Professional Documents
Culture Documents
Univerzitet u Beogradu
Tehnoloko-metalurki fakultet
OSNOVI TEHNOLOGIJE PRIPREME VODE
Dr Dragan Povrenovi, dipl.in
Beograd 2011.
2
Uvod
Voda je najdragocenija materija na naoj planeti, jer je ona kao izvor ivota uslovljavala i
razvoj i nestanak civilizacija. Vodni resursi su diktirali kretanja naroda i osnivanja stalnih
naselja, a svest o znaaju vode je uvek bila prisutna, medjutim, nikada u toj meri koliko
danas. U nae vreme, voda postaje globalni svetski problem, tema mnogobrojnih naunih
istraivanja, strunih ekspertiza i politikih rasprava. Iz svega toga proizlazi samo jedan
zakljuak voda je postala najznaajniji strateki resurs XXI veka.
Za razliku od ostalih prirodnih resursa, poput nafte ili razliitih ruda, stalno se obnavljajui
kroz hidroloki ciklus kruenja u prirodi, moe se rei da je voda zapravo poslednji
obnovljivi prirodni resurs na naoj planeti. To znai da je skoro ista koliina vode na Zemlji
bila i pre 100 miliona godina i danas, sa priblino istim rasporedom vodnih resursa po
kontinentima. Ali, ista koliina vode u daljoj prolosti i u dananje vreme ima sasvim razliito
znaenje, s obzirom na ogromne razlike u potrebama za vodom. Permanentni porast broja
stanovnika na svetu, kao i dinamian tehnoloki razvoj, uslovili su enormno poveanje
potreba za vodom i potronje vode. Drugi bitan faktor, koji je uticao na nesklad izmeu
vodnih resursa i potronje vode, odnosi se na kvalitet vode. Porast stanovnitva i ubrzani
industrijski razvoj, praen ogromnim koliinama otpadnih voda, doveli su do velikog
pogoranja kvaliteta voda u prirodi. Na taj nain, permanentno se smanjuju raspoloivi resursi
vodosnabdevanja irom nae planete.
Kriza vode se javlja u gotovo svim naseljenim delovima, ali sa razliitim intenzitetom.
Najvie su ugroeni regioni sa suvom klimom i oskudnim padavinama, gde kriza vode dostie
katastrofalne razmere. S druge strane, na podrujima sa bogatijim vodnim resursima, kriza
vode se manje osea. Meutim, posmatrajui u globalu, kriza vode postaje svetski problem.
Otuda se ovom problemu posveuje i tek e se posveivati sve vea panja oveanstva.
Vodni resursi u svetu i u Srbiji
Kada se govori o vodnim resursima na naoj planeti, uvek se misli na slatku vodu, jer se ne
uzimaju u obzir ogromne mase slane vode u morima i okeanima. Naravno, to ne znai da se
morska voda definitivno ne moe koristiti za ljudske potrebe ili u privredne svrhe. Poznato je
da ova voda, posle razliitih tehnolokih postupaka desalinizacije, postaje upotrebljiva, tako
da se sve vie koristi u zemljama koje oskudevaju u vodnim resursima (najvie u Saudijskoj
Arabiji). Meutim, udeo morske vode u ukupnoj svetskoj potronji je tako mali da se za sada
moe zanemariti u globalnim razmerama.
Ukupna zapremina slatke vode na zemljinoj kugli (ne raunajui vodu u vrstom agregatnom
stanju) iznosi oko 110 000 milijardi kubnih metara. Meutim, oko 2 /3 ove zapremine se
gubi u procesu isparavanja, pri emu se formiraju oblaci koji se najveim delom transformiu
u kie iznad mora i okeana. Preostalih 43 000 milijardi kubnih metara, u veoj meri ostaje
neiskorieno, usled oticanja u nekontrolisanim poplavnim talasima ili se infiltrira u duboke
podzemne izdani. U svetskim hidrolokim statistikama rauna se da ukupni, trenutno
efektivno raspoloivi, vodni resursi na naoj planeti iznose oko 12 000 milijardi kubnih
metara (tj. oko 10% od totalne mase slatke vode fiziki prisutne na zemljinoj kugli).
3
U ovom trenutku, ukupni svetski vodni resursi od 43 000 milijardi m
3
, svedeni na
stanovnitvo planete, iznose oko 7 000 metara kubnih po stanovniku godinje (m
3
/st. god.).
Meutim, iza ovog statistikog proseka se krije (to je est sluaj, kada je u pitanju statistika)
ogromna neravnomernost u raspodeli vode na naoj planeti. Na samom dnu skale svetskog
bogatstva u vodi nalazi se mala afrika drava Dibuti, sa svega 23 m
3
/ st. god., dok je na
vrhu Island, sa neverovatnih 600 000 m
3
/ st. god. U vezi sa ovim podacima, treba istai da
granica vodnog siromatva, prema kriterijumima UN, iznosi 1700 m
3
/st. god. Treba
napomenuti da sve evropske drave imaju hidroloki potencijal iznad ove granice.
Na teritoriji Srbije, hidroloki bilans pokazuje ukupnu zapreminu godinjeg dotoka
povrinskih voda od oko 180 milijardi kubnih metara, od ega oko 90% predstavljaju
tranzitne vode (koje dolaze sa teritorija drugih drava), dok su samo oko 10% domicijalne
vode. Resursi podzemnih voda su znatno manji i procenjuju se na 34 milijarde kubnih
metara godinje. Ako se posmatraju vodni resursi Srbije, u odnosu na broj stanovnika, moglo
bi se zakljuiti da nam je priroda bila nakljonjena, jer raspolaemo sa preko 20 000 m
3
/ st.
god. Na alost, tvrdnja o vodnom bogatstvu nae zemlje spada u domen naih moguih
nacionalnih iluzija. Objanjenje ovog paradoksa se temelji na sledeim injenicama:
- Tranzitne vode (koje na teritoriji Srbije uestvuju sa 90%) ne mogu se raunati u nae
nacionalno vodno bogatstvo. Ove vode se mogu samo u manjoj meri koristiti za nae
potrebe, kako zbog postulata meunarodnog vodnog prava, tako i zbog relativno
visokog stepena zagaenja koje Dunav, Sava, Tami i Tisa unose na ulazu na nau
teritoriju. Ako bi se raunalo samo sa domicijalnim vodama i manjim korienjem
tranzitnih voda, Srbija bi se pribliila granici vodnog siromatva.
- Na teritoriji nae zemlje je veoma izraena prostorna i vremenska neravnomernost
atmosferskih padavina i oticaja vode. U prostornom smislu, vode ima najvie tamo
gde su potrebe najmanje, a u vremenskom smislu, vode ima najmanje u periodu
najvee potronje (preko leta).
- Kvalitet povrinskih i podzemnih voda se stalno pogorava, usled zagaenja iz naselja
i industrije.
Na osnovu prethodnog razmatranja se moe zakljuiti da su vodni resursi Srbije relativno
skromni i da se definitivno moramo osloboditi iluzija o naem vodnom bogatstvu. Umesto tih
iluzija, mora se koncipirati jedna dobro promiljena nacionalna strategija korienja, zatite i
ouvanja vodnih resursa nae zemlje.
Potrebe za vodom i potronja vode u svetu
Kroz celu istoriju civilizacije, stalno su rasle potrebe za vodom i potronjom vode. To je
uslovljeno, pre svega, permanentnim poveanjem stanovnika zemljine kugle. Meutim,
korelacija porasta broja stanovnika i potronje vode nije linearna potrebe za vodom se
poveavaju po znatno vioj stopi od demografskog prirataja. U toku XX veka, broj
stanovnika nae planete se poveao oko 3 puta, dok je potronja vode porasla 7 puta. Posebno
treba istai da se svetska potronja vode udvostruila u poslednjih dvadeset godina. U pitanju
je, oigledno, takav trend porasta potreba za vodom koji zahteva veoma ozbiljnu i adekvatnu
reakciju svih relevantnih subjekata struke, nauke i drutva u celini.
4
U istorijskim relacijama, porast potronje vode pratio je civilizacijski i tehnoloki razvoj.
Revolucionarni korak u tom smislu predstavljalo je instaliranje vodovodnih mrea u
naseljima. Poznato je da prvi vodovodi datiraju iz antikog doba Rimljani su ve imali
izgraene akvadukte za vodosnabdevanje gradova. Meutim, masovnija pojava gradskih
vodovoda je ipak vezana za XX vek, kada poinje nagli porast potronje vode.
U hidrotehnici i vodoprivredi je uobiajeno da se potronja vode u naseljima izraava u
litrima po stanovniku na dan (l /st. dn.). Ova norma potronje moe varirati u vrlo irokom
dijapazonu od nekoliko litara do nekoliko stotina litara po stanovniku dnevno, u zavisnosti od
stepena civilizacijskog i tehnolokog razvoja. Poznati su istorijski podaci da je u Madridu, u
XVII veku, potronja vode iznosila 7 l /st. dn., da bi u Parizu, u XIX veku, ve dostigla 110 l
/st. dn. Danas, u veini evropskih gradova potronja vode iznosi oko 200 l /st. dn. , dok je u
nekim delovima SAD i Kanade i dvostruko vea.
Dobro je poznato da se savremeni svet odlikuje ogromnim razlikama u nivou razvoja i skoro
nepremostivim jazom izmeu bogatih i siromanih. Upravo potronja vode predstavlja
paradigmatinu ilustraciju ovog jaza. U ovom trenutku, jedna petina svetskog stanovnitva
nema pristup vodovodnim mreama, ve se snabdeva iz reka, bunara i ostalih primitivnih i
nehigijenskih izvorita. Zato je njihova norma potronja vode 50 100 puta manja nego u
razvijenim zemljama.
Uporedni prikaz prostornog rasporeda vodnih resursa i potronje vode u svetu dat je na slici 1.
Moe se konstatovati da se najbogatiji vodni resursi nalaze u Aziji ( 29% ukupnog svetskog
vodnog potencijala) i Junoj Americi ( 28%). Vodni resursi Evrope i Severne Amerike su isti
(po 15%), Africi pripada 9%, dok Okeanija i Centralna Amerika imaju ukupno oko 4%
sverskih vodnih resursa. to se tie potronje vode, slika je sasvim drugaija. Najvei
potroa vode je Azija ( 50% svetske potronje vode), Evropa je na drugom mestu sa 16% ,
dok Severna Amerika i Afrika podjednako uestvuju u svetskoj potronji vode (po 13% ), dok
je uee June Amerike 6% . Okeanija i Centralna Amerika imaju minimalno uee u
potronji vode u svetu (ukupno 2% ). Iz ovog uporednog prikaza se moe zakljuiti da se
najvei nesklad izmeu vodnih resursa i potronje vode javlja u Aziji, gde je kriza vode i
najizraenija. S druge strane, najpovoljnija je situacija u Junoj Americi, iji vodni resursi
znatno nadmauju sadanju potronju.
29%
28%
15%
15%
9%
2%
2%
Azija
Juna Amerika
Severna Amerika
Evropa
Afrika
Okeanija i Pacifik
Centralna Amerika
A) Resursi
5
50%
6%
13%
16%
13%
1%
1%
Azija
Juna Amerika
Severna Amerika
Evropa
Afrika
Okeanija i Pacifik
Centralna Amerika
B) Potronja
Slika - Uporedni prikaz raspoloivih vodnih resursa i potronje vode po kontinentima
Kao to je poznato, vodosnabdevanje naselja ne pokriva samo potrebe stanovnitva, ve i
industrije. Potrebe industrije za vodom mogu biti vrlo velike, u zavisnosti od tehnologije.
Industrijski potroai mogu troiti vodu kao sirovinu u tehnolokom procesu, ili kao
sekundarnu materiju u procesu proizvodnje. Poseban sluaj su termoelektrane i nuklearne
centrale, koje troe ogromne koliine vode za hlaenje agregata. Sa ukljuivanjem
industrijskih potreba, norma potronje vode po stanovniku se uveava skoro dvostruko.
Ogroman porast potronje vode u svetu, u toku XX veka, imao je i drugu stranu medalje
korespondentno poveanje koliina otpadnih voda. Odvoenje otpadnih voda i njihovo
preiavanje pre uputanja u recipijente (reke ili mora) predstavlja danas jedan od najveih
vodoprivrednih problema. Posebno treba naglasiti izvanredan ekoloki znaaj ovih aktivnosti,
u sklopu zatite ivotne sredine. Odvoenje i preiavanje otpadnih voda zahteva visoku
tehnologiju i vrlo velika finansijska sredstva. Primera radi, za ove svrhe je u SAD, u poslednje
tri decenije XX veka, utroeno 1000 milijardi dolara. Otuda je razumljivo to odvoenje i
preiavanje otpadnih voda predstavlja ogroman finansijski problem za zemlje u razvoju,
koji se teko moe reiti bez strane pomoi.
U domenu korienja voda, pored vodosnabdevanja naselja i industrije, poseban znaaj ima
poljoprivreda, sa razvojem navodnjavanja. U toku XX veka, navodnjavanje u svetu je
doivelo veliki razvoj, jer su od 50 miliona hektara, na poetku veka, povrine pod sistemima
za navodnjavanje poveane na 250 miliona hektara. Prema podacima UN, potronja vode za
navodnjavanje danas u svetu iznosi 1800 milijardi kubnih metara godinje, to nadmauje
sve ostale vidove potronje vode.
Potronja vode u pojedinim zemljama prikazana je na sledeoj slici. Osnovni indikator
potronje vode je godinja potronja po glavi stanovnika. Kao to se i moglo oekivati, prve
su SAD, sa 2500 m
3
/ god /stan. Zatim slede zemlje koje imaju relativno veliku potronju
vode, u odnosu na broj stanovnika Grka, Libija, Kanada i Mali, sa oko 2000 m
3
/ god /stan.
6
Na dnu su drave sa velikom potronjom vode, ali i ogromnim brojem stanovnika ( Indija i
Kina), tako da im je specifina potronja vode mala (ispod 1000 m
3
/ god /stan.).
Na slici je prikazana i struktura potronje vode, sa tri osnovne kategorije
poljoprivreda,industrija i domainstva. Moe se konstatovati da je poljoprivreda dominantan
potroa vode skoro svuda u svetu, to najbolje ilustruje znaaj i razmere navodnjavanja. S
druge strane, potronja vode u industriji je u korelaciji sa optim i industrijskim nivoom
razvoja u pojedinim zemljama. U tom pogledu, posebno se istiu SAD, Kanada, Nemaka i
Holandija.
0 500 1000 1500 2000 2500 3000
SAD
Grka
Libija
Kanada
Mali
Rusija
Nemaka
Australija
Izrael
Brazil
Island
Velika Britganija
Holandija
Japan
Egipat
Indija
Kina
Godinja potronja vode po stanovniku u m
3
Poljoprivreda
Industrija
Stanovnitvo
Slika - Potronja vode u pojedinim dravama, po stanovniku godinje i struktura
potronje za tri osnovne kategorije poljoprivreda, industrija, domainstva
Svetska strategija gazdovanja vodama u XXI veku
Problemi sa vodom su od ivotnog znaaja za milijarde ljudi irom zemljine kugle. Kao to je
poznato, u celom svetu je prihvaena sintagma da je voda najznaajniji strateki resurs XXI
veka. Na meunarodnim konferencijama se iznose veoma zabrinjavajue injenice o
ljudskim patnjama zbog vode, irom sveta. Prema prikazanim podacima, u svetu danas 1,1
milijarde ljudi (oko 20% svetske populacije) nema pristup zdravoj vodi za pie, dok 2,4
milijarde ljudi (oko 40% ukupnog stanovnitva) nema reeno pitanje sanitacije (odvoenja i
preiavanja otpadnih voda). Na Milenijumskoj skuptini UN (odranoj 2000. godine)
postavljen je cilj da se do 2015. godine dvostruko smanje navedeni procenti. Meutim, u
ovom trenutku je stanje zaista alarmantno, jer zbog zagaene vode za pie u svetu umire
dnevno 6000 ljudi, to godinje dostie stravinu cifru od oko dva miliona ljudi.
Centralna tema svetskih konferencija o vodama je strategija gazdovanja vodnim resursima u
XXI veku. U tom okviru, istie se osnovni postulat o kompleksnoj funkciji vode i njenoj
7
socijalnoj, ekonomskoj i ekolokoj dimenziji. Otuda se strategija gazdovanja vodnim
resursima mora temeljiti na harmonizaciji socijalnih, ekonomskih i ekolokih zahteva i
interesa. To znai da nijedna od ove tri dimenzije vodnih resursa ne moe imati apsolutni
prioritet, a da druge budu zapostavljene. Ukoliko se postavi pitanje prioriteta, onda treba imati
u vidu jedan od najvanijih postulata: U sklopu zatite ivotne sredine, osnovne ljudske
potrebe moraju imati prioritet.
Finansiranje vodoprivrednih aktivnosti je takoe jedna od najvanijih svetskih tema. Godinje
se u svetu ulae 80 milijardi dolara u vodoprivredu. Ova cifra zaista deluje impresivno, ali
ipak ne zadovoljava realne potrebe svetske vodoprivrede, koje se procenjuju na 180 milijardi
USD. To znai da godinje nedostaje 100 milijardi dolara za reavanje problema vodoprivrede
u svetu. Naravno, podrazumeva se da se ovaj deficit preteno odnosi na zemlje u razvoju.
Zbog toga je evidentno da se vodoprivredni problemi zemalja u razvoju ne mogu reiti bez
pomoi razvijenih zemalja. S obzirom na velike finansijske probleme vodoprivrede, postavlja
se pitanje o potencijalnim uesnicima u finansiranju ove delatnosti. U vezi s tim, zauzet je
stav da svaka drava mora biti glavni uesnik u finansiranju svojih vodoprivrednih aktivnosti,
ali da bi trebalo potrati i druge finansijske izvore. Drugi bitan stav se odnosi na neophodnost
partnerstva javnog i privatnog sektora, u cilju obezbeenja potrebnih investicija.
U svetskoj strategiji gazdovanja vodama u XXI veku uzimaju se u obzir svi nepovoljni
faktori, koji negativno utiu na raspoloive vodne resurse na planeti. Pored zatite voda i
obezbeenja njihovog kvaliteta, od posebnog su znaaja i efekti globalnog zagrevanja, koji
izazivaju drastine globalne poremeaje meteorolokih i hidrolokih ciklusa. Trend smanjenja
raspoloivih vodnih resursa u svetu, u periodu od 1950 2000. godine, prouzrokovan
zagaenjem voda u prirodi, nastavie se i u narednom periodu od 2000 2025. godine, pri
emu e efekat zagaenja voda biti superponiran sa efektom globalnog zagrevanja. Ovaj trend
je ilustrovan slikom na kojoj su prikazani raspoloivi vodni resursi u svetu, u 3 vremenska
preseka 1950, 2000 i 2025 godine.
Na slici su vodni resursi po regionima sveta razvrstani u 6 kategorija : katastrofalno mali,
vrlo mali, mali, srednji, veliki i vrlo veliki. Iz slike 4. se moe konstatovati da 1950. godine
nigde na svetu nije bilo katastrofalne situacije sa vodnim resursima, vrlo mali su bili u
Severnoj Africi, a mali u Indiji i Kini. Do 2000. godine se stanje promenilo, jer resursi u
Severnoj Africi postaju katastrofalno mali, do vrlo mali resursi zahvataju vei deo Azije. Za
2025. godinu se prognozira da e katastrofalno stanje vodnih resursa zahvatiti Severnu Afriku
i veliki deo Azije.
Za razliku od Severne Afrike i Azije, na ostalim kontinentima nema bitnih promena stanja
vodnih resursa. Juna Amerika i severni deo Severne Amerike (Kanada) su u kategoriji vrlo
bogatih vodnih resursa, dok Evropa ostaje u kategoriji skromnih resursa. Imajui u vidu
globalni karakter i razmeru grafikog prikaza, mogle bi se staviti neke primedbe na
kategorizaciju pojedinih regiona. Na primer, to se tie Evrope, najnovije prognoze ukazuju
na pogoranje stanja povrinskih vodnih resursa. Na slici 6 je prikazan trend promene dotoka
reka na evropskoj teritoriji u buduem periodu. Moe se konstatovati da su vei delovi Evrope
zahvaeni trendom smanjenja dotoka, meu kojima je i podruje Srbije.
8
Slika - Globalni prikaz stanja vodnih resursa u svetu 1950. i 2000. godine, sa
prognozom za 2025. godinu
9
Slika - Trend promene godinjeg dotoka evropskih reka
Globalna ocena sadanjeg stanja vodosnabdevanja u Srbiji i perspektive
budueg razvoja
Kriza vode u Srbiji nije u toj meri izraena kao u nekim kritinim regionima sveta, ali je ipak
permanentno prisutna u domenu kvaliteta voda, a povremeno dostie ozbiljne razmere i
pogledu kvantiteta voda. S obzirom na nedovoljno razvijeno navodnjavanje, koje je najvei
potencijalni potroa vode, kriza vode se manje manifestuje u oblasti poljoprivrede, a znatno
vie u oblasti vodosnabdevanja stanovnitva.
Problemi sa kvalitetom vode za vodosnabdevanja stanovnitva se javljaju irom Srbije, bez
obzira da li se radi o izvoritima povrinske ili podzemne vode. Veliki broj vodovodnih
sistema ne zadovoljava fiziko hemijske i bakterioloke kriterijume vode za pie. Najei
uzroci bakterioloke neispravnosti vode za pie su koliformne bakterije (indikatori fekalnog
zagaenja), dok je fiziko hemijska neispravnost prouzrokovana poveanim sadrajem
gvoa, mangana, nitrata i nitrita.
Problemi sa kvantitetom vode se javljaju povremeno, u sunim godinama, ali se mogu
manifestovati u vrlo ozbiljnoj formi. Sa tog aspekta, paradigmatian je najnoviji primer iz leta
2008. godine, u Moravikom regionu, kada je veliko podruje na relaciji Arilje aak
10
Gornji Milanovac zahvaeno krizom vodosnabdevanja. S obzirom da se ovaj region snabdeva
vodom iz ivog toka reke Rzav, dugotrajna sua i minimalni proticaji ovog vodotoka su
uslovili ozbiljnu krizu vode.
U normalnim hidrolokim uslovima, sa aspekta obezbeenosti vode za pie, situacija sa
vodosnabdevanjem u Srbiji je relativno dobra, jer je pitka voda obezbeena za celokupno
stanovnitvo, ali sa izraenim varijacijama u kvantitetu i kvalitetu. Stanje vodosnabdevanja
se razlikuje po podrujima, kako u pogledu izgraene vodovodne infrastrukture, tako i u
pogledu pouzdanosti vodosnabdevanja (po vremenu, koliini i kvalitetu). Ovo je uslovljeno
razliitom gustinom naseljenosti, stepenom privredne aktivnosti i raspoloivim kapacitetima
izvorita, gubicima u mrei i dr.
U Srbiji, procenat gradskog i prigradskog stanovnitva koji ima neku vrstu vodosnabdevanja
(minimum esmu u dvoritu) iznosio je 1991. godine (poslednji popis stanovnitva) oko 90%,
pri emu je najvii u Vojvodini (oko 95%), neto rnanji u Centralnoj Srbiji (oko 94%), a
daleko najloiji na Kosovu i Metohiji (tek neto vie od 60%).
Od tog broja, vodu u stanu ima u Srbiji oko 81% stanovnitva (Centralna Srbija 86%,
Vojvodina 81%, Kosovo i Metohija 51%).
Za vodosnabdevanje stanovnitva koriste se podzemne i povrinske vode. Povrinske vode se
zahvataju iz ivog toka i iz akumulacija (ukupan kapacitet izvorita bio je oko 250 miliona
m
3
/god.). Kapacitet izvorita podzemnih voda bio je 1991. godine oko 714 miliona
m
3
/god, od ega su najznaajnija aluvijalna izvorita (oko 390 miliona m
3
/god.).
Specifina potronja vode po stanovniku iznosila je izmeu 300 i 400 l/st-dan. Od ove
koliine, stanovnitvo koristi oko 45%, industrija oko 30%, dok oko 25% otpada na ostale
potroae i gubitke u mrei.
to se tie kvaliteta vode za pie, razlike su takoe veoma izraene. U javnim vodovodnim
sistemima, kvalitet vode se nalazi pod stalnom kontrolom, to nije sluaj sa individualnim
vodosnabdevanjem. Otuda u ovom drugom sluaju postoji rizik upotrebe pijae vode koja ne
zadovoljava sanitarne kriterijume. Kvalitet voda za pie je u odreenom broju sistema za
vodosnabdevanje veoma povoljan ili zadovoljavajui. Meutim, pojedini vodovodi, pa i cele
oblasti, nemaju zadovoljavajui kvalitet vode za pie, a ponegde je stanje kritino.
S obzirom na fundamentalni znaaj vodosnabdevanja za opstanak i razvoj nacije, kao i za
razvoj privrede, ova grana vodoprivrede ima prioritetno mesto u stratekim planovima
sektora voda u Srbiji. Razvoj vodosnabdevanja u narednim decenijama treba da prati porast
broja stanovnika, kao i povienje civilizacijskih i kulturnih standarda. Otvaranje novih
izvorita vodosnabdevanja mora biti planirano na naelima odrivog razvoja i zatite ivotne
sredine. U Srbiji postoji nekoliko velikih akumulacija koje se mogu koristiti za
vodsnabdevanje (Vlasina, Zavoj), ili koje jo nisu dovoljno iskoriene (Barje, elije, Bovan).
Pored toga, u izgradnji su jo dve velike akumulacije (Prvonek, Rovni). S druge strane,
postoje znaajna izvorita podzemnih voda, koja su pogodna za vodosnabdevanje
stanovnitva. Posebna panja u narednom periodu se mora obratiti na zatitu izvorita
vodosnabdevanja od koncentrisanih i rasutih zagaivaa. U tom smislu, neohodna je izgradnja
novih i rekonstrukcija postojeih postrojenja za tretman vode za pie.
Pri razmatranju perspektiva razvoja vodosnabdevanja u Srbiji, moraju se imati u vidu
potencijalni poremeaji meteorolokih i hidrolokih ciklusa, kao posledice globalnog
11
zagrevanja planete. Na osnovu prikaza primera krize vode u razliitim regionima sveta,
moe se zakljuiti da efekti globalnog zagrevanja imaju znaajan uticaj na uslove
vodosnabdevanja. Ovi poremeaji se manifestuju poveanjem intenziteta i verovatnoe pojave
ekstrema smanjenjem malih voda i poveanjem velikih voda na rekama. Primer dugotrajnih,
ekstremno malih voda reke Rzav, je u tom smislu karakteristian i mora predstavljati
upozorenje za srpsku vodoprivredu. Sigurnost vodosnabdevanja iz povrinskih izvorita moe
se obezbediti samo izgradnjom akumulacija, koje mogu da neutraliu efekte poremeaja
hidrolokih ciklusa. Prema tome, u buduem periodu e biti neophodna realizacija planova iz
Vodoprivredne osnove Srbije, u vezi sa izgranjom veeg broja akumulacija za
vodosnabdevanje.
Potronja vode i mere za smanjenje gubitaka vode
Pitanje pravilnog odreivanja norme potronje vode je izuzetno vano kod planiranja i
sprovoenja investicija. Prosena potronja vode po stanovniku na dan (specifina potronja)
odraz je funkcije vie parametara, koji se generalno mogu podeliti na prirodne (dostupnost
vodi, klimatske karakteristike, karakteristike recipijenata, itd.) i drutvene (ekonomska mo
drutva, svest o potrebi racionalizaciji potronje vode, itd.). Specifina potronja vode kree
se od jedva neto preko 100 litara po stanovniku na dan u sunim i ekonomski nerazvijenim
zemljama Afrike do preko 1000 litara po stanovniku na dan u pojedinim dravama SAD. U
Evropi, prosena potronja vode po stanovniku na dan u domainstvima kree se u granicama
od oko 120 litara (Francuska, Nemaka, Holandija) do oko 200 litara (Italija, panija, Finska,
Norveka). Ukupno zahvatanje vode na izvoritu (ukljuujui i industrijske potroae,
ustanove, gubitke, itd.) iznosi 200-500 litara po stanovniku na dan.
U Srbiji je realno oekivati znaajno opadanje potronje posle poveanja cene vode, kao i
usled smanjivanja gubitaka u mreama. Nasuprot tome, javie se poveanje potronje vode u
industriji. Realno je oekivati prosenu individualnu potronju u domainstvima od oko 150
litara po stanovniku na dan, dok proseno zahvatanje vode na izvoritu treba raunati u
rasponu od 300-400 litara po stanovniku na dan (ukljuujui i sve ostale potroae, gubitke u
mreama i si.).
Veliki gubici vode iz vodovodnih sistema u Srbiji, pored ekonomsko-tehnolokih problema,
uzrokuju i raubovanje izvorita vode. Iz tih razloga, problem gubitaka vode zahteva
postojanje jedinstvene strategije za smanjenje gubitaka i njihove kontrole. Prvi korak u
razvoju strategije je poznavanje upravljenja sistemima. U tom smislu osnovne mere koje se
mogu preporuiti su institucionalne, tehnike i ostale.
Institucionalne mere obuhvataju donoenje odgovarajuih zakona, propisa i pravilnika
kojima e se regulisati odgovornost vlasnika i korisnika resursa vode. Iz iskustva drugih
zemalja, preporuuje se uvodjenje regulatornog tela, iji bi zadatak bio definisanje i uvoenje
neophodnih uslova i kriterijuma, koje je potrebno ispuniti za kvalitetno snabdevanje razliitih
potroaa.
Tehnike mere se sastoje iz niza mera na uvoenju merenja u vodovodnim sistemima, u
cilju poboljanja performansi vodovodnih sistema, ali i definisanja minimalne kadrovske i
organizacione osposobljenosti vodovodnih organizacija.
12
Ostale mere obuhvataju aktivnosti strukovnih udruenja na detaljnoj razradi predmetne
problematike. U vezi s tim, treba pomenuti probleme preduzea koja vode brigu o
snabdevanju vodom i odvoenju otpadnih voda (preduzea ViK), sa stanovita
funkcionalnosti (izgraenost i odravanje), kao i sa stanovita razvoja (izgradnja novih
objekata i kapaciteta). Problemi vezani za javna komunalna preduzea vodovoda i
kanalizacije su mnogobrojni i obuhvataju vie aspekata:
- Slabo finansiranje svih aktivnosti ovih preduzea (slabo ulaganje u infrastrukturu i
nedovoljno odravanje), kao posledica izuzetno niske cene vode, to dovodi do
znaajnih problema u funkcionisanju sistema;
- Generalna nepripremljenost i nedostatak uslova za znaajnije investiranje u ovoj
oblasti;
- Odreen viak zaposlenih u pojedinim preduzeima ViK;
- Problemi vezani za pravni, vlasniki, finansijski i organizacioni status ovih
preduzea, kao i njihovo mesto u sektoru voda u Srbiji.
Stanje i projekcija u oblasti zatite voda i otpadnih voda
Zatita kvaliteta voda je jedna od najvanijih oblasti u ovom sektoru i u neposrednoj je vezi sa
problematikom odvoenja i preiavanja otpadnih voda. Generalno posmatrajui, situacija u
ovoj oblasti je veoma nepovoljna u Srbiji. Samo oko 30% stanovnitva Republike Srbije je
obuhvaeno organizovanim odvoenjem otpadnih voda. Veoma nizak procenat otpadnih voda
se isputa u vodotoke uz odreenu vrstu preiavanja, dok svega oko 1.5% otpadnih voda
koje isputamo, biva tretirano na zadovoljavajui nain.
Imajui u vidu situaciju u Srbiji, neohodne su aktivnosti i mere, kratkoronog i dugoronog
karaktera, koje obuhvataju sledee :
- Revitalizacija i uspostavljanje normalnog funkcionisanja postojeih ureaja za
preiavanje otpadnih voda naselja i ureaja za predtretman industrijskih otpadnih
voda;
- Izgradnja novih sistema za prikupljanje, dispoziciju i preiavanje otpadnih voda,
najpre u naseljima u kojima ve postoji organizovano prikupljanje otpadnih voda ili je
u planu izgradnja objekata i sistema za ovu namenu, radi poveanja stepena
obuhvaenosti stanovnitva (i ostalih pridruenih korisnika) kompletnom uslugom
snabdevanja vodom i odvoenja otpadnih komunalnih voda;
- Sprovoenje odgovarajuih radova i mera za zatitu postojeih i buduih izvorita
vodosnabdevanja;
- Uspostavljanje mehanizama za kontrolu sprovoenja mera zatite.
Da bi se stepen obuhvaenostl javnom kanalizacijom pribliio stepenu obuhvaenosti
organizovanim vodosnabdevanjem (75-80%), u sledeih deset godina trebalo bi obezbediti
ukupna ulaganja reda veliine 1,2 milijarde , odnosno na godinjem nivou 100-120 miliona
.
13
Klasifikacija prirodnih voda
Sve vode u Srbiji prema svome stepenu zagadjenosti i nameni izuzimajui mineralne i
termalne vode, podeljene su u etiri klase (Uredba o klasifikaciji voda, Sl.glasnik SRS, broj 5,
3 februar 1968.)
Klasa I- vode koje se u prirodnom stanju ili posle dezinfekcije mogu upotrebljavati ili
iskoriavati za snabdevanje naselja vodom za pie, u prehrambenoj industriji i za gajenje
plemenitih vrsta riba (salmonida)
Klasa II - vode koje su podesne za kupanje, rekreaciju, i sportove na vodi, za gajenje manje
plemenitih vrsta riba (ciprinida), kao i vode koje se uz normalne metode obrade (koagulacija,
flokulacija, filtracija i dezinfekcija) mogu upotrebljavati za snabdevanje naselja vodom za
pie i u prehrambenoj industriji.
Klasa III - vode koje se mogu upotrebljavati ili iskoriavati za navodnjavanje i u industriji,
osim prehrambene
Klasa IV - vode koje se mogu upotrebljavati ili iskoriavati samo posle posebne obrade
Vode klase II, van graninih tokova i tokova preseenih granicom Srbije dele se na potklase i
to: potklasa IIa i potklasa IIb.
Ova podela voda u klase i potklase vri se na osnovu relevantnih parametara kvaliteta i
njihovih graninih vrednosti koji su prikazani u sledeoj Tabeli, gde su date granine
vrednosti relevantnih parametara kvaliteta prirodnih voda.
Parametar Klasa I Klasa II Klasa IIa Klasa IIb Klasa III Klasa IV
Suspendovane mat. pri
suvom vremenu u mg/l do
10 30 30 40 80 -
Ukupni suvi ostat. pri
suvom vremenu u mg/l do
za povrinske vode i jezera
350
1000
1000
1000
1500
-
za podzemne vode 800 1000 1000 1000 1500 -
pH vrednost 6.8-8.5 6.8-8.5 6.8-8.5 6.5-8.5 6.0-9.0 -
Rastvoreni O2 (ne
primenjuje se na podzemne
vode i prirodna jezera
8
6
6
5
4
0.5
BPK5 2 4 4 6 7 -
Stepen saprobnosti po
Libmanu (ne primenjuje se
na podzemne vode i
prirodna jezera
oligo-
saprobni
betamezo-
saprobni
betamezo-
saprobni
beta-alfa-
mezo-
saprobni
alfa-mezo-
saprobni
-
Stepen bioloke
produktivnosti (samo za
jezera)
oligotrofni
eutrofni
eutrofni
-
-
-
Najverovatniji broj
koliformnih klica u 1000 ml
vode maksimum do
200
6000
6000
10000
-
-
Vidljive otpadne materije bez bez bez bez bez bez
Primetna boja bez bez bez bez - -
Primetan miris bez bez bez bez - -
14
Prilikom zagadjenja vodo tokova, to zbog same prirode zagadjenja to zbog prirode samih
vodotokova, ne postoji jedan opti model koji bi sve definisao, ali je prihvaeno da se u jako
zagadjenim vodotocima mogu uoiti sledee zone koje predstavljaju kombinaciju nekoliko
predloenih ema.
Zona neposrednog zagadjenja - Prisutno mnogo organskih materija u poetnoj fazi njihove
razgradnje. Sadraj rastvorenog kiseonika obino visok, uz prisustvo zelenih biljaka i riba u
veoj koliini.
Polisaprobna zona - zona aktivne razgradnje ili septika zona, u kojoj se odvija najvei deo
oksidacionih procesa, uz mogu potpuni utroak rastvorenog kiseonika, odnosno prelazak u
anaerobno stanje. Prisutne velike koliine CO2 i H2S a redukcioni biohemijski procesi se
odvijaju. Obilje bakterija, bez zelenog bilja, eventualno prisutne plavozelene alge i mnoge
vrste protozoa i biastih larvi Tubifera. Razgradnjom organskih materija nizvodno od ove
zone formira se
Alfamezosaprobna zona - jako zagadjena zona, prisutne zelene alge uz veliki broj bakterija,
sadraj rastvorenog kiseonika nizak, posebno tokom noi, a sastav faune je raznovrsniji i
prisutan u veem broju vrsta nego u prethodnoj zoni. Biohemijski procesi imaju
redukcionooksidacioni karakter.
Betamezosaprobna zona - blago zagadjena zona, uobiajno prisustvo zelenih algi i viih
biljaka, sadraj rastvorenog kiseonika obino iznad 5 mg/l, a smanjena je i oksidacija
organskih materija. U ovoj zoni se mogu nai i ribe kao jegulja, aran i klen. Biohemijski
procesi imaju oksidacioni karakter.
Oligosaprobna zona - zona praktino iste vode, mada se u njemu jo uvek odvija proces
razgradnje organskih materija. Sadraj rastvorenog kisonika je po pravilu iznad 5 mg/l, ak i
nou. Obilje zelenih biljaka i prisutna ivotinjska populacija je generalno tipina za zdrave
vode. Biohemijski procesi imaju oksidacioni karakter.
15
KONCIPIRANJE SISTEMA ZA PRIPREMU VODE
Svi sistemi za pripremu vode mogu se podeliti u tri osnovne grupe:
- Sistemi za pripremu vode za pie
- Sistemi za pripremu kotlovske napojne vode i
- Sistemi za pripremu procesne vode za pojedine industrijske procese
Pored ovih treba pomenuti i sisteme za odravanje potrebnog kvaliteta vode u bazenima za
plivanje, u zatvorenim rashladnim sistemima i za pripremu vode za neke posebne namene
(farmaceutski kvalitet, voda za infuzione rastvore, hemodijaliza....)
Sistem za pripremu vode za pie iskljuivo kao sirovinu koristi priprodnu vodu, dok drugi
sistemi obino samo doradjuju vodu za pie do eljenog kvaliteta u skladu sa zahtevanim
uslovima.
Osnovni zadatak sistema za pripremu vode za pie je da obezbedi pitku vodu koja je hemijski
i bakterioloki bezbedna za humanu upotrebu.
U isto vreme taj kvalitet mora biti zadovoljavajui i za veinu industrijskih korisnika.
Voda za pie ne sme imati neprijatan miris ili ukus, a esto se odredjenim dodacima u toku
procesa kvalitet vode moe popraviti u smislu povoljnog delovanja na ljudsko zdravlje, na
primer dodatkom fluorida.
Kvalitet vode za pie se mora nalaziti u okviru propisanih standarda, koji pak sa druge strane
ne zadovoljavaju potreban kvalitet za koltlovsku napojnu vodu ili pak kao procesna voda u
prehrambenoj, papirnoj ili tekstilnoj industriji pa se mora podvrgnuti dodatnoj preradi od
strane samih tih industrija.
Pre pristupanja izrade samog tehnolokog koncepta jednog sistema za pripremu vode, esto se
moraju preduzeti odredjene mere u cilju stalne obezbedjenosti potrebne koliine vode i
poboljanja kvaliteta sirove vode, pre nego ona udje u sam sistem.
Tako se izradom akumulacija u blizini izvorita i kontrolisanim isputanjem vode iz
akumulacije u izvorite, moe obezbediti potrebna koliina vode ili se moe ta akumulacija
koristiti za prethodno prirodno preiavanje vode sa izvorita. esto se u takvim sluajevima
vodi dodaje CuSO
4
kao algicidno sredstvo, koje spreava preterani razvoj algi koje ometaju
dalje procese preiavanja ili pak dovode do pojave ukusa i mirisa vode to zahteva i dodatne
obrade vode, a time i poskupljuju itav proces pripreme.
Priprema vode za pie od sirove prirodne vode zahteva temeljno poznavanje:
1. karakteristika sirove vode
2. jasnu predstavu o kvalitetu preiene vode
Na osnovu polaznih kriterijuma i ekonomskih uslova postavlja se tehnoloki koncept.
Postavljanjem tehnolokog koncepta donekle se uslovljava stepen pouzdanosti koji sistem
treba da ima i odredjuje nivo automatske kontrole koji se u njemu eli ostvariti.
Izabrani nain prerade treba da bude ekonomian, kako u pogledu poetnog investiranja, tako
i u pogledu eksploatacionih trokova.
16
Prvi zadatak koji je potrebno reiti u itavom lancu je izbor porekla vode:
- podzemna voda sa vee ili manje dubine
- povrinska voda iz reke, jezera ili eventualno mora
Ako uopte postoji mogunost izbora, glavni faktori koje treba razmotriti su:
- kvalitet vode kojim se raspolae
- koliina potrebne vode i ujednaenost izdanosti izvorita
- cena ispitivanja vode, snabdevanja, prerade i distribucije
- mineralni polutanti
- organski polutanti
- bioloki polutanti
- mikroelementi
Kao primer kvantitativnog uporedjenja kvaliteta vode iz povrinskih i podzemnih izvora u
jednom regionu (u ovom sluaju je to drava Texas u SAD), dati su podaci u sledeoj tabeli:
Koncentracija, mg/L
Povrinski izvor Podzemni izvor
Komponenta Reka
Colorado
Reka
Neches
Grad
Stephenfille
Grad
Houston
Kalcijum, Ca
2+
51 11 90 9.2
Magnezijum, Mg
2+
17 3.5 38 2.6
Natrijum, Na
+
21 22 9.7 202
Kalijum, K
+
4 3.3 5.2 5
Gvodje, Fe
2+
0.08 0.12 0.10 0.02
Bikarbonat, HCO
3
-
181 22 383 410
Sulfati, SO
4
2-
30 19 39 2
Hloridi, Cl
-
48 38 36 98
Fluoridi, F
-
0.2 0.6 0.2 1.4
Nitrati, NO
3
-
0.2 0.2 2.2 0
Silikati, SiO
2
8.8 16 16 16
Ukup. rastvor.mat 271 142 432 538
Tvrdoa kao CaCO
3
197 42 380 34
pH 7.1 6.7 7 7.6
17
KARAKTERISTIKE VODE
Voda je sastavljena od dva atoma vodonika i jednog molekula kiseonika, tako da 6.023x10
23
molekula tei 18 g. U prirodi se vodonik javlja u tri izotopna oblika,
1
H,
2
H (deuterijum)
i
3
H (tricijum). Istovremeno, kisonik se javlja u 6 izotopskih oblika i to
14
O,
15
O,
16
O,
17
O,
18
O i
19
O. Tri izotopa
14
O,
15
O i
19
O su radioaktivni sa kratkim vremenom raspada, pa se u
prirodi veoma retko sreu, tako da preostaju tri oblika vodonika i tri izotopa kiseonika koji
mogu napraviti ukupno 18 moguih kombinacija, pri emu svaki izotop kiseonika ima 6
moguih kombinacija:
16
O
1
H
1
H,
16
O
2
H
2
H,
16
O
3
H
3
H,
16
O
1
H
2
H,
16
O
1
H
3
H,
16
O
2
H
3
H i to isto ponovljeno sa
17
O i
18
O.
Taan odnos prisutnih izotopa u vodi zavisi od porekla vode, ali uobiajena preirodna smea
izotopa u vodi ima molekulsku teinu od 18.0152 g.
Struktura atoma kiseonika i vodonika doprinosi da molekul vode ima tetraedarsku strukturu.
Atom kiseonika je u sredini te strukture, a na rogljevima se nalazi potencijalno mesto
prisustva vodonikovih atoma.
18
Atomi vodonika se nalaze pod uglom od 104.5o, a rastojanje kovalentne veze O-H je 0.96A.
Raspodela naelektrisanja dovodi do polarnosti. Izmedju pozitivnog naelektrisanja
vodonikovog atoma i negativnog naelektrisanja sa kiseonika drugog molekula vode se
uspostvalja vodonina veza.
Energija vodonine veze je 10-40kJ/mol to odgovara 1-4% od energije kovalentne veze O-H
unutar molekula (1000 kJ/mol).
Vodonina veza doprinosi jaem vezivanju molekula vode nego molekula drugih tenosti i
ona doprinosi mnogim jedinstvenim karakteristikama vode.
Pri formiranju leda dolazi do uspostavljanja vodoninih veza i formiranja heksagonalne
structure leda, pri emu je duina rastojanja izmedju dva atoma kiseonika 2.76A. Upravo kao
posledica heksagonalne strukture unutar te strukture se formira upljina koja doprinosi
poveanju zapremine leda, odnosno smanjenja gustine koja omoguava ledu da pliva na vodi.
Gustina vode i leda
19
Gustina vode zavisi od temperature. Na 0
o
C led ima gustinu 916.7 kg/m
3
, a rastopljena voda
999.8 kg/m
3
. Na temperature od 3.98
o
C gustina vode iznosi 1000 kg/m
3
. Ova anomalija vode
se objanjava upravo prisustvom vodoninih veza i promenom orijentacije molekula, prilikom
njihovog pribliavanja sa smanjenjem temperature. Sa poveanjem temperature iznad 3.98
o
C,
dolazi do smanjenja njene gustine, tako da na 100
o
C ona iznosi 958.4 kg/m
3
.
Taka topljenja i taka kljuanja
Na atmosferskom pritisku voda kljua na 100
o
C, pri emu se sa poveanjem pritiska poveava
i temperature take kljuanja, pa pri 220 atm ona iznosi 374
o
C. Transformacija vode iz tene
u vrstu, odnosno vrste u tenu fazu se vri na 0
o
C.
Provodljivost vode
ista nvoda je veoma slab provodnik elektriciteta. Sadanje tehnologije omoguavaju
dobijanje vode kvaliteta koji obezbedjuje provodljivost od 5.5x10
-2
S/cm, za potrebe
industrije poluprovodnika.
Dielektrina konstanta
Dielektrina konstanta predstavlja odnos odnos jaine uniformnog elektrinog polja izmedju
dve naelektrisane ploe, E
0
u odnosu na jainu polja, kada se izmedju tih ploa nalazi dipolni
medij, u kome dipoli indukovani u molekulima deluju nasuprot primenjenom polju i smanjuju
njegovu jainu, E. Odnos E
0
/E za neku sredinu daje dielektrinu konstantu, D. esto se
dielektrina konstanta odredjuje i kao odnos kapaciteta kondenzatora koji sadri odredjenu
supstancu (voda, na primer) i kada je u njemu vakuum. Na 0
o
C dielektrina konstanta za
vodu iznosi 88.00, a na 100
o
C je 55.44. Sa ovakvim vrednostima dielektrine konstante voda
je univerzalni rastvara.
Dipolni momenat
Kovalentna veza izmedju dva razliita atoma bie praena dipolnim momentom, ija se
veliina dobija kao proizvod naelektrisanja elektrona i relativnog pomeranja pozitivnih i
negativnih elektrinih centara. Postojanje polarnosti molekula vode i sposobnost da formiraju
vodonine veze dovodi do mogunosti da bilo koja estica koja ima ili pozitivno ili negativno
naelektrisnje bude okruena molekulima vode, to omoguava rastvaranje i pozitivno i
negativno naelektrisanih estica.
Toplotni kapacitet i specifina toplota
20
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
-300 -200 -100 0 100 200 300
Temperature oC
M
o
l
a
r
n
i
t
o
p
l
o
t
n
i
k
a
p
a
c
i
t
e
t
J
/
m
o
l
C
Specifina tolpota ima isti profil stim to se vrednost na ordinate deli sa 18 (molarnom masom
vode), tako da je specifina toplota na -11
o
C 2.03 J/g C, a na 0
o
C 4.186 J/g C. Na 100 C u
parnoj fazi pada na 1.9 J/g C.
Toplota stvaranja vode
Pri reakciji vodonika i kiseonika dolazi do egzotermne reakcije, oslobadja se toplota u iznosu
od AH
f
0
= -285.8 kJ/mol.
Toplota fuzije
Tolota fuzije je ona toplota koja je potrebna da se vrsta faza pretvori u tenu na taki
topljenja. Za vodu ona iznosi AH
f
= 6.01 kJ/mol. Pretvaranje leda u vodu zahteva veu
energiju nego zagrevanje vode sa 0 na 80
o
C. Ovako znaajna energija je potrebna radi
razdvajanja dela vodoninih veza kod leda i njegovo prevodjenje u teno stanje. (od 0 do 100
je 7.54 kJ/mol, a od 100 do 120 oC je 0,92)
Toplota isparavanja
Kod isparavanja vode potrebno je prekinuti sve vodonine veze, kako bi se molekuli razdvojili
i ta toplota iznosi AH
v
= 40.67 kJ/mol
21
-40
-20
0
20
40
60
80
100
120
140
0 10 20 30 40 50 60
Dovedena toplota kJ/mol
T
e
m
p
e
r
a
t
u
r
a
o
C
0,91 6,01 7,51 40,67 0,92
Povrinski napon
Molekuli vode na povrini tene faze imaju veu energiju nego oni unutar same tenosti, jer
su oni ispod povrine vode uspostavili svoje vodonine veze. Kao posledica toga, javlja se
pojava da voda sama eli da zauzme takav oblik u kome e se ta energija minimizovati.
Povrinski napon je sila koja doprinosi smanjenju povrine vode odredjene zapremine.
Upravo je povrinski napon taj koji pomae vodi da pri padu kroz vazduh kapljica tei da
zauzme sferini oblik.
Veza izmedju temperature i povrinskog napona vode je data u sledeoj tabeli:
T
o
C 20 60 100
o (N/m) 0.0728 0.0662 0.0589
Viskozitet
Viskozitet vode je vei u odnosu na fluide sa slinom molekulskom teinom. Kao i u raniji
sluajevima, postojanje vodoninih veza doprinosi poveanju viskoziteta. Poto se sa
poveanjem temperature molekuli vode udaljuju to slabe i medjusobne vodonine veze, to
prouzrokuje da viskozitet opada. Dinamiki viskozitet se izraava u jedinicama Ns/m
2
, a
kinematski viskozitet, koji predstavlja odnos / ima jedinice m
2
/s.
22
Kvalitet vode kojom se raspolae
Podzemna voda je, odavno, za mnoge, sinonim prirodno iste vode, a povrinska voda
za zagadjenu vodu. Pri razmatranju kvaliteta sirove vode, nije dovoljno poznavati samo
rezultate njenih hemijskih analiza, ve je neophodno, na osnovu relevantnih podataka, to
pouzdanije proceniti i trendove promena njenog kvaliteta u narednom periodu. Pri tome treba
imati na umu da se kvalitet sirove vode moe menjati dnevno, sezonski, godinje ili tokom
perioda od nekoliko godina.
Podzemne vode su apriori privlanije, ali su i one retko kad iste tokom cele godine,
naroito u kinim periodima, kada se mogu zamutiti ili zagaditi prolazom voda kroz
povrinske slojeve. Ovo zagadjenje je po pravilu redje i ogranienije u odnosu na povrinske
izvore, ali je i dueg trajanja zbog male brzine filtracije i sporog povraaja izgubljene
ravnotee. Zagadjenje podzemne vode napreduje postepeno te postoji opasnost da se i ne uoi
ako se analize ne vre sistematski. Kvalitet sirove vode se odredjuje na osnovu sledeih
parametara:
Da bi se izvrila prava karakterizacija vode, neophodno je pravilno uzorkovanje vode i
odredjivanje nivoa tanosti merenja i hemijske analize.
Jedinice kojima se izraavaju hemijske koncentracije pojedinih konstituenata u vodi su:
1. Mol odgovara molekulskoj teini komponente izraene u gramima (1Mol CaCO
3
je
100g)
2. Molski udeo- predstavlja odnos broja molova date komponente u vodi, prema
ukupnom broju molova rastvorenih u vodi
N C B A
B
B
n n n n
n
x
... + + +
= ,
gde su sa n oznaceni brojevi molova prisutnih u vodi pojedine komponente
3. Molarnost- predstavlja broj prisutnih molova odredjene komponente u vodi u odnosiu
na ukupnu zapreminu rastvora, mol/L.
L) rastvora, premina (g/mol)(za tezina molekulska
g , komponente masa
= M
4. Molalnost- predstavlja broj prisutnih molova odredjene komponente u vodi u odnosiu
na ukupnu masu rastvora, mol/kg
kg) rastvora, sa (g/mol)(ma tezina molekulska
g , komponente masa
= m
5. Masena koncentracija, g/L, predstavlja odnos mase rastvorene komponente prema
zapremini rastvora
L rastvora, zapremina
g , komponente masa
g/L ija, Koncentrac =
6. Normalnost, N, - predtavlja broj ekvivalenata po zapremini rastvora
L) rastvora, emina g/eq)(zapr , komponente masa tna (ekvivalen
g , komponente masa
eq/L N, =
gde je ekvivalentna masa komponente jednaka odnosu molekulske teine komponente
i odnosa valence te komponente:
eq/mol Z,
g/mol , komponente tezina molekulska
g/eq tezina, na Ekvivalent =
23
7. Delova na milion, ppm predstavlja odnos mase komponente prema milion puta veoj
masi. Na primer 1mg je 1 ppm u odnosu na masu od jednog kilograma.
rastvora g 10
g , komponente masa
ppm
6
=
Kvalitet merenja fizikih parametara se odredjuje stepenom tanosti korienih instrumenata i
statististikom obradom dobijenih rezultata, dok se procena validnosti hemijske analize radi
sabiranjem svih dobijenih koncentracija katjona (Ca
2+
, Mg
+
, Na
+
, K
+
..) i anjona (HCO
3
-
,
SO
4
2-
, Cl
-
, NO
3
-
..):
anjona = katjona
Procentualna razlika izvrenih merenja se odredjuje na osnovu jednaine:
100 %
E + E
E E
=
anjona katjona
anjona katjona
Prihvatljivi kriterijumi za tanost analize su:
anjona, meq/L Prihvatljiva razlika
0-3.0 0.2 meq/L
3.0-10.0 2%
10-800 5%
Boja- se kod dobre vode za pie ne tolerie. Norma u Francuskoj je 20 jedinica platina-
kobalt. I dubinske i povrinske vode su ponekad obojene. Prve ak iako su bistre mogu po
izlasku na povrinu u dodiru sa kiseonikom da postanu obojene(ute, crvene pa ak i crne).
Miris i ukus- su osnovne karakteristike za procenu vode. Voda za pie trebe da bude bez
mirisa i ukusa. Ukoliko izvorite vode nije takvo, voda se mora podvrgnuti preradi sa
efikasnim i permanentnim uinkom, to je prilino skup postupak.
Temperatura- je pored bistrine i ukusa najmerodavniji inilac za ocenu upotrebljivosti vode za
pie, pa je i tu podzemna voda u prednosti, zbog svoje konstantne temperature u odnosu na
povrinske vode kod kojih temperatura varira od 1-22
o
C. Temperatura je vaan inilac pri
oceni ravnotee vode u odnosu na kalcijum i na obrade kojima e se ona podvrgavati. to je
temperatura vode nia, utoliko su hemijski procesi oko flokulacije-dekantacije sporiji i
osetljiviji, naroito ako joj je temperatura ispod 10
o
C. S druge strane, ako je temperatura via,
moe doi do intenzivnog razvijanja planktona ili do prezasienosti rastvorenim gasovima, to
uslovljava pojavu bele vode ili pak izaziva velike smetnje u radu stanica za preradu. Vie od
drugih karakteristika vode, vano je poznavati brzinu promene tmperature, isto toliko koliko i
amplitude tih promena.
Sadraj suspendovanih materija- procenjuje se samo delimino i to na osnovu zamuenosti
kao jedne od najuoljivijih karakteristika. Voda za pie ne treba da sadri suspendovane
materije koje se mogu taloiti. Danas se (u Francuskoj) tolerie zamuenost od 15 kapi
24
mastike (priblino jedna Deksonova jedinica) ali se nastoji da voda za distribuciju nema vie
od 5 kapi zamuenosti. Tanije je zamuenost izraavati u jedinicama NTU (nefelometric
turbidity units), pri emu je vrednost dozvoljenog zamuenja do 1NTU (dok se za manje
vodovode, do 5.000 stanovnika, tolerie zamuenost i do 5 NTU).
25
pH- vode mora biti u definisanim granicama od 6.8-8.5. Ukoliko je koncentracija
vodonikovih atoma izvan ove granice, tehnolokim postupkom se mora dovesti na propisanu
meru.
| |
| |
+
+
= =
H
H pH
10
10
log
1
log
+
+ OH H O H
2
| || |
K
O H
OH H
=
+
2
Koncentracija vode u vodenim rastvorima je konstantna pa se njena vrednost moe ukljuiti u
vrednost konstante, tako da je pri temperaturi od 25
o
C:
| || |
14
10 1
+
= =
w
K OH H
odnosno,
14 = + pOH pH
Mineralizacija vode- se ee javlja kod dubinskih nego kod povrinskih voda. Viak krea u
vodi je nepoeljan ali je jo gore, ak i tetno, ako mineralizovana voda sadri viak nekih
jona, kao to su arsen, olovo, fluor idr.
Sulfati i hloridi- mereni zajedno ili odvojeno u veoj ili manjoj meri indiciraju salinitet vode
namenjene potronji. Vea koliina ovih soli je tetna za oveka (mada se posle izvesnog
perioda prilagodjavanja mogu podnositi i koliine koje znatno prelaze normalnu jedinicu od
250 mg/l), a pored toga izazivaju i koroziju metalnih cevovoda. Dubinske vode raspolau
najveim salinitetom, pa malo zagadjena povrinska voda ima prednost nad njima.
Gvodje i mangan- sami po sebi nisu tetni ali ih treba eliminisati, jer, iako se tolerie sadraj
(Mn+Fe) od 0.3 mg/l sa granicom od 0.1mg/l za Mn, moe doi do velikih smetnji i sa
manjim sadrajem u provodnicima sa sporom cirkulacijom vode, pa se i sa sadrajem
26
mangana od 0.05 mg/l moe javiti crna voda, kao i kod gvodja. Stoga je neophodno ispitati
koncentraciju ovih metala u vodi, a podzemne vode ih esto sadre. Analiza dalje odredjuje
izbor koagulanata koje treba koristiti u pojedinim sluajevima.
Rastvoreni kiseonik- je vodi neophodan zbog ukusa, kao i da voda ne bi postala uzronik
korodiranja metalnih cevi kroz koje tee. Ako podzemna voda nema rastvorenog kiseonika,
ne znai da je zagadjena jer poetni sadraj kiseonika moe biti utroen na prirodno
samopreiavanje prilikom poniranja. Takva voda se mora obavezno aerisati pre upotrebe.
Kalcijum- najvie utie na pojavu tvrdoe vode i to tzv. karbonatne tvrdoe, koju je u
procesu pripreme vode potrebno svesti na odgovarajuu meru.
Sadraj organskih materija- mora se paljivo ispitati ako je voda namenjena ljudskoj
potronji. U podzemnim vodama obino ima malo organskih materija osim ako nisu u dodiru
sa nekim izvorom zagadjenja, to je pored temperature njihova osnovan prednost u odnosu na
povrinske vode. Sadraj organskih materija u vodi je potrebno vezati za konkretne sluajeve,
a posebno da li je sadraj sa biljnim poreklom, koji nije tetan. Postavljena granica da
oksidabilnost vode za pie ne bi trebalo da predje 3 mg/l ako se merenje vri u alkalnoj
sredini, moe se razliito tumaiti, jer ta da se zameri vinu ili aju koji imaju mnogo vei
sadraj organskih materija.
Plankton- izaziva ozbiljne smetnje kako u stanici za preradu vode tako i u distribucionoj
mrei ili rezervoarima. Javlja se u povrinskim vodama u obliku fitoplanktona (biljnog) i
zooplanktona (ivotinjskog porekla). Pored mehanikih problema u stanicama za preradu i
cevovodu, plankton daje i rdjav ukus vodi. Zooplankton se jo manje tolerie jer ako se zapate
u mrei veoma ih je teko odstraniti, a jo gore ih je ostaviti u stanju suspenzije.
Bakterije i virusi- moraju se odstraniti sterilizacijom a veinom su prisutni u povrinskim
vodama, premda se i podzemne vode moraju preventivno tretirati.
27
FIZIKE, FIZIKO-HEMIJSKE I HEMIJSKE OSOBINE VODE ZA PIE
KOJE MOGU IZAZVATI PRIMEDBE POTROAA
Redni Parametri Maksimalno doputene vrednosti
broj ili koncentracije
1. Boja 5 stepeni Co-Pt skale
2. Miris i ukus bez
3. Mutnoa do 1 NTU*
4. Koncentracija jona vodonika (pH) 6,8 8,5
5. Oksidabilnost (mg KMnO
4
/l) do 8 **
6. Provodljivost (Scm, na 20 C) do 1000
7. Temperatura Temperatura izvorita illi nie
8. Rastvoreni kiseonik (% saturacije) 50***
9. Sulfati 250****
10. Vodonik sulfid bez*****
11. Ukupni organski ugljenik
* Za vodovade do 5000 stanovnika dozvoljena je mutnopa do 5 NTU (nefelometrijska jedinica mutnoe)
** Smatra se da je voda ispravna u sluaju da oko 20% merenja koja nisu uzastopna u toku godine, vrednost ovog
parasmetra dostigne do 12 mg KMnO
4
/l. Frekvencija merenja po vaeem Pravilniku.
*** Ne odnosi se na podzemne vode
**** Ne sme se osetiti miris
PRINCIPI PRERADE VODE ZA PIE
Prerada vode na osnovu ispitanog porekla, fizikih, hemijskih i biolokih
karakteristika, kao i njene mikrozagadjenosti moe biti vie ili manje kompletna. Ponekad je
potrebno primeniti mnogobrojne postupke i njih treba tako kombinovati da se nedostaci vode
eliminiu na najbolji mogui nain a da u isto vreme najbolje odgovaraju mogunostima koje
uredjaj prua. Izabrani nain prerade treba da bude ekonomian u pogledu poetnog
investiranja i ekploatacionih trokova.
Prerada vode se vri ve na zahvatu vode ili kod crpki. Kod podzemnih voda potrebno
je obezbediti takvu kaptau ili potiskivanje da se tom prilikom zhvati to manje zemlje i
peska. Zahvat povrinske vode treba prilagodjavati nanosu koji ona sadri.
Dobro zahvatanje vode predstavlja prvi stadijum prerade vode.
Koncepcija zahvata vode
U jezeru sa ustaljenim nivoom, kotu zahvata treba tako izabrati da tokom itave
godine sadraj suspendovanih i koloidnih materija u vodi, kao i sadraj planktona bude to
manji, a temperatura vode to nia.
Ako je jezero dovoljno duboko, zahvatanje vode se vri na dubini od 30-35 m, ime je
uticaj osvetljenosti znaajno smanjen a time i ogranien sadraj planktona. U svakom sluaju
zahvatanje vode treba da se vri bar na 7 m od dna, kako bi se izbegao uticaj kretanja
nataloenih estica i vodenih struja na dnu, ako i posledice vertikalnog kretanja usled
temperaturne razlike (prevrtanje jezera).
Zahvat vode iz jezera sa promenljivim nivoom se vri uz potovanje prethodnih
kriterijuma, s tim to je potrebno obezbediti zahvatanje sa razliitih dubina, zavisno od doba
godine.
Na zahvatu vode iz reke treba se obezbediti od nanosa zemlje, peska, lia, trave,
povrinske pene, ugljovodonika itd. Ne postoji model idealnog vodozahvata, tako da savisno
28
od sluaja voda moe biti zahvaena sa dna, bono, putem sifona itd. Svaki od ovih naina
zahteva posebnu studiju.
Slika Izvorite Potkop - aht
Slika. Vodozahvat na reci Brvenici
Prethodna prerada vode
U okviru prethodne prerade sirove vode, u savremenim sistemima za pripremu vode,
primenjuju se sistemi sa reetkama, talonici i sita, za uklanjanje inertnog materijala, kao i
hemijska obrada i aeracija. Prvi nain prerade po zahvatu je:
Cedjenje kroz reetku
Vri se kako bi se eliminisao krupniji materijal, koji moe ometati dalje faze prerade.
Efikasnost operacije zavisi od razmaka izmedju ipki reetke i razlikuju se:
grubo cedjenje kroz reetku sa otvorima 40-100 mm
finije cedjenje kroz reetku sa otvorima 10-40 mm
fino cedjenje kroz reetku sa otvorima 3-10 mm
29
Reetke se mogu istiti runo ili automatski. Najee se za stanice veih razmera
upotrebljavaju automatske reetke ( ili mehanike reetke), ali se one takodje mogu primeniti i
kod manjih stanica kod kojih postoji opasnost od naglog nanoenja materijala biljnog porekla,
koji ima tendenciju da obloi reetku i tako izazove prekid doticaja vode.
Tipovi reetki:
a) Reetke za runo ienje
Koriste se jednostavne eline ipke vertikalne ili pod uglom 60-80o prema horizontali.
Na manjim i srednjim stanicama usisne korpe imaju ulogu reetke, koje se mogu ititi
`kontramlazom` .
b) Mehanike reetke koje se iste sa uzvodne strane:
- krive reetke
- reetke na zupanicima
- reetke sa grabuljama na uetu (za vodu sa malo nanosa)
- reetka sa etkama na beskrajnoj traci (slui za fino cedjenje)
c) Mehanike reetke koje se iste sa nizvodne strane:
- reetka sa eljevima na beskrajnoj traci (koristi se i kod otpadnih voda jer ima veliki
kapacitet)
- reetka sa grabuljama na beskrajnoj traci ( u stanju je da odstrani velike koliine otpadaka iz
vode)
Odstranjivanje peska
Zavisno od uslova zahvatanja, moe se postaviti pre ili posle procedjivanja kako bi se u
daljem postupku zatitili ugradjeni aparati. Odstranjuju se ljunak, pesak i manje ili vie fine
estice minerala. Dimenzije estica koje se ovom prilikom odstranjuju su vee od 200
mikrona. estice nieg granulometrijskog sastava odstranjuju se tokom procesa dekantacije ili
odstranjivanja mulja. Odstranjivanje peska se vri u talonicima, a zavisno od uslova u
taloniku i vrsti materijala projektuje se i odgovarajui talonik, pri emu se koriste formule
Stoksa, za laminarno, Njutna, za turbulentno i Alena , za taloenje u prelaznoj oblasti.
U praktine svrhe, za pesak gustine 2.65 g/cm3, mogu se koristiti sledei podaci:
d (mm) 0.05 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 1.0 2.0 3.0 5.0 10
Vo 0.2 0.7 2.3 4.0 5.6 7.2 15 27 35 47 74
Vcr 0 0.5 1.7 3.0 4.0 5.0 11 21 26 33
V
0.3
0 0 1.6 3.0 4.5 6.0 13 25 33 45 65
Ucr 15 20 27 32 38 42 60 83 100 130 190
gde su sve vrednosti izraene u cm/s i oznaavaju:
Vo vrednosti za brzinu taloenja u fluidu ija je horizontalna brzina jednaka 0,
Vcr brzina taloenja u fluidu ija je horizontalna brzina jednaka Ucr,
V
0.3
brzina taloenja u fluidu ija je horizontalna brzina jednaka 0.3 m/s i
Ucr kritina horizontalna brzina za pokretanje istaloene estice.
Pored standardnih talonica ili talonica kanalskog tipa koje se ispiraju hidraulinim mlazom,
u ovu svrhu se mogu upotrebiti i ciklonski separatori (hidrocikloni) koji su veoma efikasni ali
se uvek javlja problem abrazije uredjaja.
Odstranjivanje ulja i masnoa
30
Poto su ulja i masti uglavnom laki od vode, oni tee da isplivaju na povrinu, pa
smanjenjem brzine proticanja celokupne tenosti, dolazi do separacije, a celokupna tenost
postaje `prirodni separator`. Posebno konstruisanim obrtnim cevima na povrini vode se vri
`skidanje` pene ulja i masti sa povrine vode.
Procedjivanje
Primenjuje se u sluaju da je koliina planktona ograniena i da u daljoj preradi nije
predvidjena nikakva dekantacija. Dejstvo ovih sita je ogranieno pa pri njihovoj primeni treba
biti oprezan, posebno u kontekstu prethodnih procesa. Razlikujemo makro (otvori vei od 0.3
mm) i mikro procedjivanje (otvori manji od 0.1 mm) a koriste se rotaciona sita ili sita na
beskrajnoj traci, specijalno ako se menja nivo vode koja se tretira.
Prethodna prerada hlorom
Vri se u cilju zatite cevi kroz koje prolazi nepreradjena voda. Ukoliko se ne izvri prethodno
hlorisanje, na cevovodima se taloi plankton koji smanjuje propusnu mo cevi pa do njihovog
potpunog zaepljenja. Gvodjevite i sulfatoredukcione bakterije mogu da razaraju gvodje
metalnih cevi, pa se zapaa vei sadraj gvodja u vodi, naroito u toku privremenih prekida
rada. Dejstvo hlorisanja ne smanjuje boju vode sem u sluajevima humusnih materija, ali se
dobija bistrija i filtrabilnija voda kao posledica oksidacije raznih materija u vodi:
- jona gvodja i mangana
- amonijaka, stvarajui hloramine ili izazivajui njegovo raspadanje (preko
kriti.take)
- nitrita koji se prevode u nitrate
- organskih materija podlonih oksidaciji
- mikroorganizama (bakterija, algi, planktona)
Prethodno hlorisanje moe biti prosto, hlorisanje do kritine take ili superhlorisanje.
Pri prethodnom hlorisanju uvek je bolje upotrebiti sadraj hlora koji je malo vei od
sadraja u kritinoj taki. Tako treba uvek postupiti kada je to mogue i kad takav postupak
ne zahteva velike koliine hlora. Pored unitenja patogenih klica i bakterija, planktona,
bezopasnih klica i drugih, dobija se i najnia granica pojave ukusa vode. Kada je voda boljeg
kvaliteta u pojedinim periodima godine mogue je vriti prosto hlorisanje. Hlor deluje veoma
brzo i to u prvim minutima nakon injektiranja u vodu, pri emu u fazi prethodnog hlorisanja
vreme nije tako vaan faktor kao pri sterilizaciji, jer se traeni rezultati postiu veoma brzo.
Kada su u pitanju povrinske vode u kojima se lako mogu nai virusi, praktikuje se
superhlorisanje i to sa produenim trajanjem kontakta.
Aeracija
Vri se u sluajevima kada sirova voda sadri viak gasova:
- sumporvodonik- koji vodi daje neprijatan ukus
- kiseonik- kada je u stanju presienosti jer njegovo izdvajanje izaziva negativne posledice
u taloniku, jer se podie mulj sa dna, kao i kod filtriranja kada nastaje lano zaptivanje,
izdvajanjem gasa.
- ugljen dioksid- koji vodu ini agresivnom
31
- ako u vodi nema dovoljno kiseonika da bi se obezbedila oksidacija jona gvodja i
mangana, nitrifikacija amonijaka i da bi se vodi dao prijatan ukus, kao i spreavanje
korozije metalnih cevi.
Osnovni procesi prerade vode
Koji e osnovni procesi i kojim redosledom biti ukomponovani u proces prerade vode, zavisi
od kvaliteta sirove vode i kvaliteta preradjene vode koji se eli ostvariti. Osnovni kriterijumi,
na osnovu kojih se vri izbor hemikalija koje e se primenjivati u procesu, su njihova
efikasnost u obavljanju eljene reakcije i njihova cena. Tako, na primer za kontrolu ukusa i
mirisa vode mogu se koristiti aktivni ugalj, hlor, hlordioksid, ozon i kalijum permanganat.
Obino je najjeftinije reenje primena velike doze hlora (superhlorisanje), ali je aktivni ugalj
daleko efikasniji u pogledu uklanjanja jedinjenja koja utiu na ukus i miris vode.
U sistemima za preradu povrinskih voda esto se praktikuje instaliranje dozirne opreme za
dve ili ak tri od navedenih hemikalija, tako da se, zavisno od trenutnog kvaliteta sirove vode,
moe uvek primeniti najefikasnija i najekonominija varijanta.
U sledeoj tabeli dat je saeti prikaz parametara kvaliteta prirodnih voda, njihov uticaj na
kvalitet tih voda i uobiajeni naini njihovog korigovanja.
Parametar
(primesa)
Posledica Nain prerade
Manjak Viak
Najea
primena
Nerastvorne primese
Suspendovane i
koloidne materije
Mutnoa Bistrenje Povrinske vode
ive primese
Bakterije i virusi
Plankton
Javno zdravlje
Izgled i korozija
Dezinfekcija
Dezinfekcija
Sve vode,
povrinske-
patogeni organizmi
podzemne-ferozne
i manganozne
bakterije
Rastvorne primese
Organske materije
Boja
Septinost
Bistrenje i primena
O
3
i/ili
aktivnog uglja
Sve vode
Mikrozagadjivai
(pesticidi, fenoli,
detergenti....)
Toksinost
Ukus
Miris
Cl2+bistrenje+O3
+aktivni ugalj (Cl2
po potrebi)
Povrinske i
aluvijalne
podzemne vode
Halo-forme
(trihalometani)
Miris,
Javno zdravlje
Aeracija+aktivni
ugalj
Podzemne vode
Soli
HCO
3
-
, CO
3
2-
Korozija Remineralizacija Uklanjanje
karbonata
Sve vode
Cl-, SO4 2- Ukus, Korozija Reversna osmoza Morska i boate
vode
NO3- Methemoglobinemia Denitrifikacija Podzemne vode
PO43- Bioprodukcija Bistrenje Sve vode
SiO3 Ometanje reversne
osmoze
Jonska izmena Podzemne vode
F- Zubi, kosti, nervni sis Fluoridizacija Defluoridizacija Podzemne vode
Ca 2+, Mg 2+ Korozija, Kamenac Remineralizacija Omekavanje Sve vode
Na+, K+ Javno zdravlje Membranski i
termiki procesi
Morska i boate
vode
NH
4+
Septinost Hlorisanje,
nitrifikacija
Sve vode
Fe
2+
, Mn
2+
Obojenost, Korozija Deferizacija, Podzemne vode
32
demanganizacija
Ukupan salinitet Javno zdravlje,
Korozija
Membranski i
termiki procesi
Sve vode
Rastvoreni O
2
Gasovi, Ukus,
Korozija
Aeracija Deoksigenacija Podzemne vode
CO
2
Korozija Aeracija,
Neutralizacija
Podzemne vode
H
2
S Miris Aeracija Podzemne vode
Standardi kvaliteta, karakteristike vode prijemnika i namena vode koja se iz njega zahvata
odredjuju potrebni stepen njene prerade. Uticaj pojedinih vrsta zagadjujuih supstancija ima
svoju karakteristinu vremensku i prateu prostornu dimenziju, zavisno od procesa kojima se
oni transformiu u svoj konani oblik ili koji ga spreavaju da dospe u vodu prijemnika.
10
3
(s) 10
4
10
5
10
6
10
7
10
8
10
9
10
10
sat
dan
mesec
godina
dekada
sedmica sezona
Klasifikacija prirodnih voda prema kvalitetu (Prati et al. 1971)
Parametar Kvalitet vode
kvaliteta odlian prihvatljiv blago
zagadjena
zagadjena jako
zagadjena
pH 6.5-8.0 6.0-8.4 5.0-9.0 3.9-10.1 >10.1
Rastvor.O
2
% 88-112 75-125 50-150 20-200 >200
BPK
5
mg/l 1.5 3.0 6.0 12.0 >12.0
HPK mg/l 10 20 40 80 >80
Susp.mat. mg/l 20 40 100 278 >278
Amonijak
mg/l
0.1 0.3 0.9 2.7 >2.7
Nitrati mg/l 4 12 36 108 >108
Hloridi mg/l 50 150 300 620 >620
Gvodje mg/l 0.1 0.3 0.9 2.7 >2.7
Mangan mg/l 0.05 0.17 0.5 1.0 >1.0
Flotabilne materije
Bakterije
Rastvoreni O
2
Suspendovane vrste materije
Nutrijenti
Rastvorene vrste mat.
Akutni toksini efekti Dugoroni toksini efekti
33
Zbog svega do sada reenog i vrednosti prikazanih u tabelama, izuzetno je znaajno, pre nego
se napravi krajnji izbor izmedju povrinske i podzemne vode, posedovati potpunu informaciju
kako o karakteristikama sirove vode, tako i o veliini rizika od njenog incidentnog zagadjenja.
Uzvodno od zahvata sirove vode, locirani industrijski pogon, ne samo da moe biti uzrok
sezonskih varijacija njenog kvaliteta, ve pri incidentnim situacijama moe ozbiljno naruiti
njen kvalitet, a kadkad moe dovesti i do prekida rada postrojenja za pripremu vode. Koliko
e taj prekid rada trajati, zavisi od stepena sloenosti primenjenog sistema i to je sistem
sloeniji i sofisticiraniji to e i prekid rada sistema biti krai (Slika 1)
Kriterijumi kvaliteta sirovih povrinskih voda koje se koriste za javno snabdevanje vodom za
pie (U.S. Federal ater Pollution Control Administration, 1968)
Supstancija Kriterijumi za povrinske vode
Dozvoljeni sadraj Poeljan sadraj
Koliformni organizmi (NBO) 10000 100
Fekalni koliformi (NBO) 2000 20
Neorganske supstance, mg/l
Amonijani azot 0.5 0.01
Arsen* 0.05 odsutan
Barijum* 1.0 odsutan
Bor* 1.0 odsutan
Kadmijum* 0.01 odsutan
Hloridi* 250 250
Hrom (VI)* 0.05 odsutan
Bakar* 1.0 praktino odsutan
Rastvoreni O2 4 blizu zasienja
Gvodje 0.3 praktino odsutan
Olovo* 0.05 odsutno
Mangan* 0.05 odsutan
Nitratni azot * 10 praktino odsutan
Selen* 0.01 odsutan
Srebro* 0.05 odsutno
Sulfati* 250 50
URM* 500 200
Uranil jon* 5 odsutan
Cink* 5 praktino odsutan
Organske supstance mg/l
ABS 0.5 odsutan
Ugljentetrahlorid* 0.15 0.04
Cijanidi* 0.20 odsutni
Pesticidi *
Adrian 0.017 odsutan
Flordan 0.003 odsutan
DDT 0.042 odsutan
Dieldrin 0.017 odsutan
Endrin 0.001 odsutan
Heptahlor 0.018 odsutan
Lindan 0.056 odsutan
Metoksihlor 0.035 odsutan
34
Toksafen 0.005 odsutan
Fenoli* 0.001 odsutni
* Supstance na koje u znaajnoj meri ne utiu sledei osnovni procesi obrade:
koagulacija - manje od oko 50 mg/l Al2(SO4)3, Fe2(SO4)3 ili FeSO4 7H2O, uz dodatak
alkalija prema potrebi, a bez pomonog koagulanta ili aktivnog uglja,
taloenje - 6 sati ili manje
brza peana filtracija - brzina filtracije 7 m3/m2h ili manje
dezinfekcija hlorom - bez obzira na koncentraciju ili na oblik rezidualnog hlora
0
2
4
6
8
10
12
0 2 4 6 8 10 12 14 16
vreme
k
o
n
c
e
n
t
r
a
c
i
j
a
z
a
g
a
d
j
e
n
j
a
u
s
i
r
o
v
o
j
v
o
d
i
slozena obrada
vreme prekida rada
relativno kratko
standardan obrada
prekid relativno dug
jednostavna
obrada
C1 max
C2 max
C3 max
Uticaj zagadjujueg talasa na rad postrojenja za pripremu vode
Zbog svega navedenog pri projektovanju postrojenja za preradu vode neophodno je nai
kompromis izmedju cene sloenijeg postrojenja (investicioni i operativni trokovi) i
ekonomskih i drugih posledica koje moe imati prekid proizvodnje vode za pie.
OSNOVNE LINIJE PRERADE
Nakon zahvatanja vode i obavljenog predtretmana vode, pristupa se tretmanu u osnovnim
linijama prerade. One mogu biti alternativne i svaka mora da obezbedi vodu za pie iji je
kvalitet u skladu sa zakonskim propisima, ukoliko je njen izbor uinjen na osnovu
karakteristika sirove vode koja se preradjuje.
Stepen sloenosti osnovnih linija kree se od veoma niskog (samo dezinfekcija) do veoma
veoma visokog (kombinacije relativno velikog broja osnovnih procesa). Efikasnost adabrane
linije moe se poveati ukljuivanjem u nju dodatnih, specifinih osnovnih procesa, koji su
efikasni u smislu uklanjanja odredjene vrste zagadjujue materije.
35
Osnovne linije prerade se mogu predstaviti sledeom emom:
1. Dezinfekcija
2. Filtracija Dezinfekcija
3. Koagulacija Filtracija Dezinfekcija
Flokulacija
4. Koagulacija Filtracija Dezinfekcija
Taloenje
5. Adsorpcija (PAK) Adsorpcija (GAK)
6. Oksidacija Oksidacija
hlor hlor
hlordioksid ozon
ozon
kalijumpermanganat
7. Bioloki efekat
Linija prerade 1.
Ova linija prerade primenjuje se kada je kvalitet sirove vode identian kvalitetu vode za pie,
koji zakon zahteva, odnosno kada nije potrebno nikakvo njeno preiavanje. Dezinfekcija se
vri iskljuivo iz preventivnih razloga, odnosno da kvalitet vode ne bi bio umanjen pri
transportu kroz distribucionu mreu. Ova linija prerade takodje se primenjuje i u onim
sluajevima kada jedino mikrobioloki kvalitet sirove vode nije u skladu sa zakonskim
propisima.
Kao novija tehnoloka poboljanja u okviru ove linije treba pomenuti
- proizvodnju hlora elektrohemijskim putem na mestu upotrebe i
- proizvodnju hlordioksida, ClO
2
delovanjem hlorovodonine kiseline na natrijumhlorit
takodje na mestu upotrebe.
Primenom bilo koga od ova dva reenja eliminie se potreba za skladitenjem gasovitog hlora,
a time i oigledna opasnost u gusto naseljenim sredinama.
Primeri primene: neke podzemne vode i vode nekih prirodnih ili vetakih jezera.
36
Linija prerade 2.
Ovaj nain prerade podoban je za vode zagadjene iskljuivo suspendovanim materijama ija
je priroda estica takva da je dovoljna primena filtracije da bi se one iz vode izdvojile. To je
sluaj sa nekim podzemnim vodama u krastnim podruijima, koje su obino najvei deo
vremena potpuno bistre, ali koje posle kinih padavina postaju visoko optereene
suspendovanim materijama. Osim suspendovanih materija takve vode ne sadre nijednu drugu
vrstu zagadjenja. I u ovom sluaju naravno neophodna je takodje i dezinfekciona obrada, iz
potpuno istih razloga kao i prethodnom sluaju.
Znaajnije tehnoloke inovacije u oblasti filtracije su:
- Dvomedijumna filtracija (filtri sa dve vrste ispune), koja je posebno korisna za preradu
voda optereenih suspendovanim materijama koje su heterogene, kako u pogledu veliine,
tako i u pogledu prirode svojih estica. Primeri primene dvomedijumne filtracije su
direktna filtracija i in line koagulacija.
- Potpuna automatizacija i kontrola filtracionog ciklusa.
Linija prerade 3.
Ova linija koja sadri in line koagulaciju, filtraciju i dezinfekciju se primenjuje kod prirodnih
voda koje sadre suspendovane materije koje se ne mogu izdvojiti samo filtracijom. To su
uglavnom materije koloidne prirode i da bi se pretvorile u separabilni oblik, moraju se njene
estice prethodno destabilizovati a potom aglomerisati. Naime, koagulacijom prethodno
destabilizovane koloidne estice aglomeriu se oko flokula, koje se obrazuju unutar filtarske
ispune. Kada je koliina ovako obrazovanog floka relativno mala, u ispuni se stvaraju uslovi i
za adsorpciju dela u vodi prisutnih organskih materija koji je adsorbilan, odnosno, osim
uklanjanja suspendovanih materija, na ovaj nain se ponekad u znaajnoj meri smanjuje i
ukupna organska zagadjenost vode.
Ovaj nain prerade pogodan je za manje zagadjene vode, kao to su vode nekih prirodnih
jezera i akumulacija.
Neka od ovakvih postrojenja funkcioniu najvei deo godine samo sa direktnom filtracijom, a
in line koagulacija se u proces ukljuuje samo tokom njenog manjeg dela.
Linija prerade 4.
U sebi ova linija sadri bistrenje i dezinfekciju, naime, kada doza koagulanta potrebna da se
ostvari prethodni nain prerade, postane suvie velika, odnosno kada se previe povea
zapremina flokakoji se obrazuje tokom koagulaciono-flokulacione faze prerade dolazi do
suvie brzog poveanja hidraulikih otpora u filtarskoj ispuni i skraenja filtracionog perioda.
Ovo se donekle moe prevazii pogodnim odabirom granulometrijskog sastava filterske
ispune, medjutim ee je potrebno u proces ukljuiti i talonik u kome se onda pre filtracije
uklanja najvei deo obrazovanog floka, odnosno otpadnog mulja. Primenu ove linije prerade
zahtevaju mnoge povrinske vode koje su visoko zagadjene organskim materijama.
Linija prerade 5.
Adsorpcija predstavlja dodatnu fazu prerade koja se moe ukljuiti po potrebi u svaku od
prethodnih linija prerade. Koristi se onda kada je adsorpcija organskih materija na floku
obrazovanom tokom koagulaciono-flokulacione faze prerade nedovoljna da se njihova
koncentracija u preienoj vodi svede ispod zahtevane vrednosti. Adsorbent, aktivni ugalj u
37
praksi se koristi u dva oblika, kao aktivni ugalj u prahu (PAK) i kao granulisani aktivni ugalj
(GAK).
Linija prerade 6.
Pored dezinfekcije, koja u sutini takodje predstavlja oksidacionu obradu (osim kada se vri
UV zraenjem), proirenje asortimana zagadjujuih materija koje se pojavljuju u prirodnim
vodama uslovilo je primenu oksidacionih sredstava i u drugim fazama procesa pripreme vode
za pie. Najee take primene oksidacionog agensa du linije prerade su sam poetak linije,
intermedijarna oksidacija neposredno pre GAK filtracije ili na samom kraju linije. Pred
razliita oksidaciona sredstva koja se za ovu svrhu mogu koristiti, postavljaju se vrlo
specifini zahtevi.
TALOENJE
Termin taloenje se primenjuje za izdvajanje i neorganskog i organskog sastava u
vodi, koji se moe taloiti u kontinualnom procesu.
Klasian teorijski pristup taloenju je podrazumevao da su estice sferine u prirodi.
Dobijeni rezultati su povezivani sa nesferinim esticama, uz korienje razliitioh
koeficijenata koji su se odnosili na uticaj oblika estica.
Brzine taloenja suspendovanih estica u vodi (T=10
o
C, =2650 g/cm3, sferine estice)
Prenik estica, m Priblino potrebno vreme za
taloenje na dubini od 1m
Tipini materijal
10.000 1.2 s ljunak
1.000 9 s Pesak
100 2 min Fini pesak
10 2 h Mulj
1 6 d Bakterije
0.1 800 d estice gline
0.01 250godina Pigmenti boja
Prema nainu taloenja estica u otpadnoj vodi, razlikujemo etiri tipa taloenja:
1. diskretno (pojedinano), 2. agregatno, 3. zonalno i 4. stenjeno (kompresiono) taloenje.
Na slici su ematski prikazani tipovi taloenja i morfoloki oblik estica pri taloenju.
38
Bistrenje vode po mehanizmu diskretnog taloenja
Newton 1647. i Stokes 1845. godine su postavili jednaine koje mogu biti koriene za
odredjivanje brzine taloenja (terminalne brzine) diskretnih estica u vodi. Sile koje deluju na
esticu tokom taloenja u vodi su prikazane na sledeoj slici.
39
Bilans sila koje deluju na esticu pri kretanju kroz fluid nanie, moe se predstaviti sledeom
jednainom:
( )
= = =
2
2
s
p d p p p d b g
s p
u
A C g V g V F F F F
dt
u m d
gde su:
m
p
- masa estica
u
s
- brzina taloenja (settling velocity) u bilo kom vremenu t, m/s
t - vreme, s
F
g
- sila gravitacije, N
F
b
- sila potiska, N
F
d
- sila trenja izedju estice i vode, N
p
- gustina estica, kg/m
3
V
p
- zapremina estica, m
3
g - ubrzanje zemljine tee, m/s
2
- gustina vode (ili bilo kog drugog fluida), kg/m
3
C
d
- koeficijent trenja, bezdimenziona veliina
A
p
- projektovana povrina estice u pravcu taloenja estica, m
2
Koeficijent trenja za sferine estice zavisi od Rejnoldsovog broja i ta zavisnost je pokazana
na sledeoj slici:
40
Za sferine estice se zapremina, projektovana povrina u pravcu taloenja, masa i
Rejnoldsov broj, mogu izraziti sledeim jednainama:
3
6
p p
d V
t
=
2
4
p p
d A
t
=
p p p p p
d V m
t
3
6
= =
v
s p s p
u d u d
= = Re
gde je:
d
p
- prenik estice, m
p
- gustina estice, kg/m
3
Re - Rejnoldsov broj
- dinamiki viskozitet, Ns/m
2
v - kinematski viskozitet, m
2
/s
Re
24
=
d
C za Re 1, (laminarno podruije)
34 . 0
Re
3
Re
24
+ + =
d
C , 1 < Re 10.000 (preobraajno podruije)
41
s p
s p
s p
s
p d d
u d
u d
u d
u
A C F t
t
3
2 4
24
2
2 2
2
=
= =
s p p p p
s
p
u d g V g V
dt
du
m t 3 =
p p
s
p
p
s
d
u
g
dt
du
2
18
|
|
.
|
\
|
=
U stacionarnim uslovima je du
s
/dt=0, pa samim tim je brzina taloenja u laminarnim
uslovima, kada vai C
D
=24/Re:
( )
18
2
p p
s
d g
u
=
Ova jednaina reprezentuje Stoks-ov zakon.
U uslovima taloenja estica u nelaminarnim uslovima, bilans sila se moe opisati sledeom
jednainom:
( )
2
0
2
s
p d p p p d b g
s p
u
A C g V g V F F F sila
dt
u m d
= = = =
U stacionarnom stanju, kada se estica taloi konstantnom brzinom, bilans sila se moe
predstaviti jednainom, koja je poznata i kao Njutnov zakon:
( )
d
p p
s
C
d g
u
3
4
=
Braunovo kretanje
Mnoge prirodne vode sadre dovoljno sitne estice koje se ne mogu taloiti same od sebe i
koje se usled kolizije sa molekulima vode kreu tako da sila zemljine tee ne utie na smer
njihovog kretanja, pa samim tim i ne dolazi do njihovog taloenja. Takve estice se nazivaju
koloidne estice, a njihovo kretanje kroz fluid je opisano Braunovim kretanjem.
Brzina kojom se kreu koloidne estice u x smeru, moe se opisati jednainom koju je 1905
godine postavio Ajntajn (Einstein):
|
|
.
|
\
|
A
=
p
B
d
kT
x
u
t 3
2 1
gde je:
u
B
- kretanje estica u jednom smeru, m/s
42
k - Bolcmanova konstanta, 1.38x10
-23
Nm/K
T - apsolutna temperatura, K(273+
o
C)
Ax - neto distanca kretanja estica u x pravcu tokom Braunovog kretanja, m
Kada je u
B
>u
s
onda ne dolazi do taloenja estica, poto je kretanje estica upravljeno
kolizijom sa molekulima vode.
Diskretno taloenje u pravougaonom taloniku
U taloniku ija je dubina h
0
i povrina A, potrebno je neko vreme, t, za koje e se odredjena
diskretna estica staloiti. Brzina taloenja koja se dobija deljenjem predjenog puta od vrha
do dna talonika, sa potrebnim vremenom taloenja, naziva se kritina brzina taloenja, za tu
esticu, odredjenog prenika i gustine.
t
0
h
u
kr
=
Vreme za koje e fluid protokom Q, protei kroz odredjenu zapreminu V, dobija se iz izraza:
Q
V
= t
to, omoguava da se zamenom u prethodnu jednainu dobije sledea jednakost:
V
Q h
Q
V
h
u
kr
0 0
= =
Istovremeno zapremina talonika je jednaka proizvodu povrine i dubine talonika, tj:
0
h A V =
Nakon ega se moe dobiti izraz za kritinu brzinu taloenja, pri protoku fluida Q, u taloniku
ija je povrina A:
A
Q
A h
Q h h
u
kr
= = =
0
0 0
t
Sve estice koje imaju veu ili najmanje jednaku brzinu taloenja jednaku kritinoj brzini
taloenja e biti istaloene, dok estice, koje imaju manju vrednost brzine taloenja, nee biti
istaloene u razmatranom taloniku.
Udeo estica koje e biti uklonjene:
kr
s s s
u
u
h
h
h
h
Udeo = = =
t
t
0 0
43
Taloenje u krunim talonicima
Uvaavajui isti princip taloenja, kao i kod pravouglih talonika i koristei iste jednaine
koje definiu vrednost kritine brzine taloenja i efikasnosti taloenja, na sledeoj slici je
predstavljen mehanizam taloenja u krunim talonicima.
44
Kreui se od centra prema periferiji talonika (izbistrivaa), fluid menja svoju brzinu shodno
sledeoj jednaini:
( )
0
2 h r r
Q
u
i
f
=
t
gde su:
u
f
- brzina fluida (vode), m/s
Q - zapreminski protok fluida, m
3
/s
r - rastojanje mereno od centra talonika (izbistrivaa), m
r
i
- poluprenik ulazne centralne cevi (zone) u talonik (izbistriva), m
h
0
- debljina talone zone, m
Trajektorija estice 1 na prethodnoj slici, koja polazi sa vrha talonika i dospeva na sam kraj
talonika, pokazuje vrednosti kritine brzine estice koja e biti istaloena tokom prolaska
fluida kroz talonik. Shodno tome, rastojanje na kojoj e ona biti istaloena zavisi od distance
r na kojoj se nalazi u samom taloniku, pa je:
( )
kr
i
kr
u
Q
h r r
tu h
0
2 2
= =
t
gde je:
h - rastojanje estice od povrine vode u taloniku, m
t - vreme taloenja, h
u
kr
- brzina taloenja estica, Q/A, m/h
Saglasno ovome, trajektorija diskretnih estica u krunom taloniku ima parabolian oblik.
Sve estice koje imaju brzinu taloenja veu ili najmanje jednaku kritinoj brzini taloenja,
istaloie se.
( ) ( ) A
Q
r r
Q
r r h
Q h h
u
i i
kr
=
= =
2 2
0
2 2
0 0
0 0
t t t
Kao to se vidi vrednost kritine brzine taloenja kod krunog talonika, identino se
izraunava kao i kod pravougaonog taloenja, stim samo to se mora voditi rauna o
izraunavanju vrednosti povrine talonika.
Sve prethodno definisano, vai za idealne uslove. U praksi se, naravno, sistemi ne ponaaju
idealno. Pored toga to uvek postoji i medjusobno dejstvo, iako mi usvajamo da je re o
diskretnom taloenju, u nekim sluajevima horizontalna brzina fluida poinje da podie sa
dna ve istaloene estice i jednopstavno ih spira i odnosi u izlaznoj struji. Time se smanjuje
efikasnost taloenja estica, koja se dobija prethodnom analizom.
Jasno je da se ista vrednost povrine talonika moe dobiti za razliite vrednosti duine i
irine talonika, pa je stoga veoma vano definisati optimalan odnos duine i irine koji e
preduprediti spiranje nataloenog materijala iz talonika. Uobiajeni odnosi u praksi, kreu se
u intervalu od 4:1 pa do 8:1.
Kritina brzina spiranja za pojedinane estice je definisana od strane Camp-a i ima sledei
oblik:
45
p
p
kr
d g
f
k
u
ispiranja |
|
.
|
\
|
=
8
gde su:
u
kr ispiranja
- kritina vrednost brzine fluida koja proizvodi spiranje, m/s
k - konstanta koja zavisi od tipa estica koje se spiraju, za pesak je 0.04 a za lepljive
estice 0.06
f - Darcy -Weisbach-ov faktor trenja, koji se kree u granicama 0.02 do 0.03, tipina
vrednost je 0.03
U praksi se esto, na poetku pogona za pripreme vode ugradjuju predtalonici koji imaju
funkciju da odstrane lako talone materije (na primer pesak i drugi krupniji materijal), a u
cilju zatite uredjaja koji slede i olakavanja izvodjenja procesa koji slede.
Tipine vrednosti za projektovanje talonika za predtaloenje (peskolova) date su u sledeoj
tabeli:
Parametar Jedinice Vrednosti
Minimalan broj
tankova
2
Dubina (bez
automatskog
odnoenja mulja)
m 3.5-5
Dubina (sa
automatskim
odnoenjem mulja)
m 3-4
Minimalan odnos
duina:dubina
6:1
Minimalan odnos
duina:irina
4:1 - 8:1
Brzina napajanja
talonika
m
3
/m
2
dan 200-400
Srednja brzina
proticanja fluida
m/s 0.05
Vreme zadravanja min 6-15
Minimalna veliina
estice koja e biti
iztaloena
mm 0.1
Nagib dna talonika m/m Minimum 1:100 po
duini nagiba
Prihvatajui idealne kriterijume za projektovanje, zahtevana duina talonika se radi
obezbedjenja sigurnosti rauna po sledeoj jednaini:
f
s
u
u
h
K L
|
|
.
|
\
|
=
0
Gde je:
K - sigurnosni faktor, u granicama 1.5-2, bezdimenziona veliina
u
f
- srednja brzina vode pri maksimalnom dnevnom protoku vode u sistemu, m/s
46
Primer:
Predtalonik, napravljen od betona i podeljen u dva dela, koristi se za uklanjanje peska
prenika od najmanje 0.08 mm i veih, za protok vode od 1.1 m
3
/s. Maksimalni protok je oko
1.6 puta vei od srednjeg, a temperatura vode je 10
o
C. Usvajajui da je dubina talonika 3.5 m
i da je faktor sigurnosti 1.5, odrediti duinu i irinu svakog tanka i proveriti da li je povrinska
brzina i vreme zadravanja u preporuenom opsegu. Brzine taloenja su date u sledeoj tabeli.
Podaci o brzini taloenja za pesak gustine 2.65 g/cm
3
, koji se taloi u vodi temperature 10
o
C.
Prenik estice,
mm
1 0.6 0.4 0.2 0.15 0.1 0.08 0.06
Brzina
taloenja, m/s
0.1 0.063. 0.042 0.023 0.015 0.008 0.006 0.0038
Resenje:
1. Preporuena horizontalna brzina vode pri maksimalnom protoku je 0.05 m/s. Povrina
poprenog preseka svake komore u pravcu proticanja vode, rauna se sa protokom koji je
jednak polovini maksimalnog protoka, pa je:
5 . 17
05 . 0
6 . 1 1 . 1 5 . 0 5 . 0
=
= =
f
u
Q
A m
2
Vrednost 0.5 se uzima jer kroz jednu komoru prolazi polovina protoka. Za dubinu vode od 3.5
m, irina talonika e biti oko 5 m.
2. Za izraunavanje duine talonika, potrebno je da znamo brzinu taloenja za zrno peska od
0.08 mm i iz tabele se vidi da je to 6 mm/s. Horizontalna brzina pri srednjem protoku vode se
rauna po jednaini:
031 . 0
6 . 1
05 . 0
max ,
max ,
= = =
f
f
f
f
u
u
u
u m/s
Pa se duina talonika rauna po jednaini:
27 031 . 0
006 . 0
305
5 . 1
0
= =
|
|
.
|
\
|
=
f
s
u
u
h
K L m
3. Potrebno je proveriti da li odnosi duine i dubine, kao i duine i irine talonika ulaze u
preporueni opseg.
Odnos duine i dubine treba da bude minimalno 6:1.
1
6
1
7 . 7
5 . 3
27
> = =
d
L
dakle ovaj odnos je prihvatljiv.
Odnos duine i irine bazena treba da bude minimalno 4:1.
1
4
1
4 . 5
5
27
> = =
w
L
4. Potrebno je proveriti i vreme zadravanja vode u taloniku kao i povrinsku brzinu vode.
Vreme boravka vode u taloniku se rauna po jednaini:
0 . 14
min / 60 / 1 . 1 5 . 0
5 . 3 5 27
3
=
= =
s s m
m m m
Q
V
t min
Vrednost povrinske brzine vode je:
47
352
2 5 27
/ 24 / 3600 / 1 . 1
3
=
= =
komore m m
dan h h s s m
A
Q
u
kr
s
m
3
/m
2
d
Povrinska brzina je u preporuenom opsegu (izmedju 200 i 400 m
3
/m
2
dan).
Preporuene mere i odnosi za pravougaone talonike sa horizontalnim tokom:
Parametar Jedinice Vrednosti
Minimalan broj
tankova
2
Dubina m 3-5
Minimalan odnos
duina:dubina
15:1
Minimalan odnos
irina:dubina
3:1 do 6:1
Minimalan odnos
duina:irina
4:1 - 5:1
Povrinska brzina
napajanja talonika
m/h 1.25-2.5
Srednja brzina
proticanja fluida (pri
maksimalnom
dnevnom protoku)
m/s 0.3-1.1
Vreme zadravanja min 1.5-4
Prelivni protok iz
talonika
m3/mh 9-13
Rejnoldsov broj <20.000
Frudov broj
( )
w s
f
P A g
u
Fr
/
2
=
>10
-5
Nagib dna bazena
bez i sa mehanikim
ienjem mulja
m/m 1:300 i 1:600
Brzina strugaa
mulja
m/min 0.3-0.9
Brzina strugaa
mulja u povratnom
toku
m/min 1.5-3
Talonici sa ugradjenim lamelama
U cilju poboljanja karakteristika i efikasnosti taloenja, u postojee talonike se mogu
ugradjivati segmenti sa paralelnim lamelama izmedju kojih struji fluid sa esticama. Kako je
rastojanje izmedju lamela dovoljno malo, to omoguava da se estice za krae vreme staloe
na lamelu, a time da se znatno pospei izdvajanje i sitnijih frakcija. ematski prikaz lamelnog
talonika je dat na sledeoj slici:
48
Lamelasti talonik moe biti suprotno strujni, kada se estice taloe suprotno od smera
kretanja fluida (kao to je primer na slici), istostrujni i unakrsni.
Vreme, potrebno za taloenje pojedinane estice izmedju paralelnih lamela, moe se
izraunati po jednaini:
u cos
s
u
d
t =
gde je:
d - rastojanje izmedju dva paralelna panela, m
u - ugao panela u odnosu na horizontalu,
o
49
Ukoliko se usvoji da je brzina fluida izmedju dva panela uniformna, onda je vreme potrebno
da estica provede izmedju dva panela, pri kome e doi do njenog taloenja, dato
jednainom:
u
u
sin
s f
p
p
u u
L
t
=
gde je:
t
p
- vreme potrebno da estica provede izmedju dva panela, s
L
p
- duina panela, m
u
fu
- brzina fluida izmedju panela, m/s
Ukoliko je vreme potrebno da estica provede u taloniku, t
p
, jednako vremenu potrebnom za
taloenje, onda e sve estice biti istaloene ukoliko im je brzina taloenja:
u u
u
sin cos d L
u
u
p
f
s
+
>
Brzina fluida izmedju panela, u
fu
, zavisi od broja ugradjenih panela, N i odredjuje se po
jednaini:
Ndw
Q
u
f
=
u
Gde je:
w - irina kanala izmedju panela
Na isti nain, moe se koristiti i ukupan protok fluida u odnosu na povrinu talonika (vodeno
ogledalo), ukoliko se zanemari povrina ela panela koji su potopljeni u vodu, u odnosu na
ukupnu povrinu talonika, pa je:
u
u
sin A
Q
Ndw
Q
u
f
= =
Na slian nain se mogu analizirati i drugi naini korienja panela u talonicima.
U realnim sistemima, na proces taloenja utiu i fiziki parametri, kao to su:
Gustina vode- pri ulazu u talonik, voda moe imati razliitu gustinu u odnosu na ostatak
vode u taloniku, to omoguava pojavu prirodne konvekcije i kruenje vode u samom
taloniku, a to se svakako negativno odraava na proces taloenja i efikasnost rada uredjaja.
Temperatura vode- izaziva negativne efekte poto dolazi do razvoja mikrostrujanja, kao i
tenje da topla voda izlazi na povrinu, to opet dovodi do negativnih efekata.
Koncentarcija estica- ukoliko je razliita tokom vremena u napojnoj struji moe izazvati
negativne efekte.
Vetar deluje na povrinu vode u taloniku koja moe izazvati negativno kretanje vode u
itavom taloniku i na taj nain moe dovesti do smanjenja efikasnosti talonika.
50
FILTRACIONI PROCESI U PRERADI VODE
Filtracija je razdvajanje ili separacija vrste i tene faze pod dejstvom pritiska ili vakuuma.
Postupak se izvodi tako to voda prolazi kroz jedan pregradni sloj, koji zadrava vrste estice
na ili unutar sebe. Izlazna tenost iz filtra naziva se filtrat, a pregradni sloj filtracioni medijum
ili ispuna, ukoliko je u zrnastom obliku. Za izdvojeni vrsti materijal, koji se akumulira u
koliinama koje vidljivo prekrivaju filtracioni medijum, pa i same vre filtraciju koristi se
naziv pogaa. Skup opreme, kuite, ventili, prostor za ispunu i dovod i odvod vode naziva se
filter.
Filtracija je najstariji i najire rasprostranjen postupak za uklanjanje vrstih estica u
postupcima pripreme vode. Gotovo sva postrojenja koja tretiraju vodu iz povrinskih
izvorita, kao i veina onih koji tretiraju vodu iz podzemnih izvorita imaju filtraciju u liniji
obrade vode.
Povrinske vode uglavnom sadre alge, sedimente, glinu i druge organske i neorganske
materije, koje mogu biti uklonjene filtracijom. Medjutim, ono to je jo vanije, u
povrinskim vodama se javljaju i mikroorganizmi, od kojih su neki i patogeni i izazivaju
razliite bolesti, pa je postupak filtracije, zajedno sa dezinfikcionim procecesima neophodan
radi njihovog efikasnog uklanjanja.
Podzemna izvorita imaju daleko manje bakterioloko zagadjenje, kao i koncentraciju
suspendovanih ili koloidnih materija, medjutim, esto je potrebno u procesima uklanjanja
pojedinih elemenata primeniti oksidacione procese, ije je produkte neophodno ukloniti
filtracijom, pa je i u ovom sluaju, ovo gotovo neophodan postupak.
Postupak filtriranja vode se koristi ve hiljadama godina, a prvi pisani tragovi o tome se
nalaze jo u medicinskim zapisima u Indiji 2000 god. pre nove ere. Hipokrat je filtrirao vodu
kroz tkaninu u 4 veku pre nove ere, dok su Rimljani prikupljali kinicu kao vodu za pie,
proputajui je kroz pesak.
Komercijalizacija i prvo patentirano reenje je ponudjeno u Francuskoj 1750, pri emu su se
koristili razliiti filterski mediji od sundjera, drvenog uglja, vune, peska, lomljenog kamena i
ljunka.
Prvi uredjaji koji su se primenili za tretman vode za pie u gradskim sistemima za
vodosnabdevanje se javljaju u Engleskoj i kotskoj oko 1800-te godine. Moderni, takozvani
spori peani filter konstruisan od strane James Simpson-a za Shelse sistem vodosnabdevanja
u Londonu 1829. godine, kao peano-ljunkoviti filter sa brzinom filtracije od 0.12 m/h.
Ovakvo reenje je zastupljeno i do dananjih dana.
Koliko je vana primena postupka filtracije u spreavanju irenja bolesti preko vode, pokazuje
primer dva bliska grada u Nemakoj, Altone i Hamburga, koji su bili suoeni sa epidemijom
kolere 1892. godine. Oba grada su se snabdevala vodom za pie iz reke Elbe i dok je Altona
koristila spore peane filtre za preiavanje vode i uspeno suzbila epidemiju, u Hamburgu,
gde nisu bili ugradjeni takvi filtracioni uredjaji, to nije bio sluaj.
Brza filtracija je razvijena kao postupak 1880. godine u SAD i sredinom dvadesetog veka
zauzima dominantno mesto u postrojenjima za pripremu vode za pie i spori filtri se sve redje
koriste.
Klasifikacija filtara
Klasifikacija filtara se vri prema:
51
1. Pogonskoj sili koja uzrokuje filtraciju. Filtrat protie kroz pregradni sloj usled
hidrostatikog pritiska, nad pritiska pred pregradnim slojem, podpritiska iza sloja
(vakuum) ili usled centrifugalne sile kroz sloj.Centrifugalna filtracija se prvo povezuje
sa centrifugalnim taloenjem, pa tek onda sa filtracijom.
2. Filtraciomom mehanizmu.Postoje dva modela filtracionog procesa. Prema prvom se
filtrirane vrste estice zaustavljaju na povrini medijuma i nagomilavaju se jedna
preko druge.Tako se formira pogaa ija se debljina poveava. Ovaj model daje
jednaine filtracije kroz pogau. Ako je vrst materijal zarobljen u porama tela
filtracionog medijuma, onda je to drugi model koji daje jednainu filtracije kroz
filtracioni medijum.
3. Funkciji. Proizvodi filtracije mogu biti suvi vrsti materijali,tenost-filtrat ili
oba.Tenost se moe dobiti i filtracijom kroz medijum i kroz pogau, dok se vrst
proizvod dobija samo filtracijom kroz pogau.
4. Nainu rada. Filtri mogu biti diskontinualni (arni) i kontinualni. arni rade pri
konstantnom pritisku i pri konstantnoj brzini filtracije, ili sa promenljivim
vrednostima pritisaka i protoka u toku ciklusa.
5. Prirodi vrstog materijala. estice koje formiraju pogau mogu da budu
kompresibilne ili krute,to odgovara filtraciji kroz filtracioni medijum. Na estice
reda veliine, 1-10m (isti red veliine kao i minimalna veliina pora filtarskih
medijuma), primenjuje se najvei broj postupaka. Na estice reda veliine 1m-do
dimenzija velikih molekula, primenjuje se ultrafiltracija, ako one nisu prethodno
agregacijom prevedene na vei red veliine.
Filtriranje preko cediljki
Obavlja se na situ sa rupicama, na debeloj cediljki i na umetku.
Kod filtriranja preko sita razlikuju se:
Mikroprocedjivanje sa slobodnom povrinom, (rotirajui doboi), sa ciljem odstranjivanja
planktona iz povrinskih slojeva vode, kao i krupnijih estica razliitog porekla koje se mogu
nai u vodi. Platna na kojima se vri mikroprocedjivanje, bilo da su metalna ili plastina,
imaju otvore od 20-40 mikrona, a izuzetno 10 mikrona. Brzina filtriranja na potopljenom
platnu se kree oko 50m/h (m
3
/hm
2
). Ako je potrebno izvriti odvajanje vee koliine
planktona neophodno je prethodno izvriti hlorisanje i dekantaciju vode.
Mikroprocedjivanje pod pritiskom, se najee vre pomou paralelnih filtarskih diskova,
sa zazorom izmedju diskova manjim od 35 mikrona, pri emu su ovi filtri veoma osetljivi na
vlaknastu strukturu i plankton, i sa protokom od 10-100 m
3
/h; ploastim filtrima, iji su zazori
od 2 do 40 mikrona, pri protoku vode od 100 l/h do 150 m
3
/h; filtrima u obliku fieka,
najee papirnim filtrima od vlakana celuloze, koji slue za fino finalno filtriranje materija
preostalih iz prethodnih procesa, a koji se po zaepljenju bacaju i menjaju novim.
52
Filtriranje kroz debele filtre se odlikuje time da se materijal ne zadrava samo na povrini,
ve i na izvesnoj dubini, koja je uvek relativno mala. Za obrazovanje ovakvih filtara se koriste
vlaknaste strukture lana ili celuloze, pamunih, staklenih ili polipropilenskih vlakana,
pomou keramikih, porculanskih, plastinih, metalnih i drugih elemenata. Pore su razliite
od 5 do 40 mikrona, a proticanje iznosi od nekoliko l/h do 400 m
3
/h kod filtara sa 40 mikrona.
Filtriranje preko umetka, koriste se za filtriranje velike koliine vode, a da se delovi filtra
sauvaju od nepopravljivog blokiranja, jer se elementi filtra stavljaju u aparat na poetku
svakog ciklusa rada. Najee se sreu filtri sa sveama (kao vreasti filter kod gasova) i filtri
sa diskovima ili ploama.
Filtriranje kroz filtarski sloj
Primenjuje se kada je potrebno izdvojiti vee koliine materijala iz vode i kada su estice tog
materijala relativno sitne. Da bi to filtriranje bilo efikasno estice se ne zadravaju na povrini
ve prodiru dublje u filtarski sloj. Materijal filtarskog sloja s toga mora biti veoma paljivo
odabran kako u pogledu granulometrijskog sastava tako i u pogledu debljine pojedinih
slojeva. Pri ovom procesu ceo filtar se kolmira (prekrije talogom) srazmerno koliini
izdvojenog materijala.
Razlikuju se dva osnovna tipa:
spori filtri i
brzi filtri.
Spori filtri su namenjeni preiavanju povrinskih voda bez prethodne koagulacije i
dekantacije. Koagulacija koloidnnih materija se obavlja dijastazama nastalim luenjem algi i
mikroorganizama koji se nalaze na zrncima peska (bioloka membrana). Da bi se dobili dobri
rezultati vre se tri stepena filtriranja:
- grubo filtriranje, 20-30 m
3
/24 h m
2
filtra
- prethodno filtriranje, 10-20 m
3
/24h m
2
filtra i
-filtriranje sa protokom 3-7 m
3
/24 h m
2
filtra.
Posle pranja ovakvih filtara, voda se isputa kao neupotrebljiva, sve dok se ne formira
bioloka membrana, za ta je potrebno nekoliko dana.
Ovi filtri su pouzdani sve dok u sirovoj vodi nema mnogo materijala u obliku suspendovanih
materija, u protivnom filtri za grubo i prethodno filtriranje se brzo zasite i postaju beskorisni.
Pored toga osetljivi su na razmnoavanje planktona koji ih mogu blokirati, tako da se kao
zakljuak moe rei da spori filtri nisu dovoljni za potpuno preriavanje vode.
Brzi filtri, kod brzih filtara voda prolazi kroz filtarski sloj brzinama od 4-50 m/h, a biolokog
dejstva praktino nema, osim u sluajevima kada je brzina smanjena i ima dovoljno kiseonika
za razvoj nitrifikacionih bakterija koje uklanjaju amonijak i njegove soli.
Brzo filtriranje se odvija kao:
- direktno filtriranje, bez dodatka vodi ikakvih reagenasa, kvalitet efluenta zavisi od poetnog
sastava i kvaliteta sirove vode, brzine su od 4-20 m/h, a mogu ii i do 50 m/h,
- filtriranje sa koagulacijom, pri emu se vodi dodaje koagulant Al
2
(SO
4
)
3
(2-10 g/m
3
maksimum 15 g/m
3
) i katalizator aktivni Si ili sintetiki polielektroliti, brzina filtriranja je 4-
10 m/h, s tim to u sluaju istih voda ide i do 40-50 m/h kao kod bazena za kupanje, uz
korienje malih doza koagulanta. U sluaju promenjljivog kvaliteta vode neophodno je
53
predvideti talonicu pre filtra kako bi se izbegao eventualni prekid rada filtra kada je to
najpotrebnije.
- filtriranje koagulisane i istaloene vode, koristi se kao zavrna i sigurnosna obrada, brzine se
kreu od 5-15 m/h.
Porozni deo filtra
Karakteriu ga:
Fizike karakteristike:
granulometrijski sastav,
efektivna veliina ili efektivni prenik de ili d10, to odgovara veliini od 10% na krivoj
granulacije,
koeficijent ravnomernosti granulacije,
oblik zrna,
mehanika postojanost,
gubitak usled kiselosti (voda moe sadrati ugljenu kiselinu koja rastvara filtarske materijale),
prividna gustina na vazduhu
Priroda poroznog dela filtra
kvarcni pesak,
antracit ili mermer, (kada je iz vode potrebno odstraniti silicijum)
granulisani aktivni ugalj
Izbor granulometrijskog sastava filtarskog sloja
0.3-0.5 mm, koristi se za brzo filtriranje pod pritiskom, za bazene za kupanje, sa brzinom
proticanja od 50 m/h, pad pritiska moe pasti i nekoliko bara, a do zaptivanja dolazi relativno
brzo; moe se primeniti i koagulacija na filtru ukoliko je silicijumska mutnoa vode ispod 100
mg/l
0.6-0.8 mm, filtriranje bez prethodne dekantacije, sa ili bez koagulacije uz uslov da je
silicijumska mutnoa ispod 50 mg/l, pad pritiska do 0.6 bara a brzine proticanja su oko 7m/h
kod otvorenih i vee kod zatvorenih sistema,
0.9-1.2 mm, najee korieni sastav u centralnoj Evropi, za sisteme sa ili bez koagulacije;
gubici su ogranieni na 0.3 bara, omoguava dobro pranje filtra vodom i vazduhom, a brzine
se kreu od 15-20 m/h,
1.3-1.5 mm, odstranjivanje krupnijeg materijala direktnom filtracijom, gubici ne prelaze 0.15
bara, a slue i kao nosei sloj za granulacije od 0.4-0.8 mm
1.5-2.5 mm, koristi se klasino grubo filtriranje vode namenjene industriji bez koagulacije,
3-25 mm, iskljuivo u noseim filtarskim slojevima.
Debljina filtarskog sloja
Smanjivanjem dimenzija zrna smanjuje se debljina filtarskog sloja ali se u isto vreme
poveavaju proseni i maksimalni padovi pritiska.
Ako se radi o otvorenom filtru sa slojem peska , moe se grafiki predstaviti pad pritiska u
funkciji debljine filtarskog sloja, kao posledice reima rada filtra.
Na slici je krivom 1, oznaena kriva pritiska u istom pesku, krivom 2 u vreme zaptivanja i
krivom 3 kriva pritiska zamorenog filtra.
54
Filtriranje se moe obaviti kroz homogeni ili heterogeni sastav filtra, u smeru odozgo nanie,
u smeru odozdo navie, kao i filtriranje u inverznim tokovima.
Filtri pod pritiskom
Vertikalni filtri koji se peru samo vodom,
Vertikalni filtri koji se peru vodom i vazduhom,
Filtarski stubovi (kolone) sa dve ili tri elije,
Horizontalni filtri koji se peru vodom i vazduhom,
Dvostruki filtri sa inverznim tokovima,
Filtri sa cirkulacijom peska tipa F.C.S.
Filtar sa dva sloja
Filtri koji se peru pomou automatskog sifona
Otvoreni brzi filtri
Filtri tipa Aquazur,
Otvoreni filtri sa dva sloja,
Otvoreni dvostruki filtri sa inverznim tokovima,
Suvi filtri
U praksi se najee sreu uredjaji koji rade po principu spore, brze i filtracije sa obloenim
slojem.
Radni parametri pojedinih od ovih sistema su dati u sledeoj tabeli:
Procesne
karakteristike
Spora peana
fitracija
Brza peana
filtracija
Filtracija kroz
tanki sloj
Brzina filtracije 0.05-0.2 m/h 5-15 m/h 1.3-5 m/h
Prenik estica
punjenja
0.3-0.45 mm 0.5-1.2 mm 4-30 m
Debljina sloja 0.9-1.5 m 0.6-1.8 m 2-5 mm
Zahtevana visina 0.9-1.5 m 1.8-3.0 m 6-30 m
Trajanje procesa 1-6 meseci 1-4 dana 6h - 30 dana
Period sazrevanja
filtra (dovodjenja u
radne uslove)
nekoliko dana 15 min 2 h nema
Predtretman vode nije potreban koagulacija nije potreban
Dominantni
filtracioni
mehanizam
cedjenje,
bioloka aktivnost
dubinska filtracija cedjenje
Postupak
regeneracije
grabuljanje sloja suprotnostrujno
ispiranje
zamena sloja
Maksimalna
zamuenost napojne
vode
10-50 NTU Nema ogranienja
ukoliko je
predtretman
zadovoljavajui
10 NTU
55
Brza filtracija
Brza filtracija je iroko zamenila sporu peanu filtraciju, zbog mnogih prednosti koje ima u
odnosu na nju, a pre svega u injenici da je radna brzina proticanja vode i 100 puta vea nego
to je to u sporom filtru. To omoguava da se: a) naprave filterski slojevi sa debljim
uniformnim slojem estica, b) koriste koagulaciona sredstva da se pobolja proces filtracije i
c) da se mehaniki ili hidrauliki efikasno iste filterske ispune tokom rada i obezbedi
kontinualnost rada.
Filterska ispuna kod filtera sa brzom filtracijom je uniformnog prenika. Ovo omoguava da
se u filter uvodi vea napojna koliina vode, a da se istovremeno znaajno ne poveava pad
pritiska u sloju tokom filtracije. Stoga, izdvajanje estica iz vode se ne odvija mehanizmom
cedjenja, ve dolazi do adhezije estica iz vode na povrini estice ispune filtra. estice se
izdvajaju prolazei kroz dubinu sloja filtra, pa se zato ovaj tip filtracije naziva i dubinska
filtracija. Ovaj mehanizam obezbedjuje vei kapacitet uredjaja.
Predtretman vode je neophodan pre uvodjenja u filter sa brzom filtracijom, kako bi se
znaajno poveala efikasnost izdvajanja estica. Prirodno su estice u vodi elektronegativne,
pa ih je pre uvodjenja u filter potrebno destabilizovati, kako bi se lake odvijala njihova
adhezija za ispunu filtra, a to se vri dodatkom odredjenih hemijskih sredstava, koagulanata.
ematski prikaz rada filtra sa brzom filtracijom je dat na sledeoj emi:
56
Brza filtracija se izvodi u dva koraka, a) proces filtracije i b) proces pranja filtra, povratnim
tokom, kojim se nataloene estice s filterske ispune odnose iz filtra. Proces filtracije
uobiajeno traje od 1 do 4 dana, dok proces ispiranja filtra traje uobiajeno od 15 do 30 min.
Tokom postupka filtracije, voda sa vrha prolazi ka dnu filtra, tu se prikuplja i izlaznim tokom
se odvodi u dalju fazu obrade. Posle odredjenog vremena, kada se odredjena koliina estica
zadri u filtru, dovodni ventil se zatvara, a otvara dovod povratnog toka vode (i vazduha u
pojedinim sluajevima) i suprotnostrujno, sa veim protokom se vri ispiranje filterske ispune
i ta voda se odvodi odvodnim kanalima, pokazanim na slici. Nakon zavretka procesa
ispiranja, ponovo se otvara dovod napojne vode, zatvara dovod vode za ispiranje i proces se
nastavlja. Da bi sistem kontinualno radio, uvek se u sistem ugradjuje najmanje dva paralelna
filtra, kako bi jedan mogao da se ispira, a da se ne naruava kapacitet postrojenja.
Klasifikacija brzih filtera se vri prema stepenu neophodnog predtretmana koji predhodi
uvodjenju vode u brzi filter. U sledeoj tabeli, dat je pregled razliitih brzih filtera:
Tip filtracije Opis
Konvencionalna filtracija Predtretman obuhvata dodavanje koagulanta, flokulaciju i
bistrenje. U ovakav sistem se moe dovoditi napojna
voda koja ima zamuenost i preko 1000 NTU.
Direktna filtracija Dodaje se koagulant i vri se flokulacija, ali se ne vri
prethodno bistrenje, tako da se zahteva ulazna
zamuenost manja od 15 NTU
In-line ili kontaktna filtracija Ukljuuje samo dodavanje koagulanta, sa malom
agregacijom estica, tako da se primenjuje pri
zamuenosti napojne vode manje od 10 NTU
Dvostepena filtracija Koristi se pre svega kod malih i kompaktnih instalacija.
Dodaje se koagulant i nakon toga se odvodi voda u filter
sa tokom navie i grubom ispunom (najee
polipropilenska) gde dolazi do flokulacije i izdavajanja
dela estica, pa se naziva grubi filter, da bi se nakon toga
voda odvodila u drugi stepen, klasian brzi filter.
Pogodan je za tretman povrinskih voda sa zamuenou
ispod 100 NTU
Klasifikacija brzih filtera se moe vriti i prema tipu ispune filtra:
Tip ispune filtra Opis
Monomedijski Obino se koristi jedan sloj peska, visine 0.60-0.75m i
danas vrlo retko primenjuje jer su se drugi pokazali
efikasnijim
Duboki monomedijski Usled potrebe da se ne povea pad pritiska na filtru,
koriste se materijali kao to su antracit ili granulisani
aktivni ugalj. Visina ispune se kree od 1.5-1.8m i
primenjuje se kada je kvalitet napojne vode nepromenjljiv
Dvoslojni Tradicionalno reenje sadri sloj antracita visine 0.45-
0.60m a potom sloj peska 0.23-0.30m, kada je re o
filtraciji sa tokom vode kroz filtar nanie. Duboki
57
dvoslojni filtri ponekad imaju visinu i od 1.5-1.8m, ali se
u tom sluaju koriste antracit i GAK (granulisani aktivni
ugalj). Dvoslojni filtri su uobiajeno veih gabarita od
jednoslojnih
Troslojni ili meani Troslojni filtri najee imaju sloj antracita, pa peska i na
dnu sloj granita. Sloj antracita je obino visok 0.45-
0.60m, sloj peska 0.23-0.30m i sloj granita 0.10-0.15m.
Vreme rada i promena pada pritiska u filtru su prikazane na sledeoj slici:
Efikasnost uklanjanja estica iz vode se reflektuje na zamuenost izlazne struje vode, kao i na
pad pritiska koji se javlja na filtru pre i nakon prolaska vode kroz filter. Pri praenju
58
zamuenosti vode mogu se uoiti tri faze. Na poetku filtracije, dolazi do ispiranja filterske
ispune od sitnih estica, to dovodi do kratkotrajnog poveanja zamuenosti u izlaznoj struji,
da bi se nakon toga zamuenost smanjila do eljenog nivoa, kada zapoinje faza filtracije.
Tokom filtracije dolazi do blagog poveanja zamuenosti izlazne struje sa vremenom, ali jo
uvek u granicama eljene zamuenosti. Kada je kapacitet filterskog medijuma ispunjen,
estice iz vode se ne mogu vie odvajati na filtru i dolazi do njihovog prolaska kroz filtar i
samim tim poveanja zamuenosti vode na izlazu. Ta taka kada se zamuenost probija
kroz filtersku ispunu, naziva se taka proboja i nakon nje je neophodno prekinuti proces
filtracije i zapoeti fazu ispiranja filtra.
U tom momentu se ukljuuje tok za protivstrujno pranje kojim se nahvatane estice odnose iz
filtra i time se filterska ispuna sprema za novu fazu filtracije.
Kada je re o padu pritiska kroz filter, elja je da on u procesu uvek bude to manji. Tokom
procesa filtracije, kako se poveava koliina nahvatanih estica u filtarskoj ispuni, tako dolazi
i do poveanja vrednosti pada pritiska. Vrednost maksimalnog pada pritiska u filtarskoj ispuni
koji se moe tolerisati, moe biti povezana sa vrednostima zamuenja vode u izlaznoj struji
pri taki proboja, a najee se od strane proizvodjaa daje eksperimentalno odredjena
vrednost, tako da se do take proboja i ne dodje.
Spori peani filtri
Spori peani filtri su instalirani u preko 50% postrojenja za tretman vode u SAD i radni vek
im je bio i preko 50 godina. Zbog svoje jednostavnosti i u konstrukciji i u radu, nisu iziskivali
este remonte, pa su stoga i bili vrlo esto primenjivani postupci, posebno na mestima gde
broj stanovnika, korisnika vodovoda nije prelazio 10.000. Ovaj postupak se koristio i u
Evropi, a posebno u gradovima London i Amsterdam.
Najee, konstrukcija je betonska, koja u sebi
sadri kanale za drenau profiltrirane vode,
nosei sloj ljunka od 0.3-0.6m iznad koje se
nasipa pesak veliine 0.30-0.45 mm u visini
od 0.9-1.5m. Spori peani filtri se ne ispiraju!
Kada pad pritiska kroz sloj dostigne
maksimalnu dozvoljenu vrednost (obino od
0.9-1.5m vodenog stuba), povrinski sloj
peska 1-2 cm se skida i pere van filtra, kako bi
se ponovo koristio. Sa povrine filtra se skida
sloj po sloj sve dok se ne dostigne visina
peanog sloja od 0.4-0.5m, kada se dosipa
nova koliina peska do prvobitne dubine. Tada
sledi period zrenja filtra od nekoliko dana,
nakon ega se uspostavlja normalan rad filtra. Nakon nekoliko ciklusa rada jedne peane
ispune, mikrobioloko zagadjenje samog filtra se moe poveati i proiriti duboko u filtar, pa
se tada pribegava kompletnoj zameni filterske ispune.
Spori peani filtri se mogu primeniti kod vode koja nema predtretman ali ije zamuenje ne
prelazi 50 NTU, odnosno 30 jedinica za obojenost, premda veina njih radi u situacijama kada
ulazna voda ima manje od 10 NTU, pri emu neki istraivai preporuuju i korienje kod
vode koja ne prelazi 5 NTU.
59
Filtracija kroz tanki sloj
Ovaj nain filtracije je potpuno suprotan u odnosu na sporu ili brzu filtraciju. Umesto da voda
prolazi kroz dubok sloj, u ovom sluaju voda prolazi kroz tanki sloj debljine 2-3cm,
materijala konzistencije od 4 do 30m. Vreme trajanja filtracije kroz ovakav filter se kree od
10 min do 30 dana, u zavisnosti od procesa za koji se filter primenjuje. Najei materijal koji
se koristi za formiranje ovakvog filtra je diatomejska zemlja.
Proces filtracije se izvodi u 3 koraka. Prvo se na odredjeni nosa nanosi sloj diatomejske
zemlje, oko 0.5-1.0kg/m
2
. Nakon toga se otpoinje sa filtracijom. U vodu koja se filtrira,
dodaje se isti materijal kojim je obrazovan tanki sloj i on se tokom filtracije polako nanosi na
vrh sloja i time omoguava dalju filtraciju, jer se obezbedjuje odredjena poroznost sloja. U
sluaju da se novi materijal ne dodaje na ovaj nain, filtar bi se brzo zapuio i proces filtracije
bi bio brzo zaustavljen. Kada pad pritiska na filtru dostigne maksimalnu vrednost, poinje
trea faza, povratno ispiranje. Povratnim tokom vode, tanki sloj se odnosi u struji vode sa
nosaa i na povrinu nosaa je mogue ponovo nanositi novi sloj diatomejske zemlje i proces
se nastavlja novim ciklusima.
Filterska ispuna
U procesima brze filtracije najee se koriste kvarcni pesak, antracit, ljunak i drobljeni
granit. Antracit je tvrdji i sadri manje isparljivih organskih materija nego drugi ugljevi.
Granit, kao vrsti materijal se koristi za formiranje dna filtra. Takodje materijali koji su u
osnovi oksidi gvodja i titanijuma se takodje mogu koristiti za istu namenu. Pored njih se i
GAK moe koristiti, ukopliko se eli dvojaki efekat filtracije i adsorpcije estica i jedinjenja
iz vode.
Osnovne karakteristike filterske ispune ine: efektivna veliina i koeficijent uniformnosti,
oblik zrna, gustina materijala, tvrdoa materijala, poroznost sloja i specifina povrina sloja.
Efektivna veliina i koeficijent uniformnosti
Prirodni materijal je obino izdrobljen i odstupa od eljene veliine koju bismo ugradili u
ispunu filtera. Raspodela veliina izdrobljenih zrna priblino podlee logaritamskoj raspodeli.
Stoga se pre ugradnje filtarska ispuna mora tretirati i odstarniti najkrupnija i najsitnija frakcija
kako bi se dobila to ujednaenija veliina zrna ispune.
60
Efektivna veliina (efefective size, ES ili d
10
) je ona veliina prenika zrna pri kojoj 10% zrna
moe biti manje od prenika koji je odredjen prosejavanjem, analizirano po teini estice.
Koeficijent uniformnosti je odnos prenika zrna od koga je 60 % drugih zrna manje po
peniku, prema prema efektivnoj veliini (preniku):
10
60
d
d
UC =
Gde je:
UC koeficijent uniformnosti,
d
10
prenik od koga je 10% drugih estica sa manjim prenikom
d
60
prenik vei od 60% prenika drugih estica
Pri formiranju ispune brzog filtra poeljna je mala vrednost koeficijenta uniformnosti i ona se
kod veine materijala kree u opsegu od 1.3 do 1.7. Neuniformnost raspodele veliine estica
moe imati negativne posledice jer se sitnije estice mogu nakon protivstrujnog pranja
grupisati na povrini filtra i izazvati vei pad pritiska, a sa druge strane krupnije estice je tee
fluidizovati pri povratnom pranu, pa i to moe imati negativne efekte.
Oblik zrna je takodje bitan faktor koji utie na otpore pri strujanju vode kroz filter. Odredjuje
se veliinom koju nazivamo sferinost a definie se kao:
zrna aktuelnog povrsina
sfere ne ekvivalent povrsina
=
Takodje, poznata je i veliina koju oznaavamo kao faktor oblika, a izraunavamo je po
jednaini:
61
,
6
=
Za sfere je =1 i =6, pa je za sve druge estice nepravilnog oblika <1 i >6.
Tvrdoa materijala je od posebne vanostio za formiranje filterske ispune i jedinica za
odredjivanje tvrdoe je Me (Moh), kao relativan odnos, pri emu se tvrdoa talka uzima kao
1 a dijamanta kao 10 Moh. Pesak, ljunak i granit imaju tvrdou koja je dovoljna da
predupredi abraziju i kree se u redu veliina od 5-7 Moh, dok antracit ima tvrdou u
granicama 2-3 Moh.
Poroznost sloja ispune
Poroznost sloja ispune ima esencijalnu vanost u radu filtra i njegove efikasnosti. Ona
predstavlja odnos praznog prostora unutar sloja, prema ukupnom prostoru koji filtarska ispuna
zauzima.
T
M T
T
V
V
V V
V
V
= = c
Gde je:
c poroznost
V
V
zapremina upljina u sloju
V
T
zapremina celog sloja
V
M
zapremina svih estica ispune
Specifina povrina ispune filtra
Specifina povrina filtarske ispune se odredjuje kao odnos povrine svih zrna koji sloj
formiraju, u odnosu na zapreminu sloja estica.
( )( )
sloja celog zapremina
zrna og pojedinacn povrsina zrna broj
= S , m
-1
Za uniformni, monodisperzni sloj, specifina povrina se izraunava po jednaini:
( )
d
S
c
=
1 6
Gde je d, prenik zrna ispune, ikzraen u m.
Za nesferine estice, koje imaju ekvivalentni prenik d, specifina povrina se rauna po
jednaioni:
( ) ( )
d d
S
c
c
=
=
1 1 6
Ova jednaina se moe koristiti samo kada je poznat ekvivalentan prenik zrna ispune.
62
Za ispunu sporih filtera se koriste sitnije frakcije peska od 0.3-0.45m, sa koeficijentom
uniformnosti od oko 2.5.
Za ispunu brzih filtera se koriste materijali sledeih karakteristika:
Karakteristika Jedinica ljunak Ilmenit Pesak Antracit GAK
Efektivna
veliina
mm 0.2-0.4 0.2-0.4 0.4-0.8 0.8-2.0 0.8-2.0
Koeficijent
uniformnosti
UC 1.3-1.7 1.3-1.7 1.3-1.7 1.3-1.7 1.3-2.4
Gustina g/ml 3.6-4.2 4.5-5.0 2.65 1.4-1.8 1.3-1.7
Poroznost % 45-58 - 40-43 47-52 -
Tvrdoa Moh 6.5-7.5 5-6 7 2-3 mala
Hidraulina razmatranja proticanja kroz granulisani medijum
Pored efikasnosti izdvajanja estica iz vode, drugi vaan parametar je pad pritiska koji se
javlja u filtru tokom njegovog rada ali i procesa ispiranja filtra. Pad pritiska je bitna veliina
kako bi se mogla predvideti pomona oprema koja e omoguiti filtraciju i proces pranja
filtra.
Najvaniji aspekt hidrodinamikog razmatranja procesa filtracije je svakako reim proticanja
u filtru, koji se odredjuje na osnovu Rejnoldsovog broja..
Pri proticanju vode oko granulisanog medijuma, Re broj se moe raunati po jednaini:
u d
w
= Re
Gde je:
Re Rejnoldsov broj proticanja vode oko sfere
u brzina filtracije, povrinska brzina, m/s
w
gustina vode, kg/m
3
d prenik lestice, m
viskozitet, kg/ms
Pri proticanju kroz granulisani sloj ne mogu se postaviti granice izmedju laminarnog i
turbulentnog toka kao kod strujanja kroz cev, ve se razlikuju etiri reima strujanja:
- Prvi i najslabiji reim se definie Darcy-evo proticanje ili puzee strujanje, za koje je
Re<1 i karakterie ga veliki uticaj viskoziteta fluida na samo proticanje.
- Drugi rei je takozvano Forcheimer-ovo strujanje u opsegu od 1<Re<100, kod koga
pored viskoziteta na reim strujanja utiu i inercione sile, posebno u uslovima gde se
pri prolasku fluida kroz porozni sloj, fluid i ubrzava i usporava, usled promene
veliina upljina kroz koji mora da prodje, pri proticanju. Pad pritiska pri proticanju
fluida na koji dominantno utie viskozitet je proporcionalan brzini proticanja u, dok je
u situaciji gde utiu i inercione sile, on proprcionalan u
2
.
- Trei reim je prelazni reim ija gornja vrednost Rejnoldsovog broja iznosi od 600 do
800, dok je iznad ovih vrednosti,
63
- etvrti turbulentni reim, koji se javlja pri veim vrednostima Rejnoldsovog broja.
Veza izmedju reima proticanja, efektivne veliine granulisanog medija za filtraciju i brzine
filtracije je data na sledeoj slici.
Spora filtracija se odvija pri vrednostima Re od 0.003 do 0.03. Tipina brza filtracija se odvija
za Re broj od 0.5 do 5, na prelazu izmedju Darcy-evog i Forcheimer-ovog strujanja, dok se
intenzivna filtracija odvija pribrzinama proticanja od oko 33 m/h i vrednostima Re broja oko
18. Ispiranje filtera se vri pri vrednostima Re broja od 3 do 25 i u kompletu je u uslovima
Forcheimer-ovog strujanja.
Darcy-ev reim proticanja
Prvu studiju o proticanju fluida kroz poroznu sredinu je objavio Henry Darcy jo 1856
godine, uspostavljajui vezu izmedju brzine proticanja fluida kroz sloj, pada pritiska i debljine
sloja, kroz koji se fluid kree u puzajuem toku:
L
h
k
L
p
= u
64
Gde su:
u povrinska brzina fluida, m/s
k
p
koeficijent, poznat kao hidraulika permeabilnost, m/s
h
L
pad pritiska u sloju izraen u metrima, m
L debljina sloja kroz koji prolazi fluid, m
Darcy-eva jednaina ne sadri matematiki opis poroznog materijala, pa stoga ne moe biti
koriena za izraunavanje neophodnih veliina pri projektovanju filtra. Tek je Kozeny 1927
postavio jednainu koja povezuje karakteristike poroznog medija i njegovo hidrauliko
ponaanje. Kozeny je postavio analogiju izmedju granulisanog sloja i paralelnih cilindrinih
cevi, koje je opisao jo 1841. Poiseuille, to se moe dobiti iz Navier-Stokes jednaine, u
obliku:
2
32
gd L
h
w
L
u
=
Gde je:
g ubrzanje zemljine tee, 9.81 m/s
2
d prenik cevi, m
Oslanjajui se na ovu jednainu, Kozeny je postavio jednainu:
3
2
c
u
g
S k
L
h
w
k L
=
Gde je:
kk Kozeny-ev koeficijent, bezdimenzioni
S specifina povrina estica, m
-1
c poroznost sloja, bezdimenzioni
Kozeny-ev koeficijent je empirijska veliina i za sverine estice ima vrednost oko 5 (Carman
1937). Korekcije ovog koeficijenta se vre u odnosu na njegovu sferinost ili na factor oblika,
shodno istraivanjima Carman-a, kao i Fair-a i Hatch-a (1933)
Forcheimer-ovo strujanje
Sa poveanjem vrednosti Re broja iznad 1, pad pritiska se poveava u odnosu na vrednosti
koje se dobijaju primenom Darcy-evog modela. Forcheimer je 1901. godine, postavio
nelinearnu jednainu, koja opisuje pad pritiska pritiska pri veim vrednostima brzina
proticanja:
2
2 1
u u k k
L
h
L
+ =
Gde su:
k
1
koeficijent permeabilnosti za linearni lan, s/m
k
2
koeficijent permeabilnosti za kvadratni lan, s
2
/m
2
65
I ova jednaina je zasnovana na empirijskim postavkama, ali je nju mogue dobiti i iz Navier-
Stokes jednaine, uz odredjene uslove kojise odnose na konzistenciju fluida i termodinamike
karakteristike sistema.
Tek je Ergun 1952. godine, postavio jednainu koja se i danas moe primeniti radi opisivanja
proticanja fluida kroz porozan sloj:
( )
gd
L
k
gd
L
k h
I
w
V L
2
3 2 3
2
1 1 u
c
c
u
c
c
+
=
Gde su:
k
V
koeficijent pada pritiska usled dejstva viskoznih sila, bezdimenzioni
k
I
koeficijent pada pritiska usled dejstva inercionih sila, bezdimenzioni
Ergunova jednaina je izvedena na osnovu oko 640 eksperimentalnih vrednosti, koje su
pokrivale opseg Re broja od 1 do 2000.
Na osnovu tih podataka odredjeno je da je: k
V
= 150 i k
I
=1.75
Pad pritiska pri ispiranju filtra
Koeficijente predloene u Ergunovoj jednaini bazirane na efektivnom preniku nije lako
meriti, ali vrednosti u jednaini se mogu primeniti za sferine estice. Za pesak i antracit
predloene su druge vrednosti, predstavljene u tabeli:
Medijum k
V
k
I
c, %
Pesak 110-115 2.0-2.5 40-43
Antracit 210-245 3.5-5.3 47-52
66
Primer 11-2 str 893
Izraunati pad pritiska pri pranju filtra sa dvoslojnom ispunom od 1.5m antracita, efektivne
veliine ES=1.1mm, ispod koga je pesak visine 0.3m, efektivne veliine ES=0.5mm, pri
brzini proticanja od 15m/h i temperature 15
o
C.
Reenje:
Pad pritiska kroz dvoslojni filter je jednak zbiru pada pritiska kroz svaki sloj posebno. Pad
pritiska kroz sloj antracita e se raunati po jednaini:
( )
gd
L
k
gd
L
k h
I
w
V L
2
3 2 3
2
1 1 u
c
c
u
c
c
+
=
1. Poto nisu priloene vrednosti eksperimentalnih ispitivanja ili neki drugi podaci, onda
se za vrednosti koeficijenata permeabilnosti uzimaju srednje vrednosti date u tabeli, pa
je: k
V
=228, a k
I
=4.4 i c=0.50. Poto je temperature vode 15
o
C, onda su vrednosti za
vodu:
w
=999 kg/m
3
, a =1.14x10
-3
kg/ms.
2. Zamenom vrednosti za prvi lan u jednaini dobija se vrednost od 0.27m
3. Zamenom vrednosti u drugom lanu jednaine, dobija se 0.04m
4. Sabiranjem ove dve vrednosti dobija se h
L antracit
= 0.27+0.04=0.31m
5. Ponavlja se proraun za pesak, ije su vrednosti koeficijenata i poroznosti k
V
=112, a
k
I
=2.2 i c=0.42, pri emu se dobijaju vrednosti: h
L pesak
=0.30+0.02=0.32
6. Ukupni pad pritiska kroz isti sloj antracita i peska je jednak zbiru obe vrednosti pada
pritiska pa je: h
L
=0.31m+0.32m=0.63m
67
Protivstrujno pranje filtra
Na kraju ciklusa rada, brzi filtri se ispiraju upumpavanjem filtrirane vode navie, kroz sloj
ispune filtra. Strujni tok za ispiranje filtra mora biti dovoljno jak da ispere nahvatane estice
unutar ispune i da ih iznese napolje. Da bi se spreilo odnoenje ispune izvan filtra, u samom
telu filtra je potrebno obezbediti prostor iznad sloja filtra, koji e biti dovoljan za ekspanziju
ispune sloja pri njegovoj fluidizaciji, tokom ispiranja.
Sile koje deluju na esticu ispune, pokazane su na sledeoj slici.
Ukoliko je sila koja vue nanie vea, doi e do taloenja estica, dok u sluaju da je sila
koja vue navie dominantna, dolazi do fluidizacije estica i ispiranja sloja. Sila koja vue
nanie je ekvivalentna teini estice i izraunava se po jednaini:
( ) g d mg F
w p G
|
.
|
\
|
= =
3
6
t
Sila koja vue navie, sila trenja, uzrokovana suprotnostrujnim tokom vode, zavisi od reima
toka i moe se raunati po jednaini:
s s
<
=
500 Re 2 for
Re
31 . 2
2 Re for 3
2 2
6 . 0
d
d
F
w
D
u t
tu
Ispiranje estica se javlja u Forcheimer-ovom reimu toka, koje odgovara opsegu 2Re500.
Brzina fluida koja je potrebna za odravanje estica u suspendovanom stanju, moe se
izraunati iz jednakosti F
G
i F
D
i izraziti po jednaini:
( )
714 . 0
6 . 0 4 . 0
6 . 1
9 . 13
(
(
=
u
w
w p
d g
Bilans sila pri ispiranju filtra je dat u sledeem primeru.
68
Primer
Filter je ispiran brzinom od 40 m/h pri temperature vode od 15
o
C. Odrediti da li e estica
peska prenika 0.1mm biti isprana iz filtra.
Reenje:
1. Potrebno je prvo izraunati gravitacionu silu koja deluje na esticu. Gustina estica peska
p
=2650 kg/m
3
, dok je gustina vode na 15
o
C,
w
=999 kg/m
3
.
( ) ( ) N 10 48 . 8 kgm/s 10 48 . 8 81 . 9 0001 . 0
6
999 2650
9 2 9 3
= = |
.
|
\
|
=
t
G
F
2. Izraunati Rejnoldsov broj da bi se odredio reim toka.
97 . 0
10 3600 10 139 . 1
1 . 0 40 999
Re
3 3
=
= =
u d
w
3. Poto je Re<2, onda se sila koja vue navie, rauna po jednaini:
N 10 19 . 1
10 3600
1 . 0 40 10 139 . 1 3
8
3
3
=
t
D
F
4. Poredei ove dve sile, dobija se odnos:
N 10 48 . 8 F N 10 19 . 1
9
G
8
= > =
D
F
Poto je sila koja vue navie, vea od gravitacione sile, estica peska e biti izneta iz filtra.
Ekspanzija sloja i poroznost
Tokom filtracije, u sloju se uspostavlja ravnotea izmedju gravitacione sile i sile trenja.
Tokom ispiranja filtra, brzina fluida unutar sloja je vea nego to je njena brzina iznad sloja i
koja bi delovala na izolovanu i pojedinanu esticu u vodi. Iz tog razloga je i sila trenja koja
se javlja u nasutom sloju vea, pa samim tim dolazi do podizanja itavog sloja. Kako se sloj
podie (iri) tako dolazi do poveanja poroznosti unutar sloja, a samim tim i do istovremenog
smanjenja brzine kojom voda prolazi izmedju estica, sve dok se ponovo ne uspostavi
ravnotea izmedju gravitacione i sile trenja.
69
Veza izmedju ekspanzije sloja i njegove poroznosti je data sledeom jednainom:
E
F
F
E
L
L
c
c
=
1
1
Gde je:
L
E
debljina (visina) ekspandovanog sloja ispune filtra, m
L
F
debljina (visina) nasutog (statinog) sloja, m
c
E
poroznost ekspandovanog sloja
c
F
poroznost nasutog sloja
U novijim radovima, (Akgiray i Saatci 2001) su pokazali da Ergunova jednaina jednako vai
i za nasuti i za ekspandovani sloj estica. Sila trenja, kod svih zrnastih medija je jednaka onoj
koja deluje i na vodu i ona se manifestuje kao pad pritiska. Pad pritiska kroz fluidizovani sloj
je raunat kao gravitaciona sila (fluidizovana teina) na ulazu u sloj, kao to je predstavljeno
jednainom:
( )( )aLg mg F
w p G
c = = 1
Gde je:
a povrina poprenog preseka filtarskog sloja, m
2
70
Teina sloja mora biti podeljena sa povrinom filtra, a, kako bi se teina soja prevela u
jedinice kojim se izraava pritisak, a nakon toga podeliti sa
w
g, kako bi se jedinice za
pritisak prevele u jedinice za pad pritiska u metrima, m, shodno jednaini:
( )( )
w
w p
w
G
L
L
g a
F
h
= =
1
U fluidizovanom sloju, pad pritiska izazvan teinom estica se moe izraunati korienjem
Ergunove jednaine:
( )
( )( )
w
w p
I
w
V
L
gd
L
k
gd
L
k
c
u
c
c
u
c
c
=
1
1 1
2
3 2 3
2
Analitiko reenje prethodne jednaine po brzini fluida v, daje vrednost brzine ispiranja za
bilo koji set filterskih uslova. Prethodnu jednainu je potrebno preurediti i reavati kao
kvadratnu jednainu po Re broju, u kom figurie brzina fluida v, po sledeoj jednaini:
( ) 0 Re 1 Re
2
= + | c
V I
k k
( )
2
3 3
c
|
d g
w p w
=
Poto kvadratna jednaina ima dva reenja, prihvatljivo reenje je:
( )
( ) | c
c
I V
I I
V
k k
k k
k
4 1
2
1
2
1
Re
2 2
+ +
=
Brizina ispiranja filtra mora biti vea od minimalne brzine fluidizacije veih estica ispune,
odnosno one ija je efektivna veliina d
90
.
Izraunavanje brzine ispiranja je dato u sledeem primeru:
Primer
Odrediti brzinu ispiranja sloja filtarske ispune antracita koja ekspanduje 30%., koristei
sledee podatke, L
F
=2m, d=1.3mm,
p
=1700kg/m
3
, c=0.52 i temperature vode je 15
o
C.
Reenje:
1. Izraunati L
E
, koja odgovara ekspanziji od 30%.
m 6 . 2 2 3 . 0 2 3 . 0 = + = + =
F F E
L L L
71
2. Izraunati poroznost ekspandovanog sloja, c
E
., na osnovu jednaine.
E
F
F
E
L
L
c
c
=
1
1
( ) ( ) 63 . 0 52 . 0 1
6 . 2
2
1 1 1 =
(
|
.
|
\
|
=
(
= c c
E
F
E
L
L
3. Izraunati vrednost |, sa vrednostima koje odgovaraju vodi na temperaturi od 15
o
C
( )
( )( ) ( )
( )
2910
10 139 . 1
63 . 0 0013 . 0 999 1700 999 81 . 9
2
3
3 3
2
3 3
=
c
|
d g
w p w
4. Izraunati vrednost Re, uzimajui srednje vrednosti za konstante k
V
i k
I
, koje su date u
ranije prezentovanoj tabeli, tako da je k
V
=228 i k
I
=4.4
( )
( )
( )
( )
9 . 17
2910 4 . 4 4 63 . 0 1 228
4 . 4 2
1
4 . 4 2
63 . 0 1 228
4 1
2
1
2
1
Re
2 2 2 2
=
+
= + +
= | c
c
I V
I I
V
k k
k k
k
5. Na osnovu ove vrednosti za Re broj, brzina ispiranja se rauna iz jednaine:
m/h 5 . 56
Re
= =
d
w
u
----------------------
esto je potrebno odrediti ekspanziju sloja koja se javlja za odredjenu brzinu ispiranja. U
Ergunovoj jednaini, poroznost je na treem stepenu, pa je analitiko reenje dato kao reenje
kubne jednaine, (Akgiray i Saarci 2001) od kojih su dva kompleksni brojevi, a validno
reenje ima oblik:
( ) ( )
3
2 1
3 2 3
2 1
3 2
Y X X Y X X + + + + = c
Gde su X i Y raunski parametri, predstavljeni jednainama:
( )
|
|
.
|
\
|
+
u
u d k
k
d g
X
w I
V
w p
2
2
( )
2
3 d g
k
Y
w p
V
u
=
Ciljana ekspanzija sloja kod antracita se kree u granicama do 25%, a oko 37% za pesak.
Procedura za izraunavanje ekspanzije sloja tokom ispiranja je dato u sledeem primeru:
72
Primer
Izraunati debljinu ekspandovanog sloja peanog filtra, pri brzini ispiranja od 40m/h, sa
sledeim karakteristikama, L
F
=0.9m, d=0.5mm,
p
=2650kg/m
3
i T=15
o
C.
Reenje:
1. Izraunati parameter X. Gustina i viskozitet vode se uzimaju za temperature od 15
o
C. Posto
vrednosti za k
V
i k
I
nisu date, uzimaju se srednje vrednosti, koje su date u ranije
prezentovanoj tabeli, tako da je k
V
=112 i k
I
=2.25
( )
1921 . 0
2
2
=
|
|
.
|
\
|
+
u
u d k
k
d g
X
w I
V
w p
2. Izraunati vrednost Y.
( )
1168 . 0
3
2
=
=
d g
k
Y
w p
V
u
3. Poroznost ekspandovanog sloja se rauna po jednaini
( ) ( ) 57 . 0
3
2 1
3 2 3
2 1
3 2
= + + + + = Y X X Y X X c
4. Kako poroznost nasutog sloja nije data u podacima, uzima se tablina vrednost c
F
=0.42 i
zamenom vrednosti, dobija se debljina ekspandovanog sloja:
21 . 1
57 . 0 1
42 . 0 1
9 . 0
1
1
=
=
E
F
F E
L L
c
c
5. Procentualno poveanje debljine sloja rauna se po jednaini
% 34 100 1
9 . 0
21 . 1
100 1 =
|
.
|
\
|
=
|
|
.
|
\
|
F
E
L
L
Kako je uobiajena ekspanzija sloja peska oko 37%, dobijena vrednost od 34%, se moe uzeti
kao prihvatljiva.
------------
Projektovanje brzih filtera
Pri filtriranju vode brzim filtrima neophodno je ispiranje, istom vodom koja je ve prethodno
filtrirana i taj deo vode se gubi kao otpadna voda. Da bi se izraunala koliina vode koja se
dobija nakon filtracije, potrebno je definisati sledee veliine:
Jedinina koliina vode koja se filtrira (unit filter run volume):
F F
F
t
a
V
UFRV u = = m
3
/m
2
73
Gde je:
V
F
zapremina vode koja se profiltrira tokom procesa filtracije, m
3
a povrina poprenog preseka filtra, m
2
v
F
brzina filtracije, m/h
t
F
vreme filtracije, h
Jedinina zapremina toka za ispiranje (unit backwash volume)
BW BW
BW
t
a
V
UBWV u = = m
3
/m
2
Gde je:
V
BW
zapremina vode potrebna za ispiranje jednog filtra
v
BW
brzina ispiranja, m/h
t
BW
vreme ispiranja, h
Zapremina vode koja se potroi kao otpadna voda
FTW F
FTW
t
a
V
UFWV u = =
Gde je:
V
FTW
zapremina otpadne vode koja se isputa iz filtra, m
3
t
FTW
vreme isputanja otpadne vode iz filtra, h
Odnos neto prema ukupnoj koliini vode daje procentualni iznos koliine vode koja se
iskoristi i moe biti upuena u mreu:
UFRV
UFWV UBWV UFRV
V
V V V
r
F
FTW BW F
=
=
Gde je:
r udeo iskoriene vode nakon filtracije
Efektivna brzina filtracije je zapremina vode proizvedena tokom filtracije, tokom ukupnog
vremena filtracije.
B F
EFF
t t
UBWV UFRV
+
= u
Primer
Filter radi sa brzinom filtracije od 10 m/h, tokom 37.5h, od kojih je 15 min utroeno na
isputanje otpadne vode iz filtra. Nakon filtracije, ispiranje je vreno sa brzinom od 40m/h u
trajanju od 15 min. Izraunati efektivnu brzinu filtracije i udeo iskoriene vode.
Reenje:
1. Izraunati veliine
2 3
/m m 375 m 375 5 . 37 10 = = = =
F F
t UFRV u
74
2 3
/m m 10 m 10 25 . 0 40 = = = =
BW BW
t UBWV u
2 3
/m m 2.5 m 5 . 2
60
15 10
= =
= =
FTW F
t UFWV u
2. Efektivno vreme filtracije
m/h 67 . 9
25 . 0 5 . 37
10 375
=
+
=
+
=
B F
EFF
t t
UBWV UFRV
u
3. Udeo iskoriene vode
% 7 . 96 967 . 0
375
5 . 2 10 375
= =
=
=
UFRV
UFWV UBWV UFRV
r
--------------
Parametri za projektovanje
Parametar Jedinice Vrednosti
Tip filtra Konvencionalni dvoslojni
Kontrola protoka vode Konstantan nivo
Povrina medijuma za
filtraciju u jednom filtru
m
2
100
Masimalni pad pritiska m 2.5
Brzina filtracije m/h 15
Filterska ispuna
Gornji sloj
Tip ispune antracit
Debljina m 1.5
Efektivna veliina zrna mm 1.0
Koeficijent uniformnosti <1.4
Specifina teina 1.5-1.6
Donji sloj
Tip ispune pesak
Debljina m 0.3
Efektivna veliina zrna mm 0.5
Koeficijent uniformnosti <1.4
Specifina teina 2.65
Kriterijumi za ispiranje
Maksimalna brzina m/h 56
Normalna brzina m/h 45
Vreme trajanja min 15
Primer:
Postrojenje za pripremu vode za vodosnabdevanje grada Rake, ima kapacitet od 110 l/s tj
396 m
3
/h. U projektovanju zavrne filtracije se moe usvojiti filter sa brzom filtracijom i
brzinom protoka od 50 m/h, poto se radi sa filtratom koji je ve osloboen veine vrstih
estica i ija mutnoa ne prelazi 1,2 NTU. Na osnovu usvojene brzine proticanja vode i
kapaciteta postrojenja, izraunava se da je neophodna povrina filtra u ovom sluaju, 8 m
2
, tj.
prenik krunog filtra je 3,2 m, a visina do 3,5 m.
Kako se ukazala poitreba za korienjem i GAK kao preventive u sluaju organskog
zagadjenja na povrinskom izvoritu, debljina sloja sa granulovanim aktivnim ugljem za ovu
75
vrstu filtera se kree od 0,8 1,2 m. Usvojena je visina ispune od 1 m, to znai da je ukupna
potrebna koliina aktivnog uglja od 8 m
3
.
Cena jedne ovakve kompletne filterske jedinice (filter-adsorber) bez ispune se kree od 35
000 do 50 000 . Ispuna granulovanog aktivnog uglja koja je potrebna za ovaj filter u
koliini od 8 m
3
ima cenu od 2,5 /dm
3
, tako da bi ukupna cena ispune iznosila 20 000 .
Dakle, trokovi kompletne nabavke i ugradnje jedne nove GAU filterske jedinice bi iznosili oko 70 000 100
000 .
Ukoliko se vratimo na kapacitet postrojenja od 110 l/s raunica kae da je za potrebe zavrne
filtracije predvideti investiciju od priblino 1000 Evra/(l/s) , to treba uzeti kao grubu meru
reda veliine, a u praksi napraviti rigorozni proraun svakog tehnolokog postupka i potrebne
trokove svesti na najmanju moguu meru.
Slika . Multimedijalni filter.
Multimedijalni (meani) filteri koji u sebi sadre vie razliitih ispuna, rasporeenih po visini
filtar kolone su bolji u pogledu manjeg investicionog ulaganja i manjeg zauzea radnog
prostora, ali su skuplji za odravanje poto nije mogue promeniti samo jednu ispunu, ve se
kompletan sadraj filtar kolone menja, a takoe imaju i slabije separacione karakteristike jer
voda prolazi kroz manji sloj pojedinane ispune nego kada je re o zasebnim filtarskim
kolonama.
76
a) b) c)
d) e)
Slika Principijelne sheme filtera. a - otvoreni vertikalni jednoslojni, b - zatvoreni vertikalni
jednoslojni, c - zatvoreni vertikalni vieslojni, d - zatvoreni horizontalni jednoprotoni, e -
zatvoreni horizontalni dvoprotoni.
Slika . Multimedijalni filter i njegovo ispiranje
Kompaktni ureaji za mehaniku filtraciju, deferizaciju i dehlorinaciju
U zavisnosti od prirode napojne vode i zata bi ona trebala na kraju da se koristi postoje
razliiti filtarski sistemi.
Kompaktni istemi koji mehaniki preiavaju vodu, vre njenu mehaniku filtraciju,
deferizaciju (smanjenje nivo gvoa u vodi) i dehlorinaciju (uklanjanje hlora iz vodovodske
vode), i mogu se proizvoditi u automatskoj i manulnoj verziji.
Takoe u ove svrhe se mogu koristiti i gore pomenuti multimedijalni filteri.
Mehaniki (peani) filtar
Filtracija vode je osnovna operacija iji je cilj da iz vode ukloni sve mehanike estice
dispergovane u njoj. Nain filtracije se bira prema vrsti i veliini dispergovanih estica.
Uglavnom se koriste razliita kuita filtera sa odgovarajuim filter ulocima raznih
poroziteta, a postoji itava paleta poluautomatskih i automatskih filtera, koji se mogu ispirati
tokom rada, te nema diskontinuiteta u radu zbog zamene ili ienja filter uloaka. Kod jae
zaprljanih voda mogu se koristiti klasini peani filtri sa vieslojnom silikatnom ispunom
razliite granulacije.
77
Uklanjanje se vri filtracijom kroz kvarcni pesak granulometrijskog sastava od 0,8 do 3,0 mm.
Preiena voda protie kroz centralnu cev i preko razvodne glave se izvodi iz kolone.
Povratno ispiranje se regulie automatski, pomou automatske ventilske glave, u toku 12
dana.
Deferizator
U mnogim sluajevima kod voda sa veim sadrajem gvoa postoji potreba da se njegova
koliina svede na minimum. Kod vode za pie poveani sadraj gvoa daje vrlo neprijatan
ukus vodi, a takoe se u njoj stvara smei talog istaloenog fero-hidroksida, koji u
cevovodima moe stvoriti i ozbiljne mikrobioloke probleme. U mnogim proizvodnim
procesima, naroito u tekstilnoj, papirnoj i prehrambenoj industriji sadraj gvoa se takoe
mora svesti na minimum.
Deferizatori su ureaji koji se sastoje od kolone punjene specijalnom katalitikom-filtarskom
masom, koja katalitiki prevodi gvoe iz rastvorne forme u nerastvornu i taloi ga na sebi.
Istaloeno gvoe se povremeno izbacuju iz ureaja jednostavnim protivstrujnim pranjem, to
uz visoku efikasnost rezultuje niskim eksploatacionim trokovima.
Gvoe, rastvoreno u vodi, nalazi se najee u obliku ferobikarbonata, zahvaljujui
slobodnom ugljendioksidu. Kiseonik rastvoren u kinici ili vezan za vodu u zemlji, ostaje u
viku u vodi. Fero jon, u obliku Fe(HCO
3
), u prisustvu slobodnog CO
2
ima manju aktivnost i
ne reaguje sa kiseonikom, gradei talone hidrokside, ve ostaje u rastvoru kao bikarbonat i
pri vrednostima pH veim od 7.
Uklanjanje gvoa i mangana predstavlja vaan zadatak u preiavanju vode jer oni mogu
graditi nerastvorne hidrokside koji mogu ugroziti vitalne delove sistema za preiavanje.
Separacija se ostvaruje pomou katalizatora koji uz pomo rastvorenog kiseonika prevodi
gvoe u oblik talonog ferihidroksida.
Periodinim povratnim ispiranjem ovaj flokulantni talog se izbacuje iz sloja katalizatora.
U toku rada filtar ne koristi pomone hemikalije. Katalitiki materijal MnO
2
ima ekstremno
dug vek trajanja i moe se dezinfikovati aktivnim hlorom koncentracije do 2 %.
Povratno ispiranje katalizatora se regulie automatski, pomou automatske ventilske glave, u
toku 12 dana.
Uslovi, koje voda na ulazu u ureaj za uklanjanje gvoa i mangana mora da zadovoljava su:
bez prisustva H
2
S,
sadraj organskih materija ne sme prei 5 ppm, to se odreuje preko vrednosti
utroenog kiseonika (12,34 ppm je ekvivalent za utroak KMnO
4
),
bez prisustva ulja,
da rastvorenog kiseonika ima najmanje 15% vie od rastvorenog gvoa,
pH vrednost, najmanje 6,5.
78
Dehlorinator
Radi odravanja mikrobioloke ispravnosti vode za pie, voda se pre distribucije u gradsku
vodovodnu instalaciju obavezno hlorie i to odreenim vikom hlora (rezidualni hlor), kako bi
joj se odrala naknadna sterilnost. Upravo ovaj viak hlora moe vrlo neugodno delovati na
organoleptike osobine vode za pie (miris i ukus), a u kontaktu sa organskim supstancama
moe graditi za ljude veoma opasna jedinjenja (neka od njih su i kancerogena). Za
dehlorisanje vode danas se iskljuivo koriste filteri sa aktivnim ugljem. Pod dezodoracijom
vode podrazumeva se popravka kvaliteta vode, tj. uklanjanje iz vode supstanci koje joj mogu
davati lo ukus, miris, a u nekim sluajevima i boju.
U ovakvim sluajevima se takoe koriste filteri sa aktivnim ugljem, koji kao veoma jak
adsorbens, vezuje na sebe ove materije. Nakon iscrpljivanja adsorpcionih sposobnosti
aktivnog uglja on se zamenjuje novim. Najee se koriste za dehlorisanje i dezodoraciju
vode za pie, kao i u prehrambenim tehnologijama koje koriste vodu iz vodovodne mree.
Filtar sa aktivnim ugljem apsorbuje organske materije male molekulske mase, aktivni hlor,
hloramine i delimino pirogene materije iz vode i doprinosi poboljanju njenog mirisa i
ukusa. Filtarski materijal, kojim je ispunjena kolona, sastoji se od visoko kvalitetnih estica
aktivnog uglja. Povratno ispiranje aktivnog uglja se regulie automatski, pomou automatske
ventilske glave, u toku 12 dana.
U liniji predtretmana vode za obradu reverznom osmozom, filtar sa aktivnim ugljem je pre
svega namenjen dehlorinaciji vode budui da aktivni hlor degradira poliamidnu membranu od
koje je nainjen RO modul. Vek trajanja aktivnog uglja za ove namene iznosi do 2 godine.
Na sledeoj slici predstavljen je izgled automatskog i manuelnog kompaktnog ureaja za
mehaniki filtraciju, deferizaciju i dehlorizaciju.
Filtarske kolone su napravljenje na bazi polimera, spolja ojaane unakrsno motanim staklenim
vlaknima zatopljenim u epoksidu, koji zadovoljavaju propise za primenu tretmana vode u
farmaceutskoj i prehrambenoj industriji. Kolone su otporne na dejstvo pritiska, najee do 10
bara, kao i na koroziju i u zavisnosti od potrebnog kapaciteta sistema rade se u zapremini od
25 do 170 litara.
Slika - Izgled montiranog automatskog sistema, sa automatskim ventilskim glavama
79
Cevni razvod (u zavisnosti od veliine sisteme moe biti R1/2", R3/4" ili R1") je uraen od
tvrdog PVC-a sa kuglastim slavinama.
a)
b)
a):
DGV - dovod gradske vode
S - slavina kuglasta
M - manometar
GD - glava distribuciona
MF - mikrofiltar
ODV - odvod vode
OOV - dvod otpadne vode
REIM FILTRACIJE: Otvorene slavine: S1, S3
ISTOSTRUJNO ISPIRANJE: Otvorene slavine : S1, S4
PROTIVSTRUJNO ISPIRANJE: Otvorene slavine: S2, S5
b):
DGV - dovod gradske vode
S - slavina kuglasta
M - manometar
AVG - automatska ventilska glava
ODV - odvod vode
OOV - odvod otpadne vode
Slika Izgled a) manuelne i b)automatske, verzije sistema za mehaniku filtraciju,
deferizaciju i dehlorinaciju vode
80
Primer vodovod Raka:
Filtriranje u fabrici vode u Raki se obavlja preko brzih
peanih gravitacionih filtera tipa "Aquazur", ija je glavna
karakteristika da im se pranje obavlja bez prekida dovoda
vode na filtere, uz kombinaciju vode i vazduha koji se
uputaju pomou duvaljki i pumpi za pranje u suprotnom
smeru od smera filtriranja.
Peana ispuna u ovim filtrima je kvarcni pesak granulacije od
0,8 1 i koeficijenta uniformnosti 1,5. Voda u filter dolazi
preko prelivnog kanala i ravnomerno se rasporeuje po filtru,
a dovodni kanal za vodu i kanal kojim se odvodi voda su
potopljeni u radu filtra.
Slika Filterska ispuna Slika Dizne u podu filtra
81
Voda prolazi kroz pesak i dizne koje su montirane u ploe
poda filtera i sakuplja ispod poda odakle se odvodi preko
regulacionog ventila u rezervoar vode za pranje.
Pod sa cediljkama nalazi se iznad poda filtra. Montane ploe
se zasebno izrauju u odreenim dimenzijama na taj nain to
se u mreu armature ubacuju klasine aure sa unutranjim
navojima. Nakon montae ploa u taj navoj se uvru dizne.
Kod "Aquazur" filtra zbog usvojene granulacije ispune, njene
homogenosti po dubini i naina pranja dolazi do ravnomernog
optereenja filterske ispune po celoj masi.
Prilikom filtriranja vode dolazi do stvaranja izvesne
membrane na povrini filtra kroz koji prolazi voda. Tokom
rada membrana se iri, stvara otpore i smanjuje kapacitet
filtera. Kada kapacitet filtra opadne na 50% pristupa se
njegovom pranju. Ciklus pranja zavisi od kvaliteta dolazne
vode i kree se u proseku 24 48 sati.
Pranje filtera odvija se kombinovanim uputanjem vode i
vazduha u suprotnom smeru od toka filtriranja.
Pranje traje 10-20 min zavisno od zaprljanosti i odvija se na
taj nain to se prvo spusti nivo vode u filtru, zatim se vri
kratkotrajno rastresanje mase filtera pomou vazduha, potom
se zajedno sa vazduhom uputa voda sve dok voda ne doe do
prelivne ivice za odvod u kanalizaciju, nakon ega se prekida
dovod vazduha, a pranje nastavlja samo s vodom. Pri ovome
se ne prekida dovod vode na filtre, ve se ona koristi za
povrinsko spiranje.
82
Slike Pranja filtera
Slika Duvaljke za vazduh i pumpe za pranje filtera
Kako se tokom rada filtera deo ispune gubi zbog usitnjavanja i
ispiranja, to je nuno vriti njeno dopunjavanje. Na
postrojenju u Raki vrena je dopuna filterske ispune 2001.g.
peskom granulacije 1-1,2. Razlog za korienje neto krupnije
ispune je taj to su granulometrijske krive postojee peane
ispune pokazale da ima vie sitnije granulacije te je bilo
potrebno dodati krupniji pesak i time oformiti adekvatnu
83
ispunu uz optimiziranje procesa filtracije. Visina peska u
filtrima je 1,2 m.
U sluajevima kontaminacije ispuna se mora zameniti novom,
a svaka se nova ispuna na poetku eksploatacije mora i
dezinfikovati.
Stepen preienosti vode , kao merilo adekvatnog rada
postrojenja, ali i kao polazni osnov za usmeravanje
tehnolokog rocesa prerade, proverava se analiziranjem
uzoraka sirove vode, vode na izlazu iz talonika (pulzatora),
vode na izlazu iz filtera, kao i konane dezinfikovane vode iz
rezervoara, a na svakih sat vremena, u redovnim uslovima.
U sluajevima vanrednih prilika, kao to je poremeaj u
reimu rada pumpi, poplava i sl., uzorci se uzimaju i ee.
84
MEMBRANSKE SEPARACIJE
Membranski procesi su svi oni procesi koji se odvijaju na membrani ili posredstvom
membrane. To su procesi zasnovani na selektivnoj propustljivosti membrane, bioloki procesi
uz pomo mikroorganizama ili enzima koji su zadrani ili imobilisani na membrani, adsorpciji
na adsorbentu koji je zadran na membrani ili od strane same membrane. U najveem obimu
su zastupljeni membranski procesi separacije. Ovi procesi se koriste u pripremi manjih
koliina kvalitetne vode, i oni su skuplji od konvencionalnih procesa tretmana vode.
U membranskim separacionim procesima dolazi do razdvajanja suspenzija i rastvora kroz
polupropustljivu (semipermeabilnu) membranu. Pogonska sila kod ovih procesa je ili pritisak
ili elektrina energija.
Kod korienja pritiska, a u zavisnosti od selektivne propustljivosti membrane, razlikuje se
mikrofiltracija (MF) gde membrana zadrava suspendovane i koloidno dispergovane estice i
ultrafiltracija (UF) gde membrana zadrava vee molekule rastvorenih materija i reversna
osmoza (RO) gde membrana proputa samo rastvara. Samim tim, uz pomo mikrofiltracije
uklanjaju se estice vee od 0,1 m, ultrafiltracijom estice vee od 1 nm a reversnom
osmozom estice manje od 1 nm. Kod pripreme vode sa mikrofiltracijom se vri bistrenje i
dezinfekcija vode, sa ultrafiltracijom uklanjanjae organskih materija i sterilizacija vode, a sa
reversnom osmozom se vri demineralizacija vode.
85
Membranski filtri se koriste kada su potrebne male koliine vode visokog kvaliteta.
Korienjem membrana malog otvora pora iz vode se odstranjuju bakterije u najveem obimu.
U praksi se koriste membrane za mikrofiltraciju prenika pora 0,2-0,4 m i membrane za
ultrafiltraciju malih otvora pora koje odstranjuju bakterije i do 99,99 %. Membrane se
proizvode od derivata celuloze, polisulfona, polipropilena, najlona, teflona, keramike idr.
Membrane su u obliku tankog lista ili folije na nekom mehanikom nosau. Pranje membrana
se vri protivstrujnim kretanjem vode.
Princip rada membranskog postrojenja
Princip funkcionisanja membrana je sledei : sirova voda se nakon predtretmana
centrifugalnom pumpom dovodi u membransko kuite u kome se nalaze specijalno namotane
ploe polupropusnih membrana.
Slika . Principijelna shema predtretmana vode koja e se dalje obraivati membranski
1. Mehaniki filter 5. Membranski ureaj
2. Deferizacija 6. Kanalizacija
3. Omekavanje 7. Doziranje potrebnih hemikalija
4. Dehlorisanje
86
Sirova voda se na membranama razdvaja na dva dela: - prvi, koji prolazi kroz otvore
membrana - permeat - preiena voda koja je nakon prolaska kroz membranski sistem
izgubila pritisak i slobodnim spiralnim oticanjem se odvodi do potroaa : -drugi, pod
nazivom koncentrat - koji se na povrini membrana odstranjuje u pravcu oticanja, sa
kontinualno poveanom gustinom i pritiskom koji je priblino jednak ulaznom.
Slika - Princip rada membranske filtracije.
87
Slika . Izgled ureaja za ultra i mikrofiltraciju
Proces separacije primenom reverzne osmoze
Membranski procesi, ultrafiltracija i reverzna osmoza, sve vie se primenjuje za separaciju i
frakcionisanje organskih i neorganskih supstanci iz vodenih rastvora. Njena oblast primene,
uglavnom, je bila na desalinaciji morske vode za potrebe naselja i gradova, ali se sve vie
proiruje i tretman vode u medicinske i farmaceutske svrhe. Princip procesa je jednostavan.
Osnovna komponenta u tom procesu je polupropustljiva membrana na ijoj povrini se
deavaju sve promene. Pod dejstvom pritiska kroz nju prolazi produkt, ista voda, a
koncentrovani rastvor komponenata smee ostaje. Od kvaliteta membrane i radnog pritiska
postrojenja zavisi stepen preiavanja vode, kapacitet, ekonominost i namena postrojenja.
Osnovni problemi koji se javljaju pri projektovanju i konstrukciji reverzno-osmotskih
postrojenja jesu obezbeenje membrana koje treba da izdre visoke razlike pritisaka i zadre
odgovarajuu permeabilnost, kao i odgovarajui kvalitet reverzno-osmotskog modula u
pogledu hermetinosti i dugotrajnosti u radu. Glavna prednost reverzno-osmotskog
postrojenja nad postrojenjima sa adsorpcionim i jonoizmenjivakim materijalima je njegova
trajnost u radu, bez regeneracije ili zamene modula sa membranama. Meutim, za efikasan
rad postrojenja potrebno je obezbediti relativno visoke radne pritiske (do 16 bara).
Karakteristino je i za reverznu osmozu i za ultrafiltraciju da se voda mora prethodno izbistriti
korienjem konvencionalnih postupaka koagulacije, taloenja i filtriranja.
Reverzno-osmotske membrane (RO moduli) rade se od celuloznog acetata, poliamida i drugih
materijala, po specijalnim postupcima i recepturama.
Blok za rezervnu osmozu koristi polupropustljive membrane, permeatore i jaku razliku u
pritisku za potiskivanje vode kroz membranu, da bi se postiglo poboljanje u hemijskom,
mikrobiolokom i endotoksinskom kvalitetu vode. Reverzna osmoza se primenjuje u
88
predtretmanu polazne vode, u sistemima kod kojih se voda u finalnom postupku dobija
procesom destilacije, ali se moe primeniti i u finalnom postupku za dobijanje vode za
infuzione rastvore.
Primena reverzne osmoze u finalnom postupku za dobijanje vode za hemodijalizu zahteva
dobro poznavanje karakteristika aparata. Na kvalitet vode dobijen postupkom reverzne
osmoze utie pre svega vrsta materijala od koga su izraene membrane u pogledu osetljivosti
na prisustvo bakterija i kompatabilnost sa sredstvima za sterilizaciju, oneienje membrane
mehanikim i organskim materijalom, kapacitet i ouvanje integriteta membrane, kao i
volumen otpadne vode. Pucanje ili zapuenje permeatora imaju za posledicu kontaminaciju
vode.
Nagloj ekspanziji reverzne osmoze posebno su doprineli sledei momenti:
- proces je kontinualan
- odvija se izotermno
- nema faznih promena fluida koji se tretira
- poseduje izvanrednu selektivnost za pojedine rastvore
- energetski bilans je, posebno u odnosu na postupak destilacije, vrlo povoljan
- ne zagauje okolinu
- trokovi odravanja su dosta niski
- izgradnja ureaja je modularna to omoguava jednostavno proirenje postrojenja.
Pod pojmom reverzne osmoze, danas se u praksi, uglavnom podrazumevaju oni procesi
separacije rastvora kod kojih pod dejstvom spoljnjeg hidrostatikog pritiska, veeg od
ravnotenog osmotskog pritiska rastvora, dolazi do iznuenog proticanja rastvaraa u pravcu
rastvor (A) -> ist rastvara (B), kroz polupropustljivu membranu, kojom su rastvor i ist
rastvara fiziki razdvojeni. Smer ovog proticanja suprotan je (tj. reverzan) smeru proticanja
rastvaraa koji bi se pod istim uslovima, samo bez spoljanjeg hidrostatikog pritiska, tj.
spontano, ostvario kod klasine osmoze: sa mesta vieg ka mestu nieg hemijskog potencijala,
tj. u pravcu rastvara (B) -> rastvor (A), te je na osnovu ove izrazito uoljive razlike i
izveden, danas, ve odomaen, naziv ovog procesa separacije - "REVERSNA OSMOZA ".
Slika Shematski prikaz procesa osmoze i reversne osmoze
U praktino izvedenom RO modulu realizacija ovog procesa se, ostvaruje tako to se voda
pod nadpritiskom dovodi na membranu, koja proputa molekule vode i mali procenat soli
(permeat), a zadrava rastvorene soli odakle se sa delom toka ulazne vode spiraju sa
89
membrane i kao tok sa poveanom koncentracijom soli (koncentrat) odvodi u centralni
kanalizacioni odvod.
Slika Reversno-osmotski modul
Slika Shema tokova vode u RO modulu sa tangencijalnim (cross-flow) protokom vode
Procesom reverzne osmoze se, sa kompletnim predtretmanom u procesu preiavanja
vode, proseno otklanja:
- monovalentni joni (npr. Na+, K+, Cl-, NH3-), 97%
- vievalentni joni (npr. Ca 2+, Mg 2+, Al 3+, SO4 2-), 98%
- nerastvorene estice: 5 x 10-4 mm, 99%
- pirogene materije, 99%
- organske materije (molekulske mase > 200), 99%
Separacija suspenzije ili rastvora kroz membranu zasniva se na selektivnoj propustljivosti
membrane. Mikrofiltracija se objanjava teorijom pora ili membranskog sita. Po ovoj teoriji
pore membrane su cilindrine i pruaju se kroz membranu, normalno na njenu povrinu. Ona
deluje kao sito na kome se zadravaju estice veeg promera od promera pora sita, a manje
prolaze. U sluaju ultrafiltracije ili reversne osmoze membrana deluje kao membransko sito:
molekuli vei od pora se zadravaju na membrani a rastvara prolazi.
90
Materijal od koga se izrauju membrane je razliit. Prve koriene membrane su bile od
acetatne celuloze. Zbog odreenih nedostataka ovih materijala danas se koriste sintetiki
polimeri (polivinilhlorid, poliakrilonitril, polisulfoni i poliamidi). Treu grupu ine mineralne
membrane, najee keramike koje se koriste u mikrofiltraciji. Ove membrane se grade od
cikronijum oksida, aluminijuma, ugljenika na keramici ili grafitu kao nosau. Ove membrane
pokazuju najbolje karakteristike preiavanja, ali su i najskuplje..
Membranski filtri se koriste za uklanjanjae mikroorganizama, uklanjanje organskih materija,
demineralizaciju, uklanjanje nitrata, deaeraciju vode i dr.
Mikrofiltracija se koristi za uklanjanje mikroorganizama iz vode, dok se sa ultrafiltracijom
voda moe sterilisati.
Reversna osmoza je metoda koja je alternativa jonskoj izmeni kod pripreme vode za pie
odnosno za dekarbonizaciju i demineralizaciju vode.
Slika Izgled postrojenja za reversnu osmozu
RO Stanice
Proces separacije putem reverzne osmoze spada u zavrnu fazu obrade vode gde se zahteva
visoka istoa vode (ultra ista voda). Preduzee CST d.o.o. nudi projektovanje, izvoenje i
montau RO Stanica za tretman vode, kapaciteta od 30 l/h do 3000 l/h.
Ove stanice po svojim mogunostima i cenama spadaju u kategoriju komercijalnih
(industrijskih) RO stanica koje se primenjuju u galenskim laboratorijama (spravljanje
rastvora), farmaceutskim preduzeima i bolnicama (za dobijanje vode za hemodijalizu).
Blok reverzne osmoze se moe isporuiti kao samostalna celina, ali tada garanciju na njihov
pouzdan i ispravan rad preuzima sam kupac koji mora da obezbedi odgovarajui predtretman
vode (mehanika filtracija, omekavanje i mikrofiltracija). Tako da se na tritu uglavnom
uglavnom pojavljuju RO blokove zajedno predtretmanom vode, tzv. RO Stanice koje u sebi
sadre sve neophodne elemente za ispravan rad RO modula i naknadne elemente (npr. UV
sterilizator i mikrobioloki filtar) koji omoguavaju dobijanje kvaliteta vode po specifinom
zahtevu kupca.
91
Slika RO Stanica, kapaciteta 400 l/h i RO Blok, kapaciteta 1200 l/h (4 RO Modula)
Slika RO Stanica, kapaciteta 80 l/h i RO Blok, kapaciteta 400 l/h (2 RO Modula)
RO Blok reverzne osmoze isporuuju se kako kompaktne, standardizovane jedinice za
montau na zid za koliine permeata do 300 l/h, odnosno kao blok na zajednikom postolju za
koliine permeate do 3000 l/h. Veina stanica se planiraju i izvode prema zahtevu kupca.
Upotrebljene membrane imaju veliku mo zadravanja soli i istovremeno imaju velku
izdrljivost. One garantuju dug radni vek postrojenja u velikim rasponima pH vrednosti
napojne vode kao i otpornosti na visok sadraj hlora (koncentracija do 0.1 mg/l).
92
Integrisani klarifikacioni procesi
Turbo-LME proces, firme Passavant Roediger, dobro poznati klarifikacioni proces irom
sveta, meu etvrtom generacijom integrisanih sistema. On ukljuuje visoku energiju
koagulacije, ubrzani (Turbo) kontakt flokulacionog mulja, lamela klarifikatora (LM) i
integrisanog zgusnua (E).
Proces je korien za uklanjanje vrstih suspenzija i zamuenja (< 1 NTU), uklanjanje
organskih materija (90 - 99 % obojenja/UV apsorbentu) ili drugih zamuenja prisutnih u vodi
Slika - Turbo-LME procesna shema - integrisanog klarifikacionog ureaja ureaja (IV
generacije) za pripremu vode (flokulacija, koagulacija, lamelna separacija, zgunjavanje
mulja...) .
93
Slika - Procesna shema integrisanog klarifikacionog ureaja ureaja (V generacije) koji
koristi ultrafiltraciju za pripremu vode (flokulacija, koagulacija, ploasta membranska
filtracija, integrisano zgunjavanje mulja...) .
Patentirani specijalni ureaji od nekoliko purifikacionih mehanizama, kao i patentirana
hidrodinamika kontrola toka ima mnoge prednosti unutar primarnog tretmana sirove vode:
Kompletno zamuenje je uklonjeno bez nizvodne filtracije
Totalna separacija mikroorganizama (fizika barijera)
Grupa membranskih operacija prikladna je za visoku efikasnost kontaktne flokulacije
Pomone membranske operacije za glavnu flokulaciju - sedimentaciju
In-situ membransko povratno osveenje i direktno neometano zgunjavanje
94
KOAGULACIJA I FLOKULACIJA
Uvod
Veliina estica dispergovanih u vodama, varira u irokom opsegu od nekoliko angstrema
(rastvorene estice) do nekoliko stotina mikrometara (suspendovane estice). Najvei deo
ovih materijala moe se ukloniti taloenjem. Zbog veliina estica ta brzina taloenja je jako
mala i ona se poveava ukrupnjavanjem estica.
Osnovne faze procesa ukrupnjavanja koloidnih estica su:
1. faza destabilizacije, olakavanje dodira estica u cilju njihovog konanog spajanja
koagulacija
2. faza transporta kojim se poveava uestanost dodira destabilizovanih estica -
flokulacija
Osnovne primene koagulacije i flokulacije u preradi vode su:
1. bistrenje mutnih i obojenih povrinskih voda
2. uklanjanje algi
3. obrada voda sa visokim sadrajem koloidno dispergovanih zagadjivaa
Koagulacija je fiziko-hemijski proces prevodjenja kvazi-jednofaznog u pravi dvofazni sistem
to se postie destabilizacijom koloidnih estica hemijskim sredstvima i tako ostvaruje
preduslov za njihovu agregaciju.
Flokulacija je samo fiziki proces formiranja mase krupnih flokula od sitnih destabilizovanih
koloidnih estica poveavanjem gradijenta brzine.
Stabilnost svih koloidnih sistema nije podjednaka i upravo se prema nivou stabilnosti dele na:
1. povratne, koji su termodinamiki stabilni sistemi (sapunske, deterdentske, skrobne i
belanevinaste disperzije u vodi) i
2. nepovratne, koji su znatno manje stabilni (disperzije glina, mikroorganizama, metalnih
oksida u vodi)
Koagulacijom se zapravo povratni koloidni sistem, prevodi u nepovratan!
Odbojne i privlane sile
Naelektrisanje u veoj i solvatacioni efekti u manjoj meri odredjuju stabilnost koloidnih
sistema.
vrste koloidne estice u vodenoj disperziji nose odredjeno naelektrisanje, koje moe nastati
na vie naina i moe biti pozitivno ili negativno. Veinu koloida u prirodnim (kao i u
otpadnim vodama) karakterie negativno primarno naelektrisanje, na iju jainu znaajno
utiu pH i jonska jaina rastvora. Ono potie od disocijacije funkcionalnih grupa koje ulaze u
strukturu estice, adsorpcije jona iz disperzione sredine ili kombinovanja oba ova efekta.
95
Ovo naelektrisanje mora biti kompenzovano nekim naelektrisanjem u vodenoj fazi, jer
koloidna disperzija kao sistem nije naelektrisana. Zato se na graninoj povrini vrsto-teno
javlja elektrini dvojni sloj koji se sastoji od:
1. primarno naelektrisane estice
2. vezanog sloja-ekvivalentnog vika protivjona koji se akumuliraju u vodi u blizini povrine
estice
Akumuliranje protivjona dovodi do pojave koncentracionog gradijenta u pravcu mase rastvora
i do njihove difuzije u tom pravcu.
Kao rezultat delovanja ova dva suprotna procesa (difuzije i elektrostatikog privlaenja),
naelektrisanje se u vodi iri kroz difuzioni sloj, unutar koga je viak koncentracije protivjona
najvei uz spoljnu povrinu vezanog sloja i postepeno se smanjuje prema masi rastvora, Slika
1.
Slika 1. Struktura dvostrukog sloja naelektrisanja oko koloidne estice
Kada je koncentracija jona u masi rastvora dovoljno velika, odnosno kada on ima dovoljno
veliku jonsku jainu dolazi do zbijanja, tj. pojave kompresije difuzionog sloja i on se ne
protee duboko u rastvor kao kod rastvora sa malom jonskom jainom.
96
Slika 2. Promena elektropotencijala sa rastojanjem od povrine estice
Zahvaljujujui postojanju primarnog naelektrisanja na koloidnoj estici, izmedju njene
povrine i mase rastvora postoji elektrostatiki potencijal, napon,. On se moe zamisliti kao
rad, koji se mora izvriti da bi se jedinice punjenja istog znaka, kao i primarno naelektrisanje
estica dovela na dato rastojanje od povrine estice, Slika 2.
Ovaj potencijal ima maksimalnu vrednost na povrini estice (Nernstov potencijal) i smanjuje
se sa rastojanjem od te povrine. Ovo opadanje potencijala sa rastojanjem zavisi od
karakteristika difuznog sloja, odnosno od broja i vrste jona u masi rastvora. Pri velikim
jonskim jainama potencijal opada na nulu na relativno kratkom rastojanju.
Pri medjusobnom pribliavanju dve koloidne estice dolazi do interakcije izmedju njihovih
difuzionih slojeva, pri emu takva elektrostatika interakcija izmedju estica iste vrste
primarnog naelektrisanja uvek proizvodi odbojnu silu. Odbojna potencijalna energija (V
R
)
raste sa smanjenjem rastojanja izmedju estica. Ova odbojna sila je utoliko manja ukoliko je
vea jonska jaina rastvora.
Ipak, u vodenom sistemu, ne moe se izuzeti ni delovanje privlanih, tzv. Van der Waals-
ovih sila, koje deluju izmedju koloidnih estica bez obzira na razliitost njihovih hemijskih
priroda. Veliina ovih sila zavisi od vrste atoma koji ulaze u sastav estica i od gustine
estica.
Intenziteti i odbojne potencijalne energije (V
R
) i privlanih sila (V
A
) rastu sa smanjenjem
rastojanja izmedju estica, ali samo vrednost odbojne sile V
R
zavisi od jonske jaine rastvora,
i obrnuto joj je proporcionalna.
97
Potrebno je, medjutim, uoiti da privlane i odbojne sile ne opadaju podjednako brzo sa
poveanjem rastojanja. Privlane sile opadaju sa treim stepenom rastojanja (f(r
-3
)), a
odbojne sa kvadratom rastojanja (f(r
-2
)). Usled ove pojave, kod koloidnih sistema sa malim
jonskim jainama (npr. slatke vode), kao rezultanta prisutnih sila, javlja se sila odbijanja. Ona
se moe shvatiti kao aktivaciona energetska barijera koja se mora savladati da bi dolo do
spajanja estica i koja zavisi od naelektrisanja i jonskog sastava rastvora. Pri dovoljno velikim
jonskim jainama, ova barijera nestaje i tada je sila privlaenja rezultanta sila.
Rezultanta energija interakcija (V
R
-V
A
) pri malim i velikim jonskim jainama prikazana je na
slici 3.
Slika 3. Zavisnost energije interakcije estica od rastojanja izmedju njih i od jonske jaine
rastvora
S obzirom na stalno konvekciono meanje i na difuziju jona u rastvoru, kao i na kretanje same
koloidne estice, ponaanje koloidne estice vie je odredjeno elektrokinetikim, nego
elektrostatikim fenomenima.
Pri kretanju estice u rastvoru, usled dejstva smicajnih sila, dolazi do cepanja njenog
difuzionog sloja po povrini smicanja, pri emu jedan deo ostaje uz esticu, a drugi u masi
rastvora. Granina povrina, po kojoj dolazi do cepanja difuznog sloja, naziva se povrina
smicanja.
98
Slika 4. ematski prikaz elektroforeze pri kojoj se naelektrisane estice kreu u elektrinom
polju sa oblakom jona
Vrednost potencijala na povrini smicanja naziva se ceta potencijal, Z, ona odredjuje
pomenuto elektrokinetiko ponaanje i kree se izmedju 10 i 200 mV, a kod koloida koji se
najee sreu u prirodnim vodama oko 70mV.
Vrednost ceta potencijala je direktno proporcionalna pokretljivosti koloidnih estica u
elektrinom polju. Ova pokretljivost se moe direktno meriti, pa se ova veza i koristi za
eksperimentalno odredjivanje vrednosti ceta, Z, potencijala.
Zeta potencijal je potencijal koji se javlja izmedju rastvora i povrine Sternovog sloja
naelektrisanih estica.
0
0
c c
=
z
k u
Z (1)
Gde je:
Z zeta potencijal, mV
u
0
elektroforezna pokretljivost, =
E
/E , ( m/s)/(V/cm)
E
elektroforetska brzina kretanja estica, m/s
E elektrino polje oko estice, V/cm
k
z
konstanta koja je jednaka 4 ili 6
dinamiki viskozitet vode, Ns/m
2
, (za vodu na 25
o
C je =0.890x10
-3
Ns/m
2
)
provodljivost u odnosu na vakuum (za vodu je =78.54)
0
provodljivost u vakuumu, 8.854188x10
-12
C
2
/Jm (N/V
2
)
Na primer, da bi se razumeo red veliina jedinica o kojima je re, ukoliko je vrednost
konstante k
z
=4 , i elektroforezna pokretljivost 0.5 ( m/s)/(V/cm), onda je na 25
o
C vrednost
zeta potencijala Z=80.4 mV.
4 . 80
10 8541 . 8 54 . 78
10 890 . 0 4 5 . 0
12
3
0
0
=
=
t
c c
z
k u
Z mV
Na osnovu empirijskih istraivanja, utvrdjeno je da pri smanjenju zeta potencijala ispod
vrednosti od 20 mV, poinje brza flokulacija estica.
Vrednost zeta potencijala se menja sa promenom veliine i oblika estica, vrednosti
naelektrisanja, elektrinog polja, kao i od prirode jona u difuznom sloju.
99
U koloidnoj disperziji, vrste estice se nalaze u neprekidnom kretanju, te poseduju odredjenu
kinetiku energiju. Raspodela kinetike energije izmedju koloidnih estica je takva da se
samo kod vrlo malog broja njih ona dovoljna da se moe savladati aktivaciona energetska
barijera. Na taj nain, brzina koagulacije zavisi i od veliine energetske barijere i istovremeno
i od kinetike energije estica.
Povratne koloidne sisteme karakterie visoka energija aktivcije i/ili niska kinetika energija i
oni koaguliu vrlo sporo, dok je kod nepovratnih sistema obrnuto, poto su znatno manje
stabilni i karakterie ih niska energije aktivacije i visoka kinetika energija.
Destabilizacija koloida
Destabilizacija koloida koagulantima u zavisnosti od prirode koagulanata i uslova pod kojima
se koriste moe se ostvariti razliitim hemijskim sredstvima-koagulantima i ostvaruje se na
razliite naine.
etiri osnovna mehanizma koagulacije su:
1. kompresija diguzionog sloja
2. adsorpcija uz neutralizaciju naelektrisanja
3. inkorporiranje estica u talog (koprecipitacija)
4. adsorpcija uz medjuestino povezivanje
1. Mehanizam kompresije difuzionog sloja
Ovaj nain zasniva se na primeni koagulanata ije su interakcije sa koloidnim esticama
elektrostatike prirode. Takvi koagulanti su elektroliti iji joni u zavisnosti od naelektrisanja
bivaju ili privueni ili odbijeni od strane koloidnih estica, a nazivaju se indiferentni
elektroliti.
Delovanje ovih koagulanata definie se empirijskim SCHULZE-HARDY-evim pravilom i
ono glasi:
'Destabilizacija koloida indiferentnim elektrolitom ostvaruje se onim njegovim jonima, ije je
naelektrisanje suprotno od primarnog naelektrisanja koloida, pri emu efikasnost koagulanta
znaajno raste sa naelektrisanjem ovih jona.'
Sutina ostvarivanja destabilizacije lei u kompresiji difuzionog sloja. Poto dodavanjem
koagulanta jonska jaina rastvora raste, dolazi do poveanja koncentracije protivjona u
difuzionom sloju ime se njegova zapremina i debljina potrebne da se odri elektroneutralnost
smanjuju. Vidi se da se tako smanjuje aktivaciona energetska barijera, a moe doi i do
njenog iezavanja. Ovaj koagulacioni mehanizam nije univerzalan, ve se za veinu
prirodnih sistema ne moe primeniti, jer koagulanti esto nisu indiferentni elektroliti i stupaju
u razliite interakcije.
Primer: koliine Na
+
, Ca
2+
i Al
3+
jona potrebne za ostvarivanje istog stepena destabilizacije
negativno naelektrisanog koloida se odnose kao 1:10
-2
:10
-3
. Smanjenje potencijala u funkciji
koncentracije i naelektrisanja koagulanta, pokazano je na slici 5.
100
Slika 5. Uticaj koncentracije i naelektrisanja jona na debljinu dvostrukog sloja
Efikasnost koagulanta za odredjenu vodu odredjuje se eksperimentalno pomou 'JAR' testa,
koji se sastoji u variranju doza koagulanta i merenja preostale mutnoe, nakon meanja i
taloenja, a aparatura je pokazana na Fotografiji 1.
Slika . Aparatura za izvodjenje JAR testa
Na stabilnost koloidnih sistema, osim naelektrisanja, moe znaajno doprineti i hidratacija, pa
je za to potpunije shvatanje i tretiranje fenomena koagulacije u veini prirodnih sistema
neophodno razmotriti i druge koagulacione mehanizme.
101
Slika - Eksperimentalna oprema za utvrdjivanje JAR testa, Vodovod Raka
2. Mehanizam adsorpcije uz neutralizaciju naelektrisanja
Elektrohemijska energija izmedju koloidne estice i jona koagulanta moe se posmatrati kao
energija kod modela dvojnog sloja i data je izrazom:
+ = F z E
Gde je:
z - naelektrisanje jona koagulanta
F - 1 Faradej
- razlika potencijala na krajevima difuzionog sloja (potencijal na povrini koloidne
estice)
Za jednovalentni protivjon (npr. Na
+
) i za koloidnu esticu za koju je =100 mV, E je samo
2,3 kcal/mol. Medjutim, za kovalentnu hemijsku vezu energija se kree izmedju 50 i 100
kcal/mol, a kod vodonine veze je oko 5 kcal/mol i iz toga se moe zakljuiti da pri
destabilizaciji koloida elektrokinetiki potencijal ima odredjenu ali ne i presudnu ulogu.
Dakle, sposobnost koagulanta zavisie od vie interakcija: koagulant-koloid, koagulant-
rastvara i koloid-rastvara i u zavisnosti od toga koja je interakcija dominirajua, uticae i na
njegovu sposobnost. Na taj nain koagulaciona efikasnost jednog koagulanta moe biti
znatno razliita od one koju predvidja Schulze-Hardy-evo pravilo.
102
Slika Kriva rezidualne mutnoe za razliite vrste i doze koagulanta
Primer 1: na slici 6. data je kriva preostale (rezidualne) mutnoe posle koagulacije i taloenja
negativno naelektrisanog sola srebrojodida u funkciji od doze koagulanta dodecilamonijum
jona (C
12
H
25
NH
3
+
). Moe se napraviti poredjenje izmedju koagulacionih sposobnosti
dodecilamonijum i Na
+
jona koje bi po Schulze-Hardy-evom pravilu trebalo da budu sline i
lako se uoavaju dve bitne razlike:
1. Na
+
joni deluju kao efikasan koagulant samo pri koncentracijama iznad 10
-1
gmol/l, a
dodecilamonijum joni ak pri koncentraciji od 6 x 10
-5
gmol/l;
2. Sa Na
+
jonima je nemogue predozirati koloidnu disperziju, dok sa C
12
H
25
NH
3
+
jonima,
ve pri dozama veim od 4 x 10
-4
gmol/l, dolazi do polazne stabilizacije koloidne
disperzije. Takva restabilizacija je praena promenom vrste naelektrisanja koloidne
estice to se moe objasniti jedino adsorpcijom vika protivjona i govori u prilog
injenici da elektrokinetika interakcija nije jedini uzrok destabilizacije.
Primer 2: na slici 6. prikazana je i kriva preostale mutnoe u funkciji od doze Al-soli pri
konstantnom pH=5 i njenom analizom dolazi se do sledeih zakljuaka:
1. koagulacija Al-solima moe se ostvariti i sa malim dozama koagulnta, 6 x 10
-6
gmol/l,
odnosno 4 mg/l Al-sulfata;
2. pri veim dozama od 4 x 10
-5
gmol/l, odnosno 25 mg/l Al-sulfata, dolazi do restabilizacije
3. pri jo veim dozama dolazi ponovo do destabilizacije koloida
Prva destabilizacija i restabilizacija nastaju adsorpcijom Al jona tj. produkata njegove
hidrolize iz rastvora, dok se druga koagulacija do koje dolazi pri visokim dozama koagulenta
ostvaruje inkorporiranjem koloidnih estica u talog Al(OH)
3
.
103
3. Mehanizam inkorporiranja koloidnih estica u talog (koprecipitacija)
Kada se metalna so, Al
2
(SO
4
)
3
ili FeCl
3
, ili metalni oksid ili hidroksid (npr. CaO i Ca(OH)
2
)
koriste kao koagulanti u dovoljno velikim dozama da moe doi do brze precipitacije
(taloenja) metalnog hidroksida (Al(OH)
3
, Fe(OH)
3
) ili metalnog karbonata (CaCO
3
), moe
doi do koprecipitacije koloidnih estica i estica hidroksida (karbonata). Vidi se da dolazi do
inkorporiranja koloidnih estica u talog hidroksida tj. karbonata pri njihovom stvaranju i
taloenju. Da bi do taloenja uopte dolo, moraju postojati jezgra taloenja, a tu ulogu mogu
preuzeti i same koloidne estice, pa tada brzina taloenja raste sa porastom ukupne
koncentracije koloidnih estica koje se uklanjaju iz sistema. Izvodi se zanimljiv zakljuak, da
to je ve koncentracija koloida u vodi, potrebna je manja doza metalnog koagulanta!!!.
4. Mehanizam adsorpcije i medjuestinog povezivanja
Sintetiki organski polimeri nalaze sve ee svoju primenu pri koagulaciji prirodnih i
otpadnih voda. Najbolji rezultati se ostvaruju sa tzv. anjonskim negativno naelektrisanim
polimerima, uprkos injenici da su estice zagadjivaa takodje negativno naelektrisane i
jasno je da se ova pojava ne moe objasniti elektrostatikim modelom. Da bi dolo do
destabilizacije, u molekulu organskog polimera moraju postojati funkcionalne grupe koje
mogu reagovati na odredjenim lokacijama na povrini estice. Tada, pri dodiru molekula i
estice, dolazi do vezivanja ovih grupa za povrinu estice, dok se ostatak molekula proteze u
rastvor (reakcija a i b, slika 7.). Kada vie ovakvih struktura dodje u dodir moe doi do
njihovog povezivanja i stvaranja kompleksa estica-polimer-estica u kome polimer sluzi kao
most (reakcija c, slika 7.). Ukoliko se ovakva vrsta dodira ne ostvari slobodni deo polimera
moe se vezati za neku drugu slobodnu lokaciju iste estice to dovodi do njene restabilizacije
(reakcija d, slika 7.). U ovom sluaju, restabilizacija se ne objanjava adsorpcijom vika
protivjona, jer polimer i koloid imaju istu vrstu naelektrisanja. Kada su doze polimera
preterano velike, mogu se popuniti sve lokacije na povrini estica, pa se zbog nemogunosti
nastajanja mostova, dobija restabilizovani koloid zarobljen u mei polimera (reakcija e, slika
7.). Pod odredjenim uslovima, jednom ve destabilizovan sistem moe se restabilizovati
produenom agitacijom (raskidanjem veza polimer-koloid i vezivanjem oslobodjenih
segmenata za povrinu istih estica); (reakcija f, slika 7.).
104
Slika Mehanizam adsorpcije i medjuestinog povezivanja
Destabilizacija koloida pri obradi prirodnih i otpadnih voda
Koagulacija prirodnih i otpadnih voda uglavnom se obavlja:
1. adsorpcijom koagulanta (obino polimerom, unetim ili formiranim u sistemu)
2. inkorporiranjem koloidnih estica u talog (najee hidroksida)
Koagulacija sa solima aluminijuma i feri solima
105
Aluminijum, Al i gvodje, Fe, kao metalni katjoni, ne postoje u rastvoru kao proste jonske
vrste, ve su uvek hidratisani. U vodi formiraju komplekse tipa Me(H
2
O)
6
3+
. Molekuli vode
vezani za centralni metalni jon, nazivaju se ligandi.
Kompleksi ovog tipa ponaaju se kao kiseline tj. donori protona, pa se u vodenoj sredini, kada
je koncentracija Al ili Fe soli manja od proizvoda rastvorljivosti njihovih hidroksida, obrazuju
monomerni, dimerni ili ak polimerni hidroksometalni kompleksi, sa OH
-
jonima kao
ligandima. Neke od ovih hidrolitikih reakcija su:
Al(H
2
O)
6
3+
+ H
2
O = Al(H
2
O)
5
(OH)
2+
+ H
3
O
+
Al(H
2
O)
6
3+
+ 4H
2
O = Al(H
2
O)
2
(OH)
4
-
+ 4H
3
O
+
Fe(H
2
O)
6
3+
+ H
2
O = Fe(H
2
O)
5
(OH)
2+
+ H
3
O
+
Fe(H
2
O)
5
(OH)
2+
+ H
2
O = Fe(H
2
O)
4
(OH)
2
+
+ H
3
O
+
2Fe(H
2
O)
6
3+
+ 2H
2
O = Fe
2
(H
2
O)
10
(OH)
2
4+
+ 2H
3
O
+
Medjutim, ukoliko je dodata koliina koagulanta dovoljna da se premai vrednost proizvoda
rastvorljivosti metalnog hidroksida, pored hidroksimetalnih kompleksa, obrazovae se i talog
metalnog hidroksida. Ovakav sluaj je u praksi najei, pa se destabilizcija obavlja
adsorpcijom hidroksometalnih kompleksa koji predstavljaju intermedijere ka taloenju
metalnog hidroksida. Pri pH vrednostima ispod izoelektrine take dominiraju pozitivno
naelektrisani polimeri i oni destabiliu negativno nalektrisane koloide adsorpcijom uz
neutralizaciju naelektrisanja. Ako su vrednosti pH iznad izoelektrine take dominiraju
anjonski polimeri i oni deluju mehanizmom adsorpcije i medjuestinog povezivanja.
Polielektroliti
Polielektroliti su organski polimeri ija monomerna jedinica sadri disosujue funkcionalne
grupe. U zavisnosti od prirode ovih grupa dele se na: anjonske (negativno naelektrisane),
katjonske (pozitivno naelektrisane), amfolitske (pozitivno ili negativno naelektrisane- kao to
su proteini) i nejonske (bez naelektrisanja). Vano je pomenuti da se sve vrste polielektrolita u
praksi ravnopravno koriste.
Slika Priprema polielektrolita Slika Komora za brzo meanje
106
Sposobnost da se veze za povrinu koloidne estice odredjuje koagulacionu efikasnost nekog
polimera. Pored toga, na efikasnost utiu i njegova molekulska teina i stepen razgranatosti
molekula. Vrednost pH takodje utie, poto odredjuje disocijaciju polielektrolita, a samim tim
i njegovo naelektrisanje.
Anjonski polielektroliti, budui negativno naelektrisani, imaju isto naelektrisanje kao i veina
koloida u prirodnim i otpadnim vodama. Dakle, da bi mogli delovati, njihovi molekuli moraju
imati dovoljno veliku molekulsku teinu, da bi postigli kinetiku energiju dovoljnu za
savladavanje energetske barijere. Ova minimalna molekulska teina zavisi od:
1. broja funkcionalnih grupa u molekulu i njegove razgranatosti
2. naelektrisanja koloidnih estica
3. jonske jaine rastvora
Katjonski polielektroliti mogu delovati i mehanizmom adsorpcije uz medjuestino
povezivanje i zahvaljujui pozitivnom naelektrisanju, mehanizmom adsorpcije uz
neutralizaciju naelektrisanja. Moe se desiti i kombinovanje ova dva mehanizma.
Izbor vrste i doze koagulanta
Izbor se vri na osnovu eksperimentalnih podataka dobijenih 'jar' testom.
Efikasnost i doza neorganskih kogulanata (soli Al i Fe(III)) zavise od: koncentracije koloida,
pH vrednosti i alkaliteta.
Pri destabilizaciji negativnih koloida anjonskim polimerima potrebno je:
1. da budu prisutni joni dvovalentnih metala (izazivaju kompresiju difuzionih slojeva,
neutraliu naelektrisanje anjonskog polimera, smanjuju odbijanje izmedju adsorbovanih
polimernih estica)
2. da imaju dovoljno veliku molekulsku teinu za savladavanje energetskih barijera
3. da se izbegava predoziranje i suvie intenzivno meanje.
Nejonski polimeri se koriste za koagulaciju otpadnih muljeva, ali je njihova primena u
koagulaciji voda manje uspena.
Katjonski polimeri efikasno koaguliu negativne koloide u prirodnim i otpadnim vodama
poto neutraliu naelektrisanje estica i nema potrebe za savladavanjem energetske barijere.
Zbog nemogunosti restabilizacije predoziranjem neophodno je pri vrenju 'jar' testa varirati
dozu koagulanta u irokom intervalu vrednosti, bar 4 reda veliine. Pri srednjim i visokim
koncentracijama koloida koagulacija se, u odredjenom stepenu ostvaruje pri svim dozama
unutar dosta irokog intervala vrednosti. Uska oblast povoljnih vrednosti doze koagulanta
ukazuje na nisku koncentraciju koloida u sistemu.
Doziranje koagulanta
Prethodno pripremljeni vodeni rastvori koagulanata, ili sami, suvi koagulanti, doziraju se u
vodu koja se obradjuje u komori za brzo meanje relativno male zapremine gde dolazi do
njihovog meanja i reagovanja. Zapreminu komore i vreme zadravanja odredjuje brzina
hemijske reakcije koja se odvija. Adsorpcija u vodi obrazovanih (neorganskih) ili u direktno
dodatih (organskih) polimera na povrini estica uglavnom se odvija brzo. Vreme potrebno za
107
obrazovanje monohidroksi kompleksa je vrlo kratko i reda veliine 10
-10
s i oni se najbre i
adsorbuju na povrini estica. Obrazovanje polimera, naprotiv, traje znatno due , ali ne vie
od 1 sekunde. Transport obrazovane polimerne estice do granine povrine ostvaruje se
difuzijom, a vreme potrebno za difuziju i adsorpciju je isto jako malo. Sve ovo ne vai u radu
sa esticama jako velike molekulske teine.
Slika Uticaj pH na potrebnu dozu koagulanta
Primer Vodovod Raka
Sirova voda koja se doprema na fabriku se esto karakterie poveanom mutnoom i
poveanim permanganatnim brojem, tako da je osnovni zadatak rada na postrojenju smanjenje
ovih parametara, uz maksimalnu kontrolu i ograniavanje koliine Al u izlaznoj vodi.
Korigovanje mutnoe (max izmereno do sada 830 NTU) vri se doziranjem koagulanata i
flokulanata. Pri odreivanju optimalnih doza koagulanta i flokulanta treba voditi rauna o
vrsti i poreklu zamuenja vode koja se prerauje. Kako se kod nas sirova voda uzima sa ivog
108
vodotoka planinske reke, to se, zavisno od spoljanjih uticaja, javljaju velike oscilacije u
njenom kvalitetu, posebno sa aspekta mutnoe i koliine organskih materija izraenih preko
permanganatnog broja.
Za vodu u Raki optimalne doze su za mutnoe do 50 NTU od 20 40 mg/l Al-sulfata u
kombinaciji sa 0,125 0,18 mg/l flokulanta, za mutnoe 50-200 NTU max koliina dodatog
Al-sulfata je 60 mg/l i polielektrolita oko 0,20 mg/l, za mutnoe preko 200 NTU max koliina
dodatog Al-sulfata je 100 mg/l i polielektrolita 0,25 mg/l, a da se pri tome koliina Al u
finalnoj vodi nije poveavala do dozvoljenih 0,2 mg/l.
Ovakvim doziranjem koagulanta i flokulanta postignuto je obaranje mutnoe u zoni bistrenja
ispod 5 NTU, kao i permanganatnog broja ispod 10, da bi se posle prolaska kroz filtre ovi
parametri sveli na vrednosti ispod MDK.
Koliina Al je takoe odravana u dozvoljenim granicama. Odstupanja su zabeleena u zoni
bistrenja, ali je koliina Al u vodi nakon prolaska kroz filtre bila ispod MDK.
Treba naglasiti da se najvee potekoe u procesu koagulacije javljaju pri mutnoama od 5-30
NTU i sadrajem organskih materija do 20, kada se koagulisane estice lako destabilizuju, ali
smo ovaj problem prevazilazili neto veom dozom flokulanta (do 0,20 mg/l), a optimalna
doza koagulanta se kree do 50 mg/l. U ovakvim sluajevima dobri rezultati su postizani i pri
korienju tenog "koafloka" kao pomonog sredstva za koagulaciju i flokulaciju.
Vei problem je obaranje organskih materija merenih preko permanganatnog broja u vodi ija
je mutnoa ispod 5 NTU, a koju sa aspekta mutnoe ne bi bilo potrebno tretirati dodavanjem
hemijskih sredstava, jer je za smanjenje ove mutnoe dovoljno filtriranje kroz peane filtre.
Ipak zbog poveanog permanganatnog broja u sirovoj vodi, koji je u nekim ovakvim
sluajevima dostizao vrednost preko 20, tretman je raen sa dozama Al-sulfata od 25 mg/l i
polielektrolita 0,1-0,125 mg/l, a rezultati su pokazali smanjenje ovog parametra ispod MDK
ve na izlasku iz talonice, a naroito nakon prolaska kroz filtre.
Pri ovakvom tretmanu poseban problem je koliina Al koji se moe poveati, a koji se u
ovakvim sluajevima analizira 4 puta u toku 24 sata. Maksimalna koliina Al u vodi nakon
filtracije dostizala je kod 0,66% uzoraka merenih tokom 2004.g., vrednosti vee od MDK (do
0,25mg/l), to se nije negativno odrazilo na koliinu Al u izlaznoj vodi, gde ga je u proseku
bilo oko 0,07mg/l, a max vrednost Al u manjem broju uzoraka dostizala je do 0,15 mg/l.
Najbolji rezultati u procesu koagulacije postizani su korienjem polialuminijum-hlorida
(PAC), posebno pri niskim temperaturama, ali je njegovo korienja za nae uslove bilo
ekonomski neisplativo, pa se ovaj preparat koristi samo u ekstremnim sluajevima kao
pomono sredstvo za koagulaciju uz ve postojei Al-sulfat i polielektrolit.
109
Slika Pulzator Slika Sistem cevi za sakupljanje bistre vode
Svi ovi procesi zapoinju u komori za brzo meanje, a zavravaju se u dinamikoj talonici
tipa pulzatora, gde se istovremeno odvijaju procesi koagulacije, flokulacije, taloenje i
bistrenje.
Slika Kanal ispod zvona pulzatora
Istaloene estice stvaraju tzv. muljnu zavesu u donjem sloju, koja dodatno pospeuje
zadravanje neistoa delujui kao muljni filter. Izbistrena voda se sakuplja sistemom
perforiranih cevi ravnomerno rasporeenih po povrini zone bistrenja i sabirnim kanalom
odvodi na dalji tretman filtriranjem.
110
Slika Pulzator - (koncentrator mulja) Slika Zvono pulzatora (ventilator )
Pulzator je dinamika talonica koja se sastoji od betonske posude sa ravnim dnom, zvonom u
sredini ili sa strane i koncentratorima mulja du itave talonice.
U gornjem delu postoji niz centralnih sakupljaa vode u koje ulazi razgranat sistem
perforiranih, najee azbest-cementnih cevi koje preko otvora sa gornje strane sakupljaju
vodu po itavoj povrini.
U donjem delu smeten je razgranat sistem perforiranih cevi u koje se neprekidno dovodi
voda iz glavnog razvodnog kolektora, koji je povezan sa zvonom pulzatora.
Koncentratori mulja koji su na sredini talonice sakupljaju oteali flokulisani talog, koji se
slee u koncentratoru, gde deluju samo sile gravitacije, bez bilo kakve sile potiska. Talog se
programirano isputa iz koncentratora mulja.
Sirova voda koja se dovodi u zvono pulzatora odlazi u donji sistem perforiranih cevi. Jedan
deo se uz pomo vakuum pumpe ventilatora podie u zvono do unapred zadate visine i
naglim uvoenjem atmosferskog vazduha u zvono voda se stropotava do donjeg nivoa.
Sputanje vode do donjeg nivoa je znatno bre nego njeno podizanje do gornje zadate visine.
Obino se sputanje odvija za 5 10 sekundi, a podizanje za 20 40 sekundi. Ovi parametri,
kao i visine podizanja se zadaju na osnovu kvaliteta sirove vode i mogu se regulisati pomou
ventila.
Na ovaj nain postie se formiranje muljne zavese u donjem sloju talonice, a intenzitet
pulzacija utie na koncentraciju mulja koja se dri u odreenim granicama.
111
"Pulsiranjem" vodenog stuba razliitim uzlaznim i silaznim brzinama postie se efekat
sabijanja muljne zavese, koja se ponaa i kao muljni filter, jer vezuje koagulisane estice i
zadrava ih da ne dou u zonu bistrenja.
Viak mulja odlazi u koncentrator, koji se povremeno prazni, a njegovo pranjenje ne moe
izazvati nikakvo smanjenje koncentracije mulja u muljnoj zavesi.
Prednost pulzatora je vrlo blago meanje koje, uz postavljene umirivae po dnu, spreava
turbulenciju, ali se u praksi pokazali da je ova vrsta talonice pogodna kod veih mutoa i kod
manjih kolebanja u kvalitetu sirove vode.
Osnovni problem u radu pulzatora na postrojenju u Raki, a sa primenom standardnih
koagulanata i flokulanata, je u sluajevima estih oscilacija u pogledu mutnoe i sadraja
organskih materija u sirovoj vodi, a posebno kod manjih mutnoa (do 10 NTU), kada je
formiranje muljne zavese oteano i usporeno.
Pri rastvaranju aluminijum sulfata (ili alumine) u vodi dolazi do sledee rekacije:
Al
2
(SO
4
)
3
2Al
3+
+ 3(SO
4
)
2-
Hidroksilni jon postaje dostupan u rastvoru na osnovu jonizacije voodonikovog molekula:
H
2
O H
+
+ OH
-
Aluminijumov jon reaguje sa hidroksilnim jonom, po reakciji:
2Al
3
+
+6OH
-
2Al (OH)
3
Potronja hidroksilnog jona dovodi do smanjenja alkalnosti rastvora. Ukoliko alkalnost vode
nije dovoljna, da bi se zadovoljila prethodna jednaina, alkalnost se mora dovesti na eljeni
nivo, dodavanjem alkalija, najee kaustine sode (Ca(HCO
3
)
2
), sode (Na
2
CO
3
) ili
hidratisanog krea (Ca(OH)
2
).
Al
2
(SO
4
)
3
+ 3 Ca (HCO
3
)
2
2 Al (OH)
3
+ 3 CaSO
4
+ 6 CO
2
Al
2
(SO
4
)
3
+ 3Na
2
CO
3
+H
2
O 2 Al (OH)
3
+ 3 Na
2
SO
4
+ 3 CO
2
Al
2
(SO
4
)
3
+ 3Ca (OH)
2
2 Al (OH)
3
+ 3 CaSO
4
Na isti nain pri dodavanju gvodje sulfata, dolazi do sledeih reakcija:
Fe
2
(SO
4
)
3
+ 3Ca (HCO
3
)
2
2 Fe(OH)
3
+ 3 CaSO
4
+ 6 CO
2
Fe
2
(SO
4
)
3
+ 3Na
2
CO
3
+3H
2
O 2 Fe(OH)
3
+ 3 Na
2
SO
4
+ 3 CO
2
Fe
2
(SO
4
)
3
+ 3Ca (OH)
2
2 Fe(OH)
3
+ 3 CaSO
4
112
Odnosno:
FeSO
4
+ Ca (HCO
3
)
2
Fe (OH)
2
+ Ca SO
4
+ 2CO
2
FeSO
4
+ Ca (OH)
2
Fe (OH)
2
+ CaSO
4
4 Fe (OH)
2
+ O
2
+ 2H
2
4 Fe(OH)
3
Poto je molekul vode polaran, on privlai Al
3+
formirajui kompleksni jon po reakciji:
Al
3+
+ 6H
2
O Al(H
2
O)
6
3+
U ovom kmpleksu, atom aluminijuma se esto naziva i centralni atom, dok su molekuli vode
ligandi. Zbog svog ukupnog oblika, ovakav kompleks se esto naziva i koordinatna sfera.
Reakcije koje mogu nastati pri dodavanju Al
3+
su sledee:
Al
3+
+ H
2
O Al(OH)
2+
+ H
+
K
Al(OH)2+
=10
-5
7Al
3+
+ 17H
2
O Al
7
(OH)
17
4+
+ 17H
+
K
(Al7(OH)17) 4+
=10
-48.8
13Al
3+
+ 34H
2
O Al
13
(OH)
34
5+
+ 34H+ K
(Al13(OH)34)5+
= 10
-97.4
Al(OH)
3(sve talog)
Al
3+
+ 3OH
K
Al(OH)3
= 10
-33
Al(OH)
3(talog)
+ OH
Al(OH)
4
K
Al(OH)3
=10
+1.3
2Al
3+
+ 2H
2
O Al
2
(OH)
2
4+
+ 2H
+
K
(Al2(OH)2)4+
=10
-6.3
Navedene konstante ravnotee vae za temperaturu od 25
o
C.
U vodu se takodje moe dodavati i gvodje hlorid i to u obliku: FeCl
2
ferohlorid i FeCl
3
ferihlorid
Hemijske reakcije fero jona
+
+
2
4
2
4
SO Fe FeSO
Fe(OH)
2(talog)
Fe
2+
+ 2OH
K
sp,Fe(OH)2
= 10
-14.5
Fe(OH)
2(talog)
FeOH
+
+ OH
K
(Fe(OH))+
= 10
-9.4
Fe(OH)
2(talog)
+OH
-
Fe(OH)
3
-
K
(Fe(OH)3)-
= 10
-5.1
113
Objanjenje: HEMIJSKA RAVNOTEA
Povratna reakcija u kojoj reaktanti A i B daju produkte C i D se moe napisati kao:
dD cC bB aA + +
gde su
d c b a , , ,
stehiometriski koeficijenti tj. brojevi molova sastava A, B, C, D.
Kada se hemijski tip reakcije nalazi u stanju ravnotee, odnos proizvoda molarnih
koncentracija produkata i reaktanata predstavlja konstantu ravnotee koja je data izrazom:
| | | |
| | | |
b a
d c
B A
D C
K =
Za datu reakciju konstanta ravnotee zavisi od temperature i od jonskih jaina komponenti.
Korienje molarnih koncentracija je vie od teoriskog znaaja.
Kod realnih rastvora se esto javljaju jon-jon interakcije, pa se zbog toga koristi aktivnost
koja se definie kao:
| |
i i
c a =
gde je:
i
a
- aktivnost i-tog jona, mol /L
(gde je:
i
Z
- jonska duina i-te vrste a I - jonska jaina )
i
c
- koncentracija i-tog jona, mol /L
Na osnovu ovoga K moemo predstaviti izrazom:
| | | |
| | | |
| | | |
| | | |
b
B
a
A
d
D
c
C
b
B
a
A
d
D
c
C
B A
D C
a a
a a
K
= =
Ako se sa sp
FeII
oznae sve komponente koje sadre Fe
2+
u rastvoru, onda se on moe
izraunati kao zbir molskih koncentracija:
| | | | | | ( ) | |
+ +
+ + =
3
2
OH Fe FeOH Fe sp
FeII
Istovremeno, kao to se u realnim rastvorima daleko ee radi sa aktivnostima jona, koje
emo obeleiti sa {Fe
2+
}, respektivno, onda e vaiti:
| |
{ }
{ }
{ } | |
2
2
2
) ( ,
2
2
) ( ,
2
) ( ,
2
2 2 2 2
w FeII
H OH Fe sp
w FeII
OH Fe sp
FeII
OH Fe sp
FeII
K
H K
K
H K
OH
K
Fe
Fe
+ +
+
+
= = = =
114
| |
{ }
{ }
{ } | |
w
FeOH
H
FeOH
w
FeOH
FeOH
FeOH
FeOH
FeOH
K
H K
K
H K
OH
K
FeOH
FeOH
+
+
+
+
+
+
+
+ +
+
+
= = = =
| |
{ }
{ }
{ } | |
+ +
= = = =
H
K K
H
K K OH K
OH Fe
OH Fe
H
OH Fe
w
OH Fe
OH Fe
w
OH Fe
OH Fe
OH Fe
OH Fe
3
3
3
3
3
3
3
) (
) (
) (
) (
) (
) (
) (
3
3
) (
) (
| |
| | | |
| |
+
+ +
+
+
+ + =
H
K K
K
H K
K
H K
sp
H
OH Fe
w
OH Fe
w
FeOH
H
FeOH
w FeII
H OH Fe sp
FeII
3
3 2
) (
) (
2
2
2
) ( ,
Delenjem sa odgovarajuom vrednou za [H
+
] jone i oduzimanjem potrebne koncentracije
[H
+
] jona koja bi dovela do vrednosti pH=0 i preuredjenjem jednaine, uz promenu da je
[H
+
]=[H
+
]
opt
, koncentracija vodonikovih jona pri optimalnim uslovima je:
| | | |
H
OH Fe
w
OH Fe
opt
w
FeOH
H
FeOH
opt
w FeII
H OH Fe sp
K K
H
K
K
H
K
K
) ) ( (
) ) ( (
2 3
2
2
) ( ,
3
3 2
2
+
+
=
+ +
Vrednost [H
+
] se rauna po metodi probe i greke.
Reakcije feri jona
Fe(OH)
3(talog)
Fe
3+
+ 3OH
K
Fe(OH)3
= 10
-38
Fe(OH)
3(talog)
FeOH
2+
+ 2OH
K
(FeOH)2+
= 10
-26.16
Fe(OH)
3(talog)
Fe(OH)
2
+
+ OH
K
(Fe(OH)2)+
= 10
-16.74
Fe(OH)
3(talog)
+ OH
Fe(OH)
4
-
K
(Fe(OH)4)-
= 10
-5
2Fe(OH)
3(talog)
Fe
2
(OH)
2
4+
+ 4OH
K
(Fe2(OH)2)4+
= 10
-50.8
[sp
FeIII
] = [Fe
3+
] + [FeOH
2+
] + [Fe(OH)
2
+
] + [Fe(OH)
4
] + 2 [Fe
2
(OH)
2
4+
]
Odredjivanje optimalne vrednosti pH vrednosti za dodavanje koagulanta
Sve koncentracije sa desne strane gornje jednaine e biti izraene kao koncentracija
vodonikovog jona.
Koristei prethodno napisane ravnotene reakcije, dobijaju se sledei odnosi:
115
| |
{ }
{ }
{ } | |
3
3
3
) ( ,
3
3
) ( ,
3
) ( ,
3
3
3 3 3
w FeIII
H OH Fe sp
w FeIII
OH Fe sp
FeIII
OH Fe sp
FeIII
K
H K
K
H K
OH
K
Fe
Fe
+ +
+
+
= = = =
| |
{ }
{ }
{ } | |
2
2
2
2
2
2
2
2
2
2
2
2
2
2
2
w
FeOH
H
FeOH
w
FeOH
FeOH
FeOH
FeOH
FeOH
K
H K
K
H K
OH
K
FeOH
FeOH
+
+
+
+
+
+
+
+ +
+
+
= = = =
| |
{ }
{ }
{ } | |
w
OH Fe
H
OH Fe
w
OH Fe
OH Fe
OH Fe
OH Fe
OH Fe
K
H K
K
H K
OH
K
OH Fe
OH Fe
+
+
+
+
+
+
+
+ +
+
+
= = = =
2
2
2
2
2
2
2
) (
) (
) (
) (
) (
) (
) (
2
2
) (
) (
| |
{ }
{ }
{ } | |
+ +
= = = =
H
K K
H
K K OH K
OH Fe
OH Fe
H
OH Fe
w
OH Fe
OH Fe
w
OH Fe
OH Fe
OH Fe
OH Fe
4
4
4
4
4
4
4
) (
) (
) (
) (
) (
) (
) (
4
4
) (
) (
| |
{ }
{ }
{ } | |
4
) (
4
4
) (
4
) (
4
) (
4
) (
) (
) (
4
2 2
4
2 2
4
2 2
4
2 2
2 2
4
2 2
4
2 2
4
2 2
4
2 2
) (
) (
w
OH Fe
H
OH Fe
w
OH Fe
OH Fe
OH Fe
OH Fe
OH Fe
K
H K
K
H K
OH
K
OH Fe
OH Fe
+
+
+
+
+
+
+
+ +
+
+
= = = =
U navedenim jednainama, kao je oznaen koeficijent aktivnosti pojedinih elemenata i
kompleksnih jonova, respektivno, dok su K vrednosti proizvoda rastvorljivosti respektivno za
pojedine elemente.
| |
| | | |
| |
| |
| |
4
) (
4
4
) (
) (
) (
) (
) (
2
2
2
3
3
3
) ( ,
4
2 2
4
2 2
4
4
2
2
2
2
3
w
OH Fe
H
OH Fe
H
OH Fe
w
OH Fe
w
OH Fe
H
OH Fe
w
FeOH
H
FeOH
w FeIII
H OH Fe sp
FeIII
K
H K
H
K K
K
H K
K
H K
K
H K
sp
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+ +
+ + + + =
Delenjem sa odgovarajuom vrednou za [H
+
] jone i preuredjenjem jednaine, uz promenu
da je [H
+
]=[H
+
]
opt
, koncentracija vodonikovih jona pri optimalnim uslovima je:
| | | | | |
| |
H
OH Fe
w
OH Fe
opt
w
OH Fe
H
OH Fe
opt
w
FeOH
H
FeOH
opt
w OH Fe
H OH Fe
opt
w
OH Fe
H
OH Fe
K K
H
K
K
H
K
K
H
K
K
H
K
K
+
+
+
+
+
+
=
+
+
+
+ + +
4
4
2
2
2
2
3
3
4
2 2
4
2 2
) (
) (
2
) (
) (
3
2
2
4
3
) (
3
) (
5
4
) (
4
) (
2 3
8
116
Vrednost [H
+
] se rauna po metodi probe i greke.
Primer:
Izraunati optimalnu vrednost pH za dodavanje fero jona (ferosulfat na primer) pri
temperaturi od 25
o
C, ako voda sadri 140 mg/L rastvorenih vrstih estica.
Reenje:
U gornju jednainu zameniti sve poznate vrednosti i za njih odrediti vrednost [H
+
]
opt
.
Za svaki poseban lan vai:
2
2
) ( ,
2
2
w FeII
H OH Fe sp
K
K
K
sp, Fe(OH)2
= 10
-14.5
,
H
=0.94, 77 . 0 10
3
3 2
10 5 . 3 14 . 1 1
10 5 . 3 2 5 . 0
= =
FeII
, pa je:
( )( )
( )
13
2
14
2 5 . 14
2
2
) ( ,
10 26 . 7
10 77 . 0
94 . 0 10 2
2
2
= =
w FeII
H OH Fe sp
K
K
Na isti nain je: K
FeOH+
=10
-9.4
,
FeOH+
=
H
=0.94, pa je:
4
10 98 . 3 =
+
+
w
FeOH
H
FeOH
K
K
Kao i za trei lan: K
Fe(OH)3-
=10
-5.1
,
Fe(OH)3-
=
H
=0.94, pa je:
20
) ) ( (
) ) ( (
10 99 . 8
3
3
=
H
OH Fe
w
OH Fe
K K
Zamenom je sada:
| | | |
20
2
4
3
13
10 99 . 8 10 98 . 3 10 26 . 7
+ +
= +
opt opt
H H
Reavanje metodom probe i greke se svodi na sledee:
| | | |
2
4
3
13
10 98 . 3 10 26 . 7
+ +
+ =
opt opt
H H Y
Pretpostaviti vrednost za [H
+
]
opt
i izraunavati vrednost Y
[H
+
]
opt
Y
10
-11
4.05x10
-18
10
-12
3.99x10
20
Ako se pretpostavi da je vrednost 10
-11
, optimalna, za koju je vrednost Y=4.05x10
-18
, onda je:
18 20
20 20
11 12
12
10 05 . 4 10 99 . 3
10 99 . 3 10 99 . 8
10 10
10
y
y=1.11x10
-12
tj [H
+
]
opt
=1.11x10
-12
odakle je optimalna vrednost pH=-log
10
[1.11x10
-12
]=11.95 za izvodjenje procesa koagulacije.
117
(Kada bi se radilo sa feri jonom, dobila bi se vrednost od pH=8.2, to govori da je lake
izvoditi koagulaciju sa feri jonom jer je znatno manja korekcija pH vrednosti potrebna)
Flokulacija
(transport koloidnih estica)
Mnogi koloidni sistemi pokazuju izvesnu tendenciju ka agregaciji, bez obzira na svoju
stabilnost.
Osnovni faktori koji odredjuju brzinu ove agregacije (koja je u principu mala) su:
- uestanost sudara koloidnih estica (uslovljena transportom estica) i
- efikasnost sudara u smislu povezivanja (uslovljena destabilizacijom estica).
Poveanje uestanosti sudara postie se flokulacijom.
Dodir izmedju koloidnih estica moe se ostvariti na nekoliko naina:
1. konvekcionim (termikim) kretanjem (Braunovo kretanje)- perikinetikom flokulacijom
2. kretanje mase fluida ortokinetikom flokulacijom
3. sustizanjem estica koje se sporije taloe, esticama koje se brze taloe- diferencijalnim
taloenjem
Perikinetika flokulacija
Osnovni uzrok haotinog kretanja koloidnih estica koje izaziva perikinetiku flokulaciju je
bombardovanje estica molekulima vode. Promena ukupne koncentracije estica u jedinici
vremena usled perikinetike flokulacije, odnosno brzina ovog procesa je:
2
3
4
N
k
dt
dN
I
PK
q
= = (2)
gde je:
I
pk
- brzina perikinetike flokulacije
N
- koncentracija estica u vremenu t
q - faktor efikasnosti sudara, udeo od ukupnog broja estica koji je efikasan u
agregacionom smislu
k - Bolcmanova konstanta
T - apsolutna temperatura
- viskozitet fluida
Brzina perikinetike flokulacije, pokorava se kinetikom zakonu II reda u odnosu na N
o
i
nezavisna je od veliine estica.
Integracijom jednaine (2) dobija se:
t
kTN
N
N
|
|
.
|
\
|
+
=
q
3
4
1
0
0
(3)
Granini ulov jednaine: koncentracija estica jednaka je poetnoj koncentraciji estica N
=
N
o
u vremenu t = 0.
118
Ako se pretpostavi da e se za neko vreme broj estica u rastvoru prepoloviti u odnosu na
poetni broj i ako se to vreme obelei kao t
, onda je:
2
1
0
0 0
3
4
1
2
t
kTN
N N
|
|
.
|
\
|
+
=
q
(4)
Odakle je:
0
2
1
4
3
kTN
t
q
= (5)
Za vodu na 25C:
0
11
2
1
10 6 . 1
N
t
q
= (6)
gde je:
t
- vreme u sekundama,
N
o
- broj estica u jednom mililitru,
- bezdimenziona veliina koja predstavlja meru efikasnosti sudara.
Za malu poetnu koncentraciju estica i lou destabilizaciju, vrednost t
\
|
|
|
.
|
\
|
q
q
3
4
3
2
2
2
3
N
kT
N
Gd
I
I
PK
OK
(8)
Tako da je:
kT
Gd
I
I
PK
OK
2
3
= (9)
Da bi ovaj odnos bio jednak jedinici, odnasno da bi I
ok
=
I
pk,
za vodu na 25C, u zavisnosti od
prenika koloidnih estica, gradijenti brzine imaju sledee vrednosti:
d
( m )
G
( s
-1
)
0,1 10000
1 10
10 0,01
U praksi se koriste srednji gradijenti brzine izmedju 10 i 100 s.
Iz ovoga sledi da se brzina agregacije sitnih koloidnih estica, veliine ispod 1m, ne moe
poveati meanjem. Tek poto, perikinetikom flokulacijom, veliina estica dostigne 1 m,
moe se primeniti agitacija (meanje).
Zapreminski udeo koloidnih estica, tj. zapremina flokula po odredjenoj zapremini
tenosti, u jedinicama cm
3
/L, odnosno cm
3
/10
3
cm
3
predstavlja zbir zapremina svih
koloidnih estica u jedinici zapremine suspenzije i definie se izrazom:
N
d
6
3
0
t
= O (10)
gde je d
o
prenik estica u vremenu t = 0, a N broj estica u zapremini od jednog litra, sa
jedinicama (L
-1
). Zamenom jednaine (10) u (7), dobija se:
N G kN
dt
dN
O = = q
t
4
(11)
Integracijom jednaine (11) uz granine uslove: N = N
o
za t = 0 i N = N za t = t, dobija se:
t G
N
N
O = q
t
4
ln
0
(12)
120
Iz jednaine (12) sledi da se brzina ortokinetike fokulacije pokorava kinetikom zakonu
prvog reda u odnosu na koncentraciju estica, gradijent brzine i zapreminski udeo koloidnih
estica.
Srednji gradijent brzine
Srednji gradijent brzine, u bilo kom sistemu, zavisi od snage koja se u njega unosi i moe se
definisati izrazom:
=
V
P
G (13)
Gde su:
P- snaga uneta u sistem
V- zapremina reaktora (flokulacionog bazena)
- viskozitet fluida
Kod flokulacionih bazena sa pregradama-kaskadama, uestanost dodira izmedju estica
poveava se hidraulikim meanjem u masi fluida, koji protie kroz komoru.
Prema Camp-u, potrebna snaga, odnosno energija, data je izrazom:
f
gh Q P = (14)
Q- protok fuida
- gustina fluida
g- gravitaciona konstanta
h
f
- pad pritiska u komori
Zamenom jednaine (14) u (13), dobija se:
v
sr
f f
t
gh
V
gh Q
G = = (15)
t
sr
- srednje vreme zadrzavanja fluida u flokulacionom sistemu
- kinematski viskozitet
Uestanost dodira izmedju estica, poveava se, najee mehanikim meanjem vode
spororotirajuim mealicama sa pedalama ili lopaticama. Sila trenja je, pri ovome, data
izrazom:
2
2
r
D d
v
A C F = (16)
Gde su:
F
d
- sila trenja koja se javlja izmedju vode i rotirajue lopatice
C
D
- koeficijent trenja koji zavisi od oblika lopatice i od ulsova proticanja
A- povrina poprecnog preseka lopatice, normalna na pravac kretanja
v
r
- relativna brzina lopatice u odnosu na vodu
Kako je P = F
d
v
r,
zamenom (16) u (13), dobija se:
121
v
v A C
G
r D
2
3
= (17)
Poseban problem predstavlja odredjivanje vrednosti v
r
, tj. relativne brzine lopatica u odnosu
na vodu i ta se vrednost, uobiajeno uzima kao 0.5-0.75 od brzine kretanja lopatica.
Primer:
Izraunati vreme potrebno da se smanji broj estica za 50% u koloidnom rastvoru, pri
laminarnim uslovima flokulacije, usvajajui da je kinetika flokulacije prvog reda, u uslovima
kada nije dodat koagulant i u uslovima kada jeste dodat koagulant. Poetna koncentracija
estica je 10.000 po ml, G=60 s
-1
, q=1. Prenik estice je 1mm. Nakon dodavanja 100 mg/L
koagulanta, formirane flokule imaju gustinu od 1 g/ml.
Reenje:
1. Odrediti vreme flokulacije bez dodavanja koagulanta.
a) Zapreminski udeo estica koje su obrazovale flokule se rauna po jednaini:
( )
9
3
4
3
0
10 2 . 5 10000
6
10
6
= = = O
t t
N
d
b) Za reakciju prvog reda, moe se napisati
N G kN
dt
dN
O = = q
t
4
gde je
O = G k q
t
4
odnosno
kt
e N N
=
0
c) Sada se zamenom t=t
1/2
i logaritmovanjem gornjeg izraza dobija
( ) ( )
dana 2 . 20
10 2 . 5 1 4
5 . 0 ln
4
5 . 0 ln
5 . 0
ln
9
0
0
2
1
=
=
O
=
|
|
.
|
\
|
=
t
q
t
G k
N
N
t
2. Usvajajui iste poetne uslove, potrebno je odrediti ovo vreme kada se doda 100 mg/L
koagulanta sa specifinom gustinom od 1 g/ml.
a) Zapreminski udeo koagulanta se odredjuje na osnovu njegove specifine gustine i
dodate koliine:
10
1
1000 / 1 . 0
tezina specificna
kolicina dodata
4
= = = O cm
3
/cm
3
b) Sada je:
( ) ( )
91
10 1 4
5 . 0 ln
4
5 . 0 ln
5 . 0
ln
4
0
0
2
1
=
=
O
=
|
|
.
|
\
|
=
t
q
t
G k
N
N
t s
122
Flokulacioni bazeni
Osnovna uloga flokulacionog bazena je da se u njemu obezbede uslovi za kontakte izmedju
estica. Kontakti izmedju estica ostvaruju se, uglavnom, ortokinetikom flokulacijom.
Koloidne estice se medjusobno sudaraju, zahvaljujui gradijentima brzine, koji se hidrauliki
ili mehaniki ostvaruju u masi tenosti.
Projektovanje flokulacionih bazena ukljuuje izbor gradijenta brzine, oblika i dimenzija
reaktora, i vremena zadravanja, koje je dovoljno da se proizvedu aglomerati estica. Veliina
aglomerata estica pogodna je za uklanjanje u narednoj jedinici za obradu (talonik, vakuum
filter, centrifuga, peani filter ili suno polje).
Brzina ortokinetike flokulacije definisana je izrazom (12), gde izraava efikasnost procesa
destabilizacije, koncentraciju estica(zapreminski udeo) u vodi koja se obradjuje,
ukljucujuci i koncentraciju koagulanta, a G koliinu meanja koja se ostvaruje hidraulicki ili
mehaniki.
Ovaj izraz samo priblino odgovara reakciji flokulacije heterogenih disperzija, kao to su
prirodni sistemi. Merenje parametara i je praktino nemogue, a ak se i srednji gradijent
brzine G, moe izmeriti samo uz velike teskoe.
TABELA 1. VREDNOSTI FAKTORA EFIKASNOSTI SUDARA
Vrsta Vrsta
koloida Koagulant flokulacije G(sec) Referenca
Polistirol NaCl ortokinetika 11 0,448 Barkner i
lateks Morgan 1968.
Polistirol NaCl ortokinetika 45 0,344 Barkner i
lateks Morgan 1968.
Polistirol NaCl ortokinetika 11 0,217 Barkner i
lateks Morgan 1968.
Polistirol NaCl ortokinetika 45 0,063 Barkner i
lateks Morgan 1968.
Silicijum Al(3+) perikinetika - 0,010 Hahn i Stumm
dioksid 1968.
Silicijum Al(3+) ortokinetika 10 0,011 Hahn i Stumm
dioksid 1968.
Nafta Ca(NO
3
)
2
perikinetika - 0,355 Swift i
Friedlander
1969.
Polistirol
lateks NaCl perikinetika - 0,375 Swift i
Friedlander
1969.
Polistirol
lateks NaCl ortokinetika 1,80 0,364 Swift i
Friedlander
1969.
123
Podaci iz ove tabele moraju se prihvatiti sa odredjenom rezervom.
Faktor efikasnosti sudara zavise od vrste koloida, koagulanta i drugih hemijskih karakteritika
sistema. Vrednost varira u vrlo irokim granicama, od 0,010 do 0,448. Dok je u jednom
sistemu uspesan samo 1% od ukupnog broja sudara, u smislu agregacije, u drugom sistemu taj
procenat iznosi skoro 50. Ovo moe dovesti do velike razlike u vremenu zadravanja u ova
dva sistema, koje je potrebno da bi se ostvario odredjeni stepen agregacije. Potrebno vreme
zadravanja, je obrnuto srazmerno zapreminskom udelu estica . Muljevi, nastali u
postrojenjima za obradu otpadnih voda ( je reda veliine 10) zahtevaju za dva reda
veliine krae vreme zadrzavanja, nego, na primer, muljevi nastali pri klasinoj koagulaciji
prirodnih voda ( je reda veliine 10
4
ili manje), 0,3min odnosno 30min.
Pri obradi otpadnih voda, kada se kao koagulanti koriste Al i Fe soli, srednji gradijenti brzina
se kreu izmedju 10 i 100 s.
Potrebno vreme zadravanja u flokulacionom sistemu, zavisi od stepena agregacije, koji se
zeli ostvariti, a obrnuto je proporcionalno faktoru efikasnosti sudara .
Efikasnost flokulacionih uredjaja, srazmerna je bezdimenzionom proizvodu gradijenta brzine
G i vremena zadrzavanja t, (Gt).
Pri praktinoj obradi prirodnih voda, vrednosti ovog proizvoda su u intarvalu od Gt= 10
4
-10
5
.
Pri projektovanju uredjaja za obradu otpadnih voda i muljeva, preporuuje se korienje
jednaine 12.
U sistemima za obradu prirodnih voda, pod uslovom da je izvrena dovoljno uspena
koagulacija, vrednost proizvoda Gt je reda veliine 0,1 (G = 10sec, t = 10
3
sec, = 10
-4
i = 10
1
) pod uslovom da je prethodno izvrena dovoljno efikasna koagulacija.
124
AIR STRIPPING i AERACIJA
Tehnoloki postupci koji se u inenjerstvu nazivaju air stripping i aeracija koriste se u
tehnologiji pripreme vode, a zasnovani su na principu prenosa mase izmedju tene i gasovite
faze, sa ciljem obezbedjenja potrebnog kvaliteta vode. U srpskom jeziku ne postoji termin
koji bi jednoznano objasnio air stripping (engl. air-strip - poletnosletna pista), kao
postupak u kome se voda dovodi u kontakt sa vazduhom koji struji oko nje, pri emu se
isparljive (gasovite) komponente izdvajaju iz vode i odnose se strujom vazduha. Pojam
aeracije je ve odomaen u naem jeziku i oznaava uvodjenje vazduha u vodu, pri emu
dolazi pre svega do prenosa mase kiseonika u vodu i njegovog rastvaranja.
Zajedniko za oba procesa je da se vazduh i voda dovode u kontakt i osnovni inenjerski
zadatak je da se obezbedi to vea dodirna povrina izmedju ove dve faze.
Proces prenosa mase pri kome dolazi do uklanjanja isparljivih (volatilnih) supstanci iz vode u
vazduh naziva se i desorpcija. Upravo je air stripping proces najee korien desorpcioni
postupak u tehnologiji vode.
Proces prenosa mase pri kome se vri dodavanje gasova iz vazduha u vodu naziva se
apsorpcija. Aeracija, kao rastvaranje kiseonika u vodi, najee je korien apsorpcioni
proces u tehnologiji vode.
Za razumevanje oba procesa, od esencijalne vanosti je poznavanje teorije operacije prenosa
mase i poznavanje odredjivanja, bilo eksperimentalno bilo raunski, koeficijenata prenosa
mase, kao preduslova za kvalitetno projektovanje ova dva procesa.
U tabeli je dat zbirni prikaz komponenti koje se tretiraju na ovaj nain, kao i eljeni cilj koji
se time moe postii.
Tabela Primena postupaka prenosa mase u tehnologiji vode
Komponenta Cilj u tretmanu vode
Adsorpcija
O
2
Oksidacija Fe
2+
, Mn
2+
, S
2-
O
3
Dezinfekcija, uklanjanje boje, oksidacija odredjenih organskih
komponenti
Cl
2
Dezinfekcija, oksidacija Fe
2+
, Mn
2+
, H
2
S
ClO
2
Dezinfekcija
CO
2
Kontrola pH
SO
2
Dehlorinacija
NH
3
Formiranje hloramina pri dezinfekciji
Desorpcija
CO
2
Kontrola korozije
O
2
Kontrola korozije
H
2
S Uklanjanje neprijatnih mirisa
NH
3
Uklanjanje nutrijenata za razvoj mikroorganizama
Isparljive (volatilne)
organske materije
Kontrola ukusa i mirisa, uklanjanje potencijalno kancerogenih
materija
125
Dva najvanija kontaktora vazduh-voda koja se koriste za air stripping su tornjevi i aeratori.
Najvaniji principi za odabir tipa reaktora su: a) eljeni stepen uklanjanja komponenti iz vode
i b) Henrijeva konstanta komponente. Tornjevi se ee koriste kada je potrebno ostvariti vei
stepen uklanjanja ili kada komponenta ima vei afinitet prema vodi (nije lako isparljiva i ima
malu Henrijevu konstantu, kao to je to pokazano na sledeoj slici.
Aeratori se koriste u sluajevima kada nije potreban visok stepen uklanjanja ili kada je gas
vrlo lako isparljiv, tj ima visoku Henrijevu konstantu.
Kada je potreban nivo uklanjanja ispod 90%, oba tipa uredjaja, kao i mehaniki aeratori mogu
biti primenjeni.
Ravnotea gas-tenost
Kada se voda, prethodno oslobodjena gasova, raspri u slobodan vazduni prostor azot i
kiseonik e se iz vazduha prelaziti u tenost, sve dok se ne uspostavi ravnotena
126
koncentracija. Nasuprot tome, kada se voda iz podzemnog izvorita, koja obino sadri
poveanu koncentraciju metana i ugljen dioksida, raspri u vazduh doi e do njihovog
prelaza u vazduh, poto njhova koncentracija u vodi obino prevazilazi ravnotenu
koncentraciju sa vazduhom. U svim sluajevima je pokretaka sila za ove procese razlika
postojee i ravnotene koncentracije.
Na osnovu Henrijevog zakona, vai da je:
| |
| |
H K
A
A
eq
tecnost
gas
= =
Gde je:
[A
gas
] - aktivnost gasa u vazduhu, mol/L vazduha
[A
tecnost
] - aktivnost gasa u tenosti, mol/L vazduha
K
eq
- konstanta ravnotee definisana kao Henrijeva konstanta, bez dimenzija
H - Henrijeva konstanta, bez dimenzija
Odnosno, kada se aktivnost gasa u vazduhu zameni sa parcijalnim pritiskom gasa, dobija se
izraz:
| | A H p
A A A
`
=
Gde je:
p
A
- parcijalni pritisak komponente A, atm
H
A
- Henrijeva konstanta, atm/(mol/L)
A
- koeficijent aktivnosti komponente A,
[A] - koncentracija komponente A u tenoj fazi, mol/L
U mnogim sluajevima, ravnotena konstanta ne zavisi od koncentracije. Medjutim, pri
visokim koncentracijama, ravnotena konstanta, data u prethodnim jednainama, nije
konstantna i zavisi od koncentracije rastvorene komponente. Tako, prethodna jednaina
generalno vai pri koncentracijama manjim od 0.01 mol/L, premda neki rezultati kau da
moe vaiti i pri koncentracijama od 0.1 mol/L. Prisustvo vazduha nema uticaja na Henrijevu
konstantu za isparljive (volatilne, VOCs) komponente ili gasove u vodi zato to komponente o
kojima je re imaju malu koncentraciju u vazduhu. Vano je naglasiti da je za veinu
prirodnih voda (jonska jaina manja od 0.01M) vrednost koeficijenta aktivnosti jednaka 1.0
pa se prethodna jednaina moe napisati u obliku:
| | A H p
A A
`
=
Henrijev zakon se moe pisati i u drugom obliku, pa je est oblik koji se sree:
A
x
A A
x H p =
Gde je:
p
A
- parcijalni pritisak komponente A, atm
H
A
x
- Henrijeva konstanta zasnovana na molskom udelu, atm
x
A
- molski udeo komonete A u vodi (ili mol A/(mol A+mol H
2
O)
127
Henrijeva konstanta za razliite organske komponente (pri razliitim temperaturama) i gasova
(na 20
o
C) data je u sledeoj tabeli:
Tabela Podaci o bezdimenzionoj Henrijevoj konstanti na 20
o
C za razliite komponente u
vodi
Komponenta
AH
o
rastvor
Kcal/kmol x 10
3
K
c
H
Amonijak 8.53 1526 0.0006
Ugljen dioksid 4.77 4013 1.1
Hlor 4.01 420 0.43
Hlor dioksid 6.75 4300 0.04
Vodonik sulfid 4.26 567 0.38
Metan 3.55 12402 28.41
Kiseonik 3.34 9627 32.15
Ozon 5.80 83848 3.74
Sumpor dioksid 5.53 358 0.03
Ugljen tetrahlorid 9.32 8580096 0.96
Tetrahloretilen 9.88 17926362 0.82
Trihloretilen 7.85 290732 0.41
Benzen 8.47 357678 0.18
Hloroform 9.21 940789 0.13
Usvajajui da je promena standardne entalpije (AH
rastvor
0
) za rastvorene komponente u vodi,
konstantna u temperaturnom opsegu koji je interesantan za tematiku tehnologije vode,
promena vrednosti Henrijeve konstante sa temperaturom, moe biti raunata primenom vant
Hoff-ove jednaine:
(
(
|
|
.
|
\
|
A
=
1 2
0
1 1
exp
1 2
T T R
H
H H
rastv
T T
Gde je
AH
o
rastvor
- promena standardne entalpije rastvaranja u vodi, kcal/kmol
R - univerzalna gasna konstanta, 1.987 kcal/kmol K
H
T1
, H
T2
- bezdimenzione Henrijeve konstante pri temperaturama T1 i T2
T
1
, T
2
- apsolutne temperature, K
Prethodna jednaina moe biti uproena, gde su K
c
i AH
o
rastvor
, date u prethodnoj tabeli:
|
|
.
|
\
|
A
=
RT
H
K H
rastv
c
0
exp
128
Primer:
Izraunati Henrijevu konstantu pri temperaturi od 5
o
C i 20
o
C za trihloretilen (TCE), koristei
prethodnu jednainu i podatke iz tabele.
Reenje:
1. Na 5 oC: Koristei podatke iz tabele Kc=290732, a AH
o
rastvor
=7.85x10
3
kcal/mol, pa je:
( )
20 . 0
5 273 987 . 1
10 85 . 7
exp 290732 exp
3
0
=
(
+
=
|
|
.
|
\
|
A
=
RT
H
K H
rastv
c
2. Na 20
o
C: Uzimaju se isti podaci stim to je zbir (273+20), pa je H=0.41
Iz prethodnog primera se vidi na koji nain temperatura ima efekat na vrednost Henrijeve
konstante.
------------
Uticaj povrinski aktivnih materija
U prirodnim vodama prisustvo povrinski aktivnih materija je relativno malo, pa samim tim i
nema njihovog uticaja na vrednost Henrijeve konstante. Medjutim, ukpoliko se oni jave u
relativno velikim koncentracijama, isparljivost drugih komponenti moe biti smanjena usled
razliitih mehanizama koji se mogu javiti u vodi. Najei mehanizam je sakupljanje
povrinski aktivnih materija na graninoj povrini vazduh-voda, ime se smanjuje molska
frakcija isparljivih komponenti na toj granici. Kao primer rastvorljivost kiseonika u vodi koja
sadri povrinski aktivne materije se smanjuje od 30 do 50%.
Uticaj pH
Ph vrednost nema direktan uticaj na Henrijevu konstantu, ali pH ima uticaj na pojavu
jonizovanih i nejonizovanih formi, a kako su samo nejonizovane forme isparljive (volatilne),
to na posredan nain pH vrednost moe imati uticaj na raspodelu komponenti na granici faza
gas-tenost. Ovo je posebno sluaj kada se u vodi javi amonijak u poveanoj koncentraciji,
koi bi trebalo ukloniti, medjutim usled njegove disocijacije, neophodno je znatno pomeriti
vrednost pH ka baznoj sredini (iznad pH=11), kako bi se javio nejonizovani oblik koji je
isparljiv i tek tada bi bilo mogue primeniti air stripping. Medjutim, dodavanje baze, a
potom kiseline radi neutralizacije, u konkretnom sluaju pripreme vode za pie, ovaj postupak
ini neisplativim, tako da je neophodno koristiti druge postupke uklanjanja amonijaka iz vode.
Primenjeni sistemi za air stripping
Rasprivai:
Slika Raspriva vode
129
Kontaktori sa tankim filmom:
- Kaskadni aeratori
- Viestepeni aeratori
- Tornjevi sa nasutim slojem inertnih estica
Difuzni aeratori:
Uvodjenje vazduha pod pritiskom i provodjenje kroz vodu
130
Aeratori sa dispergovanjem vazduha:
Aeratori koji mehanikom mealicom razbijaju mehurove i pomau aeraciju.
Minimalni odnos vazduh-voda potreban za air stripping
Ovaj odnos se runa po jednaini:
0
0
min
HC
C C
Q
Q
e a
=
|
|
.
|
\
|
Gde je:
(Q
a
/Q) - minimalni odnos potrebnog vazduha i vode
C
0
- ulazna koncentracija u tenoj fazi
C
e
- eljena koncentracija nakog tretmana
131
Primer:
Izraunati minimalan odnos voda-vazduh za benzen i tetrahloretilen (PERC) sa eljenim
uklanjanjem od 90% na temperaturi od 15oC u suprotnostrujnom tornju sa nasutom ispunom.
Reenje
1. Odrediti Henrijevu konstantu za svaku komponentu na temperaturi od 15oC.
Za benzen:
Kc=357.678
AH
o
rastvor
= 8.47x10
3
kcal/kmol
( )
133 . 0
15 273 987 . 1
10 47 . 8
exp 678 . 357 exp
3
0
=
(
+
=
|
|
.
|
\
|
A
=
RT
H
K H
rastv
c
Za tetrahloretilen:
Kc=17.926.362
AH
o
rastvor
= 9.88x10
3
kcal/kmol
( )
569 . 0
15 273 987 . 1
10 88 . 9
exp 17926362 exp
3
0
=
(
+
=
|
|
.
|
\
|
A
=
RT
H
K H
rastv
c
2. Odrediti sada minimalni odnos vazduh-voda za svaku komponentu
Za benzen:
74 . 6
133 . 0
1 . 0
0
0 0
0
0
min,
=
=
|
|
.
|
\
|
C
C C
C H
C C
Q
Q
benyen
e
benzen
a
Za tetrahloretilen:
58 . 1
569 . 0
1 . 0
0
0 0
0 . .
0
. min,
=
=
|
|
.
|
\
|
C
C C
C H
C C
Q
Q
et tetrahl
e
etilen tetrahl
a
Komponente sa manjom vrednou Henrijeve konstante, kao to je to benzen u ovom sluaju,
zahtevaju znaajno veu koliinu vazduha tj. odnos vazduh-voda, da bi se dostigla eljeno
uklanjanje isparljivih komponenti iz vode. Na taj nain ove komponente je i tee ukloniti air
strippingom iz vodene fazu u vazdunu fazu.
------------
Analiza sprej aeratora
Voda pod pritiskom se rasprava kroz mlaznicu i u sitnim kapima pada kroz vazduh. Pri tome,
iz kapljkice vode, tokom njenog pada kroz vazduh isparljive komponente prelaze u vazduh i
na taj nain se njihova koncentracija u vodi smanjuje. Nakon pada kapljice na dno i
prikupljanja rasprene vode, ona se odvodi na dalji tretman.
Bilans mase u kapljicama vode uniformne veliine i odgovarajue koliine vazduha se moe
izraziti sledeom jednainom:
vremenu po voda - zduh granicu va kroz prosla Masa vremenu po ode kapljicu v napusti koja Masa =
Ili u obliku jednainom:
132
( ) ( ) | |
d S L d
V t C t C a K
dt
dC
V =
V
d
- zapremina kapljice, m
3
K
L
- ukupni koeficijent prenosa mase, m/s
a - specifina povrina izmedju tene i gasovite faze, m
2
/m
3
C(t) - koncentracija isparljive komponente u kapi vode u vremenu t, mg/L
C
S
(t) - koncentracija na granici voda-vazduh u vremenu t, mg/L
Finalna koncentracija isparljivih materija posle izlaganja vazduhu moe biti odredjena po
jednaini:
u a K
e
L
e C C
=
0
Gde je:
C
e
- finalna koncentracija isparljivih materija u kapljici vode posle prolaza kroz vazduh,
mg/L
C
0
- poetna koncentracija isparljive materije u vodi, mg/L
u - vreme koje kapljica provede u vazduhu, s
Vreme kontakta se rauna po jednaini:
g
u
d
o
u
sin 2
=
Gde je:
o - ugao pod kojim se voda rasprava, meren u odnosu na horizontalu,
o
u
d
- brzina kojom voda naputa mlaznicu, m/s
Ova brzina se rauna po jednaini:
gh C u
u d
2 =
Gde je:
C
u
- koeficijent brzine na suenju (prigunica), nema dimenziju
h - gubitak pritiska na mlaznici, m
Protok vode kroz mlaznicu se rauna po jednaini:
gh A C Q
n d n
2 =
Gde je:
Q
n
- protok kroz mlaznicu, m
3
/s
A
n
- povrina otvora mlaznice, m
2
C
d
- koeficijent isticanja, koji daju proizvodjai mlaznice, bezdimenziona
Ukupni koeficijent prenosa mase se rauna po jednaini:
133
( )
( )
0.22
D 2
za
10
0.22
D 2
za 2
2 1
l
2 1
l
2
1
>
< |
.
|
\
|
=
d d
l
d
l
L
d d
D
d
D
K
u
u
tu
Gde je:
K
L
- ukupni koeficijent prenosa mase, m/s
d
d
- srednji prenik kapljice vode, jednak ukupnoj zapremini rasprene vode podeljen sa
povrinom, m
D
l
- difuzivnost isparljive komponente, m
2
/s
u - vreme koje kapljica provede u vazduhu, s
Povrina na kapljicama vode na kojoj se vri prenos mase, (m
2
/m
3
) je:
d
d
a
6
=
Primer:
Potrebno je iz podzemne vode odstraniti CO
2
u sistemu sa reasprivanjem. Podzemna voda je
bila na temperaturi od 25
o
C, a koncentracija rastvorenog CO
2
je 100 mg/L. Voda je pumpama
iz izvorita ispumpavana protokmom od 0.050 m
3
/s sa nadpritiskom od 30 m. Na osnovu
podataka koje je dao proizvodja mlaznica, karakteristike mlaznica su:
d
d
=0.0010 m, o=90
o
, C
u
=0.45, C
d
=0.25, prenik mlaznice je 0.0125m, a vrednost difuzivnosti
za CO
2
je 2.0x10
-9
m
2
/s.
Odrediti broj mlaznica potrebnih za uklanjanje CO
2
i efikasnost njegovog izdvajanja iz vode.
Reenje:
1. Odrediti broj potrebnih mlaznica
Odrediti povrinu jedne mlaznice:
4 2
10 2 . 1 0125 . 0
4
1
= = t
n
A
Odrediti protok kroz jednu mlaznicu:
4 4
10 3 . 7 30 81 . 9 2 10 2 . 1 25 . 0 2
= = = gh A C Q
n d n
m
3
/s
Broj mlaznica se dobija iz ukupnog protoka:
68
10 3 . 7
050 . 0
4
=
= =
n
Q
Q
n
2. Odrediti efikasnost uklanjanja CO
2
a) Izraunati brzinu izlaska vode iz dizne:
11 30 81 . 9 2 45 . 0 2 = = = gh C u
u d
m/s
b) Odrediti vreme kontakta kapljice vode sa vazduhom:
134
2 . 2
81 . 9
90 sin 11 2 sin 2
=
= =
g
u
d
o
u s
c) Izraunati ukupni koeficijent prenosa mase, K
L
.
Prvo je potrebno izraunati lan
( )
d
d
2 1
l
D 2
u
:
( )
0.22 13 . 0
0010 . 0
2 . 2 10 2 2 D 2
9
2 1
l
< =
=
d
d
u
Sada se K
L
rauna po jednaini:
5
5 . 0
9
2
1
10 4 . 3
2 . 2
10 2
2 2
=
(
= |
.
|
\
|
=
t tu
l
L
D
K m/s
d) Izraunati specifinu povrinu za prenos mase:
3
10 6
0010 . 0
6 6
= = =
d
d
a m
-1
e) Sada je mogue izraunati zapreminski koeficijent prenosa mase:
20 . 0 10 6 10 4 . 3
3 5
= =
a K
L
s
-1
f) Na osnovu izraunatih vrednosti moe se izraunati izlazna koncentracija CO2 u
vodi, tj nakon pada kapljice kroz vazduh:
64 exp 100
2 . 2 20 . 0
0
= = =
u a K
e
L
e C C
mg/l
g) Poto nam je poznata i ulazna i izlazna koncentracija CO
2
u vodi, moe se
izraunati efikasnost uklanjanja tokom procesa air stripping-a:
% 36 36 . 0
100
64 100
0
0
= =
=
C
C C
Efikasnost
e
----------------
135
Drugi naini odstranjivanja rastvorenih gasova iz vode
(degazacija)
Kada je potrebno ukloniti gasove iz vode koja se koristi za specifine namene, a ne kao voda
za pie, mogue je primeniti i termike i hemijske postupke.
Termiki postupci
Termiki postupci izvode se kao:
- grubo odstranjivanje gasova (kaskadna postrojenja),
- odstranjivanje gasova na snienom pritisku,
- odstranjivanje gasova na povienom pritisku.
Ureaji za udaljavanje gasova na povienim i snienim pritiscima zasnivaju se na desorpciji
gasova i to pri povienom pritisku sa jako povienom temperaturom, a pri snienom pritisku
sa snienom temperaturom. Kod prvih su uslovi izvrenja procesa u opsegu pritiska od 0,3 -
1,0 MPa i temperaturama viim od 130 C, kod drugih - u vakuumu i na temperaturama od 50
- 80 C.
Na slici je data shema ureaja termomehanikog tipa za udaljavanje gasova iz vode
(deaeratora), koji radi na pritisku 0,105-1,15 MPa. Vodena para dolazi kroz cev (18) i kree se
u ureaju navie meajui se sa vodom rasprenom (u razdelniku 6) u fine kapi. Para se pri
tom kondenzuje, a osloboeni gasovi idu u atmosferu kroz otvor (10), hladnjak (11) i odvod
(14).
136
Slika - Shema ureaja za odstranjivanje gasova iz vode (deaeratora) kombinovanog tipa:
1-deaeraciona kolona; 2-sabirni sud preiene vode; 3-pokaziva nivoa; 4-manometar; 5-
hidrauliki zaptiva; 6-razdelnik vode; 7,8-perforirane posude (tanjiri); 9-razdelnici pare;
10,12-oduka; 11-hladnjak; 13,18-dovod napojne vode i pare za grejanje; 14-izlaz
nekondezovanih gasova; 15-punjenje hidrozatvaraa; 16-preliv hidrozatvaraa; 17-preliv
preiene vode.
Hemijski postupci
Hemijski postupci za udaljavanje gasova iz vode odnose se uglavnom na tetne gasove CO
2
i
O
2
.
Ugljendioksid se odstranjuje obino talonim hemijskim procesima delovanjem krea u
uslovima brze dekarbonizacije:
CO
2
+ Ca(OH)
2
CaCO
3
+ H
2
O
Odstranjivanje kiseonika hemijskim putem vri se natrijum-sulfitom i hidrazinom. Princip se
zasniva na dodavanju vodi natrijum-sulfita, soli sumporaste kiseline, pri emu nastaje
reakcija:
2 Na
2
SO
3
+ O
2
2 Na
2
SO
4
Najbolji rezultati postiu se na temperaturi vioj od 80 C za vreme od 0,5-1 h, kod voda iji
je pH oko 7.
Reakcija vezivanja kiseonika sulfitom je relativno dugotrajna. Potpuno odstranjivanje
kiseonika iz vode i u uslovima povienih temperatura i pri viku sulfita ( u odnosu na teorijski
potrebnu) traje vie od 30 minuta. Vezivanje kiseonika sa Na
2
SO
3
je u odnosu 1:8, odnosno 1
kg O
2
zahteva 8 kg Na
2
SO
3
(iz stehiometrijske jednaine), to poveava koncentraciju soli u
vodi. Takoe, iznad temperature od 275 C dolazi do izdvajanja SO
2
pa se pH vrednost
smanjuje, a mogunost korodivnog delovanja raste.
Najvie korieni reagensi za odstranjivanje kiseonika iz vode su na bazi hidrazina: hidrazin-
hidrat (N
2
H
4
*H
2
O) (0,5 %) i hidrazin-sulfat (N
2
H
4
*H
2
SO
4
).
Reakcija izmeu hidrazin-hidrat (N
2
H
4
*H
2
O) i kiseonika se odvija prema jednaini:
N
2
H
4
*H
2
O + O
2
N
2
+ 3 H
2
O
a izmeu hidrazin-sulfata (N
2
H
4
*H
2
SO
4
) i kiseonika prema:
N
2
H
4
*H
2
SO
4
+ O
2
+ NaOH N
2
+ 3 H
2
O + NaHSO
4
(pri pH < 5,5)
N
2
H
4
*H
2
SO
4
+ O
2
+ 2 NaOH N
2
+ 4 H
2
O + NaHSO
4
(pri pH > 5,5)
Brzina ovih reakcija zavisi od vika hidrazina, poetne koncentracije kiseonika, temperature i
pH vrednosti sredine.
137
Za razliku od natrijum-sulfita, koji se troi daleko vie od kiseonika, hidrazin se troi u istoj
koliini kao i kiseonik. Primena hidrazina je povoljnija nego natrijum-sulfita, jer pored
vezivanja kiseonika deluje alkalno.
Rastvoreni gasovi u vodi, a naroito kiseonik, mogu se izdvojiti i primenom jako kiselih jono-
izmenjivakih smola. Koliina kiseonika u vodi moze se smanjiti na svega 0,001 mg/dm
3
.
138
PREIAVANJE VODE OD RASTVORENIH
PRIMESA
Odstranjivanje rastvorenih soli
Odstranjivanje rastvorenih soli iz vode moe se vriti u cilju njihovog deliminog ili potpunog
odstranjivanja.
Termiki postupak
Termiki postupak se koristi za delimino odstranjivanje rastvorenih soli iz vode i to onih soli
koje ine privremenu tvrdou. Zagrevanjem vode u isparivau dolazi do raspadanja
bikarbonata, a delimino se smanjuje i koliina izdvojenih gasova. Pored toga to se sadraj
soli moe osetno smanjiti, prednost ovog postupka je i to nije potrebno dodavati nikakvo
hemijsko sredstvo.
Hemijski postupak
Hemijska priprema vode podrazumeva ili dodavanje hemijskih supstanci ili filtriranje kroz
ispunu hemijski aktivnih supstanci to za posledicu ima promenu sastava rastvorenih primesa
u vodi. Prema nainu ostvarenja procesa razlikuju se taloni postupci i postupci jonske
izmene
Izdvajanje rastvorenih soli iz vode je poznato kao omekavanje vode. Omekavanje vode se
sprovodi na dva osnovna naina:
- hemijskim sredstvima (taloenjem)
- korienjem jono-izmenjivakih smola.
Taloni hemijski postupci
Taloni postupci su postupci kod kojih se delovanjem odreene hemijske supstance na
rastvorene soli u vodi stvaraju praktino nerastvorna jedinjenja vee gustine od vode koja se
taloe. Takve supstance su kalcijum-hidroksid (Ca(OH)
2
- gaeni kre), natrijum-hidroksid
(NaOH), natrijum-karbonat (Na
2
CO
3
- kalcinisana soda), trinatrijum-fosfat (Na
3
PO
4
),
barijum-hidroksid (Ba(OH)
2
) ili barijum-karbonat (BaCO
3
). Primenom postupaka jonske
izmene ranije uobiajni postupci taloenja su potpuno potisnuti.
Postupak omekavanja vode hemijskim taloenjem se temelji na provoenju rastvorljivih soli
kalcijuma i magnezijuma u nerastvorljive soli kao to su kalcijum-karbonat i magnezijum-
hidroksid. Ovi nerastvorni talozi se izdvajaju iz vode taloenjem ili filtriranjem. Ukoliko se
izdvajaju samo soli karbonatne tvrdoe (dekarbonizacija) onda se govori o deliminom
omekavanju vode. Ako se uklanjaju soli karbonatne i nekarbonatne tvrdoe onda se govori o
potpunom omekavanju vode.
U savremenim hemijskim postupcima pripreme vode upotrebljava se samo kre. Poto se
kreom odstranjuju samo soli koje ine karbonatnu tvrdou, postupak se naziva
dekarbonizacija.
139
Gaenim kreom ("krenim mlekom") deluje se na bikarbonate kalcijuma i magnezijuma
prema sledeim reakcijama:
Ca(HCO
3
)
2
+ Ca(OH)
2
2 CaCO
3
+ 2 H
2
O
Mg(HCO
3
)
2
+ Ca(OH)
2
MgCO
3
+ CaCO
3
+ 2 H
2
O
MgCO
3
+ Ca(OH)
2
CaCO
3
+ Mg(OH)
2
ili sumarno za zadane reakcije
Mg(HCO
3
)
2
+ Ca(OH)
2
Mg(OH)
2
+ 2 CaCO
3
+ 2 H
2
O
Nastali kalcijum-karbonat i magnezijum-hidroksid, kao teko, kao teko rastvorljive materije
se taloe, a preostale soli se odstranjuju delovanjem sode (Na
2
CO
3
):
CaSO
4
+ Na
2
CO
3
2 CaCO
3
+ Na
2
SO
4
MgSO
4
+ Na
2
CO
3
MgCO
3
+ Na
2
SO
4
MgCO
3
+ H
2
O Mg(OH)
2
+ CO
2
Danas se za omekavanje vode koriste postupak tzv. brze dekarbonizacije. Shema ureaja za
brzu dekarbonizaciju data je na slici 10. U ovom postupku se kreno mleko proputa kroz tzv.
fluidizovani sloj, iju ispunu ine estice kalcijum-karbonata, znai ispuna pri dekarbonizaciji
je aktivna. Nastali kalcijum-karbonat u kristalnom obliku se taloi na povrini estica ispune.
Prenik estica ispune se zato poveava. Kao ispuna slue estice CaCO
3
iz procesa
dekarbonizacije. Kritina veliina estica ispune je 2 mm. Iznad ove vrednosti se osetno
smanjuje reaktivnost ispune.
Slika - Shema ureaja za brzu dekarbonizaciju.
Iz ureaja za "gaenje" krea, koji je izveden u obliku vertikalnog cilindrinog suda sa
koninim dnom "kreno mleko" dovodi se u reaktor slinog oblika na ijem se gornjem delu
nalazi otvor za odvoenje omekale vode. Najvei deo nastalih karbonata nastalih navedenim
140
reakcijama taloi se kao mulj na dnu reaktora i povremeno isputa. Zaostale estice, zajedno
sa omekalom vodom proputaju se kroz filter.
Optimalni rezultati dobijaju se sa vodom ija je temperatura u granicama od 8-30 C, tvroa
vode posle omekavanja se kree u opsegu 2-3 nemaka stepena
Dekarbonizacija vode se sprovodi kao prva faza omekavanja vode pre demineralizacije
pomou jonsko-izmenjivakih smola.
Kao hemijska srdstva za taloenje kod omekavanja vode koriste se kre (Ca(OH)
2
), u obliku
krene vode ili krenog mleka, soda (Na
2
CO
3
), natrijum-hidroksid (NaOH) i soli fosforne
kiseline (Na
3
PO
4
, Na
2
HPO
4
, NaH
2
PO
4,
NH
4
H
2
PO
4
i dr).
Kod korienja krea, kao zasienog vodenog rastvora (kreno mleko) dolazi do uklanjanja iz
vode bikarbonata i slobodne ugljene kiseline koji se taloe u vidu kalcijum-karbonata i kao
talog izdvajaju iz vode. Postupak sa kreom se koristi za delimino omekavanje vode na
hladno (oko 20 C) ili na toplo (oko 80 C).
Na hladno se uklanjaju Ca(HCO
3
)
2
i slobodan CO
2
:
Ca(HCO
3
)
2
+ Ca(OH)
2
2 CaCO
3
+ 2 H
2
O
CO
2 sl
+ Ca(OH)
2
CaCO
3
+ H
2
O
Kod temperature od oko 80 C mogue je ovim postupkom izdvojiti i magnezijumova
jedinjenja (na toplo se izdvaja celokupna karbonatna i magnezijumova nekarbonatna tvrdoa):
Mg(HCO
3
)
2
+ Ca(OH)
2
MgCO
3
+ CaCO
3
+ 2 H
2
O
MgCO
3
+ Ca(OH)
2
CaCO
3
+ Mg(OH)
2
MgSO
4
+ Ca(OH)
2
CaSO
4
+ Mg(OH)
2
Mg Cl
2
+ Ca(OH)
2
CaCl
2
+ Mg(OH)
2
Poto se za uklanjanje magnezijuma mora upotrebiti viak krea, to se omekana voda koja
ima viak jona Ca
2+
i OH
-
podvrgava rekarbonizaciji, tj. uvoenju CO
2
, kojim se ovi prevode
u CaCO
3
i CO
3
2-
. Tretmanom vode sa kreom dobija se delimino omekana voda koja se
moe koristiti u rashladnim ureajima, u prehrambenoj industriji i drugo.
Ureaj za omekavanje vode uz pomo krea sastoji se iz sledeih delova:
- razdeljivaa sirove vode,
- posude za gaenje krea,
- posude pod pritiskom,
- zasiivaa krene vode,
- reaktora,
- peanog filtera.
Razdeljiva sirove vode deli vodu u jedan glavni tok koji ulazi u reaktor i na 2-3 manja toka
koji prolaze kroz posude za dodavanje hemikalija.
Posude za gaenje krea se koriste za gaenje krea sa vodom ukoliko se koristi negaeni
komadni kre. Priprema se kreno mleko koje se isputa u posudu pod pritiskom preko
reetke za otklanjanje komadastih materijala negaenog krea ili krenjaka. Posuda pod
pritiskom slui za izluivanje krenog mleka i uklanjanje nerazmuljenog taloga i sitnog peska.
141
Zasiiva krene vode slui za izbistravanje zasiene krene vode. Izbistrena krena voda se
dalje koristi u postupku omekavanja vode.
Reaktor slui za odvijanje hemijskih procesa taloenja i za izdvajanje taloga soli koje nastaju
u procesu omekavanja vode. Za izdvajanje nastalog taloga koriste se filterski ureaji razliite
konstrukcije.
Priprema krena vode
Krena voda je koriena kada se zahteva da isti alkalni medijum bude skoro osloboen od
vrsih estica. Aproksimativna koncentracija proizvedene krene vode je 1,0 - 1,3 g/l
Ca(OH)
2
. Oekuje se niska zamuenost, to je takoe mogue postii direktnim uvoenjem u
istu vodu.
Slika - Ilustracija postrojenja za oripremu krene vode kapaciteta 50 m
3
/h
Omekavanje vode sa sodom (Na
2
CO
3
) se primenjuje kada se eli potpuno omekavanje vode.
Soda reaguje sa solima kalcijuma nekarbonatne (stalne) tvrdoe, pa se i koristi nakon
dekarbonizacije vode.
Postupak sa natrijum-hidroksidom se koristi kada je zbir karbonatne tvrdoe i sadraj
slobodnog CO
2
priblino jednak nekarbonatnoj tvrdoi. Natrijum-hidroksid reaguje sa
karbonatnom i magnezijumovom tvrdoeom:
Ca(HCO
3
)
2
+ 2 NaOH CaCO
3
+ Na
2
CO3
Mg(HCO
3
)
2
+ 4 NaOH Mg(OH)
2
+ 2 Na
2
CO
3
+ 2 H
2
O
MgSO
4
+ 2 NaOH Mg(OH)
2
+ Na
2
SO
4
MgCl
2
+ 2 NaOH Mg(OH)
2
+ 2 NaCl
Nastao Na
2
CO
3
reaguje sa ekvivalentnom koliinom nekarbonatne tvrdoe. Ako bi
karbonatna tvrdoa bila vea od nekarbonatne nastala bi vea koliina sode koja bi zbog
hidrolize oslobodila korozivni CO
2
.
142
Natrijum-hidroksid se koristi u kombinaciji sa sodom (ako je visoka nekarbonatna i
magnezijumova tvrdoa i mala karbonatna tvrdoa) ili sa kreom (kada je KT > NT i visoka
magnezijumova tvrdoa).
Trinatrijum-fosfat se koristi za omekavanje vode taloenjem soli iz vode, najee za
uklanjanje ostatka soli nakon upotrebe nekog od jeftinijih sredstava za omekavanje vode.
Primenom postupka fosfatizacije dobija se voda izuzetno male tvrdoe, a kao rezultat
postupka nastaju fosfati kalcijuma i magnezijuma, tee rastvorljivi u vodi od karbonata. U
ovom postupku deluje se trinatrijum-fosfatom na sve soli kalcijuma i magnezijuma u vodi:
3 Ca(HCO
3
)
2
+ 2 Na
3
PO
4
Ca
3
(PO
4
)
2
+ 6 NaHCO
3
3 Mg(HCO
3
)
2
+ 2 Na
3
PO
4
Mg
3
(PO
4
)
2
+ 6 NaHCO
3
3 CaSO
4
+ 2 Na
3
PO
4
Ca
3
(PO
4
)
2
+ 3 Na
2
SO
4
3 MgSO
4
+ 2 Na
3
PO
4
Mg
3
(PO
4
)
2
+ 3 Na
2
SO
4
3 CaSiO
3
+ 2 Na
3
PO
4
Ca
3
(PO
4
)
2
+ 3 Na
2
SiO
3
3 MgSiO
3
+ 2 Na
3
PO
4
Mg
3
(PO
4
)
2
+ 3 Na
2
SiO
3
Kod vode malog alkaliteta i na povienim temperaturama dolazi do transformacije fosfata i
stvaranja hidroksi lapatita, koji je tee rastvorljiv i od samih fosfata. U povoljnim sluajevima
ovim postupkom moe se voda svesti na tvrdou od 0,05 nemakih stepeni tvrdoe. Od svih
talonih postupaka, postupak fosfatizacije jedini u potpunosti spreava pojavu i stvaranje
silikatnog kamenca i njegovoj iroj primeni smeta jedino visoka cena trinatrijum-fosfata.
Kod manjih kotlovskih postrojenja trinatrijum-fosfat moe se primenjivati neposredno u
samom kotlu s obzirom, da, ne samo to taloi soli kalcijuma i magnezijuma, ve reaguje i
napada ve stvoreni kotlovski kamenac. Nastali mulj odstranjuje se lako.
Danas su u upotrebi i polifosfati za omekavanje vode.
143
JONSKA IZMENA
Jono-izmenjivake smole se koriste za tretman vode da bi se postigao vei kvalitet vode,
odnosno da bi se provela potpuna demineralizacija vode. Tako pripremljene vode se koriste
kod velikih kotlovskih postrojenja i kotlova sa visokim pritiskom. Tehnoloki postupak kod
korienja jonskih izmenjivaa je jednostavan, provodi se na hladnom, nije osetljiv na
promene kvaliteta i protoka vode koja se preiava, nema problema sa odlaganjem mulja, i
zbog svih tih prednosti, menjai-jona u tehnologiji vode potiskuju talona sredstva.
Jonska izmena, osnove i primena kod tretmana voda
Jonska izmena se definie kao proces gde se uz pomo nerastvorne supstance odstranjuju
pozitivno ili negativno naelektrisani joni iz elektrolitikih rastvora uz otputanje u rastvor
jona slinog naboja u ekvivalentnoj koliini. Pri tom ne dolazi do strukturne promene
jonoizmenjivake materije (smole). Izmena jona, do postizanja odgovarajue ravnotee, je
brza. Izmena jona se moe, uproeno, prikazati na slei nain:
nR
-
A
+
+ B
n+
R
-
n
B
n+
+ nA
+
R - anjonska grupa u jon-izmenjivakoj smoli
A
+
i B
n+
- joni u rastvoru
Afinitet jednog jona prema jonoizmenjivakoj smoli moe se generalizovati preko sledeih
pravila:
- joni visoke valencije su sa prednostima nad jonima niske valencije, to znai da se
reakcije izmene jona poveavaju sa poveanjem valencije (Fe
3+
> Mg
2+
> Na
+
ili PO
4
3-
> SO
4
2-
> NO
3
-
). Ova prednost se poveava sa smanjenjem ukupne koncentracije jona
u rastvoru,
- za jone koji imaju istu valenciju reakcija izmene jona se poveava sa smanjenjem
hidratacionog radijusa jona i poveanjem atomskog broja (Ca
2+
> Mg
2+
> Be
2+
ili K
+
>
Na
+
> Li
+
),
- za rastvore sa visokom ukupnom koncentracijom jona izmena jona ne podlee optem
pravilu, ve je esto suprotno tom pravilu.
Jono-izmenjivake smole se proizvode od polimernih materijala, najee od polistirenskih
lanaca meusobno vezanih sa divinilbenzenom sa rastvorljivim jonskim funkcionalnim
grupama koje su vezane na polimerni lanac. Ukupan broj i vrsta funkcionalnih grupa definie
kapacitet jono-izmenjivake smole i selektivnost prema pojedinim jonima. U praksi su ove
smole u vidu granula sfernog ili nekog drugog oblika.
Jonoizmenjivake smole se mogu podeliti u sledee grupe:
a) katjonske jonoizmenjivake smole
- jako kiselinske izmenjive smole (JKIS)
- slabo kiselinski izmenjive smole (SKIS)
b) anjonske jonoizmenjivake smole
- jako bazne izmenjive smole (JBIS)
- slabo bazne izmenjive smole (SBIS).
144
Jako kiselinski izmenjive smole sadre funkcionalne grupe koje su izvedene iz jakih kiselina
(kao H
2
SO
4
). Njihov stepen jonizacije je analogan stepenu jonizacije jakih kiselina to
omoguava disocijaciju vodonikovog jona i njegovu mogunost zamene u irokom pH
podruju. Slabo kisele izmenjive smole sadre funkcionalne grupe izvedene iz slabih kiselina
(najee karboksilne i fenolne kiseline). Ove jonoizmenjivake smole su primenjive u uskom
pH podruju.
Jako bazne jono-izmenjivake smole sadre funkcionalne grupe, uglavnom kvaterne
amonijum grupe, dok slabo bazne jono-izmenjivake smole sare primarne, sekundarne ili
tercijarne amine kao funkcionalnu grupu. Podruje primene jako baznih jono-izmenjivakih
smola je u irokom pH podruju, dok je podruje primene slabo baznih jono-izmenjivakih
smola u uskom pH podruju.
Proces jonske izmene nastaje proputanjem vode kroz sloj menjaa, pri emu se odreeni joni
iz rastvora vezuju za menja, a iz menjaa prelaze u rastvor.
Da bi neka jonoizmenjivaka smola bila efikasna mora u svojoj strukturi sadravati izmenjive
jone, mora biti nerastvorljiva u vodi i mora obezbediti dovoljno prostora u svojoj poroznoj
strukturi za slobodni prolaz jona u polimer i iz polimera.
Jonoizmenjiva i proces izmene karakteriu sledee veliine:
Kapacitet jono-izmenjivakih smola moe se definisati kao sposobnost mase izmenjivaa da
svoje jone izmenjuje sa u vodi prisutnim jonima. Ovo je osnovna karakteristika jono-
izmenjivakih smola od koje zavisi efekat ienja vode i cena preiavanja.
Operativni kapacitet jonoizmenjivake smole je mera stvarnog korisnog kapaciteta smole za
izmenu jona iz rastvora.
Efekti izmene jona zavise od vremena koje je potrebno da voda bude u kontaktu sa jonskom
masom. To se izraava kao specifino optereenje (zapreminska optereenost), a odnosi se na
zapreminu vode koja prolazi kroz jedinicu zapremine jono-izmenjivaa u jedinici vremena.
Stopa regeneracije data je masom reaktanta potrebnom da se regenerie jedinica zapremine
menjaa jona,
Gubitak jona, predstavlja odnos koncentracije jona koji se izmenjuje posle i pre tretiranja
iskazan u %,
Habanje, opisuje mehaniko troenje zrna izmenjivaa tokom njegovog rada.
Regeneracija jono-izmenjivakih smola vraa smolu u njeno prvobitno stanje i omoguava
njeno ponovno korienje za izmenu jona, odnosno preiavanje voda. Regeneracija jono-
izmenjivaa se vri laganim proputanjem rastvora soli kroz njega i ispiranjem vika soli
vodom. Za regeneraciju katjonskih jonoizmenjivakih smola koriste se mineralne kiseline,
dok se za regeneraciju anjonskih jonoizmenjivakih smola koriste alkalije. Za potpunu
regeneraciju jono-izmenjivakih smola potrebno je ponekada koristiti veliku koliinu sredstva
za regeneraciju tako da se u praksi regeneracija provodi samo do odreenog kapaciteta smole,
145
to se definie kao nivo regeneracije. Potrebne koliine sredstva za regeneraciju u praksi su
veinom vee od teoretski potrebnih.
Slika - Izgled jonoizmenjivake kolone
Kolone sa jono-izmenjivakim smolama trebaju biti tako konstruisane da ulazna voda bude
ravnomerno rasporeena preko cele jono-izmenjivake mase i da se obezbedi ujednaeno
proticanje vode kroz kolonu. Zato je vaan odnos izmeu visine stuba jono-izmenjivake
mase i prenika stuba koji treba da je 2:1. Protona brzina vode treba da se kree od 10-35
m/h.
Visina sloja jonnske mase je obino 0,5-3 m. Ukupna visina kolone se dimenzionie da je 100
% via od visne sloja jono-izmenjivake mase.
Jonoizmenjivake smole se koriste kod procesa pripreme vode:
- za omekavanje vode (uklanjanje soli kalcijuma i magnezijuma),
- za dekarbonizaciju vode,
- za omekavanje vode nakon dekarbonizacije, i
- za potpunu demineralizaciju vode.
146
Slika - (a) Aktivni rad Na-jonoizmenjivake smole i (b) njegova regeneracija kuhinjskom
solju.
1 - tvrda voda,
2 - zasiena masa jonita (neradna masa),
3 - aktivna masa jonita,
4 - omekana voda,
5 - kuhinjska so NaCl,
6 - regenerisana masa jonita,
7 - neregenerisana masa jonita,
8 - upotrebljeni rastvor NaCl za regeneraciju i soli Ca i Mg.
Dekarbonizacija vode u jonoizmenjivaima
Dekarbonizacija vode je postupak kojim se iz vode uklanja karbonantna tvrdoa. Radi se o
jonoizmenjivakom ureaju punjenom specijalnom slabo-kiselom jonoizmenjivakom
masom, koja na sebe vezuje jone kalcijuma i magnezijuma iz soli karbonantne tvrdoe i
zamenjuje ih jonom vodonika. Tako umesto soli karbonantne tvrdoe nastaje ekvivalentna
koliina ugljene kiseline koja se, ako smeta, moe odvazduiti. Soli nekarbonatne tvrdoe pri
tome prolaze neizmenjene. Jonoizmenjivaka masa se nakon iscrpljivanja svog kapaciteta
regenerie proputanjem rastvora slabe sone kiseline (HCl), posle ega je ponovo spremna za
rad. Zbog problema koje soli karbonantne tvrdoe izazivaju u proizvodnji gaziranih
osveavajuih napitaka (oteano gaziranje, smanjenje kiselosti zbog reakcije sa vonim
kiselinama, smanjenje slasti zbog reakcije sa eerima i nastajanjima kalcijum saharata,
pojava zamuenja zbog reakcije sa pektinima itd.) dekarbonizacija je idealna priprema vode
pri proizvodnji gaziranih osveavajuih napitaka ako u vodi preovladava karbonantna tvrdoa,
a to je najee sluaj.
Jono-izmenjivake smole se koriste za dekarbonizaciju vode (delimino omekavanje), to se
provodi uz pomo slabo kiselog katjonskog izmenjivaa (kisela izmena). Pri tom se iz vode
eliminiu bikarbonati dok soli mineralnih kiselina (nekarbonatna tvrdoa) ostaju
nepromenjene. Ovom izmenom se dobija voda ija zaostala tvrdoa se sastoji od
nekarbonatne tvrdoe. Ovaj postupak se uspeno koristi za:
147
- dekarbonizaciju vode za direktnu upotrebu (rashladne ureaje u industriji gde je
potrebna dekarbonizovana tehnoloka voda),
- za dekarbonizaciju uz naknadno mekanje vode,
- za dekarbonizaciju u okviru postrojenja za omekanje vode, i
- kao pufer-filter za korekciju pH vrednosti nakon demineralizacije vode.
Omekavanje vode u jonoizmenjivaima
Danas se omekavanje vode iskljuivo koriste jonoizmenjivaki filteri, koji se sastoje od
jonoizmenjivake kolone punjene odreenom koliinom jonoizmenjivake mase koja vezuje
na sebe jone kalcijuma i magnezijuma, a zamenjuje ih jonom natrijuma, ime se uklanja
tvrdoa vode. Kada se masa zasiti, proputanjem odreene koliine rastvora kuhinjske soli
(NaCl) ona se ponovo prevodi u aktivnu formu i ponovo je spremna za omekavanje odreene
koliine vode. Omekivai se koriste za pripremu vode za kotlove niskih pritisaka, kod
razliitih grejnih i rashladnih sistema, kod raznih postupaka pranja ambalae, u bolnicama,
kasarnama, hotelima za pranje vea, kao i svim sluajevima u kojima smeta poveana tvrdoa
vode.
Omekivai se koriste za pripremu vode za kotlove niskih pritisaka, kod razliitih grejnih i
rashladnih sistema, kod raznih postupaka pranja ambalae, u bolnicama, kasarnama, hotelima
za pranje vea, kao i svim sluajevima u kojima smeta poveana tvrdoa vode.
Voda u prirodi (u manjoj meri komunalna voda) sadri rastvorene materije u razliitim
koncentracijama. Priprema vode postupkom jonske izmene sprovodi se uvek gde se zahteva
potpuno ili delimino omekavanje vode ili gde naslage kamenca mogu napraviti tetu na
procesnoj opremi. U okviru postupka omekavanja vode uklanjaju se kalcijum i magnezijum
iji karbonati i sulfati ine tvrdou vode.
U zrncima katjonske, jako kisele izmenjivake mase (smole), obavlja se zamena jona
kalcijuma i magnezijuma jonima natrijuma. Proizvodnjom omekane vode i ciklusom
regeneracijie, koji je predstavljen sledeom slikom, upravlja automatska ventilska glava,
proizvoaa Fleck, Francuska.
Zasiena jonoizmenjivaka smola se protivstrujno regenerie rastvorom natrijum-hlorida
(NaCl) pri emu se joni kalcijuma i magnezijuma ponovo zamenjuju jonima natrijuma iz
rastvora za regeneraciju. Nakon ispiranja napojnom vodom, omekiva je ponovo spreman za
rad.
Automatska ventilska glava koja kontrolie rad omekivaa vode moe odrediti poetak
regeneracije na vremenskoj osnovi (npr. svaki drugi dan) ili na bazi izmerene zapremine
proizvedene omekane vode (npr. posle 20 m3), regeneracija koja traje oko tri sata.
Regeneracija se moe i runo pokrenuti u bilo koje doba dana. Automatska ventilska glava
koja ima mogunost volumetrijskog odreivanja trenutka kada je potrebno izvriti
regeneraciju je bolje reenje poto se regeneracija vri ba kada je to i potrebno i time se
postiu znaajne utede u kolii sredstva za regeneraciju (tabletna NaCl), a produava se i
ivotni vek jonoizmenjivake smole.
148
DGV - Dovod gradske vode
AVG - Automatska ventilska glava
OOMV - Odvod omekane vode
OOV - Odvod otpadne vode
KO - Katjonski omekiva
SR - Sud za reagens
Slika . Jonoizmenjivaki filtri za omekavanje
Dvostruki jonski omekiva vode kontinualno proizvodi omekanu vodu. U duplex verziji
koriste se dve identine kolone od kojih je jedna u radu, a druga u postupku regeneracije ili
ekanju spremna za rad (stand-by).
Protok vode kroz kolonu koja je u radu se meri i kada se dostigne unapred definisana koliina
proizvedene omekane vode, automatska ventilska glava (npr. Fleck 9500) prebacuje i puta u
rad drugu kolonu.
Zasiena jonska masa u prvoj koloni se regenerie i ostaje u stanju ekanja sve dok se druga
kolona ne zasiti, kada automatska ventilska glava ponovo vraa proces na prvu kolonu.
Dvostruki omekiva je idealan za potroae s kontinualnim potrebom za omekanom vodom
ili je protok vode promenljiv (pa nije zahvalno odreivati vremenski poetak regeneracije).
Ovaj omekiva se dimenzionie tako da se vri jedna regeneracija dnevno po koloni, ali ako
se to zahteva mogue je svaku kolonu ee regenerisati.
149
Slika - Automatska duplex verzija ureaja za omekavanje vode.
Upotreba jono-izmenjivakih smola za omekavanje vode ima prednosti nad omekavanjem
vode uz pomo precipitacije sa hemijskim sredstvima u sluajevima:
- kada je sirova voda sa niskim stepenom obojenja i zamuenosti,
- kada je u pitanju nekarbonatna tvrdoa vode,
- kod variranja tvrdoe vode.
Slika - Shema postrojenja za omekavanje vode na katjonskom menjau jona u obliku
"natrijumove soli"
Omekavanje vode hemijskom precipitacijom ima prednosti:
- kada je sirova voda sa visokom obojenou i zamuenou,
- kada je niska nekarbonatna tvrdoa vode (visoka alkalna tvrdoa)
150
DEMINERALIZACIJA VODE
esto se za potrebe medicinskih, farmaceutskih, laboratorijskih, kozmetikih ili drugih
tehnolokih potreba, zahteva u hemijskom smislu apsolutno ista voda, osloboena svih
rastvorenih soli. Takva voda se dobija postupkom demineralizacije. Demineralizator je ureaj
koji se u zavisnosti od kvaliteta napojne vode, sastoji od dve ili vie serijskih spojenih
jonoizmenjivakih kolona sa razliitim ispunama. Prolaskom vode kroz ovaj sistem voda se
oslobaa svih rastvorenih soli. Jonoizmenjivake mase u ovim kolonama se regeneriu
rastvorima sone kiseline (HCl) i natrijum hidroksida (NaOH). Demineralizatori slue za
proizvodnju demineralizovane vode specifine elektroprovodljivosti od 0 do 10 S/cm.
Demineralizovana voda, dobijena pomou ovih ureaja, koristiti se :
- u proizvodnji kune hemije (amponi, deterdenti, )
- u proizvodnji napitataka (sokova, gaziranih pia)
- u laboratorijama za pravljenje farmaceutskih rastvora i preparata, testiranja
- u akumulatorima, peglama, hladnjacima, za fino pranje stakla,
Kao napojna voda koristi se komunalna voda za pie i zbog drastine razlike u kvalitetu
komunalne vode od optine do optine neophodno je da se kupac konsultuje za optimalno
reenje u zavisnosti od parametara kvaliteta napojne vode.
Demineralizacija vode je postupak uklanjanja svih prisutnih soli u vodi. Postupak se provodi
korienjem katjonskih i anjonskih jono-izmenjivakih smola.
Demineralizacija se provodi uz upotrebu dva jono-izmenjivaa:
- jako kiseli katjonski jono-izmenjiva koji soli cepa u odgovarajue kiseline, i
- anjonski jono-izmenjiva koji vee mineralne kiseline.
Slika - Shema demineralizacije vode.
151
Slika - Uproena shema postrojenja za demineralizaciju vode:
1, 1* - jako kiseli katjonski,
2, 2* - slabo kiseli katjonski,
3, 3* - slabo bazni anjonski,
4, 4* - jako bazni anjonski,
5 - meoviti filter.
U vodi nakon tretmana zaostaje samo ugljena i silicijumova kiselina. Ugljena kiselina se
otpari, a silicijumova kiselina se vee uz pomo jako baznog anjonskog jono-izmenjivaa. Za
obezbeenje potpuno neutralne vode (pH = 7) voda se na kraju prevodi preko slabo kiselog
katjonskog jono-izmenjivaa. Na kraju procesa preiena voda se prevodi preko kolone sa
meanom jono-izmenjivakom masom koja se sastoji od jako kisele katjonske mase i jako
bazne anjonske mase. na takav nain se osigurava demineralizacija vode visokog kvaliteta
(elektrina vodljivost ispod 0,1 S/cm i ispod 1 g/l SiO
2
).
152
Slika - Automatska protona postrojenje za pripremu demi vode - jonoizmenjivai
Manuelni demineralizator se u osnovnoj verziji sastoji od :
- dve kolone, sainjenih na bazi polimera, spolja ojaanih unakrsno motanim staklenim
vlaknima zatopljenim u epoksidu, koji zadovoljavaju propise za primenu tretmana
vode u hemijskoj, farmaceutskoj i prehrambenoj industriji. Kolone su otporne na
dejstvo povienog pritiska (do 10 bara), koroziju i dejstvo kiselina i baza.
- vodomera
- manometra
- mehanikog predfiltra od 25 m i izlaznog filtra od 5 m
- atestiranog procesnog konduktometra
- dva rezervoara od PP, za pripremu rastvora za regeneraciju
- sistem cevovoda i armature od tvrdog PVC
- kuglastih slavina i dva vakuum injektora.
Regeneracija sistema, koja traje oko tri asa vri se nakon njegovog zasienja (to se utvruje
na osnovu pokazivanja konduktometra). Potrebna radna povrina za instaliranje ureaja u
zavisnosti od tipa je od 3m
2
do 15m
2
. Radni prostor mora biti snabdeven i elektinim
prikljukom (150 W), odgovarajuim kanalizacionim otvorom i mogunou ventilacije (zbog
rada sa koncentrovanom kiselinama i bazama). Regulacija rada Ureaja vri se runo pomou
sistema kuglastih slavina.
153
Slika - Tehnoloka shema osnovne verzije demineralizatora, manuelna izvedba
DGV - dovod gradske vode SR - sud za regeneraciju
S - slavina kuglasta CP - crevo poliamidno
VON - ventil za ogranienje nadpritiska SU - sapnica usisna
M - manometar KM - konduktometar (0 - 50 mS/cm)
VD - vodomer K - kolona katjonskog jonoizmenjivaa
MF - mehaniki filtar A - kolona anjonskog jonoizmenjivaa
GD - glava distribuciona OOV - odvod otpadne vode
IV - injektor vakumski ODV - odvod demineralizovane vode
PR - prikljuak rastavni
Za proizvodnju demineralizovane vode moraju biti otvorene sledee slavine: S1, S2, S9,
S10, S17, S19
Za regeneraciju moraju biti otvorene sledee slavine:
Kolona K
Protivstrujno ispiranje: S1, S5, S6
Usisavanje rastvora kiseline HCl : S1, S3, S4, S7
Istostrujno ispiranje : S1, S2, S7
Kolone A
Protivstrujno ispiranje: S1, S2, S9, S13, S14
Usisavanje rastvora baze NaOH: S1, S2, S9, S11, S12, S15
Istostrujno ispiranje: S1, S2, S9, S10, S15
Manuelni demineralizator u proirenoj verziji sastoji se od osnovne verzije kojem su dodate
razne komponente filtracije i separacije kao to su :
154
- kolonski mehaniki filtar kojim se iz vode uklanjaju mehanike neistoe, gvoe,
mangan i organske komponente ukljuujui aktivni hlor.
- jonoizmenjiva sa slabokiselom ispunom, kojim se iz vode odstranjuje kalcijumovi i
magnezijumovi joni iz bikarbonata.
- recirkulaciona pumpa koja titi jonoizmenjivaku ispunu od bakterioloke
kontaminacije
- mikrofiltar, poroziteta 5 m, koji spreava prodor neistoa i delova zrnaca
jonoizmenjivaa u rezervoar iste vode.
- UV sterilizator, koji obezbeuje mikrobioloku ispravnost preiene vode.
- druge komponente u zavisnosti od namene filtarske jedinice.
Sredstva za regeneraciju su koncentrovana sona kiselina (u prodaji kao 28 - 32 % HCl) i
tehniki (ili kvalitetniji ako se demineralizovana voda koristi u farmaceutske ili prehrambene
svrhe - purum ili proanalisi) 30% rastvor NaOH. Jonoizmenjivaka ispuna koja se nalazi u
kolonama demineralizatora ima radni vek od 3 do 5 godina posle ega se mora zameniti.
Slika - Tehnoloka shema jedne od moguih proirenih verzija demineralizatora
DGV - dovod gradske vode
SR - sud za regeneraciju
S - slavina kuglasta
CP - crevo poliamidno
VON - ventil za ogranienje nadpritiska
SU - sapnica usisna
M - manometar
KM - konduktometar (0 - 50 mS/cm)
VD vodomer
SK - kolona katjonskog jonoizmenjivaa, slabo kiselog
MF+DF+DH - mehaniki filtar, deferizator i dehlorinator
JK - kolona katjonskog jonoizmenjivaa, jako kiselog
PVG - programska ventilska glava
A - kolona anjonskog jonoizmenjivaa
GD - glava distribuciona
UV - UV Sterilizator
IV - injektor vakumski
OOV - odvod otpadne vode
155
PR - prikljuak rastavni
ODV - odvod demineralizovane vode
Slika - Izgled jednog montiranog sistema proirene verzije demineralizatora
Shematski prikaz procesa pripreme vode za termoenergetsko postrojenje je dat na slici
Slika- Shematski prikaz procesa pripreme vode za termoenergetsko postrojenje (visoka
alkalna tvrdoa)
Sirova voda
Ca(OH)2 FeSO4
Bazen sirove vode
Reaktor
Bazen
dekarbonizovane
vode
Peani filtri
Bazen
filtrirane
vode
Demineralizacija
U spremnik
demineralizovane
vode
U liniju
K
J
K
A
S
B
A
J
B
K
S
K
156
ADSORPCIJA U PREIAVANJU VODA
Adsorpcija je uobiajen postupak izdvajanja organskih supstanci iz vode, a moe se definisati
kao proces migracije i akumulacije odreene supstance iz jedne u drugu fazu, a odvija se na
meufaznoj povrini. Adsorpcija je, u sutini, povrinski fenomen uslovljen razlikom liofilnosti
ili liofobnosti rastvorene supstance (adsorbat) u odnosu na rastvara.
Da bi se pravilno razumeli pojmovi koji se sreu u ovoj oblasti, mogu posluiti sledee
definicije:
Adsorpcija moe biti prenos mase hemijskih supstanci iz tene faze u vrstu fazu.
Adsorpcija hemijska supstanca se vezuje za povrinu vrste faze (glavni mehanizam).
Absorpcija supstanca prodire u vrstu fazu, pri emu nastaje zasieni rastvor.
Sorpcija obuhvata oba procesa.
Adsorbens faza koja adsorbuje.
Adsorbat faza koju adsorbent adsorbuje (u naem sluaju voda).
U procesu adsorpcije uestvuju Coulone-ove i van der Waals-ove sile, a dominantna sila zavisi
od hemijske prirode sistema. Na primer, u sistemu aktivni ugalj voda karakteristian je mali
elektrostatski naboj i u procesu adsorpcije dominantne su van der Waals-ove sile, odnosno,
odvija se fizika adsorpcija.
Slika - Adsorpcija organskih molekula na aktivnom uglju
Proces adsorpcije se koristi u tretmanu pijae vode, najee za uklanjanje organskih
neistoa i to:
- onih koja daju ukus i miris vodi,
- sintetikih organskih supstanci,
- obojenih organskih jedinjenja i
- sredstava za dezinfekciju.
157
Adsorpcijom upravljaju povrinske sile, iji intenzitet odreuju sledei faktori:
- termodinamiki (Gibbsov potencijal i temperatura),
- hemijski (hemijske karakteristike adsorbata i rastvora) i
- fiziki (meufazna povrina i karakteristike adsorbensa).
Za definisanje procesa adsorpcije najbitniji su adsorpciona ravnotea i kinetika adsorpcije.
arna adsorpcija i adsorpciona ravnotea
Migracija supstance u sistemu teno vrsto odvija se u dva pravca, iz rastvora ka adsorbensu i
sa adsorbensa ka rastvoru, a neto efekat ova dva suprotna procesa je adsorpcija. Trenutak kada
se dva suprotno usmerena procesa adsorpcija i desorpcija uravnotee naziva se adsorpciona
ravnotea.
Na adsorpcionu ravnoteu utie veliki broj faktora, a najbitniji su: temperatura, specifina
povrina adsorbensa, veliina i distribucija pora u adsorbensu, hemijski procesi na povrini
adsorbensa, priroda adsorbata i osobine rastvora.
Temperatura ima veliki uticaj na kinetiku procesa adsorpcije, jer se njegova brzina poveava sa
snienjem temperature rastvora.
Specifina povrina ima, takoe, veliki uticaj na adsorpcioni kapacitet u ravnotenom stanju.
Treba razlikovati specifinu od aktivne povrine adsorbensa. Aktivna povrina predstavlja
povrinu pora raspoloivih za adsorpciju i uvek je manja od specifine povrine.
Distribucija pora u adsorbensu odreuje njegovu selektivnost, kao i kapacitet adsorbovanja
molekula razliitih veliina. Veliina pora utie na prolaznost molekula kroz poroznu strukturu
adsorbensa. Ako adsorbens ima mali udeo makropora, on ima manji afinitet adsorpcije krupnijih
organskih molekula. Suprotno tome, vei udeo mikropora omoguava vei kapacitet adsorpcije
manjih organskih molekula.
Hemijski procesi na povrini adsorbensa, ako do njih dolazi, znatno utiu na adsorpcionu
ravnoteu. Posebno je nepovoljna oksidacija adsorpcionih centara, koja smanjuje kapacitet
adsorpcije.
Priroda adsorbensa direktno utie na njegov afinitet prema adsorbatu i njegov adsorpcioni
kapacitet. Sa smanjenjem rastvorljivosti adsorbata u rastvoru adsorpcija raste. Osobine rastvora
utiu, takoe, na afinitet adsorbensa prema adsorbatu i kapacitet adsorpcije. Tako, na primer,
promena pH izaziva promenu polariteta molekula, ime se menja afinitet adsorpcije. Najvei
adsorpcioni kapacitet imaju nedisosovani molekuli.
Na odreenoj temperaturi sistema, uspostavlja se odredjena relacija izmeu koncentracije
adsorbata u rastvoru i onog koji je vezan za adsorbens, a grafiki prikaz te relacije se naziva
adsorpciona izoterma. Ovo stanje matematiki se definie Freundlich-ovom, Langmuire-ovom i
linearnom jednainom.
158
Kontinualni sistemi
Adsorpciona ravnotea izraava krajnje stanje adsorpcionog sistema i moe se okarakterisati kao
statiki pristup problemu. U kontinualnim adsorpcionim sistemima koncentracija adsorbata je
dinamiki parametar, koji raste sa poveanjem koliine tretiranog rastvora, pa je kinetika
adsorpcije veoma bitna.
Za uspenu adsorpciju neke supstance veoma je bitna duina adsorpcione kolone Za konkretan
adsorbat i odreene uslove adsorpcije, uvek postoji odreena duina kolone pri kojoj se ve u
prvom efluentu javlja probojna koncentracija adsorbata. Ova duina se naziva kritina duina
kolone i ona je direktno proporcionalna kritinom kontaktnom vremenu.
Kritino kontaktno vreme je veoma bitan parametar za definisanje procesa adsorpcije i za date
uslove (temperatura, pH, sastav rastvora i vrsta adsorbensa) odreen je relacijom:
A Q
L
v
k
=
min
t
gde je:
k
L kritina duina kolone,
v
Q protok vode i A povrina preseka kolone.
Ova relacija definie minimalno kontakno vreme
min
t potrebno za efikasnu adsorpciju.
Adsorpcioni kapacitet kolone (adsorpcioni kapacitet do take proboja) je, takoe, veoma bitan
parametar procesa adsorpcije u kolonama. On definie masu adsorbata koja se izdvoji do
postizanja probojne take.
Karakteristike adsorbensa imaju izuzetno veliki znaaj za proces adsorpcije. Veliina zrna
adsorbensa u kolonama je znaajan kinetiki parametar, jer ona odreuje putanju prenosa mase.
Smanjivanjem veliine zrna, skrauju se putanja prenosa mase i vreme postizanja adsorpcione
ravnotee, usled ega se smanjuje kritina duina kolone. Iz toga sledi da zrna adsorbensa treba
da budu to manja. Naalost, smanjenje zrna ima negativan uticaj na hidrodinamike parametre
adsorpcione kolone sa nasutim slojem adsorbensa (brzinu filtracije, pritisak u koloni, ispiranje
kolone). Zbog toga se veliina zrna adsorbensa mora optimizovati.
Uniformnost zrna adsorbensa je, takoe, bitna za uspenost adsorpcije, jer utie na izbegavanje
pojave segregacije slojeva sa priblinim prenikom estica, pri pranju kolone, a to znaajno
moe promeniti fluidno-mehaniku sliku pri ponovnom prolasku vode kroz adsorber. to je
prenik zrna uniformniji u itavom adsorberu, to se ovaj negativan efekat vie izbegava.
Piroda adsorbata je direktno vezana za adsorpcioni kapacit adsorbera.
Izvoenje postupka adsorpcije
Postupci adsorpcije se dele na arne i kontinualne.
arna adsorpcija se obavlja u sudu sa meanjem u koji se stavlja voda iz koje se eli izdvojiti
odreena supstanca i u njega doda adsorbens. Uz meanje, proces adsorpcije tee do
uspostavljanja adsorpcione ravnotee. Nakon zavrene adsorpcije, adsorbens sa adsorbovanom
supstancom se odvaja gravitacionim taloenjem, filtracijom ili centrifugisanjem. Adsorbovana
supstanca se desorbuje sa adsorbensa rastvorom u odnosu na koji adsorbens ima veliki afinitet i
159
karakteristian je za dati sistem. arni postupak adsorpcije se izvodi u sluaju malih
koncentracija adsorbata i relativno malih koliina rastvora.
Kontinualna adsorpcija se vri u adsorpcionim kolonama (jedna ili vie njih u nizu). Ovaj
postupak adsorpcije se primenjuje kod velikih koliina rastvora. Na slici 3-2 ematski je
prikazana adsorpciona kolona sa nepokretnim slojem adsorbensa.
Kontinualnu adsorpciju karakteriu etiri uzastopna fenomena:
- transport adsorbata iz rastvora do povrine adsorbensa,
- transport adsorbata kroz granini sloj na povrini adsorbensa,
- transport adsorbata kroz pore adsorbensa i
- adsorpcija adsorbata na poroznoj strukturi adsorbensa.
Najsporiji od ovih koraka kontrolie ceo proces. U principu, to su drugi i trei korak. Prvi je
dovoljno brz jer se odvija u turbulentnoj zoni, dok je etvrti korak najbri.
Slika Sistem za kontinualno izvodjenje adsorpcije
Kod adsorpcione kolone sa nasutim slojem adsorbensa rastvor iz koga se eli izdvojiti odreena
supstanca proputa se kroz kolonu odozgo nadole. Proputanjem rastvora, u koloni se formira
zona adsorpcije, tj. zona prenosa mase. Ona se prvo formira u gornjim slojevima adsorbensa, koji
se postepeno zasiava, a zatim putuje ka dnu kolone (slika ). Na poetku, usled adsorpcionih
fenomena, koncentracija adsorbata je veoma niska u rastvoru koji izlazi iz kolone (efluentu).
Tokom trajanja adsorpcije, zona adsorpcije se sputa ka dnu kolone, a koncentracija adsorbata u
izlaznom rastvoru postepeno raste. Kada zona adsorpcije doe do dna kolone, koncentracija
160
adsorbata u efluentu dostie maksimalnu vrednost ( )
B
C . U tom trenutku je dostignuta tzv. taka
proboja kolone, to znai da je adsorbens u koloni zasien adsorbatom. Nakon toga se radi
desorpcija adsorbata, da bi kolona mogla da se koristi u sledeem ciklusu adsorpcije.
Ulaz vode
Ulaz vode
Zona
adsorpcije
Izlaz vode
Zapremina efluenta
K
o
n
c
e
n
t
r
a
c
i
j
a
z
a
g
a
d
j
u
j
u
e
m
a
t
e
r
i
j
e
u
e
f
l
u
e
n
t
u
Slika - Tok procesa adsorpcije u koloni sa tipinom probojnom takom
Aktivni ugalj je danas jedno od najsigurnijih sredstava za poboljanje kvaliteta industrijskih i
pijaih voda, a isto tako i za preradu izvesnih otpadnih voda. Uopte aktivni ugalj je
najefikasniji poznati adsorbent za preradu tenosti.
Postupak dobijanja aktivnog uglja sastoji se iz 2 koraka:
1. Materijali sa visokim sadrajem ugljenika (drvo, ugalj, kora kokosovog oraha...)
se zagrevaju uz minimalnu koliinu kiseonika do oslobaanja ugljenika
(karbonizacija), ime se stvara ugalj, koji e apsorbovati organske supstance;
2. Ugljenisani materijal se uparava ili izlae vrelom CO
2
, kako bi se formirale pore i
brazde, (aktivacija), ime se poveava dodirna povrina za sorpciju.
Kod primene razlikujemo dve osnovne vrste:
- ugalj u prahu, PAK
- granulisani aktivni ugalj, GAK
161
Prakasti aktivni ugalj
Najee se nalazi sa granulaciom od 0.04 do 0.14 mm, a koristi se u procesima flokulacije i
dekantacije. Za pravilno korienje prakastog aktivnog uglja, najvanije je poznavati
neophodnu dozu koju je potrebno primeniti. Najpouzdanije je tu dozu odrediti
eksperimentalno i to na sledei nain:
U n sudova se stavljaju rastue doze aktivnog uglja C
ac1
, C
ac2
, .....C
acn
, kao i agensi za
izbistravanje i flokulaciju. Posle flokulacije, dekantacije i filtracije mere se izdvojeni procenti
zagadjivaa, C
1
, C
2
,....C
n
za svaki uzorak. Znajui koncentraciju zagadjivaa u probi bez
aktivnog uglja C
0
, konstruie se kriva zavisnosti:
C=C
0
e
aCac
gde je a konstanta aktivnog uglja koji se za odgovarajuu svrhu primenjuje.
Takodje je:
log C/C
0
= -aC
ac
pri emu je ovo prava u semilogaritamskoj podeli.
Odredjivanje potrebne koncentracije u zavisnosti od tipa uglja odredjuje se grafiki.
Korienjem PAK, ne moe se postii neka znaajnija redukcija zagadjivaa, ve samo
delimina, pa se ovaj nain prerade najee koristi za skidanje vrhova zagadjenja, pri
akcidentnim zagadjenjima vode.
Granulisani aktivni ugalj
Dobija se od prakastog aktivnog uglja uz pomo veziva i oblikovanja, a veliina mu ide od
0.4 do nekoliko milimetara, uva se u zatvorenim posudama, obino u posudama pod
pritiskom, Slika .
Slika - Rezervoari za zrnasti aktivni ugalj
162
Ovaj ugalj ima:
fiziko dejstvo, kao prava filtarska masa,
adsorptivno dejstvo, poto adsorbuje veinu zagadjivaa rastvorenih u vodi,
bioloko dejstvo, jer moe posluiti kao sredina za razvoj mikroorganizama pogodnih za
biodegradaciju izvesnih zagadjivaa u vodi, najee amonijaka,
katalitiko dejstvo, za uklanjanje vika hlora u vodi, kada ne dolazi ni do adsorpcije ni do
hemijskog vezivanja, ve se obavlja reakcija katalize, uz smanjenje pH vode.
Cl
2
+ H
2
O 2HCl + 1/2 O
2
Smanjenju kapaciteta uklanjanja hlora iz vode pomou GAK, doprinose sve one suspstance
koje onemoguavaju kontak vode i GAK, kao to su talog CaCO
3
, adsorbovani zagadjivai,
hlorfenoli, deterdenti itd.
Vreme kontakta je 7-20 minuta u standardnim ureajima za tretman vode, a sam ugalj ima
ogranienu mo adsorpcije, pa neke hemijske supstance ne moe da vee,tako da one
uspevaju da prodju adsorber.
Aktivni ugalj se obino koristi u posudama pod pritiskom, najee postavljenim u nizu i
povezani cevima i ventilima, pomou kojih se regulie rad rezervoara, Slika 3-5.
Slika ema uredjaj za kontinualnu adsorpciju
Kada doe do zasienja uglja, rezervoar A se iskljuuje iz rada i radi samo rezervoar B.
Proces se zatim odvija u suprotnom smeru, voda prolazi prvo kroz rezervoar B, a zatim kroz
rezervoar A. Proces se nastavlja sve dok ne doe do zasienja uglja u rezervoaru B. Drugi
rezervoar je uvek sve , jer je neophodno obezbediti potpuni tretman vode i u sluaju kad
doe do prevremenog zasienja neistoama.
Regeneracija GAK
Najee, regeneracija GAK se izvodi termiki, izlaganjem GAK-a temperaturi od 900
o
C, u
pei sa kontrolisanim dotokom vazduha, kada izgori i jedan deo uglja (5-10%), dok je drugi
postupak fiziko-hemijska regeneracija, koja obuhvata: preradu vodenom parom, pranje
kiselinom ili bazom i procedjivanjem preko odgovarajueg rastvaraa.
Adsorpciona izoterma
Proces adsorpcije se moe definisati preko tzv. adsorpcione izoterme, koja povezuje q
A
i c
A
,
pri emu su:
q
A
= koncentracija vrste faze
C
A
= koncentracija adsorbata u tenoj fazi
163
U literaturi se moe nai vie oblika razliitih izotermi, kao to su linearna, Langmuir-ova,
Braunauer-Emmett-Teller-ova ili najee koriena adsorpciona izoterma za aktivni ugalj,
Freundlich-ova izoterma.
Ona ima sledei oblik:
q
A
=K
F
C
A
1/n
pri emu se
q
A
izraava
u mg/kg, a C
A
u g/L, pa samim tim i konstanta K
F
, ima sledee
jedinice:
n
1
L
g
kg
mg
|
.
|
\
|
|
|
.
|
\
|
Izoterme se odredjuju laboratorijskim ispitivanjima, po sledeim koracima:
a) Odreena masa uglja se stavlja u asu ( M )
b) Doda se odreena zapremina vode V
c) Paljivo se mea 6 dana, dok se ne uspostavi ravnotea
d) Meri se ravnotena koncentracija u vodi
e) Izraunava se q
A
= ( ) A C Co
M
V
f) Crta se grafik logaritamske zavisnosti q
A
od C
A
, Slika 3-6.
g) Ako se koristi Freundlich-ova izoterma, logaritamska zavisnost e biti linearna
Slika . Odredjivanje karakteristika adsorptivnog sredstva
Sa grafika se odredi nagib, n, a nakon toga i vrednost konstante K
F
. Ova ispitivanja esto se
rade pri industrijskoj proizvodnji aktivnog uglja, kako bi se odredile njegove karakteristike.
164
DEZINFEKCIJA VODE ZA PIE
Zahtevi mikrobioloke ispravnosti vode za pie
Najvaniji zahtev koji voda za pie mora da ispuni je higijenska ispravnost, odnosno da
nikako ne sme tetno da utie na zdravlje ljudi. Kljuni napredak u kvalitetu i duini ivota
upravo je ostvaren kad je ispunjen taj zahtev tokom devetnaestog i poetkom dvadesetog
veka, naalost, ne kod celog oveanstva. Njegov znaajan deo i danas boluje i umire
(posebno deca) zbog infekcija i zaraznih bolesti koje se prenose higijenski neispravnom
vodom za pie (hidrine infekcije). To je veoma ozbiljan zdravstveni, socijalni, ekonomski,
ali najvie etiki i moralni problem savremene svetske zajednice ije celovito reavanje jo
nije ni na vidiku.
Poto sterilne (bez mikroorganizama) prirodne vode nema, to nije ak ni kinica, jasno je da
ni voda za pie ne moe biti sterilna, odnosno u njoj ne sme biti mikroorganizama koji
izazivaju obolenja patogena, a brojnost ostalih mikroorganizama treba da bude u
dozvoljenoj meri koja je rezultat dosadanjih nauno-strunih saznanja u mikrobiologiji i
medicini. Zbog ogromne bioloke raznovrsnosti mikroorganizama, posebno bakterija i
ozbiljne tetnosti patogena i pri veoma maloj brojnosti, mikrobioloka ispitivanja u smislu
otkrivanja, izolacije i odreivanja brojnosti patogena vrlo su sloena, dugotrajna i osetljiva,
to ih ini prilino teko primenljivim za stalne analize koje su neophodnost u cilju obaveznog
uklanjanja patogena, tj. dezinfekcije koja je jasan imperativ u pripremi vode za pie.
Dezinfekcija znai inaktiviranje, tj. uklanjanje svih zaraznih organizama (ire posmatrano i
svih supstanci izazivaa bolesti) iz vode u njenoj pripremi za pie. Ona u jednostavnijem
nainu primene obuhvata jednokratan proces, npr. dezinfekciju vode seoskog bunara, dok u
veim, sloenijim sistemima za pripremu vode podrazumeva kombinaciju tri procesa: poetnu
oksidaciju koja prethodi ostalim procesima, primarnu (inaktiviranje mikroorganizama u vodi)
i sekundarnu dezinfekciju (produeno, tj. rezidualno delovanje u celom distributivnom
sistemu), npr. kod savremenih postrojenja za preradu povrinske vode u vodu za pie.
Osnovni pokazatelji mikrobiolokog kvaliteta vode za pie
Prisustvo mikroorganizama indikatora fekalnog zagaenja vode vrlo verovatno ukazuje i na
prisustvo crevnih patogena, a poto je prve mnogo bre i lake otkriti, oni se koriste za
posredno odreivanje patogena. Najznaajniji bakterioloki indikatori fekalnog zagaenja su
Escherichia coli, (kao najspecifinija od brzo odredljivih termotolerantnih i drugih
koliformnih bakterija preporuena od Svetske zdravstvene organizacije SZO za osnovni
indikator), fekalne streptokoke i spore sulfit-redukujuih klostridija. Prema SZO visoko
rizini patogeni su: Salmonella, Shigella,Vibrio cholere, Yersinia eneterocolitica,
Campylobacter jejuni; virusi (adenovirusi, enterovirusi, hepatitis A, hepatitis E, Norwalk
virus, Rotavirus) i paraziti Giardia, Cryptosporidium, Entamoeba histolytica i Dracunculus.
Drugi najznaajniji opti pokazatelj mikrobiolokog kvaliteta vode je brojnost aerobnih
mezofilnih bakterija, obavezan u svim vrstama pregleda vode i posebno znaajan u proceni
efikasnosti tehnolokih procesa pripreme vode za pie. Zakonom o zatiti zdravlja
stanovnitva je propisano da kontrolu kvaliteta vode za pie obavljaju zavodi za javno
zdravlje kao nadlene dravne zdravstvene ustanove. Vaeim Pravilnikom o higijenskoj
ispravnosti vode za pie (Sl. list SRJ br. 42/98) propisane su etiri vrste laboratorijskog
pregleda vode za pie sa zahtevanim mikrobiolokim pokazateljima kvaliteta:
165
- osnovni (A) najei pregledi za otkrivanje indikatora zagaenja koja s najei
uzrok higijenske neisprasvnosti
- periodini (B) ispitivanje veeg broja pokazatelja
- novi zahvati vode (V) takoe ispitivanje veeg broja pokazatelja kao preventiva
ugroavanju vodovodnih distribucionih sistema
- higijensko-epidemioloka indikacija (G) konkretna situacija nalae odreivanje
dodatnih pokazatelja kvaliteta pored osnovnih.
Tabela Mikrobioloki pokazatelji kvaliteta vode za pie po vrstama laboratorijskih pregleda
(Sl. list SRJ br. 42/98, Dalmacija i sar., 2009)
Osnovni
(A)
Periodini
(B)
Novi zahvat vode
(V)
Hemijsko-
epidemioloka
indikacija (G)
- ukupne koliformne
bakterije
- koliformne
bakterije fekalnog
porekla
- ukupan broj
aerobnih
mezofilnih
bakterija
- streptokoke
fekalnog porekla
- sulfito-redukujue
klostridije
- Proteus vrste
- Pseudomonas
aerugionosa
- ukupne koliformne
bakterije
- koliformne bakterije
fekalnog porekla
- ukupan broj
aerobnih mezofilnih
bakterija
- streptokoke
fekalnog porekla
- sulfito-redukujue
klostridije
- Proteus vrste
- Pseudomonas
aerugionosa
- Enterovirusi
1
- Bakteriofagi
1
- Crevne protozoe i
helminti i njihovi
razvojni oblici
- ukupne koliformne
bakterije
- koliformne bakterije
fekalnog porekla
- ukupan broj
aerobnih mezofilnih
bakterija
- streptokoke
fekalnog porekla
- sulfito-redukujue
klostridije
- Proteus vrste
- Pseudomonas
aerugionosa
- Enterovirusi
1
- Bakteriofagi
1
- Feruginoze
2
- Crevne protozoe i
helminti i njihovi
razvojni oblici
- ukupne koliformne
bakterije
- koliformne
bakterije fekalnog
porekla
- ukupan broj
aerobnih
mezofilnih
bakterija
- streptokoke
fekalnog porekla
- sulfito-redukujue
klostridije
- Proteus vrste
- Pseudomonas
aerugionosa
- Enterovirusi
1
- Patogeni
mikroorganizmi sa
higijensko-
epidemiolokim
indikacijama
1 samo iz povrinskih voda, prema higijensko-epidemiolokim indikacijama
2 kvalitativno, ako u vodi ima gvoa i mangana iznad MDK
3 iz povrinskih voda, voda izdani i karstnih voda
Metode procene mikrobiolokog kvaliteta vode za pie
Metode kojima se odreuje brojnost mikroorganizama u vodi se dele na direktne i indirektne.
Objektivno, jedino se direktnim brojanjem pod mikroskopom moe realno proceniti brojnost
u nekom uzorku. Indirektne metode koje podrazumevaju izolaciju i gajenje na prirodnim ili
vetakim hranljivim podlogama imaju opti nedostatak u nepostojanju univerzalne hranljive
podloge koja zadovoljava potrebe svih prisutnih bakterija zbog njihove velike bioloke
raznovrsnosti po pitanju izvora energije i ugljenika, enzima, kao i abiotikih uslova (sadraj
166
kiseonika, temperatura, pH i dr.). Ipak i one su znaajne jer podeavanjem uslova kultivacije
mogu proceniti brojnost organotrofa koji su najznaajniji u smislu zatite ljudskog zdravlja.
Metode za bakterioloki, virusoloki, bioloki i parazitoloki pregled vode za pie su
propisane starijim podzakonskim aktom (Sl. list SFRJ br. 33/87). Danas su dostupne i
savremenije, bre i osetljivije metode za odreivanje indikatorskih organizama u proceni
kvaliteta vode za pie. Najzastupljenije metode koje se danas koriste za mikrobioloke
laboraorijske preglede su:
- MPN (most probable number) ili MT (multiple tube) metod najverovatnijeg broja ili
metod vie epruveta
- MF (membrane filtration) metod membranske filtracije
- P/A (presence/absence) metod testa prisutno/odsutno
- HPC (heterotrophic plate count) metod odreivanja broja kolonija heterotrofa
BARTs (biologic activity reaction tests) bioloki aktivni reakcioni testovi.
Podela postupaka dezinfekcije vode za pie
Procesi dezinfekcije su sloeni jer ne zavise samo od osobina mikroorganizama i primenjenog
dezinfekcionog sredstva, vremena kontakta, nego znaajno i od uslova sredine u kojoj se
odigravaju. Razni mikroorganizami su veoma razliito osetljivi na dejstvo odreenog
dezinfekcionog sredstva. Od njihovih osobina najznaajnije su brojnost, fizioloko stanje,
otpornost vegetativnih oblika (znaajno zavisi od uslova sredine), sposobnost obrazovanja
spora, prisustvo elijskih kapsula i omotaa. Bioloko delovanje na ivu eliju se zasniva na
denaturaciji proteina, oteenju integriteta i funkcije omotaa, interakcije sa enzimima ili
metabolikom antagonizmu. Od dobrog sredstva za dezinfekciju vode se zahteva (Gaea,
Klanja, 1994):
- da uklanja, tj. inaktivira sve patogene mikroorganizme eventualno prisutne u vodi
- da se dezinfekcija zavrava za to krae vreme i u uslovima veih promena
temperature
- da u koncentracijama u kojima efikasno dezinfikuje vodu ne izaziva toksinost vode,
i ne daje joj neprijatan ukus ili miris
- da je jeftino i da se lako nabavlja i skladiti
- da se lako dozira u vodu, bez primene sloene i skupe aparature
- da se lako i brzo moe odrediti njegova koncentracija u vodi
- da u duem periodu vremena obezbeuje mikrobioloku higijensku ispravnost vode,
odnosno da ima produeno (rezidualno) dejstvo neophodno u spreavanju naknadnog
inficiranja vode (reinfekcija) u distributivnom delu vodovodnih sistema.
Logina podela dezinfekcionih postupaka je sledea:
a) oksidativni (reagentni) procesi:
- hlor (gasoviti hlor, hipohloriti, hloramini)
- hlor-dioksid
- drugi halogeni (jedinjenja joda, broma i fluora)
- ozon (ozonizacija e biti detaljnije predstavljena u posebnom poglavlju)
- permanganat
- ne-fotohemijski unapreeni procesi oksidacije (Advanced oxidation processes
AOPs):
o ozon/vodonik-peroksid (perokson)
167
o vodonik-peroksid/Fe
2+
(Fenton i Fenton-slini procesi)
o elektrohemijska oksidacija
o jonizacija
b) neoksidativni (nereagentni) procesi:
- ultraljubiasto zraenje (UV)
- ultrazvuk (US)
- membranska mikrofiltracija i ultrafiltracija
- oligodinamiki efekti jona srebra i bakra (uslovno)
- toplota (pasterizacija, sterilizacija)
- fotohemijski unapreeni procesi oksidacije:
o heterogena fotokataliza na titan-dioksidu
o fotoliza u ultravakuumu
o mikrotalasi
c) kombinacija oksidativnih i neoksidativnih procesa unapreeni procesi
oksidacije:
- vodonik-peroksid/UV
- ozon/UV
- ozon/vodonik-peroksid/UV
- Foto-Fenton (vodonik-peroksid/Fe
2+
/UV)
- vodonik-peroksid/US
- ozon/US
- Fenton/US.
U naoj sredini daleko najvie se primenjuju hlor i njegovi derivati, bukvalno u svim
sluajevima snabdevanja vodom za pie, od najmanjih seoskih bunara do najveih
vodovodnih sistema. U veim sistemima za preradu povrinskih voda prisutna je i
ozonizacija, kao predtretman i kao glavni oksidacioni i dezinfekcioni proces. UV zraenje i
mikrofiltracija se sve vie primenjuju u vidu primarnog tretmana. Zavrna dezinfekcija
hlorisanjem (sekundarno hlorisanje u veim sistemima) je neizostavna zbog produenog
(rezidualnog) delovanja hloramina u spreavanju reinfekcije u distributivnoj mrei vodovoda.
Iako se neki od novijih kombinovanih unapreenih procesa oksidacije (perokson, njegova
kombinacije sa UV zraenjem i fotokataliza) ve iroko primenjuju u mnogim postrojenjima u
svetu, njihova komercijalna primena u Srbiji je u povoju.
Tabela Karakteristike pet najee primenjivanih dezinfekcionih sredstava
(Critteden i sar. 2005, Dalmacija i sar. 2005)
dezinfekciono sredstvo
slobodan
hlor
kombinovani
hlor
hlor-dioksid ozon UV
zraenje
efikasnost pri dezinfekciji
bakterija odlina dobra odlina odlina dobra
virusa odlina dovoljna odlina odlina dovoljna
protozoa dovoljna do
loa
loa dobra dobra odlina
endospora dobra do
dovoljna
loa dovoljna odlina dovoljna
upotreba kao najee esto povremeno esto vanredno
168
primarnog
dez. sredstva
(hitno)
maksimalno
dozvoljena
rezidualna
koncentracija
4 mg/l
5 mg/l
1
4 mg/l
0,8 mg/l
0,4 mg/l
1
- -
doza 1-6 mg/l 2-6 mg/l 0,2-1,5 mg/l 1-5 mg/l 20-100
mJ/cm
2
1 Pravilnik o higijenskoj ispravnosti vode za pie (Sl. list SRJ br. 42/98)
Znaaj rezidualne koncentracije dezinfekcionog sredstva i vremena kontakta
Dva osnovna faktora znaajna za proces dezinfekcije s aspekta odreivanja ili predvianja
efikasnosti primenjenog dezinfekcionog sredstva su njegova rezidualna koncentracija C
(mg/l) i vreme kontakta t (min), meusobno povezani izrazom
C
t = konstanta (min
.
mg/l)
(1-1)
to ih ini obrnuto srazmernim u matematikom smislu. To znai da ista efikasnost
dezinfekcije postie u sluaju niske rezidualne koncentacije i dueg vremena, kao i visoke
rezidualne koncentracije i kraeg vremena kontakta. Efikasnost dezinfekcije se izraava
procentom inaktivacije, odnosno logaritmom (log) inaktivacije, pri emu uklanjanje 90 %
mikroorganizama (preostalo 10 %) znai 1 log inaktivacije, uklanjanje 99 % (preostao 1 %)
znai 2 log inaktivacije itd. Naravno da pored ova dva najvanija i drugi faktori znaajno
utiu na efikasnost dezinfekcije: temperatura, pH vrednost, prisustvo suneve svetlosti, vrsta i
oblik kontaktnog reaktora i dr.
Vreme kontakta se odreuje primenom "metode traga", odnosno praenjem vremena
pojavljivanja vizuelno lako uoljive komponente na izlazu iz reaktora. Efikasnost dezinfekcije
znaajno raste sa porastom temperature, to znai da Ct vrednost znaajno opada. Uticaj pH
vrednosti je razliit kod raznih dezinfekcionih sredstava, npr. slobodnom hloru najbolje
odgovara neutralna sredina, dok je u sluaju ozona poeljnija kisela sredina. Izbor
mikroorganizama koji bi bili optimalni indikatori mikrobiolokog kvaliteta vode (to znai da
imaju priblinu brzinu inaktivacije kao otpornije vrste patogena, a mnogo se lake, bre i
jeftinije kvalitativno i kvantitativno odreuju) je prilino teak posao. Amerika agencija za
ivotnu sredinu (US EPA) je preporuila Ct vrednosti za Giardia ciste i enteroviruse, dve
izuzetno otporne vrste mikroorganizama, to je prikazano u tabelama 3. pri emu ona predlae
izbor postupka dezinfekcije na osnovu efikasnosti inaktivacije u prethodno primenjenim
postupcima filtracije.
U sluaju UV zraenja primenjuje se vrednost slina Ct vrednosti, pri emu je logino
rezidualna koncentracija C zamenjena intenzitetom UV zraenja I (mW/cm
2
) i vreme kontakta
vremenom ekspozicije t (s), pa se dobija proizvod It (mW/cm
2
s = mJ/cm
2
) ija vrednost
znai potrebnu dozu UV zraenja za sigurnu dezinfekciju (inaktivaciju poverenja), prikazano
u tabeli.
169
Tabela Ct vrednosti (minmg/l) neophodne za inaktivaciju enterovirusa u zavisnosti od
temperature i pH vrednosti (US EPA 1989, Dalmacija i sar. 2005)
temperatura (
o
C) dezinfekciono
sredstvo
log
inaktivacije
pri pH 6-9
0,5 5 10 15 20 25
Slobodni hlor 2 6 4 3 2 1 1
3 9 4 4 3 3 1
4 12 8 6 4 3 2
ozon 2 0,9 0,6 0,5 0,3 0,25 0,15
3 1,4 0,9 0,8 0,5 0,4 0,25
4 1,8 1,2 1,0 0,6 0,5 0,3
Hlor-dioksid 2 8,4 5,6 4,2 2,8 2,1 1,4
3 25,6 17,1 12,8 8,6 6,4 4,3
4 50,3 33,5 25,1 16,8 12,6 8,4
hloramini 2 1243 837 643 428 321 214
3 2063 1423 1067 712 534 356
4 2883 1988 1491 994 746 497
Dezifekcija hlorisanjem
Rastvaranjem hlora u vodi nastaju hlorovodonina i hipohlorasta kiselina po reakciji:
Cl
2
+ H
2
O HCl + HOCl
Smatra se da je upravo molekulska hipohlorasta kiselina ona supstanca koja stupa u reakciju
sa bakterijama naruavajui elijski metabolizam, odnosno izazivajui njihovu smrt.
Inaktiviranje bakterija lei u njenoj hemijskoj reakciji sa enzimima koji su neophodni za
ivotne procese elija. Drugo tumaenje je da prilikom delovanja hlora osnovnu ulogu ima
nascentni kiseonik, koji nastaje razlaganjem hipohloraste kiseline po reakciji:
HOCL HCl + O
nasc
koji oteuje elije sloenim oksidativnim mehanizmom, koji je takoe i sutina oksidativne
razgradnje organskih i drugih oksidabilnih supstanci iz vode elementranim hlorom.
Dezinfekcija hlorisanjem, odnosno gasovitim hlorom, hipohlorastom kiselinom i
hipohloritima, kao i hloraminima (NH
2
Cl, NHCl
2
i NCl
3
jedinjenja nastala reakcijom
amonijaka i elementarnog hlora) je najzastupljeniji postupak dezinfekcije u svetu, kako ranije,
tako i sada. U naoj zemlji se primenjuje apsolutno u svim vodovodnim sistemima, od
najmanjih do najveih. On je relativno jednostavan, jeftin, i u najveem broju sluajeva
dovoljno efikasan postupak dezinfekcije, a produeno (rezidualno) dejstvo hlornih derivata
titi vodu od reinfekcije u distributivnoj mrei. Ono se zasniva na prisustvu rezidualnog
aktivnog hlora (koncentracije 0,3-0,5 mg/l), kao i hloramina (sami imaju skromno
dezinfekciono dejstvo), od kojih je na pH vrednostima vode u mrei (neutralna i blago bazna
sredina) najzastupljeniji monohloramin koji postepeno reaguje s vodom po reakciji:
NH
2
Cl + 2 H
2
O NH
4
OH + HOCl
170
oslobaajui hipohlorastu kiselinu koja obezbeuje stalno dezinfekciono dejstvo. Od
vrednosti pH u vodi zavisi dominantno prisustvo elementarnog hlora (kisela sredina),
hipohloraste kiseline (blago kisela i neutralna sredina) ili hipohloritnog anjona (bazna
sredina). Jasno je da je za hlorisanje optimalna blago kisela sredina koja uslovljava
hipohlorastu kiselinu koja je najpoeljnije dezinfekciono sredstvo. Porast temperature
znaajno pospeuje efekte hlorisanja, odnosno na 10C za isti efekat hlorisanja potrebna je
dvostruko vea doza hlora nego na 20C. Ipak voda se iz ekonomskih razloga uvek hlorie na
ambijentalnoj temperauri (zagrevanje vode radi boljeg hlorisanja je tehno-ekonomski potpuno
neopravdano, pa se naravno i ne primenjuje). Efekat hlorisanja zavisi i od vrsta prisutnih
mikroorganizama, jer su razni mikrorganizmi u razliitoj meri otporni na delovanje hlora i
njegovih jedinjenja.
Za hlorisanje se upotrebljavaju razna komercijalna sredstva prikazana u narednoj tabeli.
Tabela Dezinfekciona sredstva koja se koriste za hlorisanje vode (Gaea i Klanja, 1994)
Oblik Formula
Komercijalno
ime
Sadraj
hlora,
%
Primedba
Hlorni gas Cl
2
Teni hlor
*
100
Nabavlja se u bocama ili
dobija elektrolizom
NaCl.
Natrijumhipohlorit NaOCl
avelova
voda
10-15
Koristi se samo kao
vodeni rastvor.
Kalcijumhipohlorit Ca(OCl)
2
Kaporit,
Hiperit
70
Kalcijumhloridhipohlorit CaCl(OCl)
Hlorni kre 25-35
Raspada se uz taloenje
krea i CaCO
3
.
Neorganski hloramini
NH
2
Cl
NHCl
2
NCl
3
Amonijum-
hloramini
do 25
Nastaje na pH:
6-8
5-6
<5
Organski hloramini
Halamid,
Pantocid, itd.
do 25 Deluju due i sporije.
Hlordioksid ClO
2
50 Deluje bre i efokasnije.
*Naziv za hlor dobijen elektrolizom, komprimovanjem (10 bar) preveden u teno stanje i
napunjen u eline boce.
Efikasnost delovanja, odnosno baktericidnost hlornih preparata opada po sledeem redosledu:
hlordioksid > elementarni hlor > kalcijumhipohlorit > hlorni kre > natrijumhipohlorit >
hloramini.
Hlor je snano oksidaciono sredstvo, i ako u vodi ima sastojaka koji se mogu oksidovati, hlor
e se nakon doziranja u vodu utroiti na oksidaciju ovakvih supstanci, pre nego to doe do
izraaja njegovo dezinfekciono delovanje. Prema tome, koliina hlora koja se dozira u vodu
prilikom dezinfekcije podrazumeva i ovaj hlor koji se troi za oksidaciju, npr. Fe
2+
u Fe
3+
, S
4+
u S
6+
i dr. Takav hlor utroen za oksidaciju je ranije nazvan vezani hlor, to je pogrean naziv
jer nikako ne odgovara njegovoj ulozi (on je potroen na oksidaciju, a ne vezan u nekom
obliku). Slobodni aktivni hlor se nalazi u obliku hipohloraste kiseline (HOCl) i hipohloritnog
anjona (OCl