice najee u sveanom tonu, u stihu ili u ritmikoj prozi. Stih je najee deseterac (4+6). To su saeto formulisana opaanja, prihvaena u tradiciji, a zasnovana na iskustvu generacija. Veina poslovica u deseterakom stihu je u stvari istrgnuta iz pesme i upotrebljava se kao samostalna tvorevina. Ipak, vie poslovica je u ritmiko sreenoj prozi. I narodne prie sadre poslovino kazane misli o ivotu koje su preuzete kao i stihovi pesama. Basne i aljive prie se esto saimaju u poslovice. Postoji takoe, i obratan postupak prvo je izreeno zapaanje u obliku poslovice, pa se proirilo u priu. Poslovice predstavljaju individualno stvaralatvo, jezgrovite zakljuke iz linog ili opteg ivota, iz knjievnosti, iz Biblije, iz staroorijentalne i grkorimske tradicije. Mogu izraavati opte prihvaene istine ili dvostruke poglede na istu pojavu. Mogu biti i iskustvo iz drugih istorijskih perioda ili iz odreene sredine. Izraavaju se najee pomou metaforike slike, a pouku otkriva tek prenosno znaenje Gvoe se kuje dok je vrue. One mogu i da utvrde stanje stvari Sve je dobro to se dobro svri, ili da budu delimino vaee pravilo Kad ovek tone i za vrelo gvoe se hvata. Najee su retrospektivne, a retko upravljene ka budunosti i tada ostaju samo preporuka, a ne zapovest. Tekoe, retko su u neposrednom imperativu Ispeci, pa reci. Poslovice se odnose na sve domene ljudskog ivota, gorkog i prijatnog iskustva, i ta moralna stanovita nisu uvek visoki moralni ideal; nekad su u vidu preporuke da se preivi Umiljato jagnje dvije ovce sisa. 2. Pitalice kratke usmene prozne forme sastavljene od uvodnog narativnog dela sa glagolom pitati i dijalokog dela: pitanja i odgovora. Narativni deo slui samo da uvede linost koja moe biti istorijska linost a ponekad i ivotinja. Pitalice se odlikuju humorom i poentom u odgovoru. Raspon humora je od obine ale do gorke satire. Prikazuju jedno zapaanje iz ivota, uobliavaju sliku naih naravi i istorijskih situacija. Mogu biti izvuene iz prie ili novele, ali su ipak prie ee saimane u pitalice. 3. Zagonetke misaone govorne igre enigmatine forme. Sastoje se iz metaforikog i alegorijskog opisa neke stvari ili pojma, u vidu pitanja, ije ime treba pogoditi. Odgovor je samo jedan i on je priznat u tradiciji.

4. 5. 6. 7.

Predmet zagonetki mogu biti najrazliitije stvari i pojave iz ivota ljudi: nebeska tela, godinja doba, pojave u prirodi, razne ivotinje, delovi oveijeg tela itd. Retko se ire u priu. Brzalice govorni izrazi za zabavu i vebu. Zasnivaju se na igri glasova i slogova tekih za izgovor. Brojalice stihovana, uglavnom besmislena kazivanja, kojima se razbrajaju uesnici u igri. Blagoslovi najee stihovane, dobronamerne elje koje se prenose u tradiciji. Javljalju se u poeziji gde imaju funkciju otkrivanja psiholokih i etikih odnosa meu likovima. Kletve ritmiki uobliene elje koje prizivaju zlo onome kome su upuene. Ima ih u lirskoj, epskoj poeziji i baladama.

21. Koji su drushtveno-istrojski procesi uticali na osobenosti narodne knjizevnosti Srba? Dolazak Slovena na Balkan ( kontakt izmedju kultura doshljaka i starosedeoca), primanje hrishcanstva u IX veku, cvrsta crkvena organizacija i uspostavljanje jakih feudalnih drzava Srbija, Bosna, Zeta, isprepletanost razlicitih uticaja i formiranja slojeva tradicije, kontakt medju kulturnim zonama, idealni uslovi za razvoj epike u patrijarhalnom drustvu, dodir usmene i pesmene njizevnosti. 22. Kako se mogu podeliti materijalni dokazi o starosti usmene knjizevnosti Srba? Svedocanstva o postojanju narodne poezije javlju se u tragovima od IV veka i mogu se pratiti na stranicama vizantijskih i grckih istoricara i hronika, u letopisima i putopisima stranaca. Prvi zapisi, pocev od XV veka, uklopleni su u delo renesansnih, baroknih pesnika, dok se od kraja XVII javljaju na terenima Dubrovnika i Primorja rukopisne pesnarice, mali zbornici narodnih pesama. ???????

23. Koje su osnovne odlike bugartica? B. su epske narodne pesme dugog stiha, najstariji poznat sloj srpskohrvatske usmene epike. Razmatranje njihovih osobenosti oteava nedostatak pouzdanih svedoanstava i zapisa. Najverovatnije se sam pojam moe povezati sa nainom pevanja stihova. Bugartice su se izvodile u osobenoj melodijskoj liniji, otegnutim pevanjem , tunim glasom. Stih je silabiki ili silabiko-tonski, broj slogova nije stalan kod, kod starijih bugartica kree se od 13 do 18, s tim to je najei petnaesterac, dok kod novijih preovlauje esnaesterac. Karakteristina pojava bugartikog stiha jeste refren, koji se javlja, iako ne uvek, posle svakog drugog stiha. U nekim zapisima bugartica refren je izostavljen ili ga nije ni bilo. Od opevanih dogaaja najvanije su dve bitke na Kosovu (1389. i 1448.), zatim bojevi kod Varne i na Krbavskom polju. Bugartice su manje narativne u nainu izlaganja

od deseterakih pesama, u njima se iznose vie oseanja nego dogaaji, lirsko preovlauje nad epskim.Veina bugartica je proeta oseajnou, vrlo esto s traginom notom. Nastale su u prvoj polovini XVIII u Dubrovniku. Tematski : zbivanja, junaci XIV i XV veka. 1. one koje pevaju o opshtim junacima. 3. one koje pevaju o lokalnim 24. Pretpostavke o znaenjima termina bugartice: Pretpostavljalo se da termin nastaje od latinskog naziva carmen vulgaris , kojim se obeleavalo pevanje prostog puka. Neki prouavaoci su pojam dovodili u vezu sa pesmama bugarskog naroda, mada se odrednica bugarin veoma dugo na junoslovenskom prostoru odnosila na stoare i pastire. Najverovatnije se sam pojam moe povezati sa sa nainom pevanja stihova. Bugartice su se izvodile u osobenoj melodijskoj liniji, otegnutim pevanjem , tunim glasom. Mada ne postoji ujednaen opis izvoenja, ve 1555/1556. podudara se oznaavanje tipinog pevanja bugartica, i to na razliitim prostorima, iz okoline Hvara i u Maarskoj. I Petar Hektorovi i Sebastijan Tipodi, nezavisno jedan od drugog, posvedoili su o srpskom nainu pevanja bugartica, pri emu je hvarski pesnik ostavio i notni zapis pesme koju je bugario ribar Nikola Zet. 25. Najstariji zapisi nae narodne poezije: - Prvi zapisani stihovi potiu iz 1497. godine u gradiu june Italije, u okviru sveanosti prireene u ast napuljske kraljice, doseljenici slovenski pevai pevali su na srpskom jeziku bugarticu o tamnovanju Sibinjanina Janka. Njenih prvih deset stihova zabeleio je italijanski pesnik Roero di Paienca, u svom spevu Balcino. - Krajem XV veka u Dubrovakom zborniku Nike Ranjine pojavljuju se zapisi istih usmenih lirskih pesama. - Hektorovic - Hanibal Lui u svojoj drami Robinja (pre 1553.) stavlja u prolog narodne lirske stihove. - Marin Dri u Skupu (1555-1556), belei stihove o devojci koja nee da se uda za starca. - Celovite zapise dveju epskih pesama i jedne balade zabeleio je 1555. pesnik Petar Hektorovi. - Juraj Barakovi u Vili Slovinki 1614, ostavlja zapis bugartice Majka Margarita. - Nikola Ohmuevi uz prepis Osmana tokom 1651,1653. i 1654. belei bugartice O pogiblji kralja Vladislava na Kosovu i Smrt Zmaja despota Vuka. - Petar Zrinski (oko 1663.) ostavlja zabeleenu Popevku od Svilojevia... -1878 Valtazar Bogishic na osnovu njegovog dela mozhe se pratiti kontinuitet razvitka narodne knjizevnosti -1925 otkriven Erlangenski rukopis

26. Tani naslovi i godine objavljivanja Vukovih zbirki narodnih umotvorina (zbirke pesama; zbirke pripovedaka): Vuk je skoro pola veka sabirao i izdavao nae narodne umotvorine: Mala prostonarodna slaveno serbska pjesnarica 1814; Narodna srpska pjesnarica, 1815; Srpske narodne pjesme (I-IV, Lajpciko izdanje, 1823-1833; I-IV Beko izdanje, 1841-1862); Srpske narodne poslovice i druge razline kao one u obiaj uzete rijei, 1834. Iz njegove bogate zaostavtine izdata je knjiga enskih pesama iz Hercegovine 1866, a zatim pet knjiga pesama u Dravnom izdanju (V-IX, 1897-1902) u kome je izdanje iz 1866. popunjeno enskim pesmama iz Vukovih rukopisa. 28.Sta obuhvata i zbog cega je znacajan za teorijska izucavanja Vukov racun o pesmama? Vukov racun o pesmama nalazi se na kraju njegove IV knjige. Obuhvata raspravu odnosu istorije i poezije ( Ne treba traziti istinite istorije ) i merila na osnovu kojeg je podelio junacke pesme po tematsko-hronoloskom principu. ???????? 29. Etape izdvojene u rekonstrukciji trajanja srpske narodne poezije? 1. Pocetni stadijum opevavanje konkretnih dogadjaja. Epska tehnika i stil su izgradjeni ali ne postji tematsko-idejno jezgro oko kojega bi se koncentrisalo vishe ( razlicitih) pesama. Osobena epska gronika bliska je istorijskom sloju iz kojeg se dobija podsticaj. 2. Faza obelezhena konstituisanju unutrashnjeg jedinstva izmedju veceg broja pesama. One se odnose na istog junaka ili dogadjaj, te se na osnovu niza varijanata mozaicno sklapaju tematski krugovi. Za ovakvu ideju potreban je odgovarajuci spoljasnji pokretac i zajednichka velika ideja od nacionalnog znacaja. 3. Formiranje epa kao velike org. celine. Drugi pristup na pochetku razvoja postavlja se sam ep, nakon chijeg raspadanja joosh uvek traju zasebni krugovi ( ciklusi ) 30. Odnos izmedju istorijske i epske stilizacije. Ilustrujte primerom. Konkretan istorijski dogadjaj moze posluziti kao podsticaj za nastanak pesme. ( V. Karadzic ne traba traziti istinite istorije ). Interesovanje kolektiva za odredjeni dogadjaj utice da se tokom vremena, udalje varijante od istorijskog polozaja i razvije citava mreza situacija, likova, koji nemaju uporiste u istoriji ( Jugovici ) . I razvrstavanje epskih biografija prate slicni procesi. Pesme mogu pratiti tacne istorijske pojedinosti ( Markov otac Vukasin ), ali najcheshce epski zhivot dobija niz internacionalnih motiva ( fantasticno poreklo), a neretko znaci i odstupanje od realne podloge ( Vuk Brankovic ). Istorija i poezija, 3 tipa veze : 1. protivrecene

2. poklapaju 3. jezgro na koje se pletu motivi Marko Kraljevi istorijska je injenica da je vladao posle svog oca Vukaina, bio je turski vazal u Prilepu. Ali njegova istorijska uloga ne odgova njegovoj izuzetno velikoj slavi (o njemu pevaju Srbi, Hrvati, Makedonci, Bugari). Motivi su oigledno rasprostranjeniji od istorije. Vuk Brankovi u poeziji je zapamen kao kosovski izdajnik to je istorijski netaan podatak, branio je Kosovo i svoje teritorije. Vukain u poeziji zapamen kao izrazito negativan lik, uzurpator kraljevstva, ak se za njega vezuje i motiv caroubice. U istoriji on je legitiman kralj, a motiv caroubice je istorijski nemogu zbog hronologije (nije mogao da ubije Uroa jer je poginuo 1371. u Marikoj bici). Despotica Jerina u poeziji je zbog stranog porekla dobila status negativnog junaka prokleta. Jugovii epski likovi koji nemaju podlogu u istoriji. 31. Elementi epske biografije Poreklo junaka je jedan od elemenata epske biografije. Junaci starijih vremena nastaju u braku izmeu smrtnika i fantastinih bia brak oveka i vile ili ene i zmaja to objanjava junakovu snagu (mitsko polazite): Vukain se eni vilom = Marko Kraljevi; Starina Novak se eni vilom = Grujica Novakovi; ena i zmaj = Zmaj Ognjeni Vuk; ena i zmaj = Relja Krilatica. Ovo je internacionalni sloj Ahil, Jason, Orfej. a) Odnos ujak sestri (starija vremena) : Momilo vojvoda je ujak Marka Kraljevia, a Marko je ujak Zmaj Ognjenomn Vuku; Sibinjanin Janko je ujak Sekuli. Izraena je jaina linije po majci. Retko je u starijim vremenima bitan odnos otac sin: Duan - Uro, Nemanja - Sveti Sava. b) Odnos otac sin (srednja vremena); naglaava se u imenu junaka: Starina Novak Grujica Novakovi; Janko od Kotara Stojan Jankovi. Za ovaj odnos bitna je tipizacija i stepen individualizacije. (33.) Epski atributi su junako oruje i konj. Junako oruje starijih vremena su: ma ili sablja, koplje, buzdovan, no, srednjih: ma, sablja i vatreno oruje, a novijih: vatreno oruje. Sablja se sama vadi iz korica kad je Marko uzme u ruke (ma kralja Artura). Junaki konji njihovo ponaanje signalizira opasnost za vlasnika-junaka; arac posrtanjem i suzom najavljuje Markovu smrt. Onesposobljavanje konja je put za savladavanje junaka: tek kad Vidosava sablju i konja Jabuila Momilovog onesposobi (krila mu spri), moe i njega samog. Miloa Obilia mogu ubiti jedino ako ga rastave od konja.

(31.) Individualizacija; opis junaka: fiziki opisi, svaki junak ima svoje atribute. Najdui opis junaka dat je u pesmi: Smrt vojvode Kaice. Opisi su najee pred megdan i pripreme za svadbu. Individualizacija junaka se postie njegovim fizikim opisom. Porodini odnosi do opisa odnosa junaka i lanova porodice se dolazi na osnovu vie pesama o junaku, retko samo u jednoj varijanti. Duhovna srodstva su vana neprikosnoveno je kumstvo, pobratimstvo. Bilo kakav kontakt meu pobratimoom i posestrinom je nemogu; to je kao krvno srodstvo. Toplica Milan i Kosani Ivan su pobratimi Miloa Obilia. Vukain i Duan su kumovi, kao i njihovi sinovi Marko i Uro. *Junak otac: uglavnom su to pozitivni odnosi (Nemanja Sveti Sava). Negativni: Vukain i Marko Kraljevi, Uro i Mrnjaevii, Vukain proklinje Marka jer je njegova odluka ije e biti carstvo pala na Uroa. *Junak majka: veoma je bitna uloga ene u patrijahalnoj porodici; odnos Marka Kraljevia i majke Jevrosime (Uro i Mrnjaevii, enidba Marka Kraljevia, Oranje Marka Kraljevia). Postoji i motiv majke krvnice (Nevera ljube Grujiine, Ban Milutin i Duka Hercegovac). *Junak brat: esto se razvija motiv o bratoubistvu (u neznanju: Predrag i Nenad). ena moe da podstie mua na bratoubistvo. Bratska sloga moe da izazove vilinsku zavist. Ideal bratske sloge imamo kod Jugovia. *Junak sestra: uvek su emotivno vezani. Brat je sestrin zatitnik, a sestra bi sve uinila za brata (Milica i Jugovii; sestra vojvode Momila kontrast je njegovoj nevernoj eni). *Junak ujak: najvei stepen idealizacije. *Junak ljuba: ona je uvek verna. Kada junak treba da nae nevestu, na snazi je formula: on trai za sebe devojku, ali i prijatelja za svoje roditelje - oba uslova moraju biti ispunjena. Vidosava zarad raskonog ivota izdaje Momila. Kada mu sazna za neverstvo uvek dolazi do direktnog suoavanja i mu e savladati ljubavnika. Preljubnicu stie kazna: rastrzanje konjima na repove, spaljivanje, vaenje oiju. Izuzetak je Banovi Strahinja, on svojoj eni prata. 32. Objasniti poreklo izuzetnih junaka Izmedju smrtnih i izuzetnih bica chovek + vila, zhena + zmaj. Na taj nacin se objashnjava junakova snaga. ( Pr. Vukasin + vila = Marko Kraljevic ). 33. Epski atributi + udeo. ???? Ne znam da li su ovo statichki epiteti? 34. Modeli junakih enidbi: Zavisno od epohe u kojoj junak ivi svoj istorijski ili epski ivot , ustaljuju se kompozicione sheme, razliite za junake starijih vremena do propasti carstva I gospodstva srpskog, I za junake srednjih vremena- hajduke I uskoke. U prvu grupu spadaju tzv. enidbe sa preprekama koje se kreu u srednjovekovnom junakom ambijentu. Do izraaja dolaze jae od mladoenje njegov zatonik (dever, zastupnik) I

svatovi. U ovu grupu spadaju enidbe veine srpskih srednjovekovnih vladara I epskih junaka(cara Duana, despota ura Brankovia, Sibinjanina Janka). Shema: 1. prosidba I prstenovanje; 2. uslovi koje postavlja tazbina s prikrivenom podvalom 3. otkrivanje podvale I prekraj postavljenih uslova; 4. svatovski pohod uz savlaivanje prepreka ili reavanje postavljenih zadataka 5. srean ishod. U drugu grupu spadaju pesme o enidbi jednog od junaka iz hajduke ili uskoke druine, otmicom isproene devojke. Kompoziciona shema: 1. odluka junaka da otme isproenu devojku (uz njen pristanak ili bez njega); 2. pozivanje I okupljanje uvenih junaka(koji ine ratniko-svatovsku povorku); 3. polazak svatova, putovanje kroz zasede; 4. susret I borba protivnikim taborom; 5. pobeda I venanje ( enidba bega Ljubovia, Grujice Novaka, od Zadra Todora). Odstupanja od ovakve kompozicije teku u nekoliko pravaca: ka proirivanju motivima iz prve grupe (isticanje junatva jednog junaka, samog mladoenje), ka kontaminaciji s temom otmice, s preoblaenjem I preruavanjem iz tree grupe; I ka uproavanju sheme, npr. otmicom devojke pomou lae trgovinom. Kompozicija. Zhendibe starijih vremena ( zhenidbe sa preprekama) : 1. prosidba i prstenovanje 2. uslovi koje postavlja tazbina sa prikrivenom prevarom 3. otkrivanje podvale i prekrshaj postavljenih uslova 4. pohod svatovske povorke 5. resavanje prepreka 6. srecan ishod Zhenidbe srednjih vremena: Junak otima devojku iz epske neprijateljske sredine cime taj postupak dobija obelezhje nacionalnog podviga. Srecan kraj krunisan prekrstavanjem turske devojke. Shema : 1.Odluka junaka da otme isproshenu devojku 2.Pozivanje i okupljanje poznatih junaka 3.Opis protivnicke povorke kao paralelni epski katalog junaka 4.Polazak svatova, putovanje kroz zasede 5.Susret i borba sa protivnicim taborom 6.Pobeda i veselje Junak se mozhe odluciti da : 1. sam ode po devojku 2. otmica sa preoblacenjem 3. mladicev boravak u devojcinoj kuci ili kao zatocenik ili kao izmecar. 1. 2. 3. 4. Odlazak po devojku Prerusavanje ili zarobljivanje Prepoznavanje, otmica, bekstvo Gonjenje i srecan kraj

35. Na osnovu kojih elemenata se moze izdvojiti tipologija epskih dvoboja? Megdan predstavlja centrali deo pesme. Ukljucen je u neki drugi internacionalni motiv. Dokaz junastva i mogucnost za sticanje epske slave. Protivnik je vazniji. On se paralelno opisuje sa epskim junakom. Pokrece radnu. Moze biti fantasticni i antropomorfni.. Protivnici su licni ili nacionalni. Takodje moduc je megdan sa nepoznatim srodnikom ( braca.. ). Zatocenik, zaticati onaj ko se bori umesto nekog. Zapocinje izazovom. Borba se vodi na konjima, kopljima, kad se padne sa konja buzdovanima prsa o prsa. Zavrsava se ubistvom jednog, dok drugi odlazi sa mesta dvoboja. Dramski sukob je u sredistu. Dele se na : 1. otvorene ( javne ) javna pobeda i siri znacaj 2. unutransnje neshto shto se ne vidi 3. nedovrshene odustajanje ( M.Kraljevic i Ljutica Bogdan ) 36. Navedite tipove smrti epskih junaka ??? 37. Elementi epske biografije Marka Kraljevia: On je najpopularniji epski junak srpskih pesama, a o njemu pevaju i pesme drugih okolnih naroda. Njegova istorijska uloga turskog vazala ne odgovara izuzetnoj lirskoj i epskoj slavi. Uostalom, starije pesme ne stavljaju u prvi plan njegove antiturske borbe (za razliku od, recimo, Oranja Kraljevia Marka). tavie, vrlo je jasno u tim pesmama da je on turski podanik. U pesmi Marko Kraljevi i Arapin (Vuk, II, 60) on se bori protiv odmetnika, crnog arapina, za sultanov raun (Markov odnos prema Turcima se u nekim pesmama relativizuje putem eufemizama; tako se on ponekad naziva sultanovim posinkom). U pesmama o Markovoj borbi sa Arapinom i Musom Kesedijom, dvojicom turskih odmetnika, sugerie se da je ba Marko jedini koji moe da rei problem i zato je neophodan sultanu (u drugoj od ovih pesama, sultan ga polumrtvog pouta iz tamnice da bi se borio protiv Muse (Vuk, II, 67); do tada je bio tri godine u tamnici). Narodne pesme ne pominju Marka meu kosovskim junacima. Nejasna je njegova istorijska uloga na Kosovu. U graenju epskog lika ima nejasnosti i nespojivosti u celinu; njegov brat Andrija nekada se pominje, a nekada ne. Najstarija epska pesma je upravo Marko Kraljevi i brat mu Andrija i u njoj vidimo prisutan internacionalni motiv Kain i Avelj (s obzirom na Markov visok drutveni status - otac mu je kralj Vukain, proces enidbe u pesmi enidba kralja Vukaina). Neobino je to ga majka Jevrosima tera da ore umesto da se bori sa Turcima (Vuk, II, 70). Taj zahtev je zapravo u funkciji jedne duhovite poente o neizbenosti Markove borbe sa Turcima. Za njega se vezuju i opte, internacionalne teme drugovanje sa natprirodnim biima (npr. vila od Vrvina), megdan sa crnim ratnicima (Arapima). Neprijatelji su mu Musa Kesedija, Ljutica Bogdan, Turci i Arapi. On ume i da uplai i da ubije boljeg od sebe. Njegov lik predmet je izrazite hiperbolizacije koja ne moe a da ne podseti na Bahtinovo shvatanje grotesknog.

Pesme kao to su Marko Kraljevi i Arapin i Marko Kraljevi i Musa Kesedija upravo daju sliku Marka kao sultanove jedine odbrane i uzdanice. Obe pesme imaju vrlo slinu strukturu. Prvo se pojavljuje odmetnik u funkciji nasilnika i porobljivia, koji je, inae, po pravilu dorastao i najveim junacima koji se bore za pravdu. U prvoj pesmi Marko se javlja u cariinonm snu, ali isprva odbija da izae na megdan Arapinu. Kree tek poto mu sama careva ki to zatrai - ispisano krvlju sa njenog obraza, alje mu pismo u kome ga zaklinje svetim Jovanom. U drugoj pesmi imamo internacionalni motiv o zarobljeniku i ve zaboravljenom junaku koji postaje careva uzdanica. Meutim, upravo ta poetna situacija zaboravljenog i utamnienog Marka postaje osnova za postupak hiperbolizacije na kome se temelji ostatak pesme. Prva Markova pojava sa kosom do zemlje i noktima za oranje, koji odmah po izlasku trai vina i rakije, mesa i hleba, zatim jo jedna hiperbola kree u bitku tek poto iscedi vodu iz same drenovine (Markova prekost prema kovau koji ga vrea i prema sestri Leke kapetana). Bitka je duga i ravnopravna, kao i u prvoj pesmi. Markovo priznanje da je ubio boljeg ima karakter moralnog podviga. Motiv sukoba ravnopravnih na vrlo specifian nain dat je u pesmi Marko Kraljevi i Ljutica Bogdan, u kojoj se ponire u psihologiju pojave straha kod glavnih junaka. Gotovo je duhovito njihovo izbegavanje direktnog sukoba. Doslednu sliku Markovog prkoenja Turcima imamo u pesmi Marko pije uz ramazan vino (pije vino zato to ga voli i nije mu bitno to je zabranjeno). Hiperbola je i sama duina Markovog ivota preko 300 godina. 38. Motivi oko Prvog kosovskog boja: Boj iz 1389. predstavlja omiljeni predmet pevanja I pripovedanja u epskim narodnim pesmama starijih vremena. Njegovu siejnu okosnicu nose dva osnovna motiva: podvig pozitivnog heroja (Milo Obili) I izdaja negativnog junaka ( Vuk Brankovi). Pesme koje se neposredno vezuju za samu bitku u Vukovoj zbirci obuhvataju: - Muratovu objavu rata knezu, poruku da se preda ili izae u boj. - Kneeva veera predstavlja dramsku scenu. Na njoj se okupljaju glavni junaci: Jug Bogdan, devet Jugovia, Vuk Brankovi, Milo Obili, Kosani Ivan I Toplica Milan.. na njoj se sustiu prethodna zbivanja I iznosi skica buduih. Knez izraava svoju sumnju u Miloevu vernost, a Milo, pravdajui se, otkriva klevetnika I izdajnika, kao I svoje namere da e ubiti turskog sultana. - Polazak u boj kao jedinstvena skupna slika ratnika na konjima dat je u pesmi Car Lazar I carica Milica.. - Boj kao centralni dogaaj dat je u tri nezavisna stilska postupkakoja se meusobno dopunjuju: 1. Sveznajui narator u vidu epskog kataloga uvodi u bitku jednog po jednog zapovednika sa njegovim ratnicima I prati ishod borbe (Propast carstva srpskog).

2. Glasnici daju retrospektivni izvetaj. Kao sastavni deo izvetaja o optoj pogibiji izdvaja se Miloev herojski in nasuprot Vukovom izdajstvu. 3. Sa slikom kosovskog razbojita susreu se neposredno posle bitke junaci legende (Kosovka devojka, Majka Jugovia, Musi Stefan). Dogaaji posle boja su vrsta epiloga, oseanje I seanje svih onih koji su ostali ivi Sie je upotpunjen I obradom mnogih internacionalnih motiva: sukob sestara oko prvenstva; oklevetan junak I zavet na podvig; veera pred (odluno) zbivanje; uhoenje neprijatelja; zavetovanje na dobroinstvo; zakasneli junak I sl. 39. Junaci pesama o Prvom kosovskom boju: (Grupisanje motiva oko pojedinih likova) Uz cara Lazara, Miloa Obilia, Vuka Brankovia, ovaj krug pesama obuhvata mnoge linosti, poznate iz istorije, a jo vie iz narodene tradicije: Musia Stevana, Toplicu Milana, Kosania Ivana, Sru Zlopogleu, Relju od Pazara, Banovi Strahinju, Juga Bogdana, devet Jugovia, caricu Milicu, majku Jugovia, Kosovku devojku I dr. Milo Obili Nosioci dogaaja povezani su na planu delanja, ponaanja i uvek tipskih odnosa: porodinih, pobratimskih, feudalnih. Likovi su povezani i na planu zajednike ideje, verskog i nacionalnog opredeljenja podvig Miloa Obilia motivisan je (npr.) feudalnim idealom vernosti vazala gospodaru, ali je produbljen idejom rtvovanja za slobodu naroda. Milo dva puta ispada mudriji od Lazara: prvi put u Zidanju Ravanice, kada upozorava na nailazak Turaka koji izjednaava sa poljednjim vremenom, i drugi put kada odbacuje Lazareve optube i predsakazuje stvarno zbivanje na Kosovu i pravog izdajnika. U narodnoj pesmi Miloevom podvigu prethodi dramski zaplet kneeva veera (fragment koji je Vuk zabeleio od svog oca) koji je projekcija buduih dogaaja; to je skup koji e obuhvatiti likove tih dogaaja i dati njihove odlike. Idejna osnova celog tog obrasca je Hristova veera, to znaajno pomae uvoenju lika izdajnika. Knez Lazar I Pesme prevashodno oblikuju epsku junaku biografiju kneza Lazara, poev od njegovog boravka na Duanovom dvoru i enidbe Milicom (enidba kralja Lazara, Vuk II, 32). To nije nimalo sluajno: Milicino poreklo direktno vodi do Stefana Nemanje (po njegovom najstarijem sinu Vukanu) i time se Lazar uvodi meu lanove srpske carske dinastije. On se shvata kao zakoniti produetak Nemanjia, ime se utvruje njegovo neprikosnoveno vladarsko pravo. Prema enidbi kralja Lazara

Milica je sestra Jugovia; to je nevesta koju je za Lazara odabrao sam car Duan. Istu funkciju pribavljanje legimiteta Lazaru kao nasledniku Nemanjia imaju i pesme o zidanju Ravanice. U pesmi Zidanje Ravanice carica Milica je ta koja prekoreva Lazara jer ne gradi zadubine, kao to su to inili Nemanjii (pritom navodi opsean katalog nemanjikih zadubina). Odgovor kralja Lazara na to je odluka o zidanju Ravanice. Tako se katalogu ktitora zadubina pridodaje i Lazarevo ime, a nemanjikim manastirima i Ravanica. Ove dve pesme takoe opisuju i pretkosovski period sa jasnim predskazanjem opasnosti koja se nadnosi nad Srbiju. Pojavljuju se protagonisti koji e igrati bitnu ulogu u boju Milo Obili i Jugovii. II Neposredno pre bitke Pesme koje se neposredno vezuju za samu bitku obuhvataju Muratovu izjavu rata knezu Lazaru; u jednom dubljem sluaju budue zbivanje na Kosovu postulirano je kao plod izbora, svesnog izbora kneza Lazara izmeu carstva nebeskog i zemaljskog (prvi deo Propasti carstva srpskoga). Zatim je tu Kneeva veera (fagment 50, II), zapravo jedna scena u kojoj se pojavljuju svi junaci Jug Bogdan, Jugovii, Vuk Brankovi, Milo Obili, Kosani Ivan i Toplica Milan. Ta dramska scena upuuje (prejudicira) na budua zbivanja; Miloev odgovor na Lazarevu optubu otkriva pravog izdajnika, ali i Miloevu nameru da ubije turskog sultana. Fragment 50/IV donosi izvetaj Kosani Ivana Milou o velikoj brojnosti turske vojske, kao i Miloevo raspitivanje o poloaju Muratovog atora, te ponavljanja zakletve. U Propasti carstva srpskoga imamo prieivanje srpske vojske. Polazak ratnika u bitku imamo u pesmi Car Lazar i carica Milica, i u pesmi o zakasnelom polasku usamljenog ratnika Musi Stefana (47). III Bitka Sam boj dat je u tri nezavisna stilska postupka koji se meusobno dopunjuju: sveznajui prpoveda u vidu epskog kataloga uvodi u bitku jednog po jednog zapovednika sa njegovim ratnicima (Propast carstva srpskoga); on daje i ishod borbe (V fragment) u formi retorikog pitanja: Koji ono dobar junak bee? I opet sledi epski katalog (Banovi Strahinja, Sra Zlopoglea, Boko Jugovi) 2. kada glasnici daju retrospektivan izvetaj dva vrana gavrana i sluga Milutin i Vladeta vojvoda (48). Po pravilu se Miloev herojski in stavlja nasuprot Vukovom izdajstvu 3. trei je sluaj kada se likovi neposredno nakon borbe susreu sa kosovskim bojitem (Kosovka devojka, majka Jugovia, Musi Stefan). Dogaaji posle boja imaju karakter epiloga, seanja i oseanja onih koji su ostali ivi, sve do njihove smrti. Posebnu temu ini Obretenije glave kneza Lazara (53), koja je neka vrsta zavretka kneeve epsko-poetske biografije. Siejnu osnovicu pesama o Kosovu ine dva osnovna motiva: 1. podvig pozitivnog junaka (Milo Obili) i 2. izdaja negativnog junaka (Vuk Brankovi). 1.

Prisutni su mnogi internacionalni motivi oklevetani junak i njegov zavet na podvig, veera pred odluujue zbivanje, uhoenje neprijatelja, zakasneli junak.

Vuk Brankovi Istorijski je bio najvei srpski velika svoga doba, uz kneza Lazara. Vrlo rasprostranjena usmena tradicija vezuje ga za kosovsku izdaju koja predstavlja sredinju temu njegove epske biografije. U idejnom obrascu kneeve veere koji je zasnovan na Hristovoj tajnoj veeri, Vuku Brankoviu pripala je uloga izdajnika. Izvetaji o samoj bici u pesmama kosovskog ciklusa, po pravilu se zavravaju poentom o Vukovoj krivici za srpski poraz (Car Lazar i carica Milica, Propast carstva srpskoga, Carica Milica i Vladeta vojvoda). Braa Jugovi Najsnaniju sliku odanosti brae Jugovia herojskoj etici vidimo u pesmi Car Lazar i carica Milica, u kojoj Boko i Vojin Jugovi odbacuju sestrinu molbu da ostanu u Kruevcu; oni vre ogreenje o obiajni kodeks u korist junakog principa odanosti otadbini i opredeljenja za nacionalne ideale. Jug Bogdan i Jugovii, inae istorijski nepoznati, imaju vanu ulogu u kosovskom mitu. Meutim, u nekim pesmama koje nisu strogo vezane za Kosovski boj, oni se pokazuju i kao oholi i gramzivi velikai (npr. Banovi Strahinja nee da potede svoju sestru, Banovu enu). Kosani Ivan i Toplica Milan Oni su takoe istorijski neindetifikovani. Objica su pobratimi Miloa Obilia. Kosani Ivan je taj koji daje, kao izvidnik, sjajnu sliku ogromne turske vojske na Kosovu, i koga Milo zaklinje da knezu Lazaru ne saopti kolika je stvarno turska sila (fragment 50/IV). Milo, Milan i Ivan su tri junaka koji daruju pre boja Kosovku devojku. Musi Stefan Pesma o njemu je specifina, jer se strah od kletve pretvara u linu tragediju. Ona je najdublje poniranje u psihu junaka, njegovo herojstvo je samo izvrenje onoga to junak osea kao moralnu nunost, izvrenje koje stoji izvan svake racionalnosti. Lazar je prokleo sve koji ne dou na Kosovo i Musi Stefan zna da mu je odlazak u boj dunost. No pre pije sa slugom. Ujutru, njegova ena moli slugu da ga ne budi jer je usnila straan san; sluga budi gospodara jer je to njegova dunost. Zajedno odlaze u boj i na putu sreu Kosovku devojku, koja im pria o krvavoj Sitnici prepunoj turskih kapa i srpskih klobuka; junaka i konja. Daruje je sa tri dukata. Odlazi, ubija tri turska ratnika i gine od etvrtog. Motiv zakasnelog junaka on ulazi u ve izgubljenu bitku da bi tako dokazao vernost dravi.

Banovi Strahinja Vuk je pesmu o Banovi Strahinji stavio u krug pesama o Kosovskoom boju (tj. onih koje boju prethode). Kosovskom krugu pesama ova pesma pripada samo po toponimima, imenu glavnog junaka. Tu je i isticanje turske vojske (fragment 50/IV), ija je funkcionalnost problematina. Pored Vukove varijante postoji i vei broj drugih varijanti koje se razlikuju od nje, pre svega kad je re o zavretku. U drugim varijantama (pa i u Bogiievoj istoimenoj bugartici) ena je kanjena smru. U Vukovoj varijanti koju je zapisao od starca Milije 1822. godine, Banovi Strahinja titi enu od gnevne brae. Ma koliko odudarao od usmene tradicije, taj postupak je u potpunom skladu sa idejom oblikovanja ojstvenog junaka u pesmi. Istorski nepoznat, jedan je od omiljenih epskih junaka iz plejade kosovskih ratnika. Lokalna predanja vezuju ga za razne krajeve. On je poseban lik jer njegovo ponaanje nije u skladu sa ustaljenim patrijahalnim epskim normama pratanje eni je neto to epski junak ne bi uinio (on je oenjen sestrom brae Jugovia, Jug Bogdan mu je tast). Postoji vie tumaenja: - prata radi tazbine (srodstvo po braku) - prata i raskida sa tazbinom. Razlog spora je u poslednja etiri stiha govora: Ne dam vau sestru pohariti, Bez vas bih je mogao stopiti, Al u stopit svu tazbinu moju, Nemam s kime ladno piti vino, No sam ljubi mojoj poklonio. Banovi Strahinja i deset Jugovia su kontrastni likovi. On ima i herojski moral i portvovanje. Pesme kosovskog ciklusa su sve povezane i nastavljaju se jedna na drugu; prerastanje ciklusa u ep. Narod je poraz srpske vojske na Kosovu hteo da opravda pronalazei razne uzroke. Uzeta su tri: 1. nadmonost turske vojske 2. boja volja 3. izdaja Vuka Brankovia. Prvi se potvruje pesmom Kosani Ivan uhodi Turke, a drugi i trei u Propast carstva srpskoga, dok se trei nalazi i u pesmi Carica Milica i Vladeta vojvoda. 40. Uporedite slicnosti i razlike pesama o prvom kosovskom boju u bugarshticama i Vukovoj zbirci. Uprkos uocljivim razlikama u leksici i razmeru epske pesme, nezavisno od vremena belezenja, podudaraju se u vise nivoa. Istovetna ili srodna tematika uoblicena je pomocu odgovarajucih modela i kompozicionih shema ( univerzalnih ) figura, i formula. Bliske

po sintagmatickom rasporedu segmenata, postupcima gradjenja dogadjaja i junaka, po osobenom okviru teksta, bugarstice i deseteracke varijante svedoce o kompleksu usmene tradicije i kontinuiteta epskog pesnistva. Pr. Djuradj Brankovic u bugarshticama slavni despot, kasnije onaj koji je poneo breme nevjere ??? valjda :P 41. Varijanta o Banovi Strahinji iz Vukove zbirke i starijeg zapisa: Pesmu Banovi Strahinja Vuk je hronoloki stavio u krug pesama koje prethode boju. Pored Vukove varijante postoji i vei broj drugih varijanti koje se razlikuju od nje, pre svega kad je re o zavretku. U drugim varijantama (pa i u Bogiievoj istoimenoj bugartici) ena je kanjena smru. U Vukovoj varijanti, koju je zapisao 1822. od starca Milije, Banovi Strahinja titi enu od gnevne brae. 42. Navedite osnovne anrovske odlike bajke/ basne, prie o ivotinjama, novele, aljive prie, legendarne prie, kategorije predanja/. 1. Basne i prie o ivotinjama uvek kratke i alegorijske; tu dimenziju nemaju prie o ivotinjama, koje su vie epizodine i po pitanju duine razvijenije. Svaka basna ima pouku. U priama o ivotinjama takoe se kazuju karakteristine osobine ivotinja, ali se pri tome ne misli na prikriveno prikazivanje ljudi, njihovih osobina i karakteristika, kao to je sluaj sa basnama. Bajke vrsta fantastinih pria (fantastike ima i u basnama i u priama o ivotinjama, ali se ogleda samo u tome to se izvesna svojstva pripisuju ivotinjama). Za bajke je karakteristina distanca kolektiva prema sadraju (koji i slualac i pripoveda smatraju neistinitim i nestvarnim). U bajci nije re o alegorijskom tipu fantastike, kao u basnama. Moglo bi se rei da se u bajci tei vraanju ustaljenog reda koji je u samom poetku poremeen. Junak i njegovi pomagai nastoje da povrate revnoteu koja je naruena i da isprave nepravdu nainjenu junaku koristei se svim sredstvima. Psiholoki razvoj junaka izostaje, a nema ni emotivnih doivljaja. Moe postojati samo doslovan fiziki preobraaj (npr. avoljev sluga). Svet bajki je jednodimenzionalan, stvarno i nestvarno se nalaze u istoj ravni. Kada junak dospe u donji svet, dolazi, obino, do inverzije, pa sve vidimo iz perspektive onog sveta (kao u avo i njegov egrt). Fantastinost prostora u bajkama ne postoji, postoji samo prelaz iz jednog u drugi svet kao fantastian. Junak bajke je maksimalno pokretljiv u prostoru, ali je ogranien linearnim vremenskim tokom. Bajka je u potpunosti zasnovana na konstantnoj kompozicionoj shemi, odabiru i kombinaciji odreenih motiva, ogranienom broju delokruga likova i formulnim izrazima. Postoje tri tipa formula u bajkama: Opte: zajednike za razliite rodove i vrste usmene knjievnosti Lokalne: funkcioniu samo u odreenoj pripovetci Formule anra: osobito uvodne i zavrne. U uvodu bajki iz Vukove zbirke nalazimo odrednicu mesta, vremena i nosilaca radnje. Kad je re o nosiocima radnje, svaki motivski krug, svaki tip, najavljuje se ve u uvodnoj formuli; ako je osnovni motiv zmija, mladoenja

2.

ili udnovato zaee, u uvodu e se pojaviti ena bez poroda, sticanje velikog blaga zapoee sluenjem siromanog seljaka kod bogataa itd. *Motivi: sve su bajke meusobno sline, kod svih naroda one obrauju iste ili sline motive mladi koji se nalazi pred tekim zadatkom; on je osporavana linost (najmlai brat; Zlatna jabuka i devet paunica). U nekim bajkama taj junak je siromaan mladi (retko devojka). Da bi reio zadatak junak mora da izae na kraj ne samo sa natprirodnim biima, ve i sa neprijateljstvom i mrnjom drugih ljudi. To zlo esto dolazi od najroenijih. U mnogim bajkama junak strada zbog svoje radoznalosti (ulazak u zabranjenu mu odaju). Pobedu nad natprirodnim udovitem junak postie tako to uz pomo nekog drugog lika (oteta sestra ili ena) sazna gde se krije snaga udovita. Samo u retkim sluajevima on ne postie pobedu svojom snagom (Adaja i carev sin). Pojavljuje se humoristika tendencija da bi se naruila ozbiljnost. udesni svet bajke se hiperbolizuje do grotesknih razmera, a zatim se razara tako da od bajke dobijamo njenu parodiju. 3. Novele muke pripovetke realistine sadrine, po strukturi sline bajkama. Tee zanimljivosti pa se esto dre neobinih i iznenadnih obrta. Lik novele je dinamian, menja se u okviru prie (nasuprot tehnici crno-belo u bajkama). U mnogome se pribliava aljivoj pripovetci. Ima ih mnogo manje od bajki i krae su. 4. aljive prie jednoepizodine prie (inae prerastaju u novelu), opisuju jedan dogaaj, jednu osobinu, daju jedan odgovor. Sve su aljive prie muke, tj. u njima nema nieg fantastinog i neverovatnog. Opisana situacija je smena i slikovita, a daje na kraju jednu iru ideju o ljudima, sredini, religiji itd. Likovi su tipizirani i dobijaju nacionalno obeleje u zavisnosti od regije u kojoj su nastale (kod Srba Era). 5. Anegdote i ratniko-patrijahalne anegdote kratke, duhovite prie o nekom zanimljivom i malo poznatom dogaaju iz ivota poznatih ljudi najrazliitije sadrine. Funkcija im se protee od zabavne do poune. Ratnikopatrijahalne su na granici anegdota i predanja. Karakteristine su za rodovskoplemenska ureenja (Crna gora, Hercegovina). One ne slue uveseljavanju ve osvetljavanju istorijskog perioda, linosti i deluju pouno. Poput epske pesme one se osnose na odreeno lice, uzdiu junatvo, etika poenta. Kratka slika dogaaja, bez opisa. 6. Legendarne prie i skaske vieepizodine, sa dosta udesnih elemenata, uvek religiozno obeleenih. Pouavaju i zabavljaju. Skaske etimoloka i eshatoloka predanja. elja pripovedaa je da nas upozna sa postankom naselja, obiaja, planina. U legendama uvek ima i poneto istine, npr. ime neke linosti ili naselja, ali je sama pria izmiljena. U njima ima i veliki broj izmiljenih linosti (zmajeva, vila, vukodlaka), pa je nekada teko odvojiti legendu od bajke.

44. Motivi u lirskim ljubavnim pesmama: Motivi po motivima ljubavne pesme su razliite, ali se najee peva o tipinim momentima ljubavi: o prvim susretima, sastancima, savlaivanju prepreka, do srenog ili traginog zavretka. Prvi susreti su uglavnom sluajni npr. 388 Nijesam ga nikad ni viela, nego jednom na vodi studenoj. Ljubavna oseanja bude se na ovim, prvim susretima, ree je re o nekom postupnom upoznavanju i zbliavanju (554). Izraavanje ljubavi je obino diskretno (baca venac cvea niz reku da ga odnese dragom) i esto posredno (devojka mladiu daje cvee) 331. esti su motivi devojinog razgovora sa konjem mladievim ili sa ogledalom (407, 425), a ljubav se izraava i preko pesme u kolu. Mnogo se peva i o enji posle prvog susreta (319, 359). U muslimanskim pesmama, po pitanju ove teme, ima vie senzualnosti i neposrednosti Porodine obaveze esta su prepreka ostvarivanju ljubavnih elja. est je sluaj da kada rodbina sazna za ljubav, veza bude osujeena, npr. Dragojlo i Smiljana devojina braa se ne slau sa njenim izborom. U nekim pesmama nalazimo i kletve. Maeha, po pravilu, ne eli sreu pastorki (Mara bjeljarica). Najpoznatija od svih ovih pesama je Nesrena devojka. Rastanku voljenih esto prethode zloslutni snovi (640). Rastanak obino nije jasno motivisan. Izgleda da je bilo vano opevati tugu izazvanu rastankom ili sam rastanak, a da je sve ostalo sporedno (Tuba na polje). Oko ovih tipinih momenata (susreti, enje, sastanci, rastanci, smetnje, slutnje) moe se grupisati najvei broj pesama. 45. Osnovne odlike lirsko-epskih pesama: U ovim pesmama se opeva neki dogaaj, ali sa puno oseanja. To su, kako Vuk kae, pesme na mei izmeu lirskih i epskih. U njima se prepliu dva elementa: narativnost i emotivnost. One u kojima preovladava lirsko Vuk je svrstao na kraj I knjige (one se vie pevaju), a one u kojima preovladava naracija na poetak II knjige (one se vie kazuju). Savremena klasifikacija lirsko-epskih pesama: 2. balada 3. romansa 4. legenda u stihu 5. bajka u stihu 6. novelistike teme u stihu (o porodinim odnosima) Vuk ih je nazivao baladinim narodnim pesmama i delio na: 1. Balade u njima se pria o nekom dogaaju ili o sudbini neke linosti, to je odlika epske poezije, ali je to prianje veoma ivo, dramatino, sa puno oseanja, a kraj najee tragian. Motivi su skoro uvek iz porodinog ivota: Hasanaginica, Smrt Omera i Merime, Jetrvica adamsko koleno (epsko-lirska), enidba Milia Barjaktara. 2. Romanse u njima je opevano veselo i sreno raspoloenje, ali sumorno i bolno oseanje, samo nikada takvo koje bi izraavalo tragian dogaaj kao u baladama. Romansi ima njavie meu ljubavnim pesmama, ali nisu retke

romanse ni sa porodinim motivima: Biljana platno belie, Stojan i Ljiljana (porodina).

You might also like