You are on page 1of 314

1

Univerzitet u Beogradu

Tehnoloko-metalurki fakultet









OSNOVI TEHNOLOGIJE PRIPREME VODE

Dr Dragan Povrenovi, dipl.in





































Beograd 2011.

2
Uvod

Voda je najdragocenija materija na naoj planeti, jer je ona kao izvor ivota uslovljavala i
razvoj i nestanak civilizacija. Vodni resursi su diktirali kretanja naroda i osnivanja stalnih
naselja, a svest o znaaju vode je uvek bila prisutna, medjutim, nikada u toj meri koliko
danas. U nae vreme, voda postaje globalni svetski problem, tema mnogobrojnih naunih
istraivanja, strunih ekspertiza i politikih rasprava. Iz svega toga proizlazi samo jedan
zakljuak voda je postala najznaajniji strateki resurs XXI veka.

Za razliku od ostalih prirodnih resursa, poput nafte ili razliitih ruda, stalno se obnavljajui
kroz hidroloki ciklus kruenja u prirodi, moe se rei da je voda zapravo poslednji
obnovljivi prirodni resurs na naoj planeti. To znai da je skoro ista koliina vode na Zemlji
bila i pre 100 miliona godina i danas, sa priblino istim rasporedom vodnih resursa po
kontinentima. Ali, ista koliina vode u daljoj prolosti i u dananje vreme ima sasvim razliito
znaenje, s obzirom na ogromne razlike u potrebama za vodom. Permanentni porast broja
stanovnika na svetu, kao i dinamian tehnoloki razvoj, uslovili su enormno poveanje
potreba za vodom i potronje vode. Drugi bitan faktor, koji je uticao na nesklad izmeu
vodnih resursa i potronje vode, odnosi se na kvalitet vode. Porast stanovnitva i ubrzani
industrijski razvoj, praen ogromnim koliinama otpadnih voda, doveli su do velikog
pogoranja kvaliteta voda u prirodi. Na taj nain, permanentno se smanjuju raspoloivi resursi
vodosnabdevanja irom nae planete.


Kriza vode se javlja u gotovo svim naseljenim delovima, ali sa razliitim intenzitetom.
Najvie su ugroeni regioni sa suvom klimom i oskudnim padavinama, gde kriza vode dostie
katastrofalne razmere. S druge strane, na podrujima sa bogatijim vodnim resursima, kriza
vode se manje osea. Meutim, posmatrajui u globalu, kriza vode postaje svetski problem.
Otuda se ovom problemu posveuje i tek e se posveivati sve vea panja oveanstva.


Vodni resursi u svetu i u Srbiji

Kada se govori o vodnim resursima na naoj planeti, uvek se misli na slatku vodu, jer se ne
uzimaju u obzir ogromne mase slane vode u morima i okeanima. Naravno, to ne znai da se
morska voda definitivno ne moe koristiti za ljudske potrebe ili u privredne svrhe. Poznato je
da ova voda, posle razliitih tehnolokih postupaka desalinizacije, postaje upotrebljiva, tako
da se sve vie koristi u zemljama koje oskudevaju u vodnim resursima (najvie u Saudijskoj
Arabiji). Meutim, udeo morske vode u ukupnoj svetskoj potronji je tako mali da se za sada
moe zanemariti u globalnim razmerama.

Ukupna zapremina slatke vode na zemljinoj kugli (ne raunajui vodu u vrstom agregatnom
stanju) iznosi oko 110 000 milijardi kubnih metara. Meutim, oko 2 /3 ove zapremine se
gubi u procesu isparavanja, pri emu se formiraju oblaci koji se najveim delom transformiu
u kie iznad mora i okeana. Preostalih 43 000 milijardi kubnih metara, u veoj meri ostaje
neiskorieno, usled oticanja u nekontrolisanim poplavnim talasima ili se infiltrira u duboke
podzemne izdani. U svetskim hidrolokim statistikama rauna se da ukupni, trenutno
efektivno raspoloivi, vodni resursi na naoj planeti iznose oko 12 000 milijardi kubnih
metara (tj. oko 10% od totalne mase slatke vode fiziki prisutne na zemljinoj kugli).

3
U ovom trenutku, ukupni svetski vodni resursi od 43 000 milijardi m
3
, svedeni na
stanovnitvo planete, iznose oko 7 000 metara kubnih po stanovniku godinje (m
3
/st. god.).
Meutim, iza ovog statistikog proseka se krije (to je est sluaj, kada je u pitanju statistika)
ogromna neravnomernost u raspodeli vode na naoj planeti. Na samom dnu skale svetskog
bogatstva u vodi nalazi se mala afrika drava Dibuti, sa svega 23 m
3
/ st. god., dok je na
vrhu Island, sa neverovatnih 600 000 m
3
/ st. god. U vezi sa ovim podacima, treba istai da
granica vodnog siromatva, prema kriterijumima UN, iznosi 1700 m
3
/st. god. Treba
napomenuti da sve evropske drave imaju hidroloki potencijal iznad ove granice.

Na teritoriji Srbije, hidroloki bilans pokazuje ukupnu zapreminu godinjeg dotoka
povrinskih voda od oko 180 milijardi kubnih metara, od ega oko 90% predstavljaju
tranzitne vode (koje dolaze sa teritorija drugih drava), dok su samo oko 10% domicijalne
vode. Resursi podzemnih voda su znatno manji i procenjuju se na 34 milijarde kubnih
metara godinje. Ako se posmatraju vodni resursi Srbije, u odnosu na broj stanovnika, moglo
bi se zakljuiti da nam je priroda bila nakljonjena, jer raspolaemo sa preko 20 000 m
3
/ st.
god. Na alost, tvrdnja o vodnom bogatstvu nae zemlje spada u domen naih moguih
nacionalnih iluzija. Objanjenje ovog paradoksa se temelji na sledeim injenicama:

- Tranzitne vode (koje na teritoriji Srbije uestvuju sa 90%) ne mogu se raunati u nae
nacionalno vodno bogatstvo. Ove vode se mogu samo u manjoj meri koristiti za nae
potrebe, kako zbog postulata meunarodnog vodnog prava, tako i zbog relativno
visokog stepena zagaenja koje Dunav, Sava, Tami i Tisa unose na ulazu na nau
teritoriju. Ako bi se raunalo samo sa domicijalnim vodama i manjim korienjem
tranzitnih voda, Srbija bi se pribliila granici vodnog siromatva.

- Na teritoriji nae zemlje je veoma izraena prostorna i vremenska neravnomernost
atmosferskih padavina i oticaja vode. U prostornom smislu, vode ima najvie tamo
gde su potrebe najmanje, a u vremenskom smislu, vode ima najmanje u periodu
najvee potronje (preko leta).

- Kvalitet povrinskih i podzemnih voda se stalno pogorava, usled zagaenja iz naselja
i industrije.

Na osnovu prethodnog razmatranja se moe zakljuiti da su vodni resursi Srbije relativno
skromni i da se definitivno moramo osloboditi iluzija o naem vodnom bogatstvu. Umesto tih
iluzija, mora se koncipirati jedna dobro promiljena nacionalna strategija korienja, zatite i
ouvanja vodnih resursa nae zemlje.


Potrebe za vodom i potronja vode u svetu

Kroz celu istoriju civilizacije, stalno su rasle potrebe za vodom i potronjom vode. To je
uslovljeno, pre svega, permanentnim poveanjem stanovnika zemljine kugle. Meutim,
korelacija porasta broja stanovnika i potronje vode nije linearna potrebe za vodom se
poveavaju po znatno vioj stopi od demografskog prirataja. U toku XX veka, broj
stanovnika nae planete se poveao oko 3 puta, dok je potronja vode porasla 7 puta. Posebno
treba istai da se svetska potronja vode udvostruila u poslednjih dvadeset godina. U pitanju
je, oigledno, takav trend porasta potreba za vodom koji zahteva veoma ozbiljnu i adekvatnu
reakciju svih relevantnih subjekata struke, nauke i drutva u celini.

4
U istorijskim relacijama, porast potronje vode pratio je civilizacijski i tehnoloki razvoj.
Revolucionarni korak u tom smislu predstavljalo je instaliranje vodovodnih mrea u
naseljima. Poznato je da prvi vodovodi datiraju iz antikog doba Rimljani su ve imali
izgraene akvadukte za vodosnabdevanje gradova. Meutim, masovnija pojava gradskih
vodovoda je ipak vezana za XX vek, kada poinje nagli porast potronje vode.

U hidrotehnici i vodoprivredi je uobiajeno da se potronja vode u naseljima izraava u
litrima po stanovniku na dan (l /st. dn.). Ova norma potronje moe varirati u vrlo irokom
dijapazonu od nekoliko litara do nekoliko stotina litara po stanovniku dnevno, u zavisnosti od
stepena civilizacijskog i tehnolokog razvoja. Poznati su istorijski podaci da je u Madridu, u
XVII veku, potronja vode iznosila 7 l /st. dn., da bi u Parizu, u XIX veku, ve dostigla 110 l
/st. dn. Danas, u veini evropskih gradova potronja vode iznosi oko 200 l /st. dn. , dok je u
nekim delovima SAD i Kanade i dvostruko vea.

Dobro je poznato da se savremeni svet odlikuje ogromnim razlikama u nivou razvoja i skoro
nepremostivim jazom izmeu bogatih i siromanih. Upravo potronja vode predstavlja
paradigmatinu ilustraciju ovog jaza. U ovom trenutku, jedna petina svetskog stanovnitva
nema pristup vodovodnim mreama, ve se snabdeva iz reka, bunara i ostalih primitivnih i
nehigijenskih izvorita. Zato je njihova norma potronja vode 50 100 puta manja nego u
razvijenim zemljama.

Uporedni prikaz prostornog rasporeda vodnih resursa i potronje vode u svetu dat je na slici 1.
Moe se konstatovati da se najbogatiji vodni resursi nalaze u Aziji ( 29% ukupnog svetskog
vodnog potencijala) i Junoj Americi ( 28%). Vodni resursi Evrope i Severne Amerike su isti
(po 15%), Africi pripada 9%, dok Okeanija i Centralna Amerika imaju ukupno oko 4%
sverskih vodnih resursa. to se tie potronje vode, slika je sasvim drugaija. Najvei
potroa vode je Azija ( 50% svetske potronje vode), Evropa je na drugom mestu sa 16% ,
dok Severna Amerika i Afrika podjednako uestvuju u svetskoj potronji vode (po 13% ), dok
je uee June Amerike 6% . Okeanija i Centralna Amerika imaju minimalno uee u
potronji vode u svetu (ukupno 2% ). Iz ovog uporednog prikaza se moe zakljuiti da se
najvei nesklad izmeu vodnih resursa i potronje vode javlja u Aziji, gde je kriza vode i
najizraenija. S druge strane, najpovoljnija je situacija u Junoj Americi, iji vodni resursi
znatno nadmauju sadanju potronju.
29%
28%
15%
15%
9%
2%
2%
Azija
Juna Amerika
Severna Amerika
Evropa
Afrika
Okeanija i Pacifik
Centralna Amerika

A) Resursi
5
50%
6%
13%
16%
13%
1%
1%
Azija
Juna Amerika
Severna Amerika
Evropa
Afrika
Okeanija i Pacifik
Centralna Amerika


B) Potronja

Slika - Uporedni prikaz raspoloivih vodnih resursa i potronje vode po kontinentima

Kao to je poznato, vodosnabdevanje naselja ne pokriva samo potrebe stanovnitva, ve i
industrije. Potrebe industrije za vodom mogu biti vrlo velike, u zavisnosti od tehnologije.
Industrijski potroai mogu troiti vodu kao sirovinu u tehnolokom procesu, ili kao
sekundarnu materiju u procesu proizvodnje. Poseban sluaj su termoelektrane i nuklearne
centrale, koje troe ogromne koliine vode za hlaenje agregata. Sa ukljuivanjem
industrijskih potreba, norma potronje vode po stanovniku se uveava skoro dvostruko.

Ogroman porast potronje vode u svetu, u toku XX veka, imao je i drugu stranu medalje
korespondentno poveanje koliina otpadnih voda. Odvoenje otpadnih voda i njihovo
preiavanje pre uputanja u recipijente (reke ili mora) predstavlja danas jedan od najveih
vodoprivrednih problema. Posebno treba naglasiti izvanredan ekoloki znaaj ovih aktivnosti,
u sklopu zatite ivotne sredine. Odvoenje i preiavanje otpadnih voda zahteva visoku
tehnologiju i vrlo velika finansijska sredstva. Primera radi, za ove svrhe je u SAD, u poslednje
tri decenije XX veka, utroeno 1000 milijardi dolara. Otuda je razumljivo to odvoenje i
preiavanje otpadnih voda predstavlja ogroman finansijski problem za zemlje u razvoju,
koji se teko moe reiti bez strane pomoi.

U domenu korienja voda, pored vodosnabdevanja naselja i industrije, poseban znaaj ima
poljoprivreda, sa razvojem navodnjavanja. U toku XX veka, navodnjavanje u svetu je
doivelo veliki razvoj, jer su od 50 miliona hektara, na poetku veka, povrine pod sistemima
za navodnjavanje poveane na 250 miliona hektara. Prema podacima UN, potronja vode za
navodnjavanje danas u svetu iznosi 1800 milijardi kubnih metara godinje, to nadmauje
sve ostale vidove potronje vode.

Potronja vode u pojedinim zemljama prikazana je na sledeoj slici. Osnovni indikator
potronje vode je godinja potronja po glavi stanovnika. Kao to se i moglo oekivati, prve
su SAD, sa 2500 m
3
/ god /stan. Zatim slede zemlje koje imaju relativno veliku potronju
vode, u odnosu na broj stanovnika Grka, Libija, Kanada i Mali, sa oko 2000 m
3
/ god /stan.
6
Na dnu su drave sa velikom potronjom vode, ali i ogromnim brojem stanovnika ( Indija i
Kina), tako da im je specifina potronja vode mala (ispod 1000 m
3
/ god /stan.).

Na slici je prikazana i struktura potronje vode, sa tri osnovne kategorije
poljoprivreda,industrija i domainstva. Moe se konstatovati da je poljoprivreda dominantan
potroa vode skoro svuda u svetu, to najbolje ilustruje znaaj i razmere navodnjavanja. S
druge strane, potronja vode u industriji je u korelaciji sa optim i industrijskim nivoom
razvoja u pojedinim zemljama. U tom pogledu, posebno se istiu SAD, Kanada, Nemaka i
Holandija.

0 500 1000 1500 2000 2500 3000
SAD
Grka
Libija
Kanada
Mali
Rusija
Nemaka
Australija
Izrael
Brazil
Island
Velika Britganija
Holandija
Japan
Egipat
Indija
Kina
Godinja potronja vode po stanovniku u m
3
Poljoprivreda
Industrija
Stanovnitvo


Slika - Potronja vode u pojedinim dravama, po stanovniku godinje i struktura
potronje za tri osnovne kategorije poljoprivreda, industrija, domainstva


Svetska strategija gazdovanja vodama u XXI veku

Problemi sa vodom su od ivotnog znaaja za milijarde ljudi irom zemljine kugle. Kao to je
poznato, u celom svetu je prihvaena sintagma da je voda najznaajniji strateki resurs XXI
veka. Na meunarodnim konferencijama se iznose veoma zabrinjavajue injenice o
ljudskim patnjama zbog vode, irom sveta. Prema prikazanim podacima, u svetu danas 1,1
milijarde ljudi (oko 20% svetske populacije) nema pristup zdravoj vodi za pie, dok 2,4
milijarde ljudi (oko 40% ukupnog stanovnitva) nema reeno pitanje sanitacije (odvoenja i
preiavanja otpadnih voda). Na Milenijumskoj skuptini UN (odranoj 2000. godine)
postavljen je cilj da se do 2015. godine dvostruko smanje navedeni procenti. Meutim, u
ovom trenutku je stanje zaista alarmantno, jer zbog zagaene vode za pie u svetu umire
dnevno 6000 ljudi, to godinje dostie stravinu cifru od oko dva miliona ljudi.

Centralna tema svetskih konferencija o vodama je strategija gazdovanja vodnim resursima u
XXI veku. U tom okviru, istie se osnovni postulat o kompleksnoj funkciji vode i njenoj
7
socijalnoj, ekonomskoj i ekolokoj dimenziji. Otuda se strategija gazdovanja vodnim
resursima mora temeljiti na harmonizaciji socijalnih, ekonomskih i ekolokih zahteva i
interesa. To znai da nijedna od ove tri dimenzije vodnih resursa ne moe imati apsolutni
prioritet, a da druge budu zapostavljene. Ukoliko se postavi pitanje prioriteta, onda treba imati
u vidu jedan od najvanijih postulata: U sklopu zatite ivotne sredine, osnovne ljudske
potrebe moraju imati prioritet.

Finansiranje vodoprivrednih aktivnosti je takoe jedna od najvanijih svetskih tema. Godinje
se u svetu ulae 80 milijardi dolara u vodoprivredu. Ova cifra zaista deluje impresivno, ali
ipak ne zadovoljava realne potrebe svetske vodoprivrede, koje se procenjuju na 180 milijardi
USD. To znai da godinje nedostaje 100 milijardi dolara za reavanje problema vodoprivrede
u svetu. Naravno, podrazumeva se da se ovaj deficit preteno odnosi na zemlje u razvoju.
Zbog toga je evidentno da se vodoprivredni problemi zemalja u razvoju ne mogu reiti bez
pomoi razvijenih zemalja. S obzirom na velike finansijske probleme vodoprivrede, postavlja
se pitanje o potencijalnim uesnicima u finansiranju ove delatnosti. U vezi s tim, zauzet je
stav da svaka drava mora biti glavni uesnik u finansiranju svojih vodoprivrednih aktivnosti,
ali da bi trebalo potrati i druge finansijske izvore. Drugi bitan stav se odnosi na neophodnost
partnerstva javnog i privatnog sektora, u cilju obezbeenja potrebnih investicija.

U svetskoj strategiji gazdovanja vodama u XXI veku uzimaju se u obzir svi nepovoljni
faktori, koji negativno utiu na raspoloive vodne resurse na planeti. Pored zatite voda i
obezbeenja njihovog kvaliteta, od posebnog su znaaja i efekti globalnog zagrevanja, koji
izazivaju drastine globalne poremeaje meteorolokih i hidrolokih ciklusa. Trend smanjenja
raspoloivih vodnih resursa u svetu, u periodu od 1950 2000. godine, prouzrokovan
zagaenjem voda u prirodi, nastavie se i u narednom periodu od 2000 2025. godine, pri
emu e efekat zagaenja voda biti superponiran sa efektom globalnog zagrevanja. Ovaj trend
je ilustrovan slikom na kojoj su prikazani raspoloivi vodni resursi u svetu, u 3 vremenska
preseka 1950, 2000 i 2025 godine.

Na slici su vodni resursi po regionima sveta razvrstani u 6 kategorija : katastrofalno mali,
vrlo mali, mali, srednji, veliki i vrlo veliki. Iz slike 4. se moe konstatovati da 1950. godine
nigde na svetu nije bilo katastrofalne situacije sa vodnim resursima, vrlo mali su bili u
Severnoj Africi, a mali u Indiji i Kini. Do 2000. godine se stanje promenilo, jer resursi u
Severnoj Africi postaju katastrofalno mali, do vrlo mali resursi zahvataju vei deo Azije. Za
2025. godinu se prognozira da e katastrofalno stanje vodnih resursa zahvatiti Severnu Afriku
i veliki deo Azije.

Za razliku od Severne Afrike i Azije, na ostalim kontinentima nema bitnih promena stanja
vodnih resursa. Juna Amerika i severni deo Severne Amerike (Kanada) su u kategoriji vrlo
bogatih vodnih resursa, dok Evropa ostaje u kategoriji skromnih resursa. Imajui u vidu
globalni karakter i razmeru grafikog prikaza, mogle bi se staviti neke primedbe na
kategorizaciju pojedinih regiona. Na primer, to se tie Evrope, najnovije prognoze ukazuju
na pogoranje stanja povrinskih vodnih resursa. Na slici 6 je prikazan trend promene dotoka
reka na evropskoj teritoriji u buduem periodu. Moe se konstatovati da su vei delovi Evrope
zahvaeni trendom smanjenja dotoka, meu kojima je i podruje Srbije.

8


Slika - Globalni prikaz stanja vodnih resursa u svetu 1950. i 2000. godine, sa
prognozom za 2025. godinu

9

Slika - Trend promene godinjeg dotoka evropskih reka



Globalna ocena sadanjeg stanja vodosnabdevanja u Srbiji i perspektive
budueg razvoja

Kriza vode u Srbiji nije u toj meri izraena kao u nekim kritinim regionima sveta, ali je ipak
permanentno prisutna u domenu kvaliteta voda, a povremeno dostie ozbiljne razmere i
pogledu kvantiteta voda. S obzirom na nedovoljno razvijeno navodnjavanje, koje je najvei
potencijalni potroa vode, kriza vode se manje manifestuje u oblasti poljoprivrede, a znatno
vie u oblasti vodosnabdevanja stanovnitva.

Problemi sa kvalitetom vode za vodosnabdevanja stanovnitva se javljaju irom Srbije, bez
obzira da li se radi o izvoritima povrinske ili podzemne vode. Veliki broj vodovodnih
sistema ne zadovoljava fiziko hemijske i bakterioloke kriterijume vode za pie. Najei
uzroci bakterioloke neispravnosti vode za pie su koliformne bakterije (indikatori fekalnog
zagaenja), dok je fiziko hemijska neispravnost prouzrokovana poveanim sadrajem
gvoa, mangana, nitrata i nitrita.

Problemi sa kvantitetom vode se javljaju povremeno, u sunim godinama, ali se mogu
manifestovati u vrlo ozbiljnoj formi. Sa tog aspekta, paradigmatian je najnoviji primer iz leta
2008. godine, u Moravikom regionu, kada je veliko podruje na relaciji Arilje aak
10
Gornji Milanovac zahvaeno krizom vodosnabdevanja. S obzirom da se ovaj region snabdeva
vodom iz ivog toka reke Rzav, dugotrajna sua i minimalni proticaji ovog vodotoka su
uslovili ozbiljnu krizu vode.

U normalnim hidrolokim uslovima, sa aspekta obezbeenosti vode za pie, situacija sa
vodosnabdevanjem u Srbiji je relativno dobra, jer je pitka voda obezbeena za celokupno
stanovnitvo, ali sa izraenim varijacijama u kvantitetu i kvalitetu. Stanje vodosnabdevanja
se razlikuje po podrujima, kako u pogledu izgraene vodovodne infrastrukture, tako i u
pogledu pouzdanosti vodosnabdevanja (po vremenu, koliini i kvalitetu). Ovo je uslovljeno
razliitom gustinom naseljenosti, stepenom privredne aktivnosti i raspoloivim kapacitetima
izvorita, gubicima u mrei i dr.

U Srbiji, procenat gradskog i prigradskog stanovnitva koji ima neku vrstu vodosnabdevanja
(minimum esmu u dvoritu) iznosio je 1991. godine (poslednji popis stanovnitva) oko 90%,
pri emu je najvii u Vojvodini (oko 95%), neto rnanji u Centralnoj Srbiji (oko 94%), a
daleko najloiji na Kosovu i Metohiji (tek neto vie od 60%).

Od tog broja, vodu u stanu ima u Srbiji oko 81% stanovnitva (Centralna Srbija 86%,
Vojvodina 81%, Kosovo i Metohija 51%).

Za vodosnabdevanje stanovnitva koriste se podzemne i povrinske vode. Povrinske vode se
zahvataju iz ivog toka i iz akumulacija (ukupan kapacitet izvorita bio je oko 250 miliona
m
3
/god.). Kapacitet izvorita podzemnih voda bio je 1991. godine oko 714 miliona
m
3
/god, od ega su najznaajnija aluvijalna izvorita (oko 390 miliona m
3
/god.).
Specifina potronja vode po stanovniku iznosila je izmeu 300 i 400 l/st-dan. Od ove
koliine, stanovnitvo koristi oko 45%, industrija oko 30%, dok oko 25% otpada na ostale
potroae i gubitke u mrei.

to se tie kvaliteta vode za pie, razlike su takoe veoma izraene. U javnim vodovodnim
sistemima, kvalitet vode se nalazi pod stalnom kontrolom, to nije sluaj sa individualnim
vodosnabdevanjem. Otuda u ovom drugom sluaju postoji rizik upotrebe pijae vode koja ne
zadovoljava sanitarne kriterijume. Kvalitet voda za pie je u odreenom broju sistema za
vodosnabdevanje veoma povoljan ili zadovoljavajui. Meutim, pojedini vodovodi, pa i cele
oblasti, nemaju zadovoljavajui kvalitet vode za pie, a ponegde je stanje kritino.

S obzirom na fundamentalni znaaj vodosnabdevanja za opstanak i razvoj nacije, kao i za
razvoj privrede, ova grana vodoprivrede ima prioritetno mesto u stratekim planovima
sektora voda u Srbiji. Razvoj vodosnabdevanja u narednim decenijama treba da prati porast
broja stanovnika, kao i povienje civilizacijskih i kulturnih standarda. Otvaranje novih
izvorita vodosnabdevanja mora biti planirano na naelima odrivog razvoja i zatite ivotne
sredine. U Srbiji postoji nekoliko velikih akumulacija koje se mogu koristiti za
vodsnabdevanje (Vlasina, Zavoj), ili koje jo nisu dovoljno iskoriene (Barje, elije, Bovan).
Pored toga, u izgradnji su jo dve velike akumulacije (Prvonek, Rovni). S druge strane,
postoje znaajna izvorita podzemnih voda, koja su pogodna za vodosnabdevanje
stanovnitva. Posebna panja u narednom periodu se mora obratiti na zatitu izvorita
vodosnabdevanja od koncentrisanih i rasutih zagaivaa. U tom smislu, neohodna je izgradnja
novih i rekonstrukcija postojeih postrojenja za tretman vode za pie.

Pri razmatranju perspektiva razvoja vodosnabdevanja u Srbiji, moraju se imati u vidu
potencijalni poremeaji meteorolokih i hidrolokih ciklusa, kao posledice globalnog
11
zagrevanja planete. Na osnovu prikaza primera krize vode u razliitim regionima sveta,
moe se zakljuiti da efekti globalnog zagrevanja imaju znaajan uticaj na uslove
vodosnabdevanja. Ovi poremeaji se manifestuju poveanjem intenziteta i verovatnoe pojave
ekstrema smanjenjem malih voda i poveanjem velikih voda na rekama. Primer dugotrajnih,
ekstremno malih voda reke Rzav, je u tom smislu karakteristian i mora predstavljati
upozorenje za srpsku vodoprivredu. Sigurnost vodosnabdevanja iz povrinskih izvorita moe
se obezbediti samo izgradnjom akumulacija, koje mogu da neutraliu efekte poremeaja
hidrolokih ciklusa. Prema tome, u buduem periodu e biti neophodna realizacija planova iz
Vodoprivredne osnove Srbije, u vezi sa izgranjom veeg broja akumulacija za
vodosnabdevanje.


Potronja vode i mere za smanjenje gubitaka vode

Pitanje pravilnog odreivanja norme potronje vode je izuzetno vano kod planiranja i
sprovoenja investicija. Prosena potronja vode po stanovniku na dan (specifina potronja)
odraz je funkcije vie parametara, koji se generalno mogu podeliti na prirodne (dostupnost
vodi, klimatske karakteristike, karakteristike recipijenata, itd.) i drutvene (ekonomska mo
drutva, svest o potrebi racionalizaciji potronje vode, itd.). Specifina potronja vode kree
se od jedva neto preko 100 litara po stanovniku na dan u sunim i ekonomski nerazvijenim
zemljama Afrike do preko 1000 litara po stanovniku na dan u pojedinim dravama SAD. U
Evropi, prosena potronja vode po stanovniku na dan u domainstvima kree se u granicama
od oko 120 litara (Francuska, Nemaka, Holandija) do oko 200 litara (Italija, panija, Finska,
Norveka). Ukupno zahvatanje vode na izvoritu (ukljuujui i industrijske potroae,
ustanove, gubitke, itd.) iznosi 200-500 litara po stanovniku na dan.

U Srbiji je realno oekivati znaajno opadanje potronje posle poveanja cene vode, kao i
usled smanjivanja gubitaka u mreama. Nasuprot tome, javie se poveanje potronje vode u
industriji. Realno je oekivati prosenu individualnu potronju u domainstvima od oko 150
litara po stanovniku na dan, dok proseno zahvatanje vode na izvoritu treba raunati u
rasponu od 300-400 litara po stanovniku na dan (ukljuujui i sve ostale potroae, gubitke u
mreama i si.).

Veliki gubici vode iz vodovodnih sistema u Srbiji, pored ekonomsko-tehnolokih problema,
uzrokuju i raubovanje izvorita vode. Iz tih razloga, problem gubitaka vode zahteva
postojanje jedinstvene strategije za smanjenje gubitaka i njihove kontrole. Prvi korak u
razvoju strategije je poznavanje upravljenja sistemima. U tom smislu osnovne mere koje se
mogu preporuiti su institucionalne, tehnike i ostale.

Institucionalne mere obuhvataju donoenje odgovarajuih zakona, propisa i pravilnika
kojima e se regulisati odgovornost vlasnika i korisnika resursa vode. Iz iskustva drugih
zemalja, preporuuje se uvodjenje regulatornog tela, iji bi zadatak bio definisanje i uvoenje
neophodnih uslova i kriterijuma, koje je potrebno ispuniti za kvalitetno snabdevanje razliitih
potroaa.

Tehnike mere se sastoje iz niza mera na uvoenju merenja u vodovodnim sistemima, u
cilju poboljanja performansi vodovodnih sistema, ali i definisanja minimalne kadrovske i
organizacione osposobljenosti vodovodnih organizacija.

12
Ostale mere obuhvataju aktivnosti strukovnih udruenja na detaljnoj razradi predmetne
problematike. U vezi s tim, treba pomenuti probleme preduzea koja vode brigu o
snabdevanju vodom i odvoenju otpadnih voda (preduzea ViK), sa stanovita
funkcionalnosti (izgraenost i odravanje), kao i sa stanovita razvoja (izgradnja novih
objekata i kapaciteta). Problemi vezani za javna komunalna preduzea vodovoda i
kanalizacije su mnogobrojni i obuhvataju vie aspekata:

- Slabo finansiranje svih aktivnosti ovih preduzea (slabo ulaganje u infrastrukturu i
nedovoljno odravanje), kao posledica izuzetno niske cene vode, to dovodi do
znaajnih problema u funkcionisanju sistema;
- Generalna nepripremljenost i nedostatak uslova za znaajnije investiranje u ovoj
oblasti;
- Odreen viak zaposlenih u pojedinim preduzeima ViK;
- Problemi vezani za pravni, vlasniki, finansijski i organizacioni status ovih
preduzea, kao i njihovo mesto u sektoru voda u Srbiji.



Stanje i projekcija u oblasti zatite voda i otpadnih voda

Zatita kvaliteta voda je jedna od najvanijih oblasti u ovom sektoru i u neposrednoj je vezi sa
problematikom odvoenja i preiavanja otpadnih voda. Generalno posmatrajui, situacija u
ovoj oblasti je veoma nepovoljna u Srbiji. Samo oko 30% stanovnitva Republike Srbije je
obuhvaeno organizovanim odvoenjem otpadnih voda. Veoma nizak procenat otpadnih voda
se isputa u vodotoke uz odreenu vrstu preiavanja, dok svega oko 1.5% otpadnih voda
koje isputamo, biva tretirano na zadovoljavajui nain.

Imajui u vidu situaciju u Srbiji, neohodne su aktivnosti i mere, kratkoronog i dugoronog
karaktera, koje obuhvataju sledee :

- Revitalizacija i uspostavljanje normalnog funkcionisanja postojeih ureaja za
preiavanje otpadnih voda naselja i ureaja za predtretman industrijskih otpadnih
voda;
- Izgradnja novih sistema za prikupljanje, dispoziciju i preiavanje otpadnih voda,
najpre u naseljima u kojima ve postoji organizovano prikupljanje otpadnih voda ili je
u planu izgradnja objekata i sistema za ovu namenu, radi poveanja stepena
obuhvaenosti stanovnitva (i ostalih pridruenih korisnika) kompletnom uslugom
snabdevanja vodom i odvoenja otpadnih komunalnih voda;
- Sprovoenje odgovarajuih radova i mera za zatitu postojeih i buduih izvorita
vodosnabdevanja;
- Uspostavljanje mehanizama za kontrolu sprovoenja mera zatite.

Da bi se stepen obuhvaenostl javnom kanalizacijom pribliio stepenu obuhvaenosti
organizovanim vodosnabdevanjem (75-80%), u sledeih deset godina trebalo bi obezbediti
ukupna ulaganja reda veliine 1,2 milijarde , odnosno na godinjem nivou 100-120 miliona
.




13

Klasifikacija prirodnih voda

Sve vode u Srbiji prema svome stepenu zagadjenosti i nameni izuzimajui mineralne i
termalne vode, podeljene su u etiri klase (Uredba o klasifikaciji voda, Sl.glasnik SRS, broj 5,
3 februar 1968.)

Klasa I- vode koje se u prirodnom stanju ili posle dezinfekcije mogu upotrebljavati ili
iskoriavati za snabdevanje naselja vodom za pie, u prehrambenoj industriji i za gajenje
plemenitih vrsta riba (salmonida)

Klasa II - vode koje su podesne za kupanje, rekreaciju, i sportove na vodi, za gajenje manje
plemenitih vrsta riba (ciprinida), kao i vode koje se uz normalne metode obrade (koagulacija,
flokulacija, filtracija i dezinfekcija) mogu upotrebljavati za snabdevanje naselja vodom za
pie i u prehrambenoj industriji.

Klasa III - vode koje se mogu upotrebljavati ili iskoriavati za navodnjavanje i u industriji,
osim prehrambene

Klasa IV - vode koje se mogu upotrebljavati ili iskoriavati samo posle posebne obrade

Vode klase II, van graninih tokova i tokova preseenih granicom Srbije dele se na potklase i
to: potklasa IIa i potklasa IIb.

Ova podela voda u klase i potklase vri se na osnovu relevantnih parametara kvaliteta i
njihovih graninih vrednosti koji su prikazani u sledeoj Tabeli, gde su date granine
vrednosti relevantnih parametara kvaliteta prirodnih voda.

Parametar Klasa I Klasa II Klasa IIa Klasa IIb Klasa III Klasa IV
Suspendovane mat. pri
suvom vremenu u mg/l do
10 30 30 40 80 -
Ukupni suvi ostat. pri
suvom vremenu u mg/l do
za povrinske vode i jezera


350


1000


1000


1000


1500


-
za podzemne vode 800 1000 1000 1000 1500 -
pH vrednost 6.8-8.5 6.8-8.5 6.8-8.5 6.5-8.5 6.0-9.0 -
Rastvoreni O2 (ne
primenjuje se na podzemne
vode i prirodna jezera

8

6

6

5

4

0.5
BPK5 2 4 4 6 7 -
Stepen saprobnosti po
Libmanu (ne primenjuje se
na podzemne vode i
prirodna jezera

oligo-
saprobni

betamezo-
saprobni

betamezo-
saprobni

beta-alfa-
mezo-
saprobni

alfa-mezo-
saprobni

-
Stepen bioloke
produktivnosti (samo za
jezera)

oligotrofni

eutrofni

eutrofni

-

-

-
Najverovatniji broj
koliformnih klica u 1000 ml
vode maksimum do

200

6000

6000

10000

-

-
Vidljive otpadne materije bez bez bez bez bez bez
Primetna boja bez bez bez bez - -
Primetan miris bez bez bez bez - -

14
Prilikom zagadjenja vodo tokova, to zbog same prirode zagadjenja to zbog prirode samih
vodotokova, ne postoji jedan opti model koji bi sve definisao, ali je prihvaeno da se u jako
zagadjenim vodotocima mogu uoiti sledee zone koje predstavljaju kombinaciju nekoliko
predloenih ema.

Zona neposrednog zagadjenja - Prisutno mnogo organskih materija u poetnoj fazi njihove
razgradnje. Sadraj rastvorenog kiseonika obino visok, uz prisustvo zelenih biljaka i riba u
veoj koliini.

Polisaprobna zona - zona aktivne razgradnje ili septika zona, u kojoj se odvija najvei deo
oksidacionih procesa, uz mogu potpuni utroak rastvorenog kiseonika, odnosno prelazak u
anaerobno stanje. Prisutne velike koliine CO2 i H2S a redukcioni biohemijski procesi se
odvijaju. Obilje bakterija, bez zelenog bilja, eventualno prisutne plavozelene alge i mnoge
vrste protozoa i biastih larvi Tubifera. Razgradnjom organskih materija nizvodno od ove
zone formira se

Alfamezosaprobna zona - jako zagadjena zona, prisutne zelene alge uz veliki broj bakterija,
sadraj rastvorenog kiseonika nizak, posebno tokom noi, a sastav faune je raznovrsniji i
prisutan u veem broju vrsta nego u prethodnoj zoni. Biohemijski procesi imaju
redukcionooksidacioni karakter.

Betamezosaprobna zona - blago zagadjena zona, uobiajno prisustvo zelenih algi i viih
biljaka, sadraj rastvorenog kiseonika obino iznad 5 mg/l, a smanjena je i oksidacija
organskih materija. U ovoj zoni se mogu nai i ribe kao jegulja, aran i klen. Biohemijski
procesi imaju oksidacioni karakter.

Oligosaprobna zona - zona praktino iste vode, mada se u njemu jo uvek odvija proces
razgradnje organskih materija. Sadraj rastvorenog kisonika je po pravilu iznad 5 mg/l, ak i
nou. Obilje zelenih biljaka i prisutna ivotinjska populacija je generalno tipina za zdrave
vode. Biohemijski procesi imaju oksidacioni karakter.




















15
KONCIPIRANJE SISTEMA ZA PRIPREMU VODE

Svi sistemi za pripremu vode mogu se podeliti u tri osnovne grupe:
- Sistemi za pripremu vode za pie
- Sistemi za pripremu kotlovske napojne vode i
- Sistemi za pripremu procesne vode za pojedine industrijske procese

Pored ovih treba pomenuti i sisteme za odravanje potrebnog kvaliteta vode u bazenima za
plivanje, u zatvorenim rashladnim sistemima i za pripremu vode za neke posebne namene
(farmaceutski kvalitet, voda za infuzione rastvore, hemodijaliza....)

Sistem za pripremu vode za pie iskljuivo kao sirovinu koristi priprodnu vodu, dok drugi
sistemi obino samo doradjuju vodu za pie do eljenog kvaliteta u skladu sa zahtevanim
uslovima.

Osnovni zadatak sistema za pripremu vode za pie je da obezbedi pitku vodu koja je hemijski
i bakterioloki bezbedna za humanu upotrebu.

U isto vreme taj kvalitet mora biti zadovoljavajui i za veinu industrijskih korisnika.
Voda za pie ne sme imati neprijatan miris ili ukus, a esto se odredjenim dodacima u toku
procesa kvalitet vode moe popraviti u smislu povoljnog delovanja na ljudsko zdravlje, na
primer dodatkom fluorida.

Kvalitet vode za pie se mora nalaziti u okviru propisanih standarda, koji pak sa druge strane
ne zadovoljavaju potreban kvalitet za koltlovsku napojnu vodu ili pak kao procesna voda u
prehrambenoj, papirnoj ili tekstilnoj industriji pa se mora podvrgnuti dodatnoj preradi od
strane samih tih industrija.

Pre pristupanja izrade samog tehnolokog koncepta jednog sistema za pripremu vode, esto se
moraju preduzeti odredjene mere u cilju stalne obezbedjenosti potrebne koliine vode i
poboljanja kvaliteta sirove vode, pre nego ona udje u sam sistem.

Tako se izradom akumulacija u blizini izvorita i kontrolisanim isputanjem vode iz
akumulacije u izvorite, moe obezbediti potrebna koliina vode ili se moe ta akumulacija
koristiti za prethodno prirodno preiavanje vode sa izvorita. esto se u takvim sluajevima
vodi dodaje CuSO
4
kao algicidno sredstvo, koje spreava preterani razvoj algi koje ometaju
dalje procese preiavanja ili pak dovode do pojave ukusa i mirisa vode to zahteva i dodatne
obrade vode, a time i poskupljuju itav proces pripreme.

Priprema vode za pie od sirove prirodne vode zahteva temeljno poznavanje:
1. karakteristika sirove vode
2. jasnu predstavu o kvalitetu preiene vode

Na osnovu polaznih kriterijuma i ekonomskih uslova postavlja se tehnoloki koncept.
Postavljanjem tehnolokog koncepta donekle se uslovljava stepen pouzdanosti koji sistem
treba da ima i odredjuje nivo automatske kontrole koji se u njemu eli ostvariti.

Izabrani nain prerade treba da bude ekonomian, kako u pogledu poetnog investiranja, tako
i u pogledu eksploatacionih trokova.

16
Prvi zadatak koji je potrebno reiti u itavom lancu je izbor porekla vode:
- podzemna voda sa vee ili manje dubine
- povrinska voda iz reke, jezera ili eventualno mora

Ako uopte postoji mogunost izbora, glavni faktori koje treba razmotriti su:
- kvalitet vode kojim se raspolae
- koliina potrebne vode i ujednaenost izdanosti izvorita
- cena ispitivanja vode, snabdevanja, prerade i distribucije
- mineralni polutanti
- organski polutanti
- bioloki polutanti
- mikroelementi

Kao primer kvantitativnog uporedjenja kvaliteta vode iz povrinskih i podzemnih izvora u
jednom regionu (u ovom sluaju je to drava Texas u SAD), dati su podaci u sledeoj tabeli:

Koncentracija, mg/L
Povrinski izvor Podzemni izvor
Komponenta Reka
Colorado
Reka
Neches
Grad
Stephenfille
Grad
Houston
Kalcijum, Ca
2+
51 11 90 9.2
Magnezijum, Mg
2+
17 3.5 38 2.6
Natrijum, Na
+
21 22 9.7 202
Kalijum, K
+
4 3.3 5.2 5
Gvodje, Fe
2+
0.08 0.12 0.10 0.02
Bikarbonat, HCO
3
-
181 22 383 410
Sulfati, SO
4
2-
30 19 39 2
Hloridi, Cl
-
48 38 36 98
Fluoridi, F
-
0.2 0.6 0.2 1.4
Nitrati, NO
3
-
0.2 0.2 2.2 0
Silikati, SiO
2
8.8 16 16 16
Ukup. rastvor.mat 271 142 432 538
Tvrdoa kao CaCO
3
197 42 380 34
pH 7.1 6.7 7 7.6













17
KARAKTERISTIKE VODE

Voda je sastavljena od dva atoma vodonika i jednog molekula kiseonika, tako da 6.023x10
23

molekula tei 18 g. U prirodi se vodonik javlja u tri izotopna oblika,
1
H,
2
H (deuterijum)
i
3
H (tricijum). Istovremeno, kisonik se javlja u 6 izotopskih oblika i to
14
O,
15
O,
16
O,
17
O,
18
O i
19
O. Tri izotopa
14
O,
15
O i
19
O su radioaktivni sa kratkim vremenom raspada, pa se u
prirodi veoma retko sreu, tako da preostaju tri oblika vodonika i tri izotopa kiseonika koji
mogu napraviti ukupno 18 moguih kombinacija, pri emu svaki izotop kiseonika ima 6
moguih kombinacija:

16
O
1
H
1
H,
16
O
2
H
2
H,
16
O
3
H
3
H,
16
O
1
H
2
H,
16
O
1
H
3
H,
16
O
2
H
3
H i to isto ponovljeno sa
17
O i
18
O.
Taan odnos prisutnih izotopa u vodi zavisi od porekla vode, ali uobiajena preirodna smea
izotopa u vodi ima molekulsku teinu od 18.0152 g.

Struktura atoma kiseonika i vodonika doprinosi da molekul vode ima tetraedarsku strukturu.




Atom kiseonika je u sredini te strukture, a na rogljevima se nalazi potencijalno mesto
prisustva vodonikovih atoma.





18
Atomi vodonika se nalaze pod uglom od 104.5o, a rastojanje kovalentne veze O-H je 0.96A.
Raspodela naelektrisanja dovodi do polarnosti. Izmedju pozitivnog naelektrisanja
vodonikovog atoma i negativnog naelektrisanja sa kiseonika drugog molekula vode se
uspostvalja vodonina veza.

Energija vodonine veze je 10-40kJ/mol to odgovara 1-4% od energije kovalentne veze O-H
unutar molekula (1000 kJ/mol).




Vodonina veza doprinosi jaem vezivanju molekula vode nego molekula drugih tenosti i
ona doprinosi mnogim jedinstvenim karakteristikama vode.

Pri formiranju leda dolazi do uspostavljanja vodoninih veza i formiranja heksagonalne
structure leda, pri emu je duina rastojanja izmedju dva atoma kiseonika 2.76A. Upravo kao
posledica heksagonalne strukture unutar te strukture se formira upljina koja doprinosi
poveanju zapremine leda, odnosno smanjenja gustine koja omoguava ledu da pliva na vodi.


Gustina vode i leda
19
Gustina vode zavisi od temperature. Na 0
o
C led ima gustinu 916.7 kg/m
3
, a rastopljena voda
999.8 kg/m
3
. Na temperature od 3.98
o
C gustina vode iznosi 1000 kg/m
3
. Ova anomalija vode
se objanjava upravo prisustvom vodoninih veza i promenom orijentacije molekula, prilikom
njihovog pribliavanja sa smanjenjem temperature. Sa poveanjem temperature iznad 3.98
o
C,
dolazi do smanjenja njene gustine, tako da na 100
o
C ona iznosi 958.4 kg/m
3
.

Taka topljenja i taka kljuanja
Na atmosferskom pritisku voda kljua na 100
o
C, pri emu se sa poveanjem pritiska poveava
i temperature take kljuanja, pa pri 220 atm ona iznosi 374
o
C. Transformacija vode iz tene
u vrstu, odnosno vrste u tenu fazu se vri na 0
o
C.

Provodljivost vode
ista nvoda je veoma slab provodnik elektriciteta. Sadanje tehnologije omoguavaju
dobijanje vode kvaliteta koji obezbedjuje provodljivost od 5.5x10
-2
S/cm, za potrebe
industrije poluprovodnika.


Dielektrina konstanta
Dielektrina konstanta predstavlja odnos odnos jaine uniformnog elektrinog polja izmedju
dve naelektrisane ploe, E
0
u odnosu na jainu polja, kada se izmedju tih ploa nalazi dipolni
medij, u kome dipoli indukovani u molekulima deluju nasuprot primenjenom polju i smanjuju
njegovu jainu, E. Odnos E
0
/E za neku sredinu daje dielektrinu konstantu, D. esto se
dielektrina konstanta odredjuje i kao odnos kapaciteta kondenzatora koji sadri odredjenu
supstancu (voda, na primer) i kada je u njemu vakuum. Na 0
o
C dielektrina konstanta za
vodu iznosi 88.00, a na 100
o
C je 55.44. Sa ovakvim vrednostima dielektrine konstante voda
je univerzalni rastvara.

Dipolni momenat
Kovalentna veza izmedju dva razliita atoma bie praena dipolnim momentom, ija se
veliina dobija kao proizvod naelektrisanja elektrona i relativnog pomeranja pozitivnih i
negativnih elektrinih centara. Postojanje polarnosti molekula vode i sposobnost da formiraju
vodonine veze dovodi do mogunosti da bilo koja estica koja ima ili pozitivno ili negativno
naelektrisnje bude okruena molekulima vode, to omoguava rastvaranje i pozitivno i
negativno naelektrisanih estica.




Toplotni kapacitet i specifina toplota
20

0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
-300 -200 -100 0 100 200 300
Temperature oC
M
o
l
a
r
n
i

t
o
p
l
o
t
n
i

k
a
p
a
c
i
t
e
t

J
/
m
o
l

C

Specifina tolpota ima isti profil stim to se vrednost na ordinate deli sa 18 (molarnom masom
vode), tako da je specifina toplota na -11
o
C 2.03 J/g C, a na 0
o
C 4.186 J/g C. Na 100 C u
parnoj fazi pada na 1.9 J/g C.


Toplota stvaranja vode
Pri reakciji vodonika i kiseonika dolazi do egzotermne reakcije, oslobadja se toplota u iznosu
od AH
f
0
= -285.8 kJ/mol.


Toplota fuzije
Tolota fuzije je ona toplota koja je potrebna da se vrsta faza pretvori u tenu na taki
topljenja. Za vodu ona iznosi AH
f
= 6.01 kJ/mol. Pretvaranje leda u vodu zahteva veu
energiju nego zagrevanje vode sa 0 na 80
o
C. Ovako znaajna energija je potrebna radi
razdvajanja dela vodoninih veza kod leda i njegovo prevodjenje u teno stanje. (od 0 do 100
je 7.54 kJ/mol, a od 100 do 120 oC je 0,92)

Toplota isparavanja
Kod isparavanja vode potrebno je prekinuti sve vodonine veze, kako bi se molekuli razdvojili
i ta toplota iznosi AH
v
= 40.67 kJ/mol

21
-40
-20
0
20
40
60
80
100
120
140
0 10 20 30 40 50 60
Dovedena toplota kJ/mol
T
e
m
p
e
r
a
t
u
r
a

o
C
0,91 6,01 7,51 40,67 0,92



Povrinski napon

Molekuli vode na povrini tene faze imaju veu energiju nego oni unutar same tenosti, jer
su oni ispod povrine vode uspostavili svoje vodonine veze. Kao posledica toga, javlja se
pojava da voda sama eli da zauzme takav oblik u kome e se ta energija minimizovati.
Povrinski napon je sila koja doprinosi smanjenju povrine vode odredjene zapremine.
Upravo je povrinski napon taj koji pomae vodi da pri padu kroz vazduh kapljica tei da
zauzme sferini oblik.
Veza izmedju temperature i povrinskog napona vode je data u sledeoj tabeli:

T
o
C 20 60 100
o (N/m) 0.0728 0.0662 0.0589



Viskozitet

Viskozitet vode je vei u odnosu na fluide sa slinom molekulskom teinom. Kao i u raniji
sluajevima, postojanje vodoninih veza doprinosi poveanju viskoziteta. Poto se sa
poveanjem temperature molekuli vode udaljuju to slabe i medjusobne vodonine veze, to
prouzrokuje da viskozitet opada. Dinamiki viskozitet se izraava u jedinicama Ns/m
2
, a
kinematski viskozitet, koji predstavlja odnos / ima jedinice m
2
/s.






22
Kvalitet vode kojom se raspolae

Podzemna voda je, odavno, za mnoge, sinonim prirodno iste vode, a povrinska voda
za zagadjenu vodu. Pri razmatranju kvaliteta sirove vode, nije dovoljno poznavati samo
rezultate njenih hemijskih analiza, ve je neophodno, na osnovu relevantnih podataka, to
pouzdanije proceniti i trendove promena njenog kvaliteta u narednom periodu. Pri tome treba
imati na umu da se kvalitet sirove vode moe menjati dnevno, sezonski, godinje ili tokom
perioda od nekoliko godina.
Podzemne vode su apriori privlanije, ali su i one retko kad iste tokom cele godine,
naroito u kinim periodima, kada se mogu zamutiti ili zagaditi prolazom voda kroz
povrinske slojeve. Ovo zagadjenje je po pravilu redje i ogranienije u odnosu na povrinske
izvore, ali je i dueg trajanja zbog male brzine filtracije i sporog povraaja izgubljene
ravnotee. Zagadjenje podzemne vode napreduje postepeno te postoji opasnost da se i ne uoi
ako se analize ne vre sistematski. Kvalitet sirove vode se odredjuje na osnovu sledeih
parametara:

Da bi se izvrila prava karakterizacija vode, neophodno je pravilno uzorkovanje vode i
odredjivanje nivoa tanosti merenja i hemijske analize.

Jedinice kojima se izraavaju hemijske koncentracije pojedinih konstituenata u vodi su:
1. Mol odgovara molekulskoj teini komponente izraene u gramima (1Mol CaCO
3
je
100g)
2. Molski udeo- predstavlja odnos broja molova date komponente u vodi, prema
ukupnom broju molova rastvorenih u vodi
N C B A
B
B
n n n n
n
x
... + + +
= ,
gde su sa n oznaceni brojevi molova prisutnih u vodi pojedine komponente
3. Molarnost- predstavlja broj prisutnih molova odredjene komponente u vodi u odnosiu
na ukupnu zapreminu rastvora, mol/L.

L) rastvora, premina (g/mol)(za tezina molekulska
g , komponente masa
= M
4. Molalnost- predstavlja broj prisutnih molova odredjene komponente u vodi u odnosiu
na ukupnu masu rastvora, mol/kg
kg) rastvora, sa (g/mol)(ma tezina molekulska
g , komponente masa
= m
5. Masena koncentracija, g/L, predstavlja odnos mase rastvorene komponente prema
zapremini rastvora
L rastvora, zapremina
g , komponente masa
g/L ija, Koncentrac =
6. Normalnost, N, - predtavlja broj ekvivalenata po zapremini rastvora
L) rastvora, emina g/eq)(zapr , komponente masa tna (ekvivalen
g , komponente masa
eq/L N, =
gde je ekvivalentna masa komponente jednaka odnosu molekulske teine komponente
i odnosa valence te komponente:
eq/mol Z,
g/mol , komponente tezina molekulska
g/eq tezina, na Ekvivalent =
23
7. Delova na milion, ppm predstavlja odnos mase komponente prema milion puta veoj
masi. Na primer 1mg je 1 ppm u odnosu na masu od jednog kilograma.
rastvora g 10
g , komponente masa
ppm
6
=


Kvalitet merenja fizikih parametara se odredjuje stepenom tanosti korienih instrumenata i
statististikom obradom dobijenih rezultata, dok se procena validnosti hemijske analize radi
sabiranjem svih dobijenih koncentracija katjona (Ca
2+
, Mg
+
, Na
+
, K
+
..) i anjona (HCO
3
-
,
SO
4
2-
, Cl
-
, NO
3
-
..):

anjona = katjona

Procentualna razlika izvrenih merenja se odredjuje na osnovu jednaine:

100 %
E + E
E E
=
anjona katjona
anjona katjona


Prihvatljivi kriterijumi za tanost analize su:

anjona, meq/L Prihvatljiva razlika
0-3.0 0.2 meq/L
3.0-10.0 2%
10-800 5%



Boja- se kod dobre vode za pie ne tolerie. Norma u Francuskoj je 20 jedinica platina-
kobalt. I dubinske i povrinske vode su ponekad obojene. Prve ak iako su bistre mogu po
izlasku na povrinu u dodiru sa kiseonikom da postanu obojene(ute, crvene pa ak i crne).

Miris i ukus- su osnovne karakteristike za procenu vode. Voda za pie trebe da bude bez
mirisa i ukusa. Ukoliko izvorite vode nije takvo, voda se mora podvrgnuti preradi sa
efikasnim i permanentnim uinkom, to je prilino skup postupak.

Temperatura- je pored bistrine i ukusa najmerodavniji inilac za ocenu upotrebljivosti vode za
pie, pa je i tu podzemna voda u prednosti, zbog svoje konstantne temperature u odnosu na
povrinske vode kod kojih temperatura varira od 1-22
o
C. Temperatura je vaan inilac pri
oceni ravnotee vode u odnosu na kalcijum i na obrade kojima e se ona podvrgavati. to je
temperatura vode nia, utoliko su hemijski procesi oko flokulacije-dekantacije sporiji i
osetljiviji, naroito ako joj je temperatura ispod 10
o
C. S druge strane, ako je temperatura via,
moe doi do intenzivnog razvijanja planktona ili do prezasienosti rastvorenim gasovima, to
uslovljava pojavu bele vode ili pak izaziva velike smetnje u radu stanica za preradu. Vie od
drugih karakteristika vode, vano je poznavati brzinu promene tmperature, isto toliko koliko i
amplitude tih promena.

Sadraj suspendovanih materija- procenjuje se samo delimino i to na osnovu zamuenosti
kao jedne od najuoljivijih karakteristika. Voda za pie ne treba da sadri suspendovane
materije koje se mogu taloiti. Danas se (u Francuskoj) tolerie zamuenost od 15 kapi
24
mastike (priblino jedna Deksonova jedinica) ali se nastoji da voda za distribuciju nema vie
od 5 kapi zamuenosti. Tanije je zamuenost izraavati u jedinicama NTU (nefelometric
turbidity units), pri emu je vrednost dozvoljenog zamuenja do 1NTU (dok se za manje
vodovode, do 5.000 stanovnika, tolerie zamuenost i do 5 NTU).



25
pH- vode mora biti u definisanim granicama od 6.8-8.5. Ukoliko je koncentracija
vodonikovih atoma izvan ove granice, tehnolokim postupkom se mora dovesti na propisanu
meru.

| |
| |
+
+
= =
H
H pH
10
10
log
1
log
+
+ OH H O H
2


| || |
K
O H
OH H
=
+
2

Koncentracija vode u vodenim rastvorima je konstantna pa se njena vrednost moe ukljuiti u
vrednost konstante, tako da je pri temperaturi od 25
o
C:

| || |
14
10 1
+
= =
w
K OH H
odnosno,
14 = + pOH pH




Mineralizacija vode- se ee javlja kod dubinskih nego kod povrinskih voda. Viak krea u
vodi je nepoeljan ali je jo gore, ak i tetno, ako mineralizovana voda sadri viak nekih
jona, kao to su arsen, olovo, fluor idr.

Sulfati i hloridi- mereni zajedno ili odvojeno u veoj ili manjoj meri indiciraju salinitet vode
namenjene potronji. Vea koliina ovih soli je tetna za oveka (mada se posle izvesnog
perioda prilagodjavanja mogu podnositi i koliine koje znatno prelaze normalnu jedinicu od
250 mg/l), a pored toga izazivaju i koroziju metalnih cevovoda. Dubinske vode raspolau
najveim salinitetom, pa malo zagadjena povrinska voda ima prednost nad njima.

Gvodje i mangan- sami po sebi nisu tetni ali ih treba eliminisati, jer, iako se tolerie sadraj
(Mn+Fe) od 0.3 mg/l sa granicom od 0.1mg/l za Mn, moe doi do velikih smetnji i sa
manjim sadrajem u provodnicima sa sporom cirkulacijom vode, pa se i sa sadrajem
26
mangana od 0.05 mg/l moe javiti crna voda, kao i kod gvodja. Stoga je neophodno ispitati
koncentraciju ovih metala u vodi, a podzemne vode ih esto sadre. Analiza dalje odredjuje
izbor koagulanata koje treba koristiti u pojedinim sluajevima.

Rastvoreni kiseonik- je vodi neophodan zbog ukusa, kao i da voda ne bi postala uzronik
korodiranja metalnih cevi kroz koje tee. Ako podzemna voda nema rastvorenog kiseonika,
ne znai da je zagadjena jer poetni sadraj kiseonika moe biti utroen na prirodno
samopreiavanje prilikom poniranja. Takva voda se mora obavezno aerisati pre upotrebe.

Kalcijum- najvie utie na pojavu tvrdoe vode i to tzv. karbonatne tvrdoe, koju je u
procesu pripreme vode potrebno svesti na odgovarajuu meru.



Sadraj organskih materija- mora se paljivo ispitati ako je voda namenjena ljudskoj
potronji. U podzemnim vodama obino ima malo organskih materija osim ako nisu u dodiru
sa nekim izvorom zagadjenja, to je pored temperature njihova osnovan prednost u odnosu na
povrinske vode. Sadraj organskih materija u vodi je potrebno vezati za konkretne sluajeve,
a posebno da li je sadraj sa biljnim poreklom, koji nije tetan. Postavljena granica da
oksidabilnost vode za pie ne bi trebalo da predje 3 mg/l ako se merenje vri u alkalnoj
sredini, moe se razliito tumaiti, jer ta da se zameri vinu ili aju koji imaju mnogo vei
sadraj organskih materija.

Plankton- izaziva ozbiljne smetnje kako u stanici za preradu vode tako i u distribucionoj
mrei ili rezervoarima. Javlja se u povrinskim vodama u obliku fitoplanktona (biljnog) i
zooplanktona (ivotinjskog porekla). Pored mehanikih problema u stanicama za preradu i
cevovodu, plankton daje i rdjav ukus vodi. Zooplankton se jo manje tolerie jer ako se zapate
u mrei veoma ih je teko odstraniti, a jo gore ih je ostaviti u stanju suspenzije.

Bakterije i virusi- moraju se odstraniti sterilizacijom a veinom su prisutni u povrinskim
vodama, premda se i podzemne vode moraju preventivno tretirati.

27
FIZIKE, FIZIKO-HEMIJSKE I HEMIJSKE OSOBINE VODE ZA PIE
KOJE MOGU IZAZVATI PRIMEDBE POTROAA
Redni Parametri Maksimalno doputene vrednosti
broj ili koncentracije
1. Boja 5 stepeni Co-Pt skale
2. Miris i ukus bez
3. Mutnoa do 1 NTU*
4. Koncentracija jona vodonika (pH) 6,8 8,5
5. Oksidabilnost (mg KMnO
4
/l) do 8 **
6. Provodljivost (Scm, na 20 C) do 1000
7. Temperatura Temperatura izvorita illi nie
8. Rastvoreni kiseonik (% saturacije) 50***
9. Sulfati 250****
10. Vodonik sulfid bez*****
11. Ukupni organski ugljenik
* Za vodovade do 5000 stanovnika dozvoljena je mutnopa do 5 NTU (nefelometrijska jedinica mutnoe)
** Smatra se da je voda ispravna u sluaju da oko 20% merenja koja nisu uzastopna u toku godine, vrednost ovog
parasmetra dostigne do 12 mg KMnO
4
/l. Frekvencija merenja po vaeem Pravilniku.
*** Ne odnosi se na podzemne vode
**** Ne sme se osetiti miris






PRINCIPI PRERADE VODE ZA PIE

Prerada vode na osnovu ispitanog porekla, fizikih, hemijskih i biolokih
karakteristika, kao i njene mikrozagadjenosti moe biti vie ili manje kompletna. Ponekad je
potrebno primeniti mnogobrojne postupke i njih treba tako kombinovati da se nedostaci vode
eliminiu na najbolji mogui nain a da u isto vreme najbolje odgovaraju mogunostima koje
uredjaj prua. Izabrani nain prerade treba da bude ekonomian u pogledu poetnog
investiranja i ekploatacionih trokova.
Prerada vode se vri ve na zahvatu vode ili kod crpki. Kod podzemnih voda potrebno
je obezbediti takvu kaptau ili potiskivanje da se tom prilikom zhvati to manje zemlje i
peska. Zahvat povrinske vode treba prilagodjavati nanosu koji ona sadri.
Dobro zahvatanje vode predstavlja prvi stadijum prerade vode.

Koncepcija zahvata vode

U jezeru sa ustaljenim nivoom, kotu zahvata treba tako izabrati da tokom itave
godine sadraj suspendovanih i koloidnih materija u vodi, kao i sadraj planktona bude to
manji, a temperatura vode to nia.
Ako je jezero dovoljno duboko, zahvatanje vode se vri na dubini od 30-35 m, ime je
uticaj osvetljenosti znaajno smanjen a time i ogranien sadraj planktona. U svakom sluaju
zahvatanje vode treba da se vri bar na 7 m od dna, kako bi se izbegao uticaj kretanja
nataloenih estica i vodenih struja na dnu, ako i posledice vertikalnog kretanja usled
temperaturne razlike (prevrtanje jezera).
Zahvat vode iz jezera sa promenljivim nivoom se vri uz potovanje prethodnih
kriterijuma, s tim to je potrebno obezbediti zahvatanje sa razliitih dubina, zavisno od doba
godine.
Na zahvatu vode iz reke treba se obezbediti od nanosa zemlje, peska, lia, trave,
povrinske pene, ugljovodonika itd. Ne postoji model idealnog vodozahvata, tako da savisno
28
od sluaja voda moe biti zahvaena sa dna, bono, putem sifona itd. Svaki od ovih naina
zahteva posebnu studiju.















Slika Izvorite Potkop - aht















Slika. Vodozahvat na reci Brvenici

Prethodna prerada vode

U okviru prethodne prerade sirove vode, u savremenim sistemima za pripremu vode,
primenjuju se sistemi sa reetkama, talonici i sita, za uklanjanje inertnog materijala, kao i
hemijska obrada i aeracija. Prvi nain prerade po zahvatu je:

Cedjenje kroz reetku

Vri se kako bi se eliminisao krupniji materijal, koji moe ometati dalje faze prerade.
Efikasnost operacije zavisi od razmaka izmedju ipki reetke i razlikuju se:
grubo cedjenje kroz reetku sa otvorima 40-100 mm
finije cedjenje kroz reetku sa otvorima 10-40 mm
fino cedjenje kroz reetku sa otvorima 3-10 mm

29
Reetke se mogu istiti runo ili automatski. Najee se za stanice veih razmera
upotrebljavaju automatske reetke ( ili mehanike reetke), ali se one takodje mogu primeniti i
kod manjih stanica kod kojih postoji opasnost od naglog nanoenja materijala biljnog porekla,
koji ima tendenciju da obloi reetku i tako izazove prekid doticaja vode.
Tipovi reetki:
a) Reetke za runo ienje
Koriste se jednostavne eline ipke vertikalne ili pod uglom 60-80o prema horizontali.
Na manjim i srednjim stanicama usisne korpe imaju ulogu reetke, koje se mogu ititi
`kontramlazom` .

b) Mehanike reetke koje se iste sa uzvodne strane:
- krive reetke
- reetke na zupanicima
- reetke sa grabuljama na uetu (za vodu sa malo nanosa)
- reetka sa etkama na beskrajnoj traci (slui za fino cedjenje)

c) Mehanike reetke koje se iste sa nizvodne strane:
- reetka sa eljevima na beskrajnoj traci (koristi se i kod otpadnih voda jer ima veliki
kapacitet)
- reetka sa grabuljama na beskrajnoj traci ( u stanju je da odstrani velike koliine otpadaka iz
vode)

Odstranjivanje peska

Zavisno od uslova zahvatanja, moe se postaviti pre ili posle procedjivanja kako bi se u
daljem postupku zatitili ugradjeni aparati. Odstranjuju se ljunak, pesak i manje ili vie fine
estice minerala. Dimenzije estica koje se ovom prilikom odstranjuju su vee od 200
mikrona. estice nieg granulometrijskog sastava odstranjuju se tokom procesa dekantacije ili
odstranjivanja mulja. Odstranjivanje peska se vri u talonicima, a zavisno od uslova u
taloniku i vrsti materijala projektuje se i odgovarajui talonik, pri emu se koriste formule
Stoksa, za laminarno, Njutna, za turbulentno i Alena , za taloenje u prelaznoj oblasti.
U praktine svrhe, za pesak gustine 2.65 g/cm3, mogu se koristiti sledei podaci:

d (mm) 0.05 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 1.0 2.0 3.0 5.0 10
Vo 0.2 0.7 2.3 4.0 5.6 7.2 15 27 35 47 74
Vcr 0 0.5 1.7 3.0 4.0 5.0 11 21 26 33
V
0.3
0 0 1.6 3.0 4.5 6.0 13 25 33 45 65
Ucr 15 20 27 32 38 42 60 83 100 130 190
gde su sve vrednosti izraene u cm/s i oznaavaju:
Vo vrednosti za brzinu taloenja u fluidu ija je horizontalna brzina jednaka 0,
Vcr brzina taloenja u fluidu ija je horizontalna brzina jednaka Ucr,
V
0.3
brzina taloenja u fluidu ija je horizontalna brzina jednaka 0.3 m/s i
Ucr kritina horizontalna brzina za pokretanje istaloene estice.

Pored standardnih talonica ili talonica kanalskog tipa koje se ispiraju hidraulinim mlazom,
u ovu svrhu se mogu upotrebiti i ciklonski separatori (hidrocikloni) koji su veoma efikasni ali
se uvek javlja problem abrazije uredjaja.


Odstranjivanje ulja i masnoa
30

Poto su ulja i masti uglavnom laki od vode, oni tee da isplivaju na povrinu, pa
smanjenjem brzine proticanja celokupne tenosti, dolazi do separacije, a celokupna tenost
postaje `prirodni separator`. Posebno konstruisanim obrtnim cevima na povrini vode se vri
`skidanje` pene ulja i masti sa povrine vode.

Procedjivanje

Primenjuje se u sluaju da je koliina planktona ograniena i da u daljoj preradi nije
predvidjena nikakva dekantacija. Dejstvo ovih sita je ogranieno pa pri njihovoj primeni treba
biti oprezan, posebno u kontekstu prethodnih procesa. Razlikujemo makro (otvori vei od 0.3
mm) i mikro procedjivanje (otvori manji od 0.1 mm) a koriste se rotaciona sita ili sita na
beskrajnoj traci, specijalno ako se menja nivo vode koja se tretira.

Prethodna prerada hlorom

Vri se u cilju zatite cevi kroz koje prolazi nepreradjena voda. Ukoliko se ne izvri prethodno
hlorisanje, na cevovodima se taloi plankton koji smanjuje propusnu mo cevi pa do njihovog
potpunog zaepljenja. Gvodjevite i sulfatoredukcione bakterije mogu da razaraju gvodje
metalnih cevi, pa se zapaa vei sadraj gvodja u vodi, naroito u toku privremenih prekida
rada. Dejstvo hlorisanja ne smanjuje boju vode sem u sluajevima humusnih materija, ali se
dobija bistrija i filtrabilnija voda kao posledica oksidacije raznih materija u vodi:
- jona gvodja i mangana
- amonijaka, stvarajui hloramine ili izazivajui njegovo raspadanje (preko
kriti.take)
- nitrita koji se prevode u nitrate
- organskih materija podlonih oksidaciji
- mikroorganizama (bakterija, algi, planktona)

Prethodno hlorisanje moe biti prosto, hlorisanje do kritine take ili superhlorisanje.
Pri prethodnom hlorisanju uvek je bolje upotrebiti sadraj hlora koji je malo vei od
sadraja u kritinoj taki. Tako treba uvek postupiti kada je to mogue i kad takav postupak
ne zahteva velike koliine hlora. Pored unitenja patogenih klica i bakterija, planktona,
bezopasnih klica i drugih, dobija se i najnia granica pojave ukusa vode. Kada je voda boljeg
kvaliteta u pojedinim periodima godine mogue je vriti prosto hlorisanje. Hlor deluje veoma
brzo i to u prvim minutima nakon injektiranja u vodu, pri emu u fazi prethodnog hlorisanja
vreme nije tako vaan faktor kao pri sterilizaciji, jer se traeni rezultati postiu veoma brzo.
Kada su u pitanju povrinske vode u kojima se lako mogu nai virusi, praktikuje se
superhlorisanje i to sa produenim trajanjem kontakta.


Aeracija

Vri se u sluajevima kada sirova voda sadri viak gasova:
- sumporvodonik- koji vodi daje neprijatan ukus
- kiseonik- kada je u stanju presienosti jer njegovo izdvajanje izaziva negativne posledice
u taloniku, jer se podie mulj sa dna, kao i kod filtriranja kada nastaje lano zaptivanje,
izdvajanjem gasa.
- ugljen dioksid- koji vodu ini agresivnom
31
- ako u vodi nema dovoljno kiseonika da bi se obezbedila oksidacija jona gvodja i
mangana, nitrifikacija amonijaka i da bi se vodi dao prijatan ukus, kao i spreavanje
korozije metalnih cevi.


Osnovni procesi prerade vode

Koji e osnovni procesi i kojim redosledom biti ukomponovani u proces prerade vode, zavisi
od kvaliteta sirove vode i kvaliteta preradjene vode koji se eli ostvariti. Osnovni kriterijumi,
na osnovu kojih se vri izbor hemikalija koje e se primenjivati u procesu, su njihova
efikasnost u obavljanju eljene reakcije i njihova cena. Tako, na primer za kontrolu ukusa i
mirisa vode mogu se koristiti aktivni ugalj, hlor, hlordioksid, ozon i kalijum permanganat.
Obino je najjeftinije reenje primena velike doze hlora (superhlorisanje), ali je aktivni ugalj
daleko efikasniji u pogledu uklanjanja jedinjenja koja utiu na ukus i miris vode.
U sistemima za preradu povrinskih voda esto se praktikuje instaliranje dozirne opreme za
dve ili ak tri od navedenih hemikalija, tako da se, zavisno od trenutnog kvaliteta sirove vode,
moe uvek primeniti najefikasnija i najekonominija varijanta.

U sledeoj tabeli dat je saeti prikaz parametara kvaliteta prirodnih voda, njihov uticaj na
kvalitet tih voda i uobiajeni naini njihovog korigovanja.


Parametar
(primesa)
Posledica Nain prerade
Manjak Viak
Najea
primena
Nerastvorne primese
Suspendovane i
koloidne materije
Mutnoa Bistrenje Povrinske vode
ive primese
Bakterije i virusi
Plankton

Javno zdravlje
Izgled i korozija

Dezinfekcija
Dezinfekcija
Sve vode,
povrinske-
patogeni organizmi
podzemne-ferozne
i manganozne
bakterije
Rastvorne primese
Organske materije
Boja
Septinost
Bistrenje i primena
O
3
i/ili
aktivnog uglja
Sve vode
Mikrozagadjivai
(pesticidi, fenoli,
detergenti....)
Toksinost
Ukus
Miris
Cl2+bistrenje+O3
+aktivni ugalj (Cl2
po potrebi)
Povrinske i
aluvijalne
podzemne vode
Halo-forme
(trihalometani)
Miris,
Javno zdravlje
Aeracija+aktivni
ugalj
Podzemne vode
Soli
HCO
3
-
, CO
3
2-

Korozija Remineralizacija Uklanjanje
karbonata
Sve vode
Cl-, SO4 2- Ukus, Korozija Reversna osmoza Morska i boate
vode
NO3- Methemoglobinemia Denitrifikacija Podzemne vode
PO43- Bioprodukcija Bistrenje Sve vode
SiO3 Ometanje reversne
osmoze
Jonska izmena Podzemne vode
F- Zubi, kosti, nervni sis Fluoridizacija Defluoridizacija Podzemne vode
Ca 2+, Mg 2+ Korozija, Kamenac Remineralizacija Omekavanje Sve vode
Na+, K+ Javno zdravlje Membranski i
termiki procesi
Morska i boate
vode
NH
4+
Septinost Hlorisanje,
nitrifikacija
Sve vode
Fe
2+
, Mn
2+
Obojenost, Korozija Deferizacija, Podzemne vode
32
demanganizacija
Ukupan salinitet Javno zdravlje,
Korozija
Membranski i
termiki procesi
Sve vode
Rastvoreni O
2
Gasovi, Ukus,
Korozija
Aeracija Deoksigenacija Podzemne vode
CO
2
Korozija Aeracija,
Neutralizacija
Podzemne vode
H
2
S Miris Aeracija Podzemne vode



Standardi kvaliteta, karakteristike vode prijemnika i namena vode koja se iz njega zahvata
odredjuju potrebni stepen njene prerade. Uticaj pojedinih vrsta zagadjujuih supstancija ima
svoju karakteristinu vremensku i prateu prostornu dimenziju, zavisno od procesa kojima se
oni transformiu u svoj konani oblik ili koji ga spreavaju da dospe u vodu prijemnika.

10
3
(s) 10
4
10
5
10
6
10
7
10
8
10
9
10
10

















sat

dan

mesec

godina

dekada

sedmica sezona


Klasifikacija prirodnih voda prema kvalitetu (Prati et al. 1971)
Parametar Kvalitet vode
kvaliteta odlian prihvatljiv blago
zagadjena
zagadjena jako
zagadjena
pH 6.5-8.0 6.0-8.4 5.0-9.0 3.9-10.1 >10.1
Rastvor.O
2
% 88-112 75-125 50-150 20-200 >200
BPK
5
mg/l 1.5 3.0 6.0 12.0 >12.0
HPK mg/l 10 20 40 80 >80
Susp.mat. mg/l 20 40 100 278 >278
Amonijak
mg/l
0.1 0.3 0.9 2.7 >2.7
Nitrati mg/l 4 12 36 108 >108
Hloridi mg/l 50 150 300 620 >620
Gvodje mg/l 0.1 0.3 0.9 2.7 >2.7
Mangan mg/l 0.05 0.17 0.5 1.0 >1.0
Flotabilne materije
Bakterije
Rastvoreni O
2

Suspendovane vrste materije
Nutrijenti
Rastvorene vrste mat.
Akutni toksini efekti Dugoroni toksini efekti
33

Zbog svega do sada reenog i vrednosti prikazanih u tabelama, izuzetno je znaajno, pre nego
se napravi krajnji izbor izmedju povrinske i podzemne vode, posedovati potpunu informaciju
kako o karakteristikama sirove vode, tako i o veliini rizika od njenog incidentnog zagadjenja.
Uzvodno od zahvata sirove vode, locirani industrijski pogon, ne samo da moe biti uzrok
sezonskih varijacija njenog kvaliteta, ve pri incidentnim situacijama moe ozbiljno naruiti
njen kvalitet, a kadkad moe dovesti i do prekida rada postrojenja za pripremu vode. Koliko
e taj prekid rada trajati, zavisi od stepena sloenosti primenjenog sistema i to je sistem
sloeniji i sofisticiraniji to e i prekid rada sistema biti krai (Slika 1)

Kriterijumi kvaliteta sirovih povrinskih voda koje se koriste za javno snabdevanje vodom za
pie (U.S. Federal ater Pollution Control Administration, 1968)

Supstancija Kriterijumi za povrinske vode
Dozvoljeni sadraj Poeljan sadraj
Koliformni organizmi (NBO) 10000 100
Fekalni koliformi (NBO) 2000 20
Neorganske supstance, mg/l
Amonijani azot 0.5 0.01
Arsen* 0.05 odsutan
Barijum* 1.0 odsutan
Bor* 1.0 odsutan
Kadmijum* 0.01 odsutan
Hloridi* 250 250
Hrom (VI)* 0.05 odsutan
Bakar* 1.0 praktino odsutan
Rastvoreni O2 4 blizu zasienja
Gvodje 0.3 praktino odsutan
Olovo* 0.05 odsutno
Mangan* 0.05 odsutan
Nitratni azot * 10 praktino odsutan
Selen* 0.01 odsutan
Srebro* 0.05 odsutno
Sulfati* 250 50
URM* 500 200
Uranil jon* 5 odsutan
Cink* 5 praktino odsutan
Organske supstance mg/l
ABS 0.5 odsutan
Ugljentetrahlorid* 0.15 0.04
Cijanidi* 0.20 odsutni
Pesticidi *
Adrian 0.017 odsutan
Flordan 0.003 odsutan
DDT 0.042 odsutan
Dieldrin 0.017 odsutan
Endrin 0.001 odsutan
Heptahlor 0.018 odsutan
Lindan 0.056 odsutan
Metoksihlor 0.035 odsutan
34
Toksafen 0.005 odsutan
Fenoli* 0.001 odsutni

* Supstance na koje u znaajnoj meri ne utiu sledei osnovni procesi obrade:
koagulacija - manje od oko 50 mg/l Al2(SO4)3, Fe2(SO4)3 ili FeSO4 7H2O, uz dodatak
alkalija prema potrebi, a bez pomonog koagulanta ili aktivnog uglja,
taloenje - 6 sati ili manje
brza peana filtracija - brzina filtracije 7 m3/m2h ili manje
dezinfekcija hlorom - bez obzira na koncentraciju ili na oblik rezidualnog hlora

0
2
4
6
8
10
12
0 2 4 6 8 10 12 14 16
vreme
k
o
n
c
e
n
t
r
a
c
i
j
a

z
a
g
a
d
j
e
n
j
a

u

s
i
r
o
v
o
j

v
o
d
i
slozena obrada
vreme prekida rada
relativno kratko
standardan obrada
prekid relativno dug
jednostavna
obrada
C1 max
C2 max
C3 max

Uticaj zagadjujueg talasa na rad postrojenja za pripremu vode


Zbog svega navedenog pri projektovanju postrojenja za preradu vode neophodno je nai
kompromis izmedju cene sloenijeg postrojenja (investicioni i operativni trokovi) i
ekonomskih i drugih posledica koje moe imati prekid proizvodnje vode za pie.



OSNOVNE LINIJE PRERADE

Nakon zahvatanja vode i obavljenog predtretmana vode, pristupa se tretmanu u osnovnim
linijama prerade. One mogu biti alternativne i svaka mora da obezbedi vodu za pie iji je
kvalitet u skladu sa zakonskim propisima, ukoliko je njen izbor uinjen na osnovu
karakteristika sirove vode koja se preradjuje.
Stepen sloenosti osnovnih linija kree se od veoma niskog (samo dezinfekcija) do veoma
veoma visokog (kombinacije relativno velikog broja osnovnih procesa). Efikasnost adabrane
linije moe se poveati ukljuivanjem u nju dodatnih, specifinih osnovnih procesa, koji su
efikasni u smislu uklanjanja odredjene vrste zagadjujue materije.
35





Osnovne linije prerade se mogu predstaviti sledeom emom:

1. Dezinfekcija

2. Filtracija Dezinfekcija

3. Koagulacija Filtracija Dezinfekcija
Flokulacija

4. Koagulacija Filtracija Dezinfekcija
Taloenje

5. Adsorpcija (PAK) Adsorpcija (GAK)

6. Oksidacija Oksidacija
hlor hlor
hlordioksid ozon
ozon
kalijumpermanganat

7. Bioloki efekat





Linija prerade 1.

Ova linija prerade primenjuje se kada je kvalitet sirove vode identian kvalitetu vode za pie,
koji zakon zahteva, odnosno kada nije potrebno nikakvo njeno preiavanje. Dezinfekcija se
vri iskljuivo iz preventivnih razloga, odnosno da kvalitet vode ne bi bio umanjen pri
transportu kroz distribucionu mreu. Ova linija prerade takodje se primenjuje i u onim
sluajevima kada jedino mikrobioloki kvalitet sirove vode nije u skladu sa zakonskim
propisima.
Kao novija tehnoloka poboljanja u okviru ove linije treba pomenuti
- proizvodnju hlora elektrohemijskim putem na mestu upotrebe i
- proizvodnju hlordioksida, ClO
2
delovanjem hlorovodonine kiseline na natrijumhlorit
takodje na mestu upotrebe.
Primenom bilo koga od ova dva reenja eliminie se potreba za skladitenjem gasovitog hlora,
a time i oigledna opasnost u gusto naseljenim sredinama.

Primeri primene: neke podzemne vode i vode nekih prirodnih ili vetakih jezera.


36
Linija prerade 2.

Ovaj nain prerade podoban je za vode zagadjene iskljuivo suspendovanim materijama ija
je priroda estica takva da je dovoljna primena filtracije da bi se one iz vode izdvojile. To je
sluaj sa nekim podzemnim vodama u krastnim podruijima, koje su obino najvei deo
vremena potpuno bistre, ali koje posle kinih padavina postaju visoko optereene
suspendovanim materijama. Osim suspendovanih materija takve vode ne sadre nijednu drugu
vrstu zagadjenja. I u ovom sluaju naravno neophodna je takodje i dezinfekciona obrada, iz
potpuno istih razloga kao i prethodnom sluaju.
Znaajnije tehnoloke inovacije u oblasti filtracije su:
- Dvomedijumna filtracija (filtri sa dve vrste ispune), koja je posebno korisna za preradu
voda optereenih suspendovanim materijama koje su heterogene, kako u pogledu veliine,
tako i u pogledu prirode svojih estica. Primeri primene dvomedijumne filtracije su
direktna filtracija i in line koagulacija.
- Potpuna automatizacija i kontrola filtracionog ciklusa.


Linija prerade 3.

Ova linija koja sadri in line koagulaciju, filtraciju i dezinfekciju se primenjuje kod prirodnih
voda koje sadre suspendovane materije koje se ne mogu izdvojiti samo filtracijom. To su
uglavnom materije koloidne prirode i da bi se pretvorile u separabilni oblik, moraju se njene
estice prethodno destabilizovati a potom aglomerisati. Naime, koagulacijom prethodno
destabilizovane koloidne estice aglomeriu se oko flokula, koje se obrazuju unutar filtarske
ispune. Kada je koliina ovako obrazovanog floka relativno mala, u ispuni se stvaraju uslovi i
za adsorpciju dela u vodi prisutnih organskih materija koji je adsorbilan, odnosno, osim
uklanjanja suspendovanih materija, na ovaj nain se ponekad u znaajnoj meri smanjuje i
ukupna organska zagadjenost vode.
Ovaj nain prerade pogodan je za manje zagadjene vode, kao to su vode nekih prirodnih
jezera i akumulacija.
Neka od ovakvih postrojenja funkcioniu najvei deo godine samo sa direktnom filtracijom, a
in line koagulacija se u proces ukljuuje samo tokom njenog manjeg dela.

Linija prerade 4.

U sebi ova linija sadri bistrenje i dezinfekciju, naime, kada doza koagulanta potrebna da se
ostvari prethodni nain prerade, postane suvie velika, odnosno kada se previe povea
zapremina flokakoji se obrazuje tokom koagulaciono-flokulacione faze prerade dolazi do
suvie brzog poveanja hidraulikih otpora u filtarskoj ispuni i skraenja filtracionog perioda.
Ovo se donekle moe prevazii pogodnim odabirom granulometrijskog sastava filterske
ispune, medjutim ee je potrebno u proces ukljuiti i talonik u kome se onda pre filtracije
uklanja najvei deo obrazovanog floka, odnosno otpadnog mulja. Primenu ove linije prerade
zahtevaju mnoge povrinske vode koje su visoko zagadjene organskim materijama.

Linija prerade 5.

Adsorpcija predstavlja dodatnu fazu prerade koja se moe ukljuiti po potrebi u svaku od
prethodnih linija prerade. Koristi se onda kada je adsorpcija organskih materija na floku
obrazovanom tokom koagulaciono-flokulacione faze prerade nedovoljna da se njihova
koncentracija u preienoj vodi svede ispod zahtevane vrednosti. Adsorbent, aktivni ugalj u
37
praksi se koristi u dva oblika, kao aktivni ugalj u prahu (PAK) i kao granulisani aktivni ugalj
(GAK).

Linija prerade 6.

Pored dezinfekcije, koja u sutini takodje predstavlja oksidacionu obradu (osim kada se vri
UV zraenjem), proirenje asortimana zagadjujuih materija koje se pojavljuju u prirodnim
vodama uslovilo je primenu oksidacionih sredstava i u drugim fazama procesa pripreme vode
za pie. Najee take primene oksidacionog agensa du linije prerade su sam poetak linije,
intermedijarna oksidacija neposredno pre GAK filtracije ili na samom kraju linije. Pred
razliita oksidaciona sredstva koja se za ovu svrhu mogu koristiti, postavljaju se vrlo
specifini zahtevi.









TALOENJE

Termin taloenje se primenjuje za izdvajanje i neorganskog i organskog sastava u
vodi, koji se moe taloiti u kontinualnom procesu.
Klasian teorijski pristup taloenju je podrazumevao da su estice sferine u prirodi.
Dobijeni rezultati su povezivani sa nesferinim esticama, uz korienje razliitioh
koeficijenata koji su se odnosili na uticaj oblika estica.

Brzine taloenja suspendovanih estica u vodi (T=10
o
C, =2650 g/cm3, sferine estice)

Prenik estica, m Priblino potrebno vreme za
taloenje na dubini od 1m
Tipini materijal
10.000 1.2 s ljunak
1.000 9 s Pesak
100 2 min Fini pesak
10 2 h Mulj
1 6 d Bakterije
0.1 800 d estice gline
0.01 250godina Pigmenti boja

Prema nainu taloenja estica u otpadnoj vodi, razlikujemo etiri tipa taloenja:
1. diskretno (pojedinano), 2. agregatno, 3. zonalno i 4. stenjeno (kompresiono) taloenje.

Na slici su ematski prikazani tipovi taloenja i morfoloki oblik estica pri taloenju.

38





Bistrenje vode po mehanizmu diskretnog taloenja


Newton 1647. i Stokes 1845. godine su postavili jednaine koje mogu biti koriene za
odredjivanje brzine taloenja (terminalne brzine) diskretnih estica u vodi. Sile koje deluju na
esticu tokom taloenja u vodi su prikazane na sledeoj slici.


39


Bilans sila koje deluju na esticu pri kretanju kroz fluid nanie, moe se predstaviti sledeom
jednainom:

( )

= = =
2
2
s
p d p p p d b g
s p
u
A C g V g V F F F F
dt
u m d


gde su:
m
p
- masa estica
u
s
- brzina taloenja (settling velocity) u bilo kom vremenu t, m/s
t - vreme, s
F
g
- sila gravitacije, N
F
b
- sila potiska, N
F
d
- sila trenja izedju estice i vode, N

p
- gustina estica, kg/m
3

V
p
- zapremina estica, m
3

g - ubrzanje zemljine tee, m/s
2

- gustina vode (ili bilo kog drugog fluida), kg/m
3

C
d
- koeficijent trenja, bezdimenziona veliina
A
p
- projektovana povrina estice u pravcu taloenja estica, m
2



Koeficijent trenja za sferine estice zavisi od Rejnoldsovog broja i ta zavisnost je pokazana
na sledeoj slici:
40



Za sferine estice se zapremina, projektovana povrina u pravcu taloenja, masa i
Rejnoldsov broj, mogu izraziti sledeim jednainama:
3
6
p p
d V
t
=
2
4
p p
d A
t
=
p p p p p
d V m
t

3
6
= =
v

s p s p
u d u d
= = Re

gde je:
d
p
- prenik estice, m

p
- gustina estice, kg/m
3

Re - Rejnoldsov broj
- dinamiki viskozitet, Ns/m
2

v - kinematski viskozitet, m
2
/s


Re
24
=
d
C za Re 1, (laminarno podruije)
34 . 0
Re
3
Re
24
+ + =
d
C , 1 < Re 10.000 (preobraajno podruije)



41
s p
s p
s p
s
p d d
u d
u d
u d
u
A C F t
t


3
2 4
24
2
2 2
2
=

= =

s p p p p
s
p
u d g V g V
dt
du
m t 3 =



p p
s
p
p
s
d
u
g
dt
du


2
18

|
|
.
|

\
|
=

U stacionarnim uslovima je du
s
/dt=0, pa samim tim je brzina taloenja u laminarnim
uslovima, kada vai C
D
=24/Re:

( )


18
2
p p
s
d g
u

=

Ova jednaina reprezentuje Stoks-ov zakon.

U uslovima taloenja estica u nelaminarnim uslovima, bilans sila se moe opisati sledeom
jednainom:

( )
2
0
2
s
p d p p p d b g
s p
u
A C g V g V F F F sila
dt
u m d
= = = =



U stacionarnom stanju, kada se estica taloi konstantnom brzinom, bilans sila se moe
predstaviti jednainom, koja je poznata i kao Njutnov zakon:

( )


d
p p
s
C
d g
u
3
4
=


Braunovo kretanje

Mnoge prirodne vode sadre dovoljno sitne estice koje se ne mogu taloiti same od sebe i
koje se usled kolizije sa molekulima vode kreu tako da sila zemljine tee ne utie na smer
njihovog kretanja, pa samim tim i ne dolazi do njihovog taloenja. Takve estice se nazivaju
koloidne estice, a njihovo kretanje kroz fluid je opisano Braunovim kretanjem.
Brzina kojom se kreu koloidne estice u x smeru, moe se opisati jednainom koju je 1905
godine postavio Ajntajn (Einstein):

|
|
.
|

\
|
A
=
p
B
d
kT
x
u
t 3
2 1

gde je:
u
B
- kretanje estica u jednom smeru, m/s
42
k - Bolcmanova konstanta, 1.38x10
-23
Nm/K
T - apsolutna temperatura, K(273+
o
C)
Ax - neto distanca kretanja estica u x pravcu tokom Braunovog kretanja, m

Kada je u
B
>u
s
onda ne dolazi do taloenja estica, poto je kretanje estica upravljeno
kolizijom sa molekulima vode.



Diskretno taloenje u pravougaonom taloniku

U taloniku ija je dubina h
0
i povrina A, potrebno je neko vreme, t, za koje e se odredjena
diskretna estica staloiti. Brzina taloenja koja se dobija deljenjem predjenog puta od vrha
do dna talonika, sa potrebnim vremenom taloenja, naziva se kritina brzina taloenja, za tu
esticu, odredjenog prenika i gustine.
t
0
h
u
kr
=
Vreme za koje e fluid protokom Q, protei kroz odredjenu zapreminu V, dobija se iz izraza:
Q
V
= t
to, omoguava da se zamenom u prethodnu jednainu dobije sledea jednakost:
V
Q h
Q
V
h
u
kr
0 0
= =
Istovremeno zapremina talonika je jednaka proizvodu povrine i dubine talonika, tj:
0
h A V =

Nakon ega se moe dobiti izraz za kritinu brzinu taloenja, pri protoku fluida Q, u taloniku
ija je povrina A:

A
Q
A h
Q h h
u
kr
= = =
0
0 0
t

Sve estice koje imaju veu ili najmanje jednaku brzinu taloenja jednaku kritinoj brzini
taloenja e biti istaloene, dok estice, koje imaju manju vrednost brzine taloenja, nee biti
istaloene u razmatranom taloniku.

Udeo estica koje e biti uklonjene:
kr
s s s
u
u
h
h
h
h
Udeo = = =
t
t
0 0


43





Taloenje u krunim talonicima

Uvaavajui isti princip taloenja, kao i kod pravouglih talonika i koristei iste jednaine
koje definiu vrednost kritine brzine taloenja i efikasnosti taloenja, na sledeoj slici je
predstavljen mehanizam taloenja u krunim talonicima.



44
Kreui se od centra prema periferiji talonika (izbistrivaa), fluid menja svoju brzinu shodno
sledeoj jednaini:
( )
0
2 h r r
Q
u
i
f

=
t


gde su:
u
f
- brzina fluida (vode), m/s
Q - zapreminski protok fluida, m
3
/s
r - rastojanje mereno od centra talonika (izbistrivaa), m
r
i
- poluprenik ulazne centralne cevi (zone) u talonik (izbistriva), m
h
0
- debljina talone zone, m

Trajektorija estice 1 na prethodnoj slici, koja polazi sa vrha talonika i dospeva na sam kraj
talonika, pokazuje vrednosti kritine brzine estice koja e biti istaloena tokom prolaska
fluida kroz talonik. Shodno tome, rastojanje na kojoj e ona biti istaloena zavisi od distance
r na kojoj se nalazi u samom taloniku, pa je:
( )
kr
i
kr
u
Q
h r r
tu h
0
2 2

= =
t


gde je:
h - rastojanje estice od povrine vode u taloniku, m
t - vreme taloenja, h
u
kr
- brzina taloenja estica, Q/A, m/h

Saglasno ovome, trajektorija diskretnih estica u krunom taloniku ima parabolian oblik.
Sve estice koje imaju brzinu taloenja veu ili najmanje jednaku kritinoj brzini taloenja,
istaloie se.
( ) ( ) A
Q
r r
Q
r r h
Q h h
u
i i
kr
=

= =
2 2
0
2 2
0 0
0 0
t t t


Kao to se vidi vrednost kritine brzine taloenja kod krunog talonika, identino se
izraunava kao i kod pravougaonog taloenja, stim samo to se mora voditi rauna o
izraunavanju vrednosti povrine talonika.

Sve prethodno definisano, vai za idealne uslove. U praksi se, naravno, sistemi ne ponaaju
idealno. Pored toga to uvek postoji i medjusobno dejstvo, iako mi usvajamo da je re o
diskretnom taloenju, u nekim sluajevima horizontalna brzina fluida poinje da podie sa
dna ve istaloene estice i jednopstavno ih spira i odnosi u izlaznoj struji. Time se smanjuje
efikasnost taloenja estica, koja se dobija prethodnom analizom.

Jasno je da se ista vrednost povrine talonika moe dobiti za razliite vrednosti duine i
irine talonika, pa je stoga veoma vano definisati optimalan odnos duine i irine koji e
preduprediti spiranje nataloenog materijala iz talonika. Uobiajeni odnosi u praksi, kreu se
u intervalu od 4:1 pa do 8:1.

Kritina brzina spiranja za pojedinane estice je definisana od strane Camp-a i ima sledei
oblik:
45
p
p
kr
d g
f
k
u
ispiranja |
|
.
|

\
|
=


8

gde su:
u
kr ispiranja
- kritina vrednost brzine fluida koja proizvodi spiranje, m/s
k - konstanta koja zavisi od tipa estica koje se spiraju, za pesak je 0.04 a za lepljive
estice 0.06
f - Darcy -Weisbach-ov faktor trenja, koji se kree u granicama 0.02 do 0.03, tipina
vrednost je 0.03


U praksi se esto, na poetku pogona za pripreme vode ugradjuju predtalonici koji imaju
funkciju da odstrane lako talone materije (na primer pesak i drugi krupniji materijal), a u
cilju zatite uredjaja koji slede i olakavanja izvodjenja procesa koji slede.

Tipine vrednosti za projektovanje talonika za predtaloenje (peskolova) date su u sledeoj
tabeli:

Parametar Jedinice Vrednosti
Minimalan broj
tankova
2
Dubina (bez
automatskog
odnoenja mulja)
m 3.5-5
Dubina (sa
automatskim
odnoenjem mulja)
m 3-4
Minimalan odnos
duina:dubina
6:1
Minimalan odnos
duina:irina
4:1 - 8:1
Brzina napajanja
talonika
m
3
/m
2
dan 200-400
Srednja brzina
proticanja fluida
m/s 0.05
Vreme zadravanja min 6-15
Minimalna veliina
estice koja e biti
iztaloena
mm 0.1
Nagib dna talonika m/m Minimum 1:100 po
duini nagiba

Prihvatajui idealne kriterijume za projektovanje, zahtevana duina talonika se radi
obezbedjenja sigurnosti rauna po sledeoj jednaini:
f
s
u
u
h
K L
|
|
.
|

\
|
=
0


Gde je:
K - sigurnosni faktor, u granicama 1.5-2, bezdimenziona veliina
u
f
- srednja brzina vode pri maksimalnom dnevnom protoku vode u sistemu, m/s
46

Primer:

Predtalonik, napravljen od betona i podeljen u dva dela, koristi se za uklanjanje peska
prenika od najmanje 0.08 mm i veih, za protok vode od 1.1 m
3
/s. Maksimalni protok je oko
1.6 puta vei od srednjeg, a temperatura vode je 10
o
C. Usvajajui da je dubina talonika 3.5 m
i da je faktor sigurnosti 1.5, odrediti duinu i irinu svakog tanka i proveriti da li je povrinska
brzina i vreme zadravanja u preporuenom opsegu. Brzine taloenja su date u sledeoj tabeli.
Podaci o brzini taloenja za pesak gustine 2.65 g/cm
3
, koji se taloi u vodi temperature 10
o
C.

Prenik estice,
mm
1 0.6 0.4 0.2 0.15 0.1 0.08 0.06
Brzina
taloenja, m/s
0.1 0.063. 0.042 0.023 0.015 0.008 0.006 0.0038

Resenje:

1. Preporuena horizontalna brzina vode pri maksimalnom protoku je 0.05 m/s. Povrina
poprenog preseka svake komore u pravcu proticanja vode, rauna se sa protokom koji je
jednak polovini maksimalnog protoka, pa je:
5 . 17
05 . 0
6 . 1 1 . 1 5 . 0 5 . 0
=

= =
f
u
Q
A m
2

Vrednost 0.5 se uzima jer kroz jednu komoru prolazi polovina protoka. Za dubinu vode od 3.5
m, irina talonika e biti oko 5 m.
2. Za izraunavanje duine talonika, potrebno je da znamo brzinu taloenja za zrno peska od
0.08 mm i iz tabele se vidi da je to 6 mm/s. Horizontalna brzina pri srednjem protoku vode se
rauna po jednaini:
031 . 0
6 . 1
05 . 0
max ,
max ,
= = =
f
f
f
f
u
u
u
u m/s
Pa se duina talonika rauna po jednaini:
27 031 . 0
006 . 0
305
5 . 1
0
= =
|
|
.
|

\
|
=
f
s
u
u
h
K L m
3. Potrebno je proveriti da li odnosi duine i dubine, kao i duine i irine talonika ulaze u
preporueni opseg.
Odnos duine i dubine treba da bude minimalno 6:1.
1
6
1
7 . 7
5 . 3
27
> = =
d
L
dakle ovaj odnos je prihvatljiv.
Odnos duine i irine bazena treba da bude minimalno 4:1.
1
4
1
4 . 5
5
27
> = =
w
L


4. Potrebno je proveriti i vreme zadravanja vode u taloniku kao i povrinsku brzinu vode.
Vreme boravka vode u taloniku se rauna po jednaini:
0 . 14
min / 60 / 1 . 1 5 . 0
5 . 3 5 27
3
=


= =
s s m
m m m
Q
V
t min

Vrednost povrinske brzine vode je:
47
352
2 5 27
/ 24 / 3600 / 1 . 1
3
=


= =
komore m m
dan h h s s m
A
Q
u
kr
s
m
3
/m
2
d

Povrinska brzina je u preporuenom opsegu (izmedju 200 i 400 m
3
/m
2
dan).

Preporuene mere i odnosi za pravougaone talonike sa horizontalnim tokom:

Parametar Jedinice Vrednosti
Minimalan broj
tankova
2
Dubina m 3-5
Minimalan odnos
duina:dubina
15:1
Minimalan odnos
irina:dubina
3:1 do 6:1
Minimalan odnos
duina:irina
4:1 - 5:1
Povrinska brzina
napajanja talonika
m/h 1.25-2.5
Srednja brzina
proticanja fluida (pri
maksimalnom
dnevnom protoku)
m/s 0.3-1.1
Vreme zadravanja min 1.5-4
Prelivni protok iz
talonika
m3/mh 9-13
Rejnoldsov broj <20.000
Frudov broj
( )
w s
f
P A g
u
Fr
/
2
=
>10
-5

Nagib dna bazena
bez i sa mehanikim
ienjem mulja
m/m 1:300 i 1:600
Brzina strugaa
mulja
m/min 0.3-0.9
Brzina strugaa
mulja u povratnom
toku
m/min 1.5-3




Talonici sa ugradjenim lamelama

U cilju poboljanja karakteristika i efikasnosti taloenja, u postojee talonike se mogu
ugradjivati segmenti sa paralelnim lamelama izmedju kojih struji fluid sa esticama. Kako je
rastojanje izmedju lamela dovoljno malo, to omoguava da se estice za krae vreme staloe
na lamelu, a time da se znatno pospei izdvajanje i sitnijih frakcija. ematski prikaz lamelnog
talonika je dat na sledeoj slici:

48


Lamelasti talonik moe biti suprotno strujni, kada se estice taloe suprotno od smera
kretanja fluida (kao to je primer na slici), istostrujni i unakrsni.


Vreme, potrebno za taloenje pojedinane estice izmedju paralelnih lamela, moe se
izraunati po jednaini:
u cos
s
u
d
t =

gde je:
d - rastojanje izmedju dva paralelna panela, m
u - ugao panela u odnosu na horizontalu,
o


49
Ukoliko se usvoji da je brzina fluida izmedju dva panela uniformna, onda je vreme potrebno
da estica provede izmedju dva panela, pri kome e doi do njenog taloenja, dato
jednainom:
u
u
sin
s f
p
p
u u
L
t

=

gde je:

t
p
- vreme potrebno da estica provede izmedju dva panela, s
L
p
- duina panela, m
u
fu
- brzina fluida izmedju panela, m/s

Ukoliko je vreme potrebno da estica provede u taloniku, t
p
, jednako vremenu potrebnom za
taloenje, onda e sve estice biti istaloene ukoliko im je brzina taloenja:
u u
u
sin cos d L
u
u
p
f
s
+
>

Brzina fluida izmedju panela, u
fu
, zavisi od broja ugradjenih panela, N i odredjuje se po
jednaini:

Ndw
Q
u
f
=
u


Gde je:
w - irina kanala izmedju panela

Na isti nain, moe se koristiti i ukupan protok fluida u odnosu na povrinu talonika (vodeno
ogledalo), ukoliko se zanemari povrina ela panela koji su potopljeni u vodu, u odnosu na
ukupnu povrinu talonika, pa je:

u
u
sin A
Q
Ndw
Q
u
f
= =

Na slian nain se mogu analizirati i drugi naini korienja panela u talonicima.

U realnim sistemima, na proces taloenja utiu i fiziki parametri, kao to su:

Gustina vode- pri ulazu u talonik, voda moe imati razliitu gustinu u odnosu na ostatak
vode u taloniku, to omoguava pojavu prirodne konvekcije i kruenje vode u samom
taloniku, a to se svakako negativno odraava na proces taloenja i efikasnost rada uredjaja.
Temperatura vode- izaziva negativne efekte poto dolazi do razvoja mikrostrujanja, kao i
tenje da topla voda izlazi na povrinu, to opet dovodi do negativnih efekata.
Koncentarcija estica- ukoliko je razliita tokom vremena u napojnoj struji moe izazvati
negativne efekte.
Vetar deluje na povrinu vode u taloniku koja moe izazvati negativno kretanje vode u
itavom taloniku i na taj nain moe dovesti do smanjenja efikasnosti talonika.


50
FILTRACIONI PROCESI U PRERADI VODE


Filtracija je razdvajanje ili separacija vrste i tene faze pod dejstvom pritiska ili vakuuma.
Postupak se izvodi tako to voda prolazi kroz jedan pregradni sloj, koji zadrava vrste estice
na ili unutar sebe. Izlazna tenost iz filtra naziva se filtrat, a pregradni sloj filtracioni medijum
ili ispuna, ukoliko je u zrnastom obliku. Za izdvojeni vrsti materijal, koji se akumulira u
koliinama koje vidljivo prekrivaju filtracioni medijum, pa i same vre filtraciju koristi se
naziv pogaa. Skup opreme, kuite, ventili, prostor za ispunu i dovod i odvod vode naziva se
filter.

Filtracija je najstariji i najire rasprostranjen postupak za uklanjanje vrstih estica u
postupcima pripreme vode. Gotovo sva postrojenja koja tretiraju vodu iz povrinskih
izvorita, kao i veina onih koji tretiraju vodu iz podzemnih izvorita imaju filtraciju u liniji
obrade vode.
Povrinske vode uglavnom sadre alge, sedimente, glinu i druge organske i neorganske
materije, koje mogu biti uklonjene filtracijom. Medjutim, ono to je jo vanije, u
povrinskim vodama se javljaju i mikroorganizmi, od kojih su neki i patogeni i izazivaju
razliite bolesti, pa je postupak filtracije, zajedno sa dezinfikcionim procecesima neophodan
radi njihovog efikasnog uklanjanja.
Podzemna izvorita imaju daleko manje bakterioloko zagadjenje, kao i koncentraciju
suspendovanih ili koloidnih materija, medjutim, esto je potrebno u procesima uklanjanja
pojedinih elemenata primeniti oksidacione procese, ije je produkte neophodno ukloniti
filtracijom, pa je i u ovom sluaju, ovo gotovo neophodan postupak.
Postupak filtriranja vode se koristi ve hiljadama godina, a prvi pisani tragovi o tome se
nalaze jo u medicinskim zapisima u Indiji 2000 god. pre nove ere. Hipokrat je filtrirao vodu
kroz tkaninu u 4 veku pre nove ere, dok su Rimljani prikupljali kinicu kao vodu za pie,
proputajui je kroz pesak.
Komercijalizacija i prvo patentirano reenje je ponudjeno u Francuskoj 1750, pri emu su se
koristili razliiti filterski mediji od sundjera, drvenog uglja, vune, peska, lomljenog kamena i
ljunka.
Prvi uredjaji koji su se primenili za tretman vode za pie u gradskim sistemima za
vodosnabdevanje se javljaju u Engleskoj i kotskoj oko 1800-te godine. Moderni, takozvani
spori peani filter konstruisan od strane James Simpson-a za Shelse sistem vodosnabdevanja
u Londonu 1829. godine, kao peano-ljunkoviti filter sa brzinom filtracije od 0.12 m/h.
Ovakvo reenje je zastupljeno i do dananjih dana.
Koliko je vana primena postupka filtracije u spreavanju irenja bolesti preko vode, pokazuje
primer dva bliska grada u Nemakoj, Altone i Hamburga, koji su bili suoeni sa epidemijom
kolere 1892. godine. Oba grada su se snabdevala vodom za pie iz reke Elbe i dok je Altona
koristila spore peane filtre za preiavanje vode i uspeno suzbila epidemiju, u Hamburgu,
gde nisu bili ugradjeni takvi filtracioni uredjaji, to nije bio sluaj.
Brza filtracija je razvijena kao postupak 1880. godine u SAD i sredinom dvadesetog veka
zauzima dominantno mesto u postrojenjima za pripremu vode za pie i spori filtri se sve redje
koriste.



Klasifikacija filtara

Klasifikacija filtara se vri prema:
51

1. Pogonskoj sili koja uzrokuje filtraciju. Filtrat protie kroz pregradni sloj usled
hidrostatikog pritiska, nad pritiska pred pregradnim slojem, podpritiska iza sloja
(vakuum) ili usled centrifugalne sile kroz sloj.Centrifugalna filtracija se prvo povezuje
sa centrifugalnim taloenjem, pa tek onda sa filtracijom.

2. Filtraciomom mehanizmu.Postoje dva modela filtracionog procesa. Prema prvom se
filtrirane vrste estice zaustavljaju na povrini medijuma i nagomilavaju se jedna
preko druge.Tako se formira pogaa ija se debljina poveava. Ovaj model daje
jednaine filtracije kroz pogau. Ako je vrst materijal zarobljen u porama tela
filtracionog medijuma, onda je to drugi model koji daje jednainu filtracije kroz
filtracioni medijum.

3. Funkciji. Proizvodi filtracije mogu biti suvi vrsti materijali,tenost-filtrat ili
oba.Tenost se moe dobiti i filtracijom kroz medijum i kroz pogau, dok se vrst
proizvod dobija samo filtracijom kroz pogau.

4. Nainu rada. Filtri mogu biti diskontinualni (arni) i kontinualni. arni rade pri
konstantnom pritisku i pri konstantnoj brzini filtracije, ili sa promenljivim
vrednostima pritisaka i protoka u toku ciklusa.

5. Prirodi vrstog materijala. estice koje formiraju pogau mogu da budu
kompresibilne ili krute,to odgovara filtraciji kroz filtracioni medijum. Na estice
reda veliine, 1-10m (isti red veliine kao i minimalna veliina pora filtarskih
medijuma), primenjuje se najvei broj postupaka. Na estice reda veliine 1m-do
dimenzija velikih molekula, primenjuje se ultrafiltracija, ako one nisu prethodno
agregacijom prevedene na vei red veliine.



Filtriranje preko cediljki

Obavlja se na situ sa rupicama, na debeloj cediljki i na umetku.

Kod filtriranja preko sita razlikuju se:

Mikroprocedjivanje sa slobodnom povrinom, (rotirajui doboi), sa ciljem odstranjivanja
planktona iz povrinskih slojeva vode, kao i krupnijih estica razliitog porekla koje se mogu
nai u vodi. Platna na kojima se vri mikroprocedjivanje, bilo da su metalna ili plastina,
imaju otvore od 20-40 mikrona, a izuzetno 10 mikrona. Brzina filtriranja na potopljenom
platnu se kree oko 50m/h (m
3
/hm
2
). Ako je potrebno izvriti odvajanje vee koliine
planktona neophodno je prethodno izvriti hlorisanje i dekantaciju vode.

Mikroprocedjivanje pod pritiskom, se najee vre pomou paralelnih filtarskih diskova,
sa zazorom izmedju diskova manjim od 35 mikrona, pri emu su ovi filtri veoma osetljivi na
vlaknastu strukturu i plankton, i sa protokom od 10-100 m
3
/h; ploastim filtrima, iji su zazori
od 2 do 40 mikrona, pri protoku vode od 100 l/h do 150 m
3
/h; filtrima u obliku fieka,
najee papirnim filtrima od vlakana celuloze, koji slue za fino finalno filtriranje materija
preostalih iz prethodnih procesa, a koji se po zaepljenju bacaju i menjaju novim.

52
Filtriranje kroz debele filtre se odlikuje time da se materijal ne zadrava samo na povrini,
ve i na izvesnoj dubini, koja je uvek relativno mala. Za obrazovanje ovakvih filtara se koriste
vlaknaste strukture lana ili celuloze, pamunih, staklenih ili polipropilenskih vlakana,
pomou keramikih, porculanskih, plastinih, metalnih i drugih elemenata. Pore su razliite
od 5 do 40 mikrona, a proticanje iznosi od nekoliko l/h do 400 m
3
/h kod filtara sa 40 mikrona.

Filtriranje preko umetka, koriste se za filtriranje velike koliine vode, a da se delovi filtra
sauvaju od nepopravljivog blokiranja, jer se elementi filtra stavljaju u aparat na poetku
svakog ciklusa rada. Najee se sreu filtri sa sveama (kao vreasti filter kod gasova) i filtri
sa diskovima ili ploama.

Filtriranje kroz filtarski sloj

Primenjuje se kada je potrebno izdvojiti vee koliine materijala iz vode i kada su estice tog
materijala relativno sitne. Da bi to filtriranje bilo efikasno estice se ne zadravaju na povrini
ve prodiru dublje u filtarski sloj. Materijal filtarskog sloja s toga mora biti veoma paljivo
odabran kako u pogledu granulometrijskog sastava tako i u pogledu debljine pojedinih
slojeva. Pri ovom procesu ceo filtar se kolmira (prekrije talogom) srazmerno koliini
izdvojenog materijala.

Razlikuju se dva osnovna tipa:
spori filtri i
brzi filtri.

Spori filtri su namenjeni preiavanju povrinskih voda bez prethodne koagulacije i
dekantacije. Koagulacija koloidnnih materija se obavlja dijastazama nastalim luenjem algi i
mikroorganizama koji se nalaze na zrncima peska (bioloka membrana). Da bi se dobili dobri
rezultati vre se tri stepena filtriranja:
- grubo filtriranje, 20-30 m
3
/24 h m
2
filtra
- prethodno filtriranje, 10-20 m
3
/24h m
2
filtra i
-filtriranje sa protokom 3-7 m
3
/24 h m
2
filtra.

Posle pranja ovakvih filtara, voda se isputa kao neupotrebljiva, sve dok se ne formira
bioloka membrana, za ta je potrebno nekoliko dana.

Ovi filtri su pouzdani sve dok u sirovoj vodi nema mnogo materijala u obliku suspendovanih
materija, u protivnom filtri za grubo i prethodno filtriranje se brzo zasite i postaju beskorisni.
Pored toga osetljivi su na razmnoavanje planktona koji ih mogu blokirati, tako da se kao
zakljuak moe rei da spori filtri nisu dovoljni za potpuno preriavanje vode.

Brzi filtri, kod brzih filtara voda prolazi kroz filtarski sloj brzinama od 4-50 m/h, a biolokog
dejstva praktino nema, osim u sluajevima kada je brzina smanjena i ima dovoljno kiseonika
za razvoj nitrifikacionih bakterija koje uklanjaju amonijak i njegove soli.
Brzo filtriranje se odvija kao:
- direktno filtriranje, bez dodatka vodi ikakvih reagenasa, kvalitet efluenta zavisi od poetnog
sastava i kvaliteta sirove vode, brzine su od 4-20 m/h, a mogu ii i do 50 m/h,
- filtriranje sa koagulacijom, pri emu se vodi dodaje koagulant Al
2
(SO
4
)
3
(2-10 g/m
3

maksimum 15 g/m
3
) i katalizator aktivni Si ili sintetiki polielektroliti, brzina filtriranja je 4-
10 m/h, s tim to u sluaju istih voda ide i do 40-50 m/h kao kod bazena za kupanje, uz
korienje malih doza koagulanta. U sluaju promenjljivog kvaliteta vode neophodno je
53
predvideti talonicu pre filtra kako bi se izbegao eventualni prekid rada filtra kada je to
najpotrebnije.
- filtriranje koagulisane i istaloene vode, koristi se kao zavrna i sigurnosna obrada, brzine se
kreu od 5-15 m/h.

Porozni deo filtra

Karakteriu ga:
Fizike karakteristike:
granulometrijski sastav,
efektivna veliina ili efektivni prenik de ili d10, to odgovara veliini od 10% na krivoj
granulacije,
koeficijent ravnomernosti granulacije,
oblik zrna,
mehanika postojanost,
gubitak usled kiselosti (voda moe sadrati ugljenu kiselinu koja rastvara filtarske materijale),
prividna gustina na vazduhu

Priroda poroznog dela filtra
kvarcni pesak,
antracit ili mermer, (kada je iz vode potrebno odstraniti silicijum)
granulisani aktivni ugalj

Izbor granulometrijskog sastava filtarskog sloja

0.3-0.5 mm, koristi se za brzo filtriranje pod pritiskom, za bazene za kupanje, sa brzinom
proticanja od 50 m/h, pad pritiska moe pasti i nekoliko bara, a do zaptivanja dolazi relativno
brzo; moe se primeniti i koagulacija na filtru ukoliko je silicijumska mutnoa vode ispod 100
mg/l
0.6-0.8 mm, filtriranje bez prethodne dekantacije, sa ili bez koagulacije uz uslov da je
silicijumska mutnoa ispod 50 mg/l, pad pritiska do 0.6 bara a brzine proticanja su oko 7m/h
kod otvorenih i vee kod zatvorenih sistema,
0.9-1.2 mm, najee korieni sastav u centralnoj Evropi, za sisteme sa ili bez koagulacije;
gubici su ogranieni na 0.3 bara, omoguava dobro pranje filtra vodom i vazduhom, a brzine
se kreu od 15-20 m/h,
1.3-1.5 mm, odstranjivanje krupnijeg materijala direktnom filtracijom, gubici ne prelaze 0.15
bara, a slue i kao nosei sloj za granulacije od 0.4-0.8 mm
1.5-2.5 mm, koristi se klasino grubo filtriranje vode namenjene industriji bez koagulacije,
3-25 mm, iskljuivo u noseim filtarskim slojevima.

Debljina filtarskog sloja

Smanjivanjem dimenzija zrna smanjuje se debljina filtarskog sloja ali se u isto vreme
poveavaju proseni i maksimalni padovi pritiska.

Ako se radi o otvorenom filtru sa slojem peska , moe se grafiki predstaviti pad pritiska u
funkciji debljine filtarskog sloja, kao posledice reima rada filtra.

Na slici je krivom 1, oznaena kriva pritiska u istom pesku, krivom 2 u vreme zaptivanja i
krivom 3 kriva pritiska zamorenog filtra.
54

Filtriranje se moe obaviti kroz homogeni ili heterogeni sastav filtra, u smeru odozgo nanie,
u smeru odozdo navie, kao i filtriranje u inverznim tokovima.

Filtri pod pritiskom

Vertikalni filtri koji se peru samo vodom,
Vertikalni filtri koji se peru vodom i vazduhom,
Filtarski stubovi (kolone) sa dve ili tri elije,
Horizontalni filtri koji se peru vodom i vazduhom,
Dvostruki filtri sa inverznim tokovima,
Filtri sa cirkulacijom peska tipa F.C.S.
Filtar sa dva sloja
Filtri koji se peru pomou automatskog sifona


Otvoreni brzi filtri

Filtri tipa Aquazur,
Otvoreni filtri sa dva sloja,
Otvoreni dvostruki filtri sa inverznim tokovima,
Suvi filtri


U praksi se najee sreu uredjaji koji rade po principu spore, brze i filtracije sa obloenim
slojem.

Radni parametri pojedinih od ovih sistema su dati u sledeoj tabeli:

Procesne
karakteristike
Spora peana
fitracija
Brza peana
filtracija
Filtracija kroz
tanki sloj
Brzina filtracije 0.05-0.2 m/h 5-15 m/h 1.3-5 m/h
Prenik estica
punjenja
0.3-0.45 mm 0.5-1.2 mm 4-30 m
Debljina sloja 0.9-1.5 m 0.6-1.8 m 2-5 mm
Zahtevana visina 0.9-1.5 m 1.8-3.0 m 6-30 m
Trajanje procesa 1-6 meseci 1-4 dana 6h - 30 dana
Period sazrevanja
filtra (dovodjenja u
radne uslove)
nekoliko dana 15 min 2 h nema
Predtretman vode nije potreban koagulacija nije potreban
Dominantni
filtracioni
mehanizam
cedjenje,
bioloka aktivnost
dubinska filtracija cedjenje
Postupak
regeneracije
grabuljanje sloja suprotnostrujno
ispiranje
zamena sloja
Maksimalna
zamuenost napojne
vode
10-50 NTU Nema ogranienja
ukoliko je
predtretman
zadovoljavajui
10 NTU
55


Brza filtracija

Brza filtracija je iroko zamenila sporu peanu filtraciju, zbog mnogih prednosti koje ima u
odnosu na nju, a pre svega u injenici da je radna brzina proticanja vode i 100 puta vea nego
to je to u sporom filtru. To omoguava da se: a) naprave filterski slojevi sa debljim
uniformnim slojem estica, b) koriste koagulaciona sredstva da se pobolja proces filtracije i
c) da se mehaniki ili hidrauliki efikasno iste filterske ispune tokom rada i obezbedi
kontinualnost rada.

Filterska ispuna kod filtera sa brzom filtracijom je uniformnog prenika. Ovo omoguava da
se u filter uvodi vea napojna koliina vode, a da se istovremeno znaajno ne poveava pad
pritiska u sloju tokom filtracije. Stoga, izdvajanje estica iz vode se ne odvija mehanizmom
cedjenja, ve dolazi do adhezije estica iz vode na povrini estice ispune filtra. estice se
izdvajaju prolazei kroz dubinu sloja filtra, pa se zato ovaj tip filtracije naziva i dubinska
filtracija. Ovaj mehanizam obezbedjuje vei kapacitet uredjaja.

Predtretman vode je neophodan pre uvodjenja u filter sa brzom filtracijom, kako bi se
znaajno poveala efikasnost izdvajanja estica. Prirodno su estice u vodi elektronegativne,
pa ih je pre uvodjenja u filter potrebno destabilizovati, kako bi se lake odvijala njihova
adhezija za ispunu filtra, a to se vri dodatkom odredjenih hemijskih sredstava, koagulanata.

ematski prikaz rada filtra sa brzom filtracijom je dat na sledeoj emi:





56


Brza filtracija se izvodi u dva koraka, a) proces filtracije i b) proces pranja filtra, povratnim
tokom, kojim se nataloene estice s filterske ispune odnose iz filtra. Proces filtracije
uobiajeno traje od 1 do 4 dana, dok proces ispiranja filtra traje uobiajeno od 15 do 30 min.
Tokom postupka filtracije, voda sa vrha prolazi ka dnu filtra, tu se prikuplja i izlaznim tokom
se odvodi u dalju fazu obrade. Posle odredjenog vremena, kada se odredjena koliina estica
zadri u filtru, dovodni ventil se zatvara, a otvara dovod povratnog toka vode (i vazduha u
pojedinim sluajevima) i suprotnostrujno, sa veim protokom se vri ispiranje filterske ispune
i ta voda se odvodi odvodnim kanalima, pokazanim na slici. Nakon zavretka procesa
ispiranja, ponovo se otvara dovod napojne vode, zatvara dovod vode za ispiranje i proces se
nastavlja. Da bi sistem kontinualno radio, uvek se u sistem ugradjuje najmanje dva paralelna
filtra, kako bi jedan mogao da se ispira, a da se ne naruava kapacitet postrojenja.

Klasifikacija brzih filtera se vri prema stepenu neophodnog predtretmana koji predhodi
uvodjenju vode u brzi filter. U sledeoj tabeli, dat je pregled razliitih brzih filtera:

Tip filtracije Opis
Konvencionalna filtracija Predtretman obuhvata dodavanje koagulanta, flokulaciju i
bistrenje. U ovakav sistem se moe dovoditi napojna
voda koja ima zamuenost i preko 1000 NTU.
Direktna filtracija Dodaje se koagulant i vri se flokulacija, ali se ne vri
prethodno bistrenje, tako da se zahteva ulazna
zamuenost manja od 15 NTU
In-line ili kontaktna filtracija Ukljuuje samo dodavanje koagulanta, sa malom
agregacijom estica, tako da se primenjuje pri
zamuenosti napojne vode manje od 10 NTU
Dvostepena filtracija Koristi se pre svega kod malih i kompaktnih instalacija.
Dodaje se koagulant i nakon toga se odvodi voda u filter
sa tokom navie i grubom ispunom (najee
polipropilenska) gde dolazi do flokulacije i izdavajanja
dela estica, pa se naziva grubi filter, da bi se nakon toga
voda odvodila u drugi stepen, klasian brzi filter.
Pogodan je za tretman povrinskih voda sa zamuenou
ispod 100 NTU


Klasifikacija brzih filtera se moe vriti i prema tipu ispune filtra:

Tip ispune filtra Opis
Monomedijski Obino se koristi jedan sloj peska, visine 0.60-0.75m i
danas vrlo retko primenjuje jer su se drugi pokazali
efikasnijim
Duboki monomedijski Usled potrebe da se ne povea pad pritiska na filtru,
koriste se materijali kao to su antracit ili granulisani
aktivni ugalj. Visina ispune se kree od 1.5-1.8m i
primenjuje se kada je kvalitet napojne vode nepromenjljiv
Dvoslojni Tradicionalno reenje sadri sloj antracita visine 0.45-
0.60m a potom sloj peska 0.23-0.30m, kada je re o
filtraciji sa tokom vode kroz filtar nanie. Duboki
57
dvoslojni filtri ponekad imaju visinu i od 1.5-1.8m, ali se
u tom sluaju koriste antracit i GAK (granulisani aktivni
ugalj). Dvoslojni filtri su uobiajeno veih gabarita od
jednoslojnih
Troslojni ili meani Troslojni filtri najee imaju sloj antracita, pa peska i na
dnu sloj granita. Sloj antracita je obino visok 0.45-
0.60m, sloj peska 0.23-0.30m i sloj granita 0.10-0.15m.

Vreme rada i promena pada pritiska u filtru su prikazane na sledeoj slici:






Efikasnost uklanjanja estica iz vode se reflektuje na zamuenost izlazne struje vode, kao i na
pad pritiska koji se javlja na filtru pre i nakon prolaska vode kroz filter. Pri praenju
58
zamuenosti vode mogu se uoiti tri faze. Na poetku filtracije, dolazi do ispiranja filterske
ispune od sitnih estica, to dovodi do kratkotrajnog poveanja zamuenosti u izlaznoj struji,
da bi se nakon toga zamuenost smanjila do eljenog nivoa, kada zapoinje faza filtracije.
Tokom filtracije dolazi do blagog poveanja zamuenosti izlazne struje sa vremenom, ali jo
uvek u granicama eljene zamuenosti. Kada je kapacitet filterskog medijuma ispunjen,
estice iz vode se ne mogu vie odvajati na filtru i dolazi do njihovog prolaska kroz filtar i
samim tim poveanja zamuenosti vode na izlazu. Ta taka kada se zamuenost probija
kroz filtersku ispunu, naziva se taka proboja i nakon nje je neophodno prekinuti proces
filtracije i zapoeti fazu ispiranja filtra.
U tom momentu se ukljuuje tok za protivstrujno pranje kojim se nahvatane estice odnose iz
filtra i time se filterska ispuna sprema za novu fazu filtracije.

Kada je re o padu pritiska kroz filter, elja je da on u procesu uvek bude to manji. Tokom
procesa filtracije, kako se poveava koliina nahvatanih estica u filtarskoj ispuni, tako dolazi
i do poveanja vrednosti pada pritiska. Vrednost maksimalnog pada pritiska u filtarskoj ispuni
koji se moe tolerisati, moe biti povezana sa vrednostima zamuenja vode u izlaznoj struji
pri taki proboja, a najee se od strane proizvodjaa daje eksperimentalno odredjena
vrednost, tako da se do take proboja i ne dodje.

Spori peani filtri

Spori peani filtri su instalirani u preko 50% postrojenja za tretman vode u SAD i radni vek
im je bio i preko 50 godina. Zbog svoje jednostavnosti i u konstrukciji i u radu, nisu iziskivali
este remonte, pa su stoga i bili vrlo esto primenjivani postupci, posebno na mestima gde
broj stanovnika, korisnika vodovoda nije prelazio 10.000. Ovaj postupak se koristio i u
Evropi, a posebno u gradovima London i Amsterdam.
Najee, konstrukcija je betonska, koja u sebi
sadri kanale za drenau profiltrirane vode,
nosei sloj ljunka od 0.3-0.6m iznad koje se
nasipa pesak veliine 0.30-0.45 mm u visini
od 0.9-1.5m. Spori peani filtri se ne ispiraju!
Kada pad pritiska kroz sloj dostigne
maksimalnu dozvoljenu vrednost (obino od
0.9-1.5m vodenog stuba), povrinski sloj
peska 1-2 cm se skida i pere van filtra, kako bi
se ponovo koristio. Sa povrine filtra se skida
sloj po sloj sve dok se ne dostigne visina
peanog sloja od 0.4-0.5m, kada se dosipa
nova koliina peska do prvobitne dubine. Tada
sledi period zrenja filtra od nekoliko dana,
nakon ega se uspostavlja normalan rad filtra. Nakon nekoliko ciklusa rada jedne peane
ispune, mikrobioloko zagadjenje samog filtra se moe poveati i proiriti duboko u filtar, pa
se tada pribegava kompletnoj zameni filterske ispune.


Spori peani filtri se mogu primeniti kod vode koja nema predtretman ali ije zamuenje ne
prelazi 50 NTU, odnosno 30 jedinica za obojenost, premda veina njih radi u situacijama kada
ulazna voda ima manje od 10 NTU, pri emu neki istraivai preporuuju i korienje kod
vode koja ne prelazi 5 NTU.

59















Filtracija kroz tanki sloj

Ovaj nain filtracije je potpuno suprotan u odnosu na sporu ili brzu filtraciju. Umesto da voda
prolazi kroz dubok sloj, u ovom sluaju voda prolazi kroz tanki sloj debljine 2-3cm,
materijala konzistencije od 4 do 30m. Vreme trajanja filtracije kroz ovakav filter se kree od
10 min do 30 dana, u zavisnosti od procesa za koji se filter primenjuje. Najei materijal koji
se koristi za formiranje ovakvog filtra je diatomejska zemlja.
Proces filtracije se izvodi u 3 koraka. Prvo se na odredjeni nosa nanosi sloj diatomejske
zemlje, oko 0.5-1.0kg/m
2
. Nakon toga se otpoinje sa filtracijom. U vodu koja se filtrira,
dodaje se isti materijal kojim je obrazovan tanki sloj i on se tokom filtracije polako nanosi na
vrh sloja i time omoguava dalju filtraciju, jer se obezbedjuje odredjena poroznost sloja. U
sluaju da se novi materijal ne dodaje na ovaj nain, filtar bi se brzo zapuio i proces filtracije
bi bio brzo zaustavljen. Kada pad pritiska na filtru dostigne maksimalnu vrednost, poinje
trea faza, povratno ispiranje. Povratnim tokom vode, tanki sloj se odnosi u struji vode sa
nosaa i na povrinu nosaa je mogue ponovo nanositi novi sloj diatomejske zemlje i proces
se nastavlja novim ciklusima.

Filterska ispuna

U procesima brze filtracije najee se koriste kvarcni pesak, antracit, ljunak i drobljeni
granit. Antracit je tvrdji i sadri manje isparljivih organskih materija nego drugi ugljevi.
Granit, kao vrsti materijal se koristi za formiranje dna filtra. Takodje materijali koji su u
osnovi oksidi gvodja i titanijuma se takodje mogu koristiti za istu namenu. Pored njih se i
GAK moe koristiti, ukopliko se eli dvojaki efekat filtracije i adsorpcije estica i jedinjenja
iz vode.
Osnovne karakteristike filterske ispune ine: efektivna veliina i koeficijent uniformnosti,
oblik zrna, gustina materijala, tvrdoa materijala, poroznost sloja i specifina povrina sloja.

Efektivna veliina i koeficijent uniformnosti

Prirodni materijal je obino izdrobljen i odstupa od eljene veliine koju bismo ugradili u
ispunu filtera. Raspodela veliina izdrobljenih zrna priblino podlee logaritamskoj raspodeli.
Stoga se pre ugradnje filtarska ispuna mora tretirati i odstarniti najkrupnija i najsitnija frakcija
kako bi se dobila to ujednaenija veliina zrna ispune.

60



Efektivna veliina (efefective size, ES ili d
10
) je ona veliina prenika zrna pri kojoj 10% zrna
moe biti manje od prenika koji je odredjen prosejavanjem, analizirano po teini estice.
Koeficijent uniformnosti je odnos prenika zrna od koga je 60 % drugih zrna manje po
peniku, prema prema efektivnoj veliini (preniku):
10
60
d
d
UC =
Gde je:
UC koeficijent uniformnosti,
d
10
prenik od koga je 10% drugih estica sa manjim prenikom
d
60
prenik vei od 60% prenika drugih estica

Pri formiranju ispune brzog filtra poeljna je mala vrednost koeficijenta uniformnosti i ona se
kod veine materijala kree u opsegu od 1.3 do 1.7. Neuniformnost raspodele veliine estica
moe imati negativne posledice jer se sitnije estice mogu nakon protivstrujnog pranja
grupisati na povrini filtra i izazvati vei pad pritiska, a sa druge strane krupnije estice je tee
fluidizovati pri povratnom pranu, pa i to moe imati negativne efekte.
Oblik zrna je takodje bitan faktor koji utie na otpore pri strujanju vode kroz filter. Odredjuje
se veliinom koju nazivamo sferinost a definie se kao:

zrna aktuelnog povrsina
sfere ne ekvivalent povrsina
=

Takodje, poznata je i veliina koju oznaavamo kao faktor oblika, a izraunavamo je po
jednaini:

61

,
6
=

Za sfere je =1 i =6, pa je za sve druge estice nepravilnog oblika <1 i >6.

Tvrdoa materijala je od posebne vanostio za formiranje filterske ispune i jedinica za
odredjivanje tvrdoe je Me (Moh), kao relativan odnos, pri emu se tvrdoa talka uzima kao
1 a dijamanta kao 10 Moh. Pesak, ljunak i granit imaju tvrdou koja je dovoljna da
predupredi abraziju i kree se u redu veliina od 5-7 Moh, dok antracit ima tvrdou u
granicama 2-3 Moh.

Poroznost sloja ispune

Poroznost sloja ispune ima esencijalnu vanost u radu filtra i njegove efikasnosti. Ona
predstavlja odnos praznog prostora unutar sloja, prema ukupnom prostoru koji filtarska ispuna
zauzima.

T
M T
T
V
V
V V
V
V
= = c

Gde je:
c poroznost
V
V
zapremina upljina u sloju
V
T
zapremina celog sloja
V
M
zapremina svih estica ispune

Specifina povrina ispune filtra

Specifina povrina filtarske ispune se odredjuje kao odnos povrine svih zrna koji sloj
formiraju, u odnosu na zapreminu sloja estica.

( )( )
sloja celog zapremina
zrna og pojedinacn povrsina zrna broj
= S , m
-1


Za uniformni, monodisperzni sloj, specifina povrina se izraunava po jednaini:

( )
d
S
c
=
1 6

Gde je d, prenik zrna ispune, ikzraen u m.

Za nesferine estice, koje imaju ekvivalentni prenik d, specifina povrina se rauna po
jednaioni:

( ) ( )
d d
S
c

c
=

=
1 1 6


Ova jednaina se moe koristiti samo kada je poznat ekvivalentan prenik zrna ispune.

62
Za ispunu sporih filtera se koriste sitnije frakcije peska od 0.3-0.45m, sa koeficijentom
uniformnosti od oko 2.5.
Za ispunu brzih filtera se koriste materijali sledeih karakteristika:

Karakteristika Jedinica ljunak Ilmenit Pesak Antracit GAK
Efektivna
veliina
mm 0.2-0.4 0.2-0.4 0.4-0.8 0.8-2.0 0.8-2.0
Koeficijent
uniformnosti
UC 1.3-1.7 1.3-1.7 1.3-1.7 1.3-1.7 1.3-2.4
Gustina g/ml 3.6-4.2 4.5-5.0 2.65 1.4-1.8 1.3-1.7
Poroznost % 45-58 - 40-43 47-52 -
Tvrdoa Moh 6.5-7.5 5-6 7 2-3 mala





Hidraulina razmatranja proticanja kroz granulisani medijum


Pored efikasnosti izdvajanja estica iz vode, drugi vaan parametar je pad pritiska koji se
javlja u filtru tokom njegovog rada ali i procesa ispiranja filtra. Pad pritiska je bitna veliina
kako bi se mogla predvideti pomona oprema koja e omoguiti filtraciju i proces pranja
filtra.
Najvaniji aspekt hidrodinamikog razmatranja procesa filtracije je svakako reim proticanja
u filtru, koji se odredjuje na osnovu Rejnoldsovog broja..
Pri proticanju vode oko granulisanog medijuma, Re broj se moe raunati po jednaini:

u d
w
= Re

Gde je:
Re Rejnoldsov broj proticanja vode oko sfere
u brzina filtracije, povrinska brzina, m/s

w
gustina vode, kg/m
3

d prenik lestice, m
viskozitet, kg/ms

Pri proticanju kroz granulisani sloj ne mogu se postaviti granice izmedju laminarnog i
turbulentnog toka kao kod strujanja kroz cev, ve se razlikuju etiri reima strujanja:
- Prvi i najslabiji reim se definie Darcy-evo proticanje ili puzee strujanje, za koje je
Re<1 i karakterie ga veliki uticaj viskoziteta fluida na samo proticanje.
- Drugi rei je takozvano Forcheimer-ovo strujanje u opsegu od 1<Re<100, kod koga
pored viskoziteta na reim strujanja utiu i inercione sile, posebno u uslovima gde se
pri prolasku fluida kroz porozni sloj, fluid i ubrzava i usporava, usled promene
veliina upljina kroz koji mora da prodje, pri proticanju. Pad pritiska pri proticanju
fluida na koji dominantno utie viskozitet je proporcionalan brzini proticanja u, dok je
u situaciji gde utiu i inercione sile, on proprcionalan u
2
.
- Trei reim je prelazni reim ija gornja vrednost Rejnoldsovog broja iznosi od 600 do
800, dok je iznad ovih vrednosti,
63
- etvrti turbulentni reim, koji se javlja pri veim vrednostima Rejnoldsovog broja.


Veza izmedju reima proticanja, efektivne veliine granulisanog medija za filtraciju i brzine
filtracije je data na sledeoj slici.

Spora filtracija se odvija pri vrednostima Re od 0.003 do 0.03. Tipina brza filtracija se odvija
za Re broj od 0.5 do 5, na prelazu izmedju Darcy-evog i Forcheimer-ovog strujanja, dok se
intenzivna filtracija odvija pribrzinama proticanja od oko 33 m/h i vrednostima Re broja oko
18. Ispiranje filtera se vri pri vrednostima Re broja od 3 do 25 i u kompletu je u uslovima
Forcheimer-ovog strujanja.

Darcy-ev reim proticanja

Prvu studiju o proticanju fluida kroz poroznu sredinu je objavio Henry Darcy jo 1856
godine, uspostavljajui vezu izmedju brzine proticanja fluida kroz sloj, pada pritiska i debljine
sloja, kroz koji se fluid kree u puzajuem toku:

L
h
k
L
p
= u



64



Gde su:
u povrinska brzina fluida, m/s
k
p
koeficijent, poznat kao hidraulika permeabilnost, m/s
h
L
pad pritiska u sloju izraen u metrima, m
L debljina sloja kroz koji prolazi fluid, m
Darcy-eva jednaina ne sadri matematiki opis poroznog materijala, pa stoga ne moe biti
koriena za izraunavanje neophodnih veliina pri projektovanju filtra. Tek je Kozeny 1927
postavio jednainu koja povezuje karakteristike poroznog medija i njegovo hidrauliko
ponaanje. Kozeny je postavio analogiju izmedju granulisanog sloja i paralelnih cilindrinih
cevi, koje je opisao jo 1841. Poiseuille, to se moe dobiti iz Navier-Stokes jednaine, u
obliku:

2
32
gd L
h
w
L

u
=

Gde je:
g ubrzanje zemljine tee, 9.81 m/s
2

d prenik cevi, m

Oslanjajui se na ovu jednainu, Kozeny je postavio jednainu:

3
2
c
u
g
S k
L
h
w
k L
=

Gde je:
kk Kozeny-ev koeficijent, bezdimenzioni
S specifina povrina estica, m
-1

c poroznost sloja, bezdimenzioni

Kozeny-ev koeficijent je empirijska veliina i za sverine estice ima vrednost oko 5 (Carman
1937). Korekcije ovog koeficijenta se vre u odnosu na njegovu sferinost ili na factor oblika,
shodno istraivanjima Carman-a, kao i Fair-a i Hatch-a (1933)


Forcheimer-ovo strujanje

Sa poveanjem vrednosti Re broja iznad 1, pad pritiska se poveava u odnosu na vrednosti
koje se dobijaju primenom Darcy-evog modela. Forcheimer je 1901. godine, postavio
nelinearnu jednainu, koja opisuje pad pritiska pritiska pri veim vrednostima brzina
proticanja:
2
2 1
u u k k
L
h
L
+ =

Gde su:
k
1
koeficijent permeabilnosti za linearni lan, s/m
k
2
koeficijent permeabilnosti za kvadratni lan, s
2
/m
2

65

I ova jednaina je zasnovana na empirijskim postavkama, ali je nju mogue dobiti i iz Navier-
Stokes jednaine, uz odredjene uslove kojise odnose na konzistenciju fluida i termodinamike
karakteristike sistema.




Tek je Ergun 1952. godine, postavio jednainu koja se i danas moe primeniti radi opisivanja
proticanja fluida kroz porozan sloj:

( )
gd
L
k
gd
L
k h
I
w
V L
2
3 2 3
2
1 1 u
c
c

u
c
c
+

=

Gde su:
k
V
koeficijent pada pritiska usled dejstva viskoznih sila, bezdimenzioni
k
I
koeficijent pada pritiska usled dejstva inercionih sila, bezdimenzioni

Ergunova jednaina je izvedena na osnovu oko 640 eksperimentalnih vrednosti, koje su
pokrivale opseg Re broja od 1 do 2000.

Na osnovu tih podataka odredjeno je da je: k
V
= 150 i k
I
=1.75


Pad pritiska pri ispiranju filtra

Koeficijente predloene u Ergunovoj jednaini bazirane na efektivnom preniku nije lako
meriti, ali vrednosti u jednaini se mogu primeniti za sferine estice. Za pesak i antracit
predloene su druge vrednosti, predstavljene u tabeli:

Medijum k
V
k
I
c, %
Pesak 110-115 2.0-2.5 40-43
Antracit 210-245 3.5-5.3 47-52

66


Primer 11-2 str 893
Izraunati pad pritiska pri pranju filtra sa dvoslojnom ispunom od 1.5m antracita, efektivne
veliine ES=1.1mm, ispod koga je pesak visine 0.3m, efektivne veliine ES=0.5mm, pri
brzini proticanja od 15m/h i temperature 15
o
C.

Reenje:
Pad pritiska kroz dvoslojni filter je jednak zbiru pada pritiska kroz svaki sloj posebno. Pad
pritiska kroz sloj antracita e se raunati po jednaini:

( )
gd
L
k
gd
L
k h
I
w
V L
2
3 2 3
2
1 1 u
c
c

u
c
c
+

=
1. Poto nisu priloene vrednosti eksperimentalnih ispitivanja ili neki drugi podaci, onda
se za vrednosti koeficijenata permeabilnosti uzimaju srednje vrednosti date u tabeli, pa
je: k
V
=228, a k
I
=4.4 i c=0.50. Poto je temperature vode 15
o
C, onda su vrednosti za
vodu:
w
=999 kg/m
3
, a =1.14x10
-3
kg/ms.
2. Zamenom vrednosti za prvi lan u jednaini dobija se vrednost od 0.27m
3. Zamenom vrednosti u drugom lanu jednaine, dobija se 0.04m
4. Sabiranjem ove dve vrednosti dobija se h
L antracit
= 0.27+0.04=0.31m
5. Ponavlja se proraun za pesak, ije su vrednosti koeficijenata i poroznosti k
V
=112, a
k
I
=2.2 i c=0.42, pri emu se dobijaju vrednosti: h
L pesak
=0.30+0.02=0.32
6. Ukupni pad pritiska kroz isti sloj antracita i peska je jednak zbiru obe vrednosti pada
pritiska pa je: h
L
=0.31m+0.32m=0.63m






67
Protivstrujno pranje filtra

Na kraju ciklusa rada, brzi filtri se ispiraju upumpavanjem filtrirane vode navie, kroz sloj
ispune filtra. Strujni tok za ispiranje filtra mora biti dovoljno jak da ispere nahvatane estice
unutar ispune i da ih iznese napolje. Da bi se spreilo odnoenje ispune izvan filtra, u samom
telu filtra je potrebno obezbediti prostor iznad sloja filtra, koji e biti dovoljan za ekspanziju
ispune sloja pri njegovoj fluidizaciji, tokom ispiranja.

Sile koje deluju na esticu ispune, pokazane su na sledeoj slici.



Ukoliko je sila koja vue nanie vea, doi e do taloenja estica, dok u sluaju da je sila
koja vue navie dominantna, dolazi do fluidizacije estica i ispiranja sloja. Sila koja vue
nanie je ekvivalentna teini estice i izraunava se po jednaini:
( ) g d mg F
w p G
|
.
|

\
|
= =
3
6
t


Sila koja vue navie, sila trenja, uzrokovana suprotnostrujnim tokom vode, zavisi od reima
toka i moe se raunati po jednaini:

s s
<
=
500 Re 2 for
Re
31 . 2
2 Re for 3
2 2
6 . 0
d
d
F
w
D
u t
tu


Ispiranje estica se javlja u Forcheimer-ovom reimu toka, koje odgovara opsegu 2Re500.

Brzina fluida koja je potrebna za odravanje estica u suspendovanom stanju, moe se
izraunati iz jednakosti F
G
i F
D
i izraziti po jednaini:

( )
714 . 0
6 . 0 4 . 0
6 . 1
9 . 13
(
(


=


u
w
w p
d g


Bilans sila pri ispiranju filtra je dat u sledeem primeru.


68
Primer
Filter je ispiran brzinom od 40 m/h pri temperature vode od 15
o
C. Odrediti da li e estica
peska prenika 0.1mm biti isprana iz filtra.

Reenje:

1. Potrebno je prvo izraunati gravitacionu silu koja deluje na esticu. Gustina estica peska

p
=2650 kg/m
3
, dok je gustina vode na 15
o
C,
w
=999 kg/m
3
.
( ) ( ) N 10 48 . 8 kgm/s 10 48 . 8 81 . 9 0001 . 0
6
999 2650
9 2 9 3
= = |
.
|

\
|
=
t
G
F
2. Izraunati Rejnoldsov broj da bi se odredio reim toka.

97 . 0
10 3600 10 139 . 1
1 . 0 40 999
Re
3 3
=


= =

u d
w

3. Poto je Re<2, onda se sila koja vue navie, rauna po jednaini:

N 10 19 . 1
10 3600
1 . 0 40 10 139 . 1 3
8
3
3


=
t
D
F

4. Poredei ove dve sile, dobija se odnos:

N 10 48 . 8 F N 10 19 . 1
9
G
8
= > =
D
F
Poto je sila koja vue navie, vea od gravitacione sile, estica peska e biti izneta iz filtra.
Ekspanzija sloja i poroznost

Tokom filtracije, u sloju se uspostavlja ravnotea izmedju gravitacione sile i sile trenja.
Tokom ispiranja filtra, brzina fluida unutar sloja je vea nego to je njena brzina iznad sloja i
koja bi delovala na izolovanu i pojedinanu esticu u vodi. Iz tog razloga je i sila trenja koja
se javlja u nasutom sloju vea, pa samim tim dolazi do podizanja itavog sloja. Kako se sloj
podie (iri) tako dolazi do poveanja poroznosti unutar sloja, a samim tim i do istovremenog
smanjenja brzine kojom voda prolazi izmedju estica, sve dok se ponovo ne uspostavi
ravnotea izmedju gravitacione i sile trenja.

69



Veza izmedju ekspanzije sloja i njegove poroznosti je data sledeom jednainom:

E
F
F
E
L
L
c
c

=
1
1


Gde je:
L
E
debljina (visina) ekspandovanog sloja ispune filtra, m
L
F
debljina (visina) nasutog (statinog) sloja, m
c
E
poroznost ekspandovanog sloja
c
F
poroznost nasutog sloja



U novijim radovima, (Akgiray i Saatci 2001) su pokazali da Ergunova jednaina jednako vai
i za nasuti i za ekspandovani sloj estica. Sila trenja, kod svih zrnastih medija je jednaka onoj
koja deluje i na vodu i ona se manifestuje kao pad pritiska. Pad pritiska kroz fluidizovani sloj
je raunat kao gravitaciona sila (fluidizovana teina) na ulazu u sloj, kao to je predstavljeno
jednainom:

( )( )aLg mg F
w p G
c = = 1

Gde je:
a povrina poprenog preseka filtarskog sloja, m
2

70

Teina sloja mora biti podeljena sa povrinom filtra, a, kako bi se teina soja prevela u
jedinice kojim se izraava pritisak, a nakon toga podeliti sa
w
g, kako bi se jedinice za
pritisak prevele u jedinice za pad pritiska u metrima, m, shodno jednaini:

( )( )
w
w p
w
G
L
L
g a
F
h


= =
1


U fluidizovanom sloju, pad pritiska izazvan teinom estica se moe izraunati korienjem
Ergunove jednaine:

( )
( )( )
w
w p
I
w
V
L
gd
L
k
gd
L
k

c
u
c
c

u
c
c

=

1
1 1
2
3 2 3
2


Analitiko reenje prethodne jednaine po brzini fluida v, daje vrednost brzine ispiranja za
bilo koji set filterskih uslova. Prethodnu jednainu je potrebno preurediti i reavati kao
kvadratnu jednainu po Re broju, u kom figurie brzina fluida v, po sledeoj jednaini:

( ) 0 Re 1 Re
2
= + | c
V I
k k

( )
2
3 3

c
|
d g
w p w

=
Poto kvadratna jednaina ima dva reenja, prihvatljivo reenje je:

( )
( ) | c
c
I V
I I
V
k k
k k
k
4 1
2
1
2
1
Re
2 2
+ +

=

Brizina ispiranja filtra mora biti vea od minimalne brzine fluidizacije veih estica ispune,
odnosno one ija je efektivna veliina d
90
.

Izraunavanje brzine ispiranja je dato u sledeem primeru:






Primer

Odrediti brzinu ispiranja sloja filtarske ispune antracita koja ekspanduje 30%., koristei
sledee podatke, L
F
=2m, d=1.3mm,
p
=1700kg/m
3
, c=0.52 i temperature vode je 15
o
C.

Reenje:

1. Izraunati L
E
, koja odgovara ekspanziji od 30%.

m 6 . 2 2 3 . 0 2 3 . 0 = + = + =
F F E
L L L
71
2. Izraunati poroznost ekspandovanog sloja, c
E
., na osnovu jednaine.
E
F
F
E
L
L
c
c

=
1
1


( ) ( ) 63 . 0 52 . 0 1
6 . 2
2
1 1 1 =
(


|
.
|

\
|
=
(

= c c
E
F
E
L
L


3. Izraunati vrednost |, sa vrednostima koje odgovaraju vodi na temperaturi od 15
o
C

( )
( )( ) ( )
( )
2910
10 139 . 1
63 . 0 0013 . 0 999 1700 999 81 . 9
2
3
3 3
2
3 3
=

c
|
d g
w p w

4. Izraunati vrednost Re, uzimajui srednje vrednosti za konstante k
V
i k
I
, koje su date u
ranije prezentovanoj tabeli, tako da je k
V
=228 i k
I
=4.4

( )
( )
( )
( )
9 . 17
2910 4 . 4 4 63 . 0 1 228
4 . 4 2
1
4 . 4 2
63 . 0 1 228
4 1
2
1
2
1
Re
2 2 2 2
=
+


= + +

= | c
c
I V
I I
V
k k
k k
k

5. Na osnovu ove vrednosti za Re broj, brzina ispiranja se rauna iz jednaine:

m/h 5 . 56
Re
= =
d
w

u

----------------------

esto je potrebno odrediti ekspanziju sloja koja se javlja za odredjenu brzinu ispiranja. U
Ergunovoj jednaini, poroznost je na treem stepenu, pa je analitiko reenje dato kao reenje
kubne jednaine, (Akgiray i Saarci 2001) od kojih su dva kompleksni brojevi, a validno
reenje ima oblik:


( ) ( )
3
2 1
3 2 3
2 1
3 2
Y X X Y X X + + + + = c


Gde su X i Y raunski parametri, predstavljeni jednainama:

( )
|
|
.
|

\
|
+

u

u d k
k
d g
X
w I
V
w p
2
2



( )
2
3 d g
k
Y
w p
V

u

=

Ciljana ekspanzija sloja kod antracita se kree u granicama do 25%, a oko 37% za pesak.
Procedura za izraunavanje ekspanzije sloja tokom ispiranja je dato u sledeem primeru:
72
Primer

Izraunati debljinu ekspandovanog sloja peanog filtra, pri brzini ispiranja od 40m/h, sa
sledeim karakteristikama, L
F
=0.9m, d=0.5mm,
p
=2650kg/m
3
i T=15
o
C.

Reenje:

1. Izraunati parameter X. Gustina i viskozitet vode se uzimaju za temperature od 15
o
C. Posto
vrednosti za k
V
i k
I
nisu date, uzimaju se srednje vrednosti, koje su date u ranije
prezentovanoj tabeli, tako da je k
V
=112 i k
I
=2.25
( )
1921 . 0
2
2
=
|
|
.
|

\
|
+

u

u d k
k
d g
X
w I
V
w p

2. Izraunati vrednost Y.

( )
1168 . 0
3
2
=

=
d g
k
Y
w p
V

u


3. Poroznost ekspandovanog sloja se rauna po jednaini

( ) ( ) 57 . 0
3
2 1
3 2 3
2 1
3 2
= + + + + = Y X X Y X X c

4. Kako poroznost nasutog sloja nije data u podacima, uzima se tablina vrednost c
F
=0.42 i
zamenom vrednosti, dobija se debljina ekspandovanog sloja:

21 . 1
57 . 0 1
42 . 0 1
9 . 0
1
1
=

=
E
F
F E
L L
c
c


5. Procentualno poveanje debljine sloja rauna se po jednaini
% 34 100 1
9 . 0
21 . 1
100 1 =
|
.
|

\
|
=
|
|
.
|

\
|

F
E
L
L


Kako je uobiajena ekspanzija sloja peska oko 37%, dobijena vrednost od 34%, se moe uzeti
kao prihvatljiva.
------------



Projektovanje brzih filtera

Pri filtriranju vode brzim filtrima neophodno je ispiranje, istom vodom koja je ve prethodno
filtrirana i taj deo vode se gubi kao otpadna voda. Da bi se izraunala koliina vode koja se
dobija nakon filtracije, potrebno je definisati sledee veliine:

Jedinina koliina vode koja se filtrira (unit filter run volume):
F F
F
t
a
V
UFRV u = = m
3
/m
2

73

Gde je:
V
F
zapremina vode koja se profiltrira tokom procesa filtracije, m
3

a povrina poprenog preseka filtra, m
2

v
F
brzina filtracije, m/h
t
F
vreme filtracije, h


Jedinina zapremina toka za ispiranje (unit backwash volume)

BW BW
BW
t
a
V
UBWV u = = m
3
/m
2

Gde je:
V
BW
zapremina vode potrebna za ispiranje jednog filtra
v
BW
brzina ispiranja, m/h
t
BW
vreme ispiranja, h


Zapremina vode koja se potroi kao otpadna voda

FTW F
FTW
t
a
V
UFWV u = =
Gde je:
V
FTW
zapremina otpadne vode koja se isputa iz filtra, m
3

t
FTW
vreme isputanja otpadne vode iz filtra, h


Odnos neto prema ukupnoj koliini vode daje procentualni iznos koliine vode koja se
iskoristi i moe biti upuena u mreu:

UFRV
UFWV UBWV UFRV
V
V V V
r
F
FTW BW F

=

=
Gde je:
r udeo iskoriene vode nakon filtracije

Efektivna brzina filtracije je zapremina vode proizvedena tokom filtracije, tokom ukupnog
vremena filtracije.
B F
EFF
t t
UBWV UFRV
+

= u

Primer
Filter radi sa brzinom filtracije od 10 m/h, tokom 37.5h, od kojih je 15 min utroeno na
isputanje otpadne vode iz filtra. Nakon filtracije, ispiranje je vreno sa brzinom od 40m/h u
trajanju od 15 min. Izraunati efektivnu brzinu filtracije i udeo iskoriene vode.

Reenje:
1. Izraunati veliine
2 3
/m m 375 m 375 5 . 37 10 = = = =
F F
t UFRV u
74

2 3
/m m 10 m 10 25 . 0 40 = = = =
BW BW
t UBWV u

2 3
/m m 2.5 m 5 . 2
60
15 10
= =

= =
FTW F
t UFWV u
2. Efektivno vreme filtracije
m/h 67 . 9
25 . 0 5 . 37
10 375
=
+

=
+

=
B F
EFF
t t
UBWV UFRV
u
3. Udeo iskoriene vode
% 7 . 96 967 . 0
375
5 . 2 10 375
= =

=

=
UFRV
UFWV UBWV UFRV
r

--------------

Parametri za projektovanje
Parametar Jedinice Vrednosti
Tip filtra Konvencionalni dvoslojni
Kontrola protoka vode Konstantan nivo
Povrina medijuma za
filtraciju u jednom filtru
m
2
100
Masimalni pad pritiska m 2.5
Brzina filtracije m/h 15
Filterska ispuna
Gornji sloj
Tip ispune antracit
Debljina m 1.5
Efektivna veliina zrna mm 1.0
Koeficijent uniformnosti <1.4
Specifina teina 1.5-1.6
Donji sloj
Tip ispune pesak
Debljina m 0.3
Efektivna veliina zrna mm 0.5
Koeficijent uniformnosti <1.4
Specifina teina 2.65
Kriterijumi za ispiranje
Maksimalna brzina m/h 56
Normalna brzina m/h 45
Vreme trajanja min 15

Primer:
Postrojenje za pripremu vode za vodosnabdevanje grada Rake, ima kapacitet od 110 l/s tj
396 m
3
/h. U projektovanju zavrne filtracije se moe usvojiti filter sa brzom filtracijom i
brzinom protoka od 50 m/h, poto se radi sa filtratom koji je ve osloboen veine vrstih
estica i ija mutnoa ne prelazi 1,2 NTU. Na osnovu usvojene brzine proticanja vode i
kapaciteta postrojenja, izraunava se da je neophodna povrina filtra u ovom sluaju, 8 m
2
, tj.
prenik krunog filtra je 3,2 m, a visina do 3,5 m.
Kako se ukazala poitreba za korienjem i GAK kao preventive u sluaju organskog
zagadjenja na povrinskom izvoritu, debljina sloja sa granulovanim aktivnim ugljem za ovu
75
vrstu filtera se kree od 0,8 1,2 m. Usvojena je visina ispune od 1 m, to znai da je ukupna
potrebna koliina aktivnog uglja od 8 m
3
.
Cena jedne ovakve kompletne filterske jedinice (filter-adsorber) bez ispune se kree od 35
000 do 50 000 . Ispuna granulovanog aktivnog uglja koja je potrebna za ovaj filter u
koliini od 8 m
3
ima cenu od 2,5 /dm
3
, tako da bi ukupna cena ispune iznosila 20 000 .
Dakle, trokovi kompletne nabavke i ugradnje jedne nove GAU filterske jedinice bi iznosili oko 70 000 100
000 .

Ukoliko se vratimo na kapacitet postrojenja od 110 l/s raunica kae da je za potrebe zavrne
filtracije predvideti investiciju od priblino 1000 Evra/(l/s) , to treba uzeti kao grubu meru
reda veliine, a u praksi napraviti rigorozni proraun svakog tehnolokog postupka i potrebne
trokove svesti na najmanju moguu meru.




Slika . Multimedijalni filter.

Multimedijalni (meani) filteri koji u sebi sadre vie razliitih ispuna, rasporeenih po visini
filtar kolone su bolji u pogledu manjeg investicionog ulaganja i manjeg zauzea radnog
prostora, ali su skuplji za odravanje poto nije mogue promeniti samo jednu ispunu, ve se
kompletan sadraj filtar kolone menja, a takoe imaju i slabije separacione karakteristike jer
voda prolazi kroz manji sloj pojedinane ispune nego kada je re o zasebnim filtarskim
kolonama.





76
a) b) c)
d) e)

Slika Principijelne sheme filtera. a - otvoreni vertikalni jednoslojni, b - zatvoreni vertikalni
jednoslojni, c - zatvoreni vertikalni vieslojni, d - zatvoreni horizontalni jednoprotoni, e -
zatvoreni horizontalni dvoprotoni.

Slika . Multimedijalni filter i njegovo ispiranje



Kompaktni ureaji za mehaniku filtraciju, deferizaciju i dehlorinaciju

U zavisnosti od prirode napojne vode i zata bi ona trebala na kraju da se koristi postoje
razliiti filtarski sistemi.

Kompaktni istemi koji mehaniki preiavaju vodu, vre njenu mehaniku filtraciju,
deferizaciju (smanjenje nivo gvoa u vodi) i dehlorinaciju (uklanjanje hlora iz vodovodske
vode), i mogu se proizvoditi u automatskoj i manulnoj verziji.

Takoe u ove svrhe se mogu koristiti i gore pomenuti multimedijalni filteri.



Mehaniki (peani) filtar

Filtracija vode je osnovna operacija iji je cilj da iz vode ukloni sve mehanike estice
dispergovane u njoj. Nain filtracije se bira prema vrsti i veliini dispergovanih estica.
Uglavnom se koriste razliita kuita filtera sa odgovarajuim filter ulocima raznih
poroziteta, a postoji itava paleta poluautomatskih i automatskih filtera, koji se mogu ispirati
tokom rada, te nema diskontinuiteta u radu zbog zamene ili ienja filter uloaka. Kod jae
zaprljanih voda mogu se koristiti klasini peani filtri sa vieslojnom silikatnom ispunom
razliite granulacije.

77
Uklanjanje se vri filtracijom kroz kvarcni pesak granulometrijskog sastava od 0,8 do 3,0 mm.
Preiena voda protie kroz centralnu cev i preko razvodne glave se izvodi iz kolone.
Povratno ispiranje se regulie automatski, pomou automatske ventilske glave, u toku 12
dana.


Deferizator

U mnogim sluajevima kod voda sa veim sadrajem gvoa postoji potreba da se njegova
koliina svede na minimum. Kod vode za pie poveani sadraj gvoa daje vrlo neprijatan
ukus vodi, a takoe se u njoj stvara smei talog istaloenog fero-hidroksida, koji u
cevovodima moe stvoriti i ozbiljne mikrobioloke probleme. U mnogim proizvodnim
procesima, naroito u tekstilnoj, papirnoj i prehrambenoj industriji sadraj gvoa se takoe
mora svesti na minimum.

Deferizatori su ureaji koji se sastoje od kolone punjene specijalnom katalitikom-filtarskom
masom, koja katalitiki prevodi gvoe iz rastvorne forme u nerastvornu i taloi ga na sebi.
Istaloeno gvoe se povremeno izbacuju iz ureaja jednostavnim protivstrujnim pranjem, to
uz visoku efikasnost rezultuje niskim eksploatacionim trokovima.

Gvoe, rastvoreno u vodi, nalazi se najee u obliku ferobikarbonata, zahvaljujui
slobodnom ugljendioksidu. Kiseonik rastvoren u kinici ili vezan za vodu u zemlji, ostaje u
viku u vodi. Fero jon, u obliku Fe(HCO
3
), u prisustvu slobodnog CO
2
ima manju aktivnost i
ne reaguje sa kiseonikom, gradei talone hidrokside, ve ostaje u rastvoru kao bikarbonat i
pri vrednostima pH veim od 7.

Uklanjanje gvoa i mangana predstavlja vaan zadatak u preiavanju vode jer oni mogu
graditi nerastvorne hidrokside koji mogu ugroziti vitalne delove sistema za preiavanje.
Separacija se ostvaruje pomou katalizatora koji uz pomo rastvorenog kiseonika prevodi
gvoe u oblik talonog ferihidroksida.

Periodinim povratnim ispiranjem ovaj flokulantni talog se izbacuje iz sloja katalizatora.

U toku rada filtar ne koristi pomone hemikalije. Katalitiki materijal MnO
2
ima ekstremno
dug vek trajanja i moe se dezinfikovati aktivnim hlorom koncentracije do 2 %.

Povratno ispiranje katalizatora se regulie automatski, pomou automatske ventilske glave, u
toku 12 dana.

Uslovi, koje voda na ulazu u ureaj za uklanjanje gvoa i mangana mora da zadovoljava su:
bez prisustva H
2
S,
sadraj organskih materija ne sme prei 5 ppm, to se odreuje preko vrednosti
utroenog kiseonika (12,34 ppm je ekvivalent za utroak KMnO
4
),
bez prisustva ulja,
da rastvorenog kiseonika ima najmanje 15% vie od rastvorenog gvoa,
pH vrednost, najmanje 6,5.




78
Dehlorinator

Radi odravanja mikrobioloke ispravnosti vode za pie, voda se pre distribucije u gradsku
vodovodnu instalaciju obavezno hlorie i to odreenim vikom hlora (rezidualni hlor), kako bi
joj se odrala naknadna sterilnost. Upravo ovaj viak hlora moe vrlo neugodno delovati na
organoleptike osobine vode za pie (miris i ukus), a u kontaktu sa organskim supstancama
moe graditi za ljude veoma opasna jedinjenja (neka od njih su i kancerogena). Za
dehlorisanje vode danas se iskljuivo koriste filteri sa aktivnim ugljem. Pod dezodoracijom
vode podrazumeva se popravka kvaliteta vode, tj. uklanjanje iz vode supstanci koje joj mogu
davati lo ukus, miris, a u nekim sluajevima i boju.

U ovakvim sluajevima se takoe koriste filteri sa aktivnim ugljem, koji kao veoma jak
adsorbens, vezuje na sebe ove materije. Nakon iscrpljivanja adsorpcionih sposobnosti
aktivnog uglja on se zamenjuje novim. Najee se koriste za dehlorisanje i dezodoraciju
vode za pie, kao i u prehrambenim tehnologijama koje koriste vodu iz vodovodne mree.

Filtar sa aktivnim ugljem apsorbuje organske materije male molekulske mase, aktivni hlor,
hloramine i delimino pirogene materije iz vode i doprinosi poboljanju njenog mirisa i
ukusa. Filtarski materijal, kojim je ispunjena kolona, sastoji se od visoko kvalitetnih estica
aktivnog uglja. Povratno ispiranje aktivnog uglja se regulie automatski, pomou automatske
ventilske glave, u toku 12 dana.

U liniji predtretmana vode za obradu reverznom osmozom, filtar sa aktivnim ugljem je pre
svega namenjen dehlorinaciji vode budui da aktivni hlor degradira poliamidnu membranu od
koje je nainjen RO modul. Vek trajanja aktivnog uglja za ove namene iznosi do 2 godine.

Na sledeoj slici predstavljen je izgled automatskog i manuelnog kompaktnog ureaja za
mehaniki filtraciju, deferizaciju i dehlorizaciju.

Filtarske kolone su napravljenje na bazi polimera, spolja ojaane unakrsno motanim staklenim
vlaknima zatopljenim u epoksidu, koji zadovoljavaju propise za primenu tretmana vode u
farmaceutskoj i prehrambenoj industriji. Kolone su otporne na dejstvo pritiska, najee do 10
bara, kao i na koroziju i u zavisnosti od potrebnog kapaciteta sistema rade se u zapremini od
25 do 170 litara.


Slika - Izgled montiranog automatskog sistema, sa automatskim ventilskim glavama
79
Cevni razvod (u zavisnosti od veliine sisteme moe biti R1/2", R3/4" ili R1") je uraen od
tvrdog PVC-a sa kuglastim slavinama.



a)
b)
a):
DGV - dovod gradske vode
S - slavina kuglasta
M - manometar
GD - glava distribuciona
MF - mikrofiltar
ODV - odvod vode
OOV - dvod otpadne vode
REIM FILTRACIJE: Otvorene slavine: S1, S3
ISTOSTRUJNO ISPIRANJE: Otvorene slavine : S1, S4
PROTIVSTRUJNO ISPIRANJE: Otvorene slavine: S2, S5

b):
DGV - dovod gradske vode
S - slavina kuglasta
M - manometar
AVG - automatska ventilska glava
ODV - odvod vode
OOV - odvod otpadne vode

Slika Izgled a) manuelne i b)automatske, verzije sistema za mehaniku filtraciju,
deferizaciju i dehlorinaciju vode


80

Primer vodovod Raka:

Filtriranje u fabrici vode u Raki se obavlja preko brzih
peanih gravitacionih filtera tipa "Aquazur", ija je glavna
karakteristika da im se pranje obavlja bez prekida dovoda
vode na filtere, uz kombinaciju vode i vazduha koji se
uputaju pomou duvaljki i pumpi za pranje u suprotnom
smeru od smera filtriranja.

Peana ispuna u ovim filtrima je kvarcni pesak granulacije od
0,8 1 i koeficijenta uniformnosti 1,5. Voda u filter dolazi
preko prelivnog kanala i ravnomerno se rasporeuje po filtru,
a dovodni kanal za vodu i kanal kojim se odvodi voda su
potopljeni u radu filtra.






Slika Filterska ispuna Slika Dizne u podu filtra



81
Voda prolazi kroz pesak i dizne koje su montirane u ploe
poda filtera i sakuplja ispod poda odakle se odvodi preko
regulacionog ventila u rezervoar vode za pranje.
Pod sa cediljkama nalazi se iznad poda filtra. Montane ploe
se zasebno izrauju u odreenim dimenzijama na taj nain to
se u mreu armature ubacuju klasine aure sa unutranjim
navojima. Nakon montae ploa u taj navoj se uvru dizne.

Kod "Aquazur" filtra zbog usvojene granulacije ispune, njene
homogenosti po dubini i naina pranja dolazi do ravnomernog
optereenja filterske ispune po celoj masi.

Prilikom filtriranja vode dolazi do stvaranja izvesne
membrane na povrini filtra kroz koji prolazi voda. Tokom
rada membrana se iri, stvara otpore i smanjuje kapacitet
filtera. Kada kapacitet filtra opadne na 50% pristupa se
njegovom pranju. Ciklus pranja zavisi od kvaliteta dolazne
vode i kree se u proseku 24 48 sati.

Pranje filtera odvija se kombinovanim uputanjem vode i
vazduha u suprotnom smeru od toka filtriranja.

Pranje traje 10-20 min zavisno od zaprljanosti i odvija se na
taj nain to se prvo spusti nivo vode u filtru, zatim se vri
kratkotrajno rastresanje mase filtera pomou vazduha, potom
se zajedno sa vazduhom uputa voda sve dok voda ne doe do
prelivne ivice za odvod u kanalizaciju, nakon ega se prekida
dovod vazduha, a pranje nastavlja samo s vodom. Pri ovome
se ne prekida dovod vode na filtre, ve se ona koristi za
povrinsko spiranje.



82


Slike Pranja filtera












Slika Duvaljke za vazduh i pumpe za pranje filtera

Kako se tokom rada filtera deo ispune gubi zbog usitnjavanja i
ispiranja, to je nuno vriti njeno dopunjavanje. Na
postrojenju u Raki vrena je dopuna filterske ispune 2001.g.
peskom granulacije 1-1,2. Razlog za korienje neto krupnije
ispune je taj to su granulometrijske krive postojee peane
ispune pokazale da ima vie sitnije granulacije te je bilo
potrebno dodati krupniji pesak i time oformiti adekvatnu
83
ispunu uz optimiziranje procesa filtracije. Visina peska u
filtrima je 1,2 m.

U sluajevima kontaminacije ispuna se mora zameniti novom,
a svaka se nova ispuna na poetku eksploatacije mora i
dezinfikovati.

Stepen preienosti vode , kao merilo adekvatnog rada
postrojenja, ali i kao polazni osnov za usmeravanje
tehnolokog rocesa prerade, proverava se analiziranjem
uzoraka sirove vode, vode na izlazu iz talonika (pulzatora),
vode na izlazu iz filtera, kao i konane dezinfikovane vode iz
rezervoara, a na svakih sat vremena, u redovnim uslovima.
U sluajevima vanrednih prilika, kao to je poremeaj u
reimu rada pumpi, poplava i sl., uzorci se uzimaju i ee.


















84
MEMBRANSKE SEPARACIJE


Membranski procesi su svi oni procesi koji se odvijaju na membrani ili posredstvom
membrane. To su procesi zasnovani na selektivnoj propustljivosti membrane, bioloki procesi
uz pomo mikroorganizama ili enzima koji su zadrani ili imobilisani na membrani, adsorpciji
na adsorbentu koji je zadran na membrani ili od strane same membrane. U najveem obimu
su zastupljeni membranski procesi separacije. Ovi procesi se koriste u pripremi manjih
koliina kvalitetne vode, i oni su skuplji od konvencionalnih procesa tretmana vode.

U membranskim separacionim procesima dolazi do razdvajanja suspenzija i rastvora kroz
polupropustljivu (semipermeabilnu) membranu. Pogonska sila kod ovih procesa je ili pritisak
ili elektrina energija.

Kod korienja pritiska, a u zavisnosti od selektivne propustljivosti membrane, razlikuje se
mikrofiltracija (MF) gde membrana zadrava suspendovane i koloidno dispergovane estice i
ultrafiltracija (UF) gde membrana zadrava vee molekule rastvorenih materija i reversna
osmoza (RO) gde membrana proputa samo rastvara. Samim tim, uz pomo mikrofiltracije
uklanjaju se estice vee od 0,1 m, ultrafiltracijom estice vee od 1 nm a reversnom
osmozom estice manje od 1 nm. Kod pripreme vode sa mikrofiltracijom se vri bistrenje i
dezinfekcija vode, sa ultrafiltracijom uklanjanjae organskih materija i sterilizacija vode, a sa
reversnom osmozom se vri demineralizacija vode.

85



Membranski filtri se koriste kada su potrebne male koliine vode visokog kvaliteta.
Korienjem membrana malog otvora pora iz vode se odstranjuju bakterije u najveem obimu.
U praksi se koriste membrane za mikrofiltraciju prenika pora 0,2-0,4 m i membrane za
ultrafiltraciju malih otvora pora koje odstranjuju bakterije i do 99,99 %. Membrane se
proizvode od derivata celuloze, polisulfona, polipropilena, najlona, teflona, keramike idr.
Membrane su u obliku tankog lista ili folije na nekom mehanikom nosau. Pranje membrana
se vri protivstrujnim kretanjem vode.

Princip rada membranskog postrojenja

Princip funkcionisanja membrana je sledei : sirova voda se nakon predtretmana
centrifugalnom pumpom dovodi u membransko kuite u kome se nalaze specijalno namotane
ploe polupropusnih membrana.
Slika . Principijelna shema predtretmana vode koja e se dalje obraivati membranski
1. Mehaniki filter 5. Membranski ureaj
2. Deferizacija 6. Kanalizacija
3. Omekavanje 7. Doziranje potrebnih hemikalija
4. Dehlorisanje
86

Sirova voda se na membranama razdvaja na dva dela: - prvi, koji prolazi kroz otvore
membrana - permeat - preiena voda koja je nakon prolaska kroz membranski sistem
izgubila pritisak i slobodnim spiralnim oticanjem se odvodi do potroaa : -drugi, pod
nazivom koncentrat - koji se na povrini membrana odstranjuje u pravcu oticanja, sa
kontinualno poveanom gustinom i pritiskom koji je priblino jednak ulaznom.












Slika - Princip rada membranske filtracije.







87




Slika . Izgled ureaja za ultra i mikrofiltraciju



Proces separacije primenom reverzne osmoze

Membranski procesi, ultrafiltracija i reverzna osmoza, sve vie se primenjuje za separaciju i
frakcionisanje organskih i neorganskih supstanci iz vodenih rastvora. Njena oblast primene,
uglavnom, je bila na desalinaciji morske vode za potrebe naselja i gradova, ali se sve vie
proiruje i tretman vode u medicinske i farmaceutske svrhe. Princip procesa je jednostavan.
Osnovna komponenta u tom procesu je polupropustljiva membrana na ijoj povrini se
deavaju sve promene. Pod dejstvom pritiska kroz nju prolazi produkt, ista voda, a
koncentrovani rastvor komponenata smee ostaje. Od kvaliteta membrane i radnog pritiska
postrojenja zavisi stepen preiavanja vode, kapacitet, ekonominost i namena postrojenja.
Osnovni problemi koji se javljaju pri projektovanju i konstrukciji reverzno-osmotskih
postrojenja jesu obezbeenje membrana koje treba da izdre visoke razlike pritisaka i zadre
odgovarajuu permeabilnost, kao i odgovarajui kvalitet reverzno-osmotskog modula u
pogledu hermetinosti i dugotrajnosti u radu. Glavna prednost reverzno-osmotskog
postrojenja nad postrojenjima sa adsorpcionim i jonoizmenjivakim materijalima je njegova
trajnost u radu, bez regeneracije ili zamene modula sa membranama. Meutim, za efikasan
rad postrojenja potrebno je obezbediti relativno visoke radne pritiske (do 16 bara).

Karakteristino je i za reverznu osmozu i za ultrafiltraciju da se voda mora prethodno izbistriti
korienjem konvencionalnih postupaka koagulacije, taloenja i filtriranja.

Reverzno-osmotske membrane (RO moduli) rade se od celuloznog acetata, poliamida i drugih
materijala, po specijalnim postupcima i recepturama.

Blok za rezervnu osmozu koristi polupropustljive membrane, permeatore i jaku razliku u
pritisku za potiskivanje vode kroz membranu, da bi se postiglo poboljanje u hemijskom,
mikrobiolokom i endotoksinskom kvalitetu vode. Reverzna osmoza se primenjuje u
88
predtretmanu polazne vode, u sistemima kod kojih se voda u finalnom postupku dobija
procesom destilacije, ali se moe primeniti i u finalnom postupku za dobijanje vode za
infuzione rastvore.

Primena reverzne osmoze u finalnom postupku za dobijanje vode za hemodijalizu zahteva
dobro poznavanje karakteristika aparata. Na kvalitet vode dobijen postupkom reverzne
osmoze utie pre svega vrsta materijala od koga su izraene membrane u pogledu osetljivosti
na prisustvo bakterija i kompatabilnost sa sredstvima za sterilizaciju, oneienje membrane
mehanikim i organskim materijalom, kapacitet i ouvanje integriteta membrane, kao i
volumen otpadne vode. Pucanje ili zapuenje permeatora imaju za posledicu kontaminaciju
vode.

Nagloj ekspanziji reverzne osmoze posebno su doprineli sledei momenti:
- proces je kontinualan
- odvija se izotermno
- nema faznih promena fluida koji se tretira
- poseduje izvanrednu selektivnost za pojedine rastvore
- energetski bilans je, posebno u odnosu na postupak destilacije, vrlo povoljan
- ne zagauje okolinu
- trokovi odravanja su dosta niski
- izgradnja ureaja je modularna to omoguava jednostavno proirenje postrojenja.

Pod pojmom reverzne osmoze, danas se u praksi, uglavnom podrazumevaju oni procesi
separacije rastvora kod kojih pod dejstvom spoljnjeg hidrostatikog pritiska, veeg od
ravnotenog osmotskog pritiska rastvora, dolazi do iznuenog proticanja rastvaraa u pravcu
rastvor (A) -> ist rastvara (B), kroz polupropustljivu membranu, kojom su rastvor i ist
rastvara fiziki razdvojeni. Smer ovog proticanja suprotan je (tj. reverzan) smeru proticanja
rastvaraa koji bi se pod istim uslovima, samo bez spoljanjeg hidrostatikog pritiska, tj.
spontano, ostvario kod klasine osmoze: sa mesta vieg ka mestu nieg hemijskog potencijala,
tj. u pravcu rastvara (B) -> rastvor (A), te je na osnovu ove izrazito uoljive razlike i
izveden, danas, ve odomaen, naziv ovog procesa separacije - "REVERSNA OSMOZA ".

Slika Shematski prikaz procesa osmoze i reversne osmoze


U praktino izvedenom RO modulu realizacija ovog procesa se, ostvaruje tako to se voda
pod nadpritiskom dovodi na membranu, koja proputa molekule vode i mali procenat soli
(permeat), a zadrava rastvorene soli odakle se sa delom toka ulazne vode spiraju sa
89
membrane i kao tok sa poveanom koncentracijom soli (koncentrat) odvodi u centralni
kanalizacioni odvod.




Slika Reversno-osmotski modul




Slika Shema tokova vode u RO modulu sa tangencijalnim (cross-flow) protokom vode

Procesom reverzne osmoze se, sa kompletnim predtretmanom u procesu preiavanja
vode, proseno otklanja:
- monovalentni joni (npr. Na+, K+, Cl-, NH3-), 97%
- vievalentni joni (npr. Ca 2+, Mg 2+, Al 3+, SO4 2-), 98%
- nerastvorene estice: 5 x 10-4 mm, 99%
- pirogene materije, 99%
- organske materije (molekulske mase > 200), 99%


Separacija suspenzije ili rastvora kroz membranu zasniva se na selektivnoj propustljivosti
membrane. Mikrofiltracija se objanjava teorijom pora ili membranskog sita. Po ovoj teoriji
pore membrane su cilindrine i pruaju se kroz membranu, normalno na njenu povrinu. Ona
deluje kao sito na kome se zadravaju estice veeg promera od promera pora sita, a manje
prolaze. U sluaju ultrafiltracije ili reversne osmoze membrana deluje kao membransko sito:
molekuli vei od pora se zadravaju na membrani a rastvara prolazi.

90
Materijal od koga se izrauju membrane je razliit. Prve koriene membrane su bile od
acetatne celuloze. Zbog odreenih nedostataka ovih materijala danas se koriste sintetiki
polimeri (polivinilhlorid, poliakrilonitril, polisulfoni i poliamidi). Treu grupu ine mineralne
membrane, najee keramike koje se koriste u mikrofiltraciji. Ove membrane se grade od
cikronijum oksida, aluminijuma, ugljenika na keramici ili grafitu kao nosau. Ove membrane
pokazuju najbolje karakteristike preiavanja, ali su i najskuplje..

Membranski filtri se koriste za uklanjanjae mikroorganizama, uklanjanje organskih materija,
demineralizaciju, uklanjanje nitrata, deaeraciju vode i dr.

Mikrofiltracija se koristi za uklanjanje mikroorganizama iz vode, dok se sa ultrafiltracijom
voda moe sterilisati.

Reversna osmoza je metoda koja je alternativa jonskoj izmeni kod pripreme vode za pie
odnosno za dekarbonizaciju i demineralizaciju vode.


Slika Izgled postrojenja za reversnu osmozu

RO Stanice

Proces separacije putem reverzne osmoze spada u zavrnu fazu obrade vode gde se zahteva
visoka istoa vode (ultra ista voda). Preduzee CST d.o.o. nudi projektovanje, izvoenje i
montau RO Stanica za tretman vode, kapaciteta od 30 l/h do 3000 l/h.

Ove stanice po svojim mogunostima i cenama spadaju u kategoriju komercijalnih
(industrijskih) RO stanica koje se primenjuju u galenskim laboratorijama (spravljanje
rastvora), farmaceutskim preduzeima i bolnicama (za dobijanje vode za hemodijalizu).

Blok reverzne osmoze se moe isporuiti kao samostalna celina, ali tada garanciju na njihov
pouzdan i ispravan rad preuzima sam kupac koji mora da obezbedi odgovarajui predtretman
vode (mehanika filtracija, omekavanje i mikrofiltracija). Tako da se na tritu uglavnom
uglavnom pojavljuju RO blokove zajedno predtretmanom vode, tzv. RO Stanice koje u sebi
sadre sve neophodne elemente za ispravan rad RO modula i naknadne elemente (npr. UV
sterilizator i mikrobioloki filtar) koji omoguavaju dobijanje kvaliteta vode po specifinom
zahtevu kupca.
91

Slika RO Stanica, kapaciteta 400 l/h i RO Blok, kapaciteta 1200 l/h (4 RO Modula)


Slika RO Stanica, kapaciteta 80 l/h i RO Blok, kapaciteta 400 l/h (2 RO Modula)

RO Blok reverzne osmoze isporuuju se kako kompaktne, standardizovane jedinice za
montau na zid za koliine permeata do 300 l/h, odnosno kao blok na zajednikom postolju za
koliine permeate do 3000 l/h. Veina stanica se planiraju i izvode prema zahtevu kupca.
Upotrebljene membrane imaju veliku mo zadravanja soli i istovremeno imaju velku
izdrljivost. One garantuju dug radni vek postrojenja u velikim rasponima pH vrednosti
napojne vode kao i otpornosti na visok sadraj hlora (koncentracija do 0.1 mg/l).

92
Integrisani klarifikacioni procesi


Turbo-LME proces, firme Passavant Roediger, dobro poznati klarifikacioni proces irom
sveta, meu etvrtom generacijom integrisanih sistema. On ukljuuje visoku energiju
koagulacije, ubrzani (Turbo) kontakt flokulacionog mulja, lamela klarifikatora (LM) i
integrisanog zgusnua (E).

Proces je korien za uklanjanje vrstih suspenzija i zamuenja (< 1 NTU), uklanjanje
organskih materija (90 - 99 % obojenja/UV apsorbentu) ili drugih zamuenja prisutnih u vodi


Slika - Turbo-LME procesna shema - integrisanog klarifikacionog ureaja ureaja (IV
generacije) za pripremu vode (flokulacija, koagulacija, lamelna separacija, zgunjavanje
mulja...) .









93


Slika - Procesna shema integrisanog klarifikacionog ureaja ureaja (V generacije) koji
koristi ultrafiltraciju za pripremu vode (flokulacija, koagulacija, ploasta membranska
filtracija, integrisano zgunjavanje mulja...) .

Patentirani specijalni ureaji od nekoliko purifikacionih mehanizama, kao i patentirana
hidrodinamika kontrola toka ima mnoge prednosti unutar primarnog tretmana sirove vode:
Kompletno zamuenje je uklonjeno bez nizvodne filtracije
Totalna separacija mikroorganizama (fizika barijera)
Grupa membranskih operacija prikladna je za visoku efikasnost kontaktne flokulacije
Pomone membranske operacije za glavnu flokulaciju - sedimentaciju
In-situ membransko povratno osveenje i direktno neometano zgunjavanje




















94
KOAGULACIJA I FLOKULACIJA


Uvod

Veliina estica dispergovanih u vodama, varira u irokom opsegu od nekoliko angstrema
(rastvorene estice) do nekoliko stotina mikrometara (suspendovane estice). Najvei deo
ovih materijala moe se ukloniti taloenjem. Zbog veliina estica ta brzina taloenja je jako
mala i ona se poveava ukrupnjavanjem estica.

Osnovne faze procesa ukrupnjavanja koloidnih estica su:
1. faza destabilizacije, olakavanje dodira estica u cilju njihovog konanog spajanja
koagulacija
2. faza transporta kojim se poveava uestanost dodira destabilizovanih estica -
flokulacija

Osnovne primene koagulacije i flokulacije u preradi vode su:
1. bistrenje mutnih i obojenih povrinskih voda
2. uklanjanje algi
3. obrada voda sa visokim sadrajem koloidno dispergovanih zagadjivaa

Koagulacija je fiziko-hemijski proces prevodjenja kvazi-jednofaznog u pravi dvofazni sistem
to se postie destabilizacijom koloidnih estica hemijskim sredstvima i tako ostvaruje
preduslov za njihovu agregaciju.

Flokulacija je samo fiziki proces formiranja mase krupnih flokula od sitnih destabilizovanih
koloidnih estica poveavanjem gradijenta brzine.

Stabilnost svih koloidnih sistema nije podjednaka i upravo se prema nivou stabilnosti dele na:

1. povratne, koji su termodinamiki stabilni sistemi (sapunske, deterdentske, skrobne i
belanevinaste disperzije u vodi) i
2. nepovratne, koji su znatno manje stabilni (disperzije glina, mikroorganizama, metalnih
oksida u vodi)

Koagulacijom se zapravo povratni koloidni sistem, prevodi u nepovratan!


Odbojne i privlane sile

Naelektrisanje u veoj i solvatacioni efekti u manjoj meri odredjuju stabilnost koloidnih
sistema.

vrste koloidne estice u vodenoj disperziji nose odredjeno naelektrisanje, koje moe nastati
na vie naina i moe biti pozitivno ili negativno. Veinu koloida u prirodnim (kao i u
otpadnim vodama) karakterie negativno primarno naelektrisanje, na iju jainu znaajno
utiu pH i jonska jaina rastvora. Ono potie od disocijacije funkcionalnih grupa koje ulaze u
strukturu estice, adsorpcije jona iz disperzione sredine ili kombinovanja oba ova efekta.
95
Ovo naelektrisanje mora biti kompenzovano nekim naelektrisanjem u vodenoj fazi, jer
koloidna disperzija kao sistem nije naelektrisana. Zato se na graninoj povrini vrsto-teno
javlja elektrini dvojni sloj koji se sastoji od:
1. primarno naelektrisane estice
2. vezanog sloja-ekvivalentnog vika protivjona koji se akumuliraju u vodi u blizini povrine
estice
Akumuliranje protivjona dovodi do pojave koncentracionog gradijenta u pravcu mase rastvora
i do njihove difuzije u tom pravcu.
Kao rezultat delovanja ova dva suprotna procesa (difuzije i elektrostatikog privlaenja),
naelektrisanje se u vodi iri kroz difuzioni sloj, unutar koga je viak koncentracije protivjona
najvei uz spoljnu povrinu vezanog sloja i postepeno se smanjuje prema masi rastvora, Slika
1.



Slika 1. Struktura dvostrukog sloja naelektrisanja oko koloidne estice
Kada je koncentracija jona u masi rastvora dovoljno velika, odnosno kada on ima dovoljno
veliku jonsku jainu dolazi do zbijanja, tj. pojave kompresije difuzionog sloja i on se ne
protee duboko u rastvor kao kod rastvora sa malom jonskom jainom.


96


Slika 2. Promena elektropotencijala sa rastojanjem od povrine estice


Zahvaljujujui postojanju primarnog naelektrisanja na koloidnoj estici, izmedju njene
povrine i mase rastvora postoji elektrostatiki potencijal, napon,. On se moe zamisliti kao
rad, koji se mora izvriti da bi se jedinice punjenja istog znaka, kao i primarno naelektrisanje
estica dovela na dato rastojanje od povrine estice, Slika 2.

Ovaj potencijal ima maksimalnu vrednost na povrini estice (Nernstov potencijal) i smanjuje
se sa rastojanjem od te povrine. Ovo opadanje potencijala sa rastojanjem zavisi od
karakteristika difuznog sloja, odnosno od broja i vrste jona u masi rastvora. Pri velikim
jonskim jainama potencijal opada na nulu na relativno kratkom rastojanju.

Pri medjusobnom pribliavanju dve koloidne estice dolazi do interakcije izmedju njihovih
difuzionih slojeva, pri emu takva elektrostatika interakcija izmedju estica iste vrste
primarnog naelektrisanja uvek proizvodi odbojnu silu. Odbojna potencijalna energija (V
R
)
raste sa smanjenjem rastojanja izmedju estica. Ova odbojna sila je utoliko manja ukoliko je
vea jonska jaina rastvora.

Ipak, u vodenom sistemu, ne moe se izuzeti ni delovanje privlanih, tzv. Van der Waals-
ovih sila, koje deluju izmedju koloidnih estica bez obzira na razliitost njihovih hemijskih
priroda. Veliina ovih sila zavisi od vrste atoma koji ulaze u sastav estica i od gustine
estica.
Intenziteti i odbojne potencijalne energije (V
R
) i privlanih sila (V
A
) rastu sa smanjenjem
rastojanja izmedju estica, ali samo vrednost odbojne sile V
R
zavisi od jonske jaine rastvora,
i obrnuto joj je proporcionalna.

97
Potrebno je, medjutim, uoiti da privlane i odbojne sile ne opadaju podjednako brzo sa
poveanjem rastojanja. Privlane sile opadaju sa treim stepenom rastojanja (f(r
-3
)), a
odbojne sa kvadratom rastojanja (f(r
-2
)). Usled ove pojave, kod koloidnih sistema sa malim
jonskim jainama (npr. slatke vode), kao rezultanta prisutnih sila, javlja se sila odbijanja. Ona
se moe shvatiti kao aktivaciona energetska barijera koja se mora savladati da bi dolo do
spajanja estica i koja zavisi od naelektrisanja i jonskog sastava rastvora. Pri dovoljno velikim
jonskim jainama, ova barijera nestaje i tada je sila privlaenja rezultanta sila.
Rezultanta energija interakcija (V
R
-V
A
) pri malim i velikim jonskim jainama prikazana je na
slici 3.

Slika 3. Zavisnost energije interakcije estica od rastojanja izmedju njih i od jonske jaine
rastvora

S obzirom na stalno konvekciono meanje i na difuziju jona u rastvoru, kao i na kretanje same
koloidne estice, ponaanje koloidne estice vie je odredjeno elektrokinetikim, nego
elektrostatikim fenomenima.

Pri kretanju estice u rastvoru, usled dejstva smicajnih sila, dolazi do cepanja njenog
difuzionog sloja po povrini smicanja, pri emu jedan deo ostaje uz esticu, a drugi u masi
rastvora. Granina povrina, po kojoj dolazi do cepanja difuznog sloja, naziva se povrina
smicanja.

98


Slika 4. ematski prikaz elektroforeze pri kojoj se naelektrisane estice kreu u elektrinom
polju sa oblakom jona

Vrednost potencijala na povrini smicanja naziva se ceta potencijal, Z, ona odredjuje
pomenuto elektrokinetiko ponaanje i kree se izmedju 10 i 200 mV, a kod koloida koji se
najee sreu u prirodnim vodama oko 70mV.

Vrednost ceta potencijala je direktno proporcionalna pokretljivosti koloidnih estica u
elektrinom polju. Ova pokretljivost se moe direktno meriti, pa se ova veza i koristi za
eksperimentalno odredjivanje vrednosti ceta, Z, potencijala.

Zeta potencijal je potencijal koji se javlja izmedju rastvora i povrine Sternovog sloja
naelektrisanih estica.
0
0
c c

=
z
k u
Z (1)
Gde je:
Z zeta potencijal, mV
u
0
elektroforezna pokretljivost, =
E
/E , ( m/s)/(V/cm)

E
elektroforetska brzina kretanja estica, m/s
E elektrino polje oko estice, V/cm
k
z
konstanta koja je jednaka 4 ili 6
dinamiki viskozitet vode, Ns/m
2
, (za vodu na 25
o
C je =0.890x10
-3
Ns/m
2
)
provodljivost u odnosu na vakuum (za vodu je =78.54)

0
provodljivost u vakuumu, 8.854188x10
-12
C
2
/Jm (N/V
2
)

Na primer, da bi se razumeo red veliina jedinica o kojima je re, ukoliko je vrednost
konstante k
z
=4 , i elektroforezna pokretljivost 0.5 ( m/s)/(V/cm), onda je na 25
o
C vrednost
zeta potencijala Z=80.4 mV.
4 . 80
10 8541 . 8 54 . 78
10 890 . 0 4 5 . 0
12
3
0
0
=


=

t
c c

z
k u
Z mV
Na osnovu empirijskih istraivanja, utvrdjeno je da pri smanjenju zeta potencijala ispod
vrednosti od 20 mV, poinje brza flokulacija estica.
Vrednost zeta potencijala se menja sa promenom veliine i oblika estica, vrednosti
naelektrisanja, elektrinog polja, kao i od prirode jona u difuznom sloju.
99

U koloidnoj disperziji, vrste estice se nalaze u neprekidnom kretanju, te poseduju odredjenu
kinetiku energiju. Raspodela kinetike energije izmedju koloidnih estica je takva da se
samo kod vrlo malog broja njih ona dovoljna da se moe savladati aktivaciona energetska
barijera. Na taj nain, brzina koagulacije zavisi i od veliine energetske barijere i istovremeno
i od kinetike energije estica.

Povratne koloidne sisteme karakterie visoka energija aktivcije i/ili niska kinetika energija i
oni koaguliu vrlo sporo, dok je kod nepovratnih sistema obrnuto, poto su znatno manje
stabilni i karakterie ih niska energije aktivacije i visoka kinetika energija.


Destabilizacija koloida

Destabilizacija koloida koagulantima u zavisnosti od prirode koagulanata i uslova pod kojima
se koriste moe se ostvariti razliitim hemijskim sredstvima-koagulantima i ostvaruje se na
razliite naine.

etiri osnovna mehanizma koagulacije su:
1. kompresija diguzionog sloja
2. adsorpcija uz neutralizaciju naelektrisanja
3. inkorporiranje estica u talog (koprecipitacija)
4. adsorpcija uz medjuestino povezivanje

1. Mehanizam kompresije difuzionog sloja

Ovaj nain zasniva se na primeni koagulanata ije su interakcije sa koloidnim esticama
elektrostatike prirode. Takvi koagulanti su elektroliti iji joni u zavisnosti od naelektrisanja
bivaju ili privueni ili odbijeni od strane koloidnih estica, a nazivaju se indiferentni
elektroliti.

Delovanje ovih koagulanata definie se empirijskim SCHULZE-HARDY-evim pravilom i
ono glasi:

'Destabilizacija koloida indiferentnim elektrolitom ostvaruje se onim njegovim jonima, ije je
naelektrisanje suprotno od primarnog naelektrisanja koloida, pri emu efikasnost koagulanta
znaajno raste sa naelektrisanjem ovih jona.'

Sutina ostvarivanja destabilizacije lei u kompresiji difuzionog sloja. Poto dodavanjem
koagulanta jonska jaina rastvora raste, dolazi do poveanja koncentracije protivjona u
difuzionom sloju ime se njegova zapremina i debljina potrebne da se odri elektroneutralnost
smanjuju. Vidi se da se tako smanjuje aktivaciona energetska barijera, a moe doi i do
njenog iezavanja. Ovaj koagulacioni mehanizam nije univerzalan, ve se za veinu
prirodnih sistema ne moe primeniti, jer koagulanti esto nisu indiferentni elektroliti i stupaju
u razliite interakcije.


Primer: koliine Na
+
, Ca
2+
i Al
3+
jona potrebne za ostvarivanje istog stepena destabilizacije
negativno naelektrisanog koloida se odnose kao 1:10
-2
:10
-3
. Smanjenje potencijala u funkciji
koncentracije i naelektrisanja koagulanta, pokazano je na slici 5.
100




Slika 5. Uticaj koncentracije i naelektrisanja jona na debljinu dvostrukog sloja


Efikasnost koagulanta za odredjenu vodu odredjuje se eksperimentalno pomou 'JAR' testa,
koji se sastoji u variranju doza koagulanta i merenja preostale mutnoe, nakon meanja i
taloenja, a aparatura je pokazana na Fotografiji 1.

Slika . Aparatura za izvodjenje JAR testa
Na stabilnost koloidnih sistema, osim naelektrisanja, moe znaajno doprineti i hidratacija, pa
je za to potpunije shvatanje i tretiranje fenomena koagulacije u veini prirodnih sistema
neophodno razmotriti i druge koagulacione mehanizme.



101


Slika - Eksperimentalna oprema za utvrdjivanje JAR testa, Vodovod Raka




2. Mehanizam adsorpcije uz neutralizaciju naelektrisanja

Elektrohemijska energija izmedju koloidne estice i jona koagulanta moe se posmatrati kao
energija kod modela dvojnog sloja i data je izrazom:

+ = F z E

Gde je:
z - naelektrisanje jona koagulanta
F - 1 Faradej
- razlika potencijala na krajevima difuzionog sloja (potencijal na povrini koloidne
estice)

Za jednovalentni protivjon (npr. Na
+
) i za koloidnu esticu za koju je =100 mV, E je samo
2,3 kcal/mol. Medjutim, za kovalentnu hemijsku vezu energija se kree izmedju 50 i 100
kcal/mol, a kod vodonine veze je oko 5 kcal/mol i iz toga se moe zakljuiti da pri
destabilizaciji koloida elektrokinetiki potencijal ima odredjenu ali ne i presudnu ulogu.

Dakle, sposobnost koagulanta zavisie od vie interakcija: koagulant-koloid, koagulant-
rastvara i koloid-rastvara i u zavisnosti od toga koja je interakcija dominirajua, uticae i na
njegovu sposobnost. Na taj nain koagulaciona efikasnost jednog koagulanta moe biti
znatno razliita od one koju predvidja Schulze-Hardy-evo pravilo.

102

Slika Kriva rezidualne mutnoe za razliite vrste i doze koagulanta


Primer 1: na slici 6. data je kriva preostale (rezidualne) mutnoe posle koagulacije i taloenja
negativno naelektrisanog sola srebrojodida u funkciji od doze koagulanta dodecilamonijum
jona (C
12
H
25
NH
3
+
). Moe se napraviti poredjenje izmedju koagulacionih sposobnosti
dodecilamonijum i Na
+
jona koje bi po Schulze-Hardy-evom pravilu trebalo da budu sline i
lako se uoavaju dve bitne razlike:
1. Na
+
joni deluju kao efikasan koagulant samo pri koncentracijama iznad 10
-1
gmol/l, a
dodecilamonijum joni ak pri koncentraciji od 6 x 10
-5
gmol/l;
2. Sa Na
+
jonima je nemogue predozirati koloidnu disperziju, dok sa C
12
H
25
NH
3
+
jonima,
ve pri dozama veim od 4 x 10
-4
gmol/l, dolazi do polazne stabilizacije koloidne
disperzije. Takva restabilizacija je praena promenom vrste naelektrisanja koloidne
estice to se moe objasniti jedino adsorpcijom vika protivjona i govori u prilog
injenici da elektrokinetika interakcija nije jedini uzrok destabilizacije.


Primer 2: na slici 6. prikazana je i kriva preostale mutnoe u funkciji od doze Al-soli pri
konstantnom pH=5 i njenom analizom dolazi se do sledeih zakljuaka:
1. koagulacija Al-solima moe se ostvariti i sa malim dozama koagulnta, 6 x 10
-6
gmol/l,
odnosno 4 mg/l Al-sulfata;
2. pri veim dozama od 4 x 10
-5
gmol/l, odnosno 25 mg/l Al-sulfata, dolazi do restabilizacije
3. pri jo veim dozama dolazi ponovo do destabilizacije koloida
Prva destabilizacija i restabilizacija nastaju adsorpcijom Al jona tj. produkata njegove
hidrolize iz rastvora, dok se druga koagulacija do koje dolazi pri visokim dozama koagulenta
ostvaruje inkorporiranjem koloidnih estica u talog Al(OH)
3
.


103
3. Mehanizam inkorporiranja koloidnih estica u talog (koprecipitacija)

Kada se metalna so, Al
2
(SO
4
)
3
ili FeCl
3
, ili metalni oksid ili hidroksid (npr. CaO i Ca(OH)
2
)
koriste kao koagulanti u dovoljno velikim dozama da moe doi do brze precipitacije
(taloenja) metalnog hidroksida (Al(OH)
3
, Fe(OH)
3
) ili metalnog karbonata (CaCO
3
), moe
doi do koprecipitacije koloidnih estica i estica hidroksida (karbonata). Vidi se da dolazi do
inkorporiranja koloidnih estica u talog hidroksida tj. karbonata pri njihovom stvaranju i
taloenju. Da bi do taloenja uopte dolo, moraju postojati jezgra taloenja, a tu ulogu mogu
preuzeti i same koloidne estice, pa tada brzina taloenja raste sa porastom ukupne
koncentracije koloidnih estica koje se uklanjaju iz sistema. Izvodi se zanimljiv zakljuak, da
to je ve koncentracija koloida u vodi, potrebna je manja doza metalnog koagulanta!!!.


4. Mehanizam adsorpcije i medjuestinog povezivanja

Sintetiki organski polimeri nalaze sve ee svoju primenu pri koagulaciji prirodnih i
otpadnih voda. Najbolji rezultati se ostvaruju sa tzv. anjonskim negativno naelektrisanim
polimerima, uprkos injenici da su estice zagadjivaa takodje negativno naelektrisane i
jasno je da se ova pojava ne moe objasniti elektrostatikim modelom. Da bi dolo do
destabilizacije, u molekulu organskog polimera moraju postojati funkcionalne grupe koje
mogu reagovati na odredjenim lokacijama na povrini estice. Tada, pri dodiru molekula i
estice, dolazi do vezivanja ovih grupa za povrinu estice, dok se ostatak molekula proteze u
rastvor (reakcija a i b, slika 7.). Kada vie ovakvih struktura dodje u dodir moe doi do
njihovog povezivanja i stvaranja kompleksa estica-polimer-estica u kome polimer sluzi kao
most (reakcija c, slika 7.). Ukoliko se ovakva vrsta dodira ne ostvari slobodni deo polimera
moe se vezati za neku drugu slobodnu lokaciju iste estice to dovodi do njene restabilizacije
(reakcija d, slika 7.). U ovom sluaju, restabilizacija se ne objanjava adsorpcijom vika
protivjona, jer polimer i koloid imaju istu vrstu naelektrisanja. Kada su doze polimera
preterano velike, mogu se popuniti sve lokacije na povrini estica, pa se zbog nemogunosti
nastajanja mostova, dobija restabilizovani koloid zarobljen u mei polimera (reakcija e, slika
7.). Pod odredjenim uslovima, jednom ve destabilizovan sistem moe se restabilizovati
produenom agitacijom (raskidanjem veza polimer-koloid i vezivanjem oslobodjenih
segmenata za povrinu istih estica); (reakcija f, slika 7.).

104



Slika Mehanizam adsorpcije i medjuestinog povezivanja
Destabilizacija koloida pri obradi prirodnih i otpadnih voda

Koagulacija prirodnih i otpadnih voda uglavnom se obavlja:
1. adsorpcijom koagulanta (obino polimerom, unetim ili formiranim u sistemu)
2. inkorporiranjem koloidnih estica u talog (najee hidroksida)


Koagulacija sa solima aluminijuma i feri solima

105
Aluminijum, Al i gvodje, Fe, kao metalni katjoni, ne postoje u rastvoru kao proste jonske
vrste, ve su uvek hidratisani. U vodi formiraju komplekse tipa Me(H
2
O)
6
3+
. Molekuli vode
vezani za centralni metalni jon, nazivaju se ligandi.

Kompleksi ovog tipa ponaaju se kao kiseline tj. donori protona, pa se u vodenoj sredini, kada
je koncentracija Al ili Fe soli manja od proizvoda rastvorljivosti njihovih hidroksida, obrazuju
monomerni, dimerni ili ak polimerni hidroksometalni kompleksi, sa OH
-
jonima kao
ligandima. Neke od ovih hidrolitikih reakcija su:

Al(H
2
O)
6
3+
+ H
2
O = Al(H
2
O)
5
(OH)
2+
+ H
3
O
+


Al(H
2
O)
6
3+
+ 4H
2
O = Al(H
2
O)
2
(OH)
4
-
+ 4H
3
O
+

Fe(H
2
O)
6
3+
+ H
2
O = Fe(H
2
O)
5
(OH)
2+
+ H
3
O
+


Fe(H
2
O)
5
(OH)
2+
+ H
2
O = Fe(H
2
O)
4
(OH)
2
+
+ H
3
O
+

2Fe(H
2
O)
6
3+
+ 2H
2
O = Fe
2
(H
2
O)
10
(OH)
2
4+
+ 2H
3
O
+


Medjutim, ukoliko je dodata koliina koagulanta dovoljna da se premai vrednost proizvoda
rastvorljivosti metalnog hidroksida, pored hidroksimetalnih kompleksa, obrazovae se i talog
metalnog hidroksida. Ovakav sluaj je u praksi najei, pa se destabilizcija obavlja
adsorpcijom hidroksometalnih kompleksa koji predstavljaju intermedijere ka taloenju
metalnog hidroksida. Pri pH vrednostima ispod izoelektrine take dominiraju pozitivno
naelektrisani polimeri i oni destabiliu negativno nalektrisane koloide adsorpcijom uz
neutralizaciju naelektrisanja. Ako su vrednosti pH iznad izoelektrine take dominiraju
anjonski polimeri i oni deluju mehanizmom adsorpcije i medjuestinog povezivanja.

Polielektroliti
Polielektroliti su organski polimeri ija monomerna jedinica sadri disosujue funkcionalne
grupe. U zavisnosti od prirode ovih grupa dele se na: anjonske (negativno naelektrisane),
katjonske (pozitivno naelektrisane), amfolitske (pozitivno ili negativno naelektrisane- kao to
su proteini) i nejonske (bez naelektrisanja). Vano je pomenuti da se sve vrste polielektrolita u
praksi ravnopravno koriste.



Slika Priprema polielektrolita Slika Komora za brzo meanje
106
Sposobnost da se veze za povrinu koloidne estice odredjuje koagulacionu efikasnost nekog
polimera. Pored toga, na efikasnost utiu i njegova molekulska teina i stepen razgranatosti
molekula. Vrednost pH takodje utie, poto odredjuje disocijaciju polielektrolita, a samim tim
i njegovo naelektrisanje.

Anjonski polielektroliti, budui negativno naelektrisani, imaju isto naelektrisanje kao i veina
koloida u prirodnim i otpadnim vodama. Dakle, da bi mogli delovati, njihovi molekuli moraju
imati dovoljno veliku molekulsku teinu, da bi postigli kinetiku energiju dovoljnu za
savladavanje energetske barijere. Ova minimalna molekulska teina zavisi od:
1. broja funkcionalnih grupa u molekulu i njegove razgranatosti
2. naelektrisanja koloidnih estica
3. jonske jaine rastvora

Katjonski polielektroliti mogu delovati i mehanizmom adsorpcije uz medjuestino
povezivanje i zahvaljujui pozitivnom naelektrisanju, mehanizmom adsorpcije uz
neutralizaciju naelektrisanja. Moe se desiti i kombinovanje ova dva mehanizma.


Izbor vrste i doze koagulanta

Izbor se vri na osnovu eksperimentalnih podataka dobijenih 'jar' testom.
Efikasnost i doza neorganskih kogulanata (soli Al i Fe(III)) zavise od: koncentracije koloida,
pH vrednosti i alkaliteta.

Pri destabilizaciji negativnih koloida anjonskim polimerima potrebno je:
1. da budu prisutni joni dvovalentnih metala (izazivaju kompresiju difuzionih slojeva,
neutraliu naelektrisanje anjonskog polimera, smanjuju odbijanje izmedju adsorbovanih
polimernih estica)
2. da imaju dovoljno veliku molekulsku teinu za savladavanje energetskih barijera
3. da se izbegava predoziranje i suvie intenzivno meanje.

Nejonski polimeri se koriste za koagulaciju otpadnih muljeva, ali je njihova primena u
koagulaciji voda manje uspena.

Katjonski polimeri efikasno koaguliu negativne koloide u prirodnim i otpadnim vodama
poto neutraliu naelektrisanje estica i nema potrebe za savladavanjem energetske barijere.
Zbog nemogunosti restabilizacije predoziranjem neophodno je pri vrenju 'jar' testa varirati
dozu koagulanta u irokom intervalu vrednosti, bar 4 reda veliine. Pri srednjim i visokim
koncentracijama koloida koagulacija se, u odredjenom stepenu ostvaruje pri svim dozama
unutar dosta irokog intervala vrednosti. Uska oblast povoljnih vrednosti doze koagulanta
ukazuje na nisku koncentraciju koloida u sistemu.


Doziranje koagulanta

Prethodno pripremljeni vodeni rastvori koagulanata, ili sami, suvi koagulanti, doziraju se u
vodu koja se obradjuje u komori za brzo meanje relativno male zapremine gde dolazi do
njihovog meanja i reagovanja. Zapreminu komore i vreme zadravanja odredjuje brzina
hemijske reakcije koja se odvija. Adsorpcija u vodi obrazovanih (neorganskih) ili u direktno
dodatih (organskih) polimera na povrini estica uglavnom se odvija brzo. Vreme potrebno za
107
obrazovanje monohidroksi kompleksa je vrlo kratko i reda veliine 10
-10
s i oni se najbre i
adsorbuju na povrini estica. Obrazovanje polimera, naprotiv, traje znatno due , ali ne vie
od 1 sekunde. Transport obrazovane polimerne estice do granine povrine ostvaruje se
difuzijom, a vreme potrebno za difuziju i adsorpciju je isto jako malo. Sve ovo ne vai u radu
sa esticama jako velike molekulske teine.


Slika Uticaj pH na potrebnu dozu koagulanta







Primer Vodovod Raka
Sirova voda koja se doprema na fabriku se esto karakterie poveanom mutnoom i
poveanim permanganatnim brojem, tako da je osnovni zadatak rada na postrojenju smanjenje
ovih parametara, uz maksimalnu kontrolu i ograniavanje koliine Al u izlaznoj vodi.

Korigovanje mutnoe (max izmereno do sada 830 NTU) vri se doziranjem koagulanata i
flokulanata. Pri odreivanju optimalnih doza koagulanta i flokulanta treba voditi rauna o
vrsti i poreklu zamuenja vode koja se prerauje. Kako se kod nas sirova voda uzima sa ivog
108
vodotoka planinske reke, to se, zavisno od spoljanjih uticaja, javljaju velike oscilacije u
njenom kvalitetu, posebno sa aspekta mutnoe i koliine organskih materija izraenih preko
permanganatnog broja.

Za vodu u Raki optimalne doze su za mutnoe do 50 NTU od 20 40 mg/l Al-sulfata u
kombinaciji sa 0,125 0,18 mg/l flokulanta, za mutnoe 50-200 NTU max koliina dodatog
Al-sulfata je 60 mg/l i polielektrolita oko 0,20 mg/l, za mutnoe preko 200 NTU max koliina
dodatog Al-sulfata je 100 mg/l i polielektrolita 0,25 mg/l, a da se pri tome koliina Al u
finalnoj vodi nije poveavala do dozvoljenih 0,2 mg/l.

Ovakvim doziranjem koagulanta i flokulanta postignuto je obaranje mutnoe u zoni bistrenja
ispod 5 NTU, kao i permanganatnog broja ispod 10, da bi se posle prolaska kroz filtre ovi
parametri sveli na vrednosti ispod MDK.

Koliina Al je takoe odravana u dozvoljenim granicama. Odstupanja su zabeleena u zoni
bistrenja, ali je koliina Al u vodi nakon prolaska kroz filtre bila ispod MDK.

Treba naglasiti da se najvee potekoe u procesu koagulacije javljaju pri mutnoama od 5-30
NTU i sadrajem organskih materija do 20, kada se koagulisane estice lako destabilizuju, ali
smo ovaj problem prevazilazili neto veom dozom flokulanta (do 0,20 mg/l), a optimalna
doza koagulanta se kree do 50 mg/l. U ovakvim sluajevima dobri rezultati su postizani i pri
korienju tenog "koafloka" kao pomonog sredstva za koagulaciju i flokulaciju.

Vei problem je obaranje organskih materija merenih preko permanganatnog broja u vodi ija
je mutnoa ispod 5 NTU, a koju sa aspekta mutnoe ne bi bilo potrebno tretirati dodavanjem
hemijskih sredstava, jer je za smanjenje ove mutnoe dovoljno filtriranje kroz peane filtre.
Ipak zbog poveanog permanganatnog broja u sirovoj vodi, koji je u nekim ovakvim
sluajevima dostizao vrednost preko 20, tretman je raen sa dozama Al-sulfata od 25 mg/l i
polielektrolita 0,1-0,125 mg/l, a rezultati su pokazali smanjenje ovog parametra ispod MDK
ve na izlasku iz talonice, a naroito nakon prolaska kroz filtre.

Pri ovakvom tretmanu poseban problem je koliina Al koji se moe poveati, a koji se u
ovakvim sluajevima analizira 4 puta u toku 24 sata. Maksimalna koliina Al u vodi nakon
filtracije dostizala je kod 0,66% uzoraka merenih tokom 2004.g., vrednosti vee od MDK (do
0,25mg/l), to se nije negativno odrazilo na koliinu Al u izlaznoj vodi, gde ga je u proseku
bilo oko 0,07mg/l, a max vrednost Al u manjem broju uzoraka dostizala je do 0,15 mg/l.

Najbolji rezultati u procesu koagulacije postizani su korienjem polialuminijum-hlorida
(PAC), posebno pri niskim temperaturama, ali je njegovo korienja za nae uslove bilo
ekonomski neisplativo, pa se ovaj preparat koristi samo u ekstremnim sluajevima kao
pomono sredstvo za koagulaciju uz ve postojei Al-sulfat i polielektrolit.




109


Slika Pulzator Slika Sistem cevi za sakupljanje bistre vode

Svi ovi procesi zapoinju u komori za brzo meanje, a zavravaju se u dinamikoj talonici
tipa pulzatora, gde se istovremeno odvijaju procesi koagulacije, flokulacije, taloenje i
bistrenje.











Slika Kanal ispod zvona pulzatora

Istaloene estice stvaraju tzv. muljnu zavesu u donjem sloju, koja dodatno pospeuje
zadravanje neistoa delujui kao muljni filter. Izbistrena voda se sakuplja sistemom
perforiranih cevi ravnomerno rasporeenih po povrini zone bistrenja i sabirnim kanalom
odvodi na dalji tretman filtriranjem.





110















Slika Pulzator - (koncentrator mulja) Slika Zvono pulzatora (ventilator )

Pulzator je dinamika talonica koja se sastoji od betonske posude sa ravnim dnom, zvonom u
sredini ili sa strane i koncentratorima mulja du itave talonice.
U gornjem delu postoji niz centralnih sakupljaa vode u koje ulazi razgranat sistem
perforiranih, najee azbest-cementnih cevi koje preko otvora sa gornje strane sakupljaju
vodu po itavoj povrini.
U donjem delu smeten je razgranat sistem perforiranih cevi u koje se neprekidno dovodi
voda iz glavnog razvodnog kolektora, koji je povezan sa zvonom pulzatora.
Koncentratori mulja koji su na sredini talonice sakupljaju oteali flokulisani talog, koji se
slee u koncentratoru, gde deluju samo sile gravitacije, bez bilo kakve sile potiska. Talog se
programirano isputa iz koncentratora mulja.
Sirova voda koja se dovodi u zvono pulzatora odlazi u donji sistem perforiranih cevi. Jedan
deo se uz pomo vakuum pumpe ventilatora podie u zvono do unapred zadate visine i
naglim uvoenjem atmosferskog vazduha u zvono voda se stropotava do donjeg nivoa.

Sputanje vode do donjeg nivoa je znatno bre nego njeno podizanje do gornje zadate visine.
Obino se sputanje odvija za 5 10 sekundi, a podizanje za 20 40 sekundi. Ovi parametri,
kao i visine podizanja se zadaju na osnovu kvaliteta sirove vode i mogu se regulisati pomou
ventila.
Na ovaj nain postie se formiranje muljne zavese u donjem sloju talonice, a intenzitet
pulzacija utie na koncentraciju mulja koja se dri u odreenim granicama.

111
"Pulsiranjem" vodenog stuba razliitim uzlaznim i silaznim brzinama postie se efekat
sabijanja muljne zavese, koja se ponaa i kao muljni filter, jer vezuje koagulisane estice i
zadrava ih da ne dou u zonu bistrenja.
Viak mulja odlazi u koncentrator, koji se povremeno prazni, a njegovo pranjenje ne moe
izazvati nikakvo smanjenje koncentracije mulja u muljnoj zavesi.
Prednost pulzatora je vrlo blago meanje koje, uz postavljene umirivae po dnu, spreava
turbulenciju, ali se u praksi pokazali da je ova vrsta talonice pogodna kod veih mutoa i kod
manjih kolebanja u kvalitetu sirove vode.
Osnovni problem u radu pulzatora na postrojenju u Raki, a sa primenom standardnih
koagulanata i flokulanata, je u sluajevima estih oscilacija u pogledu mutnoe i sadraja
organskih materija u sirovoj vodi, a posebno kod manjih mutnoa (do 10 NTU), kada je
formiranje muljne zavese oteano i usporeno.



Pri rastvaranju aluminijum sulfata (ili alumine) u vodi dolazi do sledee rekacije:

Al
2
(SO
4
)
3
2Al
3+
+ 3(SO
4
)
2-


Hidroksilni jon postaje dostupan u rastvoru na osnovu jonizacije voodonikovog molekula:

H
2
O H
+
+ OH
-


Aluminijumov jon reaguje sa hidroksilnim jonom, po reakciji:

2Al
3
+
+6OH
-
2Al (OH)
3


Potronja hidroksilnog jona dovodi do smanjenja alkalnosti rastvora. Ukoliko alkalnost vode
nije dovoljna, da bi se zadovoljila prethodna jednaina, alkalnost se mora dovesti na eljeni
nivo, dodavanjem alkalija, najee kaustine sode (Ca(HCO
3
)
2
), sode (Na
2
CO
3
) ili
hidratisanog krea (Ca(OH)
2
).

Al
2
(SO
4
)
3
+ 3 Ca (HCO
3
)
2
2 Al (OH)
3
+ 3 CaSO
4
+ 6 CO
2


Al
2
(SO
4
)
3
+ 3Na
2
CO
3
+H
2
O 2 Al (OH)
3
+ 3 Na
2
SO
4
+ 3 CO
2


Al
2
(SO
4
)
3
+ 3Ca (OH)
2
2 Al (OH)
3
+ 3 CaSO
4





Na isti nain pri dodavanju gvodje sulfata, dolazi do sledeih reakcija:

Fe
2
(SO
4
)
3
+ 3Ca (HCO
3
)
2
2 Fe(OH)
3
+ 3 CaSO
4
+ 6 CO
2


Fe
2
(SO
4
)
3
+ 3Na
2
CO
3
+3H
2
O 2 Fe(OH)
3
+ 3 Na
2
SO
4
+ 3 CO
2


Fe
2
(SO
4
)
3
+ 3Ca (OH)
2
2 Fe(OH)
3
+ 3 CaSO
4

112
Odnosno:

FeSO
4
+ Ca (HCO
3
)
2
Fe (OH)
2
+ Ca SO
4
+ 2CO
2


FeSO
4
+ Ca (OH)
2
Fe (OH)
2
+ CaSO
4


4 Fe (OH)
2
+ O
2
+ 2H
2
4 Fe(OH)
3



Poto je molekul vode polaran, on privlai Al
3+
formirajui kompleksni jon po reakciji:

Al
3+
+ 6H
2
O Al(H
2
O)
6

3+


U ovom kmpleksu, atom aluminijuma se esto naziva i centralni atom, dok su molekuli vode
ligandi. Zbog svog ukupnog oblika, ovakav kompleks se esto naziva i koordinatna sfera.

Reakcije koje mogu nastati pri dodavanju Al
3+
su sledee:
Al
3+
+ H
2
O Al(OH)
2+
+ H
+
K
Al(OH)2+
=10
-5


7Al
3+
+ 17H
2
O Al
7
(OH)
17

4+
+ 17H
+
K
(Al7(OH)17) 4+
=10
-48.8


13Al
3+
+ 34H
2
O Al
13
(OH)
34
5+
+ 34H+ K
(Al13(OH)34)5+
= 10
-97.4


Al(OH)
3(sve talog)
Al
3+
+ 3OH

K
Al(OH)3
= 10
-33


Al(OH)
3(talog)
+ OH

Al(OH)
4

K
Al(OH)3
=10
+1.3


2Al
3+
+ 2H
2
O Al
2
(OH)
2
4+
+ 2H
+
K
(Al2(OH)2)4+
=10
-6.3

Navedene konstante ravnotee vae za temperaturu od 25
o
C.





U vodu se takodje moe dodavati i gvodje hlorid i to u obliku: FeCl
2
ferohlorid i FeCl
3

ferihlorid


Hemijske reakcije fero jona

+
+
2
4
2
4
SO Fe FeSO

Fe(OH)
2(talog)
Fe
2+
+ 2OH

K
sp,Fe(OH)2
= 10
-14.5


Fe(OH)
2(talog)
FeOH
+
+ OH

K
(Fe(OH))+
= 10
-9.4


Fe(OH)
2(talog)
+OH
-
Fe(OH)
3
-
K
(Fe(OH)3)-
= 10
-5.1



113
Objanjenje: HEMIJSKA RAVNOTEA

Povratna reakcija u kojoj reaktanti A i B daju produkte C i D se moe napisati kao:

dD cC bB aA + +

gde su
d c b a , , ,
stehiometriski koeficijenti tj. brojevi molova sastava A, B, C, D.
Kada se hemijski tip reakcije nalazi u stanju ravnotee, odnos proizvoda molarnih
koncentracija produkata i reaktanata predstavlja konstantu ravnotee koja je data izrazom:


| | | |
| | | |
b a
d c
B A
D C
K =


Za datu reakciju konstanta ravnotee zavisi od temperature i od jonskih jaina komponenti.
Korienje molarnih koncentracija je vie od teoriskog znaaja.

Kod realnih rastvora se esto javljaju jon-jon interakcije, pa se zbog toga koristi aktivnost
koja se definie kao:

| |
i i
c a =

gde je:
i
a
- aktivnost i-tog jona, mol /L

- koeficijent aktivnosti i-tog jona, koji se rauna kao:


( )
I
I Z
i
+
=
1
5 . 0
log
2


(gde je:
i
Z
- jonska duina i-te vrste a I - jonska jaina )


i
c
- koncentracija i-tog jona, mol /L

Na osnovu ovoga K moemo predstaviti izrazom:
| | | |
| | | |
| | | |
| | | |
b
B
a
A
d
D
c
C
b
B
a
A
d
D
c
C
B A
D C
a a
a a
K


= =


Ako se sa sp
FeII
oznae sve komponente koje sadre Fe
2+
u rastvoru, onda se on moe
izraunati kao zbir molskih koncentracija:

| | | | | | ( ) | |
+ +
+ + =
3
2
OH Fe FeOH Fe sp
FeII


Istovremeno, kao to se u realnim rastvorima daleko ee radi sa aktivnostima jona, koje
emo obeleiti sa {Fe
2+
}, respektivno, onda e vaiti:

| |
{ }
{ }
{ } | |
2
2
2
) ( ,
2
2
) ( ,
2
) ( ,
2
2 2 2 2
w FeII
H OH Fe sp
w FeII
OH Fe sp
FeII
OH Fe sp
FeII
K
H K
K
H K
OH
K
Fe
Fe

+ +

+
+
= = = =

114

| |
{ }
{ }
{ } | |
w
FeOH
H
FeOH
w
FeOH
FeOH
FeOH
FeOH
FeOH
K
H K
K
H K
OH
K
FeOH
FeOH
+
+
+
+
+
+
+
+ +

+
+
= = = =






| |
{ }
{ }
{ } | |
+ +

= = = =
H
K K
H
K K OH K
OH Fe
OH Fe
H
OH Fe
w
OH Fe
OH Fe
w
OH Fe
OH Fe
OH Fe
OH Fe

3
3
3
3
3
3
3
) (
) (
) (
) (
) (
) (
) (
3
3
) (
) (



| |
| | | |
| |
+
+ +

+
+
+ + =
H
K K
K
H K
K
H K
sp
H
OH Fe
w
OH Fe
w
FeOH
H
FeOH
w FeII
H OH Fe sp
FeII


3
3 2
) (
) (
2
2
2
) ( ,


Delenjem sa odgovarajuom vrednou za [H
+
] jone i oduzimanjem potrebne koncentracije
[H
+
] jona koja bi dovela do vrednosti pH=0 i preuredjenjem jednaine, uz promenu da je
[H
+
]=[H
+
]
opt
, koncentracija vodonikovih jona pri optimalnim uslovima je:



| | | |
H
OH Fe
w
OH Fe
opt
w
FeOH
H
FeOH
opt
w FeII
H OH Fe sp
K K
H
K
K
H
K
K


) ) ( (
) ) ( (
2 3
2
2
) ( ,
3
3 2
2

+
+
=

+ +



Vrednost [H
+
] se rauna po metodi probe i greke.

Reakcije feri jona


Fe(OH)
3(talog)
Fe
3+
+ 3OH

K
Fe(OH)3
= 10
-38


Fe(OH)
3(talog)
FeOH
2+
+ 2OH

K
(FeOH)2+
= 10
-26.16


Fe(OH)
3(talog)
Fe(OH)
2
+
+ OH

K
(Fe(OH)2)+
= 10
-16.74


Fe(OH)
3(talog)
+ OH

Fe(OH)
4
-
K
(Fe(OH)4)-
= 10
-5


2Fe(OH)
3(talog)
Fe
2
(OH)
2
4+
+ 4OH

K
(Fe2(OH)2)4+
= 10
-50.8



[sp
FeIII
] = [Fe
3+
] + [FeOH
2+
] + [Fe(OH)
2
+
] + [Fe(OH)
4

] + 2 [Fe
2
(OH)
2

4+
]

Odredjivanje optimalne vrednosti pH vrednosti za dodavanje koagulanta

Sve koncentracije sa desne strane gornje jednaine e biti izraene kao koncentracija
vodonikovog jona.
Koristei prethodno napisane ravnotene reakcije, dobijaju se sledei odnosi:
115

| |
{ }
{ }
{ } | |
3
3
3
) ( ,
3
3
) ( ,
3
) ( ,
3
3
3 3 3
w FeIII
H OH Fe sp
w FeIII
OH Fe sp
FeIII
OH Fe sp
FeIII
K
H K
K
H K
OH
K
Fe
Fe

+ +

+
+
= = = =



| |
{ }
{ }
{ } | |
2
2
2
2
2
2
2
2
2
2
2
2
2
2
2
w
FeOH
H
FeOH
w
FeOH
FeOH
FeOH
FeOH
FeOH
K
H K
K
H K
OH
K
FeOH
FeOH
+
+
+
+
+
+
+
+ +

+
+
= = = =



| |
{ }
{ }
{ } | |
w
OH Fe
H
OH Fe
w
OH Fe
OH Fe
OH Fe
OH Fe
OH Fe
K
H K
K
H K
OH
K
OH Fe
OH Fe
+
+
+
+
+
+
+
+ +

+
+
= = = =
2
2
2
2
2
2
2
) (
) (
) (
) (
) (
) (
) (
2
2
) (
) (






| |
{ }
{ }
{ } | |
+ +

= = = =
H
K K
H
K K OH K
OH Fe
OH Fe
H
OH Fe
w
OH Fe
OH Fe
w
OH Fe
OH Fe
OH Fe
OH Fe

4
4
4
4
4
4
4
) (
) (
) (
) (
) (
) (
) (
4
4
) (
) (


| |
{ }
{ }
{ } | |
4
) (
4
4
) (
4
) (
4
) (
4
) (
) (
) (
4
2 2
4
2 2
4
2 2
4
2 2
2 2
4
2 2
4
2 2
4
2 2
4
2 2
) (
) (
w
OH Fe
H
OH Fe
w
OH Fe
OH Fe
OH Fe
OH Fe
OH Fe
K
H K
K
H K
OH
K
OH Fe
OH Fe
+
+
+
+
+
+
+
+ +

+
+
= = = =



U navedenim jednainama, kao je oznaen koeficijent aktivnosti pojedinih elemenata i
kompleksnih jonova, respektivno, dok su K vrednosti proizvoda rastvorljivosti respektivno za
pojedine elemente.

| |
| | | |
| |
| |
| |
4
) (
4
4
) (
) (
) (
) (
) (
2
2
2
3
3
3
) ( ,
4
2 2
4
2 2
4
4
2
2
2
2
3
w
OH Fe
H
OH Fe
H
OH Fe
w
OH Fe
w
OH Fe
H
OH Fe
w
FeOH
H
FeOH
w FeIII
H OH Fe sp
FeIII
K
H K
H
K K
K
H K
K
H K
K
H K
sp
+
+

+
+
+
+
+
+
+
+ +
+ + + + =





Delenjem sa odgovarajuom vrednou za [H
+
] jone i preuredjenjem jednaine, uz promenu
da je [H
+
]=[H
+
]
opt
, koncentracija vodonikovih jona pri optimalnim uslovima je:



| | | | | |
| |
H
OH Fe
w
OH Fe
opt
w
OH Fe
H
OH Fe
opt
w
FeOH
H
FeOH
opt
w OH Fe
H OH Fe
opt
w
OH Fe
H
OH Fe
K K
H
K
K
H
K
K
H
K
K
H
K
K

+
+
+
+
+
+
=

+
+

+
+ + +
4
4
2
2
2
2
3
3
4
2 2
4
2 2
) (
) (
2
) (
) (
3
2
2
4
3
) (
3
) (
5
4
) (
4
) (
2 3
8

116

Vrednost [H
+
] se rauna po metodi probe i greke.


Primer:
Izraunati optimalnu vrednost pH za dodavanje fero jona (ferosulfat na primer) pri
temperaturi od 25
o
C, ako voda sadri 140 mg/L rastvorenih vrstih estica.

Reenje:
U gornju jednainu zameniti sve poznate vrednosti i za njih odrediti vrednost [H
+
]
opt
.
Za svaki poseban lan vai:

2
2
) ( ,
2
2
w FeII
H OH Fe sp
K
K



K
sp, Fe(OH)2
= 10
-14.5
,
H
=0.94, 77 . 0 10
3
3 2
10 5 . 3 14 . 1 1
10 5 . 3 2 5 . 0
= =

FeII
, pa je:
( )( )
( )
13
2
14
2 5 . 14
2
2
) ( ,
10 26 . 7
10 77 . 0
94 . 0 10 2
2
2
= =

w FeII
H OH Fe sp
K
K




Na isti nain je: K
FeOH+
=10
-9.4
,
FeOH+
=
H
=0.94, pa je:
4
10 98 . 3 =

+
+
w
FeOH
H
FeOH
K
K




Kao i za trei lan: K
Fe(OH)3-
=10
-5.1
,
Fe(OH)3-
=
H
=0.94, pa je:
20
) ) ( (
) ) ( (
10 99 . 8
3
3
=

H
OH Fe
w
OH Fe
K K



Zamenom je sada:
| | | |
20
2
4
3
13
10 99 . 8 10 98 . 3 10 26 . 7
+ +
= +
opt opt
H H

Reavanje metodom probe i greke se svodi na sledee:

| | | |
2
4
3
13
10 98 . 3 10 26 . 7
+ +
+ =
opt opt
H H Y
Pretpostaviti vrednost za [H
+
]
opt
i izraunavati vrednost Y
[H
+
]
opt
Y
10
-11
4.05x10
-18
10
-12
3.99x10
20

Ako se pretpostavi da je vrednost 10
-11
, optimalna, za koju je vrednost Y=4.05x10
-18
, onda je:
18 20
20 20
11 12
12
10 05 . 4 10 99 . 3
10 99 . 3 10 99 . 8
10 10
10


y


y=1.11x10
-12
tj [H
+
]
opt
=1.11x10
-12


odakle je optimalna vrednost pH=-log
10
[1.11x10
-12
]=11.95 za izvodjenje procesa koagulacije.

117
(Kada bi se radilo sa feri jonom, dobila bi se vrednost od pH=8.2, to govori da je lake
izvoditi koagulaciju sa feri jonom jer je znatno manja korekcija pH vrednosti potrebna)


Flokulacija
(transport koloidnih estica)

Mnogi koloidni sistemi pokazuju izvesnu tendenciju ka agregaciji, bez obzira na svoju
stabilnost.
Osnovni faktori koji odredjuju brzinu ove agregacije (koja je u principu mala) su:
- uestanost sudara koloidnih estica (uslovljena transportom estica) i
- efikasnost sudara u smislu povezivanja (uslovljena destabilizacijom estica).

Poveanje uestanosti sudara postie se flokulacijom.

Dodir izmedju koloidnih estica moe se ostvariti na nekoliko naina:
1. konvekcionim (termikim) kretanjem (Braunovo kretanje)- perikinetikom flokulacijom
2. kretanje mase fluida ortokinetikom flokulacijom
3. sustizanjem estica koje se sporije taloe, esticama koje se brze taloe- diferencijalnim
taloenjem

Perikinetika flokulacija

Osnovni uzrok haotinog kretanja koloidnih estica koje izaziva perikinetiku flokulaciju je
bombardovanje estica molekulima vode. Promena ukupne koncentracije estica u jedinici
vremena usled perikinetike flokulacije, odnosno brzina ovog procesa je:

2
3
4
N
k
dt
dN
I
PK

q
= = (2)
gde je:
I
pk
- brzina perikinetike flokulacije
N

- koncentracija estica u vremenu t
q - faktor efikasnosti sudara, udeo od ukupnog broja estica koji je efikasan u
agregacionom smislu
k - Bolcmanova konstanta
T - apsolutna temperatura
- viskozitet fluida

Brzina perikinetike flokulacije, pokorava se kinetikom zakonu II reda u odnosu na N
o
i
nezavisna je od veliine estica.

Integracijom jednaine (2) dobija se:
t
kTN
N
N
|
|
.
|

\
|
+
=

q
3
4
1
0
0
(3)

Granini ulov jednaine: koncentracija estica jednaka je poetnoj koncentraciji estica N

=
N
o
u vremenu t = 0.
118
Ako se pretpostavi da e se za neko vreme broj estica u rastvoru prepoloviti u odnosu na
poetni broj i ako se to vreme obelei kao t

, onda je:

2
1
0
0 0
3
4
1
2
t
kTN
N N
|
|
.
|

\
|
+
=

q
(4)

Odakle je:

0
2
1
4
3
kTN
t
q

= (5)

Za vodu na 25C:
0
11
2
1
10 6 . 1
N
t
q

= (6)

gde je:
t

- vreme u sekundama,
N
o
- broj estica u jednom mililitru,
- bezdimenziona veliina koja predstavlja meru efikasnosti sudara.


Za malu poetnu koncentraciju estica i lou destabilizaciju, vrednost t

moe biti vrlo velika.




Primer: U vodi, koja sadri 10 000 virusa na 1 mililitar i u kojoj nema drugih koloidnih
estica, potrebno je oko 200 dana da bi se koncentracija virusa, perikinetikom flokulacijom
svela na polovinu poetne koncentracije, ak i kada su estice virusa potpuno
destabilizovane( = 1). Reenje je da se u ovakav koloidni sistem unese vea koliina drugih
koloidnih estica ili da se u njemu obrazuje voluminozni talog metalnog hidroksida, ije
flokule inkorporiraju virusne estice.


Ortokinetika flokulacija

Agregacija koloidnih estica ubrzava se agitacijom, pri emu se brzina fluida menja prostorno
i vremenski. Prostorna promena brzine fluida karakterie se gradijentom brzine, G.
Prilikom kretanja fluida, prisutne koloidne estice imaju razliite brzine, pa i razliite
mogunosti sudara sa drugim esticama. Ovakav nain transporta estica naziva se
ortokinetika flokulacija.

Brzina ortokinetike flokulacije I
ok
, koloidne suspenzije estica uniformne veliine, definie
se izrazom:


3
2
2 3
N Gd
dt
dN
I
OK
q
= = (7)

gde je:
119
d - prenik koloidnih estica.
G - gradijent brzine

esto se, za dati sistem, meri odnos brzina ortokinetike i perikinetike flokulacije:
|
|
.
|

\
|

|
|
.
|

\
|

q
q
3
4
3
2
2
2
3
N
kT
N
Gd
I
I
PK
OK
(8)
Tako da je:

kT
Gd
I
I
PK
OK
2
3

= (9)

Da bi ovaj odnos bio jednak jedinici, odnasno da bi I
ok
=

I
pk,
za vodu na 25C, u zavisnosti od
prenika koloidnih estica, gradijenti brzine imaju sledee vrednosti:

d
( m )
G
( s
-1
)
0,1 10000
1 10
10 0,01

U praksi se koriste srednji gradijenti brzine izmedju 10 i 100 s.

Iz ovoga sledi da se brzina agregacije sitnih koloidnih estica, veliine ispod 1m, ne moe
poveati meanjem. Tek poto, perikinetikom flokulacijom, veliina estica dostigne 1 m,
moe se primeniti agitacija (meanje).

Zapreminski udeo koloidnih estica, tj. zapremina flokula po odredjenoj zapremini
tenosti, u jedinicama cm
3
/L, odnosno cm
3
/10
3
cm
3
predstavlja zbir zapremina svih
koloidnih estica u jedinici zapremine suspenzije i definie se izrazom:

N
d
6
3
0
t
= O (10)

gde je d
o
prenik estica u vremenu t = 0, a N broj estica u zapremini od jednog litra, sa
jedinicama (L
-1
). Zamenom jednaine (10) u (7), dobija se:

N G kN
dt
dN
O = = q
t
4
(11)

Integracijom jednaine (11) uz granine uslove: N = N
o
za t = 0 i N = N za t = t, dobija se:
t G
N
N
O = q
t
4
ln
0
(12)

120
Iz jednaine (12) sledi da se brzina ortokinetike fokulacije pokorava kinetikom zakonu
prvog reda u odnosu na koncentraciju estica, gradijent brzine i zapreminski udeo koloidnih
estica.


Srednji gradijent brzine

Srednji gradijent brzine, u bilo kom sistemu, zavisi od snage koja se u njega unosi i moe se
definisati izrazom:

=
V
P
G (13)

Gde su:
P- snaga uneta u sistem
V- zapremina reaktora (flokulacionog bazena)
- viskozitet fluida

Kod flokulacionih bazena sa pregradama-kaskadama, uestanost dodira izmedju estica
poveava se hidraulikim meanjem u masi fluida, koji protie kroz komoru.

Prema Camp-u, potrebna snaga, odnosno energija, data je izrazom:

f
gh Q P = (14)

Q- protok fuida
- gustina fluida
g- gravitaciona konstanta
h
f
- pad pritiska u komori

Zamenom jednaine (14) u (13), dobija se:
v

sr
f f
t
gh
V
gh Q
G = = (15)
t
sr
- srednje vreme zadrzavanja fluida u flokulacionom sistemu
- kinematski viskozitet

Uestanost dodira izmedju estica, poveava se, najee mehanikim meanjem vode
spororotirajuim mealicama sa pedalama ili lopaticama. Sila trenja je, pri ovome, data
izrazom:
2
2
r
D d
v
A C F = (16)
Gde su:
F
d
- sila trenja koja se javlja izmedju vode i rotirajue lopatice
C
D
- koeficijent trenja koji zavisi od oblika lopatice i od ulsova proticanja
A- povrina poprecnog preseka lopatice, normalna na pravac kretanja
v
r
- relativna brzina lopatice u odnosu na vodu

Kako je P = F
d
v
r,
zamenom (16) u (13), dobija se:
121
v
v A C
G
r D

2
3
= (17)
Poseban problem predstavlja odredjivanje vrednosti v
r
, tj. relativne brzine lopatica u odnosu
na vodu i ta se vrednost, uobiajeno uzima kao 0.5-0.75 od brzine kretanja lopatica.

Primer:
Izraunati vreme potrebno da se smanji broj estica za 50% u koloidnom rastvoru, pri
laminarnim uslovima flokulacije, usvajajui da je kinetika flokulacije prvog reda, u uslovima
kada nije dodat koagulant i u uslovima kada jeste dodat koagulant. Poetna koncentracija
estica je 10.000 po ml, G=60 s
-1
, q=1. Prenik estice je 1mm. Nakon dodavanja 100 mg/L
koagulanta, formirane flokule imaju gustinu od 1 g/ml.

Reenje:
1. Odrediti vreme flokulacije bez dodavanja koagulanta.
a) Zapreminski udeo estica koje su obrazovale flokule se rauna po jednaini:

( )
9
3
4
3
0
10 2 . 5 10000
6
10
6

= = = O
t t
N
d

b) Za reakciju prvog reda, moe se napisati
N G kN
dt
dN
O = = q
t
4
gde je
O = G k q
t
4

odnosno
kt
e N N

=
0

c) Sada se zamenom t=t
1/2
i logaritmovanjem gornjeg izraza dobija
( ) ( )
dana 2 . 20
10 2 . 5 1 4
5 . 0 ln
4
5 . 0 ln
5 . 0
ln
9
0
0
2
1
=

=
O

=
|
|
.
|

\
|
=
t
q
t
G k
N
N
t

2. Usvajajui iste poetne uslove, potrebno je odrediti ovo vreme kada se doda 100 mg/L
koagulanta sa specifinom gustinom od 1 g/ml.
a) Zapreminski udeo koagulanta se odredjuje na osnovu njegove specifine gustine i
dodate koliine:
10
1
1000 / 1 . 0
tezina specificna
kolicina dodata
4
= = = O cm
3
/cm
3


b) Sada je:


( ) ( )
91
10 1 4
5 . 0 ln
4
5 . 0 ln
5 . 0
ln
4
0
0
2
1
=

=
O

=
|
|
.
|

\
|
=

t
q
t
G k
N
N
t s




122
Flokulacioni bazeni

Osnovna uloga flokulacionog bazena je da se u njemu obezbede uslovi za kontakte izmedju
estica. Kontakti izmedju estica ostvaruju se, uglavnom, ortokinetikom flokulacijom.
Koloidne estice se medjusobno sudaraju, zahvaljujui gradijentima brzine, koji se hidrauliki
ili mehaniki ostvaruju u masi tenosti.

Projektovanje flokulacionih bazena ukljuuje izbor gradijenta brzine, oblika i dimenzija
reaktora, i vremena zadravanja, koje je dovoljno da se proizvedu aglomerati estica. Veliina
aglomerata estica pogodna je za uklanjanje u narednoj jedinici za obradu (talonik, vakuum
filter, centrifuga, peani filter ili suno polje).

Brzina ortokinetike flokulacije definisana je izrazom (12), gde izraava efikasnost procesa
destabilizacije, koncentraciju estica(zapreminski udeo) u vodi koja se obradjuje,
ukljucujuci i koncentraciju koagulanta, a G koliinu meanja koja se ostvaruje hidraulicki ili
mehaniki.

Ovaj izraz samo priblino odgovara reakciji flokulacije heterogenih disperzija, kao to su
prirodni sistemi. Merenje parametara i je praktino nemogue, a ak se i srednji gradijent
brzine G, moe izmeriti samo uz velike teskoe.

TABELA 1. VREDNOSTI FAKTORA EFIKASNOSTI SUDARA
Vrsta Vrsta
koloida Koagulant flokulacije G(sec) Referenca


Polistirol NaCl ortokinetika 11 0,448 Barkner i
lateks Morgan 1968.
Polistirol NaCl ortokinetika 45 0,344 Barkner i
lateks Morgan 1968.
Polistirol NaCl ortokinetika 11 0,217 Barkner i
lateks Morgan 1968.
Polistirol NaCl ortokinetika 45 0,063 Barkner i
lateks Morgan 1968.
Silicijum Al(3+) perikinetika - 0,010 Hahn i Stumm
dioksid 1968.
Silicijum Al(3+) ortokinetika 10 0,011 Hahn i Stumm
dioksid 1968.
Nafta Ca(NO
3
)
2
perikinetika - 0,355 Swift i
Friedlander
1969.
Polistirol
lateks NaCl perikinetika - 0,375 Swift i
Friedlander
1969.
Polistirol
lateks NaCl ortokinetika 1,80 0,364 Swift i
Friedlander
1969.

123

Podaci iz ove tabele moraju se prihvatiti sa odredjenom rezervom.
Faktor efikasnosti sudara zavise od vrste koloida, koagulanta i drugih hemijskih karakteritika
sistema. Vrednost varira u vrlo irokim granicama, od 0,010 do 0,448. Dok je u jednom
sistemu uspesan samo 1% od ukupnog broja sudara, u smislu agregacije, u drugom sistemu taj
procenat iznosi skoro 50. Ovo moe dovesti do velike razlike u vremenu zadravanja u ova
dva sistema, koje je potrebno da bi se ostvario odredjeni stepen agregacije. Potrebno vreme
zadravanja, je obrnuto srazmerno zapreminskom udelu estica . Muljevi, nastali u
postrojenjima za obradu otpadnih voda ( je reda veliine 10) zahtevaju za dva reda
veliine krae vreme zadrzavanja, nego, na primer, muljevi nastali pri klasinoj koagulaciji
prirodnih voda ( je reda veliine 10
4
ili manje), 0,3min odnosno 30min.

Pri obradi otpadnih voda, kada se kao koagulanti koriste Al i Fe soli, srednji gradijenti brzina
se kreu izmedju 10 i 100 s.
Potrebno vreme zadravanja u flokulacionom sistemu, zavisi od stepena agregacije, koji se
zeli ostvariti, a obrnuto je proporcionalno faktoru efikasnosti sudara .

Efikasnost flokulacionih uredjaja, srazmerna je bezdimenzionom proizvodu gradijenta brzine
G i vremena zadrzavanja t, (Gt).

Pri praktinoj obradi prirodnih voda, vrednosti ovog proizvoda su u intarvalu od Gt= 10
4
-10
5
.

Pri projektovanju uredjaja za obradu otpadnih voda i muljeva, preporuuje se korienje
jednaine 12.

U sistemima za obradu prirodnih voda, pod uslovom da je izvrena dovoljno uspena
koagulacija, vrednost proizvoda Gt je reda veliine 0,1 (G = 10sec, t = 10
3
sec, = 10
-4

i = 10
1
) pod uslovom da je prethodno izvrena dovoljno efikasna koagulacija.





















124
AIR STRIPPING i AERACIJA

Tehnoloki postupci koji se u inenjerstvu nazivaju air stripping i aeracija koriste se u
tehnologiji pripreme vode, a zasnovani su na principu prenosa mase izmedju tene i gasovite
faze, sa ciljem obezbedjenja potrebnog kvaliteta vode. U srpskom jeziku ne postoji termin
koji bi jednoznano objasnio air stripping (engl. air-strip - poletnosletna pista), kao
postupak u kome se voda dovodi u kontakt sa vazduhom koji struji oko nje, pri emu se
isparljive (gasovite) komponente izdvajaju iz vode i odnose se strujom vazduha. Pojam
aeracije je ve odomaen u naem jeziku i oznaava uvodjenje vazduha u vodu, pri emu
dolazi pre svega do prenosa mase kiseonika u vodu i njegovog rastvaranja.

Zajedniko za oba procesa je da se vazduh i voda dovode u kontakt i osnovni inenjerski
zadatak je da se obezbedi to vea dodirna povrina izmedju ove dve faze.

Proces prenosa mase pri kome dolazi do uklanjanja isparljivih (volatilnih) supstanci iz vode u
vazduh naziva se i desorpcija. Upravo je air stripping proces najee korien desorpcioni
postupak u tehnologiji vode.

Proces prenosa mase pri kome se vri dodavanje gasova iz vazduha u vodu naziva se
apsorpcija. Aeracija, kao rastvaranje kiseonika u vodi, najee je korien apsorpcioni
proces u tehnologiji vode.

Za razumevanje oba procesa, od esencijalne vanosti je poznavanje teorije operacije prenosa
mase i poznavanje odredjivanja, bilo eksperimentalno bilo raunski, koeficijenata prenosa
mase, kao preduslova za kvalitetno projektovanje ova dva procesa.

U tabeli je dat zbirni prikaz komponenti koje se tretiraju na ovaj nain, kao i eljeni cilj koji
se time moe postii.

Tabela Primena postupaka prenosa mase u tehnologiji vode

Komponenta Cilj u tretmanu vode
Adsorpcija
O
2
Oksidacija Fe
2+
, Mn
2+
, S
2-

O
3
Dezinfekcija, uklanjanje boje, oksidacija odredjenih organskih
komponenti
Cl
2
Dezinfekcija, oksidacija Fe
2+
, Mn
2+
, H
2
S
ClO
2
Dezinfekcija
CO
2
Kontrola pH
SO
2
Dehlorinacija
NH
3
Formiranje hloramina pri dezinfekciji
Desorpcija
CO
2
Kontrola korozije
O
2
Kontrola korozije
H
2
S Uklanjanje neprijatnih mirisa
NH
3
Uklanjanje nutrijenata za razvoj mikroorganizama
Isparljive (volatilne)
organske materije
Kontrola ukusa i mirisa, uklanjanje potencijalno kancerogenih
materija
125

Dva najvanija kontaktora vazduh-voda koja se koriste za air stripping su tornjevi i aeratori.
Najvaniji principi za odabir tipa reaktora su: a) eljeni stepen uklanjanja komponenti iz vode
i b) Henrijeva konstanta komponente. Tornjevi se ee koriste kada je potrebno ostvariti vei
stepen uklanjanja ili kada komponenta ima vei afinitet prema vodi (nije lako isparljiva i ima
malu Henrijevu konstantu, kao to je to pokazano na sledeoj slici.






Aeratori se koriste u sluajevima kada nije potreban visok stepen uklanjanja ili kada je gas
vrlo lako isparljiv, tj ima visoku Henrijevu konstantu.
Kada je potreban nivo uklanjanja ispod 90%, oba tipa uredjaja, kao i mehaniki aeratori mogu
biti primenjeni.



Ravnotea gas-tenost

Kada se voda, prethodno oslobodjena gasova, raspri u slobodan vazduni prostor azot i
kiseonik e se iz vazduha prelaziti u tenost, sve dok se ne uspostavi ravnotena
126
koncentracija. Nasuprot tome, kada se voda iz podzemnog izvorita, koja obino sadri
poveanu koncentraciju metana i ugljen dioksida, raspri u vazduh doi e do njihovog
prelaza u vazduh, poto njhova koncentracija u vodi obino prevazilazi ravnotenu
koncentraciju sa vazduhom. U svim sluajevima je pokretaka sila za ove procese razlika
postojee i ravnotene koncentracije.

Na osnovu Henrijevog zakona, vai da je:

| |
| |
H K
A
A
eq
tecnost
gas
= =

Gde je:
[A
gas
] - aktivnost gasa u vazduhu, mol/L vazduha
[A
tecnost
] - aktivnost gasa u tenosti, mol/L vazduha
K
eq
- konstanta ravnotee definisana kao Henrijeva konstanta, bez dimenzija
H - Henrijeva konstanta, bez dimenzija

Odnosno, kada se aktivnost gasa u vazduhu zameni sa parcijalnim pritiskom gasa, dobija se
izraz:
| | A H p
A A A

`
=

Gde je:
p
A
- parcijalni pritisak komponente A, atm
H
A
- Henrijeva konstanta, atm/(mol/L)

A
- koeficijent aktivnosti komponente A,
[A] - koncentracija komponente A u tenoj fazi, mol/L

U mnogim sluajevima, ravnotena konstanta ne zavisi od koncentracije. Medjutim, pri
visokim koncentracijama, ravnotena konstanta, data u prethodnim jednainama, nije
konstantna i zavisi od koncentracije rastvorene komponente. Tako, prethodna jednaina
generalno vai pri koncentracijama manjim od 0.01 mol/L, premda neki rezultati kau da
moe vaiti i pri koncentracijama od 0.1 mol/L. Prisustvo vazduha nema uticaja na Henrijevu
konstantu za isparljive (volatilne, VOCs) komponente ili gasove u vodi zato to komponente o
kojima je re imaju malu koncentraciju u vazduhu. Vano je naglasiti da je za veinu
prirodnih voda (jonska jaina manja od 0.01M) vrednost koeficijenta aktivnosti jednaka 1.0
pa se prethodna jednaina moe napisati u obliku:

| | A H p
A A
`
=

Henrijev zakon se moe pisati i u drugom obliku, pa je est oblik koji se sree:

A
x
A A
x H p =

Gde je:

p
A
- parcijalni pritisak komponente A, atm
H
A
x
- Henrijeva konstanta zasnovana na molskom udelu, atm
x
A
- molski udeo komonete A u vodi (ili mol A/(mol A+mol H
2
O)
127

Henrijeva konstanta za razliite organske komponente (pri razliitim temperaturama) i gasova
(na 20
o
C) data je u sledeoj tabeli:

Tabela Podaci o bezdimenzionoj Henrijevoj konstanti na 20
o
C za razliite komponente u
vodi

Komponenta
AH
o
rastvor

Kcal/kmol x 10
3

K
c
H
Amonijak 8.53 1526 0.0006
Ugljen dioksid 4.77 4013 1.1
Hlor 4.01 420 0.43
Hlor dioksid 6.75 4300 0.04
Vodonik sulfid 4.26 567 0.38
Metan 3.55 12402 28.41
Kiseonik 3.34 9627 32.15
Ozon 5.80 83848 3.74
Sumpor dioksid 5.53 358 0.03
Ugljen tetrahlorid 9.32 8580096 0.96
Tetrahloretilen 9.88 17926362 0.82
Trihloretilen 7.85 290732 0.41
Benzen 8.47 357678 0.18
Hloroform 9.21 940789 0.13

Usvajajui da je promena standardne entalpije (AH
rastvor
0
) za rastvorene komponente u vodi,
konstantna u temperaturnom opsegu koji je interesantan za tematiku tehnologije vode,
promena vrednosti Henrijeve konstante sa temperaturom, moe biti raunata primenom vant
Hoff-ove jednaine:

(
(

|
|
.
|

\
|

A
=
1 2
0
1 1
exp
1 2
T T R
H
H H
rastv
T T

Gde je
AH
o
rastvor
- promena standardne entalpije rastvaranja u vodi, kcal/kmol
R - univerzalna gasna konstanta, 1.987 kcal/kmol K
H
T1
, H
T2
- bezdimenzione Henrijeve konstante pri temperaturama T1 i T2
T
1
, T
2
- apsolutne temperature, K

Prethodna jednaina moe biti uproena, gde su K
c
i AH
o
rastvor
, date u prethodnoj tabeli:

|
|
.
|

\
|
A
=
RT
H
K H
rastv
c
0
exp







128
Primer:
Izraunati Henrijevu konstantu pri temperaturi od 5
o
C i 20
o
C za trihloretilen (TCE), koristei
prethodnu jednainu i podatke iz tabele.

Reenje:
1. Na 5 oC: Koristei podatke iz tabele Kc=290732, a AH
o
rastvor
=7.85x10
3
kcal/mol, pa je:
( )
20 . 0
5 273 987 . 1
10 85 . 7
exp 290732 exp
3
0
=
(

+

=
|
|
.
|

\
|
A
=
RT
H
K H
rastv
c

2. Na 20
o
C: Uzimaju se isti podaci stim to je zbir (273+20), pa je H=0.41

Iz prethodnog primera se vidi na koji nain temperatura ima efekat na vrednost Henrijeve
konstante.

------------

Uticaj povrinski aktivnih materija

U prirodnim vodama prisustvo povrinski aktivnih materija je relativno malo, pa samim tim i
nema njihovog uticaja na vrednost Henrijeve konstante. Medjutim, ukpoliko se oni jave u
relativno velikim koncentracijama, isparljivost drugih komponenti moe biti smanjena usled
razliitih mehanizama koji se mogu javiti u vodi. Najei mehanizam je sakupljanje
povrinski aktivnih materija na graninoj povrini vazduh-voda, ime se smanjuje molska
frakcija isparljivih komponenti na toj granici. Kao primer rastvorljivost kiseonika u vodi koja
sadri povrinski aktivne materije se smanjuje od 30 do 50%.

Uticaj pH

Ph vrednost nema direktan uticaj na Henrijevu konstantu, ali pH ima uticaj na pojavu
jonizovanih i nejonizovanih formi, a kako su samo nejonizovane forme isparljive (volatilne),
to na posredan nain pH vrednost moe imati uticaj na raspodelu komponenti na granici faza
gas-tenost. Ovo je posebno sluaj kada se u vodi javi amonijak u poveanoj koncentraciji,
koi bi trebalo ukloniti, medjutim usled njegove disocijacije, neophodno je znatno pomeriti
vrednost pH ka baznoj sredini (iznad pH=11), kako bi se javio nejonizovani oblik koji je
isparljiv i tek tada bi bilo mogue primeniti air stripping. Medjutim, dodavanje baze, a
potom kiseline radi neutralizacije, u konkretnom sluaju pripreme vode za pie, ovaj postupak
ini neisplativim, tako da je neophodno koristiti druge postupke uklanjanja amonijaka iz vode.

Primenjeni sistemi za air stripping

Rasprivai:

Slika Raspriva vode
129
Kontaktori sa tankim filmom:
- Kaskadni aeratori
- Viestepeni aeratori
- Tornjevi sa nasutim slojem inertnih estica



Difuzni aeratori:
Uvodjenje vazduha pod pritiskom i provodjenje kroz vodu


130






Aeratori sa dispergovanjem vazduha:

Aeratori koji mehanikom mealicom razbijaju mehurove i pomau aeraciju.

Minimalni odnos vazduh-voda potreban za air stripping

Ovaj odnos se runa po jednaini:

0
0
min
HC
C C
Q
Q
e a

=
|
|
.
|

\
|


Gde je:
(Q
a
/Q) - minimalni odnos potrebnog vazduha i vode
C
0
- ulazna koncentracija u tenoj fazi
C
e
- eljena koncentracija nakog tretmana

131
Primer:
Izraunati minimalan odnos voda-vazduh za benzen i tetrahloretilen (PERC) sa eljenim
uklanjanjem od 90% na temperaturi od 15oC u suprotnostrujnom tornju sa nasutom ispunom.

Reenje
1. Odrediti Henrijevu konstantu za svaku komponentu na temperaturi od 15oC.
Za benzen:
Kc=357.678
AH
o
rastvor
= 8.47x10
3
kcal/kmol
( )
133 . 0
15 273 987 . 1
10 47 . 8
exp 678 . 357 exp
3
0
=
(

+

=
|
|
.
|

\
|
A
=
RT
H
K H
rastv
c


Za tetrahloretilen:
Kc=17.926.362
AH
o
rastvor
= 9.88x10
3
kcal/kmol
( )
569 . 0
15 273 987 . 1
10 88 . 9
exp 17926362 exp
3
0
=
(

+

=
|
|
.
|

\
|
A
=
RT
H
K H
rastv
c


2. Odrediti sada minimalni odnos vazduh-voda za svaku komponentu

Za benzen:
74 . 6
133 . 0
1 . 0
0
0 0
0
0
min,
=

=
|
|
.
|

\
|
C
C C
C H
C C
Q
Q
benyen
e
benzen
a


Za tetrahloretilen:
58 . 1
569 . 0
1 . 0
0
0 0
0 . .
0
. min,
=

=
|
|
.
|

\
|
C
C C
C H
C C
Q
Q
et tetrahl
e
etilen tetrahl
a


Komponente sa manjom vrednou Henrijeve konstante, kao to je to benzen u ovom sluaju,
zahtevaju znaajno veu koliinu vazduha tj. odnos vazduh-voda, da bi se dostigla eljeno
uklanjanje isparljivih komponenti iz vode. Na taj nain ove komponente je i tee ukloniti air
strippingom iz vodene fazu u vazdunu fazu.

------------

Analiza sprej aeratora

Voda pod pritiskom se rasprava kroz mlaznicu i u sitnim kapima pada kroz vazduh. Pri tome,
iz kapljkice vode, tokom njenog pada kroz vazduh isparljive komponente prelaze u vazduh i
na taj nain se njihova koncentracija u vodi smanjuje. Nakon pada kapljice na dno i
prikupljanja rasprene vode, ona se odvodi na dalji tretman.
Bilans mase u kapljicama vode uniformne veliine i odgovarajue koliine vazduha se moe
izraziti sledeom jednainom:

vremenu po voda - zduh granicu va kroz prosla Masa vremenu po ode kapljicu v napusti koja Masa =

Ili u obliku jednainom:
132
( ) ( ) | |
d S L d
V t C t C a K
dt
dC
V =

V
d
- zapremina kapljice, m
3

K
L
- ukupni koeficijent prenosa mase, m/s
a - specifina povrina izmedju tene i gasovite faze, m
2
/m
3

C(t) - koncentracija isparljive komponente u kapi vode u vremenu t, mg/L
C
S
(t) - koncentracija na granici voda-vazduh u vremenu t, mg/L

Finalna koncentracija isparljivih materija posle izlaganja vazduhu moe biti odredjena po
jednaini:

u a K
e
L
e C C

=
0


Gde je:
C
e
- finalna koncentracija isparljivih materija u kapljici vode posle prolaza kroz vazduh,
mg/L
C
0
- poetna koncentracija isparljive materije u vodi, mg/L
u - vreme koje kapljica provede u vazduhu, s

Vreme kontakta se rauna po jednaini:
g
u
d
o
u
sin 2
=

Gde je:
o - ugao pod kojim se voda rasprava, meren u odnosu na horizontalu,
o

u
d
- brzina kojom voda naputa mlaznicu, m/s

Ova brzina se rauna po jednaini:

gh C u
u d
2 =

Gde je:
C
u
- koeficijent brzine na suenju (prigunica), nema dimenziju
h - gubitak pritiska na mlaznici, m

Protok vode kroz mlaznicu se rauna po jednaini:
gh A C Q
n d n
2 =

Gde je:
Q
n
- protok kroz mlaznicu, m
3
/s
A
n
- povrina otvora mlaznice, m
2

C
d
- koeficijent isticanja, koji daju proizvodjai mlaznice, bezdimenziona

Ukupni koeficijent prenosa mase se rauna po jednaini:

133
( )
( )

0.22
D 2
za
10
0.22
D 2
za 2
2 1
l
2 1
l
2
1

>
< |
.
|

\
|
=
d d
l
d
l
L
d d
D
d
D
K
u
u
tu



Gde je:
K
L
- ukupni koeficijent prenosa mase, m/s
d
d
- srednji prenik kapljice vode, jednak ukupnoj zapremini rasprene vode podeljen sa
povrinom, m
D
l
- difuzivnost isparljive komponente, m
2
/s
u - vreme koje kapljica provede u vazduhu, s

Povrina na kapljicama vode na kojoj se vri prenos mase, (m
2
/m
3
) je:

d
d
a
6
=

Primer:

Potrebno je iz podzemne vode odstraniti CO
2
u sistemu sa reasprivanjem. Podzemna voda je
bila na temperaturi od 25
o
C, a koncentracija rastvorenog CO
2
je 100 mg/L. Voda je pumpama
iz izvorita ispumpavana protokmom od 0.050 m
3
/s sa nadpritiskom od 30 m. Na osnovu
podataka koje je dao proizvodja mlaznica, karakteristike mlaznica su:
d
d
=0.0010 m, o=90
o
, C
u
=0.45, C
d
=0.25, prenik mlaznice je 0.0125m, a vrednost difuzivnosti
za CO
2
je 2.0x10
-9
m
2
/s.
Odrediti broj mlaznica potrebnih za uklanjanje CO
2
i efikasnost njegovog izdvajanja iz vode.

Reenje:
1. Odrediti broj potrebnih mlaznica
Odrediti povrinu jedne mlaznice:

4 2
10 2 . 1 0125 . 0
4
1

= = t
n
A
Odrediti protok kroz jednu mlaznicu:

4 4
10 3 . 7 30 81 . 9 2 10 2 . 1 25 . 0 2

= = = gh A C Q
n d n
m
3
/s

Broj mlaznica se dobija iz ukupnog protoka:
68
10 3 . 7
050 . 0
4
=

= =

n
Q
Q
n

2. Odrediti efikasnost uklanjanja CO
2

a) Izraunati brzinu izlaska vode iz dizne:
11 30 81 . 9 2 45 . 0 2 = = = gh C u
u d
m/s

b) Odrediti vreme kontakta kapljice vode sa vazduhom:
134
2 . 2
81 . 9
90 sin 11 2 sin 2
=

= =
g
u
d
o
u s
c) Izraunati ukupni koeficijent prenosa mase, K
L
.
Prvo je potrebno izraunati lan
( )
d
d
2 1
l
D 2

u
:

( )
0.22 13 . 0
0010 . 0
2 . 2 10 2 2 D 2

9
2 1
l
< =

=

d
d
u


Sada se K
L
rauna po jednaini:


5
5 . 0
9
2
1
10 4 . 3
2 . 2
10 2
2 2

=
(

= |
.
|

\
|
=
t tu
l
L
D
K m/s

d) Izraunati specifinu povrinu za prenos mase:


3
10 6
0010 . 0
6 6
= = =
d
d
a m
-1


e) Sada je mogue izraunati zapreminski koeficijent prenosa mase:
20 . 0 10 6 10 4 . 3
3 5
= =

a K
L
s
-1


f) Na osnovu izraunatih vrednosti moe se izraunati izlazna koncentracija CO2 u
vodi, tj nakon pada kapljice kroz vazduh:

64 exp 100
2 . 2 20 . 0
0
= = =
u a K
e
L
e C C
mg/l

g) Poto nam je poznata i ulazna i izlazna koncentracija CO
2
u vodi, moe se
izraunati efikasnost uklanjanja tokom procesa air stripping-a:

% 36 36 . 0
100
64 100
0
0
= =

=
C
C C
Efikasnost
e


----------------










135
Drugi naini odstranjivanja rastvorenih gasova iz vode
(degazacija)


Kada je potrebno ukloniti gasove iz vode koja se koristi za specifine namene, a ne kao voda
za pie, mogue je primeniti i termike i hemijske postupke.


Termiki postupci

Termiki postupci izvode se kao:
- grubo odstranjivanje gasova (kaskadna postrojenja),
- odstranjivanje gasova na snienom pritisku,
- odstranjivanje gasova na povienom pritisku.

Ureaji za udaljavanje gasova na povienim i snienim pritiscima zasnivaju se na desorpciji
gasova i to pri povienom pritisku sa jako povienom temperaturom, a pri snienom pritisku
sa snienom temperaturom. Kod prvih su uslovi izvrenja procesa u opsegu pritiska od 0,3 -
1,0 MPa i temperaturama viim od 130 C, kod drugih - u vakuumu i na temperaturama od 50
- 80 C.

Na slici je data shema ureaja termomehanikog tipa za udaljavanje gasova iz vode
(deaeratora), koji radi na pritisku 0,105-1,15 MPa. Vodena para dolazi kroz cev (18) i kree se
u ureaju navie meajui se sa vodom rasprenom (u razdelniku 6) u fine kapi. Para se pri
tom kondenzuje, a osloboeni gasovi idu u atmosferu kroz otvor (10), hladnjak (11) i odvod
(14).

136

Slika - Shema ureaja za odstranjivanje gasova iz vode (deaeratora) kombinovanog tipa:
1-deaeraciona kolona; 2-sabirni sud preiene vode; 3-pokaziva nivoa; 4-manometar; 5-
hidrauliki zaptiva; 6-razdelnik vode; 7,8-perforirane posude (tanjiri); 9-razdelnici pare;
10,12-oduka; 11-hladnjak; 13,18-dovod napojne vode i pare za grejanje; 14-izlaz
nekondezovanih gasova; 15-punjenje hidrozatvaraa; 16-preliv hidrozatvaraa; 17-preliv
preiene vode.


Hemijski postupci

Hemijski postupci za udaljavanje gasova iz vode odnose se uglavnom na tetne gasove CO
2
i
O
2
.

Ugljendioksid se odstranjuje obino talonim hemijskim procesima delovanjem krea u
uslovima brze dekarbonizacije:

CO
2
+ Ca(OH)
2
CaCO
3
+ H
2
O

Odstranjivanje kiseonika hemijskim putem vri se natrijum-sulfitom i hidrazinom. Princip se
zasniva na dodavanju vodi natrijum-sulfita, soli sumporaste kiseline, pri emu nastaje
reakcija:
2 Na
2
SO
3
+ O
2
2 Na
2
SO
4


Najbolji rezultati postiu se na temperaturi vioj od 80 C za vreme od 0,5-1 h, kod voda iji
je pH oko 7.

Reakcija vezivanja kiseonika sulfitom je relativno dugotrajna. Potpuno odstranjivanje
kiseonika iz vode i u uslovima povienih temperatura i pri viku sulfita ( u odnosu na teorijski
potrebnu) traje vie od 30 minuta. Vezivanje kiseonika sa Na
2
SO
3
je u odnosu 1:8, odnosno 1
kg O
2
zahteva 8 kg Na
2
SO
3
(iz stehiometrijske jednaine), to poveava koncentraciju soli u
vodi. Takoe, iznad temperature od 275 C dolazi do izdvajanja SO
2
pa se pH vrednost
smanjuje, a mogunost korodivnog delovanja raste.

Najvie korieni reagensi za odstranjivanje kiseonika iz vode su na bazi hidrazina: hidrazin-
hidrat (N
2
H
4
*H
2
O) (0,5 %) i hidrazin-sulfat (N
2
H
4
*H
2
SO
4
).

Reakcija izmeu hidrazin-hidrat (N
2
H
4
*H
2
O) i kiseonika se odvija prema jednaini:

N
2
H
4
*H
2
O + O
2
N
2
+ 3 H
2
O

a izmeu hidrazin-sulfata (N
2
H
4
*H
2
SO
4
) i kiseonika prema:

N
2
H
4
*H
2
SO
4
+ O
2
+ NaOH N
2
+ 3 H
2
O + NaHSO
4
(pri pH < 5,5)
N
2
H
4
*H
2
SO
4
+ O
2
+ 2 NaOH N
2
+ 4 H
2
O + NaHSO
4
(pri pH > 5,5)

Brzina ovih reakcija zavisi od vika hidrazina, poetne koncentracije kiseonika, temperature i
pH vrednosti sredine.

137
Za razliku od natrijum-sulfita, koji se troi daleko vie od kiseonika, hidrazin se troi u istoj
koliini kao i kiseonik. Primena hidrazina je povoljnija nego natrijum-sulfita, jer pored
vezivanja kiseonika deluje alkalno.

Rastvoreni gasovi u vodi, a naroito kiseonik, mogu se izdvojiti i primenom jako kiselih jono-
izmenjivakih smola. Koliina kiseonika u vodi moze se smanjiti na svega 0,001 mg/dm
3
.



































138
PREIAVANJE VODE OD RASTVORENIH
PRIMESA


Odstranjivanje rastvorenih soli

Odstranjivanje rastvorenih soli iz vode moe se vriti u cilju njihovog deliminog ili potpunog
odstranjivanja.


Termiki postupak

Termiki postupak se koristi za delimino odstranjivanje rastvorenih soli iz vode i to onih soli
koje ine privremenu tvrdou. Zagrevanjem vode u isparivau dolazi do raspadanja
bikarbonata, a delimino se smanjuje i koliina izdvojenih gasova. Pored toga to se sadraj
soli moe osetno smanjiti, prednost ovog postupka je i to nije potrebno dodavati nikakvo
hemijsko sredstvo.

Hemijski postupak

Hemijska priprema vode podrazumeva ili dodavanje hemijskih supstanci ili filtriranje kroz
ispunu hemijski aktivnih supstanci to za posledicu ima promenu sastava rastvorenih primesa
u vodi. Prema nainu ostvarenja procesa razlikuju se taloni postupci i postupci jonske
izmene

Izdvajanje rastvorenih soli iz vode je poznato kao omekavanje vode. Omekavanje vode se
sprovodi na dva osnovna naina:
- hemijskim sredstvima (taloenjem)
- korienjem jono-izmenjivakih smola.


Taloni hemijski postupci

Taloni postupci su postupci kod kojih se delovanjem odreene hemijske supstance na
rastvorene soli u vodi stvaraju praktino nerastvorna jedinjenja vee gustine od vode koja se
taloe. Takve supstance su kalcijum-hidroksid (Ca(OH)
2
- gaeni kre), natrijum-hidroksid
(NaOH), natrijum-karbonat (Na
2
CO
3
- kalcinisana soda), trinatrijum-fosfat (Na
3
PO
4
),
barijum-hidroksid (Ba(OH)
2
) ili barijum-karbonat (BaCO
3
). Primenom postupaka jonske
izmene ranije uobiajni postupci taloenja su potpuno potisnuti.

Postupak omekavanja vode hemijskim taloenjem se temelji na provoenju rastvorljivih soli
kalcijuma i magnezijuma u nerastvorljive soli kao to su kalcijum-karbonat i magnezijum-
hidroksid. Ovi nerastvorni talozi se izdvajaju iz vode taloenjem ili filtriranjem. Ukoliko se
izdvajaju samo soli karbonatne tvrdoe (dekarbonizacija) onda se govori o deliminom
omekavanju vode. Ako se uklanjaju soli karbonatne i nekarbonatne tvrdoe onda se govori o
potpunom omekavanju vode.

U savremenim hemijskim postupcima pripreme vode upotrebljava se samo kre. Poto se
kreom odstranjuju samo soli koje ine karbonatnu tvrdou, postupak se naziva
dekarbonizacija.
139
Gaenim kreom ("krenim mlekom") deluje se na bikarbonate kalcijuma i magnezijuma
prema sledeim reakcijama:

Ca(HCO
3
)
2
+ Ca(OH)
2
2 CaCO
3
+ 2 H
2
O
Mg(HCO
3
)
2
+ Ca(OH)
2
MgCO
3
+ CaCO
3
+ 2 H
2
O
MgCO
3
+ Ca(OH)
2
CaCO
3
+ Mg(OH)
2


ili sumarno za zadane reakcije

Mg(HCO
3
)
2
+ Ca(OH)
2
Mg(OH)
2
+ 2 CaCO
3
+ 2 H
2
O

Nastali kalcijum-karbonat i magnezijum-hidroksid, kao teko, kao teko rastvorljive materije
se taloe, a preostale soli se odstranjuju delovanjem sode (Na
2
CO
3
):

CaSO
4
+ Na
2
CO
3
2 CaCO
3
+ Na
2
SO
4

MgSO
4
+ Na
2
CO
3
MgCO
3
+ Na
2
SO
4

MgCO
3
+ H
2
O Mg(OH)
2
+ CO
2



Danas se za omekavanje vode koriste postupak tzv. brze dekarbonizacije. Shema ureaja za
brzu dekarbonizaciju data je na slici 10. U ovom postupku se kreno mleko proputa kroz tzv.
fluidizovani sloj, iju ispunu ine estice kalcijum-karbonata, znai ispuna pri dekarbonizaciji
je aktivna. Nastali kalcijum-karbonat u kristalnom obliku se taloi na povrini estica ispune.
Prenik estica ispune se zato poveava. Kao ispuna slue estice CaCO
3
iz procesa
dekarbonizacije. Kritina veliina estica ispune je 2 mm. Iznad ove vrednosti se osetno
smanjuje reaktivnost ispune.



Slika - Shema ureaja za brzu dekarbonizaciju.

Iz ureaja za "gaenje" krea, koji je izveden u obliku vertikalnog cilindrinog suda sa
koninim dnom "kreno mleko" dovodi se u reaktor slinog oblika na ijem se gornjem delu
nalazi otvor za odvoenje omekale vode. Najvei deo nastalih karbonata nastalih navedenim
140
reakcijama taloi se kao mulj na dnu reaktora i povremeno isputa. Zaostale estice, zajedno
sa omekalom vodom proputaju se kroz filter.

Optimalni rezultati dobijaju se sa vodom ija je temperatura u granicama od 8-30 C, tvroa
vode posle omekavanja se kree u opsegu 2-3 nemaka stepena
Dekarbonizacija vode se sprovodi kao prva faza omekavanja vode pre demineralizacije
pomou jonsko-izmenjivakih smola.

Kao hemijska srdstva za taloenje kod omekavanja vode koriste se kre (Ca(OH)
2
), u obliku
krene vode ili krenog mleka, soda (Na
2
CO
3
), natrijum-hidroksid (NaOH) i soli fosforne
kiseline (Na
3
PO
4
, Na
2
HPO
4
, NaH
2
PO
4,
NH
4
H
2
PO
4
i dr).

Kod korienja krea, kao zasienog vodenog rastvora (kreno mleko) dolazi do uklanjanja iz
vode bikarbonata i slobodne ugljene kiseline koji se taloe u vidu kalcijum-karbonata i kao
talog izdvajaju iz vode. Postupak sa kreom se koristi za delimino omekavanje vode na
hladno (oko 20 C) ili na toplo (oko 80 C).

Na hladno se uklanjaju Ca(HCO
3
)
2
i slobodan CO
2
:
Ca(HCO
3
)
2
+ Ca(OH)
2
2 CaCO
3
+ 2 H
2
O
CO
2 sl
+ Ca(OH)
2
CaCO
3
+ H
2
O

Kod temperature od oko 80 C mogue je ovim postupkom izdvojiti i magnezijumova
jedinjenja (na toplo se izdvaja celokupna karbonatna i magnezijumova nekarbonatna tvrdoa):
Mg(HCO
3
)
2
+ Ca(OH)
2
MgCO
3
+ CaCO
3
+ 2 H
2
O
MgCO
3
+ Ca(OH)
2
CaCO
3
+ Mg(OH)
2

MgSO
4
+ Ca(OH)
2
CaSO
4
+ Mg(OH)
2

Mg Cl
2
+ Ca(OH)
2
CaCl
2
+ Mg(OH)
2


Poto se za uklanjanje magnezijuma mora upotrebiti viak krea, to se omekana voda koja
ima viak jona Ca
2+
i OH
-
podvrgava rekarbonizaciji, tj. uvoenju CO
2
, kojim se ovi prevode
u CaCO
3
i CO
3
2-
. Tretmanom vode sa kreom dobija se delimino omekana voda koja se
moe koristiti u rashladnim ureajima, u prehrambenoj industriji i drugo.

Ureaj za omekavanje vode uz pomo krea sastoji se iz sledeih delova:
- razdeljivaa sirove vode,
- posude za gaenje krea,
- posude pod pritiskom,
- zasiivaa krene vode,
- reaktora,
- peanog filtera.

Razdeljiva sirove vode deli vodu u jedan glavni tok koji ulazi u reaktor i na 2-3 manja toka
koji prolaze kroz posude za dodavanje hemikalija.

Posude za gaenje krea se koriste za gaenje krea sa vodom ukoliko se koristi negaeni
komadni kre. Priprema se kreno mleko koje se isputa u posudu pod pritiskom preko
reetke za otklanjanje komadastih materijala negaenog krea ili krenjaka. Posuda pod
pritiskom slui za izluivanje krenog mleka i uklanjanje nerazmuljenog taloga i sitnog peska.

141
Zasiiva krene vode slui za izbistravanje zasiene krene vode. Izbistrena krena voda se
dalje koristi u postupku omekavanja vode.

Reaktor slui za odvijanje hemijskih procesa taloenja i za izdvajanje taloga soli koje nastaju
u procesu omekavanja vode. Za izdvajanje nastalog taloga koriste se filterski ureaji razliite
konstrukcije.

Priprema krena vode

Krena voda je koriena kada se zahteva da isti alkalni medijum bude skoro osloboen od
vrsih estica. Aproksimativna koncentracija proizvedene krene vode je 1,0 - 1,3 g/l
Ca(OH)
2
. Oekuje se niska zamuenost, to je takoe mogue postii direktnim uvoenjem u
istu vodu.




Slika - Ilustracija postrojenja za oripremu krene vode kapaciteta 50 m
3
/h

Omekavanje vode sa sodom (Na
2
CO
3
) se primenjuje kada se eli potpuno omekavanje vode.
Soda reaguje sa solima kalcijuma nekarbonatne (stalne) tvrdoe, pa se i koristi nakon
dekarbonizacije vode.

Postupak sa natrijum-hidroksidom se koristi kada je zbir karbonatne tvrdoe i sadraj
slobodnog CO
2
priblino jednak nekarbonatnoj tvrdoi. Natrijum-hidroksid reaguje sa
karbonatnom i magnezijumovom tvrdoeom:

Ca(HCO
3
)
2
+ 2 NaOH CaCO
3
+ Na
2
CO3
Mg(HCO
3
)
2
+ 4 NaOH Mg(OH)
2
+ 2 Na
2
CO
3
+ 2 H
2
O
MgSO
4
+ 2 NaOH Mg(OH)
2
+ Na
2
SO
4

MgCl
2
+ 2 NaOH Mg(OH)
2
+ 2 NaCl

Nastao Na
2
CO
3
reaguje sa ekvivalentnom koliinom nekarbonatne tvrdoe. Ako bi
karbonatna tvrdoa bila vea od nekarbonatne nastala bi vea koliina sode koja bi zbog
hidrolize oslobodila korozivni CO
2
.

142
Natrijum-hidroksid se koristi u kombinaciji sa sodom (ako je visoka nekarbonatna i
magnezijumova tvrdoa i mala karbonatna tvrdoa) ili sa kreom (kada je KT > NT i visoka
magnezijumova tvrdoa).

Trinatrijum-fosfat se koristi za omekavanje vode taloenjem soli iz vode, najee za
uklanjanje ostatka soli nakon upotrebe nekog od jeftinijih sredstava za omekavanje vode.
Primenom postupka fosfatizacije dobija se voda izuzetno male tvrdoe, a kao rezultat
postupka nastaju fosfati kalcijuma i magnezijuma, tee rastvorljivi u vodi od karbonata. U
ovom postupku deluje se trinatrijum-fosfatom na sve soli kalcijuma i magnezijuma u vodi:

3 Ca(HCO
3
)
2
+ 2 Na
3
PO
4
Ca
3
(PO
4
)
2
+ 6 NaHCO
3

3 Mg(HCO
3
)
2
+ 2 Na
3
PO
4
Mg
3
(PO
4
)
2
+ 6 NaHCO
3

3 CaSO
4
+ 2 Na
3
PO
4
Ca
3
(PO
4
)
2
+ 3 Na
2
SO
4
3 MgSO
4
+ 2 Na
3
PO
4
Mg
3
(PO
4
)
2
+ 3 Na
2
SO
4

3 CaSiO
3
+ 2 Na
3
PO
4
Ca
3
(PO
4
)
2
+ 3 Na
2
SiO
3

3 MgSiO
3
+ 2 Na
3
PO
4
Mg
3
(PO
4
)
2
+ 3 Na
2
SiO
3


Kod vode malog alkaliteta i na povienim temperaturama dolazi do transformacije fosfata i
stvaranja hidroksi lapatita, koji je tee rastvorljiv i od samih fosfata. U povoljnim sluajevima
ovim postupkom moe se voda svesti na tvrdou od 0,05 nemakih stepeni tvrdoe. Od svih
talonih postupaka, postupak fosfatizacije jedini u potpunosti spreava pojavu i stvaranje
silikatnog kamenca i njegovoj iroj primeni smeta jedino visoka cena trinatrijum-fosfata.

Kod manjih kotlovskih postrojenja trinatrijum-fosfat moe se primenjivati neposredno u
samom kotlu s obzirom, da, ne samo to taloi soli kalcijuma i magnezijuma, ve reaguje i
napada ve stvoreni kotlovski kamenac. Nastali mulj odstranjuje se lako.

Danas su u upotrebi i polifosfati za omekavanje vode.






















143
JONSKA IZMENA

Jono-izmenjivake smole se koriste za tretman vode da bi se postigao vei kvalitet vode,
odnosno da bi se provela potpuna demineralizacija vode. Tako pripremljene vode se koriste
kod velikih kotlovskih postrojenja i kotlova sa visokim pritiskom. Tehnoloki postupak kod
korienja jonskih izmenjivaa je jednostavan, provodi se na hladnom, nije osetljiv na
promene kvaliteta i protoka vode koja se preiava, nema problema sa odlaganjem mulja, i
zbog svih tih prednosti, menjai-jona u tehnologiji vode potiskuju talona sredstva.


Jonska izmena, osnove i primena kod tretmana voda

Jonska izmena se definie kao proces gde se uz pomo nerastvorne supstance odstranjuju
pozitivno ili negativno naelektrisani joni iz elektrolitikih rastvora uz otputanje u rastvor
jona slinog naboja u ekvivalentnoj koliini. Pri tom ne dolazi do strukturne promene
jonoizmenjivake materije (smole). Izmena jona, do postizanja odgovarajue ravnotee, je
brza. Izmena jona se moe, uproeno, prikazati na slei nain:

nR
-
A
+
+ B
n+
R
-
n
B
n+
+ nA
+


R - anjonska grupa u jon-izmenjivakoj smoli
A
+
i B
n+
- joni u rastvoru

Afinitet jednog jona prema jonoizmenjivakoj smoli moe se generalizovati preko sledeih
pravila:
- joni visoke valencije su sa prednostima nad jonima niske valencije, to znai da se
reakcije izmene jona poveavaju sa poveanjem valencije (Fe
3+
> Mg
2+
> Na
+
ili PO
4
3-

> SO
4
2-
> NO
3
-
). Ova prednost se poveava sa smanjenjem ukupne koncentracije jona
u rastvoru,
- za jone koji imaju istu valenciju reakcija izmene jona se poveava sa smanjenjem
hidratacionog radijusa jona i poveanjem atomskog broja (Ca
2+
> Mg
2+
> Be
2+
ili K
+
>
Na
+
> Li
+
),
- za rastvore sa visokom ukupnom koncentracijom jona izmena jona ne podlee optem
pravilu, ve je esto suprotno tom pravilu.

Jono-izmenjivake smole se proizvode od polimernih materijala, najee od polistirenskih
lanaca meusobno vezanih sa divinilbenzenom sa rastvorljivim jonskim funkcionalnim
grupama koje su vezane na polimerni lanac. Ukupan broj i vrsta funkcionalnih grupa definie
kapacitet jono-izmenjivake smole i selektivnost prema pojedinim jonima. U praksi su ove
smole u vidu granula sfernog ili nekog drugog oblika.


Jonoizmenjivake smole se mogu podeliti u sledee grupe:
a) katjonske jonoizmenjivake smole
- jako kiselinske izmenjive smole (JKIS)
- slabo kiselinski izmenjive smole (SKIS)
b) anjonske jonoizmenjivake smole
- jako bazne izmenjive smole (JBIS)
- slabo bazne izmenjive smole (SBIS).
144

Jako kiselinski izmenjive smole sadre funkcionalne grupe koje su izvedene iz jakih kiselina
(kao H
2
SO
4
). Njihov stepen jonizacije je analogan stepenu jonizacije jakih kiselina to
omoguava disocijaciju vodonikovog jona i njegovu mogunost zamene u irokom pH
podruju. Slabo kisele izmenjive smole sadre funkcionalne grupe izvedene iz slabih kiselina
(najee karboksilne i fenolne kiseline). Ove jonoizmenjivake smole su primenjive u uskom
pH podruju.

Jako bazne jono-izmenjivake smole sadre funkcionalne grupe, uglavnom kvaterne
amonijum grupe, dok slabo bazne jono-izmenjivake smole sare primarne, sekundarne ili
tercijarne amine kao funkcionalnu grupu. Podruje primene jako baznih jono-izmenjivakih
smola je u irokom pH podruju, dok je podruje primene slabo baznih jono-izmenjivakih
smola u uskom pH podruju.

Proces jonske izmene nastaje proputanjem vode kroz sloj menjaa, pri emu se odreeni joni
iz rastvora vezuju za menja, a iz menjaa prelaze u rastvor.

Da bi neka jonoizmenjivaka smola bila efikasna mora u svojoj strukturi sadravati izmenjive
jone, mora biti nerastvorljiva u vodi i mora obezbediti dovoljno prostora u svojoj poroznoj
strukturi za slobodni prolaz jona u polimer i iz polimera.

Jonoizmenjiva i proces izmene karakteriu sledee veliine:

Kapacitet jono-izmenjivakih smola moe se definisati kao sposobnost mase izmenjivaa da
svoje jone izmenjuje sa u vodi prisutnim jonima. Ovo je osnovna karakteristika jono-
izmenjivakih smola od koje zavisi efekat ienja vode i cena preiavanja.

Operativni kapacitet jonoizmenjivake smole je mera stvarnog korisnog kapaciteta smole za
izmenu jona iz rastvora.

Efekti izmene jona zavise od vremena koje je potrebno da voda bude u kontaktu sa jonskom
masom. To se izraava kao specifino optereenje (zapreminska optereenost), a odnosi se na
zapreminu vode koja prolazi kroz jedinicu zapremine jono-izmenjivaa u jedinici vremena.

Stopa regeneracije data je masom reaktanta potrebnom da se regenerie jedinica zapremine
menjaa jona,

Gubitak jona, predstavlja odnos koncentracije jona koji se izmenjuje posle i pre tretiranja
iskazan u %,

Habanje, opisuje mehaniko troenje zrna izmenjivaa tokom njegovog rada.

Regeneracija jono-izmenjivakih smola vraa smolu u njeno prvobitno stanje i omoguava
njeno ponovno korienje za izmenu jona, odnosno preiavanje voda. Regeneracija jono-
izmenjivaa se vri laganim proputanjem rastvora soli kroz njega i ispiranjem vika soli
vodom. Za regeneraciju katjonskih jonoizmenjivakih smola koriste se mineralne kiseline,
dok se za regeneraciju anjonskih jonoizmenjivakih smola koriste alkalije. Za potpunu
regeneraciju jono-izmenjivakih smola potrebno je ponekada koristiti veliku koliinu sredstva
za regeneraciju tako da se u praksi regeneracija provodi samo do odreenog kapaciteta smole,
145
to se definie kao nivo regeneracije. Potrebne koliine sredstva za regeneraciju u praksi su
veinom vee od teoretski potrebnih.



Slika - Izgled jonoizmenjivake kolone

Kolone sa jono-izmenjivakim smolama trebaju biti tako konstruisane da ulazna voda bude
ravnomerno rasporeena preko cele jono-izmenjivake mase i da se obezbedi ujednaeno
proticanje vode kroz kolonu. Zato je vaan odnos izmeu visine stuba jono-izmenjivake
mase i prenika stuba koji treba da je 2:1. Protona brzina vode treba da se kree od 10-35
m/h.

Visina sloja jonnske mase je obino 0,5-3 m. Ukupna visina kolone se dimenzionie da je 100
% via od visne sloja jono-izmenjivake mase.

Jonoizmenjivake smole se koriste kod procesa pripreme vode:
- za omekavanje vode (uklanjanje soli kalcijuma i magnezijuma),
- za dekarbonizaciju vode,
- za omekavanje vode nakon dekarbonizacije, i
- za potpunu demineralizaciju vode.

146
Slika - (a) Aktivni rad Na-jonoizmenjivake smole i (b) njegova regeneracija kuhinjskom
solju.
1 - tvrda voda,
2 - zasiena masa jonita (neradna masa),
3 - aktivna masa jonita,
4 - omekana voda,
5 - kuhinjska so NaCl,
6 - regenerisana masa jonita,
7 - neregenerisana masa jonita,
8 - upotrebljeni rastvor NaCl za regeneraciju i soli Ca i Mg.



Dekarbonizacija vode u jonoizmenjivaima

Dekarbonizacija vode je postupak kojim se iz vode uklanja karbonantna tvrdoa. Radi se o
jonoizmenjivakom ureaju punjenom specijalnom slabo-kiselom jonoizmenjivakom
masom, koja na sebe vezuje jone kalcijuma i magnezijuma iz soli karbonantne tvrdoe i
zamenjuje ih jonom vodonika. Tako umesto soli karbonantne tvrdoe nastaje ekvivalentna
koliina ugljene kiseline koja se, ako smeta, moe odvazduiti. Soli nekarbonatne tvrdoe pri
tome prolaze neizmenjene. Jonoizmenjivaka masa se nakon iscrpljivanja svog kapaciteta
regenerie proputanjem rastvora slabe sone kiseline (HCl), posle ega je ponovo spremna za
rad. Zbog problema koje soli karbonantne tvrdoe izazivaju u proizvodnji gaziranih
osveavajuih napitaka (oteano gaziranje, smanjenje kiselosti zbog reakcije sa vonim
kiselinama, smanjenje slasti zbog reakcije sa eerima i nastajanjima kalcijum saharata,
pojava zamuenja zbog reakcije sa pektinima itd.) dekarbonizacija je idealna priprema vode
pri proizvodnji gaziranih osveavajuih napitaka ako u vodi preovladava karbonantna tvrdoa,
a to je najee sluaj.

Jono-izmenjivake smole se koriste za dekarbonizaciju vode (delimino omekavanje), to se
provodi uz pomo slabo kiselog katjonskog izmenjivaa (kisela izmena). Pri tom se iz vode
eliminiu bikarbonati dok soli mineralnih kiselina (nekarbonatna tvrdoa) ostaju
nepromenjene. Ovom izmenom se dobija voda ija zaostala tvrdoa se sastoji od
nekarbonatne tvrdoe. Ovaj postupak se uspeno koristi za:
147
- dekarbonizaciju vode za direktnu upotrebu (rashladne ureaje u industriji gde je
potrebna dekarbonizovana tehnoloka voda),
- za dekarbonizaciju uz naknadno mekanje vode,
- za dekarbonizaciju u okviru postrojenja za omekanje vode, i
- kao pufer-filter za korekciju pH vrednosti nakon demineralizacije vode.


Omekavanje vode u jonoizmenjivaima

Danas se omekavanje vode iskljuivo koriste jonoizmenjivaki filteri, koji se sastoje od
jonoizmenjivake kolone punjene odreenom koliinom jonoizmenjivake mase koja vezuje
na sebe jone kalcijuma i magnezijuma, a zamenjuje ih jonom natrijuma, ime se uklanja
tvrdoa vode. Kada se masa zasiti, proputanjem odreene koliine rastvora kuhinjske soli
(NaCl) ona se ponovo prevodi u aktivnu formu i ponovo je spremna za omekavanje odreene
koliine vode. Omekivai se koriste za pripremu vode za kotlove niskih pritisaka, kod
razliitih grejnih i rashladnih sistema, kod raznih postupaka pranja ambalae, u bolnicama,
kasarnama, hotelima za pranje vea, kao i svim sluajevima u kojima smeta poveana tvrdoa
vode.

Omekivai se koriste za pripremu vode za kotlove niskih pritisaka, kod razliitih grejnih i
rashladnih sistema, kod raznih postupaka pranja ambalae, u bolnicama, kasarnama, hotelima
za pranje vea, kao i svim sluajevima u kojima smeta poveana tvrdoa vode.

Voda u prirodi (u manjoj meri komunalna voda) sadri rastvorene materije u razliitim
koncentracijama. Priprema vode postupkom jonske izmene sprovodi se uvek gde se zahteva
potpuno ili delimino omekavanje vode ili gde naslage kamenca mogu napraviti tetu na
procesnoj opremi. U okviru postupka omekavanja vode uklanjaju se kalcijum i magnezijum
iji karbonati i sulfati ine tvrdou vode.

U zrncima katjonske, jako kisele izmenjivake mase (smole), obavlja se zamena jona
kalcijuma i magnezijuma jonima natrijuma. Proizvodnjom omekane vode i ciklusom
regeneracijie, koji je predstavljen sledeom slikom, upravlja automatska ventilska glava,
proizvoaa Fleck, Francuska.

Zasiena jonoizmenjivaka smola se protivstrujno regenerie rastvorom natrijum-hlorida
(NaCl) pri emu se joni kalcijuma i magnezijuma ponovo zamenjuju jonima natrijuma iz
rastvora za regeneraciju. Nakon ispiranja napojnom vodom, omekiva je ponovo spreman za
rad.

Automatska ventilska glava koja kontrolie rad omekivaa vode moe odrediti poetak
regeneracije na vremenskoj osnovi (npr. svaki drugi dan) ili na bazi izmerene zapremine
proizvedene omekane vode (npr. posle 20 m3), regeneracija koja traje oko tri sata.
Regeneracija se moe i runo pokrenuti u bilo koje doba dana. Automatska ventilska glava
koja ima mogunost volumetrijskog odreivanja trenutka kada je potrebno izvriti
regeneraciju je bolje reenje poto se regeneracija vri ba kada je to i potrebno i time se
postiu znaajne utede u kolii sredstva za regeneraciju (tabletna NaCl), a produava se i
ivotni vek jonoizmenjivake smole.

148
DGV - Dovod gradske vode
AVG - Automatska ventilska glava
OOMV - Odvod omekane vode
OOV - Odvod otpadne vode
KO - Katjonski omekiva
SR - Sud za reagens
Slika . Jonoizmenjivaki filtri za omekavanje


Dvostruki jonski omekiva vode kontinualno proizvodi omekanu vodu. U duplex verziji
koriste se dve identine kolone od kojih je jedna u radu, a druga u postupku regeneracije ili
ekanju spremna za rad (stand-by).

Protok vode kroz kolonu koja je u radu se meri i kada se dostigne unapred definisana koliina
proizvedene omekane vode, automatska ventilska glava (npr. Fleck 9500) prebacuje i puta u
rad drugu kolonu.

Zasiena jonska masa u prvoj koloni se regenerie i ostaje u stanju ekanja sve dok se druga
kolona ne zasiti, kada automatska ventilska glava ponovo vraa proces na prvu kolonu.

Dvostruki omekiva je idealan za potroae s kontinualnim potrebom za omekanom vodom
ili je protok vode promenljiv (pa nije zahvalno odreivati vremenski poetak regeneracije).

Ovaj omekiva se dimenzionie tako da se vri jedna regeneracija dnevno po koloni, ali ako
se to zahteva mogue je svaku kolonu ee regenerisati.
149

Slika - Automatska duplex verzija ureaja za omekavanje vode.

Upotreba jono-izmenjivakih smola za omekavanje vode ima prednosti nad omekavanjem
vode uz pomo precipitacije sa hemijskim sredstvima u sluajevima:
- kada je sirova voda sa niskim stepenom obojenja i zamuenosti,
- kada je u pitanju nekarbonatna tvrdoa vode,
- kod variranja tvrdoe vode.


Slika - Shema postrojenja za omekavanje vode na katjonskom menjau jona u obliku
"natrijumove soli"

Omekavanje vode hemijskom precipitacijom ima prednosti:
- kada je sirova voda sa visokom obojenou i zamuenou,
- kada je niska nekarbonatna tvrdoa vode (visoka alkalna tvrdoa)









150
DEMINERALIZACIJA VODE

esto se za potrebe medicinskih, farmaceutskih, laboratorijskih, kozmetikih ili drugih
tehnolokih potreba, zahteva u hemijskom smislu apsolutno ista voda, osloboena svih
rastvorenih soli. Takva voda se dobija postupkom demineralizacije. Demineralizator je ureaj
koji se u zavisnosti od kvaliteta napojne vode, sastoji od dve ili vie serijskih spojenih
jonoizmenjivakih kolona sa razliitim ispunama. Prolaskom vode kroz ovaj sistem voda se
oslobaa svih rastvorenih soli. Jonoizmenjivake mase u ovim kolonama se regeneriu
rastvorima sone kiseline (HCl) i natrijum hidroksida (NaOH). Demineralizatori slue za
proizvodnju demineralizovane vode specifine elektroprovodljivosti od 0 do 10 S/cm.

Demineralizovana voda, dobijena pomou ovih ureaja, koristiti se :
- u proizvodnji kune hemije (amponi, deterdenti, )
- u proizvodnji napitataka (sokova, gaziranih pia)
- u laboratorijama za pravljenje farmaceutskih rastvora i preparata, testiranja
- u akumulatorima, peglama, hladnjacima, za fino pranje stakla,

Kao napojna voda koristi se komunalna voda za pie i zbog drastine razlike u kvalitetu
komunalne vode od optine do optine neophodno je da se kupac konsultuje za optimalno
reenje u zavisnosti od parametara kvaliteta napojne vode.

Demineralizacija vode je postupak uklanjanja svih prisutnih soli u vodi. Postupak se provodi
korienjem katjonskih i anjonskih jono-izmenjivakih smola.

Demineralizacija se provodi uz upotrebu dva jono-izmenjivaa:
- jako kiseli katjonski jono-izmenjiva koji soli cepa u odgovarajue kiseline, i
- anjonski jono-izmenjiva koji vee mineralne kiseline.


Slika - Shema demineralizacije vode.


151

Slika - Uproena shema postrojenja za demineralizaciju vode:
1, 1* - jako kiseli katjonski,
2, 2* - slabo kiseli katjonski,
3, 3* - slabo bazni anjonski,
4, 4* - jako bazni anjonski,
5 - meoviti filter.

U vodi nakon tretmana zaostaje samo ugljena i silicijumova kiselina. Ugljena kiselina se
otpari, a silicijumova kiselina se vee uz pomo jako baznog anjonskog jono-izmenjivaa. Za
obezbeenje potpuno neutralne vode (pH = 7) voda se na kraju prevodi preko slabo kiselog
katjonskog jono-izmenjivaa. Na kraju procesa preiena voda se prevodi preko kolone sa
meanom jono-izmenjivakom masom koja se sastoji od jako kisele katjonske mase i jako
bazne anjonske mase. na takav nain se osigurava demineralizacija vode visokog kvaliteta
(elektrina vodljivost ispod 0,1 S/cm i ispod 1 g/l SiO
2
).


152

Slika - Automatska protona postrojenje za pripremu demi vode - jonoizmenjivai


Manuelni demineralizator se u osnovnoj verziji sastoji od :
- dve kolone, sainjenih na bazi polimera, spolja ojaanih unakrsno motanim staklenim
vlaknima zatopljenim u epoksidu, koji zadovoljavaju propise za primenu tretmana
vode u hemijskoj, farmaceutskoj i prehrambenoj industriji. Kolone su otporne na
dejstvo povienog pritiska (do 10 bara), koroziju i dejstvo kiselina i baza.
- vodomera
- manometra
- mehanikog predfiltra od 25 m i izlaznog filtra od 5 m
- atestiranog procesnog konduktometra
- dva rezervoara od PP, za pripremu rastvora za regeneraciju
- sistem cevovoda i armature od tvrdog PVC
- kuglastih slavina i dva vakuum injektora.

Regeneracija sistema, koja traje oko tri asa vri se nakon njegovog zasienja (to se utvruje
na osnovu pokazivanja konduktometra). Potrebna radna povrina za instaliranje ureaja u
zavisnosti od tipa je od 3m
2
do 15m
2
. Radni prostor mora biti snabdeven i elektinim
prikljukom (150 W), odgovarajuim kanalizacionim otvorom i mogunou ventilacije (zbog
rada sa koncentrovanom kiselinama i bazama). Regulacija rada Ureaja vri se runo pomou
sistema kuglastih slavina.

153

Slika - Tehnoloka shema osnovne verzije demineralizatora, manuelna izvedba

DGV - dovod gradske vode SR - sud za regeneraciju
S - slavina kuglasta CP - crevo poliamidno
VON - ventil za ogranienje nadpritiska SU - sapnica usisna
M - manometar KM - konduktometar (0 - 50 mS/cm)
VD - vodomer K - kolona katjonskog jonoizmenjivaa
MF - mehaniki filtar A - kolona anjonskog jonoizmenjivaa
GD - glava distribuciona OOV - odvod otpadne vode
IV - injektor vakumski ODV - odvod demineralizovane vode
PR - prikljuak rastavni

Za proizvodnju demineralizovane vode moraju biti otvorene sledee slavine: S1, S2, S9,
S10, S17, S19

Za regeneraciju moraju biti otvorene sledee slavine:

Kolona K
Protivstrujno ispiranje: S1, S5, S6
Usisavanje rastvora kiseline HCl : S1, S3, S4, S7
Istostrujno ispiranje : S1, S2, S7

Kolone A
Protivstrujno ispiranje: S1, S2, S9, S13, S14
Usisavanje rastvora baze NaOH: S1, S2, S9, S11, S12, S15
Istostrujno ispiranje: S1, S2, S9, S10, S15


Manuelni demineralizator u proirenoj verziji sastoji se od osnovne verzije kojem su dodate
razne komponente filtracije i separacije kao to su :
154
- kolonski mehaniki filtar kojim se iz vode uklanjaju mehanike neistoe, gvoe,
mangan i organske komponente ukljuujui aktivni hlor.
- jonoizmenjiva sa slabokiselom ispunom, kojim se iz vode odstranjuje kalcijumovi i
magnezijumovi joni iz bikarbonata.
- recirkulaciona pumpa koja titi jonoizmenjivaku ispunu od bakterioloke
kontaminacije
- mikrofiltar, poroziteta 5 m, koji spreava prodor neistoa i delova zrnaca
jonoizmenjivaa u rezervoar iste vode.
- UV sterilizator, koji obezbeuje mikrobioloku ispravnost preiene vode.
- druge komponente u zavisnosti od namene filtarske jedinice.

Sredstva za regeneraciju su koncentrovana sona kiselina (u prodaji kao 28 - 32 % HCl) i
tehniki (ili kvalitetniji ako se demineralizovana voda koristi u farmaceutske ili prehrambene
svrhe - purum ili proanalisi) 30% rastvor NaOH. Jonoizmenjivaka ispuna koja se nalazi u
kolonama demineralizatora ima radni vek od 3 do 5 godina posle ega se mora zameniti.


Slika - Tehnoloka shema jedne od moguih proirenih verzija demineralizatora

DGV - dovod gradske vode
SR - sud za regeneraciju
S - slavina kuglasta
CP - crevo poliamidno
VON - ventil za ogranienje nadpritiska
SU - sapnica usisna
M - manometar
KM - konduktometar (0 - 50 mS/cm)
VD vodomer
SK - kolona katjonskog jonoizmenjivaa, slabo kiselog
MF+DF+DH - mehaniki filtar, deferizator i dehlorinator
JK - kolona katjonskog jonoizmenjivaa, jako kiselog
PVG - programska ventilska glava
A - kolona anjonskog jonoizmenjivaa
GD - glava distribuciona
UV - UV Sterilizator
IV - injektor vakumski
OOV - odvod otpadne vode
155
PR - prikljuak rastavni
ODV - odvod demineralizovane vode





Slika - Izgled jednog montiranog sistema proirene verzije demineralizatora


Shematski prikaz procesa pripreme vode za termoenergetsko postrojenje je dat na slici

Slika- Shematski prikaz procesa pripreme vode za termoenergetsko postrojenje (visoka
alkalna tvrdoa)
Sirova voda
Ca(OH)2 FeSO4
Bazen sirove vode
Reaktor
Bazen
dekarbonizovane
vode
Peani filtri
Bazen
filtrirane
vode
Demineralizacija
U spremnik
demineralizovane
vode
U liniju
K
J
K
A
S
B
A
J
B
K
S
K
156
ADSORPCIJA U PREIAVANJU VODA

Adsorpcija je uobiajen postupak izdvajanja organskih supstanci iz vode, a moe se definisati
kao proces migracije i akumulacije odreene supstance iz jedne u drugu fazu, a odvija se na
meufaznoj povrini. Adsorpcija je, u sutini, povrinski fenomen uslovljen razlikom liofilnosti
ili liofobnosti rastvorene supstance (adsorbat) u odnosu na rastvara.

Da bi se pravilno razumeli pojmovi koji se sreu u ovoj oblasti, mogu posluiti sledee
definicije:
Adsorpcija moe biti prenos mase hemijskih supstanci iz tene faze u vrstu fazu.
Adsorpcija hemijska supstanca se vezuje za povrinu vrste faze (glavni mehanizam).
Absorpcija supstanca prodire u vrstu fazu, pri emu nastaje zasieni rastvor.
Sorpcija obuhvata oba procesa.
Adsorbens faza koja adsorbuje.
Adsorbat faza koju adsorbent adsorbuje (u naem sluaju voda).

U procesu adsorpcije uestvuju Coulone-ove i van der Waals-ove sile, a dominantna sila zavisi
od hemijske prirode sistema. Na primer, u sistemu aktivni ugalj voda karakteristian je mali
elektrostatski naboj i u procesu adsorpcije dominantne su van der Waals-ove sile, odnosno,
odvija se fizika adsorpcija.


Slika - Adsorpcija organskih molekula na aktivnom uglju


Proces adsorpcije se koristi u tretmanu pijae vode, najee za uklanjanje organskih
neistoa i to:
- onih koja daju ukus i miris vodi,
- sintetikih organskih supstanci,
- obojenih organskih jedinjenja i
- sredstava za dezinfekciju.
157
Adsorpcijom upravljaju povrinske sile, iji intenzitet odreuju sledei faktori:
- termodinamiki (Gibbsov potencijal i temperatura),
- hemijski (hemijske karakteristike adsorbata i rastvora) i
- fiziki (meufazna povrina i karakteristike adsorbensa).

Za definisanje procesa adsorpcije najbitniji su adsorpciona ravnotea i kinetika adsorpcije.


arna adsorpcija i adsorpciona ravnotea

Migracija supstance u sistemu teno vrsto odvija se u dva pravca, iz rastvora ka adsorbensu i
sa adsorbensa ka rastvoru, a neto efekat ova dva suprotna procesa je adsorpcija. Trenutak kada
se dva suprotno usmerena procesa adsorpcija i desorpcija uravnotee naziva se adsorpciona
ravnotea.

Na adsorpcionu ravnoteu utie veliki broj faktora, a najbitniji su: temperatura, specifina
povrina adsorbensa, veliina i distribucija pora u adsorbensu, hemijski procesi na povrini
adsorbensa, priroda adsorbata i osobine rastvora.

Temperatura ima veliki uticaj na kinetiku procesa adsorpcije, jer se njegova brzina poveava sa
snienjem temperature rastvora.

Specifina povrina ima, takoe, veliki uticaj na adsorpcioni kapacitet u ravnotenom stanju.
Treba razlikovati specifinu od aktivne povrine adsorbensa. Aktivna povrina predstavlja
povrinu pora raspoloivih za adsorpciju i uvek je manja od specifine povrine.

Distribucija pora u adsorbensu odreuje njegovu selektivnost, kao i kapacitet adsorbovanja
molekula razliitih veliina. Veliina pora utie na prolaznost molekula kroz poroznu strukturu
adsorbensa. Ako adsorbens ima mali udeo makropora, on ima manji afinitet adsorpcije krupnijih
organskih molekula. Suprotno tome, vei udeo mikropora omoguava vei kapacitet adsorpcije
manjih organskih molekula.

Hemijski procesi na povrini adsorbensa, ako do njih dolazi, znatno utiu na adsorpcionu
ravnoteu. Posebno je nepovoljna oksidacija adsorpcionih centara, koja smanjuje kapacitet
adsorpcije.

Priroda adsorbensa direktno utie na njegov afinitet prema adsorbatu i njegov adsorpcioni
kapacitet. Sa smanjenjem rastvorljivosti adsorbata u rastvoru adsorpcija raste. Osobine rastvora
utiu, takoe, na afinitet adsorbensa prema adsorbatu i kapacitet adsorpcije. Tako, na primer,
promena pH izaziva promenu polariteta molekula, ime se menja afinitet adsorpcije. Najvei
adsorpcioni kapacitet imaju nedisosovani molekuli.

Na odreenoj temperaturi sistema, uspostavlja se odredjena relacija izmeu koncentracije
adsorbata u rastvoru i onog koji je vezan za adsorbens, a grafiki prikaz te relacije se naziva
adsorpciona izoterma. Ovo stanje matematiki se definie Freundlich-ovom, Langmuire-ovom i
linearnom jednainom.




158
Kontinualni sistemi

Adsorpciona ravnotea izraava krajnje stanje adsorpcionog sistema i moe se okarakterisati kao
statiki pristup problemu. U kontinualnim adsorpcionim sistemima koncentracija adsorbata je
dinamiki parametar, koji raste sa poveanjem koliine tretiranog rastvora, pa je kinetika
adsorpcije veoma bitna.

Za uspenu adsorpciju neke supstance veoma je bitna duina adsorpcione kolone Za konkretan
adsorbat i odreene uslove adsorpcije, uvek postoji odreena duina kolone pri kojoj se ve u
prvom efluentu javlja probojna koncentracija adsorbata. Ova duina se naziva kritina duina
kolone i ona je direktno proporcionalna kritinom kontaktnom vremenu.

Kritino kontaktno vreme je veoma bitan parametar za definisanje procesa adsorpcije i za date
uslove (temperatura, pH, sastav rastvora i vrsta adsorbensa) odreen je relacijom:
A Q
L
v
k
=
min
t

gde je:
k
L kritina duina kolone,
v
Q protok vode i A povrina preseka kolone.
Ova relacija definie minimalno kontakno vreme
min
t potrebno za efikasnu adsorpciju.

Adsorpcioni kapacitet kolone (adsorpcioni kapacitet do take proboja) je, takoe, veoma bitan
parametar procesa adsorpcije u kolonama. On definie masu adsorbata koja se izdvoji do
postizanja probojne take.

Karakteristike adsorbensa imaju izuzetno veliki znaaj za proces adsorpcije. Veliina zrna
adsorbensa u kolonama je znaajan kinetiki parametar, jer ona odreuje putanju prenosa mase.
Smanjivanjem veliine zrna, skrauju se putanja prenosa mase i vreme postizanja adsorpcione
ravnotee, usled ega se smanjuje kritina duina kolone. Iz toga sledi da zrna adsorbensa treba
da budu to manja. Naalost, smanjenje zrna ima negativan uticaj na hidrodinamike parametre
adsorpcione kolone sa nasutim slojem adsorbensa (brzinu filtracije, pritisak u koloni, ispiranje
kolone). Zbog toga se veliina zrna adsorbensa mora optimizovati.

Uniformnost zrna adsorbensa je, takoe, bitna za uspenost adsorpcije, jer utie na izbegavanje
pojave segregacije slojeva sa priblinim prenikom estica, pri pranju kolone, a to znaajno
moe promeniti fluidno-mehaniku sliku pri ponovnom prolasku vode kroz adsorber. to je
prenik zrna uniformniji u itavom adsorberu, to se ovaj negativan efekat vie izbegava.

Piroda adsorbata je direktno vezana za adsorpcioni kapacit adsorbera.


Izvoenje postupka adsorpcije

Postupci adsorpcije se dele na arne i kontinualne.

arna adsorpcija se obavlja u sudu sa meanjem u koji se stavlja voda iz koje se eli izdvojiti
odreena supstanca i u njega doda adsorbens. Uz meanje, proces adsorpcije tee do
uspostavljanja adsorpcione ravnotee. Nakon zavrene adsorpcije, adsorbens sa adsorbovanom
supstancom se odvaja gravitacionim taloenjem, filtracijom ili centrifugisanjem. Adsorbovana
supstanca se desorbuje sa adsorbensa rastvorom u odnosu na koji adsorbens ima veliki afinitet i
159
karakteristian je za dati sistem. arni postupak adsorpcije se izvodi u sluaju malih
koncentracija adsorbata i relativno malih koliina rastvora.

Kontinualna adsorpcija se vri u adsorpcionim kolonama (jedna ili vie njih u nizu). Ovaj
postupak adsorpcije se primenjuje kod velikih koliina rastvora. Na slici 3-2 ematski je
prikazana adsorpciona kolona sa nepokretnim slojem adsorbensa.

Kontinualnu adsorpciju karakteriu etiri uzastopna fenomena:
- transport adsorbata iz rastvora do povrine adsorbensa,
- transport adsorbata kroz granini sloj na povrini adsorbensa,
- transport adsorbata kroz pore adsorbensa i
- adsorpcija adsorbata na poroznoj strukturi adsorbensa.

Najsporiji od ovih koraka kontrolie ceo proces. U principu, to su drugi i trei korak. Prvi je
dovoljno brz jer se odvija u turbulentnoj zoni, dok je etvrti korak najbri.




Slika Sistem za kontinualno izvodjenje adsorpcije

Kod adsorpcione kolone sa nasutim slojem adsorbensa rastvor iz koga se eli izdvojiti odreena
supstanca proputa se kroz kolonu odozgo nadole. Proputanjem rastvora, u koloni se formira
zona adsorpcije, tj. zona prenosa mase. Ona se prvo formira u gornjim slojevima adsorbensa, koji
se postepeno zasiava, a zatim putuje ka dnu kolone (slika ). Na poetku, usled adsorpcionih
fenomena, koncentracija adsorbata je veoma niska u rastvoru koji izlazi iz kolone (efluentu).
Tokom trajanja adsorpcije, zona adsorpcije se sputa ka dnu kolone, a koncentracija adsorbata u
izlaznom rastvoru postepeno raste. Kada zona adsorpcije doe do dna kolone, koncentracija
160
adsorbata u efluentu dostie maksimalnu vrednost ( )
B
C . U tom trenutku je dostignuta tzv. taka
proboja kolone, to znai da je adsorbens u koloni zasien adsorbatom. Nakon toga se radi
desorpcija adsorbata, da bi kolona mogla da se koristi u sledeem ciklusu adsorpcije.
Ulaz vode
Ulaz vode
Zona
adsorpcije
Izlaz vode
Zapremina efluenta
K
o
n
c
e
n
t
r
a
c
i
j
a

z
a
g
a
d
j
u
j
u

e
m
a
t
e
r
i
j
e

u

e
f
l
u
e
n
t
u


Slika - Tok procesa adsorpcije u koloni sa tipinom probojnom takom


Aktivni ugalj je danas jedno od najsigurnijih sredstava za poboljanje kvaliteta industrijskih i
pijaih voda, a isto tako i za preradu izvesnih otpadnih voda. Uopte aktivni ugalj je
najefikasniji poznati adsorbent za preradu tenosti.

Postupak dobijanja aktivnog uglja sastoji se iz 2 koraka:
1. Materijali sa visokim sadrajem ugljenika (drvo, ugalj, kora kokosovog oraha...)
se zagrevaju uz minimalnu koliinu kiseonika do oslobaanja ugljenika
(karbonizacija), ime se stvara ugalj, koji e apsorbovati organske supstance;
2. Ugljenisani materijal se uparava ili izlae vrelom CO
2
, kako bi se formirale pore i
brazde, (aktivacija), ime se poveava dodirna povrina za sorpciju.

Kod primene razlikujemo dve osnovne vrste:
- ugalj u prahu, PAK
- granulisani aktivni ugalj, GAK



161
Prakasti aktivni ugalj

Najee se nalazi sa granulaciom od 0.04 do 0.14 mm, a koristi se u procesima flokulacije i
dekantacije. Za pravilno korienje prakastog aktivnog uglja, najvanije je poznavati
neophodnu dozu koju je potrebno primeniti. Najpouzdanije je tu dozu odrediti
eksperimentalno i to na sledei nain:

U n sudova se stavljaju rastue doze aktivnog uglja C
ac1
, C
ac2
, .....C
acn
, kao i agensi za
izbistravanje i flokulaciju. Posle flokulacije, dekantacije i filtracije mere se izdvojeni procenti
zagadjivaa, C
1
, C
2
,....C
n
za svaki uzorak. Znajui koncentraciju zagadjivaa u probi bez
aktivnog uglja C
0
, konstruie se kriva zavisnosti:

C=C
0
e
aCac


gde je a konstanta aktivnog uglja koji se za odgovarajuu svrhu primenjuje.

Takodje je:

log C/C
0
= -aC
ac


pri emu je ovo prava u semilogaritamskoj podeli.

Odredjivanje potrebne koncentracije u zavisnosti od tipa uglja odredjuje se grafiki.

Korienjem PAK, ne moe se postii neka znaajnija redukcija zagadjivaa, ve samo
delimina, pa se ovaj nain prerade najee koristi za skidanje vrhova zagadjenja, pri
akcidentnim zagadjenjima vode.


Granulisani aktivni ugalj

Dobija se od prakastog aktivnog uglja uz pomo veziva i oblikovanja, a veliina mu ide od
0.4 do nekoliko milimetara, uva se u zatvorenim posudama, obino u posudama pod
pritiskom, Slika .


Slika - Rezervoari za zrnasti aktivni ugalj
162

Ovaj ugalj ima:
fiziko dejstvo, kao prava filtarska masa,
adsorptivno dejstvo, poto adsorbuje veinu zagadjivaa rastvorenih u vodi,
bioloko dejstvo, jer moe posluiti kao sredina za razvoj mikroorganizama pogodnih za
biodegradaciju izvesnih zagadjivaa u vodi, najee amonijaka,
katalitiko dejstvo, za uklanjanje vika hlora u vodi, kada ne dolazi ni do adsorpcije ni do
hemijskog vezivanja, ve se obavlja reakcija katalize, uz smanjenje pH vode.

Cl
2
+ H
2
O 2HCl + 1/2 O
2


Smanjenju kapaciteta uklanjanja hlora iz vode pomou GAK, doprinose sve one suspstance
koje onemoguavaju kontak vode i GAK, kao to su talog CaCO
3
, adsorbovani zagadjivai,
hlorfenoli, deterdenti itd.

Vreme kontakta je 7-20 minuta u standardnim ureajima za tretman vode, a sam ugalj ima
ogranienu mo adsorpcije, pa neke hemijske supstance ne moe da vee,tako da one
uspevaju da prodju adsorber.

Aktivni ugalj se obino koristi u posudama pod pritiskom, najee postavljenim u nizu i
povezani cevima i ventilima, pomou kojih se regulie rad rezervoara, Slika 3-5.



Slika ema uredjaj za kontinualnu adsorpciju

Kada doe do zasienja uglja, rezervoar A se iskljuuje iz rada i radi samo rezervoar B.
Proces se zatim odvija u suprotnom smeru, voda prolazi prvo kroz rezervoar B, a zatim kroz
rezervoar A. Proces se nastavlja sve dok ne doe do zasienja uglja u rezervoaru B. Drugi
rezervoar je uvek sve , jer je neophodno obezbediti potpuni tretman vode i u sluaju kad
doe do prevremenog zasienja neistoama.

Regeneracija GAK

Najee, regeneracija GAK se izvodi termiki, izlaganjem GAK-a temperaturi od 900
o
C, u
pei sa kontrolisanim dotokom vazduha, kada izgori i jedan deo uglja (5-10%), dok je drugi
postupak fiziko-hemijska regeneracija, koja obuhvata: preradu vodenom parom, pranje
kiselinom ili bazom i procedjivanjem preko odgovarajueg rastvaraa.

Adsorpciona izoterma

Proces adsorpcije se moe definisati preko tzv. adsorpcione izoterme, koja povezuje q
A
i c
A
,
pri emu su:
q
A
= koncentracija vrste faze
C
A
= koncentracija adsorbata u tenoj fazi
163
U literaturi se moe nai vie oblika razliitih izotermi, kao to su linearna, Langmuir-ova,
Braunauer-Emmett-Teller-ova ili najee koriena adsorpciona izoterma za aktivni ugalj,
Freundlich-ova izoterma.

Ona ima sledei oblik:

q
A
=K
F
C
A
1/n


pri emu se

q
A
izraava

u mg/kg, a C
A
u g/L, pa samim tim i konstanta K
F
, ima sledee
jedinice:

n
1
L
g
kg
mg
|
.
|

\
|
|
|
.
|

\
|

Izoterme se odredjuju laboratorijskim ispitivanjima, po sledeim koracima:

a) Odreena masa uglja se stavlja u asu ( M )
b) Doda se odreena zapremina vode V
c) Paljivo se mea 6 dana, dok se ne uspostavi ravnotea
d) Meri se ravnotena koncentracija u vodi
e) Izraunava se q
A
= ( ) A C Co
M
V

f) Crta se grafik logaritamske zavisnosti q
A
od C
A
, Slika 3-6.
g) Ako se koristi Freundlich-ova izoterma, logaritamska zavisnost e biti linearna



Slika . Odredjivanje karakteristika adsorptivnog sredstva

Sa grafika se odredi nagib, n, a nakon toga i vrednost konstante K
F
. Ova ispitivanja esto se
rade pri industrijskoj proizvodnji aktivnog uglja, kako bi se odredile njegove karakteristike.
164
DEZINFEKCIJA VODE ZA PIE


Zahtevi mikrobioloke ispravnosti vode za pie

Najvaniji zahtev koji voda za pie mora da ispuni je higijenska ispravnost, odnosno da
nikako ne sme tetno da utie na zdravlje ljudi. Kljuni napredak u kvalitetu i duini ivota
upravo je ostvaren kad je ispunjen taj zahtev tokom devetnaestog i poetkom dvadesetog
veka, naalost, ne kod celog oveanstva. Njegov znaajan deo i danas boluje i umire
(posebno deca) zbog infekcija i zaraznih bolesti koje se prenose higijenski neispravnom
vodom za pie (hidrine infekcije). To je veoma ozbiljan zdravstveni, socijalni, ekonomski,
ali najvie etiki i moralni problem savremene svetske zajednice ije celovito reavanje jo
nije ni na vidiku.

Poto sterilne (bez mikroorganizama) prirodne vode nema, to nije ak ni kinica, jasno je da
ni voda za pie ne moe biti sterilna, odnosno u njoj ne sme biti mikroorganizama koji
izazivaju obolenja patogena, a brojnost ostalih mikroorganizama treba da bude u
dozvoljenoj meri koja je rezultat dosadanjih nauno-strunih saznanja u mikrobiologiji i
medicini. Zbog ogromne bioloke raznovrsnosti mikroorganizama, posebno bakterija i
ozbiljne tetnosti patogena i pri veoma maloj brojnosti, mikrobioloka ispitivanja u smislu
otkrivanja, izolacije i odreivanja brojnosti patogena vrlo su sloena, dugotrajna i osetljiva,
to ih ini prilino teko primenljivim za stalne analize koje su neophodnost u cilju obaveznog
uklanjanja patogena, tj. dezinfekcije koja je jasan imperativ u pripremi vode za pie.
Dezinfekcija znai inaktiviranje, tj. uklanjanje svih zaraznih organizama (ire posmatrano i
svih supstanci izazivaa bolesti) iz vode u njenoj pripremi za pie. Ona u jednostavnijem
nainu primene obuhvata jednokratan proces, npr. dezinfekciju vode seoskog bunara, dok u
veim, sloenijim sistemima za pripremu vode podrazumeva kombinaciju tri procesa: poetnu
oksidaciju koja prethodi ostalim procesima, primarnu (inaktiviranje mikroorganizama u vodi)
i sekundarnu dezinfekciju (produeno, tj. rezidualno delovanje u celom distributivnom
sistemu), npr. kod savremenih postrojenja za preradu povrinske vode u vodu za pie.


Osnovni pokazatelji mikrobiolokog kvaliteta vode za pie

Prisustvo mikroorganizama indikatora fekalnog zagaenja vode vrlo verovatno ukazuje i na
prisustvo crevnih patogena, a poto je prve mnogo bre i lake otkriti, oni se koriste za
posredno odreivanje patogena. Najznaajniji bakterioloki indikatori fekalnog zagaenja su
Escherichia coli, (kao najspecifinija od brzo odredljivih termotolerantnih i drugih
koliformnih bakterija preporuena od Svetske zdravstvene organizacije SZO za osnovni
indikator), fekalne streptokoke i spore sulfit-redukujuih klostridija. Prema SZO visoko
rizini patogeni su: Salmonella, Shigella,Vibrio cholere, Yersinia eneterocolitica,
Campylobacter jejuni; virusi (adenovirusi, enterovirusi, hepatitis A, hepatitis E, Norwalk
virus, Rotavirus) i paraziti Giardia, Cryptosporidium, Entamoeba histolytica i Dracunculus.
Drugi najznaajniji opti pokazatelj mikrobiolokog kvaliteta vode je brojnost aerobnih
mezofilnih bakterija, obavezan u svim vrstama pregleda vode i posebno znaajan u proceni
efikasnosti tehnolokih procesa pripreme vode za pie. Zakonom o zatiti zdravlja
stanovnitva je propisano da kontrolu kvaliteta vode za pie obavljaju zavodi za javno
zdravlje kao nadlene dravne zdravstvene ustanove. Vaeim Pravilnikom o higijenskoj
ispravnosti vode za pie (Sl. list SRJ br. 42/98) propisane su etiri vrste laboratorijskog
pregleda vode za pie sa zahtevanim mikrobiolokim pokazateljima kvaliteta:
165
- osnovni (A) najei pregledi za otkrivanje indikatora zagaenja koja s najei
uzrok higijenske neisprasvnosti
- periodini (B) ispitivanje veeg broja pokazatelja
- novi zahvati vode (V) takoe ispitivanje veeg broja pokazatelja kao preventiva
ugroavanju vodovodnih distribucionih sistema
- higijensko-epidemioloka indikacija (G) konkretna situacija nalae odreivanje
dodatnih pokazatelja kvaliteta pored osnovnih.

Tabela Mikrobioloki pokazatelji kvaliteta vode za pie po vrstama laboratorijskih pregleda
(Sl. list SRJ br. 42/98, Dalmacija i sar., 2009)
Osnovni
(A)
Periodini
(B)
Novi zahvat vode
(V)
Hemijsko-
epidemioloka
indikacija (G)
- ukupne koliformne
bakterije
- koliformne
bakterije fekalnog
porekla
- ukupan broj
aerobnih
mezofilnih
bakterija
- streptokoke
fekalnog porekla
- sulfito-redukujue
klostridije
- Proteus vrste
- Pseudomonas
aerugionosa

- ukupne koliformne
bakterije
- koliformne bakterije
fekalnog porekla
- ukupan broj
aerobnih mezofilnih
bakterija
- streptokoke
fekalnog porekla
- sulfito-redukujue
klostridije
- Proteus vrste
- Pseudomonas
aerugionosa
- Enterovirusi
1

- Bakteriofagi
1

- Crevne protozoe i
helminti i njihovi
razvojni oblici

- ukupne koliformne
bakterije
- koliformne bakterije
fekalnog porekla
- ukupan broj
aerobnih mezofilnih
bakterija
- streptokoke
fekalnog porekla
- sulfito-redukujue
klostridije
- Proteus vrste
- Pseudomonas
aerugionosa
- Enterovirusi
1

- Bakteriofagi
1

- Feruginoze
2

- Crevne protozoe i
helminti i njihovi
razvojni oblici
- ukupne koliformne
bakterije
- koliformne
bakterije fekalnog
porekla
- ukupan broj
aerobnih
mezofilnih
bakterija
- streptokoke
fekalnog porekla
- sulfito-redukujue
klostridije
- Proteus vrste
- Pseudomonas
aerugionosa
- Enterovirusi
1

- Patogeni
mikroorganizmi sa
higijensko-
epidemiolokim
indikacijama
1 samo iz povrinskih voda, prema higijensko-epidemiolokim indikacijama
2 kvalitativno, ako u vodi ima gvoa i mangana iznad MDK
3 iz povrinskih voda, voda izdani i karstnih voda


Metode procene mikrobiolokog kvaliteta vode za pie

Metode kojima se odreuje brojnost mikroorganizama u vodi se dele na direktne i indirektne.
Objektivno, jedino se direktnim brojanjem pod mikroskopom moe realno proceniti brojnost
u nekom uzorku. Indirektne metode koje podrazumevaju izolaciju i gajenje na prirodnim ili
vetakim hranljivim podlogama imaju opti nedostatak u nepostojanju univerzalne hranljive
podloge koja zadovoljava potrebe svih prisutnih bakterija zbog njihove velike bioloke
raznovrsnosti po pitanju izvora energije i ugljenika, enzima, kao i abiotikih uslova (sadraj
166
kiseonika, temperatura, pH i dr.). Ipak i one su znaajne jer podeavanjem uslova kultivacije
mogu proceniti brojnost organotrofa koji su najznaajniji u smislu zatite ljudskog zdravlja.

Metode za bakterioloki, virusoloki, bioloki i parazitoloki pregled vode za pie su
propisane starijim podzakonskim aktom (Sl. list SFRJ br. 33/87). Danas su dostupne i
savremenije, bre i osetljivije metode za odreivanje indikatorskih organizama u proceni
kvaliteta vode za pie. Najzastupljenije metode koje se danas koriste za mikrobioloke
laboraorijske preglede su:
- MPN (most probable number) ili MT (multiple tube) metod najverovatnijeg broja ili
metod vie epruveta
- MF (membrane filtration) metod membranske filtracije
- P/A (presence/absence) metod testa prisutno/odsutno
- HPC (heterotrophic plate count) metod odreivanja broja kolonija heterotrofa
BARTs (biologic activity reaction tests) bioloki aktivni reakcioni testovi.


Podela postupaka dezinfekcije vode za pie

Procesi dezinfekcije su sloeni jer ne zavise samo od osobina mikroorganizama i primenjenog
dezinfekcionog sredstva, vremena kontakta, nego znaajno i od uslova sredine u kojoj se
odigravaju. Razni mikroorganizami su veoma razliito osetljivi na dejstvo odreenog
dezinfekcionog sredstva. Od njihovih osobina najznaajnije su brojnost, fizioloko stanje,
otpornost vegetativnih oblika (znaajno zavisi od uslova sredine), sposobnost obrazovanja
spora, prisustvo elijskih kapsula i omotaa. Bioloko delovanje na ivu eliju se zasniva na
denaturaciji proteina, oteenju integriteta i funkcije omotaa, interakcije sa enzimima ili
metabolikom antagonizmu. Od dobrog sredstva za dezinfekciju vode se zahteva (Gaea,
Klanja, 1994):
- da uklanja, tj. inaktivira sve patogene mikroorganizme eventualno prisutne u vodi
- da se dezinfekcija zavrava za to krae vreme i u uslovima veih promena
temperature
- da u koncentracijama u kojima efikasno dezinfikuje vodu ne izaziva toksinost vode,
i ne daje joj neprijatan ukus ili miris
- da je jeftino i da se lako nabavlja i skladiti
- da se lako dozira u vodu, bez primene sloene i skupe aparature
- da se lako i brzo moe odrediti njegova koncentracija u vodi
- da u duem periodu vremena obezbeuje mikrobioloku higijensku ispravnost vode,
odnosno da ima produeno (rezidualno) dejstvo neophodno u spreavanju naknadnog
inficiranja vode (reinfekcija) u distributivnom delu vodovodnih sistema.

Logina podela dezinfekcionih postupaka je sledea:
a) oksidativni (reagentni) procesi:
- hlor (gasoviti hlor, hipohloriti, hloramini)
- hlor-dioksid
- drugi halogeni (jedinjenja joda, broma i fluora)
- ozon (ozonizacija e biti detaljnije predstavljena u posebnom poglavlju)
- permanganat
- ne-fotohemijski unapreeni procesi oksidacije (Advanced oxidation processes
AOPs):
o ozon/vodonik-peroksid (perokson)
167
o vodonik-peroksid/Fe
2+
(Fenton i Fenton-slini procesi)
o elektrohemijska oksidacija
o jonizacija

b) neoksidativni (nereagentni) procesi:
- ultraljubiasto zraenje (UV)
- ultrazvuk (US)
- membranska mikrofiltracija i ultrafiltracija
- oligodinamiki efekti jona srebra i bakra (uslovno)
- toplota (pasterizacija, sterilizacija)
- fotohemijski unapreeni procesi oksidacije:
o heterogena fotokataliza na titan-dioksidu
o fotoliza u ultravakuumu
o mikrotalasi

c) kombinacija oksidativnih i neoksidativnih procesa unapreeni procesi
oksidacije:
- vodonik-peroksid/UV
- ozon/UV
- ozon/vodonik-peroksid/UV
- Foto-Fenton (vodonik-peroksid/Fe
2+
/UV)
- vodonik-peroksid/US
- ozon/US
- Fenton/US.

U naoj sredini daleko najvie se primenjuju hlor i njegovi derivati, bukvalno u svim
sluajevima snabdevanja vodom za pie, od najmanjih seoskih bunara do najveih
vodovodnih sistema. U veim sistemima za preradu povrinskih voda prisutna je i
ozonizacija, kao predtretman i kao glavni oksidacioni i dezinfekcioni proces. UV zraenje i
mikrofiltracija se sve vie primenjuju u vidu primarnog tretmana. Zavrna dezinfekcija
hlorisanjem (sekundarno hlorisanje u veim sistemima) je neizostavna zbog produenog
(rezidualnog) delovanja hloramina u spreavanju reinfekcije u distributivnoj mrei vodovoda.
Iako se neki od novijih kombinovanih unapreenih procesa oksidacije (perokson, njegova
kombinacije sa UV zraenjem i fotokataliza) ve iroko primenjuju u mnogim postrojenjima u
svetu, njihova komercijalna primena u Srbiji je u povoju.

Tabela Karakteristike pet najee primenjivanih dezinfekcionih sredstava
(Critteden i sar. 2005, Dalmacija i sar. 2005)
dezinfekciono sredstvo
slobodan
hlor
kombinovani
hlor
hlor-dioksid ozon UV
zraenje
efikasnost pri dezinfekciji
bakterija odlina dobra odlina odlina dobra
virusa odlina dovoljna odlina odlina dovoljna
protozoa dovoljna do
loa
loa dobra dobra odlina
endospora dobra do
dovoljna
loa dovoljna odlina dovoljna
upotreba kao najee esto povremeno esto vanredno
168
primarnog
dez. sredstva
(hitno)
maksimalno
dozvoljena
rezidualna
koncentracija
4 mg/l
5 mg/l
1

4 mg/l

0,8 mg/l
0,4 mg/l
1

- -
doza 1-6 mg/l 2-6 mg/l 0,2-1,5 mg/l 1-5 mg/l 20-100
mJ/cm
2

1 Pravilnik o higijenskoj ispravnosti vode za pie (Sl. list SRJ br. 42/98)


Znaaj rezidualne koncentracije dezinfekcionog sredstva i vremena kontakta

Dva osnovna faktora znaajna za proces dezinfekcije s aspekta odreivanja ili predvianja
efikasnosti primenjenog dezinfekcionog sredstva su njegova rezidualna koncentracija C
(mg/l) i vreme kontakta t (min), meusobno povezani izrazom
C

t = konstanta (min
.
mg/l)
(1-1)
to ih ini obrnuto srazmernim u matematikom smislu. To znai da ista efikasnost
dezinfekcije postie u sluaju niske rezidualne koncentacije i dueg vremena, kao i visoke
rezidualne koncentracije i kraeg vremena kontakta. Efikasnost dezinfekcije se izraava
procentom inaktivacije, odnosno logaritmom (log) inaktivacije, pri emu uklanjanje 90 %
mikroorganizama (preostalo 10 %) znai 1 log inaktivacije, uklanjanje 99 % (preostao 1 %)
znai 2 log inaktivacije itd. Naravno da pored ova dva najvanija i drugi faktori znaajno
utiu na efikasnost dezinfekcije: temperatura, pH vrednost, prisustvo suneve svetlosti, vrsta i
oblik kontaktnog reaktora i dr.

Vreme kontakta se odreuje primenom "metode traga", odnosno praenjem vremena
pojavljivanja vizuelno lako uoljive komponente na izlazu iz reaktora. Efikasnost dezinfekcije
znaajno raste sa porastom temperature, to znai da Ct vrednost znaajno opada. Uticaj pH
vrednosti je razliit kod raznih dezinfekcionih sredstava, npr. slobodnom hloru najbolje
odgovara neutralna sredina, dok je u sluaju ozona poeljnija kisela sredina. Izbor
mikroorganizama koji bi bili optimalni indikatori mikrobiolokog kvaliteta vode (to znai da
imaju priblinu brzinu inaktivacije kao otpornije vrste patogena, a mnogo se lake, bre i
jeftinije kvalitativno i kvantitativno odreuju) je prilino teak posao. Amerika agencija za
ivotnu sredinu (US EPA) je preporuila Ct vrednosti za Giardia ciste i enteroviruse, dve
izuzetno otporne vrste mikroorganizama, to je prikazano u tabelama 3. pri emu ona predlae
izbor postupka dezinfekcije na osnovu efikasnosti inaktivacije u prethodno primenjenim
postupcima filtracije.

U sluaju UV zraenja primenjuje se vrednost slina Ct vrednosti, pri emu je logino
rezidualna koncentracija C zamenjena intenzitetom UV zraenja I (mW/cm
2
) i vreme kontakta
vremenom ekspozicije t (s), pa se dobija proizvod It (mW/cm
2
s = mJ/cm
2
) ija vrednost
znai potrebnu dozu UV zraenja za sigurnu dezinfekciju (inaktivaciju poverenja), prikazano
u tabeli.




169
Tabela Ct vrednosti (minmg/l) neophodne za inaktivaciju enterovirusa u zavisnosti od
temperature i pH vrednosti (US EPA 1989, Dalmacija i sar. 2005)
temperatura (
o
C) dezinfekciono
sredstvo
log
inaktivacije
pri pH 6-9
0,5 5 10 15 20 25
Slobodni hlor 2 6 4 3 2 1 1
3 9 4 4 3 3 1
4 12 8 6 4 3 2
ozon 2 0,9 0,6 0,5 0,3 0,25 0,15
3 1,4 0,9 0,8 0,5 0,4 0,25
4 1,8 1,2 1,0 0,6 0,5 0,3
Hlor-dioksid 2 8,4 5,6 4,2 2,8 2,1 1,4
3 25,6 17,1 12,8 8,6 6,4 4,3
4 50,3 33,5 25,1 16,8 12,6 8,4
hloramini 2 1243 837 643 428 321 214
3 2063 1423 1067 712 534 356
4 2883 1988 1491 994 746 497



Dezifekcija hlorisanjem

Rastvaranjem hlora u vodi nastaju hlorovodonina i hipohlorasta kiselina po reakciji:

Cl
2
+ H
2
O HCl + HOCl

Smatra se da je upravo molekulska hipohlorasta kiselina ona supstanca koja stupa u reakciju
sa bakterijama naruavajui elijski metabolizam, odnosno izazivajui njihovu smrt.
Inaktiviranje bakterija lei u njenoj hemijskoj reakciji sa enzimima koji su neophodni za
ivotne procese elija. Drugo tumaenje je da prilikom delovanja hlora osnovnu ulogu ima
nascentni kiseonik, koji nastaje razlaganjem hipohloraste kiseline po reakciji:

HOCL HCl + O
nasc


koji oteuje elije sloenim oksidativnim mehanizmom, koji je takoe i sutina oksidativne
razgradnje organskih i drugih oksidabilnih supstanci iz vode elementranim hlorom.

Dezinfekcija hlorisanjem, odnosno gasovitim hlorom, hipohlorastom kiselinom i
hipohloritima, kao i hloraminima (NH
2
Cl, NHCl
2
i NCl
3


jedinjenja nastala reakcijom
amonijaka i elementarnog hlora) je najzastupljeniji postupak dezinfekcije u svetu, kako ranije,
tako i sada. U naoj zemlji se primenjuje apsolutno u svim vodovodnim sistemima, od
najmanjih do najveih. On je relativno jednostavan, jeftin, i u najveem broju sluajeva
dovoljno efikasan postupak dezinfekcije, a produeno (rezidualno) dejstvo hlornih derivata
titi vodu od reinfekcije u distributivnoj mrei. Ono se zasniva na prisustvu rezidualnog
aktivnog hlora (koncentracije 0,3-0,5 mg/l), kao i hloramina (sami imaju skromno
dezinfekciono dejstvo), od kojih je na pH vrednostima vode u mrei (neutralna i blago bazna
sredina) najzastupljeniji monohloramin koji postepeno reaguje s vodom po reakciji:

NH
2
Cl + 2 H
2
O NH
4
OH + HOCl

170
oslobaajui hipohlorastu kiselinu koja obezbeuje stalno dezinfekciono dejstvo. Od
vrednosti pH u vodi zavisi dominantno prisustvo elementarnog hlora (kisela sredina),
hipohloraste kiseline (blago kisela i neutralna sredina) ili hipohloritnog anjona (bazna
sredina). Jasno je da je za hlorisanje optimalna blago kisela sredina koja uslovljava
hipohlorastu kiselinu koja je najpoeljnije dezinfekciono sredstvo. Porast temperature
znaajno pospeuje efekte hlorisanja, odnosno na 10C za isti efekat hlorisanja potrebna je
dvostruko vea doza hlora nego na 20C. Ipak voda se iz ekonomskih razloga uvek hlorie na
ambijentalnoj temperauri (zagrevanje vode radi boljeg hlorisanja je tehno-ekonomski potpuno
neopravdano, pa se naravno i ne primenjuje). Efekat hlorisanja zavisi i od vrsta prisutnih
mikroorganizama, jer su razni mikrorganizmi u razliitoj meri otporni na delovanje hlora i
njegovih jedinjenja.

Za hlorisanje se upotrebljavaju razna komercijalna sredstva prikazana u narednoj tabeli.

Tabela Dezinfekciona sredstva koja se koriste za hlorisanje vode (Gaea i Klanja, 1994)
Oblik Formula
Komercijalno
ime
Sadraj
hlora,
%
Primedba
Hlorni gas Cl
2
Teni hlor
*
100
Nabavlja se u bocama ili
dobija elektrolizom
NaCl.
Natrijumhipohlorit NaOCl
avelova
voda
10-15
Koristi se samo kao
vodeni rastvor.
Kalcijumhipohlorit Ca(OCl)
2
Kaporit,
Hiperit
70
Kalcijumhloridhipohlorit CaCl(OCl)

Hlorni kre 25-35
Raspada se uz taloenje
krea i CaCO
3
.
Neorganski hloramini

NH
2
Cl
NHCl
2
NCl
3

Amonijum-
hloramini
do 25
Nastaje na pH:
6-8
5-6
<5
Organski hloramini
Halamid,
Pantocid, itd.
do 25 Deluju due i sporije.
Hlordioksid ClO
2
50 Deluje bre i efokasnije.
*Naziv za hlor dobijen elektrolizom, komprimovanjem (10 bar) preveden u teno stanje i
napunjen u eline boce.

Efikasnost delovanja, odnosno baktericidnost hlornih preparata opada po sledeem redosledu:
hlordioksid > elementarni hlor > kalcijumhipohlorit > hlorni kre > natrijumhipohlorit >
hloramini.

Hlor je snano oksidaciono sredstvo, i ako u vodi ima sastojaka koji se mogu oksidovati, hlor
e se nakon doziranja u vodu utroiti na oksidaciju ovakvih supstanci, pre nego to doe do
izraaja njegovo dezinfekciono delovanje. Prema tome, koliina hlora koja se dozira u vodu
prilikom dezinfekcije podrazumeva i ovaj hlor koji se troi za oksidaciju, npr. Fe
2+
u Fe
3+
, S
4+
u S
6+
i dr. Takav hlor utroen za oksidaciju je ranije nazvan vezani hlor, to je pogrean naziv
jer nikako ne odgovara njegovoj ulozi (on je potroen na oksidaciju, a ne vezan u nekom
obliku). Slobodni aktivni hlor se nalazi u obliku hipohloraste kiseline (HOCl) i hipohloritnog
anjona (OCl

), obezbeuje trenutnu dezinfekciju, ali i produeno delovanje hlora koje titi


vodu u distributivnoj mrei od reinfekcije. Kombinovani aktivni hlor ine hloramini koji
171
imaju jo izraenije produeno dejstvo, to je ve navedeno (ova vrsta hlora je pre zasluila
naziv vezani hlor jer se polako otputa iz hloramina, a ne onaj utroen za oksidaciju, ali to ne
treba koristiti da se ne bi pobrkale te dve savim razliite vrste hlora). Ukupni (rezidualni)
aktivni hlor je zbir slobodnog aktivnog i kombinovanog aktivnog hlora.

dodati hlor = hlor utroen za oksidaciju + ukupni (rezidualni) aktivni hlor
ukupni (rezidualni) aktivni hlor = slobodni aktivni hlor + kombinovani aktivni hlor


Slika Zavisnost ukupnog aktivnog (rezidualnog) hlora od dodatog hlora

Deo 1-2 na slici predstavlja navedenu oksidacijuna poetku dodavanja hlora, pa sledi deo 2-3
koji znai stvaranje hlororganskih jedinjenja i hloramina do maksimuma krive. U delu 3-4
naizgled nelogino dolazi do pada rezidualnog hlora sa porastom dodatog (do minimuma
krive koji se naziva prelomna taka), a razlog su reakcije meusobne oksidoredukcije mono- i
dihloramina i njihove oksidacije molekulskim hlorom do elementarnog azota, ime se
smanjuje koliina rezidualnog hlora. Zato je za uspeno hlorisanje potrebno prei prelomnu
taku, odnosno doi u deo desno od 4 gde postoji oekivana direktna srazmera dodatog i
rezidualnog hlora.

Gasoviti, odnosno teni hlor iz koga se prvi dobija, je neprikosnoveno najbolji i najjeftiniji
nain kontinualnog hlorisanja, pa se primenjuje za sve vee vodovodne sisteme. U
sluajevima diskontinualnog hlorisanja i kontinualnog hlorisanja manjih vodovodnih sistema
esta je primena hipohloritom. Iako to ima nekih prednosti (tanije doziranje manjih protoka,
jednostavnost opreme i manji bezbednosni rizici pri transportu, skladitenju i upotebi),
znaajni su i nedostaci, kao to je opadanje koncentracije hlora u hipohloritu vremenom,
negativan uticaj poviene temperature i znaajno via cena. Zato je neophodno napraviti
valjanu tehno-ekonomsku analizu korienja hipohlorita za svaki konkretan sluaj po pitanju
uslova nabavke, naina skladitenja, veliina zaliha, opadanja koncetracije hlora u rastvoru
hipohlorita, mogue proizvodnje na licu mesta i dr.
172



Slika Postupci hlorisanja u pripremi vode za pie (White, 1999, Dalmacija i sar. , 2005)

Postupci hlorisanja u smislu mesta uvoenja hlora zavise od toga da li se prerauju podzemne
ili povrinske vode, i od njihovog kvaliteta. U sluaju uobiajenog kvaliteta podzemne vode
(praktino bez organskog i mikrobiolokog zagaenja i nizak sadraj amonijaka) potrebno je
samo dovoljno vreme kontakta hlora i vode kao zavrni proces u liniji prerade. Kod
povrinske vode ima mnogo vie varijanti. U sluajevima mikrobiolokog zagaenja u
flokulacionim bazanima u okviru tipinih linija prerade primenjivano je predhlorisanje pre
bistrenja i standardna primarna i sekundarna dezinfekcija na kraju linije pripreme vode za pie
(gornja ema na slici 1-2). Ukoliko voda ima vei sadraj prekursora (najee huminske
supstance) trihalometana (THM) i drugih opasnih sporednih proizvoda dezinfekcije (SPD),
predhlorisanje je zabranjeno (za vode sa sadrajem suspendovanih materija veim od 25
mg/l). Mogue zagaenje ispune peanih filtera se moe izbei hlorisanjem pre filtera, koje
se vri povremeno, odnosno tzv. ok-hlorisanjem (srednja ema na slici 2). Najbolji nain
izbegavanja opasnih SPD je uklanjanje njihovih prekursora pre hlorisanja, obino
173
ozonizacijom i adsorpcijom na granulisanom aktivnom uglju (GAC), to je prikazano na
donjoj emi na slici 1-2.

Reaktori (kontaktori) za hlor imaju osnovni zadatak da obezbede dovoljno dugo vreme
zadravanja poto je u Ct konceptu zbog prirode hlora ograniena vrednost koncentracije.
Prisustvo usmerivaa (ikana) toka vode to donekle olakava, ali ne dovoljno pa se kompletna
reakcija hlora i vode zavrava u cevovodima distributivnog sistema jer se u njima priblino
postie idealno klipno proticanje to je najpoeljnije po pitanju duine vremena kontakta.
Kontrola doziranja hlora se vri: manuelno, preko reziduala, preko protoka vode, kaskadno ili
savremeno raunarskim sistemom kontrole (Supervisory Control And Data Acqusition
SCADA).


Slika Kaskadna kontrola doziranja hlora (Crittenden i sar., 2005, Dalmacija i sar., 2005)

Hlor i neki hlorni preparati koja se koriste u procesu dezinfekcije po svojoj prirode spadaju u
veoma opasne i tetne supstance. U istoriji primene hlora, naalost, injenica je da je gasoviti
hlor zbog svoje otrovnosti upotrebljen u Prvom svetskom ratu kao prvo hemijsko oruje, a
zatim je usledila primena jo mnogo otrovnijih derivata hlora kao bojnih otrova. Zato oni
zahtevaju izuzetnu panju i odgovarajue stroge mere zatite prilikom njihove proizvodnje,
transporta, skladitenja i primene.

Tabela Delovanje razliitih koncentracija hlora u vazduhu na ljudski organizam
(Gaea i Klanja, 1994)
Koncentacija, ml/m
3
Delovanje
0.02-0.05 Koncentracija koja se moe osetiti ulom mirisa
0.1 Granina koncentracija za due(trajno) delovanje
1.0 Maksimalno dozvoljena koncentracija na radnom mestu u kraem
vremenskom periodu
3.0 Jaki simptomi nadraaja; veoma teak rad
5.0 Maksimalna koncentracija kod koje je mogu kratkotrajni oporavak
20 Opasno po ivot pri delovanju od 30 min
50 Smrt nastupa za 30-60 min
100 Smrt nastupa skoro trenutno
174


Alternativno sredstvo hloru i hipohloritima je hlor-dioksid. Gradi veoma stabilne vodene
rastvore do 20 g/l, pri emu je do pet puta rastvorljiviji od elementarnog hlora. Hlor-dioksid
se obino koristi u tretmanu vode za pie u koncentracijama izmeu 0,1-0,4 mg/l, i ima 2,63
puta veu oksidacionu mo nego gasoviti hlor. Nestabilnost gasovitog hlor-dioksida zahteva
da se on proizvodi na licu mesta, to znaajno poskupljuje investicione trokove ove
dezinfekcije, a operativni trokovi su veliki jer je skup hlorit iz koga se dobija (kod nas se
iskljuivo uvozi). Trenutno su u upotrebi tri postupka za njegovu proizvodnju:

kiselina hlorit 5 NaClO
2
+ 4 HCl 4 ClO
2
+ 5 NaCl + 2 H
2
O

rastvoreni hlor hlorit Cl
2
+ H
2
O HOCl + HCl
HOCl + NaClO
2
ClO
2
+ NaCl + NaOH
(1-6)

gasoviti hlor hlorit Cl
2
+ 2 NaClO
2
2 ClO
2
+ 2 NaCl

Slika ema dobijanja hlor-dioksida po postupku gasoviti hlor hlorit
(White, 1999, Dalmacija i sar., 2005)

Hlor-dioksid ima efikasna biocidna svojstva u irokom rasponu pH vrednosti (od 3 do 9), pri
emu inaktivira patogene koji su veoma otporni na delovanje hlora, tako da se hlorisanjem
praktino ne mogu unititi, kao to su Giardia i Cryptosporidium. Posebno je znaajno to se
njegovim korienjem spreava obrazovanje opasnih SPD kao to su THM, halosiretna
kiselina i hlorfenoli, ali se stvaraju nepoeljni hloriti ija je maksimalno dozvoljena
koncentracija (MDK) po naem Pravilniku samo 0,2 mg/l, to prilino oteava primenu hlor-
diksida u praksi, pogotovo u sluaju veeg sadraja huminskuh supstanci u vodi. Hlor-dioksid
nikako ne moe zameniti primenu gasovitog hlora u veeim sistemima, ali moe biti
alternativa hipohloritima u manjim sistemima pripreme vode, kao i korisna dopuna u
kombinovanim sistemima.
175

Dezinfekcija ultraljubiastim (UV) zraenjem

Za dezinfekciju se primenjuje deo elektromegnetne radijacije talasnih duina 200-300 nm koji
se naziva kratki UV talasi ili UV-C koji se apsorbuje u dezoksiribonukleinskoj kiselini (DNK)
elija izazivajui promene u njenoj strukturi (zato je ta oblast opasna i za zdravlje ljudi pri
dugotrajnom izlaganju). Ovo zraenje izaziva dimerizaciju susednih nukleotida timina u DNK
i time spreava prepis genetskog koda, odnosno razmnoavanje elija. Veina virusa sadri
samo ribonukleinsku kiselinu (RNK) koja umesto nuleotida timina ima uracil, pa su znaajno
manje osetljivi, zato se Rotavirus preporuuje kao najpogodniji indikatorski organizam vode
za pie za ovu vrstu dezinfekcije (kod oksidativnih postupaka to su Giardia lamblia ciste).
Posebno treba istai da se UV zraenjem u procentu veem od 99,9 % mogu inaktivirati
organizmi koji su veoma otporni na hlorisanje, a pre svega rezistentne protozoe,
Criptosporidium parvum oociste i pomenute Giardia lamblia ciste, ak pri relativno niskim
dozama zraenja manjim od 15 mJ/cm
2
, to je velika prednost ovog vida dezinefekcije (tabela
9). Glavni nedostatak je odsustvo produenog (rezidualnog) delovanja, odnosno izraena
mogunost reinfekcije u distributivnoj mrei, to znai da je UV zraenje vrlo pogodno za
primarnu dezinfekciju, ali praktino neprimanjivo za sekundarnu Jedan od nedostataka je i
reaktivacija, odnosno sposobnost ozraenih organizama da se vrate u stanje pre zraenja
tokom dueg zadravanja u vodovodnim sistemima (omogueno prilagodljivou ivih
organizama na uticaje sredine kao sutinskim uslovom za evoluciju). Razlikuju se
fotoreaktivacija na sunevoj svetlosti i oporavak u mraku, a oba procesa se zasnivaju na
enzimskom delovanju.

Tabela UV doza zahtevana za sigurnu inaktivaciju (inaktivaciju poverenja)
za Cryptosporidium, Giardia i viruse (Federal Register 2003, Dalmacija i sar. 2005)
UV doza (mJ/cm
2
)
Log inaktivacije poverenja
Cryptosporidium Giardia virusi
0,5 1,6 1,5 39
1,0 2,5 2,1 58
1,5 3,9 3,0 79
2,0 5,8 5,2 100
2,5 8,5 7,7 121
3,0 12 11 143
3,5 - - 163
4,0 - - 186

U komercijalnoj primeni, koja je u znaajnom razvoju, koriste se sledee vrste lampi:
- niskog pritiska i niskog intenziteta (monohramatske na 254 nm)
- niskog pritiska i visokog intenziteta
- srednjeg pritiska i visokog intenziteta (polihromatske 200-300 nm)
- pulsirajue.
176

Slika Tipian UV reaktor sa perpendikularnin protokom (Dalmacija i sar., 2005)

Najvie se primenjuju najstarije lampe niskog pritiska i niskog intenziteta koje su sline
fluorescentnim svetiljkama. U njima je pritisak manji od 1333 Pa (10 tor), sadre 60 mg ive
(to ih ini opasnim otpadom kad im proe radni vek od oko 8000 sati), duine su 1 m i
optimalna radna temperatura im je 150
o
C. Da bi se izbegli problemi sa ivom razvijen je nov
tip lampi na bazi amalgama. Na rezultate Uv dezinfekcije znaajno utie i sadraj rastvorenih
supstanci. UV doze se odreuju korienjem pomenutih It vrednosti i zavise od propisanih
vrednosti inaktivacije patogena, brojnosti patogena i prisustva dispergovanih estica i ne
zavise od promena temperature. Dezinfekcini efekat zavisi od inteziteta zraenja i vremena
izlaganja, odnosno brzine opstrujavanja vode oko lampi, to je uslovljeno dizajnom reaktora.
Kod konvencionalnih sistema vreme izlaganja je 10-30 s i zavisi od konfiguracije lampi.
Lampe koje su smetene blizu jedna drugoj naravno imaju veliki UV intenzitet. Turbulencija
vode je stimulisana velikim brzinama, bliim razmakom lampi, perpendikularnim tokom vode
u odnosu na lampu i veom duinom. Nekoliko hiljada postrojenja za UV dezinfekciju vode
za pie se koriste irom sveta jer ona tehno-ekonomski vrlo konkurentna postupcima
hlorisanja i ozonozacije, esto i bolja od njih.

177

Slika Postrojenje za UV dezinfekciju sa kontrolnim ureajima (Dalmacija i sar., 2005)

Sporedni proizvodi najee primenjenih dezinfekcionih postupaka

Tabela Sporedni proizvodi (nusproizvodi) dezinfekcije (SPD) hlorom/hipohloritom,
hloraminom, hlor-dioksidom i ozonom (Dalmacija i sar., 2009)
Dezinfekciono
sredstvo
Znaajni
organohalogeni
SPD
Znaajni
nehalogenovani
organski SPD
Znaajni
neorganski
SPD
hlor/hipohlorit trihalometani
halosiretne kiseline
haloacetonitrili
hloral hidrat
hlorpikrin
hlorfenoli
N-hloramini
halofuranoni
aldehidi
cijanoalkanske
kiseline
benzen
karboksilne kiseline
N-nitrozodimetilamin
(NDMA)
hlorat (uglavnom iz
hipohlorita)
hloramin trihalometani
halosiretne kiseline
haloacetonitrili
hlorcijan, hloramini
hloraminokiseline
hloral hidrat
haloketoni
aldehidi
ketoni
NDMA
nitrat
nitrit
hlorat
hidrazin

hlor-dioksid hlorit, hlorat
ozon bromoform
monobromsiretna k.
dibromsiretna k.
dibromaceton
bromcijan
aldehidi
ketoni
ketokiseline
karboksilne kiseline
NDMA

178


Poreenje najee primenjenih dezinfekcionih postupaka

Tabela Prednosti i nedostaci upotrebe hlora, hlor- dioksida, ozona i UV u dezinfekciji vode

(Crites ond Tchobanoglous, 1998, US EPA 1999)
Prednosti Nedostaci
Hlor
Dobro poznata tehnologija
Opasne hemikalije kojim su izloeni radnici i
stanovnitvo; moraju se koristiti stroge mere
zatite na radu
Efikasno dezinfekciono sredstvo
Relativno dugo vreme kontakta u poreenju sa
drugim dezinfekcionim sredstvima
Rezidual hlora mora se meriti i odravati u
granicama
Kombinovani hlor je manje efikasan u inaktivaciji
nekih virusa, spora i cista pri manjim dozama koje
se koriste za koliformne bakterije
Kombinovani rezidual hlora moe se stvoriti i
dodatkom amonijaka
Rezidualna toksinost tretiranog izlaznog toka
mora se smanjiti dehlorisanjem
Germicidni reziduali hlora mogu se odravati u
dugakoj distributivnoj mrei
Obrazovanje trihlormetana i drugih sporednih
produkata dezinfekcije (SPD)
Raspolaganje hemijskim sistemom za dodatne
mere kao kontrola mirisa, dozirne RAS linije i
dezinfekcioni pogon za vodene sisteme
Oslobaanje isparljivih organskih jedinjenja iz
bazena za kontakt sa hlorom
Oksiduje sulfide
Oksiduje gvoe, magnezijum i ostala neorganska
jedinjenja (troi dezinfekciono sredstvo)
Relativno jeftin (trokovi rastu u sluaju
zahtevnije protivpoarne regulative)
Oksiduje razliita organska jedinjenja (troi
dezinfekciono sredstvo)
Dostupan kao kalcijum i natrijum hipohlorit,
to je bezbednije od gasnog hlora
Povean nivo ukupnih rastvorenih materija u
izlaznom toku
Povean sadraj hlorida u otpadnoj vodi
Poveani sigurnosni zahtevi, specijalno
protivpoarna regulativa

Prednosti Nedostaci
Hlor-dioksid
Efikasno dezinfekciono sredstvo Nestabilan, mora se proizvesti na licu mesta
Mnogo efikasniji od hlora u inaktivaciji veine
virusa, spora, cista i dr.
Oksiduje gvoe, magnezijum i druga neorganska
jedinjenja (troi dezinfekciono sredstvo)
Biocidne osobine nisu zavisne od pH vrednosti
vode
Oksiduje brojna organska jedinjenja
(troi dezinfekciono sredstvo)
Pod povoljnim uslovima primene halogenovani
SPD se ne stvaraju
Obrazuje SPD (hlorite i hlorate)
Oksiduje sulfide Moe dovesti do stvaranja mirisa
Razgrauje fenole za razliku od hlora Razlae se na sunevoj svetlosti
179
Povean nivo ukupnih rastvorenih materija u
izlaznom toku
Due rezidualno dejstvo od hlora Trokovi rada mogu biti visoki (nekoliko puta
skuplji od hlora, obavezno odreivanje hlorita i
hlorata)


Prednosti Nedostaci
Ozon
Efikasno dezinfekciono sredstvo
Nema trenutnih informacija o uspenosti
dezinfekcije
Mnogo efikasniji od hlora u inaktivaciji veine
virusa, spora, cista i dr.
Nema rezidualnog efekta
Biocidne osobine nisu zavisne od pH vrednosti
vode
Manje efikastan u inaktivaciji nekih virusa,
spora, cista pri manjim dozama koje se koriste za
koliformne bakterije
Krae kontaktno vreme nego kod hlora Obrazovanje SPD
Oksiduje sulfide
Oksiduje gvoe, magnezijum, i ostala
neorganska jedinjenja (troi dezinfekciono
sredstvo)
Zahteva manje prostora
Oksidie razliita organska jedinjenja (troi
dezinfekciono sredstvo)
Poveava sadraj rastvorenog kiseonika Tretman zahteva iskljuenje dotoka gasa
Bezbednosni zahtevi
Visoko korozivan i toksian
Znaajna potronja energije
Relativno skup postupak
Visoka zahtevi tokom rada i odravanja

Zahteva kiseonik velike istoe kao polaznu
sirovinu

Prednosti Nedostaci
UV
Efikasno dezinfekciono sredstvo Nema trenutnih informacija o uspenosti
dezinfekcije
Bez toksinih ostataka
Nema produeg (rezidualnog) efekta
Efikasniji od hlora pri inaktivaciji veine
virusa, spora, cisti
Manje efikasan u inaktivaciji nekuh virusa, spora,
cista, pri manjim dozama koje se koriste za
koliformne bakterije
Ne stvara SPD pri dozama za dezinfekciju
Znaajna potronja energije
Ne poveava nivo ukupnih rastvorenih materija
u izlaznom toku
Problemi sa hidrodinamikom u UV rektorima
Efikasan u razgradnji zaostalih organskih
supstanci kao NDMA
Relativno skup postupak (cene padaju sa novim i
unapreenim modelima na tritu)
Poveana bezbednost u odnosu na druge
Zahteva se veliki broj UV lampi kada se koristi
180
dezinfekcione postupke sistem nizak pritisak i nizak intenzitet
Zahteva manje prostora od dezinfekcije hlorom Lampe nizak pritisak i nizak intenzitet
zahtevaju pranje kiselinama radi skidanja
kamenca
Pri veim UV dozama od zahtevanih za
dezinfekciju, UV zraenje smanjuje
koncentraciju tragova organskih supstanci kao
NDMA
Potreba za hemijskim sistemom za pomone
operacije kao kontrola mirisa i dozirne RAS linije


Kombinovana i interaktivna dezinfekcija

Poslednjih godina primetna je upotreba vie razliitih primarnih i sekundarnih dezinfekcionih
sredstava, uzastopnim (sekvencijalnim) ili istovremenim korienjem. Mora se imati u vidu
da, iako se rado o dobro poznatim dezinfekcionim postupcima, njihovo kombinovanje je
tehnologije koja se tek razvija. Mogua perspektiva daljeg usavravanja dezinfekcionih
postupaka a je u interaktivnoj dezinfekciji. Ovaj proces gde se vie razliitih dezinfekcionih
sredstava primenjuje zajedno, pre svega u ulozi primarne dezinfekije, moe dovesti do pojave
efikasnije i efektivnije patogene inaktivacije odnosno do stvaranja sinergistikog efekta.
Sinergistiki efekat je jednak razlici u vrednostima efekta inaktivacije postignutog
istovremenom primenom veeg broja dezinfekcionih sredstava i zbira efekata ostvarenih
pojedinanim postupcima (u nekim sluajevima je prisutno i antagonistiko dejstvo, pa svaku
kombinaciju treba laboratorijski dobro ispitati). U poglavlju 1.2. navedeni su kombinovani i
interaktivni naini dezinfekcije koji su kombinacija oksidatvnih, kao i oksidativnih i
neoksidativnih postupaka i zajedno ine unapreene procesi oksidacije (AOPs).

Prednosti primene interaktivne i kombinovane dezinfekcije su:
- korienje ve poznatih i proverenih postupaka hlora, hlor-dioksida, ozona, hloramina
i dr.
- moe u pojedinim sluajevima da pobolja proces pripreme vode za pie
- u mnogim sluajevima je efikasnija mikrobioloka inaktivacija od pojedinane
upotrebe.

Nedostaci primene interaktivne i kombinovane dezinfekcije su:
- interaktivne tehnologije su u povoju sa mnogim nepoznanicama u vezi stvaranja SPD,
meusobnih interakcija pojedinanih sredstava i tehnikama primene.
- mogu u pojedinim sluajevima da dovedu do antagonistikih efekata dezinfekcije
- u nekim sluajevima je poveana osetljivost na pH u odnosu na pojedinanu primenu.

Tabela Inaktivacija Cryptosporidium parvum interaktivno ozonom i hlor dioksidom (Provi,
2010)
Nivo inaktivacije (log-jedinice)
Dezinfekciono sredstvo
pH 6.0 pH 8.0 pH 11.0
Ozon 1.6 0.8 0
Hlor dioksid 0.9 1.4 2.4
Ozon praen hlor dioksidom 4.0 3.6 2.9
Inaktivacija pripisana sinergizmu 1.5 1.4 0.5


181

Dezinfekcija ozonom


Ozon je prvi put upotrebljen za dezinfekciju vodenih izvorita u Francuskoj, u ranim
godinama prolog veka, da bi se potom njegova upotreba proirila i na ostale zemlje, pre
svega Zapadne Evrope i Amerike. U poetku, zbog relativno visoke cene njegove
proizvodnje, korien je u postupcima pripreme vode za pie.

Mada je, istoriski posmatrano, ozon bio prvenstveno namenjen za dezinfekciju vode, kasnija
unapreenja u samom postupku proizvodnje ozona i tehnologiji rastvaranja uinila su
upotrebu ozona ekonomski vie konkurentnom i za dezinfekciju otpadnih voda.

Uobiajena upotreba ozona je za kontrolisanje ukusa, mirisa i komponenti koje doprinose
obojenju vode. Ozon se takoe moe koristiti i u tretmanu voda za kontrolisanje mirisa, a u
novijim postupcima i za uklanjanje rastvorljivih, organskih supstanci, na mestima
odigravanja adsorpcionih procesa pomou ugljenika.

U daljem tekstu, pozabaviemo se karakteristikama, hemijom, proizvodnjom i analizom
karakteristika ozona, kao dezinfekcionog sredstva i njegove primene.


Osobine Ozona

Ozon je nestabilan gas koji nastaje kada se molekuli kiseonika razlau do atomskog
kiseonika. Proizvodi se postupkom elektrolize, fotohemijskim reakcijama ili radiohemijskim
reakcijama, kao i elektrinim pranjenjem. Ono to je svima prepoznatljivo je njegovo
nastajanje dejstvom ultraljubiaste svetlosti i munja tokom olujnih grmljavina.

Metod elektrinog pranjenja se najee koristi za proizvodnju ozona pri upotrebi za
dezinfekciju vode i otpadnih voda.

Ozon je gas plave boje na normalnoj, sobnoj temperature, karakteristinog mirisa. Moe se
detektovati u opsegu koncentracija od 2x10
-5
do 1x10
-4
g/m
3
odnosno od 0.01 do 0.05 ppm
v
(zapreminskih ppm). Njegov veoma karakteristian miris nam omoguava da ga obino
moemo detektovati ispod koncentracija koje bi mogle biti tetne po zdravlje ljudi. Stabilnost
ozona u vazduhu je vea nego u vodi, ali u oba sluaja je vreme raspadanja reda veliine
minuta. Gasoviti ozon je eksplozivan kada koncentracija dostigne vrednost od oko 240 g/m
-1

(priblino 20% teinskih, u vazduhu). Osobine ozona su date u Tabeli 2-1. Rastvorljivost
ozona u vodi je odreena Henrijevim zakonom. Karakteristine vrednosti Henrijevih konstanti
su date u Tabeli 2-2.


Tabela Osobine ozona
a


Osobina Jedinica Vrednost
Molarna masa g 48,0
Taka kljuanja
0
C -111.90.3
Taka topljenja
0
C -192.50.4
Latentna toplota isparavanja na 111,90C kJ/kg 14.90
182
Gustina u tenom stanju na - 1830C Kg/m
3
1574
Gustina u parnoj fazi na 0C i 1 atm g/mL 2.154
Rastvorljivost u vodi na 20.0C mg/L 12.07
Pritisak pare na - 183C kPa 11.0
Gustina pare u odnosu na suv vazduh na 0C i 1 atm / 1.666
Specifina zapremina pare na 0C i 1 atm M
3
/kg 0.464
Kritina temperatura
0
C -12.1
Kritian pritisak kPa 5532.3
a
Delimino preraeno od Rice (1996), U.S. EPA (1986); While (19991)


Tabela Vrednosti Henrijeve konstante za ozon
a


Temperatura
0
C
Henrijeva konstanta
atm/mol frakcije
0 1940
5 2180
10 2480
15 2880
20 3760
25 4570
30 5980



Hemija Ozona

Neke od hemijskih osobina koje ispoljava ozon mogu se objasniti njegovom reakcijom
razgradnje, za koju se veruje da se odigrava na sledei nain:

O
3
+ H
2
0 HO
3
+
+ OH
-

HO
3
+
+ OH
-
2HO
2

O
3
+ HO
2
HO + 2O
2

HO + HO
2
H
2
0 + O
2


Obrazovani slobodni radikali, HO
2
i HO, imaju veliku oksidacionu mo i verovatno su
aktivni uesnici u procesu dezinfekcije. Ovi slobodni radikali takoe poseduju oksidacionu
snagu da reaguju sa neistoama u vodenom rastvoru.


Komponente sistema za dezinfekciju ozonom

Kompletan sistem za dezinfekciju ozonom, kao to je prikazano na Slici 2-1/a, se
sastoji iz sledeih komponenti:
(1) snabdevanje energijom, (2) postrojenja za pripremu napojnog gasa, (3) postrojenja za
proizvodnju ozona, (4) postrojenja za obezbeivanje kontakta ozona sa tenou koja se
dezinfikuje i (5) postrojenja za razgradnju izdvojenog gasa (Rice. 1996).


183

Slika - Elementi sistema za dezinfekciju ozonom

(a) ematski dijagram kompletnog sistema za dezinfekciju ozonom i
(b) ematski prikaz detalja ozonskog generatora (Preuzeto iz U.S. EPA, 1986)


Energetski zahtevi

Glavni energetski zahtevi odnose se na pretvaranje kiseonika u ozon. Dodatna energija je
potrebna za pripremu napojnog gasa, kontakt ozona, razgradnju zaostalog ozona i za
kontrolne i merne ureaje. Energetski zahtevi za osnovne komponente su navedeni u Tabeli 2-
3.

Tabela Tipini energetski zahtevi pri korienju ozona

Komponenta kWh/kg ozona
Priprema vazduha (kompresor i sunice) 4.4-6.6
Stvaranje ozona:
Dotok vazduha 3.2-19.8
isti kiseonik 6.6-13.2
Kontakt vode sa ozonom 2.2-6.6
Sve ostale potronje 1.2-2.2


Priprema napojnog gasa

Ozon se moe proizvesti koristei vazduh, vazduh obogaen kiseonikom ili kiseonik visoke
istoe. Ako se za proizvodnju ozona koristi vazduh on se mora pripremiti uklanjanjem vlage
i estica, pre uvoenja u generator ozona. Sledee faze se moraju izvriti pri pripremi
vazduha:
(1) kompresija vazduha,
(2) hlaenje i suenje vazduha i
(3) filtriranje vazduha.
184

Ako se koristi kiseonik visoke istoe, faza pripreme nije potrebana.


Proizvodnja ozona

Ozon je hemijski veoma nestabilan, pa se veoma brzo razlae do kiseonika nakon stvaranja i
stoga se mora proizvoditi na samom mestu upotrebe. Danas, najefikasniji metod za
proizvodnju ozona je elektrinim pranjenjem. Nezavisno da li se proizvodi iz vazduha ili iz
kiseonika visoke istoe, neophodno je stvariti visoki napon na zazoru izmeu blisko
postavljenih elektroda (pogledati Sliku 2-1/b), kroz koji e gas proi. Korona visoke energije
stvorena ovim rasporedom elektroda razlae jedan molekul kiseonika, koji se udruuje sa
druga dva molekula kiseonika i obrazuju se dva molekula ozona. Struja gasa obrazovana ovim
procesom iz vazduha moe sadrati oko 1 do 3 teinska procenta ozona, a iz istog kiseonika
oko tri puta vie, tj. 3 do 10 procenta, posebno primenom najnovije generacije ozonskih
generatora.


Reaktori za kontakt sa ozonom

Koncentracija ozona proizvedenog bilo iz vazduha ili istog kiseonika je tako niska,
pa je efikasnost prenosa do tene faze veoma vana pri ekonomskim razmatranjima
isplativosti korienja ozona. Iz ovog razloga, najee se koriste zatvorene, relativno duboke
komore za kontakt ozona i vode. ematski prikaz tipinog procesa dezinfekcije ozonom je
prikazan na Slici 2-2. Ozon se dovodi u kontakt sa vodom u nekoliko redno povezanih
zatvorenih komora za kontakt. U prvu komoru se uvodi na dnu, pomou poroznih difuzera ili
posebnih injektora. Brzo reagovanje ozona sa jedinjenjima odigrava se u prvoj komori.
Meavina voda-ozon zatim ulazi u drugu komoru, gde se odigravaju sporije reakcije.
Dezinfekcija, se generalno, odigrava u drugoj komori. Trea komora slui za kompletiranje
sporih reakcija i da omogui razlaganje ozona. Specijalno dizajnirani ugradni statiki meai
su takoe usavreni za poboljanje rastvaranje ozona u vodi. Pravilno konstruisan difuzerski
sistem treba normalno da obezbedi rastvaranje od oko 90% unete koliine ozona u vodu.


Slika - Tipina ema naina primene ozona pri dezinfekciji
185
Razlaganje vika gasa

Veoma je vano znati da je ozon ekstremno iritirajui i otrovan gas, pa se kompletna gasna
struja iz komore za kontakt ozon-voda, mora posebno tretirati, kako bi se razloio sav
zaostali, neproreagovali ozon. Proizvod koji se dobija razlaganjem zaostalog ozona je ist
kiseonik, koji se moe reciklovati na ulaz u generator za proizvodnju ozona. Nain uvodjenja
ozona, konstrukcione karakteristike reaktora, kao i fluidno-mehaniki parametri u sistemu
zavise od inventivnosti projektanata u konkretnim sluajevima.


Efikasnost ozona kao dezinfektanta

Ozon je krajnje reaktivan oksidans i generalno se veruje da se unitavanje bakterija kroz
proces ozonizacije odigrava direktno razgradnjom elijskog zida (elijsko razaranje). Uticaj
prisutnih sastojaka u vodi na dezinfekciju ozonom, dat je u sledeoj Tabeli.

Ozon je takoe veoma efikasno anti-virusno sredstvo i uopteno se veruje da je mnogo
efikasniji od hlora. Ozonizacijom ne nastaju rastvorene vrste materije i nije pod uticajem
amonijumovog jona kao i pH vode. Iz ovih razloga, ozonizacija se smatra alternativom bilo
procesa sa hlorom bilo sa hipohloritom, specijalno tamo gde se zahteva dehlorinacija i gde su
dostupna postrojenja za kiseonik visoke istoe u pogonu gde se i vri tretman.


Model dezinfekcionog procesa sa ozonom

Isti model koji se moe primeniti za veinu dezinfekcionih procesa, vai i za ozon, pa vai
(Finch and Smith; 1989, 1990; U.S. EPA, 1986):

N/N
0
=1 za U < q
N/N
0
= [U/q]
-n
za U > q

gde je N = broj organizama zaostao posle dezinfekcije
N
0
= broj organizama pre dezinfekcije
U = koriena (ili prenesena) doza ozona, mg/L
n - nagib krive zavisnosti dozirne koliine
q - vrednost preseka x ose pri N/No = 1 ili log N/No = 0 (prihvaeno da je
jednako poetnoj potrebnoj koliini ozona)



Tabela Uticaj sastojaka u vodi pri upotrebi ozona za dezinfekciju voda

Sastojak Efekat
BOD, COD, TOC, i dr
Organska jedinjenja koja sade BOD i
COD mogu poveati potronju ozona.
Stepen uticaja zavisi od njihovih
funkcionalnih grupa i hemijske strukture
Huminske materije
Utiu na brzinu razlaganja ozona i
potronju
Ulja i masti Moe poveati potrebu za ozonom
186
Ukupno suspendovane materije (TSS)
Poveava potrebu za ozonom i titi
uaurene bakterije
Alkalinitet Nema ili mali efekat
Tvrdoa Nema ili mali efekat
Amonijak
Nema ili mali efekat, moe reagovati pri
visokim pH
Nitriti Oksidiu se ozonom
Nitrati Mogu smanjiti efikasnost ozona
Gvoe Oksidiu se ozonom
Mangan Oksidiu se ozonom
pH Utie na brzinu razlaganja ozona


Zahtevana doza ozona mora se poveati vodei rauna o efikasnosti prenosa mase ozona u
tretiranu vodu. Zahtevana doza moe se izraunati iz sledeih jednaina:


) 100 (
TE
U
D =



Gde je D = ukupna zahtevana doza ozona, mg/l
U = upotrebljena (ili dopremljena ) doza ozona, mg/l
TE = efikasnost prenosa ozona, %


Tipina efikasnost prenosa ozona varira izmeu 80 do 90 procenta.


Obrazovanje nus-proizvoda i njihova kontrola

Kao i kod hlora, obrazovanje neeljenih nusproizvoda je jedan od problema koji se povezuju i
sa upotrebom ozona kao dezinfekcionog sredstva. Stvaranje i kontrola DBP-a pri upotrebi
ozona bie razmatrana u sledeim delovima. Jedna od prednosti ozona je da ne obrazuje
hlorirane sporedne proizvode dezinfekcije, ali se mogu obrazovati odredjeni aldehidi,
razliite kiseline, i aldo- i keto-kiseline, kada nije prisutana dovoljna koliina bromidnog jona.
Specifina koliina i relativna raspodela jedinjenja e zavisiti od prirode, predhodno, prisutnih
jedinjenja. Sobzirom da hemijska priroda voda varira od lokacije do lokacije, pre definisanja
tehnolokih parametara, preporuljivo je uraditi ispitivanje na pilot jedinici, kako bi se
utvrdila efikasnost ozona kao dezinfekcionog sredstva.










187


Slika Hlorinatori za doziranje gasnog hlora Slika Rotometar za runo podeavanje doze hlora






















Slika VIS spektrofotometar za
odreivanje NH
4
+
,NO
2
-
,NO
3
-
, Fe, Al,
SO
4
2-
, PO
4
3-
,Mn,fenola...
Slika Aparatura za odreivanje utroka KMnO
4
,
i pripremu za spektrofotometrijska merenja
188

Primer: Konrola higijenske ispravnosti vode za pie u vodovodu Raka

U pogonskoj laboratoriji u Fabrici vode, u cilju kontrole kvaliteta vode se u redovnim
prilikama na svakih sat vremena sa est taaka u procesu prerade ispituje mutnoa, pH
vrednost, T, elektroprovodljivost i sadraj rezidualnog hlora, na svakih osam sati utroak
KMnO
4
, a dva puta dnevno koliina amonijaka, nitrata, nitrita, sulfata, aluminijuma, gvoa,
fosfata, hlorida, kalcijuma, magnezijuma itd. Ovakav vid kontrole je nuan pre svega radi
usmeravanja procesa prerade, ali i kao osnovni vid kontrole kvaliteta vode koja se distribuira
u mreu, a u cilju spreavanja izlaganja korisnika bilo kakvim tetnim uticajima koji mogu
preko vode ugroziti njihovo zdravlje.
Pored pogonske laboratorije, kvalitet i ispravnost vode za pie iz vodovoda Raka, utvruje
ZZZ Kraljevo. Uzorkovanje se vri prema vaeim Pravilnicima. Pregled obuhvata fiziko-
hemijsku i mikrobioloku analizu. Za analizu se uzorkuje sirova voda i voda iz mree, a
toea mesta iz mree odreuje ZZZ. Ukupan broj mesenih uzoraka je 3 uzorka sirove vode,
18 uzoraka iz dela mrea koji snabdeva ue podruje grada, 4 uzorka iz dela mree koji se
odvaja za Baljevac i 2 uzorka iz Joanike Banje. O rezultatima analiza obavetava se
vodovod i sanitarna inspekcija.

Tokom 2004.g ZZZ Kraljevo izvrio je uzimanje 314 uzoraka vode za bakterioloko i
hemijsko ispitivanje, od ega je 34 uzorka sirove vode koja se prerauje na postrojenju u
Beocima , a 280 uzoraka sa raznih taaka na mrei ukljuujui i toea mesta u Joanikoj
Banji i delu Rake koja ne dobijaju vodu sa postrojenja ve iz posebnih kaptanih izvorita.
Rezultati ovih analiza prikazani su u tabeli 3 .

Svi uzorci sirove vode bili su bakterioloki neispravni zbog prisustva izvesnog broja
bakterijskih vrsta i to ukupne aerobne mezofilne, ukupne koliformne, a uoeno je i prisustvo
fekalnih vrsta, to se i oekuje kad je re o povrinskim renim tokovima u blizini naselja
izloenim spoljanjim uticajima.

Fiziko-hemijska neispravnost sirove vode je uzrokovana poveanom mutnoom, poveanom
koliinom organskih materija izraenih permanganatnim brojem, kao i poveanom pH
vrednou. Poveanje mutnoe i potronje KMnO
4
je normalna posledica uticaja vremenskih
uslova na povrinsku vodu, dok je poveana pH vrednost specifina za vodu koju zahvatamo
iz podzemne izdani, a koja se zajedno sa vodom iz reke doprema na postrojenje za preradu
vode u Beocima, kao i za vodu sa izvorita Badanj koje je van sistema Fabrike.













189





PRILOG

Neautorizovani studentski materijal

Opis hemijskih elemenata prisutnih u vodi






























190

Hemijske karakteristike


Atomski broj

Atomski broj ukazuje na broj protona u jezgru atoma. On pedstavlja znaajan podatak u
hemiji i kvantnoj mehanici. Poloaj elementa u periodnom sistemu elemenata izveden je iz
ovog podatka.
Kada je atom elektroneutralan, atomski broj e biti jednak broju elektrona koji krue oko
jezgra. Elektroni su ti koji odreuju hemijsko ponaanje atoma. Atomi koji nose odreeno
naelektrisanje se nazivaju joni. Joni mogu imati broj elektrona koji je vei (negativno
naelektrisani) ili manji ( pozitivno naelektrisani) od atomskog broja.

Atomska masa

Ime ukazuje na to da se radi o masi atoma izraenoj u unificiranim atomskim jedinicama mase
(u). Masa je uglavnom skoncentrisana u jezgru atoma, u protonima i neutronima koji se u
njemu nalaze. Svaki proton ili neutron ima masu od oko 1 u i stoga je vrednost atomske mase
priblino jednaka masenom broju (broju nukleona) koji pokazuje broj estica u jezgru atoma.
Svaki izotop hemijskog elementa se razlikuje u masi. Atomska masa izotopa ukazuje na broj
neutrona prisutnih u jezgru. Ukupna atomska masa elementa je jednaka masenoj jedinici
izotopa. Relativna zastupljenost izotopa u prirodi je vaan faktor u odreivaju sveukupne
mase elementa. Atomska masa, kao to je prikazano u periodnom sistemu elemenata,
predstavlja prosenu atomsku masu svih stabilnih izotopa jednog hemijskog elementa.
Prosena masa se odreuje na osnovu zastupljenosti izotopa u prirodi.

Elektronegativnost po Paulingu
Elektronegativnost izraava tenju atoma da privulai elektronsi oblak ka sebi kada se nae u
hemijskoj vezi sa drugim atomom. Paulingova skala je metod korien za rasporeivanje
hemijskih elemenata na osnovu njihove elektronegativnosti. Nobelovac Pauling je razvio
skalu 1932. godine. Vrednosti elektronegativnosti nisu izraunate na osnovu neke
matematike formule ili eksperimenta, ve su date u vidu skale.
Pauling je dao elementu sa najveom elektronegativnou, fluoru, vrednost 4. Francijumu,
elementu sa najniom elektronegativnou dao je vrednost 0,7. Svi ostali elementi nalaze se
izmeu ova dva granina sluaja.

191
Gustina

Gustina nekog hemijskog elementa predstavlja masu elementa koja se nalazi u odreenoj
zapremini medijuma. Gustina se obeleava grkim slovom ro (pie se ). U SI sistemu mera
gustina se izraava u kilogramima po kubnom metru (kg/m
3
). Gustina se esto predstavlja
grafiki u funkciji od pritiska i temperature, jer od njih zavisi.

Taka topljenja (taka mrnjenja)
Taka topljenja elementa ili jedinjenja predstavlja temperaturu na kojoj su vrsta i tena faza
elementa (ili jedinjenja) u ravnotei. Obino uzimamo da pritisak iznosi 1 atm.
Na primer: temperatura mrnjenja vode je 0
o
C, ili 273 K.

Temperatura kljuanja
Temperatura kljuanja elementa ili jedinjenja predstavlja temperaturu na kojoj je tena faza
elementa (ili jedinjenja) u ravnotei sa njegovom gasovitom fazom. Pretpostavlja se da je
pritisak 1 atm.
Na Primer: temperatura kljuanja vode je 100
o
C ili 373 K.
Na temperaturi kljuanja pritisak vodene pare iznosi 1 atm.

Vanderwaals-ov radijus
ak i ako dva atoma koja se nau u blizini ne formiraju vezu, doi e do njihovog privlaenja.
Ovaj fenomen poznat je kao Vanderwaalsova sila.
Vanderwaals-ove sile uzrokuju privljaenje izmeu atoma. Ovo privlaenje postaje jae to su
atomi blii. Meutim, kada se suvie priblie javlja se sila odbijanja, kao posledica rastueg
odbijanja izmeu negativno naelektrisanih elektrona oba atoma. Kao rezultat ovoga formira
se odreeno rastojanje meu atomima, poznatije kao Vanderwaalsov radijus.
Poreenjem Vanderwaalsovih radijusa nekoliko razliitih parova atoma, razvijen je sistem
Vanderwaalsovih radijusa pomou kojih moemo predvideti Vanderwaalsove radijuse dva
atoma sabiranjem.
Jonski radijus
Jonski radijus je radijus koji jon ima u kristalnoj reetki, gde su joni spakovani tako da se
njihove spoljanje orbitale dodiruju. Orbitale su prostori koji okruuju atom, a gde je prema
orbitalnoj teoriji verovatnoa pronalaenja elektrona najvea.
192
Izotopi

Atomski broj ne odreuje broj neutrona u atomskom jezgru. Broj neutrona moe biti razliit.
U tom sluaju atomi sa istim atomskim brojevima se meusobno mogu razlikovati u
atomskim masama. Atomi istog elementa koji se razlikuju u atomskoj masi nazivaju se
izotopi.
Preteno kod teih atoma, sa veim atomskim brojem broj neutrona u jezgru moe nadmaiti
broj protona. Izotopi istog elementa se u prirodi nalaze pojedinano ili u smeama.
Primer: hlor ima atomski broj 17, to znai da hlor sadri 17 protona u svom jezgru. Postoje
dva izotopa. Tri etvrtine atoma hlora u prirodi sadre 18 neutrona, a jedna etvrtina sadri 20
neutrona. Maseni brojevi ovih izotopa su 17 + 18 = 35 i 17 + 20 = 37. Ovi izotopi se piu na
sledei nain: 35Cl i 37Cl.
Kada se izotopi piu nema potrebe da se broj protona i neutrona prikazuju zasebno, jer je hlor
u periodnom sistemu elemenata smeten na sedamnaesto mesto to ukazuje na broj protona,
pa lako moemo izraunati broj neutrona na osnovu masenog broja.
Veliki broj izotopa je nestabilan. Doi e do njihove razgradnje tokom procesa radioaktivnog
raspadanja. Izotopi koji su radioaktivni nazivaju se radioaktivni izotopi.

Elektronske orbitale

Elektronska konfiguracija atoma je opis rasporeda elektrona po krunim putanjama oko
jezgra. Ove krune linije nisu potpuno krune, ve su talasaste. Za svaku krunu putanju
verovatnoa nalaenja elektrona na odreenom mestu moe se predstaviti matematikom
formulom. Svaka od krunih putanja poseduje odreenu vrednost energije. Obino su
elektronski nivoi elektrona vii to su udaljeniji od jezgra, ali zbog svog naelektrisanja
elektroni mogu uticati na energetske nivoe drugih elektrona. Uobiajeno je da se prvo
popunjavaju unutranje orbitale, ali mogu postojati izuzeci kao posledica odbijanja. Krune
putanje su podeljene na nivoe i podnivoe, koji su kvantovani.
Energija prve jonizacije
Jonizaciona energija podrazumeva energiju koja je potrebna za udaljavanje elektrona iz atoma
ili molekula u vakuumu. Drugim reima, energija jonizacije je mera jaine veze elektrona sa
atomima. Ovo se odnosi iskljuivo na poslednju orbitalu.

Energija druge jonizacije
Pored energije prve jonizacije, koja pokazuje koliko je teko udaljiti prvi elektron iz atoma,
postoji i mera energije za drugu jonizaciju. Energija druge jonizacije pokazuje stepen tekoe
za udaljavanje drugog elektrona iz atoma. Po analogiji, postoji i energija tree energije
jonizacije,a nekada i etvrte i pete.
193
Standardni potencijal

Standardni potencijal podrazumeva potencijal redoks reakcije,kada je u ravnotei, u odnosu
na nulu. Kada je standardni potencijal vei od nule, govorimo o procesu oksidacije. Kada je
standardni potencijal manji od nule govorimo o redukcionom procesu. Standardni potencijal
elektrona se izraava u voltima (V), simbolom V
0
.
































194
Aluminijum (Al)


Atomski broj 13
Atomska masa 26.98154 g.mol
-1

Elektronegativnost po Paulu 1.5
Gustina 2.7 g.cm
-3
at 20 C
Temperatura topljenja 660.4 C
Temperatura kljucanja 2467 C
Vandervalsov radijus 0.143 nm
Jonski radijus 0.05 nm
Izotopi 3
Artificial izotopi 16
Elektronski radijus 1s
2
2s
2
2p
6
3s
2
3p
1

Energija prve jonizacije 577.4 kJ.mol
-1

Energija druge jonizacije 1816.1 kJ.mol
-

Energija trece jonizacije 2744.1 kJ.mol
-1

Standardni potencijal - 1.67 V
Pronalazac Hans Christian Oersted 1825.god





Aluminijum je naziv izveden od antikog naziva za alum (potazijum aluminijum sulfat), koje
je bilo alumen (na latinskom to znai gorka so). Originalni naziv elementu aluminijum je dao
Hwmfri Dejvi, ali drugi su ga nazivali aluminum i to je ime prihvaeno u Evropi. U svakom
slucaju u SAD-u su preferirali naziv aluminijum i kada je Ameriko Hemijsko Udruzenje
raspravljalo o ovoj temi,1925 godine, odlueno je da ostane aluminijum.
Aluminijum je mekan i lak metal. Mutnog i sivog je izgleda zbog tankog sloja koji nastaje pri
oksidaciji ubrzo nakon izlaganja vazduhu. Aluminijum je netoksian(kao metal), nemagnetski
i ne sija.
Aluminijum ima samo jedan prirodan izotop , to je aluminijum-27 i nije radioaktivan.

Primena:

Srebrn i elastian lan siromasnih metala grupe elemenata, aluminijum se primarno nalazi kao
ruda boksit i izuzetan je zbog otpornosti od oksidacije (aluminijum je skoro odmah podloan
oksidaciji, ali se moe koristiti u ovoj formi za razliku od ostalih metala), zbog svoje snage i
svoje lakoe. Aluminijum se koristi u mnogim industrijama da bi se napravili milioni drugih
proizvoda i veoma je vaan zbog svetske ekonomije. Strukturalne komponente napravljene od
aluminijuma su od vitalnog znacaja vazduho kosmikoj industriji i veoma znaajne u ostalim
oblastima transporta i gradjevinarstva u kojima su lakoa, izdrzljivost i snaga neophodni.
Upotreba aluminijuma je premaila upotrbu svih ostalih metala osim gvodja. ist aluminijum
lako formira legure sa mnogim elementima kao sto su baker, cink, magnezijum, manfan i
195
silicijum.Skoro sva moderna ogledala koriste tanak reflektivni zatitni sloj aluminijuma na
zadnjoj strani lista plutajueg stakla. Teleskopska ogledala su takodje prekrivena tankim
zatitnim slojem aluminijuma.

Ostale primene su kod elektrinih transmisivnuh vodova kod pakovanja (konzerve, folije,
itd.). Zbog visoke provodljivosti i relativno male cene u poredjenju sa bakrom, aluminijum je
poeo da se koristi u domainstvima, u elektricnim vodovima u velikoj meri u SAD-u jos od
1960. Naalost problemi u funkcionisanju su se javili zbog velikog koeficijenta termalnog
prosirenja i zbog tendencije da se izduuje pod stalno odravanim pritiskom, obe stvari
izazivaju gubitak povezanosti; a galvanska korozija poveava elektrinu otpornost. Najnoviji
razvoj u aluminijumskoj tehnologiji je proizvodnja aluminijumske pene, dodajui livenom
metalu jedinjenje (metalni hibrid) koji oslobadja gas hidrogen. Liveni aluminijum mora da se
istanji pre nego to je gotov i to se postie dodavanjem aluminijum oksida ili vlakana silikon
karbida. Rezultat je vrsta pena koja se koristi u saobraajnim tunelima i spejs atlovima.


Aluminijum u zivotnoj sredini

Aluminijum je izobilan element u zemljinoj kori, veruje se da ga ima u procentima od 7.5%
do 8.1%. Aluminijum je veoma redak u istom obliku. Aluminijum veoma doprinosi
karakteristikama zemljista, gde je najvie prisutan kao nerastvoran aluminijum hodroksid.
Aluminijum je reaktivan metal i teko se ekstrahuje iz rude aluminijum oksid (Al2O3).
Aluminijum je jedan od metala koje je teko preistiti i njegovi oksidi su izuzetno stabilna
jedinjenja koji se za razliku od rdje na gvodju ne ljute. Razlog zbog kojeg se u velikoj
primeni zato to je teko da se proizvede. Nekoliko dragulja su napravljeni od iste kristalne
forme od aluminijum oksida poznatog kao korundum. Prisustvo u tragovima ostalih metala
stvara razliite boje , kobalt pravi plavu safirnu, hrom pravi rubin crvenu. Obe su sada lake i
jeftine za vetaku proizvodnju. Topaz je aluminijum silikat obojen u uto zbog tragova
gvodja. Oporavljanje ovog metala od starog gvodja (recikliranje) postala je vana
komponenta aluminijumske indusrije. Industrijska proizvodnja irom sveta novog metala
iznosi oko 20 miliona tona godinje i slina koliina se recilira. Poznate rezerve rude su 6
biliona tona.




Uticaj aluminijuma na zdravlje

Aluminijum je jedan od najvie korisenih metala i takodje jedan od najece pronadjenih
jedinjenja u zemljinoj kori. Zbog ovih injenica on je opte poznat kao bezazleno jedinjenje.
Ali ako je neko izloen velikoj koncentaciji moe da izazove zdravstvene problem. Forma
aluminijuma rastvorna u vodu mogu da izazovu tetne efekte, ove estice se zovu joni. One se
obino nalaze u rastvorima aluminijuma u kombinaciji sa drugim jonima, na primer
aluminijum hlorine. Unoenje aluminijuma moe biti kroz hranu, disanjem ili kontaktom
preko koe. Dugotrajno unoenje znaajne koncentracije aluminijuma moe da dovede do
znaajnih zdravstvenih problema kao to su:

-Oteenje centralng nervnog sistema
-Ludila
-Gubitak pamenja
196
-Ravnodusnosti
-Jake drhtavice

Rizik od aluminijuma se javlja u odredjenim radnim sredinama, kao to su rudnici, gde se
moe nai u vodi. Ljudi koji rade u fabrikama gde se aluminijum koristi tokom procesa
proizvodnja mogu idravati probleme sa pluima kada udiu aluminijumsku prainu.
Aluminijum moe da izazove probleme kod bubrenih bolesnika kada udje u telo prilikom
bubrene dijalize.
Inhalacija sitnog aluminijuma i praha aluminijum oksida prijavljena je kao uzrok plune
fiboze i osteenja plua. Ovaj efekat poznat kao Saverovo obolenje zakomplikuje se zbog
prisustva silicijuma i oksida gvodja u udahnutom vazduhu. Moe takodje doprineti
Alchajmerovoj bolesti.


Uticaji aluminijuma u ivotnoj sredini

Efekti aluminijuma su privukli nau panju, najvie zbog kiselinskih problema. Aluminijum
se moe akumulirati u biljkama i izazvati zdravstvene probleme kod ivotinja koje ih
konzumiraju. Koncentracija aluminijuma je najvia u zakieljenim jezerima. U ovim jezerima
broj ribe i amfibija opada zbog reakcije aluminijumskih jona sa proteinima u krgama riba i
embriona aba. Visoka koncentracija aluminijuma ne samo da dale efekte na ribe ve i na
ptice i druge ivotinje koje konzumiraju zagadjenu ribu i insekte i preko ivotinja koje unose
aluminijum kroz vazduh. Posledice kod ptica koje konzumiraju zagadjenu ribu su tanjenje
ljuske jajeta i ptii sa malom teinom na rodjenju. Posledice kod ivotinja koji udiu
aluminijum preko vazduha mogu biti problemi sa pluima , gubitak teine i opadanje
aktivnosti.
Druge negativne posledice po sredinu od efekta aluminijuma su te da joni mogu da reguju sa
fosfatima , to prouzrokuje da fosfati budu manje dostupni organizmima u vodi.

Visoka koncentracija aluminijuma ne mora biti pronadjena samo u zakieljenim (ili kiselim)
jezerima ve i u podzemnoj vodi kiselih zemljita . Postoje jeke indikacije da aluminijum
moe da oteti korenje drvea ako se nalaze u podzemnoj vodi.


Aluminijum i voda : reakcioni mehanizmi, uticaji na sredinu i efekti po zdravlje

Koliina aluminijuma u morskoj vodi varira izmedju moguih 0.013 i 5 ppb. Atlantski okean
je poznat po tome to sadri vei procenat aluminijuma od Pacifika. Rena voda generalno
sadri oko 400 ppb aluminijuma. Aluminijum se najcesce javlja kao Al
3+
(aq) u kiseloj sredini
i kao Al(OH)
4
-
(aq) od neutralnih do alkalnih stanja. Ostale forme ukljuuju AlOH
2
+
(aq) i
Al(OH)
3
(aq).


Na koji nain i u kojim oblicima aluminijum reaguje sa vodom?

Metal aluminijum brzo razvija tanak sloj od nekoliko milimetara aluminijum oksida koji
sprecava da metal reaguje sa vodom. Kada tanak sloj korozira , reakcija napreduje otputajui
zapaljiv hidrogen gas.
Aluminijum hlorid hidrolizira u vodi i pravi maglu u kontaktu sa vazduhom, zato to
hlorovodonina kiselina naputa oblik kada reguje sa vodenim isparenjima.
197
Aluminijumski joni u drugim jedinjenjima isto hidrolizuju i to se nastavlja dok se katjonski
naboj ne isprazni ,zavavajii reakciju sa hidroksidnom formacijom. Poetak hidrolizne
reakcije je sledei:
Al
3+
(aq) + 6H
2
O(l) <-> [Al(H
2
O)
6
]
3+
(aq)

Rastvorljivost aluminijuma i aluminijumskih jedinjenja

Najizobilnije jedinjenje aluminijuma je aluminijum oksid i aluminijum hidroksid, i ona su
nerastvorljiva u vodi.
Aluminijum oksid moe biti prisutan u vodi u alkalnom obliku (2Al
2
O
3
(s) + 6H
+
(aq) -> Al
3+

(aq) + 3H
2
O (l)) i u kiselom obliku (2Al
2
O
3
(s) + 2OH
-
(aq) -> AlO
2
-
(aq) + H
2
O (l)). Primer
rastorljivog aluminijumskog jedinjenja je aluminijum sulfat sa vodenom rastvorljivou od
370g/l


Zato je aluminijum prisutan u vodi?

Aluminijumski oblici tokom mineranog navodnjavanja???, kao to su ortoklas, anortit, albita ,
mika i boksita i zatim zavre u oblicima minerala. Odredjeni broj dragulja sadri aluminijum
kao to su rubin i safir.
Trenutno se samo gvodje i elik proizvode u veim koliinama od aluminijuma. Dodatno,
aluminijum se u velikoj meri reciklira zato to je to oigledno mogue. Primenju je se na
primer u okvirima, kvakama, koljkama automobila, delovima aviona (gde su teina i jaina
veoma pogodne) , motori, kablovi i konzerve. Aluminijum se dobro reflektuje pa se koristi
kod solarnih ogledala i ebadi koja reflektuju toplotu. Aluminijum se obradjuje u konzerve ,
ice i legure.
Soli aluminijuma se esto dodaju u vodu za talone reakcije za ukalnjanje fosfata. Stoga
otpadni mulj u icenju vode sa pH vrednostima izmedju 6.8 i 7.3 predstavlja se kao
hidroksidi. Aluminijum se koristi kao djubrivo na plantaama aja. Ostala jedinjenja
aluminijuma se koriste u papirnij industriji. Legure kao to su duraluminijum se koriste zato
to su jae od aluminijuma. Aluminjumska pena se koristi u tunelima kao zvuno otporni
matrijal.
Drugi primeri upotrebe aluminijuma ukljuuju aluminijum hlorid u procesima razbijanja,
aluminijum oksid je abraziv ili za proizvodnju zapaljivih predmeta, aluminijum sulfat se
koristi kao osnovni material za lepak za papir, stavljae, moila i sintetiku gumu i
aluminijum hidrogen kao redukciono i hidraciono sredstvo.
Aluminijum se javlja kao aerosoli u slojevima na okeanskoj povrini i u vodi. To se deava
zato to aluminijumska praina na kraju zavrava u vodi. estice zavravaju u vodi kroz
sletanje na povrinu ili atmosferskim transportom. Generalno koncentracija aluminijuma raste
sa porastom dubine vode.


Koje su posledice po sredinu od aluminijuma u vodi?

Aluminijum moe negativno da utie na kopneni i vodeni ivot na nekoliko naina. Regularne
koncentracije aluminijumau podzemnim vodama su oko 0.4 ppm, zato to postoji u zemljitu
kao nerastvorljiv hidroksid. Kod pH vrednosti ispod 4.5 rastvorljivost brzo raste, izazivajuci
198
da koncentracije aluminijuma se popenju iznad 5 ppm. Ovo takodje moe da se dogodi kod
veoma visokih pH vrednosti.
Rastvorljivi Al
3+
-joni su otrovni za biljke,oni utiu na korenje i smanjuju unoenje fosfata.
Kao to smo ve pomenuli iznad, kada se pH vrednosti povecaju aluminijum se rastvara. Ovo
objanjava korelaciju izmedju kiselih kisa i koncentracije aluminijuma u zemljitu. Pri
poveanju nitratnih uklanjanja koliine aluminijuma rastu, dok se smanjuju zbog velikog
grejanja i agrikulturnih povrina. U umskom zemljitu se poveava. To nije dijetski zahtev za
biljke, ali moe da pozitivno utie na rast nekih biljki. Ali ga unose sve biljke zbog svoje
iroke raspodele u zemljitu. Travnate biljke mogu da akumuliraju koncentraciju aluminijuma
iznad 1% suve materije.
Kisele kie rastvaraju minerale u zemljitu i transportuju ih do izvora vode. Ovo moe da
izazove da se poveca koncentracija aluminijuma u rekama i jezerima. Aluminijum se
svakoako u vodi nalazi u maloj koncentraciji. Vee koncentracije koje potiu iz rudarskog
otpada mogu negativno da utiu na vodenu biocenozu. Aluminijum je otrovan za ribe u
kiselo, ne u blazenoj vodi jos pri koncentraciji od 0.1mg/l. Istovremeno elektrolotska
oskudica na galebljevu permeabilnost(popustljivost) i oteuje povrinu galebovljevih elija.
Aluminijum je ugalvnom toksian za ribe sa pH vrednostima od 5.0-5.5. Joni aluminijuma se
akumuliraju na galebovima i zacepljuju ih sa muljavim slojem koji ograniava disanje. Kada
se smanje vrednosti pH aluminijumski joni utiu na galebovu propustljivu regulacuju sa
kalcijumom. To poveava gubitak sodijuma. Kalcijum i aluminijum su antagonisti, ali
dodavanjem kalcijuma ne moe se ograniiti gubitak elektrolita. To se najvie odnosi na
mlade ivotinje. Koncentracija aluminijuma od 1.5mg/l ispostavilo se da je smratonosna za
pastrmku. Elemenat takodje utie na rast slatkovodne koate ribe.
Kopneni organizmi takodje sadre aluminijum. Primeri:larva komarca 7-33 ppm,??36-424
ppm (suve materije). Zajedno vrednosti pH i koncentracija aluminijuma oderdjuju smrtnost
larve. Broj LD50 vrednost aluminijuma je poznata kod pacova. Za oralni unos to je 420
mg/kg aluminijum hlorida i 3761 mg/kg za aluminijum nonhidrat. Mehanizam toksinosti je
uglavnom vezan za enzimsku inhibiciju.
Samo jedan ne radioaktivni izotop aluminijuma postoji. Postoji 8 ne stabilnih izotopa.


Koji su efekti na zdravlje aluminijuma u vodi?

Totalna koncentracija aluminijuma u ljudskom organizmu je 9 ppm (suve materije). Nekim
organima kao to su slezina, bubrezi i pluca koncentracija je ak 100 ppm (suve materije).
Dnevni unos aluminijuma je 5 mg od ega se samo mali deo apsorbuje. Ovo dovodi do malog
akutnog trovanja. Absprpcija je oko 10 g na dan. Ove koliine se smatraju bezazlenim za
ljude.
Silicijim moe da smanji aluminijumski unos. U svakom sluaju kada se element jednom
unese u organizam , ne moe se lako otkloniti.
Velike koliine unosa aluminijuma mogu iamti negativan uticaj na zdravlje.Ovo je povezano
sa nervnim oteenjem. Posebno su ljudi sa obolenjem bubrega osetljivi na trovanje
aluminijumom. Postoji rizik od alergija. Aluminijum je verovatno sklon promenama i
karcinogen. Sumnja se da postoji korelacija izmedju aluminijumskog unosa i porasta
sluajeva Alchajmera. Ovo je nesigurno zbog toga to koncentracija aluminijuma raste sa
godinama. Poveanje aluminijumskog unosa moe da izazove osteomalaciju (nedostaci
vitamina D i kalcijuma).
Fitoplankton sadrzi najvreovatnije 40-400 ppm aluminijuma (suve materije) to dovodi do
biokoncentracionog faktora od 10
4
-10
5
u poredjenju sa morskom vodom.
199
Unoenje aluminijuma ja uglavnom preko hrane i pijae vode. Najnoviji standardi su izmedju
50 i 200 g/L. Aluminijumske estice mogu da izazovu poremeaj rada plua. Nema ni jedne
bolesti koja nastaje zbog nedostatka aluminijuma. Aluminijum hlorid moe korozirati na koi,
iritirati sluzave membrane u oima i izazvati znojenje, nedostatak vazduha i
kaalj.Aluminijum izaziva krv ????


Koje se tehnologije preicavanja mogu upotrebiti za uklanjanje aluminijuma iz vode?

Aluminijum se moe ukloniti iz vode putem jonske razmene i koagulacije/flokulacije.
Aluminijumove soli se primenjuju u vodenim tretmanima za opadanje reakcija. Dodavanjem
aluminijum sulfata i jedne vrste limuna u vodu stvara se aluminijum hidroksid, to dovodi do
taloenje stvari koje zagadjuju. Hidroksid je nerastvorljiv u vodi, tako da samo 0.05 ppm
rastvorenog aluminijuma ostane. Ovo je ispod dozvoljene granice za pijau vodu od strane
Svetske Zdravstvene Organizacije(WHO) koja je 0.2 ppm aluminijuma.

Argon (Ar)



Argon i voda: mehanizmi reakcija, uticaj na ivotnu sredinu i zdravlje

Posle azota i kiseonika, argon je najzastupljeniji element u vazduhu (0.993% zapremine).
Morska voda sadri oko 0,45 ppm argona.


Na koji nain i u kom obliku argon reaguje sa vodom?

Argon je plemeniti gas i ne reaguje sa nekim drugim elementom. ak ne reaguje i na visokim
temperaturama ili bilo kojim drugim posebnim uslovima. Neko je uspeo da proizvede
jedinjenje argona koje je bilo veoma nestabilno,na izuzetno niskim temperaturama. Shodno
tome, argon ne reaguje sa vodom.


Rastvorljivost argona i njegovih jedinjenja:

Argon je rastvoren u vodi u koncentraciji 62 mg/l na 20 oC i pritisku od 1 bar. Klatrati sadre
argon i oslabadjaju elemenat nakon rastvaranja. Argon ne ostaje rastvoren u vodi,bar ne u
viim od dozvoljenih koncentracija.


Zato je argon prisutan u vodi?

Argon se javlja u vie minerala kalijuma usled radioaktivnog raspada
40
K izotopa.
Komercijalno se primenjuje za razliite namene i vadi se iz tenosti vazduha 75000 t godinje.
Argon se moe primeniti kao zatitni sloj,jer je veoma nereaktivan. To moe biti od znaaja
za elektrino osvetljenje. Dodaje se fluorescentnim lampama za pokretanje mehanizama. U
svetleim reklama argon sija plavo. Vei deo proizvodnje argona se obavlja u industriji elika.
Nanosi se kao gasna izolacija,kada je zarobljen u vazduhu titi jake metale od
oksidacije,npr.tokom proizvodnje aluminijuma i titanijuma.
200
U atomskim istrazivanjima argon se koristi da zatiti druge elemente od neeljenih efekata.
Takodje se moe primeniti kao zatitni sloj od promene temperature,npr.kao izolacija u
medju-prostoru dvostrukog zastakljivaa. Argon se primenjuje u gumama luksuznih
automobila za zatitu guma i spreava emisiju buke pri vonji velikim brzinama. Jo jedna
popularna upotreba argona je za lasere oiju i uklanjanje tumora.
Argon moe biti koristan marker,jer ne reaguje sa bilo kojim trenutnim proizvodom,a tokom
povrinskog tretmana moe biti koristan nosilac koji ne reaguje sa ciljanim materijalom.
Argonska i kalijum-argonska metoda se primenjuje u geologiji za utvrdjivanje vremena
uvrivanja vulkanskog porekla. To se postie raspadom vrstog
40
K izotopa sa vremenom
poluraspada 1,3 miliona godina,dok gasoviti
40
Ar ne moe pobei od materije,sem procesa
topljenja. Argon je nus produkt frakcione destilacije za proizvodnju vodonika. Uprkos svim
gore navedenim procesima,kontaminacija vode zbog komercijalnih upotreba argona je
praktino nemogua.


Koji su efekti na ivotnu sredinu usled prisustva argona u vodi?

Argon nema bioloku upotrebu. Diazotrofne bakterije koje apsorbuju azot i pretvaraju u
amonijak,mogu da apsorbuju i argon ali ne mogu da ga primenjuju.
Argon nije opasan po vodu i nije poznat kao opasan po ivotnu sredinu.
Argon u prirodi ima 3 stabilna izotopa,a mi do sada znamo i 9 nestabilnih izotopa.


Koji su zdravstveni efekti argona u vodi?

Argon je u ljudskom telu prisutan u tragovima. Nije neophodan u ishrani. Fizioloki je
neefikasan. Zdravstveni efekti od argona prisutnog u vodi se ne oekuju. Jedini nepovoljan
efekat po zdravlje ljudi je od poveane koncentracije argona u vazduhu koji je udisan. U
zavisnosti od vremena izlaganja argonu,moe da dodje do munine i pospanosti,nedostatka
daha,nesvestice,pa cak i smrti od guenja.


Koja tehnologija preiavanja se primenjuje za uklanjanje argona iz vode?

Uklanjanje argona iz vode je beznaajno.















201


Arsen - As




Atomski broj 33
Atomska masa 74.9216 g.mol
-1

Negativno naelektrisanje po Paulingu 2.0
Gustina 5.7 g.cm
-3
at 14C
Taka topljenja 814 C (36 atm)
Taka kljuanja 615 C (sublimacija)
Vandervalsov radijus 0.139 nm
Jonski radijus
0.222 nm (-2) 0,047 nm (+5)
0,058 (+3)
izotopi 8
Elektronski omota [ Ar ] 3d
10
4s
2
4p
3

Energija prve jonizacije 947 kJ.mol
-1

Energija druge jonizacije 1798 kJ.mol
-1

Energija tree jonizacije 2736 kJ.mol
-1

Standardna potencijalna energija - 0.3 V (As
3+
/ As )
Otkriven od strane Drevnih ljudi


Arsen

Arsen se javlja u tri alotropska oblika: uti, crni i sivi; u vrstom obliku je srebrno-sivi, krti
tvrdi kristal. U vazduhu brzo tamni (gubi sjaj), a na visokim temperaturama gori stvarajui
beli oblak arsen trioksida. Arsen je lan grupe Va periodnog sistema elemenata, koji se lako
sjedinjuju sa mnogim elementima.
Metalni oblik je krt, tamni i kada se zagreje brzo oksidira u arsen trioksid, koji ima miris
belog luka. Nemetalni oblik je manje reaktivan ali gubi se kada se zagreje uz snanu
oksidaciju kiselina i baza.


Upotreba

Jedinjenja arsena koriste se za pravljenje posebnih vrsta stakla, za zatitu drveta, odskora, u
poluprovodniku galijum arsena, koji ima mogunost da pretvori struju u lasersko svetlo. Gas
arin AsH
3
, postao je vaan opojan gas u mikroip industriji, iako zahteva strogo pridravanje
uputstava pri korienju, jer je vrlo otrovan.
Tokom 18, 19. i 20. veka, veliki broj arsenovih jedinjenja koristio se kao lek; bakar
acetoarsenit koristio se kao zelena boja poznata po mnogim nazivima.

202

Arsen u okruenju

Arsen se u prirodi na zemlji moe nai u malim koncentracijama. Ima ga u ubrivu i
mineralima, i moe ui u vazduh, vodu ili zemlju kroz prainu koji nosi vetar ili slivanjem
vode. Arsen dolazi u atmosferu na razne naine: vulkani oslobaaju oko 3000 tona godinje i
mikroorganizmi oslobaaju isparljive metilarsine i do 20.000 tona godinje, ali ljudska
aktivnost je mnogo vie odgovorna: 80.000 tona arsena godinje oslobaa se paljenjem
fosilnog goriva.
Uprkos njegovoj ozloglaenosti smrtnog otrova, arsen je neophodan element za neke
ivotinje, moe biti i za ljude, iako je njegova neophodna koliina unosa samo 0.01 mg na
dan.

Arsen je element koji je veoma teko pretvoriti u vodeno rastvorljive ili isparljive proizvode.
injenica da je arsen prirodno potpuno promenljiv element, u osnovi znai da se velike
koncentracije teko javljaju na nekom posebnom mestu. To je veoma dobro, ali negativna
strana ovoga je da zagaenje arsenom postaje iri problem jer se on lako iri. Arsen se ne
moe lako pomerati kada je nepomian. Zahvaljujui ljudskim aktivnostima, posebno vaenju
ruda i topljenju, prirodno nepomian arsen se takoe pomerio i sada moe da se nae na
mnogo vie mesta na kojima u prirodi nije postojao.
Mali nejedinjeni arsen javlja se u prirodi kao mikrokristalna masa, u Sibiru, Nemakoj,
Francuskoj, Italiji, Rumuniji i u SAD. Najvie arsena nalazi se sjedinjeno sa sumporom u
mineralima kao to su arsenopirit (AsFeS), realgar, auripigment i enargit. Nijedan se toliko ne
kopa jer se dobija kao sporedni proizvod preiavanjem drugih metala, kao to su bakar i
olovo. Svetska proizvodnja arsena, u obliku njegovih oksida, je oko 50.000 tona godinje,
mnogo vie od onoga koliko je neophodno industriji. Kina je glavna zemlja izvoznik, a zatim
ile i Meksiko. Svetski resurs arsena u metalima bakru i olovu prevazilazi 10 miliona tona.


Uticaj arsena na zdravlje

Arsen je jedan od najotrovnijih elemenata.Uprkos njegovom otrovnom dejstvu, neorganske
veze arsena javljaju se u prirodi u malim koliinama. Ljudi mogu doi u dodir sa arsenom
kroz hranu, vodu i vazduh. Mogu mu se takoe izloiti ako koa doe u dodir sa ubrivom ili
vodom u kojoj ima arsena.

Nivo arsena u hrani je veoma mali, jer se ne dodaje zbog njegove otrovnosti. Meutim nivo
arsena u ribi i morskoj hrani moe biti visok, jer riba apsorbuje arsen iz vode u kojoj ivi. Na
sreu, ovo je uglavnom bezopasni organski oblik arsena, ali riba koja ima u sebi vee koliine
neorganskog arsena moe predstavljati opasnost za ljudsko zdravlje.Vee izlaganje arsenu
imaju ljudi koji sa njim rade, ljudi koji piju vee koliine vina, za ljude koji ive u kuama u
kojima ima bilo koje vrste starog drveta i za one koji ive na poljoprivrednim zemljitima gde
su se u prolosti koristili pesticidi u kojima je bilo arsena.


Izlaganje neorganskom arsenu moe dovesti do raznih zdravstvenih problema, kao to su
nadraaj stomaka i creva, umanjena proizvodnja crvenih i belih krvnih zrnaca, promene na
koi i nadraaj plua. Smatra se da unos veih koliina neorganskog arsena moe poveati
anse razvoj raka, posebno raka koe, plua, jetre, i raka limfnih lezda.
203


Veoma visoko izlaganje neorganskom arsenu moe izazvati neplodnost i pobaaje kod ena, i
moe izazvati poremeaje na koi, smanjenu otpornost na infekcije, srane poremeaje i
oteenje mozga i kod ena i kod mukaraca.
Na kraju, neorganski arsen moe unititi DNK.
Smrtna doza arsen oksida smatra se 100 mg.

Organski arsen ne moe izazvati ni rak, ni oteenje DNK. Meutim, izlaganje visokim
dozama moe izazvati odreene zdravstvene probleme, kao to su nervno oteenje i
stomane tegobe.


Uticaj arsena na okolinu

Krug arsena iri se kao posledica ljudskog delovanja i, zahvaljujui tome, velike koliine
arsena zavre u ivim organizmima i njihovoj okolini. Arsenik se uglavnom isputa u procesu
proizvodnje bakra, ali i u proizvodnji olova i cinka i u poljoprivredi. Ne moe se uniti kad
jednom dospe u okruenje, tako da koliine arsena koje dodajemo mogu da se ire i izazovu
zdravstvene probleme ljudima i ivoitnjama na mnogim mestima na zemlji.
Biljke apsorbuju arsen veoma lako, tako da velike koliine mogu biti prisutne u hrani.
Koncentracije opasnog neorganskog arsena koje su trenutno prisutne na povrini vode
poveavaju anse oteenja ribe. To uglavnom izaziva nagomilavanje arsena u telima jestivih
slatkovodnih biljaka. Ptice jedu ribu u kojoj ve ima znaajnih koliina arsena i umree, kao
rezultat trovanja arsenoma, dok se riba raspada u njihovom organizmu.


Arsen i voda: postupci reakcije, uticaj na okolinu i zdravstvene posledice

Arsen se moe nai u morskoj vodi (2-4 ppb), i u rekama (0.5-2 ppb). Polovina ukupnog
arsena nalazi se u esticama. Slatkovodne i morske alge sadre oko 1-250 ppm arsena,
slatkovodne biljke sadre 2-1450 ppm, morski mekuci 1-70 ppm, morski ljuskari 0.5-69
ppm, a ribe 0.2-320 ppm (sve vrednosti se odnose na suvu masu). U nekim morskim
organizmima, kao to su alge i kampi, arsen se moe nai u organskim jedinjenjima.
Zakonski limit arsena u vodi, koji je donela Svetska Zdravstvena Organizacija je (WHO) 10
g/L.


Na koji nain i u kom obliku arsen reaguje sa vodom?

Bazni arsen ne reaguje sa vodom u odsustvu vazduha. Ne reaguje sa suvim vazduhom, ali
kada doe u kontakt sa vlanim vazduhom stvara se sloj. Taj sloj je bronzane boje a kasnije
stvara crnu povrinu.
Primer jedinjenja arsena koji snano reaguje sa vodom je auripigment. To je amorfno
jedinjenje arsena.
Postupak reakcije:

As
2
S
3
+ 6 H
2
O -> 2 H
3
AsO
3
+ 3 H
2
S

204
U obinoj vodi arsen uestvuje u reakcijama oksidacije i redukcije, koagulacije i adsorpcije.
Adsorpcija arsena u iste estice u vodi i taloenje sa aluminijumskim ili gvozdenim
hidroksidima izaziva ulazak arsena u sedimente. Posle izvesnog vremena zbog reakcija
redukcije arsen moe ponovo da iezne.


Rastvaranje arsena i jedinjenja arsena

Bazni arsen je sasvim nerastvorljiv, dok se jedinjenja arsena mogu lako rastvoriti. Arsen je
uglavnom prisutan u vodenim rastvorima kao HAsO
4
2-
(aq) i H
2
AsO
4
-
(aq), i delimino kao
H
3
AsO
4
(aq), AsO
4
3-
(aq) ili H
2
AsO
3
-
(aq).

Primeri rastvorljivosti jedinjenja arsena: arsen(III)hidrid 700 mg/L, arsen(III)oksid 20 g/L,
kiselina arsena (H
3
AsO
4
.
1/2 H
2
O) 170 g/L, i arsen(III)sulfid 0.5 mg/L.


Zato je arsen prisutan u vodi?

Jedinjenja arsena obiluju u zemljinoj kori. estice se oslobaaju tokom kopanja, i ire se po
okolini. Arsen se iz tronih stena i ubreta razlae u podzemnim vodama. Koncentracije
arsena u podzemnim vodama posebno su visoke u oblastima sa geotermalnim aktivnostima. U
vodenim ekosistemima je najrasprostranjeniji neorganski arsen iz stena kao to je arsen
trioksid (As
2
O
3
), auripigment (As
2
S
3
), arsenopirit (AsFeS) i realgar (As
4
S
4
).
Arsen se primenjuje u razliitim oblicima i formama i kao takav moe ui u vodene
organizme. Velike koliine arsena koje oslobaaju vulkanske aktivnosti i mikroorganizmi
male su u poreenju sa koliinama koje oslobaa na primer sagorevanje fosilnog goriva.
Metalni arsen se prerauje u olovo ili leguru bakra da bi se poveala tvrdoa. Veoma otrovni
gas arsena ASH
3
plays ima vanu ulogu u mikroip proizvodnji. Bakar arsenat
(Cu
3
(AsO
4
)
2
.4H
2
O) primenjuje se kao pesticide u vinogradarstvu, ali je njegova upotreba
trenutno zabranjena u mnogim zemljama. Paksit (CuAs
2
) je insekticid i fungicid.

Druga jedinjenja arsena koriste se za zatitu drveta, u preradi stakla, u hemijskoj industriji ili
u postupku poluprovoenja sa galijumom i indijumom.

Holandski slikari su koristili arsen kao utu boju. U Prvom Svetskom Ratu arsen se koristio za
hemijsko naoruanje. U Vijetnamskom Ratu kiseli dimetil arsen koristio se za unitavanje
useva pirina.
Iako se arsen sve manje primenjuje, jo uvek je prisutan u okolini u pozamanoj koliini.Na
primer, pored naputenih rudnika koliine arsena mogu iznositi i do 30 g/kg.

Arsen se koristio i koristi se u medicinske svrhe. U istoj void verovatno pomae izleenju
astme, bolesti krvi, koe i psiho bolestima. U 19. Veku vodeni rastvori kalaj arsenida (Ptiji
rastvor) koristili su se za leenje hronine bronhijalne astme i drugih bolesti. Poetkom 20.
Veka druga jedinjenja arsena koristila su se za leenje sifilisa. Arsen moe pomoi u leenju
bolesti spavanja i leukemije.

Jedinjenja arsena mogu dospeti u telo kroz hranu. To je oko 90% ukupnog unosa arsena,
uglavnom kroz riblje proizvode. Kroz riblje delove u stojoj hrani arsen moe doi u meso, a
kroz ubre moe doi u biljne proizvode.

205

Koji je uticaj na okolinu arsena u vodi?

Arsen je neophodno jedinjenje za mnoge ivotinjske vrste jer je vaan u proteinskoj sintezi.
Nije jasno da li je arsen obrok minerala za ljude. Otrovnost arsena je druga vana osobina.
Granina koncentracija arsena za slatkovodne alge je 2-46 ppm. LC
50
vrednost za Daphnia
Magna je 7.4 ppm, a za Ameriku ostrigu je 7.5 ppm. Ove vrednosti obuhvataju vremenski
period od 48 sati. Stalna otrovnost za vremenski period od 3 nedelje je 0.5 ppm. Za pacove je
ustanovljena vrednost 20 mg/kg telesne teine. To je vrednost za karcenogeni arsen(III)oksid
jedinjenje. Ova jedinjenja takoe blokiraju enzimaske procese, poveavajui njihovu
otrovnost. U mievima, hrcima i pacovima jedinjenja su bila embrio (nerazvijeno) toksina.
Paprat bioakumulira velike koliine arsena. Normalno, postoji samo jedan stabilan izotop
arsena. Trenutno je otkriveno 19 drugih nestabilnih izotopa.


Kakvi su uticaji na zdravlje arsena u vodi?

Bolest povezana sa arsenom obino je izazvana upotrebom zagaene vode za pie. U staro
vreme koristio se kao otrov, jer su simptomi trovanja arsenom slini simptomima kolere, pa se
teko mogla otkriti namera.
Arsen je neophodan nekim biljnim i ivotinjskim vrstama. Procenjena je dozvoljena doza za
ljude. Kada bi arsen bio obrok ta doza bi bila 15-25 g. Ta koliina bi se bez problema
uzimala iz hrane. Ukupna koliina arsena u ljudskom telu je 0.5-15 mg. Mnoga jedinjenja
arsena se apsorbuju 60-90%, ali se i lako izluuju. Ljudi mogu da razviju otpornost na
odreene koncentracije arsena. Ubrzo nakon apsorbcije arsen se moe nai u jetri, slezini,
pluima i digestivnom traktu. Veina arsena se izluuje, a ostatak se moe nai u koi, kosi,
noktima nogama i zubima.
U uslovima dueg izlaganja, mnogi organi mogu se otetiti, moe se pojaviti pigmentacija
koe, kosa moe opadati i rast noktiju moe prestati.

Otrovnost je razliita kod razliitih jedinjenja, na primer, kiseli monometil arsen i neorganski
arsenid otrovniji su od arsen holina. Vea je otrovnost kod jedinjenja neorganskog arsena
nego kod jedinjenja organskog arsena. Unos preko 100 mg je smrtonosan. Smrtonosna doza
arsen trioksida je 10-180 mg, a za arsenid je 70-210 mg. Postupak trovanja je obavijanje i
blokiranje sulfor enzima. Simptomi jakog trovanja arsenom sumunina, povraanje, proliv,
srana aritmija, nejasnost i halucije. Simptomi hroninog trovanja arsenom su manje
specifini. Meu njima su depresija, utrnulost, poremeaj sna i glavobolje.
Uticaj arsena nazdravlje obino nije jak, ali uglavnom je to rak, obino rak koe. Arsen moe
uzrokovati slabu telesnu teinu pri roenju i spontani pobaaj.

Arsen u void za pie je probleo od globalnog znaaja, pa je zakonski limit smanjen na 10
g/L. Ovaj zakonski limit ne odnosi se na zemlje keo to su Vijetnam i Banglade, gde
milioni ljudi koriste vodu za pie u kojoj ima preko 50 g/L arsena. Ovaj problem ima
dalekosene posledice po zdravlje, kao to je bolest koe, rak koe, i tumori na pluima,
beici, bubrezima i jetri.


Koji metodi za preiavanje vode mogu da se primene kako bi se arsen uklonio iz vode?

206
Uklanjanje arsena iz vode moe se izvriti na razne naine. Opcije su promena jona, filtriranje
membrane p zgruavanje gvoa i aluminijuma. Voda za pie uglavnom sadri neorganski
arsen (arsenid ili arsenat), tako da je dovoljno utvrditi ukupnu koncentraciju arsena. Pravljenje
razlike meu raznim vrstama arsena je beznaajno.

Uklanjanje arsena iz ubriva moe se postii korienjem paprati koja bioakumulira velike
koncentracije arsena.











































207
Azot N



Atomski broj 7
Atomska masa 14.0067 g.mol
-1

Electronegativnost prema Pauling-u 3.0
Gustina 1.25*10
-3
g.cm
-3
at 20C
Taka topljenja -210 C
Taka kljuanja -195.8 C
Vandervalsov prenik 0.092 nm
Jonski prenik
0.171 nm (-3) ; 0.011
(+5) ; 0.016 (+3)
Izotopi 4
Elektronska ljuska (konfiguracija) [ He ] 2s
2
2p
3

Prva energija jonizacije 1402 kJ.mol
-1

Druga energija jonizacije 2856 kJ.mol
-1

Trea energija jonizacije 4578 kJ.mol
-1

Otkriven od strane Rutherforda 1772.god.


Azot

Azot ima sledee karakteristike bezbojan je, bez mirisa, bez ukusa, i najee se javlja u vidu
dvoatomnog nemetalnog gasa.Ima pet elektrona u spoljanjoj ljusci, i trovalentan je u
najveem broju jedinjenja.


Primena

Njegova najvea samostalna komercijalna upotreba se ogleda u tome to ini grau
amonijaka, koji se koristi kao ubrivo i u proizvodnji azotne kiseline.
Tean azot(najee se podrzumeva LN
2
) se koristi kao sredstvo za hlaenje u procesima
mrnjenja i u transportu hrane, za prezervaciju(ouvanje) tela i reproduktivnih elija (sperme i
jajanih elija), i za stabilno skladitenje biolokih preparata.
Soli azotne kiseline sadre pojedina znaajna jedinjenja, npr. kalijum-nitrat, azotnu kiselinu, i
amonijum-nitrat. Nitrovana organska jedinjenja, poput nitro-glicerina i trinitrtoluena, se esto
koriste kao eksplozivi.




Azot u okolini(ivotnoj sredini)

Azot ini 78% Zemljine atmosfere i ulazi u sastav ivih materija. Azot je esencijalan za ivot,
poto je sastojak DNK-a i kao takav predstavlja deo genetskog koda.
208
U vazduhu se najee sree molekul azota. U vodi i zemljitu azot se nalazi u obliku nitrata i
nitrita. Sve ove supstance su deo azotnog ciklusa, kojim su sve meusobno povezane.
Ljudi su radikalno promenili prirodne proporcije nitrata i nitrita, uglavnom primenom ubriva
u ijem se satavu nalaze nitrati. Azot se emituje sve vie od strane industrijskih kompanija,
koje poveavaju zalihe nitrata i nitrita u zemljitu i vodama, kao posledicu reakcija azotnog
ciklusa. ime se znatno poveava koncentracija azota u pijaoj vodi.


Zdravstveni efekti azota

Poznato je da nitrati i nitriti imaju odreeni uticaj na zdravlje. Najzastupljeniji su sledei
efekti:

- Reakcija sa hemoglobinom u krvi, izaziva smanjenje kapaciteta prenoenja kiseonika kroz
krv(nitriti)
-Smanjena funkcija tiroidne lezde(nitrati)
-Skladitenje vitamina A(nitrati)
-Stvaranje nitro amina, koji su poznati kao najei izazivai raka (nitrati i nitriti)

Ali sa metabolitikog stanovita nitrit oksid(NO)je mnogo znaajniji od samog azota. 1987.,
Salvador Moncada je otkrio da je on prenosilac za oputanje miia u telu, a danas znamo da
je umean u kardiovaskularni sistem, imuni sistem, centralni nervni sistem i periferni nervni
sistem. Enzim koji proizvodi NO, nazvan nitrit-oksid sintetaza(azot-oksid sintetaza), se nalazi
u obilnim koliinama u mozgu.
I ako je nitrit-oksid relativno kratkog ivota, on moe da difunduje kroz membranu prenosei
pritom i svoju funkciju. 1991.,tim predvoen je K.E. Anderson iz Lund Univerzitetske
Bolnice, vedska, ukazao da nitrit oksid (azot oksid) aktivira erekciju oputajui miie, koji
vre kontrolu protoka krvi kroz penis. Lek Viagra, radi na principu oslobaanja nitrit oksida,
koji ima isti efekat.


Uticaj azota na ivotnu sredinu

Ljudi su radikalno izmenili prirodne zalihe nitrata i nitrita. Glavni uzrok poveanja nitrata i
nitrita je rastua upotreba ubriva. Proces sagorevanja takoe moe poveati zalihe nitrata i
nitrita, emisijom azot oksida, koji se moe prevesti u okolini u nitrite i nitrate. Nitrati i nitriti
se takoe stvaraju hemijskom proizvodnjom, a koriste sei kao konzervansi . Ovo dovodi do
koncentrisanja azota u podzemnim i povrinskim vodama, kao i znatno poveanje azota u
hrani.


Dodavanje (veza) azota u ivotnoj sredini moe imati razliite efekte. Kao prvo, moe
izmeniti sastav vrsta , u zavisnosti od osetljivosti odreenih vrsta prema posledicama koje
nose azotna jedijenja. Kao drugo, najee nitriti imaju razliite efekte na ljude i ivotinje.
Hrana bogata azotnim jedinjenjima izaziva smanjnje transporta kiseonika kroz krv, to moe
imati ozbiljne posledice na stoku.

Uzimanje velikih doza azota moe izazvati probleme sa tiroidnom lezdom i moe dovesti do
skladitenja vitamina A. U stomaku ivotinja i crevima nitrati mogu da formiraju nitroamine,
opasna kancerogena jedinjenja.
209


Azot i voda: reakcioni mehanizmi, uticaj na okolinu i zdravlje

Sadraj azota ( neorganskih rastvorenih azotnih jedinjenja, neukljuujui N
2
) u morskoj vodi
iznosi priblino 0.5 ppm. Dok je razumljivo, na povrini ta koliina neto manja, i iznosi
otprilike 0.1 ppb. Koncentracija u rekama drastino varira, i uopteno govorei vrednost joj se
kree 0.25 ppm.
Razliite vode u zavisnosti od svojih karakteristika, mogu sadrati raznovrsna neorganska
jedinjenja azota. U aerobnim vodama azot se najee sree u vidu N
2
i NO
3
-
, i u zavisnosti
od uslova sredine moe se nai i u vidu N
2
O, NH
3
, NH
4
+
, HNO
2
, NO
2
-
ili HNO
3
.
Priobalne vode u glavnom sadre elementaran azot, gas (N
2
). to nije zauujue, poto
vazduh sadri 78% azota, a voda je u stalnom kontaktu sa vazduhom u priobalnom regionu,
kao posledica male dubine i stalnog toka vode.

Najbitnije mesto u biohemijskim procesima zauzimaju amonijum- nitrati i nitriti, meutim
neka organska jedinjenja azota u vodi takoe mogu imati veliki znaaj. Celokupan ( totalni )
azot predstavlja sumu organskih i neorganskih jedinjenja. Kod otpadnih voda se kao mera
koristi Kjeldahl-azot. Vrednost TKN (Total Kjeldahl Nitrogen, tj ukupni Kjedahal azot)
predstavlja ukupnu koncentraciju azota, koja je jednaka zbiru organskih azotnih jedinjenja i
amonijum azida (TKN = org-N + NH
4
-N [mg/L]). U otpadnim vodama se azot najee javlja
u ovom obliku. Dok se posle biolokog tretmana otpadnih voda, najee javlja kao
oksidovani nitrit.


Na koji nain i u kom obliku azot reaguje sa vodom?

Gas azota ne reaguje sa vodom, ve se u njoj rastvara.


Rastvorljivost azota i njegovih jedinjenja

Rastvorljivost azota (N
2
) na temperaturi od 20
o
C i pritisku od 1 bar-a iznosi priblino 20
mg/L. Ona se moe razlikovati meu jedinjenjima azota. Rastvorljivost azot (I) oksida je 12
g/L, a nitrilacetata (so) 640 g/L, dok je hlorid azota nerastvoran u vodi. Nitrati i amonijak se
dobro rastvaraju u vodi.


Poreklo azota u vodi ( uzroci postojanja azota u vodi)

Azot u okolinu dospeva uglavnom poljoprivrednim postupcima, a potom naalost i u vodu.
Glavni izvor azotnih jedinjenja u vodi su ubriva, koja najee sadre nitrate, kao i amonijak
i njegova jedinjenja,ureu i amine. ubriva koja imaju najveu primenu su NaNO
3
(natrijum-
nitrat) i NH
4
NO
3
(amonium-nitrat). Posle ubrenja, usevi usvajaju samo mali deo dodatih
azotnih jedinjenja, oko 25-30%. Ostatak odlazi u podzemne i povrinske vode u vidu soli,
poto su nitrati rastvorni u vodi. Organska ubriva uglavnom sadre azot u obliku proteina,
uree ili amina, koji imaju razliite mehanizme apsorpcije. Guano (ili gvano) je prirodno
ubrivo, koje sadri dovoljnu koliinu azota. Takoe, raznovrsni pesticidi koji se dodaju
zemljitu sadre azot.
210
Azotna jedinjenja se upotrebljavaju u nekoliko razliitih industrija. Azot se najvie
upotrebljava za sintezu amonijaka Haber-Boovim postupkom. Pri emu dolazi do
proizvodnje i drugih azotnih jedinjenja, poput azotnih oksida, koji se koriste kao anestetici.
Ostala azotna jedinjenja koja se proizvode u industriji su azotna kiselina, urea, hidrazin i
amini. Azotna jedinjenja takoe nastaju kao sporedni produkti bojenja i proizvodnje
sintetikih agenasa.
Teni azot ima veliku primenu u zamrzavanju hrane. Na isti nain se zamrzavaju uzorci i
hemikalije. Teni azot je takoe zanimljiv agens za razvoj superprovodnika i keramike.

Azot se takoe primenjuje kao zatitni gas pri zavarivanju, prilikom proizvodnje
poluprovodnika. Kao i u sprejevima i aparatima za gaenje poara. N
2
O
4
je oksidator (oksidno
sredstvo) raketnog goriva. Elementarni azot je sastojak eksploziva i koristi se u rudarstvu.

Znaajna koliina azota se moe nai u domaim (naim) otpadnim vodama. Tana
koncentracija zavisi od primene proteina od strane populacije. Najee 1/3 ukupnog azota
ine organska azotna jedinjenja, u glavnom urea. Ostatak su amonijum soli. Domae otpadne
vode, uopteno gledajui ne sadre vie od 3% nitrata i nitrita. Produkti razlaganja, koji
nastaju u prva dva koraka obrade zagaenih voda su uglavnnom amonijum jedinjenja i nitrati.
Nitrati i nitriti se koriste kao aditivi hrani, odravaju crvenu boju mesa, i spreavaju
formiranje toksina. NTA (nitrilacetat) se koristi kao zamena za fosfate u deterdentima.

Azot sa ubrita moe dospeti u vodu i zemlju. Pojava azota u zemljitu i vodama je potanko
objanjena kroz azotni ciklus.


Uticaji okoline na azot u vodi
Svi organizmi imaju odreeni zahtev za unosom azota u vidu hrane, poto je on sastojak svih
proteina i niukleinskih kiselina. Biljke su sastavljene od otprilike 7.5% azota (suva masa).
Azot je esencijalan za biljke , i u vazduhu ga ima u znatnim koliinama. Ovaj elementarni
azot biljke ne mogu direktno da koriste. Azot se mora prvo vezati i prevesti, npr. u nitrat. Ovaj
takozvani proces nitrifikacije se odigrava zahvaljujui bakteriji, koja prevodi amonijak i
amonijum soli u nitrate i nitrite. Dolazi do oslobaanja energije, i stvaranja zaliha nitrata u
zemljitu, koje biljke mogu da koriste.

Kada se koriste azotna ubriva, poveava se koliina azota u biljkama. Mnogobrojni usevi,
poput spanaa, ak i akumuliraju azotna jedinjenja. Kada se azotna ubriva upotrebljavaju
van sezone rasta, nemaju koristan efekat i utiu negativno na okolinu( ivotnu sredinu ).
ubriva se ne mogu ukloniti ili onespososobiti(imobilisati), ime dospevaju u podzemne vode
i vodu za pie. Azot ima visok potencijal irenja. Jedan broj biljaka je relativno
prijemiv(osetljiv na) za NO
2
.Azotna kiselina je bitan uzronik padavina. Zajedno sa H
2
SO
4

izaziva padavine kiselih kia, koje utiu negativno na useve i zemljite.
Azot je osnovni sastojak proteina, i kao takav je prisutan u velikim koliinama u ivotinjskom
tkivu. Elementarni azot nema direktnog uticaja na toplokrvne organizme. Visoka
koncentracija azota u vazduhu moe dovesti do guenja, jer dolazi do porasta koncentracije
kiseonika.
211
Sam azot nije opasan kad je prisutan u vodi, i time ne dovodi do oteenja ivotne sredine. U
morima su nitrati, nitriti, i amonijak neophodni u prehrani planktona, izazivajui pritom
smanjanje koncentracije azota na povrini, a poveanje na dnu. Pri poveanoj koncentraciji
azota u povrinskom sloju, poveava se produkcija planktona, koja dovodi do cvetanja algi.
Do ove pojave moe doi kod svih povrinskih voda. Velike koliine nitrata mogu dovesti do
eutrofiksacije, to predstavlja viak hranljivih materija, i rezultuje nedostatkom kiseonika i
pomorom riba (videti kiseonik i voda). Azot ne ograniava rast algi, jer je fosfor osnovni
ograniavajui faktor za bia koja ive u vodi. Odakle zakljuujemo da je fosfor osnovni
uzronik rasprostiranja algi kod povrinskih voda. Nedostatak azota u povrinskim vodama
najee dovodi do redukcije nitrata do elementarnog azota ili oksida azota. Ovaj proces, koji
se naziva denitrifikacija izaziva oslobaanje rezervi kiseonika, pri emu zalihe kiseonika
dostiu nulu. Ponekad se nitrati mogu redukovati biolokim putem do amonijaka. Jedinjenja
amonijaka poveavaju koncentraciju kiseonika u vodi, tako to se oksidiu od nitrita do
nitrata. Mala koncentracija slobodnog amonijaka moe biti otrovna po ribe.
Nitrifikacija moe imati bitnu ulogu u vodi. Ona predstavlja oksidaciju amonijaka do nitrata i
nitrita. Smanjuje se koncentracija nitrita, to pozitivno utie na vie biljke, jer su nitriti
otrovni pri niskim vrednostima pH.

NOx jedinjenja reaguju sa vodom do rastvorne azotne kiseline. to ukazuje na to da okeani
mogu da smanje koncentraciju atmosferskih azotnih oksida. PAN jedinjenja (Peroksi Acetil
Nitrat) su dobijena kopnenim zagaenjem ivotne sredine, ali se takoe mogu preneti u
troposferu i okeane. Konano, ova jedinjenja se razlau do NOx. Mehanizam reakcije je
opisan u prethodnom tekstu.
Postoji nekoliko primera otrovnih azotnih jedinjenja. NTA, koji najee gradi komplekse sa
tekim metalima, moe da naruava metabolizam elektrolita. Pacovima moe unititi bubrege
pri koncentracijama iznad 14 mg/kg teine tela. Vrednost LD50 iznosi 1.5 g/kg kod pacova i
0.75 g/kg kod majmuna. U in vitro (vetakim uslovima) sistemima moe izazvati oteenja
na hromozomima. Za nitro anilin LD50 kod glodara iznosi 1-3.6 mg/kg. Netoksina
kocentracija za ribe se kree oko 10 mg/L (48 h).
Azot ima dva stabilna i est nestabilnih izotopa.



Uticaj azota u vodi na zdravlje

Ljudsko telo sadri priblino 2.6% azota, koji ulazi u sastav proteina i nukleinskih kiselina.
to ukazuje na neophodnost azota u ishrani. Azot je glavni sastojak vazduha koji udiemo.
Poveana koncentracija azota u vazduhu moe dovesti do guenja, uglavnom zbog
istovremenog smanjenja koncentracije kiseonika.
Mi uglavnom apsorbujemo azot u vidu proteina. to se ne moe skladititi, ve se odmah
prevodi u energiju, kada nam nije potrebna. Azot se izbacuje iz organizma preko bubrega u
obliku uree. Mi takoe oslobaamo azot kroz kou i intestinalni(crevni) trakt. Kada doe do
neuspele reakcije na bubrezima, uzrok se nalazi u raspadanju produkata proteina.
Kalkulacioni faktor od azota do proteina iznosi 6.25. Ova vrednost ne predstavlja mogunost
varenja proteina.

Voda za pie sadri velike koliine nitrata, koji ne utiu na zdravlje pri koncentracijama
212
manjim od 1000 mg/L. Nitrati se generalno ne smatraju otrovnim, ali pri velikoj koncentraciji
organizam moe da prevede nitrate u nitrite. Nitriti su otrovne soli, koje ometaju transport
kiseonika kroz krv, ometajui prevoenje hemoglubina u metahemoglobin. to prouzrokuje
muninu i stomane bolove kod odraslih osoba. Kod mlae dece moe biti veoma opasno, jer
brzo dovodi do nedostatka kiseonika u krvi.
Nitriti i amini u hrani bogatoj proteinima formiraju tzv.nitrozoamine, koji su kancerogeni.
Ova reakcija se moe izbei redukujuim i antioksidantnim svojstvima vitamina C.
U otrovna azotna jedinjenja spadaju PAN-jedinjenja, koja su pedesetputa otrovnija od azotnih
jedinjenja od kojih nastaju (nitrili i nitril jedinjenja). NTA se ne apsorbuje u stomaku, zbog
svoje povezanosti sa tekim metalima. Ipak, on moe da ometa metabolizam elektrolita.

Azotni oksidi imaju znaajniju ulogu u vazduhu nego u vodi. to moe izazvati poremeaje u
disanju. Isparenja azotne hidrogen kiseline mogu izazvati iritacije, srane probleme i
smrt(kolaps).


Koji se postupci preiavanja mogu koristiti za uklanjanje azota iz vode?

Prilikom fabrikog tretirenja otpadnih voda, prva dva koraka obrade mogu da uklone samo
50% azota. Za dalji tretman predvieno je dodavanje krea i HOCl-a. to se ispostavilo
nedovoljno efikasnim. Prema tome, trei korak u preradi otpadne vode obuhvata uklanjanje
azota biolokim putem. Tanije, kombinaciju procesa nitrifikacije i denitrifikacije, koju vre
razliiti mikroorganizmi.
Nitrifikacija predstavlja oksidaciju amonijaka, procesima razgradnje proteina od strane
bakterija, za im sledi prevoenje u nitrate. Ovo zahteva prisustvo kiseonika, koji je dodat
aeracijom. Voda mora biti aerisana dovoljno dugo. Amonijak se prevodi u nitrit, a potom u
nitrat. Mehanizam reakcije je sledei:
2 NH
4
+
+ 3 O
2
-> 2 NO
2
-
+ 2 H
2
O + 4 H
+
- od strane nitrosomonas-a

2 NO
2
-
+ O
2
-> 2 NO
3
-
- od strane nitrobacter
Tokom denitrifikacije bakterija razlae nitrate do azota. Ovaj proces ne zahteva aeraciju,
poto je proces anaeroban. Na kraju se azot oslobaa u vazduh. esto se dodaje izvor
ugljenika, da bi se ubrzao proces raspadanja. Jedan primer mogueg reakcionog mehanizma:
6 NO
3
-
+ 5 CH
3
OH -> 3 N
2
+ 5 CO
2
+ 7 H
2
O + 6 OH
-


Ovi procesi se meusobno iskljuuju, poto jedan zahteva prisustvo, a drugi odsustvo
kiseonika. Prema tome, prerada otpadnih voda zahteva oba procesa aeraciju i prisustvo
prostora siromanih kiseonikom. Kada se ovi procesi primenjuju kao trei korak u
preiavanju vode, moe se ukloniti oko 90% azota. U zemljama poput Brazila, kao trei
korak u preiavanju vode koriste se vodeni zumbuli. ime se uklanjaju i azot i fosfor iz
vode. Helophyte filteri se mogu koristiti za preiavanje malih povrinskih voda. Amonijk
se moe ukloniti iz vode tzv. procesom skidanja. Koji podrazumeva uklanjanje amonijaka iz
otpadnih voda upotrebom vazduha ili pare, pretvaranjem u gas(gasifikovanjem).
213
Ostala azotna jedinjenja, koja se javljaju u malim koliinama se uklanjaju razliitim
metodama. Npr., NTA se moe razloiitit pod aerobnim uslovima u aerobnim tankovima.
Nitro anilin se ne moe razoriti.

Uobiajena jonska jedinjenja, kao to su NO
3
-
, NO
2
-
i NH
4
+
, i amini, mogu se ukloniti
jonoizmenjivaima.












































214
Bakar Cu


Atomski broj 29
Atomska masa 63.546 g.mol
-1

Elektronegativnost po Pauliju 1.9
Gustina 8.9 g.cm
-3
at 20C
Tacka topljenja 1083 C
Tacka kljucanja 2595 C
Vandervalsov radius 0.128 nm
Jonski radius 0.096 nm (+1) ; 0.069 nm (+3)
Izotopi 6
Elektronski nivoi [ Ar ] 3d
10
4s
1

Energija prve jonizacije 743.5 kJ.mol
-1

Energija druge jonizacije 1946 kJ.mol
-1

Standardni potencijal
+ 0.522 V ( Cu
+
/ Cu ) ; + 0.345 V
(Cu
2+
/ Cu )



Bakar

Bakar je crvenkasti metal ija povrina ima kockastu kristalnu strukturu.Reflektuje crvenu i
narandastu svetlost,apsorbuje i druge frkvencije vidljivog spektra,zahvaljujui svojoj
povezanoj strukturi,pa je to lepa crvenkasta boja.On je prilagodljiv,popustljiv i jako dobar
provodnik toplote i elektriciteta.Meki je od gvodja ali je tvrdji od cinka i moe se ispolirati
u potpunosti.nalazi se u Ib grupi periodnog sistema zajedno sa srebrom i zlatom.Bakar je
slabo hemijski reaktivan.Na vlaznom vazduhu on polako formira zelenkasti povrinski
sloj,koji se zove patina,ovaj sloj stiti metal od daljeg propadanja.


Primene

Veinom bakar se koristi za elektrinu opremu(60%),u gradjevini za krovove i
cevi(20%),industrijskoj masineriji,kao sto su razmenjivaci toplote(15%) i legure(5%).Glavne i
najzastupljenije legure bakra su bronza,mesing-bakar legura,bakar-kalaj-cink legura,koja je
bila dovoljno jaka za pravljenje pitolja i topovske djuladi,i koji je bio poznat kao metal za
pitolje,legura bakara i nikla poznata pod nazivom cupro-nikl,je bio omiljeni metal za sitan
novac.Bakar je idealan za pravljenje elektrinih ica,zato sto se lako obradjuje,moe se izliti u
fine ice i ima visoku elektricnu provodljivost.


Bakar u ivotnoj sredini

Bakar je veoma prosta supstanca,koja se nalazi u prirodi i prostire se kroz nju kao prirodni
fenomen.iva bia veoma koriste bakar.Npr. upotrebljava se u industrijama i
215
agrokulturi.Proizvodnja bakra je rasla tokom poslednjih decenija i zahvaljujuci tome kolicine
bakra su se proirile.
Svetska proizvodnja bakra i dalje raste.Ovo u osnovi znai da sve vie i vie bakra ostaje u
nalazistima.Reke su bogate muljem,obale reka sadre bakar ,koji odgovara oslobodjenom
sadraju bakra prilikom gubitka vode.Bakar ulazi u sastav vazduha i to se najee pojavljuje
u toku sagorevanja fosilnih goriva,bakar se zadrzava odgovarajui vremenski period u
vazduhu,pre nego sto pone da nestaje iz vazduha ,kada kia poinje da pada.Onda e on
nakon toga zavriti u zemljitu.Kao rezultat toga zemljite moe sadrzavati velike koliine
bakra,nakon njegovog nestajanja iz vazduha.
Bakar moemo pronalaziti u nalazitima,ili preko prirodnih izvora i ljudskim radom.Primeri
prirodnih izvora su peare,nastaje i truljenjem vegetacije i prilikom umskih pozara.Nekoliko
primera ljudskog rada koji doprinose oslobadjanju bakra su ve imenovani.Ostali primeri su
rudarstvo,proizvodnja metala,proizvodnja drveta i proizvodnja fosfatnih djubriva.Zato to
bakar nastaje prirodnim putem i kroz ljudske aktivnosti,on je veoma rasprostranjen u ivotnoj
sredini.Bakar se najee nalazi u blizini ruda i industrijskih postrojenja.
Veina bakarnih jedinjenja se talozi u oblastima kao to su vodene naslage ili neki delovi
zemljita.Rastvorljiva bakarna jedinjenja se korise kao znaajna sredstva za ljudsko
zdravlje.Obicno se rastvorljiva jedinjenja bakra nalaze u ivotnoj sredini nakon oslobadjanja
pri primeni u agrokulturi.
Svetska proizvodnja bakra iznosi 12 miliona tona godinje i eksploatacija rezervi je oko 300
miliona tona godinje i oekuje se da te koliine traju narednih 25 godina.Oko 2 miliona tona
godinje se obnavlja reciklaom.Danas se veliki depoziti bakra nalaze u
ileu,Indoneziji,Americi,Australiji i Kanadi,oni ukupno imaju 80% svetske
proizvodnje.Glavni metal je uti bakar-iva sulfid nazvan kalcopirit(CuFeS
2
).

Bakar u medicini
Bakar se moe nai u mnogim vrstama hrane.u pijaoj vodi i vazduhu.Zbog toga mi unosimo
dovoljnu koliinu bakra svaki dan preko hrane,pia i disanja.Unoenje bakra je neophodno
zato sto je bakar vaan element,koji je neophodan za ljudsko zdravlje.Iako ljudi mogu da
budu u kontaktu sa velikim koncentracijama bakra,previe bakra ipak moe izazvati znaajne
zdravstvene probleme.
Koncentrcije bakra u vazduhu su prilino male,tako da je izloenost bakru u toku disanja
zanemarljiva.Ali ljudi koji ive blizu topionica koje preradjuju bakarne rude u metal se
suoavaju sa veom izloenosti bakru.
Ljudi koji ive u kuama koje i dalje imaju bakarne instalacije su izloeni mnogo veim
koliinama bakra od drugih ljudi.Zato sto se bakar oslobadja u njihovu pijau vodu,tokom
korozije cevi.
Na radnom mestu zaraenost bakrom se moe javiti u uslovima gripa-poznatom kao metalna
groznica.Ova pojava prolazi nakon dva dana i izazvana je prekomernom osetljivou.
216

Efekti
Duga izloenost bakru moe izazvati iritaciju nosa,usta,oiju,moe izazvati
temperaturu,stomane tegobe,vrtoglavicu,povraanje,dijareju.Veliki unos bakra moe
prouzrokovati velike tete po jetru i bubrege,pa cak izazvati i smrt.DA li je bakar kancerogen
jo uvek nije utvrdjeno.
Postoje nauni lanci koji ukazuju na vezu izmedju duge izloenosti velikim koncentracijama
bakra i nazadovanja u inteligenciji kod mladih adolescenata.Da li ovo moze biti
zabrinjavajue je tema buduih istraivanja.
Industrijska izloenost bakarnom dimu,praini ili magli moe imati za posledicu pojavu
metalne groznice sa atrofinim promenama u nosnim sluznim membranama.Hronino
trovanje bakrom rezultira Vilsonovu bolest koja je karakteristina za cirozu jetre,bolesti
mozga,bubrene bolesti i taloenje bakra u roznjai.

Upotreba bakra u ivotnoj sredini
Kada bakar zavri u zemljitu ,on je u kontaktu sa organskim materijama i mineralima.Kao
rezultat toga on ne prodire mnogo duboko u zemljiste i on tesko dopire u podzemne
vode.Bakar moze da se prostire na velikoj povrsini vode ili da bude zadrzan na muljevitim
delovima u vidu slobodnih jona.
Bakar ne nestaje u zivotnoj sredini i zbog toga on moze da se akumulira u biljkama i
zivotinjama i na taj nacin dospeva u zemljiste.Na zemljistu koje je veoma bogato
bakrom,samo mali broj biljaka ima sansu da prezivi.Zato nema mnogo razlicitih vrsta biljaka
blizu fabrika gde se preradjuje bakar.U skladu sa tim efektima koje bakar uzrokuje
biljkama.ob predstavlja ozbiljnu pretnju za zemljiste.Bakar moze ozbiljno da smanji
proizvodnju nz zemljistu,sto zavisi od kiselosti zemljista i prisustva organskih
materija.Uprkos ovome djubriva koja sadrze bakar se i dalje upotrebljavaju.
Bakar moze ometati aktivnost u zemljistu zato sto negativno utice na aktivnost
mikroorganizama i glista.Rastvaranje organskih materija moze ozbiljno da se umanji zbog
ovoga.
Sa zemljista zagadjenog bakrom zivotinje unose koncentracije koje su stetne po njihovo
zdravlje.Uglavnom ovca prezivi od trovanja bakrom zato sto se ti efekti manifestuju u prilicno
malim koncentracijama.





217
Bor


Atomski broj 5
Atomska masa 10.81 g.mol
-1
Elektronegativnost po Pauliju 2.0
Gustina 2.3 g.cm
-3
at 20C
Tacka topljenja 2076 C
Tacka Kljucanja 3927 C
Vandervalsov radius 0.098 nm
Jonski Radius 0.027 nm
Izotopi 2
Elektronski omotac [ He ] 2s
2
2p
1
Energija prve jonizacije 800.5 kJ.mol
-1
Energia druge jonizacije 2426.5 kJ.mol
-1
Energy of third ionisation 3658.7 kJ.mol
-1
Otkriven od strane: Sir Humphry Davy and J.L Gay-Lussac in 1808

Bor je nemetal i jedini nemetal iz 13. grupe Periodnog sistema. Bor je elektron deficitaran, i
poseduje slobodnu p-orbitalu. Ima nekoliko formi, od kojih je najea amorfni bor, tamni
prah, nereaktian sa kiseonikom, vodom, kiselinama i bazama. Reaguje sa metalima i stvara
boride. Na normalnoj temperaturi bor je slab provodnik elektriciteta ali je dobar provodnik na
povienim temperaturama.

Primena
Najee primenjivana verzija borovih jedinjenja je Natrijum tetraborat dekahidrat, ili boraks,
koji se koristi pri izradi fiberglasa i izbeljivaa Natrijum perborata. Borna kiselina je vana
komponenta koja se koristi u proizvodnji tekstila.
Komponente bora se koriste u organskoj sintezi, u proizvodnji odredjenih tipova stakla, i kao
fiksator drveta. Borski filamenti se koriste za napredne aerokosmike strukture, zbog svoje
vrstine i lakoe. Ranija upotreba boraksa je bila u cilju pripreme perborata, agensa za
izbeljivanje koji se mnogo koristi u domainstvu. Jedinjenja bora takodje u naa domainstva
ulaze u obliku konzervanasa, pogotovo u sastavu margarina ili u ribi.

Bor u spoljanjoj sredini
U prirodi, bor ne postoji u svom elementarnom obliku. Najee je prisutan kao borati, borna
kiselina, u obliku kernita, uleksita, kolemanita ili kao sastojak boraksa. Vulkanski izvori vode
ponekad mogu da sadre bornu kiselinu.
218

Borati se kao rude eksploatiu u SAD, na Tibetu, u ileu i Turskoj a godinja proizvodnja im
prelazi preko 2 miliona tona godinje.

Uticaj bora na zdravlje

Ljudski organizam je izloen prema boru svakodnevno preko voa i povra, vode, vazduha i
proizvoda za iroku potronju. Svakodnevno unosimo oko 2 mg preko hrane, i oko 18 mg
preko spoljanje sredine.
Kada ljudski organizam unosi veliku kolicinu hrane koja sadri bor, koncentracija bora u
ljudskom organizmu moe da se podigne do nivoa kada izaziva ozbiljne zdravstvene
probleme. Bor moze da izazove stomane probleme, probleme sa jetrom, bubrezima i
mozgom a shodno tome moe da izazove i smrt. Ukoliko se izlaemo malim koliinama bora,
najea manifestacija problema je iritacija nosa, drela ili oiju. Potrebno je oko 5g borne
kiseline kako bi osoba imala zdravstvene tegobe i oko 20g ili vie kako bi joj se ivot doveo u
opasnost.

Uticaj bora na sredinu
Bor je element koji se u prirodi pojavljuje najee kao proizvod normalnih procesa.

U prirodi se bor pojavljuje zbog oslobadjanja u vazduh, zemljite i vodu i to zahvaljujui
vremenskim prilikama. Takodje se moe pojaviti i u podzemnim vodama, ali u veoma malim
koliinama. Bor se dodaje u proizvodnji stakla, sagorevanju uglja, topljenju bakra i kao
dodatak u vetakim djubrivima. Koncentracija bora koju ljudi dodaju su manje od onih koje
su prirodno prisutne zbog vremenskih uslova.
Izlaganje boru preko vazduha i pijae vode nije esta, ali postoji rizik od izlaganja prema
bornoj praini na radnom mestu. Poveano izlaganje boru moe se pojaviti i upotrebom
proizvoda za iroku potronju kao sto su kozmetiki preparati i sredstva za pranje rublja.

Biljke apsorbuju bor iz zemljista, a zahvaljujui ivotinjama biljojedima bor dospeva u lance
ishrane. Bor moe da se pronadje u ivotinjskim tkivima, ali je mala verovatnoa njegovog
akumuliranja tamo.

Bor u vodi

Morska voda sadrzi priblizno 4-5 ppm bora. Recna voda obicno sadrzi samo 10 ppb. Morska
trava ima 8-15ppm a mussels 4-5 ppm (suva masa) prisutnog i bora. Bor rastvoren u vodi se
pojavljuje kao B(OH)3

(aq) ili kao B(OH)4- (aq)


Na koji nacin i u kom obliku bor reaguje sa vodom?
219
Pod normalnim uslovima bor ne reaguje sa vodom. Ovo pak ne vai za jedinjenjam bora. Npr,
bor trifluorid etiletar kompleks reaguje sa vodom , formirajui dietiletar BF3, i pri tome
oslobadjajui neke veoma zapaljive gasove. Brojna jedinjenja bora, kao sto je BJ3, hidrolizuju
u vodi.

Rastvorljivost bora i njegovih jedinjenja
Soli bora su generalno dobro rastvorljiva u vodi. Borna kiselina ima rastvorljivost u vodi od
57 g/L, boraks od 25.2 g/L, a bor trioksid od 22 g/L. Bor trifluorid je najmanje rastvoran u
vodi od svih borovih jedinjenja, sa stepenom rastvorljivosti od 2.4 g/L. Neka jedinjenja bora,
kao sto je bor nitrat je totalno nerastvorljiv u vodi.

Zasto je bor prisutan u vodi.
Najbogatiji minerali koji sadre bor su kernit, boraks, uleksit i kolemanit. On se takodje moze
pronaci na slatinama i u glinom bogatim formacijama stena. Cvrsto zemljiste sadrzi bor u
konventraciji izmedju 5 i 80 ppm. Mest koja su bogata borom, kao sto su fumaroli, sadrze
bornu kiselinu, borate i borove minerale. Stepen vezivanja za glinu je uglavnom povezan sa
pH. Iz zemljista i stenja br se oslobadja preko padavina, i na kraju najcesce zavrsi u vodi. U
industriji, cist bor se retko koristi, izuzev za prooizvodnju borida, ili kako bi se poboljsala
provodljivost aluminijuma.
Metalni boridi se proizvode za turbine, raketne motore, kontejnere za reakcije na visokim
temperaturama i za elektrode. Cvrstina celika se povecava dodatkom bora. Natrijum perborat
se primenjuje kao izbeljivac u deterdzentima. Ovo na kraju dovodi do formiranja borata, koji
dovodi do ostecenja vodenih biljaka. Borat se dodaje vodi kao njen omeksivac. Druga
jedinjenja bora se primenjuju u proizvodnji stakla, staklenih vlakana, keramike i emajla.
Staklo postaje cvrsce i termorezistentnije po dodatku bora, a staklena vlakna se primenjuju
kao izolatori. Jedinjenja bora se takodje mogu naci u agensima za ciscenje, baterijama,
nelegalnim konzervansima i kapima za oci. Najvaznija jedinjenja u ovim slucajevima su
boraks, bor oksid i borna kiselina. Borna kiselina i boraks se dodaju djubrivima i pesticidima
u velikoj kolicini. Element je takodje prisutan u impregnaciji i procesima zastite drveta.
Primenjuje se i kao abraziv u obliku bor karbida ili bor nitrita.
Bor ima specijalnu funkciju u osnovi polimera. Primenjuje se kao agens za rashladjivanje
nuklearnih reaktora u situacijama opasnosti. Takodje apsorbuje neutrone iz samog jezgra
reaktora. Bor najcesce zavrsi u zemljistu i podzemnim vodama preko deponija, ukoliko one
nisu pravilno obezbedjene. Najcesci je pokazatelj prisustva opasnih supstanci u zemljistu.

Kakav je uticaj na sredinu postojanje bora u vodi?
Bor je neophodan u ishrani mnogih organizama i igra dosta vaznu ulogu u mitozi. Ovo se
odnosi na zelen alge i neje vise biljne vrste. Deficit bora dovodi do pojave problema sa
rastom, i problema sa transportom secera. Jedinjenje bora koje se najcesce apsorbuje je borna
kiselina. Biljke sadrze 30 75 ppm bora *suva masa). Mehanizmi toksicnosti pocinju kada
koncentracija predje 100 ppm. Sve ovo moze da smanji prinos zitarica. Travnate vrste
relativno su tolerantne prema visokim koncentracijama bora, ali su zato neke vrste cetinara
220
izuzetno osetljive. Uprkos svemu, drvece zahteva velike kolicine bora u poredjenju sa ostalim
biljnim vrstama. Podnosljiva kolicina bora u zemljistu je negde oko 25ppm.
Visoka koncentracija bora u vodi moze biti toksicna prema nekim vrstsama riba, uzimajuci tu
u obzir koncentraciju od 10-300 mg/L. Za vodene biljke ono sto je najletalnije je borat. Bor
nije neophodan u ishrani kicmenjaka. Borna kiselina je manje opasna u vodi, ali su zato
borovi halogenidi izuzetno opasni. Bor je prosecno pokretljv i transformise se polako. Zbog
toga se moze brzo siriti kroz vodu. Bor cine 2 stabilna i 14 nestabilnih izotopa.

Koji su uticaji na zdravlje prisustvo bora u vodi?
Ljudsko telo sadrzi otprilike 0.7 ppm bora, elementa koji nije neophodan u svakodnevnoj
ishrani. Bez obzira na to, mi apsorbujemo ovaj element ishranom jer je bor elemen neophodan
u normalnoj ishrani biljaka. Dnevni unos je oko 2mg. Kolicina bora prisutna u vocu i povrcu
je niya od toksicnih granica. Pri dnevnom unosu od preko 5 g borne kiseline, ljudsko telo
reaguje nepovoljno, jer ona iyayiva mucninu, povracanje, dijareju i zgrusavanje krvi .
Kolicine od preko 20 g su pretnja po yivot. Borna kiselina iritira kozu i oci. Kausticno moze
da deluje i kontakt bor trifluorida i koze. Postoji neka povezanosti izmedju kolicine bora koji
se nalazi u zemljistu i pijacoj vodi, i pojave artritisa kod ljudi. U odredjenim koliinama se u
medicini primenjuju kako boraks tako i borna kiselina. Neutron apsorbujuce osobine
karakteristike bora se primenjuju u lecenju mozdanih tumora (terapija hvatanja neutrona
borom)
Koja se tehnologija za preciscavanje vode moze koristiti kako bi se bor otklonio iz vode?
Bor se prirodno pojavljuje uglavnom kao borna kiselina ili njene soli. Borna kiselina se moze
otkloniti sa jonskim izmenjivacima, ali veoma polako, jer je dostsa slicna silikatima.











221
Cink (Zn)


Atomski broj 30

Atomska masa 65.37 g.mol
-1


Elektronegativnost po Pauling skali 1.6

Gustina 7.11 g.cm
-3
at 20C

Temperatura topljenja 420 C

Temperatura kljuanja 907 C

Vandervalsov radijus 0.138 nm

Jonski radijus 0.074 nm (+2)

Izotopi 10

Eletronska konfiguracija [ Ar ] 3d
10
4s
2

Energija prve jonizacije 904.5 kJ.mol
-1


Energija druge jonizacije 1723 kJ.mol
-1


Standardni potencijal - 0.763 V

Otkrie Andreas Marggraf - 1746




Cink je bogat plaviasto-beli metal. Nalazi se u grupi IIb u periodnom sistemu elemenata.
Krhak je i kristalan na sobnoj temperaturi, ali postaji gibak i savitljiv kada se zagreva na
temperaturi izmeu 110C i 150C stepeni. Prilino je reaktivan metal koji se kombinuje sa
kiseonikom i drugim nemetalima i reaguje sa slabim kiselinama uz oslobaanje hidrogena.


Primene

Prvenstveno se koristi za galvanizovanje gvoza, vise od 50% metalskog cinka ide na
galvanizovanje elika, ali takodje je znaajan u pripremi odreenih legura. Koristi se za
negativne polove na nekim elektrinim baterijama, kao i za krovove i slivnike na zgradama.
222

Cink je glavni metal koji se koristi za pravljenje amerikih novia, a koristi se i pri farbanju
u automobilskoj industriji. Cink oksid se koristi kao beli pigment u bojama i farbi i kao
aktivator u industriji gume. Kao pigment, cink se koristi u plastici, kozmetici, papiru za
fotokopiranje, tapetima, mastilu za tampanje itd., dok u proizvodnji gume ima ulogu
katalizatora pri proizvodnji i emitera toplote u konanom proizvodu.Za metal cinka se veruje
da poseduje antioksidantske odlike koje tite kou i miie tela od preranog starenja.


Cink u prirodnoj sredini

Cink se veoma esto pojavljuje u prirodi. Mnoga hrana sadri izvesnu koncentraciju cinka.
Pijaa voda takoe sadri izvesnu koliinu cinka, koja moe biti vea kada se nalazi u
metalnim kanisterima. Industrijski izvori toksinog otpada mogu da dovedu do toga da
koliina cinka u pijaoj vodi dostigne nivo koji moze da izazove zdravstvene probleme.

Cink se prirodno javlja u vazduhu, vodi i zemljitu, ali koncentracija cinka neprirodno raste
zbog dodavanja cinka pri ljudskim aktivnostima. Cink se uglavnom dodaje pri industrijskim
aktivnostima poput iskopavanja, sakupljanja uglja i otpadnog materijala, kao i pri obradi
elika. Na nekim mestma zemljite je teko zagaeno cinkom, prvenstveno u oblastima gde
cink treba da se minira ili rafinira, ili tamo gde su vode iz kanalizacije koriene kao
fertilizator.

Cink je 23. po redu meu najbogatijim elementima u zemljinoj kori. Glavna ruda je cink
blend, poznata i kao sfalerit. U druge znaajne rude cinka spadaju vurzit, smitsonit i
hemimorfit. Najbitnija podruja iskopavanja cinka su Kanada, Rusija, Australija, SAD i Peru.
Svetska proizvodnja prevazilazi 7 miliona tona godinje, a rezerve za korinje u komercijalne
svrhe nadmauju 100 miliona tona. Vie od 30% svetske potrebe za cinkom zadovoljava se
recikliranjem.


Efekti cinka na zdravlje

Cink je element koji je od velikog znaaja za ljudsko zdravlje. Kod ljudi, nedovoljno unoenje
cinka moe da dovede do gubitka apetita, slabljenja ula ukusa i mirisa, usporenog zarastanja
rana i do ranica na koi. Nedostatak cinka moe ak dovesti i do defekata pri raanju.

Iako ljudi mogu da podnesu unos dosta velikih koliina cinka, previe cinka ipak moe da
dovede do krupnih zdravstvenih problema, kao to su stomani grevi, iritirana koa,
povraanje, vrtoglavica i anemija. Previsok nivo cinka moe da oteti jetru i poremeti
proteinski metabolizam i da izazove arteriosklerozu. Puno izlaganja cink hloridu moe
izazvati disajne poremeaje.

Na radnom mestu zaraza cinkom moe dovesti do oboljenja slinog gripu, poznatog pod
nazivom metalna groznica. Ova bolest prolazi nakon dva dana i javlja se zbog preosetljivoti.

Cink moe biti opasan po neroenu decu i novoroenad. Ako su njihove majke unele u sebe
veliku koliinu cinka i deca mogu da mu budu izloena preko krvi ili majinog mleka.


223
Efekti cinka na ivotnu sredinu

Proizvodnja cinka u svetu i dalje je u porastu. Ovo praktino znai da sve vie i vie cinka
dospeva u ivotnu sredinu.

Voda je zagaena cinkom zbog prustva velikih koliina cinka u otpadnim vodama iz
industrijskih postrojenja. Ova otpadna voda nije preiena na zadovoljavajui nain. Jedna
od posledica je ta to reke ostavljaju naslage zagaene cinkom na obalama. Cink takoe moe
i da povea kiselost vode.

Neke ribe mogu da unose cink u telo kada ive u vodenim sredinama koje su zagaene
cinkom. Kada cink ue u telo tih riba on moe da se iri biolokim putem preko lanca ishrane.

U zemljitu se mogu nai velike koliine cinka. Kada se zemljite na farmama zagadi cinkom,
ivotinje e unositi koliine cinka koje su tetne za njihovo zdravlje. Cink rastvorljiv u vodi
koji se nalazi u zemljitu moe da zagadi podzemne vode.

Cink ne predstavlja pretnju samo stoci, ve i biljnim vrstama. Biljke esto unose cink u
sisteme koji ne mogu da podnesu tolike koliine cinka, zbog akumulacije cinka u zemljitu.

Na zamljitu koje je bogato cinkom samo ogranien broj biljaka ima anse da preivi. Upravo
zbog toga u blizini fabrika koje isputaju cink nema mnogo biljne raznovrsnosti. Zbog efekta
koji ima na biljke, cink predstavlja ozbiljnu pretnju zemljitu na farmama. Uprkos ovome, i
dalje je u upotrebi ubrite koje sadri cink.

Na kraju, cink moe da prekine aktivnosti u zemljitu, budui da negativno utie na aktivnost
mikroorganizama i crva. Razgradnja organskog materijala moe ozbiljno da se uspori zbog
ovoga.



Cink (Zn) i voda


Cink i voda: mehanizmi reakcije, uticaj na prirodnu sredinu i zdravlje

Cink je prirodno prisutan u vodi. Prosena koncentracija cinka u morskoj vodi je 0.6-5 ppb.
Reke generalno sadre izmeu 5 i 10 ppb cinka. Alge sadre 20-700 ppm, morske ribe i
koljke 3-25 ppm, ostrige 100-900 ppm, a rakovi sadre 7-50 ppm.
Svetska zdravstvena organizacija je postavila zakonsku granicu od 5 mg Zn
2+
/L.


Na koji nain i u kom obliku cink reaguje sa vodom?

Elementarni cink ne reaguje sa molekulima vode. Jon formira zatitni cink hidroksid
Zn(OH)
2
) sloj, nerastvorljiv u vodi, sa rastvorenim hidroksidnim jonima, prema sledeem
mehanizmu reakcije:

Zn
2+
+ 2OH
-
-> Zn(OH)
2
(s)

224
Cink reaguje sa H+ jonima prema sledeem mehanizmu reakcije:

Zn(s) + 2H
+
-> Zn
2+
(aq) + H
2
(g)

U ovoj reakciji se oslobaa vodonik, koji reaguje sa kiseonikom izazivajui eksploziju.

Cinkove soli izazivaju mlekastu zamuenost vode pri veoj koncentraciji. Pored toga, cink
moe doprineti neeljenom ukusu vode. Ovo se deava pri koncentraciji od oko
2 mg Zn
2+
/ L.


Rastvorljivost cinka i jedinjenja cinka

Rastvorljivost cinka zavisi od temperature i pH vrednosti vode u kojoj se nalazi. Kada je pH
vrednost relativno neutralna, cink je nerastvoran u vodi. Rastvorljivost raste sa porastom
kiselosti. Kada je pH vrednost iznad 11 takoe se poveava rastvorljivost. Cink se rastvara u
vodi kao ZnOH
+
(aq) ili Zn
2+
(aq). Anjonski ZnCO
3
ima rastvorljivost od 0.21 g/L. Primeri
rastvorljivih jedinjenja cinka su: cink hlorid (ZnCl
2
) 4320 g/L, cink oksid (ZnO) ili cink
vitriol (ZnSO
4
. 7H
2
O) 580 g/L.


Zato je cink prisutan u vodi?

U najbitnije rude cinka spadaju sfalerit (ZnS) i smitsonit (ZnCO
3
). Ova jedinjenja dospevaju
u vodu na mestima gde se mogu nai rude cinka.
Oko tri etvrtine od ukupnih zaliha cinka koristi se u obliku metala. Ostatak se upotrebljava
kao razna jedinjenja cinka u razluitim oblicima industrijske proizvodnje.
Industrijske otpadne vode koje sadre cink dolaze iz galvanske industrije, proizvodnje baterija
itd. Jedinjenja cinka koriste se u razliite svrhe. Cink hlorid se koristi u proizvodnji hartije,
cink oksid je sastojak masti, farbi i katalizatora, cink vitriol se koristi kao fertilizator, a cink
bacitracin se upotrebljava kao stimulator rasta u stoarstvu.
Veina cinka u otpadnim vodama ne dolazi od vrstih izvora. Ona dolazi od veih povrinskih
voda koje sadre ovaj element.
Cink curi iz cinkanih cevi i kinih cevi, kao posledica kruenja vode bogate ugljenikom.
Gume automobila koje sadre cink i motorna ulja iz rezervoara cinka izbacuju jedinjenja
cinka na putevima. Jedinjenja cinka su prisutna u fungicidima i insekticidima i stoga
dospevaju u vodu.
Ukoliko nisu preduzete odgovarajue mere predostronosti, moe doi do isputanja cinka iz
hemijskog otpada i otpada zakopanog pod zemljom, ili iz vlanog maltera.


Kako cink u vodi utie na prirodnu sredinu?

Cink nije klasifikovan meu zagaivae vode, jer nije smatran opasnou. Meutim, ovo vai
samo za elementarni cink. Neka jedinjenja cinka, kao to su cink arsenit i cink cijanid, mogu
biti izuzetno opasna.
Cink je hranljiv mineral za ljude i ivotinje. Ipak, prevelika koliina moe imati negativan
uticaj na ljudsko i ivotinjsko zdravlje i u koncentraciji veoj od odreene granice cink moe
biti ak i toksian. Toksinost je niska za ljude i ivotinje, ali ne treba potceniti fitotoksinost.
225
Mulj iz otpadnih voda koristi se u poljoprivredi, hortikulturi i umarstvu i stoga koncentracija
ne sme da prevazie granicu od 3g/kg.
Ekotoksikolokim testovima cinku je dodeljena PNEC vrednost od 50 g/L. To znai ukupnu
koncentraciju od 150-200 g/L cinka u vodi. Ova PNEC vrednost predstavlja maksimalnu
koncentraciju pri kojoj nema nikakvih posledica na prirodnu sredinu (Koncentracija Bez
Predvienih Posledica).
Isputanje cinka u industriji znaajno je smanjeno tokom proteklih decenija. Trenutne
vrednosti cinka ne predstavljaju veliki rizik po prirodnu sredinu. Koncentracija cinka u reci
Rajni dostigla je optimalnu vrednost. Naalost, mesta dugogodinje zagaenosti i dalje
postoje.
U prirodi se javlja ukupno pet stabilnih izotopa cinka, meu kojima su
64
Zn,
66
Zn en
68
Zn.
Danas je poznato oko petnaest nestabilnih izotopa cinka.
65
Zn se javlja u vodi za hlaenje u
nuklearnim reaktorima i koristi se u medicini.
U nekim organizmima cink se akumulira.



Kako cink iz vode utie na zdravlje?

U ljudskom telu nalazi se priblino 2,3g cinka i cink kao esencijalni element ima nutritivnu
vrednost. Njegove funkcije prvenstveno se odnose na enzimske procese i replikaciju. Ljudski
hormon insulin sadri cink i on igra znaajnu ulogu u seksualnom razvoju. Minimalni dnevni
unos je 2-3g i on spreava poremeaje. Ljudsko telo apsorbuje samo 20-40% cinka prisutnog
u hrani i stoga mnogi piju mineralnu vodu bogatu cinkom. Simptomi nedostatka cinka su
neoseanje ukusa i gubitak apetita. Imuni i enzimski sistemi dece takoe mogu imati ovakve
probleme.
ini se da vee unoenje cinka titi ljude od trovanja kadmijumom. Cink takoe moe da
umanji apsorpciju olova. Odnos bakar:cink je bitna karakteristika u ljudskom telu.
Mogue je i absorbovati prevelike koliine cinka. Ovo se ne deava esto. Siptomi obuhvataju
muninu, povraanje, vrtoglavicu, groznice i dijareju i uglavnom se javljaju nakon unoenja
vie od 4-8g cinka. Unos od 2g cink sulfata odmah izaziva akutno trovanje koje dovodi do
bolova u stomaku i povraanja.
Zauujue je da cink pripada istoj grupi elemenata u periodnom sistemu kao i kadmijum i
iva, koji su oboje toksini.
Primeri uticaja na zdravlje koji su povezani sa cinkom ukljuuju infekciju sluzave membrane
cink hloridom (smrtonosna doza je 3-5g) i trovanje cink vitriolom (smrtonosna doza 5g)


Koje tehnologije preiavanja vode mogu da se koriste da se cink odstrani iz vode?

Cink se moe odstraniti iz vode razliitim metodama. Da bi se dosegao nivo koji zadovoljava
zakonske standarde, potrebno je primeniti tehnologije kao to su koagulacija, razmena jona i
aktivni ugljenik. Filtriranje peska smatra se odlinim reenjem.







226
Fluor























Fluor je jednovalentan otrovan gas iz grupe halogena, bledo uto-zelene boje i on je hemijski
najreaktivniji i elektronegativniji od svih elemenata. Fluor lako gradi jedinjenja sa veinom
drugih elemenata ak i sa plemenitim gasovima kriptonom, ksenonom i radonom. Toliko je
reaktivan da staklo, metali, ak i voda, kao i druge supstance gore svetlim plamenom u struji
fluora.U vodenim rastvorima, fluor se obino javlja kao fluoridni jon F
-
. Fluoridi su jedinjenja
koja kombinuju fluor sa nekim pozitivno naelektrisanim delom.


Primene

Atomski i molekulski fluor se koriste za plazma sekae u proizvodnji poluprovodnika, za
proizvodnju ravnih panela ekrana i izradu memorijskih kontrolora. Fluor se indirektno koristi
u proizvodnji plastike niskog trenja kao to je teflon i halona,kao to je freon, i u proizvodnji
uranijuma. Fluorohlorohidrokarboni se intenzivno koriste u klima ureajima i friiderima.
Fluoridi se esto dodaju u paste za zube, i esto kontraverzno u gradske zalihe vode u cilju
spreavanja zubnog karijesa.



Atomski broj 9
Atomska masa 18.99840 g.mol
-1
Elektronegativnost po Paulingu 4
Gustina
1.8*10
-3
g.cm
-3
at
20C
Taka topljenja -219.6 C
Taka kljuanja -188 C
Vandervalsov prenik 0.135 nm
Jonski prenik
0.136 nm (-1) ;
0.007 (+7)
Izotopi 2
Elektronska ljuska [ He ] 2s
2
2p
5

Energija prve jonizacije 1680.6 kJ.mol
-1

Energija druge jonizacije 3134 kJ.mol
-1

Energija tree jonizacije 6050 kJ mol
-1

Standardni potencijal - 2.87 V
Pronaao Moissan in 1886
227
Fluor u ivotnoj sredini

Godinja proizvodnja minerala fluorita je oko 4 miliona tona, a tu su oko 120 miliona tona
mineralnih rezervi. Glavne rudarske oblasti fluorita su Kina, Meksiko i Zapadna Evropa.
Fluorit se javlja prirodno u zemljinoj kori gde se moe nai u kamenu, uglju ili glini. Fluoridi
su prenoeni u vazduh pomou vetra. Fluor je na 13. mestu po zastupljenosti elemenata u
zemljinoj kori: 950ppm je koncentracija u njoj. Zemljita sadre u proseku oko 330 ppm
fluora, u opsegu od 150 do 440 ppm. Neka zemljita mogu sadrati i 1000 ppm a pronalaena
su i kontaminirana zemljita koja su sadrala i 3500 ppm. Fluorovodonici se mogu ispustiti u
atmosferu pri procesima sagorevanja u industriji. Fluoridi koji se nalaze u vazduhu e se na
kraju istaloti na zemlju ili u vodu. Kada se fluor vee za jako male estice moe ostati u
vazduhu dui vremenski period. U atmosferi je prisutno 0.6 ppb fluora raspren kao soli i
organohlorna jedinjenja. Koncentracija od 50 ppb je zabeleena u gradskim sredinama.


Zdravstveni uticaji fluora

Male koliine fluora se prirodno nalaze u vodi, vazduhu, biljkama i ivotnjama. Kao rezultat
toga ljudi su izloeni fluoru preko hrane, vode i disanja. Fluor se moe nai u raznolikoj hrani
u relativno malim koliinama. Vee koliine fluora se mogu nai u aju i koljkama.

Fluor je neophodan za odravanje vrstine naih kostiju . Fluor moe da nas zatiti od karijesa
zuba, ako se primenjuje kroz pastu za zube dva puta dnevno. Ako se fluor apsorbuje suvie
esto, moe izazvati truljenje zuba, osteoporozu i oteenja bubrega, kosti, nerava i miia.

Fluor gas je puten u industriji . Ovaj gas je veoma opasan, jer moe da izazove smrt pri
veoma visokim koncentracijama. Na niskim koncentracijama izaziva iritacije oiju i nosa.


Uticaji fluora na ivotnu sredinu

Kada fluor iz vazduha dospe u vodu taloi se u sedimentima. Kada se nae u zemljitu fluor
se vrsto vee za estice zemljita. U okolini fluor se ne moe untiti, moe samo da promeni
oblik.

Fluor koji se nalazi u zemljitu se moe akumulrati u biljkama. Koliina usvajanja od strane
biljaka zavisi od vrste biljke i tipa zemljita kao i od koline i oblika fluora koji se nalazi u
zemljitu. Kod biljaka koje su osetljive izlaganju fluoru ak i niske koncentracije mogu
izazvati oteenje lista i smanjiti rast. Vea koliina fluora, bez obzira da li je usvojena iz
zemljita putem korena, ili apsorbovana iz atmosfere preko lia, usporava rast biljaka i
smanjuje prinose useva. Najosetljivije vrste su kukuruz i kajsija.

ivotinje koje se hrane biljkama koje sadre fluor mogu akumulirati velike koliine istog u
svojim telima. On se prvenstveno akumulira u kostima. Zbog toga, ivotinje koje su izloene
visokim koncentracijama fluora oboljevaju im zubi i dolazi do degradacije kostiju. Previe
fluora unetog putem hrane moe omesti razvoj kandi. Konano, moe izazvati male teine na
roenju.



228
Gvoe Fe

Atomski broj 26
Atomska masa 55.85 g.mol
-1

Elektronegativnost po Pauliju 1.8
Gustina 7.8 g.cm
-3
at 20C
Temperatura topljenja 1536 C
Temperatura kljuanja 2861 C
Van-der-Valsov prenik 0.126 nm
Jonski prenik 0.076 nm (+2) ; 0.064 nm (+3)
Izotopi 8
Elektronska ljuska [ Ar ] 3d
6
4s
2

Energija prve jonizacije 761 kJ.mol
-1

Energija druge jonizacije 1556.5 kJ.mol
-1

Energija tree jonizacije 2951 kJ.mol
-1

Standardni potencijal
- o.44 V (Fe
2+
/ Fe ) ; 0.77 V (
Fe
3+
/ Fe
2+
)
Pronalaza
Narodi starog veka (Grci i
Rimljani)


Gvoe je sjajan,rastegljiv,kovan, srebrno- siv metal (VIII grupa periodnog sistema). Poznato
je da postoji u etiri odreene kristalne forme. Gvoe ra na prljavom, ali ne na suvom
vazduhu. Lako se rastvara u razblaenim kiselinama. Gvoe je reaktivno i dve velike serije
hemijskih jedinjenja u kojima se javlja su, kao dvovalentno (II), fero, i kao trovalentno (III),
feri jedinjenja..

Primena
Od svih metala, gvoe se najvie koristi, ukljuujui 95 % svetske proizvodnje svih metala.
Zahvaljujui kombinaciji niske cene i velike jaine, bez njega se ne moe. Primena mu je
velika: od ambalae za hranu do automobila, maina za prenje, od teretnih brodova do
papirnih sirovina.
elik je najpoznatija legura gvoa, a gvoe postoji u jo nekim formama: sirovo gvoe,
liveno gvoe, ugljenini elik, kovano gvoe, oksidi gvoa.

229
Gvoe u ivotnoj sredini
Smatra se da je gvoe meu deset najrasprostranjenijih elemenata u univerzumu. Ulazi u
sastav zemlje (34.6% mase); koncentracija gvoa u razliitim slojevima Zemlje se kree od
visoke u jezgru do 5% kori. Veina je pronaena u obliku razliitih oksida gvoa, kao
minerali hematit, magnetit, i takonit. Veruje se da je zemljino jezgro sastavljeno veinom od
legure metala gvoe-nikl.
Gvoe je osnovni element svih ivih bia, od mikroorganizama do ljudi.
U svetu se proizvodi 500 milliona tona gvoa godinje, i reciklira dodatnih 300 milliona
tona. Sa ekonomskog aspekta rezerve ruda gvoa prevazilaze 100 billiona tona. Glavne
rudarske oblasti su: Kina, Brazil, Australija, Rusija i Ukraine, sa velikim koliinama rudnog
blaga u USA, Kanadi, Venecueli, vedskoj i Indiji.

Uticaji gvoa na zdravlje
Gvoe se nalazi u mesu, svim mlenim proizvodima, krompiru i povru. Ljudsko telo bre
apsorbuje gvoe iz animalnih nego iz biljnih proizvoda. Gvoe je osnovni sastojak
hemoglobina; crveni sastojak krvi koji transportuje kiseonik kroz nae telo.
Gvoe moe da prouzrokuje konjunktivitis, korinitis, i renitis, ako je u kontaktu ili ostaje u
tkivu. Hronino udisanje prekomerne koncentracije pare ili praine oksida gvoa moe
izazvati razvoj benigne pneumokonioze, zvane sideroza, koja se moe detektovati kao
skretanje X-zraka. Sa siderozom nisu povezana fizika oteenja funkcija plua. Udisanje
prekomerne koncentracije oksida gvoa moe poveati rizik od razvoja kancera plua, kod
radnika koji dolaze u kontakt sa tim kancerogenim materijama. LD50 (oralno, kod pacova)
=30 gm/kg. (LD50: Letalna doza 50. Udiui, jedna doza supstance izaziva smrt 50%
ivotinjske populacije. Uobiajeno se izraava kao miligrami ili grami supstance po
kilogramu teine ivotinja (mg/kg or g/kg).)
est problem kod ljudi je deficit gvia,koji prouzrokuje anemiju. Prosene dnevne potrebe
mukaraca su 7 mg gvoa i za ene 11 mg; normalna ishrana uglavnom obezbeuje te
koliine.
Uticaji gvoa na ivotnu sredinu
Gvoe (III)-O-arsenit, pentahidrat moe biti opasan za ivotnu sredinu; posebno po biljke,
vazduh i vodu. To je apel da ne treba isputati hemikalije u ivotnu sredinu da bi je sauvali.

Gvoe i voda: mehanizmi reakcija, veza sa ivotnom sredinom i uticaji na zdravlje
Morska voda sadri priblino 1-3 ppb gvoa. Koliina jako varira, i razliita je u Atlanskom
i Tihoim okeanu. Reke sadre priblino 0.5-1 ppm gvoa, a voda na dnu mora 100 ppm.
Voda za pie ne sme da sadri vie od 200 ppb gvoa.
Mnoge alge sadre izmeu 20 i 200 ppm gvoa, a neke braon alge mogu da akumuliraju do
4000 ppm. Bioloka koncentracija algi u morskoj vodi je priblino 10
4
- 10
5
. Morske ribe
230
sadre priblino 10-90 ppm, a tkivo ostrige priblino 195 ppm gvoa (sve raunato na suvu
masu).
Rastvor gvoa se uglavnom prikazuje kao Fe(OH)
2
+
(aq) u kiseloj i neutralnoj sredini,
bogatoj kiseonikom.
Pri manjku kiseonika gvoe se uglavnom nalazi kao dvovalentno. Gvoe je deo mnogih
organskih i neorganskih materija koje su uglavnom rastvorljive u vodi.


Na koji nain i koji oblici gvoa reaguju sa vodom ?

Gvoe se ne menja u istoj vodi ili na suvom vazduhu, ali kontakt sa bilo kojom vodom ili
vazduhom (vlaan vazduh) prouzrokuje koroziju gvoa. Srebrna boja se menja u crvenkasto-
braon, zbog formiranja hidroksida. Rastvaranje elektrolita ubrzava mehanizam reakcije, koja
tee ovako:
4 Fe + 3 O
2
+ 6 H
2
O -> 4 Fe
3+
+ 12 OH
-
-> 4 Fe(OH)
3
or 4 FeO(OH) + 4 H
2
O

Obino sloj oksida ne titi gvoe od dalje korozije, ali oksidi mnogih metala imaju tu
mogunost. Elektrolit je veinom gvoe (II) sulfat, koji se formira tokom korozije od
atmosferskog SO
2
. U morskim regionima estice soli u atmosferi mogu igrati vanu ulogu u
ovom procesu.
Gvoe (II) hidroksid se esto taloi u prirodnoj vodi.




Rastvorljivost i jedinjenja gvoa

Elementarno gvoe je rastvorljivo u vodi pod normalnim uslovima. Mnoga jedinjenja
gvoa poseduju ovu karakteristiku. U prirodi se nalaze gvoe oksid, gvoe hidroksid,
gvoe karbid i gvoe penta karbonil koji su nerastvorni u vodi. Rastvorljivost nekih
jedinjenja gvoa u vodi se poveava sa smanjenjem pH vrednosti.
Druga jedinjenja gvoa tako mogu biti rastvorljivija u vodi, na primer gore pomenuta.
Rastvorljivost gvoe karbonata u vodi je 60 mg/L, gvoe sulfida 6 mg/L, a gvoe vitriola
ak do 295 g/L. Mnogi helatni kompleksi su rastvorljivi u vodi.
Obino postoji razlika u rastvorljivosti u vodi izmeu Fe
2+
jedinjenja, i uglavnom su Fe
3+

jedinjenja nerastvorljiva u vodi. Ona su samo rastvorljiva u jako kiselim rastvorima, ali
rastvorljivost u vodi se poveava kada se redukuju do Fe
2+
pod odreenim uslovima.


Zato je gvoe prisutno u vodi?

Glavni minerali gvoa koji se nalaze uprirodi su magnetit, hematit, goetit i siderit.
Raspadanjem tokom vremena se oslobaa element u vodama. I mineralna voda i voda za pie
231
sadre gvoe- karbonat. Voda u morskim dubinama, esto, na prvom mestu sadri estice
gvoa , mangana i male koliine krea, silicijum- dioksid i organska jedinjenja.
Gvoe se primenjuje u svetskoj proizvodnji za komercijalnu upotrebu, i proizvodi se 500
milliona tona godinje. Samo 300 milliona tona se reciklira. Glavni razlog je to to se gvoe
koristi u mnogim oblastima, vie nego bilo koji drugi metal. Legure smanjuju korozivnost
metala. Proizvoai elika dodaju razliite koliine ugljenika. Legure gvoa se obrauju u
ambalau,automobile, maine za pranje vea, mostove, zgrade, i ak male federe. Jedinjenja
gvoa se primenjuju kao boje u staklu i email produkciji, ili se prerauju u farmaceutske,
hemijske proizvode, ubriva, ili pesticide. Ovo se esto koristi u zatiti drvea i fotografiji.
Aluminijum sa otpadnim materijama koje sadre gvoe je isputan na povrinu vode, u
prolosti. Danas je ovo promenjeno i primenjuju se zemljani filteri.
Jedinjenja gvoa se obrauju u talonim reakcijama, izdvajanjem iz vode u procesu
preiavanja vode.
59
Fe izotop se primenjuje u medicinskim istraivanjima i nuklearnoj
fizici.

Kakvi su uticaji gvoa u vodi na ivotnu sredinu?
Gvoe je potrebna hrana za mnoge organizme, i igra vanu ulogu u prirodnim procesima u
dvovalentnom i trovalentnom obliku. Oksidovano trovalentno gvoe ne moe biti prisutno u
organizmu slobodno, izuzev pri vrlo niskoj pH vrednosti. I pored toga, gvoe se obino
nalazi u vodi u nerastvornom obliku.
Dodavanje rastvorljivog gvoa moe brzo poveati produktivnost u povrinskim slojevima
okeana. To moe igrati veoma vanu ulogu u ciklusu ugljenika. Gvoe je vano za vezivanje
azota i redukciju nitrata, i to moe biti odluujui faktor za razvoj fitoplanktona.
Rastvorljivost u slanoj vodi je jako niska.
Ciklus gvoa predstavlja redukciju trovalentnog gvoa iz organskih liganda (proces koji je
katalizovan na povrini voda), i oksidaciju dvovalentnog gvoa.
Forme gvoa helatni kompleksi esto igraju vanu ulogu u prirodi, kao hemoglobin, u
crvenim krvnim zrncima, koji vezuje i oslobaa kiseonik u procesu disanja. Organizmi koriste
vee koliine dvovalentnog nego trovalentnog gvoa, i to uglavnom zavisi od stepena
zasienja fizikih rezervi gvoa. Gvoe je esto odluujui faktor za vodene organizme koji
ive u povrinskim slojevima. Kada su helatni ligandi odsutni, u vodi se taloi nerastvoran
gvoe (III) hidroksid. Ovo se ne smatra opasnim za ivot u vodi, zato to se ne zna mnogo o
opasnostima za vodu koje nosi gvoe.
Molusksi imaju zube od magnetite i goetita.
Zelene biljke koriste gvoe kao energiju za procese transformacije. Biljke koje slue kao
hrana ivotinjama mogu da sadre do 1000 ppm gvoa, ali ove koliine su mnogo manje u
biljkama koje se koriste za ljudsku ishranu. Uglavnom biljke sadre izmeu 20 i 300 ppm
gvoa (na suvu masu), ali po licenci mogu sadrati do 5.5% gvoa. Kada zemljite sadri
malo gvoa, ili malo rastvorljivog gvoa u vodi, to moe nepovoljno uticati na rast biljaka.
Biljni kapacitet jako varira, i to ne zavisi samo od koncentracije gvoa u zemljitu, ve i od
pH vrednosti, koncentracija fosfata i konkurencije izmeu gvoa i drugih tekih metala.
Krenjako tlo je esto siromano gvoem, ak i kada dobija dovoljne koliine gvoa. To
se uglavnom deava zbog visoke pH vrednosti, koja dovodi do taloenja gvoa.
Gvoe je obino u zemljitu u trovalentnom obliku, ali u natopljenoj zemlji je zamenjeno
dvovalentnim gvoem, i time se omoguava biljkama da uzimaju gvoe . Biljke mogu
uzimati jedinjenja gvoa nerastvorna u vodi oslobaajui H
+
jone, to prouzrokuje
rastvaranje. Mikroorganizmi oslobaaju gvoe siderohrom, koji moe biti uzet direktno iz
232
biljaka.
Gvoe moe biti tetno u biljnoj hrani kada je koncentracija izmeu 5 i 200 ppm. Ovo se ne
moe desiti u prirodi pod normalnim uslovima, kada su prisutne male koliine vode u zemlji.
Neki broj bakterija uzima estice gvoa prevodei ih u magnetit, to se primenjuje kao
magnetni kompas za orjentaciju. Jedinjenja gvoa mogu biti uzrok mnogo ozbiljnijeg
oteenja ivotne sredine nego samo gvoe. Broj LD
50
su vrednosti poznate za pacove
(oralno): gvoe (III) aceto-acetat 1872 mg/kg, gvoe (II) hlorid 984 mg/kg, i gvoe penta
karbonil 25 mg/kg.

U prirodi se nalaze etiri neradioaktivna izotopa gvoa . I jo osam izotopa gvoa koji su
nestabilni .

Koji su uticaji gvoa u vodi na zdravlje?

Ukupna koliina gvoa u ljudskom telu je priblino 4 g, od kojih 70% pripada crvenim
krvnim zrncima. Gvoe je potrebno u ljudskoj hrani, ba kao i za mnoge druge organizme.
Dnevne potrebe mukaraca su priblino 7 mg, dok su te potrebe kod ena 11 mg. Razlika
potie od menstrualnog ciklusa. Kada je ishrana ljudi normalna te potrebe se brzo
zadovoljavaju. Telo apsorbuje priblino 25% gvoa iz hrane. Kada kod nekog postoji
nedostatak gvoa, ono se moe poveati uzimanjem tableta vitamina C, zato to ovaj vitamin
redukuje trovalentno u dvovalentno gvoe. Fosfati smanjuju koliine dvovalentnog gvoa.
U hrani se gvoe nalazi kao dvovalentno gvoe vezano za hemoglobin i mioglobin, ili kao
trovalentno gvoe. Telo moe apsorbovati dvovalentni oblik gvoa.
Gvoe je glavna komponenta hemoglobina. Vezuje i transportuje kiseonik iz plua u druge
delove tela. Zatim vraa CO
2
nazad u plua, odakle se on izdisanjem izbacuje napolje.
Skladitenje kiseonika je isto kao potreba za gvoem. Gvoe je deo nekoliko vanih
enzima, i slui za uvijanje DNA tokom njene sinteze. Normalne funkcije mozga zavise od
gvoa.
U telu, gvoe je vrsto vezano za transferin, koji omoguava razmenu metala izmeu elija.
Jedinjenje je jak antibiotik, i titi od razmnoavanja bakterija u ivim elijama. Kada se elija
inficira bakterijom, telo proizvodi velike koliine transferina.
Kada gvoe prelazi potrebne koliine, ono se skladiti u jetri. Kotana sr sadri visoke
koncentracije gvoa, zato to proizvodi hemoglobin.

Nedostatak gvoa vodi do anemije, koja se manifestuje umorom, glavoboljom i gubitkom
koncentracije. Imuni sistem je takoe oslabljen. Kod male dece ovo negativno utie na
mentalni razvoj, vodi do razdraljivosti, i prouzrokuje poremeaj koncentracije. Mala deca,
trudne ene i ene za vreme ciklusa esto uzimaju gvoe (II) soli da ne bi dolo do deficita
gvoa.
Kada su apsorbovane vee koliine gvoa, na primer kod bolesnika hemohromatoze, gvoe
je nagomilano u pankreasu, jetri, slezini i srcu. Ovo moe otetiti ove vitalne organe. Zdravi
ljudi obino nisu izloeni rizinoj dozi gvoa, a takvi sluajevi su uglavnom retki. To se
moe desiti kada se pije voda u kojoj je koncentracija gvoa preko 200 ppm.
Jedinjenja gvoa mogu imati vie ozbiljnih uticaja na zdravlje nego sam element.
Rastvorljiva jedinjenja dvovalentnog gvoa kao to su FeCl
2
i FeSO
4
mogu imati toksian
efekat u koncentracijama preko 200 mg, a letalna doza za odrasle ljude je 10-50 g. Neki broj
helata gvoa moe biti toksian, I nervni toksin gvoe penta carbonil je poznat po svom
jakom toksinom mehanizmu. Praina gvoa moe izazvati oboljenje plua.
233


Koje tehnologije preiavanja mogu biti primenjene za uklanjanje gvoa iz vode?
Uklanjanje gvoa iz vode je prethodna faza pripreme vode za pie, zato to mineralna voda
sadri visoke koncentracije jona gvoa. Ovo utie na obojenje vode, neprijatan miris i
zamuenost.
Gvoe je prisutno u svim otpadnim vodama. Uklanjanje gvoa iz ovih voda moe biti
postignuto oksidacijom dvovalentnog u trovalentno gvoe. Hidrolizom se zatim prevodi u
ljuspaste forme, i te ljuspice mogu biti uklonjene filtracijom kroz pesak. Oksidacija se moe
vriti dodavanjem kiseonika ili drugih oksidacionih sredstava, kao to su hlor ili kalijum-
permanganat. Brzina reakcije zavisi od pH vrednosti, i sporija je u kiselim nego u alkalnim
uslovima. Da bi se brzina reakcije ubrzala pod kiselim uslovima, voda mora biti aerisana zbog
uklanjanja ugljen-dioksida i pomeranje pH vrednosti. Gvoe se esto redukuje zajedno sa
manganom.
Primenjuju se jonoizmenjivai za uklanjanje gvoa u tragovima iz vode za pie,ali ovo nije
pogodno za uklanjanje visokih koncentracija gvoa, a druga opcija je prerada vode.
Jedinjenja gvoa se tretiraju u obradi otpadnih voda, obino postupkom koagulacije. Jedan
primer za to je primena gvoe (II) sulfata u uklanjanju fosfata.

























234
Helijum (He)


Gasoviti hemijski element, simbol: He ,
atomski broj 2
i molarna masa 4,0026 g / mol

Helijum je drugi po zastupljenosti element u vasioni posle vodonika. Uprkos tome, u
atmosferi ga ima samo 5 ppm-a zapreminskih. Koncentracija helijuma u morima nije via od
4-7 ppt. Koncentracije helijuma su relativno niske, jer se helijum kao plemenit gas sree samo
u elementarnom obliku i obino ne reaguje sa ostalim elementima.
Helijum je jedan od plemenitih gasova 0. grupe u periodnom sistemu elemenata. To je drugi
najlaki element. Glavni izvor helijuma u svetu je niz polja prirodnog gasa u SAD.
Helijum je bezbojan, bez mirisa, bljutav i ne otrovan gas. To je najmanje rastvorljiv gas u
vodi. On je malo reaktivan element i sutinski se ne pojavljuje u obliku hemijskih jedinjenja.
Gustina i viskozitet helijumove pare su veoma niske. Termika provodljivost i kalorijski
sadraj su izuzetno visoki. Helijum se smatra tenim, ali je njegova temperatura kondenzacije
najnia meu svim poznatim supstancama.


Upotreba:

Helijum ima mnoge jedinstvene osobine: niska taka kljuanja, mala gustina, rastvorljivost
niska, visoka toplotna provodljivost i inertnost, tako da se koristi za bilo koju upotrebu u cilju
iskorienja ovih svojstava. Helijum je bio prvi gas koji se koristio za punjenje balona. Ova
aplikacija nastavlja primenu za istraivanje meteorolokih balona. Glavna upotreba helijuma
je kao inertan gas u zatiti autogenog zavarivanja. Njegov najvei potencijal se koristi kao
upotreba na veoma niskim temperaturama. Helijum je jedini hladnjak koji je sposoban za
postizanje temperatura niih od 15 K
(-434 C). Osnovna primena na veoma niskim temperaturama je u razvoju superprovodnosti,
u kojoj je elektricni fluks skoro nula. Ostale njegove upotrebe su za korienje kao pritiskajui
gas u tenom gorivu za rakete, u helijum-kiseonik smesama za ronioce, kao radni fluid u
nuklearnim reaktorima ohladjenim od gasa i kao gas nosilac u hemijskoj analizi gasnom
hromatografijom.

Helijum u okruenju:

Helijum je drugi najzastupljeniji element u poznatom univerzumu, posle vodonika. Helijum
predstavlja 23% svih elementarnih materija merenih masom. Helijum je formiran u zemlji od
prirodnog radioaktivnog raspada teih elemenata. Vei deo ovog helijuma migrira ka povrini
i ulazi u atmosferu. Logino je misliti da je koncentracija helijuma u atmosferi bila vea nego
to je to (5,25 ppm na nivou mora). Ipak, svoja niska molekularna teina omoguava da
pobegne u prostor na istoj stopi od svog formiranja. Prirodni gasovi su vee koncentracije od
helijuma u atmosferi.
Helijum je 71. najrasprostranjeniji element u Zemljinoj kori.


Zdravstveni efekti helijuma:
235

Efekti izlaganja: supstanca moe da se apsorbuje u telu ako se udie. Udisanje izaziva: visok
glas, vrtoglavicu,tupost, glavobolja, guenje. Koa: promrzline u kontaktu sa tenou. Oi: u
kontaktu sa tenou: promrzline. Rizik udisanja:Kontaminacija ovog gasa moe da izazove
guenje smanjenjem sadraja kiseonika u vazduhu u zatvorenim prostorijama. Proverite
sadraj kiseonika pre ulaska u oblast.
Neutralni helijum u standardnim uslovima je ne-toksian, ne igra nikakvu biolosku ulogu i
nalazi se u tragovima u ljudskoj krvi.

Na koji nain i u kom obliku helijum reaguje sa vodom?


Atomski helijum ne reaguje sa vodom, ni sa bilo kojom drugom supstancom. (Sada smo u
stanju da proizvedemo neka jedinjenja helijuma, kao to su VHe
3+
i HePtHe
2+
).

Rastvorljivost helijuma i njegovih jedinjenja


Helijum ima najmanju rastvorljivost od svih gasova. Na T = 20
o
C i pritisku p = 1 bar, samo se
1.5 mg helijuma rastvara u vodi

Zato se helijum pojavljuje u vodi?


Minerali uranijuma sadre malu koliinu helijuma. On moe izai iz pukotina zemljine kore.
Uprkos tome, ne zavrava u vodi.
Helijum se koristi kao rashladni fluid u nuklearnim reaktorima, u ronjenju, u balonima (ima
isti kapacitet kao i vodonik) i za zavarivanje. Takoe se koristi u gasnim laserima i kao
zatitni omota za neke supstance. Veoma je pogodan za instrumente koji rade na niskim
temperaturama, jer je u tenom stanju na temperaturama ispod -269
o
C . Jedinjenje helijuma
E939 se koristi kao aditiv u hrani.
Helijum moe da zavri u vodi direktno, kada se koristi kao indikator zagaenja. Nakon
nuklearnih akcidenata ili testiranja nuklearnog oruja, helijum se koristi kako bi se odredio
stepen radioaktivnosti i zagaenosti vode.
3
He isotope je produkt razgradnje tricijuma koji ne
odlazi u atmosferu, ve direktno u vodu.

Kakvi su uticaji prisustva helijuma u vodi na ivotnu okolinu?
Helijum se ne rastvara u vodi, pa ne zagauje okolinu. Kao to je prethodno opisano, helijum
je u vodi prisutan u malim koliinama. Helijum nije element koji ulazi u ishranu organizma.
236
Postoje dva izotopa helijuma koja nisu radioaktivna. Danas postoji jo est nestabilnih
izotopa.

Kakvi su uticaji prisustva helijuma u vodi na zdravlje?

Helijum, nije nutritijent i prisutan je u organizmu u izrazito malim koncentracijama. Helijum
ne igra bitnu ulogu u fiziolokim procesima, ali nije ni tokstan.
Helijum u vodi za pie je neznaajan, zbog gore pomenutih razloga.
Helijum je relativno nekodljiv u gasovitom stanju, kada se udie u malim koliinama. Ako
neko udahne veu koliinu helijuma, ovo moe dovesti do istiskivanja kiseonika i na taj nain
dovesti do guenja.

Koja tehnologija preiavanja vode moe biti primenjena za uklanjanje helijuma iz
vode?



Helijum nije zagaiva vode.




























237
HROM




Atomski broj 24
Atomska masa 51.996 g.mol
-1

Elektronegativnost 1.6
Gustina 7.19 g.cm
-3
at 20C
Temperatura topljenja 1907 C
Temperatura kljuanja 2672 C
Vandervalsov radijus 0.127 nm
Jonski radijus 0.061 nm (+3) ; 0.044 nm (+6)
Izotopi 6
Elektronska konfiguracija [ Ar ] 3d
4
4s
2

Energija prve jonizacije 651.1 kJ.mol
-1

Energija druge jonizacije 1590.1 kJ.mol
-1

Energija prve jonizacije 2987 kJ.mol
-1

Standardni el.potencijal - 0.71 V (Cr
3+
/ Cr )
Otkrio ga Vaughlin in 1797


Hrom je sjajan , krt i tvrd metal. Njegova boja je srebrno- siva i moe biti visoko poliran. Ne
gubi sjaj u vazduhu , kad se zagreje nastaje i formira zelen hrom-oksid. Hrom je nestabilan u
prisustvu kiseonika , pa odmah stvara tanak sloj oksida koji je nepropustljiv za kiseonik i titi
metale koji se nalaze ispod tog sloja.



Primena

Hrom se uglavnom koristi u obliku legure kao nerajui elik, u hromnim prevlakama i u
metalnim keramikama. Hromiranje je nekada iroko korieno da bi eliku dalo poliranu
srebrnu prevlaku. Hrom se koristi u metalurgiji kao zatita od korozije i sjajna zavrnica; kao i
boja za tkanine i farba, njegove soli su smaragdno-zelene boje i koriste se za proizvodnju
sintetikog rubina; kao i katalizator u bojenju i tavljenju koe; za pravljenje kalupa za
peenje opeke. Hrom (IV)-oksid (CrO
2
) se koristi za proizvodnju magnetne trake.

238

Hrom u okruenju

Hrom se iskopava u obliku rude hromit (FeCr
2
O
4
). Rude hroma se mogu danas nai u Junoj
Africi, Zimbabveu, Finskoj, Indiji, Kazakihstanu i Filipinima. Ukupno je izdvojeno 14
miliona tona rude hromita. Rezerve se procenjuju na oko 1 milijarde tona sa neiskorienim
depozitom na Grenlandu, i u Kanadi.


Zdravstveni efekti hroma

Ljudi mogu unositi hrom i jedinjenja hroma kroz disanje, jelo ili pie i preko koe. Nivo
hroma u vazduhu i vodi je generalno nizak. U vodi za pie nivo hroma je obino nizak, ali
zagaene vode mogu da sadre opasan hrom (VI),estovalentni hrom. Za veinu ljudi koji
jedu hranu koja sadri hrom (III) to je glavni put uzimanja hroma, inae hrom (III) se prirodno
javlja u raznom povru, vou, mesu, kvascu i itaricama. Razni naini pripreme hrane i
skladitenja mogu izmeniti sadraj hroma u hrani. Ako se hrana u prodavnicama uva u
elinim cisternama ili limenkama, koncentracije hroma moe da poraste.

Hrom (III) je bitna hranljiva materija za ljude i nedovoljne koliine hroma u organizmu mogu
da poremete rad srca, poremeaj metabolizma i dijabetes. Ali uzimanje previe hroma (III)
moe da izazove posledice po zdravlje, kao, na primer, osip koe.

Hrom (VI) je opasan po zdravlje ljudi, i to uglavnom za ljude koji rade u tekstilnoj industriji i
industriji elika. Ljudi koji pue duvan su vie izloeni hromu.

Za hrom (VI) je poznato da izaziva razliite posledice po zdravlje. Ako se nalazi u
proizvodima od koe, moe da izazove alergijske reakcije, kao to je osip. Udisanje hroma
(VI) moe da izazove iritaciju i krvarenje iz nosa.

Drugi zdravstveni problemi koji mogu da nastanu kao posledica unoenja hroma (VI) su:

- Osip koe

- Oteenje eluca i ir

- Respiratorni problemi

- Slabljenje imunog sistema

- Oteenje bubrega i jetre

- Izmena genetskog materijala

- Rak plua

- Smrt

Zdravstvene opasnosti koje su u vezi sa izloenou hromom zavise od njegovog
oksidacionog stanja. Metalni oblik je niske toksinosti. Heksavalentni oblik je otrovan.
239
Negativni efekti heksavalentnog oblika hroma na koi mogu biti ulceracije, dermatitis i
alergijske reakcije koe. Udisanje heksavalentnih jedinjenja hroma moe da dovede do
ulceracije i perforacije sluzokoe nosne pregrade, iritaciju drela i grkljana, bronhitis,
bronhospazam(guenje) i oticanja. Respiratorni simptomi mogu da obuhvataju kaalj i teko
disanje, kratak dah, svrab u nosu.

Kancerogeni hrom i veina trovalentnih jedinjenja hroma su navedeni od strane Nacionalnog
programa za toksikologiju (NTP) kao neadekvatan dokaz za kancerogenost kod
eksperimentalnih ivotinja. Prema NTP, postoje dokazi o kancerogenosti kod
eksperimentalnih ivotinja za heksavalentna jedinjenja hroma, kalcijum hromat, hrom
trioksid, olovo hromat, stroncijum hromat, i cink hromat. Meunarodna agencija za
istraivanje raka (IARC) je svrstala hrom i njegova trovalentna jedinjenja u grupu 3. Hrom
nije proglasen kao karcinogeni od OSHA (29 CFR 1910 Subpart Z) . ACGIH je klasifikovao
metal hrom i trovalentna jedinjenja hroma, kao A4, ali nije svrstan kao karcinogen za ljude.


Uticaji hroma na ivotnu sredinu

Postoji nekoliko razliitih vrsta hroma koji se razlikuju po svojim efektima na organizam.
Hrom ulazi u vazduh, vodu i zemljite u obliku hroma (III) i hroma (VI) kroz prirodne
procese i ljudske aktivnosti.

Glavne ljudske aktivnosti koje poveavaju koncentracije hroma (III) su kona i tekstilna
proizvodnja. Glavni ljudske aktivnosti koje poveavaju koncetraciju hroma (VI) su hemijska,
kona i tekstilna industrija. Ove primene uglavnom dovode do poveanje koncentracije hroma
u vodi. Kroz sagorevanje uglja hrom e takoe zavriti u vazduhu i preko otpada e zavriti u
zemljitu.

Vea koliina hroma iz vazduha e na kraju zavriti u vodama ili zemljitu. Hrom u zemljitu
se snano vezuje za estice zemljita, pa zbog toga nee dopreti do podzemnih voda. U vodi
hrom se apsorbuje na sedimentima i postaje nepokretan. Samo mali deo hroma koji zavri u
vodi se rastopi.

Hrom (III) je osnovni element za organizme koji mogu da ometaju metabolizam eera i
izazivaju poremeaje rada srca, kada je uneta mala doza hroma. Hrom (VI) je uglavnom
toksian za organizme. On moe da promeni genetski materijal i izazvati rak.

Usevi sadre sisteme zahvaljujui kojima usvajaju vrlo malu koliinu hroma iz zemljista tako
da to ne izaziva nikakvu tetu. Ali, kada koliina hroma u zemljitu raste, to dovodi do
poveane koncentracije u usevima. Poveana kiselost u zemljitu takodje moe da utie na
usvajanje hroma od strane useva. Biljke obino apsorbuju samo hrom (III). Ovaj oblik hroma
je od sutinskog znaaja za biljke, ali kada koncentracija pree odreenu vrednost, mogu da
se javi negativni efekti.

Nije poznato da se hrom akumulira u organima riba, ali visoke koncentracije hroma, zbog
odlaganja metalnih proizvoda u povrinske vode, mogu da otete krge riba koje plivaju blizu
take odlaganja.

Kod ivotinja hrom moe da izazove respiratorne probleme, smanjenje sposobnosti organizma
240
da se bori protiv bolesti, defekte pri rodjenju, neplodnost i tumorske formacije.

Hrom i voda: mehanizmi reakcija, uticaj na ivotnu sredinu i zdravlje

U morskoj vodi sadraj hroma snano varira, i obino je izmeu 0,2 i 0,6 ppb.
Reke sadre priblino 1 ppb hroma, mada vrlo poveane koncentracije su mogue, na primer
5-20 ppb u reci Rajni, a 10-40 ppb u reci Labi 1988.
Fitoplankton sadri otprilike 4 ppm hroma, morske ribe sadre izmeu 0,03 i 2 ppm, a tkivo
ostriga sadri oko 0,7 ppm hroma (odnosi se na vrednosti suve mase). Kod fitoplanktona
faktor biokoncetrisanja iznosi od oko 10
4
u morskoj vodi.
U rastvorenom obliku hrom je prisutan u obliku trovalentnog Cr (OH)
3
ili kao heksavalentni
CrO
4
2-
. Iznos rastvorenog Cr
3+
jona je relativno niska, jer ovaj oblik gradi stabilne komplekse.
U prirodnim vodama trovalentnog hroma ima najvise.


Na koji nain i u kom obliku hrom reaguje sa vodom?

Elementarni hrom ne reaguje sa vodom na sobnoj temperaturi.


Rastvorljivosti jedinjenja hroma i hroma

Mnoga jedinjenja hroma su relativno nerastvorljiva u vodi. Hrom (III) jedinjenja su
nerastvorljiva u vodi jer se vezuju za plivajuce estice u vodi. Hrom (III)-oksid i hrom (III)-
hidroksid su jedina jedinjenja hroma koja su rastvorna u vodi.
Hrom (VI)-oksid je primer odlino rastvorljivog jedinjenja u vodi, rastvorljivost = 1680 g / l.


Zato je hrom prisutan u vodi?

Hrom se u prirodi ne javlja slobodan. Glavni mineral hroma je hromit. Kao to je pomenuto
ranije, jedinjenja hroma mogu se naci u vodi samo u tragovima. Element hrom i njegova
jedinjenja mogu da se ispuste u povrinske vode kroz razliite industrije. Ovo se odnosi na
metalne povrine rafinerija i legure. Nerajui elik se sastoji od 12-15% hroma. Hrom je
metal koji se primenjuje irom sveta i to se koristi oko 20.000 tona godinje. Moe da se
polira i ne oksidira kada doe u kontakt sa vazduhom.
Metalna industrija uglavnom daje trovalentni hrom. Heksavalentni hrom u industrijskim
otpadnim vodama, uglavnom potie iz tavljenja koe i bojenja. Jedinjenja hroma se
primenjuju kao pigmenti, a 90% koe je stavljeno pomou jedinjenja hroma. Otpadna voda
obino sadri oko 5 ppm hroma. Hrom moe da se primeni i kao katalizator. Hromit je
polazni proizvod za pravljenje zapaljivih materijala i hemijsku proizvodnju.
Hrom moze biti prisutan i u domaem otpadu zbog prisustva raznih sintetikih materijala.
Kroz spaljivanje otpada moe dospeti u okolinu, kada je zatita nedovoljna.
U nuklearnim fisijama osloboa se
51
Cr izotop, a to se moe iskoristiti u medicinske svrhe.


Koji su efekti hroma u vodi na ivotnu sredinu?

Hrom je prehrambeni uslov za veliki broj organizama. To, meutim, vai samo za trovalentni
hrom. Heksavalentni hroma je vrlo toksian za floru i faunu.
241
Hromom zagaenja voda se ne smatra jednim od glavnih i najteih ivotnih problema, ali je
izlivanje otpadnih voda koje su bile zagaene hromom u reke je izazvalo ekoloke katastrofe
u prolosti.

Hrom (III)-oksidi su samo neznatno rastvorljivi u vodi, sto znaci da su koncentracije hroma u
prirodnim vodama ograniene. Cr
3 +
joni retko su prisutni pri pH vrednosti iznad 5, jer je
hidratisani oksid hroma (Cr (OH)
3
) je teko rastvorljiv u vodi.
Hrom (VI) gradi stabilna jedinjenja pod aerobnim uslovima, ali se redukuju do hrom (III)-
jedinjenja u anaerobnim uslovima. Hrom je uglavnom vezan za slobodne estice u vodi.
LC
50
vrednost za hrom kod morske ribe je izmeu 7 i 400 ppm, kod Daphnia je 0.01-0.26
ppm, a kod algi 0.032-6.4 str / min.

Hrom (VI) jedinjenja su svrstana u klasu 3 zagaenja vode, i smatraju se veoma toksinim.
Pri koncentracijama izmeu 500 i 6000 ppm u zemljitu, smatra se da biljke nisu oteene.
Kre ili fosfati u zemljitu mogu da smanje osetljivost hroma. Suvo zemljiste obino sadri 2-
100 ppm hrom. Rastvorljivost hroma u zemljinjoj vodi je nia nego kod drugih potencijalno
toksinih metala. To objanjava relativno nizak njegov sadrzaj u biljkama. Pod normalnim
uslovima biljke sadre oko 0.02-1 ppm hroma (suve mase), iako se vrednosti mogu poveati
na 14 ppm. Kod mahovine i liajeva, mogu da se nadju relativno visoke koncentracije hroma.
Hrom (VI) jedinjenja su toksina pri niskim koncentracijama i za biljke i ivotinje.
Toksinosti zavisi od pH. Ova jedinjenja su mobilnija u zemljitu od jedinjenja hroma (III),
ali se uglavnom redukuju na hrom (III)-jedinjenja u kratkom vremenskom periodu, to
smanjuje pokretljivost. Rastvorni hromati se konvertuju u nerastvorljiva hrom (III)- soli i
shodno tome, dostupnost za biljke se smanjuje. Ovaj mehanizam titi lanac ishrane od velike
koliine hroma. Mobilnosti hromata u zemljitu zavisi i od pH vrednosti zemljita i kapaciteta
sorpcije zemljita, kao i od temperature. Vrednosti za hrom u poljoprivrednom zemljitu je
oko 100 ppm.

Hrom ima etiri stabilna izotopa. Postoje i osam nestabilnih izotopa.
51
Cr, koji se primenjuje u
svrhe dijagnoze, ima prosean stepen radioaktivnosti.


Koji su zdravstveni efekti hroma u vodi?


Ljudsko telo sadri oko 0,03 ppm hroma. Dnevni unos hroma zavisi ishrane, i obino je oko
15-200 mikrograma, ali moe biti i visok od oko 1 mg. Usvajanje hroma preko hrane je 0.5-
1%, to je vrlo malo. Placenta je organ sa najveim vrednostima hroma.
Trovalentni hrom je neophodan za oveka. Zajedno sa insulinom uklanja glukozu iz krvi, a
takoe igra vanu ulogu u metabolizmu masti. Deficit hroma moe pojaati simptome
dijabetesa. Hrom se takoe moe nai i u RNK. Deficiti hroma su vrlo retki, i dopune preko
hrane se ne primenjuju.

Toksicnost hroma (III) je mala, bar kada se uzima preko hrane i vode za pie. On ak moe da
pobolja zdravlje, i pomogne u leenju neuropatija i encefalopatija.
Heksavalentni hrom je poznat po svojim negativnim uticajem na zdravlje i ivotnu sredinu,
kao i njegova ekstremna toksinost. To izaziva alergijske reakcije i astmaticne reakcije,
kancerogen je i 1000 puta toksicniji od trovalentnog hroma. Izlaganje estovalentnom hromu
izaziva proliv, krvarenja iz eluca i creva, greve i oteenja jetre i bubrega. Heksavalentni
hrom je mutagen. Toksini efekti mogu se preneti na decu kroz placentu.
242
Hrom (VI) oksid je jak oksidans. Nakon isputanja kiselina hrom se formira, to dovodi do
propadanja organa. To moe izazvati greve i paralize. Smrtonosna doza je oko 1-2 g. Kod
veina zemalja zakonski limit hroma u vodi za pie je od 50 ppb.
Profesionalne bolesti u industriji hroma su irevi na koi koji nastaju u kontakti sa hromatima.
Praina hrom trioksida koja se pojavljuje na radnom mestu moe prouzrokovati rak i oteenja
respiratornog trakta.


Koje tehnologija preiavanja vode se mogu primeniti za uklanjanje hroma iz vode?

Hrom ima veliki uticaj na kvalitet vode za pie. U podzemnim i povrinskim vodama se ne
moze naci u velikim koncentracijama.

Uklanjanje hroma iz vode je neobavezno, i za ovu namenu mogu da se koriste izmenjivaki
joni i aktivni ugalj.

Hrom (III) moze da se istalozi kao hrom (III)-hidroksid. Koagulacija nije efikasan mehanizam
za uklanjanje hroma (VI). Kada se koristi gvoe sulfat hrom (VI) se moe redukovati do
hroma (III) putem gvoa jona, a moe biti i uklonjen. Ovaj metod se,medjutim, retko koristi
u pripremi vode za pie.






























243
Jod



Jod je prirodno pristutan u vodi. Prosena koncentracija u morskoj vodi je oko 60ppb, ali se
razlikuje od mesta do mesta,a reke obino sadre oko 5ppb joda. Braon alge akumuliraju ak
do 0.45% (suve mase) joda. Korali, morski suneri, koljke i ribe akumuliraju visoke
koncentracije joda obino u obliku trioksina ili trijodtrioksina.


Na koji nain i u kom obliku jod reaguje sa vodom?

Jod je veoma reaktivan ali manje od drugih halogena. Jod ne moe da se nadje kao element
ve vie kao molekul (I
2
), kao I
-
joni ili kao jodati (soli jodne kisleline sa IO
3
-
anjonom).
Kada se jod doda vodi dolazi do sedee reakcije:
I2(l) + H2O (l) OI- (aq) + 2H+ (aq) + I-(aq)
Molekuli I
2
i molekuli vode reaguju do supstance hipojodita OI
-
. Reakcija moe biti povratna
u zavisnosti od pH rastvora. Jod se takoe moe javiti kao I
3
-
(aq), HIO (aq), IO
-
(aq) i HIO
3

(aq). Jod se moe vezati za halogene. Jedinjenja koja se formiraju ponaaju se drugaije nego
kada dou u kontakt s vodom.


Rastvorljivost joda i jedinjenja joda

Rastvorljivost joda u vodi je odreena temperaturom (20
o
C) i pritiskom (1 bar), i relativno je
mala. Jod je vie rastvorljiv u rastvorima joda. Dolazi do sledeeg mehanizma reakcije
I
2
+ I
-
[I
3
]
-

Kada jod zavri u povrinskim vodama, moe se izdvojiti kao gas joda. Veina jedinjenja joda
su lako rastvorna u vodi ili alkoholu. Neorganski jod je veoma rastvoran.


Zato je jod prisutan u vodi?

Jod stie do povrinskih voda prirodno putem kia i isparavanja vode. Na taj nain stie i do
podzemnih voda. Drugi nain dospevanja joda u vode potie od atmosferskih uticaja na stene
koje sadre jod i vulkanskom aktivnou (ukljuujui podzemne vulkane). U prirodi se jod
moe nai u velikim koliinama ali samo u jedinjenjima. Antropogene aktivnosti poveavaju
koncentraciju joda u ivotnoj sredini. Jod se primenjuje za razliite potrebe kao to su X-zraci
koji se primenjuju na pacijentima u velikim koliinama ( do 200g) koji se zatim ekskretuju
putem urina. Ova i druge medicinske primene dovode do pojave joda u podzemnim vodama
kroz odlaganja otpadnih voda. Jod se primenjuje za ienje i dezinfekciju rana i dodat je
sapunu za lice ili zavojima prve pomoi. Dezinfekcioni mehanizam joda je pripisan izdvajanju
kiseonika iz vode.
Hemijske industrije proizvode boju i hemikalije za fotografije, baterije, lubrikante itd.
Radioaktivni jod se primenjuje u medicini za leenje npr raka tireoidne lezde. Moe biti
osloboen za vreme nuklearnih akcidenata. Jod esto zavri u povrinskoj vodi putem
otpadnih voda iz procesa fabrika ukljuujui radioaktivne izotope. Mulj zadrava od 2 do 25
% joda, ostatak ostaje u vodi uzrokujua da otpadne vode sadre izmeu 1 16 g/l. Visoke
koncentracije joda mogu biti prisutne blizu deponije hemijskog otpada.

244

Koji su efekti joda u vodi na ivotnu sredinu?

Jod ima klasu opasnosti 1 u vodi. Ovo znai da je samo blago tetan kada je rastvoren u vodi.
Reakcije sa alkalnim metalim, Al, Hg, F, ili terpentin mogu povecati rizik. Rizici po ivotnu
sredinu mogu se razlikovati izmeu supstanci joda.
Vrednost LD50 za mieve( oralno unoenje ) je oko 14000 mg/kg. Najvie poznat efekat
radioaktivnog joda na ivotnu sredinu je bila eksplozija nuklearnog reaktora u ernobijlu.
Izotop joda
131
I je isputen u velikim koliinama. Izotop ima vreme poluraspada 8 dana, i
moe biti unet od strane krava i druge govei i na taj nain stie do mleka i mesa,i drugih
namirnica kojim se hrane ljudi. U Ukrajini radioaktivni jod je jos uvek u tekuim vodama , i
dalje predstavlja problem. Veina reka tee ka jugu, visoki talas odnosi radioaktivnost sa
kopna. Ljudi teko ikada dou u kontak sa radioaktivnim jodom, osim ako postoji povezanost
osobe sa jodom putem posla ili nekom vrstom medicinskog tretmana.


Koji je efekat joda iz vode na zdravlje?

Jod igra vanu ulogu u proizvodnji tireoidnih hormona. Ljudsko telo obino sadri oko 10 -15
mg ove supstance. Vei deo se moe nai u tireoidnoj lezdi. Preporuen dnevni unos joda je
izmeu 150 200 g. Ove doze se postiu jedui kuhinjsku so kojoj je dodat jod.
irom sveta se razlikuje preporuen dnevni unos, zato to ljudi koji jedu velike koliine ribe
uzimaju vee koliine joda (10 - 50g/dan). Jod takoe moe negativno uticati na tireoidnu
lezdu, ovo je najee povezano sa hiperaktivnou. Osetljivi ljudi mogu razviti bolest iji su
simptomi svrabovi, bronhitis, poremeaj sna, osipi nakon dugotrajnog izlaganja jodu. Kontakt
koe sa koncentrovanim jodom moe dovesti do pigmentacije. Pare joda uzrokuju iritaciju
oka i plua. Kao ist element jod je toksian, koliine od 2 g mogu biti toksine. U
alkoholnom rastvoru koliine od 30 ml moe biti letalna. Eksperimenti na pacovima pokazuju
da soli joda mogu uticati na plodnost kod ena. Deca estoko reaguju na poveanje ili
smanjenje unosa joda, zato to je tireoidna lezda u razvoju.





Koja tehnologija preiavanja vode se moe primeniti da bi se uklonio jod?

Jod se moe ukloniti iz vode aktivnim ugljem. Jod se esto dodaje da preisti vodu. Njegova
primarna primena je dezinfekcija vode za pie. Mogu se proizvesti tablete joda koje se dodaju
vodi direktno. Jod moe biti regenerisan to se esto primenjuje iz ekonominih razloga.


Silicijum i voda; mehanizam reakcije, uticaj na ivotnu sredinu i efekti na zdravlje

Silicijum je element koji se u najobilnijim koliinama nalazi posle kiseonika. Velike koliine
silicijuma se mogu nai u razliitim mineralima, i ima ga dosta u okeanima i skoro svim
drugim vodama kao silicijum oksid. U povrinskim slojevima okeana koncentracije silicijuma
su 30ppb dok dublji slojevi vode mogu sadrati 2ppm silicijuma. Silicijum obino nije
jonizovan kada je rastvoren, prisutan je kao ortosilicijumska kiselina (H
4
SiO
4
ili Si(OH)
4
).
Ova jedinjenja su rezultat sporog rastvaranja silicijuma u vodi. Reka transportuje velike
245
koliine silicijuma u more. Manje od 20 % rastvorenog silicijuma je uklonjeno iz reka
sredstvima biolokog sastava ili hemijskm procesima transformacije.


Na koji nain i u kom obliku silicijum reaguje sa vodom?

Silicijum se u prirodi nikada ne nalazi u slobodnoj formi. U kristalisanoj formi je jedino
reaktivan pod uslovima veoma visokih temperatura. Voda i vodena para verovatno imaju mali
uticaj na rastvorljvost silicijuma, zbog toga to se veoma brzo stvara zatitni sloj silicijum
dioksida. Postoji mnogo primera reagovanja jedinjenja silicijuma sa vodom. Silicijum
tetrafluorid reaguje sa vodom do HF. SiCl
4
reaguje sa vodom veoma agrasivno. Silicidi prve i
druge grupe su reaktivniji od silicida prelaznih metala.


Rastvorljivost silicijuma i jedinjenja silicijuma

Jedinjenja silicijuma se razlikuju po rastvorljivosti u vodi. Silicijum oksid je relativno
rastvoran u vodi u poreenju sa drugim mineralima. Nakon rastvaranja dolazi do sledee
ravnotee
SiO
2
(s)+2H
2
O(l)H
4
SiO
4
(s)
Ova ravnotea sadri silicilnu kiselinu, slabu kiselinu koja se takoe formira tokom mineralne
hidrolize silicijuma.
H
4
SiO
4
(s) + H
2
O(l)H
3
O
+
(aq)+H
3
SiO
4
-
(aq)
Silicijum dioksid ima rastvorljivost u vodi 0,12 g/l dok je npr. silicijum karbid nerastvorljiv u
vodi.

Zato je silicijum prisutan u vodi

Silicijum je deo razlicitih minerala, iz kojih moze biti oslobodjen za vreme atmosferskih
uticaja na taj mineral. Takodje se oslobadja i za vreme vulkanskih aktivnosti. Voda u
medjuprostoru morskih sedimenata sadrzi vise silicijuma nego povrsina mora. Prisutna struja
uzrokuje da silicijum tece od sedimenata do morske vode.Atmosferski uticaji Antarktika
takodje oslobadjaju silicijum. Silicijum se uklanja iz vode prirodno ,tako sto ga fiksiraju
planktoni, talozi se u sedimentima, ili reaguje sa glinom. Pesak se najvise koristi u
komercijalne svrhe,a pored njega silicijum sadrze i talk,nefelin,olivine, vermikumit, perit i
kaolinit. Drago kamenje poput opala i ametista takodje sadrze silicijum.
Kalcijum silikat se nalazi u pesku i cementu. Proizvodnja stakla i porcelana je bazirana na
pesku. Silicijum se koristi u hemijskoj i elektroindustriji za posipanje celika pod visokim
temperaturama. Celik i druge legure se proizvode na taj nacin da bi se primenjivali za blokove
motora ili glave cilindara.Vazna jedinjenja silicijuma u industriji su jedinjenja sastava gume
ili smole,koji su vodootporni i izdrzavaju oksidacione uslove i vremenske prilike. Ova
jedinjenja se primenjuju kao lubrikantina visokim temperaturama, kao lepljive materije za
prozore,krovove,cevi, a takodje se koriste u kozmetici i za impregnaciju tekstila. U
mikrocipovima je poluprovodnik i nalazi se u tranzistorima i drugim elektronskim delovima.
Solarne ploce se sastoje od n-poluprovodnika silicijuma i arsena i p-poluprovodnika
silicijuma i bora. Javlja se u elementarnom obliku u optickim staklima I prizmama za
infracrveno zracenje. Silicijum karbid je skoro cvrsta kao dijamant i primenjuje se kao
abraziv. Kvarcni kristali mogu da vibriraju na svim frekfencijama kada dodju u kontakt sa
elektricitetom, pa se zbog toga koriste u proizvodnji satova,radijima i televizorima. Alkalni
silikoni se dodaju sredstvima za ciscenje ,lepku i izbeljivacima za tekstil.
246
Zeoliti su silikoni koji su primenjeni kao regulatorska pena u deterdzentima, sto direktno utice
na kvalitet vode. Druga jedinjenja silicijuma se mogu primeniti kao adsorbensi.


Koji je uticaj silicijuma u vodi na zivotnu sredinu?

Silicijum dioksid je potreban organizmu.Dijatomeje i morski puzevi uzimaju silicijum dioksid
za ojacavanje skeleta. Male dlacice na listovima koprive se takodje sastoje od silicijuma.
Kokoske i pacovi zahtevaju silicijum za razvoj kostiju. Ljudsko vezivno tkivo i koza sadrze
znacajne kolicine silicijuma. Silicijum je takodje esencijalan za rast biljaka.Razlicite vrste
biljaka sadrze od 200-60000ppm(suve mase) silicijuma. Biljke kao sto su maslacak i bambus
sadrze silicijum u stablu i liscu, povecavajuci stabilnost.
Silicijum generalno nije stetan kada je prisutan u vodi, zato sto je prirodno prisutan u visokim
koncentracijama. Zivot vodenih organizama moze narusiti zeolit, koji je fosfatna zamena u
deterdzentima. Silicijum ima 3 prirodna izotopa i nijedan nije radioaktivan. Danas se zna da
postoje nestabilni izotopi silicijuma.




Koji su zdravstveni efekti koje ima silicijum u vodi?

Maksimalna kolicina koju ima ljudsko telo je 1g silicijuma,koja se povecava u kasnijem dobu.
Organizmima je uglavnom potreban silicijum za razvoj kostiju. Dnevni unos moze varirati
izmedju 20-1200mg i unosi se zitaricama. Prirodna jedinjenja silicijuma nisu toksicna. Visoke
koncetracije rastvornih silicijumovih jedinjenja mogu ometati fosforilaciju . Jedan broj
jedinjenja silicijuma ima vlaknastu teksturu i kancerogena su, npr azbest. Fine male cestice
silicijuma mogu dovesti do silikoze, tipicnog profesionalnog oboljenja rudara i brusaca
kamina(kamenoresca). Plucne alveole ocvrscavaju i njihova fleksibilnost se smanjuje, zato sto
ovi radnici udisu silicijumove cestice. Ove promene uzrokuju skracivanje uzdaha, oblaganje
pluca silicijumom, i td.
Silikonski implanti za grudi mogu izazvati autoimmune poremecaje cak i rak. Ali ova
cinjenica nema naucno objasnjenje. Silicijum je prisutan u tabletama za zeludac koje se
koriste za lecenje kolika i intenstinalnih gasova. Halogeni silicijuma su korozivni i veoma
toksicni. Silicijum tetra hlorid iritira oci i takodje moze izazvati disajne probleme i iritaciju
koze. U pijacoj vodi se nalazi silicijumova kiselina i ona je relativno bezbedna.


Koje tehnologije preciscavanja vode se mogu primeniti za uklanjanje silicijuma iz vode?

Silicijum je uglavnom prisutan u pijacoj vodi kao silicijumova kiselina i nema potrebe da se
izdvaja jer nije stetan po ljudsko zdravlje. Jedinjenja silicijuma se mogu primeniti kao
adsorbenski u preciscavanju vode.







247
Kadmijum Cd


Atomski broj 48
Atomska masa 112.4 g.mol
-1

Elektronegativnost po Pauliju 1.7
Gustina 8.7 g.cm
-3
at 20C
Tacka topljenja 321 C
Tacka kljucanja 767 C
Vandervalsov radius 0.154 nm
Jonski radius 0.097 nm (+2)
Izotopi 15
Elektronski nivoi [ Kr ] 4d
10
5s
2

Standardni potencijal -0.402 V

Kadmijum
Kadmijum je sjajan,sivo-beo,vrlo rastegljiv metal.Njegova povrsina ima plavkastu nijansu i
metal je dovoljno mekan da se moze preseci nozem,ali oksidise na vazduhu.On je rastvorljiv u
kiselinama,ali ne u bazama.On je po mnogim osobinama slican cinku,ali moze da formira
mnogo vise komplesnih jedinjenja.

Primena
Oko tri cetvrtine kadmijuma se upotrebljava u nikl-kadmijum baterijama,jedna cetvrtina se
koristi uglavnom za pigmente,prevlake i posrebriranje i kao stabilizator za plastiku.kadmijum
ima sposobnost da apsorbuje neutrone,tako da se upotrebljava kao barijera u kontrolisanju
nuklearne fisije.

Kadmijum u zivotnoj sredini
Kadmijum se uglavnom moze naci u zemljinoj kori.On se uglavnom javlja u kombinaciji sa
cinkom.Kadmijum takodje ulazi u sastav industrija kao neizbezan produkt ekstrakcije
zinka,olova i bakra.Nakon sto se upotrebi on uglavnom ispunjava zivotnu sredinu kroz zemlju
zato sto se javlja u djubrivima i pesticidima.
Prirodnim putem velika kolicina kadmijuma dospeva u zivotnu sredinu,25 000 tona
godisnje.Pola ove kolicine dospeva u reke razaranjem stena, a neka kolicina kadmijuma
dospeva u vazduh prilikom sumskih pozara i izbijanja vulkana.Ostatak kadmijuma se dobja
kroz ljudske aktivnosti,prilikom proizvodnje.
248
Nijedna ruda kadmijuma se ne koristi za dobijanje metala,zato sto se i vise nego sto je
potrebno proizvodi kao medjuproizvod prilikom topljenja cinka iz njegove rude,sfelerita(ZnS)
u kojoj je CdS znacajna primesa,koja cini vise od 3%.Za posledicu toga znacajna nalazista
ruda su povezana sa cinkom.Svetska proizvodnja iznosi oko 14 000 tona godisnje,glavni
proizvodjac je Kanada,Amerika,Australia,Meksiko,Japan i Peru su takodje glavni dobavljaci.

Kadmijum u medicini
Ljudska upotreba kadmijuma je najzastupljenija u ishrani.Namirnice koje su bogate Cd mogu
da povecaju koncentraciju u ljudskom telu.Primeri su jetra,pecurke,skoljke,dagnje,kokosov
prah i suva morska trava.
Izlaganje znacajno vecim koncentracijama Cd desava se kada ljudi puse.Dim cigareta
transportuje Cd u pluca,krv ce ga dalje transportovati kroz ostatak tela gde moze uvecati
efekte putem iskoriscavanja Cd koji vec postoji od kadmijumom bogate hrane.
Ostala izlaganja vecim konc. Mogu se desiti ljudima koji zive blizu opasnih otpada u
gradovima ili fabrikama koje ispustaju Cd u vazduh i kod ljudi koji rade u metalnim
industrijskim rafinerijama.Prilikom udisanja Cd moze doci do ostecenja pluca.Ovo cak moze
uzrokovati smrt.
Cd se prvo transportuje u jetru preko krvi.tu se on vezuje sa proteinima i na taj nacin se
formiraju kompleksi koji se dalje transportuju u bubrege.Cd se akumulira u bubrezima,gde
stetifiltracionim mehanizmima.Ovo uzrokuje izlucivanje glavnih proteina i secera iz tela a
dalje moze da doprinese ostecenju bubrega.Potrebno je veoma dugo vremena da se Cd koji je
akumuliran u bubrezima izluci iz ljudskog tela.

Ostali uticaji na zdravlje koji mogu biti uzrokovani Cd su:
-Dijareja,stomacne tegobe i ozbiljno povracanje
-Utice na plodnost,moze da izazove i neplodnost
-Ostecuje centalni nervni sistem
-Ostecuje imunisistem
-Izaziva psihicke poremecaje
-Izaziva ostecenja DNA i razvitak raka

Efekti kadmijuma u zivotnoj sredini
249
Cd u otpadnim vodama koje poticu iz industrije uglavnom zavrsavaju u zemljistu.Uzroci ovih
otpadnih voda su npr. Proizvodnja cinka,upotreba fosfatnih ruda i bioindustrijska
proizvodnja.Cd iz otpadnih voda moze dospeti u vazduh iz domacinstava prilikom
sagorevanja fosilnih goriva. Na osnovu zakona samo mala kolicina Cd moze da ulazi u sastav
kroz otpad i otpadne vode iz domacinstava ili industrija.
Drugi vazan izvor Cd je proizvodnja vestackih fosfatnih djubriva.Deo Cd zavrsava u zemljistu
nakon djubrenja zemljista.Cd moze da se transportuje preko velikih povrsina prilikom
apsorbovanja iz mulja.Ovaj mulj bogat Cd moze zagaditi povrsine voda kao i zemljista.
Cd se cvrsto adsorbuje za organske materije u zemljistu.Kada je Cd prisutan u zemljistu moze
biti veoma opasan.tada se preko unosa hrane njegova kolicina povecava.Biljke apsorbuju Cd
iz zemljista sa povecanom kiseloscu.Ovo je potencijalna opasnost za zivotinje koje koriste te
biljke za prezivljavanje.Cd se moze akumulirati u njihovim telima narocito prilikom jela tih
biljaka.Krave mogu imati povecane kolicine Cd u bubrezima zbog ovoga.
Gliste i drugi bitni organizmi u zemljistu su veoma osetljivi na kadmijumov otrov. Oni mogu
umreti pri veoma malim koncentracijama i ovo ima posledice po strukturu zemljista.Kada su
koncentracije Cd u zemljistu visoke one mogu da poremete aktivnost mikroorganizama i
predstavljaju opasnost za ekologiju zemljista.
U vodenim eko sistemima Cd se akumulira u dagnjama,ostrigama,skampima,jastozima i ribi
.Sadrzaj Cd moze da varira u vodenim organizmima.Organizmi koji se nalaze u slanoj vodi
vise su otporni na trovanje Cd nego organizmi u cistim vodama.Zivotinje koje unose Cd
preko jela i pica ponekad imaju povecan krvni pritisak,ostecenje jetre i mozga.
























250
Kalcijum - Ca




Atomski broj 20
Atomska masa 40.08 g.mol
-1
Elektronegativnost prema Paulingu 1.0
Gustina mase 1.6 g.cm
-3
na 20C
Tacka topljenja 840C
Tacka kljucanja 1484C
Vandervalsov radijus 0.197nm
Jonski radijus 0.099nm
Izotopi 10
Elektronska konfiguracija [ Ar ] 4s
2
Energija prve jonizacije 589.6 kJ.mol
-1

Energija druge jonizacije 1145 kJ.mol
-1

Standrdni potencijal -2.87 V
Otkriven Sir Humphrey Davy 1808


Hemijski element kalcijum (Ca), atomski broj 20, je peti element i trei najobilniji metal u
zemljinoj kori. Metal je tromorfisticki, tvrdji od natrijuma ali meki od aluminijuma.
Isto tako kao i berilijum i aluminijum a za razliku od alkalnih metala on ne prouzrokuje
opekotine koe. On je manje hemijski osetljiv od alkalnih metala i od drugih alkalno-
zemaljskih metala.

Joni kalcijuma rastvoreni u vodi formiraju naslage u cevima i bojlerima i kada je voda
tvrda,tj. kada sadri previe kalcijuma ili magnezijuma. Ovo se moe izbei uz pomo
omekivaa za vodu. U industriji, metalni kalcijum se odvaja od istopljenog kalcijum hlorida
elektrolizom.Ovo se dobija postupkom karboniziranih minerala sa hlorovodoninom
kiselinom ili kao nus proizvod karbonata Solvei procesa.

U dodiru sa vazduhom kalcijum razvija zatitni sloj oksida i nitrida koji ga titi od dalje
korozije. Sagoreva u vazduhu na visokoj temperaturi da proizvede nitrid.

Komercijalno proizveden metal reaguje lako sa vodom i kiselinama i proizvodi vodonik koji
sadrzi izvanredne kolicine amonijaka i hidrokarbide kao necistoce.


Primene

Metal se koristi u aluminijumskim legurama za lezista, kao pomocnik pri uklanjanju bizmuta
iz olova isto tako kao i za kontrolisanje grafitnog ugljenika u istopljenom gvozdju. Takodje se
koristi kao dezoksidant u proizvodnji mnogih celika; kao redukciono sredstvo u pripremi
metala kao sto su hrom, torijum, cirkonijum i uranijum i kao razdvajajuci materijal za
gasovite smese azota i argona. Kalcijum je legura koja se koristi u proizvodnji legura
aluminijuma, berilijuma, bakra, olova i magnezijuma. Upotrebljava se takodje za pravljenje
cementa i maltera koji se koriste za zgrade.

251
Kalcijum oksid, CaO, se proizvodi termickim raspadanjem karboniziranih minerala u pecima,
primenjujuci trajni proces naslaga. Oksid se koristi u svetlosnim lukovima visokokog
intenziteta (Dramondova svetlost) zbog svojih neobicnih spektralnih osobina i kao
industrijsko sredstvo za dehidrataciju. Metalurska industrija obimno koristi oksid u toku
redukcije fero legura.

Kalcijum oksid, Ca(OH)
2,
ima mnogo primena u kojima je jon hidroksila neophodan. U

procesu gasenja kalcijum hidroksida, zapremina ugasenog kreca [Ca(OH)
2
] potrosi se duplo
od pocetne kolicine negasenog kreca (CaO), cinjenica koja ga cini korisnim za razbijanje
stena ili drva.

Negaseni krec odlicno apsorbuje ugljendioksid zato sto on proizvodi karbonat koji je veoma
nerastvorljiv.

Kalcijum silikat, CaSi, pripremljen u elektricnoj peci od kreca, silicijuma i redukovanih
karboniziranih sredstava, je koristan kao sredstvo za dezoksidaciju celika. Kalcijum karbid,
CaC
2 ,
se proizvodi kada se zagreva smesa kreca i ugljenika na 3000C u elektricnoj peci i to
je acetilat koji hidrolizom proizvodi acetilen.Acetilen je osnovni materijal velikog broja
vaznih hemikalija za organsku industrijsku hemiju.

Cist kalcijum karbonat javlja se u dva kristalna oblika: kalcit, sestouglog oblika i aragonit,
romboidnog oblika. Prirodni karbonati su najobilniji minerali kalcijuma. Islandska greda i
kalcit su u sustini cisti oblici karbonata dok je mermer necist i mnogo zbijeniji zbog cega se
moze polirati. Veoma je trazen kao materijal za konstukcije. Mada je kalcijum karbonat
veoma malo rastvorljiv u vodi, veoma je rastvorljiv ako voda sadrzi rastvoren ugljendioksoid
jer u ovim rastvorima formira bikarbonat kada se rastvara.Ova cinjenica objasnjava pecinsku
formaciju, gde su naslage krecnjaka bile u kontaktu sa kiselim vodama.

Kalcijumovi halogeni ukljucuju fosforescentni fluorid koji je obilnije kalcijumovo jedinjenje i
sa vaznim primenama u spektroskopiji. Kalcijum hlorid poseduje , u anhidritnom obliku,
veliki kapacitet rastapanja sto cini da je koristan kao industrijsko dehidrataciono sredstvo i
kao kontrolni faktor kovitlanja peska na putevima. Kalcijum hipohlorit (prah za beljenje) se
proizvodi u industriji kad hlor prolazi kroz krecni rastvor i upotrebljen je kao sredstvo za
beljenje i precistac vode.

Dehidratacioni kalcijum sulfat je mineral gips, koji konstituise veci deo hidratizovanog betona
i koriscen je da smanji alkalnost tla. Zagrevanjem gipsa na visokim temperaturama dobija se
kalcijum sulfat hemihidrat koji se prodaje pod komercijalnim imenom gipsani malter.

Kalcijum u sredini

Kalcijum je peti element i treci najobilniji metal u zemljinoj kori. Jedinjenjima kalcijuma se
pripisuje 3.64% zemljine kore.Distribucija kalcijuma je veoma siroka; nalazi se skoro u
svakoj kopnenoj oblasti sveta. Ovaj elemenat je bitan za zivot biljaka i zivotinja jer je prisutan
u skeletu zivotinja, u zubima , u ljusci jajeta, u koralima i mnogim vrstama tla. Morska voda
sadrzi 0.15% kalcijum hlorida.

Kalcijum se ne moze naci sam u prirodi. Kalcijum se vecinom nalazi kao krecnjak, gips i
fluorit. Stalagmiti i stalaktiti sadrze kalcijum karbonat.

252
Kalcijum je uvek prisutan u svim biljkama posto je bitan za njihov rast. Sadrzan je u mekom
tkivu, tecnostima unutar tkiva i u strukturi svakog zivotinjskog skeleta. Kosti kicmenjaka
sadrze kalcijum u obliku kalcijum fluorida, kalcijum karbonata i kalcijum fosfata.


Zdravstveni efekti kalcijuma

Kalcijum je najobilniji metal u ljudskom telu: Glavni je sastojak kostiju i zuba i ima kljucne
metabolicke funkcije.
Kalcjum se ponekad odnosi na krec. Najcesce se nalazi u mleku i mlecnim proizvodima, ali
takodje i u povrcu, orasima i pasulju. Bitna je komponenta za ocuvanje ljudskog skeleta i
zuba.Takodje pomaze funkcijama nerava i misica. Upotreba vise od 2.5 grama kalcijuma
dnevno bez medicinske potrebe moze dovesti do razvoja kamena u bubregu i skleroze
bubrega i krvnih sudova.

Nedostatk kalcijuma je jedan od glavnih uzroka osteoporoze. Osteoporoza je bolest kad kosti
postaju izuzetno porozne, podlezu prelomu, i zaceljuju sporo, sto se poseno dogadja kod zena
posle menopauze i cesto dovodi do krive kicme od kicmenog kolapsa.

Suprotno od toga sto vecina ljudi misli postoji intenzivna unutrasnja aktivnost unutar nasih
kostiju. One se stalno obnavljaju tako sto novo tkivo zamenjuje staro. Tokom detinjstva i
adolescencije postoji veca proizvodnja novog tkiva nego unistavanja starog ali u nekom
trenutku, negde oko trideste ili tridesetpete godine starosti proces se okrece i mi pocinjemo da
gubimo vise tkiva od onoga sto mozemo da zamenimo. Kod zena proces se ubrzava posle
menopauze( period obelezen kao prirodni i trajni prestanak menstruacije, Sto se obicno
desava izmedju cetrdesetpete i pedesetpete); Ovo je zbog toga sto njihova tela prestaju da
proizvode hormon poznat kao estrogen, cija je jedna od funkcija da ocuva kostanu masu.

Cinjenice pokazuju da nam je potreban dnevni unos od 1,000 miligrama kalcijuma da bismi
ocuvali kostanu masu u normalnom stanju. Ovo vazi i za muskarce i za zene pre menopauze.
Preporuceni dnevni unos raste do 1,500 za zenu u menopauzi.

Glavni izvori kalcijuma su mlecni proizvodi, ali takodje orasi, zeleno povrce kao sto je
spanac, karfiol, pasulj, socivo

Kalcjum deluje zajedno sa magnezjumom da se stvori nova kostana masa. Kalcjum bi trebalo
da se uzima zajedno sa magnezijumom u odnosu 2:1, tj., ako uzimate 1000mg kalcjuma
trebalo bi takodje da uzimate 500 mg magnezijuma. Neki izvori magnezijuma u ishrani su
morska hrana, cela zrna, orasi, pasulj, ovas, seme i zeleno povrce.

Druge vazne mere za sprecavanje osteporoze su:

- Redovno vezbanje (bar tri puta nedeljno)
- Uzimanje adekvatnih kolicina mangana, folne kiseline, vitamina B
6
, vitamina B
12
,
omega 3 (potpomaze apsorpciju kalcjuma i stimulise proizvodnju nove kostane mase)
i vitamin D (potpomaze apsorpciju kalcijuma u tankom crevu).
- Ne zloupotrebljavnje secera, zasicenih masti i zivotinjskih proteina.
- Ne zloupotrebljavanje alkohola, kofeina i gasovitih pica
- Ne pusenje

253
Drugi izazivaci osteoporoze su nasledni fakotr i stres.

Ekoloski efekti kalcijuma

Kalcijum fosfid je veoma otrovan za vodene organizme.


Kalcijum (Ca) i voda


Kalcijum i voda: mehanizmi reakcije, uticaj sredine i zdravsveni efekti

Kalcijum se javlja u vodi prirodno. Morska voda sadrzi priblizno 400 ppm kalcijuma.Jedan od
glavnih razloga obilja kalcijuma u vodi je njegova prirodna pojava u zemljinoj kori. Kalcjum
je takodje sastojak korala. Reke uglavnom sadrze 1-2 ppm kalcijuma ali u krecnim oblastima
reke mogu sadrzati koncentracije kalcijuma isto toliko visoke kao 100 ppm.
Primeri koncentracije kalcijumaa u vodenim organizmima: Morska alga 800-6500 ppm
(vlazna masa), ostrige priblizno 1500 ppm (suva masa).
U vodenom rastvoru kalcijum je uglavnom prisutan kao Ca
2+
(aq), ali se moze desiti i kao
CaOH
+
(aq) iliCa(OH)
2
(aq) ili kao CaSO
4
u morskoj vodi.
Kalcijum je vazna determinanta tvrdoce vode i takodje funkcionise kao pH stabilizator zbog
svojih ublazujucih osobina. Kalcijum takodje daje vodi bolji ukus.





Na koji nain i u kom obliku kalcjum reaguje sa vodom?

Nasuprot magnezijumu smestenom direktno iznad kalcjuma u periodicnoj tabeli, elementarni
kalcijum reaguje sa vodom na sobnoj temperaturi prema sledecem mehanizmu reakcije:

Ca (s) + 2H
2
O (g)-> Ca(OH)
2
(aq) + H
2
(g)

Ova reakcija formira kalcjum hidroksid koji se rastvara u vodi kao natrijum karbonat i
vodonicni gas.

Drugi vazni mehanizmi reakcije kalcjuma su erozione reakcije. One se obicno dogadjaju kada
je ugljendioksid prisutan. Pod normalnim uslovima kalcijum karbonat je nerastvorljiv u vodi.
Kada je ugljendioksid prisutan ugljena kiselina se stvara uticuci na jedinjenja kalcijuma.

Reakcijski mehanizam za izlaganje ugljenika uticaju vremena je:

H
2
O + CO
2
-> H
2
CO
3
i CaCO
3
+ H
2
CO
3
-> Ca(HCO
3
)
2

A mehanizam ukupne reakcije:

CaCO
3
(s) + CO
2
(g) + 2H
2
O (l) -> Ca
2+
(aq) + 2 HCO
3
(aq)

Proizvod je kalcijum hidrogen karbonat.
254


Rastvorljivost kalcjuma i kalcijumova jedinjenja

Elementarni kalcijum reaguje sa vodom. Kalcijumova jedinjenja su manje vise rastvorljiva u
vodi. Kalcijum karbonat ima rastvorljivost od 14 mg/L, sto se mnozi sa faktorom pet u
prisustvu ugljendioksida. Rastvorljivost kalcjum fosfata je 20 mg/L a kalcijum fluorida je 16
mg/L. Rastvorljivost kalcijumhromata je 170g/L i na 0C rastvorljivost kalcijum hipohlorata
je 218 g /lL Rastvorljivost drugih kalcijumovih jedinjenja lezi izmedju nivoa ovih primera, na
primer kalcijum arsenat 140/L, kalcjum hidroksid 1.3 g/L i kalcjum sulfat 2.7 8.8 g/L.


Zato je kalcijum prisutan u vodi?

Kalcijum je prirodno prisutan u vodi. On se moze rastvoriti od stena kao sto su krecnjak,
mermer, kalcit, dolomit, gips, fluorit i apatit. Kalcijum je odlucujuci faktor za tvrdocu vodejer
se joni Ca
2+
mogu naci u vodi. Magnezijum je druga determinanta tvrdoce.
Kalcijum je prisutan u mnogim konstukcionim materijalima kao sto su cement, malter i beton.
Prisutan je u baterijama i primenjuje se kod maltera kao kalcijum sulfat. Metal se primenjuje
kod proizvodnje cirkonijuma i torijuma. U celicnoj industriji kalcjum se primenjuje kao
upijac i dodaje se legurama aluminijuma, bakra i olova. Kalcjum moze da izvlaci
sumpordioksid iz industrijskih izduvnih gasova i neutralise sumpornu kiselinu pre praznjenja
akumulatora. Drugi primeri primene kalcijuma su kalcijum hipohlorid kao belilo i za
dezinfekciju, kalcjum fosfat u industiji stakla i porcelana, kalcijum polisulfid i hidrksid kao
pahuljicaste materije u postupku otpadnih voda i kalcjum fluorid kao sredstvo za zamucenost
u industriji emajla,UV-spektroskopiji i kao sirovinski materijal za proizvodnju tecnih kiselina.
Kalcjum se takodje moze primenjivati za uklanjanje ugljenika i sumpora iz gvozdja i legura
gvozdja i za otklanjanje vode iz ulja. Krecnjak se primenjuje kao sredstvo za punjenje papira
pruzrokujuci da se papir oboji belje i kod plastike da poboljsa stabilnost.
Kalcijum cesto pozitivno utice na kvalitet tla i razna jedinjenja se primenjuju kao vestacko
djubrivo. Na primer, CaCl
2
- ili Ca(NO)
3
rastvori se primenjuju u hortikulturi. Kalcijum oksid
je dehidratacioni moluskoid.


Koji su ekoloki uticaji kalcijuma u vodi?

Kalcijum je dijetetska potreba za sve organizme sem nekih insekata i bakterija. Kalcijum
karbonat je gradivna materija skeleta vecine morskih organizama i ocnih sociva. Kalcijum
fosfat je potreban za strukturu kostiju i strukturu zuba kopnenih organizama. Biljke uglavnom
sadrze kalcijum oksalat. Skladiste kalcijuma u biljkama je oko 1% suve mase.
Kalcijum je veoma odgovoran za tvrdocu vode i moze negativno da utice na toksicnost drugih
jedinjenja. Elementi kao sto su bakar, olovo i cink su mnogo vise toksicni u mekoj vodi.
U krecnom tlu kalcijum moze da imobilise gvozdje. Ovo moze prouzrukovati nestasice
gvozdja cak i kad je puno gvozdja prisutno u tlu.
Tvrdoca vode utice na vodene organizme kad se tice metalne toksicnosti. U meksoj vodi
propustljivost membrane kod skrgaje povecana. Kalcijum se takodje ogleda sa drugim jonima
za povezivanje mesta u skrgama. Otuda tvrda voda bolje stiti ribe od direktnog unosa metala.
pH vrednosti od 4.5 4.9 mogu stetiti jajima lososa i odraslim lososima kada je sadrzaj
kalcijuma, natrijuma i hlora nizak.Razna jedinjenja kalcijuma mogu biti toksicna. LD
50

255
pacova za kalcijum arsenit je 20mg/kg telesne tezine. Kalcijum karbid formira zapaljiv etil
kada dodje u kontakt sa vodom i zato se smatra rizicnim.
Neki ekoloski efekti tvrdoce vode ukljucuju tvrdocu kucevne opreme zato sto visoke
temperature prouzrokuju tvrdocu karbonata. Ovo moze veoma da smanji vek trajanja opreme i
prouzrokuje povecanje domaceg otpada. Kalcijum karbonat je u interakciji sa deterdzentima i
sredstvima za ciscenje. Slozena formacija prouzrokuje smanjenje efikasnosti deterdzenta
rezultirajuci u potrebi za povecanom primenom deterdzenta i kupovinom omeksivaca ( vidi
takodje magnezijum i voda ).
Omeksavanje se cesto vrsi pomocu jonskih razmenjivaca. Oni se moraju regenerisati uz
pomoc kuhinjske soli i tako opteretiti otpadnu vodu.
Postoji sest stabilnih kalcijumovih izotopa. Danas znamo osam nestabilnih kalcijumovih
izotopa.
45
Ca je visoko radioaktivan i toksican.


Koji su zdravstveni efekti kalcijuma u vodi?

Kalcijum je dijetetski mineral koji je prisutan u ljudskom telu u kolicinama od oko 1.2 kg.
Nijedan drugi elemenat nije obilniji u telu. Kalcijum fosfat je sporedna supstanca i
prouzrokuje rast kostiju i zuba zajedno sa vitaminom D. Kalcijum je takodje prisutan u
misicnom tkivu i u krvi. Potreban je za razvoj celijske membrane i deobe celija i delimicno je
odgovoran za kontrakcije misica i zgrusavanje krvi. Kalcijum regulise aktivnost membrane,
pomaze transfer nervnih impulsa i oslobadjanje hormona, stabilizuje pH tela i bitan je deo
zaceca. Da bi se stimulisale ove telesne funkcije dnevni unos od 1000 mg kalcijuma se
preporucuje za odrasle. Ovo se moze postici konzumiranjem mlecnih proizvoda, zrnevlja i
zelenog povrca.
Kalcjum karbonat deluje kao lek za stomacnu kiselinu i moze se primenjivati da razresi
digestivne probleme. Kalcijum laktat moze pomoci telu tokom perioda nedostatka kalcijuma a
kalcijum hlorid je diuretic.
Tvrda voda moze pomoci u jacanju kostiju i zuba zbog svoje visoke koncentracije kalcijuma.
Takodje moze smanjiti rizik od srcanih stanja.. Tvrdoca pijace vode mora biti iznad 8.4dH.
Kalcijum karbonat ima pozitivan efekat na olovne cevi za vodu zato sto obrazuje
olovno(II)karbonatni zastitni sloj. Ovo sprecava da se olovo rastvori u pijacoj vodi i tako ga
sprecava da udje u ljudsko telo.
Kada neko uzme ogromnu kolicinu kalcijuma to moze negativno uticati na ljudsko zdravlje.
Smrtonosna doza oralnog unosa je oko 5 50 mg/kg telesne tezine. Metalni kalcijum nagriza
kozu kada dodje u dodir sa kozom, ocima i sluzavim membranama.


Koje tehnologije preiavanja vode se mogu primeniti da se ukloni kalcijum iz vode?

Otklanjanje jona kalcijuma i magnezijuma iz vode se vrsi pomocu omeksivaca vode. Oni su
su razmenjivaci jona koji obicno sadrze Na+ jone koji se oslobadjaju i zamenjuju od strane
jona Ca
2+
i Mg
2+.
Jedinjenja kalcijuma se mogu primenjivati u postupku otpadnih voda.
Tvrdoca i pH pijace vode se mogu promeniti pomocu kalcijum karbonata i kalcijum
hidroksida.





256
Kalijum


Ime je izvedeno iz engleske rei potaa. Xemijski simbol K potie od kalijuma,
srednjevekovna latinska re za pota, koja moda potie od arapske rei kali, koja znai
alkalije.
Kalijum je mekan, srebrnasto-beli metal, lan alkalnih grupa periodinog sistema. Kalijum je
srebrn pri prvom rezu, ali se brzo oksiduje u vazduhu i gubi boju u roku od nekoliko minuta,
tako da se uglavnom uva u ulju ili masti. On je dovoljno lagan da moe da lebdi u vodi sa
kojom odmah reaguje i oslobaa vodonik, iji je plamen ljubiaste boje .
Hemija kalijuma je skoro iskljuiva od kalijumovog jona K +.


Aplikacije

Najvie kalijuma (95%) ide u ubriva a ostatak ide uglavnom u izradu kalijum hidroksida
(KOH), po elektrolizi reenja kalijum hlorida, a zatim konvertovanje u kalijum karbonat
(C2CO3). Kalijum karbonat se koristi u proizvodnji stakla, naroito stakla za pravljenje
televizora , dok se kalijum hidroksid koristi za proizvodnju tenih sapuna i deterdenata.
Mala koliina kalijum hlorida odlazi u farmaciju , za pravljenje medicinskih kapi i inekcija.
Ostale soli kalijuma se koriste za peenje, fotografije i sunanje koe, i da se dobiju jodove
soli. U svim sluajevima je negativan anjon, a ne kalijum, to je klju njihove upotrebe.



Kalijum u okruenju

Veina kalijuma se javlja u kori Zemlje kao minerali, kao to su feldspati i glina. Kalijum ze
ispira iz njih zbog raspadanja, to objanjava zato postoji dosta ovog elementa u moru (0,75
g / litru).

Minerali minirani sa kalijumom su ruiasti i silvinit, karnalit i alunit. Glavna rudarska oblast
je nekada bila Nemaka, koja je imala monopol kalijuma pre prvog svetskog rata. Danas
veina kalijumovih minerala dolazi iz Kanade, SAD i ilea. Svetska proizvodnja Kalijumove
rude je oko 50 miliona tona, a rezerve su velike (vie od 10 milijardi tona).
Kalijum je kljuni element biljaka. Iako je rastvorljiv u vodi, mali je gubitak iz zemljita
,nesmetano kao to je puten iz uginulih biljaka i ivotinja izmet, on brzo postaje snano
vezan za glinene estice, i ona je spremna da zadri raspored iz korena drugih biljaka.





Zdravstveni efekti kalijuma

Kalijum se moe nai u povru, vou, krompiru, mesu, hlebu, mleku i orahu. On igra vanu
ulogu u telesnom tenom sistemu oveka i pomae pri nervnim funkcijama. Kalijum, kao
jon K +, koncentrisan je unutar elija, i 95% kalijuma u telu se tako nalazi. Kada nai bubrezi
ne funkcioniu kako treba akumulacija kalijuma e se nastaviti. Ovo moe dovesti do smetnji
srca.
257

Kalijum moe dovesti do tetnih posledica ako se udahne.Udisanje praine i magle moe da
iritira oi, nos, grlo, plua, i izaziva kijanje, kaalj i bol u grlu. Via izloenost moe izazvati
poveanje tenosti u pluima, to moe prouzrokovati smrt. Sa koom i oima moe da
izazove ozbiljne opekotine koje vode do trajnog oteenja.


Uticaj kalijuma na ivotnu sredinu

Zajedno sa azotom i fosforom, kalijum je jedan od osnovnih makrominerala za biljni
opstanak. NJegovo prisustvo je od velikog znaaja za zdravlje zemljita , rast biljaka i
ivotinjsku ishranu. NJegova primarna funkcija u biljkama je njegova uloga u odravanju
osmotskog pritiska i elijske veliine, ime se utie na fotosintezu i proizvodnju energije, kao
i stomatal otvaranje i snabdevanje ugljen-dioksida, oteklost biljaka i translokacije hranljivih
sastojaka. Kao takav, element je potreban u relativno velikim razmerama za rast biljaka.

Posledice niskog nivoa kalijuma, vidljivi su u razliitim simptomima: ogranieni rast,
smanjuje cvetanje, nii prinosi i slabiji kvalitet proizvoda.
Visoki Vodotopljivi nivo kalijuma dovedi do oteenja germinatine sadnice, inhibira
apsorpciju drugih minerala i smanjuje kvalitet useva.


Kalijum i voda: reakcije, mehanizmi, uticaj na ivotnu sredinu i zdravlje


Morska voda sadri oko 400 ppm kalijuma. Ona tei da se nasele, a samim tim i zavrava se
u sedimentu uglavnom. Reke generalno sadre oko 2-3 ppm kalijuma. Ova razlika je
uglavnom izazvana zbog velike koncentracije kalijuma u okeanskim bazaltima. Kalcijum
bogat granitom sadri do 2,5% kalijuma. U vodi ovaj element je uglavnom prisutan kao k +
(ak) jona.

40K je prirodno bogat radioaktivni izotop kalijuma. Morska voda sadri prirodnu
koncentraciju od oko 4,5. 10-5 g / l.





Na koji nain i u kom obliku kalijum reaguje sa vodom?

Kalijum reaguje brzo i intenzivno sa vodom, formira se bezbojni osnovni kalijum hidroksid
rastvor vodonika i gasa, prema sledeem mehanizmu reakcije:
2K (s) + 2H2O (L) -> 2KOH (ak) + H 2 (G)


Ovo je reakcija egzotermna i kalijum se zagreva dok se ne pone da gori ljubiasti plamen.
Pored toga, vodonik osloboen tokom reakcije burno reaguje sa kiseonikom i zapali se.
Kalijum reaguje sa vodom sporije, nego rubidijum koji se nalazi ispod kalijuma u periodnom
sistemu. On reaguje sa vodom bre nego to to ini natrijum, koji je smeten iznad u
periodnom sistemu.
258


Rastvorljivosti Kalijuma i njegovih jedinjenja

Kalijum je ne-rastvorljiv u vodi, ali reaguje sa vodom kao to je objanjeno ranije.
Kalijumova jedinjenja mogu biti rastvorljiva u vodi. Primeri su kalijum dihromat sa
Rastvorljivou u vodi od 115 g / l, kalijum permanganat sa Rastvorljivou u vodi od 76 g / l,
kalijum jodid sa Rastvorljivou u vodi od 92 g / l, a kalijum jodid, od kojih je ak i do 1480
G moe da se rastvori u litar vode.


Zato je kalijum prisutan u vodi?

Kalijum se javlja u raznim mineralima, iz kojih se moe rastvoriti tokom vremenskih
procesa. Primeri su feldspata (ortoklas i mikrokline), koji, meutim, nisu toliko znaajni za
proizvodnju jedinjenja kalijuma ,i hlorovi minerali karnalit i silvinit, koji su najpovoljniji za
proizvodne svrhe. Neki minerali glina sadre kalijum. Ona zavrava u morskoj vodi kroz
prirodne procese, gde se uglavnom nastanjuje u sedimentima.
Elementarni kalijum se izdvaja iz kalijum hlorida, ali nema neku svrhu zbog svoje velike
reaktivne snage. Primenjuje se u legurama i u organskoj sintezi.
Broj jedinjenja kalijuma, uglavnom kalijum nitrata, su popularna sintetika ubriva.95% od
komercijalno primenjenih kalijuma se dodaje u sintetika ubriva. Soli kalijuma i meavine
magnezijumovih i kalcijumovih jedinjenja se primenjuju redovno.Obnova otputanja
otpadnih voda je opasna kada doe na povrinu vode, a to je teko oistiti.
Kalijum se primenjuje u proizvodnji stakla da bi ono bilo jae i vre. To staklo se
uglavnom primenjuje za televizijske monitore. Ostala jedinjenja kalijuma se primenjuju u
tenostima za proizvodnju sapuna , dodaje se u lekove ili infuzije, i primenjuje se u
fotografiji i tavljenju. U veini sluajeva kalijum nije aktivni sastojak, ve susedni anjon.
Ovo se takoe odnosi na primenu kalijum hlorata u ibicama i vatrometu, kao i za kalijum
nitrat u prahu. Kalijumova jedinjenja su osnove za papir, lepak i primenjuju se kao punilo od
sintetikog kauuka.

Kalijumova jedinjenja su najvie reaktivna osnovna hemijska jedinjenja koja se na primer
odnose na kalijum hidroksid i nitrate. Kalijum hidroksid forme ,kaustina potaa se
primenjuje u deterdentima, omekivaima, zelenim sapunima, de sulphurization nafte i
ugljen-dioksidnim apsorberima.

Drugi primeri primene ukljuuju jedinjenja kalijuma, kalijum jodida za otpadni uzorak
oksidativnog kapaciteta merenja, kalijum dihromata za organske materije oksidativnog
kapaciteta merenja zemljita i bioloke tretmane otpadnih voda i kalijum diciano zlatan, koja
je izuzetno toksina vodeno rastvorljiva zlatna komponenta koja se primenjuje za tehnike
pozlata. Kalijumova jedinjenja mogu zavriti u otpadnim vodama putem mokrae. Neobina
aplikacija je poveanje koliina kie u suvim regionima do kalijum-hlorida. To je osloboeno
neposredno ispod oblaka iz aviona, die i duplira koliinu vlage u oblacima, izazivajui da
pone da pada kia jae.

Poto kalijuma u domainskom otpadu ima mnogo, ovo jedinjenje se moe primeniti kao
pokazatelj drugih otrovnih jedinjenja u podzemnim vodama.
259


ta su ekoloki efekti kalijuma u vodi?

Kalijum je dijetetski uslov za bilo koji organizam, ali i broj bakterija, jer je igra vanu ulogu u
nervnim funkcijama.
Kalijum igra centralnu ulogu u rastu biljaka, al je esto ogranien. Kalijum iz mrtvog biljnog i
ivotinjskog materijala esto je povezan sa glinom minerala u zemljitu, pre nego to se
rastvara u vodi. Prema tome, on opet lako dolazi do biljaka. Oranje moe da ometa ovaj
prirodni proces. Shodno tome, kalijum ubrivo se esto dodaje u poljoprivredno zemljite.
Biljke sadre oko 2% kalijuma (suve mase) u proseku, ali vrednosti mogu varirati od 0.1-
6.8%. Larve komaraca sadre izmeu 0,5 i 0,6% kalijuma, kao i bube koje sadre izmeu 0,6
i 0,9% kalijuma (suve mase). Soli kalijuma mogu da ubiju elije biljaka, zbog visoke
osmotske aktivnosti.

Kalijum je slabo opasan u vodi, ali se ne iri prilino brzo, zbog relativno visoke i niske
mobilnosti transformacije potencijala. Kalijumova Toksinost je obino uzrokovana zbog
ostalih komponenata u kompleksu, na primer cijanida u Kalijum cijanidu.
LD50 vrednost za pacove je 5 mg / kg. Za kalijum bromat ovo je 321 mg / kg, a za kalijum
fluorid je to 245 mg / kg. Primeri LD50 vrednosti za organizme koji ive u vodi sadre 132
mg / L za ribu i 1,16 mg / L za delfina.

Jedan od tri izotopa kalijuma koja prirodno nastaju su 40K, radioaktivan je. Sumnja se da
ovo jedinjenje dovodi do izmena gena kod biljaka i ivotinja. Meutim, on nema klasu radio-
toksinosti, zbog svog prirodnog porekla. Postoji ukupno dvanaest nestabilnih izotopa
kalijuma.

Koji su zdravstveni efekti kalijuma u vodi?

Kalijum je dijetetski uslov za nas, a mi ga unosimo 1-6 g dnevno na zahtev 2-3.5 g dnevno.
Ukupan iznos kalijuma u ljudskom telu nalazi se negde izmeu 110 i 140 grama i uglavnom
zavisi od miine mase. Miii sadre najvie kalijuma, nakon crvenih krvnih elija i tkiva
mozga.
Dok je njegov protivnik Natrijum prisutan u intracelularnoj tenosti, kalijum je uglavnom
prisutan u elijama. On uva osmotski pritisak. Odnos kalijuma u elijama prema kalijumu u
plazmi je 27:1, a regulisana je pomou natrijum-kalijum pumpe.
Vitalne funkcije kalijuma ukljujuju i njegove uloge u nervnim stimulacijama, kontrakcije
miia, regulisanje krvnog pritiska i proteinskog raspada. On titi srce i arterije, a moe ak i
spreiti kardiovaskularne bolesti. Odnos natrijuma i kalijuma je bila oko 1:16, a sada je oko
3:1, spreava se visoko nastajanje natrijuma .

Kalijumove nestaice su relativno retke, ali moe dovesti do depresije, slabosti miia, nereda
sranog ritma i konfuzije. Kalijumov gubitak moe biti posledica hronine dijareje ili
oboljenja bubrega, jer je fiziki balans kalijuma je regulisan bubrezima. Kada bubrezi rade
nedovoljno, kalijumov unos mora biti ogranien da sprei vee gubitke.
Kontakt koe sa kalijumom metala izaziva kaustinu pota koroziju. To je opasnije nego
kiselinska korozija, jer se neogranieno nastavlja. Kaustine pota kapi su veoma tetne za
oi.

Unos broja jedinjenja kalijuma moe biti posebno tetno. U visokim dozama kalijum hlorid
260
ometa nervne impulse, koji prekida gotovo sve telesne funkcije i uglavnom utie na
funkcionisanje srca. Kalijumova komponenta moe izazvati muninu i stomane tegobe u
niskim koncenracijama od oko 2 G, i mogu biti korozivne, pa ak i smrtonosne u viim
koncentracijama. Kalijum karbonat je smrtonosan za odrasle pri dozama iznad 15 g. Isto vai
i za kalijum tartarat za 1 g, a za kalijum cijanid na samo 50 mg. Kalijum dihromat je
smrtonosan izmeu 6 i 8 grama, i 30 g kalijum-nitrata izaziva ozbiljne intoksikacije, to moe
dovesti do smrti. Zbog svog veoma korozivnog mehanizma koncentracija kalijum hidroksid
izmeu 10 i 12 ml u 15% zajedljivosti moe biti smrtonosna. Kalijum permanganat se
primenjuje za izbeljivanje i dezinfekciju, a smrtonosan je izmeu 5 i 8 G.


Koje tehnologije preiavanja vode se mogu primeniti na uklanjanje kalijuma od vode?

Kalijum se moe ukloniti iz vode putem reverzne osmoze.
Kalijum se primenjuje u preiavanju vode. Na primer, kalijum permanganat se primenjuje
za oksidaciju vodenih jedinjenja, kao to je uklanjanje gvoa ili mangana, i dezinfekciju. To
se, meutim, ne preporuuje. Kalijum permanganat aplikacija omoguava da se utvrdi
oksidativni kapacitet organske materije u vodi. Generalno ovo prevazilazi BPK. Kalijum
dihromat se primenjuje za odreivanje HPK.































261
Kalaj




U proseku morska voda sadri 1-10 ppt kalaja, i vode reka sadre 6-40 ppt. Lacuta alge
obino sadre 12 ppb kalaja, i mussles sadre do 160 ppb (suve mase). Rastvarajui se u vodi
uglavnom se javlja kao SnO (OH) 3 -, i u morskoj vodi i slatkovodnojmogu se nai mono-, di
i trimetilen jedinjenja. Ona se delimino raspadaju do isparljivih jedinjenja.


Na koji nain iu kom obliku kalaj ne reaguje sa vodom?

Pod normalnim uslovima kalaj je stabilan u vodi. Kada doe u kontakt sa vruom vodom
parom reaguje ,uz formiranje kalajdioksida i vodonika:
Sn + 2 H2O -> SnO2 + 2 H 2

Neka jedinjenjakalaja hidrolizuju u vodi. Primeri ukljuuju kalaj (IV)-hlorid, koji ini
kalajokid kad se zagreva.


Rastvorljivost jedinjenja kalaja i kalaja

Elementarni kalaj se ne rastvara u vodi pod normalnim uslovima (T = 20oC i pritisak = 1 bar).
Veina jedinjenja kalaja ne rastvara u vodi ili, primeri ukljuuju kalaj (IV)-oksid, kalaj (II)-
hidroksid, kalaj (IV) sulfid i tributilkalaj(TBT). Ostala jedinjenja kalaja, kao to je kalaj (II)-
hlorid se vodorastvorna. Organokalajna jedinjenja su relativno slabo rastvorljiva u vodi, ali
mogu da ih adsorbuju sedimenti.


Zato je kalaj prisutan u vodi?

Jedan broj minerala kalaja u prirodi, od kojih i ceresit igra ulogu u nekim procesima. NJegov
glavni sastojak kalaj (IV)-oksid je rastvorljiv u vodi i time je spreen atmosferski uticaj.
Prirodno prisustvo kalaja u zemljitu i vodi je relativno malo. Oslobaanje kalaja iz
antropogenih procesa prelazi otpust kalaja iz geolokih procesa 110 puta.
Kalaj se koristi kao zatitni sloj gvoa za spreavanje korozije. Ovo svojstvo se uglavnom
primenjuju u proizvodnji konzervi i relativno velike koliine kalaja mogu ui u lanac ishrane
preko raspadanja iz nepremazanih konzervi. Ouvane konzerve se delimino recikliraju. Kalaj
je prisutan u raznim legura, kao to su kalaj za lemljenje, bronze i amalgami za stomatologiju.
Meutim, uglljavnom se kalaj primenjuje u konzervama.

Kalaj jedinjenja kao to su TBT se primenjuju kao polimerni aditiv za bojenje i konzerviranje
trupa broda . U tankom sloju mogu posluiti kao zatitni sloj na staklu i keramici. Kalaj (II)
hlorid je redukcioni agens, i kalaj (IV) sulfid slui kao kalajna bronza za boje. Kalaj (II)-
fluorid se dodaje pasti za zube.

Organokalajna jedinjenja se primenjuju kao fungicidi, insekticidi, acaricides i baktericidno.
Pored toga, primenjuju se i kao PVC i PCB toplotni stabilizatori.
Superprovodnimagneti, cilindrini blokovi u motorima i dobo konice sadre ovaj metal.
262
TBT oksid se primenjuje za papir za natapanje, kao konzervans za drvo, a i za uklanjanje
mulja iz industrijskih otpadnih voda. To je sastavni deo aparata za gaenje poara, kao i
elektro-industrijskih otpadnih voda. Kada se koriste zatitne mere koje su nedovoljne, kalaj i
kalaj jedinjenja mogu zavriti u okruenju.

Radioaktivni izotopi kalaja se primenjuju u nuklearnoj fizici.


Koji su efekti kalaja u vodi na ivotnu sredinu?

Kalaj je eventualno dijetetski uslov za veliki broj organizama. Ovo je izazvano prisustvom u
stomaku, elucu i hormonima creva.
U normalnom vazduno suvom zemljita ima ga oko 1-20 ppm, biljke sadre 0.8-7 ppm (suve
mase). Biljke lako apsorbuju kalaj, ali ga ne koriste. On obino ostaje u okviru korena biljke.
Ekstremna zemljitima koncentracija kalaja je iznad 30 str / min. U nekim kontaminiranim
zemljita pronaena je koncentracije do 2000 ppm. Oko 1-4 ppm kalaj (IV)-oksid prirodno se
javlja u veini zemljita, ali u nekim zemljitima ove koncentracije su ispod 0,1 ppm. Treset
je izuzetak, on moe da sadri do 300 ppm kalaj (IV)-oksid.
Nakon oralnog unosa kalaj jedinjenja mogu biti toksina. Nije poznato koliko tano kalaj
doprinosi toksinosti. Neorganska jedinjenja kalaja su uglavnom ne-toksina. Toksinost
drugih jedinjenja kalaja varira jako. Organska jedinjenja su toksina na bakterije i gljivice, a
ne-toksina za ivotinje i ljude. Tolerisana koncentracija ovog jedinjenja u zemljitu iznosi
50 ppm. Tri organska jedinjenja kalaja su obavezno u mitohondrijama, a mogu da ometaju
oksidativnu fosforilaciju. Sreom, one mogu biti microbioloki dekomponovane u
zemljitima. LD50 vrednosti za tri organska derivata za pacove su izmeu 4 i 50.000 mg / kg,
u zavisnosti od stvarnih jedinjenje.

TBT moe da izazove velike ekoloke probleme. Ovo jedinjenje je izuzetno toksino, ali ipak
je primenjeno u zatitnim bojama za trupove broda, poev od 1960. U 1980 dolo se do
zakljuka da TBT izaziva promene u vodi pueva, to moe dovesti do reproduktivnog
neuspeha. Ovo se deava u koncentracijama iznad 1 ppb u vodi, i esto utie i do 90% na
stanovnitvo. U pitanju je pretnja da vrsta izumre. Poveava se smrtnost morskih organizama
kada je prisutan TBT. Najekstremnije TBT koncentracije su pronaene u priobalnim
podrujima i lovitima.

Primeri toksinosti kalaja su: LD 50 = 700 mg / kg tokom kalaj (II)-hlorid, LD 50 = 2300 mg
/ kg tokom kalaj (IV) hlorid za pacove na oralni unos.
Kalaj se javlja u 10 stabilnih i 19 nestabilnih izotopa. 113Sn -snano radiotoksian


Koje su zdravstvene posledice kalaja u vodi?

LJudsko telo sadri oko 0,2 ppm kalaja. Nema konkretnih dokaza koji pokazuju da utie na
ishranu, osim injenice da je to sastavni deo hormona eluca. Brojni literarni izvori pominju
da deficit kalaja moe dovesti do gubitka kose, anoreksije i pojavu akne.
Na dnevni unos kalaja je oko 0,3 mg, od ega 0,2 mg se javlja u hrani a ostatak je da sauva
od korozije. U koncentracija u hrani od PIB 200-300 str / min se tolerie, a u prolosti su se
u koncentracijama do 700 ppm tolerisale. Posledice toksinog nivoa kalaja su povraanje i
proliv. Oko 3% kalaj (II) i 1% o Kalaj (IV) koji se apsorbuje u telu, najvie se izluuju. Male
koliine zavre u jetri i kostima.
263
Metalik kalaj je generalno ne-toksian za ljude, ak i nakon uzimanja male koncentracije za
due vreme. Prirodno postojanje kalaja jedinjenja retko utie na ljudsko zdravlje. Neka kalaj
jedinjenja ne izazivaju tetne posledice po zdravlje. Ovo se uglavnom odnosi na organska
jedinjenja kalaja. Na primer, TBT oksid izaziva iritaciju koe, probleme sa disanjem,
povraanje, glavobolju i poremeaje na licu . Kalaj tetra etil se brzo apsorbuje kroz kou i
sluznicu, pronaen je kao nervni gas u testu sa ivotinjama, i tako moe biti toksian za ljude.
Kalaj (IV)-hidrid je jo jedan otrovan nervni gas. Trimetilkalaj i trietilkalaj su blago otrovni
za ljude, dok tripentilkalaj je generalno ne-toksian i stoga se primenjuje kao pesticid.
Pomenuti TBT moe izazvati hormonski poremeaj kod ljudi, to moe na kraju dovesti do
neplodnosti.


Koji tehnologija za preiavanje vode se moe primeniti za uklanjanje kalaja iz vode?

Kao i bilo koji drugi metalni kalaj moe biti uklonjen iz vode pomou jonske razmene.



































264
Kiseonik (O)

Atomski broj 8
Atomska masa 15.999 g.mol -1
Elektronegativnost prema Paulingu 3,5
Gustina 1.429 kg/m3 na 20 C
Taka topljenja -219 C
Taka kljuanja -183 C
Vandervaals radijus 0,074 nm
Jonski radijus 0,14 nm (-2)
Izotopi 4
Elektronska ljuska [He] 2s
2
2p
4

Energija prve Jonizacije 1314 kJ.mol -1
Energija druge Jonizacije 3388 kJ.mol -1
Energija tree Jonizacije 5300 kJ.mol -1
Pronaao ga je Joseph Priestly ,1774.




Gasoviti hemijski element, Simbol: O, atomski broj 8 i atomska masa 15,9994. To je od
velikog znaaja jer je to sutinski element u respiratornim procesima veine ivih elija i
procesa sagorevanja. To je najrasprostranjeniji element u zemljinoj kori. Skoro jedna petina
(po zapremini) vazduha je kiseonik. Gasoviti kiseonik normalno postoji u obliku
dvoatomskog molekula, O
2
, ali je takoe postoji i u obliku troatomnih, O
3
, koji je nazvan
ozon.
U normalnim uslovima kiseonik je bezbojan, bez mirisa , kada se kondenzuje prelazi u tenost
svetlo plave boje. Kiseonik je deo male grupe gasova koji su paramagnetini, a on je
najparamagnetiniji od svih. Teni kiseonik je takoe neznatno paramagnetian.
Kiseonik je reaktivan i formira okside sa svim ostalim elementima, osim sa helijumom,
neonom, argonom i kriptonom. Umereno je rastvorljiv u vodi (30 cm
3
na 1 litar vode) na 20
stepeni Celzijusa.


Primena

Kiseonik se moe izdvojiti iz vazduha frakcionom destilacijom i destilacijom.Glavna primena
kiseonika po redosledu vanosti su: 1) topljenje, prerada i proizvodnja elika i drugih metala,
2) proizvodnja hemikalija kontrolisanom oksidacijom, 3) raketni pogon; 4) medicinska i
bioloka podrka; 5) rudarstvo, produkcija proizvoda od kamena i stakla.
Pri vanrednom stanju, snabdevanje kiseonikom automatski postaje dostupno za putnika u
avionu, kada pritisak padne iznenada. Kiseonik se ne skladiti kao kiseonik, ve kao natrijum
hlorat.


Kiseonik u okruenju

Kora Zemlje se sastoji uglavnom od minerala koje sainjavaju silicijum i kiseonik, tu su i
mnogi drugi elementi u formi oksida.
265
Kiseonik ini petinu atmosfere, u iznosu od vie od milion milijardi tona.Kiseonik u zemljinoj
atmosferi potie od fotosinteze biljaka.
Kiseonik je prilino rastvorljiv u vodi, to ini ivot u rekama, jezerima i okeanima
moguim. Vode u rekama i jezerima treba da se redovno snabdevaju kiseonikom, jer kada
vode postanu osiromaene kiseonikom vie nee biti uslova da ribe i druge vodene ivotinjske
vrste opstanu.
Skoro svaki hemijski, pored inertnih gasova, vezuju se sa kiseonikom formirajui
jedinjenja. Voda, H
2
O, i silicijuma, SiO
2
, glavna komponenta peska, su meu
najzastupljenijim kiseoninim jedinjenjima. Meu jedinjenjima koja sadre vie od dva
elementa, najzastupljeniji su silikati, koje ine veinu stena i zemljita.Ostala jedinjenja koja
su zastupljena u prirodi su kalcijum-karbonat (krenjak i mermer), kalcijum sulfat (gips),
aluminijum oksid (boksit) i razni oksidi gvoa, koji se koriste kao izvor metala.


Zdravstveni efekti kiseonika

Kiseonik je neophodan za sve oblike ivota, jer je sastavni deo DNK i gotovo svih drugih
bioloki vanih jedinjenja.Jo dramatinije moemo prikazati njegov znaaj ako pomenemo
injenicu da ivotinje moraju imati iz minuta u minut isporuku gasa u cilju
opstanka. Kiseonik u pluima absorbuje atom gvoa u hemoglobinu u krvi i tako ga
transportuje do mesta gde je to potrebno.

Svakom ljudskom biu je neophodan kiseonik za disanje, mada u nekim sluajevima previe
nije dobro. Ako je neko izloen velikim koliinama kiseonika dui vremenski period, moe
doi do oteenja plua. Disanje 50-100% kiseonika na normalnom pritisku tokom dueg
perioda izaziva oteenje plua. LJudi koji su izloeni estim ili potencijalno visokim
koncentracijama istog kiseonika, trebaju uraditi testove u cilju provere funkcionisanja plua,
pre zaposlenja i posle toga. Kiseonik se obino uva pod veoma niskim temperaturama i zato
treba nositi posebnu odeu u cilju spreavanja smrzavanja tkiva.



Uticaji kiseonika na ivotnu sredinu

Visoko koncentrovani izvori kiseonika uzrok su brzog sagorevanja i samim tim i poara i
eksplozije u prisustvu goriva.

Vatra u kojoj je poginula Apolo 1 ekipa na testiranju lansiranja , se irila tako brzo, zbog
prisustva istog kiseonika u atmosferi pri normalnom atmosferskom pritisku, umesto jedne
treine pritiska koji bi se inae koristio za vreme regularnog lansiranja.


Kiseonik i voda: mehanizmi, uticaj na ivotnu sredinu i zdravlje

Kiseonik je najrasprostranjeniji element na Zemlji. Kiseonik postoji kao O
2
i O
3
(ozon), a
prisutan je u nekoliko jedinjenja ukljuujui i molekul vode. Moe se nai rastvoren u vodi
kao O
2
molekul. Shodno tome, sadraj kiseonika morske vode je 85,7%.


Na koji nain i u kom obliku kiseonik reaguje sa vodom?
266

Gasoviti kiseonik ne reaguje sa vodom. Rastvorljiv je u vodi i funkcionie kao okidaciono
sredstvo:

O
2
+ 2 H
2
O + 4 e
-
-> 4 OH
-


Kiseonik moe da oksidie organske materije. To je pre svega bioloki proces.Svaka
komponenta ima mehanizam koji se mogu opisati pomou razmene elektrona. Primeri su dati
u nastavku (H2O nije ukljuena):
Fe
2+
+ 0,25 O
2
-> Fe(OH)
3
+ 2,5 H
+
Mn
2+
+ O
2
-> MnO
2
+ 2 H
+
NH
4
+
+ 2 O
2
-> NO
3
-
+ 6 H
+
CH
4
+ 2 O
2
-> CO
2
+ 4 H
+



Ovi mehanizmi pokazuju da amonijak i metan koriste velike koliine kiseonika, a rezultat
oksidacije je u obliku vie ili nie koliine kiseline. Pod normalnim uslovima kiselina u vodi
reaguje sa HCO
3
-
, formirajui CO
2
.
Atom kiseonika je veoma reaktivan i u obliku oksida reaguje sa skoro svim ostalim
elementima, izuzetak su helijum, neon, argon i kripton. Tu je, takoe, veliki broj jedinjenja
koja reaguju sa vodom.


Rastvorljivost kiseonika i kiseoninih jedinjenja

Rastvorljivost kiseonika u vodi na 25 Celzijusa i pritisku = 1 bar je 40 mg / l vode.U
vazduhu sa normalnim sastavom parcijalni pritisak kiseonika iznosi 0,2 atm.
Rastvorljivost kiseonika zavisi od temperature tj. smanjuje se na viim
temperaturama. Rastvorljivost kiseonika je u obrnuto proporcionalnoj vezi sa koliinom
rastvorenih materija. Shodno tome, Rastvorljivost kiseonika slatkovodnih premauje
rastvorljivost u morskoj vodi od 1-3 mg / l, u zavisnosti od temperature.
Konstanta zasienja u rekama i jezerima u planinskim podruijma je obino nia nego u
ravniarskim predelima, jer zavisi od pritiska.


Zato je kiseonik prisutan u vodi?

Kao to je opisano ranije, kiseonik se rastvara, naravno, kada voda dolazi u kontakt sa
vazduhom. Kiseonik se takoe primenjuje komercijalno. Za industrijske svrhe elemenat se
vadi iz vazduha za oko 100 miliona tona godinje. Od ukupnog iznosa, 55% se primenjuje u
proizvodnji elika, 25% se primenjuje u hemijskoj industriji, a ostatak se primenjuje u
bolnicama, za pokretanje projektila, kao i za seenje metala. U hemijskoj industriji se
primenjuje reakcija kiseonika i etilena, a rezultat, etilen oksid, se primenjuje kao antifriz i
267
poliester. Kiseonik je veoma reaktivan, pa stoga moe da se primeni da sanira opasne
materije.Takoe se moe primeniti kao izbeljiva. Kiseonika u vidu ozona primenjuje se za
dezinfekciju vode za pie. Kiseonik ne zagauje vodu kada se primenjuje industrijski.


ta su ekoloki efekti kiseonika u vodi?

Kiseonik oksiduje druge supstance. Ovo se deava na primer, tokom poara, ali i unutar
organizma, u toku unitavanja bakterija i metala tokom konverzije.
Sve biljke i ivotinje iziskuju kiseonik za disanje. Kiseonik je veoma bitan, jer je deo DNK i
gotovo sva druga jedinjenja koja su bioloki znaajna. U pluima kiseonik je vezan za atome
gvoa; centralnih elemenata hemoglobina. Ukupno 200 cm
3
kiseonika moe da se rastvari u
krvi ovim mehanizmom. Zajedno sa energetskim rezervama kiseonika izaziva miinu
aktivnost i proizvodnji toplote tj. energije . Ovaj proces oslobaa ugljen-dioksid, koji se
emituje, a potom preuzima od strane biljaka. Biljke daju dodatni kiseonik u toku
fotosinteze. Biljke sadre izmeu 4,1 i 4,4% kiseonika (suve mase).
Rastvoreni kiseonik je vana odrednica za stabilnost vode i opstanak vodenih
organizama. Mikroorganizmi mogu da razlau organske materije u vodi pomou
kiseonika. Primena kiseonika po jedinici vremena je oznaena kao BPK (biohemijska
potranja kiseonika). Organski zagaivai mogu da negativno utiu na vodene organizme, jer
smanjuju BPK. Toplotna zagaenja izazivaju isti problem, jer je rastvorljivost kiseonika nia
u toplijim vodama.

U eutrofnim jezerima i morskim povrinama, koncentracija kiseonika pada sa dubinom. U
nekim sluajevima uslovi mogu biti ak i anaerobni. Prirodni primer uticaja temperature na
ivotnu sredinu su sezonske promene temperature u jezerima. Tokom zime voda ima istu
temperaturu i koncentraciju kiseonika svuda. U leto vode u povrinskim slojevima su toplije
nego dublje vode, to dovodi do manje rastvorljivosti kiseonika. Alge i biljke u povrinskim
slojevima rade suprotno. One proizvode velike koliine kiseonika na visokim temperaturama,
zbog ega voda postane zasiena kiseonikom. Ove biljke umiru vrlo brzo, a mikroorganizmi
ih razgrauju uz pomo kiseonika, koji je u izobilju u povrinskim slojevima vodenih
izvora. Meutim, organske materije se esto taloe na dnu vode kao sedimenti. To moe
prouzrokovati deficit kiseonika prilikom raspadanja. Kada se ekoloka ravnotea uspostavi u
jezerima, ovi problemi mogu biti reeni. Meutim, prilikom pranjenja, preko fertilizacije,
hranljive materije i sl. mora se dekomponovati i poveati cvetanje algi, koncentracija
kiseonika se moe smanjiti do nivoa gde organizmi ne mogu opstati. Ova pojava je poznata
kao eutrofikacija (eutrofni = bogati hranljivim materijama, oligotrofni = siromani u
hranljivim materijama). Kritina koncentracija kiseonika za ribe se ostvaruje u 4 mg O2 / l
vode.

Kao ist kiseonik O
2
generalno nije objavljen u koliinama koje e biti opasne za bilo koji
aerobni organizam. Teoretski, takve koncentracije se mogu dobiti a kritini parcijalni pritisak
se razlikuje od vrste do vrste.

Atomi kiseonika se mogu nai u vie toksinih organskih i neorganskih jedinjenja. Toksina
jedinjenja su, na primer, superoksidi i peroksidi. Neke supstance su toksine zbog niske
koncentracije kiseonika u vodi, poveava se disanje organizama, a samim tim se i materije
apsorbuju bre. Za obligativno anaerobne organizme, visoke koncentracije kiseonika su
toksine.
268

Ozon je ekoloki zagaiva kada je prisutan u troposferi. U stratosferi funkcionie kao zatitni
sloj koji reflektuje UV zraenje. Bez ozonskog omotaa, ivot na zemlji bi bio
nemogu. Veliki je broj biljnih vrsta koje su osetljive na visoke koncentracije ozona u
vazduhu. To se ne uoava kao vidljivi simptomi stresa, ve kroz ogranien rast.
Kiseonik ima tri stabilna izotopa i pet nestabilnih.

Koji su zdravstveni efekti kiseonika u vodi?

Ukupna koncentracija kiseonika u ljudskom telu iznosi oko 60% od ukupne telesne
teine. Ova vrednost moe da varira, jer je uglavnom prisutan u molekulima vode.Kao to je
objanjeno ranije za druge organizme, ljudi apsorbuju kiseonik preko plua nakon ega biva
prebaen u druge organe putem krvi. Prenosi se kapilarima. Atom kiseonika je deo
hidroksilne, karbonilne kao i deo drugih funkcionalnih grupa. Transportuje se preko krvi
vezan za hemoglobin, a potom skladiti u miiima u mioglobinima. Prisustvo kiseonika u
vodi za pie je poeljna, jer pomae u formiranju zatitnog sloja na unutranjoj strani metalne
cevi kroz koju se voda transportuje. To zahteva koncentraciju od 6-8 mg / l.
Radikali kiseonika su odgovorni za bolesti poput raka i kardiovaskularnih bolesti.
Kada vazduh sadri manje od 3% kiseonika, sledi smrt guenjem. Na manje od 7%
koncentracija, moe se izgubiti svest. Previe kiseonika moe biti smrtonosna. Sportski
ronioci imaju greve kada udahnu ist kiseonik. Bebe koje primaju previe kiseonika u
inkubatorima, uglavnom oslepe.

Kiseonik, kao i ozon moe da oteti plua. Toksini oblici kiseonika ukljuuju superokside,
perokside i hidroksil radikale.

Koju tehnologiju preiavanja vode moemo primeniti za uklanjanje kiseonika iz vode?

Jedan od razloga zbog kog elimo da uklonimo kiseonik iz vode moe biti taj to moe
prouzrokovati koroziju cevi za vodu. Razliitim fizikim i hemijskim procesima moe se
reiti ovaj problem, na primer, jonskom razmenom. Osnovni princip ove metode je reakcija
izmeu vodonika i kiseonika: 2H
2
+ O
2
-> 2H
2
O Ova reakcija se moe katalizovati raznim
jedinjenjima, zbog ega se spontano odvija. Hidrazin je jo jedno mogue redukciono
jedinjenje koje se moe primeniti umesto vodonika: O
2
+ N
2
H
4
-> N
2
+ 2 H
2
O.

Jednostavniji metod koji se ne moe primeniti u svakoj prilici je termiko uklanjanje
kiseonika. Rastvorljivost gasa u vodi na temperaturi kljuanja jednak je nuli.
S druge strane, kada vodu obogatimo kiseonikom to moe pomoi uklanjanju
zagaivaa. Ovo se moe postii vetakim aeracijama, na primer, ispiranje vodom preko
povrine ureajima za aeraciju, ubacivanjem vazduha kroz filtere pod pritiskom, ili aeracijom
sa istim kiseonikom. Aeracija se primenjuje u postrojenjima za preiavanje vode, ali i u
rekama.

Kiseonik ima efekat ienja, jer je od sutinske vanosti za mikroorganizme i oksidaciju
jedinjenja. Dakle, zagaenje vode je oznaeno sa BPK, ili HPK (Hemijska potreba kiseonika).
esto primena BPK
5
vrednosti oznaava koncentraciju kiseonika koju koriste
mikroorganizami u roku od pet dana, na 20 Celzijusa u aerobnom okruenju, da bi
konvertovali organske materije do ugljen-dioksida, vode i nove biomase. Ona se izraava kao
mg O
2
po litri otpadnih voda. Mnoenjem ovog broja vrednou otpadnih voda dobija se
iznos opasnih materija. BPK
5
se po jedinici vremena naziva se BPK optereenja. Teko
269
razgradive materije su iskljuene zbog kratkog vremena za merenje.
HPK predstavlja koliinu kiseonika (mg) koji je potreban za sve oksidacije oksidacionih
materija, po litri otpadnih voda. To ukljuuje ne samo lako razgradive organske materije, ve i
teko razgradiva i stabilna jedinjenja (na primer, organska jedinjenja hlora).
Ozon moe da se primeni za preiavanje vode, na primer, bazen ili dezinfekciju pijae
vode. To je jae dezinfekciono sredstvo od hlora, ali za zatitu od bakterija traje kratko. Ozon
je nestabilna forma kiseonika i zato se brzo konvertuje nazad do O
2
, koji je pogodniji, jer
ozon izaziva oteenje plua.










































270
LITIJUM

Morska voda sadri priblino 0.17 ppm litijuma. Reke obino sadre samo 3 ppb, gde
mineralna voda sadri 0.05 - 1 mg litijuma po litru. Velike koliine litijuma bile su nadjene u
svetoj vodi iz Karlsbad-a,Marienbad-a i Vichy-ja. Kao rastvor, postoji u obliku Li+.


Kako i u kom obliku reaguje sa vodom

Litijum intenzivno reaguje sa vodom, formirajuci litijum-hidroksid i veoma zapaljiv hidrogen.
Bezbojni rastvor je u velikoj meri bazan. Egzotermna reakcija traje due od reakcije vode i
natrijuma, koji je tano ispod litijuma u periodnom sistemu.
2 Li (S) + 2 H2O => 2 LiOH (aq) + H2 (g)
Na 750 stepeni Celzijusa litijum reaguje sa vodonikom, stvarajui litijum-hidrid ( LiH ). Beli
prasak koji nastaje oslobadja vodonik u reakciji sa vodom, u koliinama od 2800 litara po
kilogramu hidrida. Kao takav, litijum moe biti primenjen kao skladite vodonika.


Sposobnost rastvaranja litijuma i njegovih jedinjenja

Elementarni litijum je slabo rastvorljiv, ali ipak reaguje sa vodom. Jedinjenja litijuma,
poput litijum-hlorida, litijum-karbonata, litijum-fosfata, litijum-fluorida i litijum-hidroksida
su manje vie rastvorljivi u vodi. Litijum-hidroksid npr. Ima sposobnost rastvaranja od 129
g/L .


Zasto je litijum prisutan u vodi

Litijum je prisutan u mnogim mineralima, veinom u mineralima ambligonitu, petalitu,
lepidolitu, spodumenu. Spodumen ( LiAlSi2O6 ) je najprikladniji za komercijalne svrhe.
Litijum je najlaki od svih elemanata i moe se primeniti za razliite svrhe. Moe se koristiti
za aluminijum, magnezijum i u vodi je legura koja je laka i stabilnija. Jedna od glavnih
primena litijuma je u baterijama i akumulatorima ( za industrijski transport i prevozna
sredstva ). Litijum-karbonat se primenjuje u industriji stakla i kao dodatak uglaanim
povrsinama - za sjaj, da smanji viskozitet komponenti predmeta, kako bi se poveala
upotreba. Ostala jedinjenja litijuma se koriste kako bi se poveao viskozitet ulja i masti.
Litijum-hlorid je vrst, otporan i sa velikim kapacitetom zadravanja vode. Stoga se
primenjuje za rashladne uredjaje i industrijske gasove. Moe se koristiti i kao antifriz. Ostale
komponente koriste se kao katalizatori i raketno gorivo. Pojedine komponente litijuma mogu
se koristiti za podmazivanje, jer su primenjive i kod visokih i niskih temperatura. Takodje se
moe koristiti kao obeleiva( indikator) u tokovima vode, i na kraju direktno zavrava u
njoj.. Litijum je veoma uspean u medicini, za leenje bipolarnog sindroma. Litijum-hidroksid
( LiOH ) se koristi kao preiiva vazduha, zato sto vezuje ugljen-dioksid. Konano, litijum
se primenjuje za tricijum, nuklearno oruzje.


Koji su efekti ( litijuma u vodi ) na ivotnu sredinu

Litijum je slabo opasan u vodi. Nije posebna pretnja flori i fauni, ni na kopnu, ni u vodenom
okruenju. Biljke ga brzo apsorbuju, pa su esto bas one indikatori koncentracije litijuma u
271
zemlji. Litijum nije mineralna sirovina za biljke, ali stimulie rast biljaka. Previe litijuma
moe biti toksino. Kako bi se toksinost spreila, zemlji se dodaje kalcijum to spreava
preuzimanje lakih minerala. Koliina litijuma u biljkama se obino kree u intervalu 0.2-30
ppm. Teina koza koje uzimaju male koliine litijuma se poveava veoma sporo. Ovo ukazuje
na dijetetsku vrednost litijuma. Litijum postoji u obliku dva stabilna i tri nestabilna izotopa.


Kakav efekat na zdravlje ima prisustvo litijuma u vodi

Kolicina litijuma u ljudskom telu priblino iznosi 7 mg. Litijum nema poznato bioloko
svojstvo i telo ga ne apsorbuje brzo. Veina se lui odmah po preuzimanju. Iako litijum nije
esencijalni element, moe uticati na metabolizam. Nakon oralne primene, litijum je srednje
toksian. Fizika tolerancija zavisi od pojedinca. Neki od pacijenata koji su 1940. godine
primenili litijum-hlorid kao zamenu za so, umrli su. Litijum-karbonat ima primenu u
psihijatriji, u prilino velikim dozama. Na 10 mg/L u krvi, delimino je otrovan. Na 15 mg/L
po jednom iskustvu, imamo konfuziju i pogoranje govora. Na 20 mg/ L postoji smrtonosni
rizik. Usled kontakta sa litijumom, kao i ostalim bazama, dolazi do pojave plikova.

































272
Magnezijum Mg






Atomski broj 12
Atomska masa 24.305 g.mol -1
Elektronegativnost po Paulingu 1.2
Gustina 1.74 g.cm -3 at 20 C
Temperatura topljenja 650 C
Temperatura kljuanja 1107 C
Van der Valsov radijus 0.16 nm
Jonski radijus 0.065 nm
Izotopi 5
Elektronska konfiguracija [Ne] 3s2
I energija jonizacije 737.5 kJ.mol -1
II energija jonizacije 1450 kJ.mol -1
Standardni potencijal - 2.34 V
Pronalaza Sir Humphrey Davy, 1808




Hemijski element, metal, simbol Mg, nalazi se u grupi IIa u periodnom sistemu elemenata,
atomski broj: 12, atomska teina: 24,312. Magnezijum je srebrnasto bele boje i veoma lagan.
Njegova relativna gustina je 1,74 i gustina 1740 kg /m3 (0.063 lb/in3 ili 108.6 lb/ft3).
Magnezijum je dugo poznat u industriji kao laki strukturalni metal, zbog njegove male teine i
sposobnosti formiranja mehaniki otpornih legura.

Magnezijum je hemijski veoma aktivan, zauzima mesto hidrogena u kljualoj vodi i veliki
broj metala se moe dobiti termikom redukcijom njihovih soli i oksidovanim formama sa
magnezijumom. Sjedinjuje se s veinom nemetala i skoro svakom kiselinom. Magnezijum
reaguje blago ili uopte ne reaguje s veinom alkalija i mnogim organskim supstancama,
poput ugljovodonika, aldehida, alkohola, fenola, amina, estara i veinom ulja. Upotrebljen
kao katalizator, magnezijum ubrzava organske reakcije kondenzacije, redukcije, poveanja i
dehalogenizacije. Dugo je bio korien za sintezu posebnih i kompleksnih organskih
komponenti po dobro poznatoj Grignard reakciji. Glavne komponente njegovih legura su:
aluminijum, mangan, cirkon, cink, retki zemljani metali i torijum.





Primena

Jedinjenja magnezijuma se koriste kao vatrostalni materijal u oblaganju pei za stvaranje
metala ( gvoe i elik, neobojeni metali), stakla i cementa.
273
S gustinom od samo dve treine aluminijumove, ima bezbroj primena u sluajevima gde je
bitno smanjenje teine, kao kod aviona i raketnih konstrukcija. Takoe ima i mnogobrojna
korisna hemijska i metalurgijska svojstva, to ga ini pogodnim za mnoge druge nestrukturne
primene.
Jedinjenja magnezijuma se uveliko primenjuju u industriji i agro-kulturi.
Ostale upotrebe ukljuuju: odstranjivanje sumpora sa gvoa i elika, fotograverske ploe u
tamparskoj industriji; redukcijski agens u proizvodnji istog uranijuma i drugih metala iz
njihovih soli; fotografski blic, signalne rakete i pirotehnika.


Magnezijum u prirodi

Magnezijum je osmi najobilniji element i ini oko 2% Zemljine kore po teini, i on je trei
najobilniji element u morskoj vodi. U prirodi ga ima u velikoj koliini, i u znaajnoj meri se
nalazi u mnogim kamenitim mineralima, poput dolomita, magnetita, olivina i serpentina.
Nalazi se i u morskoj vodi, podzemnim slanim vodama i slojevima soli. To je trei najobliniji
strukturalni metal u Zemljinoj kori, jedino ga premauju aluminijum i gvoe.
Sjedinjene drave su tradicionalno bile vodei svetski snabdeva ovog metala, obezbeujui
45% svetske proizvodnje ak i u skorije vreme kao 1995. Dolomit i magnezit se iskopaju i do
10 miliona tona godinje, u dravama kao to su Kina, Turska, Severna Koreja, Slovaka,
Austrija, Rusija i Grka.


Uticaj magnezijuma na zdravlje

Ljudi unose izmeu 250 i 350 mg magnezijuma na dan i potrebno im je najmanje 200 mg, ali
se ljudski organizam snalazi veoma efektivno sa ovim elementom, uzimajui ga iz hrane kad
moe i preraujui unesene zalihe kad ne moe.
Nema dokaza da magnezijum dovodi do sistemskog trovanja iako dugotrajno preterano
uzimanje magnezijumskih medikamenata moe dovesti do slabosti miia, letargije i
konfuzije.
Uticaji izloenosti magnezijumskom prahu: nisko toksian i ne smatra se opasnim za
zdravlje. Inhalacija: praina moe da iritira sluzokou ili gornje disajne organe. Oi:
mehanike rane ili upadanje estica u oi. Posmatranje plamena magnezijumskog praha bez
zatitnih naoara moe dovesti do Velderovog bljeska", zbog jakog belog plamena. Koa:
upadanje estica u kou. Progutati: malo verovatno; ipak unoenje velike koliine
magnezijumskog praha bi moglo uzrokovati povredu.

Magnezijum nije testiran, ali se pretpostavlja da nije kancerogen, mutagen ili teratogen.
Izlaganje isparenjima magnezijum oksida nakon gorenja, varenja ili livenja metala moe
dovesti do groznice metalnih isparenja sa sledeim privremenim simptomima: groznica,
drhtavica, munina, povraanje i bolovi u miiima. Obino se pojavljuju 4-12 sati nakon
izlaganja i traju do 48 sati. Isparenja magnezijum oksida su nusprodukt goreeg magnezijuma.

Fizike opasnosti: Mogua je eksplozija praine ako je u formi praha ili zrna, u dodiru s
vazduhom. Ako je suv, moe imati elektrostatiki naboj zbog obrtanja, pneumatskog
transporta, salivanja, itd

Hemijske opasnosti: Ova supstanca se moe spontano zapaliti u dodiru sa vazduhom ili
vlagom stvarajui iritirajua ili toksina isparenja. Reaguje jako sa snanim oksidansima.
274
Reaguje jako s mnogim supstancama uzrokujui vatru i eksploziju. Reaguje s kiselinama i
vodom formirajui zapaljiv hidrogenski gas (vidi ICSC0001), uzrokujui vatru i eksploziju.
Prva pomo: Inhalacija: skloniti se na sve vazduh. Oi: dobro isprati oi vodom. Savetovati
se s lekarom. Koa: isprati paljivo sa sapunom i vodom da se uklone estice. Gutanje: u
sluaju da se velika koliina magnezijumovog praha proguta, prisilno povratiti i potraiti
savet lekara.
Upozorenje za lekare: nema specifinog tretmana ili protivotrova. Preporuuje se pomona
nega. Tretman bi trebalo da se bazira na reagovanju pacijenta.


Ekoloki uticaji magnezijuma

Veoma je malo informacija o uticaju isparenja magnezijum-oksida na ivotnu sredinu. Ako
drugi sisari inhaliraju isparenja magnezijum oksida, mogli bi da imaju sline simptome kao i
ljudi.
Na ekolokom spektru od 0-3 isparenja magnezijum oksid je 0.8., pri emu 3 predstavlja
veoma visok rizik za okolinu i 0 neznatan rizik. Faktori koji su uzeti u obzir za rangiranje
ukljuuju stepen toksinosti materijala ili prirodu toksinosti, i meru njegove sposobnosti da
ostane aktivan u okolini i da se akumulira u ivim organizmima. Ne podrazumeva izloenost
supstanci.

Magnezijumov prah se ne smatra visoko tetnim po okolinu. Kao magnezijum-oksid,
ustanovljena je toksinost vode od tlm 1000 ppm. Karakteristike kvaliteta vode opasnih
materijala ", Hann & Jensen, Enviro. End. Div., Texas A&M, vol. 3 (1974).


Magnezijum (Mg) i voda

Magnezijum i voda: mehanizmi reakcije, ekoloki uticaji i uticaji na zdravlje

Magnezijum je prisutan u morskoj vodi u koliini od oko 1300 ppm. Nakon natrijuma, to je
najei katjon u okeanima. Reke sadre priblino 4 ppm magnezijuma, morske alge 6000-
20,000 ppm, i ostrige 1200 ppm.
Holandska voda za pie sadri izmeu 1 i 5 mg magnezijuma po litru.
Magnezijum i ostali alkalni zemljani metali su odgovorni za tvrdou vode. Voda koja sadri
velike koliine alkalnih zemljanih jona se naziva tvrda voda, a voda koja sadri male koliine
ovih jona se naziva meka voda.



Na koji nain i u kom obliku magnezijum reaguje s vodom?

Voda ne utie na magnezijumove metale na sobnoj temperaturi. Magnezijum je generalno
sporo reagujui element, ali njegova reaktivnost raste sa nivoima kiseonika. Osim toga,
magnezijum reaguje sa vodenom parom i daje magnezijum-hidroksid i hidrogen gas:
Mg (s) + 2H2O(g) -> Mg(OH)2(aq) + H2(g)
Magnezijumova vatra se ne moe ugasiti vodom. Magnezijum nastavlja da gori dok ne
nestane kiseonika. Tada reaguje sa azotom u vazduhu i formira magnezijum-nitrid (Mg3N2).
U pokuajima da se magnezijumova vatra ugasi vodom, magnezijum agresivno reaguje sa
vodonikom. Da bi se spreila teta, magnezijumska vatra mora da se prekrije peskom.
275
Primer magnezijumovog jedinjenja je magnezijum-fosfit (Mg3P2), jakog mirisa, siv, vrst.
Kad ovo jedinjenje doe u dodir s vodom ili vlanim vazduhom, on se rastapa i nastaje fosfit
(PH3), toksino jedinjenje koje veoma lako gori na vazduhu.


Rastvorljivost magnezijuma i magnezijumovih jedinjenja

Magnezijum je uglavnom prisutan kao Mg2+ (aq) u vodenim rastopima, ali i kao MgOH+
(aq) i Mg(OH)2 (aq). U morskoj vodi se moe nai i kao MgSO4.
Vodena rastvorljivost magnezijum-hidroksida je 12 mg/L . Ostala magnezijumova jedinjenja
su mnogo lake rastvorljiva u vodi, na primer magnezijum-karbonat (600 mg/L).
Magnezijum-sulfat daje gorak ukus vodi, i ima rastvorljivost od 309 g/L na 10oC.


Zato je magnezijum prisutan u vodi?

Veliki broj minerala sadri magnezijum, na primer dolomit ( kalcijum-magnezijum- karbonat)
CaMg(CO3)2 i magnezit ( magnezijum-karbonat; MgCO3). Magnezijum se ispira sa stena i
zavrava u vodi.
Magnezijum ima mnogobrojne namene i moe da zavri u vodi na razliite naine. U
hemijskoj industriji se magnezijum dodaje plastici i drugim materijalima kao zatita od vatre
ili podloga. Isto tako zavrava u okolini kroz primenu ubriva i stone hrane. Magnezijum-
sulfat se primenjuje u proizvodnji piva, a magnezijum-hidroksid kao koagulant u fabrikama za
preradu otpadnih voda. Magnezijum je i blagi laksativ. Magnezijumove legure se koriste u
trupovima auta i aviona. Tokom Drugog svetskog rata magnezijum je koricen u vatrenim
bombama, radi izazivanja velikih poara u gradovima. Razvoj ovih bombi je uveo metod
ekstrahovanja magnezijuma iz morske vode.
Koji su ekoloki uticaji magnezijuma u vodi?

Magnezijum je dijetetski mineral za sve organizme osim insekata. On je centralni atom
molekula hlorofila, i stoga je neophodan za biljnu fotosintezu. Magnezijum se ne nalazi samo
u morskoj vodi ve i u rekama i kinim vodama, ime se prirodno iri kroz okolinu. Tri
magnezijumova izotopa nastaju prirodno, svi su stabilni i stoga nisu radioaktivni. Ima i osam
nestabilnih izotopa.
Ne postoji direktiva za sadraj magnezijuma u vodi za pie jer se ne oekuju negativni efekti
na zdravlje ljudi i ivotinja.
Ekoloki problemi indirektno prouzrokovani magnezijumom u vodi su uzrokovani primenom
omekivaa. Kao to je opisano ranije, tvrdoa vode je delimino uzrokovana magnezijumom.
Joni kalcijuma i magnezijuma ( naroito kalcijuma ) negativno utiu na snagu ienja
deterdenata, jer formiraju gotovo nerastopive soli sa sapunom. Zbog toga se gotovo 40%
omekivaa dodaje sapunu. Nekada su to bili fosfati, ali je otkriveno da su veoma slabo
bioloki razgradivi, i uzrokovali su eutrofikaciju. Danas se primenjuju alternativne hemikalije,
uglavnom kompleksniji agensi kao to je sodium citrat, EDTA i NTA, ili jonski reagensi kao
to je zeolit A. Ove supstance ne uzrokuju eutrofikaciju i nisu toksine. Nitriloacetatna
kiselina NTA moe biti mutagena, i teko se uklanja prilikom preiavanja vode. Zeolit A
poveava koliinu gustog taloga. Dodatno, drugi kompleksni agensi kao to je
etilenediamintetraacetatna kiselina (EDTA ) mogu da uklone metale iz jedinjenja koja je
inae teko razloiti. Pokretni teki metali mogu da zavre u vodenim tokovima, jer je EDTA
teko ukloniti tokom preiavanja vode. Nasuprot kalcijumu, magnezijum se ne vezuje za
zeolit u uslovima ispiranja.
276
Tvrdoa vode moe da varira u razliitim regionima, pa je stoga dodavanje omekivaa
deterdentima nepotrebno u regionima koji imaju samo meku vodu. U regionima koji imaju
tvrdu vodu ponekad se koriste vee doze deterdenta kako bi se dodalo vie omekivaa. To
uzrokuje da se i ostale supstance u deterdentu doziraju previsoko, tako dodatno
komplikujui postupak preiavanja otpadnih voda. Mogue reenje za ovaj problem je
individualno doziranje razliitih sastojaka u deterdentu.


Koji su uticaji magnezijuma u vodi na zdravlje?

Ljudsko telo sadri oko 25 g magnezijuma, od kojih je oko 60% prisutno u kostima i 40% u
miiima i drugim mekim tkivima. To je dijetetski mineral za ljude, jedan od mikroelemenata
odgovornih za funkciju opni, prenos nervnih stimulansa, kontrakciju miia, stvaranje
proteina i replikaciju DNA. Magnezijum je sastavni deo mnogih enzima. Magnezijum i
kalcijum esto obavljaju istu funkciju u ljudskom telu i generalno su antagonisti.
Nema poznatih sluajeva trovanja magnezijumom. Pri velikim oralnim dozama magnezijum
moe uzrokovati povraanje i dijareju. Visoke doze magnezijuma u lekovima i dodacima
ishrani mogu dovesti do slabljenja miia, nervnih problema, depresije i promene
raspoloenja.
Kao to je navedeno ranije, neuobiajeno je uvoditi zakonske granice za magnezijum u vodi
za pie, jer nema naunih dokaza o toksinosti magnezijuma. U drugim jedinjenjima, na
primer azbestu, magnezijum moe biti tetan.
Koje tehnologije preiavanja vode mogu da se primene u uklanjanju magnezijuma iz
vode?

Jedinjenja magnezijuma se obino uklanjaju iz vode, zbog uloge koju magnezijum ima u
tvrdoi vode. To se postie putem omekavanja vode.
Magnezijum-hidroksid se koristi kao koagulator u preiavanju vode.






















277
Mangan-Mn







Atomski broj 25
Atomska masa 54.9380 g.mol
-1

Elektronegativnost prema Paulingu 1.5
Gustina 7.43 g.cm
-3
at 20C
Taka topljenja 1247 C
Taka kljuanja 2061 C
Vandervalsov poluprenik 0.126 nm
Jonski poluprenik 0.08 nm (+2) ; 0.046 nm (+7)
Izotopi 7
Elektronska konfiguracija [ Ar ] 3d
5
4s
2

Energija prve jonizacije 716 kJ.mol
-1

Energija druge jonizacije 1489 kJ.mol
-1

Standardni potencijal - 1.05 V ( Mn
2+
/ Mn )
Otkrie Johann Gahn 1774


Mangan je ruiasto-siv, hemijski aktivan element. To je tvrd metal i veoma krt. On se teko
topi, ali se lako oksiduje. ist mangan je reaktivan, a kao prah sagori u kiseonik, reaguje sa
vodom ( rdja kao gvodje ) i rastvara se u razblaenim kiselinama.


Primene

Mangan je bitan za gvodje i eline proizvode. Kao dodatak eliku daje 85% do 90% od
ukupnih potreba, veinu ukupnih potreba. Mangan je kljuna komponenta za formulaciju
nisko nerdjajueg elika i sigurnu iroku upotrebu legura aluminijuma. Mangan dioksid se
takodje koristi kao katalizator. Mangan se koristi za obezbojavanje stakla i pravljenje
ljubiasto obojenog stakla. Kalijum permanganat je snano oksidaciono sredstvo i koristi se
kao dezinfekt. Druga pronadjena jedinjenja su mangan-oksid (MnO) i mangan-karbonat
(MnCO3): prvi se nalazi u djubrivu i keramici, drugi je poetni materijal za pravljenje drugih
jedinjenja mangana.


Mangan u okruenju

278
Mangan je jedan od mnogih metala u zemlji, gde se deava oksidacija i hidratacija, i cikusi
gde dolazi do promene oksidaconog stanja. Mangan se javlja uglavnom kao pirolizit (MnO2),
i manje znaajan mangan karbonat (MnCO3). Vie od 25 miliona tona se iskopa svake
godine, 5 miliona predstavlja metal, a rezerve se procenjuju na 3 biliona tona metala.
Najvanije rudne povrine sa manganom su Juna Afrika, Rusija, Ukrajina, Gruzija i
Australija.
Mangan je osnovni element za sve vrste. Neki organizmi, kao to su diatomi, mekuci i
sundjeri, akumuliraju mangan. Ribe mogu sadrati 5 ppm i sisari 3 ppm u svojim tkivima,
iako je normalno oko 1 ppm.


Uticaj mangana na zdravlje

Mangan je veoma uobiajeno jedinjenje koje se moe pronai bilo gde na zemlji. Mangan je
jedno od tri osnovna jedinjenja koja su toksina, koji nije neophodan za preivljavanje
oveka, ali je takodje toksian kada su prisutne visoke koncentracije u ovekovom telu. Kada
ljudi ne ive preporuenim svakodnevnim navikama njihovo zdravlje e biti ugroeno. A kada
shvate javljaju se zdravstveni problemi.
Uoeno je da se mangan kod ljudi uglavnom uzima kroz hranu, kao to su spana, aj i bilje.
Hrana koja sadri visoke koncentracije su ito i pirina, soja, jaja, orasi, maslinovo ulje, zeleni
pasulj i ostrige. Posle absorpcije u ovekovom telu mangan se transportuje kroz krvotok do
jetre, bubrega, pankreasa i endokrinih lezda.
Dejstvo mangana se ispoljava uglavnom u respiratornom traktu i u mozgu. Simptomi trovanja
manganom su halucinacije, zaboravnost i nervna oteenja. Mangan takodje prouzrokuje
Parkinsonovu bolest, plunu emboliju i bronhitis. Kada je ovek izloen dejstvu mangana
dui vremenski period moe postati impotentan.
Sindromi koje prouzrokuje mangan imaju simptome kao izofrenija, slabost miia,
glavobolja i nesanica.
Zato je mangan osnovni element za ljudsko zdravlje, nedostatak mangana prouzrokuje
zdravstvene posledice. To su sledee posledice;
-gojaznost
-glukozna netolerancija
-zgruavanje krvi
-problemi sa koom
-opadanje nivoa holesterola
-bolesti kime
-oteenja ploda
-promena boje dlake
-neuroloki simptomi

Hronino trovanje manganom moe biti prouzrokovano udisanjem praine i dima.Centralni
nervni sistem je glavno mesto oteenja kod bolesti, koje mogu prouzrokovati stalnu
nesposobnost. Simptomi sadre malaksalost, pospanost, slabost, emocionalnu uznemirenost,
grevito hodanje, ponavljanje grenja noge, i paraliza. Veliki broj javljanja pneumonija i
drugih infekcija gornjeg respiratornog sistema je pronadjeno kod radnika izloenih praini i
dimu manganovih jedinjenja. Manganova jedinjenja su eksperimentalno ekvivalentni
tumorigenim posrednicima.


Uticaj mangana na okolinu
279

Manganova jedinjenja se u okruenju prirodno javljaju kao vrsta u zemlji i male estice u
vodi. estice mangana u vazduhu su prisutne u esticama praine. One se obino spuste na
zemlju u toku nekoliko dana.
Ljudi poveavaju koncentraciju mangana u vazduhu kroz aktivnost industrije i kroz
sagorevanje fosilnih goriva. Mangan se takodje iz ljudskih izvora transportuje do povrinskih
voda, podzemnih voda i otpadnih voda. Kroz primenu mangana u pesticidima, mangan e
dospeti u zemlju.
Za ivotinje mangan je osnovna komponenta za preko trideset est enzima koji se koriste za
metabolizam ugljenih hirata, proteina i masti. ivotinje pojedu malu koliinu mangana koji
uestvuje u normalnom rastu, razvijanju kostiju i odvijanju reprodukcije.
Za neke ivotinje letalna doza je veoma niska, one imaju malu ansu da preive ak i pri
malim dozama mangana koje prelaze esencijalne doze. Supstance mangana mogu
prouzrokovati plune, jetrene i vaskularne poremeaje, pad krvnog pritiska, opadanje razvoja
ivotinjskog tkiva i oteenja mozga.
Kada mangan zauzima mesta na koi to prouzrokuje podrhtavanje i slabost koordinacije.
Konano, laboratorijski testovi sa ivotinjama su pokazali da je potrebna velika toksina
koliina mangana da prouzrokuje tumor kod ivotinja.
U biljkama manganovi joni transportom odlaze prema zemlji. Kada je mala koliina mangana
absorbovana od strane zemlje dolazi do poremeaja u mehanizmu biljaka. Na primer
poremeaj u raspodeli vode ili vodonika ili kiseonika, u kome mangan uestvuje u znaajnom
delu.
Mangan moe da prouzrokuje toksinost i nedostatak simptoma u biljkama. Kada je pH
zemlje nizak nedostaci mangana su uobiajeniji.
Visoke toksine koncentracije mangana u zemlji mogu prouzrokovati bubrenje elijskog zida,
suenje lia i tamne pege na liu. Nedostatak takodje prouzrokuje ove posledice. Izmedju
toksinih koncentracija i koncentracija prouzrokovanih nedostatkom je detektovana mala
oblast koncentracija za optimalan rast biljaka.






















280
NATRIJUM



Atomski broj 11
Atomska masa 22.98977 g/mol
Elektronegativnost po Pauliju 0.9
Gustina 0.97 g/cm3 na 20 C
Tacka topljenja 97.5 C
Tacka kljucanja 883 C
Vandervalsov radijus 0.196 nm
Jonski radijus 0.095 (+1) nm
Izotopi 3
Elektronska konfiguracija [Ne] 3s1
Energija prve jonizacije 495.7 kJ/mol
Standardni potencijal -2.71 V
Otkrio Sir Humphrey Davy1807



Hemijski element iji je simbol Na, atomski broj mu je 11 i atomska teina mu je 22,9898.
On je mekan metal , reaktivan i sa velikom takom topljenja i gustinom od 0,97 na
temperature od 20 C( 68 F). Sa trgovinske take gledita Na je najbitniji od svih alkalnih
metala.
Na reaguje brzo sa vodom, i takodje sa snegom i ledom stvarajui natrijum hidrokskid i
vodonik. Kada je izloen dejstvu vazduha, metalni natrijum gubi svoj srebrnasti izgled i
dobija izvesnu neprovidnu sivu boju koja potie od boje natrijum-oksida. Natrijum ne reaguje
sa azotom,cak ni na visokoj temperaturi,ali moe da reaguje sa amonijakom i gradi natrijum-
amid. Natrijum i vodonik reaguju na oko 200C (390) gradei natrijum-hidrid. Natrijum
veoma teko reaguje sa ugljenikom,ali reaguje sa halogenima. Takodje reaguje sa razliitim
metalnim-hloridima gradei metal i natrijum-hlorid. Natrijum ne reaguje sa parafinskim
ugljen-vodonicima, ali taj oblik stvara jedinjenje sa naftalenom i drugim aromatinim
policiklinim jedinjenjima i sa aril alkenima. Reakcija natrijuma sa alkoholom je slina
reakciji natrijuma i vode, ali sporija. Postoje 2 generalne reakcije sa organskim halogenidima.


Upotreba

Natrijum u metalnom obliku je veoma vaan u stvaranju estara i proizvodnji organskih
jedinjenja. Natrijum je takodje i sastavni deo natrijum-hlorida (NaCl) veoma bitnog
jedinjenja koje je pronadjeno u ivotnom okruenju. Druge upotrebe su: poboljava strukturu
legura, u sapunu, u kombinaciji sa masnim kiselinama, u natrijumovim isparljivim cevima, da
oslobodi topljene metale.
Rastvor natrijum-karbonata se koristi u pravljenju stakla.

Natrijum je esti najbogatiji element u Zemljinoj kori, koja se sastoji od 2,83 % natrijuma u
celokupnoj formi. Natrijum je,posle hlorida, drugi najbogatiji element u morskoj vodi.
Najbitnija so natrijuma nadjena u prirodi je natrijum-hlorid (kamena so) , natrijum-
karbonat(soda) , natrijum-borat (borati), natrijum-nitrat i natrijum-sulfat. Natrijumove soli su
pronadjene u morskoj vodi (1,05%) , lake soli, alkalne i mineralna izvorska voda.
281
Proizvodnja soli je oko 200 miliona tona godinje, ova ogromna vrednost je veim delom
ekstrakovana iz slanih nalazista ispumpavanjem vode iz jama da bi rastvorili i ispumpali
gore slanu vodu. Sunce i mnoge druge zvezde sijaju jasnom svetlou u kojoj je uta
komponenta dominantna i ovo je omoguceno natrijumovim atomima u visoko-energetskom
stanju.


DEJSTVO NATRIJUMA U ZDRAVLJU

Natrijum je sastavna komponenta mnogih namirnica, na primer soli. Neophodan je za ljude
,odrzava ravnoteu telesnih tenosti. Natrijum je takodje potreban za nerve i miino
funcionisanje.
Kolicina natrijuma koju osoba unosi u organizam dnevno je razliita od osobe do osobe i od
kulture do kulture; neki ljudi unose malo kao sto je 2g/dnevno , neki mnogo kao sto je 20g.
Natrijum je esencijalan.
Kontakti natrijuma i vode,ukljuujui isparavanje izazivaju formaciju natrijum-hidroksid
pare,koja je visoko iritirajua za kou,,oi,nos i grlo. Ovo moe izazvati kijanje i kaljanje. U
nekim sluajevima moe doi do oteanog disanja ,kaljanja i hemijskog bronhitisa. Kontakti
sa koom mogu prozrokovati svrab,zujanje u uima,temperaturi i jaku upalu i ostale tetne
efekte.
Kontakt sa oima moe kao rezultat imati veliki broj komplikacija i gubitak vida.

Natrijumova prakasta forma je visoki eksploziv u vodi i otrov u kombinaciji sa mnogim
drugim elementima.

Srednja linija tolerancije(TLM) za ribe ,125 ppm/96hr (svee vode);Srednja linija tolerancije
(TLM) za ,88 mg/48hr( voda sa slavine)
Ova hemikalija nije pokretna u rastvornom obliku, mada veoma lako apsorbuje vlagu. Jedna
tenost, natrijum-hidroksid brzo pretvara u so,mogua je kontaminacija vode.


NATRIJUM I VODA;MEHANIZAM REAKCIJE; UPOTREBA I ZNAAJ

Godinama ve je natrijum ispiran iz stena i zemlje, u okeanima, gde mogu potrajati do
50*10^6 godina. Morska voda sadri priblizno 11,000 ppm natrijuma. Reke imaju samo oko
9ppm.
Voda za pie obino sadri oko 50 mg/l natrijuma. Ova procena je via za mineralnu vodu.
U rastvornom obliku natrijum uvek zauzima oblik jona Na+.


U KOM PRAVCU I NA KOJI NAIN NATRIJUM REAGUJE SA VODOM

Elementarni natrijum reaguje jako sa vodom, saglasno sa sledecim mehanizmom:

2Na(s) + 2H2O 2NaOH(aq) + H2(g)

Bezbojan rastvor je formiran, i sastoji se od vrstog alkalnog natrijum hidroksida (otra soda)
i vodonik gasa. Ovo je egzotermna reakcija. Metalni natrijum je zagrejan i gori narandastim
plamenom. Vodonik gas se oslobadja dok se proces gorenja odvija jako sa kiseonikom iz
vazduha.
282
Broj natrijumovih jedinjenja ne reaguje jako sa vodom, ali su jaki vodeni rastvori.


RASTVORLJIVOST NATRIJUMA I NATRIJUMOVIH JEDINJENJA

Dostupna su nam mnoga jedinjenja koja su rastvorljiva u vodi. Najpoznatija natrijumova
jedinjenja su natrijum-hlorid(NaCl), poznata kao kuhinjska so. Na 20 C rastvorljivost je 359
g/L, drugim reima vodeni rastvara. Rastvorljivost zavisi od temperature. Natrijum-
karbonat(Na2CO3) je takodje vodeni rastvara. Rastvorljivost je 220 g/L na 20 C.


ZATO JE NATRIJUM PRISUTAN U VODI?

Natrijumova jedinjenja prirodno se nalaze u vodi. Kao sto je ranije pominjano, natrijum je
uziman iz stena i zemlje. Ne samo mora, takodje i reke imaju znatnu koliinu natrijuma.
Koncentracija je mnogo veca ,zavisno od geoloskih osobina i kontaminacije. Natrijumova
jedinjenja imaju razliitu ulogu u industriji, i mogu se takodje nalaziti i u industrijskoj vodi.
Upotrebljiva su u metalurgiji i kao rashladno sredstvo u nuklearnim reakcijama. Natrijum-
nitrat se koristi kao sintetsko djubrivo.
Oko 60% natrijuma je ukljueno u hemijskoj industriji, gde je zamenjivan hloridnim
gasom,natrijum-hidroksid ili natrijum-karbonat, i oko 20% natrijuma je u prehrambenoj
industriji kao zatitno sredstvo ili aroma. Ostatak se koristi zimi kao so.
Natrijum-hidroksid moe biti korien kao prevencija da ne dodje do zakrenja sudova, a
natrijum-karbonat se koristi u preienoj vodi da neutralizuje kiselinu. Natrijum-
hidrogenkarbonat je sastavni deo praha, i koristi se u tekstilnoj i konoj industriji i za
proizvodnju sapuna i sredstva za ienje.U sanitarijama je poznat kao natrijum-hipohlorid.
Koristei metalni natrijum,berilijum,torium,titanijum i cirkonijuma moe biti ekstakovan.
Natrijum se nalazi u malim neonskim lampama, koristei elektricitet. Radioaktivni izotop
24Na je upotrebljiv u medicini.






KAKVI SU EFEKTI NATRIJUMA U VODI?

Natrijum je drugi rizian element u vodi, drugim reima veoma je rizino njegovo prisustvo u
vodi. Natrijum-hlorid nije rizian. Za ivotinje natrijum je dijetetski mineral. Biljke teko
imaju bilo koji oblik natrijuma.LC50( letalna koncentracija ) za ribe je 157 mg/L. Natrijum-
hipohlorid iz sanitarija moe da doprinese formaciji hloridnog hidrokarbonata, koja je
nepoeljna. Samo jedan natrijumov izotop se javlja u prirodi,vrst 23Na.Postoje 13
natrijumovih izotopa ,koji su radioaktivni.


KOJI SU EFEKTI NA ZDRAVLJE NATRIJUMA U VODI?

Natrijum je prisutan u ljudskom organizmu u vrednosti od 100g. To je dijetalni mineral,
delom odgovoran za nervnu funkciju. Krvni serum ima 3,3 g/L natrijuma. Regulie
ekstracelularnu tenost, kiselo-baznu ravnoteu i potencijal membrane,delom zajedno sa
283
kalijumom. Mogue je prekoraenje kuhinjskom solju. Ovo izaziva visok krvni
pritisak,arterosklerozu, konfuziju i uvean rizik za infekcije od prekomernog Na+
unosa.Manjak natrijuma moe izazvati dehidrataciju,konvulziju,miinu paralizu,...
Generalno, ljudska potreba za natrijumom-hloridom je 300 mg dnevno da bi se postigla
ravnotea natrijuma u organizmu.Ljudi koji imaju dijareju ili drugih zdravstvenih problema
koji izazivaju potrebu za unosom soli, treba da unesu mnogo veu koliinu nego inae.
Odrasli unose kuhinjske soli 9g dnevno,gde ima oko 4g natrijuma.Ljudima sa osteenjem
bubrega i srca je preporuen natrijum za dijetu.Pre je kuhnjska so koriena da izazove
povraanje.Otra soda moe duboko uticati na tkivo.


KOJA TEHNOLOGIJA PRERADE VODE MOE DA SE KORISTI DA BI SE
NATRIJUM UKLONIO IZ VODE?

Da se ukloni natrijum-hlorid iz vode, moe se koristiti reversna osmoza,elektro-dijaliza,
tehnike destilacije ili izmena jona. Reversna osmoza je najee koriena
metoda,najekonominija,tedi energiju i novac. Natrijum je u preradi vode. Moe da
funkcionie kao suprotan jon kalcijumu i magnezijumu.Otra soda i natrijum-perkarbonat
slue za neutralizaciju kiselina. Natrijum-bisulfat (NaHSO3) je redukciono sredstvo u
hemijskim oksidacijma,natrijum-sulfid se koristi za taloenje kompleksnih metala.






























284
Nitrati


Nitrati su neorganska jedinjenja koja se sastoje od jednog atoma azota (N) i 3 atoma kiseonika
(O); hemijski simbol nitrata je NO
3.
Nitrati obino nisu opasni po zdravlje sve dok se ne
redukuju do nitrita (NO
2
).

Opis
- Hemijsko ime: Nitrati
Regulatorno ime: Nitrati
- Molekularna formula: NO
3
-

- Molekularna teina: 62 g/mol



Nitrati u vodi za pie: zdravstveni efekti
Nitrati su jedan od najeih zagaivaa vode u seoskim sredinama. Oni moraju biti
kontrolisani u vodi za pie zato sto prevelike doze mogu izazvati metamoglobinemiju, bolest
poznatu pod nazivom plava beba. Iako koncentracije nitrata koje nepovoljno utiu na bebe
nisu opasne za stariju decu i odrasle, oni ukuzuju na moguce prisustvo drugih ozbiljnijih
zagaivaa, kao sto su bakterije ili pesticidi.

Poreklo nitrata u tekuim vodama je, pre svega, iz ubriva, septickih sistema i skladitenja
ubriva. Azot iz ubriva koji biljke ne iskoriste, onaj koji ispari, ili se raznese povrinskim
prenosom zavrava u tekuim vodama u formi nitrata. Ovo cini azot nedostupnim za biljke, i
isto tako, moze poveati koncentraciju u tekuim vodama iznad dozvoljenog nivoa za kvalitet
pijae vode. Azot iz ubriva moze na slian nain nestati iz polja, seoskih dvorita, ili
skladita. Septiki sistemi uklanjaju samo polovinu azota iz otpadnih voda, ostavljajui drugu
polovinu da dospe u tekue vode, na taj nain poveavajui koncentraciju nitrata.

Standardi za nitrate u pijaoj vodi
Nivo nitrata u pijaoj vodi se meri ili u vidu prisutne koliine azota ili u vidu koliine azota i
kiseonika zajedno. Dravni standard za nitrate u pijaoj vodi je 10 mg/l nitrat-N, ili 50 mg/l
nitrat-NO
3,
kada se mere i kiseonik i azot. Osim ako nije drugacije naznaeno, nivo nitrata
obino se odnosi na prisutnu koliinu azota, pa je, stoga, uobiajeni standard 10 mg/l.

Kratkotrajna upotreba vode za pie sa koncenracijom nitrata iznad zdravstvenih standarda
predstavlja potencijalni zdravstveni problem, naroito za bebe. Bebe piju velike koliine vode
uzimajui u obzir njihovu telesnu teinu, narocito ako se voda koristi za pravljenje prakastih
ili koncentrovanih recepata ili sokova. Takoe, njihov probavni sistem je nerazvijen, i, prema
tome, pogodniji da omoguci redukciju nitrata do nitrita. Nitriti u digestivnom traktu beba
mogu prouzrokovati metamoglobinemiju.
285


Kako koristimo nitrate?: nitrati u naoj dijeti

Nitrati se prirodno nalaze u mnogim biljkama, kao sto su zelena salata i spana, i proizvedeni
su od strane mikroba u ljudskim crevima, dok samo mali deo nitrata u telu dolazi od vode za
pie.

Unos nitrata iz povra teko moe da uzrokuje zdravstvene probleme zato sto veoma mali deo
ovih nitrata prelazi u nitrite. Proizvodi od mesa cine manje od 10 procenata nitrata u dijeti ali
60 do 90 procenata nitrita koji se unose. Ovo je uglavnom zato sto je natrijum nitrit dodat
hrani kao sto su virle, slanina ili unka. Vrlo malo nitrata ili nitrita u ljudskim dijetama se
unose putem voca, zitarica i mlenih proizvoda.


Nitrati i Svetska Zdravstvena Organizacija (SZO)

U evropskim standardima za pijau vodu, drugo izdanje, koje je objavila SZO posle sastanka
u enevi 1970, zakljueno je sledee:

Sastojci u vodi koji, ako su prisutni u prevelikim koliinama, mogu dovesti do problema:

Supstanca Priroda problema koji
moe nastati
Priblian nivo iznad koga
nastaju problemi
Nitrati (kao NO
3
) Opasnost od deije
metamoglobinemije ako
vodu konzumitraju deca.

- Preporuljivo: manje od
50. mg/l
- Prihvatljivo: 50 do 100
mg/l.
- Nepreporuljivo: vie od
100 mg/l.


Metamoglobinemija: bolest prouzrokovana vikom nitrata

Definicija: Kliniko stanje poveanja prekomernog pretvaranja hemoglobina u
metamoglobin, koji ne moe da vezuje i prenosi kiseonik. Metamoglobin se formira kada se
gvoe u molekulu hemoglobina oksiduje od Fe
2+
do Fe
3+
.

Toksikologija: Metamoglobin nastaje kad hemoglobin oksiduje do nivoa koji prelazi
normalni enzimski kapacitet za smanjenje hemoglobina. Postoji mnogo uzroka ove oksidacije.
Najei su:
- Anilin
- Benzokain
- Hlorati
- Hlorokvin
- Dapzon
- Tekua voda zagaena nitratima
286
- Nitrati
- Nitriti
- Nitrofenoli
- Fenazopiridin
- Primakvin
- Natrijum nitroprusid
- 4-dimetilaminofenol
Metamoglobinamija moe nastati i od netoksinih uzroka, kao uroeni nedostatak enzima.


Simptomi:

Tipino sivkasta cijanoza se moe primetiti kada nivo metamoglobina prelazi 1.5 g/dL, to je
oko 10% ukupnog hemoglobina u normalnoj osobi. Na tom nivou, pacijent moe i da ne
primeti nikakve simptome.


Simptomi metamoglobinamije su obino oni koji su povezani sa umanjenim dotokom
kiseonika (glavobolja, malaksalost, tahikardija i nedostatak daha) i postepeno se razvijaju
kako se koncentracija metamoglobina poveava iznad 20%.
Koncentracije vee od 50% dovode do teke hipoksemia i depresije.
Koncentracije vee od 70% mogu izazvati smrt.

Kod osoba koje pate od anemije, sranih problema ili plunih bolesti, simptomi hipoksia se
mogu pojaviti na niem nivou metamoglobina.

Kako eliminisati nitrate iz vode
-
Jednostavan nain eliminisanja nitrita iz vode je njihova oksidacija do nitrata (kao sto
smo ranije rekli, nitrati su mnogo manje toksini od nitrita). Ovo se moe uraditi
ubacivanjem ozona u vodu. Ozon je veoma lako oksidujue jedinjenje koje e
oksidovati sve nitrite u nitrate, eliminiui toksinost izazvanu nitritima.















287

Nitriti

Definicia
Nitriti su jednovalentni radikali ili jedinjenja koja sadre NO
2
, kao to su soli ili estri azotaste
kiseline.

Opis
- Hemijsko ime: Nitrit
- Regulatorno ime: Nitrit
- Molekulska formula: NO
2
-

- Molekulska teina: 46 g/mol

Biofilm
Biofilm je tanak, obino otporan sloj mikroorganizama (kao bakterije) koji se formira i
prekriva razliite povrine (kao to su sonde ili vodovodne cevi).
Razlog zato ovde priamo o biofilmovima je zato to se nitrifikatori preteno javljaju kao
povrinski biofilmovi. To znai da Nitrozomi mogu da prekriju unutranjost vodovodnih
cevi, i tako proizvodei nitrite zagauju vodu.
Zdravstveni efekti
Kada nitriti uu u krvotok, oni reaguju sa hemoglobinom i formiraju jedinjenje koje se zove
metemoglobin. Ovo jedinjenje smanjuje kapacitet krvi da prenosi kiseonik. Nivo kiseonika se
smanjuje, i bebe pokazuju znake bolesti zvane metemoglobinemija, takoe poznate i kao
bolest plavih beba.
Najoigledniji simptomi metemoglobinemije su pojava plaviaste boje koe, naroito oko
oiju i usta. Ukoliko se otkrije na vreme, ova bolest se moe uspeno leiti injekcijom
metilenskog plavog, koje vraa metemoglobin u hemoglobin. Posledice su veoma ozbiljne
ukoliko se bolest ne lei: kada 70 % hemoglobina u telu pree u metemoglobin nastupa
smrt.Pokazano je da postoji veza izmeu smrti beba od metemoglobinemije i visokog nivoa
nitrata u vodi.

Zdravstveni problemi stoke
eludac je prvi deo stomaka kod preivara, u kojem se skuplja veina hrane odmah nakon
gutanja i odakle se kasnije vraa u usta i preiva. Bakterija koja je prisutna u elucu preivara,
kao to su goveda i ovce, prevodi nitrate u nitrite to izaziva trovanje nitratima.
288
Svinje i ivina nemaju eludac poto je njihov stomak iz jednog dela, pa one brzo izbace
nitrite kroz urin. Meutim, mlade ivotinje sa stomakom iz jednog dela su sline ljudskim
bebama po tome da su jako osetljive na trovanje nitratima dok im se ne razvije digestivni
sistem.
Od svih ivotinja sa stomakom iz jednog dela, konji su najosetljiviji na trovanje nitratima zato
to imaju veliko slepo crevo koje se ponaa kao eludac, prevodei nitrate u nitrite.
Visok nivo nitrata se moe nai u biljkama kao posledica preteranog ubrenja ili stresa. Ovo
moe da nakodi stoci vie nego ako se nitrati unesu vodom sa visokim nivoom
koncentreacije nitrata.
Neki simptomi metemoglobinemije kod ivotinje su problemi u koordinaciji, tekoe pri
disanju, plava boja sluznica, povraanje i pobaaj. Smanjenje prinosa mleka se moe primetiti
iako krava ne pokazuje nikakve simptome. Pod sumnjom da su ivotinje zaraene nitratima,
veterinar moe da uradi test i ukoliko je potrebno da im d metilensko plavo, tj. protivotrov.
U skorije vreme, mnogi drugi zdravstveni problemi su povezani sa visokom koncentracijom
nitrata. Neke studije sugeriu da je poveanje broja oboljenja od raka jednjaka i stomaka
povezano sa N-nitrozomima, organskim jedinjenjima koja se formiraju u ustima ili
digestivnom sistemu interakcijom nitrita (nastalih od nitrata) sa jedinjenjima koja sadre
organski azot (sekundarni amini). N-nitrozomi su glavni izazivai raka kod ivotinja.
Kako eliminisati nitrite iz vode
Jednostavan nain eliminisanja nitrita iz vode je njihova oksidacija do nitrata (kao sto smo
ranije rekli, nitrati su mnogo manje toksini od nitrita). Ovo se moe uraditi ubacivanjem
ozona u vodu. Ozon je veoma lako oksidujue jedinjenje koje e oksidovati sve nitrite u
nitrate, eliminiui toksinost izazvanu nitritima.















289
Nikl-Ni




Atomski broj 28
Atomska masa 58.71 g.mol
-1

Elektronegativnost 1.8
Gustina 8.9 g.cm
-3
at 20C
Tacka topljenja 1453 C
Tacka kljucanja 2913 C
Vandervalsov radijus 0.124 nm
Jonski radijus 0.069 nm (+2) ; 0.06 nm (+3)
Izotopi 10
Elektronska ljuska [ Ar ] 3d
8
4s
2

Energija prve jonizacije 735 kJ.mol
-1

Energija druge jonizacije 1753 kJ.mol
-1

Energija trece jonizacije 3387 kJ.mol
-1

Standardni potencijal - 0.25 V
Otkrivene od strane Alex Constedt 1751




Nikl je srebrno-bele boje, teak, kovan, i rastegljiv metal. Iz grupe gvoa . To je prilino
dobar provodnik toplote i elektrine energije. U svojoj grupi (familiji) jedinjenja nikl je
bivalentan, iako se pretpostavljaju druge valence. To takoe ini veliki broj kompleksnih
jedinjenja. Veina jedinjenja nikla su plave ili zelene boje. Nikl se rastvara u razblaenim
kiselinama, ali, kao i gvoe, postaje pasivan kada je tretiran azotnom kiselinom. Dobro
podeljen nikl adsorbuje vodonik


Aplikacije

Velika upotreba nikla je u pripremi legure. Legure nikla odlikuju se snagom, rastegljivou i
otpornou na koroziju i toplotu. Oko 65% nikla se koristi u Zapadnom svetu za proizvodnju
nerajueg elika, iji sastav moe varirati,gvoe sa aroun 18% hroma i 8% nichel. 12% od
ukupnog nikla koji se konzumira ide u superlegure. Preostalih 23% potronje je podeljena
izmeu legura elika, punjive baterije, katalizatora i drugih hemikalija, novac, livnica
proizvoda i galvanizacija.
Nikl je lak za rad i moe da bude izvuen u ice. Otporan je na koroziju ak i na visokim
temperaturama i zbog toga se koristi u gasne turbine i raketne motore. Monela je legura nikla i
bakra (npr. 70% nikla, 30% bakra sa primesama gvoa, mangana i silicijuma), koji moe
odoleti koroziji morskom vodom, tako da je idealan za propeler vratila u amcima i
postrojenja za desalinizaciju.


Nikl u okruzenju

290
Vea kolicina nikla na Zemlji je nepristupaana jer se nalazi daleko u rastopljenom jezgru
planete, to je 10% nikla. Ukupan iznos nikla rastvorenog u more je izraunata da bude oko 8
milijardi tona.


Organska materija ima jaku sposobnost da apsorbuje metale to je razlog zato ugalj i nafta
sadre znaajne koliine.Sadrzaj nikla u zemljitu moe biti nizak kao 0,2 ppm ili visok kao
450ppm u nekom glinovitom i ilovae zemljitu. Prosena je oko 20 ppm. Nikl se javlja u
pasulju, gde je osnovna komponenta nekih enzima. Jo jedan relativno bogat izvor nikla je aj
koji ima 7,6 mg / kg suenog lia.
Nikl se javlja u kombinaciji sa sumporom u millerite, sa arsena u mineralnim niccolite, i
arsena i sumpor u niklu. Veina ruda iz kojih se vadi nichel su gvoe-sulfid nikla, kao to je
pentlandite. Metal je miniran u Rusiji, Australiji, Novoj Kaledoniji, Kubi, Kanadi Junoj
Africi. Poizvodnja premauje 500,000 tona i rezerve e trajati najmanje 150 godina.


Zdravsteveni efekti nikla

Nikl je jedinjenje koje se javlja u zivotnoj sredini samo na veoma niskom nivou.Ljudi koriste
nikl za razlicite namene.Najcesce se koristi kao sastojak drugih metalnih proizvoda. Moe se
nai u zajednikom metalnom proizvodu kao to je nakit.

Prehrambeni proizvodi sadre male koliine nikla. okolada i masti se zna da sadre visoke
koliine . Unosenje nikla e se poveati kada ljudi jedu velike koliine povra iz zagaenog
zemljita. Za biljke je poznato da akumuliraju nikl i kao rezultat uzimanja nikla iz povra e
biti eminentni. Puai imaju vee prihvatanje nikla preko svojih plua. Konano, nikl se moze
nai u deterdentima.
Ljudi mogu biti izloeni od strane nikla disanjem vazduha, preko vode za pie, hrane ili
puenjem cigareta. Kontakt koe sa niklom-preko kontaminiranog zemljita i vode takoe
moe dovesti do izlaganja nikla. U malim koliinama nikl je od sutinske vanosti, ali kada je
velika kolicina moe biti opasant za ljudsko zdravlje.

Uzimanja prevelike koliine nikla ima sledee posledice:
- Vie anse za razvoj raka plua, rak nosa, grkljana i raka prostate
- Bolest i vrtoglavicu posle izlaganja nikla u gasovitom stanju
- Embolija plua
- Respiratorna insuficijencija
- Roenja greaka
- Astma i hronini bronhitis
- Alergijske reakcije kao to su osip koe, uglavnom preko nakita
- Srcani poremeaji
Pare nikla su respiratorni iritanti i moe izazvati pneumonitis. Izlaganje niklu i njegovim
jedinjenjima moe da dovede do razvoja dermatitisa poznat kao "nikl svrab" postoji
osetljivost kod pojedinaca. Prvi simptom je obino svrab, to se deava i do 7 dana pre
erupcije koe . Nikl osetljivost, kada se jednom dobije, javlja se na neodreeno vreme i ostaje.
Kancerogenost niklai pojedinih jedinjenja nikla su navedeni od strane Nacionalnog programa
za teksikologiju(NTP) . Meunarodna agencija za istraivanje raka (IARC) je navela
jedinjenja nikla u okviru grupe 1(ima dovoljno dokaza za kancerogenost kod ljudi) i nikla u
okviru grupe 2B (sredstva koja su verovatno kancerogeni za ljude). OSHA ne regulie nikl
291
kao karcinogen. Nikl se nalazi na ACGIH obavetenja o planiranju promene kao kategorija
A1, potvrdio je ljudski karcinogen.


Uticaj nikla na ivotnu sredinu

Nikl isputaju u vazduh elektrane i spalionice smea. Obino je potrebno dugo vremena da
nikl bude uklonjen iz vazduha. Nikl takoe zavrava u povrinske vode kada je deo otpadnih
voda potoka.
Vei deo svih nikl jedinjenja koja se oslobaaju u okruenju se adsorbuje na estice
sedimenta ili zemlju i postaju nepokretni, kao rezultat. U kiseloj zemlji, meutim, nikl je
postaje mobilan i esto e se isprati do podzemnih voda.
Nema mnogo informacija o efektima nikla na ostale organizme sem efekta na ljude. Mi
znamo da su visoke koncentracije nikla na peskovitom zemljitu dovode do oteenja biljke i
visoke koncentracije nikla u povrinskim vodama moe umanjiti stope rasta algi.
Mikroorganizmi takoe mogu patiti od rasta pada zbog prisustva nikla, ali obino razviju
otpornost na nikl nakon nekog vremena.
Za ivotinj nikl je sutinska namirnica u malim koliinama. Ali nikl nije samo povoljan kao
osnovni element, takoe moe biti opasan kada se prekorai maksimalni iznos podnoljivosti.
Ovo moe izazvati razne vrste raka na razliitim lokacijama u okviru tela ivotinja, uglavnom
onih koji ive u blizini rafinerije.


Nikl i voda: reakcija mehanizmi, uticaj na ivotnu sredinu i zdravlje

Morska voda sadri otprilike 0.5-2 ppb nikla, i reka sadri priblino 0,3 ppb. Fitoplankton
sadri 1-10 ppm nikla (suve mase), to je od 103-104 faktor biokoncentracije u odnosu na
morsku vodu. Bentic alge se mogu nai kako u slatkovodnoj i slanoj vodi, a moe da sadri
izmeu 0.2 i 84 ppm nikla. Jastozi sadre 0.14-60 ppm nikla, mekuci 0.1-850 ppm, i ribe od
0,1 i 11 ppm (sve vrednosti na bazi suve mase). Nikl se javlja u vodi, kao Ni2 + (aq) i
ponekad kao NiCO3. Moe biti rasputen, ili sa sloenim neorganskih ligandima. Nikl se
takoe moze naci kao estica.

Na koji nain I u kom obliku nikl reaguje sa vodom?
Pod normalnim uslovima nikl ne reaguje sa vodom.

Rastvorljivosti jedinjenja nikla i nikla
Elementarni nikl je nerastvorljiv u vodi na T = 20oC pritisak = 1 bar. Meutim, jedinjenja
nikla mogu biti rastvorljiva u vodi. Nikl hlorid je veoma rastvorljiv u vodi; 553 g / l na 20 C,
do 880 g / l na 99.9oC. Nikl-karbonat je Rastvorljiv u vodi od 90 mg / l, dok su druga
jedinjenja nikla, kao to su nikl monoksid, nikl sulfid nikla i Tetra karbonilna u vodi
nerastvorna.

Zato je nikl prisutan u vodi?
Nikl se moze nai u pearama, minerali glina i bazalta. Glavni izvor nikla je pentlandite.
Elemenat koji akumulira u sedimentima i deo je razliitih biolokih ciklusa.
292
Nikl moe zavriti u vodu sa obe take i ne-takastih izvora. Difuzna emisija nikla potice iz
elektrana, spalionice otpada i metalne industrije. Nikl se direktno emituje iz razliitih
industrija kroz pranjenja na povrini vode. Primenjuje se u legurama za uklanjanje tekih
metala iz zagaene povrinske vode, nikl-kadmijum baterije, kao katalizator i kao pigmenti.
ist nikl se esto primenjuje kao zatitni premaz elika i bakra. Nikl-legura bakra se
primenjuju kod kovanog novca dugo vremena. Druge legure se primenjuju za kuhinjsku
opremu, nakit i turbina za proizvodnju. Nikl se moze primeniti kao anti-korozivna supstanca.
Nikl acetat se primenjuje u tampanje tekstila, i nikl-karbonat primenjuje se kao katalizator za
kaljenje i masti za proizvodnju keramikih boja, kao to je nikl hlorid. Nikl Tetra karbonil je
nus-proizvod nikla ienja i primenjuje se u razliitim proizvodnim procesima.Jedinjenja
nikla se takoe primenjuju u poljoprivredi. Fosfat ubriva sadre tragove nikla. Nikl je esto
prisutan u poljoprivrednom zemljitu nalazi se u blizini fosilnih goriva industrije. Organske
materije esto adsorbuju nikl, ugalj i nafta sadre tragove elementa. Nikl jedinjenja mogu se
nai u mulju, i ljaka i pepeo leti od spalionice otpada. Bolji je otpad koji sadrzi nikl pokazace
se korisnim, jer se i do 60% nikla reciklirati.

Koji su efekti na ivotnu sredinu nikla u vodi?
Nikl je dijetetski uslov za mnoge organizme, ali moe biti otrovan u veim dozama. Metalik
nikla i neka druga jedinjenja nikla su teratogeni i kancerogeni za sisare. Nikl koncentracije u
biljkama su obino 1 mg / g, a koncentracije iznad 50 mg / g, su toksine. aj ima izuzetan
sadraja nikla od 7,6 mg / kg, sueno lie. Nikl izaziva rast ogranienja u algi u koncetraciji
od izmeu 0,5 i 10 ppm. Ribe oigledno su manje osetljive na nikl, ali to se razlikuje izmeu
vrsta. Za dafnia hijalina LD50 za 48 asova je 1,9 ppm. Hronina toksinost nikla za Daphnia
Magna lei izmeu 30-150 ppb. LD50 za pomorstvo jastozi nalazi se izmeu 150 i 300 ppm.
U organima ptica uglavnom ivi organizmi vode nikla koncentracije 0.6-36 ppm (suve mase)
su pronaeni. Nikl kod pacova se uglavnom javlja u pluima, gde je koncentracija vea od
one u drugim organima od 4-40 puta. Postoji oko 70 vrsta biljaka koje akumuliraju izuzetno
visok sadraj nikla. Ovo moe da bude do 10.000 ppm (suve mase). Za redovne biljke semena
0.5-2 ppm nikla u tenim podlogama se smatra otrovom. Veina biljke imaju relativno visok
sadraj nikla, ali mnoge vrste zrna su generalno vie podlone. Kada su u vodi sa
koncentracijom 40ppm nikla dodate ove itarice moge umreti. S druge strane, visoke
koncentracije nikla mogu gomila drugih tekih metala. Mulj koji sadri vie od 200 ppm nikla
(suve mase) ne moe biti primenjen na poljoprivrednim zemljitima.
Pet prirodnih izotopa nikla su stabilni. Osam drugih izotopa se smatraju nestabilnim.

Koji su zdravstveni efekti nikla u vodi?
Ljudsko telo sadri oko 10 mg nikla. Nikl je dijetetski uslov za veliki broj organizama, te
stoga moe biti od znaaja za ljude. U Ljudskoj ishrani se procenjuje na samo 5 mg, to je
rezultat 150 mikro grama unosa. Nikl ne moe da se resorbuje u digestivnom traktu, osim ako
je kompleksna.Nikl pri udisanju predstavlja vei rizik od nikla koji unosimo preko vode. To
moe da izazove rak plua ili nosa tumora. Nikl carcinogeniti je verovatno izazivaju nikl
zamenom cink i magnezijum jona na DNK-polimerazu. Ova zapaanja su uglavnom radjena
na zaposlenima. Obino samo Puenje moe da prouzrokuje ovaj problem.
293
Mnogi ljudi koji imaju dermatitis na kou je rezultat kontakta sa niklom. Nikl alergije su
ee kod ena nego kod mukaraca. Nikl jedinjenja mogu biti toksini u visokim
koncentracijama, ali to je cesto zbog nerastvorljivosti, ograniava potencijalne tete. Na
primer, nikl Tetra karbonilni je nerastvoran u vodi, ali je toksian i kancerogena.
Nakon uzimanja vee doze nikla obino se povraa, to je rezultiralo brzim uklanjanjem iz
tela.

Koji postupci preiavanja vode se mogu primeniti za uklanjanje nikla iz vode?
Nikl se moe ukloniti iz vode pomou aktivnog uglja adsorpcijom. Koagulacija je jo jedna
mogua opcija. Nikl se potpuno taloi pod odreenim uslovima, odnosno pH vrednost
najmanje 9,5, pod ovim uslovima se u potpunosti konvertuje u nikl-hidroksid.


































294
Olovo



Atomski broj 82
Atomska masa 207,2 g.mol -1
Elektronegativnost prema Paulingu 1,8
Gustina 11,34 g.cm-3 na 20 C
Taka topljenja 327 C
Taka kljuanja 1755 C
Vander Vaalsov radijus 0,154 nm
Jonski radijus 0,132 nm (+2), 0,084 nm (+4)
Izotopi 13
Elektronska ljuska [Kse] 6s2 6p2 5d10 4f14
Energija prve Jonizacije 715,4 kJ.mol -1
Energija drugeJonizacije 1450,0 kJ.mol -1
Energija tree Jonizacije 3080,7 kJ.mol -1
Energija etvrteJonizacije 4082,3 kJ.mol -1
Energija peteg Jonizacije 6608 kJ.mol -1
Otkrili antiki



Olovo je plaviasto-beli sjajan metal. Veoma je mek, visoko kovan, rastegljiv, a relativno lo
provodnik elektrine energije. Veoma je otporan na koroziju, ali tamni nakon izlaganja
vazduhu. Olovo izotopi su krajnji proizvodi svake od tri serije prirodnog javljanja
radioaktivnog raspadanja elemenata.


Aplikacije

Cevi olova koje nose oznake rimskih careva, koriene za kupatila, i dalje su u upotrebi.
Legure olova su kalaj i lem. Tetraetil olovo (PbEt4) se jo uvek koristi u nekim frakcijama
benzina (benzin), ali se ukida zbog zatite ivotne sredine.
Olovo je glavni sastavni deo olovnih baterija koje se koriste kao baterije u kolima. Koristi se
kao element za bojenje u keramikoj glazuri, kao projektil, u nekim sveama kao fitilj. To je
tradicionalna baza metalne cevi za orgulje, i koristi se kao elektroda u procesu elektrolize.
Jedna od glavnih upotreba je u staklu kompjutera i televizijskih ekrana, gde titi od
radijacije . Ostale upotrebe su u oplati, kablovima , lemovima, olovo kristal staklima,
municiji, leajevima i kao teina u sportskoj opremi.




Olovo u ivotnoj sredini

Prirodno olovo je retkost u prirodi. Trenutno olovo se obino nalazi u rudi cinka, srebra i
bakra i zajedno se vadi sa ovim metalima. Glavni izvor olova je mineral galenit (PBS), a tu
su i nalazita cerrussite i anglesite koji su minirana. Galenit je iskopan u Australiji, koja
proizvodi 19% olova u svetu, a slede SAD, Kina, Peru i Kanada. Naen je i u Meksiku i
295
Zapadnoj Nemakoj. Svetska proizvodnja olova je 6 miliona tona godinje, a ukupno
rezervesu procenjene na 85 miliona tona, to je dovoljno za snabdevanje za manje od 15
godina.

Olovo se javlja u okruenju. Meutim, veina koncentracija olova koji se nalaze u okruenju
su rezultat ljudskih aktivnosti. Zbog primene olova u benzinu nastaje neprirodan ciklus olova.
U motoru automobila olovo gori, tako da nastaju soli olova (hloridi, bromidi, oksidi)
Ove soli olova ulaze u ivotnu sredinu kroz auspuhe automobila. Krupnije estice e pasti na
zemlju odmah i zagauju zemljite i povrinske vode, dok manje estica e putovati kroz
vazduh na velike razdaljine i ostaju u atmosferi. Deo ove vode e pasti nazad na Zemlju, kada
pada kia. Ovaj ciklus izazvan ljudskim aktivnostima je mnogo vei nego prirodni ciklus
olova. To je izazvalo zagaenje vode to je u svetu veliki problem.


Zdravstveni efekti olova

Olovo je metal koji ima mnogo iroku primenu tokom godina. iroko je korien od 5000 g
pne za primenu u proizvodnji metala, kablova i cevovoda, a takoe i u bojama i pesticidima.
Olovo je jedan od etiri metala koji imaju najvei tetni efekat na ljudsko zdravlje. Moe da
ue u ljudsko telo putem uzimanja hrane (65%), vode (20%) i vazduha (15%).

Hrana kao to su voe, povre, meso, itarice, plodovi mora, bezalkoholna pia i vina mogu
da sadre znaajne koliine olova. Duvanski dim sadri male koliine olova.

Olovo moe ui (u vodu za pie) preko korozije cevi. Ovo je vie verovatno da e se desiti
kada je voda blago kisela. To je razlog zato javni sistemi vode sada su duni da vre
podeavanja Ph- vode koja e sluiti za pie .


Jer, koliko znamo, olovo nema sutinskih funkcija u ljudskom telu, ono samo moe da
nakodi nakon uzimanja hrane, vazduha ili vode.


Olovo moe izazvati vie neeljenih efekata, kao to su:

- poremeaj biosinteze hemoglobina i anemije
- porast krvnog pritiska
- oteenja bubrega

- pobaaja i suptilne abortusa

- poremeaj nervnog sistema

- oteenje mozga

- smanjena plodnost mukaraca

- smanjena sposobnost uenja kod dece

- poremeaj ponaanja dece, kao to su agresivnost, impulsivno ponaanje i hiperaktivnost
296

Olovo moe ui u plod kroz posteljicu majke. Zbog toga moe izazvati ozbiljna oteenja na
nervni sistem i mozak neroene dece.


Uticaji na ivotnu sredinu olova

Nije samo da olovni benzin izaziva rast koncentracije olova u okruenju. Druge ljudske
aktivnosti, kao to su gorivo sagorevanja, industrijski procesi i vrst otpad sagorevanja,
takoe doprinose poveanju koncentracije.


Olovo moe zavriti u vodi i zemljitu kroz sistem za transport voda zbog korozije olovnih
cevovoda kao i preko korozije olovnih boja. Ne moe da se raspada, ve moe samo da se
prevodi u druge oblike.


Olovo akumulira u organima vodenih organizama i organizama tla. Ovi e doiveti posledice
po zdravlje od trovanja olovom. Zdravstveni efekti na koljke mogu doi ak i kada su samo
veoma male koncentracije olova prisutne. Funkcije tela fitoplanktona mogu biti poremeene .
Fitoplankton je vaan izvor proizvodnje kiseonika u mnogim morima i vee ivotinje mora ga
jedu. Zato smo sada poeli da se pitamo da li moe da ovo zagaenje utie na globalno
stanje.


Funkciji zemljita smeta prisustvo olova, posebno u blizini autoputeva i farme, gde ekstremne
koncentracije mogu biti prisutni. Organizmi na tlu pate od trovanja olovom, previe.

Olovo je naroito opasna hemikalija, jer moe da akumulira u pojedinim organizmima, ali i u
celom lancu ishrane.




















297
Selen Se


Atomski broj 34
Atomska masa 78.96 g.mol
-1

Elektronegativnost prema Paulingu 2.4
Gustina 4,79 g.cm
-3
na 20 C
Taka topljenja 217 C
Taka kljuanja 688 C
Vandervalsov radijus 0,14 nm
Jonski radijus 0.198 nm (-2); 0,042 nm (+6)
Izotopi 9
Elektronska ljuska [Ar] 3d 4s
2
4p
10 4

Energija prve Jonizacije 940,7 kJ.mol
-1

Energija druge Jonizacije 2045 kJ.mol
-1

Energija tree Jonizacije 2973,7 kJ.mol
-1

Standardni potencijal - 0,77 V
Otkriven od strane Don Berzelijus 1817


Selen je hemijski element iz grupe nemetala,nalazi se uXVI grupi periodnog sistema
elemenata.. Po hemijskoj aktivnosti i fizikim osobinama podsea na sumpor i telur . Selen se
pojavljuje u vie alotropskih oblika: Najpopularnije su crveni amorfni prah, crveno kristalni
materijal, i siva kristalna forma nalik na metal,zvana metalni selen.. Ovaj poslednji oblik
provodi elektricitet bolje u svetlu nego u mraku i koristi se u fotoelijama.Selen gori u
vazduhu i ne podlee delovanju vode, ali se rastvara u koncentrovanoj azotnoj kiselini i u
alkalijama.

Aplikacije
Selen ima dobra fotonaponska i fotoprovodljiva svojstva, i dosta se koristi u elektronici, za
fotoelije i solarne elije. Druga po veliini upotreba selena je u industriji stakla: selen se
koristi za uklanjanje boje sa stakla, da bi se dobila crvena boja za naoare. Trea primena je u
proizvodnji hrane za ivotinje. Selen takoe moe nai primenu u fotokopiranju, u toniranju
fotografija. NJegova umetnika upotreba je da se intenzivira i proiri opseg tonova za crno-
bel fotografije.Selen se kori i za legure metala, kao to su olovne ploe koje se koriste za
skladitenje baterija i u ispravljau za konvertovanje naizmenine struje u jednosmernu. Selen
se koristi za poboljanje otpornosti na habanje u vulkaniziranim gumama. Neka jedinjenja
selena se dodaju pri proizvodnji ampona protiv peruti.

Selen u okruenju
298
Selen je jedan reih elemenata na povrini ove planete,ima ga manje nego srebra. Selen je
prisutan u atmosferi u vidu metil derivata. Nesjedinjen selen se povremeno nalazi i ima oko
40 poznatih minerala sa selenom, od kojih neki mogu imati ak 30% selena - ali su retki i
obino se javljaju zajedno sa sulfidima metala poput bakra, cinka i olova. Glavni proizvodne
zemlje su Kanada, SAD, Bolivija i Rusija. Globalna industrijska proizvodnja selena je oko
1500 tona godinje i oko 150 tona selena se reciklira iz industrijskog otpada.
Selen se javlja prirodno u okruenju. Oslobaa se kroz prirodne procese i ljudske
aktivnosti. Dobro oploeno poljoprivredno zemljite ima oko 400 mg / toni, jer element je
prirodno prisutan u fosfatnim ubrivima. U svom prirodnom obliku, kao element,selen ne
moe biti stvoren ili uniten, selen ima sposobnost da menja oblik.

Nivo selena u zemljitu i vodama se poveava, jer selen iz vazduha i otpada ima tendenciju
da se zadri u zemljitima deponija. Kada selen u zemljitu ne reaguje sa kiseonikom,on je i
dalje prilino nepokretan. Selen koji je nepokretan i ne rastvara se u vodi predstavlja manji
rizik za organizme. Nivo kiseonika u zemljitu i kiselost zemljita poveava mobilne forme
selena. Vii nivo kiseonika i poveana kiselost zemljita su obino uzrokovane ljudskim
aktivnostima, kao to su industrijski i poljoprivredni procesi.

Kada je selen pokretljiviji, anse izloenosti njegovim jedinjenjima su zbatno
vee. Temperatura zemljita, vlanost, koncentracija selena rastvorljivog u vodi, godinje
doba, sadraj organskih materija i mikrobioloke aktivnosti utvruju brzinu kretanja selena
kroz zemljite. Drugim reima, ovi faktori odreuju njegovu mobilnost. Poljoprivreda ne
moe samo da povea sadraj selena u zemljitu, ona takoe moe da povea koncentraciju
selena u povrinskim vodama.

Zdravstveni efekti selena
LJudi mogu biti izloeni selenu na vie naina. Izlaganje selenu se odvija ili kroz hranu ili
vodu , ili stupanjem u kontakt sa tlom ili vazduhom koji sadri visoke koncentracije
selena. Ovo ne treba da bude udno, jer se selen prirodno nalazi u okruenju i veoma je
rasprostranjena.
Izloenost selenu se uglavnom odvija preko hrane, jer je selen prirodno prisutan u
itaricama i mesu. LJudi moraju da unose odreene koliine selena dnevno, u cilju
odravanja dobrog zdravlja. Hrana obino sadri dovoljno selena da se sprei bolest izazvana
nestaicom.


Usvajanje selena preko hrane moe biti vee nego to je uobiajeno u mnogim sluajevima,
jer se za zemljite primenjuju mnoga ubriva bogata selenom..

LJudi koji ive u blizini opasnog otpada su podloni veoj izloenosti preko zemljita i
vazduha. Selen iz opasnog otpada i iz poljoprivrednog zemljita zavrava u podzemnim ili
povrinskim vodama putem navodnjavanja. Ovaj fenomen izaziva pojavu selena u vodi za
pie.

LJudi koji rade u metalnoj industrij, i industriji boja takoee su podloni veoj izloenosti,
uglavnom kroz disanje.Selen se isputa u vazduh kroz sagorevanja uglja i nafte.
299
LJudi koji jedu dosta itarica koje rastu u blizini industrijske lokacije mogu da doive veu
izloenost putem hrane. Izlaganje selenu putem vode za pie moe da se povea kada selen
iz opasnog otpada zavri u bunarima.


Do izloenosti selenu kroz vazduh dolazi obino na radnom mestu. To moe izazvati
vrtoglavicu, umor i iritaciju sluzokoe. Kod veeg izlaganja dolazi do prikupljanja tenosti u
pluima i moe doi do bronhitisa.


Usvajanje selena preko hrane je obino dovoljno visoko da zadovolji ljudske potrebe;
nedostatak se retko javlja.U sluaju nedostatka moe doi do sranih i miinih problema

Pri unoenju prevelike koliine moe doi do razliitih zdravstvenih efekata. Ozbiljnost ovih
efekata zavisi od koncentracije selena u hrani i uestalosti konzumiranja hrane.
Zdravstveni efekti mogu biti: krta kosa i deformisani nokti, osip, otoko koe i teki
bolovi. Kada je selen zavrava u oima dolazi do jakog bola, iritacije i suzenja.

Trovanja selenom mogu biti toliko opasna da u nekim sluajevima izazivaju smrt.
Prekomerno izlaganje isparenjima selena moe da izazove akumulaciju tenosti u pluima,
miris daha na beli luk, bronhitis, bronhijalnu astmu, muninu, jezu, groznicu, glavobolju, bol
u grlu, nedostatak vazduha, konjuktivitis, povraanje, bol u stomaku, proliv i uveanje
jetre. Prekomerno izlaganja moe da dovede do crvenog obojenje noktiju, zuba i kose. Selen
dioksid reaguje sa vlagom pri formiranju selenijumove kiseline, koja je korozivna za kou i
oi. Kancerogenost-Meunarodna agencija za istraivanje raka (IARC) navodi selen u okviru
grupe 3 (zastupnik nije klasifikovan po svojoj kancerogenosti za ljude.)

Uticaj selena na ivotnu sredinu
Nizak nivo selena moe da zavri u zemljitu i vodi preko raspadanja stena. Onda e biti
preduzet od strane biljaka ili zavriti u vazduhu kada se adsorbuje esticama praine. Selen se
najpre pojavljuje u vazduhu kroz sagorevanja uglja i nafte, kao selen-dioksid. Ova supstanca
se konvertuje u selenovu kiselinu u vodi ili znoju.
Selenove supstance u vazduhu se obino razbijaju na selen i vodu,i to prilino brzo, tako da
nisu opasni po zdravlje organizma.
Ponaanje selena u okruenju veoma zavisi od njegove interakcije sa drugim jedinjenjima i
ekolokih uslova na odreenom mestu u odreeno vreme.
Postoje dokazi da se selen akumulira u telu tkiva organizma i onda se moe pronete putem
lanca ishrane. Obino ovo bioloko uveanje selena poinje kada ivotinje jedu mnogo biljaka
koje su apsorbuje velike koliine selena. Zbog navodnjavanja, koncentracije selena su veoma
visoke u vodenim organizmima u mnogim oblastima.

Kada ivotinje apsorbuju ili akumuliraju izuzetno visoke koncentracije selena moe doi do
reproduktivnih neuspeha i uroenih mana.
Srebro-Ag
300




Atomski broj 47
Atomska masa 107.87 g mol
-1
Elektronegativnost u skladu sa Pauling-om 1.7
Gustina 10.5 g cm
-3
na 20C
Taka topljenja 962C
Taka kljuanja 2212C
Vanderwaals-ov poluprenik 0.144 nm
Jonski poluprenik 0.126 nm
Izotopi 11
Elektronski omota [Kr] 4d
10
5s
1
Energija prve jonizacije 758 kJ mol
-1

Energija druge jonizacije 2061 kJ mol
-1

Pronaeno od strane antikih naroda




isto srebro je skoro belo,sjajno,meko,veoma savitljivo,rastegljivo,savren je provodnik
toplote i struje. On nije hemijski aktivan metal,ali reaguje se azotnom kiselinom ( dajui nitrat
) i sumpornom kiselinom.
Srebro je najjai provodnik elektriciteta od svih metala,njegova visoka cena spreava njegovu
iroku eksploataciju u elektrine svrhe.
Srebro je skoro uvek jednovalentan u svojim jedinjenjima,ali je kao oksid,fluorid i
sulfid,srebro poznat kao dvovalentno srebro.Ne oksidie na vazduhu,ali reaguje sa vodonik-
sulfidom prisutnim u vazduhu,dajui srebro-sulfid (gubi sjaj).To je razlog zbog kog se srebrni
predmeti moraju redovno istiti.Srebro je stabilno u vodi.


Primene

Srebro se prvenstveno koristi kao plemeniti metal i halogena so,upotreba srebro-nitrat je
iroko prisutna u fotografiji.U fotografiji,eletricnoj i elektronskoj industriji,kao i za kune
potrebe,srebro se koristi,za escajge,nakit i ogledala.
Podjednako,i slike u boji ili crno-bele oslanjaju se na srebro jo od prvih dana nastanka
fotografije:srebro-bromid i srebro-jodid osetljivi su na svetlost.Kada se film,koji je obloen
nekin od ovih jedinjenja,izloi svetlosti,neki joni srebra vraaju se u metal u mala jezgra,i film
se razvija sa redukovanom supstancom,to prouzrokuje da se vie srebra deponuje u tim
jezgrima.
Kad negativ ima eljeni intenzitet,srebro jodidi i bromidi,koji nisu izreagovali,odstranjuju se
rastvaranjem u fiksiranoj supstanci,ostavljajui iza sebe sliku.
Srebro se,takoe koristi u elektrinoj industriji:integrisano strujno kolo je pravljeno
korienjem srebrnih boja,kompjuterske razvodne ploe koriste srebrne elektrine spojeve.
Srebrove katalitike sposobnosti svrstavaju ga u katalizatore u oksidacionim reakcijama.
Ostale primene su u stomatologiji i dugotrajnim cink baterijama velikog kapaciteta.


301
Srebro u okolini

Koncentracija srebra u zemljitu esto nije visoka,izuzev na mineralno bogatim
podrujima,gde moe ponekad iznositi i do 44 ppm.Biljke mogu apsorbovati srebro i
izmerene vrednosti variraju izmeu 0.03 i 0.05 ppm.
Metalno srebro se u prirodi nalazi u obliku kristala,ali ee kao kompaktna masa;postoje
male naslage u Norvekoj,Nemakoj i Meksiku.Glavne rude srebra su akantitne,koja se vadi u
Meksiku,Boliviji i Hondurasu i stefanitske,vade se u Kanadi.Ipak,srebro se najee dobija
kao nusproizvod pri preiavanju drugih metala.


Uticaj srebra na zdravlje

Rastvorne soli srebra,naroito srebro-nitrat,su letalne u koncentracijama veim od 2g (0.070
oz). Jedinjenja srebra mogu biti lagano apsorbovani u tkiva tela,to ima za posledicu beljenje
ili tamnjenje pigmentacije koe (argirija).
-Kontakt sa oima:moe dovesti do ozbiljnog otecenja ronjae,ako tenost doe u kontakt
sa oima.
-Kontakt sa koom:moe izazvati iritaciju koe,a ponovljeni i produeni kontakti sa koom
mogu prouzrokovati alergijski dermatitis.
-Opasnost od inhalacije:izlagati se visokoj koncentraciji pare moe izazvati vrtoglavice,
oteano disanje,glavobolje ili respiratorne nadraaje.Ekstremno visoke koncentracije mogu
uzrokovati pospanost,teturanje,konfuziju,nesvesticu,komu ili pak smrt.
Tenost ili para mogu iritirati kou,oi,grlo ili plua.Namerna pogrena primena svesnim
koncentrisanjem i ihnaliranjem sadraja ovog proizvoda moe biti opasna i fatalna.
-Opasnost od gutanja:prilino toksian. Moe izazvati stomane tegobe,muninu,povraanje,
dijareju i narkozu.Usisavanjem materijala u plua,gutanjem ili povraanjem,ako doe do
njega moe doi do hemijskog pneumonitisa koji moe biti fatalan.
-Cilj organ: prekomerno izlaganje jednoj ili vie komponenata u ovoj materiji,naeno je da
ima sledee posledice kod eksperimentalnih ivotinja:
--oteenje bubrega
--oteenje oka
--oteenje plua
--oteenje jetre
--oteenje mozga
Prekomerno izlagaganje jednoj ili vie komponenata u ovom proizvodu,utvreno je kao
posledica sledeih promena kod oveka:
-srani poremeaji
-izvetaji potvruju da prekomerno izlaganje rastvorima dovodi do trajnog oteenja mozga i
nervnog sistema.
-Ponavljano disanje ili kontakt koe sa metil etil ketonom moze poveati mo neurotoksina,
slino heksanu,ako se izlau istovremeno.


Uticaj srebra na okolinu

Za informaciju o:
-nivoe ivotne sredine
-uticaji na organizme u laboratoriji i u oblasti
-vodena sredina:toksinost jedinjenja srebra na vodene vrste
302
-kopnena sredina
-uticaji razvoja



Srebro (Ag) i voda


Srebro i voda:mehanizmi reakcija,dodir sa okolinom i uticaj na okolinu

Morska voda sadri priblino 2-100 ppt srebra,a na povrini moe biti znatno manja.
Rena voda generalno sadri oko 0.3-1 ppb srebra.Koncentracija u fitoplanktonima je 0.1-1
ppm (suve mase),
U tkivu ostrige nadjene su koncentracije od oko 890 ppm (suve mase).Rastvoreno u vodi,
srebro se uglavnom nalazi kao Ag
+
(aq) ,i u morskoj vodi kao AgCl
2
-
(aq)


Na koji nain i u kom obliku srebro reaguje sa vodom?

Srebro ne reaguje sa istom vodom.Stabilan je i u vodi i na vazduhu.Pored toga,otporan je na
kiseline i baze,ali korodira kada doe u kontakt sa jedinjenjima sumpora.


Rastvorljivost srebra i jedinjenja srebra

Pod normalnim uslovima srebro je nerastvorno u vodi.Podjednako se odnosi i na odreen broj
jedinjenja srebra,kao to je srebro-sulfid.Neka druga sumporna jedinjenja su vie ili manje
rastvorna u vodi.Na primer,srebro-hlorid ima rastvorljivost u vodi od 0.1mg/l,maksimalno.
Srebro-nitrat ima rastvorljivost od 2450 g/l.Srebro-fluoridi se uglavnom rastvorni u vodi,dok
drugi srebro-halogenidi nisu.



Zato je srebro prisutno u vodi?

Srebro se najee pojavljuje u argenitu i stefanitu,iz kojih se oslodaa raspadanjem.U
zemljitu je obino prisutan u sulfidnim mineralima.U prirodi je veoma retko pojavljivanje
elementarnog srebra i verovatno nastaje putem sledee reakcije:
3 Ag
2
S + H
2
O 6 Ag + H
2
S + SO
2

Pored zlata,srebro je najsavitljivije od svih metala.Poznato je zbog svoje visoke toplotne i
elektrine provodljivosti,svoje moi odbijanja i bele boje.Koristi se,na primer,u legurama
bakra,nikla i volframa.Amalgam je legura srebra sa velikim sadrajem ive.U elektronici,
srebro se koristi za izlaze.Uobiajeno poznate primene su za nakit,novac i escajge. Predmeti
su esto prevueni slojem srebra,ukljuujui ogledala.
Jedinjenja srebra igraju znaajnu ulogu i foto i filmskoj produkciji,i primenjuju se u
nastajanju hemikalija.Koriste se kao katalizatori u mnogim hemijskim procesima.Oksidi
srebra se koristi pri proizvodnji baterija.
Sredstva za bojenje prehrambenih proizvoda,prezervativi i sredstva za dezinfekciju mogu
sadrati srebro.Srebro se dodaje atmosferi kao srebro-jodid,AgI da bi se preduprela
nepogoda.Uglavnom je nusproizvod pri preiavanju metala,i moe da se reciklira.
303
Izotop srebra
110m
Ag se koristi u nuklearnoj fizici.


Koji su okolni uticaji srebra u vodi?

Srebro nije dnevna potreba organizma.Moe ak da bude letalan za bakterije,i inhibira
reprodukciju gljiva.To uglavnom uzrokuju joni srebra Ag
+
.Toplokrvni organizmi apsorbuju
10% srebra preko usnog kanala.Meso sisara sadi oko 4-24 ppb (suve mase) srebra.Sisara
unose srebro preko biljaka kojima se hrane.
Biljke mogu da apsorbuju srebro,iako nema bioloku funkciju.Vrednosti izmeu 0.03 i 0.5
ppm (suve mase) izmerene su u prolosti.Gljive i zelene alge mogu ak imati sadraj srebra
od 200 ppm (suve mase).
Zemljite ne sadre velike koliine srebra.Meutim,podruja bogat amineralima mogu
sadrati vee koliine.U rudarskim krajevima,u zemljitu se naene koncentracije od preko 44
ppm. U normalnom zemljitu,suenom na vazduhu,koncentracije ne prelaze 100 ppb.
U vodi,srebro i jedinjenja srebra su toksina za mikroorganizme.Ribe sadre oko 11 ppm
srebra.Vode redukuje toksinost srebra prema ribama.Zavisno od tvrdoe vode,letalna
koncentracija za slatkovodnu ribu varira izmeu 4 i 280 ppm.Slatkovodne biljke toleriu
izmeu 30 i 7,500 ppb srebra,zavisno od vrste.Letalna koncentracija za dafniju je 0.25 ppb, a
za amfipod oko 4,500 ppb.
Obino postojea koncentracija srebra u zemljitu i na povrini vode ne izaziva nikakve
probleme u okolini.
LD
50
vrednosti su ustanovljene za razliita jedinjenja srebra.Za oksid srebra LD
50
za pacove
oralnim putem je 2820 mg/kg,a za srebro-nitrat za mieve oralnim putem je 50 mg/kg. Za pse
2.3g srebro-nitrata je letalno.Srebro-difluorid je veoma toksian,i takoe jako dobro
rastvorljiv u vodi.Toksinost srebra ima jako irok spektar.
Za srebro nije poznato da je kancerogeno.Meutim,ako se direktno ubrizgava ispod koe
ivotinje,moe da prouzrokuje kancer.
Srebro ima 2 stabilna i 24 nestabilna (radioaktivna) izotopa.


Kakvi su efekti srebra u vodi na zdravlje?

Srebro nije dnevna potreba ljudi.Telo odraslog ovela sadri oko 2mg srebra.Na dnevni unos
srebra je 20-80g,od kojih se oko 10 % apsorbuje.Ove koliine nisu opasne po zdravlje.U
veim koliinama,neka jedinjenja srebra mogu biti otrovna,jer joni srebra imaju visok afinitet
prema SH- i amino grupama,zbog toga grade komplekse sa aminokiselinama,nukleinskim
kiselinama i drugim jedinjenjima prisutnim u organizmu.Poznat je mehanizam trovanja,tako
je poznat i odreen broj metoda detoksikacije.Mehanizam trovanja je relativno jednostavan
oralnim putem,zbog malog kapaciteta apsorpcije srebra od strane organizma.
Srebro koje dospe u organizmu se uglavnom deponuje u vezivnom tkivu,koi i oima gde
izaziva promene boju od sive do crne.Tokom 50 godina,ovek moe da akumulira oko 9 mg
srebra.U voda za pie norma za srebro je 0.05 mg/l,ako je norma svuda ista.To je uglavnom
zato to je srebro vezano za sumpor u hrani u kljualoj vodi.Oksid srebra je tetan ako se
proguta,zato to iritira oi,respiratorni trakt i kou.Srebro-nitrat je jo opasniji,zato je jako
oksidaciono sredstvo.Prouzrokuje koroziju,ako se proguta,praeno je
povraanjem,vrtoglavivom i dijarejom.Soli srebra koje dospeju u organizam mogu da se
zatite od pretvaranja u nerastvorljive srebro-hloride.Srebro je baktericid,i prema tome moe
da se koristi za dezinfekciju vode.

304

Koje tehnoloke metode za preiavanje mogu da se primene za uklanjanje srebra iz
vode?

Joni srebra moe biti uklonjeno iz vode izmenom jona.Neka jedinjenja srebra se mogu
istaloiti koagulacijom.Druge dve efikasne metode su filtracija aktivnim ugljem i filtracija
peskom.Srebro se koristi za preiavanje vode i dezinfekciju vode iz bazena.Samo male
koliine se primenjuju koje nisu opasne po ivot.










































305
Stroncijum




Morska voda priblino sadri 8ppm stroncijuma. Rena voda uglavnom sadri oko 50
ppb stroncijuma dok je u mesu ostrige pronadjeno 10ppm.
U vodenom rastvoru stroncijuma najvie su prisutni joni Sr
2
+ ali se takodje moe nai i u
obliku SrOH
+
.

Na koji nacin i u kojim oblicima stroncijum reaguje sa vodom?
Reakcija stroncijuma i vode je spora dajui uglavnom kao proizvode stroncijum
hidroksid i vodonikov gas Sr reaguje sa vodom bre nego to to ini kalcijum koji se
nalazi u periodnom sisitemu direktno iznad Sr i sporije nego to ini barijum smeten
direktno ispod Sr u periodnom sistemu. Reakcija se odigrava sledeim mehanizmom:
Sr (s) + 2H
2
O (g) -> Sr(OH)
2
(aq) + H
2
(g)

Rastvorljivost stroncijuma i njegovih jedinjenja.
Iako stroncijum reaguje sa vodom, ne rastvara se u njoj dok stroncijumova jedinjenja
mogu biti rastvorljiva u vodi. Primeri ukljuuju Sr karbonate sa rastvorljivou u vodi od
10mg/L i Sr hromat sa rastvorljivou od 9mg/L.

Zato je stroncijum prisutan u vodi?
Najvaniji mineral stroncijuma je celestin (Sr sulfat SrSO
4
) dok je znaajan i stroncijanit
(Sr karbonat SrCO
3
). Godinja upotreba prevazilazi 140,000 tona. Ovom upotrebom
proizvodi se metal stroncijuma,ija upotreba nije iroka, ali moe se koristiti da ukloni
ostatke vazduha iz vakumskih cevi.
U obliku karbonata stroncijum se uglavnom koristi za proizvodnju TV ekrana to je
takodje i glavna upotreba ovog elementa. Sr izoluje X zrake od elektrine radijacije u
katodnim cevima. Ova upotreba je medjum sve manje prisutna zbog poveane
popularnosti televizora sa ravnim ekranima.
Takodje se upotrebljava i u rafineriji legura a Sr sulfati mogu se koristiti i kao imitacija
dijamanta. Moe se koristiti i u pravljenju vatrometa zbog njegove karaktersitike da gori
crveno kada se zapali. Sr ferit se koristi u trajnim keramikim magnetima kao i u malim
masinama zbog njegove dobre otpornosti prema toploti i koroziji.Radioaktivni
89
Sr
nalazi upotrebu u nuklearnoj fizici i nuklearnoj medicini.


Produkt nuklerane eksplozije je
90
Sr. Tokom 1950ih i 60ih nuklearne test ekplozije su
vrene iznad zemlje i kontaminacija
90
Sr je bila visoka.
90
Sr je takodje sporedni proizvod
306
u nukleranim reaktorima i visoka radijacija se naprimer koristi u svemirskim letelicama
(???).

Kako prisustvo Sr u vodi deluje na ivotnu sredinu?
Potreba za Sr u nutritivnom smislu je zabeleena u par izuzetnih sluajeva. Nekolicina
(duboko) morskih organizama koristi Sr sulfate u formiranju koljki kao i kameni korali
koji takodje koriste ovo jedinjenje. Biljke sadre izmedju 3 i 400 ppm Sr (suve mase).
Sr je u ivotnom okruenju nepokretan (ne iri se po okruenju) uglavnom zbog brzog
taloenja u obliku Sr karbonata ili zbog toga to je sastavni deo koljki.Najvea konc. Sr
je pronadjena u pustinjama i umskom zemljitu.
Sr je u prirodi prisutan u formi 4 stabilna i 11 nestabilnih izotopa. Nakon nukleranih test
ekplozija u 20om veku
90
Sr se proirio zemaljskom kuglom, i spranjem iz atmosfere
(kiama) zavrio u zemljitu, biljkama, panjacima, kravama i drugim ivotinjama i
konano i u oveku.
Resorbovao ga je u merljivim koliinama svaki ivi organizam ali karcinogeni i
mutageni mehanizmi jo uvek nisu adekvatno opisani.

Koji su efekti na zdravlje Sr u vodi?
Ljudsko telo sadri oko 4.6ppm Sr, koji u telu nema specifinu funkciju ali biva
absorbovan zbog slinosti sa kalcijumom. Zbog toga najvea koliina absorbovanog Sr
se moe nai u kostima. Sr nije toksian i dnevni unos od 0.8 do 5 mg putem hrane nije
tetan ali samo ako hrana sadri ne-radioaktivan Sr.
Zbog nuklearnih proba tokom 20og veka radiokativni Sr je dospeo u hranu i
vodu.Kasnije je primeena pojava radioaktivnog Sr u zubima novoredjenadi.
Rizik od unosa radioaktivnog Sr je uglavnom baziran na njegovim karcinogenim i
mutagenim mehanizmima koji izazivaju problem u deobi elija i mogu poveati smrtnost
kod novorodjenadi.
Radioaktivni itirijum (Y) je produkt raspada
90
Sr i on se kod oveka nagomilava u
hipofizi i jajnicima i dovodi do poremeaja u hormonskom razvoju i rastu
novorodjenadi.





307
Sumpor S





Atomski broj 16
Atomska masa 32.06 g.mol
-1

Electronegativnost po Polingu 2.5
Gustina 2.07 g.cm
-3
at 20 C
Tacka topljenja 113 C
Tacka kljucanja 445 C
Vandervalsov poluprecnik 0.127 nm
Jonski poluprecnik 0.184 (-2) nm ; 0.029 (+6)
Izotopi 5
Elektronska konfiguracija [Ne] 3s
2
3p
4

Prva energija jonizacije 999.3 kJ.mol
-1

Druga energija jonizacije 2252 kJ.mol
-1

Treca energija jonizacije 3357 kJ.mol
-1

Standardni potencijal - 0.51 V
Otkrice

Od davnina

Sumpor je polivalentni nemetal, masivan, bez ukusa i mirisa. U prirodnoj formi sumpor je
uta kristalna vrsta supstanca. U prirodi se javlja kao slobodan element ili kao sulfidni i
sulfatni minerali. Mada je tetan za mirisanje,esto ga porede sa mirisom pokvarenih jaja,taj
miris je karakteristian za vodoniksulfid(H
2
S).

Kristalografija sumpora je sloena.U zavisnosti od specifinih uslova,sumpor ima nekoliko
alotropskih modifikacija razliite kristalne strukture.
Primena
308
Glavni derivat sumpora je sumporna kiselina (H2SO4), jedan od najvanijih elemenata
upotrebljivan kao sirovina u industriji.

Sumpor se takodje koristi za baterije, deterdente, fungicide,za proizvodnju vetakog
djubriva, topova, ibica i vatrometa.Druge karakteristike su stvaranje korozije-koja je stvarno
otporna i ima veliku izdrljivost, za rastvarae,domae proizvode farmaceutske i hemijske
industrije.

Sumpor u prirodi
ivot na zemljinoj kugli je mogu zahvaljujui sumporu. Stanje u ranim stadijumima je takvo
da proste hemijske reakcije mogu dovesti do stvaranja razliitih amino kiselina koje grade
proteine.Sumpor prirodno nastaje blizu vulkana.Prirodna nalazita sumpora su u Texasu i
Luizijani u SAD-u. Poznati su mnogi sulfidni minerali;pirit i gvodje sulfid;stibit je antimon
sulfid;galenit je olovo sulfid;cinbar je iva sulfid i sfalerit je cink sulfid.Druge,vanije
sulfidne rude su,halkopirit,bornit,milerit,i molibdenit.
Glavni izvor sumpora za industriju je vodonik sulfid,gas,Kanada je vodei proizodja.

Dejstvo sumpora na zdravlje
Svim ivim biima potreban je sumpor. Posebno je vaan za ljude zato sto ulazi u sastav
amino kiseline metionina,koji je apsolutno dijetalan za nas.Amino kiselina cistein takodje
sadri sumpor.Proseno osoba uzima otprilike 900 mg sumpora dnevno,uglavnom u vidu
proteina(putem proteina).
Elementarni sumpor nije toksian,ali mnoga prosta jedinienja sumpora jesu,kao sto je
sumpordioksid i vodoniksulfid. Sumpor se moe nai u prirodi uglavnom u vidu sulfida. Za
vreme formiranja sumpornih veza,dodaje se u prirodu gde je tetan za ivotinje isto kao i za
ljude.Ova oteenja sumpornih veza se oblikuju takodje i za vreme razliitih reakcija u
prirodi,uglavnom kada supstance nisu prisutne u prirodi ve se dodaju.Oni su nepoeljni zbog
njihovog neprijatnog mirisa i esto je visoko toksian.
U globalu sumporne supstance mogu izazvati sledee efekte na ljudsko zdravlje:
- Neuropsihiki poremeaji i promene ponaanja

- Poremeaj cirkulacije

- Oteenje srca

- Oteenje oiju i vida

- Reproduktivna nesposobnost

- Pad imunog sistema
309

- Stomani i gastrointestinalni problemi

- Oteenje jetre i poremeaj funkcije bubrega

- Poremeaje sluha

- Poremeaje u metabolizmu hormona

- Dermatoloki efekti

- Guenje i plunu emboliju

Dejstvo sumpora na ivotnu sredinu (okolinu)
Sumpor se moe pronai u vazduhu u mnogim razliitim formama .Moe izazvati iritacije
oiju i drela kod ivotinja,kada se udie ili u gasnoj fazi. Sumpor se primenjuje u industriji u
velikoj meri i emituje u vazduh,i ogranicava mogunosti razgradnje sumpornih veza.
Posledice oteenja sumporom kod votinja su veinom oteenja mozga,koje se ispoljavaju
kroz nefunkcionisanje hipotalamusa,i oteenja nervog sistema.
Laboratorijski testovi ivotinja sa indikacijama sumpora mogu uzrokovati ozbiljna vaskularna
oteenja u krvnim sudovima mozga,srca i bubrega. Ovi testovi mogu takodje ukazati da neke
forme sumpora mogu uzrokovati embrionalna oteenja i urodjene posledice. Majke ak
mogu preneti trovanje sumorom na svoju decu preko mleka.

Na kraju, sumpor moe otetiti unutranji enzimski sistem ivotinja.






















310
iva-Hg









Atomski broj 80
Atomska masa 200.59 g.mol
-1

Elektronegativnost prema Paulingu 1.9
Gustina 13.6 g.cm
-3
at 20C
Taka topljenja - 38.9 C
Taka kljuanja 356.6 C
Vandervalsov poluprenik 0.157 nm
Jonski poluprenik 0.11 nm (+2)
Izotopi 12
Elektronska konfiguracija [ Xe ] 4f
14
5d
10
6s
2

Energija prve jonizacije 1004.6 kJ.mol
-1

Energija druge jonizacije 1796 kJ.mol
-1

Energija tree jonizacije 3294 kJ.mol
-1

Standardni potencijal + 0.854 V ( Hg
2+
/ Hg )
Otkrie Stari narodi



iva je jedini metal koji je u tenom stanju na uobiajenim temperaturama.iva se ponekad
naziva quicksilver. Ona je gust, srebrno-beli metal. Ona je malo loiji provodnik toplote ako
je poredimo sa drugim metalima ali je dobar provodnik elektriciteta. Moe da se pomea sa
mnogim metalima, kao to su zlato, srebro, i kalaj. Ove meavine su nazvane legure.
Najvanije ivine soli su iva hlorid HgCl
2
(korozivni sublimat - jak otrov), iva hlorid
Hg
2
Cl
2
(kalomel, ponekad se koristi u medicini), iva fulminat Hg(ONC)
2
(koristi se kao
detonator u eksplozivima) i iva sulfid (HgS, vermilion, visoko kvalitetan pigment).

Primene

ivin metal se mnogo koristi. Zato to je veoma gust koristi se u barometrima i manometrima.
Rasprostranjena je u upotrebi termometra, zahvaljujui velikoj brzini termikog irenja koje je
prilino konstantno u irokom opsegu temperatura. To olakava legurama sa zlatom da se
koriste u obnavljanju zlata iz tih ruda.
311
iva se u industriji koristi kao tena elektroda u proizvodnji hlorid i natrijum hidroksida
pomou elektrolitikih soli. iva se jo uvek koristi u ponekim elektrinim alatima, kao
prekida i ispravlja, koji su potrebni za sigurnost, i za industrijsku katalizu. Najmanje se
koristi u potronji baterije i fluorescentne svetlosti, ali nemoe se potpuno eliminisati.
Jedinjenja ive imaju veliku upotrebu. Kalomel (iva hlorid, Hg
2
Cl
2
) se koristi kao standard u
elektrohemijskim merenjima i u medicini kao ista. iva hlorid (korozivni sublimat, HgCl
2
)
se koristi kao insekticid, u trovanju pacova, i kao dezinfektant. iva oksid se koristi u
kremama za kou. iva sulfat se koristi kao katalizator u organskoj hemiji. Vermilion, crveni
pigment, je iva sulfid, drugi kristal sulfida (takodje se koristi kao pigment) je crn. iva
fulminat, Hg(CNO)
2
, se koristi kao detonator.


iva u okruenju

iva kao jedinjenje se javlja na ogranienom prostoru u prirodi. Retko se javlja kao slobodna
u prirodi i nadjena je uglavnom u cinabar rudi (HgS) u paniji, Rusiji, Kini i Sloveniji.
Svetska proizvodnja ive je oko 8 000 tona godinje. Rudne rezerve su oko 600 000 tona.
iva je jedinjenje koje se moe nai u okolini. Moe se nai u obliku metala, kao ivine soli
ili kao organska ivina jedinjenja.
iva dospeva u okolinu kao rezultat prirodnog razaranja minerala u stenama i zemlji zbog
izlaganja vetru i vodi. Oslobadjanje ive iz prirodnih izvora je ostalo prilino isto godinama.
Jo uvek je poveano ivino koncentrisanje u prirodi; to je pripisano ljudskoj aktivnosti.
Mnoga oslobadjanja ive ljudskom aktivnou se izbacuju u vazduh, kroz sagorevanje
fosilnih goriva, rudarstvo, mirise i sagorevanje svih otpadaka. Neki oblici ljudske aktivnosti
izbacuju ivu direktno u zemlju i vodu, na primer upotreba poljoprivrednog djubriva i
izbacivanje industrijskih otpadnih voda. Sva iva koja se tako izbacuje u okolinu na kraju
dospeva u zemlju ili povrinske vode.
iva nije prirodno nadjena u hrani, ali moe se iznenada pojaviti u hrani koja je deo lanca
ishrane kao mali organizmi kojima se hrane ljudi,na primer riba. iva se obicno skuplja u ribi
kada joj se veoma povea koncentracija u vodi. ivotinje proizvode produkte koji takodje
sadre izvesnu koliinu ive. iva nije pronadjena u biljnim proizvodima, ali moe se uneti u
ljudsko telo kroz povre i druge useve, kada prskanjem u poljoprivredi dodajemo ivu.





Uticaj ive na zdravlje

iva se koristi u mnogim proizvodima u domainstvu, kao to su barometri, termometri i
fluorescentne sijalice. iva u ovim spravama obino ne prouzrokuje bilo kakve zdravstvene
probleme. Medjutim kada se termometar polomi doi e do znaajnog isticanja ive kroz
vazduh u toku kratkog vremenskog perioda dok isparava. To moe prouzrokovati tetne
posledice, kao to su nervna, modana i bubrena oteenja, plune iritacije, iritacije oiju,
osip koe,povraanje i dijareja.
iva ispoljava brojne posledice kod ljudi, koji se mogu pojednostaviti u sledee osnovne
posledice:
- Poremeaji nervnog sistema
- Oteenje modanih funkcija
- Oteenja DNK i hromozoma
312
- Alergijske reakcije, prouzrokuju osip koe, umor i glavobolju
- Negativne reproduktivne posledice, kao to su oteenja sperme, oteenja ploda i
pobaaj
Oteene nervne funkcije mogu da prouzrokuju degradaciju sposobnosti uenja, line
promene, podrhtavanje, promene vida, gluvou, miinu nekoordinaciju i gubitak pamenja.
Hromozomalna oteenja prouzrokuju mongolizam.


Uticaj ive na okolinu

iva iz zemlje se moe skupljati u peurkama.
Kisele povrinske vode mogu sadrati znaajnu koliinu ive. Kada je pH vrednost izmedju 6
i 7, koncentracija ive u vodi e se poveati zbog mobilizacije ive u podlozi. Kada jednom
iva dospe u povinske vode ili zemlju mikroorganizmi mogu prei u metil ivu, substancu
koju mogu brzo da apsorbuju mnogi organizmi i poznato je da prouzrokuje oteenja nerava.
Svakog dana riba apsorbuje veliku koliinu metil ive iz povrinskih voda. Kao rezultat toga
iva se akumulira u ribi i postaje deo lanca ishrane.
Posledice koje prouzrokuje iva kod ivotinja su oteenja bubrega, stomani poremeaji,
oteenja intestinalnog i reproduktivnog sistema i DNK promene.































313
Titanijum



Morska voda sadri 1 ppb titanijuma. U fitoplanktonu je otkriven titanijum u
koncentracijama do 30 rrm / min (suve mase). Rene vode sadre samo 3 ppb. U
rastvorenom obliku element je prisutan uglavnom kao ne-jonski TI (OH) 4.


Na koji nain i u kom obliku titan reaguje sa vodom?

Titan sadri metalni povrinski sloj titanijum oksida koji spreava hemijske reakcije. Kada je
sloj oteen obino se brzo obnovlja. To se ne deava samo kada doe u kontakt sa
vazduhom, ve i kada doe u kontakt sa vodom. Ova reakcija obe forme titanijum oksida i
lako zapaljivog vodonika,je u skladu sa sledeim mehanizmom reakcije:
Ti (s) + 2H2O (G) -> TiO2 (s) + 2h2 (G)
Neka titanium jedinjenja imaju reakciju hidrolize u vodi, na primer, hlorid titanijum.


Rastvorljivost titanijuma i jedinjenja titanijuma

Titanijum samo reaguje sa vodom posle unitavanja zatitnog povrinskog sloja titanijum
oksida. Zato je u vodi nerastvorljiv. Titanijum jedinjenja generalno nisu veoma rastvorljiva u
vodi. Primeri su titan-karbid i titanijum oksid.


Zato je titanijum prisutan u vodi?

Titanijum je sastavni deo raznih vrsta kamena, kao to je rutila, anatasa, ilmenit, titanit i
brukit, i ima ga u izobilju u zemljitu. Titan oksid i druga jedinjenja titanijuma su meu
najstabilnijim komponentama zemljita. Shodno tome, samo male koliine od titanijuma
zavri u vodi i to sa stena.
Metal je trajan i ne izluuje se u telo, zbog zatitnog sloja titanijum oksida na povrini.
Shodno tome, on se primenjuje u vetakim zglobovima i pejsmejkeru koji ne treba zameniti
u prvih 20 godina. Sloj oksida titi od veine hemikalija. Titanijum se takoe primenjuje u
hemijskim postrojenjima. Vei deo proizvedenog metala primenjuje se u motoru aviona i
automobila, jer je stabilnost vea od elika i teak je 45% manje. Ovo ima za posledicu
odlinu snagu i teinski odnos. Titanijum se dodaje leguri, na primer u proizvodnji
nerajueg elika.
NJegova trajnost i ne-magnetne osobine uzrok su da titanijum bude opcija za izgradnju
podmornica.Komercijalno znaajno titanijum jedinjenje titanijum-dioksid, primenjuje se kao
pigment u proizvodnji boja, sintetike, papira, vlakana i kozmetike.Meutim, upotreba
titanijuma moe dovesti do proizvodnje zagaujuih materija koje onemoguavaju direktno
isputanje otpadnih voda. Titan-karbid se primenjuje u proizvodnji alata za seenje i titanijum
hlorid se koristi kao katalizator i osnovni je sastojak vetake magle, titan-dioksida i titanijum
pigmenata.


Koji su efekti na ivotnu sredinu od titanijuma u vodi?

314
Titanijum nije vaan za ishranu. Moe da ima bioloku funkciju, jer pozitivno utie na rast
zrna i azotofiksacija kod Leguminosae. Biljke sadre 1 ppm titanijuma (suve mase) u proseku.
U zemljitu titanijum se rastvori brzo. Shodno tome, koncentracija i do 5000 rrm u minuti se
toleriu. Elemenat nije opasan u vodi, dok halogena titanijum jedinjenja mogu predstavljati
rizik u vodi. Ona su toksina za male organizme u vodi i tetne jer menjaju ph
vrednost.Elementarni titanijum je malo rizian u drugim delovima ivotne sredine.
Tokom proizvodnje pigmenta titanijum dioksida, mogu se formirati sumporna kiselina ili
gvoe, u zavisnosti od procesa. Sumporna kiselina u moru negativno utie na ekologiju
mora. To se odnosi i na reke i druge povrinske vode.
LD50 vrednosti za Tetra izopropil orto titanata je poznat i iznosi 7460 mg / kg za
pacove.Prirodni titanijum,sadri pet ne -radioaktivnih izotopa, kao i osam nestabilnih izotopa.


Koje su zdravstvene posledice od titanijuma u vodi?

LJudsko telo sadri oko 700 mg titanijuma, a na dnevni unos je oko 0,8 mg. Samo mali deo
od ukupnog dnevnog unosa telo apsorbuje. Titanijum ne igra znaajnu ulogu u bilo kojoj
telesnoj funkciji. On je relativno netoksian, zato to telo moe da tolerie relativno visoke
doze i ne akumulira. Postojee opasnosti u vezi sa titanijum se pripisuju prateim anjonima.
Na primer, unos titanijum halogen izaziva muninu i povraanje, a i kiselost tela posle
resorpcije. Oteenje se javlja na oima ili koi, ili kada doe u kontakt sa sluznicom.
Jedan od uticaja na zdravlje od titanijuma ne odnosi se na njegovo prisustvo u vodi ve na
udisanje estica titanijum dioksida, veoma malih veliina, to dovodi do plunih bolesti.


Koja tehnologija preiavanjevode se moe primeniti za uklanjanje titanijuma iz vode?

Titanijum je prisutan kao katjon u kiseloj sredini i zbog toga se moe ukloniti pomou jonske
razmene. Gvoe koje se formira u proizvodnji pigmenta titanijum-dioksida kao i kiselina ili
oksida i moe se primeniti za preiavanje vode.

You might also like