You are on page 1of 6

Petrolej Lek protiv raka kome je jedina mana to to je jeftin!

Objavljujemo prie ljudi kojima je otkriven najtei oblik raka eluca, a preporuili su im da samo saekaju smrt. Nisu ih posluali, nego su umesto u Institut za rak otili u Kruj u Albaniji po petrolej. To im je spaslo ivot
Do pojave interneta misteriozno je nestalo na desetine naunika i lekara u svetu koji su pokuali da dokau kako je petrolej izuzetno efikasan u leenju mnogih vrsta malignih oboljenja, kao i da neka potpuno eliminie. Pojavom interneta tajna je otkrivena i vie se nije moglo pretiti lekarima, ali su poeli ogromni pritisci na fabrike petroleja koje su u svetu gaene jedna za drugom. Prva koja je o tome javno progovorila jeste nemaka doktorka Paula Ganer s klinike Jakob na Majni, koja je itav ivot posvetila ispitivanju raka i koja je u svojoj studiji iznela tvrdnju da ko u toku godine pije dvanaest dana zaredom po jednu kafenu kaiicu istog petroleja, nikada nee oboleti od raka ili leukemije. Lee a ubijaju Prema zvaninim podacima Svetske zdravstvene organizacije, rak je ubica broj jedan u svetu u dvadesetom veku, a zarada farmaceutskih kompanija na lekovima koji lee rak a ubijaju pacijenta meri se u bilionima dolara. Da li je upravo to razlog zbog koga se zvanina medicina nikada nije okrenula prouavanju petroleja i njegovih lekovitih svojstava iako su mnogi naunici i lekari za to znali jo krajem 19. veka? Prvobitno se petrolej u farmaceutske svrhe masovno koristio za leenje vaki, mada je ubrzo otkriveno da je on veoma efikasan i za leenje tuberkuloze, ali mu to svojstvo od strane klasine medicine nikada nije i zvanino priznato. Posebno je interesantno da je prvi u svetu o lekovitim svojstvima petroleja kada su u pitanju maligne bolesti govorio i pisao Josif Pani u svojoj Omorici i nakon toga su u Srbiji ljudi poeli tajno da se lee od raka petrolejom, a oni koji su preiveli kasnije su kod lekara dobijali odgovor da su ivi jer im je postavljena pogrena dijagnoza. Masovno se petrolej kao lek koristio u Srbiji tokom Prvog svetskog rata, jer nije bilo gotovo nikakvih lekova. O mogunosti da je petrolej taj koji ih je izleio od maligne bolesti niko nije eleo da govori. Prva koja je o tome javno progovorila i koju nisu mogli da uutkaju jeste nemaka doktorka Paula Ganer s klinike Jakob na Majni, koja je itav svoj radni vek posvetila ispitivanju raka i o tome objavila naune radove, a svoja saznanja stavila na internet i pre nego to je objavila knjigu. Vie niko nije mogao sauvati tajnu, ali je interesantno da se jo niko od iole znaajnijih medija nije bavio tom problematikom. udotvorni lek NS reporter je doao do desetak ljudi iz Srbije koji su potpuno izleeni od raka zahvaljujui petroleju, ali i meu njima vlada neki nevidljivi zid utanja, verovatno zato to ne ele da sredina zna o njihovoj bolesti, a manje iz straha od farmakomafije jer se ta tajna vie ne moe sauvati. Veina je rekla kako ne eli da govori za novine, ali su spremni da svoju priu ispriaju drugim ljudima koji su bolesni ili koji u familiji imaju bolesne od raka, jer je i njima, kako kau, neko ispriao tu priu i

spasao im ivot. Farudin eluli je poznati novosadski ugostitelj, vie od 30 godina na oku Futoke pijace drao je najstariju evabdinicu u gradu. On tvrdi kako je uspeo da se izlei od izuzetno tekog oblika raka eluca i pristao je da za na list ispria svoju priu koju je, naravno, potkrepio medicinskom dokumentacijom. Meni je petrolej bukvalno spasao ivot, da nije bilo njega, ja danas ne bih bio s vama pria Farudin svoju ivotnu dramu. Oseao sam uasne bolove u stomaku mesecima, poev od kraja 2008, ali se nisam javljao lekaru jer sam mislio da e to proi. Kada vie nisam mogao nita da jedem i kada sam spao na ispod 50 kilograma, shvatio sam da sam ozbiljno bolestan i otiao sam na pregled kod lekara. Odmah mi je reeno da imam rak eluca, ali ja to nisam poverovao. Posle sam iao kod drugog, treeg ali su svi rekli isto. U Medlabu sam dobio patohistoloki nalaz, koji je potpisao patolog prof. dr Itvan Klemi, u kome je pisalo da imam maligni limfom eluca malt tipa, a u Kamenici su rekli da su mi ostala jo dva meseca ivota, ali da mi uz odgovarajue leenje, koje je podrazumevalo i operaciju i hemoterapiju, mogu produiti ivot za ak tri godine. Farudin je pomislio da je svemu doao kraj. Otiao je u rodnu Makedoniju da se oprosti. Onda je u svom selu kraj Tetova saznao za enu koja je bolovala od raka materice. Imala je metastaze po itavom telu, ali se izleila pijui petrolej koji se nabavlja u Kruju u Albaniji. Tada su mi rekli da mi ne moe pomoi obian petrolej koji moe da se kupi u radnjama, ve iskljuivo ist i rafinisan, a on se moe nabaviti samo u nekoliko evropskih zemalja ili u Kruju, gde je jedino nalazite prirodnog istog petroleja u svetu. Ta ena mi je pomogla da nabavim tri boce tog petroleja i ja sam poeo svakodnevno da ga pijem. Odluio sam da se ne vraam u Novi Sad i da otkaem leenje u Kamenici, pa ta mi bog d. Naravno, nije mi ni palo na pamet da uzmem bilo koji lek to su mi lekari prepisali, ve sam dvaput dnevno pio petrolej. oveku je u psihi da je skeptian. Ne pria o tako tekim bolestima, kao da se one deavaju nekom drugom. A ja sam na svako jutro gledao kao da je poslednje. Nisam ni osetio da mi se zdravstveno stanje popravlja iz dana u dan. Dobro se seam kako sam se jedno jutro probudio i zapitao da li mi neto fali, a onda shvatio da nemam nikakve bolove i da posle godinu dana mogu ponovo da jedem. Pogledao sam u kalendar i video da je to bio trideseti dan od prvog jutra kada sam progutao prvu kaiku petroleja. Nisam mogao da verujem da u iveti. Vratila mi se volja za ivot, a i osmeh kae Farudin. Eksplozivna ala Ispijanje petroleja nije nimalo prijatno. Farudin kae da nikada nee zaboraviti kad mu je jedan prijatelj preneo priu koja se ispredala o njemu zbog petrolejske terapije. uo je da sam eksplodirao kada sam pripalio cigaretu. Uplaio sam se i mahinalno bacio cigaretu koja mi je bila u ustima. itava kafana smejala se zajedno sa mnom. Kada je posle est meseci svakodnevnog ispijanja petroleja osetio da mu se on vraa na usta, prestao je da ga pije i otiao u Skoplje na kontrolu. Rekli su mi da je nalaz uredan i da se na elucu ne primeuju nikakve promene. Isto mi je rekao i jedan lekar u Nirnbergu, u koji sam takoe otiao na kontrolu dok sam bio u poseti jednom roaku.

Kada sam mu pokazao moje nalaze iz Novog Sada, rekao mi je da je to nemogue i kako je sasvim siguran da je ovek iji su to nalazi ve odavno mrtav. Tada sam se opet slatko nasmejao, ali i vrsto odluio da svima ispriam svoju priu, jer mnogi ljudi ne veruju u bilo ta sem klasine medicine. Ja kaem da sve treba pokuati kae Farudin. Slino iskustvo ima i Kostadin Stojanovi. On se 1993. razboleo od raka debelog creva koji je u tom trenutku ve bio zaao u drugu fazu, s izraenim metastazama. Operisao ga je doktor uki u Urgentnom centru u Beogradu, 16. marta 1994. Ponovo je operisan zbog ponovnih metastaza. Nakon to je od jedne doktorke uo da mu je ostalo samo nekoliko nedelja ivota, sluajno je u jednim nemakim novinama proitao ispovest ene koja je uspela da se petrolejom izlei od raka. Uspeo je da nabavi petrolej. Posle mesec dana pijenja bilo mu je mnogo bolje, a posle tri meseca na debelom crevu vie nije bilo nikakvog traga malignitetu. Interesantno je da se 2006. tada ve 83-godinjem Stojanoviu ponovo pojavio rak na sasvim drugom mestu, ali se i on povukao nakon ponovne upotrebe petroleja. Sibirske unke Posebno je interesantan odnos srpskih lekara prema leenju raka petrolejom. Kada smo pitali one mlae, svi odreda rekli su nam da su u pitanju arlatanske metode koje su opasne po ljudsko zdravlje, ali nam se nisu ba svi uinili uverljivi u svojim iskazima. Meutim, kod starijih iskusnih lekara situacija je potpuno drugaija, ali ni oni ne ele da javno govore o tome bojei se reakcije i okoline i kolega. Ipak, jedna od medicinskih sestara koja je itav radni vek provela u Institutu za onkologiju u Sremskoj Kamenici i koja je penzionisana pre nekoliko godina kao glavna medicinska sestra pristala je da nam ispria kako se u Sremskoj Kamenici saznalo za metodu leenja petrolejom. Mogu slobodno rei da niko ko nije koristio petrolej nije preiveo rak bez obzira na to kojom se metodom leio iznosi nam na poetku razgovora tu okantnu injenicu ena koja je 40 godina provela u Institutu u Kamenici gledajui i pokuavajui da pomogne ljudima bolesnim od najteih bolesti. Strano je to je to tako i to lekari ne smeju da govore o tome, ali je to sumorna slika sveta u kome ivimo. Dobro se seam kada smo mi za to saznali, jo 1978. godine. Radila sam u ambulanti kada je u prepodnevnim satima iznenada ula Romkinja koju smo otpustili 1974. na nosilima jer, po procenama lekara, vie joj se nije moglo pomoi s obzirom na to da je rak dojke metastazirao na sve organe. Kada sam je ugledala zdravu na vratima ambulante, pomislila sam u prvi mah da joj je to bliznakinja, jer dobro pamtim lica i setila sam se mlade devojke koja je dola u Institut poetkom sedamdesetih u dosta tekom stanju. Ali kada je progovorila i rekla: E sestro, nije dolo jo moje vreme za umiranje, noge su mi se odsekle. Netremice je gledala pacijentkinju. Ni re nije mogla da izusti. Neprijatnu tiinu prekinula je pacijentkinja rekavi da e joj sve ispriati neki drugi put, jer sad nema vremena, poto sreuje penziju. Neverovatna pria trajala je od po podne do kasno u no. Pozvala sam tadanjeg naelnika Onkologije prof. dr Duana Petrovia i ispriala mu da se pacijentkinja od raka izleila petrolejom. Oekivala sam da e mi rei da sam luda i prostoduna, ali me je razoruao svojom irinom. Zamolio me je da toj mladoj eni kaem da doe sutra i da e joj on

potpisati sve to treba. Nakon to se naa biva pacijentkinja vratila kui u Odake s papirima koji su joj u tridesetoj godini omoguavali penziju, ostala sam s profesorom Petroviem u njegovom kabinetu. Zamolio me je da nikom ne priam o tom sluaju. Negde u maju profesor Petrovi mi je rekao da je na nekom kongresu uo da Rusi u Sibiru lee rak petrolejom i odmah je odluio da svoj godinji odmor provede u Sibiru prouavajui alternativne metode leenja te opake bolesti. Kada se vratio, kratko mi je rekao: Nemate pojma gde ivimo i kakav je ovo svet. Dok milioni ljudi umiru u najgorim mukama, u Sibiru se pacijenti oboleli od malignih bolesti s velikim uspehom lee petrolejom i jedino je vazno da je petrolej stoprocentno ist. A iznad kreveta bolesnika obeene su unke i slanina koje bolesnici sami uzimaju kada su gladni. Kada bismo mi ovde tako postupili, strpali bi nas u ludnicu Od tada nikada nismo nijednom bolesniku govorili da ne proba alternativne metode leenja, ali nismo ni preporuivali petrolej Poteno je rei iz straha zakljuuje naa sagovornica. Nemaka veza Doktorka Paula Ganer, koja je inae i sama sebe u 31. godini izleila petrolejom od raka creva to se proirio i na bubrege, ima urednu evidenciju o preko 2.000 pacijenata koji su dobili novi ivot zahvaljujui petroleju kojim su potpuno izleili rak. I pored toga to je imala ozbiljne pretnje nakon objavljivanja svojih radova, Paula se nije uplaila i zahvaljujui njenoj upornosti danas je petrolej legalizovan u leenju raka u vajcarskoj, Francuskoj, Poljskoj i Maarskoj. Kolika je mo farmaceutskih kompanija, moda najbolje govori podatak da se jo niko javno nije zainteresovao da proui lekovitu mo petroleja, a mediji ute. Porodica varc iz Berlina jo pre 70 godina uvela je praksu da svakog petka svaki lan porodice uzme kocku eera sa 15 kapi petroleja. Do sada niko od njih nije bolovao od neke ozbiljne bolesti i svi su dugoveni. Interesantno je da su stari lanovi porodice varc doli na tu ideju jer su u nekim knjigama proitali da su se srpski vojnici u Prvom svetskom ratu leili petrolejom od svih bolesti. PETROLEJOM IZLEIO RAK Kostadin Stojanovi (1924) ve punih 14 godina ivi svoj drugi ivot. Prvi je skonao davne 1993. godine, kada su mu saoptili da boluje od neizleivog raka debelog creva, koji je zaao u svoju drugu fazu. Hladno su mu tada saoptili da su mu dani odbrojani. Bolovi su bili sve neizdrljiviji pa je i sam poeo da misli na najgore. Meutim, reio je da ipak pokua da nadvlada opaku bolest, i odluio je da potrai spas u Beogradu. - Dr uki me je prvi put operisao u Urgentnom centru, na Prvoj hirurkoj, 1993. godine. Poto je sve bolesno odstranjeno, predloena mi je terapija zraenjem i citostaticima, kao kod svih bolesnika koji boluju od malignog karcinoma. Ni sam ne znam zato, ali nikako nisam pristajao. inilo mi se da je to samo nepotrebno muenje, a ionako sam bio ubeen da je skori kraj moja jedina neminovnost. Naravno, suoen sa smru, poeo sam da vraam film, da se priseam nimalo lakog ivota. Sa sedamnaest godina otiao sam u partizane, i kao zarobljenik deportovan u Norveku, u

logor. Od 6.500 zarobljenika kuama se vratilo tek 1.200, a od toga vie od 1.000 ve je pomrlo. Ja onda pomislim, dobro sam i doivio 69 i neu da se svesno izlaem tom tekom i neugodnom leenju. Uostalom, i moja ena je umrla u mukama od raka, pa neka bude kako je sueno kae za na list Kostadin. Pomiren sa sudbinom, odluio je da iz bolnice ode kui i eka sudnji dan. Nije prolo mnogo vremena kada su metastaze poele da se ire po njegovom organizmu. Ve 16. marta 1994. ponovo se naao pod hirurkim noem. Neposredno posle operacije u vizitu je dola doktorka, ijeg se imena vie ne sea, pogledala je njegovu istoriju bolesti i hladnokrvno mu rekla Vama je ostalo jo pet, est dana ivota. Ne treba vam nikakva terapija! Kostadin je bio okiran, ali je shvatio da u nestaici najosnovnijih medicinskih potreptina, usled sankcija, valja sauvati lekove za onoga ko ima anse. Tog momenta, Kostadinu je bilo jasno da mu ivot visi o koncu, i poto je prethodno odluio da odustajanjem od terapije pomogne svom skonanju, poelio je da se oprosti od svojih najbliih, prijatelja i komija. Posle nekoliko dana, doao je da se oprosti od njega i prvi komija, i pruio mu u ruke asopis ijeg se naziva Kostadin danas ne moe setiti. ekajui onaj as, mirno je listao asopis i, odjednom, ugledao dramatinu ispovest jedne nemake doktorke - ena, i to jo doktorka, lepo kae da je rak izleila pijui petrolej, pa, kad je ve tako jednostavno spasila svoj ivot, to ne bih i ja pokuao. Petroleja ima skoro u svim prodavnicama, a ima tu i neke simbolike. Em se ne umire od njega, em daje svetlost pomislio sam i odluio piu petrolej i vodiu dnevnik, da vidim hoe li i meni pomoi. Sa terapijom koju je sam sebi propisao, Kostadin je poeo 5. maja 1994. Tano 45 dana svakoga jutra ispijao je treinu sadraja rakijske aice petroleja. Prvog dana najeio se od pomisli da ta estoka tenost moe da sagori njegov i onako naeti organizam. Kada je video da se nije dogodilo nita strano, druga je ve lake klizila niz grlo. - Detaljne analize, u meuvremenu, pokazale su da u mom organizmu nema vie ni traga te opake bolesti. iveo sam sa treinom creva do pre godinu dana kad su opet poeli da me mue zatvori. Pregledom je ustanovljeno da na istom mestu s kojeg je u prethodnim operacijama odstranjen tumor imam zadebljanje od pet do est santimetara. Doktor mi je rekao da ovog puta operacija nije mogua, i dao mi neku tenost, tek da mi pomogne u ienju creva. Iako tvrdi da vie ne postoji ni jedan razlog zbog koga bi trebalo da ivi, jer ima 83 godine, Stojanovi je i ovoga puta zaboravio na propisani lek i ponovo poeo da pije petrolej. Ovoga puta, kako kae, ne da odloi neizbenu smrt, ve da olaka muke. - Od 18. maja pet jutara zaredom ispijao sam po kafenu kaiicu petroleja. Posle sam, poto sam navikao organizam, sve do 6. juna pio po supenu kaiku spasonosne tenosti. Do desete kaike petroleja bilo mi je jako loe, i pomislio sam da je to kraj. Ali, evo sad mi je sasvim dobro, samo imam teke probleme sa nogama. eer mi unitio cirkulaciju. Istina, pijem i aj od sibirske gljive kombuha, jo od prve operacije kad mi je ovaj prirodni lek doneo jedan lekar, sin mog prijatelja. Pa dok izdrim Kostadin smatra da nema vie rata iveti, a nee vie ni da optereuje porodicu svog unuka s kojim ivi. Istina, raduje se svom praunuku, i on mu daje snagu, ali bilo je, kako kae, previe muke i dosta

trenutaka za veno pamenje PETROLEJ IMA VELIKU MANU JEFTIN JE S obzirom da mi je tata oboleo od myelome mutiplex- jedne od mnogo vrsta leukemije krenula sam u potragu za lekom. Posle kratkog vremena dola sam do aja koji pravi jedna baka u Homoljskim planinama, ali ono to mi je prilikom preuzimanja aja rekla, navelo me je da podrobnije ispitam tu metodu leenja. Baka mi je inae rekla da bi trebalo da tati dajem i po kaiku petroleja - ili gasa za lampe. Onda sam poela da ispitujem kako i koliko petrolej pomae u leenju od kancera. Tako sam nala i ovaj tekst koji moda moe i drugima da pomogne. Da alternativna medicina nema granica, dokazuje sluaj iz Nemake, gde se ljudi lee, verovali ili ne petrolejom! Doktorka Paula Ganer, sa klinike Jakob na Majni, tvrdi da ko godinje pije dvanaest dana zaredom po jednu kafenu kaiicu petroleja, nikad nee oboleti od raka, leukemije ili neke sline tee bolesti. I sama dr Paula je bila u tekoj situaciji, kada je u 31. godini ivota obolela od raka creva. Operisana je, ali joj se rak proirio na bubrege i kada su lekari ustanovili da joj ne mogu pomoi otpustili su je iz bolnice. Tada joj je mu preporuio da uzima petrolej. I desilo se udo: nakon samo tri dana ustala je iz kreveta, a posle est nedelja dostigla je normalnu teinu i bivala sve zdravija. Od tada i ona sama obolelima, ali i zdravima preporuuje da piju petrolej i u svojoj evidenciji ima preko 2.000 sluajeva izleenja od najteih bolesti. Interesantan je i slucaj porodice varc, iz Berlina, koja je uvela praksu, da svakog petka svaki lan porodice uzima kocku eera sa 15 kapi petroleja. Ovo rade ve 70 godina i nikada nisu bolovali, svi su zdravi i dugoveni. Petrolej ipak ima jedan veliki nedostatak, zbog kojeg nije uvedena njegova ira upotreba u leenju: veoma je jeftin. A to, naravno ne odgovara mnogim lekarima i farmaceutskoj industriji, jer oni ive od najteih bolesti koje napadaju oveanstvo. I sama dr Ganer je imala problema sa vlastima i ak je kanjavana, ali je upotreba petroleja u nekim zemljama legalizovana za leenje. Za sada u vajcarskoj, Francuskoj, Poljskoj i Maarskoj, gde moe da se nabavi apotekarski petrolej iz kojeg su odstranjeni neprijatni mirisi. Pa, izvolite, probajte. Davljenik se za slamku hvata, a bolestan ovek za sve to moe da mu pomogne. Deluje aavo, ali ko zna moda je delotvorno? Prenoeno je sa kolena na koleno, a postoje i zapisi, da su Nemci upotrebu petroleja u zdravstvene svrhe preuzeli od nas Srba, tokom Prvog svetskog rata. Oslabljena Srbija, zbog Balkanskih ratova i rata protiv Turaka, ostavljena takorei sama da se bori protiv tri velike oruane sile, bez osnovnih medicinskih sredstava i lekova za zbrinjavanje bolesnih i ranjenih, lek je potraila u petroleju. Bar onaj deo stanovnitva u okupiranoj Srbiji i pripadnici vojske, kojima je petrolej bio dostupan. Inae mom tati se krvna slika poboljala nakon terapije petrolejem ali je pre neki dan zaglavio u bolnici jer je dobio upalu plua, naravno svojom krivicom jer se nije pazio. P.S. Ovo nije reklama, vec pokuaj kao to neko ree, davljenik se hvata za slamku

You might also like