You are on page 1of 64

Beli slez veoma lekovita biljka Zbog svoje izuzetne lekovitosti, beli slez se vekovima koristi u narodnoj, ali

i i u savremenij medicini i farmaciji. U naim krajavima ima i drugih naziva za beli slez: dobri slez, pitomi slez, veliki slez... Smatra se da je beli slez poreklom sa prostora istone Evrope i zapadne Azije. Zbog svojih lekovitih osobina, uzgaja se u Evropi i Aziji, ali i u Americi i u Australiji. Kod nas ga najvie ima pored reka, na renim ostrvima i ritovima zbog toga to mu takvo zemljite i vlaga odgovaraju. Beli slez (Althaea officinalis) je viegodinja, aromatina i zeljasta biljka, koja izrasta do visine 1-2 metra. Biljka je obrasla gustim svilastim dlakama, listovi su spiralno poreani, srebrnobeliaste boje, a cvetovi su ruiasti. Zbog svojih lekovitih sastojaka, koriste se koren, stablo, listovi i cvetovi. Iz biljke se koristi sluz koji sadri dosta korisnih sastojaka. Hidrolizom se iz belog sleza dobijaju ksiloza, galaktoza i glikoza. Sastav Beli slez sadri mnoge korisne sastojke i supstance: asparagin betain biljna vlakna biljne masti eterina ulja invertni eer pektin saharozu skrob ugljene hidrate

fosfate Lekovito dejstvo Beli slez se koristi u sledeim sluajevima kao lek ili kao pomono sredstvo: akne alergije astma bolesti beike bolesti grla i nosa bronhitis gnojni irevi grevi u eludcu ekcem zanoktice zatvor infekcije polnih organa infekcije koe infekcije oiju jaanje imuniteta koprivnjaa kaalj i promuklost kijavica moe se koristiti kao diuretik nesanica

otvorene rane (obloge) pluni katar prevencija kod organa za varenje prehlade i grip problemi sa konim bolestima (obloge) protiv proliva problemi sa mokrenjem razne infekcija sinuzitis sindrom nadraenih creva spreavanje bubrenih bolesti tuberkuloza upale organa za disanje upale mokranih kanala upale eluca i creva upala debelog creva cistitis Korienje belog sleza kao lekovite biljke Listovi, cvetovi i koren se osue pa se po potrebi potope u hladnu ili mlaku vodu i onda se ta tenost koristi za pie ili premaze. Dugotrajno kuvanje umanjuje lekovita svojstva belom slezu. Veoma povoljno deluje na organizam kao aj u kombinaciji sa drugim lekovitim biljkama (kamilica, medunika, nana...)

Pored upotrebe u farmaciji i medicini, beli slez se koristi za spravljanje raznih slatkia, kao dodatak. Beli slez se najvie koristi za leenje disajnih organa (nos, grlo, plua...) kod dece, u vidu ajeva ili kapi za nos... Beli slez treba kupovati u apotekama ili prodavnicama u originalnom pakovanju ili od registrovanih prodavaca biljaka. Nain delovanja Iz navedenih podataka moe se zakljuiti da beli slez pomae kod mnogih zdravstvenih problema kao lekovit aj ili ulje za spravljanje obloga i premaza za kou. Naroito se pokazao kao delotvoran prilikom upala disajnih organa, problema sa organiam za varenje i protiv raznih konih bolesti. Za leenje trudnica ili veoma male dece ipak se treba konsultovati sa lekarom povodom primene belog sleza.

Beli slez (lat. Althaea officinalis) je viegodinja zeljasta biljka iz familije slezova (Malvaceae). Misli se da je beli slez poreklom iz zemalja oko Kaspijskog,Crnog i istonih obala Sredozemskog mora. Odatle se rairio ak u Australiju i Ameriku. U mnogim zemljama zapadne i srednje Evrope gaji se zbog korena, lista i cveta, koji se upotrebljavaju u medicini. U Srbiji ga najvie ima po renim ostrvima i ritovima pored Tise, Dunava, Save i drugih reka. Voli laku, duboku, vlanu zemlju, a najvie reni nanos, koji je povremeno poplavljen.

Crveni kantarion: Narodni naziv:kicica

Opis biljke: Stablo je cvrsto, gotovo cetvrtasto, golo, suplje, pri vrhu razgranato, visoko do 40 cm, a debelo je do 3 mm i narijetko obraslo sitnim listicima. Lisce je sitno, rijetko, naspramno, skoro sjedece, duguljasto-jajasto, do 4 cm dugacko, po rubu cijelo, golo, sjajno. Prizemno lisce poredano je unakrsno u prsljenove i jsedece. Cvetovi su slozeni u racvastu cvast na vrhu stabla i imaju lijevkastu, petozubu krunicuroza ili svijetle crvene boje. Kod stare i na suncu susene biljke cvjetovi su izblijedjeli. Cvjeta cijelog ljeta.

Staniste: Ne uspijeva bas svugdje, najvise po vlaznim brdskim i planinskim livadama, mjestimicno u ogromnim kolicinama, tako da se u ljeto mnogi sjenokosi rumene od iscvjetale kicice. U posljednje vrijeme ga je nesto teze pronaci na mjestima na kojima je ranije uspijevao,uzrok je zapustanje livada. Ljekoviti dio :biljka je vrlo gorka, a nije otrovna. Kicicu treba brati dok je u cvijetu, vezati u kitice i susiti u hladu. Malo je nsseg ljekovitog bilja koje ja tako mnogo i cesto upotrebljavam,kao i zuti kantarion. Deluje kao cist amarum slicno lincuri. Upotrebljava se u obliku vodenog ekstrakta, praska, vina i tinkture. Ulazi u sastav gorkih cajeva za stomak. otvaranje apetita, protiv smetnji u organima za varenje, protiv groznice, slabokrvnosti itd. Kicica ima vrlo sitno i plitko korenje, tako da cim se rukom uhvati, ona se iscupa i na taj nacin unisti.

Saznajte vie: Crveni kantarion http://slobodni.net/t6411/#ixzz2WGaTSHpa Glog: Jaa srce, smiruje nervozu . Radulovi | 27. oktobar 2012. 12:33 | Komentara: 1

Koristi se protiv sranih problema, nesanice, grenja materice

Dokazano je da glog poveava snagu sranog miia / Foto Thinkstock SRODNE VESTI

Med smanjuje otok

Trenja: Delotvornija od aspirina Svee prolene salate Lipa:Smiruje napetost i uva srce

Hibiskus lei groznicu Iako se u nekim zemljama glog gaji kao iva ograda, cvet i list od ove biljke jo od pre pola veka koriste se kao lek. Prema pisanom tragu dr Jovana Tucakova, i cvet i list mogu da pomognu u leenju nervoze, nesanice, guenja, sranih problema, protiv visokog krvnog pritiska. Takoe, pomau kod grenja materice i tonusa creva.

Poslednjih godina kod nas se prave lekovi od gloga, namenjeni pre svega ljudima koji imaju probleme sa srcem, onima sa slabim nervima i enama u predmenopauzi i u menopauzi. U narodnoj medicini posebno se isticalo blagotvorno dejstvo gloga na starako srce. Dokazano je da glog zaista poveava snagu sranog miia, poboljava provodljivost impulsa i smiruje lupanje srca. Dobri rezultati su postignuti i kod mlaih ljudi, posebno kod sranih nervoza. Na narod je vekovima koristio magijske postupke u leenju raznih bolesti. Kult glogovog drveta ouvan je do danas, pa je opstalo i verovanje da ovek koji je bolestan odnese kola od kukuruznog ili peninog brana do gloga i tamo ga okai uz rei: U glog ulog, a u telo odlog! Verovalo se da je ovo drvo zatitnik zdravlja i da ga se plae svi demoni i bolesti. Poznat je i obiaj Roma iz umadije koji su se na urevdan prieivali glogovim listom. Glog raste po ogoljenim, kamenitim i suvim mestima. Da bi se sauvala njegova lekovita svojstva, vano je znati ta, kako i kada brati. Do cvetova se dolazi kad je u cvatu polovina otvorena, a druga polovina jo u pupoljku. Treba uzbrati cele cvasti iskljuivo po suvom vremenu, jo bolje ako je sunan dan i staviti ih u korpe. U to tanjem sloju zatim ih suiti na promaji i ne prevrtati da se ne bi izlomile. Osuen cvet mora da se uva dobro zapakovan. List se bere mlad i sui kao i cvet, dok se plodovi ubiraju kad su potpuno zreli. Glog je, inae, trnovit, razgranat i otporan grm koji raste do etiri metra. Listovi su podeljeni u tri do pet renjeva i po obodu testerasti, a cvetovi beli, ree malo ruiasti sakupljeni u mirisne cvasti sline titu. Istie se mnotvom pranika crvene boje. Plod je okruglasta i malo duguljasta crvena, mesnata kotunica sa

jednom do tri semenke. U gloginjama ima masnog ulja, eera, limunske, vinske i drugih kiselina, dok kora sadri alkaloide. Za glog postoje i druga manje poznata imena kao to su beli glog, bela draa, beli trn, glogovka, otri trn, pasji trn, obanica... Na naim prostorima najrasprostranjeniji je beli glog, u ijem se plodu nalazi samo jedna semenka. Njegov cvet i list najee se beru i prodaju pod imenom crvenog gloga. Zbog svoje ve poznate lekovitosti, inostrano trite sve vie je zainteresovano da iz nae zemlje uveze velike koliine cveta i lista gloga. U svetu, kao to se zna, ljudi se poslednjih decenija okreu prirodnim putevima izleenja, a tu je, ini se, glog postao nezaobilazan. Ukoliko ste se opredelili da pronaete lek u aju od gloga za neku svoju boljku, treba da znate da dua i svakodnevna upotreba moe da izazove muninu, pa ak i trovanje. Preporuuje se da se posle pet do sedam dana leenja ajem napravi pauza od dva-tri dana. Podrazumeva se, naravno, da pacijent za sve vreme terapije mora biti pod nadzorom lekara ili fitoterapeuta.

RECEPTI Zaustavite aritmije Za spreavanje nepravilnost u ritmu sranih otkucaja, po receptu dr Jovana Tucakova, sami napravite lek. Tri do pet puta dnevno pre jela na kocku eera nakapati po 15 kapi tinkture (20 g na 100 g alkohola) od cveta i lista gloga. Za isti poremeaj preporuuje se i pet kapi tinkture (20 g na 100 g alkohola) od zdrobljenih gloginja. Moete da napravite i aj tako to ete jednu kaiku cveta gloga preliti aom kljuale vode. Ostaviti da odstoji dva sata, procediti i piti u dve doze pre jela. Ako imate usporen rad srca Uzmite po 50 g cveta i lista gloga i lista matinjaka. Pomeati, dve kaike ove meavine preliti sa tri decilitra kljuale vode. Poklopiti posudu i ostaviti dva sata da odstoji. Procediti i piti aj u toku dana pre jela. Pobedite arteriosklerozu i pritisak

Odvojite po 25 g gloga, belog luka, rastavia i imele. Od dve kaike ove smee pravi se aj tako to se popari sa tri decilitra kljuale vode, poklopi i posle dva sata procedi. Napraviti aj i pijte dva puta u toku dana pre jela. Za ove bolesti moe da se koristi i meavina od 20 g cveta gloga i kamilice, maslinovog lista, imele i belog luka.

Lincura protiv problema sa varenjem

Dragan Cvetkovi 19.01.2010. Kao lekovita biljka, lincura se vekovima koristi u narodnoj medicini, ali se njena lekovita svojstva primenjuju i u savremenoj medicini. U naim krajavima lincura se zove i srdaica ili trava od srca, gencijana koutnik, licijan, lecijan, ravet, ravan... Ranije se lincura koristila kao odlian lek protiv kuge. Poznato je da su lincuru kao lek koristili i Iliri. Zbog lekovitih osobina (i popularnosti), u naim krajevima je ranijih godina lincura nemilosrdno eksploatisana kao lekovita trava, tako da je u nekim krajevima postala retkost. Zbog toga je lincura u naim krajevima i susednim zemljama zakonom zatiena kako bi se ouvala. Za potrebe prerade lincura se u novije vreme uzgaja u batama, ali i na livadama kao industrijsko bilje. Kod nas je najvie ima u brdima, planinskim panjacima ili pored grmlja. Lincura (Gentiana lutea) je viegodinja biljka koja izrasta do oko jednog metra. Stabiljka je okrugla i uplja, sa svetloutim cvetovima, dok je koren razgranat i dugaak. Zbog lekovitih sastojaka koristi se suen koren (ceo, komadii ili mleveni prah od korena). Koren je gorkog oporog ukusa, a u veim koliinama, zbog prevelike gorine, moe koditi organizmu. Sastav Lincura sadri sledee lekovite supstance:

alkaloide gentanine biljna vlakna biljne masti biljna ulja gentizin glikozide gumu enzime eterina ulja mineralne soli pektin tanine trisaharide heterozide eere Lekovito dejstvo Lincura se koristi u sledeim sluajevima kao lek ili kao pomona terapija: bolovi u bubrzima bolovi u elucu bolovi u stomaku bronhitis gasovi u stomaku goruica

grevi u elucu zatvor infekcije koe (obloge) kaalj i kijavica kuga muka u stomaku moe se koristiti kao diuretik nadimanje nesvestica otvorene rane (obloge i ispiranje) pad imuniteta PMS i menstrualni bolovi pritisak u elucu protiv groznice problemi sa varenjem problemi sa unom kesom problemi sa jetrom razne infekcija sinuzitis sindrom nadraenih creva smanjenje apetita spreava razvoj mikroorganizama upale eluca i creva

upala vena hematomi (za modrice i podlive kao oblog) hemoroidi (aj za premaz i obloge) Korienje lincure kao lekovite biljke Koren se osui pa se po potrebi secka ili melje u prah, a od njega se spravljaju ajevi ili premazi; pored toga, dodaje se u vino ili rakiju. Lincura je lekovita, ali u manjim koliinama. Pored upotrebe u farmaciji i medicini, koristi se kao dodatak ajevima ili dodatak vinu ili rakiji (za probleme sa organima za varenje). Lincura se najvie koristi za leenje organa za varenje (stimulie rad eluca i pranjenje ui), ili kao obloga za uklanjanje hematoma (modrica i podliva). Nain delovanja Na osnovu narodnih iskustava i savremenih prouavanja moe se zaljuiti da lincura povoljno deluje na organizam i protiv mnogih zdravstvenih tegoba. Ipak se pre upotrebe treba konsultovati sa strunim licima i naroito voditi rauna o tome da se ne pretera sa jakim ajevima ili prevelikim koliinama korena lincure pri spravljanju lekovitih napitaka i premaza. Lincura se ne preporuuje trudnicama, osobama sa povienim krvnim pritiskom, kao ni osobama koje imaju sklonost ka krvarenju iz nosa ili eluca. Kantarion ,

: : : : Plantae Magnoliophyta Magnoliopsida Theales (Guttiferales)

: Hypericaceae : : Hypericum H. perforatum

Hypericum perforatum L. Kantarion (kantarijon, bogorodina trava, gospino zelje, sentjanzovka, sentjanzevka ili lat. Hypericum perforatum) viegodinja zeljasta biljka iz istoimene porodice (Hypericaceae).

[] 1 Opis biljke 2 Lekovita svojstva 3 Interakcija sa lekovima 4 Izvori Opis biljke [] Kantarion je viegodinja zeljasta biljka sa razgranatim korenom. Stabljika je uspravna, gola, visine od 20 do 100 cm. Cvetovi su uti, dok je plod bradaviasta aura. Cveta od maja do septembra. Uslovi za ivot: Zemljita srednje bogata hranljivim materijama , umereno topla i umereno svetla stanita. Stanite: Predeli umerene i suptropske klime irom sveta. Sastav biljke: hipericin, pseudohipericin, izohipericin ( u cvastima), hiperozid, kvercetin, rutin, kvercitrin, biapigenin, amentoflavon, kateh in, epikatehin,hlorogenska kiselina, kafena kiselina, hiperflorin, karotenoidi, steroli, leukoantocijani, etarsko ulje. Lekovita svojstva [] Kantarion se koristi kao antidepresiv, sedativ, antibiotik, koristi se spolja i iznutra. Aktivna supstanca je hiperflorin. Ekstrakt kantariona povisuje koncentracijuneurotransmitera serotonina i noradrenalina na sinapsama. Kantarion ovo ulje (Oleum hyperici) je nairoko poznato i koristi se za ublaavanje i leenje opekotina. Dobija se prelivanjem (maceracijom) sveih cvetova kantariona maslinovim uljem. Antidepresivno dejstvo je poznavao ve u srednjem veku Paracelzus, a kolska medicina ga je 70-tih godina prolog veka potvrdila. Kae se da kantarion koji

cveta u sred leta skuplja suneve zrake da bi ih ljudima dao za vreme tamnih meseci. Interakcija sa lekovima [] Treba biti oprezan pri korienju ove biljke jer interaguje sa velikim brojem lekova. Na neke lekove deluje poveavanjem metabolizma i brzine izbacivanja tih lekova, ime se smanjuje njihova koncentracija u plazmi krvi, i samim tim i njihovo dejstvo. Tu spadaju grupe lekova: benzodiazepini(za smirenje i anksioznost); antiretroviralni lekovi; hormonski kontraceptivi; imunosupresanti; antiaritmici, beta-blokatori i blokatori kalcijumovih kanala (lekovi za srce i pritisak); statini (za smanjivanje holesterola i trigicerida). Takoe deluje i na pojedinane lekove kao to su digoksin, metadon, omerazol, fenobarbital, teofilin, varfarin, levodopa i drugi.[1] Sa lekovima koji deluju na centralni nervni sistem interakcija moe biti opasna po ivot. Tu spadaju antidepresivi, opijati ukljuujui tramadol, stimulansi, litijum i drugi.[2] Smreka (lat. Juniperus communis), biljka iz porodice Cupressaceae, zbog njene iroke upotrebe, poznata je jo pod imenima: borovac, brin, brina, crna smreka, crna smrekinja, kleka, klekinja, smrika, smra, venja. Sadraj

[sakrij] 1 Rasprostranjenost 2 Karakteristike 3 Upotreba 4 Narodno vjerovanje Rasprostranjenost [uredi] Rasprostranjenost smreke je od sjeverne Amerike, preko junog Grenlanda, Evrope, sjeverne Afrike do istone Azije. Raste po klisurastom neplodnom tlu i bjelogorinim i cmogorinim umama. esto se nalazi u velikim grupama na kamenitoj, krakoj podlozi - od primorskog podruja do brdskih i planinskih predjela. Raste na sunanim, suhim mjestima, na krenjakom bogatom tlu. Karakteristike [uredi] Smreka ili borovac raste kao grm. Obzirom na veliinu, oblik, rast i oblik iglica, smreka je vrlo promjenljiva biljka. Igliasti listovi stoje po tri u prljenu. U poetku su svijetlozelene boje, a poslije potamne. S gornje strane lista nalazi se plavkasto-bijela crta. Listovi su dugaki 8 do 10 mm. Muki cvjetovi su uti i nalik klasu, a enski su cvjetovi eeri s izgledom boba. Plod je crna, modrikastim prahom posuta bobica, to dozrijeva tek druge godine u jesen. Svi dijelovi smreke ili borovca imaju fini aromatian miris. Plodovi su gorko-slatkog okusa, a iglice gorke i smolaste. Upotreba [uredi] Smreka je zain prisutan u evropskoj kuhinji, naroito u kuhinji alpskih zemalja. Njome se zainjaju jela od kiselog kupusa i meso, naroito divlja. Dobro se kombinuje s biberom, majoranom i lovorom, ali i voem. Mnogostruka je ljekovitost smreke ili borovca.

aj od plodova jaa ivce i eludac, isti krv, odvodi otrovne plinove, a s mokraom i loe sokove, izaziva znojenje, lijei vodenu i bubrenu bolest, isti jetru, drobi i odvaja kamence i pijesak iz ui, bubrega, mokranog mjehura. Ipak se ne preporuuje osobama slabih bubrega i trudnicama. Odlino lijei bijeli cvijet, a preporuuje se za lijeenje plunih bolesti, osobito astme. Mladi vrci kuhani u mlijeku lijee kostobolju, reumatizam, iijas, skorbut, vodenu bolest, ivanu rastrojenost i dr. Za lijek se beru plodovi, iglice, vrkovi granica i samo drvo. Nakon to se plodovi uberu, sue se u tankom sloju na suhom i zranom mjestu. Plod smreke ili borovice ne smije se suiti na suncu i umjetnoj toplini. Drvo smreke koristi u proizvodnji sitnog namjetaja i za rezbarenje, zbog lijepih boja drveta, koje se od svijetloute, pri kori, mijenjaju u crvenosmeu u sredini. Kamilica - lek od davnina

Kamilica (Matricaria chamomilla) je jedna od najstarijih i najpoznatijih lekovitih biljaka. Koristila se i jo uvek se koristi protiv mnogih bolova, tegoba, upala i infekcija. Najee se koristi cvet kamilice za spravljanje ajeva, ali se koriste i drugi delovi biljke. Sastojci kamilice koriste se za kupke, za proizvodnju raznih lekova, ali i u kozmetike svrhe. Vrste kamilice Pored osnovne vrste kamilice, poznate su jo i rimska kamilica i nemaka ili divlja kamilica. Sastav

Kamilica sadri mnogo korisnih sastojaka koji se koriste za spravljanje eterinih ulja ili ajeva. Korienje Kamilica se najee koristi u suenom stanju, i to najvie cvet i list. Koristi se kao dodatak jelima, za spremanje ajeva, za inhalaciju, za pripravljanje eterinih ulja, za kupke i spravljanje obloga i kao dodatak kozmetikim preparatima. Dejstvo Kamilica ima antiseptiko, antibakterijsko, antivirusno i fungicidno dejstvo (protiv gljivica), tako da je veoma efikasna u spreavanju i leenju brojnih infekcija. Kamilica sadri lekovite sastojake pa se zato koristi se za leenje mnogih bolesti i tegoba: akne alergije na hranu alergijski rinitis anksioznost artritis astma bolesti zuba i usne duplje bolesti desni bolesti disajnih puteva bolovi u leima (obloge) bolovi u stomaku (obloge) bronhitis gastritis

gasovi u stomaku gljivine kone infekcije grevi u nogama grevi u stomaku gubitak polnog nagona dermatitis depresija divertikuloza ekcem enteritis zapuen nos infekcije vagine i mokranih puteva kone bolesti kolitis koprivnjaa menstrualne tegobe mamurluk modrice munina munina u trudnoi nadimanje nadraena creva nervoza

nesanica oboljenje materice opadanje kose opekotine (oblog) osip osip od pelena poviena temperatura problemi sa varenjem problemi sa sluhom od zapuenog nosa proliv regulie rad mokranih puteva regulie rad organa za varenje svrab stres suvoa koe tegobe sa unom kesom upale miia upala karlice Pristupanost Kamilica se moe veoma lako nabaviti a od nje se mogu spravljati ejevi ili obloge. U prodaji se moe nai dosta kozmetikih preparata na bazi kamilice i oni su veoma pogodni za negu koe.

Prilikom branja kamilice, treba uzimati biljke za koje ste potpuno sigurni, jer ima dosta slinih biljaka koje vam nee pomoi ni u kakvoj terapiji a neke mogu ak biti i tetne. Kamilicu treba kupovati od poznatih dobavljaa ili kao proverene ajeve u kesicama ili rasutom stanju. Kamilica se moe nabaviti u skoro svakoj prodavnici, apoteci ili biljnoj apoteci. Ukoliko niste sigurni da li vam kamilica u nekom obliku moe pomoi, posavetujte se sa strunjacima (lekar, farmaceut, registrovani travar...). Trnina ? Trnina

plodovi Status zatite Sistematika

Carstvo: Divizija: Razred: Red: Porodica:

Biljke Magnoliophyta Magnoliopsida Rosales Rosaceae

Potporodica: Prunoideae Rod: Prunus

Podruje ivota Trnina ili crni trn (Prunus spinosa) ponekad i nazivana trnjina, trnula, trnavka, trn, crni trn, divlja ljiva maja ljiva) je vrsta roda Prunus (Maloideae, Rosaceae). Raste uglavno po panjacima ili rubovma uma ili ponekad kao gusto razgranat grm s trnovitim ograncima. Raste u gotovo cijeloj Europi i dijelovima sjeverne Afrike. Stablo ima vijek do oko 40 godina. Visine je izmedu jednog do pet metara a u rijetkim sluajevima, i do 6 m visine. Razmjerno maleni listovi su velicine od 2 do 4 centimetra. Sitni bijeli cvjetovi cvatu u travnju i svibnju. Trnina posjeduje tamnu koru, koja se cijepa u poodmakloj dobi u uskim trakama. Kore grana su crvenkasto smee boje. Plodovi trnine poinju dozrijevati u kolovozu i tada postaju plavkastocrno okrugla kotunica promjera izmedu 1 do 1,5 centimetara. Divlje ljive su vrlo kisele i gorke - sve dok ih "opari" prvi mraz. Nakon mraza postaju ukusnije. U prosincu su najukusniji. Trn se smatra pretkom ljiva. Pripisuju joj se brojna ljekovita svojstva.

AGLAC (Primula officinalis)

Narodna imena su jo: jagorevina, jagorika, jaglika, galina, kljuarica, proljetni jaglac, visoki jaglac, alpski jaglac, jaglac rani, pramalie, sunace. Zlatnouti cvjetovi ove vrste jaglaca miriu ugodno poput meda, tvore titast cvat koji se nalazi na 10 - 20 cm visokoj stabljici i koji se die iz sredine rozete listova. Nalazimo ga na brdskim livadama, planinskim i pretplaninskim predjelima. Jako rasprostranjeni "visoki jaglac" (Primula elatior), koji raste skoro na svim livadama, rubovima uma i ispod grmlja nosi na svojoj visokoj stabljici svjetlouti titasti cvat slaba mirisa. Po ljekovitoj je snazi ravan ve opisanom ljekovitom jaglacu i moemo ga jednako koristiti. Trea vrsta, alpski jaglac (Primula auricula), alpska je biljka strogo zatiena i ne smijemo ju brati. Beremo cijeli gornji titasti cvat. Svojom sposobnou proiavanja krvi odstranjuje iz tijela sve otrove koji prouzrokuju glht i reumatska oboljenja. aj od jaglaca je osim toga odlino sredstvo za jaanje ivaca i srca, ublaava migrenu i glavobolje uslijed nervoze, odlino djeluje kod upale sranoga miia, vodene bolesti i kod naginjanja modanom udaru. Uvarak korijenja, pomijean s medom, odlian je aj za bubrege koji pomae u odstranjivanju kamenaca u mjehuru. Za ienje krvi preporuujem sljedei proljetni aj: 50 g jaglaca, 50 g mladica bazge, 15 g koprivinih listova, 15 g maslakova korijena. Vrhom punu ajnu liicu ove mjeavine oparimo s 1/4 litre vode i ostavimo da odstoji tri minute. Pijemo tijekom dana u gutljajima dvije

alice aja eventualno zaslaena s neto meda. (Pod mladicama bazge podrazumijevamo mlade, upravo propupale proljetne pupoljke.) Jako dobar aj protiv nesanice: 50 g jaglaca, 25 g cvjetova lavande, 10g Gospine trave, 15 g plodova hmelja, 5 g odoljenova korijena. Vrhom punu ajnu liicu ove mjeavine oparimo s 1/4 litre vode i ostavimo da stoji tri minute. aj pijemo jako vru, u gutljajima, neposredno prije spavanja. Po elji moemo zasladrti s malo meda. Odlino sredstvo protiv sranih tegoba je jaglaevo vino koje u proljee moemo sami pripraviti. Dvolitrenu bocu do grla rastresito napunimo sa svjeim cvjetovima jaglaca (Cijeli titasti cvat) i prelijemo s prirodnim bijelim vinom. Cvjetovi moraju biti prekriveni s vinom. Bocu ostavimo 14 dana na suncu lagano zaepljenu. Kod sranih tegoba popijemo gutljaj toga vina, srani bolesnici mogu na dan uzeti do tri pune velike lice. NAINI UPORABE ajni oparak: Jednu vrhom punu ajnu liicu bilja stavimo na 1/4 litre vode, oparimo i ostavimo da kratko odstoji. Bazga kao lijek Najvie se povezuje s bolestima respiratornog sustava, ali i jaa imunitet, korisna je za probavu i urinarni trakt, isti od toksina. Prouite njena ljekovita svojstva, a potom iskuajte recepte nae ajurvedske suradnice za aj, parne kupke, obloge...

Bazga, zova, baza, bazgovina, crna bazga, zovika, aptovina, bujad, aptika... neka su od narodnih imena biljke koja u proljee zabijeli i snano zamirie kako bi nas pozvala na branje svojih ljekovitih cvjetova. Godinama pripremam sok od bazge. Mnogo prije negoli sam krenula izuavati prirodne metode lijeenja, bila sam zaljubljena u njen osvjeavajui i ugodan okus, a tek sam kasnije imala sreu uiti i o ljekovitosti. Bazga je predivan cvijet. irok, poput dlana otvoren, skriva stotine sitnih cvjetova intenzivne bjeline to lee na grmu koji moe narasti i do nekoliko metara visine u podrujima uma, umskih rubova i vlanijih, suncem osvijetljenih stanita. to se sve moe iskoristiti? Iako se najvie govori o ljekovitosti bazgina cvijeta, bolji e poznavaoci ljekovita bilja isticati njen plod, ali i s oprezom uvijek napominjati kako se moe, ali samo znalac, okoristiti i korom i listom i plodom. Dok se u proljee beru cvjetovi, a plodovi i kora sakuplja ujesen, lie moemo brati tijekom cijelog perioda vegetacije, ali samo ono posve razvijeno. Njena ljekovitost

eljezo, natrij, kalij, eterina ulja, tanin, vitamin C, vitamini B i A... neki su od ljekovitih sastojaka prelijepe biljke ija kora i list sadre alkaloid sambunigirin i purgativne smole. Ne moramo otii u daleku prolost da bismo saznali kako su jo nae bake bazgom lijeile gripu, prehladu, virozu, groznicu, zaepljenja sinusa...

Dobro su znale za njeno svojstvo izazivanja znojenja koje je, gledajui ajurvedski, iznimno korisno jer pomae uklanjanju toksina iz tijela te se na taj nain, biljnim moima potpomognut, ovjek lake oporavlja i izbacuje iz sebe otrovne tvari. Zbog tog joj se svojstva priklonite u poetnim stadijima gripe, prehlada ili viroze. Bazgu povezujemo najvie s bolestima respiratornog sustava. Bronhitis, astma, kaalj, guenje u prsima, poetni stadiji upale plua, upale i infekcije grla... samo su neke od bolesti i stanja kojima pomae njena ljekovitost. Koristi se kao biljni lijek za poticanje imunolokog sustava, a kao i veina bobiastih ljekovitih biljaka, izvor je antioksidansa. Bazga je blagi laksativ pa ju je preporueno uzimati kod crijevnih i probavnih poremeaja, a ugodna je okusa, to posebno cijene djeca. Njena diuretika svojstva gode radu naih bubrega i urinarnog trakta. Doziranje esto je u obliku tinkture, tekueg ekstrakta, pastila, sirupa, kapsula. Kao i kod bilo kojeg lijeka ili biljnog dodatka, slijedite upute lijenika ili ispisane doze na etiketama proizvoda. aj od cvjetova bazge: 3-5 grama suhih cvjetova prelijte s 250 ml (1 alica) kipue vode. Ostavite da odstoji 10 - 15 minuta. Ovaj aj potie znojenje i uinkovit je kod lijeenja viroza, gripa i prehlade. Parna kupka: Prelijete s 400 ml vrue vode 1 ajnu lica suhog cvijeta bazge i 1 licu suhog cvijeta kamilice. Pustite da odstoji 10-ak minuta. Pokrijte se tkaninom, parite i inhalirajte. Ovaj postupak uinkovit je kod svih respiratornih oboljenja, nakupljene sluzi, sinusnih upala kao i infekcija te upale grla. Povoljno djeluje na kou te umiruje oi. Oblozi od listova: Svjee listove usitnite, omotajte ih gazom i stavljajte kao oblog na bolna mjesta. Lie je djelotvorno i kao oblog za hemoroide.

Potencijalne nuspojave: Svjea biljka je otrovna i ne smije se konzumirati bez kuhanja. Sirove bobice su jestive, no mogu izazvati muninu i povraanje. Zabranjena je trudnicama i dojiljama.

Maslaak Ovo je glavno znaenje pojma Maslaak. Za druga znaenja, pogledajte Meunarodni festival djejih kazalita Maslaak.

? Maslaak

Ilustracija dijelova maslaka (Taraxacum officinale)

Status zatite Sistematika Carstvo: Plantae Divizija: Magnoliophyta Razred: Red: Magnoliopsida Asterales

Porodica: Asteraceae Rod: Taraxacum Weber ex F.H.Wigg., 1780

Podruje ivota vrste T. officinale (syn. T. vulgare) T. albidum T. japonicum T. laevigatum (syn. T. erythrospermum) i dr.

araxacum albidum Maslaak (Taraxacum) rod porodice glavoike (Asteraceae, raniji naziv Compositae). Obino se nalazi u krajevima s umjerenom i hladnom klimom. Pojavljuje se na livadama, parkovima, vrtovima, uz putove i ivice. Uspijeva i u visokim planinama, ali ondje mu je rozeta mnogo manja. Izgled biljke se uvelike mijenja ovisno o stanitu. Najpoznatija i najea vrsta Taraxacum officinale, zeljasta je trajnica s nazubljenim listovima u prizemnoj ruici iz koje se die uplja stabljika s jednom utom cvjetnom glavicom na vrhu. Korijen je vretenast i u gornjem dijelu razrastao. Cvate od travnja do listopada. Nakon cvjetanja pojavljuje se sjeme, poredano kao zrana lopta, s mnogo sjemenki koje se ire pomou vjetra. U pukoj medicini koristi se kao gorko sredstvo, kolagog, aperitiv te za smanjivanje masnoe u krvi. Maslaak je takoer jestiv, mladi listovi koriste se kao salata, cvjetovi za pripremu meda. Uzgaja se kao povre u mnogim zemljama svijeta. Vrsta Taraxacum kok-saghyz, podrijetlom iz Kazahstana, pripada meu biljke od kojih se dobiva kauuk. Rod obuhvaa 2290 vrsta[1]. Malina (lat. - Rubus idaeus) je biljka porodice Rosaceae. Poznata je od davnina kao ljekovita biljka.

Karakteristike [uredi] Malina je bun koji naraste do 200 cm. Cvjeta od maja do augusta. Plodovi su joj crveni, rjee bijeli i soni, slini kupini i jagodi. Rasprostranjena je u cijeloj Evropi, do 2000 m nadmorske visine. Raste po polusunanim mjestima, rubovima uma, gdje je vea vlanost vazduha, ali ne podnosi vlana i movarna zemljita. Razmnoava se slino jagodi, putem vrijea i korjenja. Plod je crven i soan, nalik kupini, ima upodan miris i sladak okus. Listovi, takoer, ugodno miriu. Ljekoviti su listovi i plodovi u vrijeme dozrijevanja. Listovi se sue u hladu na prozranom mjestu.

Kupina Kupina je biljka penjaica, te naraste od 50-300 cm. Stabljika joj je, manje-vie bodljikava zavisno od sorte, te mjestimino odrvenjela. Bodlje slue za penjanje, ali i kao odbrambeni mehanizam protiv ivotinja koje se hrane liem kupine. Cvjeta od juna do augusta. Nakon cvjetanja, iz svakog pojedinog cvijeta razvija se sitni jagodiasti plod, crvene boje, koji kasnije potamni do tamnoplave i skoro crne boje. Hemijski sastav [uredi]

Kupina sadri mnogo minerala i vitamina. 100g malina sadri 52 kcal, 0,7g proteina, 0,4g masnoa, 12,8 g eera, 32 mg kalcijuma, 0,6 mg eljeza, 6,5 i.u. vitamina A i 21 mg vitamina C Upotreba [uredi] Plod kupine se koristi u ishrani kao voe, slui za pravljenje sokova, demova, pekmeza, vina i slino. Lie kupine se koristi u raznim ajevima, a ima dejstvo sniavanja krvnog pritiska i nivoa eera u krvi.

Brusnica kao lek

Dragan Cvetkovi 18.02.2009. U novije vreme sve se vie pominje biljka brusnica, iji su sitni bobiasti plodovi izvor hranljivih, zatitnih i lekovitih sastojaka koji se ak koriste i za proizvodnju lekova. Brusnica (Vaccinium macrocarpon) raste kao zimzeleni grm visine tridesetak santimetara, belog je cveta sa sitnim crvenim bobiastim plodovima koji su

gorkokiselkastog ukusa. Sadi se u martu, a raa dva puta godinje, u julu i septembru. Brusnica potie iz Severne Amerike, a jo su starosedioci (indijanci) smatrali da ima veoma lekovito dejstvo i koristili je kao namirnicu i lek. Arheolozi su ustanovili da je brusnica postojala i koristila se jo u gvozdeno doba. U naunim krugovima prvi put se pominje njeno lekovito dejstvo 1800. godine. Od 1914. godine farmaceuti se ozbiljnije bave brusnicom i ona se koristi za leenje nekih bolesti. Danas se brusnica najvie gaji u Americi, ali se poslednjih godina gaji i u Evropi, pa i u Srbiji. Sastav Mali crveni plod brusnice bogat je vitaminom A, vitaminom C, kalijumom, mineralima, benzojevom kiselinom i vlaknima. Plod ima jako antioksidantsko dejstvo, a dokazano je da ima i antikancerogeno dejstvo. Korienje Brusnica se koristi u ishrani i konsumira se kao: sve plod, sueno voe, dem, pekmez, sok, sirup ili aj. U novije vreme se proizvodi i preporuuje kao lek u koncentrovanom obliku u sirupu za decu i tabletama za odrasle. Poto se r adi o prirodnom proizvodu, moe se koristiti vie puta dnevno. Ukoliko se koriste tablete ili sirupi, treba ih koristiti prema preporuci lekara ili uputstvu u pakovanju. Dejstvo Poto plod u sebi sadri dosta lekovitih materija i jakog je antioksidanskog dejstva, dokazano je da brusnica deluje: u prevenciji karidovaskularnih bolesti (bolesti srca i krvnih sudova) kao prirodni antibiotik protiv gljivica na ulo vida na snienje glikoze u krvi, zbog smanjene koliine eera, to pogoduje dijabetiarima

na poveanje nivoa "dobrog" holesterola na upale i infekcije beike i mokranih kanala na smanjenje rizika od kancerogenih oboljenja (rak dojke i rak debelog creva) protiv uzroka nastajanja ira na elucu i u stomaku protiv poremeaja jetre na smanjenje poviene temperature protiv stresa na bolesti (infekcije) koe, polnih organa i organa za varenje Nain delovanja Ispitivanjima je utvreno da pored antioksidantskog delovanja, brusnica deluje i antiadhezivno, tj. spreava vezivanje bakterija za zidove mokranh organa. Brusnica je efikasno sredstvo u borbi protiv: bakterije eerihija koli bakterije "helicobacter pylory" gljivice kandide

Borovnica Borovnica (lat. Vaccinium myrtillus) je biljka iz porodice Vaccinium. Sadraj [sakrij] 1 Karakteristike 2 Upotreba

3 Hemijski sastav 4 Vanjski linkovi Karakteristike[uredi]

Borovnica je maleni viegodinji grm. Neki primjerci mogu opstati i do 15 godina. Naraste od 10-60 cm, rijetko do 90 cm. Ima zeleni korijen, koji izbija iz rizoma.Listovi su joj od 1-3 cm dugi, ovalni ili eliptini. Listopadna je biljka, novi listovi izbijaju krajem aprila i poetkom maja, a opadaju krajem septembra do oktobra. Upotreba[uredi] Plodovi borovnice su jako hranjivi jer su bogati eljezom i vitaminima. Najee se koristi za spravljanje ajeva i sokova. Ljekoviti dijelovi biljke su listovi, koji se sabiru prije sazrijevanja plodova i sue se na sjenovitom i zranom mjestu. Plodovi se sabiru ljeti, nakon sazrijevanja, a sue se na suncu. Ogrozd - eliksir zdravlja i dugovjenosti

Ovih dana dozrijeva ogrozd - ukusno i zdravo voe kiselkastog okusa.

Naalost, mnogima je to nepoznata biljka. Radi se o ukusnom bobiastom vou, bliskom srodniku ribiza. Ogrozd, lat. Ribes grossularia, raste u podrujima Europe, sjeverozapadne Afrike i zapadne, june i jugoistone Azije. Moe biti zelene, ute, crvene, naranaste i crne boje, ovisno o sorti. Neko su u Engleskoj postojali klubovi iji je cilj bio uzgajanje najboljeg i najsonijeg grma ogrozda. U 16. stoljeu zbog visoke koliine vitamina C koristili su ga za lijeenje groznice i kuge. Indijski ogrozd - amalaki - znaajan je u ayurvedskoj medicini zahvaljujui tome da lijei mnoge zdravstvene probleme u kratkom roku. Ljekovitost ogrozda Ogrozd je bogat izvor vitamina A i C, mangana, kalija te dijetetskih vlakana. U neto manjim koliinama sadri pantotensku kiselinu, folate, tiamin, piridoksin, bakar, kalcij, fosfor i magnezij. 100 grama bobica sadri tek 44 kalorije i 25 posto dnevne koliine preporuenih dijetetskih vlakana to ga ini idealnom hranom za mravljenje. Ogrozd je bogat kalijem, mineralom koji promie pravilan rad srca, titi od visokog krvnog tlaka te pomae normalnoj funkciji nervnog i miinog sustava. Ove bobice sadre bioflavonoide i imaju snana antioksidativna svojstva. tite od raka i prijevremenog starenja, pomau kod upala i ivanih bolesti. Zahvaljujui njegovim stezajuim i antibakterijskim svojstvima moe se koristiti kao njegujui tonik protiv pritia i mrlja na licu. Ako imate problema s tankom i beivotnom kosom, ogrozd vam itekako moe pomoi. Namoite suhe ogrozde u vodi. Dobivenu tekuinu redovito koristite za pranje kose. Ovo sredstvo daje kosi volumen i pomae kod bolesti vlasit a.

Vjeruje se da ogrozd spreava gubitak kose. U tu svrhu moete napraviti pastu od kuhane pulpe ogrozda koju ete nanositi na vlasite nekoliko puta tjedno. Konzumiranje ogrozda s medom moe poboljati vid i pomae kod katarakta. Jedan od za to zaslunih sastojaka je vitamin A te fitokemikalije iz soka ogrozda koje promiu zdravlje stanica oka. Organske komponente u ogrozdu imaju pozitivno djelovanje na srce - smanjuju kolesterol, poboljavaju protok krvi i jaaju srani mii. Dnevno konzumiranje ogrozda titi od stresa, efikasno isti organizam, savreno je za jaanje i podizanje imuniteta. Korijen ogrozda je staro ljekovito narodno sredstvo. Pojaava izluivanje mokrae i koristi se kod svih vodenih bolesti. Dobar je za lijeenje katara eluca i crijeva, te kod visoke temperature. Ljekovita svojstva ogrozda jaa imunitet poboljava rad eluca, bubrega i jetre uklanja pijesak u mjehuru poboljava pamenje i koncentraciju pomae kod problematine koe zaustavlja opadanje kose uklanja teke metale iz organizma pomlauje i daje vitalnost poboljava vid titi od karcinoma prirodni je antioksidans

titi srce i krvne ile Pripazite da ne jedete nedozrele plodove ogrozda jer to moe dovesti do eluanih problema. Sadnja ogrozda Ogrozd je grm srednje veliine koji svoje pune plodove daje tek u 58. godini rasta. Otporan je na niske temperature, a osjetljiv na visoke. Najbolje ga je saditi na teem, ilovasto - pjeskovitom tlu koje je umjereno vlano i hladno i u kojem se ne zadrava voda. Ne podnosi pjeskovita i jako topla tla. Prskanje nije potrebno. Josta - hibrid crnog ribiza i ogrozda daje ukusne plodove crne boje te sadri veliku koliinu vitamina i minerala. Ogrozd u kulinarstvu Ogrozd se esto koristi u pripremi slastica poput torti i pita. Moete ga osuiti i praviti od njega aj ili sok, dem ili sirup. Bistri sok od ogrozda 1 kg zrelih plodova ogrozda dobro operite i zgnjeite mikserom te procijedite sok. Dobiveni sok ulijte u tamnu bocu i zatvorite. Ako elite da sok traje due, dodajte 1-2 klinia i sok jednog limuna. Po elji moete dodati med. Pijte 1-3 dl soka na dan.

Lekovita priroda - ribizla

Z.O. JOKSOVI | 16. jul 2012. 11:16 | Komentara: 1 Niacin, koji se u znaajnim koliinama nalazi u ribizli, vaan je za nerve, pantotenska kiselina za elijsko disanje i lepu kosu, vitamin C za teke infekcije...

Ribizla SRODNE VESTI

Med smanjuje otok

Trenja: Delotvornija od aspirina Svee prolene salate Lipa:Smiruje napetost i uva srce Hibiskus lei groznicu Ukusna i lekovita, ribizla, odnosno njeni sitni bobiasti i vrlo ukusni plodovi nalik grozdu, sazrevaju u julu. Najzastupljenija je crvena ribizla (Ribes rubrum), ali u velikoj meri koristi se i crna (Ribes nigrum). Obe rastu samoniklo, mada mogu i da se kultiviu.

Crvena ribizla ima sitne, sone bobice, prijatnog kiselkasto slatkog ukusa. Sadri ugljene hidrate, vlakna i proteine, a kalorije u tragu. Prebogata je karotinom koji je i razlog njene crvene boje. Osim toga, karotin u organizmu slui za sintezu vitamina A, koji istovremeno titi sluzokou i pospeuje razmenu materija na elijskom nivou. U zavidnim koliinama sadri i vitamine B1, B2 i B6, niacin, ali i vitamine E i C. Bobice sadre ak polovinu dnevnih potreba vitamina C, zbog ega se preporuuje kod bolesti izazvanih manjkom vitamina, kao to je avitaminoza. Zbog visoke koncentracije vitamina C ova voka je izuzetno delotvoran antioksidans u spreavanju razliitih oblika karcinoma. Dobar je i izvor vitamina K, pa se preporuuje za odravanje zdravlja kostiju, jer aktivira osteokalcin, koji pomae ugradnju kalcijuma u kosti. Obezbeuje i zdravo zgruavanja krvi kao zatitu kardiovaskularnog sistema. DEM OD CRVENIH RIBIZLARibizla je lekovita ne samo kao svea ve i kada se od nje prave odreeni proizvodi. U tom smislu narodna medicina preporuuje dem koga smatra dobrim antiseptikom i proizvodom koji ublaava bol kod

opekotina i spreava rast plikova. Sprema se na vrlo jednostavan nain, tako to se 350 grama ribizla prokuva osam do deset minuta, a zatim sadraj procedi. Istovremeno u drugoj erpi, u 600 mililitra vode, kuva se desetak minuta 350 grama eera. eer se kuva uz konstantno skidanje pene. Kada se ovaj proces kuvanja zavri, ribizle i eer se pomeaju i na tihoj vatri sve kuva jo pola sata. Bobice crvene ribizle otvaraju i apetit, jaaju organizam i tite ga od nagomilanih tetnih materija. Takoe pospeuju rad creva i ubrzavaju oporavak posle hirurke intervencije. U narodnoj medicini crvena ribizla poznata je kao voe koje jaa, isti i ulepava telo. Zbog sadraja vlakana u semenkama bobice reguliu aktivnost creva i iz organizma eliminiu otrovne sastojke. Svee bobice i svei sok krepe zdravlje, dok razreen sok sa mineralnom vodom gasi e. Sok je koristan i u oporavku rekonvalescenata, a naroito za dijabetiare. Lie crvene ribizle koristi se za spremanje ajnog napitka kod oboljenja jetre. Ujedno pomae i kod skleroze krvnih sudova, visokog pritiska i zapaljenja mokrane beike. Crna ribizla veoma lii na crvenu, samo to njeni listovi sa donje strane imaju takozvane uljne lezdice. Takoe ima sitne, sone bobice, koje su u poetku crveno-smee boje, a kada sazru postaju crvenije i tamnije. Potpuno crnu boju dobijaju kada su sasvim zrele. Tada imaju izuzetno jak miris, zbog ega se vie koriste kao voni sokovi, sirup, dem i kompot. Plod crne ribizle izuzetno je bogat vitaminom C. Visok sadraj vitamina C spreava i lei teke infekcije, a pre svega upalu plua. Plodovi i sok korisni su kod bubrenih bolesti, greva i bolova organa za varenje. Narodni lekari je smatraju biljkom izbora za jaanje i ienje krvi. aj od crne ribizle povoljno utie na rad bubrega i ublaava tegobe izazvane reumom. Sprema se tako to se dva prstohvata isitnjenih listova crne ribizle stavi u dva decilitra provrele vode, ostavi dva do tri minuta da odstoji, procedi i pije.

Plod i preraevine od crne ribizle normalizuju i stabilizuju krvni pritisak, a posebno se preporuuje osobama koje su malokrvne. Lekovito deluje i kod ira na elucu, gastritisa, ateroskleroze, poremeaja metabolizma... Sok pomae i kod krvarenja desni i proirenih vena, a pozitivno utie i na poveanje koncentracije i pamenja. U sutini, svaka bobica ribizle predstavlja malu multivitaminsku pilulu, koja sadri velike koliine niacina vanog za nerve, pantotensku kiselinu vanu za elijsko disanje i lepu kosu, kao i brojne minerale koji povoljno utiu na sveukupno zdravlje organizma.

VINO KAO ISTA KRVI Kao dobar ista krvi preporuuje se vino od ribizle. Ruiasto, srednje jako vino dobija se kada se ribizle, po elji kada je re o koliini, usitne i uz dodatak vode, eera, vinskog kvasca i suvog groa stave u staklene flae. Navedena meavina stavlja se u flae do pola, a zatim eka 40 dana da sve fermentira na toplom mestu. Nakon toga meavina se procedi i ostavi da stoji u sterilnim flaama. Izvesno vreme se saeka da vino dozri pre konzumiranja, a zatim uva na dobro rashlaenom mestu. Kopriva - udesni lijek

Ponekad, u potrazi za rjeenjem naih zdravstvenih problema, zaboravimo na to, da nam je priroda ve dala sve potrebno za zdravlje i da su nam da dohvat ruke prirodni i besplatni lijekovi. Tako sam i ja bila iznenaena, kada sam naila na ovaj lanak, koji govori o obinoj koprivi. Iako smo svi poneto uli o ljekovitosti koprive, ne znam koliko nas je svjesno toga, koliko je ona zapravo ljekovita. lanak je preveden sa engleskog, ime doktora na alost je nepoznato.

Kopriva je jedna od najkorisnijih ljekovitih biljaka. Kad bi ljudi shvatili, koliko je ova biljka ljekovita, sadili bi samo koprive. Svi dijelovi koprive stabljika, lie, korijen i cvijet imaju ljekovita svojstva. U drevna vremena kopriva je bila vrlo cijenjena. Na slici Albrechta Duerer (1471 1528) moemo vidjeti anela sa koprivom u rukama. vedski znanstvenik Abbe Kuenzle tvrdi, da bi kopriva odavno nestala sa lica zemlje, ako ne bi imala alce. ivotinje i insekti bi ju odavno pojeli. Jednom sam dao savjet majci sedmero djece, koja je od svog zadnjeg poroda patila od glavobolje i ekcema, da pije aj od koprive.

U kratkom vremenu rijeila se ekcema i glavobolje. Poto ekcem ima unutarnji razlog, treba ga lijeiti uzimajui trave koje iste krv. Kopriva je najbolja biljka za ienje i poboljanje krvi. Pozitivno djeluje na guterau i pomae sniavanju eera u krvi. Kopriva lijei upale urinarnog trakta i stimulira rad crijeva. Zbog toga koprivu preporuuju kao dio proljetnog ienja organizma. U biljnoj medicini aj od koprive se koristi za bolesti jetre i ui, za poremeaje sna, kod tumora slezene, za greve u stomaku, ireve, bolesti plua itd. aj se pije 4 tjedna. Nemojte aj zakuhati, jer e to unititi dragocjene sastojke. Moete piti 1 au aja od koprive svaki dan tokom cijele godine, radi prevencije. aj od koprive takoer je blagotvoran kod virusnih i bakterijskih infekcija. Ako imate manjak eljeza u organizmu i osjeate se umorno i beskorisno, kopriva je to to Vam treba! Kopriva sadri puno eljeza, i uspjeno se koristi kod anemije. Nakon odreenog vremena, opet ete se osjeati puni energije i zdravlja. Jednom mi je dola mlada ena, koja je izgledala anemino. Osim nedostatka eljeza, imala je probleme sa elucem, unim mjehurom i patila je od glavobolje. P reporuio sam joj aj od koprive. Nakon nekog vrjemena opet sam ju sreo, a ona mi je sa oduevljenjem rekla, kako joj je brzo pomogao aj od koprive. Cijela se njezina obitelj okrenula prirodnom nainu lijeenja. aj od koprive je diuretik i zbog toga se moe koristiti kod vodene bolesti. Izgrauje krv i zbog toga je dobrotvoran kod mnogih bolesti krvi. U kombinaciji sa drugim ljekovitim biljem, kopriva se moe uspjeno koristiti za lijeenje leukemije. Ljudi, koji pate od alergije, ukljuujui peludnu groznicu, takoer bi trebali piti aj od koprive.

RUSOMAA (Capsella bursa - pastoris)

Raste posvuda na putevima, livadama, ugaru, jarcima, proplancima, poljima i povrtnjacima, Ova dragocjena ljekovita biljka openito se smatra dosadnim korovom, Tek to bilo gdje istresemo zemlju na gomilu, naroito pri gradnji kue ve gotovo preko noi nie rusomaa. U narodu je jo poznata pod imenima: pastirska torbica, torbiica, kesica, uriin, esiika , goromuk, kokoica, gusamaa, taruak, paruka, skrianj, hou - neu, siroica, kobulica. Nepravilno nazupani listovi tvore rozetu - slinu onoj u maslaka. Stabljika naraste do 40 cm visine. Vrijeme cvjetanja: od oujka do studenoga, siuni, prljavobijeli cvjetovi tvore cvat koji se produlji u izdueni grozd; na tankim peteljkama vise tada male srcolike komuice, koje su na opip poput koe. Osobitu sklonost za ove srcolike komuice pokazuju kokoi. im se snijeg pone topiti i tlo se prestane mrznuti, evo rusomae, svjee i zelene, dvije do tri alice aja od rusomae dnevno pomau s velikim uspjehom kod svih vrsta krvarenja, kao primjerice kod krvarenja iz nosa, eluca, crijeva i neredovite menstruacije. Oparak od rusomae daje upravo zauujue rezultate u rana, u kojih se krvarenje ne moe zaustaviti. Kod jakih menstruacijskih krvarenja valja piti dnevno dvije alice oparenog aja (na jednu alicu uzme se puna ajna liica rusomae) osam do deset dana prije menstruacije. Taj aj koristimo i za reguliranje menstruacije u pubertetu. U doba klimakterija svaka bi ena trebala piti dnevno dvije alice aja kroz etiri tjedna, zatim napraviti pauzu od tri tjedna i tada ciklus ponoviti. Kod hemoroida koji krvare

primjenjujemo lagani klistir, sjedee kupke ili pranje s mlakim oparkom rusomae. Majke, kojima u dojenju nabreknu dojke, neka svjeu rusomau omekaju nad parom u situ, zaviju ju u dvije marame i jo toplu stave na dojke. Kod krvarenja iz bubrega najtoplije preporuujem dnevno dvije alice aja pripravljenog od mjeavine rusomae i poljske preslice u jednakim omjerima. Naa je rusomaa slino bijeloj imeli - ljekovita biljka za reguliranje krvnoga tlaka i moe se preporuiti kako kod visokoga tako i kod niskoga krvnog tlaka. Suprotno bijeloj imeli, koju ostavimo u hladnoj vodi tijekom noi , ovaj aj pripravljamo kao oparak. Pijemo dvije alice dnevno dok se krvni tlak ne normalizira, zatim prestanemo. Isto tako dobro ljekovito djelovanje kao bijela imela ima rusomaa kod menstruacije. I u tom sluaju aj pijemo samo odreeno vrijeme. Kod svih vanjskih miinih oboljenja ta je dragocjena ljekovita biljka posebno vaan pomonik. Kada kod atrofije udova i miia nita vie ne pomae, u inimo sljedee: sitno nasjeckanu rusomau ostavimo u itnoj rakiji deset dana na suncu ili uz neki drugi izvor topline. S time se valja masirati dnevno nekoliko puta, usto piti etiri alice aja od vrkute. Pijenje etiri alice aja od vrkute i masiranje s tinkturom rusomae pomae i kod sputene maternice. (Masiranje u ovom sluaju valja poeti od medice i nastaviti preko trbuha.) Posebno naglaavam da tinktura mora biti spravljena od svjee rusomae. Kod tako tekih oboljenja miia pomae brzo i sigurno samo svjee bilje! NAINI UPORABE Priprema aja: Uzmemo punu ajnu liicu na 1/4 litre vode, oparimo. pustimo da kratko odstoji. Oblog od bilja omekanoga na pari: Dvije pune ake rusomae, ako je mogue svjee, stavimo u cjediljku i drimo na pari. Omekanu biljku stavimo u krpu i poloimo na oboljelo mjesto. Tinktura od rusomae: Svjee bilje, listove, stabljike zajedno s cvjetovima i srcolikim komuicama sitno nareemo i rastresito napunimo bocu do grla, prelijemo sa 38 - 40 % itnom ili vonom rakijom (bilje mora biti pokriveno), ostavimo da stoji 14 dana na suncu ili na toplom mjestu. HAJDUKA TRAVA

Hajduka trava ima mnogo lekovitih svojstva i lei vrlo veliki broj bolesti ak i kad mislimo da leka nema tu je hajduka trava.U narodu ima i drugih naziva kao to su: spori, stolisnik, ravanj, i romanika. Posebno je lekovita kod enskih bolesti. Hajduka trava daje neverovatne rezultate kod prelaznog doba to jest klimaksa, dovoljno je da se pije dva puta dnevno u gutljajima. Cvetovi mogu biti od bele boje do do roze. Bere se kad je najae sunce jer tada ima najvie eterinog ulja u sebi i lekovita svojstva su naj jaa.Takoe reava probleme sa belim pranjem, upale jajnika, mokrenja u krevetu i oboljenja materice kao i kod mioma. Za bolove u nogama i rukama dobre su kupke sa hajdukom travom. Zavidne rezultate je dala i kod leenja migrene, nesvestice, nagona za povraanje suenenje i sekrecije oiju, krvarenja iz nosa, proiava krv pa je dobro da se pije posle hemoterapije kako bi se organizam brzo oporavio. Kod oboljenja kotane sri takoe je neprevaziena hajduka trava. Stvara crvena krvna zrnca i poboljava krvnu sliku. Takoe lei i rak plua i ako to moda zvui neverovatno ipak za ovu opaku bolest imamo leka i to u naoj neposrednoj blizini. vae se koren iirota dva puta dnevno i pije aj dva puta dnevno .Hajduka travapomae kod uljeva ak i onda kada krvare kao i kod krvarenja iz eludca. Pomae kod reume bolova u leima. Regulie rad bubrega. Hajduka trava regulie apetit lei upale eludca, poremeaj cirkulacije kao i probleme sa stolicom, kod pojave jakog proliva ili opstipacije. Lei anginu pektoris kao i

njene pratee tegobe. to se tie hemoroida mast od hajduke trave daje trajne rezultate otklanja hemoroide i vie se ne pojavljuju, sprema se od cveta i domae masti. Sedee kupke se koriste kod svih enskih bolesti.

Nain pripreme:

aj:1 kaika se popari sa etvrt litra vode i ostavi da odstoji a zatim se pije .

Mast : 90g maslaca, ili domae svinjske masti, 15g svee isitnjenih cvetov sa hajduke trave 15g naseckanih listova maline, kada mast baci 2-3 klju skloniti sa tednjaka pomeati i ostaviti da odstoji do narednog dana, narednog dana ponovo je zagrejati, potom procediti i ostaviti da stoji na hladnom ili u friideru.

Sedea kupka : 100g hajduke trave cele biljke staviti preko noi da odstoji u hladnoj vodi do sledeeg dana zagrejati dok ne prokljua pa je zatim dodati u vodu za kupanje .

Majina duica ? Majina duica

Thymus serpyllum Status zatite Sistematika Carstvo: Plantae Divizija: Magnoliophyta Razred: Red: Magnoliopsida Lamiales

Porodica: Lamiaceae Rod: Vrsta: Dvojno ime Thymus serpyllum L. Podruje ivota Thymus T. serpyllum

Majina duica (Thymus serpyllum) je trajna oko 30 cm visoka, grmasta biljka. Naziva se jo babja duica, duica, vrisak, divlji bosiljak, tamjanika, materinka, papric, bukovica, vreskovina, poponak, abrac. Majina duica je vrlo dobra paa za pele, a povremeno se u plitku zdjelicu stavlja pred pelinjak aj od majine duice, zaslaen medom. Majina duica je viegodina zeljasta biljka grmolikog oblika, vrlo jakog aromatinog mirisa. Ova biljka je od velike pomoi u hladnim i vlanim jesenjim danima, kada vladaju prehlade i virusna gripa. Upravo zato ponekad se naziva sirotinjskim antibiotikom. [1]

Majina duica.

Cvjetovi majine duice.

Majina duica.

Majina duica.

Majina duica.

Cvjetovi majine duice.

Provansalske trave moete i sami smjeati po vlastitom izboru.

Zainski buket od timijana (moe i majina duica), listova lovora i kadulje, povezan s konopcem. Sadraj [sakrij] 1 Opis biljke 1.1 Srodne vrste 2 Rasprostranjenost 3 Ljekoviti dio biljke 3.1 Kemijski sastav 4 Ljekovito djelovanje 4.1 Inhalacija 4.2 Biljni aj 4.3 Ljekovito djelovanje na bolesti 5 Povijest 5.1 Ocat etvorice lopova

6 Majina duica u kuhinji 7 Izvori 8 Vanjske poveznice Opis biljke [uredi] Puzei grmi s brojnim izdancima i vrijeama, granice su mu uspravne, a listovi uski elipsasto sivo - zeleni s kratkim peteljkama, goli ili obrasli dlakama. Sitni svijetlocrveni do tamnocrveni cvjetovi razvijaju se na vrhovima ogranaka, a biljka u vrijeme cvatnje ima posebno ugodan aromatian okus i miris. Poznat je veliki broj broj samostalnih oblika majine duice, ali ih nestrunjaci ne razlikuju i Thymus serpyllum je zapravo skupno ime za razliite oblike i vrste, koje su meusobno povezane kriancima i prijelaznim oblicima. Srodne vrste [uredi] Majina duica spada u porodicu usnaa (lat. Lamiaceae). Majina duica i timijan imaju ista svojstva, s tim da su ona u timijana neto izraenija. Srodna je smajoranom, mravincem (origano), bosiljkom, metvicom, rumarinom i kaduljom. Postoji na stotine vrsta majine duice, ija se aroma u nekim sluajevima vrlo razlikuje. Najpoznatije su majina duica s mirisom limuna i narane. Divlja majina duica se ponekad upotrebljava umjesto majine duice, ali je zapravo posebna alpska vrsta s manje izraenom aromom. Ulazi u sastav ljekovitih preparata za lijeenje dinih organa i probavnih organa. Koristi se kao zain,konzervans i antiseptiko sredstvo. Majina duica je omiljen lijek u narodnoj medicini. Kod nas se majina duica stoljeima upotrebljava, prije svega kao lijek za lijeenje probavnih organa. Upotrebljava se protiv crijevnih parazita, a naroito protiv djejih glista. Rasprostranjenost [uredi] Majina duica raste po suhim i sunanim mjestima, na livadama, panjacima i na kamenju. U Hrvatskoj je vrlo rasprostranjena. esto se pojavljuje u veim skupinama uzdu mea, na suhim rubovima uma, sunanim mjestima bez stalne vlage i sjene. Odlina je pelinja paa.

Ljekoviti dio biljke [uredi] Cvate itavo ljeto i sabire se itava biljka (odree se srpom) bez korijenja i osuenih dijelova biljke. Osuena biljka sadri oko 0,6% eterinog ulja (Oleum Serpylli), koje se sastoji preteno od cineola, a najvaniji sastojak ulja, timol, zastupljen je u manjoj koliini. Majina duica sadri sadri jo karvakrol, tanin, gorke tvari i flavone. Ljekoviti sastojci nalaze se jedino i iskljuivo u listu i cvijetu majine duice. Treba napomenuti da majinu duicu treba brati paljivo. Nikako se ne smije upati, jer se time biljka unitava. Treba odsjecati samo gornju polovinu lisnatih granica u cvijetu i to karama. Za zatitu u vrijeme epidemija se preporuuje svakodnevna uporaba aja od majine duice, jer ona ima svojstvo da zaustavlja razvoj mnogih patogenih klica, a neke i unitava. Bere se u svibnju, lipnju, srpnju, kolovozu i rujnu. Za lijeenje se sabiru mladice s cvjetovima prije i za vrijeme cvatnje. Upotrebljava se samo gornja treina biljke. Kemijski sastav [uredi] Majina duica sadri 44,0% ugljikohidrata, 24,3% celuloze, 13,2% ukupnog pepela, 6,8% bjelanevina, 4,6% lipida i dr. Sadri 0,5% (divlja) do 2,5% (uzgojena ili vrtna) eterinog ulja. U eterinom ulju majine duice koliinski dominantna komponenta je -pinen (36,4%), a u veim koncentracijama su zastupljeni i -ocimen (do 34,8%), 1,8-cineole (do 30,3%), -kadinol (do 28,6%), kariofilenoksid (do 27,2%) i borneol (do 27,1%). Ljekovito djelovanje [uredi] Poput slinog timijana koristi se dosta u mediteranskoj kuhinji kao zain, a dodaje se povru, raznim jelima od mesa, patetama, ribi, salatama, umacima ijuhama. Pretpostavlja se da neutralizira jako masna jela. Stavlja se esto u zainsku mjeavinu provansalske trave. Nadzemni dio biljke se tijekom cijele godine moe koristiti za pripremanje ajeva i napitaka. Majina duica je poznata i u biljnoj medicini kao ljekovita biljka i koristi se za pripremanje ljekovitih pripravaka. Suvremena znanost je dokazala prisutnost niza ljekovitih tvari koje opravdavaju upotrebu majine duice. Meu njima su najvanija eterina ulja, timol, karvakrol, gorke tvari, flavoni. Njihova prisutnost opravdava preventivnu upotrebu u

vrijeme epidemija (kao antiseptik), u terapiji kod oboljenja praenom kaljom. Britanskaherbalna farmakopeja (engl. British herbal pharmacopoeia) uvrstila je majinu duicu u ljekovite biljke i u indikacijama za upotrebu navela oboljenja u kojima se ta biljka preporuuje: bronhitis, bronhijalni katar, upala grla, a posebno istaknula da je korisna za lijeenje velikog kalja (hripavac). [2] Inhalacija [uredi] Majinu duicu moete i inhalirati (udisati), to e dovesti do jo boljih rezultata u terapiji. Time ispunjavate dva glavna uvjeta za iskaljavanje: dobra hidratacija organizma i vodena para, koja sadrava ljekovite sastojke majine duice, uspjeno razrjeuju sekret u bronhijima. Biljni aj [uredi] Da bi se dobio dobar aj, podjednako je vana ispravna berba te biljke, njeno suenje, pakiranje i uvanje. Ljekoviti sastojci nalaze se jedino i iskljuivo u listu i cvijetu i vrlo su nepostojani spojevi koji se nestrunim branjem, suenjem i uvanjem mogu potpuno izgubiti, pa emo umjesto ljekovite biljke dobiti obinu slamu, a tako dobiven aj nee donijeti oekivane rezultate. Dok je suimo, trebamo je prevrtati drvenim ili staklenim tapiima. Ne hvatajmo je prstima. Zato ljekovite ajeve nije preporuljivo kupovati na trnicama, niti od neprovjerenih proizvoaa za koje ne znamo primjenjuju li odgovarajue mjere kvalitete u proizvodnji i preradi biljaka. Ovdje svakako pripadaju i aromatizirani ajevi iz filter-vreica. Naime, ljekoviti sastojci lako isparavaju: najvei dio se gubi ve pri mljevenju, a ostatak kratko nakon proizvodnje. Filter-vreice su trgovaki proizvodi namijenjeni potroakom drutvu i nikako nisu proizvodi kojima ete osigurati zatitu u vrijeme epidemija ili adekvatnu terapiju naruenog zdravlja. [3] Vano je zapamtiti dva pravila: nikada ne kuhati u otvorenoj posudi. za pripremu uzeti dovoljnu koliinu biljke.

Majina duica sadri ljekovite sastojke koji lako isparavaju. Kuhanjem u otvorenoj posudi oni ispare, te tako pripremljen aj nema ljekovita svojstva. aj pripremljen s nedovoljnom koliinom biljke takoer nema ljekovita svojstva. Dakle, kako biste skuhali dobar aj, uzmite junu licu majine duice, prelijte s 200 g kipue vode, poklopite i nakon pola sata procijedite, zasladite medom i pijte tri do etiri alice aja na dan. Ljekovito djelovanje na bolesti [uredi] majina duica raskuuje dine putove, smiruje kaalj, hripavac, ivce. Uspavljuje, pospjeuje znojenje. Jaa eludac i ivce i dobro je sredstvo zadezinfekciju; aj od majine duice kojemu dodajemo med ubrzava poroaj i olakava ga. Slui kod neredovite mjesenice, kod smetnji u mjehuru i bubrezima; za jaanje oslabjelih, ivanih i reumatinih bolesnika pripremamo kupelj kojoj dolijemo aj od te biljke; ne smijemo zaboraviti na aj od majine duice kod upale plua, oboljelih bronhija i gnojnih procesa u pluima; majina duica namoena u rakiji ili maslinovom ulju djelotvorna je kod bakterijskih oboljenja crijeva i plua; moemo je upotrebljavati za masau kod reume, gihta, drhtanja (tremora) udova, ope ivane slabosti i za jaanje mozga; kod glavobolje aku majine duice stavimo pod kapu ili eir; u narodnoj medicini treba navesti upotrebu majine duice kao sredstva za lijeenje alkoholizma; bljedoa i slabokrvnost daljnja su podruja lijeenja majinom duicom. Vrlo vrijedna ajna mjeavina za lijeenje slabokrvnosti kod mladih i starih je majina duica pomijeana s jednakim dijelom koprive; majina je duica korisna paa za pele jer ih uva od bakterijskih bolesti; [4] Povijest [uredi]

Majina duica je, kao i srodna joj biljka timijan, prastara ljekovita biljka. Je li biljka "thymos", Teofrasta i Dioskurida, dananja majina duica, nije sasvim sigurno, a koristili su je za smirivanje greva, ublaavanje upale crijeva i jetre. Prvi besprijekoran opis te biljke dao je Plinije Stariji, koji je izvijestio da je "serpyllum", tj. majina duica, bila sadrana u glasovitom terijaku, tj. univerzalnom lijeku u obliku kae za unutarnju upotrebu, a primjenjivao se u starom i srednjem vijeku. Izraivan je od velikog broja razliitih sastojaka. Taj terijak, u kojem je bila i majina duica - pripisuje se sirijskom kralju Antiohu III Velikom (oko 200. pr. Kr.). Karlo Veliki je nareivao uzgoj majine duice. Majina duica potjee iz june Europe. Bila je poznata jo Egipanima. Poznato je da su Rimljani stavljali majinu duicu u svoje zalihe itarica kako se ne bi pokvarile. Plinije Stariji takoer spominje majinu duicu kao ljekovitu biljku, isto kao i Hildegard iz Bingena u Srednjem vijeku. Majina duica se danas prvenstveno uzgaja u junoj i istonoj Europi, a osim toga u sjevernoj Africi i SAD-u. Ocat etvorice lopova [uredi] Ocat etvorice lopova je ocat s zainskim biljem, za kojeg je vezana legenda da je u Srednjem vijeku lijeio od kuge. On se sastoji u osnovi od octa, u koji je namoena kadulja, timijan ili majina duica, lavanda i rumarin, te dodatka bijelog luka (enjak). Osim te osnovne mjeavine, u ocat se mogu dodati i drugi zaini ili ljekovite biljka, kao to su ruta, metvica ili pelin. Ocat etvorice lopova danas se prodaje u Provansi kao antiseptino sredstvo. Majina duica u kuhinji [uredi] Majina duica ima vrlo pikantan, blago gorak okus koji podsjea na dim, kamfor i klini. Sadraj eterinog ulja ovisi o porijeklu, klimi, vremenu branja i vrsti skladitenja. Njemaka majina duica sadri primjerice oko 3,5% eterinog ulja, a francuska gotovo dvostruko. Glavne komponente su timol i karvakrol. U kuhinji se upotrebljava za: za mediteranska jela s mesom, pogotovo janjetinu, divlja, zeetinu i perad, variva, patete, terine i kobasice za jela s jetricom i jetrenu patetu

za krepka jela s ribom za gljive za jela s krumpirima za posipanje mediteranskih kruhova, esto zajedno s mravincem za mahunarke i jela s povrem, npr. za rajice, patlidane, papriku, tikvice i luk za svjei (kozji) sir za juhe i umake za kiseljenje krastavaca i maslina i za aromatiziranje octa kao sastojak provansalskih trava i zainskog buketa kao sastojak egipatske mjeavine zaina dukka, koja se mijea s maslinovim uljem i moe se upotrijebiti za umakanje bijelog kruha, slino kao i zahtar od preprenog sezama, ruja i majine duice za latinoamerika jela, pogotovo s grahom Suena majina duica zainjava bitno intenzivnije od svjee

Bokvica

Bokvica

"enska bokvica" (Plantago major) Sistematika Carstvo (nesvrstani) Red Porodica Rod Plantae Eudicots Lamiales Plantaginaceae Plantago L.

Podrodovi Plantago Coronopus Bougeria Psyllium Littorella Bokvica, poznata i kao konjska rebra, mala bokvica, koncula, ilovlak, trputac (lat. Plantago; eng. Plantain) je rod biljaka iz porodice Plantaginaceae. Ovaj rod se sastoji od oko 200 vrsta. Najveim dijelom to

su zeljaste, jednogodinje biljke, dok su neke od njih manji grmovi visoki do 60 cm. Listovi su sesilni, ali imaju sueni dio u blizini stabla koje je pseudo -peteljka. Na listovima je naglaeno 3 do 5 provodnih ila, koje se granaju na irem dijelu lista. Listovi su iroki ili uski, u zavisnosti od vrste. Cvati su na peteljkama obino od 5 do 40 cm visoke, a mogu biti kratke i konusne ili duge i iljate, sa brojnim malehnim cvjetovima koji se oprauju putem vjetra. Plod je dvosjemeni. Bokvicom se hrane larve nekih vrsta leptira. Sadraj [sakrij] 1 Rasprostranjenost 2 Upotreba 3 Naziv 4 Vrste 5 Galerija 6 Reference 7 Vanjski linkovi Rasprostranjenost [uredi] Rasprostranjena je po cijeloj Evropi, Americi, Aziji, Australiji, Novom Zelandu i Africi, a raste na livadama i svijetlim prozranim umama. Mnoge vrste iz ovog roda su kosmopolitske biljke. Vrlo esto rastu na vlanijem tlu, po mjestima koja su ugaena, putevima, prugama, obalama mora, rijeka te po planinama i panjacima. Upotreba [uredi] Koristi se od prahistorijskih vremena kao biljni preparat. U narodnoj medicini se vie cijeni muka bokvica (Herba Plantaginis lanceolatae) bokvica muka ili trputac muki. Za lijek se skupljaju korijen, listovi prije cvjetanja, te sjeme nakon sazrijevanja. Bokvica djeluje kao astringent (sredstvo za zatvaranje), kao

protivotrov, antimikrobno, antiupalno i antihistaminsko sredstvo, kao i sredstvo za ublaavanje kalja, iskaljavanje, diuretik i slino. Sjeme bokvice, naroito vrste P. psyllium, koristi se kao uobiajen laksativ, dostupan u slobodnoj prodaji bez lijenikog recepta. Sjeme nabubri i otpusti sluzkada se uroni u vodu. Koristi se i kao dodatak u proizvodnji laksativa, poput Metamucila. Vrsta bokvice P. psyllium je korisna i za ublaavanje konstipacije (zatvora), simptoma sindroma nadraaja crijeva, divertikuloze, kao izvor dijetetskih vlakana u ishrani i slino. Smatra se da su se mnoge vrste bokvice koristile u ishrani od prehistorijskih vremena. Naprimjer, postoje dokazi da su indijanci sa centralne obale dananje Californije koristili bokvicu u ishrani prije 6.000 do 8.000 godina.[1] Pri vanjskoj upotrebi, oblog od lia je koristan protiv ujeda insekata, osipa uzrokovanog otrovnim brljanom, manjih ranica i plikova. U narodnoj predaji, postoje prie da pomae i kod ujeda zmija. Kod interne upotrebe, korisna je za kaalj i bronhitis, u obliku aja, tinkture ili sirupa. Vrste koje imaju iroko lie koriste se i kao povre u salatama, zelenim sosovima i slino. Naziv [uredi] Bokvicu nazivaju i mukom bokvicom, odnosno trpucem mukim, dok enska bokvica ( Plantago major) nazivaju velikim trpucem ili bokvicom enskom, a razlikuju se po obliku listova - enska ili irokolisna bokvica (P. major) i muka ili uskolisna bokvica (P. lanceolata).

You might also like